1

Rufus Pereira

ISUS DANAS

Posveeno
ISUSU KRISTU
mojemu Uitelju i Spasitelju
mojemu Gospodaru i Prijatelju
koji je isti danas kao to je bio juer
i kao to e biti sutra
otac Rufus Pereira

Pokret krunice za obraenje i mir

Zagreb 1999

IMPRESUM
BIBLIOTEKA
IVOT"
Knjiga 3.
urednik
Dr. fra Smiljan
O.F.M.
naslov originala
Fr. Rufus Pereira,
Diocesan Pastoral
1998
prevela
Andrea Tiljar

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb
"KRUNICA I

UDK 248.1
261.6
PEREIRA, Rufus
Isus Danas / Rufus Pereira ; [prevela Andrea Tiljar].
- Zagreb : Pokret krunice za obraenje i mir [<etc.>] ,
1999. - 64 str. ; 18 cm
Prijevod djela: Jesus Today.
ISBN 953-97063-0-0 (Pokret krunice)
961203060

lektor
Andrea Tiljar i Ljerka Rpguli
obrada teksta
Dr. fra Smiljan Dragan Koul
Ratimir Delorko
izdavai
"Pokret krunice za obraenje i mir",
Brodograditeljska 2, 10020 Zagreb
za izdavae
Dr. fra Smiljan-Dragan Koul O.F.M.
tisak
Feroproms d. o., Zagreb
Pokret krunice za obraenje i mir, Zagreb

ISBN 953-97063-0-0 (Pokret krunice)

Dragan Koul

JESUS TODAY
Centre, Mumbai

PREDGOVOR
Pokret krunice za obraenje i mir u svome nastojanju oko
duhovnoga preporoda i kranske obnove naega naroda pozvao je
poznatoga profesora Svetoga Pisma i egzorcista oca Rufusa Pereiru da u
Hrvatskoj odri seminar za nutarnje iscjeljenje i oslobaanje, te
jednodnevni susret sa sveenicima i ostalim pastoralnim djelatnicima. Tom
prigodom tiskana je njegova knjiica ISUS DANAS.
Na alost, danas je sve vie krana koji smatraju da se nema smisla
pitati o opstojnosti Sotone. Jo je vie onih koji ne uviaju njegovo
zlokobno djelovanje. Smatramo da je nakon najsotonskijega djela rata,
kako ga oznaava papa Ivan-Pavao II., te svih promjena koje su ranile na
narod krajnje vrijeme da se o tome problemu mjerodavno progovori. Stoga
je otac Rufus kao potpredsjednik Meunarodne udruge egzorcista prava
osoba. Njegovo dugogodinje iskustvo u karizmatskome pokretu Obnove u
Duhu i sluba egzorcista dragocjeni su svima koji se u svojim sredinama
suoavaju s rastom zla, i sveenicima i laicima.
Otac Rufus u ovoj knjiici na vrlo pristupaan i neposredan nain
govori o iskustvima, strahovima i zamkama koje proizlaze iz dananjega
svijeta, te o Isusu, koji od suputnika milou vjere i spoznaje postaje
Spasitelj. Stoga je za svakoga ovjeka najsudbonosnije pitanje: Tko je za
mene Isus Krist? Knjiica Isus danas pomae itatelju da sam sebi
odgovori na to pitanje.
Nadamo se da je ovogodinji boravak oca Rufusa u Hrvatskoj
oznaio poetak nae iroke suradnje. Neka ova knjiica pripravi put za tu
suradnju.
U Zagrebu, na svetkovinu svetih Petra i Pavla 1999.

Dr. fra Smiljan-Dragan Koul, O. F. M.

(duhovni ravnatelj)

I. ISUS DANAS
("A vi, to vi kaete tko sam ja?" - Mk 8,29)
Isprva sam pomislio kako se vodi prevario kada nas je, za mojega
hodoaa u travnju 1984., poveo prema sjeveru, izvan granica Galileje i
izvan Svete Zemlje, sve do arapskoga sela nazvana Banias. U staro se
doba zvalo Panion, po grkom bogu Panu, a u biblijsko doba Cezareja
Filipova, za razliku od Cezareje Maritime na morskoj obali, sjedita
rimskoga guvernera Judeje. Taj je grad bio sagraen u ast cara - zato
Cezareja, a sagradio ga je Filip, tetrarh Itureje i Trahonitisa. A tada nam je
vodi proitao iz Markova evanelja 8, 27-34.
Ovaj je odlomak sredinja toka u Markovu evanelju, izmeu Isusove tri
godine slube propovijedanja i ozdravljanja i kratka razdoblja priprave za
Muku i Smrt. Isus je bio poveo apostole prema sjeveru Galileje, u okolicu
Cezareje Filipove, gdje se, u nii visoko u planini, nalazio rtvenik bogu
Panu. Tisue su ljudi dolazile da se poklone ovom boanstvu, a tu se nala
i arena skupina uglavnom galilejskih ribara koja je pratila Isusa, stolara,
koji je postao lutajui propovjednik.
Isus ih je upitao "to govore ljudi, tko sam ja?". Odgovorili su Mu da Ga
oni meu kojima je nauavao i lijeio tri godine vrlo potuju, neki govore
kako je uskrsnuli Ivan Krstitelj, drugi kako je Ilija koji se ponovo pojavio,
drugi opet kako je jedan od proroka. Tada je Isus opet upitao one koji su
Mu bili bliski tri godine, koji su sluali Njegove propovijedi i koji su iz
neposredne blizine gledali kako ozdravlja: "A vi, to vi kaete, tko sam
ja?". Petar je odgovorio s toliko mnogo rijei "Za nas Ti nisi obian
ovjek. Ti si netko poseban. Ti si Mesija koji je doao od samoga Boga".
Isus e to isto pitanje postavljati svakom pojedinom od nas: "Za koga Me
ti dri?". Jer to je najvanije pitanje u Bibliji, odgovor na koje e
promijeniti na ivot. Je li On samo jedan od mnogih velikih vjerskih voa
ili ak najvei od njih ili netko izvan pukih ljudskih kategorija. I ja sam si
morao odgovarati na to pitanje od samoga djetinjstva.
Prvi Isus kojega sam poznavao kao dijete bio je Njegov kip ili slika
Djeteta Isusa u jaslicama. Naravno da sada znam kako to nije Isus, iako se
mnogim priprostim ljudima takvim, na nesreu, ini. Ali stvari se
mijenjaju. Posjetio sam neku obitelj karizmatika, i, da nekako zaponem
razgovor s njihovom trogodinjom kerkom, pokazao sam prema slici
Presvetoga Srca Isusova na zidu i rekao, mudro kimajui glavom: "Vidi,

to je Isus". Ali ona je samo zurila u mene i rekla: "Ne. To je slika. Isus - u
mojemu srcu". Meni u njezinoj dobi, meutim, ta je slika bila Isus.
Tada sam krenuo u srednju kolu i tamo sam susreo svojega drugoga
Isusa. Moj je omiljeli udbenik bio Schusterova Povijest Biblije koja je
pripovijedala priu nekoga Isusova uda na jednoj stranici, a na suprotnoj
nalazio se prelijep crte toga uda. Meni je tada Isus bio velik iscjelitelj ili
udotvorac. Sada znam, da nije ni jedno od toga dvoga, premda mu
naalost mnoge tisue dolaze samo radi izlijeenja i udesa. Za ivota na
Zemlji Isus je bjeao i skrivao se od onih koji bi Mu dolazili samo radi
takvih nakana.
Jednom sam drao seminar srednjokolkama i posljednjega dana molio
nad njima za njihove potrebe. Jedna me djevojka zamolila da molim za
njezina oca. Uskoro sam je opet vidio u redu i rekao joj: "Za tvojega sam
oca ve molio, zar ne?". Odgovorila je: "Da, ali sada se pomolite za
mojega djeda." Vidio sam je kako eka i trei put, pa sam je, kada je dola
na red, zapitao: "to sada?". Rekla je: "Sada molite za Chica". "A tko e
Chico?" upitao sam. "Moj pas", odgovorila je. Za nju je Isus bio netko koji
je lijeio tate, djedove i pse - kune ljubimce.
Svojega sam treega Isusa susreo kada sam uao u sjemenite u Bombayu.
Dok sam u knjinici itao knjige koje su dovodile u pitanje povijesnost
Evanelja i samo Isusovo povijesno postojanje, moja je mlada
sjemenitarska krv prokljuala, pa sam itao druge knjige koje dokazuju
kako je Isus uistinu postojao - ali nita vie. Danas znam da Isus nije niti
jedno od toga dvoga. On nije puki povijesni lik. On je mnogo vie od toga.
Tada sam se upisao na teologiju, gdje sam susreo svojega etvrtog Isusa Isusa velikoga Uitelja, iji me predivan nauk toliko oarao da sam
napisao doktorsku disertaciju iz Biblijske teologije o Ljubavi u Ivanovu
evanelju. Za mene je tada Isus bio najvei uitelj na svijetu, kao to je
bio i Gandhiju - ali nita vie. Danas znam kako ni to nije Isus. On je
mnogo vie od toga.
Godinama kasnije, imao sam iskustvo u kojemu sam susreo Isusa kao
osobu - stvarniju od bilo koje druge osobe koju sam ikada poznavao; s
kojom sam mogao stupiti u odnos, znajui da e, kad budem govorio,
sluati, a da u ja sluati kad On bude govorio. To je Isus!
Kada je Ivan Krstitelj dvojici uenika pokazao Isusa iz daljine, Isus se
okrenuo i pitao ih to ele. Ne znajui to da kau, jednostavno su
promrmljali: "Gospodine, gdje stanuje?", kao da su htjeli rei:

"Gospodine, ne elimo od Tebe nauk ni izlijeenje. Samo Te elimo kao

osobu, vidjeti Te kod kue". A Isus je odgovorio: "Doite i vidite.", kao da
je htio rei: "Doite i budite sa Mnom i upoznajte Me kao osobu.". Jedan
od uenika, Andrija, doivio je takvo iskustvo da je morao otii svojemu
bratu imunu i rei mu: Susreo sam Isusa. Pronaao sam Mesiju, Onoga
kojega smo ekali i traili (Iv 1, 35-41). Sada razumijem na to je mislio
kardinal Suenens kada sam ga prvi put susreo u Rimu 1975. Pitao me
samo jedno pitanje: "Kada ste susreli Isusa?".
Dok sam predavao zemljopis u koli, odrao sam uenicima sat o snijegu.
Rekao sam im sve to sam znao o snijegu, opisao ga na najbolji mogui
nain, pokazao im slike i dijapozitive snijega i rekao im kako snijeg
izgleda, kakav je na opip itd. Ali u listopadu te godine poveo sam ih na
izlet u Kamir. Iz autobusa mogli smo vidjeti breuljke prekrivene
snijegom u daljini. Tada smo, virei na obje strane kroz staklene prozore
autobusa, opazili snijeg na tlu. Kada se autobus konano zaustavio, samo
sam iskoio van, u snijeg, uzeo ga u ruke, prinio oima i uzviknuo: "Dakle,
to je snijeg." U tjedan dana predavanja o snijegu, samo sam znao o
snijegu. Sada sam upoznao snijeg. Na isti nain, ranije sam samo znao o
Isusu, sada Ga poznajem.
U Knjizi o Jobu, Job i njegovi prijatelji raspravljaju o Bogu i Njegovim
djelima i postupcima prema ovjeku kroz ni manje ni vie nego 34
poglavlja, od 4. do 37. Bog strpljivo slua i na kraju njihovih rasprava
odgovara pitajui Joba pitanje za pitanjem, puna etiri odlomka, od 38. do
41.: "Dakle, Jobe, ti me poznaje, zar ne? Onda Mi reci kako sam stvorio
Sunce, Mjesec," itd., itd. Na kraju 42. odlomka, Job kae: "Dosta,
Gospodine. Bio sam vrlo lud da si uobrazim da te dobro poznajem. Ali
sada shvaam da sam sve ove godine sluao o Tebi od drugih, iz druge
ruke. A sada sam Te vidio vlastitim oima."
Ali ni to nije dovoljno. Apostoli su bili s Isusom pune tri godine, sluali
svo uenje, prisustvovali svakome udu i izlijeenju, bili s Njime u
svakodnevnom bliskom prijateljstvu. A ipak, kakvi su bili prije Duhova?
Bili su tako slabi, uplaeni i grijeni. Isus bi ih sa alou pitao: Toliko
sam vremena s vama i jo Me ne poznate" (Iv 14,9). Zaspali su za molitve,
podigli maeve da brane Isusa, bili ljubomorni jedan na drugoga,
sumnjiavi ak i prema Isusu, sakrivali se iza zatvorenih vrata od straha,
itd. Sve to pokazuje kako samo doktrinalno znanje o Isusu nije dostatno.
Nuan je osobni susret s Bogom da bi se steklo iskustvo Boga. A to se
dogaa samo kada primimo Duha Gospodnjega.

Sam Isus je obeao: "Poslat u vam Duha i On nee biti samo meu vama
ve e i prebivati u vama i tada emo Moj Otac i Ja doi k vama i ostati s
vama." (Iv 14, 16-17, 23.). Tek emo tada duboko razumjeti Isusa u
Njegovoj dvostrukoj funkciji: kao Uitelja Rijei Boje i Iscjelitelja
ljudskih srdaca; te u Njegovu dvojnom odnosu prema nama: kao Bojega
posrednika i ljudskoga sluge. S nepomuenom radou i potpunom
sigurnou volim pjevati jedan od mojih najdraih himana koji sam nauio
na samome poetku Karizmatske obnove u Indiji:
Sluim Uskrslome Spasitelju, On je i danas na svijetu,
Znam da On ivi, ma to ljudi govorili;
Vidim Njegovu milosrdnu ruku, ujem Njegov bodrei glas,
I uvijek kada Ga trebam, On je uvijek blizu.
On ivi, On ivi, Krist Isus danas ivi!
On sa mnom koraa, i razgovara sa mnom na mome uskom ivotnom
putu.
On ivi, On ivi, da spasenje da!
Pitate me kako znam da On ivi?
On ivi u mojemu srcu!

