Toma Kempenac - Nasljeduj Krista

Toma Kempenac: Nasljeduj Krista
u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca

Predgovor
Knjiga 1
Glava 1 - 5
Glava 6 - 10
Glava 11 - 15
Glava 16 - 20
Glava 21 - 25
Knjiga 2
Glava 1 - 6
Glava 7 - 12
Knjiga 3
Glava 1 - 5
Glava 6 - 11
Glava 12 - 17
Glava 18 - 23
Glava 24 - 29
Glava 30 - 35
Glava 36 - 41
Glava 42 - 47
Glava 48 - 53
Glava 54 - 59
Knjiga 4
Glava 1 - 6
Glava 7 - 12
Glava 13 - 18

Predgovor
Ova je knjiga, poslije Svetog Pisma, najvie tiskana i prevoena knjiga na svijetu. Postoji
vie od 2000 izdanja Nasljeduj Krista" i stotine prijevoda, pa ak i niz poetskih obrada.
Najstarija izdanja ove knjige pojavila su se u prvim poecima tiskarske umjetnosti
(1472.). Jo i danas, posebno su vrijedna izdanja isusovca Heinricha Sommaliusa
(Antwerpen, 1599. prvo izdanje). Najbolje kritiko izdanje uradio je kempenski
upravitelju gimnazije M. J. Pohl (Freiburg, 1904.).
Tko je, dakle, taj ovjek duha, koji je kranstvu poklonio ovo najrairenije i najomiljenije
djelo napisano u svrhu duhovne izgradnje? Tko je imao tako dubok i bogat unutranji
ivot, da je izmeu bezbrojnih tisua duhovnih ljudi i laika mogao i moe dati svjetlost,
snagu, utjehu i mir? Kada i gdje je ivio pisac koji je primio toliko Boanske milosti da
ve stoljeima nije zastario, koji je ednim duama, ne samo svog vremena, ve svih
vremena, uvijek iznova imao neto rei i dati, ma kako se pogledi, prilike i ljudi mijenjali?
Vjeran svojim rijeima: Bolje ne biti poznat" i sasvim u skladu sa savjetom kojeg daje
svojim itateljima: Ne pitaj mnogo tko je to napisao, ve obrati panju na ono to je
reeno", pisac djela Nasljeduj Krista" potpuno se sakriva iza svog djela i ne navodi svoje
ime. Dodue, na kraju jednog kodeksa, koji sadri najstariji rukopis Nasljeduj Krista",
nalazi se primjedba: Zavreno i dovreno u godini Gospodnjoj 1441. rukom brata
Thomasa v. Kempen u Agnetenbergu kod Zvvolle". Ova injenica, meutim, nije mogla
sprijeiti raspravu koja je trajala stoljeima, a u kojoj su tri nacije i dva redovnika Reda
nastojali dokazati kako pisac pripada njima. Talijani i Benediktinci tvrdili su da je djelo
napisao benediktinac Joh. Gessen ili Gersen, koji je navodno ivio u 13. stoljeu u
Verceli; neto bolje argumente navodili su Francuzi zastupajui miljenje da knjiga
potjee od slavnog kancelara Johana Gersona (umro 1429); Nijemci i redovnici
Augustinci tvrdili su da je autor Thomas von Kempen. No spominjano je jo i oko trideset
drugih moguih autora. Prepirka je trajala sve do u novije vrijeme. Tada je prouavatelj
djela Tome Kempenca, M. J. Pohl, podnio nepobitne dokaze da samo Toma Kempenac
dolazi u obzir kao pisac ovog djela, kao i da je djelo pisano u godinama 1416. -1420. U
spomenutom kodeksu nalazi se i piev potpis, a kodeks je predstojnik reda Augustinaca
Joh. Latomus oteo samostanskim ruevinama na Agnetenbergu" i da bi ga spasio od
propasti" prepustio antvverpenskom izdavau Joh. Belleru (Bellerusu). Isti je rukopis
1590. godine poklonio isusovcima iz zahvalnosti za odgoj svojih sinova; od godine 1826.,
kodeks se nalazi u Kraljevskoj biblioteci u Briselu.
Thomas von Kempen (a Kempis); tako nazvan prema svom rodnom gradu Kempenu na
Rajni, ustvari se zvao Hemerken (polatinjeno Malleorus). Roen je 1379./80., a umro je u
91. godini ivota, 25. srpnja 1471. kao predstojnik samostana Augustinaca u
Agnetenbergu kod Zwolle. Njegov je otac bio zanatlija koji se odlikovao marljivou,
jednostavnou i pravednou, a majka Gertrud bila je pobona ena, koja je svojim
bogatim unutranjim ivotom izvrila velik utjecaj na svog sina. Ve kao djeak Thomas
je doao u slavnu kolu Brae Zajednikog ivota" koja se nalazila u gradu Deventer u
Holandiji, a koju su vodili tovani, religiozni i duhovno napredni ljudi, posebno Gerhard
Groote i Florentius Radevvijns. Oni su u Thomasu nali marljivog i zahvalnog uenika. On
je u sebe upio njihov duh kao nitko drugi, a kasnije je napisao i biografije o svojim
uiteljima. Kao dvadesetogodinji mladi, Thomas je 1399. godine pristupio samostanu
Augustinaca u Agnetenbergu, gdje je 1406. postao redovnikom, 1414. zareen za
sveenika, a 1425. godine je postao subpriorom. Njegov je ivot otada u potpunosti bio
posveen pobonosti i izgradujuem spisateljstvu. Svoje upozorenje: Ne budi nikada
besposlen, nego itaj ili pii, moli se ili razmiljaj, ili radi neto za ope dobro" Thomas je
u najveoj mjeri primijenio na sebi samom. On je izuzetno lijepim rukopisom etiri puta
prepisao Sveto Pismo. Jedan od tih prijepisa koji se sastoji od pet knjiga nalazi se u
kneevskoj biblioteci u Darmstadtu. Osim Nasljeduj Krista", Thomas je napisao jo preko
trideset drugih djela, dijelom povijesnog, a dijelom izgradujueg sadraja koja su prvi
puta tampana kao (nepotpuna) sabrana djela 1473. godine, a u primjernom izdanju
tiskao ih je godine 1904. M. J. Pohl u Freiburgu. Neka od tih djela istog su ranga kao i
Nasljeduj Krista", to posebno vrijedi za rasprave o ivotu, djelima, patnjama,
uskrsnuu i uzaau Spasitelja". Sva njegova djela nose peat najintimnije pobonosti,
dubokog poznavanja sebe i ljudi, kao i praktine kranske mudrosti; sva ona potjeu iz
jednog izvora, iz Svetog Pisma, a nadahnuta su i mislima velikih duhovnih ljudi Srednjega
vijeka. Ta djela pripadaju najplemenitijim plodovima njemake mistike. Thomas se u
njima pokazuje kao pravi redovnik koji se odvratio od vanjskog svijeta, otvoren samo za
carstvo due, vjere i milosti. Ono to on pie u drugoj knjizi Nasljeduj Krista" o
unutranjem ivotu, o poniznosti, dobroti, miru, istoi u namjerama i u ljubavi, oito je
zrcalo njegove vlastite iste, ponizne, miroljubive i prosvijetljene due; jer on je i ivio
ono to je nauavao. Thomas eli i svojem itatelju otvoriti oi i srce za carstvo i sreu
unutranjeg, duhovnog i vieg svijeta; no, on pri tome postupa kao dobar poznavalac
ljudi i ljudskih dua. On nikada ne naputa tlo stvarnosti, ne gubi se u mistikoj tami i
neodreenom oduevljenju. I slabi, koji osjea strah od leta u visine, kojeg krila jo ne
nose i ne dre stalno u visinama, nailazi kod njega na razumijevanje. Thomas zna kako
e nesigurne naravi dobrostivo i tedei ih ohrabriti i utjeiti. Nije odmah sve izgubljeno,
ako te salijeu mnoga iskuenja . Ti si samo ovjek, nisi Bog od mesa i krvi; ti nisi
aneo". Sve dok ivi i protiv svoje volje si podloan promjenama, as radostan, as
tuan, as nagao, a zatim pun smjernosti, suh i mrav kao pjeana pustinja, marljiv,
zatim trom, ponekad pun ozbiljnosti, drugi puta lakomislen i nagao."
Thomas ima srce puno razumijevajue ljubavi za one koji pate i nose teak kri. ini se
da je i sam esto pio iz gorke ae patnji. Moe li tune i optereene" ita u veoj mjeri
ispuniti nadom, ohrabriti i utjeiti, nego to to mogu prekrasne misli i rijei 47. poglavlja
u treoj knjizi, kao i molitva iz 29. poglavlja tree knjige?
Djelo Nasljeduj Krista" poteklo je iz izvora jedne iste, svete ljubavi. Ti treba sve ljude
voljeti za volju Isusa, ali Isusa zbog Njega samoga". Samo je onaj uistinu velik tko
posjeduje ljubav". Tko moe spjevati ljepu pjesmu o svetoj ljubavi, nego je to Thomas
uinio u petom poglavlju tree knjige? Ovdje ima rije pravi mistik. Njegova je ljubav
prema Kristu najintimnije naravi: kao izmeu zarunice i zarunika. Ona njega, uenika,
ini sposobnim da s Voljenim vodi djetinjaste i povjerljive razgovore. U Isusa on nalazi
Raj pun ljupkih plodova". Kao Pavao, on sve smatra nitavnim, kako bi zadobio Krista".
Zato je za njega prvo i neophodno stremljenje prouavati ivot Isusov" i na ivot
uiniti da bude isti kao ivot Isusov". Ta se misao provlai kroz cijelo djelo i ona je
ovlastila Thomasa da djelu naknadno da naslov Nasljeduj Krista", iako je u poetku
samo prva knjiga nosila taj naslov.
Nasljedovati ili podraavati Krista ve se i apostolima inilo najhitnijim zadatkom krana.
Zov Slijedi me" imao je svoj odjek ve i u opomeni Prvog pisma Petrovog: Krist je trpio
i ostavio vam primjer kako bi mogli ii Njegovim stopama" (1. Petr. 2, 21.). No, prije
svega je Pavao Apostol sljedbenik Kristov, koji ne samo to upozorava na to, nego i sebe
samog stavlja za primjer takvog nasljedovanja rijeima: Budite moji nasljedovatelji, isto
kao to sam ja nasljedovatelj Kristov", (l. Kor. 11,1.). Ali Krist je jedno Sunce, ije se
zrake ne mogu sabrati u samo jednoj dui. Iz Njegove punine primamo svi mi, ali ne svi
isto. Drugaije je Antonius, otac pustinjaka shvatio nasljedovanje Krista, drugaije
Benediktus, patrijarh zapadnjakih samostanskih redova, drugaije Franjo Asiki, koji se
vjenao sa siromatvom, drugaije tihi, meditativni tragaoci za Bogom u samostanskim
elijama, drugaije portvovni apostoli pomaue i iscjeliteljske ljubavi, drugaije u radu,
kunjama i tegobama zvanja ovrsli ljudi i ene to ive svakidanjim ivotom. Svatko
ima svoj dar, svoju sudbinu, svoj put. Ali ma kako razliiti bili darovi, sudbine i putevi,
Nasljeduj Krista" je knjiga za sve one, koji traei i s enjom u srcu kao hodoasnici
kroe ovom Zemljom.
U mnogim je srcima nastupila no. Oko Zemaljske kugle bjesne oluje; ugaena su mnoga
svjetla, koja su nekada radosno svijetlila, svjetla vjere, svjetla ljubavi i radosti. Neka se
mnotvo vie takovih svjetala ponovo upali itanjem ove predragocjene knjige.
-------

Knjiga prva
Opomene korisne za duhovni ivot
Glava 1 - 5
Glava 1
O nasljedovanju Krista i preziranju svih tatina
1. Tko ide za mnom ne hoda u tmini (Iv 8, 12) govori Gospodin. To su rijei Kristove koje
nas opominju da nasljedujemo njegov ivot i djelovanje, ako hoemo da budemo zaista
prosvijetljeni i osloboeni od svake sljepoe srca. Neka dakle nae najvee nastojanje ide
za tim da razmiljamo o ivotu Isusa Krista.
2. Nauk Kristov, nadvisuje sve nauke svetaca, i tko bi imao duha njegova, naao bi ondje
sakrivenu manu. Ali dogaa se da mnogi, makar uju esto Evanelje, osjeaju neznatnu
elju za njim, jer nemaju duha Kristova. Tko pak hoe potpuno i od srca razumjeti rijei
Kristove, taj mora nastojati da cijeli svoj ivot prilagodi njegovu ivotu.
3. to ti koristi raspravljati ueno o Presvetom Trojstvu, ako ti manjka poniznost zbog
ega se ne dopada Trojstvu? Zaista, uene rijei ne ine ovjeka svetim i pravednim,
nego krepostan ivot ini ga Bogu dragim. Volim osjetiti skruenje, nego li znati izraziti
njegov pojam. Kad bi znao napamet itavo Sveto Pismo i izreke svih filozofa: to bi sve to
koristilo bez ljubavi Boje i milosti? Ispraznost nad ispraznou, sve je ispraznost (Prop 1,
2), osim Boga ljubiti i njemu jedinomu sluiti. Najvea je mudrost: preziranjem svijeta
teiti za kraljevstvom nebeskim.
4. Ispraznost je dakle traiti raspadljivo blago i u njega se pouzdavati.
Ispraznost je takoer teiti za astima i htjeti se visoko uzdii.
Ispraznost je slijediti poude tijela i za onim eznuti radi ega moramo biti kasnije strogo
kanjeni.
Ispraznost je eljeti dug ivot, a malo se brinuti za estit ivot.
Ispraznost je paziti samo na sadanji ivot, a ne pobrinuti se za ono to e doi.
Ispraznost je ljubiti to tako brzo prolazi, a ne uriti se onamo gdje nas eka vjena
radost.
Sjeti se esto izreke: Oko se ne moe nagledati, uho ne moe nasluati (Prop 1, 8).
Nastoj dakle otrgnuti svoje srce od ljubavi vidljivih stvari i tei za nevidljivima. Jer oni
koji idu za svojom sjetilnou, kaljaju savjest i gube milost Boju.
Glava 2
Ponizno miljenje o samom sebi
1. Svaki ovjek po naravi tei za znanjem, ali to koristi znanje bez straha Bojega?
Svakako je bolji ponizan seljak koji slui Bogu, nego oholi mudrac, koji, zanemarivi
sebe, ispituje kretanje svoda nebeskog.
Tko sebe dobro poznaje, taj sebe malo cijeni i ne vesele ga ljudske pohvale.
Kad bih znao sve to je na svijetu, a ne bih imao ljubavi, to bi mi koristilo pred Bogom
koji e me suditi po djelima?
2. Prestani odvie teiti za znanjem, jer se u tom skriva velika rastresenost i varka. Oni
koji puno znadu vole da ih ljudi vide i nazivaju uenima. Ima puno toga u znanju to
malo ili nita ne koristi dui. A vrlo je nerazborit onaj koji se brine za to drugo, osim za
ono to slui njegovu spasenju. Mnogo rijei ne zasiuje due; ali estit ivot razveseljuje
srce, a ista savjest donosi veliko pouzdanje u Boga.
3. Koliko vie i bolje znade, toliko e stroe biti radi toga suen, ako ne bude svetije
ivio. Nemoj se dakle uznositi radi bilo kojeg umijea ili znanja, nego radije strepi radi
danoga ti znanja. Ako ti se ini da mnogo toga znade, i dosta dobro razumije, ipak,
znaj, da ima mnogo vie onoga ega ne zna. Ne ponosi se (Rim 11, 20), nego radije
priznaj svoje neznanje. Zato se eli uzdignuti nad koga, kad ih ima vie, koji su ueniji
od tebe i koji bolje razumiju zakon? Ako eli neto korisna znati i nauiti, onda neka ti
bude milo da ljudi ne znaju za te i da do tebe nita ne dre.
4. Ovo je najvea i najkorisnija pouka: dobro poznavati i prezirati samoga sebe. Do sebe
nita ne drati, a o drugima uvijek dobro i uzvieno misliti, to je velika mudrost i
savrenstvo. Kad bi vidio drugoga oito grijeiti ili kakvu teku stvar poiniti, ipak se ne
bi smio smatrati boljim od njega; jer ne zna kako e dugo moi ustrajati u dobru. Svi
smo slabi, ali ti ne smije nikoga smatrati slabijim od sebe.
Glava 3
O spoznaji istine
1. Sretan onaj koga istina pouava, sama, ne pomou slika i prolaznih glasova, nego
onako kakva jest. Nae nas miljenje i na osjeaj esto vara i malo toga vidi. to koristi
mnogo se baviti skrivenim i tajnim stvarima radi kojih neemo biti ni ukoreni na sudu,
ako nismo za njih znali? Velika je ludost to se mi, zanemarivi korisne i potrebne stvari,
bavimo suvinima i tetnima: oi imamo, a ne vidimo.
2. to se brinemo za rodove i vrste? Komu govori vjena Rije, on biva izbavIjen od
mnogih nagaanja. Od jedne je Rijei sve, i sve govori o toj jednoj; a to je poetak koji
nam i govori (Iv 8, 25). Bez nje nitko ne shvaa niti pravo sudi. Komu je sve jedno i sve
svodi na jedno i sve vidi u jednome, taj moe biti postojana srca i ostati smiren u Bogu.
O Boe Istino, daj da budem s tobom jedno u vjenoj ljubavi! esto mi se gadi mnogo
itati i sluati; u tebi je sve to hou i to elim. Neka zaute svi uenjaci, neka zamuknu
sva stvorenja pred tvojim licem, ti mi jedini govori!
3. Koliko je tko sabraniji u sebi i unutra jednostavniji, toliko vie i uzvienije stvari bez
truda razumije; jer svjetlo razumijevanja prima odozgo. ist, jednostavan i postojan duh
ne rastresa se u mnogim stvarima, jer sve radi na ast Boju, i u sebi smiren trudi se da
bude bez ikakvog vlastitog zahtjeva. Tko te vie smeta i mui od tvoje neumrtvene
poude srca? Dobar i poboan ovjek sredi najprije u svojoj nutrini djela koja mora vani
initi. I ne vuku djela njega k eljama grene sklonosti, nego on upravlja njima prema
zahtjevu zdravoga razuma. Tko mora izdrati tei boj nego onaj koji se trudi da pobijedi
samoga sebe? l to mora biti na posao: pobijediti dakako samoga sebe, i svaki dan biti
jai od samoga sebe, i barem neto napredovati.
4. Svako savrenstvo u ovom ivotu ima primijeano neto nesavrenstva, i svako nae
umovanje nije bez neke magle. Ponizno upoznavanje samoga sebe sigurniji je put k Bogu
nego duboko znanstveno istraivanje. Ne smijemo udarati na znanost ili na bilo koje
obino poznavanje stvari koje je promatrano u sebi dobro i od Boga odreeno, ali
moramo uvijek vie cijeniti dobru savjest i krepostan ivot. A jer se mnogi vie trude oko
znanja nego oko estitog ivota, zato se esto varaju i donose malo ili gotovo nikakva
ploda.
5. O, kad bi ljudi bili tako revni u iskorjenjivanju mana i sticanju kreposti, kao to su u
pokretanju raznih pitanja, onda ne bi bilo toliko zla ni sablazni u svijetu, ni toliko nereda
po samostanima. Kada doe dan suda, zacijelo nas nee pitati to smo itali, nego to
smo radili; niti jesmo li mudro govorili, nego jesmo li pobono ivjeli. Reci mi gdje su
sada oni dostojanstvenici i uitelji koje si dobro poznavao dok su jo ivjeli i u nauci se
isticali? Njihove poloaje uivaju ve drugi i ne znam da li o njima misle. Dok su ivjeli,
inilo se da jesu neto, a sada se o njima uti.
6. O, kako brzo prolazi slava svijeta! Kamo sree da je njihov ivot bio u skladu s
njihovim znanjem! Onda bi bili dobro uili i pouavali. Kako rnnogi u svijetu propadaju
radi tate uenosti, jer se malo brinu da slue Bogu! I jer vie vole biti veliki negoli
ponizni, zato zaludjee u svojim mislima (Rim 1, 21). Zaista je velik koji imade veliku
ljubav. Zaista je velik koji je u sebi malen i koji svako uzdizanje u asti smatra nitavilom.
Zaista je razborit koji sve zemaljsko smatra za smee da stekne Krista. I zaista je vrlo
uen koji vri volju Boju, a naputa svoju volju.
Glava 4
O razboritosti u inima
1. Ne valja vjerovati svakoj rijei niti poticaju, nego valja stvar oprezno i strpljivo
prosuivati u Bogu. Naalost esto lake o drugome vjerujemo i govorimo zlo nego
dobro: tako smo slabi. No savreni ljudi ne vjeruju tako lako svakome brbljavcu, jer
znadu ljudsku slabost, sklonu na zlo i u rijeima dosta labavu.
2. Velika je mudrost ne biti nagao u inima, niti ustrajati tvrdokorno kod vlastitog
miljenja. Amo spada i to da ne vjerujemo svakoj ljudskoj rijei, niti da ono to ujemo ili
povjerujemo odmah drugima saopimo. Savjetuj se s mudrim i savjesnim ovjekom; i
radije se daj pouiti od boljega, nego da slijedi svoje pronalaske. estit ivot ini
ovjeka mudrim u Bogu i iskusnim u mnogome. Koliko bude tko ponizniji i Bogu
podloniji, toliko e biti u svemu mudriji i smireniji.
Glava 5
O itanju Svetog Pisma
1. U Svetomu Pismu valja traiti istinu, a ne rjeitost. itavo Sveto Pismo moramo itati u
onom duhu u kojem je nastalo. Moramo u njem radije traiti korist nego duhovite izreke.
Moramo tako rado itati pobone i jednostavne knjige kao i uzviene i duboke. Neka te ne
smeta ugled pisca, da li je bio velike ili male naobrazbe; nego neka te na itanje potie
ljubav k istoj istini. Ne pitaj tko je to rekao, nego pripazi to kae.
2. Ljudi prolaze, ali istina Gospodnja ostaje u vijeke (Ps 116, 2). Ne pitajui tko je tko,
Bog nam govori na razne naine. Naa nas znatielja esto smeta u itanju Svetoga
Pisma kad bismo htjeli razumjeti i raspravljati gdje valja naprosto prijei dalje. Ako eli
napredovati, onda itaj ponizno, priprosto i vjerno, i ne eli nikada stei ime uenjaka.
Rado pitaj i utke sluaj rijei svetaca, neka ti pouke starijih budu drage, jer ih ne iznose
bez razloga.
-------

Knjiga prva
Glava 6 - 10
Glava 6
O neurednim sklonostima
1. Kad god ovjek za neim neuredno tei, odmah je u sebi nemiran. Oholica i lakomac
nikada ne miruju; siromah i ponizan duhom ivi u velikom miru. ovjek, koji nije jo
posve upokorio sebe, brzo pada u napast, te ga sitne i bezvrijedne stvari svladaju. Slab
duhom i na neki nain jo puten je sklon sjetilnim stvarima, teko se moe posve oteti
zemaljskim eljama. I zato se esto alosti kad si to uskrati; rado se takoer srdi, ako
mu se tko opire.
2. Ako pak slijedi ono za im udi, odmah ga titi grinja savjesti; jer je slijedio svoju
strast koja nita ne pomae da doe do mira to ga je traio. Pravi se dakle mir srca
nalazi u opiranju strastima, a ne sluenju strastima. Nema dakle mira u srcu putena
ovjeka, niti u srcu ovjeka odana izvanjskim stvarima, nego u revnom i duhovnom.
Glava 7
O izbjegavanju ludog pouzdanja i obijesti
1. Lud je tko svoju nadu stavlja u ljude ili u stvorenja. Ne stidi se sluiti drugima iz
ljubavi prema Isusu Kristu i izgledati siromahom na ovom svijetu. Ne oslanjaj se na
samoga sebe, nego postavi svoju nadu u Boga. Uini koliko je to do tebe, a Bog e
pomoi tvojoj dobroj volji. Ne ufaj se u svoje znanje ili u lukavtinu bilo kojeg ivog bia,
nego radije u milost Boju koja pomae ponizne, a ponizuje one koji se preuzetno uzdaju
u se.
2. Ne hvali se, ako si bogat ili ako ima monih prijatelja, nego se dii Bogom koji sve
daje, a nadasve eli dati samoga sebe. Ne dii se veliinom ili ljepotom tijela koju
neznatna bolest kvari i nagruje. Ne dopadaj se sam sebi radi svoje sposobnosti ili duha
da ne bi omrznuo Bogu ije je sve to god ima dobra po naravi.
3. Ne smatraj se boljim od drugih da ne bi moda bio smatran gorim pred Bogom, koji
zna to je u ovjeku. Ne uzoholi se radi svojih dobrih djela, jer sudovi Boji glase drukije
nego sudovi ljudski; i njemu se esto ne dopada to se ljudima svia. Ako je to dobra u
tebi, o drugima misli jo bolje da sauva poniznost. Ne kodi ako se svima podloi; ali
kodi veoma ako se ispred ikoga postavlja. U poniznoga je neprekidan mir; a u srcu
oholice esto je zavist i srdba.
Glava 8
Valja se uvati prevelike povjerljivosti
1. Ne otkrivaj svakome ovjeku svoga srca (Sir 8, 22) nego s mudrim i bogobojaznim
ovjekom pretresaj svoju stvar. Budi rijetko u saobraaju s mladim ljudima i strancima.
Nemoj se ulagivati bogataima i ne pojavIjuj se rado pred velikaima. Drui se s
poniznima i priprostima, s pobonima i estitima, i bavi se onim to slui za popravljanje.
Ne budi posebno povjerljiv ni s jednom enom, nego openito sve dobre ene preporui
Bogu. Samo Bogu i anelima udi biti prijatelj, a kloni se poznanstva ljudi.
2. Ljubiti moramo sve ljude, ali prevelika prisnost nije od koristi. Katkada se dogaa da
nam nepoznata osoba svijetli radi dobrog glasa koji se uje o njoj, a ipak njezina
prisutnost neugodna je onima koji je gledaju izbliza. Mislimo katkada da se radi naeg
drugovanja sviamo drugima, a poinjemo im bivati mrski radi loih obiaja koje u nama
opaaju.
Glava 9
O poslunosti i podlonosti
1. Vrlo je velika stvar biti vezan poslunou, ivjeti pod poglavarima i ne biti svoj
gospodar. Mnogo je sigurnije biti podreen nego poglavar. Mnogi se dadu vezati
poslunou vie iz nude nego iz ljubavi; i takovi osjeaju muku te rado mrmljaju: a
nikad nee poluiti slobodu duha, ako se svim srcem ne podvrgnu poradi Boga. Tri amo
ili tamo, nee nai mira, osim u poniznoj podlonosti pod upravom poglavara. Utvaranje
da je drugdje ljepe i promjena mjesta mnoge je prevarilo.
2. Istina je da svaki voli raditi prema svome miljenju, i vie se priklanja onima koji
osjeaju s njime. No ako je Bog meu nama, onda je potrebno da radi dobra mira
napustimo katkada svoje miljenje. Tko je tako mudar da bi mogao sve potpuno znati?
Nemoj se dakle odvie pouzdavati u svoje miljenje, nego nastoj rado posluati takoer
miljenje drugih. Ako je tvoje miljenje dobro, pa ga ipak radi Boga napusti, vie e
time napredovati.
3. uo sam, naime, esto da je sigurnije sluati i primati savjet, negoli ga davati. Moe
se takoer dogoditi da je svaije miljenje dobro; ali ne htjeti pristati uz druge, kad to
zahtijeva razum ili pametan razlog, znak je oholosti i tvrdoglavosti.
Glava 10
uvajmo se suvinih rijei
1. uvaj se ljudske buke kolikogod moe; jer mnogo smeta baviti se svjetovnim
poslovima, makar se to vri i u dobroj nakani. Tatina nas naime brzo prlja i zarobljuje.
Mnogo puta bih volio da sam utio i da nisam bio meu ljudima. No zato tako rado
razgovaramo i meusobno priamo, kad se ipak rijetko vraamo na utnju bez povrede
savjesti? Zato se tako rado razgovaramo, jer se meusobnim razgovorima nastojimo
utjeiti i elimo olakati srce, izmueno raznim mislima. I veoma rado volimo razgovarati
i misliti o onome to jako volimo ili za im udimo, ili to osjeamo da nam je protivno.
2. Ali naalost! esto brbljamo tato i bez svrhe. Jer ta izvanjska utjeha nanosi veliku
tetu unutarnjoj i boanskoj utjehi. Zato moramo bdjeti i moliti da vrijeme ne potroimo
uzalud. Ako je od koristi i ako se moe govoriti, onda govori ono to slui za duhovno
uzdizanje. Zla navika i nemarnost oko naeg napretka mnogo pridonosi neopreznosti
naih usta. Ali je poboni razgovor o duhovnim stvarima od velike koristi za duhovni
napredak, napose gdje su zdrueni u Bogu oni koji su jednog srca i due.
-------

Knjiga prva
Glava 11 - 15
Glava 11
O skrbi za mir i revnosti za napredak
1. Mogli bismo imati mnogo mira kad se ne bismo htjeli baviti tuim rijeima i djelima,
niti onim to na nas ne spada.Kako moe ostati dugo miran onaj koji se mijea u tue
poslove? Koji trai vani zadjevice? Koji se slabo ili rijetko sabere u nutrini? Blago
priprostima, jer e uivati mnogo mira!
2. Zato su neki sveci bili tako savreni i produhovljeni? Jer su svim silama nastojali da
se mrtve u svim zemaljskim eljama: i zato su mogli svim arom srca drati se Boga i
nastojati oko sebe. Mi smo previe zaokupljeni vlastitim strastima; i odvie se brinemo za
prolazne stvari. Rijetko svladamo posve i jednu manu; i nismo zagrijani za svakodnevni
napredak; i zato ostajemo mlitavi i mlaki.
3. Kad bismo samim sobom posve vladali, i kad nam unutarnjost ne bi bila nimalo
zapletena, onda bismo mogli uivati boanske stvari i okusiti neto od nebeskoga
razmatranja. Sva je i najvea zapreka u tom to nismo slobodni od strasti i pouda pa se
ne pokuavamo zaputiti savrenim putem svetaca. im se pojavi i mala suprotivtina,
prebrzo postajemo maloduni i traimo ljudske utjehe.
4. Kad bismo u borbi nastojali biti junaci, sigurno bismo osjetili nad sobom Boju pomo s
neba. Bog je naime spreman pomoi onima koji se bore i uzdaju u njegovu milost, te
nam pribavlja prilike za borbu da pobijedimo. Ako smatramo da se napredak vjere sastoji
samo u izvanjskim nekim inima, onda e naa pobonost brzo svriti. Sjekiru valja
poloiti na korijen da oieni od strasti uzmognemo biti smirena duha.
5. Kad bismo svake godine iskorijenili samo jednu manu, brzo bismo postali savreni. Ali
naalost sada esto osjeamo da smo bili bolji i ii na poetku svog obraenja, nego
nakon mnogo godina iza polaganja zavjeta. Revnost bi i napredak morali svaki dan rasti;
a sada se ini neim velikim, ako je tko uspio sauvati dijelak prve revnosti. Kad bismo se
u poetku samo malo silili, onda bismo kasnije sve mogli initi s lakoom i veseljem.
6. Teko je napustiti naviku, a jo tee ii protiv svoje vlastite volje. No ako ne svlada
sitnih i lakih stvari, kada e nadvladati tee? Odupri se na poetku svojoj sklonosti i
odui se zle navike da te moda malo pomalo ne dovede do vee potekoe. O, kad bi
znao koliko e sebi priskrbiti mira, a drugima veselja, ako se dobro vlada, drim da bi
se vie brinuo za svoj duhovni napredak.
Glava 12
Kako nam koriste protivtine
1. Dobro je za nas to nas katkada snau potekoe i protivtine, jer uzrokuju da ovjek
ue u se, te uvidi da je u progonstvu, pa da ne stavlja svoje nade u kakvo stvorenje
ovoga svijeta. Dobro je to katkada trpimo protivljenja, i to o nama zlo i netono misle
ak i onda kad dobro radimo i mislimo. To esto pomae poniznosti i brani nas od tate
slave. Onda radije traimo Boga, unutranjega svjedoka, kad nas vani ljudi
omalovaavaju te nam nerado vjeruju.
2. Zato bi se ovjek morao tako utvrditi u Bogu da mu ne bi bilo potrebno traiti mnogo
ljudske utjehe. Kad je ovjek koji ima dobru volju, u alosti ili kunji, ili ga mue zle
misli, onda vie shvaa da mu je Bog potreban; uvia da bez njega ne moe nita dobra
uiniti. Onda se takoe alosti, uzdie i moli radi nevolja koje podnosi. Onda mu se ne da
dulje ivjeti i eli da doe smrt da se moe raspasti i biti s Kristom (Fil 1, 23). Onda
dobro zapaa da na ovom svijetu ne moe biti savrene sigurnosti ni potpunog mira.
Glava 13
O savladavanju kunja
1. Dokle god ivimo na svijetu ne moemo biti bez alosti i kunje. Zato stoji pisano u
Jobovoj knjizi: Borba je ivot ovjeji na zemlji (Job 7, 1). Zato bi svaki morao brino
paziti na svoje kunje i bdjeti u molitvi da avao ne nae priliku i prevari ga, jer on
nikada ne spava, nego obilazi kao tiui lav, traei koga da prodre" ( 1 Pt 5, 8). Nitko
nije tako savren i svet a da ne bi katkada bio kuan; ne moemo biti potpuno bez
kunja.
2. Ipak su kunje za ovjeka esto od velike koristi, makar bile mune i teke; jer one
ovjeka ponizuju, iste i pouavaju. Svi su sveci proli kroz mnoge jade i kunje i
napredovali. A oni koji nisu kunje mogli podnositi, odbaeni su i izgubili su se. Nema
tako svetoga Reda niti tako tajnoga mjesta gdje ne bi bilo kunja ili protivtina.
3. ovjek nije potpuno siguran od kunja dokle god ivi, jer je u nama izvor kunja
otkada smo se u poudi rodili. Kad jedna kunja ili nevolja proe, dolazi druga; i uvijek
emo imati neto trpjeti, jer smo izgubili izvor svoje sree. Mnogi nastoje izbjei
kunjama, a onda upadaju u jo tee. Ne moemo pobijediti samo bijegom; nego
strpljivou i pravom poniznou postajemo jai od svih neprijatelja.
4. Tko se samo izvanjskim nainom kloni, a ne upa korijena, taj e malo napredovati;
dapae, kunje e se jo bre vratiti i bit e mu jo gore. Postepeno, strpljivou uz
dugotrpnost i s Bojom pomou, lake e pobijediti, nego vlastitom osornou i
silovitou. Pitaj ee za savjet u kunji; a s onim kojega je snala kunja ne postupaj
strogo, nego mu ulij utjehe kao to eli da se i tebi uini.
5. Poetak je svim zlim kunjama nepostojanost duha i preslabo pouzdanje u Boga; jer
kao to valovi lau bez kormila bacaju amo tamo, tako i ovjek, koji je nemaran i koji
naputa svoju odluku, biva na razne naine kuan. Vatra ispituje eljezo, a kunja
ovjeka pravednika. Ne znamo esto to moemo, ali kunja pokazuje to smo. Valja ipak
bdjeti, napose na poetku kunje; jer onda moemo neprijatelja lake pobijediti, ako mu
nikako ne dopustimo ui na vrata due, nego mu se odupremo izvan praga, im pokuca.
Stoga je netko rekao:
U prvi as se odupri,
za lijekom je prekasno sezat,
kad je ve uzelo zlo
s duga otezanja mah" (Ovidije, De remed. 1, 91).
Jer najprije padne na um obina misao, onda proradi jaka mata, onda naslada, pa zlo
nagnue i pristanak. I tako pomalo zlobni neprijatelj sasvim ue kad mu se nismo oprli
na poetku. I to dalje tko oklijeva s otporom, toliko je svaki dan u sebi slabiji, a
neprijatelj protiv njega moniji.
6. Neki podnose vee kunje na poetku svoga obraenja, a neki na koncu. Neki opet
pate skoro cijeli svoj ivot. Gdjekoji su dosta lako kuani prema mudrosti i pravednosti
Boje odredbe, koja prosuuje stanje i zasluge ljudi i sve udeava na spasenje svojih
izabranih.
7. Zato ne smijemo oajavati kad nas snae kunja: nego moramo tim revnije Boga
moliti da se udostoji pomoi nas u svakoj nevolji; jer e on, prema rijeima Pavlovim,
uiniti s kuanjem sretan ishod da uzmognemo podnijeti (1Kor 10, 13). Ponizimo,
dakle, duu svoju pod rukom Bojom, u svakoj kunji i nevolji; jer e ponizne duhom
spasiti" (Ps 33, 19) i uzvisiti.
8. U kunjama i nevoljama pokazuje ovjek koliko je napredovao; u njima raste zasluga i
krepost bolje dolazi na vidjelo. Nije nita veliko, ako je ovjek poboan i revan, kad ne
osjea nikakve po tekoe, ali ako ostaje strpljiv u vrijeme nevolje, moe se nadati
velikom napretku. Neki se odre u velikim kunjama, a padnu esto u svakodnevnim
sitnim kunjama: zato da se, ponieni, nikad ne uzdaju u se u velikim stvarima, kad su
tako slabi u malima.
Glava 14
Valja se uvati nepromiljenog suenja
1. Svrati oi sam na sebe, a uvaj se prosuivati tue ine. Sudei druge ovjek se bez
koristi mui, esto se vara i lako grijei; a kad sebe sudi i reeta, uvijek radi korisno.
Kako nam je koja stvar na srcu, tako o njoj i sudimo: jer zbog samoljublja lako gubimo
mogunost istinskog prosuivanja. Kad bi uvijek jedina nakana naih elja bio Bog, onda
se ne bismo tako lako uznemirivali radi opiranja naih sjetila.
2. Ali esto se neto u nama krije, ili nadoe izvana to nas takoer privlai. Mnogi trae
sebe potajno i ne znajui u onome to ine. Izgledaju da su na miru kad sve ide prema
njihovoj volji i elji; ali ako to bude drukije nego to ele, onda se brzo uznemire i
aloste. Poradi raznolikosti miljenja i osjeanja esto se raaju nesuglasice meu
prijateljima i sugraanima, meu redovnicima i pobonim duama.
3. Teko naputamo staru navadu; i nitko se ne da rado skloniti na neto, to nije u
skladu s njegovim miljenjem. Ako se bude vie upirao na svoj razum ili nastojanje nego
na krepost utemeljenu u Isusu Kristu, onda e rijetko i kasno biti prosvijetljen ovjek;
jer Bog hoe, da nas potpuno podloi sebi i da arka ljubav nadvisi svako umovanje.
Glava 15
O djelima uinjenim iz ljubavi
1. Ni za to na svijetu, niti bilo kome za ljubav, ne smijemo initi zla; ali ipak, da
pomognemo bijedniku, moemo katkada slobodno propustiti dobro djelo ili ga zamijeniti
boljim. Jer na taj nain dobro djelo ne propada, nego se mijenja u bolje. Bez ljubavi
izvanjsko djelo ne koristi nita; a to god inimo iz ljubavi, koliko god bilo neznatno i
prezreno, sve biva plodonosno. Jer Bog vie ocjenjuje kakvim srcem tko radi negoli koliko
radi.
2. Mnogo ini tko mnogo ljubi. Mnogo ini tko stvar dobro ini. Dobro ini tko slui vie
zajednici nego svojoj volji. esto izgleda da je ljubav, a zapravo je putenost, jer se
naravna sklonost, vlastita volja, nada u naknadu i elja za ugodnou rijetko dadu
odagnati.
3. Tko istinski i savreno ljubi, taj ni u emu ne trai sebe; on samo eli da sve bude na
slavu Boju.
On nikome ne zavidi, jer ne tei za nikakvim osobnim veseljem, niti eli da uiva sam u
sebi; nego nad sva druga dobra eli da bude blaen u Bogu. Ne pripisuje nikome kakva
dobra, nego jedino Bogu od kojega sve kao iz izvora proizlazi, i u kome konano svi sveci
mir uivaju. Tko bi imao samo iskru prave ljubavi, taj bi zaista osjetio da su sve
zemaljske stvari pune tatine.
-------

Knjiga prva
Glava 16 - 20
Glava 16
O podnoenju tuih pogreaka
1. ega ovjek nije u stanju popraviti bilo kod sebe bilo kod drugih, mora strpljivo
.podnositi dok Bog ne odredi drukije. Razmiljaj da je tako moda bolje za tvoju kunju i
strpljivost bez koje ne valja mnogo cijeniti svojih zasluga.
Mora se ipak moliti kod takvih smetnja da ti se Bog udostoji doi u pomo, i da ih moe
strpljivo podnositi.
2. Ako se netko, jednom ili dvaput opomenut, ne smiri, nemoj se s njim prepirati; nego
sve preporui Bogu da se vri njegova volja i njemu bude ast u svim slugama njegovim;
jer Bog umije i zlo obratiti na dobro.
Nastoj biti strpljiv u podnoenju tuih pogreaka i svakojakih bijeda; jer i ti ima mnogo
toga to drugi moraju podnositi.
Ako ne moe samoga sebe uiniti onakvim kakvim bi htio, kako e moi drugoga
udesiti prema svojoj volji?
Rado bismo htjeli da drugi budu savreni, a svojih vlastitih pogreaka ne ispravljamo.
3. Hoemo da se drugi potpuno poprave, a sami se ne popravljamo.
Ne dopada nam se prevelika sloboda drugih, a sebi neemo uskratiti to elimo.
Hoemo da drugi budu vezani pravilima, a nikako ne doputamo da sami budemo ita
ograniavani.
Tako dakle izlazi na javu, kako rijetko mislimo jednako na blinjega, koliko na same sebe.
Kad bi svi bili savreni, to bi onda imali trpjeti od drugih Boga radi?
4. A sada je Bog tako uredio da se uimo nositi breme jedan drugoga (Gal 6, 2), jer
nitko nije bez pogreke, nitko bez bremena; nitko nije sam sebi dostatan, nitko sam sebi
dosta mudar: nego moramo snositi jedan drugoga, jedan drugoga tjeiti i isto tako
pomagati, pouavati i opominjati.
Koliko je tko krepostan, to se vidi bolje u sluaju nevolje.
Jer prilike ne ine ovjeka slabim, nego pokazuju kakav je.
Glava 17
O samostanskom ivotu
1. Mora se uiti samoga sebe u mnogom svladavati, ako hoe podravati mir i slogu s
drugima.
Nije malena stvar ivjeti u samostanima ili drubi i tamo boraviti bez svae i ustrajati
vjeran do smrti.
Blaen koji bude tamo estito ivio i sretno zavrio.
Ako se eli odrati na visini kako treba i napredovati, onda smatraj kao da si prognanik i
putnik na zemlji.
Mora postati lud radi Krista, ako hoe provoditi redovniki ivot.
2. Odijelo i tonzura malo koristi; nego promjena ivota i potpuno mrtvenje strasti ine
pravoga redovnika.
Tko trai to drugo osim jedino Boga i spas svoje due, taj e naii samo na alost i bol.
Ne moe takoer dugo ostati miran koji ne nastoji biti najmanji i svima podvrgnut.
3. Doao si da slui, a ne da vlada; znaj da si pozvan trpjeti i raditi, a ne ljenariti ili
brbljati.
Tu se dakle ljudi kuaju kao zlato u pei.
Tu ne moe nitko opstati, ako se ne bude htio svim srcem radi Boga poniziti.
Glava 18
O primjerima svetih otaca
1. Promatraj ive primjere svetih otaca u kojima je odsijevalo pravo savrenstvo i
pobonost, i vidjet e kako je malo ili skoro nita to mi inimo.
Jao, to je na ivot kad se usporedi s njima?
Sveci i prijatelji Kristovi sluili su Gospodinu u gladi i ei, u studeni i golotinji, u muci i
trudu, u bdijenjima i postovima, u molitvama i svetim razmatranjima, u progonstvima i
mnogim pogrdama (Kor 11, 27).
2. O, kako su mnoge i teke kunje prepatili apostoli, muenici, ispovjednici, djevice i svi
ostali koji su htjeli ii tragom Kristovim.

