Mehmet II.

Osvaja
Posljednji pokuaji Carigrada
Pad Carigrada tj. Bizanta je imala vie simbolinu oblik nego kako je utjecala na
politiku ostatak Europe. Pad Carigrada se nije desilo preko noi nego su Turci sve
vie okruili Bizant i prijetili mu, da ne idemo previe u analizu pisama koji su
carevi slali zapadu navest emo Cara Konstantina XI. koji se nada pomoi
Zapada. Te su nade bile slave, ali drugih uope nije bilo. Tako u posljednjem
trenutku ponovo pokuava obnoviti propalu uniju. U ulozi Papinog legata u
Carigrad je stigao kardinal Izidor koji je 12.12.1452. u Svetoj Sofiji proglasio uniju
i odsluio misu po rimskom obredu. 1 Bizantski narod zbog toga se strahoviti
naljutio budui da se u tekoj situaciji vie nego ikada drao svoje vjere i
osjetljivije nego ikad reagirao na povrede svojih religioznih osjeaja. to se vie
bliio trenutak propasti, to je snanija postajala ona bizantska struja koja je
zagovarala pomirenje s Turcima i koja je u osmanskoj vladavini vidjela manje zlo
od podlonosti Rimu2.
Pad Carigrada
Na vlast 1451. godine dolazi Mehmet II. (1451-1481.) koji je Osmansku dravu iz
reda regionalnih veliina iznio do ranga velike sile. Nakon to je sebi osigurao
prijestolje i uvrstio svoju vlast mogao se 1453. posvetiti Carigradu. Carigrad je u
oima Turaka bila Zlatna jabuka (Kizil Elma, doslovno: Crvena jabuka), velik,
bogat grad kranskog svijeta koji lei nadohvat, privlaan objekt osmanskog
stratega.3 Kako bi osigurao svoju koncentraciju na Carigrad je Mehmet II. Potpisao
mirovne sporazume s Ugarskom i Mletakom Republikom. Kada su Mleani u
svibnju 1453.godine poslali flotu u pomo Bizantu, vrijeme je ve istjecalo. 4 Prije
zapoinjane opsade Carigrada Mehemed Osvaja preuzeo je nadzor nad
Bosporom izgradivi utvrdu Rumeli Hisari na europskoj obali, nasuprot Anadolu
Hisari, utvrdi koju je njegov pradjed Bajazid bio sagradio za prolaz kroz Bospor.
Opsada Carigrada trajala je 54 dana- od 6.4 do 29.5 1453.godine. 5 U prvim
danima opsade travnja 1453. doveo je Mehmed II. Golemu vojsku pod zidine
grada. Nasuprot njemu, na bizantskoj je strani bilo svega 5000 grkih i 2000
stranih branitelja. Glavni odred zapadnih boraca sastojao se od 700 Genoveana
koji su na veliku radost Bizantinaca stigli netom prije poetka opsade Carigrada
na dvjema galijama pod zapovjednitvom Giustinianija. 6 Redovna vojska
Osmanskog Carstva imala manje od 50 000 vojnika.7 Ono to je inilo snagu
Carigrada nije bila njegova herojska, ali brojano ipak posve nedostatna
obrambena vojska, ve njegov poloaj i vrstoa njegovih zidina, za koje su se i
Ivan VIII. I Konstantin XI. pobrinuli najbolje to su mogli. Povoljan strateki poloaj
1

Georgije Ostrogorski, Povijest Bizanta 324-1453, 2.dopunjeno izdanje, Golden marketingTehnika knjiga,Zagreb,2006, str. 338
2
isto
3
Matuz Josef, Osmansko Carstvo, kolska knjiga,Zagreb 1992.,,str 42
4
Inalcik Halil, Osmansko Carstvo:klasino doba 1300.-1600.,Sredna Europa,
Zagreb,2092., str 28-29
5
isto
6
G.Ostrogorski, Povijest Bizanta 324-1453. Str.339
7
I.Halil, Osmansko Carstvo:klasino doba 1300.-1600.,str. 28