SVJEDOANSTVO JEDNE ASNE:

("Ne moete sluiti dvojici gospodara" - Mt 6,24)

Neka asna sestra dola mi je po savjet, s iskrenom eljom da se oslobodi

velikoga tereta ljutnje i alosti. asna majka zaboravila joj je uruiti
brzojav o ozbiljnoj bolesti njezina oca. Dva dana kasnije primila je drugi
brzojav u kojemu su je izvijestili o oevoj smrti. Ali kada je saznala kako
joj prvi brzojav nije bio na vrijeme uruen, bila je neutjeena, jer, da ga je
dobila, mogla je biti uz samrtnu postelju svojega oca, koji joj je bio vrlo
blizak. Dobila je doputenje da ode na sprovod, ali, naalost, stigla je tek
nakon pokopa. Postala je jo ogorenija prema svojoj asnoj majci zbog
njezina neoprostiva nemara.
Ali Gospodin je progovorio njezinom alosnom i ljutitom srcu kroz retke
iz Pisma koje sam joj naveo: "Isus je nekom ovjeku rekao da poe za
Njim. Ali ovjek je odgovorio: "Gospodine, dopusti da pokopam svojega
oca." A Isus mu ree: "Pusti neka mrtve ukapaju svoje mrtve, a ti idi i
navjeuj kraljevstvo Boje!" (Lk 9, 59-60). Tada se asnoj sestri

razjasnilo da Gospodin iskuava njezinu predanost. Tko je uistinu prvi u

njezinu ivotu - mrtvo tijelo njezina oca ili ivi Gospodin? Shvatila je kako
je pala na ispitu. Pokajala se za svoj grijeh i otila u suzama radosnicama,
oprostivi u srcu.
esto sam se i sam pitao hoe li me Gospodin na jednak nain iskuati. I
jest, ne jednom, ve tri puta. U svibnju 1977., usprkos teke bolesti
mojega oca, prisustvovao sam sastanku Nacionalne slube i Voditeljskoj
konferenciji u Bangaloreu, molei da oca zateknem iva kada se vratim
kui. On je, meutim, umro prvoga dana programa. U lipnju 1984. moja
neudata teta koja je ivjela s nama teko je oboljela. Nadao sam se da u
je jo zatei ivu kad se vratim iz Svete Zemlje. Umrla je, meutim, i
pokopana dan prije mojega povratka.
I tada, u lipnju 1992. ozbiljno je oboljela moja majka. Budui da je znala
da imam etiri programa izvan Indije, jedino me uporno molila za mojih
dnevnih posjeta da budem u Bombayu kada doe kraj. Otkazao sam prve
dvije obveze, ali nisam mogao otkazati druge dvije, koje su bile
zahtjevnije. Dana 4. srpnja sam slavio Euharistiju kod kue. Bila je
godinjica posvete nae obitelji Presvetu Srcu Isusovu. Bilo mi je teko
rei majci da te iste noi moram krenuti na put u Europu. ok na njezinu
licu jasno se vidio. Preklinjala me da se vratim prije nego to umre.
Za vrijeme itava mojega boravka u inozemstvu neprestano sam molio:
"Isuse, odri moju mamu na ivotu dok se ne vratim, jer ovdje sam samo
Tvojim poslom." Dana 15. srpnja objanjavao sam uzbudljivu priu Marije
pod Kriem u Ivanovu evanelju u Katolikoj biblijskoj koli u Engleskoj.
Upravo tada primio sam telefonsku poruku da mi majka umire i da me
zove. Za vrijeme mojega povratka, prvim letom, molio sam kao nikada
prije: "Gospodine, dugo Te nisam nita molio za sebe. Sada Te molim da
odri moju majku na ivotu dok je ne vidim. Toliko elim tu privilegiju da
budem uz nju u njezinu smrtnom asu, a Ti zna da ona jo vie eli tu
sreu da uz nju bude njezin sin sveenik."
Sletio sam u Bombayu s nepokolebljivim povjerenjem da je Gospodin
usliao majine i moje molitve. Zato sam jedva mogao povjerovati kada su
mi rekli da je upravo umrla. Razljutio sam se na Gospodina i povikao:
"Isuse, moja je majka prinijela rtvu kada je dala svojega sina samo za
Tvoje Kraljevstvo, i jedina bi joj nagrada bila da sam joj ja dao Posljednju
Pomast." U tome trenutku jasno i glasno uo sam Isusove rijei uenicima:
"Doe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, enu i djecu, brau i
sestre pa i sam svoj ivot, ne moe biti moj uenik!" (Lk 14, 26).

Tada sam spoznao da me Gospodin iskuavao, kao i onu asnu. Pozivao je

i mene, da Mu predam svoju elju, da budem sa svojom umiruom
majkom; isto je tako nju pozvao na jo veu i posljednju rtvu, rtvu
enje umirue majke. Isto sam tako shvatio da moja prisutnost nije bila
nuna, jer su njezini omiljeni uzvici u dnevnim molitvama za sretnu smrt
bili: "Isuse, Marijo i Josipe, pomognite mi u mojoj posljednjoj agoniji.
Dajte da izdahnem svoj zadnji dah u Vaoj svetoj prisutnosti."
Tada je Isus rekao narodu i Svojim uenicima: "Hoe li tko za mnom, neka
se odree samoga sebe, neka uzme svoj kri i neka ide za mnom" (Mk 8,
34). Ali, On esto poziva osobito one koji su Mu najblii, da se odreknu
radosti ljudskih prijateljstava, a esto od njih zahtijeva da ponesu kri boli
u obiteljskim odnosima (Lk 14, 26-27; 12, 51-53; Mt 10, 34-38). I to su,
meutim, tek sjene Kria na Kalvariji, s Isusom raspetim na njemu; Kria
koji baca prvu sjenu na Mariju u svojemu podnoju (Iv 19, 16.18.25.). Jer,
kako je Isus bio roen da umre (Iv 3, 16; 13, 1), Marija, Njegova Majka i
prvi uenik isto su tako bili roeni da trpe, u nasljedovanju Njezina Sina i
kao primjer svojoj drugoj djeci (Lk 2, 35; Iv 19, 25). Jer On je rekao:
"Majka Moja, braa Moja - ovi su koji Rije Boju sluaju i vre" (Lk 8,
21).

II. KRIST STROG UITELJ

(Kako je osobito prikazan u Matejevu Evanelju)

Isusu je bilo oko 30 godina kada je poeo propovijedati (Lk 3, 23). Nakon
Svojega krtenja u rijeci Jordanu, vratio se kui u Nazaret i sila Duha bila
je s Njime. Na abat poao je u sinagogu, ustao i proitao iz proroka
Izaije: "Duh Gospodnji na Meni je, jer Me pomaza! On me posla
blagovjesnikom biti siromasimaZakljuio je: "Danas se ispunilo ovo
Pismo, to vam jo odzvanja u uima. Svi su pogledali ravno u Njega i
bili zapanjeni i novim sadrajem i autoritativnim nainom Njegova uenja,
za razliku od onoga pismoznanaca i Farizeja (Lk 3, 23; 4, 14-22). Pitali su
se: "Odakle mu ta mudrost i te udesne sile (Mt 13, 54).
Otada je Njegova glavna sluba bila dvostruka: nauavanja i
propovijedanja te ozdravljanja i izgonjenja zlih duhova. Iao je po itavoj
Galileji, kroz gradove i sela, nauavao u sinagogama i lijeio svaku bolest
ili slabost (Mt 4, 23). Gomile ljudi dolazile su sluati Ga i da ih ozdravi od

10

bolesti (Lk 6, 17-19), tako da je tada zapoeo propovijedati na obali

jezera. ak i tu bilo je toliko ljudi koji su se okupljali oko Njega da je
morao ui u amac na jezeru. Ondje je sjedio, a mnotvo na obali bilo je
sve do vode (Mk 4, 1).
Kada bi bio u Jeruzalemu, nauavao bi dnevno u Hramu. Napustio bi grad
i proveo no na Maslinskoj gori, a rano ujutro ljudi bi se okupljali da Ga
jo jednom uju u Hramu (Lk 21, 37; Mk 14, 49; Mt 26, 55). idovi su se
ak pitali hoe li poi k onima razasutima meu Grcima i njima
propovijedati (Iv 7, 35). ak se posluio i Kriem kao propovjedaonicom
uei nas oprostiti. Nakon Uskrsnua, ukazao se mnogo puta uenicima,
da nastavi nauavati (Dj 1, 3). Drugim rijeima, nauavao je svakoga,
svugdje i stalno.
Nasljedujui svojega Uitelja, apostoli su dali prednost slubi molitve i
Rijei i preplavili Jeruzalem svojim uenjem (Dj 6, 4; 5, 28). I u Obnovi
vidimo kako se tono slijedi Isusov primjer. Tisue se okupljaju da uju
Boju Rije, a stotine su laika irom zemlje ak i puno radno vrijeme u
slubi propovijedanja i nauavanja. Ti su laici zavrili biblijske studije i
evangelizacijske kole, kako bi se za to obuili.
to je bila poruka Gospodinova uenja? Ukratko, da objavi da je dolo
vrijeme ovjekova otkupljenja i da se pribliilo kraljevstvo Boje. Valja se
hitno pokajati ili zaboraviti vrijednosti svijeta, a povjerovati i okrenuti se
vrijednostima Radosne vijesti. Sr Radosne vijesti jest to imamo Boga
koji i puno trai i puno ljubi. On eli da budemo savreni, sveti i milosrdni
kao to je i On, te da ivimo po vrijednostima Blaenstava, ne pokapajui
blaga na zemlji i ne brinui se za sutra. Moramo biti vie kreposni od
pismoznanaca, jer smo u opasnosti da napustimo Zapovijedi Boje i
prionemo uz ljudske. Nitko ne moe sluiti dvojici gospodara te moramo
dati Bogu Boje, u skladu s najveom zapovijeu potpune ljubavi za
jednoga Boga (Mt 22, 37-40).
Jednako je tono, meutim, da Bog, poput oca sina rasipnoga, eka da
nam poeli opet dobrodolicu u Svojemu domu, ak i ako ne udovoljimo
Njegovim zahtjevima i ako ne ispunimo Njegova oekivanja. Jer nije
Njegova volja da se ijedno od Njegove djece izgubi. Kao to je velika
radost kada se pronae izgubljena ovca, tako je vea radost na Nebu zbog
jednoga raskajanoga grenika nego zbog 99 pravednih. Carinici i grjenici
stoga su se svi okupljali oko Isusa, da Ga uju kako govori o Bojem
Milosru. Iz ljubavi prema nama, On je poslao Svojega Sina Isusa, ne da
osudi, nego da nas spasi. Poslao nam je i Duha Svetoga da bude izvor

11

novoga ivota. ak je i subota stvoren zato da ovjek ini dobro i da

ozdravi.
Na odgovor zato mora biti pokajanje i ljubav izraena poslunou. Isto
tako On trai od nas da ne sudimo, da nam se ne bi sudilo, ve da budemo
milosrdni, kakav je na Nebeski Otac. Pratati nam je i ljubiti neprijatelje
te moliti za njih, blagoslivljati ih a ne osveivati se. Ako volimo samo one
koji nas vole, nismo bolji od ostalih. ak moramo smatrati blagoslovom
kada nas zbog Njega ljudi grde, progone i lano optuuju. Tada ih je Isus
poeo nauavati kako Sin ovjeji mora trpjeti, a u posljednja vremena
progoni e se pojaati, a lani proroci namnoiti.
Zato naa molitva mora nalikovati Njegovoj, Oenau, uenikovoj molitvi
(Lk 11, 1). Prema onome kako ljubimo jedan drugoga i pratamo jedan
drugome znat e ljudi da smo Njegovi uenici. To je osnovna poruka
Evanelja koju smo pozvani objavljivati, kao to je objanjeno u
dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i u Katekizmu Katolike crkve.
Kako je Isus nauavao? Nita nije rekao bez usporedbi, koristei kao
ilustraciju svojega uenja uobiajene stvari iz ivota, kao to su sjeme i
sija (Mt 13, 34). I opet ljudi nisu razumjeli. Govorio je i o tadanjim
nesreama, primjerice o tornju koji se rui na Galilejce i ubija ih, kako bi
im objasnio koliko je pokajanje hitno. Koristio se i pitanjima koja su
postavljana o Njemu i nedoumicama koje su se pojavljivale kako bi
poduio o poniznosti, postu itd. I u nae vrijeme svjedoci smo snage
osobnih ispovijesti u donoenju evaneoske poruke (Mt 13, 34).
Zato je Isus nauavao? Kao i sluba ozdravljanja, sluba nauavanja
proizlazila je iz milosra Njegova Srca i iz autoriteta Njegove rijei.
Jednom prilikom, kada je Isus vidio koliko su apostoli umorni nakon
uspjela misionarskoga putovanja i kako ljudi od njih trae toliko da ne
stignu ni jesti, pozvao ih je sa Sobom na drugu stranu jezera, da se
odmore. Ali mnotvo je prozrelo Njegovu nakanu i obalom krenulo oko
jezera, da Ga presretnu. Kada je stupio na obalu, vidio je veliko mnotvo
pred Sobom. Srce Mu se raalilo, jer su bili poput ovaca bez pastira.
Odgodio je odmor i poeo ih nauavati, jer je osjetio koliko su gladni
Rijei Boje (Mk 6, 30-34).
Kada je ve bilo kasno, apostoli su predloili da se ljude poalje kuama
kako bi se najeli, ali Isus je odgovorio: "Podajte im vi jesti" (Mk 6, 37).
Tako ih je nauio da e im sluba biti da ljudima daju Kruh Rijei Boje,
jer ovjek ne ivi samo od kruha, nego od svake rijei to izlazi iz Bojih

12

usta. Katkada nam se ini kako e ljudi misliti da smo fanatici ako
govorimo o Isusu, ali ljudi su posvuda uistinu gladni Gospodina i Njegove
Rijei. Tako e doi vrijeme kada e se i nai planovi o zasluenu odmoru
poremetiti na slian nain, kada se suoimo s onime to je vanije - s
hitnou propovjedanja Rijei Boje Njegovu narodu.
to je plod Njegova uenja? ak su i Njegovi protivnici mrmljajui
priznali: "Uitelju, znamo da pravo govori i ui. Ne gleda tko je tko,
nego prema istini ui putu Bojemu." (Lk 20, 21; Mt 22, 16; Mk 12, 14).
Neki Farizej i idovski prvak po imenu Nikodem doao je Isusu nou i
priznao: "Gospodine, znamo da si od Boga doao kao uitelj, jer nitko ne
moe initi znamenja kakva Ti ini ako Bog nije s njime" (Iv 3, 2), iako
su mu ondanji vjerski voe, veliki sveenici i narodne starjeine
osporavali vlast (Mt 21, 23) i optuivali Ga da Svojim uenjem buni narod
najprije u Galileji, a onda po itavoj Judeji (Lk 23, 5). Njegova vlastita
obitelj, roaci i sugraani takoer su bili nesretni zbog onoga to je inio,
ali iz posve drugih razloga. Kada je nauavao u sinagogi u subotu, veliko
mnotvo vjernika bilo je zapanjeno i pitalo je: "Odakle to ovome? Kakva li
Mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaaju po Njegovim
rukama? Zar nije ovo drvodjelja?" A Isus im odgovori: "Nije prorok bez
asti doli u svom zaviaju i meu rodbinom i u svom domu" (Mk 6,1-4).
Stoga je od samoga poetka Svojega poslanja Isus poeo birati budue
apostole i slati ih da propovijedaju kraljevstvo Boje (Lk 9, 1-2). Ali tek
kod Uzaaa sveano ih je ovlastio da idu k ljudima svih naroda i uine ih
Njegovim uenicima, krstei ih i uei ih da vre sve to je On
zapovijedio (Mt 28, 20). Za to e im Otac poslati Duha Svetoga da
zamijeni Isusa, da ih svemu naui i da ih podsjeti na sve emu ih je Isus
uio dok je bio s njima (Iv 14, 26). Njihova e odgovornost biti golema,
jer ako netko prekri i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i naui druge
da tako rade, bit e najmanji u kraljevstvu Nebeskom; dok e onaj koji ih
bude vrio i nauavao biti velik u kraljevstvu Nebeskom (Mt 5, 19).
Zato Gospodin zahtijeva potpuno prianjanje uz Svoje uenje, i u
poslunosti i u pouavanju drugih. Za Isusa je znak prave pobonosti
nauavanje Njegova nauka a ne ljudskih zapovijedi (Mt 15, 9). to se
nas tie, ne moramo biti poput Marte i brinuti se za previe stvari, nego,
poput Marije, izabrati bolji dio, sjesti Gospodinu do nogu (Lk 10, 41-42) i
znati da Bog esto otkriva Svoju Rije malenima i poniznima (Mt 11, 25).
Tada, nakon to smo uli Rije, moramo biti njezini vritelji, i pustiti je da
poput sjemena izraste u veliko drvo. Moramo omoguiti da Rije bude i

13

sol koja mijenja iznutra i svjetlo koje obasjava izvana, time to smo uvijek
spremni govoriti Istinu - svjetlo Rijei, s ljubavlju kao solju te Rijei.