Mrzili su naime due svoje na ovome svijetu da ih posjeduju u vjenome ivotu.
O kako su strog i povuen ivot provodili sveti oci u pustinji! Kako su podnijeli duge i
teke kunje! Kako ih je esto muio neprijatelj! Kako su este i arke molitve prinosili
Bogu! Kako su pokazivali veliku revnost i ar za duhovni napredak! Kako su otar rat
vodili da svladaju pogreke! Kako su imali istu i pravu nakanu prema Bogu!
Po danu su radili, a no su provodili u dugoj molitvi, makar nisu nikada za vrijeme rada
prestajali u duhu se moliti.
3. itavo su vrijeme korisno provodili, svaki im se sat za razgovor s Bogom inio kratkim;
i radi velike slasti razmatranja zaboravljali su na potrebu tjelesne okrepe. Odricali su se
svega bogatstva, dostojanstva, asti, prijatelja i znanaca; nisu nita eljeli imati od
svijeta, jedva su uzimali to je potrebno za ivot; i kad su morali posluiti tijelu,
jadikovali su.
Bili su dakle siromani zemaljskim stvarima, ali vrlo bagati milou i krepostima.
Izvana su oskudijevali, ali iznutra su se krijepili milou i boanskom utjehom.
4. Svijetu su bili tui, ali Bogu bliski i pouzdani prijatelji.
Samima sebi su se priinjali bezvrijednima, i ovaj ih je svijet prezirao; no u oima Bojim
bili su dragocjeni i dragi.
Bili su istinski ponizni, ivjeli su u priprostoj poslunosti, hodali su u ljubavi i strpljivosti; i
stoga su svaki dan napredovali duhom i sticali veliku milost pred Bogom.
Postali su primjer svima redovnicima; i neka nas oni vie potiu na dobar napredak nego
brojni mlitavci na nazadak.
5. O, kolika je bila revnost u svih redovnika pri osnutku njihova Reda! Kolika pobonost u
molitvi! Koliko natjecanje u kreposti! Kako je vladala velika stega! Kako je u svima cvalo
potovanje i poslunost pod upravom poglavara!
O tome jo svjedoe ostavljeni tragovi da su zaista bili sveti i savreni muevi koji su,
odvano se borei, nadjaali svijet. A sada se smatra netko velikim, ako nije prekrio
Pravilo, ako je netko strpljivo mogao podnijeti to je izabrao.
6. Ah, mlakosti i nemarnosti u naem staleu gdje tako brzo poputamo od prijanje
revnosti! I ve nam se gadi ivjeti zbog klonulosti i mlakosti!
O kamo sree kad napredak u krepostima ne bi nikada zamro u tebi koji si ee vidio
mnoge primjere svetih!
Glava 19
O vjebama dobrih redovnika
1. ivot dobra redovnika mora obilovati svima krepostima; da bude takav iznutra kakav
se ljudima priinjava izvana.
I pravo je da mora vie biti unutra nego to se vidi izvana; jer je na nadzornik Bog
kojega moramo nada sve tovati, gdje god bili, i pred njegovim oima hodati isto kao
aneli.
Svaki dan moramo obnoviti svoju odluku i potaknuti se na revnost kao da smo se sada
prvi put obratili, pa govoriti: Pomozi me, Gospode Boe moj, u dobroj odluci i svetoj
slubi svojoj, i daj mi sada, danas savreno poeti jer nije nita to sam dosad uinio.
2. Prema odluci koju smo stvorili za svoj napredak, potrebna je velika marljivost onome
koji hoe dobro napredovati.
Pa ako esto smalake onaj koji je stvorio tvrdu odluku, to e biti s onim koji rijetko i
manje odreeno neto odlui?
A na razne se naine deava da naputamo svoju odluku; i najmanje proputanje
duhovnih vjebi jedva e proi bez ikakve tete.
Odluka pravednika poiva vie u milosti Bojoj nego u vlastitoj mudrosti; budui da se
uvijek uzdaju u Boga to god poduzmu.
Jer ovjek snuje, ali Bog odluuje, i put ovjeka nije u ruci njegovoj (Jer 10, 3).
3. Ako kada iz ljubavi, ili da koristimo brai, propustimo obiajnu vjebu, lako emo je
kasnije moi nadoknaditi.
Ako je pak propustimo radi mrzovolje ili iz nemarnosti, onda valja to upisati u krivnju i
osjetit emo da kodi.
Naprezali se mi koliko god moemo, jo emo esto u mnogoem pogrijeiti. Ipak
moramo uvijek odluiti neto odreenoga, a napose protiv onoga to nam vie smeta.
Moramo ispitivati i ureivati svoju vanjtinu i nutrinu, jer je od koristi i jedno i drugo za
napredak.
4. Ako ne moe biti neprestano sabran, a ono se barem katkada saberi; najmanje
jednom na dan, to jest ujutro ili uveer. Ujutro stvori odluku, a uveer pretresi svoje
vladanje; kakav si bio danas u rijei, misli i djelu; jer si moda u tom ee uvrijedio
Boga i blinjega.
Opremi se junaki protiv avolske zloe, svladaj neumjerenost u jelu i pilu, pa e onda
lake obuzdavati svaku putenu sklonost.
Ne budi nikada posve bez posla; nego itaj ili pii, ili moli, ili razmiljaj, ili radi togod
korisna za zajednicu.
Ipak tjelesne poslove valja razborito vriti i ne mogu ih svi jednako poduzimati.
5. to nije zajedniko neka se ni ne pokazuje prema vani, jer se osobne vjebe sigurnije
vre u skrovitosti.
Valja ipak paziti da ne bude lijen za ono to je zajedniko, a bri za ono to je privatno;
nego, nakon to si potpuno i vjerno izvrio ono to si duan i to je naloeno, ako ti jo
ostaje vremena, onda se bavi sobom kako to eli tvoja pobonost.
Ne mogu svi biti za istu vjebu, nego jednome koristi vie ovo, drugome ono.
I prema raznolikosti vremena sviaju se raznolike vjebe; jer jedno bolje pristaje
blagdanima, a drugo radnim danima.
Druge potrebe imamo u vrijeme kunje, a druge u vrijeme mira i pokoja. O jednom
volimo razmiljati kad se alostimo, a o drugom kad se radujemo u Gospodinu.
6. Oko glavnijih blagdana moramo ponoviti dobre vjebe i revnije moliti za zagovor
svetaca.
Moramo stvoriti odluke od blagdana do blagdana kao da emo tada otii s ovoga svijeta i
poi na vjeno svetkovanje. Zato se moramo brino pripravljati u blagdansko vrijeme i
poboni je ivjeti i stroe obdravati itavo pravilo kao da emo za kratko vrijeme primiti
od Boga nagradu za svoj trud.
7. Pa ako bude odgoena smatrajmo da se nismo dobro pripravili i da nismo jo dostojni
tolike slave koja e se objaviti na nama u odreeno vrijeme te se nastojmo bolje
pripraviti za odlazak.
Blago onome sluzi, (veli sveti Luka) kojega, kad doe gospodar njegov, nae budna:
zaista vam kaem, postavit e ga nad svim imanjem svojim (Lk 12, 37; Mt 24, 47).
Glava 20
O ljubavi prema samoi i utnji
1. Trai zgodno vrijeme da se uzmogne baviti sam sobom; i razmiljaj esto o
dobroinstvima Bojim.
Pusti radoznalost! itaj takove stvari koje te vie potiu na skruenje nego na razonodu.
Ako bude znao izmai nepotrebnim razgovorima i besposlenim obilaenjima i uvati se
znatieljnih novosti i buke, nai e dovoljno i zgodnog vremena da se dade na korisna
razmatranja.
Najvei su sveci, gdje god su mogli, izbjegavali ljudsko drutvo; i voljeli su sluiti Bogu u
skrovitosti.
2. Rekao je netko: Koliko god sam puta bio meu ljudima, toliko sam se manji ovjek
vratio (Seneca, Epist. 7). I to ee iskusimo kad dugo naklapamo. Svakako je lake
utjeti nego ne prijei mjeru u rijei. Lake se skrivati kod kue nego se vani dovoljno
uvati.
Tko dakle nastoji vinuti se do nutarnjosti i duhovnosti, taj se mora s Isusom udaljiti od
mnotva.
Nitko se vani sigurno ne pojavljuje ako rado ne ostaje skriven.
Nitko sigurno ne govori ako rado ne uti. Nitko sigurno ne stoji kao pretpostavljeni ako se
rado ne podvrgava. Nitko sigurno ne zapovijeda ako nije nauio rado sluati.
3. Nitko se sigurno ne veseli ako nema u sebi svjedoanstva dobre savjesti.
Ali je uvijek sigurnost svetaca bila puna straha Bojega. I nisu zato bili manje briljivi i
ponizni u sebi to su sjali velikim krepostima i milou.
Sigurnost se pak opakih raa iz oholosti i preuzetnosti, a na koncu se obraa u
samoobmanu.
Ne obeavaj sebi nikada sigurnosti u ovome ivotu, makar i izgledao dobar samostanac ili
poboan pustinjak.
4. esto su oni koji su izgledali bolji u oima ljudi dublje pali radi prevelikog
samopouzdanja.
Stoga je za mnoge korisnije da ne budu posve bez napasti nego da budu ee kuani,
kako ne bi postali odvie sigurni te se moda uzoholili ili jo slobodnije potraili izvanjsku
utjehu.
O, kako bi sauvao istu savjest tko ne bi nikada traio prolaznog veselja, tko se ne bi
nikada bavio sa svijetom!
O, kakav bi uivao veliki mir i pokoj tko bi odbacio svaku tatu brigu, i razmiljao samo o
spasonosnim i boanskim stvarima, i svu svoju nadu poloio u Boga!
5. Nitko nije dostojan nebeske utjehe ako se ne vjeba u svetoj skruenosti.
Ako se hoe skruiti u srcu, ui u svoju sobicu te iskljui svaku buku svijeta kao to je
pisano: Skruite se na postelji svojoj (Ps 4, 5).
U eliji e nai to vani ee gubi. Trajnim boravkom elija biva slatka, a kad je
izbjegavamo, onda biva mrska.
Ako je na poetku svoga obraenja bude dobro pazio i uvao, bit e ti poslije draga
prijateljica i najdraa utjeha.
6. U utnji i miru napreduje pobona dua i ui poznavati sakrivene stvari Svetoga Pisma.
Tu nailazi na potoke suza kojima se svaku no pere i isti, da postane toliko blia svome
Stvoritelju koliko dalje boravi od svake svjetske buke.
Tko se dakle udalji od znanaca i prijatelja, pribliit e mu se Bog sa svetim anelima
svojim.
Bolje je biti u skrovitosti i brinuti se za sebe nego zanemarivi sebe praviti uda.
Veoma je pohvalno za ovjeka redovnika ako rijetko izlazi, ako izbjegava da ga vide, i
ako nee da vidi ljude.
7. Zato eli vidjeti ega ne smije imati: Prolazi svijet i pouda njegova (1 Iv, 2 17).
Sjetilne elje vuku te van po svijetu; ali kad proe vrijeme to drugo donosi nego
oteanu savjest i potiteno srce?
Veseli izlazak raa esto alosnim povratkom, a veselo veernje bdijenje donosi alosni
uranak.
Tako svaka tjelesna radost umiljato ulazi, ali na koncu grize i ubija.
to moe drugdje vidjeti ega ne vidi ovdje? Evo neba i zemlje i sviju poela, jer je iz
njih sve nainjeno.
8. to moe negdje vidjeti to bi moglo dugo ustrajati pod suncem?
Moda se nada zasititi, ali nee poluiti cilja.
Kad bi vidio sve to postoji, to bi to bilo drugo nego pusto privienje?
Podigni oi svoje k Bogu na visini (Ps 122, 1) i moli za svoje grijehe i nemarnosti.
Prepusti tate stvari tatim ljudima; a ti se brini za ono to ti je zapovjedio Bog.
Zatvori za sobom vrata svoja (Mt 6,6) i pozovi k sebi Isusa, ljubimca svoga. Ostani s
njime u eliji, jer nee nigdje drugdje nai toliko mira.
Da nisi izaao i da nisi nita uo od buke u svijetu, bio bi ostao u divnom miru; a im te
veseli uti neto nova, mora radi toga snositi nemir srca.
-------

Knjiga prva
Glava 21 - 25
Glava 21
O skruenju srca
1. Ako eli togod napredovati ostani u strahu Bojem i nemoj biti odvie rasputen,
nego obuzdaj sva svoja osjetila i ne podaj se neskladnom veselju.
Skrui se radije u srcu i postat e poboan.
Skruenost donosi mnoga dobra koja razuzdanost obiava brzo izgubiti.
udno je da se ovjek ikada moe savreno radovati u ovom ivotu kad razmatra svoje
progonstvo i tolike pogibelji za svoju duu pa o tome razmilja.
2. Poradi lakoumnosti srca i nemarnosti za svoje pogreke ne utimo boli svoje due;
nego se esto smijemo gdje bismo s pravom morali plakati.
Nema prave slobode ni pravog veselja osim u strahu Bojemu, a uz dobru savjest.
Sretan, koji je u stanju odstraniti svaki uzrok rastreenosti i usredotoiti se na svetu
skruenost.
Sretan koji odbacuje od sebe sve to bi moglo zaprljati ili oteati njegovu savjest.
Bori se odvano. navika se savladava navikom.
Ako bude znao ne paati se u ljude, i oni e pustiti tebe da mirno vri svoj posao.
3. Ne mijeaj se u tue stvari niti se uplii u poslove viih. Nadziri uvijek ponajprije sebe i
osobito opominji samog sebe prije svih koji su ti dragi.
Ako ti ljudi nisu skloni, nemoj se radi toga alostiti; nego neka ti bude teko to to se ne
svladava dosta dobro i oprezno, kao to se pristoji sluzi Bojemu i pobonom redovniku.
esto je korisnije i sigurnije da ovjek nema mnogo utjehe u ovom ivotu, osobito to se
tie ljudske utjehe.
No i ako nemamo boanske utjehe, ili ako je rjee osjeamo, sami smo krivi, jer ne
idemo za skruenou srca i ne odriemo se tatih i izvanjskih utjeha.
4. Priznaj da si nedostojan boanske utjehe, a vie vrijedan svakojake tuge.
Kad je ovjek savreno skruen, onda mu je dosadan i gorak cio svijet.
Dobar ovjek nalazi dovoljno razloga da tuguje i plae.
Bilo naime da promatra sebe, bilo da misli na drugoga, zna da nitko ovdje ne ivi bez
tuge.
I to se pomnjivije ispituje, to vie i tuguje.
Predmet pravedne boli i unutarnje skruenosti nai su grijesi i mane u kojima leimo tako
zapleteni da smo rijetko u stanju razmatrati nebeske stvari.
5. Kad bi ee mislio na svoju smrt nego na dug ivot, nema sumnje da bi revnije
nastojao oko svoga popravka.
Kad bi takoer otvoreno vagnuo budue kazne u paklu i istilitu, mislim da bi rado
podnosio napore i boli i da ne bi strepio pred nikakvom strogou.
No, jer te stvari ne dopiru do srca, a jo uvijek volimo to nam godi, zato ostajemo hladni
i posve lijeni.
6. esto je kriva nestaica duha to se jadno tijelo tako lako ali.
Moli se dakle ponizno Bogu da ti dade duh skruenja i govori s prorokom: Nahrani me,
Gospode, kruhom suza i napoji me obilno suzama (Ps 79, 6).
Glava 22
O razmatranju ljudske bijede
1. Bijedan ti, bio gdje mu drago i okrenuo se kuda hoe, ako se ne obrati k Bogu.
to se uzrujava, ako ti ne uspijeva kako hoe i eli?
Tko je taj koji ima sve prema svojoj volji? Niti ja, niti ti, niti itko od ljudi na zemlji.
Nema nikoga na svijetu bez neke alosti i stiske, makar bio kralj ili Papa.
A komu je ipak bolje? Svakako onom koji je u stanju da trpi neto za Boga.
2. Mnogi slabi i nestalni kau: evo, kako lijep ivot ima onaj ovjek! Kako je bogat! Kako
velik! Kako moan i uzvien!
Ali pogledaj na nebeska dobra i vidjet e da sva ta vremenita dobra nisu nita; nego vrlo
nesigurna i vie tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez brige i straha.
Ne sastoji se srea ovjekova u izobilju zemaljskih dobara, nego je dovoljna srednja
mjera.
Zaista je bijeda ivjeti na zemlji.
Koliko ovjek nastoji biti duhovniji, toliko mu je sadanji ivot muniji: jer bolje uti i
jasnije vidi manjke ljudske raspadljivosti. Jer jesti, piti, bdjeti, spavati, poivati, raditi i
biti podvrgnut drugim potrebama naravi zaista je velika bijeda i muka za pobonog
ovjeka koji bi rado htio biti rijeen i slobodan od svakoga grijeha.
3. Jer tjelesne potrebe veoma prititu unutarnjeg ovjeka na ovom svijetu. Zato prorok
pobono moli da bi bio izbavljen od njih, govorei: "Izbavi me iz tjeskoba mojih,
Gospode!" (Ps 24, 17).
No jao onima koji ne poznaju svoje bijede! A jo vie onima koji ljube ovaj bijedni i
raspadljivi ivot!
Jer toliko su se neki prilijepili uz njega (makar radom ili prosjaenjem jedva zaslue
najpotrebnije) da se ne bi nimalo brinuli za kraljevstvo Boje kad bi mogli uvijek ovdje
ivjeti.
4. O, ludi i nevjerna srca koji su tako duboko ogrezli u zemaljtini da samo zemaljski
misle!
Ali e bijednici na koncu ivota teko outjeti kako je bilo nisko i nitavno to su ljubili.
Sveci pak Boji i svi poboni prijatelji Kristovi nisu gledali na ono to se svia tijelu, niti
to je ugledno na ovom svijetu; nego je sva njihova nada i nakana smjerala na vjena
dobra.
Sva se njihova elja dizala gore, prema onome to je trajno i nevidljivo, da ih ne bi ljubav
prema vidljivim stvarima povukla u blato.
5. Ne gubi, brate, nade da e napredovati duhovno; jer ima vremena i sad je as.
Zato eli odgoditi svoju odluku?
Ustani i odmah poni i reci: Sad je vrijeme za rad, sad je vrijeme borbe, sad je zgodno
vrijeme da se popravimo.
Kad si u bijedi i nevolji, tada je vrijeme togod zasluiti.
Mora proi kroz vatru i vodu prije nego doe na istinu.
Ako sam sebe ne prisili, nee nadvladati mane.
Dokle god smo u ovom krhkom tijelu, ne moemo biti bez grijeha, niti ivjeti bez muke i
boli.
Htjeli bismo biti prosti od svake bijede; no jer smo grijehom izgubili nevinost, izgubili
smo i istinsko blaenstvo.
Stoga moramo biti pametni i ekati na Boje milosre dok proe nepravda i dok ivot ne
proguta to je smrtno.
6. O, kako je krhka ljudska narav, uvijek sklona na grijehe!
Danas ispovijeda svoje grijehe, a sutra nanovo poinje ono to si ispovijedio.
Sada odlui da e se uvati, a za koji as radi kao da nisi nita odluio.
Imamo dakle razloga poniziti sami sebe i nikada ne misliti to veliko o sebi, jer smo tako
krhki i nestalni. Vrlo brzo moemo izgubiti nemarnou to smo mnogim trudom i
konano jedva stekli milou.
7. to e jo biti s nama na koncu kad smo tako rano postali mlitavi?
Jao nama, ako se hoemo tako predati miru, kao da ve vlada mir i sigurnost, dok jo
nema ni traga pravoj svetosti u naem vladanju.
Bilo bi vrlo potrebno da nanovo kao dobri novaci budemo poueni kako se najbolje
vladati; pa bi moda bilo nade za popravak i za vei duhovni napredak u budunosti.
Glava 23
O razmatranju smrti
1. Brzo e biti svreno ovdje s tobom; stoga pogledaj kako je s tobom: danas je ovjek
iv, a sutra ga vie nema.
A kada ga nestane s oiju, brzo nestana i iz srca.
O ludog li i tvrdog srca ljudskoga to gleda samo na sadanje stvari, a ne predvia radije
ono to e doi! U svakom inu i misli tako se vladaj kao da e danas umrijeti.
Kad bi imao istu savjest, ne bi se mnogo bojao smrti.
Bolje se uvati grijeha nego izbjegavati smrt.
Ako danas nisi spreman, kako e biti sutra?
Sutra je nesiguran dan i tko zna da li e biti na raspolaganju?
2. to koristi dugo ivjeti kad se tako malo popravljamo?
Ah, dug ivot ne popravlja uvijek ovjeka, nego esto jo vie umnaa krivnju.
Kamo sree da smo barem jedan dan estito ivjeli na ovom svijetu!
Mnogi broje godine nakon obraenja, ali je esto slabi plod poboljanja.
Ako je teko umrijeti, moda e jo pogibeljnije biti dulje ivjeti.
Blaen koji uvijek ima pred oima as svoje smrti i svaki dan se na nju pripravlja.
Ako si vidio kada ovjeka kako umire, onda dri na pameti da e i ti istim putem poi.
3. Kad doe jutro, dri da nee doivjeti veer. A kad doe veer, ne usuuj se nadati
jutru.
Budi dakle uvijek spreman i tako ivi da te smrt nikada ne zatee nepripravna. Mnogi
umiru na mjestu i iznenada. Jer, u as, u koji ne mislite, doi e Sin ovjeji (Lk 12,
40).
Kad doe ona zadnja ura, poet e mnogo drukije misliti o itavom svom prolom
ivotu i veoma e aliti to si bio tako nemaran i mlitav.
4. Kako je sretan i razborit koji nastoji biti sada u ivotu onakav, kakav eli biti u smrti!
Veliku nadu u sretnu smrt ulit e ti posvemanje preziranje svijeta, arka elja
napredovati u krepostima, ljubav prema stegi, nastojanje oko pokore, spremnost na
poslunost, odricanje samog sebe i podnoenje svake protivtine iz ljubavi prema Kristu.
Mnogo dobra moe uiniti dok si zdrav; ali kad oboli, ne znam to e moi.
Malo se njih popravi radi bolesti; tako se i oni rijetko posveuju koji mnogo idu na
hodoaa.
5. Ne pouzdavaj se u prijatelje i blinje i ne odlazi za budunost svoga spasenja, jer e te

ljudi bre zaboraviti nego li misli.
Bolje se sada pravodobno pobrinuti i neto dobra pred sobom poslati nego se pouzdati u
tuu pomo.
Ako nisi sada sam za sebe zabrinut, tko e biti za tebe zabrinut u budunosti? Sada je
veoma dragocjeno vrijeme.
Sada su dani spasenja, sada je pravo vrijeme (2 Kor 6, 2).
Ali je alosno da ga korisnije ne troi gdje bi mogao zasluiti da uzmogne jednom
vjeno ivjeti! Doi e vrijeme kad e zaeljeti jedan sat ili as da se popravi, ali ne
znam da li e ga izmoliti.
6. Gle, predragi, iz kakve bi se pogibelji mogao osloboditi, iz kako velikog straha izbaviti
kad bi se sada bojao i mislio na smrt! Nastoj sada tako ivjeti da se u asu smrti moe
vie radovati nego bojati.
Ui se sada umirati svijetu da onda pone ivjeti s Kristom. Ui se sada sve prezirati da
onda moe slobodno poi Kristu.
Obuzdavaj sada svoje tijelo pokorom da se onda uzmogne sigurno pouzdati.
7. Ah, luae, to razmilja da e dugo ivjeti, kad nisi siguran ni za jedan dan?
Kako su se mnogi prevarili i iznenada se rastavili s tijelom!
Koliko put si uo gdje govore kako je onaj pao od maa, onaj se utopio, onaj padnuvi s
visine slomio iju, onaj se ukoio od jela, onaj umro za vrijeme igre.
Jedan je umro od ognja, drugi od eljeza, jedan od kuge, jedan od razbojnike ruke; i
tako svi svravaju smru, a ivot ljudski prolazi brzo kao sjena.
8. Tko e se sjeati tebe poslije tvoje smrti? I tko e moliti za tebe? to god moe initi,
ini, predragi, ini sada, jer ne zna kada e umrijeti, a ne zna ni to te iza smrti eka.
Dok ima vremena, skupljaj sebi besmrtno blago. Ne misli ni o em drugom nego o svom
spasenju; brini se samo za ono to je Boje.
Priskrbi si sada prijatelje tujui svece Boje i nasljedujui njihove ine; da te oni, kad
ode s ovoga svijeta, prime u vjene stanove (Lk 16, 9).
9. Vladaj se kao putnik i gost na zemlji koga se nita ne tiu svjetski poslovi.
Neka ti srce ostane slobodno i uzdignuto k Bogu, jer ovdje nemamo grada koji e
ostati (Heb 13, 14).
Tamo upravljaj molitve i svagdanje uzdahe sa suzama da tvoja dua zaslui iza smrti
sretno prijei Gospodinu. Amen.
Glava 24
O sudu i kaznama grenika
1. U svemu gledaj na konac i kako e stajati pred Sucem kojemu nije nita sakriveno;
koji se ne da ublaiti darovima i ne prima isprike; nego e suditi kako je pravo.
O bijedni i ludi grenie! to e odgovoriti Bogu koji zna za sve tvoje opaine; ti, koji se
katkada boji pogleda rasrenog ovjeka?
Zato se ne pobrine za sebe za dan suda kad te nitko drugi nee moi opravdati ili
braniti; nego e svaki biti sam sebi dovoljan teret?
Sada je tvoj trud koristan, sada moe biti primljen tvoj pla, usliani uzdasi, sada tvoja
bol zadovoljava i proiuje.
2. Strpljiv ovjek prolazi kroz veliko i spasonosno istilite kad podnosei nepravde vie
tuguje radi tue zlobe nego radi nepravde sebi nanesene; kad se rado moli za one koji
mu se protive, i od srca oprata krivice; kad ne krzma moliti oprotenje od drugih; kad
se radije smiluje nego rasrdi; kad esto nanosi samome sebi silu i nastoji na svaki nain
podvrgnuti tijelo duhu.
Bolje se sada oistiti od grijeha i iskorjenjivati mane nego ih ostavljati za ienje u
buduem ivotu.
Zaista varamo sami sebe radi neuredne ljubavi kojom ljubimo tijelo.
3. to e drugo prodirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe?
to vie sada tedi sam sebe i ugaa tijelu, toliko e bolnije poslije otplaivati i veu
grau sprema za gorenje.
U emu je tko pogrijeio, u onom e biti i tee kanjen. Tamo e goniti lijenine
raarenim iljcima, a neumjerene u jelu i piu muit e silnom eom i glau.
Tamo e bludnike i ljubitelje naslada polijevati goruom smolom i smrdljivim sumporom;
a zavidnici e od bola zavijati kao bijesni psi.
4. Nee, biti ni jedne mane koja nee imati svoje posebne muke. Tamo e oholice biti
zasieni svakom sramotom, a lakomce e pritisnuti najvea oskudica.
Tamo e biti tei jedan sat kazne nego li ovdje sto godina najstroe pokore.
Tamo nema nikakva poinka, nikakve utjehe za osuene; ovdje ipak katkada otpoinemo
od rada i uivamo u utjehi prijatelja.
Pobrini se sada i oplakuj grijehe svoje da uzmogne na dan suda biti siguran s blaenima.
Tada e naime pravednici s velikom sigurnosti stupiti nasuprot onima koji su ih neko
pritiskivali i tlaili ( Mudr 5, 1).
Tada e ustati da sudi onaj koji se sada ponizno podvrgava suenjima ljudskim.
Onda e siromah i ponizan biti pun pouzdanja, a oholica e strahovati kud god se
okrenuo.
5. Onda e se vidjeti da je bio mudar na svijetu onaj koji se nauio radi Krista biti lud i
prezren.
Onda e nam biti mila svaka nevolja strpljivo podnesena i "svaka e zloa zatvoriti svoja
usta" (Ps 106, 42).
Onda e se radovati svaki poboni ovjek, a tugovat e svaki bezboac.
Onda e se tijelo izmueno pokorom vie radovati nego da smo ga uvijek hranili
nasladama.
Onda e sjati prosto odijelo, a potamnjeti svaka fina odjea.
Onda emo vie hvaliti siromanu kuicu nego pozlaenu palau.
Onda e vie znaiti postojana strpljivost nego sva mo ovoga svijeta.
Onda e biti vie uzdignuta priprosta poslunost nego sva svjetska lukavost.
6. Onda e nas vie veseliti ista i dobra savjest nego uena filozofija.
Onda e vie znaiti prezir bogatstva nego sve zemaljsko blaga. Onda e biti vie
utjeen radi pobone molitve nego radi izabranih jela. Onda e se vie veseliti radi
obdravane utnje nego radi dugoga prianja.
Onda e vie vrijediti sveta djela nego mnoge lijepe rijei.
Onda e se vie dopadati strog ivot i otra pokora nego sve zemaljske naslade.
Ui sada malo trpjeti da onda bude osloboen od teih stvari.
Kuaj najprije ovdje to e moi poslije.
Ako sada moe tako malo podnositi, kako e moi podnositi vjene muke?
Ako te sada kakva mala muka ini tako nestrpljivim, to e istom uiniti pakao?
Evo, zaista ne moe dva veselja uivati: veseliti se ovdje na svijetu i poslije kraljevati s
Kristom.
7. Da si sve do dananjeg dana ivio uvijek u astima i nasladama, to bi ti sve to
koristilo kad bi ovaj as morao umrijeti?
Sve je dakle tatina osim ljubiti Boga i njemu jedinome sluiti.
Tko naime ljubi Boga svim srcem, on se ne boji ni smrti, ni kazne, ni suda, ni pakla;
savrena ljubav pribavlja siguran pristup k Bogu.
A koga jo i sada veseli grijeiti, nije udo ako se boji smrti i suda.
Ako te jo ljubav nije kadra odvratiti od zla, ipak je dobro da te barem strah od pakla
obuzdava.
Ali tko zabacuje strah Boji, nee moi dugo ustrajati u dobru nego e brzo upasti u
mree avlove.
Glava 25
O revnom popravku sveha naeg ivota
1. Budi revan i marljiv u slubi Bojoj i esto razmiljaj o tome: emu si doao i zato si
napustio svijet? Zar ne zato da ivi za Boga i postane duhovan ovjek?
Revnuj dakle za napretkom, jer e za kratko vrijeme primiti plau za svoj trud; i tada
nee vie biti ni straha ni boli u tvojoj blizini.
Sada e malo raditi, a stei e veliki mir, dapae vjenu radost.
Ako ti ostane vjeran i revan u radu, i Bog e bez sumnje biti vjeran i velikoduan u
nagradi.
Mora zadrati dobru nadu da e poluiti palmu; ali ne valja se smatrati sigurnim da se
ne zalijeni ili ne uzoholi.
2. Kad je netko tjeskoban kolebao izmeu straha i nade, te jednog dana pritisnut alou
kleknuo pred oltarom u crkvi na molitvu, ovako je razmiljao u sebi: O, kad bih znao da
u ustrajati! I odmah je uo u nutrini boanski odgovor: Kad bi to znao to bi onda htio
initi? ini sada to bi onda htio initi, i bit e posve umiren.
I odmah se, utjeen i ojaan, predao u volju Boju; i prestalo je muno kolebanje. I nije
vie htio znatieljno istraivati da dozna to ga eka u budunosti; nego je vie nastojao
istraiti to je sveta i savrena volja Boja pa da svako dobro djelo pone i dovri.
3. Uzdaj se u Gospoda i ini to je dobro! Tada ostaje u zemlji i uiva dobra njezina
(Ps 36, 3), govori prorok.
Jedno je, to mnoge odvraa od napretka i revnog popravka; a to je strah pred
potekoama, muka u radu.
Dakako, najvie od ostalih napreduju u krepostima oni koji muevnije nastoje pobijediti
sve to im je teko i protivno.
Jer ondje ovjek vie napreduje i zasluuje veu milost gdje vie svladava samog sebe i
mrtvi se u duhu.
4. Ali nemaju svi jednako mnogo da svladaju i umrtve.
Ipak e marljiv revnitelj jae napredovati, makar bio optereen s vie strasti, nego li
drugi koji je dobra ponaanja, ali koji je manje revan u krepostima.
Dvoje nam osobito pomae za veliki popravak; naime, silom se otrgnuti od onoga na to
narav greno naginje, i revno nastojati oko dobra koje nam je najvie potrebno.
Nastoj se takoer uvati i svladavati u onome to ti se ee ne dopada kod drugih.
5. Neka ti sve slui za napredak; te se oduevi za nasljedovanje ako vidi ili uje za
dobre primjere.
Ako si pak opazio neto ukora vrijedno, uvaj se da i ti isto ne uini, ili, ako si kada
uinio, nastoj se to bre popraviti.
Kao to tvoje oko promatra druge, tako i drugi paze na tebe.
Kako je ugodno i milo vidjeti revnu i pobonu brau, spremnu na dobro i punu ljubavi za
stegu!
Kako je alosno i bolno vidjeti one koji neuredno ive i koji ne vre ono na to su zvani!
Kako je tetno zanemariti odluku, stvorenu u svom zvanju, i priklanjati se onome to na
nas ne spada!
6. Sjeti se odluke koju si stvorio i dri pred oima sliku Raspetoga.
Kad promotri ivot Isusa Krista, moe se zbilja sramiti to se nisi trudio postati mu vie
slian, premda ve dugo hoda putem Bojim.
Redovnik, koji se revno i pobono vjeba u nasljedovanju ivota i muke Gospodnje, nai
e tamo obilato sve to mu je korisno i potrebno i nee mu trebati traiti ita bolje izvan
Isusa.
O, kad bi raspeti Isus doao u nae srce, kako bismo brzo i dovoljno bili ueni!
7. Revan redovnik sve rado podnosi i poduzima to mu naloe. Nemarnog i mlitavog
redovnika hvata alost za alou i svuda je podvrgnut stisci, jer unutarnje utjehe nema,
a vanjske ne smije traiti.
Redovnik koji ivi bez stege izvrgnut je tekom padu.
Tko ide za blaim i lakim, uvijek e ivjeti u stisci, jer mu se ovo ili ono nee sviati.
8. Kako rade toliki drugi redovnici koji dosta skueno ive po strogim samostanskim
pravilima?
Rijetko izlaze, povueno ive, siromaki se hrane, grubo se odijevaju, mnogo rade, malo
govore, dugo bdiju, rano ustaju, produljuju molitve, esto itaju (korisne stvari) i strogo
se dre reda.
Pogledaj Kartuzijance, Cistercite i redovnike i redovnice raznih Drubi: kako svaku no
ustaju da pjevaju Gospodu.
I zato bi bila sramota da ti ljenari u tako svetom poslu, dok toliko mnotvo redovnika
poinje klicati Bogu.
9. O, kad ne bismo imali nikakve druge dunosti, osim hvaliti Gospoda Boga svoga svim
srcem i ustima!
O, kad ne bi nikada trebao jesti, ni piti, ni spavati, nego kad bi mogao uvijek Boga hvaliti
i baviti se samo duhovnim stvarima!
Onda bi bio mnogo sretniji nego to si sada kad slui tijelu u kojekakvim potrebama.
Kamo sree kad ne bi bilo tih potreba, nego samo duhovna okrepa due koju, naalost,
dosta rijetko okusimo.
10. Kad ovjek stigne dotle da ni u jednom stvorenju ne trai svoje utjehe, onda mu
istom Bog poinje savreno goditi; onda e biti sasvim zadovoljan, zbilo se to mu drago.
Onda se nee zbog obilja radovati, niti zbog sitnice alostiti; nego e se potpuno i s
povjerenjem smiriti u Bogu koji mu je sve u svemu; komu nita ne pogiba i ne umire,
nego komu sve ivi i bez krzmanja mu po volji slui.
11. Misli uvijek na svretak i da se izgubljeno vrijeme ne vraa.
Bez briljivosti i marljivosti nee nikada postii kreposti.
Ako poinje bivati mlak, poet e padati.
Ali ako postane revan nai e veliki mir i posao e ti biti laki radi milosti Boje i Ijubavi
prema kreposti.
Revan i marljiv ovjek spreman je na sve.
Vea je muka opirati se manama i strastima nego znojiti se na tjelesnom radu.
Tko ne izbjegava male pogreke, upast e pomalo u vee.
Radovat e se uvijek naveer ako dan korisno sprovede.
Bdij nad samim sobom, potii sam sebe, opominji sam sebe; i to god bilo s drugima ne
zanemari samoga sebe.
Toliko e napredovati koliko sam sebe nadvlada. Amen.
-------

Knjiga druga
Opomene koje potiu na unutarnjost
Glava 1 - 6
Glava 1
O unutarnjem ivotu
1. Kraljevstvo je Boje meu vama, govori Gospodin.