i snaga gradskih zidina ve su vie puta spasili Bizant, iako u kombinaciji s

bizantskom vojnom nadmoi u usporedbi s vanjskim svijetom. Sada je tehnika
nadmo bila na strani Turaka. Mehemed II. Pripremio ej silno naoruanje, stvorivi
prije svega snanu artiljeriju uz pomo zapadnih tehniara. Pri osvajanju
Carigrada Turci su to novo oruje primijenili u dotad nevienu opsegu tako da su,
rema rijeima jednoga grkog suvremenika, topovi odluili o svemu. Mali topovi
kojima je raspolagao Carigrad nisu se mogli mjeriti sa snanom osmanskom
artiljerijom.8 Stvarna opsada zapoela je 7.4. napad je prije svega bio usmjeren
na gradske zidine s kopnene strane, osobito na Pemptska vrata, u kojima su Turci
prepoznali najslabiju toku bizantske obrambene linije. Prilaz Zlatnom Rogu bio je
blokiran tekim lancem i Osmanlijama uza sav trud nije polo za rukom razoriti
ga. Pri jednom od pokuaja proboja razvila se 20.4. teka pomorska bitka u kojoj
je pobijedila carska flota. Ta je pobjeda U Carigradu izazvala oduevljenje i ulila
braniteljima novu hrabrost, ali opkoljenom gradu nije donijela pravo olakanje. 9
Naprotiv, Mehmed II. Je 22.4. uspio preko kopna dovui u Zlatnu Rog vei broj
brodova i sada je grad i odande bio pod topovskom paljbom jednako kao s kopna.
Mala vojska branitelja borila se oajnikom hrabrou protiv neizbjene sudbine.
Sam car bio je na elu svojih boraca kao primjer muevne odlunosti. Sve do
posljednjeg trenutka ustrajao je na svom poloaju kao netko tko je odluio da
nee nadivjeti propast svojega cilja.10 Vie velikih napada ostalo je bez rezultata
i samopouzdanje neprijatelja bilo je pokolebano, ali su i zidine grada pod
opsadom nakon sedmotjednoga napada ve bile teko oteene. Nastupio je
trenutak konane odluke.11 U osmanskom taboru nastavila se rasprava izmeu
Candarlija, koji je tvrdio da opsada nee biti uspjena te da se mora odmah
prekinuti, i sultana i njegove ratoborne skupine, ija je budunost visila o uspjehu
opsade. Sukob je izaao na vidjelo na ratnom vijeu,odranom nakon vijesti da su
Venecija i Ugarska zapoele okupljati svoje vojne snage. Kada se car odbio
predati, Osmanlije su 29.5. odredili za zavrni napad. Pripreme za taj napad vodio
je Zaganos.12 Naveer prethodnog dana, dok je sultan pripremao svoje ete za
borbu, krani su u Svetoj Sofiji odrali zadnju misu, Grci i Latini zajedno. Nakon
tog sveanog trenutka borci su se vratili na svoja mjesta i car je sve do kasno u
no obilazio obrambenu liniju. U ranim jutarnjim satima zapoela je ofenziva i
grad je ovaj put napadnut sa svih triju strana istodobno. Ipak, junaka obrana
otpoetka je vrijeme odolijevala navali i uspjeno odbijala svaki napad. Tada je
sultan ukljuio u borbu svoju glavnu priuvu, janjiare, i toj je elitnoj postrojbi
osmanske vojske nakon estoke borbe polo za rukom popeti se na gradske
zidine . Giustiniani, koji se borio na strani cara, u odluujuem je trenutku smrtno
ranjen i odnesen s poprita. Njegova smrt unijela je nemir u redovima branitelja i
to je ubrzalo osmanski prodor. Ubrzo je grad bio u njihovim rukama. Konstantin
XI. borio se do posljednjeg trenutka i u borbi je naao smrt kakvu je traio. 13
Sultan nije elio pljakanje njegova budueg glavnog grada, ali ga je vjerski zakon
obvezivao da dopusti tri dana pljake. Grad je bio osvojen silom i stoga su, prema
8