SVJEDOANSTVO BRENDANA DIASA:

(Na Bog kae: Prestanite i znajte da sam ja Bog - Ps 46, 11)

Jedan straan dogaaj u obitelji zgrozio me i uznemirio kada mi je bilo

samo 12 godina. Tijekom godina izazvao je sve vei osjeaj nesigurnosti i
sve manju vjeru u Boga, sve dok nisam postao uvjeren kako Boga nema i
molio se samo da udovoljim majci.
Rob rocka i okultnoga - U to vrijeme mojega preokreta prijatelj me
upoznao s rock glazbom. Uskoro sam je zavolio, ponajprije zato to su je
moji roditelji mrzili, ali i zato to sam se uz nju osjeao jaim i monijim.
Postao sam buntovan i povremeno toliko ljut da sam se osjeao kako bih
mogao ubijati ljude oko sebe. Strane svae kod kue bile su gotovo
svakodnevne. Nisam mogao ni uiti bez rock glazbe, a ni nita drugo
raditi, toliko sam postao ovisan o njoj. Nasreu, nisam popustio napasti da
kuam alkohol i drogu i ustanovim njihov uinak na mene; obiteljski odgoj
i uenja Crkve jo su imala utjecaja.
Tada sam isprobao yogu, koja mi je donijela tjelesno olakanje i mentalnu
budnost, ali me je uinila hiperaktivnim i nemirnim. Zatim sam se u svojoj
nesigurnosti uhvatio astrologije, jer sam elio saznati o svojoj budunosti,
kako bi je ispravio to mogu. Astroloke mape i horoskopi poeli su
upravljati mojim ivotom i razmiljanjem. Nakon toga sam se okrenuo
hiromantiji i numerologiji. Ako neto nije bilo u redu, izrauni nisu bili
toni. Da se oslobodim zebnje i zabrinutosti, isprobao sam i "Silvinu
kontrolu uma" i autosugestiju. Postao sam slugom ovih tehnika, koje
nisu bile ni od kakve stvarne pomoi.
Potraga za moi tada me odvela k ESP-u, parapsihologiji i okultnim
fenomenima. elio sam iskusiti mo levitacije i pokretanja stvari bez
doticanja (telekineze). Nakon to sam proitao knjigu o astralnoj projekciji
te iz tjelesnih iskustava, odluio sam da iskuam postupak gdje su se
recitirale neke rijei koje su neodreeno zvuale, a za koje sada znam da
su magijsko pjevuenje. Odjednom sam osjetio kako mi je itavo tijelo
postalo vrlo vrue. Uplaen to mi se moe dogoditi, nisam vie
pokuavao, ali to je dovelo do niza besanih noi praenih nonim
morama.

14

Istodobno sam mrzio odlaziti u crkvu, jer sam sve sveenike smatrao
hipokritima. Odlazio sam samo na majino navaljivanje. udno je rei,
dobivao sam glavobolje, muninu, vrtjelo mi se u glavi kad sam bio u
crkvi, ali dobro sam se osjeao kad bih iz nje izaao. U meuvremenu,
majka bi mi esto govorila o svojim iskustvima na molitvenim susretima i
o tome kako su se u Isusovoj prisutnosti ponaali ljudi koje su progonili
zlodusi. Nisam to mogao vjerovati jer, racionalan u razmiljanju a misli
punih knjiga koje sam proitao, nisam vjerovao da Sotona i Isus postoje.
Ali jesam se pitao jesam li i ja rtva istoga fenomena. Tako, da dokuim je
li to zaista istina, a i elei saznati kako ljudi postaju opsjednuti avlom
(ako je on stvaran), odluio sam poi na seminar koji je vodio fra Rufus i
njegov tim.
Moram dodati kako je drugi initelj koji je utjecao na moju odluku da
pohodim seminar bio promjena koju sam opazio u mojih roditelja koji su
dva tjedna ranije prisustvovali slinom seminaru za oenjene parove. Ali,
jo vanije, osjeam da su se vjerojatno molili za mene na tom seminaru,
jer istodobno su mi u sjeanje navirali himni koje sam znao od djetinjstva.
Osloboen putem pokajanja i odricanja - Prva dva dana seminara bila
su uasna, zbog glavobolje koja je bila tako snana da sam jedva sluao
uenja iz Evanelja, koja su mi posvjestila moje grijehe, osobito protiv
prve Zapovijedi. Treega dana, u nedjelju, 2. travnja 1995., vie nisam
mogao podnositi bol pa sam zatraio tabletu. Sjetio sam se, meutim, da
mi kod ove vrste glavobolje nikakav lijek ne djeluje. Tako sam poao u
svoju sobu i pomislio kako u iskuati Isusa. Izrekao sam kratku molitvu i
zaspao. Kada sam se probudio, bio sam zapanjen kako je glavobolja
potpuno nestala. Na iduoj sesiji svjedoio sam kako me Gospodin
ozdravio.
Meutim, glavobolja se neobino vratila za vrijeme uenja o okultnim
tehnikama kao o najveoj zapreci ozdravljenju. Pomislio sam kakvu sam
budalu uinio od sebe kada sam svjedoio da sam izlijeen. To me nagnalo
da odluim dovriti pripremu za ispovijed. Ali, kada sam elio spustiti
olovku u torbu, do krvi sam posjekao kaiprst desne ruke. Bilo mi je jako
teko dovriti pisanje ispovijedi, ali nekako sam uspio. Toliko sam se
sramio onoga to sam uinio da sam vrlo nevoljko proitao to sam
napisao. Ali tek to sam izrekao svoju ispovijed, a to nisam bio uinio 14
godina, osjetio sam se vrlo laganim, kao da mi je netko podigao teret
itave jedne planine s glave. Snana glavobolja, meutim, jo nije prola.

15

Osjeao sam da je jo neto zaostalo to nisam ispovijedio ili ega se

nisam odrekao. Zamolio sam Duha Svetoga da mi otkrije to je to.
Seminar se pribliavao kraju. Obuzeo me osjeaj beznaa, jer nisam
ozdravio, ali uporno sam nastavio moliti. Oko tri sata toga poslijepodneva
Ralph, lan tima, snano je posvjedoio kako mu je rock glazba unitila
ivot i kako ga je Gospodin oslobodio, U tom sam trenutku osjetio kao da
mi je ma proboo srce. U trenu sam shvatio kako je rock loe utjecao i na
moje stavove, osjeaje i ponaanje. Odmah sam zamolio Gospodinovo
oprotenje i odrekao se rock glazbe. Istoga trenutka osjetio sam da je
glavobolja koja me muila 14 godina nestala, da se vie nikada ne vrati.
Prvi put u ivotu osjetio sam se potpuno slobodnim i iskusio bliskost s
Gospodinom.
Za vrijeme Krtenja Duhom Svetim osjetio sam neku vrstu blage elektrine
struje kako tee mojim tijelom, a mir i radost Gospodina naega Isusa
Krista bila je sa mnom. Tada mi je snano navro stih iz Biblije: "Prestanite
i znajte da sam Ja Bog" (Ps 46, 11). Svih sam tih godina trao amo-tamo,
od jednoga zla do drugoga, u potrazi za mirom. A tu mi je Gospodin
govorio da moram Njega traiti i predati se Njegovoj volji, pa e tada sve
ostalo doi na svoje mjesto. Sada sam znao da Sotona postoji, ali da je
Isus Gospodin i Bog.
Mjesto gdje se odravao seminar napustio sam kao vrlo sretna osoba, ali
kako sam se pribliavao kui, opet sam se poeo nelagodno osjeati, sve
dok nisam odluio da napravim lomau od mojih 300 rock albuma i
od mojih knjiga o astrologiji, hiromantiji i sl. (Dj 19, 19). Dok sam ih
palio, odgovorivi na Gospodinovo nukanje, osjetio sam vatru Duhova
kako se sputa na mene, proiava me i pali mi srce za Kraljevstvo (Mk
1, 17-18). uo sam se kako pjevam:
Due Sveti, Due Sveti, zapali mi srce (x2),
Due Sveti, zapali mi srce (x2)
Doi, Due Sveti, spusti vatru (x2)
Spusti vatru (x4).

III. ISUS - HOLISTIKI ISCJELITELJ

(Kako je osobito prikazan u Markovu Evanelju)

16

Vjerodostojan Svojemu Svetom Imenu, Isus, kako je Aneo rekao Mariji i

Josipu da nazovu Dijete, jer e Ono spasiti Svoj narod od njegovih grijeha
(Mt 1, 20; Lk 1, 31), Isus je zapoeo svoju trogodinju slubu
ozdravljajui i oslobaajui od zlih duhova. To je, naime, ime Isus znailo
na hebrejskom: Spasitelj, Iscjelitelj, Osloboditelj, kao to je aneo
navjestio kada je pastirima donio "Radosnu vijest o velikom veselju za sav
narod" (Lk 2, 10; 21).
Jer, nakon to je primio i ovlast od Oca i snagu Duha na rijeci Jordanu,
vratio se u Nazaret i u subotu objavio u sinagogi odlomak iz Izaijina
proroanstva kao svoj manifest: "Duh Gospodnji na meni je, jer me
pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sunjima
osloboenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlaene, proglasiti godinu
milosti Gospodnje" (Lk 4, 16-21). Otada nadalje, dvije Isusove slube bile
su propovijedanje te ozdravljanje i oslobaanje od zlih duhova.
Isus je obavljao svoju slubu lijeenja nad svima kojima je ozdravljenje
bilo potrebno, na svakom mjestu i u svako doba. Ozdravljao je svakoga,
svugdje, stalno. Iao je po itavoj Galileji, po svim gradovima i selima,
propovijedao po sinagogama i lijeio svaku bolest ili slabost na koju je
naiao. Oboljele od svih moguih stranih bolesti, izmuene bolovima,
epileptiare i paralizirane, opsjednute zlodusima, sve su Mu donosili
(ustvari, itav grad bi se skupio pred vratima kue u kojoj bi stanovao), i
On bi sve ozdravljao (Mt 4, 23-24; 9, 35; Mk 1, 33; Lk 5, 15). ak i kad
bi se popeo na breuljke, mnotvo bi se okupljalo oko Njega i dovodilo
Mu hrome, slijepe, nijeme, sakate i mnoge druge patnike; ostavljali bi ih
pred Njegovim nogama, a On bi ih ozdravljao. Velika je bila zauenost
ljudi kada su vidjeli kako hromi hodaju, kako se slijepima vraa vid, kako
nijemi govore, a sakati jaaju, pa su slavili Boga (Mt 15, 30-31). ak su
Mu i u Hramu pristupali slijepi i hromi, a On bi ih ozdravljao (Mt 21, 14).
"Odakle Isusu mo da ozdravlja?" (Mt 13, 54). "Sila ga je Gospodnja
nukala da lijei" (Lk 5, 17). Petar e kasnije potvrditi u svojemu govoru
Korneliju da je Bog pomazao Isusa snagom Duha Svetoga, i da je iao
posvuda, inei dobro i ozdravljajui svakoga tko je bio pod vlau avla,
jer je Bog bio s Njime (Dj 10, 38). Kada je otac djeaka iz kojega apostoli
nisu sami mogli istjerati zloduha, preklinjao Isusa da On, ako ikako moe,
oslobodi njegova sina, Isus je odgovorio kako ima mo i kako moe, ali je
upitao oca ima li on vjere koja e tu mo osloboditi (Mk 9, 22-24). Nije
nikakvo udo to su mnogi svjedoili kako su nakon krtenja Duhom
otkrili da imaju dar ozdravljanja. Ustvari, Isus je rekao apostolima: "A vi

17

ostanite u gradu dok se ne obuete u silu odozgo" i "Ali primit ete snagu
poto Duh Sveti doe na vas" (Lk 24, 49; Djela 1, 8).
U svakom sluaju, potrebna je molitva da se vri ta karizma, kao to smo
vidjeli u Isusovu ivotu i sluenju. Nakon to su se Isus i uenici vratili
kui i ostali sami, pitali su Ga: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?".
Isus je odgovorio: "Ovaj se rod niim drugim ne moe izagnati osim
molitvom i postom" (Mk 9, 28-29). Mnogi su posvjedoili da, to su vie
molili i postili, vei je bio plod njihove slube ozdravljanja. Vjerovanje
kako Bog ne uzima darove od osoba koje ne hode u Duhu,
pojednostavljeno je. Tonije je rei, da se u osobe koja se udaljila od Boga
darovi ne oituju.
to je poticalo Isusa da ozdravlja? Jednom prilikom Isus je namjeravao
otii na neko mjesto gdje bi mogao biti sam. Ali mnotvo ga je pronalo i
slijedilo. Kada ih je vidio, srce Mu se napunilo samilou prema njima, pa
je ozdravio svakoga tko je bio bolestan (Mt 14, 13-14). Kada je ugledao
mrtvaka nosila s jedinim sinom udovice iz Naima, saalio se (Lk 7, 13).
Kada je gubavac molio Isusa: "Ako hoe, moe me oistiti", Isus se
saalio nad njim, dotakao ga i rekao: "Hou, budi ist!" (Mk 1, 40-41).
Kada su Mu pokazali gdje su ukopali Lazara, zaplakao je, pa su ljudi rekli:
"Gle kako ga je ljubio!" (Iv 11, 34-36). Gerasenac Mu je bio vaniji od
2000 svinja (Mk 5, 11-13). Inzistirao je da ostane sa Zakejem usprkos
kritika, jer je bio doao traiti i spasiti izgubljene (Lk 19, 1-10). Izlijeio je
Malkovo uho, iako je ovaj doao da Ga uhiti (Lk 22, 51). Njegova je
obitelj mislila da je lud; neprijatelji su Ga optuivali da izgoni zloduhe uz
pomo Beelzebula, ali to Ga nije prijeilo da nalazi bolesne i opsjednute
(Mk 3, 21; Lk 11, 15).
Cilj Isusove slube, meutim, bio je, da iscijeli slomljeno. Kada su Ga
optuili to prima grjenike i to ak jede s njima, odgovorio je: "Ne dooh
zvati pravednike, nego grjenike." (Mk 2, 17). "Doite k Meni", rekao je
ponovo, "svi koji ste izmoreni i optereeni i Ja u vas odmoriti." (Mt 11,
28). ini mi se da svaka pria o ozdravljanju u Evaneljima nije samo o
tjelesnom izlijeenju, koje je samo najmanji dio slube ozdravljanja, a ova
je, opet, samo jedan dio cijela Evanelja. Radi se prije o potpunu ili
unutarnjem ozdravljenju. Tako je Pavao mogao moliti: "A sam Bog mira
neka vas posvema posveti i cijelo vae bie duh va i dua i tijelo neka
se bezprijekornim, savrenim sauva za Dolazak Gospodina naega Isusa
Krista (1 Sol 5, 23-24). Zato je sluba unutarnjega ozdravljanja jedan od
najveih doprinosa karizmatskoj obnovi u dananjoj Crkvi.