Obrati se svim srcem Gospodinu, i ostavi ovaj bijedni svijet, i nai e pokoj svojoj dui.
Ui prezirati izvanjske stvari i dati se na unutarnjost, i vidjet e kako kraljevstvo Boje
dolazi k tebi.
Kraljevstvo je naime Boje mir i radost u Duhu Svetome to se ne daje bezbonima.
Doi e k tebi Krist pruajui ti svoju utjehu, ako mu bude priredio dostojan stan u
nutrini.
Sva je njegova slava i ljepota iznutra i tamo mu se dopada.
On esto posjeuje unutarnjeg ovjeka, milo s njime razgovara, ljubezno ga tjei, donosi
mu veliki mir i divno prijateljstvo.
2. Eto, vjerna dua, pripremi svoje srce ovome zaruniku da se udostoji doi k tebi
i kod tebe stanovati.
Ovako, naime, on govori: Koji mene ljubi, on e drati rije moju, i k njemu emo doi, i
kod njega emo stanovati.
Podaj dakle mjesta Kristu, a svima ostalima zabrani ulazak.
Kad bude imao Krista, onda si bogat i to je dosta.
On e biti tvoj nadglednik i vjerni skrbnik u svemu da ti nee biti potrebno ufati se u
ljude.
Ljudi se naime brzo mijenjaju, brzo prolaze; Krist pak ostaje do vijeka i stoji vrsto do
kraja.
3. Ne valja postavljati velike nade u slaba i smrtna ovjeka, makar bio koristan i drag:
niti se valja mnogo alostiti radi toga ako ti se katkada tko protivi i protuslovi. Koji su
danas s tobom, sutra ti se mogu protiviti i obratno; esto se okreu kao vjetar. Stavi sve
svoje pouzdanje u Boga i on neka bude tvoj strah i tvoja ljubav.
On e za tebe odgovarati i uinit e kako e biti najbolje.
Nema ovdje stalnoga grada i gdjegod bio, stranac si i putnik; i nikad nee imati mira
osim ako bude tijesno sjedinjen s Kristom.
to uri svuda naokolo kad to nije mjesto tvoga pokoja?
Na nebesima mora biti tvoje stanovanje i sve zemaljsko mora gledati kao na prolazu.
Sve prolazi, i ti isto tako s njime.
Pazi da se ne prilijepi uz zemaljtinu da te ne uhvati i ne pogubi.
Neka tvoja misao bude kod Svevinjega i neka se tvoja molitva die bez prestanka Kristu.
Ako ne zna razglabati visokih i nebeskih stvari, onda poivaj u Muci Isusovoj i rado
stanuj u njegovim svetim ranama.
Ako se naime pobono utekne ranama i dragocjenim oiljcima Isusovim, outjet e u
nevolji veliku okrepu, i nee se mnogo brinuti to te ljudi preziru, i lako e podnositi
rijei ogovaratelja.
5. I Krist je bio na svijetu prezren i naputen od znanaca i prijatelja u najveoj nevolji i
porugi.
Krist je htio trpjeti i biti prezren, a ti se usuuje na nekoga aliti.
Krist je imao protivnika i klevetnika, a ti hoe da ti svi budu prijatelji i dobroinitelji.
Zato e se onda nagraditi tvoja strpljivost ako te ne bude zadesila nikakva protivtina?
Ako nee nita neugodno trpjeti, kako e onda biti prijatelj Kristov?
Trpi s Kristom i za Krista ako eli vladati s Kristom.
6. Kad bi jednom potpuno uniao u srce Isusovo i samo malo okusio arke ljubavi
njegove onda se ne bi nita starao za vlastitu korist ili tetu, nego bi se prije radovao radi
nanesene ti sramote; jer ljubav k Isusu ini da ovjek prezire samoga sebe. Onaj koji
ljubi Isusa i istinu, koji je pravi unutarnji ovjek, koji je slobodan od neurednih sklonosti,
moe se slobodno obratiti k Bogu i dignuti se u duhu nad samoga sebe te uivajui
mirovati.
7. Tko sve prosuuje onako kako jest, a ne kako se govori ili misli, taj je zaista mudar i
pouen, vie prema Bojem negoli ljudskom nauku.
Tko znade ivjeti unutranjim ivotom i malo cijeniti stvari po vanjtini, tome nije
potrebno traiti mjesta niti ekati vrijeme da se dade na pobone vjebe.
Unutarnji ovjek brzo se sabere, jer se nikada sav ne izlije prema vani.
Ne smeta mu vanjski rad ili zanimanje, na koje je stanovito vrijeme vezan, nego kako
stvari teku, tako se on njima prilagouje.
Tko je dobro sreen i ureen u nutrini, taj se ne brine za neobino i naopako dranje
ljudi.
ovjek biva u toliko stvari smetan i rastresen u koliko se priljubi za nepotrebne stvari.
8. Kad bi bio sreen i kako valja proien, onda bi ti sve sluilo na dobro i
napredak.
Zato se mnogo toga tebi ne dopada i esto te smeta, jer jo nisi savreno umro sam sebi
niti si se otrgnuo od svega zemaljskoga.
Nita tako ne prlja i ne zaplie srca ljudskoga kao neuredna ljubav prema stvorenjima.
Ako se odrekne vanjske utjehe, onda e moi razmatrati nebeske stvari i esto
klicati od radosti u nutrini.
Glava 2
O poniznom podvrgavanju
1. Ne brini se mnogo tko je protiv tebe ili za tebe, nego se brini i nastoj oko toga da Bog
bude s tobom u svakoj stvari koju ini.
Imaj istu savjest i Bog e te valjano braniti.
Koga naime Bog bude htio pomoi, nee mu moi nakoditi niija zloba.
Ako znade utjeti i trpjeti, zacijelo e vidjeti pomo Boju. On zna vrijeme i nain da te
oslobodi i stoga se mora predati u njegove ruke.
Boja je stvar da pomogne i oslobodi od svake sramote.
esto nam veoma koristi da ostanemo to ponizniji ako drugi znadu za nae slabosti i ako
ih kore.
2. Kad se ovjek ponizuje radi svojih pogreaka, onda lako ublai druge i lako zadovolji
one koji se na njega srde.
Bog poniznoga titi i oslobaa; poniznoga ljubi i tjei; k poniznome se sagiblje;
poniznome daje veliku milost i proslavljuje ga nakon njegova ponienja.
Poniznome odaje svoje tajne i milo ga privlai i poziva k sebi.
Ponizan ovjek, i kad je osramoen, ostaje posve miran, jer se upire na Boga, a ne na
svijet.
Ne misli da si to napredovao, osim ako ne dri da si nii od svih.
Glava 3
O dobrom i miroljubivom ovjeku
1. Nastoj najprije da sam bude miran, pa e onda moi i druge umiriti.
Vie koristi miroljubiv nego uen ovjek.
Strastven ovjek i dobro obraa na zlo i lako povjeruje zlu.
Dobar i miroljubiv ovjek sve obraa na dobro.
Tko je zaista smiren, taj o nikome ne sumnja. Ali tko je nezadovoljan i uzbuen, toga
mue svakojake sumnje; niti sam miruje, niti puta druge na miru.
esto kae ega ne bi smeo rei, a proputa ono to bi za njega bilo bolje da uini.
Ispituje to su drugi duni uiniti, a ne brine se za ono na to je sam obavezan.
Budi dakle najprije revan oko samoga sebe, a onda e moi s pravom revnovati i oko
svoga blinjega.
2. Ti umije dobro opravdati svoje ine i poljepavati ih, ali opravdanja
primiti.
Bilo bi ispravnije da sebe optui, a brata svoga opravda.
Ako hoe da tebe drugi podnosi, podnosi i ti drugoga.
drugih nee
Promisli kako si jo daleko od prave ljubavi i poniznosti koja se ne zna na nikoga srditi ili
ljutiti, osim na samu sebe.
Nije nita osobito ivjeti s dobrim i blagim ljudima; to se ve po naravi svima svia; i
svatko hoe rado imati mira, i vie ljubi one koji osjeaju s njim.
Ali moi mirno ivjeti sa surovima i opakima ili razuzdanima ili neprijateljski
raspoloenima prema nama, to je velika milost i svake hvale vrijedno i muevno djelo.
3. Ima ljudi koji se sami dre na miru i ujedno podravaju mir s drugima.
A ima ih koji niti su sami mirni, niti druge putaju na miru; teki su drugima, a sebi
samima jo tei.
A ima ih, opet, koji uspijevaju odrati sebe na miru i druge nastoje privesti k miru.
Ipak se itav na mir u ovome bijednom ivotu sastoji vie u poniznom trpljenju
protivtina nego u tom da ih ne osjeamo.
Tko umije bolje trpjeti, imat e i vie mira. Takav je pobjednik nad samim sobom i
gospodar svijeta, prijatelj Kristov i batinik neba.
Glava 4
O nedunom srcu i istoj nakani
1. Na dva se krila die ovjek nad zemlju, naime istoom i nedunou.
istoa mora biti u nakani, nedunost u uvstvu.
istoa ima Boga za cilj, nedunost ga dohvaa i kua.
Nee ti smetati ni jedno dobro djelo ako bude iznutra slobodan od svake neuredne
sklonosti.
Ako ne tei za niim drugim i ne trai nita drugo osim volju Boju i korist blinjega,
onda e uivati unutarnju slobodu. Kad bi tvoje srce bilo ispravno, onda bi ti svako
stvorenje bilo ogledalo ivota i knjiga svete nauke. Nema tako sitnog i neznatnog
stvorenja koje ne bi predstavljalo dobrotu Boju.
2. Kad bi ti bio unutra dobar i neduan, onda bi sve bez zapreke gledao i dobro razumio.
Neduno srce prodire u nebo i pakao. Kakav ie tko unutra, tako izvana prosuuje. Ako
postoji kakovo veselje na svijetu, to ga dakako posjeduje ovjek neduna srca. A ako ima
gdje alosti i stiske, to najbolje zna za nju neista savjest.
Kao to eljezo baeno u vatru gubi ru i sve se sjaji; tako i ovjek koji se posve obrati k
Bogu, liava se mlitavosti i pretvara se u novoga ovjeka.
3. Kad ovjek poinje bivati mlak, onda se boji i neznatne muke pa rado prima izvanjsku
utjehu.
Ali kad pone savreno svladavati sebe i odvano ii putem Bojim, onda mu se priinja
malenkost ono to je prije osjeao tekim.
Glava 5
O prosuivanju samoga sebe
1. Ne moemo sami sebi odvie vjerovati, jer nam esto nedostaje milosti i volje.
Malo je svjetla u nama pa i to nemarnou brzo gubimo.
esto takoer ne zapaamo da smo tako slijepi unutra!
esto inimo zlo, a jo se gore izgovaramo.
Kadto nas goni strast, a mislimo da je revnost. Kod drugih korimo sitnice, a kod sebe
preko velikih stvari prelazimo. Dosta brzo osjetimo i mjerimo to trpimo od drugih, ali
koliko drugi trpe od nas, toga ne zapaamo. Tko bi dobro i ispravno prosuivao svoje
stvari ne bi imao razloga da strogo sudi o drugome.
2. Unutarnji ovjek pretpostavlja brigu oko samog sebe svemu ostalome; a tko se
marljivo bavi samim sobom, Iako uti o drugima.
Nee nikada biti unutarnji i poboan ovjek, ako ne bude utio o tuim stvarima, a
gledao najprije na samog sebe.
Ako se posve bavi samim sobom i Bogom, malo e te ganut to vidi vani. Gdje si kad
nisi kod samog sebe? I kad sve obie, a samog sebe zanemari, koliko si napredovao?
Ako eli poluiti mir i pravo jedinstvo, onda mora sve zapostaviti i jedino na sebe paziti.
3. Mnogo e zatim napredovati, ako se sauva slobodnim od svake vremenite brige.
Vrlo e se prevariti ako bude cijenio kakvu vremenitu stvar.
Neka ti nita ne bude veliko, nita visoko, nita milo, nita drago, nego jedino Bog ili to
je od Boga.
Smatraj sve tatinom to god utjehe moe doi od kojega stvorenja.
Dua koja Boga ljubi prezire sve to je izvan Boga.
Samo vjeni i neizmjerni Bog, koji sve ispunja, utjeha je due i prava radost srca.
Glava 6
O radosti iste savjesti
1. Slava je dobrog ovjeka svjedoanstvo iste savjesti. Imaj istu savjest i bit e uvijek
veseo.
ista savjest moe vrlo mnogo podnositi i vrlo je vesela u suprotivtinama.
Neista savjest je uvijek plaljiva i nemirna. Slatko e poivati ako te srce tvoje nema za
to koriti. Ne veseli se nikada osim ako si neto dobro uinio.
Opaki ne poznaju nikada pravoga veselja; i ne ute unutarnjeg mira jer: nema mira
bezbonicima, govori Gospodin.
I ako govore: na miru smo, nee doi na nas zlo, i tko e se usuditi koditi nam? ne
vjeruj im: jer e iznenada doi srdba Boja, djela njihova pretvorit e se u nita i namisli
e njihove propasti.
2. Onome koji ljubi nije teko diiti se u nevolji: jer tako se diiti znai hvaliti se kriem
Gospodnjim.
Kratka je slava koju ljudi daju i primaju.
Slavu svijeta uvijek prati alost.
Slava je dobrih u njihovoj savjesti, a ne na ustima ljudi.
Veselje je pravednika od Boga i u Bogu, a njihova je radost radi istine.
Tko udi za pravom i vjenom slavom, taj se ne brine za vremenitu slavu.
A tko trai vremenitu slavu ili je barem ne prezire u dui, dokazuje da manje ljubi
nebesku slavu.
Tko se ne brine ni za pohvale ni za ukore, uiva veliki mir srca.
3. Lako e biti zadovoljan i smiren onaj ija je savjest ista.
Nisi svetiji ako te hvale; niti gori ako te kude.
to jesi, jesi; i ne moe se nazvati veim nego to si pred Bogom.
Ako pazi na to to si u svojoj nutrini, nee se brinuti to o tebi govore ljudi.
Ljudi gledaju na vanjtinu, a Bog gleda na srce.
Ljudi ispituju djela, a Bog vae nakane. Raditi uvijek dobro, a do sebe malo drati znak je
ponizne due.
Ne htjeti utjehe od bilo kojeg stvorenja znak je velike istoe i unutarnjeg pouzdanja.
4. Tko ne trai za sebe nikakva izvanjska svjedoanstva, pokazuje da se posve
predao Bogu.
Jer nije onaj prokuan koji sam sebe preporuuje (veli sveti Pavao) nego onaj kojega
Gospodin preporuuje. ivjeti s Bogom u nutrini i nikakvom sklonou ne prianjati za
vanjsko to predstavlja unutarnjeg ovjeka.
-------

Knjiga druga
Opomene koje potiu na unutarnjost
Glava 7 - 12
Glava 7
O ljubavi prema Isusu iznad svega
1. Blaen koji razumije to znaci ljubiti Isusa, a prezirati samoga sebe radi Isusa.
Valja ostaviti sve to volimo radi ljubljenoga, jer Isus hoe da samo njega ljubimo iznad
svega.
Ljubav k stvoru varava je i nestalna, ljubav k Isusu vjerna i ustrajna.
Tko se prilijepi uz stvorenje, propast e s njime; tko se prihvati za Isusa, stajat e do
vijeka.
Njega ljubi i zadri kao svog prijatelja koji te nee ostaviti makar te svi ostavili, i koji
nee dopustiti da na koncu propadne.
Hoe nee, morat e se jednom odijeliti od svih.
2. Dri se Isusa u ivotu i na smrti i povjeri se njegovoj vjernosti, jer ti on jedini moe
pomoi kad svi drugi klonu. Tvoj ljubljeni takve je naravi da ne trpi drugoga, nego hoe
da ima sam tvoje srce i da tu sjedi kao kralj na svome prijestolju.
Kad bi se ti znao odijeliti od svakoga stvorenja, onda bi Isus htio rado stanovati s
tobom.
to god sagradi na ljudima, izvan Isusa, to e sve izgubiti.
Ne uzdaj se i ne upiri na trsku koju vjetar ljulja, jer je svako tijelo trava, 1 sva e slava
njegova propasti kao cvijet od travke.
3. Brzo e se prevariti ako bude gledao samo na vanjtinu ljudi.
Ako, naime, trai u drugima svoju utjehu i korist, ee e doivjeti gubitak.
Ako u svemu trai Isusa, nai e sigurno Isusa.
Ako pak trai sebe samoga, nai e i samoga sebe, ali na svoju propast.
Vie, naime, kodi ovjek sam sebi, nego to mu sav svijet i svi protivnici njegovi kode
ako ne trai Isusa.
Glava 8
O tijesnom prijateljstvu s Isusom
1. Kad je Isus prisutan, onda je sve dobro i nita se ne ini teko; a kad Isusa nema,
onda je sve muno.
Kad Isus ne govori u nutrini, onda je utjeha jadna; ako pak Isus kae samo jednu rije,
onda utimo veliku utjehu.
Zar nije Marija Magdalena odmah ustala s mjesta, gdje je plakala, kad joj je Marta rekla:
Uitelj je tu i zove te.
Blaen as kad Isus zove od suza na veselje duha!
Kako si suh i opor bez Isusa!
Kako si lud i nerazborit ako eli to izvan Isusa!
Zar nije to vea teta nego kad bi izgubio itav svijet?
2. to ti moe svijet pruiti bez Isusa?
Biti bez Isusa gorki je pakao, a biti s Isusom slatki je raj.
Ako bude s tobom Isus, nee ti moi nakoditi nijedan neprijatelj.
Tko nae Isusa, naao je veliko dobro, dapae dobro nad svima dobrima.
A tko izgubi Isusa, gubi odvie mnogo, i vie nego tav svijet.
Najvei je siromah koji ivi bez Isusa, a najvei je bogata koji je sjedinjen s Isusom.
3. Velika je umjetnost znati saobraati s Isusom, a velika je mudrost znati Isusa

zadrati.
Budi ponizan i miroljubiv i Isus e biti s tobom.
Budi poboan i miran i Isus e ostati s tobom.
Moe brzo otjerati Isusa i izgubiti milost njegovu ako se bude htio okrenuti k izvanjskim
stvarima.
A ako njega otjera i izgubi, komu e se utei i koga e onda potraiti za prijatelja?
Bez prijatelja ne moe dobro ivjeti, i ako ti Isus ne bude prijatelj nad sve druge, bit e
odvie alostan i bezutjean.
Ludo dakle radi ako se u koga drugoga uzda ili se komu drugomu veseli. Mora ti biti
drae da cio svijet bude protiv tebe nego da uvrijedi Isusa.
Izmeu svih drugih dragih neka ti Isus bude jedini posebni ljubimac.
4. Ljubimo sve ljude poradi Isusa, a Isusa poradi njega samoga.
Samo Isusa Krista moramo na poseban nain ljubiti, jer je jedini dobar i vjeran meu
svim prijateljima.
Poradi njega i u njemu neka ti budu dragi kako prijatelji tako i neprijatelji; i za sve ove
valja ga moliti da ga svi upoznaju i ljube.
Ne eli nikada da te posebno hvale i ljube, jer to pripada Bogu koji nema sebi slinoga.
I ne eli da se tko bavi s tobom u svom srcu, a niti se ti ne daj zaokupiti ljubavlju prema
kome, nego neka Isus bude u tebi i u svakom dobrom ovjeku.
5. Budi ist i slobodan unutra bez uplitanja ikojega stvorenja.
Ako se eli baviti s Bogom i vidjeti kako je sladak Gospodin, onda mora biti
jednostavan i istoga srca pred Bogom. I zaista nee poluiti toga, ako te milost njegova
ne pretee i ne povue, da se, izluivi i otpustivi sve, sjedini sam s njim samim.
Kad, naime, milost Boja pohodi ovjeka, onda on moe sve; a kad ga milost Boja
napusti, onda postaje siromah i bijednik i kao preputen samo jadima. No kod toga ne
smije postati maloduan niti oajan, nego se mirno podvri volji Bojoj i sve to ti doe
trpjeti na slavu Isusa Krista.
Jer iza zime slijedi ljeto, iza noi se vraa dan, a iza oluje dolazi divna vedrina.
Glava 9
O pomanjkanju svake utjehe
1. Nije teko prezreti ljudsku utjehu kad pomae boanska.
Ali je velika i vrlo velika stvar biti kako bez ljudske tako i bez boanske utjehe, i Bogu na
slavu htjeti rado podnositi progonstvo srca, i ne traiti ni u emu sebe niti se obazirati na
vlastitu zaslugu.
Zar je neto veliko ako si veseo i poboan kad te pohodi milost? Taj as svi prieljkuju.
Vrlo ugodno juri koga nosi milost Boja. I zar je udno ako ne uti tereta kad ga nosi
svemogui i vodi najvei Voa?
2. Rado primamo togod za utjehu, i teko se ovjek odrie samoga sebe.
Sveti Lovro muenik pobijedio je svijet sa svojim sveenikom, jer je prezreo sve, to se
inilo ugodno na svijetu te je mirno podnio, iz ljubavi prema Kristu, i da ga rastave s
papom Sikstom kojega je vrlo ljubio.
Ljubavlju dakle prema Stvoritelju pobijedio je ljubav prema ovjeku; i odabrao je radije
Boju volju nego ljudsku utjehu.
Ui se tako i ti iz ljubavi prema Bogu ostaviti kojeg bliskog i dragog prijatelja.
I neka ti ne bude teko ako te prijatelj napusti, jer zna da se na koncu moramo svi odijeliti jedan od drugoga.
3. Mnogo i dugo mora se ovjek boriti sa samim sobom prije nego se uspije potpuno
svladati i svu svoju sklonost prenijeti na Boga. Kad se ovjek oslanja na sebe, lako tri za
ljudskom utjehom.
Ali tko zaista ljubi Krista i revno slijedi kreposti nije podloan takvim utjehama i ne trai
takvih osjetnih slasti, nego radije junake napore i velik trud radi Krista.
4. Kad ti dakle Bog dadne duhovnu utjehu, primi je sa zahvalnou; ali znaj da je ona dar
Boji, a ne tvoja zasluga.
Nemoj se uzoholiti, nemoj se odvie radovati, niti biti ludo preuzetan; nego budi jo
ponizniji zbog dara, a i oprezniji i bojaljiviji u svim svojim inima; jer e ono vrijeme
proi i slijedit e kunja.
Kad ti se uzme utjeha, nemoj odmah oajavati nego ponizno i strpljivo oekuj pohoenje
neba, jer je Bog u stanju da te opet obdari jo veom utjehom. To nije nita novo ili
strano iskusnima na putu Bojem, jer je kod velikih svetaca i starozavjetnih proroka bio
est takav nain promjene.
5. Stoga je netko, dok je bila u njega milost, govorio: Ja rekoh u obilju svom: Nikada
se neu pokolebati.
A kad se milost udaljila, nadovezuje to je iskusio u sebi govorei: Odvratio si lice svoje
od mene, i ja se smetoh.
No nije meutim oajao nego je revnije molio Boga govorei: Tada povikah k Tebi,
Gospode, tada zavapih k Bogu svojemu.
Konano ubire plod svoje molitve te svjedoi da je uslian, govorei: uo je Gospod i
smilovao mi se; Gospod postade pomonik moj.
No u emu? Obratio si, govori, pla moj u radost, raskidao si alosnu odjeu moju i
opasao me veseljem.
Ako se tako dogaalo velikim svecima, onda ne smijemo oajavati ni mi, slabi i
siromani, ako smo katkad gorljivi, a katkad hladni; jer duh dolazi i odlazi po svojoj
slobodnoj volji. Stoga blaeni Job kae: Pohaa ga svakog jutra, i kua ga svaki as.
6. U to se dakle mogu pouzdati, ili u koga da stavim nadu ako ne jedino u veliko
milosre Boje i samo u milost Boju? Bilo naime da su uza me dobri ljudi, bilo
pobona braa, bilo vjerni prijatelji, bilo svete knjige ili lijepe rasprave, bilo ugodan
pjev i himni; sve to malo koristi, malo znai kad me ostavi milost i kad sam naputen u
vlastitom siromatvu.
Tada nema boljega lijeka nego strpljivost i predanje u volju Boju.
7. Nisam nikada naao nekoga koji bi bio tako poboan i svet, a da ne bi doivio katkada
da se milost povue, ili da ne bi osjetio kako mu se revnost ohladila.
Nijedan svetac nije bio tako visoko uzdignut i prosvijetljen, a da ne bi prije ili poslije bio
kuan. Nije naime dostojan uzvienog zrenja Bojeg koji nije za Boga podnio kakve
nevolje.
Kunja koja prethodi obiava biti znak utjehe koja e slijediti.
Jer onima koji su iskuani obeana je nebeska utjeha.
Tko pobijedi, kae, dat u mu jesti od drveta ivota.
8. A Bog daje utjehu da ovjek bude jai u podnoenju nevolja.
Ali dolazi i kunja da se ne uzvisi radi dobra.
avao ne spava i tijelo nije jo obamrlo; zato ne prestani spremati se za borbu, jer se s
desna i s lijeva nalaze neprijatelji koji nikada ne miruju.
Glava 10
O zahvalnosti za milost Boju
1. Zato trai poinak kad si roen za rad?
Pripremi se vie na strpljivost nego na utjehu; i vie na noenje kria nego na veselje.
Koji naime od smrtnika ne bi rado primao utjehu i duhovnu radost kad bi ih mogao uvijek
imati?
Duhovna utjeha nadilazi sve slasti svijeta i naslade tijela. Jer sve slasti svijeta ili su
tate ili sramotne. A jedino su duhovne slasti ugodne i potene, proizale iz kreposti te od
Boga pruene istim srcima.
No nitko ne moe uivati tih boanskih utjeha prema svojoj volji, jer vrijeme kunje ne
izostane dugo.
2. Mnogo se pak protivi vinjemu pohoenju lana sloboda duha i veliko samopouzdanje.
Bog ini dobro kad daje utjehu; ali ovjek ini zlo kad sve Bogu ne vraa sa zahvalnou.
I zato se ne mogu na nas izlijevati darovi milosti, jer smo nezahvalni darovatelju i jer sve
ne vraamo izvoru odakle dolazi.
Uvijek naime zasluuje milost koji se dostojno zahvaljuje; a oduzet e se oholici to se
obiava dati poniznome.
3. Ne elim utjehe koja bi mi oduzela skruenost, i ne udim za razmatranjem koje vodi
do oholosti.
Nije naime sve to je visoko ujedno i sveto; niti sve to je slatko ujedno i dobro; niti je
svaka elja ista; niti je sve to je nama drago, Bogu milo.
Rado pak primam milost koja e me uiniti poniznijim i bogobojaznim, i spremnijim na
odricanje.
Tko je outio milost, a zatim teinu njezina odlaska, taj se nee usuditi pripisati sebi ita
dobra; nego e prije priznati da je siromah i oskudan.
Daj Bogu to je Boje, a sebi pripii to je tvoje; to znai: zahvali Bogu za milost, a priznaj da je tvoj samo grijeh i da zasluuje primjernu kaznu za grijeh.
4. Trai svagda najnie i dobit e najvie, jer najvie ne moe stajati bez najniega.
Sveci, koji su najvei pred Bogom, bili su najmanji u vlastitim oima; i koliko su bili
slavniji, toliko su bili u sebi ponizniji.
Koji su puni istine i slave nebeske, nisu eljni tate slave. Koji su u Bogu utemeljeni i
utvreni, ne mogu biti oholi.
I koji sve pripisuju Bogu, to god su dobra primili, ne trae slave jedan od drugoga, nego
hoe samo onu slavu koja dolazi jedino od Boga, i ele da oni sami i svi sveti hvale Boga
nada sve te uvijek jedino tee za tim.
5. Budi dakle zahvalan i za najmanje pa e biti dostojan primiti vee.
Neka ti i najmanje vrijedi kao najvee, a ono to izgleda vie prezira vrijedno, smatraj
kao poseban dar.
Ako gledamo na dostojanstvo darovatelja, nijedan dar nee nam se initi malen ili
bezvrijedan.
Ne moe naime biti maleno to dariva vinji Bog. Pa i to kad kanjava i iba, mora nam
biti drago; jer uvijek ini radi naega spasa to god doputa da nas snae.
Tko eli sauvati milost Boju, neka bude zahvalan za danu mu milost, strpljiv za
oduzetu.
Neka se moli da mu se milost vrati; neka bude oprezan i ponizan da je ne izgubi.
Glava 11
O malom broju ljubitelja kria Isusovog
Sada Isus ima mnoge koji ljube njegovo kraljevstvo nebesko, ali malo onih koji nose
njegov kri. Ima ih mnogo koji ele utjehe, ali malo koji ele patnje. Nalazi mnogo
drugova za gozbu, ali malo za trapljenje.
Svi se ele radovati s njime, ali malo ih hoe neto trpjeti za njega.
Mnogi slijede Isusa sve do lomljenja hljeba, ali malo njih ga slijedi da piju kale muke.
Mnogo njih divi se njegovim udesima, ali malo njih slijedi sramotu kria.
Mnogi ljube Isusa dok ih ne zadese kakve nevolje.
Mnogi ga hvale i blagoslivlju dok primaju od njega kakve utjehe. Ali ako se Isus sakrije i
na as ih ostavi, onda se tue i postaju odvie maloduni.
2. Koji pak ljube Isusa radi Isusa, a ne radi svoje vlastite utjehe, oni ga blagoslivlju u
svakoj nevolji i stisci srca, kao i u najveoj utjehi.
I kad im ne bi nikada htio pruiti utjehe, ipak bi ga uvijek hvalili i uvijek bi mu htjeli
zahvaljivati.
3. O, koliko moe ista ljubav prema Isusu koja nema primjese vlastite koristi ili
samoljublja!
Zar ne moramo nazivati plaenicima sve one koji uvijek trae utjehu? Zar ne dokazuju da
vie ljube sebe nego Isusa, jer uvijek misle na svoju korist i dobitak?
Gdje emo nai takvoga koji bi htio Bogu sluiti badava?
4. Rijetko je nai koga tako duhovnoga koji se liio svega.
Jer pravog siromaha duhom i slobodnog od svakog stvorenja, tko e nai? Vrijedi vie
nego biser.
Kad bi dao ovjek sve blago svoje, jo je to nita.
I kad bi inio veliku pokoru, jo je malo.
I kad bi obuhvatio sve znanje, jo je daleko.
I kad bi bio veoma krepostan i arko poboan, jo bi mu mnogo nedostajalo: naime
jedno, to mu je najvie potrebno.
A to je to?
Da nakon to je sve ostavio ostavi sebe, i da posve izae iz sebe, i nita ne zadri
od svog samoljublja. I kad uini sve to je mislio da mora uiniti, neka znade da nije
nita uinio.
5. Neka ne smatra velikim to bi se moglo priiniti velikim; nego neka istinski prizna da je
beskorisni sluga kao to govori Istina: Kad uinite sve to vam je naloeno, recite:
beskorisni smo sluge.
Onda e doista moi biti oskudan i siromaan duhom i govoriti s prorokom: A ja sam
osamljen i siromah.
Nitko ipak nije bogatiji, nitko slobodniji od onoga koji zna ostaviti sebe i sve ostalo i
smatrati se najzadnjim.
Glava 12
O kraljevskom putu Svetog Kria
1. Mnogima se ini tvrd ovaj govor: Odreci se samog sebe; uzmi kri i slijedi Isusa.
Ali e mnogo tvre biti uti onu zadnju rije: Odlazite od mene prokleti u oganj vjeni.
Koji naime sada rado uju i slijede rije kria, nee se tada bojati glasa vjene osude.
Ovaj e znak biti na nebu kad Gospodin doe suditi.
Onda e svi slubenici kria, koji su u ivotu postali slini Raspetome, pristupiti s velikim
pouzdanjem Kristu sucu.
2. Sto se dakle boji uzeti kri po kojemu se ide u kraljevstvo nebesko?
U kriu je spas, u kriu je ivot, u kriu je zatita od neprijatelja; u kriu je snaga uma, u
kriu je radost srca, u kriu je radost duha; u kriu je skup svih kreposti, u kriu je
savrenstvo svetosti.
Nema spasa due niti nade vjenoga ivota osim u kriu. Uzmi dakle kri svoj i slijedi
Isusa i ui e u ivot vjeni.
On je iao pred tobom nosei kri svoj i umro je za tebe na kriu da i ti nosi svoj kri i
bude voljan umrijeti na kriu.
Jer ako bude s njime umro, s njime e isto tako i ivjeti. Pa ako si bio dionik muke. bit
e i slave.
3. Evo u kriu se sastoji sve i u umiranju poiva sve; i nema drugoga puta u ivot i do
pravog unutarnjeg mira, osim puta svetoga kria i svakodnevnog mrtvenja.
Hodaj kuda hoe, trai to god hoe; i nee nai uzvienijeg puta k nebu niti
sigurnijeg puta po zemlji od puta svetog kria.
Rasporedi i uredi sve prema svojoj volji i miljenju, ali nai e da uvijek mora neto
trpjeti bilo svojevoljno, bilo protiv svoje volje; i tako e uvijek nai kri. Jer e ili utjeti
bol u tijelu ili e podnositi nevolju u dui.

4. Katkada e te Bog kao ostaviti, a katkada e te muiti blinji; a to je jo vie, esto
e biti sam sebi nepodnosiv.
A ipak ti nee uspjeti osloboditi se ili olakati kakvim sredstvom ili utjehom; nego mora
trpjeti dok se Bogu svidi.
Bog naime hoe da se ui podnositi nevolju bez utjehe, da se njemu posve podvrgne i
da po nevolji postane ponizniji.
Nitko tako duboko ne uti muke Kristove kao onaj kojega je zadesila slina patnja.
Kri je dakle uvijek pripravljen i svuda te oekuje.
Ne moe mu izbjei ma pobjegao kuda mu drago; jer kamo god doe, nosi sa sobom
samoga sebe, i uvijek e nai sebe.
Okreni se gore, okreni se dolje! Okreni se prema vani, okreni se prema unutra; i u svemu
tome nai e kri; i mora svuda biti strpljiv ako eli uivati unutarnji mir i zasluiti
vjenu krunu.
5. Ako rado nosi kri, onda e i on nositi tebe i dovesti do uenog cilja gdje e biti
kraj patnjama, premda im nee biti ovdje na zemlji. Ako ga pak nerado nosi, onda
sam sebi stvara teret i sam se vie optereuje, a ipak mora trpjeti.
Ako odbaci jedan kri, nai e bez sumnje drugi, moda i tei.
6. Zar misli da e ti izbjei onome emu nije mogao izbjei nijedan smrtnik?
Koji je od svetaca na ovom svijetu bio bez kria i nevolje?
Niti sam Isus Krist, Gospodin na, nije bio jedan as bez mune patnje dokle god je ivio.
Trebalo je, veli da Krist trpi i ustane od mrtvih i tako ue u slavu svoju.
Kako onda ti trai drugi put, nego ovaj kraljevski put koji je put svetoga kria?
7. Cijeli je ivot Kristov bio kri i muenitvo; a ti trai za sebe pokoj i veselje? Vara se,
vara, ako trai to drugo nego podnositi nevolje, jer je cijeli ovaj smrtni ivot
pun jada i posut krievima.
I koliko je tko vie napredovao u duhu, toliko tee krieve esto nalazi; jer to mu je
ljubav vea, to vie osjea da je u progonstvu.
8. Pa ipak, ovaj ovjek pogoen s tako mnogo nevolja nije bez olakanja i utjehe, jer
osjea da mu iz noenja kria sazrijeva najobilniji plod.
Dok mu se naime svojevoljno podvrgava, sav mu se teret nevolje pretvara u pouzdanje
boanske utjehe.
I koliko se tijelo vie satire nevoljama, toliko duh biva jai po unutarnjoj milosti.
I katkada toliko ojaa u ljubavi prema nevoljama i protivtinama, iz elje da bude slian
Kristu, da ne bi ni htio biti bez boli i nevolje; jer vjeruje da je toliko drai Bogu, koliko je
vie i tee mogao za njega trpjeti.
Ne dolazi to od snage ovjeje, nego od milosti Kristove koja toliko moe i ini krhkome
tijelu da ono duhovnim arom poduzima i ljubi od ega po naravi uvijek zazire i bjei.
9. Nije u naravi ovjeka nositi kri, ljubiti kri, tijelo trapiti i zarobljavati, asti
izbjegavati, sebe samog prezirati i eljeti da bude prezren, svakojake protivtine i tetu
podnositi i nikakove sree na ovom svijetu ne eljeti. Ako na sebe gleda, sam po sebi
nita od toga nee moi!
Ali ako se uzda u Gospodina, dat e ti snagu s neba i podvrgnut e tvojoj vlasti svijet i
tijelo.
Ako bude naoruan vjerom i znamenovan kriem Kristovim, nee se bojati niti
neprijatelja avla.
10. Spremi se dakle kao dobar i vjeran sluga Kristov, te muevno ponesi kri Gospodina
svoga koji je iz ljubavi za te razapet.
Pripravi se na podnoenje mnogih nevolja i raznih neugodnosti u ovom bijednom ivotu;
jer e ti tako biti, gdje god bio, i tako e zaista nai kamo god se sakrio.
Mora tako biti; i nema drugoga lijeka da izbjegne nevoljama i bolima, nego da strpljivo
trpi.
Pij rado kale Gospodnji ako eli biti njegov prijatelj i imati dio s njime. Utjehe prepusti
Bogu; neka ini s njima kako mu se najbolje svidi. A ti se spremi kako e podnositi
nevolje i smatraj ih za najvee utjehe; jer trpljenja sadanjega vremena nisu nita
prema buduoj slavi, ak ni onda kad bi sve nevolje sam morao podnijeti.
11. Kad doe dotle da ti je nevolja draga i ugodna radi Krista, onda znaj da je s tobom
dobro, jer si naao raj na zemlji.
Dokle god ti je trpljenje teko i nastoji mu izbjei, dotle e ti biti zlo i slijedit e te
posvuda strah od nevolje.
12. Ako bude spreman na ono, na to mora biti, to jest na patnju i mrtvenje, onda e
brzo biti s tobom bolje i nai e mir.
Kad bi bio s Pavlom uzdignut ak do treeg neba, ne bi zbog toga bio siguran, da nee
trpjeti nikakove protivtine.
Ja u mu, veli Isus, pokazati, koliko mu valja trpjeti za moje ime.
Preostaje ti dakle trpjeti ako eli ljubiti Isusa i njemu sluiti.
13. Kamo sree kad bi bio vrijedan trpjeti togod za ime Isusovo; kako bi te velika slava
ekala, kako bi klicali svi sveci Boji, kako bi takoer lijep primjer pruio blinjemu!
Strpljivost naime svi preporuuju, premda malo njih hoe trpjeti. Pravo bi bilo da bar
neto pretrpi rado za Krista kad mnogi trpe za svijet mnogo tee stvari.
14. Znaj kao sigurno da ti valja provoditi ivot ovjeka, koji umire. I koliko tko
vie umre sebi, toliko vie poinje ivjeti Bogu.
Nitko nije prikladan da shvati ono to je nebesko, ako ne bude pristao da snosi
protivtine radi Krista.
Nita nije Bogu milije, nita spasonosnije za tebe na ovom svijetu nego rado trpjeti za
Krista.
I kad bi morao birati, morao bi vie eljeti da radi Krista trpi protivtine nego da se
naslauje mnogim utjehama; jer bi bio sliniji Kristu i svim svetima prilini.
Ne sastoji se naime naa zasluga i napredak naega zvanja u mnogim ugodnostima i
utjehama nego prije u podnoenju mnogih potekoa i nevolja.
15. Kad bi to drugo bilo bolje i korisnije za spasenje ljudi, negoli patnja, onda
bi to Krist sigurno bio pokazao rijeju i djelom.
Ali on i uenike koji su ga slijedili, i sve koji ele ii za njim, otvoreno potie na noenje
kria, i govori: Ako tko hoe da ide za mnom, neka se odrekne samoga sebe i neka
uzme kri svoj i neka ide za mnom.
Nakon to smo dakle sve prouili i pretresli neka bude ovo konani zakljuak: valja nam
kroz mnoge nevolje ui u kraljevstvo Boje.
-------

Knjiga trea
O unutarnjoj utjehi
Glava 1 - 5
Glava 1
O unutarnjem govoru Krista vjernoj dui
1. Da posluam to mi govori Gospod Bog.

Blaena dua koja uje u sebi Gospodina kad govori, te prima iz njegovih usta rije
utjehe!
Blaene ui koje uju unutarnji boanski apat, a ne primjeuju nita od aptanja ovog
svijeta!
Zaista blaene ui koje ne prislukuju glas to napolju zvui, nego istinu koja ui unutra!
Blaene oi koje su zatvorene za vanjtinu, a paze na unutarnjost!
Blaeni koji poniru u unutarnjost i nastoje pripravljati se sve vie i vie svakodnevnim
vjebama za razumijevanje nebeskih tajna!
Blaeni koji se ele baviti Bogom i otresaju se svake svjetske zapreke!
Pazi na to, duo moja, i zatvori vrata svoje sjetilnosti da uzmogne uti to govori u tebi
Gospod Bog tvoj.
2. Ovako govori Ljubljeni tvoj: Ja sam spas tvoj, mir tvoj i ivot tvoj. Ostani kod mene i
nai e mir.
Pusti sve prolazno i trai ono to je vjeno. to je sve vremenito nego varavo zavoenje?
I to e ti pomoi sva stvorenja ako te napusti Stvoritelj?
Odrekni se zato svega, (duo moja), nastoj biti draga i vjerna svome Stvoritelju da
uzmogne postii istinsko blaenstvo.
Glava 2
Istina govori unutra bez buke rijei
Sluga:
1. Govori, Gospoine, jer slua sluga tvoj.
Ja sam sluga tvoj; prosvijetli me da razumijem svjedoanstva tvoja. Prikloni srce moje k
svjedoanstvima tvojim.
Kao dad neka se spusti nauk tvoj.
Govorili su neko sinovi Izraelovi Mojsiju: Govori ti s nama i sluat emo! A Bog neka ne
bi govorio s nama! Inae mi pomrijesmo!
Ne tako, Gospodine, tako ja ne molim: nego radije te ponizno i eljno molim s prorokom
Samuelom: Govori, Gospoine jer slua sluga tvoj.
Neka mi ne govori Mojsije ili koji od proroka, nego radije govori ti, Gospode Boe, koji
nadahnjuje i prosvjetljuje sve proroke; jer ti me jedini moe i bez njih savreno
pouiti, a oni bez tebe nee moi nita uiniti.
2. Rijei njihove dodue mogu zvuiti, ali ne mogu dati duha.
Lijepo govore, ali ako ti uti, ne upaljuju srca.
Nauavaju slova, ali ti otkriva smisao. Iznose otajstva, ali ti otvara znaenje njihovo.
Izriu zapovijedi, ali ti pomae da se izvre.
Pokazuju put, ali ti daje snagu za putovanje.
Oni rade samo izvana, ali ti pouava i prosvjetljuje srca.
Oni izvana natapaju, ali ti daje plodnost.
Oni zovu rijeima, ali ti daje razumijevanje onome to ujemo.
3. Neka mi dakle ne govori Mojsije, nego ti, Gospode Boe moj, vjena Istino: da moda
ne umrem i ne ostanem bez ploda ako budem samo izvana opomenut, a unutra ne
budem raspaljen; da mi ne bude na osudu rije koju sam uo, ali je nisam izvrio koju
sam spoznao, ali je nisam ljubio koju sam vjerovao, ali je nisam obdravao.
Govori dakle, Gospode, jer slua sluga tvoj. Jer ti ima rijei vjenoga ivota.
Govori dakle meni, na barem malu utjehu mojoj dui i radi popravka svega ivota
mojega, a Tebi pak na hvalu i slavu i vjenu diku.
Glava 3
Rijei Boje valja ponizno sluati, ali mnogi ne razmiljaju o njima
Gospodin:
1. Posluaj, sinko, rijei moje, rijei premile, koje nadilaze svu znanost filozofa i mudraca
ovoga svijeta.
Rijei su moje duh i ivot i ne smije ih se prosuivati po ljudskom shvaanju.
Ne smije ih se tumaiti po tatoj samodopadnosti, nego ih valja tiho sluati i prihvatiti sa
svom poniznou i s velikom enjom.
Sluga:
2. I rekoh; Blago onomu koga ti, Gospode odgaja i u zakonu svojemu pouava da mu
dadne mir u zle dane i da ne ostane bez utjehe na zemlji.
Gospodin:
3. Ja sam, govori Gospodin, pouavao proroke od poetka i ne prestajem sve dosada
govoriti svima, ali mnogi su na moj glas gluhi i tvrdi.
Mnogi radije sluaju svijet nego Boga, spremnije slijede poudu svoga tijela nego volju
Boju.
Svijet obeaje vremenite i sitne stvari i slue mu veoma poudno; a ja obeajem
najvrednije i vjene stvari pa ipak srca ljudska ostaju ledena.
Tko slui i u svemu se pokorava meni tako brino kao to slui svijetu i njegovim
gospodarima?
Srami se, Sidone, govori more.
A ako pita za razlog, uj zato.
Za neznatnu kakvu zaradu prevaljuju veliki put; a za vjeni ivot mnogi jedva
jednom podignu nogu od zemlje. Trae neznatnu nagradu: katkada se sramotno svaaju
za jedan novi, ne boje se muiti danju i nou za kakvu tatu stvar i ludo obeanje.
4. O, sramote! Za nepromjenjivo dobro, za neprocjenjivu vrijednost, za najviu ast i
slavu koja ne svrava, lijeni su da se i malo potrude.
Zastidi se, dakle, lijeni i angrizavi slugo, to su oni spremniji za propast nego ti za ivot.
Oni se vie vesele tatini nego ti istini.
I oni se esto prevare u svojoj nadi a moje obeanje nikoga ne vara, niti puta praznoga
koji se u me pouzdaje. to sam obeao, to u i dati; to sam rekao, to u i ispuniti; samo
ako tko ostane vjeran u mojoj ljubavi do konca.
Ja nagraujem sve dobre i kuam jako sve pobone due.
5. Zapisi rijei moje u srcu svome i marljivo o njima razmiljaj, jer e ti biti veoma
potrebne u vrijeme kunje.
ega ne razumije dok ita, shvatit e u vrijeme pohoda.
Na dvostruki nain obiajem pohoditi svoje izabrane, naime kunjom i utjehom.
I dvije im pouke dajem svakodnevno; jednu: korei njihove mane; drugu: potiui ih na
vee kreposti.
Tko prezire mene i ne prima mojih rijei, ima ve suca svojega: rije, koju sam ja
navjeivao, ona e mu suditi u posljednji dan.
Molitva za milost pobonosti
Sluga:
6. Gospode Boe moj, ti si sve dobro moje.
I tko sam ja da se usuujem s tobom govoriti?
Ja sam siromani sluga tvoj i odbaeni crv: mnogo siromaniji i prezira vredniji nego to
to spoznajem i usuujem se rei.
Sjeti se ipak, Gospode, da sam nita, da nemam nita i da nita ne mogu.
Ti si jedini dobar, pravedan i svet, ti sve moe, sve daje, sve napunja, a samo
grenika otputa prazna.
Sjeti se smilovanja svojih i napuni srce moje milou svojom kad nee da djela tvoja
ostanu bez ploda.
7. Kako u podnositi ovaj bijedni ivot ako me ne ojai tvoje milosre i milost?
Nemoj odvratiti lica svoga od mene, nemoj odgaati pohoenja svojega, nemoj uskratiti
utjehe svoje, da ne postane dua moja kao suha zemlja bez tebe.
Gospode, Naui me vriti volju tvoju, naui me ivjeti pred tobom dostojno i
ponizno, jer si ti mudrost moja koji me dobro poznaje i poznavao si me prije nego je
svijet postao i prije nego sam se rodio na svijetu.
Glava 4
Valja hodati pred Bogom u istini i poniznosti
Gospodin:
istini; i trai me uvijek u jednostavnosti srca
svojega.
Tko bude hodao preda mnom u istini, bit e zatien od zlobnih navala i istina e ga
osloboditi od zavodnika i ogovora opakih ljudi.
Ako te bude istina oslobodila, onda e zaista biti slobodan i nee te zabrinjavati prazne
ljudske rijei:
1. Sinko,
hodaj
preda
mnom
Sluga:
2. Gospodine, istina je to govori; i molim neka tako bude sa mnom.
Istina tvoja neka me ui; ona neka me uva i sauva do spasonosnog svretka. Ona neka
me oslobodi od svake zle sklonosti i neuredne ljubavi pa u onda hodati s tobom u velikoj
slobodi srca.
Gospodin:
3. Ja u te pouiti, govori Istina, to je pravo i ugodno preda mnom. Razmiljaj o svojim
grijesima s velikom boli i alou i ne misli nikada da si neto radi svojih dobrih djela.
Uistinu si grenik i mnogim strastima podloan i vezan.
Po sebi uvijek tei za onim to nita ne vrijedi: brzo pada, brzo biva pobijeen; brzo
biva smeten, brzo rasputen.
Nema niega ime bi se mogao hvaliti, ali mnogo toga radi ega mora sebe prezirati:
jer si mnogo bjedniji nego moe shvatiti.
4. Neka ti se dakle nita od svega to ini ne priinja velikim. Nita neka ti ne izgleda
veliko, nita uistinu hvale vrijedno i poeljno osim onoga to je vjeno.
Neka ti nadasve bude mila vjena Istina, a tvoja velika podlost uvijek mrska.
Niega se tako ne boj, niega tako ne kori i ne izbjegavaj kao svoje mane i grijehe koji te
moraju vie boljeti nego ikoja teta u stvarima.
Neki ne hodaju iskreno preda mnom nego su voeni znatieljnou i drskou. ele
doznati moje tajne i zreti u dubine Boje ne marei za sebe i svoje spasenje.
A jer im se ja protivim, to ovakovi esto upadaju u velike kunje i grijehe radi svoje
oholosti i znatieljnosti.
5. Boj se sudova Bojih, plai se srdbe Svemoguega.
Ali nemoj ispitivati djela Svevinjega, nego istrauj svoje opaine; u emu si pogrijeio i
koliko si dobra propustio.
Neki iznose svoju pobonost samo u knjigama, neki u slikama, neki u vanjskim
znakovima i likovima.
Nekoji me imadu na ustima, ali malo u srcu.
Ima ih koji prosvijetljeni u razumu i oieni u volji uvijek ude za onim to je vjeno;
nerado sluaju o zemaljskim stvarima, bolno im je sluiti potrebama naravi; i ovakvi uju
to Duh istine govori u njima.
Jer ih ui prezirati zemaljske, a ljubiti nebeske stvari; ne mariti za svijet, a za nebom
eznuti cijeli dan i no.
Glava 5
O divnom uinku ljubavi Boje

Sluga:
1. Blagoslivljam te, Oe nebeski, Oe Gospodina moga Isusa Krista, jer si se udostojio
sjetiti mene siromaha. O, Oe milosra i Boe svake utjehe, zahvaljujem ti, to
okrepljuje katkada svojom utjehom mene, nedostojnog ikakve utjehe.
Blagoslivljam te uvijek i slavim s jedinoroenim Sinom tvojim i Duhom Svetim Tjeiteljem
u vijeke vjekova.
Ah, Gospodine Boe, sveti ljubitelju moj, kad ti bude doao u srce moje, klicat e sve
to je u meni.
Ti si slava moja i veselje srca mojega.
Ti si nada moja i utoite moje u dan kunje moje.
2. Ali, jer sam jo slab u ljubavi i nesavren u kreposti, zato me mora jaati i tjeiti;
pohodi me dakle ee i poui me u svetoj nauci. Oslobodi me od zlih strasti i oslobodi
srce moje od svih neurednih sklonosti da ozdravljen i dobro oien unutra budem
sposoban ljubiti, jak trpjeti, stalan ustrajati.
Gospodin:
3. Velika je stvar ljubav, veliko zaista dobro; jer samo ona olakava svaki teret i nosi
jednako sve to je nejednako.
Jer teret nosi bez tereta; i sve gorko ini slatkim i ugodnim.
Plemenita ljubav k Isusu nagoni na velika djela; i pobuuje elju za sve savrenijim.
Ljubav hoe uvis i ne da se sputati nikakvim niskim stvarima.
Ljubav hoe biti slobodna i daleko od svake svjetovne sklonosti, da ne bude zapreke
njezinoj unutarnjoj sklonosti; da se radi vremenitog dobitka ne zaplete ili da ne podlegne
radi gubitka.
Nita nije slae od ljubavi, nita jae, nita vie, nita ire, nita ugodnije, nita potpunije
ni bolje, ni na nebu ni na zemlji; jer je ljubav roena od Boga i samo u Bogu moe
poivati mimo svih stvorenja.
4. Onaj, koji ljubi, leti, tri, veseli se; slobodan je i nije vezan. Daje sve za sve, ima sve u
svemu; jer poiva u jednom i iznad svih najviem dobru, iz kojega svako dobro izvire i
proizlazi. Ne gleda na darove, nego se naimo svih dobara obraa na darovatelja.
Ljubav esto ne zna mjere, nego bukti preko svake mjere.
Ljubav ne uti tereta, ne gleda na trud, udi vie nego moe. Ne navodi kao razlog
nemogunost, jer misli da sve moe i smije.
Za sve je dakle sposobna i mnogo toga ispunja i poluuje uspjeh, gdje bi onaj koji ne
ljubi klonuo i podlegao.
5. Ljubav bdije te ni u snu ne spava. Nju umor ne umori, stiska ne smrvi, strah ne
smete; nego poput ivog plamena i gorue baklje die se prema gore i sigurna prodire.
Ako tko ljubi, onda znade to taj glas vapije. Velik je vapaj u uima Bojim sama gorua
enja due koja govori: Boe rnoj, ljubavi moja: ti si sav moj, a ja sam tvoj!
Sluga:
6. Usavri me u ljubavi da se uim unutarnjim jezikom srca kuati kako je slatko ljubiti,
i u ljubavi se rastapati i plivati.
Neka me obuzme ljubav da se izdignem nad sebe od prevelikog ara i udivljenja.
Neka pjevam pjesmu ljubavi, neka slijedim u visinu tebe ljubljenoga svoga, neka dua
moja klone hvalei te i kliui od ljubavi. Neka ljubim tebe vie nego sebe, a sebe samo
radi tebe; i svakoga od onih koji te zaista ljube, daj da ljubim u tebi kao to to trai
zakon ljubavi koji odsijeva od tebe.
Gospodin:
7. Ljubav je brza, iskrena, pobona, ugodna i mila, jaka, strpljiva, vjerna, razborita,
velikoduna, hrabra i nikada ne trai sebe.