G.Ostrogorski, Povijest Bizanta 324-1453. Str.339

Isto, str. 339
10
Isto, str. 340
11
Isto,str.340.
12
I.Halil, Osmansko Carstvo:klasino doba 1300.-1600.,str. 29
13
G.Ostrogorski, Povijest Bizanta 324-1453. Str.340
9

erijatu, pokretna dobra bila zakonit plijen vojnika, a stanovnitvo je moglo biti
zakonito pretvoreno u roblje. Prvog dana nakon osvajanja Mehmed je uao u grad
u povorci, zaustavio pljakanje i otiao u crkvu Svete Mudrosti gdje se pomolio.
Pretvori je tu crkvu u damiju i objavio:Odsada je moja prijestolnica Istanbul. 14
Nakon toga se nastavilo pljakanje to je imalo za posljedicu da su unitena
bogatstva neprocjenjive vrijednosti, umjetnika djela i dragocjeni rukopisi, slike
svetaca i crkvena oprema. 15

Pohodi Mehmeda II. Osvajaa protiv despotovine i njezin pad

Odmah poslije pada Carigrada sultan je 1454 s velikom vojskom krenuo protiv
Srbije. U tom pohodu sultan je uspio da zauzme velik dio despotovine, u prvom
redu njezine centralne oblasti, opustoi zemlju Smederevo pa se povukao prema
Sofiji. Vojsku je ostavio kod Kruevca, a po zauzetim oblastima razaslao inovnike
i carinike da preuzmu vlast. Meutim, velika despotova vojska nije prekidala
operacije. Stigao je u pomo i Ivan Hunjadi i uspio da razbije tursku vojsku, a
njezina je zapovjednika sa 18 najistaknutijih starjeina poslao kao zarobljenika k
despotu u Smederevo.16 Kako su Turci 1454. Zauzeli uglavnom centralne oblasti
despotovine, dvije male srpske vojske pod zapovjednitvom Nikole Skobaljia
ostale su na jugu, u Sitnici i Gluboici, odsjeene od srpske glavnine. Iako im je
despot savjetovao, neka se predaju nadmonoj turskoj vojsci, jer im ne moe
poslati pomo, i obeavao da e ih kasnije otkupiti, mala Skobaljieva vojska nije
htjela predati se, ve je nastavila na veliku tursku vojsku i uspjela da je razbije i
nanese joj velike gubitke. Bilo je potrebno, da sam Mehmed doe s pojaanjem,
pa da taj mali odred poslije ilavog otpora i herojske borbe bude svladan istono
od Vranja. Voa otpora Nikola Skobalji i njegov stric pali su u tursko ropstvo i bili
nabijeni na kolac.17 Idue godine 1455. Turci su krenuli protiv Novog Brda. Grad je
pruao estok otpro, ali se morao predati poslije 40 dana bombardiranja
opsadnom artiljerijom. Ugovorom o predaji sultan je obeao, da e potedjeti
cjelokupno stanovnitvo, ali je poslije predaje grada naredio, da se najugledniji
ljudi poubijaju. Poslije pada Novog Brda Turci su zaposjeli sav juni dio
despotovine. Despot nije mogao dobiti nikakvu pomo ni u Ugarskoj ni u Austriji,
pa je pristao na mir, koji mu je sultan ponudio. Po tom miru zadrao je samo
oblasti, koje su se nalazile sjeverno od Zapadne Morave. 18 Bez obzira na sklopljen
mir, sultan je 1456 krenuo na Smederevo, ali je ondje imao velikih gubitaka, pa je
svoju vojsku, naoruanu tekom artiljerijom i dunavsku flotu bacio na Beograd,
kome su najprije pritekli u pomo slabo naoruani njemaki, ugarski i poljski
kriari pod vodstvom vatrenog propovjednika kriarskog rata protiv Turaka,
franjevca Ivana Kapistrana, a zatim i Ivana Hunjadi, koji je svojom flotilom
14