18

Ali, doao je i da uniti Sotonina djela. Kada su se farizeji usprotivili

tomu to je u subotu izlijeio enu koja je bila potpuno zgrena, odgovorio
je: "Nije li dakle ovu ker Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest
je ve godina, trebalo odrijeiti od tih spona u dan subotni?" (Lk 13, 16).
Kada su bili protiv Njega jer je izlijeio bolesnika u subotu, Isus je
odgovorio kako se ni oni sami ne bi libili izvaditi svoje sinove ili volove iz
bunara u subotu (Lk 14, 3-5). Borio se protiv Sotonina kraljevstva ak i u
subotu, darujui ivot i inei dobro, jer je i Njegov Otac isto tako inio
(Iv 5, 17).
Istodobno, doao je da uspostavi Boje kraljevstvo na zemlji. "Ali ako ja
prstom Bojim izgonim avle, zbilja je dolo k vama kraljevstvo Boje"
(Lk 11, 20). Upuivao je uenike da govore bolesnima koje su ozdravljali:
"Priblii vam se kraljevstvo Boje!" (Lk 10, 9). Kada su uenici Ivana
Krstitelja bili poslani da saznaju je li Isus uistinu Mesija, rekao im je:
"Poite i javite Ivanu to ste uli i vidjele: Slijepi progledaju, hromi hode,
gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromasima se navjuje
evanelje." (Mt 11, 4-5).
Kako je Isus ozdravljao? Ozdravljao je i na daljinu, kada osoba nije bila
prisutna (Iv 4, 48-53), i maui blatom i pljujui u slijepeve oi (Iv 9, 6).
Ali najee je prenosio Svoju mo ozdravljanja i ljubav Svojim rijeima i
preko Svojih ruku. Ljudi su Mu donosili mnoge opsjednute zlodusima, a
On bi zloduhe izgonio snagom Svoje rijei (Mt 8, 16). "Samim neistim
dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se!", govorili su zapanjeni ljudi (Mk
1, 27). Meutim, lijeio je i dodirom Svoje ljubavi. Svi su Mu donosili
svoje prijatelje oboljele od jedne ili druge bolesti, a On je na njih polagao
ruke i lijeio ih (Lk 4, 40). I Jair Ga je preklinjao da doe i poloi ruke na
njegovu umiruu ker kako bi je spasio (Mk 5, 23).
Nae su ruke Boji skupocjeni darovi, da ih podiemo na Njegovu slavu i
da ih pruamo iz ljubavi prema ljudima. Koliki su svjedoili, kao odvjetnik
A.M. Mathew i Marykutty iz zajednice Christeen, kako je Gospodin
promijenio njihove ivote polaganjem neijih ruku s Isusovom ljubavlju i
sa snagom Duha Svetoga? To je zato to polaganjem ruku izraavamo
solidarnost i poistovjeujemo se s bolesnima, uzimajui na sebe njihov
teret i darujui im na mir. Zato Isusa ne treba smatrati iscjeliteljem vjerom
ni udotvorcem. On nas ozdravlja putem Svojega osobnoga odnosa s
nama, tako to uzima na Sebe nae patnje i boli, nae grijehe i nau kaznu
(Iz 53, 4-5). Za nas krane, ozdravljenje nije neto to sada dobivamo,
ve Netko koga ve imamo.

19

Jedini odgovor koji je Isus elio na Svoju rije i Svoj dodir jest vjera.
"Vjerujete li da vas mogu ozdraviti?", pitao je dvojicu slijepaca. Kada su
odgovorili potvrdno, Isus je rekao: Neka vam bude po vaoj vjeri (Mt 9,
27-31). Kada Mu je priao stotnik, da Ga zamoli da Mu izlijei slugu, koji
je leao paraliziran i u tekim bolovima kod kue, Isus je rekao: "Doi u i
izlijeiti ga." Ali stotnik je odgovorio. "Gospodine, nisam dostojan da
unie pod krov moj, nego samo reci rije i ozdravit e moj sluga!" Kada
je Isus to uo, bio je toliko iznenaen, okrenuo se i rekao mnotvu koje Ga
je slijedilo: "Zaista, kaem vam, tolike vjere ne naoh ni u koga u Izraelu"
Tada je Isus rekao asniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao." Upravo u
tome trenutku stotnikov sluga bio je izlijeen (Mt 8, 5-10, 13.; Lk 7, 2-10;
Iv 4, 47). Ba rijei toga poganina stavlja Crkva u naa usta kada primamo
Sv. Priest. Isus je hvalio vjeru i duh Kananejke, koja nije mogla uti
nijean odgovor, pa je ozdravio njezinu ker (Mt 15, 21-28). Nasuprot
tome, Isus nije mogao uiniti nikakvih velikih djela u Nazaretu, vlastitu
gradu, zbog njihove nevjere. Bio je zapanjen nevjerom vlastitih sugraana
(Mk 6, 5).
Isto kao to je Isus dodirivao ljude ljubavlju da ih ozdravi, ljudi su eljeli
dodirnuti Isusa s vjerom kako bi se izlijeili, jer je snaga izlazila iz
Njega i sve ih ozdravljala (Lk 6, 19). ak je morao rei uenicima da
pripreme amac, da Ga mnotvo koje se guralo da Ga dotakne, ne zgnjei
(Mk 3, 10). Ali, svi koji su bili bolesni preklinjali su Ga da im dopusti da
dotaknu Njegovu odjeu. Svatko tko je uspio bio je izlijeen (Mt 14, 36).
ena koja je krvarila imala je takoer dovoljno vjere. Vjerovala je da e se
izlijeiti, ako samo dotakne rub Isusove haljine. im ga je dotakla,
krvarenje je stalo i ona je znala da je izlijeena. Istodobno je Isus osjetio
kako sila izlazi iz Njega. Pohvalio je enu zbog tolike vjere rijeima:
"Keri vjera te tvoja spasila" (Lk 8, 34-47; Mk 5, 25-34).
Isus je i zahvalnost za primljeno ozdravljenje smatrao izrazom vjere.
Kada su desetorica gubavaca poli, pokazati se velikim sveenicima, kako
im je zapovjedio, ozdravili su. Ali samo se jedan od njih, i to Samaritanac,
vratio kada je otkrio da je ozdravio i klicao hvalei Boga. Bacio se niice
pred Isusove noge i zahvalio Mu. Nato Isus primijeti: Zar se ne oistie
desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nae li se nijedan koji bi se
vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuinca?" Tada mu Isus ree:
"Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" (Lk 17, 11-19).
Ipak, slavljenje i zahvaljivanje za ozdravljenja koja jo nisu dobivena, jo
su vei izraz vjere. Zato je Isus rekao da, kada molimo, moramo vjerovati
kako smo ve primili, ak i kada jo ne vidimo da je ozdravljanje

20

zapoelo. Tada e nam molitve biti usliane (Mk 10, 24). A onda e se
zahvalnost za primljeno izlijeenje izraziti na razne naine kao proirenje
vjere. Petrova punica ustala je i posluivala (Mk 1, 31). Bartimej je
slijedio Isusa kao uenik, ovjek iz Gerase vratio se u svoj grad da
svjedoi (Mk 10, 52; 5, 20), paraliziranome je reeno da vie ne grijei (Iv
5, 14).
Konano, Isus Svoju mo nije zadrao za sebe, ve ju je predao svojim
uenicima tada i Crkvi danas. ak i za vrijeme Svojega ivota na zemlji,
pozvao je Dvanaestoricu i dao im vlast i mo nad svim zlim duhovima i da
lijee bolesne" (Lk 9, 1-2; Mt 10, 1. 5. 7; Mk 3, 15), a, budui da su
primili besplatno, moraju besplatno i dati (Mt 10, 8). Tako su oni krenuli
na put i ili od sela do sela, navjetajui Radosnu vijest i ozdravljajui
bolesne posvuda (Lk 9, 6). Nakon Uskrsnua, potvrdio je to poslanje:
"Poite po svem svijetu, propovijedajte Evanelje svemu stvorenju. A ovi
e znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime e Moje izganjati zloduhe; ...
na nemonike e ruke polagati i bit e im dobro!" (Mk 16, 15-18).
Gospodin nam je zaista naredio da polaemo ruke na bolesne i da molimo
u vjeri, kako nam savjetuje Jakov. Rezultate moramo ostaviti Njemu, koji
uvijek odgovara na nae molitve i lijei; moda ne na nain na koji mi
elimo, ali uvijek onako kako zna da je potrebno. Iako zasada dokumenti
Crkve ne spominju znakove i udesa kao sredstvo evangelizacije, u
karizmatskoj obnovi i kroz nju pojavilo se mnotvo centara za
ozdravljanje, seminara za ozdravljenje, Sv. Misa za ozdravljenje i slubi
za ozdravljanje, s nevjerojatnim rezultatima, onakvima kakvi se nikada
ranije nisu postizali.
SVJEDOANSTO SESTRE ROZITE:
(Isus ga je dotakao i rekao: "Hou! Budi ist!" - Mk 1, 41)
Nakon to je na samostan u Agri u kolovozu 1970. zatvoren, vratila sam
se u Bandru u Mumbaiju, njegovati teko bolesnu majku. Doktor Franklin
Oliveira zamolio me da odem u nairsku banku krvi po bocu krvi za nju.
Upozorio me da ne darujem svoju krv jer sam slabokrvna. Previdom, krv
su uzeli i meni. Naravno, lijenik nije uzeo moju krv, jer je majka imala
razliitu krvnu grupu. Ali uinila sam loe to sam dala krv, i to je bio
poetak mojih neprilika. Ve sam bila 15 dana pod lijekovima u nairskoj
bolnici, zbog bolova u donjem dijelu lea. Tablete su se pokazale
nedjelotvornima, a lijenici nisu mogli dijagnosticirati o kojoj se bolesti
radi.

21

Konano mi je dr. Franklin, koji je prouio krvnu sliku, rekao: Sestro, ve

vas dugo lijeim, a sada imam samo jedno pitanje. Jeste li ikada radili s
gubavcima? O, da, odgovorila sam, i oni su me pribliili Bogu. O
tome se radi, sestro, rekao je. Bojim se da imate gubu kostiju, ali,
hvala Bogu, nee biti zarazna. Niti ete ostati bez vrha nosa, prstiju, ak ni
bez kose - ali umirat ete polako. (Naravno da su lijenici s kojima sam
radila poduzeli krajnje mjere opreza i temeljito me pregledali, ali su me i
upozorili da uzronici gube ostaju skriveni u tijelu 5 godina). Moj spontani
odgovor na dijagnozu bio je: Sada mogu ii raditi s gubavcima!. Ali on
je zurio u mene: Da? A tko e se brinuti za vau majku? Okrenuvi se
sestri koja me dopratila, upozorio ju je: Nemojte nikome govoriti o
ovome. Dat u joj est razliitih vrsta lijekova da usporim bolest. Ali Bog
je imao drugaiji plan.
Dva dana kasnije, sr. Jessie Saldanha, naa provincijalka, zatraila je da je
pratim u Kuu za seminare Bandra, na seminar voditelja za karizmatike.
Glatko sam je odbila, jer sam tada mrzila i samu rije karizmatik. Ali
ona je govorila kako joj je potrebna pratiteljica, a nitko drugi nije bio
slobodan. Popustila sam, ali bila sam odluila da ne sudjelujem do kraja.
Prvoga dana bila je sesija razmjene iskustava po malim skupinama. U
svojoj skupini, nisam mogla nita drugo doli pokriti oi rukama i plakati.
Zato plaete, sestro?, pitali su me. Prije tono tri dana, odgovorila
sam im, lijenik je posumnjao da bolujem od vrlo teke bolesti. Molim
vas, molite se da Bog zaustavi bolest dok je moja mama jo na ivotu.
Jedva sam izrekla tu molbu, kada mi je jedini neoenjeni mladi u skupini
rekao: Sestro, ne postavljajte Bogu uvjete. Suze su mi se u oima
osuile od oka izazvana tim rijeima.
Upravo je tada zazvonilo zvono, pozivajui nas na Sv. Misu, koju je
slavilo 8 sveenika. U molitvi vjernika fra Rufus je rekao: Ako itko eli
neku posebnu molitvu, neka je sada izree. Svi emo moliti na tu nakanu.
Odmah sam glupavo zavapila: Isuse, ti zna to mi je lijenik rekao prije
tri dana - i za to sam molila. Ali sada ne postavljam nikakva ogranienja.
I rei u da, da, da!. Zapoela sam pjevati dobro poznat himan i itava
zajednica od esdesetidevet ljudi pridruila se. Znala sam tada da molitve
djece Boje nee ostati neusliane. ak dok sam jo stajala s njima,
osjetila sam toplinu, snanu, ali ugodnu, kako prolazi mnome, ulazi mi u
glavu, prolazi kroz tijelo i izlazi kroz stopala. Sjeam se kako sam si
pogledala u stopala; nita nisam vidjela, ali znala sam da me bolest
napustila.

22

Kada smo se sestra provincijalka i ja vratile u samostan te noi, moja

vjerna njegovateljica, sr. Elizabeth ekala me na vrhu stubita. Pogledavi
me, tiho je uskliknula: Sestro, izgledate toliko drugaije, tako lijepo i
zdravo. eljela je znati to se zapravo dogodilo. Tada sam prestala
uzimati lijekove. Kada sam dola na uobiajeni pregled, dr. Franklin
ustuknuo je zapanjeno dva koraka ugledavi me. I on je pitao: Sestro, to
se dogodilo? Tako dobro izgledate! Sve sam mu ispriala. Tada me
ponovo temeljito pregledao i vrlo ponizno rekao: Sestro, potpuno ste
izlijeeni - i to samo molitvama. Molim vas, objavite tu veselu vijest.
Mogu sada objaviti kako sam trenutno i potpuno izlijeena.

IV. KRIST UPORAN MOLITELJ

(Kako je osobito prikazan u Lukinu evanelju)

Najpopularniji teaj koji je godinama vodio Nacionalni biblijski katehetski

i liturgijski centar (NBCLC) u Bangaloreu bio je molitveni seminar koji je
privlaio i po 400 sudionika. Kad god su me pozvali da im govorim o
karizmatskoj molitvi, zapanjilo me kako je opa velika glad za molitvom.
ak i narkomani kojima sam bio savjetnik i nad kojima sam molio po
rehabilitacijskim centrima otkrili bi kako im je jedina i najvea elja da
upoznaju Boga i naue moliti. Zato ljudi itaju mnoge knjige o molitvi, ue
razne molitvene metode, pohaaju razne molitvene teajeve. Meutim, sve
to, ma kako dobro, ui samo molitvenim tehnikama. Samo nas Isus moe
nauiti moliti; jer nitko ne pozna Oca osim Njega i nitko ne moe doi k
Ocu osim po Njemu (Iv 7, 29; 8, 55; 11, 41; 14, 6). Saznajmo stoga iz
Evanelja to je Isus uio o molitvi; ali, jo vanije, pogledajmo od
poetka do kraja Njegova sluenja, kako je i zato molio, pruajui nama,
svojim uenicima primjer koji moramo slijediti.
U sva etiri Evanelja javno Isusovo djelovanje poinje s Njegovim
vidljivim krtenjem po Ivanu Krstitelju u rijeci Jordanu, a pravim
krtenjem Duhom Svetim. Ivanovo krtenje bilo je za pokajanje i zbog
ljudi. Isusu nije bilo potrebno, jer je ve po Duhu Svetom zaet svet. Ali
Isusovo krtenje bilo je zbog dobivanja sile Duha Svetoga, da pone svoje
djelovanje. Luka dodaje vanu pojedinost, da su se, nakon to Ga je Ivan
krstio, i dok je molio, otvorila Nebesa i Duh Sveti je siao nad Njega, a
Otac je posvjedoio kako je to Njegov ljubljeni i odabrani Sin (Lk 3, 2122).