Kad naime netko trai samog sebe, onda se odrie ljubavi. Ljubav je obzirna, ponizna i
estita; nije mekoputna, nije lakoumna, niti tei za tatim stvarima; ona je trijezna, ista,
stalna, mirna, drei na uzdi sva sjetila.
Ljubav se podvrgava i posluna je poglavarima; sama sebe malo cijeni i prezire; Bogu je
odana i ugodna; i uvijek se u njega pouzdava i nada, pa i onda kad ne osjea slasti: jer
bez boli se ne ivi u ljubavi.
8. Tko nije spreman sve trpjeti i stajati na raspoloenje ljubljenome, nije dostojan zvati
se ljubiteljem. Ljubitelj mora rado prihvatiti sve tvrdo i gorko radi ljubljenoga, te ne smije
od njega otpasti ako se to nezgodna dogodi.
-------

Knjiga trea
O unutarnjoj utjehi
Glava 6 - 11
Glava 6
Kako se iskua tko pravo ljubi
Gospodin:
1. Sinko, jo ne zna arko i mudro ljubiti.
Sluga:
Zato, Gospodine?
Gospodin:
Jer radi male protivtine naputa zapoeto; i odvie lakomo tei za utjehom.
Tko arko ljubi ne klone u kunjama, niti vjeruje lukavom uvjeravanju neprijatelja. I kao
to sam mu mio u srei, tako mu se dopadam i u nesrei.
2. Tko mudro ljubi ne gleda toliko na dar ljubljenoga koliko na ljubav darovatelja. On vie
pazi na dobrohotnost nego na cijenu, i ljubljenoga cijeni vie nego sve darove.
Plemenita ljubav ne zaustavlja se kod dara nego kod mene, iznad svakoga dara.
Nije zato sve izgubljeno ako katkada manje savreno misli o rneni ili o mojim svecima
nego li bi htio.
Ono dobro i slatko uvstvo, koje katkad osjea, jest uinak prisutne milosti i neki
predosjeaj nebeske domovine: na to se ne valja odvie upirati, jer dolazi i prolazi. Ali
boriti se protiv zlih nagona duha i prezirati doaptavanja avla, znai krepost i veliku
zaslugu.
3. Neka ti dakle ne smeta luda mata, donosila to mu drago.
Ostaj vrsto kod svoje odluke i iste nakane prema Bogu.
I nije opsjena ako katkad naglo osjeti zanos pa se odmah vraa na obiajne triarije
srca.
Vie ih naime podnosi protiv svoje volje nego to ih poinja; i dokle god ti se ne mile i
opire im se, zasluga je, a ne teta.
4. Znaj da se stari neprijatelj svim silama trudi kako bi omeo tvoju elju za dobro i da
te odvrati od svake pobone vjebe: naime od tovanja svetaca, od pobonog
razmatranja moje muke, od korisnog sjeanja na grijehe, od bdijenja nad vlastitim
srcem, od vrste odluke napredovati u kreposti. On ti narivava mnoge opake misli da ti
sve ogadi i da te prestrai, da te odvrati od molitve i pobonog tiva.

Nije mu draga ponizna ispovijed i kad bi mogao odvratio bi te od svete Priesti.
Ne vjeruj mu niti vodi brigu o njemu makar ti ee razapeo mree prijevare. Njemu pripii ako te navodi na zlo i neistou.
Reci mu: Odlazi, neisti due; zastidi se, bijednice; vrlo si neist kad takove stvari
narivava uima mojim. Odlazi od mene, podli zavodnie, nee imati nikakvog dijela kod
mene; nego e Isus biti sa mnom kao jaki borac, a ti e ostati posramljen.
Volim umrijeti i podnijeti svaku muku nego pristati uz tebe. Umukni, mirno budi, neu
te vie sluati, ma koliko mi jada zadavao. Gospod mi je svjetlost i spasenje, koga da se
bojim? Ako se digne protiv mene vojska, nee se plaiti srce moje.
Gospod je pomonik moj i otkupitelj moj.
5. Bori se kao dobar vojnik; a ako koji put padne iz slabosti, oboruaj se jo vie nego
prije, uzdajui se u obilniju milost moju; i veoma se uvaj tate samodopadnosti i
oholosti.
Radi toga mnogi upadaju u zabludu i postaju katkada rtvom neizljeive sljepoe.
Neka ti dakle slui za oprez i trajnu poniznost ovaj pad oholica koji se ludo uzdaju u se.
Glava 7
Milost valja sakriti pod zaklon poniznosti
Gospodin:
1. Sinko, za tebe je korisnije i sigurnije sakriti milost pobonosti i ne dizati se visoko,
niti mnogo o tome govoriti, niti mnogo ispitivati; nego radije sam sebe prezirati i bojati se
kao da je nisi dostojan.
Ne valja dakle tvrdoglavo prianjati ovoj osjeajnosti koja se moe brzo izmijeniti u
protivno.
Kad si u milosti, onda misli kako bijedan i jadan obiava biti bez milosti.
I ne sastoji se samo u tome napredak duhovnog ivota da ima milost utjehe, nego da
ponizno i strpljivo podnosi uskraenje milosti; tako da tada ne zapusti revnu molitvu,
niti ne dozvoli da se izgube ostala tvoja djela koja obiava initi; nego kako bude bolje
znao i mogao rado ini koliko je do tebe; i nemoj se posve zapustiti poradi suhoe i
tjeskobe koju osjea u srcu.
2. Ima ih mnogo, koji kad im ne biva po volji odmah postaju nestrpljivi ili
posve odustaju.
Nije naime uvijek u vlasti ovjejoj sudbina njegova, nego na Boga spada davati i
tjeiti, kada hoe i koliko hoe i komu hoe, kako mu se svidi i nikako drukije.
Neki, koji nisu bili oprezni, upropastili su sami sebe zbog dara pobonosti, jer su htjeli
vie initi nego to su mogli, ne mislei na svoju bijedu i slijedei vie nagon srca nego
sud razuma.
I jer su preuzetno smjerali na vie nego to se Bogu svialo, brzo su izgubili milost.
Postali su siromasi i naputeni bijednici oni koji su vili gnijezda po nebesima, da ponieni i
osiromaeni ue ne letjeti svojim perjem nego se uzdati u moje okrilje.
Oni koji su jo novajlije i neiskusni na putu Gospodnjem, mogu se lako prevariti i
upropastiti ako se ne ravnaju po savjetu iskusnih ljudi.
3. Jer ako budu radije slijedili svoje miljenje nego li vjerovali drugima koji su iskusni,
svretak e im biti pun opasnosti ako nikako ne budu htjeli odustati od svog shvaanja.
Oni koji su mudri u vlastitim oima, malo kad ponizno doputaju da budu voeni od
drugih.
Bolje je malo znanja s poniznou i malim razumijevanjem nego veliko blago znanja uz
tatu samodopadnost.
Bolje ti je imati manje nego mnogo radi ega bi se mogao uzoholiti.
Ne radi dosta pametno koji se sasvim preputa veselju zaboravljajui prijanju svoju
bijedu i ist strah Gospodnji, a ne strepi da ne izgubi primljenu milost.
Niti je doista razuman i krepostan ovjek koji u vrijeme protivtine ili kakve potekoe
odvie oajava te o meni misli i osjea s manje pouzdanja nego treba.

4. Tko bi u vrijeme mira htio biti odvie siguran, taj e u vrijeme rata biti odvie
maloduan i straljiv.
Kad bi znao ostati uvijek u sebi ponizan i malen te duhom svojim dobro upravljati i
ravnati, onda ne bi tako brzo dospio u opasnost ni upao u grijeh. Dobar je savjet da
razmilja, dok si revan duhom, to e biti ako ponestane zanosa.
Kad se pak to dogodi, razmiljaj da bi se moglo opet vratiti svjetlo to sam ga na neko
vrijeme oduzeo sebi na slavu, a tebi da bude na oprezu.
5. esto je takova kunja korisnija nego kad bi ti sve ilo od ruke po tvojoj volji.
Jer ne valja raunati zasluge po tome da li je tko imao vie vienja ili utjeha, ili to je
vjet Svetomu Pismu, ili to je na viem stepenu; nego da li je utvren u pravoj
poniznosti i pun ljubavi prema Bogu, da li isto i potpuno uvijek trai ast Boju, da li
samog sebe smatra za nita i istinski prezire, pa se vie veseli ako ga drugi preziru i
ponizuju nego ako ga aste.
Glava 8
Pred Bogom sama sebe malo cijeni
Sluga:
1. Govorit u s Gospodom Bogom svojim, premda sam samo prah i pepeo,
Ako se budem vie cijenio, evo ti stoji protiv mene; i istinsko svjedoanstvo iznose moje
opaine i ja ih ne mogu zanijekati.
Ako se pak ponizim i ponitim, i napustim svako vlastito uzdizanje, i snizim se u prah, to
i jesam, onda e mi milost tvoja biti sklona, i svjetlo tvoje bit e blizu srcu mojemu; i
svako e cijenjenje samoga sebe, pa ma kako maleno bilo, potonuti i nestati zauvijek u
dolini moga nitavila. Tamo mi pokazuje mene to sam, to sam bio i kamo sam prispio,
jer sam nitica, a ne znam.
Ako budem preputen sam sebi, evo nitavila i same bijede; ako se pak brzo obazre na
mene, odmah postajem jak i ispunja me nova radost.
I veoma me udi da me tako iznenada pridie i tako dobrostivo prigrljuje dok sam po
sebi uvijek teim prema dolje.
2. To ini tvoja ljubav koja me pretjee bez ikakvih zasluga, i dolazi mi u pomo u tolikim
potrebama, uvajui me takoer od tekih pogibelji i izbavljajui me (da pravo kaam) od
nebrojenih zala.
Ljubei naime sebe neuredno, upropastio same se; a traei samo tebe i ljubei te istom
ljubavlju naao sam istodobno i sebe i tebe, i iz ljubavi sam se snizio jo dublje u
nitavilo. Jer ti, preslatki, postupa sa mnom preko svake moje zasluge; i iznad onoga
to se usuujem nadati ili moliti.
3. Budi blagoslovljen, Boe moj, jer premda sam nedostojan ikojega dobra, ipak tvoja
plemenitost i beskrajna dobrota nikad ne prestaje dobro initi i nezahvalnicima i onima
koji su daleko zastranili od tebe.
Obrati nas k sebi da budemo zahvalni, ponizni i poboni; jer ti si na spas, snaga i
hrabrost naa.
Glava 9
Sve valja upraviti k Bogu kao posljednjem cilju
Gospodin:
1. Sinko, ja moram biti tvoj vrhovni i posljednji cilj ako zaista eli biti blaen.
Ova e nakana proistiti tvoju sklonost, ee zlo usmjerenu na sebe i stvorove.
Jer ako trai samog sebe bilo u emu, odmah malake i vene.
Mora dakle sve u prvom redu upraviti k meni, jer sam ja onaj koji je sve dao.
Promatraj sve tako kako izvire iz najviega dobra, i stoga valja sve svoditi na mene kao
na svoj izvor.
2. Od mene malen i velik, siromah i bogata kao iz ivog izvora crpu vodu ivu; i koji mi
rado i drage volje slui, primit e milost za milost.
Tko se pak bude htio diiti izvan mene ili uivati u kakvom linom dobru, nee se utvrditi
u pravom veselju, niti e porasti u svom srcu, nego e doivjeti mnogostruku smetnju i
stisku.
Nita dakle dobra ne smije sebi pripisivati.
Niti pridijevati krepost kojemu ovjeku, nego sve pripisuj Bogu bez kojega ovjek nema
niega. Ja sam sve dao, ja te itavoga elim imati natrag, pa traim zahvalnost veoma
strogo.
3. To je istina kojom se razgoni tata slava.
I ako ue u duu nebeska milost i prava ljubav, nee biti onda nikakve zavisti, niti stiske
srca, niti e imati posla osobna ljubav.
Boanska naime ljubav pobjeuje sve i jaa sve sile due.
Ako bude pametan, onda e se samo u meni radovati, samo u mene ufati; jer nitko
nije dobar nego samo Bog kojega moramo nadasve hvaliti i u svemu blagoslivljati.
Glava 10
Kad prezremo svijet slatko je sluiti Bogu
Sluga:
1. Govorit u opet, Gospodine, i neu utjeti; govorit u u ui Boga svoga, Gospodina
svoga i Kralja svoga koji je na visini:
O, kako je velika dobrota tvoja to je uva za one koji te se boje!
A to si istom za one koji te ljube? to za one koji ti svim srcem slue?
Zaista je neiskazana milina promatrati tebe, a to dozvoljava onima koji te ljube.
Time si mi najvie pokazao milinu svoje ljubavi to si me stvorio kad me nije bilo; i kad
sam lutao daleko od tebe, doveo si me natrag
da ti sluim; i zapovijedio si mi da te ljubim.
2. O, izvore vjene ljubavi to u rei o tebi?
Kako bih mogao zaboraviti tebe koji si se dostojao sjetiti mene, pa i nakon to sam
povenuo i uginuo? Uinio si milosre sluzi svojem preko svakog oekivanja i iskazao mi
prijateljstvo i milost iznad svake zasluge. to u ti uzvratiti za tu milost? Nije naime
svima dano da odrekavi se svega ostave svijet i provode redovniki ivot.
Zar je velika stvar da sluim tebi komu je duno sluiti svako stvorenje?
Ne smije mi se initi velikom stvari sluiti tebi; nego mi se ini oito velikim i divljenja
vrijednim da se dostoji uzeti za slugu takvog siromaha i nedostojnog ovjeka i pridruiti
ga svojim dragim slugama.
3. Evo sve je tvoje to god imam i ime god ti sluim. A ipak je obratno: ti slui vie
meni nego ja tebi.
Evo nebo i zemlja, koje si stvorio da slue ovjeku, stoje spremni i ine svaki dan to god
si zapovjedio.
Pa i to izgleda malo, jer si ak i anele obradio za slubu ovjekovu.
Sve pak ovo nadvisuje to si se ti sam udostojao sluiti ovjeku i to si mu obeao da e
mu dati samoga sebe.
4. to u ti dati za hiljade svih tih dobara?
Kamo sree kad bih ti mogao sluiti sve dane ivota svoga! Kamo sree kad bih ti mogao
barem jedan dan dostojno sluiti!
Zaista ti si dostojan svake slube, svake asti i vjene hvale.
Ti si zaista Gospodin moj, a ja siromani sluga tvoj koji sam ti duan svim silama sluiti, i
nikada ne smijem prestati da hvalim tebe.
Tako hou, tako elim; to god mi bude nedostajalo, to mi ti udostoji nadopuniti.

5. Velika je ast i velika slava: tebi sluiti i sve prezreti poradi tebe.
Dobit e naime veliku milost koji se svojevoljno podvrgnu tvojoj nadasve svetoj slubi.
Nai e predivnu utjehu Duha Svetoga koji iz ljubavi prema tebi odbace svaku tjelesnu
nasladu.
Postii e veliku slobodu duha koji idu uskim putem radi imena tvoga i napuste svaku
svjetsku brigu.
6. O draga i mila slubo Boja po kojoj ovjek zaista postaje slobodan i svet!
O sveti staleu redovnike slube koja ovjeka ini jednaka anelima, Bogu ugodna,
strana avlima, a svima vjernicima preporuke vrijedna!
O uvijek poeljna slubo i vrijedna da se prigrli, kojom zasluujemo najvie dobro i
postajemo dionici radosti koja e trajati bez kraja!
Glava 11
Valja ispitivati i obuzdavati elje srca
Gospodin:
1. Sinko, mora jo mnogo toga nauiti ega nisi do sada dobro nauio.
Sluga:
A ta je to, Gospodine?
Gospodin:
Da svoju elju uskladi potpuno s mojom voljom; i da ne ljubi samoga sebe nego da
eljno tei za ispunjenjem moje volje.
elje te esto raspaljuju i estoko gone, ali ispituj se da li te vie potie moja ast ili tvoja
vlastita korist.
Ako sam ja uzrok tvoje odluke, onda e biti posve zadovoljan to god odredim; ako se
pak tu skriva kakova osobna elja, eto to je ono to te smeta i pritite.
2. Pazi dakle da se ne upire odvie na elju koja se porodila, a da ne pita mene; da se
ne bi moda poslije morao kajati, i da ti se ne ogadi ono to ti se spoetka svidjelo i oko
ega si kao dobra revnovao.
Ne valja naime odmah slijediti svaku sklonost koja se ini dobra; a niti odmah bjeati od
protivne sklonosti.
Korisno je katkada obuzdavati se i u dobrim nastojanjima i eljama, da poradi silovitosti
srca ne upadne u rastresenost, da ne sablazni druge kad se ne dri reda, ili pak da se
odmah ne smete i ne klone ako ti se drugi opru.
3. Kadto se valja posluiti silom i hrabro se oprijeti osjetnom nagonu, i ne paziti na to
to bi tijelo htjelo, a to ne bi htjelo; nego valja vie nastojati oko toga da se makar i
protiv volje podvrgne duhu.
I valja ga tako dugo obuzdavati i siliti na posluh dokle god ne bude spremno na sve i dok
se ne naui biti s malim zadovoljno, a radovati se jednostavnosti i ne mrmljati ako mu to
ne prija.
-------

Knjiga trea
O unutarnjoj utjehi
Glava 12 - 17
Glava 12
O pojmu strpljivosti i borbi protiv pouda
Sluga:
1. Gospode Boe, kako vidim veoma mi je potrebna strpljivost, jer se u ovom ivotu
zbivaju mnoge protivtine.
Jer kako god se nastojao pobrinuti se za svoj mir, ivot moj ne moe biti bez borbe i boli.
Gospodin:
2. Tako je, sinko!
No moja je elja da ne trai takvog mira koji bi bio bez kunja, ili ne bi osjeao
protivtina; nego smatraj da si naao mir takoe i onda kad te budu muile svakojake
nevolje, i kad bude stavljen na kunju radi mnogih protivtina.
Ako kae da ne moe mnogo trpjeti, kako e onda podnositi oganj u istilitu?
Izmeu dva zla valja uvijek odabrati manje.
Da uzmogne dakle izbjei buduim vjenim mukama nastoj ustrpljivo snositi radi Boga
sadanje nevolje.
Misli li da ljudi ovoga svijeta nita ili malo trpe?
Nee takvo to nai makar traio i meu onima koji najvie uivaju.
Sluga:
3. Ali oni raspolau s mnogo uitaka i slijede svoju volju; zato se ne obaziru puno na
svoje jade.
Gospodin:
4. Neka je, recimo, tako da imadu to god ele: ali, to misli kako e to dugo potrajati?
Evo, proi e kao dim oni koji su obilovali na ovom svijetu i nee ostati ni spomena
prolim radostima.
Pa i dok jo ivu, ne uivaju u njima bez gorine i jada i straha.
Od iste naime stvari, odakle im dolazi veselje, stie ih esto i bolna kazna.
I pravo im biva; jer oni koji neuredno trae i slijede slasti, ne uivaju u njima bez
sramote i gorine.
O kako je svaki svjetski uitak kratak, kako je laan, kako neuredan i sramotan!
Ali naalost ne razumiju radi opojenosti i sljepoe; nego poput nijemih ivotinja za ono
malo naslade raspadljivog ivota upadaju u smrt due.
Ti dakle, sinko, ne idi za poudama svojim i dri se daleko od pohota svojih.
Imaj svoju radost u Gospodu; on e ti ispuniti to ti srce eli.
5. Jer ako se eli istinski radovati i da te obilnije tjeim; evo, u preziru svega to je
svjetsko, i u odreknuu svakog prolaznog veselja, bit e blagoslov tvoj i primit e
obilatu utjehu.
I to se vie otrgne od svake zemaljske utjehe, toliko e nai u meni milije i jae
utjehe.
Ali isprvice nee je poluiti bez stanovite alosti i mune borbe.
Protivit e ti se ustaljena navika, ali e je pobijediti bolja navika
Tijelo e mrmljati, ali e ga obuzdati revnost duha.
Podbadat e te i ljutiti stara zmija, ali e je molitva natjerati u bijeg; osim toga e joj i
korisni rad uvelike sprijeiti pristup.
Glava 13
O poslunosti i poniznosti po primjeru Isusa Krista
Gospodin:
1. Sinko, tko nastoji izbjei poslunost, taj se liava milosti: i tko ide za osobnim, gubi to
je zajedniko.
Tko se rado i dragovoljno ne podvrgava poglavaru znak je da mu se tijelo jo ne
pokorava potpuno, nego se esto buni i mrmlja.
Ui se dakle brzo podvrgavati svome poglavaru ako eli upokoriti vlastito tijelo.
Jer se bre pobjeuje vanjski neprijatelj ako unutarnji ovjek nije pokvaren.
Nema munijeg i goreg neprijatelja due nego to si ti sada, kad se ne slae dobro
s duhom.
Mora na svaki nain poeti prezirati sebe ako hoe nadvladati tijelo i krv.
A jer sebe jo uvijek neuredno ljubi, zato se boji potpuno podloiti volji drugih.
2. Pa zar je neto veliko ako se ti, koji si prah i nitica, podvrgne ovjeku radi Boga,
kad sam se ja, svemogui i Svevinji, koji sam sve iz niega stvorio, ponizno podvrgao
ovjeku radi tebe?
Postao sam najponizniji i najzadnji od svih da ti svoju oholost uzmogne pobijediti mojom
poniznou.
Ui se pokoravati, ti prahu zemaljski! Ui se ponizivati, ti zemlja i blato, i sagibati se pod
nogama sviju. Ui se lomiti svoju volju i uvijek biti spreman na poslunost.
3. Raspali se protiv sebe i ne trpi nadutost u sebi; nego se pokai tako podloan i malen
da mogu svi po tebi hodati i gaziti te kao blato na cesti.
Radi ega se ima aliti, bijedni ovjee?
to ima protusloviti, prljavi grenie, onima koji ti prigovaraju, ti koji si toliko puta Boga
uvrijedio i toliko puta pakao zasluio?
Ali te je moje oko tedjelo, jer je bila dragocjena tvoja dua preda mnom; da spozna
ljubav moju i da bude uvijek zahvalan za moja dobroinstva; i da bude rado spreman
na poslunost i poniznost, i da strpljivo podnosi preziranje samoga sebe.
Glava 14
O razmatranju tajnih sudova Bojih, da se ne uzoholimo u dobru
Sluga:
1. Grme nada mnom sudovi tvoji, Gospode, i strahom i trepetom tresu se sve kosti moje,
i veoma se prepala dua moja!
Stojim zapanjen; jer ni nebesa nisu ista pred tobom.
Ako si na anelima otkrio zlou i nisi ih tedio, to e biti sa mnom?
Zvijezde su pale s nebesa pa u to u se ja pouzdati?
Oni ija su djela izgledala hvale vrijedna, pali su sasvim nisko; i one koji su se hranili
kruhom aneoskim, vidio sam gdje se vesele svinjskim mahunama.
2. Nema dakle nikakve svetosti ako ti, Gospode, povue svoju ruku. Ne koristi nikakva
mudrost ako ti prestane upravljati.
Ne koristi nikakva hrabrost ako ti prestane uvati. Nema nikakve sigurne istoe ako je
ti ne titi. Ne koristi nikakva vlastita straa ako nema tvoga svetoga uvanja. Jer im
smo ostavljeni, utapljamo se i ginemo; a im nas pohodi, uspravljamo se i oivimo.
Nestalni smo dodue, ali nas ti uvruje; mlitavi smo, ali nas ti oduevljava.
3. O, kako moram misliti o sebi samome ponizno i jadno! Kako se moram smatrati
nitavnim ako mi se i ini da imam neto dobra na sebi!
0, kako se duboko moram sniziti pod neistraivim sudovima tvojim, Gospode: gdje ne
nalazim nita drugo nego da sam nitica i nita!
O neizmjerna silo! O more koje se ne da preplivati: gdje ne nalazim o sebi nita do li u
svemu niticu!
Gdje je dakle pribjeite slave? Gdje pouzdanje za umiljenu krepost?
Dubina sudova tvojih nada mnom progutala je svu moju tatu slavu.
4. to je svako tijelo pred licem tvojim?
Zar bi se glina proti lonaru mogla uznositi?
Kako se moe uzdizati hvalisavou ije je srce istinski podlono Bogu?

itav svijet nee naduti onoga koga je sebi podloila istina, niti e ija hvala uzdrmati
onoga koji je svu svoju nadu utvrdio u Bogu.
Jer eto i svi oni koji hvale, svi skupa nisu nita; nestat e ih skupa sa zvukom rijei.
Istina pak Gospodnja ostaje u vijeke.
Glava 15
Kako se moramo drati i govoriti u svakoj poeljnoj stvari
Gospodin:
1. Sinko, ovako govori u svakoj stvari: Gospode, ako je tebi milo, neka ovo bude tako!
Gospode, ako je to tebi na ast, neka bude u ime tvoje!
Gospode, ako vidi da e tako biti bolje, i prosudi da e biti od koristi za mene, onda mi
to daj, sebi na ast!
Ali ako prosudi da e biti tetno za mene i da nee koristiti spasu moje due, uzmi od
mene takvu elju.
Nije naime svaka elja od Duha Svetoga, pa makar se ovjeku inila ispravnom i dobrom.
Teko je pravo rasuditi da li te nagoni dobar ili zao duh, da eli ovo ili ono; ili te moda
potie tvoj vlastiti duh.
Mnogi su na koncu bili prevareni koji su spoetka mislili da ih vodi dobar duh.
2. Uvijek dakle sa strahom Bojim i s poniznou srca valja eljeti i moliti to god
poeljenoga padne na um; a osobito sebe treba da se odree i sve prepusti meni
govorei: Gospode, ti zna kako je bolje; neka bude ovo ili ono kako ti se svidi. Daj to
hoe, i koliko hoe, i kad hoe.
Uini sa mnom kako zna i kako ti se bolje svidi i kako e biti tebi vie na ast.
Stavi me kamo hoe, i radi sa mnom slobodno.
U tvojoj sam ruci, vodi me naokolo i vrati kad hoe.
Evo, ja sam sluga tvoj, spreman na sve: jer ne elim ivjeti sebi nego tebi; kamo sree
kad bih to mogao dostojno i savrenp!
Molitva za izvrenje volje Boje
3. Podaj mi, predobrostivi Isuse, svoju milost da sa mnom bude i radi i da sa mnom
ustraje do konca.
Daj mi uvijek eljeti i htjeti ono to je tebi milije i drae.
Tvoja volja neka bude moja, a moja volja neka uvijek slijedi tvoju i neka se s njom
najbolje slae.
Neka mi bude zajedniko s tobom htjeti i ne htjeti, samo to ti hoe ili nee.
4. Daj da umrem svemu to god je na svijetu; i radi tebe da mi bude milo ako me preziru
i ako budem nepoznat na tom svijetu.
Daj mi iznad svega poeljnoga otpoinuti u tebi i srce svoje smiriti u tebi.
Ti si pravi mir srca, ti si jedini poinak; izvan tebe sve je tvrdo i nemirno.
U tom u miru, to jest u tebi jedinom, najveem i vjenom dobru, spavati i poivati.
Amen.
Glava 16
Pravu utjehu moramo traiti samo u Bogu
Sluga:
1. to god mogu poeljeti ili pomisliti za svoju utjehu, ne oekujem toga ovdje nego u
budunosti.
Jer kad bih sam imao sve utjehe svijeta i kad bih mogao uivati sve radosti, sigurno je
da ne bi mogle dugo trajati.
Stoga se nee moi, duo moja, potpuno utjeiti niti potpuno odmoriti osim u Bogu,
tjeitelju siromaha i podupiratelju poniznih.
Poekaj malo, duo moja, poekaj boansko obeanje i imat e obilje sviju dobara u
nebu.
Ako odvie neuredno udi za vremenitim dobrima, izgubit e vjena i nebeska.
Ne moe se zasititi nikakvim vremenitim dobrom, jer nisi stvorena zato da njih uiva.
2. Pa kad bi imala i sva stvorena dobra, ne bi mogla biti sretna i blaena; nego se sve
blaenstvo i srea sastoji u Bogu koji je sve stvorio: ne kakvu gledaju i hvale ljudi
ljubitelji svijeta nego kakvu oekuju vjernici Kristovi, i katkada predosjeaju oni koji su
duhovni i ista srca ija je domovina na nebu.
Tata je i kratka svaka ljudska utjeha.
Blaena je i istinska ona utjeha koja dolazi iznutra od Istine.
Poboan ovjek nosi posvuda sa sobom tjeitelja Isusa i govori mu: Budi mi u pomo,
Gospodine Isuse, na svakom mjestu i u svako vrijeme.
To neka mi bude utjeha da volim rado biti bez svake utjehe.
Ako bi uzmanjkala tvoja utjeha, neka mi tvoja volja i pravedna kunja bude najveom
utjehom. Jer se nee uvijek gnjeviti, niti se dovijeka srditi.
Glava 17
Svu brigu valja izruiti Bogu
Gospodin:
1. Sinko, pusti me da inim s tobom to hou; ja znam to je za tebe korisno.
Ti misli kako ljudi misle; ti osjea u mnogome kako te nagovara ljudska sklonost.
Sluga:
2. Gospode, istina je to kae. Vea je tvoja briga za mene, nego sva briga koju ja mogu
voditi za sebe.
Odvie je naime preputen sluaju tko svu svoju brigu ne prepusti tebi. Gospode, ini sa
mnom kako god ti se svidi, samo dok moja volja ispravna i odluna ustraje uz tebe.
Jer ne moe biti nego dobro to god uinio sa mnom.
Ako hoe da budem u tmini, budi blagoslovljen; ako hoe da budem u svjetlu, opet
budi blagoslovljen.
Ako se udostoji tjeiti me, budi blagoslovljen; a ako hoe da budem u tuzi, budi isto
tako blagoslovljen!
Gospodin:
3. Sinko, tako se mora drati ako hoe hodati sa mnom.
Mora biti isto tako spreman na patnju kao i na veselje.
Mora isto tako rado biti ubog i siromah kao i u izobilju bogat.
Sluga:
4. Gospode, rado u trpjeti za te to god bude elio da me zadesi. Jednako u rado
primiti iz tvoje ruke dobro i zlo, slatko i veselo i alosno; i za sve to god me zadesi,
zahvaljivat u ti.
uvaj me od svakoga grijeha pa se neu bojati ni smrti ni pakla.
Ako me samo ne odbaci navijeke i ne izbrie iz knjige ivota, nee mi koditi kakva god
me nevolja snala.
-------

Knjiga trea
O unutarnjoj utjehi
Glava 18 - 23
Glava 18
Vremenite nevolje valja ravnoduno podnositi po primjeru Kristovu
Gospodin:
1. Sinko, ja sam siao s neba radi tvoga spasenja; poprimio sam tvoje nevolje, ne iz
nude nego jer me je gonila ljubav; da se ui strpljivosti i da rado podnosi vremenite
nevolje.
Jer od asa moga roenja pa do smrti na kriu nije mi manjkalo boli.
Osjeao sam veliku nestaicu vremenitih dobara, uo sam esto mnoge tube protiv
sebe, podnosio sam rado ruganja i sramotu, za dobroinstva sam primio nezahvalnost, za
udesa hule, za pouku ukore.
Sluga:
2. Gospode, jer si ti bio strpljiv u svom ivotu, ispunjavajui u tom najvie zapovijedi
Oca svojega, dostojno je da i ja bijedni grenik prema volji tvojoj strpljivo snosim sebe, i
dok bude htio da nosim breme raspadljivog ivota za svoj spas.
Jer iako osjeam sadanji ivot kao teak, ipak je tvojom milou postao vrlo zaslunim, i
po primjeru tvome i tragu tvojih svetaca slabima snoljiviji i odliniji.
Ali i mnogo utjeniji nego neko u Starom Zavjetu kad su vrata nebeska bila zatvorena i
kad se put u nebo inio nepoznatim, te ih se tako malo staralo da trai kraljevstvo
nebesko.
Ali niti oni, koji su tada bili pravedni i koji su se imali spasiti, prije tvoje muke i svete
smrti nisu mogli ui u kraljevstvo nebesko.
3. O koliko ti moram zahvaljivati to si se udostojao meni i svima vjernicima pokazati
pravi i dobar put u vjeno kraljevstvo svoje!
Jer tvoj ivot je na put, i po svetoj strpljivosti dolazimo k tebi koji si kruna naa.
Da ti nisi iao pred nama i pouio nas, tko bi htio poi tim putem? Jao, koliki bi ostali
daleko straga da nisu vidjeli tvojih sjajnih primjera!
Jer evo, jo smo mlitavi, premda smo uli o tolikim tvojim udesima i nauci; a to bi bilo
kad ne bismo imali toliko svjetla da te uzmognemo slijediti?
Glava 19
O podnoenju nepravda, i tko je istinski strpljiv
Gospodin:
1. to govori, sinko? Prestani se aliti i pogledaj muku moju i drugih svetaca.
Jo se nisi opirao do krvi. Malo je to ti trpi u poredbi s onima koji su tako mnogo
pretrpjeli, tako jako bili iskuani, u tako tekoj nevolji bili, tako mnogostruko prokuani i
izmueni.
Mora dakle dozvati sebi u pamet tee muke drugih da lake snosi, svoje koje su sasvim
neznatne. :
Pa ako ti se ne ine sasvim neznatne, pripazi da i u tomu nije kriva tvoja nestrpljivost.
No bilo da su velike ili male, nastoj sve strpljivo podnositi.
2. Koliko se bolje spremi za stradanje, toliko mudrije radi i vie zasluuje; lake e
takoer podnositi marljivo uvjebanim duhom.
Ne reci: ne mogu toga trpjeti od takvog ovjeka, niti mogu podnositi takva ta; nanio mi
je teku tetu, predbacuje mi ega nisam nikada mislio; no od drugoga u rado trpjeti i
smatrati da moram trpjeti. Luda je takva misao koja ne gleda na krepost strpljivosti, niti
na to tko e je okrenuti, nego vie gleda na osobe i nanesene uvrede.
3. Nije istinski strpljiv koji nee trpjeti nego koliko se njemu bude inilo pravo i od kog
mu se bude svidjelo.
Istinski pak strpljiv ne gleda, koji ga ovjek mui; da li njegov poglavar, da li njemu
jednak ili nii; da li dobar i svet ovjek, ili opak i nedostojan.