I.Halil, Osmansko Carstvo:klasino doba 1300.-1600.,str. 29

G.Ostrogorski, Povijest Bizanta 324-1453. Str.340
16
45. Skupina autora, Historija naroda Jugoslavije, sv. 1, kolska knjiga, Zagreb 1953.str.
475
17
Isto,str.475
18
Isto,str.475
15

amaca razbio tursko brodovlje na Dunavu. Za obranu Beograda poslao je despot

i srpske trupe, a njegovi su ljudi ometali du cesta tursko snabdijevanje. U borbi
za Beograd, u kojoj su se naroito istakli srpski odredi, turska je vojska bila
odbijena. Depot je zatraio mir od sultana, ali je potkraj godine i on umro. 19
Poslije smrti despota ura izbio je svom estinom sukob razliitih interesa u
srpskoj feudalnoj klasi to je imalo za rezultat da Turci jo lake zauzmu cijelu
despotovinu. Mahmud Anelovi, komandant turskih trupa, uspio je da zauzme
itavu Srbiju osim Smedereva. U Smederevu su posljednju nadu polagali u plan,
koji su prihvatili i Maari, da se sklapanjem braka izmeu bosanskog
prijestolonasljednika Stefana Tomaevia i Lazareve keri Jelae ujedine Bosna i
Srbija. Vjenanje je obavljeno u travnju 1459, ali nije spasilo Srbiju, kao to je nisu
spasile ni ugarske trupe, koje su poslije vjenanja ule u Smederevo. Sultan je za
Srbiju ve bio odredio sanak-bega, kadije i subae. Gotovo bez borbe uli su
Turci u Smederevo u lipnju 1459. To je bio i kraj despotovine. 20

Pad Bosne
Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi (1461-1463) pokuavao je da pripremi
zemlju za konanu borbu protiv Turaka. Poslije pada Bizanta (1453) i Srbije (1459)
bilo je jasno, da sultan Mehmed II. Osvaja sprema unitenje bosanske drave. I
pojedini feudalci uvidjeli su u posljednjem trenutku. Oslanjajui se u pomo
kranske koalicije, koju je organizirao papa Pio II., Stjepan Tomaevi je otkazao
plaanje danka sultanu (1462). Oekivalo se prema tome, da e Turci navaliti
idue godine s veom vojskom na Bosnu. Kralj je radio svim silama, da pripremi
zemlju za obranu, osobito da na vrijeme osigura pomo izvana. Kada se uvjerio,
da se toj pomoi ne moe nadati, obratio se Porti s molbom za primirje od 15
godina.21 Primirje je obeano bosanskim poslanicima, ali samo da bi se prikrile
prave namjere sultanove i neoikavano izveo napadaj na Bosnu. Nekoliko dana
poslije odlaska bosanskog poslanstva krenuo je sultan Mehmed II. S velikom
vojskom za njim. I bez tog iznenaenja Bosna sama nije mogla da suzbije navalu
Turaka; ovako je nastalo odmah rasulo, im se pojavila turska vojska. Pavlovii i
vojvoda Tvrtko Kovaevi, koji su prvi bili na udarcu, nisu ni pokuali da se
obrane, nego su se predali sultanu. Svi su oni, meutim, pogubljeni po nareenju
sultanovu. Kraljevsku prijestolnicu Bobovac predao je njegov zapovjednik, im se
pokazala turska vojska.22 Stjepan Tomaevi je pokuao da se spasi bijegom iz
zemlje, ali ga je stigla turska konjica u gradu Kljuu na Sani, i on se morao
predati. Poto mu je iznueno nareenje, neka se svi gradovi predadu Turcima, i
njega je stigla sudbina spomenutih velikaa. Samo neto vie od mjesec dana bilo
je potrebno Turcima, da unite bosansku feudalnu dravu razlivenu unutranjim
sukobima i preputenu svojo sudbini od strane sila, kojih je pomo oekivala. 23
19
20
21
22
23

Isto,str475-476.
Isto,str 476-477.
Isto, str. 609.
Isto,str. 609.
Isto, str. 610.