23

Dakle, Isus je zapoeo Svoje djelo spasenja molitvom za posebno

pomazanje Duha. Nakon devet dana molitve u gornjoj sobi apostoli su se
napunili Duhom Svetim, koji im je dao mo i da slave Boga s radou i da
hrabro proglaavaju Radosnu vijest (Dj 2, 1-12). Opet, kada je prva Crkva
molila pod prijetnjama, vjernici su bili iznova ispunjeni Duhom te su
nastavljali propovijedati s jo veom smionou (Dj 4, 19-31). Dok je
skupina studenata u SAD-u intenzivno molila na vikend seminaru u veljai
1967., iskusila je krtenje Duhom Svetim, koje je zapalilo iskru
karizmatske obnove u Katolikoj Crkvi. Koliko moramo nastavljati moliti
da odrimo Duh ivim i goreim u nama, da postanemo vjernim
Gospodinovim uenicima i djelotvornim evangelizatorima u svijetu? (2
Tim 1, 6-8).
Zapoevi svoje djelovanje s molitvom, Isus ga je tako i nastavio. Nakon
itava dana predana sluenja u Kafarnaumu, poduavanja u sinagogi,
posjeta kuama, ozdravljanja i istjerivanja zlih duhova u gradu, odmah
sutradan ujutro, vrlo rano, otiao je na samotno mjesto i ostao tamo u
molitvi, kako bi primio nadahnue i jakost za budue djelovanje. Apostoli
su eljeli da Isus ostane dulje u tom gradu. "Svi Te trae". Ali Isus je u
molitvi saznao Boji plan Svojega djelovanja: "Hajdemo drugamo, u
oblinja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam doao" (Mk 1, 2839).
Jednako je bilo kada su se starjeine antiohijske crkve okupile u molitvi i
postu te saznali prema emu ih Sveti Duh usmjerava da sljedee uine:
"De mi odluite Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih pozvao." (Dj 13,
1-3). Koliko vie moramo mi danas moliti sami, poput Isusa, i zajedno,
poput prve Crkve, kada u djetinjem aru, ali bez razboritosti odrasle osobe
elimo napustiti posao o kojemu ovise nae obitelji i glavom bez obzira
uletiti u neku slubu, slijepo oponaajui omiljenoga evanelistu ili
potaknuti slavom i sjajem?
Isusova sluba nije bila samo uenje. Evanelja vrve mnogim
ozdravljenjima, oslobaanjima od zlih duhova, ustajanjima od mrtvih i
udesima nad prirodom. Jedno takvo senzacionalno izlijeenje bilo je
izlijeenje gubavca, koje je preko noi proslavilo Isusa u tom gradu. Iako
je ovjeku naredio da uti o udu, vijest se to vie rairila, pa se golemo
mnotvo okupljalo da uje Isusa i da se izlijei od svojih bolesti. Ali kako
je to djelovalo na samoga Isusa? "A On se sklanjao na samotna mjesta
da moli" (Lk 5, 12-16).

24

Iz povrna itanja Evanelja moemo dobiti pogrean utisak, kako je Isus

samo propovijedao i lijeio. Ali, ako itamo izmeu redova, itavo je
Isusovo djelovanje bilo potpomogunuto snanim i trajnim molitvenim
ivotom. to je vie ozdravljao ljude i oslobaao ih od zlih duhova, to je
vie osjeao potrebu da bude sam s Bogom u molitvi. Naalost, esto nas
moe prevariti slogan "rad je molitva". Taj je stav, meutim, poluistina, jer
nema te koliine rada koja ikada moe zamijeniti molitvu. Jo gore, uspjeh
u sluenju moe toliko uobraziti (karizmatika) da on ili ona pomisli kako
sam-a, bez Boga, postie rezultate. Kada su se sedamdeset i dva uenika
ponosno vratila to im se ak i zli duhovi pokoravaju, Isus ih je upozorio:
"Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam
vlast... po svoj sili neprijateljevoj i nita vam nee nakoditi. Ali ne
radujte se to vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se to su vam imena
zapisana na nebesima!" (Lk 10, 17-20).
Tjedan dana nakon to je rekao uenicima Svoje najbolnije proroanstvo da e biti odbaen, da e biti podvrgnut velikim patnjama i osuen na smrt,
i svoju najteu poduku, da se, kako bi bili Njegovi uenici, moraju na
slian nain odrei samih sebe i uzeti svaki dan svoj kri - uspeo se Isus s
trojicom uenika na brdo, da mole. I dok se molio, izgled mu se lica
izmjeni, a odjea sjajem zablista" (Lk 9, 28-36). Cilj je ove
"transfiguracije" bio i da pokae apostolima kako su Isusove muke u
skladu sa starozavjetnim proroanstvima i da istodobno otkrije Njegovu
konanu pobjedu i slavu. Ali, Luka dodaje taj vrlo vaan detalj, oekivana
slava dola je u molitvi i zbog nje.
Ako je molitva tada mogla izmijeniti Isusov izgled, tako da Mu je ak i
odjea odraavala slavu; ako je pomou molitve hodao po vodi nakon to
je sam bio na brdu gdje je molio (Mt 14, 23); ako Mu je molitva dala
snagu da nakon nje oivi Lazara (Iv 11, 41-42), to je zato to molitva ima
snagu, kao best seller, "Molitva vam moe promijeniti ivot", koji je
kliniki provjeren. To je i nae iskustvo kod egzorcizma, kada lice i glas
opsjednute osobe, koji su se isprva inili i zvuali dijaboliki, gotovo u
hipu, ak i na tihu ili neujnu egzorcistiku molitvu, postanu nevjerojatno
aneoski. Koliko onda moe molitva jo vie promijeniti unutarnjega
ovjeka, jer "Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle,
nasta!" (2 Kor 5, 17). To je vidljivo iz potresnih svjedoanstava desetaka
tisua karizmatika po itavu svijetu.
Jednom, na nekom mjestu, Isus je bio u molitvi. Kada je prestao moliti,
jedan je od uenika rekao: "Gospodine, naui nas moliti". On je
odgovorio: "Kada molite, recite...". Vano je primijetiti kako je, prvo,

25

jedina stvar koju su Ga uenici ikada zatraili da ih naui bilo, ne kako

propovijedati ili ozdravljati, ve kako moliti; drugo, oni su Ga to zamolili
jer su Ga neprestano viali u molitvi; i, tree, nije im tek odrao
"predavanje" o molitvi, ve ih je nauio za to da mole: za dolazak
Bojega kraljevstva primanjem Duha Svetoga. To je najvei Oev dar
nama. Zatim, nauio ih je kako moliti: ne oslanjati se na takozvana
najboljega prijatelja, ve s djetinjom apsolutnom vjerom u Njegova
ljubeega i njena Tatu (Lk 11, 1-13). Ne smijemo biti uobraeni kao
sudac, a moramo biti poput udovice, uporni u molitvi, jer sam Bog eli i
hita da nam pomogne (Lk 18, 1-14).
Sjeajui se Uiteljeva primjera i uenja, apostoli su odluili da valja
izabrati druge, koji e dnevno dijeliti hranu, to je prouzroilo razmirice
meu prvim kranima. Shvatili su da se oni sami moraju posvetiti iznova i
samo molitvi i slubi Rijei. i kako su uinili veliku pogreku kada su to
dvoje bili zanemarili zbog posluivanja za stolom. Ishod te njihove odluke
bio je oit u veem irenju Boje Rijei i u brzom porastu broja uenika,
po prvi put ak i mnogo sveenika, koji su primali vjeru (Dj 6, 1-7). Ne
trebamo iz toga zakljuiti, meutim, kako sve moramo ostaviti po strani
radi molitve i propovijedanja, ali moramo uvijek imati na umu, da, ma
kakva bila situacija u naemu ivotu ili na poslu, naa je prva dunost da
budemo mukarci i ene molitve i Rijei.
Dolo je vrijeme kada je Isus morao izabrati svoje sljedbenike. Kako je to
inio posve svjestan da e o njima ovisiti budunost kraljevstva Bojeg?
Onih dana izae na goru da se pomoli. I provede no molei se Bogu.
Kad se razdanilo, dozva k Sebi uenike te izmeu njih izabra
Dvanaestoricu, koje prozva apostolima (Lk 6, 12-13). Slino, kada su
sami apostoli morali meu sobom odabrati nekoga da zauzme Judino
mjesto, izdvojili su dvojicu i molili: Ti, Gospodine, poznavaoe svih
srdaca, pokai koga Si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove
apostolske slube... (Dj 1, 23-25).
Najvanije odluke koje najee moramo donositi jesu u svezi s ljudima.
Dobra kola vrlo mnogo ovisi o nastavnicima. Molitvena grupa jako ovisi
o dobrome voditelju i jedinstvu sredinjice skupine. Obnova u nekoj regiji
ili dravi ili na itavom svijetu umnogome ovisi o glavnom voditelju i o
jedinstvu vodstva. Odluujemo li uzimajui u obzir kvalifikacije i iskustvo
ljudi sa svjetovna gledita, ili odluku preputamo u molitvi Gospodinu,
kako je On sam inio, molei po cijele noi? Biskup McKinny iz NSC
SAD-a, moj pretpostavljeni u Sjemenitu u Rimu, ispriao nam je kako je

26

provodio mnogo vremena u molitvi sa svojim najbliim suradnicima prije

godinjih imenovanja klera.
Dok je jednom molio na osamljenu mjestu i s njim bili samo Njegovi
uenici, Isus ih upita : "to govori svijet, tko sam ja? Oni odgovorie: da
si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, trei opet: da neki od drevnih proroka
usta. A on im ree: A vi, to vi kaete tko sam ja?" Petar prihvati i ree:
"Krist pomazanik Boji! (Lk 9, 18-20). Ovaj dogaaj u prvi mah moe
izgledati jako na ast Petru. Ta ast zapravo je Isusova, jer je ba u to
vrijeme molio za njih. To potvruje i Matejevo evanelje, gdje, u slinoj
situaciji, Isus govori Petru: "Blago tebi, imune,.., jer tebi to ne objavi
tijelo i krv, nego Otac Moj koji je na nebesima" (Mt 16, 17). To pokazuje
kako ono najvanije to je Isus inio za apostole nije bila poduka i
vjebanje molitve. Najbitnija je bila molitva za njih, posebno za pravu
objavu, iskreno pokajanje i jaku vjeru (Lk 22, 32), za jedinstvo i zatitu od
Zloga (Iv 17, 15-21). Isus je dovrio svoj posao na zemlji, ali jedna
Njegova sluba, koja i dalje traje na Nebesima, je posredovanje za nas
(Rim 8, 34), s molitvama i pronjama, s jakim vapajima i suzama (Heb 5,
6).
Nasljedujui Isusa, i mi moemo mnogo postii posrednikom molitvom.
Koliko bi dobra mogla donijeti uiteljica koja bi svakoga jutra prije
nastave molila za svoje uenike, da razumiju i naue ono to se predaje!
Koliko bi dobra uinila medicinska sestra da dnevno, prije obilaska
bolesnika, moli da da prave lijekove i injekcije! Koliko bi postigao voditelj
molitvene grupe ili animator slube kad bi, prema Isusovu obeanju (Mt
18, 19-20), dnevno provodio vrijeme sam, u posrednikoj molitvi, s
upornou udovice u usporedbi, te u zajednitvu. To se obeanje ispunilo
kod Petrova oslobaanja iz zatvora (Dj 12, 5-11).
Posljednje molitve, prema Luki, koje je Isus molio u Getsemenskom vrtu,
zapoinjale su sa: "Oe! Ako hoe, otkloni ovu au od Mene! Ali ne
moja volja, nego Tvoja neka bude!" (Lk 22, 42). To je najbolja molitva iz
ovjekovih usta njegovu Bogu. U Svojoj "agoniji" molio je to are - uz
glasne vapaje i suze. Zatraio je i od uenika, dvaput, da mole da budu
poteeni sline "agonije" napasti (Lk 22, 39-46; Heb 5, 7). Tu je agoniju
Isus izrazio jo jednom na kriu, to je evanelist zapisao na svojemu
materinskom jeziku: "Boe Moj, Boe Moj, zato Si Me ostavio!" (Mk 15,
34). Jo jau mueniku agoniju iskusio je kad je uo sveenike, vojnike,
prolaznike i zloince kako Mu se podruguju i izazivaju Ga, da sie s kria,
spasi Se i stekne nebesku slavu - zadnje Sotonino iskuenje. Nadiao ga je

27

Svojom posljednjom molitvom: "Oe, u ruke Tvoje predajem duh Svoj!"

(Lk 23, 46).
I u naim ivotima moe se pojaviti takva agonija. "Agonija" je grka rije,
koja se samo ovdje pojavljuje. Znai bolnu bitku koja zahvaa volju, um,
srce i tijelo. Agonija je bila Judina kada se predao oaju i samoubojstvu. U
agoniji je bio Stjepan kada su ga nasmrt kamenovali, ali je istodobno
gledao slavu Boju; u agoniji je majka koja vidi sina jedinca mrtva ili kako
umire, ili ona kojoj su oteli dijete radi otkupnine. U agoniji je bolesnik koji
polako umire u velikim bolovima od karcinoma i vapi: "Zato ja,
Gospodine?". Agonija je to nepodnoljivija ako su prouzroili nai
najblii; jo je vea agonija zavapiti Bogu: "Oe, oprosti im, jer ne znaju
to ine" (Lk 23, 34).
Gospodine, naui nas moliti!
SVJEDOANSTVO O JEDNOJ OPSJEDNUTOJ DJEVOJCI:
(A Isus odgovori: Ovaj se rod niim drugim ne moe izagnati
osim molitvom i postom" - Mk 9, 29)
Dogodilo se to posljednjega dana Drugoga nacionalnog karizmatskog
sabora odrana u listopadu 1976.g. u St.Peter's grounds, u Bandri u
Mumbaiju. Ralph Martin, na glavni govornik, zakljuio je svoj posljednji
nadahnuti govor. Mene su zamolili da vodim molitvu predanja radi
krtenja Duhom Svetim. Dok sam molio pripremnu molitvu otklinjanja,
nastalo je veliko komeanje meu ljudima i, na nae golemo zaprepatenje,
u mnotvu su se zauli krikovi onih koji su oito bili opsjednuti.
Jedna djevojka je osobito stvarala velik nered, valjajui se silovito po tlu i
isputajui neobine jezovite krikove. Nasilu su je iznijeli i zadrali u crkvi
dok se mnotvo nije razilo. Ralph Martin doao je je pogledati. Fra Jim
Borst i fra Marcelino usudili su se moliti nad njom, ali reakcija je bila
previe uznemirujua, pa smo zakljuili kako je oprez bolji od hrabrosti.
Savjetovao sam deurnoj asnoj u pratnji da vrati djevojku tamo gdje je
njezina grupa imala smjetaj (doli su izvan Bombaya) i obeao da u rano
ujutro doi moliti za djevojku.
Odrao sam obeanje unato iscrpljenosti. Istoga trenutka kada me
djevojka opazila kako ulazim, naglo je ustala od doruka i, tek to je
uinila nekoliko koraka, pala je na pod. Postala je krajnje silovita, lupala
glavom o zid i mlatila po svima uokolo rukama i nogama. Njezini su je
prijatelji uspjeli podii i silom polegnuti na krevet, vrsto joj drei ruke i