Nego bez razlike, to god ga i koliko god protivna zadesi od bilo kojeg stvorenja, sve to
zahvalno prima iz ruke Boje i smatra za golemi dobitak; jer kod Boga nita, ma kako
maleno bilo, ali ako je za Boga pretrpljeno, nee moi ostati bez zasluge.
4. Budi dakle spreman na borbu ako eli da bude pobjednik.
Bez borbe nee poluiti krune strpljivosti.
Ako ne eli trpjeti, nije ti stalo da bude okrunjen.
Ako pak eli da bude okrunjen, onda se muevno bori, strpljivo podnosi. Bez rada se ne
dolazi do poinka, bez borbe se ne dolazi do pobjede.
Sluga:
5. Gospode, neka mi bude mogue po milosti to mi se ini nemogue po naravi!
Ti zna da malo mogu trpjeti, da brzo postajem maloduan kad se pojavi kakva neznatna
protivtina.
Neka mi svaka nevolja radi imena tvojega postane mila i poeljna; jer trpjeti i muiti se
radi tebe vrlo je spasonosno mojoj dui.
Glava 20
Priznaj da si slab i da je ovaj ivot bijedan
Sluga:
1. Priznat u nepravdu svoju; priznat u tebi, Gospodine, slabost svoju.
esto je mala stvar koja me obara i oalouje.
Odluim da u junaki raditi, a kad doe mala kunja, onda sam u velikoj stisci.
Katkada je vrlo neznatna stvar koja mi uzrokuje teku kunju.
I kad smatram da sam donekle siguran, jer napasti ne osjeam, naem se katkada
gotovo svladanim i od lakoga daha.
2. Vidi dakle, Gospodine, poniznost moju i slabost moju tebi svestrano poznatu.
Smiluj se i izbavi me od blata, da se ne udavim i da ne ostanem zauvijek zabaen.
Ono to me tako esto mui i posramljuje pred tobom, jest to sam tako nestalan i slab
da se oprem strastima.
Pa i ako me ne dovode do pristanka, ipak mi je muna i teka njihova navala, i gadi mi se
veoma ivjeti tako svaki dan u borbi.
Odatle mi biva jasna moja slabost to odurne slike mate mnogo lake dolaze nego
prolaze.
3. O da bi, silni Boe Izraelov, revnitelju vjernih dua, pogledao na muku i bol sluge
svojega i bio uz njega u svemu to god poduzme!
Ojaaj me nebeskom snagom, da ne bi prevladao stari ovjek: bijedno tijelo koje jo
uvijek nije podvrgnuto duhu; tijelo protiv kojega se moram boriti dokle god diem u
ovom jadnom ivotu.
Jao, kakav je to ivot gdje ne manjkaju nevolje i bijeda, gdje je sve puno zamki i
neprijatelja.
Jer tek to jedna nevolja ili kunja proe, druga nadolazi; pa dok jo traje i prva borba,
nadolaze ve mnoge druge i to iznenada.
4. Pa kako moemo i ljubiti ivot skopan s tolikim gorinama, podvrgnut tolikim
nesreama i bijedama?
Kako se moe i zvati ivotom kad raa tolikim smrtima i kugama?
Pa ipak ga mnogi ljube i nastoje se u njemu veseliti.
esto prigovaramo svijetu da je laan i tat, a ipak ga ne ostavljamo lako, jer su poude
tijela odvie jake. Ali jedno nas nagoni da ga ljubimo, a drugo da ga preziremo.
Na ljubav nas svijeta nagoni pouda oiju, pouda puti i oholost ivota; ali kazne i bijede
koje ih slijede, raaju mrnjom i ogavnou prema svijetu.
5. Ali naalost opaka naslada pobjeuje srce odano svijetu da smatra slau robovati
sjetilima; jer miline Boje i unutarnji ar kreposti nije niti vidjelo niti kualo.
Oni pak koji potpuno preziru svijet i trude se ivjeti Bogu u svetoj stegi, tima nije
nepoznata boanska slast, obeana onima koji se doista orekoe svijeta i jasnije vide
kako je svijet u tekoj zabludi i kako se na razne naine vara.
Glava 21
Valja traiti mir u Bogu nad sva dobra i darove
Sluga:
1. Nadasve i u svemu poivat e, duo moja, uvijek u Gospodinu, jer je on vjeni
poinak svetaca. Daj mi, preslati i premili Isuse, poivati u tebi nad svako stvorenje,
nad svaki spas i ljepotu, nad svaku slavu i ast, nad svaku mo i dostojanstvo, nad svaku
znanost i umovanje, nad sve bogatstvo i umjetnost, nad svako veselje i klicanje, nad
svaki dobar glas i pohvalu, nad svaku milinu i utjehu, nad svaku nadu i obeanje, nad
svaku zaslugu i elju, nad sve darove i poklone koje moe dati i pruiti, nad svaku
radost i slavljenje, koje dua moe shvatiti i outjeti, napokon nad anele i arkanele i
nad svu vojsku nebesku, nad sve vidljivo i nevidljivo i nad sve to nisi Ti, Boe moj!
2. Jer si ti, Gospode Boe moj, najbolji od svega, ti jedini najvii, ti jedini najmoniji, ti
jedini najdovoljniji i najpuniji, ti jedini najmiliji i najutjeniji, ti jedini najljepi i
najljubeljiviji, ti jedini najplemenitiji i najslavniji od svega, u kome sva dobra zajedno i
savreno jesu, uvijek su bila i bit e! Zato je premalo i nedovoljno to god mi daruje
osim sebe ili to god o sebi objavi ili obea, ako tebe ne vidim i potpuno ne zadobijem.
Jer ne moe srce moje zbilja istinski poivati niti biti posve zadovoljno, ako ne poine u
tebi i ako se ne izdigne nad sve darove i svako stvorenje.
3. O premili moj zarunie, Isuse Kriste, ljubitelju preisti, gospodaru svega stvorenja:
tko e mi dati krila istinske slobode da poletim i poinem u tebi?
O kad e mi biti dozvoljeno da se sasvim bavim s tobom i vidim kako si sladak, Gospode
Boe moj?
Kad u se potpuno sabrati u tebi da od ljubavi tvoje ne znam vie za sebe, nego samo za
tebe, iznad svakog shvaanja i naina, na nain koji nije svima poznat?
Sada pak esto uzdiem i svoju nesreu bolno nosim. Jer nailazim na mnoga zla u ovoj
dolini bijede koja me esto smetu, raaloste i zastiru oblakom; ee me smetaju i
rastresaju, privlae i zapliu da ne mogu slobodno k tebi i da ne uivam u dragim
zagrljajima s kojima uvijek raspolau blaeni duhovi. Neka te gane moj uzdah i
mnogostruka alost na zemlji.
4. O Isuse, sjaju vjene slave, utjeho lutajue due, k tebi su upravljena usta moja bez
glasa i govori ti moja utnja.
Dokle e jo krzmati da doe Gospodin moj? Neka doe k meni siromaku svome i
razveseli me. Neka isprui ruku svoju i izbavi mene bijednika od svake tjeskobe. Doi,
doi; jer bez tebe nee biti veselog ni jednog dana ni asa; jer si ti radost moja i bez
tebe je prazan stol moj.
Bijedan sam i na neki nain utamnien i optereen okovima dok me ne okrijepi svjetlom
svoje prisutnosti i ne povrati mi slobodu i ne pokae mi ljubezno lice svoje.
5. Neka drugi trae mjesto tebe to god hoe; meni se meutim nita ne svia i nita mi
se nee svidjeti nego samo ti, Boe moj, nada moja i vjeni spas.
Neu utjeti, neu prestati moliti dok se ne povrati milost tvoja i dok mi ne progovori u
nutrini.
Gospodin:
6. Evo me! Evo me kod tebe, jer si me zazvao. Tvoje suze i elja due tvoje, tvoje
ponienje i skruenost srca sklonili su me i doveli k tebi.
Sluga:
7. I rekoh: Gospodine, zazvah te i zaelio sam te uivati, spreman prezreti sve
poradi tebe. Jer ti si me prije potakao da te traim.
Budi dakle blagoslovljen, Gospode, jer si uinio ovo dobro sluzi svojemu prema veliini
milosra svojega.
to ima drugo da kae sluga tvoj pred tobom nego da se veoma ponizi pred tobom,
sjeajui se uvijek vlastite opaine i niskosti?
Nema naime slinoga tebi meu svim krasotama neba i zemlje.
Tvoja su djela vrlo dobra, sudovi tvoji istinski i tvoja providnost upravlja sve. Neka ti
dakle bude hvala i slava, o Oe Mudrosti, neka te hvale i blagoslivlju moja usta, moja
dua, a istodobno i sva stvorenja.
Glava 22
O sjeanju na mnogobrojna dobroinstva Boja
Sluga:
1. Otvori, Gospode, srce moje zakonu svojemu i ui me hodati putem zapovijedi tvojih.
Daj mi spoznati volju tvoju i sjeati se s velikim potovanjem i marljivim razmatranjem
kako openitih tako i posebnih tvojih dobroinstava; da ti uzmognem odsada dostojno
zahvaljivati.
Zaista znadem i priznajem da ti ni za najmanju stvarcu ne mogu dostojno zahvaliti. Manji
sam od svih primljenih dobara; i kad gledam na tvoju plementinu, ponestaje mi daha
pred njezinom veliinom.
2. to god imamo, bilo na tijelu bilo na dui, i to god posjedujemo izvana ili iznutra,
po naravi ili vrhunaravno tvoja su dobroinstva; i hvale tebe, dobroinitelja, blagoga i
dobroga, od koga smo primili sva dobra. Pa makar je jedan primio vie, a drugi
manje, ipak je sve tvoje i bez tebe ne moemo imati niti ono to je najmanje.
Onaj koji je primio vie ne moe se diiti svojom zaslugom, niti se uzdizati nad druge, niti
se rugati niemu; jer je onaj vei i bolji koji sebi manje pripisuje i koji je u zahvaljivanju
ponizniji i vjerniji. I tko se smatra gorim od svih i dri se za nedostojnijega, taj je
prikladniji da dobije vee milosti.
3. Tko je pak manje primio, ne smije se alostiti niti srditi, niti zavidjeti bogatijemu; nego
mora vie gledati na tebe; i hvaliti nadasve tvoju dobrotu, koja tako obilato, tako
badava i rado, ne gledajui tko je tko, dijeli svoje darove.
Sve je od tebe, zato te valja u svemu hvaliti. Ti znade to je korisno kome darovati; i
zato ovaj ima manje, a onaj vie.
0 tome nije odluivati nama nego tebi kod kojega su utvrene zasluge pojedinaca.
4. Stoga, Gospode Boe, smatram takoe za veliko dobroinstvo ako nemam mnogo
onoga odakle izvana i prema ljudskom shvaanju izvire hvala i slava.
I stoga kad netko promatra siromatvo i bijedu svoje osobe, ne samo da ne smije
radi toga osjeati jada ili alosti ili malodunosti, nego naprotiv utjehu i veliko
veselje; jer si ti, Boe, siromane i ponizne i od ovoga svijeta prezrene izabrao sebi za
pouzdanike i prijatelje.
O tome svjedoe sami tvoji apostoli koje si postavio za prvake nad svom zemljom. Bez
ikakve albe ivjeli su na svijetu; tako ponizni i priprosti, bez svake zlobe i lukavtine, da
su se veselili to mogu trpjeti pogrde radi tvoga imena; i veoma su rado primali ono
od ega svijet zazire.
5. Nita dakle ne smije onoga koji te ljubi i pozna tvoja dobroinstva, tako veseliti kao to
da je tvoja volja u njemu i ono to se tebi svidjelo odrediti odvijeka.
Mora biti posve zadovoljan i utjeen da isto tako voli biti najmanji kao to tko drugi eli
biti najvei.
I bit e tako miran i zadovoljan s najzadnjim mjestom kao da je na prvom.
Prezren i odbaen, bez ikakvog imena i glasa, bit e kao da je od drugih asniji i vei na
svijetu.
Jer tvoja volja i ljubav za tvoju ast moraju nadvisiti sve: i moraju ga vie tjeiti i vie
mu se sviati nego sva dobroinstva koja su mu dana ili e mu se dati.
Glava 23
etiri stvari, koje donose veliki mir
Gospoin:
1. Sinko, sad u te pouiti o putu mira i prave slobode.
Sluga:
2. Uini, Gospodine, kako kae, jer volim o tome sluati.
Gospodin:
3. Nastoj, sinko, radije vriti tuu volju nego svoju.
Uvijek radije imaj manje nego vie. Trai uvijek nie mjesto i svima se podvrgni.
eli uvijek i moli da se volja Boja na tebi potpuno ispuni.
Evo, takav ovjek ulazi u krajeve mira i pokoja.
Sluga:
4. Gospode, taj tvoj kratak govor sadri u sebi mnogo savrenstva. Malen je obzirom na
broj rijei, ali pun znaenja i bogat plodom. Kad bih ga vjerno slijedio, ne bih se smio
tako lako smesti.
Jer kad god osjetim da sam nemiran i potiten, vidim da sam odstupio od te nauke. Ali ti,
koji sve moe i uvijek ljubi napredak due, umnoi mi milost da mogu postupati po
tvojoj nauci i postii svoje spasenje.
Molitva protiv zlih misli
5. Gospode Boe moj, ne udalji se od mene; Boe moj, u pomo mi pohitaj.
Jer evo navalie na me razne misli i veliki strah muei duu moju. Kako u proi bez
ozljede? Kako u ih svladati?
6. Ja u veli ii pred tobom, i poniziti
tamnice i otkrit u ti duboke tajne.
veliine
zemaljske.
Otvorit
vrata
7. Uini, Gospode, kao to govori, i neka pobjegnu ispred lica tvojega sve opake misli.
To je moja nada i jedina utjeha utei se u svakoj nevolji k tebi, u tebe se pouzdati,
zazvati te iz dubine srca i strpljivo oekivati tvoju utjehu.
Molitva za presvjetljenje duha
8. Prosvijetli me, Isuse dobri, sjajem unutarnjeg svjetla i otjeraj iz stana srca mojega
svaku tminu. Obuzdaj mnoge prestupke i ukloni silovite napasti. Bori se odluno za me i
potjeraj divlje zvjeri, to jest zamarane poude; da budem miran u kreposti tvojoj i da
odjekne izobilna hvala tebi u svetome dvoru, to jest u istoj savjesti. Zapovjedi
vjetrovima i olujama; reci moru umiri se i sjevernom vjetru ne pui; i nastat e
velika tiina.
9. Poalji svjetlo svoje i istinu da svijetle nad zemljom, jer ja sam zemlja pusta i
prazna dok me ne prosvijetli.
Izlij odozgo milost, natopi srce moje nebeskom rosom, pusti vodu pobonosti da natopi
lice zemlje i proizvede obilat i najbolji plod.
Podigni duh, pritisnut teinom grijeha, i usmjeri sve moje elje prema nebeskim stvarima
da, okusivi milinu nebeske sree, zamrzi misliti na zemaljtinu.
10. Ugrabi me i otrgni me od svake prolazne utjehe i kojeg stvorenja, jer nita stvoreno
nije u stanju potpuno zadovoljiti moju enju i utjeiti me.
Privei me uz sebe nerazrjeivim vezom ljubavi, jer si ti jedini dovoljan onome koji ljubi,
a bez tebe je sve bezvrijedno.
-------

Knjiga trea
O unutarnjoj utjehi
Glava 24 - 29
Glava 24
Valja se kloniti znateeljnog ispitivanja o tuem ivotu
Gospodin:
1. Sinko, ne budi znatieljan, niti se bavi nepotrebnim brigama.
to je tebi do ovoga ili onoga? Ti hajde za mnom.
to spada na te da li je onaj ovakav ili onakav, ili da li ovaj tako i tako radi ili govori?
Ti ne mora odgovarati za druge nego e polagati raun za sebe. emu se dakle uplie?
Evo, ja poznajem sve i vidim sve to se zbiva pod suncem, i znam kako je s kime, to
misli, to hoe i kamo smjera njegova nakana. Sve valja dakle povjeriti meni; a ti lijepo
ostani na miru i pusti nemirnjaka raditi to ga je volja.
Odgovarat e za sve to god bude uinio ili rekao, jer mene ne moe prevariti.
2. Neka te ne mui briga za veliko ime, jer je to samo sjena; a niti za prijateljstvo
mnogih, ni da li te ljudi ljube.
To raa samo rastresenou i velikom tminom srca.
Rado bih ti progovorio rije i otkrio tajne kad bi marljivo pazio na moj dolazak i otvorio mi
vrata srca. Budi na oprezu i bdij u molitvama pa se ponizi u svemu.
Glava 25
U emu se sastoji stalni mir srca i pravi napredak
Gospodin:
1. Sinko, rekao sam: Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem: ne dajem ga kao to
svijet daje. Svi ele mir; ali se svi ne brinu za ono to dovodi do pravoga mira.
Mir je moj s onima koji su blaga i ponizna srca.
Tvoj e mir biti u mnogoj strpljivosti. Ako me bude sluao i slijedio glas moj, uivat e
veliki mir.
Sluga:
2. to mi dakle valja initi?
Gospodin:
3. Pazi na sebe u svakoj stvari to ini i to govori; i svu svoju nakanu usmjeri na to da
omili jedino meni i da izvan mene nita ne eli i ne trai.
Ali ni o rijeima ili djelima drugih ne sudi nepromiljeno, niti se mijeaj u stvari, koje na
tebe ne spadaju; i onda e se rijetko ili malo uznemiriti.
Ali ne outjeti nikada nikakve smutnje i ne podnositi nikakve tegote srca ili tijela, to nije
mogue u ovom ivotu nego to spada na vjeni mir.
Nemoj dakle misliti da si poluio pravi mir ako ne outi nikakve potekoe; niti da je sve
dobro onda ako nema nikakvoga protivnika; niti da je sve savreno onda kad sve biva
po tvojoj volji.
A ne smatraj se neim velikim ni kad si veoma poboan, ili se ugodno uti; jer se po tom
ne prepoznaje pravi ljubitelj kreposti, niti se u tome sastoji napredak i savrenstvo
ovjekovo.
Sluga:
4. U emu je dakle, Gospodine?
Gospodin:
5. U tom da se svim srcem svojim preda u volju Boju; ne traei ono to je tvoje ni u
malom ni u velikom, ni sada ni u vjenosti; tako da jednakim srcem ustraje zahvaljujui
Bogu i u srei i nesrei vaui sve jednakom vagom.
Ako i postane tako jak i strpljiv u nadi da bude spreman u svome srcu jo i na vee
patnje, kad ostane bez unutarnje utjehe te se ne bude pravdao kao da ne bi smio ovo i
ovoliko trpjeti, nego mene u svim odlukama mojim proglasi pravednim i smatra svetim:
onda hoda istinskim i pravim putem mira. I moe se pouzdano ufati da e opet u slavi
i radosti gledati moje lice.
Pa ako doe do potpunog preziranja samoga sebe, znaj da e onda uivati obilati mir
koliko je to za ivota na zemlji mogue.
Glava 26
O uzvienosti slobode duha, koja se postizava vie poniznim molitvama nego
uenjem
Sluga:
1. Gospode, to je znaajka savrenoga ovjeka da nikada ne odvrati duu od promatranja
nebeskih stvari, i da meu mnogim brigama ivi kao bez brige, ne iz kakove lijenosti
nego po nekom pravu slobodnoga duha koji ne prianja neurednom sklonou uz nijedno
stvorenje.
2. Molim te, preblagi Boe moj, sauvaj me od briga ovoga ivota da se odvie ne
zapletem; od mnogih potreba tijela da me ne zarobi pohota, od svih duevnih zapreka da
slomljen nevoljama ne postanem maloduan.
Ne kaem da me sauva od onih stvari koje svim srcem trai svjetska tatina; nego od
ovih bijeda koje duu sluge tvojega pod skupnim prokletstvom ovjeanstva bolno
optereuju i spreavaju da ne moe poluiti slobode duha onoliko koliko bi to htio.
3. O Boe moj, neiskazana milino, obrati mi u gorinu svaku tjelesnu utjehu koja me
odvraa od ljubavi prema vjenim dobrima i vabi na nesreu k sebi pod vidom nekog
vremenitog veselja.
Neka me ne svlada, Boe moj, neka me ne svlada tijelo i krv, neka me ne prevari svijet i
kratkotrajna slava njegova, neka mi ne podmetne nogu avao i njegova lukavtina.
Daj mi snage da se oduprem, strpljivosti da podnosim, postojanosti da ustrajem. Daj mi
umjesto svih svjetovnih utjeha ono preblago pomazanje duha tvoga, a umjesto putene
ljubavi ulij mi ljubav prema imenu tvojemu.
4. Evo: jelo, pilo, odijelo i sva ostala sredstva koja su potrebna za uzdravanje tijela,
teret su revnome duhu. Daj nam se umjereno sluiti takvim okrepama, a ne da se
zapletemo u njih od prevelike udnje. Ne smijemo svega odbaciti, jer moramo podravati
ivot; ali traiti vie nego to je potrebno i to vie godi zabranjuje nam sveti zakon; jer
bi se inae tijelo uzoholilo protiv duha.
Neka me dakle u tom, molim, ruka tvoja ravna i pouava da ne prekoraim granice.
Glava 27
Samoljubljenje nas odvraa od najvieg dobra
Gospoin:
1. Sinko mora dati sve za sve i da nita ne bude tvoje.
Znaj da ti samoljublje vie kodi nego sve drugo na svijetu. Kako koju stvar zavoli i
uzljubi, tako ona vie ili manje prione uza te.
Ako tvoja ljubav bude ista, jednostavna i sreena, onda te stvari nee zarobiti.
Nemoj uditi za onim ega ne smije imati; nemoj imati ono to ti moe smetati i liiti te
unutarnje slobode. udno je da se svim srcem ne povjeri meni sa svime to moe
poeljeti ili imati.
2. emu se izjeda nepotrebnom alou?
Zato se umara suvinim brigama? Dri se moje volje i nee trpjeti nikakve tete.
Ako trai ovo ili ono, i hoe biti sad ovdje, sad ondje, radi svoje koristi i ugodnosti,
nee nikada biti miran ni bez brige, jer e se u svakoj stvari nai kakav nedostatak i na
svakom e ti se mjestu tkogod protiviti.
3. Ne pomae nam dakle ako koju stvar steemo ili umnoimo izvana, nego naprotiv ako
je prezremo i s korijenom izbacimo iz srca.
To pravilo ne vrijedi samo za blago i bogatstvo, nego i za ast i za tatu slavu, jer i sve to
nestaje sa svijetom.
Poloaj prua malo zatite ako ti manjka revnost duha; i nee dugo potrajati onaj
izvanjski mir koji si stekao ako nema pravoga temelja u raspoloenju srca, to jest ako se
ne osloni na mene. Vanjtinom se moe promijeniti, ali ne poboljati. Jer kad se prui
prilika i poslui se njome, naii e na ono od ega si bjeao, ak i jo vie.
Molitva za oienje srca i za nebesku mudrost
4. Utvrdi me, Gospode, po milosti Duha Svetoga!
Podaj mi snage da ojaam u unutarnjosti i da svoje srce liim svake nepotrebne brige i
stiske, te da me ne zavedu razne elje za bilokakvom nevrijednom ili dragocjenom stvari;
nego sve da promatram kao prolazno i sebe kao prolaznoga skupa s njima. Jer nita nije
trajno pod suncem gdje je sve tatina i muka za duu.
O kako je mudar koji tako gleda na stvari!
5. Daj mi, Gospode, nebesku mudrost da se nauim tebe nadasve traiti i nalaziti,
nadasve osjeati i ljubiti, a ostalo, po zakonu tvoje mudrosti, shvatiti kako jest.
Daj da se razborito klonem laskavaca, a strpljivo podnosim protivnika; jer je velika
mudrost ne dati se pokolebati od svakoga vjetra rijei i ne posluati Sirenu koja laskajui
vabi na zlo, onda se sigurno hoda zapoetim putem.
Glava 28
Protiv klevetnikih jezika
Gospodin:
1. Sinko, neka ti ne bude teko ako neki zlo misle o tebi te govore to ne bi rado uo. Ti
mora jo gore misliti o sebi i ne smatrati nikoga slabijim od sebe. Ako ivi kao unutarnji
ovjek, onda nee mnogo vagati rijei koje lete. Nije mala mudrost utjeti u pravo
vrijeme i duom se obratiti k meni pa se ne dati smesti ljudskim prosuivanjem.
2, Neka ne bude tvoj mir u ustima ljudi: bilo naime da o tebi sude dobro ili zlo, nisi ti
zato postao drugi ovjek. Gdje je pravi mir i prava slava? Zar nije u meni! Tko ne tei za
tim da se ljudima svidi, i niti se ne boji, da im se omrzi, taj e uivati mnogo mira. Iz
neuredne ljubavi i tatoga straha raa se sav nemir srca i sva rastresenost sjetila.
Glava 29
Kako valja zazivati i slaviti Boga kad navali kunja
Sluga:
1. Budi ime tvoje, Gospode, blagoslovljeno do vijeka, to si htio da ova napast i
nevolja doe na mene. Ne mogu joj izbjei, nego se moram k tebi utei da me pomogne
i svede je na dobro. Gospode, sad sam u nevolji i nije dobro srcu mojemu, nego me
mnogo mui sadanja patnja. I sada, Oe ljubljeni, to u rei? Nahrupila je na me
tjeskoba. Izbavi me iz ovoga asa. Ali zato dooh u ovaj as, da se ti proslavi kad
budem veoma ponien i kad me ti oslobodi. Udostoj se, Gospode, izbaviti me, jer to
mogu ja siromah uiniti i kamo u ii bez tebe? Daj mi, Gospode, strpljivosti i ovaj put.
Pomozi me, Boe moj, i neu se bojati ma koliko bio pritisnut!
2. I to u meutim rei? Gospode, neka bude volja tvoja. Ja sam zbilja zasluio biti u
nevolji i tekoi.
Moram dakako trpjeti; i kamo sree da bih trpio strpljivo dok proe oluja i bude bolje.
A mona je, Svemogui, ruka tvoja da i ovu kunju uzme od mene i ublai njezin bijes
te da posve ne podlegnem; kako si i prije ee radio sa mnom, Boe moj, milosre
moje!
I to je meni tee, to je tebi lake ova promjena desnice Svevinjega.
-------

Knjiga trea
O unutarnjoj utjehi
Glava 30 - 35
Glava 30
O traenju Boje pomoi i pouzdanju da emo opet zadobiti milost
Gospodin:
1. Sinko, ja sam Gospod, zatita u dan tjeskobe. Doi k meni kad ti ne bude dobro.
Najvie spreava boansku utjehu to to se kasno daje na molitvu.
Jer prije nego mene revno zamoli, ti trai u meuvremenu mnoge utjehe i tjei se
izvanjskim stvarima. Stoga se dogaa da sve malo koristi dok ne opazi da sam ja onaj
koji izbavljam one to se ufaju u me, te da izvan mene nema sigurne pomoi ni korisna
savjeta ni trajnoga lijeka.
Nego, poto si nakon oluje doao k sebi, oporavi se u svjetlu smilovanja mojih; jer sam
blizu (govori Gospodin) da obnovim sve, ne samo potpuno nego i obilato i dovoljno.
2. Zar je meni ita teko? Ili u biti slian onome koji govori, a ne ini? Gdje je vjera
tvoja ?
Stoj vrsto i ustrajno. Budi odvaan i hrabar junak, primit e utjehu u svoje vrijeme.
ekaj me, ekaj; doi u i ozdravit u te.
Napast je koja te mui i lud je strah koji te plai. emu zabrinutost za ono to e biti u
budue, osim da se jo vie alosti?
Dovoljno je svakom danu njegova zla. Ludo je i beskorisno uznemirivati se ili veseliti
za budunost, jer se ona moda nikada i nee ostvariti.
3. Ali to je ljudski: dati se zavarati takvim utvarama a pogotovo je znak slaboga
duha: dati se tako lako zavesti doaptavnjem neprijatelja. On se naime ne brine da li je
koga nasamario i prevario istinom ili laju, da li ljubavlju prema sadanjim stvarima ili
strahom pred buduim dogaajima.
Neka se dakle ne strai tvoje srce i neka ne strepi. Vjeruj u me i imaj pouzdanje u moje
milosre.
Kad misli da si daleko od mene, esto sam ti veoma blizu. Kad misli da je gotovo sve
propalo, onda esto postoji prilika da se postigne dobitak.
Nije sve izgubljeno kad se dogodi to protivno. Ne smije suditi po sadanjem osjeaju niti
tako shvatiti i primiti kakvu potekou odakle god kao da je ponestalo svake nade
za spas.
4. Ne smatraj se posve naputenim, makar ti za neko vrijeme poaljem kakvu nevolju, ili
ti uskratim uenu utjehu; jer se tako ide u kraljevstvo nebesko.
I bez sumnje vie koristi i tebi i ostalim slugama mojim da vas mue protivtine nego da
imate sve po volji.
Ja poznam skrivene misli; jer je veoma korisno za tvoj spas da katkada ostane bez
utjehe, kako se ne bi moda uzoholio dobrim uspjehom i kako se ne bi pokuao dopasti
samome sebi u onom to nisi. to sam dao, mogu oduzeti i opet vratiti kad mi se svidi.
5. Kad dadem, moje je; kad uzmem, nisam uzeo tvojega; jer je od mene svaki dobar
dar i svaki savreni poklon. Ako pripustim na te potekou ili kakvu god protivtinu,
nemoj se ljutiti i neka ne klone srce tvoje. Ja mogu brzo pomoi i svaki jad pretvoriti u
radost. Ali sam ipak pravedan i svake hvale vrijedan kad tako radini s tobom.
6. Ako prvo misli i ispravno gleda, ne smije se nikada radi neprilika tako maloduno
alostiti, nego se, naprotiv, mora radovati i zahvaljivati. Dapae, ve samo to to te ne
tedim, kad te ibam nevoljama, mora drati za veselje.
Kao to je Otac ljubio mene, tako i ja vas ljubim rekao sam svojim dragim uenicima
koje dakako nisam poslao za velike vremenite radosti nego za velike borbe, ne za asti
nego za prezir, ne za odmor nega za trud, ne za poinak nego da donesu obilan plod u
strpljivosti. Sinko moj, upamti ove rijei!
Glava 31
Sve stvoreno treba zanemariti da moemo nai Stvoritelja
Sluga:
1. Gospode, veoma mi je potrebna jo vea milost ako elim doi onamo gdje mi nitko i
nijedan stvor nee moi smetati. Jer, dokle god me neto zadrava, ne mogu slobodno
letjeti k tebi.
elio je slobodno letjeti onaj koji je govorio: Tko e mi dati krila kao u golubice, i
poletjet u i poivati. to je mirnije od nevinog oka? I to je slobodnije od ovjeka koji
ne eli niega na zemlji?
Valja se dakle izdii nad svako stvorenje i potpuno napustiti samoga sebe, biti duha i
spoznati, da ti, stvoritelju svega, nema nita zajednikoga sa stvorenjima. I ako se tko
posve ne odijeli od svih stvorenja, nee se moi slobodno baviti boanskim stvarima.
Zato naime ima malo kontemplativnih ljudi, jer se malo njih znade potpuno otrgnuti od
prolaznih stvari i stvorenja.
2. Velika se milost trai za to da digne duu i ponese je iznad nje. I ako ne bude ovjek
uzdignut duhom i slobodan od svakoga stvorenja i posve sjedinjen s Bogom, to god
znao i to god imao, ne znai mnogo. Dugo e biti malen i ostat e nisko tko smatra
velikim to drugo osim jedino neizmjerno, vjeno dobro.
I to god nije Bog, to nije nita, i moramo smatrati niticom. Velika je razlika izmeu
mudrosti prosvijetljena i pobona ovjeka i znanja aka koji iz knjiga ui. Mnogo je
plemenitija ona nauka koja dolazi odozgo od boanskog nadahnua nego ona koju stie
trudom ljudski duh.
3. Ima ih mnogo koji ele razmatrati, ali se ne trude da vre ono to je potrebno za
razmatranje.
Velika je zapreka to se zaustavljamo kod znakova i osjetnih stvari, a od savrenog
mrtvenja malo se to vidi.
Ne znam to je i kakav nas duh vodi i to mislimo mi koji hoemo da nas zovu ljudima
duhovnim, kad toliko truda i veliku skrb ulaemo oko prolaznih i bezvrijednih stvari, a o
svojoj nutarnjosti jedva kada potpuno sabrani razmiljamo.
4. Naalost, nakon to smo se malo sabrali, odmah bjeimo van i svoja djela ne
vaemo savjesnim ispitivanjem. Ne pazimo kamo smjeraju naa uvstva i ne plaemo
gorko to je u nas sve neisto. Jer je sve ovjeanstvo u svom djelovanju bilo polo po
zlu, doao je opi potop.
Budui da je naa unutarnja tenja veoma pokvarena, nuno se onda kvari i djelo to iz
nje izlazi kao znak pomanjkanja unutarnjeg ivota. Iz ista srca proizlazi plod estita
ivota.
5. Pitamo koliko je tko nauio, ali ne prosuujemo tako pomno koliko tko pokazuje
kreposti u radu.
Istraujemo da li je bogat, jak, lijep, vjet ili dobar pisac, dobar pjeva, dobar radnik; ali
je li siromaan duhom, je li strpljiv i blag, poboan i duhovan, o tome mnogi ute.
Narav gleda na ljudsku vanjtinu; milost se zanima za unutarnjost. Prva se esto vara,
dok druga se uzda u Boga da se ne bi prevarila.
Glava 32
O samoodricanju i svladavanju svake poude
Gospodin:
1. Sinko, ne moe poluiti savrene slobode, ako se posve ne odrekne samoga sebe.
Sputani su, nisu slobodni svi sebinjaci, ljubitelji samih sebe, lakomci, znatieljnici i
lutaoci, koji trae mekoputnost, a ne to je Isusa Krista; nego esto snuju i kuju to ne
moe opstati.
Propast e naime sve to god nije roeno od Boga.
Zapamti ovu kratku i savrenu rije: Pusti sve i nai e sve, ostavi se pouda i nai e
mir. O tome razmiljaj u srcu, i kad to ispuni onda e sve razumjeti.
Sluga:
2. Gospode, to nije posao jednoga dana niti igraka za djecu, nego je to vie u to malo
rijei ukljueno sve savrenstvo redovnika.
Gospodin:
3. Sinko, ne smije se odmah odvratiti niti postati maloduan kad uje za put savrenih:
nego te ba to mora poticati na uzvieniji ivot ili u najmanju ruku da eljno uzdie za
njim.
Kamo sree kad bi bio takav i kad bi do toga doao da ne bi ljubio samoga sebe, nego
kad bi skroz stajao meni na raspoloenju i onome koga sam ti postavio za poglavara:
onda bi mi se veoma sviao i cijeli bi tvoj ivot prolazio ti u radosti i miru.
Jo mora mnogo toga ostaviti; i ako se u svemu ne preda potpuno meni, nee postii
ono to eli.
Savjetujem ti da kupi od mene eenog zlata, da obogati, to jest: nebesku mudrost
koja gazi sve to je nisko.
Pusti zemaljsku mudrost i svaku ljudsku i vlastitu samodopadnost.
4. Velim da ti valja kupovati ono to je prezreno namjesto onoga to se smatra
dragocjenim i visokim u ljudskom ivotu.
Jer se ini da je vema prezrena i bezvrijedna i gotovo potpuno predana zaboravu prava
nebeska mudrosti: ne misliti visoko o sebi, niti traiti da se uzvisi na zemlji. Nju mnogi
ustima propovijedaju, ali sasvim drukije ive. Ona je ipak dragocjeni biser, mnogima
sakriven.
Glava 33
O nestalnosti srca i konanoj nakani, koja mora smjerati na Boga
Gospoin:
1. Sinko, ne vjeruj svojoj sklonosti; sadanja e se brzo promijeniti u drugu.
Dokle god ivi podloan si promjeni i protiv svoje volje: te si sad veseo, sad alostan;
sad smiren, sad smeten; sad poboan; sad nisi poboan; sad marljiv, sad lijen, sad
ozbiljan, sad neozbiljan.
Ali nad ovom promjenljivou stoji mudar i u duhu dobro pouen ovjek ne pazei to u
sebi osjea, ili s koje strane pue vjetar nestalnosti, nego na to da sva nakana srca
njegova doe do pravog i eljenog cilja.
Tako e naime moi ostati jedan i isti i postojan kad mu bezazleno oko nakane kroz tolika
razna zbivanja bude nepokolebivo upereno na me.
2. Koliko pak oko nakane bude istije, toliko e ti postojanije hodati u raznim olujama.
Ali kod mnogih je potamnilo oko iste nakane, jer ga brzo svraaju drugamo ako naiu na
neto u emu bi mogli uivati.
I rijetko je nai koga posve slobodnoga od ljage vlastitog samoljublja.
Tako su neko idovi doli u Betaniju k Marti i Mariji, ne samo radi Isusa, nego i da vide
Lazara. Valja dakle oistiti oko nakane da bude bezazleno i pravedno i uperiti ga u mene
iznad svega raznolikog u svijetu.
Glava 34
Onome koji ljubi, Bog je drai iznad svega i u svemu
Sluga:
1. Evo, Boe moj i sve moje! to hou drugo i to blaenije mogu poeljeti?
O mile i slatke rijei! Ali onome koji ljubi Rije, a ne svijet i ono to je na svijetu. Boe
moj i sve moje!
Pametnome je dosta reeno. Ali esto ponoviti milo je onome koji ljubi.
Jer kad si ti prisutan, sve postaje milo, a kad te nema, onda se sve gadi.
Ti umiruje srce i donosi veliki mir i sveano veselje. Ti daje da o svemu dobro mislimo
i u svemu tebe hvalimo, I bez tebe nam nita ne moe biti trajno milo; nego ako nam eli
biti drago i sviati nam se, potrebna je tvoja milost i mora se zainiti tvojom mudrou.
2. Komu se ti svia to mu se zapravo nee sviati. A komu se ti ne svia to mu moe
biti ugodno?
Ali ne razumiju tvoje mudrosti mudraci ovoga svijeta i oni koji vole putenost: jer se ondje
skriva velika tatina, a ovdje smrt.
A koji slijede tebe, prezirui svijet i mrtvei tijelo, za njih se moe rei da su zaista
mudri, jer prelaze od tatine k istini, od tijela k duhu,
Njima je drai Bog; i to god dobra ima u stvorenjima, sve to prenose na slavu svoga
Stvoritelja.
Oh, razliita je i to vrlo razlina slast to je prua Stvoritelj i stvorenje, vjenost i
prolaznost, nestvorena svjetlost i svjetlost koja prima svjetlo od drugoga.
3. O vjeno svjetlo koje nadilazi svako stvoreno svjetlo! Sijevni munjom s visine da
prome svu nutrinu srca mojega.
Oisti, razveseli, prosvijetli i oivi duh moj i njegove moi da prionem uz tebe u radosnom
zanosu.
O, kad e doi taj blaeni i eljeni as da me nasiti svojom prisutnou i da mi bude sve
u svemu. Dokle god mi to ne bude dano, nee biti ni potpunog veselja.
Jo uvijek (naalost) ivi u meni stari ovjek jo nije itav razapet, nije jo potpuno
umro. Jo uvijek jako vojuje protiv duha, pokree unutarnje ratove i ne puta kraljevstvo
due na miru.
4. Ali ti, koji vlada nad silom morskom i buku valova njegovih kroti ustani, pomozi
'mi!
Raspri narode, koji ele ratove; satri ih snagom svojom. Pokai, molim te, veliinu
svoju i neka se proslavi desnica tvoja; jer nema nikakve druge nade niti utoita za me,
osim u tebi, Gospode Boe moj!
Glava 35
Nema sigurnosti od napasti u ovome ivotu
Gospoin:
1. Sinko, nikad nisi siguran u ovome ivotu nego dokle god ivi uvijek ti je potrebno
duhovno oruje. Boravi meu neprijateljima i napadaju te s lijeva i s desna.
Ako se dakle ne bude odasvud sluio titom strpljivosti, nee dugo biti bez rana. Osim
toga, ako srca svoga ne utvrdi u meni, s jedinim ciljem sve trpjeti radi mene, nee
moi dugo podnositi toga bijesa, niti poluiti palmu blaenika.
Mora dakle srano proi kroz sve to i posluiti se jakom rukom protiv zapreka. Jer
pobjednik dobiva manu nebesku, a lijenini preostaje velika bijeda.
2. Ako trai poinka u ovome ivotu, kako e onda doi do vjenoga poinka?
Ne spremaj se na mnogi poinak nego na veliku strpljivost.
Trai pravi mir ne na zemlji nego na nebu; ne u ljudima niti u ostalim stvorenjima nego
jedino u Bogu.
Iz ljubavi prema Bogu mora sve rado pretrpjeti, naime napore i boli, kunje, muke,
tjeskobe, stiske, slabosti, nepravde, ogovore, ukore, ponienja, sramote, opomene i
preziranja.
To daje snage; to dokazuje Kristovog borca; to plete nebesku krunu.
Ja u dati vjenu plau za kratak rad i beskrajnu slavu za prolaznu sramotu.
3. Misli li da e ti imati uvijek duhovnih utjeha prema svojoj volji?
Moji ih sveci nisu uvijek imali, nego mnoge potekoe, i razne kunje, i velika
razoarenja.
Ali su sve strpljivo podnosili i vie su se pouzdali u Boga nego u se: znajui da nisu nita
muke ovoga ivota prema buduoj slavi.
Zar bi ti htio odmah imati to su mnogi jedva poluili poslije mnogih suza i velikih
napora?
ekaj Gospodina, junaki se bori i budi jak, nemoj malaksati, nemoj se odmetnuti,
nego izloi postojano i duu i tijelo za slavu Boju.
Ja u ti najobilnije vratiti; ja u biti s tobom u svakoj nevolji.
-------

Knjiga trea
O unutarnjoj utjehi
Glava 36 - 41
Glava 36
Protiv tatim sudovima ljudskim
Gospodin:
1. Sinko, osloni se srcem svojim vrsto na Gospoda, i ne boj se ljudskoga suda kad ti
savjest svjedoi da si vjeran i neduan.
Dobro je i blaeno tako trpjeti; i to nee biti ni teko poniznome srcu koje se vie uzda u
Boga nego u se.
Mnogi tota govore i zato im valja malo vjere poklanjati. Ali i svima zadovoljiti nije
mogue. Premda je Pavao nastojao svima ugoditi u Gospodu i svima je postao sve, ipak
nije nimalo drao do ljudskoga suda.
2. On se dovoljno trudio oko izgradnje i spasenja drugih, koliko je bilo do njega i koliko je
mogao, ali nije mogao sprijeiti da ga drugi ponekad ne osude ili ne prezru. I zato je sve
povjerio Bogu, koji je sve znao, a branio se strpljivou i poniznou protiv usta koja su
nepravedno govorila ili izmiljala lai, i podvale. Ipak je katkada odgovorio da se slabii
ne bi sablaznili radi njegove utnje.
3. Tko si ti da se boji smrtna ovjeka?
Danas jest, a sutra ga vie nema.
Boga se boj pa se nee bojati ljudskih zastraivanja.
to ti tko moe rijeima ili uvredama? Vie kodi sebi nego tebi; i nee moi izbjei sudu
Bojemu pa bio on tko mu drago.
Ti imaj Boga pred oima i ne prepiri se uljivim rijeima.
Pa ako ti se ini da si moda zasada podlegao i da trpi sramotu koje nisi zasluio, ne ljuti
se radi toga i ne umanji svoje krune nestrpljivou; nego pogledaj radije na nebo k meni
koji sam u stanju izbaviti od svake sramote i nepravde i platiti svakome po djelima
njegovim.
Glava 37
O istom i potpunom predanju sebe, da postignemo slobodu srca
Gospodin:
1. Sinko, ostavi sebe i nai e mene. Nemoj birati i nemoj niega svojatati pa e uvijek
biti na dobitku. Dodat e ti se naime i vea milost im se preda i ne trai sebe vie
natrag.
Sluga:
2. Gospode, koliko se puta moram predati i u emu moram sebe ostaviti?
Gospodin:
3. Uvijek i svaki as: kao to u malom, tako i u velikom. Nita ne izuzimljem nego hou
da bude lien svega. Inae, kako e moi biti moj, i ja tvoj, ako ne bude lien svake
samovolje i iznutra i izvana?
to prije to uini toliko bolje za tebe; a to potpunije i iskrenije, toliko e mi biti miliji i
vie e biti na dobitku,
4. Neki se predaju, ali uz stanoviti izuzetak; ne pouzdaju se naime posve u Boga pa se
nastoje poskrbiti za sebe.
A neki opet spoetka sve prikau, ali poslije kad navali napast, vraaju se na svoje pa
stoga vrlo malo napreduju u kreposti. Ovi nee doi do prave slobode ista srca ni do
milosti miloga drugovanja sa mnom, ako se prije potpuno ne predadu i svakodnevno ne
rtvuju: bez toga nema i nee biti blaenog sjedinjenja sa mnom.
5. Rekao sam ti vrlo esto i sada ti opet kaem: ostavi sebe, predaj se, pa e uivati
veliki unutarnji mir.
Daj sve za sve, nita ne ispituj, nita ne zahtijevaj natrag; stoj posve i bez krzmanja uza
me i imat e me.
Bit e slobodan u srcu i nee te obuzeti tmine.
Oko toga se trudi, za to moli, za tim tei; da se moe svega odrei, i lien svega slijediti
siromanog Isusa; umrijeti sebi, a ivjeti zauvijek meni.
Onda e nestati svih ludih matanja, tetnih smutnja i suvinih briga. Onda e nestati i
pretjerani strah; i neuredna e ljubav umrijeti.
Glava 38
O dobrom vladanju u izvanjskim djelima i utjecanju k Bogu u pogibeljima
Gospodin:
1. Sinko, mora revno nastojati oko toga da na svakom mjestu i u svakom inu ili
izvanjskom poslu bude u srcu potpuno slobodan i gospodar samoga sebe, i da sve bude
pod tobom, a ne da ti bude pod njima; da bude gospodar i upravitelj svojih ina, a ne
sluga ni najamnik.
Da bude kao slobodan i pravi Izraelac preavi u slubu i slobodu djece Boje: koja stoje
nad sadanjou i gledaju na vjenost; koja prolazne stvari promatraju lijevim okom, a
desnim ono to je nebesko. Takve ne privlae vremenite stvari te se ne lijepe uz njih,
nego oni radije rabe vremenite stvari upotrebljavajui ih na dobro, ba kako su i
odreene od Boga i nainjene od vrhovnog majstora koji nije ostavio nita neureeno u
svojim stvorenjima.
2. Ako ni u kojoj zgodi ne ostane kod prividne vanjtine i ako ne promatra tjelesnim
okom ono to vidi ili uje, nego ako u svakoj stvari ue s Mojsijem u ator da pita
Gospodina, onda e katkada uti boanski odgovor i vratit e se pouen u mnogim
sadanjim i buduim stvarima.
Uvijek se naime Mojsije svraao k atoru da rijei sumnje i pitanja, i pribjegao je k
utoitu molitve da ukloni ljudske pogibelji i zlou.
Tako mora i ti pribjei u skrovitosti srca svojega molei to revnije Boju pomo.
Zbog toga su naime, kako itamo, Jozua i sinovi Izraelovi bili prevareni od Gabaonaca,
jer prije nisu pitali Gospodina, nego su odve lakovjerni pali na lijepak slatkim rijeima i
lanoj pobonosti.
Glava 39
Neka ovjek ne bude prenagao u poslovima
Gospodin:
1. Sinko, povjeri uvijek meni svoju stvar; ja u sve dobro udesiti u svoje vrijeme. Poekaj
moju odredbu i tako e postii uspjeh.
Sluga:
2. Gospode, rado ti povjeravam sve svoje stvari, jer malo je koristi od moga umovanja.
Kamo sree kad ne bih mnogo visio na buduim dogaajima, nego kad bih se bez
krzmanja stavio na raspoloenje tvojoj volji!
Gospodin:
3. Sinko, esto ovjek estoko juri za neim to udi, ali kad to dostigne, onda poinje
drukije misliti; jer elja nije trajna, nego skae s jedne stvari na drugu. Nije dakle bez
znaenja da se i u najmanjim stvarima odrekne samoga sebe.
4. Pravi se napredak ovjekov sastoji u zatajivanju samoga sebe; i takav je ovjek veoma
slobodan i siguran.
Ali stari neprijatelj, koji se protivi svakome dobru, ne prestaje napastovati, nego sprema
danju i nou teke zasjede ne bi li moda uspio strovaliti neopreznoga u mreu prijevare.
Bdijte i molite se, govori Gospodin, da ne padnete u napast.
Glava 40
Kako ovjek nije po sebi sposoban za nikakvo dobro i niim se ne moe hvaliti
Sluga:
1. Gospode, to je ovjek da ga se sjea, ili sin ovjeji da ga pohaa?.
to je ovjek zasluio da mu daje milost svoju?
Gospode, to se imam aliti ako me ostavi? Ili kakvim pravom mogu prigovoriti ako ne
uini to elim?
Ovo mogu zbilja istinski misliti i rei: Gospode, nitica sam, nita ne mogu, nisam po sebi
sposoban za bilo kakvo dobro; nego u svemu malakem i uvijek smjeram na nitavilo. I
ako me ti ne pomogne i duh mi ne poui, postat u posve mlitav i nemaran.

2. A ti si, Gospode, uvijek isti i ostaje do vijeka, uvijek dobar, pravedan i svet, sve inei
dobro, pravedno i sveto, i mudro rasporeujui.
Ali ja, koji sam vie sklon na nazadak nego na napredak, ne ostajem uvijek u istom
raspoloenju, jer se i sedam puta izmijeni vrijeme nada mnom.
Ali odmah biva bolje kad se tebi svidi i kad prui svoju ruku pomonicu; jer ti jedini
moe pomoi bez ljudske pomoi i toliko me utvrditi da se lice moje ne mijenja svakog
asa, nego da se srce moje okrene jedino k tebi i u tebi da poine.
3. Stoga, kad bih znao ispravno odbaciti svaku ljudsku utjehu, bilo zato da postanem po
boan, bilo iz nude koja me sili traiti tebe, jer nema ovjeka koji bi me mogao utjeiti
onda bi se mogao s pravom nadati tvojoj milosti i klicati radi dara ponovne utjehe.
4. Hvala tebi od koga sve dolazi kad god mi to dobro poe za rukom. Ja sam pak
praznina i nitica pred tobom, nepostojan i slab ovjek. ime se dakle mogu diiti ili
zato elim biti cijenjen? Zar radi nitavila? I to je najvea tatina. Zaista isprazna
slava je opasna kuga i najvea tatina, jer odvraa od prave slave i liava nas nebeske
milosti.
Dok se naime ovjek dopada samom sebi, gadi se tebi; dok ezne za ljudskim
pohvalama, biva lien istinskih kreposti.
5. Prava je pak slava i sveto veselje: diiti se tobom, a ne sobom; radovati se u imenu
tvojemu, a ne u vlastitoj kreposti, i ne uivati u nijednom stvorenju osim radi tebe.
Neka bude hvaljeno ime tvoje, a ne moje; neka se velia djelo tvoje, a ne moje; neka se
blagoslivlje sveto ime tvoje, a meni neka ne bude nikakva ljudska pohvala.
Ti si slava moja, ti si veselje srca mojega! Tobom u se diiti i klicati cio dan; a radi sebe
se neu diiti niim osim slabostima svojim.
6. Neka idovi trae slavu jedan od drugoga; ja u traiti onu koja dolazi jedino od Boga.
Sva naime ljudska slava, sva vremenita ast sva svjetska uzvienost, usporeena sa
vjenom slavom tvojom, tatina je i ludost.
O istino moja i milosre moje, Boe moj, blaeno Trojstvo! Tebi jedinome hvala, ast,
mo i slava kroz beskrajne vijeke vjekova!
Glava 41
O preziru svake vremenite asti
Gospodin:
1. Sinko, nemoj si uzeti k srcu ako vidi da druge aste i uzdiu, a tebe preziru i
ponizuju.
Digni srce svoje k meni u nebo pa te nee alostiti prezir ljudi na zemlji.
Sluga:
2. Gospode, slijepi smo i tatina nas brzo zavede. Ako pravo pomislim, nikad mi nijedno
stvorenje nije nainilo kakve nepravde, pa se stoga ne mogu razlono potuiti na tebe.
A jer sam ja esto i teko sagrijeio tebi, zaslueno se die protiv mene svaki stvor. Meni
dakle s pravom pripada sramota i prezir; tebi pak hvala, ast i slava.
Iako ne budem spreman na to da rado podnosim da me prezre i napusti svako stvorenje i
da do mene nita ne dri neu se moi u dui smiriti i staloiti, niti biti duhovno
prosvijetljen, niti se potpuno sjediniti s tobom.
-------

Knjiga trea
O unutarnjoj utjehi
Glava 42 - 47
Glava 42
Ne valja mir graditi na ljudima
Gospodin:
1. Sinko, ako mir svoj gradi na kakvoj osobi, jer jednako s tobom osjea i zajedniki s
tobom ivi,, bit e nestalan i zapleten. Ali ako se utekne istini koja uvijek ivi i ostaje,
onda te nee oalostiti ako te prijatelj napusti ili umre.
Na meni se mora osnivati ljubav prema prijatelju i radi mene valja ljubiti svakoga tko ti
se ini dobar i veoma drag u ovom ivotu.
Bez mene prijateljstvo niti to valja, niti e potrajati; i nema istinske i prave ljubavi ako
je ja ne povezujem.
Mora tako umrijeti takvim sklonostima prema drugim ljudima da bi (koliko je do tebe)
elio biti bez ikakvog ljudskog drugovanja.
ovjek se toliko vie pribliuje Bogu koliko se vie udaljuje od svake zemaljske utjehe.
I toliko se vie die k Bogu koliko dublje silazi u se i to manje dri do sebe.
2. Tko pak pripisuje sebi togod dobra, taj spreava milost Boju da doe k njemu; jer
milost Duha Svetoga uvijek trai ponizno srce.
Kad bi se znao savreno ponititi i odrei ljubavi prema svemu to je stvoreno, tada bih
te morao obasuti velikom milou.
Kad svraa svoj pogled na stvorenja, zamrauje ti se gledanje Stvoritelja.
Ui se u svemu svladavati poradi Stvoritelja pa e onda uspjeti dovinuti se do boanske
spoznaje. Ma kako to maleno bilo, ako se to uredno ljubi i gleda, odvraa nas od
najviega dobra, i kodi.
Glava 43
Protiv isprazne i svjetske uenosti
Gospodin:
1. Sinko, neka te ne oduevljavaju lijepe i dubokoumne izreke ljudi. Jer
kraljevstvo Boje nije u rijei nego u kreposti.
Pripazi na moje rijei koje raspaljuju srce i prosvjetljuju duh, koje dovode do skruenja i
ulijevaju raznoliku utjehu.
Nikada ne itaj tiva zato da te ljudi mogu drati uenijim i mudrijim. Trudi se oko
mrtvenja strasti, jer e ti to vie koristiti nego poznavanje mnogih tekih pitanja.
2. Nakon to si mnogo toga proitao i upoznao, valja se vratiti uvijek na jedno poelo.
Ja sam koji uim ljude znanju i dajem jasniju spoznaju malenima nego to je ovjek
moe nauiti.
Komu ja govorim, taj e biti brzo mudar i mnogo e napredovati u duhu.
Jao onima koji mnogo ispituju ljude iz radoznalosti, a malo se staraju na koji e nain
sluiti meni. Doi e vrijeme kad e se pojaviti uitelj nad uiteljima Krist, gospodar
anela, da proui znanje sviju, to jest da ispita savjest svakom pojedincu. I tada u
pretraiti Jeruzalem sa svjetiljkom, i doi e na vidjelo to je skrivala tama, a
zamuknut e sva prianja jezika.
3. Ja sam onaj koji u tren oka uzdiem poniznu duu da razumije vie od vjene istine,
nego da je deset godina uila u kolama. Ja uim bez buke rijei, bez zbrke pojmova, bez
hlepnje za au, bez natezanja s dokazima.
Ja sam onaj koji ui prezirati zemaljtinu, malo cijeniti vremenito, traiti vjeno, misliti na
vjeno, izbjegavati asti, podnositi smutnje, svu nadu u mene polagati, osim mene nita
ne eljeti i nadasve me arko ljubiti.

4. Jer netko, koji me je najiskrenije ljubio, nauio je boansku nauku i govorio
prekrasno. Vie je napredovao ostavivi sve negoli bavei se zakuastim pitanjima.
Ali nekima govorim o onome to je openito, a nekima to je posebno; nekima se javljam
milo u znakovima i slikama, a nekima otkrivam tajne u velikom svjetlu.
Jednako govore knjige, ali taj glas ne pouava sve jednako: jer ja sam
u dui
uitelj istine, istraivalac srca, italac misli, pokreta ina koji svakom pojedincu dijelim
kako mi se ini pravo.
Glava 44
O tome kako se ne valja vezivati za izvanjske stvari
Gospodin:
1. Sinko, mora u mnogom biti neznalica i smatrati se kao mrtvac na zemlji i kao onaj za
koga je cijeli svijet propao. Preko mnogo toga mora prijei kao da si gluh, pa vie misliti
na ono to je za tvoj mir.
Korisnije je odvratiti oi od onog to ti nije milo i ostaviti svakome njegovo miljenje,
nego tratiti vrijeme u svadljivom rjekanju.
Ako bude dobro stajao s Bogom i mislio na njegov sud, onda e lake podnositi ako si
pobijeen.
Sluga:
2. O Gospode, dokle smo doli? Evo oplakuju vremenitu tetu, radi male koristi mue
se i tre, a zaboravljaju duevnu tetu i jedva se tko kasno toga sjeti.
Paze na ono to koristi malo ili nita; a preko onoga to je od prijeke potrebe nemarno
prelaze; jer se ovjek sav izlio prema vani, pa ako se brzo ne osvijesti, svojevoljno ostaje
zapleten u izvanjskim stvarima.
Glava 45
Kako ne valja svima vjerovati kako se lako pogrijei rijeima
Sluga:
1. Daj mi, Gospodine, pomo u nevolji, jer je uzaludna pomo ljudska. Kako esto ni
sam naao povjerenja tamo gdje sam ga se nadao nai! I koliko put sam ga naao tamo
gdje ga nisam oekivao.
Ludo je dakle ufati se u ljude; a spas je pravednika u tebi, Gospode. Budi blagoslovljen,
Gospode Boe moj, u svemu to nas zadesi. Slabi smo i nestalni, brzo se prevarimo i
mijenjamo.
2. Koji se ovjek moe tako oprezno i obazrivo uvati u svemu da se ne bi katkada
prevario ili upao u nepriliku? Ali tko se uzda u te, Gospode, i trai te priprostim srcem, taj
ne e tako lako pasti. Pa ako i upadne u kakvu nevolju i zaplete se makar kako, ti e ga
brzo izbaviti ili utjeiti; jer ti nee napustiti do kraja onoga koji se ufa u te.
Rijetko je nai pouzdanog prijatelja koji bi ustrajao u svim stiskama prijateljevim. Ti si,
Gospode, jedini najvjerniji od svih i osim tebe nema vie takvoga.
3. O, kako je dobro razumjela ona sveta dua koja je rekla: Moje je srce utvreno i ute
meljeno u Kristu (Sv. Agata). Kad bi tako bilo sa mnom, onda me ne bi tako lako
uznemirivao ljudski strah, niti bi me dirali alci rijei.
Tko moe sve predvidjeti, tko moe otkloniti budua zla? Pa ako esto ranjava i ono to
smo predvidjeli, kako li nepredvieno nee ljuto raniti?
Ali zato se nisam bolje pobrinuo za se bijednika? I zato sam tako lako povjerovao
drugima? Ali ljudi smo, i nita drugo nego slabi ljudi, makar nas drugi smatraju i nazivaju
anelima.
Komu u povjerovati, Gospode? Komu ako ne tebi? Ti si istina koja ne vara i ne moe
prevarena biti.
I opet: svaki je ovjek laac, nestalan, slab i promjenljiv, napose u rijeima; tako da se
jedva moe odmah vjerovati ono to nam se ini da ispravno zvui.
4. Kako si mudro unaprijed opomenuo da se valja uvati ljudi! I da su neprijatelji
ovjeku domai njegovi i da ne valja vjerovati ako tko kae: Evo ovdje ili Eno
ondje. O tome me je pouila moja teta; i kamo sree kad bi mi to posluilo za vei
oprez, a ne da budem nerazborit.
Budi oprezan (ree netko), budi oprezan i uvaj za se to ti velim. I dok ja utim i drim
tajnu, on ne moe utjeti o onom to je zahtijevao da drim kao tajnu, nego odaje
odmah i mene i sebe pa odlazi. Zatiti me, Gospode, od ovakvih brbljivih i neopreznih
ljudi da ne upadnem u njihove ruke i da nikada ne poinim takvo to. Stavi u usta moja
istinitu odlunu rije, a lukavi jezik dri daleko od mene. to ne bih rado trpjeti, toga se
moram na svaki nain uvati.
5. O, kako je dobro i kako slui miru utjeti o drugima i ne vjerovati sve bez razlike i
ne prepriavati tako lako dalje!
Povjeri se tek malo komu; nastoj uvijek nadzirati svoje srce; ne daj se bacati od vjetra
rijei amo-tamo, nego eli, da se sve unutra i vani zbude prema tvojoj volji!
Kako je nuno za ouvanje nebeske milosti izbjegavati ljudsku varku i ne udjeti za onim
to e moda izazvati vani udivljenje. Nego usmjerimo sve nastojanje na ono to
doprinosi naem popravku i veoj revnosti!
Kako je mnogima nakodilo to je njihova krepost bila razglaena i prerano hvaljena! A
kako zbilja koristi milost drana u tajni u ovom krhkom ivotu koji je itav u napasti i
borbi!
Glava 46
O pouzdanju koje moramo imati u Boga, kad navale strelice rijei
Gospodin:
1. Sinko, stoj vrsto i uzdaj se u me. to su rijei drugo nego rijei? Lete kroz zrak, ali
kamenu ne kode.
Ako si kriv, onda misli da bi se rado htio popraviti. Ako nevin, onda misli da bi htio to
rado trpjeti za Boga. Dosta je malo da katkada trpi barem rijei, kad jo uvijek ne
moe podnositi otrih udaraca. I zato te takove sitnice diraju u srce, nego zato to si
jo uvijek puten i vie se obazire na ljude negoli treba? Boji se naime prezira, ne mili ti
se ukor radi presturpaka i trai priliku da se opravda.
2. No pogledaj se malo bolje, i priznat e da jo ivi u tebi svijet i tata elja dopasti se
ljudima. Kad naime izbjegava da bude ponien i posramljen radi pogreaka, onda je
oito da niti si pravo ponizan, niti si pravo umro svijetu, niti je svijet razapet tebi.
Ali sluaj moju rije pa te nee uznemirivati, ni deset hiljada ljudskih rijei.
Evo, kad bi izgovorili protiv tebe sve to se najzlobnije moe izmisliti to bi ti to
kodilo, ako bi pustio da proe te ako i ne bi to smatrao neim vie od trunka? Zar bi ti
moglo iupati ma samo i jednu vlas?
3. Ali tko nije srcem unutarnji i nema Boga pred oima, toga lako smete rije ukora.
A tko se u me pouzdaje i ne eli se oslanjati o vlastito miljenje, toga nee straiti ljudi.
Ja sam naime sudac i poznavalac svih tajna: ja znam kako se stvar dogodila; ja poznam i
onoga koji vrijea i onoga koji trpi. Od mene je izala ta rije, po mom se doputenju to
dogodilo, da se objave misli mnogih srdaca. Ja u suditi i krivca i nevinoga, ali prije
sam htio da potajno iskuam jednoga i drugoga.
4. Ljudsko svjedoanstvo esto vara; moj je sud istinit; stajat e i nee biti oboren.
Veinom ga ne poznaju, a samo je nekolicini u kojoj pojedinosti jasan; ali se ipak nikada
ne vara i ne moe se prevariti, makar se oima luaka i ne priinjao pravednim.
Za svako se dakle suenje valja utei k meni i ne oslanjati se na vlastito miljenje.
Pravednik se naime nee smesti, to god ga zadesilo od Boga. Pa makar to i
nepravedno iznijeli protiv njega, nee ga mnogo zabrinjavati. Ali nee ni ludo kliktati ako
ga drugi s razlogom obrane. Sjea se naime da ja ispitujem srca i bubrege te ne
presuujem po vanjtini i ljudskom privienju. Jer se esto u mojim oima nae greno
to po ljudskom sudu izgleda pohvalno.
Sluga:
5. Gospode Boe, sue pravedni, jaki i strpljivi, koji zna ljudsku slabost i opakost, budi
moja snaga i sve moje pouzdanje; jer mi nije dovoljna moja savjest. Ti zna ega ja ne
znam; i zato bih se bio morao poniziti kod svakog ukora i blago ga podnositi.
Oprosti mi dakle milostivo kad god nisam tako inio, i podaj mi opet milost jo i vee
strpljivosti.
Vie mi naime vrijedi obilato tvoje milosre da postignem oprotenja, nego moja
umiljena pravednost za obranu skrivenih pogreaka. Makar i nisam niega svijesan, ipak
se time ne mogu opravdati; jer ako se udalji tvoje milosre, nee se opravdati pred
tobom nitko iv.
Glava 47
Radi ivota vjenoga valja podnositi sve tekoe
Gospodin:
1. Sinko, neka te ne slome napori koje podnosi radi mene, i neka te nevolje nipoto ne
uine malodunim; nego neka te moje obeanje u svakoj zgodi ojai i utjei. Ja sam u
stanju da ti vratim iznad svakog poimanja i mjere.
Nee se dugo ovdje muiti niti e te uvijek pritiskivati boli. Poekaj malo i vidjet e brzi
svretak zala. Doi e as kad e prestati svaka muka i buka. Neznatno je i kratko sve
to prolazi sa vremenom.
2. to ini, ini! Radi vjerno u vinogradu mojemu; ja u biti tvoja plaa.
Pii, itaj, pjevaj, uzdii, uti, moli, podnosi junaki protivtine; ivot vjeni je svega toga
vrijedan pa i jo veih borba. Doi e mir jednoga dana koji je poznat Gospodu.
I nee vie biti dana ni noi, to jest ovoga vremena, nego vjeno svjetlo, beskonani sjaj,
stalan mir i siguran pokoj.
Tada nee govoriti: Tko e me osloboditi od tijela smrti ove?. Niti e vikati: Jao
meni to mi je boraviti u tuini?. Jer e smrt biti oborena i spasenje e biti potpuno;
nikakve stiske, blaeno milje, mila i krasna zajednica.
3. O, kad bi vidio vjene krune svetaca u nebu; u kakvoj slavi kliku i sada oni koje je
svijet nekada smatrao prezira vrijednim te nedostojnim skoro i samoga ivota; sigurno bi
se odmah snizio do zemlje i volio bi biti svima podloan nego jednome zapovijedati. I
ne bi udio za veselim danima ovoga ivota nego bi se vie radovao nevoljama
podnesenim za Boga. I smatrao bi najveim dobitkom kad te ljudi ne bi cijenili.
4. O, kad bi ti to bilo ugodno i kad bi ti prodrlo duboko u srce! Kako bi se onda usudio
ma samo i jednom potuiti?
Zar ne moramo sve muke podnositi radi vjenoga ivota? Nije to nikakva sitnica izgubiti
ili zadobiti kraljevstvo Boje.
Podigni dakle lice svoje k nebu! Evo ja i sa mnom svi moji sveci, koji su u ovom ivotu
imali izdrati veliku borbu, sada se vesele, sada se tjee, sada su sigurni, sada poivaju i
ostat e bez kraja sa mnom u kraljevstvu Oca mojega.
-------

Knjiga trea
O unutarnjoj utjehi
Glava 48 - 53
Glava 48
O danu vjenosti i o nevoljama ovoga ivota
Sluga:
1. O preblaeni boravak u nebeskome gradu! O presjajni dane vjenosti to ga no ne
zamrauje, nego uvijek rasvjetljuje vjena istina; dane uvijek veseli, uvijek sigurni, to
se nikada ne mijenja u protivno!
O kamo sree kad bi zasvijetio ve jednom taj dan i kad bi svrilo sve ovo vremenito!
Svetima dodue on svijetli neprestanim sjajnim svjetlom, ali putnicima na zemlji samo.
izdaleka i u zrcalu.
2. Znadu nebeski graani kako je radostan onaj dan; uzdiu prognani sinovi Evini, jer
je njihov dan gorak i muan. Dani su ovoga ivota kratki i zli, puni boli i tjeskobe: jer se
ovjek kalja mnogim grijesima, hvataju ga u mreu mnoge strasti, stie ga mnogi strah,
mue ga svakojake brige, rastresaju ga svakojake znatielje, zapliu mnoge tatine,
okruuju mnoge zablude, satiru toliki napori, prititu napasti, slabe uitci, razapinje
oskudica.
3. O, kad e biti kraj ovim zlima? Kad u se osloboditi bijednoga robovanja manama? Kad
u misliti samo na tebe, Gospode?
Kad u se potpuno veseliti u tebi? Kad u biti u pravoj slobodi bez svake smetnje, bez
ikakva tereta na dui i tijelu?
Kad e doi stalan mir, mir bez uznemirivanja i siguran, mir izvana i iznutra, mir
odasvuda vrst?
Isuse dobri, kad u stajati pred tobom da te gledam? Kad u promatrati slavu kraljevstva
tvojega?
Kad e mi biti sve u svemu? O kad u biti s tobom u kraljevstvu tvojem koje si priredio
odvijeka svojim miljenicima?
Ostavljen sam siromah i prognanik u neprijateljskoj zemlji gdje je svaki dan rat i gdje su
najvee nesree.
4. Tjei me u mom prognanstvu, ublai moju bol, jer za tobom uzdie svaka moja elja.
Jer mi je sve na teret to god mi svijet ovdje prua za utjehu.
elim najisrdanije uivati tebe, ali ne mogu do toga doi.
elim prianjati uz ono to je nebesko, ali me prititu vremenite stvari i neumrtvene
strasti.
Htio bih duom biti iznad svih stvari, a tijelo me i protiv moje volje sili da im budem
podloan.
I tako se ja nesretni ovjek borim sam sa sobom i oteao sam samome sebi dok duh
tei prema gore, a tijelo prema dolje.
5. O, koliko patim u nutrini dok sam duhom zabavljen s nebeskim stvarima, i najednom
mi, dok molim, dolazi ususret gomila putenih misli!
Boe moj, ne udalji se od mene i ne odvrati se u srdbi od sluge svojega. Poalji munju
svoju i raspri ih: izbaci strijele svoje, i neka se smetu sva neprijateljska matanja.
Saberi sjetila moja kod sebe: daj da zaboravim sve to je zemaljsko; daj mi da brzo
odbacim i prezrem opaku matu.
Priteci mi u pomo, vjena Istino, da me ne zavede nikakva tatina. Doi, nebeska
milino, i neka pred licem tvojim pobjegne svaka neistoa. Oprosti mi i milosrdno otpusti
i to kad se u molitvi bavim im drugim osim s tobom.
Priznajem naime istinski da obiavam biti veoma rastresen.
Jer me esto nema tamo, gdje tijelom stojim ili sjedim nego sam vie ondje kamo me
nose misli. Tamo sam gdje je moja misao. A moja je misao esto ondje gdje je predmet
koji ljubim.
Ono mi brzo doe pred oi to je po prirodi slatko ili to mi se s navike svia.

6. Stoga si ti, Istino, otvoreno rekao: Gdje je blago tvoje, ondje je i srce tvoje.
Ako ljubim nebo, onda rado mislim na nebeske stvari. Ako ljubim svijet, onda se veselim
svjetskoj srei i alostim se radi njegove nesree.
Ako ljubim tijelo, onda esto mislim na ono to je tjelesno. Ako ljubim duh, onda me
veseli misliti o duhovnim stvarima.
to god naime ljubim o tome rado govorim i sluam, pa od toga donosim sa sobom kui
slike.
Ali blaen onaj ovjek koji je radi tebe, Gospode, dozvolio svima stvorenjima da otiu od
njega; koji je svladao narav te i poude tijela razapinje revnou duha; da ti vedre
savjesti uzmogne primijeti istu molitvu i da bude dostojan biti u drutvu aneoskih
zborova, nakon to je izvana i iznutra odstranio sve zemaljsko.
Glava 49
O elji za vjenim ivotom i kolika su dobra obeana onima koji se bore
Gospodin:
1. Sinko, kad osjeti da ti se ulijeva odozgo elja za vjenim blaenstvom, i kad eli izii
iz atora tijela da moe promatrati moju nepromjenljivu slavu onda rairi srce svoje i
to sveto nadahnue primi svom eljom!
Zahvali to vie moe vinjoj dobroti koja s tobom tako milostivo postupa, blaga
te posjeuje, arko potie, mono podie, da te vlastita teina ne baci u zemaljtinu.
to napreduje u krepostima i u sve veoj poniznosti i to se priprema za budue borbe
te se trudi pristajati uza me svom eljom srca i sluiti mi odlunom voljom to ne
dobiva po svojoj misli ili trudu, nego jedino smilovanjem vinje milosti i po boanskom
pogledu.
2. Sinko, oganj esto gori, ali plamen se ne uzdie bez dima. Tako i elje nekih ljudi gore
za nebeskim stvarima, a ipak nisu slobodni od napasti putenih pouda. Zato i ne rade
posve isto za ast Boju to tako eljno od njega trae.
Takva je esto i tvoja elja o kojoj misli da je niknula iz revnosti. Nije naime isto i
savreno ono to je zaprljano vlastitim koristoljubljem.
3.Trai ne ono to je tebi ugodno i korisno, nego ono to je meni drago i na
ast.
Jer ako pravo sudi, onda mora moju odredbu pretpostaviti svakoj elji i zahtjevu te se
nje drati.
Poznata mi je tvoja elja i uo sam este tvoje uzdahe. Ti bi ve htio biti u slobodi slave
djece Boje; ve te veseli vjeni dom i nebeska domovina puna veselja; ali jo nije doao
taj as, nego je sada jo drugo vrijeme, naime vrijeme borbe, vrijeme rada i kunje.
eli se nasititi najviim Dobrom, ali toga ne moe sada postii. Ja sam taj; ekaj me,
govori Gospodin, dok doe kraljevstvo Boje.
4. Jo mora biti iskuan na zemlji i mora se u mnogome vjebati.
Dat e ti se katkada utjeha, ali ti se nee dozvoliti da se njom potpuno zasiti. Ohrabri
se i budi jak kako u radu, tako i trpei ono to je protivno naravi.
Mora se obui u novoga ovjeka i izmijeniti se u drugoga mua. esto mora raditi ono
to ne bi htio; a to bi htio, mora ostaviti.
to se drugima svia uspijevat e, a to se tebi svia nee dalje napredovati.
to drugi kau to e vrijediti, a to ti kae nee vrijediti nita. Drugi e traiti i dobiti; a
ti e traiti, ali nee dobiti.
5. Druge e ljudi hvaliti, a o tebi e utjeti. Drugima e se povjeriti ovo ili ono, a tebe
se nee smatrati korisnim ni za to.
Radi toga e se tvoja narav katkada raalostiti; i bit e velika stvar ako bude to utke
podnosio. U ovom i mnogim slinim stvarima obiava se iskuati vjeran sluga Gospodnji
koliko se moe sebe odrei i u svemu svladati.

Jedva ima to takvoga u emu bi morao toiko umrijeti sebi, koliko da gleda i da trpi
ono to se protivi tvojoj volji; a osobito kad ti zapovijedaju initi ono to ti se ne ini
razborito i to ti se ini manje korisnim. I jer se ne usuuje opirati vioj vlasti kojoj si
podvrgnut, zato ti se ini gorko kad ti drugi zapovijeda i kad se odrie svakog vlastitog
miljenja.
6. Ali misli, sinko, na plod ovih napora, na brzi konac i na preveliku nagradu pa ti to ne e
biti muka, nego najjaa utjeha tvojoj strpljivosti.
Jer i za ovo malo volje, koje se sada dragovoljno odrekne, imat e uvijek svoju volju u
nebu.
Tamo e naime nai to god bude htio, sve to bude mogao poeljeti.
Imat e obilje svakoga dobra bez straha da e ga izgubiti. Tamo tvoja volja, uvijek ista
s mojom, nee eljeti nita izvanjsko ili posebno. Tamo ti se nitko nee opirati, nitko se
nee aliti na tebe, nitko ti smetati, nita se suprotstaviti nego e sve to zaeli biti
odmah tu i zasitit e svaku tvoju enju i napuniti do vrha.
Tamo u dati slavu za podnesenu sramotu; dat u plat zasluge za alost, za posljednje
mjesto prijestolje kraljevsko uvijeke.
Tamo e izai na vidjelo plod poslunosti, veselit e se radi velike pokore na zemlji, a
tvoje ponizno podvrgavanje bit e okrunjeno slavom.
7. Prigni se dakle sada ponizno pod svaiju ruku; i ne vodi brige tko je to rekao ili
zapovijedio.
Nego se veoma staraj oko toga da sve za dobro primi, zatrai li to od tebe ili ako te
umoli bilo poglavar, bilo mlai od tebe ili tvoj vrnjak, te da nastoji sve ispuniti iskrenom
voljom.
Neka trai jedan ovo, drugi ono; neka se jedan dii ovim, a drugi onim, i neka se hvali
tisue tisua puta, a ti se ne veseli ni ovomu ni onomu, nego preziri samoga sebe te
jedino mene sluaj i asti. To treba da eli da bilo ivotom bilo smru proslavi Boga.
Glava 50
Kako se ovjek u alosti mora predati u ruke Boje
Sluga:
1. Gospode Boe, sveti Oe, budi blagoslovljen sada i uvijeke, jer kako si htio tako se
dogodilo; a to ini dobro je. Neka se sluga tvoj raduje u tebi, a ne u sebi niti u komu
drugomu; jer si ti jedini prava radost, ti si nada moja i kruna moja, ti si veselje moje i
ast moja, Gospode. to ima sluga tvoj osim to je primio od tebe, pa i to ak bez svoje
zasluge?
Tvoje je sve to si dao i to si uinio. Muim se i izdiem od mladosti svoje; katkada se
dua moja alosti sve do suza, a katkada se i u sebi uznemiri radi strasti koje joj prijete.
2. elim radost mira, traim mir sinova tvojih koje ti pase u svijetlu utjehe.
Ako dade mir, ako ulije sveto veselje, bit e dua sluge tvojega u potpunom skladu i
odano e te hvaliti.
Ali ako se ukloni, kao to esto obiaje, nee moi trati putem tvojih zapovijedi; nego
e se prije koljena njezina sagnuti da se udara u prsa; jer joj nije kao juer i prekjuer,
kad je svjetiljka tvoja svijetlila povrh glave njezine i sjena je krila tvojih titila od navale
kunja.
3. Oe pravedni i uvijek hvale dostojni, doao je as da se iskua sluga tvoj.
Oe ljubljeni, vrijedno je da sluga tvoj trpi neto za tebe ovaj as. Oe uvijek tovanja
dostojni, doao je as za koji si ti odvijeka znao da e doi: da za kratko vrijeme
podlegne izvana sluga tvoj, a da u dui ivi uvijek kod tebe.
Neka bude malo prezren, neka bude ponien, neka malake pred ljudima, neka ga satiru
strasti i slabosti: da nanovo uskrsne s tobom u zori novoga svjetla i proslavi se na nebu.
Oe sveti, tako si ti odredio i tako si ti htio: i tako se dogodilo kako si sam odredio.
4. Ovo je naime milost za prijatelja tvoga: trpjeti i nevolje podnositi na svijetu iz ljubavi
prema tebi, koliko god puta i od koga ti to dopusti da bude.
Bez tvoga doputenja i tvoje providnosti i bez razloga nita ne biva na svijetu, Dobro je
za me, Gospoe, da si me ponizio da se nauim putovima tvojim, i da se rijeim svake
oholosti i prezauzetosti srca.
Korisno je za mene to je sramota pokrila lice moje: da zbog utjehe radije traim tebe
nego ljude.
Nauio sam takoer iz toga; plaiti se nedokuivih sudova tvojih, jer udara i pravednika
s bezbonikom, ali ne bez pravinosti i pravde.
5. Zahvaljujem ti, jer nisi tedio mojih zala, nego si me satro gorkim udarcima, zadajui boli i unosei tjeskobu izvana i iznutra.
Nema toga tko bi me utjeio izmeu svega to je pod nebom, ako nee ti, Gospode Boe
moj, nebeski lijenice dua, koji udara i lijei, odvodi u smrt i natrag dovodi. Nauk
tvoj neka je povrh mene i iba tvoja sama e me pouiti.
6. Evo, Oe ljubljeni, u tvojim sam rukama, sagibani se pod ibom ukora tvojega.
Udari po mojim leima i po vratu mojemu da tvojoj volji podloim tvrdokornovst svoju.
Uini od mene blagog i poniznog uenika, kao to si obiavao mudro initi da idem na
svaki mig tvoj. Tebi izruujem za popravak sebe i sve svoje: bolje je biti kanjen ovdje
nego u buduem ivotu.
Ti zna sve i svaku pojedinost i nita ti nije sakriveno u ljudskoj savjesti.
Prije nego se zbude ti zna to e doi; i nije ti potrebno da te tko poui ili podsjeti na
ono to se zbiva na zemlji.
Ti zna to je od koristi za moj napredak i koliko slui nevolja da se oisti ra grijeha.
Uini sa mnom prema svetoj volji svojoj i ne preziri grenog ivota mojega, nikom bolje i
jasnije poznatoga negoli tebi jedinome.
7. Daj mi, Gospode, znati to moram znati; ljubiti ono to moram ljubiti; hvaliti ono to
se tebi najvie svia; cijeniti ono to se tebi ini dragocjenim; koriti ono to je prljavo u
tvojim oima.
Ne daj mi suditi prema vienju oiju izvana, niti donositi odluku prema onome to ui
uju od neiskusnih ljudi: nego mi daj istinskim sudom prosuivati i o vidljivim stvarima i
o duhovnim a nadasve uvijek iskati to godi volji tvojoj.
Srca se ljudska esto varaju u suenju; varaju se i ljubitelji ovoga svijeta koji ljube samo
ono to se vidi.
to je ovjek zato bolji ako ga ljudi smatraju veim?
Varalica varalicu, luda ludu, slijepac slijepca, slabi slabia vara dok ga uzvisuje; i
zapravo ga vie posramljuje dok ga tato hvali. Jer koliko je tko u tvojim oima, toliki je, i
nita vie, veli ponizni sveti Franjo.
Glava 51
Valja se baviti neznatnim djelima kad ne moemo uzvienim
Gospodin:
1, Sinko, ne moe uvijek ustrajatj u revnoj enji za krepostima, niti ostati na viem
stupnju promatranja; nego mora katkada radi istonoga grijeha sai nanie i nositi
breme raspadljivog ivota, ako i protiv volje i s gaenjem.
Dokle god si u smrtnom tijelu utjet e gaenje i gorinu srca.
Mora dakle esto uzdisati u tijelu radi tereta tijela; zbog toga to se ne moe bez
prestanka baviti duhovnim poslovima i boanskim promatranjem.
2. Bit e zato od koristi za tebe prijei na skromna i izvanjska djela i okrijepiti se na
dobrim inima; oekivati s vstim pouzdanjem moj dolazak i vinji pohod, strpljivo
podnositi svoje progonstvo i suhou srca dok te opet ne pohodim i ne izbavim od svih
tjeskoba.
Jer u uiniti da zaboravi na muke i uiva unutranji mir. Razastrt u pred tobom livade
Svetog Pisma; da prosvijetljenim srcem pone trati putem mojih zapovijedi.
I rei e: Nisu nita muke ovoga vremena prema buduoj slavi koja e se objaviti u
nama.
Glava 52
Neka se ovjek ne smatra vrijednim, nego prije krivcem, koji zasluuje kaznu
Sluga:
1. Gospode, nisam dostojan tvoje utjehe, niti kakvog duhovnog pohoda: i zato
pravo postupa sa mnom kad me ostavlja bez pomoi i utjehe.
Jer kad bih mogao lijevati suze poput mora, jo ne bih bio dostojan tvoje utjehe.
Stoga nisam nita drugo vrijedan nego da me biuje i kazni; jer sam te teko i esto
uvrijedio i u mnogim stvarima jako pogrijeio.
Kad dakle pravo promislim nisam dostojan ni najmanje utjehe. Ali ti, blagi i milosrdni
Boe, koji nee propast djela svojih, ti, da pokae bogatstvo svoje dobrote u liku svog
milosra, dostoji se tjeiti slugu svoga i protiv svake njegove zasluge, preko ljudskog
oekivanja.
Tvoje naime utjehe nisu kao ljudska naklapanja.
2. to sam uinio, Gospode, da bi mi udijelio kakvu nebesku utjehu?
Razmiljam kako nisam uinio nita dobra, nego sam uvijek bio sklon na mane, a lijen za
popravak. To je istina i ne mogu toga poricati. Ako bih drukije rekao, ti bi ustao protiv
mene, i ne bi bilo nikoga koji bi me obranio.
to sam zasluio svojim grijesima osim pakao i oganj vjeni? Istinski priznajem da sam
vrijedan svake bruke i prezira; i nisam dostojan da budem zajedno sa tvojim vjernima.
I makar mi je to neugodno uti, ipak radi istine navodim protiv sebe svoje grijehe ne bih
li lake zasluio isprositi tvoje milosre.
3. to u rei kad sam kriv i posve po
sramljen?
Usta mi nemaju to kazati nego samo ovu rije: sagrijeio sam, Gospode! Sagrijeio sam,
smiluj mi se, oprosti mi! Pusti me malo da oplakujem bol svoju prije nego odem u
zemlju tame, smrtne sjene, u zemlju kao pono mranu.
to trai najvie od krivca i bijednoga grenika nego da se skrui i da se ponizi za svoja
zlodjela?
Od pravoga skruenja i ponienja srca raa se nada oprotenja, umiruje se opet
uznemirena savjest, nadoknauje se izgubljena milost, i ovjek se zatiuje od budue
srdbe, a susreu se uzajamno u svetom poljupcu Bog i raskajana dua.
4. Ponizno skruenje za grijehe draga ti je rtva, Gospode; daleko vie mirisava pred
licem tvojim nego kad tamjana.
Ono je takoer drago pomazanje koje si dopustio izliti na svoje noge; jer srca skruena i
poniena nisi nikada prezreo.
Ono je mjesto utoita od lica srdbe neprijateljeve. U njemu se popravlja i pere to god
je drugdje skrivljeno i zaprljano.
Glava 53
Milost Boja nerado ostaje s onima koji zemaljski misle
Gospodin:
1. Sinko, dragocjena je moja milost i ne dozvoljava da je se mijea s izvanjskim
stvarima i zemaljskim utjeharna.
Valja dakle odstraniti sve zapreke milosti ako eli da ti bude udijeljena.
Trai za se skrovito mjesto.
Neka ti bude milo biti sam.
I ne trai nikoga s kim e naklapati; nego radije izlijevaj pobonu molitvu pred Bogom
da sauva skruenost srca i istu savjest.
Smatraj itav svijet niticom; nek ti je milije druenje s Bogom nad svim izvanjskim
stvarima.
Jer ne moe drugovati sa mnom i u isto vrijeme uivati u prolaznim stvarima.
Mora se udaljiti od poznatih i dragih te srce liiti svake vremenite utjehe. Tako moli sv.
Petar apostol da se Kristovi vjernici dre na ovom svijetu kao doljaci i putnici.
2. O, koliko e biti pouzdanje umiruemu koga ne zadrava na svijetu enja ni za
kakvom stvari!
Ali imati srce tako odijeljeno od svega, toga ne shvaa jo uvijek bolestan duh, niti puteni
ovjek poznaje slobodu unutarnjega ovjeka.
No tko hoe biti zaista duhovan, mora se odrei i onih to su daleko i onih koji su blizu; i
nik