28

noge. Tada smo zapoeli u jezicima moliti posredniku molitvu za njezino

otklinjanje, sat za satom, ali jo nije bilo ni najmanjega poboljanja. Ona je
stalno imala vrsto stisnuta usta i zatvorene oi, ali je prisutnost zloduha
bila i preoita. Osjetio sam se bespomonim i nemonim, nisam znao to
da uinim sljedee, dok su me njezini prijatelji pogledom preklinjali da joj
pomognem.
Otiao sam u drugu sobu, zatvorio vrata i upitao Gospodina zato se nita
ne dogaa kao odgovor na nae arke molitve (Mt 6, 6). Tada mi je poput
munje proao kroz glavu dogaaj iz Evanelja kada su apostoli pitali Isusa
zato ne mogu osloboditi opsjednuta djeaka, a Isus im je rekao: "Ovaj se
rod niim drugim ne moe izagnati osim molitvom i postom" (Mk 9, 2829). Znao sam tada da sam, poput Marte zauzet pripravama za Sabor,
nerazumno zanemario osobnu molitvu i itanje Pisma. Zahvalio sam
Gospodinu to mi je otkrio razlog mojega potpuna neuspjeha i ispruio se
na podu neko vrijeme u znak pokajanja. Obeao sam Mu da vie nikada
neu zaboraviti teku ali nunu lekciju koju mi je dao. Zavapio sam Mu da
upravo sada neto uini, jer je djevojina grupa morala stii na popodnevni
vlak kui. Ustao sam s dubokim nutarnjim mirom svjestan da je Gospodin
uo moju molitvu.
Vratio sam se u prostoriju u kojoj su drali djevojku i tiho molio
Gospodina da me vodi. Kao da je odgovorila na moju molitvu, djevojka je
opustila desnu ruku. Njezini su prijatelji poskoili na to, ali dao sam im
znak da se smire. Jo poneto u transu, prstom je arala po plahti na leaju
neto to je izgledalo poput slova, a onda je povukla ruku. Tada sam znao
bez dvojbe kako je Gospodin odabrao da mi progovori na taj nain, ali,
budui da to nisam oekivao, nisam obraao pozornost. Opet sam tiho
molio: "Gospodine, hvala Ti to mi govori na ovaj neoekivani nain, ali,
oprosti mi to nisam obraao pozornost. Ako Ti nije teko, molim Te,
progovori ili napii ponovo!". Kao da opet odgovara na moju neujnu
molitvu, djevojka je opet olabavila desnu ruku i, jo uvijek zatvorenih
oiju i usta, opet napisala ista slova, koja sam sada pomno promatrao.
Tada je povukla ruku. Na nae uenje, dvije rijei koje smo proitali bile
su: DEAF DUMB (GLUH NIJEM). Pokuali smo dokuiti to to sve
znai, ali jednostavno nita nismo mogli shvatiti.
Trei sam put progovorio Gospodinu, poneto uplaeno: "Ne mogu ove
dvije rijei uhvatiti ni za glavu ni za rep. Oprosti, Gospodine, budi
ljubazan i prenesi nam svoju poruku u potpunim gramatikim reenicama,
a ne u enigmatskom telegrafskom obliku". Trei put, kao odgovor na moju
molitvu, djevojka je napisala iste rijei, kao da me Gospodin podsjea: "Ja

29

ne govorim vie nego to je nuno. Dobro poznaje Bibliju. Onda bi morao

znati to ove rijei nagovjetaju". Tiho sam opet molio, pa mi je Duh Sveti
doveo u sjeanje jednak dogaaj u Markovu evanelju, kada je Gospodin
istjerao gluhog i nijemog duha iz djeakova tijela (Mk 9, 25). Tada sam
shvatio kako je i u toj djevojci bio isti gluhi duh, pa su moje molitve
doslovno bile "gluhom dobrojutro" i isti nijemi duh, koji je prijeio
djevojku da otkrije njegov identitet, usprkos mojih upornih molitava.
Dok sam tiho zahvaljivao Gospodinu za ovo nevjerojatno otkrie, zli duh
je, ini se, shvatio da znam tko je i da mu se vrijeme pribliilo kraju.
Postao je jo bjesniji i potpuno bespomono pokuao me udariti. Tada,
rabei iste rijei kao Isus u Evanelju, rekao sam u Njegovo Ime: "Nijemi i
gluhi due, ja ti zapovijedam, izii iz nje i vie se ne vraaj u nju!" (Mk 9,
25). I, zaviknuvi kao u toj prii u Evanelju, duh je iziao i napustio
djevojku. Ona je ostala nepokretna neko vrijeme. Zatim je ustala, kao
poslije duboka sna, veselo, zraei, i na vrijeme da stigne na vlak sa
svojom grupom, radujui se i zahvaljujui. Majka mi je dok sam bio
djeak esto navodila Tennysona: "Vie stvari uini molitva nego to ovaj
svijet i sanja." ak i danas Gospodin "ini da gluhi uju a nijemi da
govore" (Mk 7, 37).

V. ISUS = TRPEI SLUGA

(Kako je osobito prikazan u Ivanovu evanelju)

Neki je pismoznanac jednom upitao Isusa: "Koja je zapovijed prva od

sviju?" Isusov je odgovor bio jasan i kratak. "Prva je '...Gospodin Bog na
Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca
svojega, i iz sve due svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje'".
Ali brzo je dodao a da ga nitko nije to posebno pitao: "Druga je: 'Ljubi
svoga blinjega kao sebe samoga'. Nema druge zapovijedi vee od tih."
(Mk 12, 28-31). Zato je Pavao sretan to njegovi krani skrbe jedan za
drugoga. Bit e potpuno sretan kada oni budu ivjeli u skladu, ljubei jedni
druge i skrbei jedni za druge, ak smatrajui jedan drugoga veim od
sebe, pokazujui tako da znaju kako je Isus ivio i to je nauavao i da
imaju jednake misli i stavove (Fil 2, 1-5).
Jer, iako je Isus bio pravi Bog, nije pokuavao ostati jednak Bogu.
Postavi jedno s nama, odrekao se svega i postao sluga (Heb 2, 14-17).

30

Roen je u radnikoj obitelji, tako da su ljudi kasnije govorili: "NIje li On

sin stolarov, Josipov?" Iako je oekivao da Njegovi roditelji znaju kako
ak i kao dvanaestogodinjak mora biti u kui Oca Svojega, bio im je
posluan i vratio se s njima (Lk 2, 51). Isto tako, iz poslunosti prema
Bogu i sluenja ovjeku trpio je i bio razapet. Zato ga Bog uzdigne na
najviu visinu i jedincato Ime nad svakim imenom (Fil 2, 6-11). Iz vlastita
iskustva, sluge i sluitelja, nauio je Krist svoje uenike ne samo moliti
(vertikalna dimenzija uenitva), ve i sluiti (horizontalna dimenzija
uenitva).
Kada su jednom bili na putu Njegovoj kui u Kafarnaumu, uenici su se
meusobno raspravljali koji je od njih najvei. Isus je upitao o emu
raspravljaju, ali nisu Mu odgovorili. Okupio ih je oko Sebe i kategoriki
rekao: Ako tko eli biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima
posluitelj! (Mk 9, 33-35). Prema Mateju, uenici su sami upitali Isusa
tko e biti najvei u kraljevstvu Nebeskom. Da im odgovori, pozvao je
dijete k Sebi, postavio ga uza Se i rekao: Zaista, kaem vam, ako se ne
obratite i ne postanete kao djeca neete ui u Kraljevstvo Nebesko. Tko
god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najvei u Kraljevstvu Nebeskom"
(Mt 18, 1-4).
Kada sam prije mnogo godina bio gost slavnoga Bromptonskoga oratorija
oeva Filipa Nerija u Londonu, ne samo da sam dobio poasno mjesto za
njihovim stolom, ve me, stavivi pregau, prije nego to je sjeo na drugo
mjesto i zapoeo veerati, nekoliko minuta sluio asni predstojnik. U
zajednici Ralpha Martina Rije ivota u Ann Arboru u Sjedinjenim
Dravama, zadueni za administraciju nazivaju se slugama ili sluavkama,
da se pokae kako su dobro razumjeli Isusovo uenje i primjer sluenja.
Ravnateljska tijela Obnove u Duhu na svim razinama, lokalnim,
regionalnim, nacionalnim i meunarodnim, nazivaju se slube - odbori ili
slube - timovi.
Drugom prilikom, dva brata, Ivan i Jakov, doli su Isusu s molbom da im
osigura najbolja mjesta u Svojem kraljevstvu. Isus im odgovori: "Ne znate
to itete. Moete li piti au koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja
krstim?" Oni mu rekoe: "Moemo!" Kad su drugi uenici to uli, razljutili
su se na dvojicu brae. "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju
svojim narodima i velikai njihovi dre ih pod vlau. Nije tako meu
vama! Naprotiv, tko hoe da meu vama bude najvei, neka vam bude
posluitelj! I tko hoe da meu vama bude prvi, neka bude svima
sluga. Jer Sin ovjeji nije doao da bude sluen, nego da slui i ivot
svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10, 35-45).

31

Stoga, oponaajui svojega Uitelja, fra Savio Gama iz Goe, vrlo

popularan karizmatski propovjednik i iscjelitelj, koji se sav dao u slubu
siromanima, ak je dao i vlastiti ivot pokuavajui uzalud spasiti svoja
tri ministranta od utapanja. Moda nismo pozvani oponaati Gospodina u
toj mjeri, ali pozvani smo da budemo dobri Samaritanci, kojima sluenje
ljudima nije sredstvo bijega od dunosti i problema, nego istinita briga za
one s hitnim potrebama u naoj obitelji, zajednici ili susjedstvu (Lk 9, 2838).
I mi, poput trojice apostola, moda vie volimo ostati u molitvi i uivati u
malo mira na vrhu gore, daleko od izluujue gomile; moda nemamo
volje spustiti se u dolinu, da nas opkole i gnjave Boji ljudi. Jednom mi se
neki sveenik alio kako je bio razoaran svojim sveenitvom, jer po
itave dane nije imao nita drugo raditi osim slaviti Misu i moliti asoslov.
Ali, nakon karizmatskoga seminara, gdje je iskusio snano pomazanje
Duhom, ljudi su mu poeli dolaziti u toliko velikom broju da se poeo
aliti kako nema vremena za sebe. To je bilo i iskustvo Isusa i apostola,
kojima su ljudi postavljali tolike zahtjeve, da nisu imali kada jesti, i koje
ljudi nisu putali nasamo da se odmore (Mk 6, 31-34). Brinut emo se
zbog ljudskih briga, ak i onda kada nas se ne tie, kao to je Marija bila
sluavka na svadbi u Kani; natjerat e nas da neto uinimo, kao to je
uinio Krist - sluga, kada moda i nije nae vrijeme" (Iv 2, 3-5).
Kada su apostoli odluili da zadue druge za dnevno sluenje za
stolovima, kada su postali svjesni da im je prva dunost molitva i
propovijedanje, i dalje su inzistirali da sedmorica slugu (akona) koji e
sada zauzeti njihovo mjesto u tom poniznom zadatku budu na dobru glasu
i mudri ljudi puni Duha (Dj 6, 3). Jer, ponizan rad slube (akonata)
nije bio nita manje vaan od uzviena djelovanja propovijedanja i
ozdravljanja. Oba zahtijevaju ljudsku mudrost i duhovne karizme. Ipak,
iako je Isus zahvalno prihvatio Martinu brigu za Sebe u sluenju kruha
svagdanjeg, sa zadrkom zbog njezine brige za mnoge stvari, nije htio
Mariji oduzeti njezin izbor boljega kruha - Rijei Boje, kojim je On nju
posluivao. ak ju je zbog toga pohvalio. (Lk 10, 40).
Poslovni ovjek, gospodin Nuss, s kojim sam bio u Dallasu, u SAD-u,
nakon Ekumenske konferencije u Kansas Cityju, poveo me na molitveni
sastanak sat ranije jer, kao to mi je s ponosom rekao, bio je "u slubi
stolaca". Naime, slagao je stolce za sastanak. Malo je vjerojatno da bi
netko bio zavidan na toj slubi, ali uvijek postoji opasnost da budemo
ljubomorni na sjajnije slube, kao to su apostoli bili ljubomorni na

32

nepoznata egzorcista koji se sluio Isusovim Imenom ("Nije jedan o nas,

pa smo mu rekli da prestane"). Nisu shvaali, kao to ih je Isus prekorio
("Ne zaustavljajte ga, jer tko nije protiv nas, za nas je"), da je vanije da
slubu obavlja bilo tko, nego da mi budemo dio ekskluzivna kruga. Jer,
etva je velika, a radnika malo (Mk 9, 38-41).
Kako e onda Gospodin suditi svakoga od nas pojedinano Posljednjega
dana? Njegov kriterij Posljednjega suda u Propovijedi na gori vrlo je otar
i nedvosmislen. "Nee u kraljevstvo nebesko ui svakii koji Mi govori
'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vri volju Oca mojega koji je na
nebesima. Mnogi e Me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine, nismo li
u Tvoje ime prorokovali, u Tvoje ime avle izgonili, u Tvoje ime mnoga
udesa inili?' Tada u im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od
Mene, vi bezakonici!'" (Mt 7, 21-23). I sama ta slika govori kako Isus ne
poznaje takve propovjednike i iscjelitelje i, to vie, naziva ih zlotvorima!
Ali Pismo nam isto tako govori kako e On zahtijevati raun od svakoga
od nas na dan Posljednjeg suda. Saznali smo sadraj konanoga
zemaljskog testa i prijamnog testa za Nebo. Na osnovi odgovora, On e
razdijeliti ljude u dvije skupine, govorei onima slijeva: "'Idite od Mene,
prokleti, u oganj vjeni pripravljen avlu i anelima njegovim. Jer bijah
gladan i ne dadoste Mi jesti; bijah edan i ne dadoste Mi piti; bijah putnik i
ne primiste Me; go i ne obukoste Me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste
me'. Tada e Mu oni, zaprepateni (jednako kao bogata kada se naao u
Paklu a siromani prosjak u Raju, Lk 16, 19-31), rei: 'Gospodine, kad Te
vidjesmo gladna, ili edna, ili kao putnika, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici,
i ne pritekosmo ti u pomo?' On e im odgovoriti: 'Zaista, kaem vam, ni
Meni niste uinili koliko niste uinili jednom od ovih najmanjih'"(usp
Mt 25, 31-46).
Potpuno suprotno rei e onima Sebi sdesna: "'Doite, blagoslovljeni Oca
Moga, i primite u posjed Kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka
svijeta! Jer bijah gladan i dadoste Mi jesti; bijah edan i napojiste Me;
bijah putnik, i primiste Me; bijah go, i obukoste Me; bijah u tamnici i
dooste k Meni.' Tada e Mu rei pravednici: 'Gospodine, kada Te
vidjesmo gladna pa Ti dadosmo jesti, ili edna pa Ti dadosmo piti? Kad li
Te vidjesmo kao putnika i primismo Te? Ili gola pa Te obukosmo? Kad li
Te vidjesmo bolesna ili u tamnici te doosmo k tebi?'" On e odgovoriti:
Zaista, kaem vam, meni ste uinili koliko ste uinili jednomu od ove
moje najmanje brae." (Mt 25, 31-40).

33

Najvei je svjedok Kristova primjera i uenja o drutvenoj brizi u nae

doba Majka Terezija. Ona je svjedoila ne propovijedajui ili
ozdravljajui, ve slubom ljubavi prema najpotrebitijim skupinama,
starim umiruim jadnicima i naputenoj novoroenadi. Posljednjega dana
Meunarodnog euharistijskog kongresa u Bombayu 1964. godine Majka
Terezija i njezina zajednica sestara krenula je iz svojega samostana u Vile
Parle, gdje sam im bio kapelan, u Oval, gdje je Papa Pavao VI imao slaviti
Euharistiju. Iznenada su na cesti naile na naputena stara jadnika. Majka
se zaustavila, pokupila ga i odvela ga natrag njihovoj kui. Toga dana nisu
vidjele Kristova predstavnika na Zemlji, Papu, ali su vidjele nekoga
veega od njega: sama Krista, u osobi siromaha.
Jedan od najdirljivijih dogaaja u Evaneljima jest kada Isus pere
uenicima noge i brie ih ubrusom kojim je bio opasan. Iako je bio
potpuno svjestan potpune moi koju Mu je Otac dao, uinio je to da im
pokae kako ih ljubi do posljednjega trenutka i kakvo ponaanje oekuje
od njih kao Svojih sljedbenika. "Razumijete li to sam vam uinio? Vi Me
zovete Uiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to i jesam. Ako dakle Ja
- Gospodin i Uitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete
noge. Primjer sam vam dao, da i vi inite kao to ja vama uinih ... Ako to
znate, blago vama budete li tako i inili!" (Iv 13, 1-17). Ovo je Ivanov
nain simbolina opisa onoga to su sinoptiari opisali kao Isusovo
lomljenje kruha - Svojega Tijela i prolijevanja vina - Svoje Krvi, koje je
podijelio s Uenicima.
Rana je Crkva posluala Gospodinovo uenje i slijedila Njegov primjer na
zadivljujue naine. Nitko od njih nije zadravao svoje posjede za sebe.
Sve to su imali dijelili su meusobno, pa nitko nije oskudijevao. Svatko
tko je imao zemlju ili kue, prodavao bi ih i novac donosio apostolima, a
oni bi ga dijelili potrebitima (Dj 2, 45-47). Par Ananija i Safira takoer je
prodao svoj posjed, ali bilo im je teko potpuno sluiti brai. Zato su se
sloili da prevare i dio novca zadre za sebe. Pali su mrtvi jer su lagali, ne
ljudima, nego Bogu (Dj 5, 1-11). Siromana udovica, nasuprot njima,
ostavila je u Hramu vie nego bogati, jer, iako vrlo siromana, dala je sve
to je imala, sve svoje uzdravanje (Mk 12, 41-44).
Konano, u Svojemu oprotajnom govoru, Isus je otkrio svojim uenicima
kako im, da budu potpuno sretni, daje Svoju novu zapovijed, da ljube
jedni druge kako je On ljubio njih, po emu e svi znati da su Njegovi
uenici. Nitko nema vee ljubavi od ove: poloiti vlastiti ivot za svoje
prijatelje, kao to je On uinio. Ako smo spremni posluati Gospodina, ak
i u muenikoj slubi, tada vie nismo sluge iz dunosti, koji ne znaju to

34

njihov gospodar radi, ve se smijemo nazivati Njegovim prijateljima,

kojima je iz ljubavi obznanio sve to Mu je Otac rekao (Iv 13, 34-35; 15,
11-5).
Takav je sluga-prijatelj bio fra Maximilian Kolbe, koji je dao ivot sluei
Bogu i ovjeku, jer je u njemu bio isti Duh koji je Bog dao Isusu, Svojemu
odabranom sluzi (Mt 12, 18). Kada je Isus ovlastio Petra da hrani i uva
Njegove ovce i janjad, najprije mu je naredio da Ga slijedi (Iv 21, 15-17,
22.): "Hajdete za Mnom i uinit u vas ribarima ljudi." (Mk 1, 17). To
znai biti omrznut od svih, ak i od obitelji, zbog Njegova Imena, jer nije
sluga iznad svojega gospodara (Mk 13, 12-13). Petar bi kasnije govorio:
"Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da
idete stopama njegovim." (1 Pet 2, 21).
Neka stoga naa trajna molitva bude:
Gospodine, uini da budem poput Tebe
Molim Te, daj da budem kao Ti,
Ti si bio sluga, uini i mene slugom.
Gospodine, pomozi mi da sluam to mi eli rei,
Gospodine, uini me slugom, molim Te, daj da budem kao Ti.
SVJEDOANSTVO MARYKUTTY P.V.:
(Isus se razljuti i ree: Pustite djeicu neka dolaze k meni" - Mk 10, 14)
Jo sam puna strahopotovanja i zauena nainom na koji je Isus mogao
promijeniti i upotrijebiti obinu i slabu osobu poput mene za
evangeliziranje i sluenje mladima i ak djeci. Prvi koji je u ivotu snano
duhovno na mene utjecao bio je moj djed. Obiavao je zadrati kod sebe
nas unuke zarobivi nas priama o Isusovu ivotu. Kada sam, u dobi od
est godina, ula svojega strica sveenika kako propovijeda u prepunoj
crkvi, osjetila sam snanu elju da postanem sveenik, da i ja mogu tako
propovijedati. Ali, kada sam dola u srednju kolu, shvatila sam, da,
budui da sam djevojka, nisam mogla ostvariti tu svoju elju. Ponekad bih
pitala Boga zato me stvorio djevojkom, ali danas sam Mu zahvalna za to
to sam ensko. Posljednjih dvadeset godina omoguio mi je da
propovijedam ak i u crkvama, poput sveenika i da dovodim mlade k
Isusu.
Kada sam dola na koled, eljela sam postati misionarkom u Sjevernoj
Indiji. Meutim, moja elja da postanem asna sestra nije se ostvarila
nakon napada reume dok sam bila u posjeti Krishnagar sestrama u

35

Zapadnom Bengalu. Ali, za vrijeme moje bolesti, provodila bih po osam

sati dnevno pred Presvetim, a mir i snaga koju bih tada osjeala, usprkos
bolovima u leima, jo su mi svjei u pamenju. Vratila sam se u Keralu i
ula u Koled Svete Terezije u Cochinu, ali, zbog financijskih ogranienja,
razimiljala sam o prekidu studija. Ipak, zbog novane pomoi koju sam
dobila od jednoga njemakog sveenika, mogla sam nastaviti studij jo
godinu dana, a idue sam godine dobila stipendiju do kraja studija.
Jednoga dana godine 1976. ula sam iz svoje sobe u hostelu koleda nove
prelijepe pjesme uz harmoniku i gitaru koje su dopirale iz dvorane.
Znatielja me natjerala da siem do stranjega dijela dvorane. Dok sam
virila kroz otvor na roleti, vidjela sam mnoge sveenike i sestre koji su
prisustvovali karizmatskom seminaru to su vodili fra Fio, DI, fra Rufus i
fra Marcelino, OCD. Jedva da sam ita mogla pratiti, pa se nisam usudila
ui i pridruiti im se. Ali, treega dana, dana krtenja Duhom, naletila sam
sluajno na fra Marcelina. Pozvao me, mislei da sam sudionica seminara,
da doem u dvoranu na molitvu. Dok je nada mnom molio fra Rufus
polaui ruke radi krtenja Duhom, iskusila sam u sebi neobian mir,
koji je ostao u meni kao opipljiv osjet do dana dananjega.
Studirajui u kozmopolitskom gradu, s toliko dostupnih programa, imala
sam mnogo prilika za rast u Duhu, ukljuujui i molitvenu skupinu u
samom koledu. Moja uvarica u hostelu bila je vrlo ljubazna to mi je
doputala da izlazim i propovijedam djeci, mladima i uiteljima od 1977.g.
do danas. Kad sam diplomirala, nisam znala to da radim ili kamo da idem.
Tada sam upoznala gu prof. Alicekutty, neudatu posveenu osobu.
Sastajale smo se na molitvu, to je pomoglo mojemu duhovnom rastu. Za
vrijeme karizmatskih seminara esto sam dobivala isti odlomak iz Biblije:
"Ustani, vii nou, za svake promjene strae. Ko vodu izlij srce pred licem
Gospodnjim, k njemu podii ruke i trai milost za svoju nejaad koja od
glada obamire po uglovima ulica" (Tu 2,19). To me navelo da esto nou
ustanem, iako bih bila radije spavala, da posredujem za djecu. To radim do
danas.
Rije Boja i dalje me vodila. Jo mi je vie dala snagu nakon sudjelovanja
na Nacionalnom biblijskom saboru koji je vodio fra Rufus i njegovi
studenti Biblije u Bangaloreu 1980.godine. etiri sam godine na Badnjak
dobivala istu biblijsku poruku: "Traite stoga najprije Kraljevstvo i
pravednost Njegovu, a sve e vam se ostalo dodati" (Mt 6, 33). Budui da
sam iskusila toliko ljubavi od Isusa, odluila sam posvetiti itav svoj ivot
Njemu i Njegovu Kraljevstvu, ivei kao neudana posveena osoba.
Poetkom osamdesetih fra Gino, CSsR, drao je nama, skupini mladih,

36

posebne teajeve za voditelje. Za vrijeme naih sastanaka primili smo vie

proroanstava o odlasku k drugima, pa smo se preselili u sirotinjsku etvrt
u Cochinu. Ja sam okupila oko sebe skupinu od tridesetpetero djece. Znala
sam prepoznati njihove probleme i voljeti ih, a uspjelo mi je nekolicinu od
njih spasiti iz kandi zla.
To me iskustvo ohrabrilo da zaponem slubu za djecu. Godine 1983.
vodili smo prvu upu i kolske seminare za tinejdere, a odgovor roditelja,
nastavnika i uenika bio je zapanjujui. Jo je udesnije bilo predanje onih
koji su zapoeli raditi kao animatori u toj slubi. Godine 1984. odrala
sam teaj boljega razumijevanja djece za uitelje. Od 1987.-1990.
poduavala sam u devet kola. Ali tada sam poela opaati na licima
svojih uenika bol uzrokovanu zlima dananjeg drutva. Osjetila sam
kako su odrasli glavni uzrok djeje patnje. Odluila sam prestati raditi kao
nastavnica i, zajedno s nekoliko mladih istomiljenika, zapoeli smo djeju
slubu, koja je danas poznata kao "CHRISTEEN".
Tijekom posljednjih dvadeset godina pokrili smo gotovo sve kranske
ustanove u Kerali a sada se selimo u druge dijelove Indije i u inozemstvo.
Vodimo seminare, teaje i sabore, nudimo individualno savjetovanje,
imamo slubu pisanja i objavljujemo djeju literaturu na malajalamskom i
engleskom. Kada pogledam unazad na prolih dvadeset godina, zahvalna
sam Bogu za nain na koji me vodio i za ono to je uinio u mojemu
ivotu. Bilo je trenutaka kada sam se osjeala ostavljenom, ali i onih kada
sam osjeala bliskost i njenu brigu svojega Gospodina i Spasitelja.

VI. ISUS KRIST = UVIJEK ISTI

(Zavreno je juer, poinje danas i odrat e se zauvijek)

U uvjerenju kako njezin pokojni suprug, policajac, nije zapravo mrtav,

nego da e opet ivjeti, 40-godinja domaica iz Delhija nije kremirala
njegovo tijelo, ve ga je gotovo dvije godine drala na krevetu na
sklapanje kod kue, dok tijelo, sada samo kostur, nije otkrila i uklonila
policija. Njezino troje odrasle djece takoer je vjerovalo majci, koja im je
esto govorila: "Nita mu se nije dogodilo. Bog e ga uskoro opet oivjeti"
(Times of India, 16. sijenja 1995.)
Gotovo dvije tisue godina ranije, ovjek poznat kao Isus iz Nazareta, koji
je umro u Jeruzalemu, sigurno je pokopan u grobnicu. Oito se nitko nije
nadao da e se vratiti u ivot. Ustvari, ak su i Njegove posljednje rijei na

37

kriu bile: "Svreno je"; i s time "nakloni glavu i predade duh" (Iv 19, 30).
Nita nije tada moglo biti istinitije od tih rijei u uima onih koji su
prisustvovali razapinjanju. Za Njegove neprijatelje to je bio veseo i dugo +
oekivani svretak buntovnika i Njegove uznemirujue poruke, jer bilo je
bolje, po nesvjesno prorokim rijeima velikog sveenika Kaife: ...da
jedan ovjek umre za narod, nego da sav narod propadne" (Iv 11, 49-51).
Za Njegove prijatelje bio je to tuan i neoekivan kraj voljena Uitelja i
Njegove tjeiteljske slube. Ali je li Isus i Njegov rad zaista bio gotov? i u
kojem smislu?
Kod prvoga stvaranja, na poetku poetaka, Bog je zavrio Svoj rad
stvaranja neba i zemlje sa svime na njima estoga dana, a sedmoga se
odmarao (Post 1, 31-2,3). Ali, sljedeega, "osmoga dana", ovjek, prvi
Adam, stvoren na Boju sliku (Post 1, 27), popustio je Sotoninom
napastovanju i pao u sjenu smrti. Na slian nain, kod drugoga stvaranja,
na drugome poetku, Isus je zavrio Svoj rad unitenja Sotoninih djela i
donio puninu ivota (Iv 10, 10) estoga dana a "odmarao se" sedmoga.
Meutim, za razliku od prvoga stvaranja, iduega, "osmoga" dana, On,
novi Adam, Boja nestvorena prilika, potaknut silom Duha, ustao je u
ivot, zapoevi "novi tjedan", inei novu stvar. Poeo je novo stvaranje
iz niega, kaosa i mraka koji su se vratili s grijehom (Post 1, 2; 2 Kor 5,
17; Otk 21, 5).
Tako su i Njegovi neprijatelji i Njegovi prijatelji shvatili kako rije
"svreno" nije bila krik oaja, kao to se na poetku inila dvojici
uenika, koji su na putu u Emaus promrmljali "A mi smo se nadali" (Lk
24, 20-21). To je bio uzvik trijumfa i slavlja, jer je savreno izvrena
Boja volja i dokraja dovreno Njegovo djelo (Iv 4, 24). Bio je to i uspjeli
dovretak Isusove zemaljske slube i obeavajui poetak nebeske preko
uenika; sluba koja sada vie nee biti ograniena na Izrael, nego e
obuhvatiti sav svijet; misija koja nee biti ograniena na tri godine, ve e
potrajati u vijeke vjekova (Mk 16, 19-20).
Tada su treega dana stvari dobile dramatian obrat. Posljednje Isusove
rijei "Svreno je" dobile su posve suprotno znaenje. Njegovi
neprijatelji ve su se bili prestraili najgorega, pa su postavili strae kod
groba. Kada se to pokazalo beskorisnim, jer grob nee dugo uvati
Njegovo tijelo i skoro e biti prazan, nisu oklijevali podmititi strau da
proiri vijest kako su uenici doli nou i ukrali tijelo dok su oni (straa)
spavali (sic! Mt 27; 62-66; 28, 2-4; 11-15).

38

Ali za Njegove prijatelje i uenike to je bio posve drugaiji susret i

iskustvo. Jer, otada tijekom iduih etrdeset dana, Isus se ukazivao
uenicima u vie navrata i u raznim okolnostima, ali uvijek da ih uvjeri u
Svoju prisutnost prije nego to napusti ovaj svijet i ode k Ocu (Iv 20, 17):
"Uskrsnuo sam, iv sam i s vama sam dovijeka"; obeanje Njegove snage
"Idite, zato, u Moje ime, pod Mojom vlau, s Mojom snagom" i povjera
misije: "Propovijedajte i krstite, ozdravljajte i oslobaajte od zlih duhova,
svjedoite i vodite".
Koji je vjerski voa ikada rekao svojim sljedbenicima kako je On i dalje
iv, a kamoli da e uvijek ostati s njima; jo manje kako e biti u njima i
djelovati preko njih? Koji je vjerski voa ikada obeao svojim
sljedbenicima toliku mo koliku je Isus obeao i dao svojim uenicima? Je
li ijedan vjerski voa ikada dao svojim sljedbenicima zapovijed, privilegiju
i obeanje da e, ne samo nastaviti njegov rad, ve ga na neki nain i
nadii?
Pashalni Misterij, tj. Isusova smrt i Uskrsnue, imao je stoga dubok uinak
na itav svijet, jer je znaio kako je Isus, poroajnim bolovima svojega
trpljenja i razapinjanja (Iv 16, 20-22), postao novi Adam, prvoroenac
novoga stvaranja i kako je, takorei, ponovo roen kao glava tijela, Crkve.
Te tri implikacije i posljedice mnogo su dublje nego to na prvi pogled
izgledaju.
Ponajprije, ne radi se samo o tome to je Isus uskrsnuo ni o tome da nas
On uvjerava kako emo i mi uskrsnuti. Ne radi se samo o tome da, budui
da je iv i nas uvjerava u novi ivot: "Jer Ja ivim i vi ete ivjeti" (Iv
14, 19). Radi se i o tome da, kroz iskustvo Pashe, Njegov vlastiti novi i
uskrsli ivot sada tee u nas, Njegovo tijelo, i postaje naim ivotom, ak i
kada je obeao: "..k njemu emo doi i kod njega se nastaniti" (Iv 14, 23) i
kao to je Pavao svjedoio: "...ivim, ali ne vie ja, nego Krist ivi u meni"
(Gal 2, 20).
Drugo, Njegova mo propovijedanja i ozdravljanja predana je nama i
postaje snagom Njegova tijela (Dj 10, 38; Lk 9, 1-2), s jamstvom da "...
tko vjeruje u mene, init e djela koja Ja inim, i vea e od njih init" (Iv
14, 12); jer, kroz iskustvo Duhova, istu mo koju je Otac dao Isusu ("Otac
Moj sve do sada radi pa i Ja radim"; Iv 5, 17), daje i nama. Kao to je
Petar izjavio: "Desnicom dakle Bojom uzvien, primio je od Oca
Obeanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i sluate" (Dj 2,
33), i, kao to je Pavao zakljuio, Onaj koji "silu Svoju oituje u nama" (Ef
3, 20).

39

Tree, to nije znailo da je Isusovo djelo zavreno, a djelo Crkve

zapoinje, ve kroz iskustvo Parusije, Njegova je misija povjerena nama i
postala je naom misijom. "Kao to je Mene poslao Otac, tako i Ja
aljem vas" (Iv 20, 21). Zato je bio i jest neprekinut tijek i trajanje, od
Isusove misije do slube Crkve. "I Gospodin Isus poto im to ree, bude
uzet na Nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoe i propovijedahu
posvuda, a Gospodin suraivae i utvrivae Rije popratnim znakovima"
(Mk 16, 19-20).
Kao to nas podsjea Poslanica Hebrejima, Isus nikada nee umrijeti i
ivjet e dovijeka. Bit e uvijek sveenik, da nas kod Boga zagovara i da
nas k Njemu vodi. Ali moramo upirati pogled u Njega, koji nau vjeru ini
potpunom. Jer, "Isus Krist isti je i juer i danas i zauvijek e biti isti"
(Heb 1, 12; 7, 24-25; 12, 2-3; 13, 8).

KRIST JE UMRO.
KRIST JE USKRSNUO!
KRIST E OPET DOI!!

SVJEDOANSTVO FRANCIS-A MacNUTT-A:

("Vrata se sama otvorie" - Dj 12, 10)
Za vrijeme seminara za ozdravljenje, koji se odravao odmah nakon
Treeg nacionalnog karizmatskog sabora u listopadu 1978. u St. Peter's
Hallu, u Bandri, u Mumbaiju, poele su nepredviena demonska
uznemiravanja. O jednom takvom incidentu pria Francis MacNutt u
dodatku svoje najnovije iroko hvaljene knjige "Oslobaanje od zlih
duhova". Ozbiljniji incident bio je u vezi s nekom jako uznemirenom
mladom djevojkom, koju su dva mlada uvara zadnji as spasila da se ne
baci s Halla. Povjerili smo je njezinim prijateljima, koji su na Sabor doli
iz okolice Bombaya, da je otprate u oblinji stan na drugome katu. Poslije
none sesije, dvojica mladia i ja otili smo tamo moliti za nju.
Smirila se, ustala i eljela otii na WC. Osjetio sam kako nije potpuno
slobodna i rekao jednome od njezinih prijatelja da je otprati na WC koji je
bio u upotrebi. Ali ona se uputila ravno u WC koji nije bio koriten i brzo
za sobom zatvorila vrata. Sada sam postao vrlo napet. Sluali smo je kako
puni kantu vodom, bojei se da ne stavi glavu u vodu. uli smo je kako
pokuava otvoriti prozor, pa sam poslao jednoga od mladia, Normana

40

Haydea, da smjesta poe dolje na compound i eka pod prozorom da

zaustavi njezin pad i dri je ako se bude eljela baciti. Za to vrijeme
zadrao sam drugoga mladia, Ashwina Graciasa sa sobom radi podrke.
Sve to vrijeme njezini su je prijatelji nagovarali da otvori vrata, ali uzalud.
ak smo pokuavali nekako silom otvoriti vrata, jer smo primijetili njezine
uznemirene pokrete kroz plohu od mutnoga stakla. U jednom trenutku ak
sam razmiljao o tome da, s vlasnikovim doputenjem, razbijemo staklo.
Ve je bila pono, a nije bilo nikakvih znakova da e se ova situacija
zavriti. Dok smo Gospodina molili za pomo, najednom mi je sinulo kako
molitva oslobaanja moe biti djelotvorna i kroz zatvorena vrata. im
smo zavrili tu molitvu, uli smo kako se djevojka sruila na pod WC-a. I
sada nam je sama, osloboena zloduha, vikala da otvorimo vrata i pitala
zato sam je zakljuao u WC-u. Prijatelji su je nagovarali da se sabere i
povue zasun, ali odgovorila je kako se osjea slabom i bez ivota, pa se
jednostavno ne moe maknuti. Nagovarali su je da bar pokua podignuti
ruku da dosegne zasun, ali ni to nije mogla. Sada je ve bilo oko 1 sat
ujutro. Par koji nam je iznajmio stan poeo je gubiti strpljenje, jer nisu
znali to se zapravo dogaa.
Opet smo molili za svjetlo, da saznamo to da sada uinimo. Iznenada sam
se sjetio dramatine prie o Petrovu oslobaanju iz zatvora - kako ga je
posjetio aneo i kako su okovi pali s njegovih ruku, eljezna se vrata sama
otvorila, a Petar izaao na slobodu (Dj 12, 5-11). Poeo sam blagoslivljati
vrata WC-a i moliti tiho: "Gospodine, ak i kada si oslobodio Petra iz
zatvora dok je Crkva arko za njega molila, Crkva je bila malo stado.
Preklinjemo Te da sada uini isto." Skupina u stanu me gledala i pitala se
jesam li jo pri sebi. Tada sam se ulovio kako inim jo neto udnije.
Tamo gdje je s druge strane bio zasun, uinio sam u zraku tri pokreta
otvaranja zasuna, pretvarajui se da sam s druge strane vrata. Sad su ljudi
mislili kako sam potpuno lud.
Zatim sam rekao u sebi: "Gospodine, ako si, kao to vjerujem da jesi, iv i
ovdje prisutan, to si uinio za Petra, uinit e sada za ovu djevojku.
Vjerujem da si isti juer, danas i uvijek, i da e se vrata otvoriti." Sa svim
ljudima koji su promatrali to sam radio, mirno sam dodirnuo vrata, vrlo
lagano, vrhom kaiprsta - i vrata su se irom otvorila! Djevojka je i dalje
leala na leima, beivotno, i jecala. Podigli su je i stavili na leaj. Sjeo
sam na stolac i bilo mi je teko povjerovati to se upravo dogodilo. Rekao
sam: "Gospodine, ova bi se udesa trebala dogaati samo u Svetom Pismu,
a ne danas." Bio sam skeptian. Uao sam u WC, ispruio se na pod i
shvatio da ak ni moja ruka ne moe dosegnuti zasun. Sam zasun bio je

41

vrlo star i hrav, jer dugo nije bio upotrebljavan. Bio je potreban velik
napor da ga se otvori, uz mnogo kripe. Kad smo je pitali, djevojka mi je
rekla kako je, dok smo mi vani molili, i ona sama unutra, vidjela lik u
bijelom kako ulazi u WC, otvara zasun i irom vrata.

VII. ISUS JE I DANAS ISTI TEMATSKA PJESMA

Isus je isti danas kao juer i uvijeke,
Trai Boga i slui ovjeku, ui istini i lijei rane,
Poziva nas da inimo isto snagom Njegova Imena, jer
Isus je isti danas kao juer i uvijeke.
Novi je moni nauk uio:
Traite najprije Kraljevstvo Boje,
i ne brinite za sutra. Bog va Otac njeno vas ljubi.
Pokajte se, vjerujte, oprostite i ljubite.
Zanijeite sebe i uzmite svoj kri,
Slijedite Moje stope, budite savreni i sveti.
Poziva nas da ljudima samo to
proglaavamo i pouavamo.
Doao je zbog grjenika, bolesnih i optereenih,
proglaavajui kako je Kraljevstvo Boje blizu.
Snagom Rijei Boje oslobodio je opsjednute,
dodirom milosa ozdravljao bolesne
koji su Ga dotakli s vjerom u Njegovu mo,
i zamolili Ga da ih ozdravi s nadom u Njegovu ljubav,
Poziva nas sada da istjerujemo zloduhe,
lijeimo bolesne i uskrisujemo mrtve.
Molio je itave noi na samotnim mjestima,
"Samo Tvoja, a ne Moja volja".
Za svoje molio je Oca, uvaj ih od Zloga.
I da svijet povjeruje u Nas,
neka budu jedno kao to smo Mi Jedno.
Poziva nas da bdijemo, budemo budni i molimo,
da ne doemo u napast, spotaknemo se i padnemo.
Sluiti je doao, a ne biti gospodar.

42

Biti njihov sluga i prati im noge.

Hranio ih je kruhom Svojim Tijelom
i dao im piti vlastitu Krv.
Umro je za Svoje prijatelje a i za neprijatelje,
oslobodivi ih i davi im ivot.
I kao to nas je ljubio dokraja,
poziva nas da ljubimo jedni druge
i sluimo jedni drugima.

43

Pokret krunice za obraenje i mir osnovali su

biskupijski i redovniki sveenici, zajedno s laicima, a
uzoriti kardinal Franjo Kuhari odobrio ga je 1.
studenoga 1993. U meuvremenu su ga za svoje
biskupije odobrili i svi ostali biskupi u Republici
Hrvatskoj, te uzoriti kardinal Vinko Pulji za Sarajevsku nadbiskupiju i biskup Franjo Komarica za
Banjaluku biskupiju. Dosad je naemu Pokretu
pristupilo osamdesetak tisua vjernika.
Glavni je cilj Pokreta promicanje svakodnevnoga moljenja krunice ili barem
jedne desetice: za obraenje grjenika, za mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini,
za kransku obnovu branoga i obiteljskoga ivota, za raanje zaete djece, za
borbu protiv psovke, droge, alkoholizma i pornografije, za redovnika i
sveenika zvanja, za povratak svih prognanih i izbjeglih i za obnovu unitenih
domova. U tu svrhu tiskani su razni promidbeni listii s pozivom na molitvu koji
se dijele po upama. Posebno preporuujemo listi: Evo kako se moli krunica i
knjige koje je na Pokret tiskao u suradnji s Obiteljskim centrom iz Zagreba
(dijele se besplatno svima koji se ulanjuju). To su: Tvoj dan s krunicom, Temelji
vjere, Moja svagdanja krunica i Krunica izvor snage. Dijelimo i slike: Presvetoga Srca Isusova i Bezgrenoga Srca Marijina.

Pokret krunice sudjeluje u svim bitnim vjerskim dogaajima u hrvatskome

narodu. eli itav narod molitvom povezati u neraskidivi lanac Boje ljubavi jer
samo oni koji s Bogom i na Bogu grade na neunitivim temeljima ive. Neka
Hrvatska, golubica raskriljenih krila, postane zemlja ive krunice! I Vi moete
tome doprinijeti - najprije njegovanjem dostojanstvenoga kranskoga ivota, a
zatim dnevnom molitvom krunice ili barem jedne njezine desetice! Svaki lan
Pokreta ima puno pravo irenja svih naih djelatnosti, a svi koji se za to budu
zalagali primit e poseban Gospin blagoslov i zatitu, jer time postaju Njezini
apostoli.
Pozivaju se svi ljudi dobre volje, poglavito vjernici, da se prikljue zajednikoj
molitvi i sveopemu hrvatskomu katolikomu Pokretu krunice za obraenje i mir.
Pristupiti se moe tako da se osobni podaci: ime, prezime, tona adresa,
telefonski broj, dan, mjesec, godina i mjesto roenja, te naziv upe u kojoj sada
ive poalju pismom, na nau adresu ili telefaksom na broj (01) 655-20-22, ili da
se prijavi telefonom na broj (01) 655-04-00. Svaki novoprijavljeni lan dobiva
iskaznicu kao vidljivi znak molitvenoga zajednitva s ve osamdesetak tisua
lanova Pokreta.

44

MOLIMO SVAKODNEVNO
Za duhovni i vjerski preporod hrvatskoga naroda,
za obnovu ljubavi, vjernosti i mira u obiteljima,
za raanje zaete djece,
za povratak prognanih i izbjeglih na njihova ognjita,
za obnovu poruenih domova,
za ivot dostojan ovjeka
za pravedno drutvo,
i za stvaranje boljega svijeta.

45

SADRAJ

PREDGOVOR
3

..............................................................................................

I. ISUS DANAS ("A vi, to vi kaete tko sam ja?" - Mk 8,29) ..................5
SVJEDOANSTVO JEDNE ASNE: ("Ne moete sluiti dvojici gospodara"
(Mt 6,24) ................... 10
II. KRIST STROGI UITELJ (Kako je osobito prikazan u Matejevu Evanelju)
.................................................................................................................
13
SVJEDOANSTVO BRENDANA DIASA: (Na Bog kae: Prestanite i znajte da sam ja
Bog - Ps 46, 11) ..............................................................................................
18

III. ISUS HOLISTIKI ISCJELITELJ (Kako je osobito prikazan u

Markovu Evanelju) ....................................................................................
22
SVJEDOANSTO SESTRE ROZITE: (Isus ga je dotakao i rekao: "Hou!
Budi ist!" - Mk 1, 41) ............................ ..29
IV. KRIST UPORAN MOLITELJ (Kako je osobito prikazan u Lukinu
evanelju) .................................................................................
32
SVJEDOANSTVO O JEDNOJ OPSJEDNUTOJ DJEVOJCI: (A Isus odgovori: Ovaj se
rod niim drugim ne moe izagnati osim molitvom i postom" - Mk 9, 29)
.........................................................................
39
V. ISUS TRPEI SLUGA (Kako je osobito prikazan u Ivanovu evanelju)
............................................................................................................................................
. 43

SVJEDOANSTVO MARYKUTTY P.V.: (Isus se razljuti i ree: Pustite

djeicu neka dolaze k meni! " (Mk) ...........................................................
50
VI. ISUS KRIST UVIJEK ISTI (Zavreno je juer, poinje danas i
odrat e se zauvijek) .................................................................................
53

46

SVJEDOANSTVO FRANCIS-A MacNUTT-A: (Vrata se sama otvorie

Dj 12, 10) ......................................................................
57
VII. ISUS JE I DANAS ISTI TEMATSKA PJESMA
............................................................................
60