Knjiga trea
O unutarnjoj utjehi
Glava 54 - 59
Glava 54
O razliitim poticajuma naravi i milosti
Gospodin:
1. Sinko, pripazi dobro na poticaje naravi i milosti, jer oni se kreu sasvim protivno a
profinjeno: i jedva ih tko drugi moe razlikovati, osim duhovan i unutarnje prosvijetljen
ovjek.
Svi dodue tee za dobrom, i u svojim rijeima ili inima hoe da neto dobra pokau i
zato se pod vidom dobra mnogi prevare.
2. Narav je lukava i mnoge privlai, zaplie u mreu, i vara, i uvijek ima sebe za cilj.
No milost hoda bezazleno i uklanja se svakoj sjeni zla; ne smjera na prijevare, i sve radi
jedino radi Boga u kom se konano i smiruje.
3. Narav nerado umire, ne da se gaziti, niti nadvladati, niti biti podlona, niti se svojevo
ljno podvrgavati.
Milost se pak trudi oko vlastitog mrtvenja, opire se putenosti, trai da se podvrgne, eli
da bude svladana i nee da se slui vlastitom slobodom; voli da bude pod stegom i ne
eli nikome zapovijedati; nego pod vlau Bojom uvijek ivjeti, stajati i biti, i spremna je
da se radi Boga ponizno sagne pred svakim ljudskim stvorom.
4. Narav radi u vlastitu korist i pazi kakvu e korist izbiti za sebe od drugoga.
Milost pak vie gleda, ne to je njoj korisno i probitano, nego to koristi drugima.
5. Narav rado prihvaa asti i tovanje.
Milost pak svaku ast i slavu vjerno pripisuje Bogu.
6. Narav se boji sramote i prezira.
Milost se pak veseli da moe trpjeti sramotu za ime Isusovo.
7. Narav voli dokolicu i tjelesni poinak.
Milost pak ne moe biti besposlena nego rado prihvaa napor.
8. Narav trai ono to godi znatielji i to je lijepo, a zazire od prostih i grubih stvari.
Milost se pak veseli onomu to je priprosto i ponizno, ne prezire to je neugodno, i ne
izbjegava obui se u stare dronjke.
9. Narav smjera na vremenite stvari, veseli se zemaljskim dobicima, alosti se radi
gubitka, srdi se radi neznatne uvredljive rijei.
Ali milost gleda na ono to je vjeno, ne ovisi o vremenitim stvarima, ne uznemiruje se
radi gubitka stvari, niti je ogorena radi otrijih rijei; jer je svoje blago i veselje
smjestila u nebu gdje nita ne propada.
10. Narav je lakoma i radije prima nego daje; voli to je vlastito i osobno.
Milost je ljubazna i tei prema zajednici, izbjegava to je posebniko, s malim je
zadovoljna, smatra da je blaenije davati nego primati.
11. Narav se priklanja stvorovima, vlastitoj puti, tatinama i zabavama.
Milost pak vabi k Bogu i krepostima, odrie se stvorova, bjei od svijeta, mrzi poude
tijela, smanjuje lutanja, stid ju je pojaviti se u javnosti.
12. Narav voli jako kakvu izvanjsku utjehu kod ega uiva sjetilo.
Milost pak trai da se utjei samo u Bogu i da iznad svega vidljivoga uiva u najviem
dobru.
13. Narav sve radi zbog dobitka i vlastite koristi; nita ne moe uiniti badava, nego se
za dobroinstva nada dobiti ili neto jednako ili bolje, ili pohvalu, ili naklonost i veoma eli
da se mnogo uvae njezini ini i darovi.
Milost pak ne trai nita vremenitoga niti druge nagrade osim jedinoga Boga kao plau; i
ne trai ita vie od potrebnih vremenitih stvari nego ukoliko joj one mogu posluiti za
postignue vjenih dobara.
14. Narav se raduje mnogim prijateljima i roacima, dii se visokim poloajem i
podrijetlom, klanja se monima, laska bogataima, pljee slinima sebi.
Milost ipak ljubi i neprijatelje; ne uznosi se radi mnotva prijatelja; ne pazi ni na mjesto
ni na podrijetlo prea, osim ako je u njima odsijevala vea krepost: vie se priklanja
siromahu nego bogatau, vie suustvuje s nevinim nego s monim; uiva u
istinoljubivom ovjeku, a ne u varalici; potie uvijek dobre dae trse oko najboljih darova
i da po krepostima postanu slini Sinu Bojem.
15. Narav se brzo tui radi nestaice i tegobnosti.
Milost postojano snosi siromatvo.
16. Narav sve okree k sebi, za sebe se bori i trudi.
Milost pak sve svodi na Boga odakle sve vue podrijetlo; sebi ne pripisuje nikakova
dobra; nije drsko preuzetna; ne svaa se niti pretpostavlja svoje miljenje drugima, nego
se u svakome mnijenju i umovanju podvrgava vjenoj mudrosti i boanskom sudu.
17. Narav eli doznati tajne i sluati novosti; hoe da se vani vidi i da mnogo toga
sjelilima iskusi; eli priznanje i da radi ono to donosi pohvalu i divljenje.
Milost se ne brine za novosti, niti da sazna znatieljne stvari; jer je to sve poteklo od
stare pokvarenosti budui da nema na zemlji nita nova ni trajna.
Stoga ui drati na uzdi sjetila, bjeati od tate samodopadnosti i hvalisavosti, sakrivati
ponizno ono to je vrijedno hvale i divljenja, pa u svakoj stvari i u svakoj znanosti traiti
korisni plod i hvalu i ast Boju. Nee da ljudi hvale nju ili njezina djela nego eli, da Bog
bude blagoslovljen u darovima svojim koji sve dijeli iz iste ljubavi.
18. Ova je milost nadnaravno svjetlo, i neki posebni dar Boji, i prikladni znamen
izabranih, i zalog vjenoga spasenja; koji ovjeka die od zemaljtine da ljubi ono to je
nebesko, te ga od putenoga ovjeka ini duhovnim.
to dakle vie bude narav pritisnuta i svladana to e nam vea milost biti ulivena; i
unutarnji ovjek obnavljat e se svaki dan novim pohoenjima prema slici Bojoj.
Glava 55
O pokvarenosti naravi i o uinku milosti Boje
Sluga:
1. Gospode Boe moj, koji si me stvorio na sliku i priliku svoju, udijeli mi ovu milost koju
si oznaio kao tako veliku i potrebnu za spasenje: da svladam preopaku narav isvoju koja
me navodi na grijehe i vodi u propast.
Osjeam naime u svome tijelu zakon grijeha koji se protivi zakonu duha moga; i
zarobljenoga me odvodi da me podvrgne putenosti u mnogo emu; i ne mogu se opirati
strastima njegovim ako ne bude uza me presveta milost tvoja ulivena arko u srce moje.
2. Potrebna je tvoja milost, i to velika milost, da se svlada narav koja je uvijek sklona na
zlo od mladosti svoje.
Jer nakon to je pala po prvom ovjeku Adamu i izopaila se grijehom, na sve ljude
prelaze posljedice ove ljage, tako da se sama narav, koju si ti stvorio dobru i estitu,
zbog zloe i pokvarenosti naziva pokvarenom naravi, jer njezin nagon, preputen sebi,
vue na zlo i nisko.
Jer ono malo snage to je preostalo, to je kao neka iskra sakrivena u pepelu. Takva iskra
je sam naravni razum, okruen velikom maglom, koji jo razlikuje dobro i zlo te poznaje
razliku izmeu istine i lai; ali je nemoan da izvri ono to odobrava i vie ne raspolae
potpunim svjetlom istine niti posve zdravim svojim sklonostima.
3. To je razlog, Boe moj, da se moj unutarnji ovjek slae u veselju s Bojim
zakonom znajui da je zapovijed tvoja dobra, pravedna i sveta, korei svako zlo i
izbjegavajui grijeh. Ali tijelom sluim zakonu grijeha kad se vie pokoravam putenosti
nego razumu. Odatle biva da htjeti dobro jest u mojoj moi, ali nije initi ga. Zato
esto odluujem mnogo toga to je dobro, ali jer manjka milost da pomogne mojoj
slabosti, to se i zbog neznatnog otpora povlaim natrag i postajem maloduan. Odatle
biva da poznajem put savrenstva i da vidim dosta jasno kako moram raditi, ali pritisnut
teretom vlastite pokvarenosti ne diem se do onoga to je savrenije.
4. O kako mi je veoma potrebna, Gospode, milost tvoja da dobrom zaponem, nastavim i
dovrim!
Jer bez nje ne mogu nita uiniti, a sve mogu u tebi kad me milost jaa.
0 zaista nebeska milosti, bez koje nema nikakvih vlastitih zasluga, niti su to vrijedni bez
nje ikoji naravni darovi.
Bez milosti nita ne vrijede kod tebe, Gospode, umijea, nita ne vrijedi ljepota i snaga,
nita um ili govornika vjetina.
Jer naravni darovi zajedniki su i dobrima i zlima. A dar vlastit izabranima jest milost ili
ljubav kojom znamenovani smatraju se vrijednima ivota vjenoga.
Ova milost je tako odlina da bez nje ne znae nita niti dar prorotva, niti vrenje
udesa, niti bilo kakvo duboko umovanje.
No niti vjera, niti nada, niti druge kreposti nisu ti drage bez ljubavi i milosti.
5. O preblaena milosti! Koja siromaha duhom ini bogata krepostima, a
obogaenog mnogim dobrima ini ponizna srcem.
Doi, sii na me, napuni me zarana svojom utjehom da ne klone od umora i sue srca
moja dua.
Molim, Gospode, da naem milost u oima tvojim; dosta mi je naime milost tvoja pa i
bez ostaloga za im udi narav.
Ako budem kuan i muen mnogim nevoljama, neu se bojati zla dok bude sa mnom
milost tvoja. Ona je moja snaga, ona donosi savjet i pomo.
Jaa je od svih neprijatelja i mudrija od svih mudraca.
6. Milost nas ui istini, upuuje na red, svijetli u srcu, tjei u stisci, goni alosti, oduzima
strah, hrani pobonost, i proizvodi suze.
to sam bez nje drugo nego suho drvo i beskorisno stablo koje valja izbaciti?
Tvoja me dakle, Gospode, milost neka uvijek pretjee i prati i neka me potie revno na
dobra djela, po Isusu Kristu, Sinu tvojemu. Amen.
Glava 56
Moramo se odrei sami sebe i pokriu nasljedovati Krista
Gospodin:
1. Sinko, koliko uzmogne izai iz sebe, toliko e moi prijei u mene.
Kao to ne udjeti za niim vanjskim stvara unutarnji mir, isto tako posvema ostaviti
sebe vee s Bogom.
Hou da se naui potpuno zatajivati sebe u mojoj volji, bez protivljenja i tuakanja.
Slijedi me: Ja sam put, istina i ivot!.
Bez puta ne moe se ii; bez istine nema spoznaje; bez ivota se ne ivi.
Ja sam put koji mora slijediti; istina kojoj mora vjerovati; ivot koji mora oekivati.
Ja sam siguran put, neprevarljiva istina, beskonani ivot.
Ja sam najispravniji put, najvia istina, istinski ivot, blaeni ivot, nestvoreni ivot.
Ako ostane na mom putu, spoznat e istinu; i istina e te osloboditi i poluit e vjeni
ivot.
2. Ako hoe da ue u ivot, dri zapovijedi.
Ako hoe spoznati istinu, vjeruj meni.
Ako hoe da bude savren, prodaj sve.
Ako hoe biti moj uenik, zataji samoga sebe.
Ako hoe poluiti blaeni ivot, onda preziri sadanji ivot.
Ako hoe da bude uzvien na nebu, ponizi se na svijetu.
Ako hoe sa mnom vladati, onda nosi sa mnom kri.
Jer samo slubenici kria nalaze put k blaenstvu i pravom svjetlu.
Sluga:
3. Gospodine Isuse, jer je ivot tvoj bio gorak i od svijeta prezren, daj mi da te
nasljedujem preziranjem svijeta.
Jer nije sluga vei od gospodara svojega, niti je uenik nad uiteljem.
Daj da te pratim u tvome ivotu, jer je tamo spas moj i prava svetost.
to god izvan njega itam ili ujem ne moe me okrijepiti niti potpuno razveseliti.
Gospodin:
4. Sinko, jer ti je to poznato i sve si itao blago tebi ako to izvri.
Tko ima zapovijedi moje i dri ih, on je koji me ljubi; i ja u njega ljubiti i objavit u mu
se; i uinit u da sjedi sa mnom u kraljevstvu Oca mojega.
Sluga:
5. Gospodine Isuse, neka svakako bude, kao to si rekao i obeao, i neka se zbude da ja
to poluim.
Rado sam primio kri iz tvoje ruke; rado u ga i nositi sve do smrti kako si mi naloio.
Zaista je ivot dobroga redovnika kri, ali i vodi u raj. Zapoeo sam, natrag ne smijem ii
niti ga napustiti.
6. Ajde, brao, poimo zajedno. Isus e biti s nama.
Radi Isusa smo primili ovaj kri, radi Isusa emo ustrajati na kriu.
On e biti na pomonik koji nam je voa i pretea. Evo, kralj na ide pred nama koji e
se boriti za nas. Slijedimo ga junaki, neka se nitko ne boji strahota: budimo spremni
hrabro umrijeti u boju i nemojmo nanijeti sramote naoj slavi da pobjegnemo od kria.
Glava 57
Neka ovjek ne bude odvie maloduan kad upadne u kakve pogreke

Gospodin:
1. Sinko, vie mi se svia strpljivost i poniznost u nesrei, nego velika utjeha i pobonost
u srei.
Zato te oalouje kakva sitnica protiv tebe izreena?
Kad bi bilo i to vie ne bi se smio uzrujati. No sada pusti neka proe; niti je prvo niti
novo: niti e biti posljednje ako bude dugo ivio.
Dosta si junaan dok ti se nita zla ne dogodi.
Znade takoer dobro savjetovati i druge hrabriti rijeima; ali kad nevolja iznenada bane
na tvoja vrata, onda ti ponestane i savjeta i jakosti.
Pogledaj svoju veliku slabost koju ee osjea u neznatnim protivtinama; ali ipak to
biva za tvoj spas kad se takve i sline stvari zbivaju.
2. Rasporedi to kako najbolje zna u srcu: pa ako te dirne, neka te ipak ne baci u
maloduje, niti te dugo zaplie. U najmanju ruku snosi strpljivo ako ve ne moe s
veseljem.
Pa ako i nerado uje i uti uzrujanost, svladaj se i ne dopusti da ita neurednoga izae
iz tvojih usta ime bi se maleni mogli sablazniti.
Brzo e se smiriti prouzroena uzbuna, i kad se vrati milost, zasladit e unutarnju bol.
Ja jo ivim govori Gospodin spreman da te pomognem i vie nego obino utjeim:
ako se samo pouzda u me i pobono me zazove.
3. Budi to smireniji i spremi se na veu strpljivost.
Nije sve izgubljeno ako zapaas da te ee stiu nevolje ili teke kunje.
ovjek si a ne Bog; tijelo si, nisi aneo.
Kako bi ti mogao ustrajati uvijek na istom stupnju kreposti, kad to nije bio sluaj ni s
anelom na nebu. ni s prvim ovjekom u raju?
Ja sam koji alosne podiem utjehom; i one koji priznaju svoju slabost diem do svoga
boanstva.
Sluga:
4. Gospode, neka bude blagoslovljena tvoja rije, slaa od meda i saa za moja usta.
to bih radio u tolikim nevoljama i stiskama svojim kad me ti ne bi jaao svojim svetim
rijeima?
to me briga to sam i koliko pretrpio samo da konano stignem u luku spasa?
Daj mi sretno zavriti: daj mi sretno prijei s ovoga svijeta.
Sjeti se mene, Gospode, Boe moj, i upravljaj me pravim putem u kraljevstvo tvoje.
Amen.
Glava 58
Kako ne valja ispitivati o viim stvarima i tajnim sudovima Bojim
Gospodin:
1. Sinko, uvaj se raspravljanja o visokim stvarima i tajnim sudovima Bojim: zato ovaj
biva ovako ostavljen, a onaj se prima u toliku milost; i zato ovaj biva tako oaloen, a
onaj odlino uzvien.
To sve nadilazi ljudsku sposobnost: niti je u stanju ikoji um ili bilo kakvo raspravljanje
istraiti sudove Boje.
Kad ti dakle neprijatelj priaptava takve stvari, ili moda pitaju takvi znatieljni ljudi,
odgovori im ono s prorokom: Pravedan si, Gospodine, i pravedan je sud tvoj.
I ono: Istiniti su sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni.
Sudova se mojih valja bojati, a ne o njima raspravljati; jer su nedokuivi za ljudski um.
2. Nemoj takoer istraivati niti raspravljati o zaslugama svetaca, tko je od koga svetiji
ili tko je vei u kraljevstvu nebeskom.
To esto raa svaama i beskorisnim prepirkama i hrani oholost i tatu slavu; a odatle se
raa zavist i nesloga dok ovaj kua onoga, a drugi drugoga sveca oholo uznosi.
Htjeti pak znati i istraiti takve stvari ne donosi nikakva ploda, a povrh toga se
svecima ne dopada: jer ja nisam Bog razdora nego Bog mira; a taj se mir sastoji vie u
istinskoj poniznosti negoli u vlastitom uzvisivanju.
3. Nekoje revna ljubav privlai veom sklonou prema ovima ili prema onima, ali ta je
sklonost vie ljudska negoli boanska.
Ja sam onaj koji sam stvorio sve svece; ja sam dao milost, ja sam dao i slavu.
Ja poznam zasluge pojedinaca; ja sam ih pretekao milinom svojih blagoslova.
Ja sam ih poznavao unaprijed, prije vjekova: ja sam ih izabrao od svijeta, a nisu oni
izabrali mene.
Ja sam ih preko milosti pozvao, a po milosru privukao; ja sam ih proveo kroz razne
kunje.
Ja sam im ulio veliajne utjehe, ja sam im dao ustrajnost, ja sam okrunio njihovu
strpljivost.
4. Ja poznam prvoga i zadnjega: ja grlim sve neizrecivom ljubavlju.
Mene valja hvaliti u svima svetima mojim; mene valja nadasve blagoslivljati i astiti u
pojedincima koje sam tako slavno uzvisio i predodredio bez ikakovih njihovih prethodnih
zasluga.
Tko dakle prezre najmanjeg izmeu mojih, taj ne asti ni velikoga; jer ja sam stvorio
maloga i velikoga.
I tko oduzimlje to kojemu od svetaca, oduzimlje meni i svima ostalima u kraljevstvu
nebeskom.
Oni su svi jedno, vezom ljubavi; isto osjeaju. Isto hoe i svi se zajedno ljube.
5. Povrh toga (a to vrijedi mnogo vie!) vie ljube mene nego sebe i svoje zasluge.
Jer dignuti iznad sebe, te istrgnuti iz vlastitog samoljublja, nastavljaju svim silama ljubiti
mene u kome konano s uitkom miruju.
Nema niega to bi ih moglo odvratiti ili uiniti malodunima: jer puni vjene istine gore
ognjem neugasive ljubavi.
Neka dakle prestanu puteni i niski ljudi raspravljati o stanju svetaca, jer oni ne znaju
drugo ljubiti nego to njih osobno veseli.
Oduzimaju i dodavaju prema svojoj sklonosti, a ne kako se svia vjenoj istini.
6. Kod mnogih vlada neznanje napose kod onih koji su slabo prosvijetljeni, te rijetko
znadu ljubiti koga savrenom duhovnom ljubavlju.
Mnogo ih takoer naravna sklonost i ljudsko prijateljstvo privlai k ovima ili onima; pa
kao to se ponaaju kod niih stvari tako si zamiljaju i nebeske.
Ali je neisporediv razmak izmeu onoga to misle nesavreni, i onoga to prosvijetljene
osobe promatraju po vinjoj objavi.
7. uvaj se dakle, sinko, znatieljno o onome raspravljati to nadilazi tvoje znanje; nego
se vie trudi i nastoj oko toga da se uzmogne nai barem kao najmanji u kraljevstvu
nebeskom.
Pa kad bi tkogod i znao tko je od koga svetiji ili vei u kraljevstvu nebeskom: to bi mu to
znanje koristilo ako se ne bi radi te spoznaje preda mnom ponizio i uzdigao se do vee
pohvale imena mojega?
Mnogo vie ugaa Bogu koji razmilja o veliini svojih grijeha i o neznatnosti svojih
kreposti, i kako je daleko od savrenstva svetaca, nego onaj koji raspravlja tko je vei ili
manji.
Bolje je zazivati svece pobonim molitvama i suzama i poniznim srcem moliti za njihov
slavni zagovor, nego istraivati njihove tajne tatim ispitivanjem.
8. Sveci su posve zadovoljni. Samo kad bi ljudi znali biti zadovoljni i obuzdati svoja tata
naklapanja.
Ne die se sveci vlastitim zaslugama, jer sebi ne pripisuju nikakva dobra nego sve meni;
jer sam im sve darovao radi svoje beskrajne ljubavi.

Toliko su puni ljubavi Boje i preobilnog veselja da im ne manjka nikakve slave, niti im
moe pomanjkati ikakve sree.
Svi sveci koliko su vii u slavi, toliko su ponizniji u sebi, a meni su blii i miliji.
Zato ima napisano da su polagali svoje krune pred Bogom, i padali na lice svoje pred
Janjetom, i poklonili se ivuemu u vijeke vjekova.
9. Mnogi pitaju tko je vei u kraljevstvu nebeskom; a ne znaju da li e biti dostojni da se
ubroje meu najmanje?
Velika je stvar: biti najmanji na nebu, gdje su svi veliki, jer e se svi zvati i biti sinovi
Boji! Od najmanjeg postat e tisua a tko ne doivi stotinu godina prokletim e se
smatrati.
Kad su naime pitali uenici, tko je vei u kraljevstvu nebeskom, onda su uli ovaj
odgovor: Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, neete ui u kraljevstvo nebesko.
Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najvei u kraljevstvu nebeskom.
10. Jao onima koji odbijaju svojevoljno se poniziti s malenima: jer ih niska vrata
kraljevstva nebeskoga nee pustiti da uu.
Jao i bogatima koji imaju svoju utjehu ovdje! Jer dok budu siromasi ulazili u kraljevstvo
Boje, oni e stajati vani jauui.
Radujte se ponizni i kliite siromasi, jer je vae kraljevstvo Boje ako dakako hodate u
istini.
Glava 59
Svu nadu i pouzdanje valja poloiti jedino u Boga
Sluga:
1. Gospode, u emu je moje pouzdanje za ovoga ivota? Ili koja je najvea utjeha od
svega to se vidi pod nebom?
Zar nisi ti, Gospode Boe moj, ijemu milosru nema broja?
Gdje mi je bilo dobro bez tebe? Ili kad mi je moglo biti zlo dok si ti bio uz mene?
Volim biti siromaan poradi tebe nego bogat bez tebe.
Volim radije hodati s tobom po zemlji negoli bez tebe posjedovati nebo. Gdje si ti tamo je
nebo; a tamo je smrt i pakao gdje nema tebe.
Za tobom udim i zato moram za tobom uzdisati,, vikati i moliti.
Ni u koga se ne mogu konano potpuno pouzdati koji bi me u nevolji pomogao, do samo
u tebe jedinog, Boga moga.
Ti si nada moja, ti si ufanje moje; ti si tjeitelj moj i najvjerniji od svih.
2. Svi trae, to je njihovo, a ti trai spasenje moje i tei jedino za mojim
napretkom, i sve mi obraa na dobro.
Pa ako me i izloi raznim kunjama i nevoljama, sve to obraa na moju korist, jer
obiava na tisue naina iskuati svoje miljenike.
I u toj kunji moramo te ne manje ljubiti i hvaliti, nego i kad bi nas napunjao nebeskim
utjehama.
3. U te dakle, Gospode Boe, stavljam svu
svoju nadu i utoite: na tebe stavljam svu svoju nevolju i stisku; jer to god vidim
izvan tebe nalazim da je slabo i nestalno.
Nee naime koristiti mnogi prijatelji,, niti e jaki pomonici biti u stanju pomoi, niti
mudri savjetnici dati koristan odgovor, niti knjige uenjaka utjeiti, niti kakav veliki
imetak osloboditi, niti kakvo skriveno i udobno mjesto zatititi ako ti ne bude blizu, ne
pomogne
4. Sve je naime nita to izgleda da vodi k miru i srei ako tebe nema; i ni trunka sree u
zbilji ne donosi.
Vrhunac dakle svih dobara i duljina ivota i dubina misli ti si, Gospode: i u tebe se
nadasve ufati to je najvea utjeha slugama tvojim.

K tebi su upravljene oi moje, u te se ufam, Boe moj, Oe milosra!
Blagoslovi i posveti duu moju nebeskim blagoslovom da postane svetim stanom tvojim i
prijestoljem vjene slave tvoje; i neka se ne nae nita u ovom hramu tvoga
dostojanstva to bi moglo povrijediti oi tvoga velianstva.
Pogledaj na me, prema veliini dobrote svoje i mnotvu smilovanja svojih, i uslii molitvu
siromanoga sluge svoga koji ivi daleko u progonstvu u kraju smrtne sjene.
Zatiti i sauvaj duu sluge svojega u tolikim nesreama raspadljivoga ivota; i uz pratnju
milosti svoje upravljaj je putem mira, u domovinu vjene slave. Amen.
-------

Knjiga etvrta
O Presvetom Oltarskom Sakramentu
Glava 1 - 6
Poboni poticaj na svetu priest
Doite k meni svi koji ste umorni i optereeni i ja u vas okrijepiti govori Gospodin.
Kruh koji u ja dati, tijelo je moje, za ivot svijeta.
Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje to se daje za vas: ovo inite na moju uspomenu.
Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu.
Rijei koje sam vam govorio duh su i ivot.
Glava 1
S kolikim potovanjem valja primati Krista
Glas uenikov:
1. Ovo su rijei tvoje, Kriste, vjena Istino, makar nisu izreene u isto vrijeme, niti
zapisane na jednom mjestu.
Jer su dakle tvoje i istinite, moram ih sve primiti sa zahvalnou i vjernou.
Tvoje su i ti si ih izgovorio; a i moje su takoer, jer si ih izrekao radi moga spasenja.
Rado ih primam iz tvojih usta da se dublje utisnu u moje srce.
Potiu me rijei tako blage, pune slasti i miline, ali me plae vlastiti grijesi i odbija neista
savjest od primanja tolikog otajstva.
Vabi me slatkoa tvojih rijei, ali me pritite mnotvo mojih opaina.
2. Zapovijeda da s povjerenjem pristupim k tebi ako elim imati s tobom dio; i da
uzmem hranu besmrtnosti ako elim poluiti vjeni ivot i slavu.
Doite, veli, k meni svi koji ste umorni i optereeni i ja u vas okrijepiti.
O slatke li i prijateljske rijei u uima grenika da ti, Gospode Boe moj, bijednika i
siromaha poziva na Priest presvetoga tijela svojega!
Ali tko sam ja, Gospode, da se usuujem pristupiti k tebi!
Evo, ni najvia te nebesa ne mogu obuhvatiti; a ti veli: doite k meni svi!
3. to znai to preblago snienje i tako prijateljski poziv?
Kako u se usuditi doi kad nisam svjestan nikakvu dobru radi kojega bih se mogao
pouzdati?
Kako u te uvesti u svoj dom kad sam ee uvrijedio predobrostivo lice tvoje?
Plae se aneli i arkaneli, boje se sveci i pravednici a ti kae: doite k meni svi!
Kad ne bi toga rekao ti, Gospode, tko bi vjerovao da je istina?
I da ti ne zapovijeda tko bi pokuao pristupiti?

4. Evo, Noa pravedan mu, trudio se sto godina na gradnji lae da bi se sa nekolicinom
spasio; a kako u se ja moi pripraviti za jedan sat da s potovanjem primim Stvoritelja
svijeta?
Mojsije, veliki sluga tvoj i poseban prijatelj tvoj, nainio je koveg iz neraspadljiva drva,
te ga je obloio najiim zlatom da bi u njemu pohranio ploe zakona; a zar da se ja,
gnjili stvor, usudim tako lako primiti tebe Zakonodavca i darovaoca ivota?
Salamon, najmudriji od kraljeva izraelskih, gradio je na slavu imena tvoga sedam godina
velianstveni hram; i blagdan posvete njegove slavio je osam dana: prinio je hiljade
pomirnih rtava i zavjetni Koveg uz zvuk trube i klicanje smjestio sveano na mjesto za
nj odreeno.
A ja nesretnik i najbjedniji od ljudi, kako u te uvesti u svoj dom kad jedva znadem pola
sata pobono provesti?
I kamo sree kad bih barem jednom dostojno sproveo i pola sata!
5. O Boe moj, koliko su se oni trudili da omile tebi!
Jao, kako je malo to ja inim! Kako brzo ispunim vrijeme kad se spremam na Priest!
Rijetko sam posve sabran, vrlo rijetko bez bar malo rastresenosti.
A sigurno u spasonosnoj prisutnosti tvoga Boanstva ne bi smjela doi na um nijedna
nepristojna misao, niti me zaokupljati ikoje stvorenje, jer kanim primiti pod krov ne
anela, nego Gospodara anela.
6. A ipak je vrlo velika razlika izmeu zavjetnog Kovega sa svojim sadrajem i izmeu
preistog Tijela tvojega sa svojim neizrecivim krepostima; izmeu onih zakonskih rtava,
koje su oznaivale ono to e doi, i izmeu prave rtve Tijela tvojega koja nadopunjuje
sve stare rtve.
7. Zato dakle ne usplamtim vie za tvojom tovanja dostojnom prisutnou?
Zato se ne spremam s veom briljivou za primanje tvojih svetinja; kad su oni sveti
stari patrijarsi i proroci, kraljevi i knezovi s cijelim narodom pokazivali toliku pobonu
sklonost prema slubi Bojoj?
8. Vrlo poboni kralj David plesao je svim srcem pred kovegom Bojim, sjeajui se
dobrocinstava neko udijeljenih ocima; nainio je razna glazbala i odredio da se radosno
pjeva, a i sam je s cijelim narodom esto pjevao uz citru, nadahnut milou Duha
Svetoga; uio je narod izraelski svim srcem hvaliti Boga i skladnim glasom na pojedine
dane blagoslivljati ga i slaviti.
Ako se onda vrila tolika pobonost i ako su se sjeali boanske slave pred zavjetnim
Kovegom, koliko sada tovanje i pobonost mora nadahnjivati mene i sav kranski puk
u prisutnosti Sakramenta, u primanju preslavnoga Tijela Kristova?
9. Mnogi idu na razna mjesta da posjete relikvije svetaca i dive se kad uju za njihova
djela; promatraju prostrane graevine crkava i ljube svilom i zlatom omotane svete kosti
njihove.
A evo, ti si prisutan ovdje kod mene na oltaru, Gospode Boe moj, Svetac nad svecima,
Stvoritelj ljudi i Gospodar anela.
esto se u posjeivanju tih hodoasnikih mjesta oituje ljudska znatielja radi nevienih
jo stvari, pa se vraaju kui, a da se nisu popravili na kreposniji ivot, napose kad se
radi o povrnom hodoau bez pravog skruenja.
Ovdje si pak, u Sakramentu oltara, cio prisutan, ti Boe moj, ovjek Isus Krist: i tu se
stie obilati plod vjenoga spasenja kad god te dostojno i pobono primamo. I na to nas
ne navodi nikakva povrnost ni znatieljnost ni putenost, nego vrsta vjera, pobona
nada i iskrena ljubav.
10. O nevidljivi stvoritelju svijeta, Boe, kako divno postupa s nama! Kako blago i
milostivo upravlja sa svojim izabranima kojima nudi samoga sebe da te primaju u
Sakramentu!
To naime nadilazi svaki um; to privlai napose pobona srca i potpiruje enju.
Pravi naime tvoji vjernici, koji odluuju popraviti cijeli svoj ivot, crpe esto iz ovog
presvetog Sakramenta veliku milost pobonosti i ljubav prema kreposti.
11. O divne i tajanstvene milosti Sakramenta koju poznaju samo vjernici Kristovi, a
nevjernici je i i slubenici grijeha ne mogu spoznati!
U ovom se Sakramentu daje duhovna milost i obnavlja u dui izgubljena krepost; i vraa
se grijehom iznakaena ljepota.
Ova je milost katkada tolika da od punine udijeljene pobonosti ne samo duh, nego i
slabo tijelo osjea da je primilo veu snagu.
12. Moramo ipak veoma aliti i alostiti se radi nae mlitavosti i nemarnosti, da se ne
zanosimo veom eljom za primanjem Krista u kom je sva nada i zasluga onih koji se
spaavaju.
On je naime nae posveenje i otkupljenje; on je utjeha putnika i vjeni uitak svetaca.
Valja dakle veoma aliti to se mnogi tako malo brinu za ovo spasonosno otajstvo koje
razveseljuje nebo i uva itav svijet.
Jao sljepoe i tvrdoe srca ljudskoga to se ne brinemo vie za tako neiskazani dar, a i
sluei se svaki dan njime padamo u nemarnost.
13. Kad bi se naime ova presveta tajna vrila samo na jednom mjestu, te samo jedan
sveenik na svijetu obavljao pretvorbu, to misli kolikom bi eljom bili ljudi obuzeti
prema onom mjestu i takvom sveeniku Bojem, da bi mogli vidjeti kako se obavljaju
boanske tajne!
A sada su mnogi posveeni za sveenike i na mnogim se mjestima prikazuje Krist, da se
pokae to vea milost i ljubav Boja prema ljudima, koliko je sveta Priest vie rairena
po svijetu.
Hvala ti, Isuse dobri, vjeni pastiru koji si se udostojao nas siromahe i prognanike
okrijepiti dragocjenim Tijelom i Krvlju svojom; te na primanje ovih tajna pozvati nas
nagovorom svojih vlastitih usta govorei: Doite k meni, svi koji ste umorni i optereeni
i ja u vas okrijepiti.
Glava 2
U ovom se sakramentu iskazuje ovjeku velika dobrota i ljubav Boja
Glas uenikov:
1. Pouzdavajui se u dobrotu tvoju i veliko milosre tvoje, Gospode, pristupam bolestan k
Spasitelju, gladan i edan k Izvoru ivota, siromah Kralju neba, sluga k Gospodaru,
stvorenje k Stvoritelju, tuan k svome blagom Tjeitelju.
No odakle mi ta ast da dolazi k meni? Tko sam ja da mi daje samoga sebe?
Kako se usuuje grenik pojaviti pred tobom? I kako se ti udostojava doi k greniku?
Ti pozna slugu svojega i zna da nema nikakva dobra u sebi radi kojega bi mu bio
dobrostiv.
Priznajem dakle svoju bezvrjednost, priznajem tvoju dobrotu, hvalim blagost i
zahvaljujem ti radi prevelike ljubavi.
ini naime to radi sebe, a ne radi mojih zasluga, da bolje spoznam tvoju dobrotu, da mi
ulije veu ljubav, i da mi na savreniji nain preporui poniznost.
Jer se dakle to svia tebi i jer si ti zapovjedio da tako bude, svia se i meni to se tako
dostoji initi; i kamo sree da se moja opakost ne bi tome opirala!
2. O preslatki i predobrostivi Isuse, koliko ti dugujemo potovanje i zahvalnost, uz
neprestanu pohvalu, za primanje svetoga Tijela tvojega ijeg dostojanstva nije u
stanju prikazati nijedan ovjek!
Ali to u misliti kod ove Priesti kad pristupam k Gospodinu svomu kojega nisam u
stanju dostojno tovati, a ipak ga elim pobono primiti?
to u misliti bolje i spasonosnije nego da se posve ponizim pred tobom i da uzdiem
tvoju beskrajnu dobrotu prema meni?

Hvalim te, Boe moj, i uzdiem do vijeka. Prezirem sebe i podvrgavam se tebi do u
dubinu bezvrijednosti svoje.
3. Evo ti si Svetac nad svecima, a ja izmet grijeha.
Evo ti se priklanja k meni, a ja nisam dostojan da pogledam k tebi.
Evo ti dolazi k meni, ti eli biti sa mnom, ti me poziva na svoju gozbu.
eli mi dati nebesku hranu i kruh aneoski da jedem; doista ne drugi nego samoga
sebe, ivi kruh koji si siao s neba i daje ivot svijetu.
4. Evo odakle izvire ljubav i blagonaklonost odsijeva! Kakvu ti veliku zahvalnost i pohvalu
dugujemo za to! O kako je spasonosna i korisna tvoja odluka kad si to ustanovio! Kako je
mila i draga gozba kad sam sebe daruje za hranu.
O kako je divno djelovanje tvoje, Gospode! Kako je silna tvoja snaga! Kako je neiskazana
istina tvoja!
Jer si rekao i sve je stvoreno; i stvoreno je to to si zapovjedio.
5. Divna je i vjerodostojna istina a koja nadilazi ljudski um: da si ti, Gospode Boe moj,
pravi Bog i ovjek, itav sadran pod neznatnim prilikama kruha i vina; i da te priesnik
jede, a ipak te ne istroi.
Ti, Gospodar svemira, koji nikoga ne treba, htio si da u svome Sakramentu stanuje
meu nama. Sauvaj neokaljanim srce i tijelo moje da vesele i iste savjesti uzmognem
ee obavljati tajnu i primati na svoj vjeni spas to si ti odredio i ustanovio u prvom
redu na svoju ast i trajni spomen.
6. Veseli se, duo moja, i zahvaljuj Bogu na tako plemenitom daru i posebnoj utjehi
to ti je ostavio u ovoj dolini suza.
Jer koliko god puta se spominje ovoga otajstva i prima Tijelo Kristovo, toliko puta
obnavlja djelo svoga otkupljenja i postaje dionikom svih zasluga Kristovih.
Kristova se naime ljubav nikada ne umanjuje, i nikada se ne iscrpljuje veliina njegova
smilovanja.
Zato se mora pripraviti na to s uvijek novom obnovom duha, i veliko otajstvo spasenja
usvajati paljivim razmatranjem.
Mora ti se priiniti tako velikim, novim i dragim, kad slui ili prisustvuje Misi, kao da je
istoga dana Krist postao ovjekom siavi prvi put u Krilo Djevice; ili kao da je visei na
kriu trpio i umirao za spasenje ljudsko upravo sada.
Glava 3
Kako je korisno eto se prieivati
Glas uenikovi
1. Evo, ja dolazim k tebi, Gospode, da mi bude dobro po daru tvome i da se veselim na
svetoj gozbi tvojoj to si je dobrostivo pripremio siromahu, Boe!
Evo, u tebi je sve to mogu i moram eljeti; ti si spasenje i otkupljenje moje, nada i
jakost, ast i slava.
Razveseli dakle danas duu sluge svoga, jer sam k tebi, Gospodine Isuse, podigao srce
svoje.
elim te sada pobono i s potovanjem primiti; elim te uvesti u svoj dom da zasluim sa
Zakejem biti blagoslovljen od tebe i ubrojiti se meu djecu Abrahamovu.
Dua moja udi za tvojim Tijelom, srce moje eli se sjediniti s tobom.
2. Daj mi sebe i dovoljno mi je. Jer osim tebe ne vrijedi nikakva utjeha.
Ne mogu biti bez tebe; i bez pohoda tvoga nisam u stanju ivjeti.
Zato moram esto doi k tebi i primiti te kao lijek za svoj spas: da moda ne klonem na
putu ako ostanem bez nebeske hrane.
Tako si naime ti, premilosrdni Isuse, propovijedajui puku i lijeei razne bolesti rekao
neko: Ne mogu ih otpustiti gladne da ne klonu na putu.
Uini dakle sada tako sa mnom kad si ostavio sebe u Sakramentu za utjehu vjernicima.
Ti si naime slatka okrepa due: i tko te bude dostojno blagovao, bit e dionikom i
batinikom vjene slave.
Meni, koji tako esto padam i grijeim, tako brzo omlitavim i klonem, to je zaista
potrebno da se estim molitvama i ispovijedima i primanjem tvoga svetog Tijela
obnavljam, istim i oduevljavam; da moda ne napustim svete odluke dulje vremena se
uzdravajui od Priesti.
3. Srce je naime ovjeje sklono na zlo od svoga poetka i ako ne pritekne u pomo
boanski lijek, ovjek brzo pada u gore opaine.
Sveta Priest dakle odvraa od zla i jaa u dobru.
Ako sam naime sada tako esto nemaran i mlitav, kad se priesujem ili sluim Misu, to
bi bilo ako ne bih uzimao lijeka
Pa premda nisam svaki dan spreman niti za sluenje dobro raspoloen, ipak u si dati
truda da primim boanske tajne u zgodno vrijeme i postanem dionikom tolike milosti.
Jer ovo je jedna od glavnih utjeha vjerne due, dok je udaljena od tebe u smrtnome
tijelu, da sjeajui se ee svoga Boga primi pobonim srcem svoga ljubljenoga.
4. O divnog li snienja tvoje blagosti prema nama! Da se ti, Gospode Boe, Stvoritelju i
Oivljavatelju svih duhova, udostoji doi k siromanoj dui i s itavim boanstvom i
ovjejom naravi zasititi njezinu glad.
O sretnog li srca i blaene due koja zasluuje pobono primiti tebe Gospodina svoga i
napuniti se, primajui te, duhovnom radou!
O kako velikoga Gospodina prima, kako dragoga gosta uvodi, kako miloga druga
prihvaa, kako vjernoga prijatelja doekuje, kako krasnoga i plemenitoga, nad sve druge,
zarunika grli, vrijednog ljubavi iznad svega to se moe poeljeti!
Neka zaute pred licem tvojim, preslatki ljubljeni moj, nebo i zemlja i sav ures njihov; jer
to god imaju hvale i uresa tvoj je milostiv dar, i nikada nee dostii slave imena tvojega
ijoj mudrosti nema granica.
Glava 4
Mnoga dobra primaju oni koji se pobono prieuju
Glas uenikov:
1. Gospodine Boe moj, preteci slugu svojega blagoslovom svoje miline da zasluim
pristupiti k tvomu divnom Sakramentu dostojno i pobono.
Potakni srce moje da tei za tobom i izbavi me od teke mlitavosti. Pohodi me
spasenjem svojim da okusim u duhu tvoju milinu koja se skriva kao u izvoru, u ovom
Sakramentu.
Prosvijetli takoer moje oi da uzmognem promatrati toliko otajstvo; i ojaaj me da
vjerujem u nj neslomljivom vjerom.
Ono je naime djelo tvoje, a ne ljudske moi; tvoja sveta ustanova, a ne ljudsko
iznaae.
Nitko naime nije (po sebi sposoban da shvati ili razumije ovo to nadilazi i samu
aneosku dubokoumnost.
Gdje u dakle moi ja, nedostojni grenik, prah i pepeo, raspravljati i razumjeti tako
duboko sveto otajstvo?
2. Gospode, u bezazlenosti srca svojega, u dobroj vrstoj vjeri, i po tvojoj zapovijedi
pristupam k tebi s nadom i potovanjem; i zaista vjerujem da si ti prisutan ovdje u
Sakramentu, Bog i ovjek.
Ti dakle hoe da te primim i da se s tobom sjedinim u ljubavi.
Stoga (molim tvoju blagost i stoga prosim da mi dade za to posebnu milost: da se sav
pretopim u tebe i prelijem ljubavlju, i da si ne priutim vie nikakve druge utjehe.
Ovaj naime najuzvieniji i najvredniji Sakramenat spas je due i tijela, lijek za svaku
duhovnu slabost; u kom se lijee moje opaine, obuzdavaju strasti, svladavaju ili
umanjuju kunje, ulijeva vea milost, umnaa poetna krepost, utvruje vjera, jaa nada
i raaruje i raste ljubav.

3. Mnoga si naime dobra udijelio i sada jo ee dijeli u Sakramentu svojim miljenicima
koji se pobono prieuju, Boe moj, okrilje due moje, obnavljatelju ljudske slabosti i
darivaoe svake unutarnje utjehe.
Jer im ulijeva veliku utjehu u raznim nevoljama i die ih iz dubine vlastite malodunosti
k nadi tvoje zatite; i nekom novom milou ih iznutra jaa i prosvjetljuje: da se oni,
koji su prije bili tjeskobni i osjeali se prije Priesti bez oduevljenja, poslije okrijepljeni
nebeskim jelom i piem vide da isu se promijenili na bolje.
A to radi razborito s tvojim izabranima zato da zbilja upoznaju i oito iskuse, kako su
slabi sami po sebi i koliko dobra i milosti primaju od tebe.
Jer su sami po sebi hladni, tvrdi i bez pobonosti; a po tebi zasluuju da budu revni,
veseli i poboni.
Tko naime pristupajui ponizno k izvoru miline nee odatle ponijeti neto miline?
Ili Iko stojei uz jaki oganj nee se uza nj malo ugrijati?
A ti si uvijek pun i preobilan izvor, arko gorei oganj, koji se nikad ne umanjuje.
4. Stoga, ako mi nije slobodno crpsti iz punine izvora, ni piti do sitosti, prislonit u barem
svoja usta na otvor nebeske cijevi da zahvatim odanle barem sitnu kapljicu te ugasim
svoju eu i sasvim se ne isuim.
Pa ako jo ne mogu biti sav nebeski i tako pun ara kao to su Kerubini i Serafini,
pokuat u barem dati se na pobonost i pripremati srce svoje da postanem dionikom
barem maloga plamika boanskog ognja, preko poniznoga primanja ivotvornog
Sakramenta.
to god mi pak nedostaje, dobri Isuse, presveti Spasitelju, nadoknadi dobrostivo i
milostivo za me ti koji si se udostojio sve pozvati k sebi govorei: Doite k meni svi, koji
ste umorni i optereeni, i ja u vas okrijepiti.
5. Ja se dodue trudim u znoju lica svoga, mui me bol srca, pritiu me grijesi,
uznemiruju kunje, zapliu i tite mnoge druge zle strasti i nema ga tko bi mi
pomogao; nema ga tko bi me oslobodio i spasio, osim tebe, Gospode Boe moj,
spasitelju moj, komu predajem sebe i sve svoje, da me uva i dovede u ivot vjeni.
Primi me na hvalu i slavu imena svoga, koji si svoje tijelo i krv spremio meni za jelo i
pilo.
Daj, Gospode Boe, spasu moj, da s primanjem tvoga otajstva raste u meni tenja za
pobonou.
Glava 5
O dostojanstvu Sakramenta i o sveenikom staleu
Glas Ljubljenoga:
1. Kad bi imao aneosku istou i svetost svetoga Ivana Krstitelja, ne bi bio dostojan
primati ovaj Sakramenat, niti ga prinositi u Misi.
Jer se nema pripisati zaslugama ljudi da ovjek posveuje i prinosi Sakramenat Kristov i
da uzima za hranu aneoski kruh.
Velika je to tajna i veliko je dostojanstvo sveenika: kojima je dano to nije doputeno
anelima.
Jer samo sveenici, valjano zareeni u Crkvi, imaju vlast sluiti Misu i posveivati tijelo
Kristovo.
Sveenik je zaista zastupnik Boji koji se slui rijeju Bojom po zapovijedi i ustanovi
Bojoj; a Bog je tu glavni pokreta i nevidljivi izvrilac, komu je sve podlono to god
zaeli, i komu se sve pokorava to god zapovjedi.
2. Vie dakle mora vjerovati svemoguem Bogu u ovom nadasve uzvienom
Sakramentu, nego vlastitom osjetu ili kakvom vidljivom znaku.
Stoga valja pristupati k ovom inu sa strahom i potovanjem.
Pazi na sebe i misli kakva ti je sluba povjerena polaganjem biskupovih ruku.
Evo, postao si sveenik i posveen si za sluenje; nastoj sada da vjerno i pobono u svoje
vrijeme prinosi rtvu Bogu i da bude sam bez prikora.
Jer si nisi olakao bremena, nego si vezan vrim vezom stege, i obvezan si na vee
savrenstvo svetosti.
Sveenik mora biti ureen svim krepostima te drugima pruati primjer estitoga ivota.
Njegovo ponaanje nek ne ide obinim i openitim putovima ljudi, nego neka se drui s
anelima na zemlji.
3. Sveenik, obuen u sveto odijelo, zamjenjuje Krista da moli smjerno i ponizno Boga za
sebe i za sav puk.
Ima sprijeda i straga znak kria Gospodnjega da se neprestano sjea muke Kristove.
Nosi pred sobom na misnici kri da paljivo gleda na trag Kristov i nastoji ga ravno
slijediti.
Oznaen je kriem iza sebe da sve protivtine, od drugih uzrokovane, snosi blago radi
Krista.
Nosi kri pred sobom da oplakuje vlastite grijehe; iza sebe da samilosno oplakuje i ono
to su drugi poinili, te da znade da je odreen za posrednika izmeu Boga i grenika.
I ne smije omlitaviti u molitvi i svetom prinoenju dokle god ne zaslui isprositi milost i
milosre.
Kad sveenik slui Misu, Boga asti, anele razveseljuje, Crkvu sazdava, ive pomae,
mrtvima pribavlja mir; a samoga sebe ini dionikom svih dobara.
Glava 6
to treba initi prije priesti
Glas uenikov:
1. Kad promatram, Gospode, tvoje dostojanstvo i svoju nevrijednost veoma drhem i
smeten sam u sebi.
Jer ako ne pristupim, onda bjeim od ivota; a ako se budem nedostojno narinuo,
nanosim uvredu.
to dakle da inim, Boe moj, pomonie moj i savjetnie u nevoljama?
2. Ui me ti pravome putu; predloi mi kakvu kratku vjebu, prikladnu svetoj Priesti.
Korisno je naime znati kako moram pobono i s potovanjem pripraviti za tebe srce
svoje, da spasonosno primim tvoj Sakramenat, ili dapae da prinesem tako velianstvenu
i boansku rtvu.
-------

Knjiga etvrta
Glava 7 - 12
Glava 7
O ispitivanju vlastite savjesti i odluci za popravak
Glas Ljubljenoga:
1. Nadasve mora sveenik Boji pristupiti da slui, uzima u ruke i prieuje se ovim
Sakramentom sa najdubljom poniznou srca i smjernim potovanjem, sa ivom vjerom i
pobonom nakanom za ast Boju.
Ispitaj marljivo svoju savjest i oisti je i uresi prema svojoj mogunosti pravim
skruenjem i poniznom ispovijedi tako, da nema ili ne zna za ita tekoga to bi te

grizlo i prijeilo slobodan pristup.
Neka ti se gade svi tvoji grijesi openito, a za svakidanje prestupke ali i uzdii jo
napose.
I ako vrijeme doputa, ispovjedi Bogu u tajnosti srca svu bijedu svojih strasti.
2. Uzdii i ali to si jo uvijek tako puten i svjetovan, tako neumrtvljen u strastima, tako
pun poudnih nagona.
Tako neoprezan u izvanjskim osjetima, a tako esto zapleten u mnoga luda matanja.
Tako sklon na vanjtinu, a tako nemaran za unutarnjost.
Tako brz na smijeh i rasputenost, a tako tvrd na pla i skruenje.
Tako spreman na slobodu i blagodat tijela, a tako lijen za strogost i revnost.
Tako znatieljan da to nova uje ili lijepa vidi, a tako nemaran da prigrli ono to
ponizuje i to je odbaeno.
Tako poudan da mnogo toga ima, a tako krt za davanje i tako uporan za pridrati.
Tako nesmotren u govoru, a tako nesklon za utnju.
Tako nepristojan u ponaanju, a tako bezobziran u inima.
Tako poudan za jelom, a tako gluh za rije Boju.
Tako brz na poinak, a tako spor na rad.
Tako budan za brbljanje, a tako pospan za sveto bdijenje.
Tako hitar za svretak, a tako nestalan za ekanje.
Tako nemaran u molitvi asova, tako mlitav kod sluenja Mise, tako suh kod Priesti.
Tako brzo rastresen, tako rijetko potpuno sabran u sebi.
Tako brzo potaknut na srdbu, tako lak da zamjeri drugome.
Tako sklon na suenje, tako strog pri ukoru.
Tako veseo u srei, tako slab u nesrei.
Tako esto mnogo dobra odluuje, a tako malo izvri.
3. Priznavi i oplakavi ove i druge svoje manjke s bolju i velikim negodovanjem radi
vlastite slabosti, stvori vrstu odluku da e uvijek popravljati svoj ivot i napredovati
na bolje.
Zatim s potpunim predanjem i sa svom voljom prikai samoga sebe na ast imena moga,
a na oltaru srca svoga, za vjenu rtvu paljenicu; predajui mi naime vjerno svoje tijelo i
duu.
I da tako zaslui dostojno pristupiti, da prinese Bogu rtvu i primi spasonosno
Sakramenat tijela mojega.
4. Nema naime dostojnijeg prikazanja i vee zadovoljtine za oprotenje grijeha,
nego prikazati sebe sama Bogu isto i potpuno, s prikazanjem tijela Kristova u Misi i
Priesti.
Ako ovjek uini, koliko je do njega, i zaista se pokaje: koliko god puta pristupi k meni
radi oprotenja i pomilovanja, tako iv bio, govori Gospodin, neu smrti grenika,
nego radije da se obrati i ivi; jer se vie neu sjeati njegovih grijeha nego e mu sve
biti oproteno.
Glava 8
O prikazivanju Krista na Kriu i o vlastitom predanju
Glas Ljubljenoga:
1. Kao to sam ja sama sebe, rairivi ruke na kriu i svuenog tijela, prikazao
svojevoljno Bogu Ocu za tvoje grijehe, tako da nije ostalo niega na meni, a da ne bi sve
prelo u rtvu za ublaenje boanstva: tako mora i ti dragovoljno, koliko samo bolje
moe, prikazati svaki dan sebe u Misi meni za istu i svetu rtvu, sa svim svojim silama i
uvstvima.
to traim od tebe vie, nego da nastoji posve mi se predati?
to god dao osim sebe, ne marim; jer ne traim tvoj dar nego tebe.
2. Kao to tebi ne bi bilo dovoljno kad bi sve imao osim mene: tako se nee moi ni
meni svidjeti to god dao, ako ne prikae sebe.
Prikai mi se i daj sebe itavoga Bogu. pa e tvoja rtva biti primljena.
Evo, ja sam svega sebe prikazao Ocu za te; dao sam takoer itavo svoje tijelo; krv za
hranu da budem sav tvoj i da ti ostane moj.
Ako se pak zaustavi kod sebe i ne preda se svojevoljno mojoj volji, nema potpunog
prikazanja i nee biti potpunog sjedinjenja meu nama.
Svima dakle tvojim djelima mora prethoditi svojevoljno predanje samoga sebe u ruke
Boje, ako eli poluiti slobodu i milost.
Zato tako malo njih postaju prosvijetljeni i slobodni iznutra, jer ne znaju potpuno zatajiti
sami sebe.
vrsta je moja odluka: Ako se tko ne odrekne svega to posjeduje, ne moe biti moj
uenik. Ako dakle ti eli biti moj uenik, prikai samoga sebe meni, sa svim svojim
uvstvima.
Glava 9
Kako moramo sebe i sve svoje prikazati Bogu i za sve se moliti
Glas uenikov:
1. Gospode, sve je tvoje to je na nebu i na zemlji.
elim prikazati sama sebe tebi za dragovoljnu rtvu i ostati zauvijek tvoj.
Gospode, prikazujem se tebi danas za vjenoga slugu, za poklon i za rtvu vjene hvale.
Primi me s ovim svetim prinosom svoga predragocjenoga Tijela, to ti ga danas
prikazujem u prisutnosti anela koji te nevidljivo prate; da bude na spas meni i svemu
puku tvojemu.
2. Gospode, prikazujem ti sve grijehe i prestupke svoje, koje sam poinio pred tobom i
pred svetim anelima tvojim, od dana kad sam prvi put mogao sagrijeiti pa sve do
ovoga asa, na milostivom oltaru tvome: da ih ti sve spali i saee ognjem ljubavi svoje
i izbrie sve mrlje mojih grijeha; i oisti moju savjest od svakoga prestupa; i vrati mu
milost svoju, koju sam izgubio grijeei, oprostivi mi potpuno sve i primivi me
milosrdno u zagrljaj mira.
3. to mogu uiniti za svoje grijehe, nego ih ponizno ispovjediti i oplakivati i moliti bez
prestanka za tvoje smilovanje?
Molim te, uslii me milostivo kad stojim pred tobom, Boe moj.
Svi su mi grijesi moji nadasve mrski, neu ih nikada vie poiniti; nego alim za njih i
alit u dok budem iv, spreman initi pokoru i prema mogunosti zadovoljiti.
Oprosti mi, Boe, oprosti mi grijehe moje radi svetoga imena svoga: spasi duu moju
koju si otkupio dragocjenom krvlju svojom.
Evo, preporuam se tvome milosru, predajem se u tvoje ruke.
Uini sa mnom po dobroti svojoj, a ne po zloi i nepravdi mojoj.
4. Prikazujem ti takoer i sva svoja dobra, premda ih je vrlo malo i nesavrena su, da ih
ti popravi i posveti; da ti budu draga i da ih prihvati, i da me uvijek navodi na bolja; i
da mene, lijenoga i beskorisnoga ovjeka, dovede do blaenoga i hvalvrijednoga
zavretka.
5. Prinosim ti takoer svete elje pobonih dua, potrebe roditelja, prijatelja,
brae, sestara i svih svojih dragih, kao i onih koji su iz ljubavi prema tebi meni ili
drugima uinili to dobra: i koji su zaeljeli i zamolili me da za njih i za sve njihove
prinesem molitve i Mise, bilo da jo ive u tijelu, bilo da su ve mrtvi za ovaj svijet; da svi
oute kako im je dola pomo milosti tvoje, blago utjehe, zatita od pogibelji,
osloboenje od kazna, pa da, izbavljeni od svih zala, veseli zahvale tebi.
6. Prikazujem ti takoer molitve i pomirbene rtve napose za one koji su me ime
uvrijedili, raalostili ili korili, ili mi nanijeli kakvu tetu ili nepreliku; a i za sve one koje
sam kada raalostio, uznemirio, dosaivao im i sablaznio ih rijeima, djelima, svjesno ili
nesvjesno; da i ti nama svima oprosti nae grijehe i meusobne uvrede.
Uzmi, Gospode, iz srdaca naih svaku sumnju, zlovolju, srdbu i prepirke i to god moe
povrijediti ljubav i umanjiti bratsko tovanje.
Smiluj se, smiluj se, Gospodine, onima koji mole milosre tvoje; podaj milost
nevoljnima: i daj da tako ivimo da budemo dostojni uivati tvoju milost i da zadobijemo
ivot vjeni. Amen.
Glava 10
Ne valja na laku ruku propostiti Svetu Priest
Glas Ljubljenoga:
1. Valja se esto utei izvoru milosti i boanskog milosra, izvoru dobrote i svake istoe:
da se uzmogne izlijeiti od svojih strasti i mana i da zaslui postati jai i budniji protiv
svih kunja i varki avolskih.
Neprijatelj, znajui da je u svetoj Priesti sakriven plod i najjai lijek, na sve se naine i
svakom zgodom trudi da vjerne i pobone due, koliko samo moe, od nje odvrati i
sprijei.
2. Kad se naime neki odlue spremiti za svetu Priest, onda trpe gore napadaje
sotonine.
Taj opaki duh (kako pie u knjizi Job) dolazi meu djecu Boju da ih smeta svojom
obiajnom zlobom ili ih odvie uplai i dovede u dvoumicu: da umanji njihovu elju ili
napadajima ugrabi vjeru, da moda posve napuste Priest ili joj barem mlitavo pristupe.
Ali se ne valja nimalo obazirati na njegove lukavtine i matanja ma kako bila runa i
strana; nego sva matanja valja natrag obrnuti na njegovu glavu.
Valja ga prezreti i izrugati bijednika; i ne smijemo radi njegovih napadaja i uzrujavanja,
koja potpiruje, propustiti svetu Priest.
3. esto smeta takoer prevelika zabrinutost radi pobonosti i neka tjeskoba radi
ispovijedi koju bismo morali obaviti.
Postupaj prema savjetu razboritih ljudi i odloi tjeskobu i skrupule: jer to prijei milost
Boju i razara pobonost due.
Radi kakve male neprilike ili potekoe nemoj propustiti svete Priesti: nego se idi odmah
ispovjedi i oprosti drugima od srca sve uvrede.
Ako si pak ti koga uvrijedio, moli ponizna za oprotenje i Bog e ti rado oprostiti.
4. to koristi dugo krzmati s ispovjeu ili odlagati svetu Priest?
Oisti se to prije, ispljuj brzo otrov, pouri se primiti lijek, i outjeti e se bolje nego
ako je dugo odlae.
Ako je danas odlae radi ovoga, sutra e doi moda drugo jo vee: i tako bi se mogao
dugo odvraati od svete Priesti i postati jo nesposobniji.
to bre moe rijei se sadanje smetnje i mrtvila: jer nita ne koristi biti dugo u
tjeskobi, dugo obilaziti zbunjen i radi svakidanjih smetnja odijeliti se od boanskih tajna.
Dapae vrlo mnogo kodi ako dugo odlae Priest; jer to obiava dovesti do velike
mlakosti.
Naalost neki, koji su mlitavi i rasputeni, rado prihvaaju odlaganje ispovijedi i ele
odgoditi svetu Priest da ne budu obavezni vie paziti na sebe.
5. Jao, kako malo ljubavi imadu i kako je bijedna pobonost onih koji na tako laku ruku
zanemaruju svetu Priest!
Kako je sretan i Bogu drag koji tako ivi i koji uva svoju savjest tako istu, da je
spreman i svaki dan priestiti se, i bio bi vrlo zadovoljan kad bi mu to bilo doputeno i
kad bi to mogao bez daljnjega!
Ako se tko uzdri katkada radi poniznosti ili zbog opravdane zapreke, valja ga pohvaliti
radi potovanja.
Ali ako je po srijedi mlakost, onda mora sam sebe potaknuti i uiniti koliko je do njega; a
Gospodin e pomoi njegovoj elji, radi dobre volje, na koju osobito pazi.
6. Kad je pak zakonito zaprijeen, imat e uvijek dobru volju i pobonu nakanu priestiti
se, pa tako nee ostati bez ploda Sakramenta.
Svaka naime pobona dua moe svaki dan i svaki as pristupiti bez zapreke i
spasonosno k duhovnoj Priesti Kristovoj.
No ipak mora u izvjesne dane i u odreeno vrijeme primiti tijelo svoga Otkupitelja
sakramentalno s dubokim potovanjem i mora vie paziti na hvalu i ast Boju nego
traiti svoju utjehu.
Jer toliko se puta otajstveno prieuje i nevidljivo okrepljuje, koliko se puta pobono
sjea tajne utjelovljenja i muke Kristove, i uie ljubavlju prema njemu.
7. Tko se ne sprema inae, osim uoi blagdana, ili jer to trai obiaj, taj e esto biti
nepripravan.
Blaen tko se prikazuje Gospodu za rtvu paljenicu kad god slui Misu ili se prieuje.
Ne budi kod sluenja Mise odvie dug i brz, nego se dri dobrog opeg obiaja onih s
kojima ivi.
Ne smije biti drugima teak ili neugodan, nego se treba drati openitog puta kako nas
ue stariji; i sluiti vie koristi drugih nego vlastitoj pobonosti ili sklonosti.
Glava 11
Tijelo Kristovo i Sveto Pismo vrlo su potrebni vjernoj dui
Glas uenikov:
1. O preslatki Gospodine Isuse, kolika je slast za pobonu duu koja s tobom blaguje
na tvojoj gozbi: gdje joj se ne prua drugo jelo za hranu nego sam njezin ljubljeni za
kojim ezne svom eljom srca svoga!
I za me bi takoer bila slast biti u tvojoj prisutnosti, suze iz najiskrenijeg ganua i s
pobonom Magdalenom natapati tvoje noge suzama.
Ali gdje je ta pobonost? Gdje je obilni izljev svetih suza?
Dakako da bi pred licem tvojim i svetih tvojih anela moralo gorjeti itavo moje srce i
plakati od veselja. Jer imam tebe prisutnog u Sakramentu, makar sakrivena pod drugim
prilikama.
2. Vidjeti tebe u pravom i boanskom sjaju toga ne bi mogle podnijeti moje oi: ali niti
itav svijet ne bi mogao podnijeti sjaj slave tvoga velianstva.
Time dakle, to se sakriva u Sakramentu, pomae mojoj slabosti.
Preda mnom je zaista prisutan i klanjam se onome komu se aneli klanjaju na nebu; no
ja jo uvijek vjerom, oni pak licem u lice i bez koprene.
Ja moram biti zadovoljan svjetlou prave vjere i u njoj hodati dok ne osvane dan vjene
slave i nestane sjene prilika.
Kad pak doe to je savreno, onda e prestati uporaba Sakramenata; jer blaeni u
nebu ne trebaju sakramentalnog lijeka: vesele se naime beskrajno u prisutnosti Bojoj,
gledajui licem u lice slavu njegovu; i noeni iz sjaja u sjaj beskrajnog Boanstva uivaju
Rije Boju koja je postala tijelom, kako je bila od poetka i ostaje do vijeka.
3. Kad se sjetim ovih divnih stvari, onda me ozlovoljuje bilo kakva pa i duhovna utjeha:
jer dokle god ne vidim otvoreno svoga Gospodina u slavi njegovoj, smatram za nita sve
to god na svijetu vidim ili ujem.
Ti si mi, Gospode, svjedok da me nijedna stvar ne moe utjeiti, nijedno stvorenje
smiriti, osim ti, Boe moj, kojega elim u vijeke promatrati.
No to nije mogue dok boravim u ovom smrtnom ivotu. Zato se moram spremiti na
veliku strpljivost i podloiti se tebi u svakoj elji.
Jer i tvoji sveci, Gospode, koji ve kliu uz tebe u kraljevstvu nebeskom, u vjeri su i
velikoj strpljivosti oekivali dolazak slave tvoje dok su ivjeli.
to su oni vjerovali, to i ja vjerujem; emu su se oni nadali, tome se i ja nadam; kamo
su oni prispjeli, tamo se ufam i ja prispjeti po milosti tvojoj.
Meutim u hodati u vjeri, ohrabren primjerima svetaca. A drat u uza se i svete

knjige za utjehu i ogledalo ivota; a povrh svega toga primat u tvoje presveto Tijelo kao
poseban lijek i utoite.
4. Dvije su mi stvari, osjeam, najvie potrebne u ovom ivotu bez kojih bi mi bio
nesnosan ovaj bijedni ivot. Zatvoren u tamnici ovoga tijela, priznajem da mi manjka
dvoje: naime hrana i svjetlo.
Stoga si meni bolesnome dao svoje sveto Tijelo za okrepu due i tijela i dao si za
svjetiljku nogama mojim rije svoju.
Bez ovoga dvojega ne bih mogao dobro ivjeti: jer rije je Boja svjetlo mojoj dui, a
Sakramenat tvoj kruh mi je ivota.
Ovo se moe nazvati i dvjema stolovima prostrtim s jedne i druge strane blagovalita
svete Crkve. Jedan je stol sveti oltar sa svetim kruhom, to jest tvojim dragocjenim
Tijelom; drugi je stol boanskoga zakona, koji sadri svetu nauku to ui pravu vjeru i
sigurno vodi sve do unutar zastora gdje je Svetinja nad svetinjama.
5. Hvala ti, Gospodine Isuse, svjetlo vjene svjetlosti, za stol svete nauke koji si nam
prostro po slugama svojim prorocima i apostolima i drugim uiteljima.
Hvala ti, Stvoritelju i Otkupitelju ljudi, koji si priredio veliku veeru da pokae svemu
svijetu ljubav, te na njoj nam dao za hranu ne janje kao sliku, nego svoje presveto Tijelo
i Krv.
Ti razveseljuje sve vjerne svetom gozbom i napaja ih spasonosnim kaleom u kom su
sve slasti raja, i s nama se goste sveti aneli, no s veom milinom.
6. O, kako je velika i asna sluba sveenika kojima je dano Gospoda beskrajnoga
velianstva rijeima posveivati, ustima blagoslivljati, rukama drati, vlastitim ustima
uzimati i drugima dijeliti!
O, kako bi morale biti iste one ruke, kako ista usta, kako sveto tijelo, kako neokaljano
srce sveenikovo u koje toliko puta ulazi Zaetnik istoe!
Iz ustiju sveenikih ne smije izlaziti nita drugo, osim sveta, estita i korisna rije kad
tako esto prima Sakramenat Kristov.
7. Oi bi njegove morale biti bezazlene i stidljive kad su nauene gledati Tijelo Kristovo.
Ruke iste i prema nebu uzdignute kad su navikle ticati Stvoritelja neba i zemlje.
Sveenicima se napose kae u Zakonu: Budite sveti, jer sam ja svet, Gospod Bog va.
8. Neka nam pomogne milost tvoja, svemogui Boe, da mi koji smo primili slubu
sveeniku, uzmognemo sluiti tebi dostojno i pobono u svoj istoi i dobroj
savjesti. Pa ako ne moemo ivjeti u tolikoj nevinosti ivota, kao to bi morali, daj da
barem dostojno oplakujemo zla koja smo poinili, sluimo ti u budue revnije, u duhu
poniznosti i dobroj nakani volje.
Glava 12
Tko kani primiti Krista mora se veoma marljivo pripraviti
Glas Ljubljenoga:
1. Ja sam ljubitelj istoe i darivatelj svake svetosti.
Ja traim isto srce i tamo je mjesto moga poinka.
Pripremi mi veliku dvoranu opremljenu i slavit e kod tebe vazam sa svojim uenicima.
Ako hoe da doem k tebi i da ostanem kod tebe, onda odstrani stari kvasac i oisti stan
srca svojega.
Iskljui vas svijet i svu buku grijeha: stoj kao osamljen vrabac na krovu i razmiljaj u
gorini svoje due o svojim prestupcima.
Svatko tko ljubi priprema svome dragom ljubljenome najbolje i najljepe mjesto, jer se
po tome pozna elja za primitkom ljubljenoga.
2. Znaj ipak da ne moe udovoljiti ovoj pripravi zaslugom svoga truda, pa kad bi se
pripravljao i itavu godinu i kad ne bi nita drugo imao na umu.
Nego te priputam k svome stolu iz istog smilovanja i milosti: kao kad bi koji bogata
pozvao na ruak prosjaka, i taj ne bi mogao niim drugim naplatiti njegova dobroinstva
osim da se ponizi i da mu zahvaljuje.
Uini dakle koliko je do tebe; uini revno, ne iz obiaja, ne iz nude, nego sa strahom i
potovanjem i eljno primi Tijelo ljubljenoga Gosipodina Boga svoga koji se udostojio doi
k tebi.
Ja sam onaj koji sam te pozvao; ja sam zapovjedio da bude tako; ja u nadoknaditi to ti
nedostaje: doi i uzmi me.
3. Kad ti udijelim milost pobonosti, zahvaljuj Bogu svome; ne dajem je jer si vrijedan,
nego jer sam ti se smilovao.
Ako je nema nego se uti vie suhim, daj se na molitvu, uzdii i kucaj: ne prestani dok
ne zaslui primiti mrvicu ili kapljicu spasonosne milosti.
Ti treba mene a ne ja tebe.
Ti ne dolazi da mene posveti, nego ja dolazim da tebe posvetim i popravim.
Ti dolazi da se po meni posveti i da se sa mnom sjedini; da primi moju milost i da se
nanovo oduevi za popravak.
Ne zanemari ove milosti; nego svom marIjivoou spremaj srce svoje i uvedi k sebi
ljubljenoga svoga.
4. Potrebno je pak da se ne samo spremi na pobonost prije Priesti, nego da se takoer
uzdri u njoj nakon to si primio Sakramenat. Ne trai se manja panja poslije, nego i
pobona priprava prije. Jer dobra panja poslije najbolja je priprava da primi veu
milost.
Radi toga naime biva netko veoma nezadovoljan to odmah odvie hlepi za izvanjskim
utjehama.
uvaj se brbljanja, ostani u skrovitosti i uivaj Boga svoga: ima naime onoga koga ti ne
moe oduzeti itav svijet.
Ja sam onaj komu mora dati svega sebe: tako da ve ne uiva vie u sebi nego u meni
bez svake brige.
-------

Knjiga etvrta
Glava 13 - 18
Glava 13
Kako pobona dua mora teiti svim srcem za sjedinjenjem s Kristom u
Sakramentu
Glas uenikov:
1. Tko e mi dati, Gospode, da te naem samoga, da ti otvorim itavo srce svoje i da
te uivam kao to eli dua moja; i da me ve nitko ne prezire, niti me ikoje stvorenje
buni ili me brine, nego da ti jedini govori meni, a ja tebi, kao to obiava ljubljeni
govoriti ljubljenome i prijatelj s prijateljem gostiti se?
To molim, za tim udim, da se sav sjedinim s tobom i da odvratim srce svoje od svih
stvorenih stvari i da se radije uim po svetoj Priesti i estom sluenju Mise kuati ono
to je nebesko i vjeno.
Ah, Gospode Boe, kako u se sav sjediniti s tobom i biti posve od tebe proet, a posve
zaboraviti sebe?
Budi ti u meni, a ja u tebi; i dopusti da tako ostanemo jednako zajedno.
2. Ti si zaista ljubljeni moj, poznat meu tisuama, u kojem se dopada dui mojoj
stanovati sve dane ivota svoga.
Ti si zaista mirotvorac moj u kom je najvei mir i pravi poinak, izvan kojega je muka i
bol i beskrajna bijeda.
Ti si zaista sakriveni Bog; ti ne vijea s bezbonicima nego razgovara s poniznima i
bezazlenima.
O kako je sladak, Gospode, duh tvoj! koji se, da bi pokazao svoju milinu djeci, dostoji
hraniti ih preslatkim kruhom to je siao s neba.
Zaista nema naroda tako velikoga kojemu bi bogovi njegovi bili tako blizu, kao to si ti,
Boe na svima svojim vjernima; kojima se daje za jelo i uitak da ih svaki dan utjei
i da im srce podigne k nebu.
3. Koji je naime drugi narod tako slavan kao to je kranski puk?
Ili koje je stvorenje pod nebom tako ljubljeno kao to je pobona dua, u koju dolazi Bog
da je hrani slavnim svojim tijelom?
O neiskazane milosti! O divnoga snienja! O neizmjerne ljubavi to je ovjeku napose
iskazana!
No ime u uzvratiti Gospodu za tu milost, za tu tako divnu ljubav?
Nema niega drugoga to bih mogao kao drae darovati, nego da svoje srce posve
predam svome Bogu i posve ga sjedinim s njime.
Onda e klicati sve to je u meni kad dua moja bude savreno sjedinjena s Bogom.
Onda e mi rei: ako ti hoe biti sa mnom, ja u biti s tobom. A ja u mu odvratiti:
udostoj se, Gospode, ostati sa mnom, jer ja elim rado biti s tobom.
U tom je sva moja elja: da srce moje bude sjedinjeno s tobom.
Glava 14
O arkoj elji nekih pobonih dua za tijelom Kristovim
Glas uenikov:
1. O, kako je velika dobrota tvoja, Gospode, to je uva za one koji te se boje.
Kad se sjetim nekih pobonih dua kako pristupaju k tvome Sakramentu, Gospode, s
najveom pobonou i udnjom, onda se ee u sebi zasramim i zacrvenim to
pristupam tako mlitavo i hladno k tvome oltaru i k stolu svete Priesti.
to ostajem tako suh i bez topline srca; to nisam sasvim oduevljen pred tobom, Bogom
svojim, niti tako arko ganut i razveseljen, kao to su bile mnoge pobone due koje se
nisu mogle uzdrati od plaa radi prevelike elje za Prieu i osjetljive ljubavi srca: nego
su istodobno ustima srca i tijela ivo udili za tobom. Boe, ivim izvorom, ne mogavi
drukije ublaiti ni zasititi svoga glada, osim da prime tvoje Tijelo sa svom radou i
duhovnom enjom.
2. O, zaista arka bila je vjera njihova; pokazuje se kao dovoljan dokaz svete tvoje
prisutnosti!
Oni naime zbilja poznavaju Gospodina svoga u lomljenju hljeba; njihovo srce tako jako
gori u njima kad Isus s njima hoda.
A od mene je esto daleko takva tenja i pobonost, tako jaka ljubav i ar.
Budi mi milostiv, dobri, slatki i dobrostivi Isuse: i daj siromanomu prosjaku svome
barem katkada outjeti malo od srdane enje ljubavi tvoje u svetoj Priesti da moja
vjera bolje ojaa, nada u tvojoj dobroti poraste, a ljubav jednom savreno zapaljena,
okusivi nebesku manu, nikada ne ugasne.
3. Tvoje je pak milosre u stanju da mi dadne i tu eljenu milost, i da me arkim duhom
preblago pohodi u dan kad se tebi svidi.
Premda naime ne gorim tolikom eljom posebnih tebi odanih dua, ipak po milosti tvojoj
udim za onom velikom arkom eljom, molei i udei da postanem dionikom svih takvih
revnih ljubitelja tvojih i da se pribrojim k njihovoj svetoj zajednici.
Glava 15
Milost se pobonosti stjee poniznoi i samoodricanjem
Glas ljubljenoga:
1. Milost pobonosti mora ustrajno traiti, eljno prositi, strpljivo i pouzdano oekivati,
zahvalno primati, ponizno uvati, revno s njom sudjelovati i Bogu prepustiti vrijeme i
nain vinjega pohoda dok ne doe.
Napose se mora poniziti kad uti malo ili nita pobonosti u nutrini; ali ne smije
postati odvie maloduan niti se neumjereno alostiti.
esto Bog daje u jednom kratkom asu to je uskraivao dugo vremena; daje katkada na
koncu to je u poetku, kad smo ga molili, odgaao da dade.
2. Kad bi se milost uvijek brzo davala i dobivala im se zaeli, ne bi to bilo dobro za
slaboga ovjeka.
Zato valja milost pobonosti oekivati u dobroj nadi i poniznoj strpljivosti. Ipak pripii
sebi i svojim grijesima kad se ne daje, ili takoer kad ti se potajno oduzme.
Katkada je sitnica, koja milost spreava i sakriva; kad bi se to smjelo nazvati sitnicom, a
ne radije velikom stvari, jer spreava toliko dobro.
No ako to, bilo malo ili veliko, ukloni i savreno svlada, bit e ti to si traio.
3. Jer odmah, im se svim srcem preda Bogu i ne trai ovo ili ono prema svojoj volji
ili htijenju, nego se posve preda njemu, poluit e sjedinjenje i mir; jer za niim nee
imati tako jake tenje niti e ti se dopadati kao to mile odluke boanske volje.
Tko god dakle usmjeri svoju nakanu bezazlenim srcem gore k Bogu i lii se svake
neuredne ljubavi ili sklonosti prema bilo kojoj stvorenoj stvari, taj e biti vrlo sposoban
za primitak milosti i dostojan dara pobonosti.
Jer Gospod sipa tamo svoj blagoslov gdje nae prazne posude.
I to se tko savrenije odrekne niskih stvari i to preziranjem vie umre samome sebi,
toliko bre milost dolazi, obilnije ulazi i vie uzdie slobodno srce.
4. Onda e vidjeti i obilovati i udit e se i porasti e srce njegovo u njemu, jer je ruka
Gospodnja s njime, i on se posve predao u ruke njegove dovijeka. Evo tako e biti
blagoslovljen ovjek koji trai Boga svim srcem svojim i koji se ne oslanja u dui svojoj
na zlo.
On primajui svetu Euharistij u zasluuje veliku milost boanskoga sjedinjenja, jer ne
gleda na vlastitu pobonost i utjehu, nego iznad svake pobonosti i utjehe na Boju slavu
i ast.
Glava 16
Kako moramo iznijeti Kristu svoje potrebe i moliti njegovu milost
Glas uenikovi
1. O preslatki i preljubljeni Gospodine Isuse, koga elim sada pobono primiti, ti pozna
slabost moju i nevolju koju podnosim; u kolikim zlima i grijesima leim; kako sam esto
pritisnut, napastovan, smeten i okaljan.
Dolazim k tebi radi lijeka i molim te za utjehu i olakanje.
Govorim onome komu je sve poznato, komu je otvorena cijela moja nutrina i koji me
jedini moe savreno utjeiti i pomoi.
Ti zna na kojim dobrima prije svega oskudijevam i kako sam siromaan krepostima.
2. Evo stojim pred tobom siromah i gol, molei milost i prosei za milosre.
Okrijepi gladnoga prosjaka svoga, ugrij moju hladnou ognjem ljubavi svoje, prosvijetli
moju sljepou sjajem prisutnosti svoje.
Pretvori mi sve zemaljsko u gorinu; sve to je teko i protivno da strpljivo snosim, sve
to je nisko i stvoreno da prezirem i zaboravim.

Uzdigni srce moje k sebi u nebo i ne pusti da lutam po zemlji.
Neka mi ve odsada ti jedini bude slast dovijeka; jer si ti jedini moje jelo i pilo, moja
ljubav i veselje, moja slast i sve dobro moje.
3. O, da bi me posve zapalio svojom prisutnou, spalio i u sebe pretvorio; da postanem
jedan duh s tobom po milosti unutarnjeg sjedinjenja i stapanju arke ljubavi!
Ne dopusti da odem od tebe gladan i edan, nego postupaj sa mnom milosrdno kao to si
ee obiavao divno raditi sa svojim svecima.
Kakvo udo ako bih se kroz tebe sav pretvorio u oganj i nestao u sebi; kad si oganj koji
uvijek gori i nikada ne prestaje; ljubav koja isti srca i prosvjetljuje razum!
Glava 17
Oarkoj ljubavi i ivoj elji primiti Krista
Glas uenikov:
1. S najveom pobonou i arkom ljubavlju, sa svom eljom i arom srca elim te
primiti, Gospode, kako su te eljeli primiti mnogi sveci i pobone osobe koje su ti bile
veoma drage radi svetosti ivota i koje su gorjele od pobonosti.
O Boe moj, vjena ljubavi, sve dobro moje, sreo beskrajna! elim te primiti s
najivljom eljom i najveim potovanjem koje je ikada koji svetac imao ili mogao
outjeti.
2. I premda nisam vrijedan da osjeam svu onu pobonost, ipak ti prikazujem svu elju
svoga srca kao kad bih ja jedini imao sve one predrage gorue elje.
No i sve to moe pobono srce shvatiti i poeljeti, sve to tebi prinosim i prikazujem s
najveim potovanjem i najdubljim arom.
Ne elim nita sebi pridrati, nego i sebe i sve svoje svojevoljno i od srca rado rtvovati
tebi.
Gospode Boe moj, stvoritelju moj i otkupitelju moj, elim te primiti danas s takvom
eljom, tovanjem, hvalom i au, s takvom zahvalnou, dostojanstvom i ljubavlju, s
takvom vjerom, nadom i istoom kako te je primila i udjela za tobom Majka tvoja,
slavna Djevica Marija, kad je anelu, koji joj je navijestio tajnu Utjelovljenja, ponizno i
pobono govorila: Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po rijei tvojoj.
3. Pa kao to je blaeni pretea, najuzvieniji od svetaca, Ivan Krstitelj, u tvojoj
prisutnosti radostan klicao u Duhu Svetome, dok je jo bio zatvoren u materinoj utrobi; a
poslije gledajui Isusa, gdje ide meu ljudima, vrlo se ponizivi govorio s pobonom
enjom: Prijatelj zarunikov, koji stoji i slua ga, veoma se raduje glasu zarunikovu;
tako se i ja elim rasplarntiti velikim i svetim eljama i darovati samoga sebe tebi svim
srcem.
Stoga ti prinosim i prikazujem za sebe i sve, koji su mi se preporuili u molitve, klicanja
svih pobonih srdaca, duevna, ganua i vrhunaravna prosvjetljenja i nebeska vienja, sa
svim krepostima i hvalama to su ih ponavljali, ili ponavljaju sva stvorenja na nebu i na
zemlji; da te svi dostojno hvale i dovijeka slave.
4. Primi moje elje, Gospode Boe moj, i udnje za beskrajnom hvalom i
blagoslivljanjem bez mjere; na to ti ima pravo prema mnoini neiskazane svoje
veliine.
To ti iskazujem i elim iskazati za sve pojedine dane i asove vremena; i da ti sa mnom
zahvaljuju i hvale te, pozivljem i zaklinjem molitvama i eljama sve nebeske duhove i sve
tebi vjerne.
5. Neka te hvale svi narodi, plemena i jezici; i sveto i od meda slae ime tvoje neka
uvisuju uz najvee klicanje i arku pobonost.
I tko god s potovanjem i pobonou slui, slavi i sa ivom vjerom prima tvoj
Sakramenat, neka zaslui nai kod tebe milost i milosre i neka smjerno moli i za mene
grenika.
I kad se nauiju eljene pobonosti i milog sjedinjenja, te divno okrijepljeni odu od
svetoga nebeskoga stola, neka se udostoje sjetiti i mene siromaha.
Glava 18
Neka ovjek ne ispituje znatieljno tajne Sakramenta, nego ponizno nasljeduje
Krista, podvrgavajui svoj razum svetoj vjeri
Glas Ljubljenoga:
1. Valja ti se uvati znatieljnog i beskorisnog ispitivanja ovoga najuzvienijeg
Sakramenta, ako nee da potone u dubini sumnje.
Tko istrauje velianstvo Boje, bit e smrvljen od slave njegove. Vie moe Bog uiniti
nego li ovjek shvatiti.
Ne zabranjuje se ispitivanje istine pobono i ponizno, ako si spreman uvijek prihvatiti
pouku i trudi se da se dri zdravog miljenja Otaca.
2. Blaena jednostavnost koja puta teke putove istraivanja i hoda ravnom i sigurnom
stazom zapovijedi Bojih.
Mnogi su izgubili pobonost kad su htjeli ispitivati previsoke stvari. Od tebe se trai vjera
i poten ivot; a ne duboki um, niti udubljivanje u tajne Boje.
Ako ne razumije i ne shvaa to je ispod tebe, kako e shvatiti to je iznad tebe?
Podvrgni se Bogu i podloi svoje miljenje vjeri, pa e ti se dati svjetlo znanja ukoliko ti
bude potrebno i korisno.
3. Neki podnose teke kunje radi vjere i Sakramenta; no to ne valja pripisati njima nego
prije neprijatelju.
Nemoj se starati i nemoj raspravljati sa svojim mislima, niti odgovaraj na sumnje koje ti
avao narivava; nego vjeruj rijeima Bojim, vjeruj njegovim svecima i prorocima pa e
pobjei od tebe opaki neprijatelj.
esto veoma koristi kad sluga Boji podnosi takve stvari.
Jer nevjernike i grenike, koje avao ima ve sigurno u vlasti, njih ne kua; ali pobone
vjernike kua i mui na razne naine.
4. Nastavi dakle s jednostavnom i nedvojbenom vjerom i pristupi k Sakramentu smjernim
tovanjem.
I to god ne moe razumjeti, mirno povjeri Bogu.
Bog te ne vara; vara se onaj tko samome sebi odvie vjeruje.
Bog hoda s priprostima, objavljuje se poniznima, daje razumijevanje malenima; on
oituje misao istim duama, a uskrauje milost znatieljnima i oholima.
Ljudski je razum slab i moe se prevariti; prava se pak vjera ne moe prevariti.
5. Svaki um i svako naravno istraivanje mora vjeru slijediti, a ne prethoditi niti je lomiti.
Jer vjera i ljubav ovdje najvie odsijevaju i na skriveni nain djeluju u ovom najsvetijem i
najuzvienijeon Sakramentu.
Bog vjeni i neizmjerni i beskrajne moi ini velika i nedokuiva djela na nebu i na zemlji;
i ne mogu se istraiti divna djela njegova.
Kad bi djela bila takva da ih ljudski um moe lako shvatiti, ne bi bila divna niti bi se
mogla nazvati neiskazanima.

Toma Kempenac - Nasljeduj Krista

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Toma Kempenac - Nasljeduj Krista

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Toma Kempenac: Nasljeduj Krista

u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca