Didaktika je grana pedagogije koja prouava odgojno-obrazovnu stvarnost:

procese uenja i pouavanja na nastavi. (grke rijei:didasco, =UITI ,

didaskein = POUAVATI).
Naziv didaktika u pedagogiju je prvi uveo Wolfgang Ratke u djelu Didaktike
metode i neto kasnije Jan Amos Komensky u djelu Velika didaktika u
17.stoljeu
Nauka: relativno samostalan predmet prouavanja; izgraena
metodologija istraivanja; odreeni rezultati istraivanja (koji unaprijeuju
znanost i praksu na koju se rezultati odnose);
Razvoju didaktike doprinijeli: Herbart. Prvi je predloio obrise didaktike kao
teorije obrazovanja. Willmann. U svom djelu Didaktika kao nauk o obrazovanju
posebice analizira obrazovne ciljeve, puteve i obrazovne ustanove. Weniger,
Klafki, Blankertz, Heimann, Klingberg. Omoguili su da se didaktika
osamostali te da je kao znanstvena disciplina danas zastupljena na mnogim
univerzitetima i s vlastitim katedrama.
Zadaci:
Analizirati i planirati odgojno-obrazovni proces. Didaktika istrauje
nastavnu praksu putem razliitih metoda.
Osigurati praktine smjernice za djelovanje. Didaktika daje smjernice, upute
koje valja shvatiti kao pomo uitelju u pouavanju i uenju, a ne kao gotov
recept za sigurno bezgreno postupanje u svim nastavnim situacijama. Svaki
uitelj moe te smjernice propitkivati, prilagoditi i primijeniti u vlastitoj praksi (na
svojoj nastavi) ovisno o osobinama uenika i mnogim drugim faktorima.
Omoguiti uvid u didaktike teorije i pravce. Razliiti teorijski pristupi
donose razliita odreenja pojma didaktika (pluralizam didaktikih ideja) i
razliite teorijske modele koji se meusobno nadopunjavaju, a koji se mogu
propitkivati i mijenjati u praksi.
Razvoj:
Prvo razdoblje prije djelovanja Ratkea i Komenskoga dijeli se u dvije etape:
prirodno pouavanje i uenje (odrasli ue djecu radu, izraivati u
upotrebljavati orue; uenje se ostvarivalo tako da su odrasli pokazivali a djeca
su oponaa njihove aktivnosti; djeca su uila sluajui; nastava je temeljena na
mehanikom uenju (uenju napamet);
umjetno pouavanje i uenje (pojavom pisma prelazi se s prirodnog na
umjetno uenje, pisana rije (knjige) postaje izvor znanja ,rezultat takvog razvoja
bila je pojava kole i profesionalnog uenja)
Drugo razdoblje nakon djelovanja Ratkea i Komenskoga: ''Stara kola'',
''Nova kola'', ''Savremena kola'';
Stara kola: Wolfgang Ratke; Jan Amos Komensky; John Locke; Jean Jacques
Rousseau; Johann Heinrich Pestalozzi; Johann Friedrich Herbart; memoriranje
sadraja bez razumijevanja (didaktiki materijalizam); verbalizam uitelj samo
predaje, a uenici samo sluaju i piu testove; nastavnik je subjekt (sredinja
komponenta nastave) umjesto uenika; pasivnost uenika, gue se ueniki
potencijali; velika stega, uenje esto pod prisilom; otuenje uenika od tehnika
uenja, ue iskljuivo memoriranjem (bubanje napamet); formalizam u znanju
(uenik napamet ui sadraje, zna ih reproducirati od rijei do rijei, zna pravila i
definicije, ali ne zna ih protumaiti ni primijeniti; znanje nema uporabnu

vrijednost); intelektualizam (usmjerenost na razvoj kognitivnih sposobnosti, prije

svega pamenja); nastava se odvija po tono odreenom receptu (Herbartizam);
ograniavajui razredno-satno-predmetni sistem kolovanja; u sreditu je uitelj i
pouavanje;
Nova kola: (Rudolf Steiner Waldorfska kola;Marija Montessori Montessori
kola; Ellen Key pedocentrizam; John Dewey problem-metoda, pedocentrizam;
Peter Petersen Jena-plan; Helen Parkhurst Dalton-plan; Willim H. Killpatrick
projekt-metodaGeorg Kerschensteiner radna kola (runi rad); Hugo Gaudig
radna kola (slobodni duhovni rad); manje stege; uenik je aktivniji, moe iskazati
svoje potencijale; uvode se nove nastavne metode koje daju znaaj afektivnoj,
moralnoj i psihomotorikoj, tjelesnoj (runi rad) komponenti, a uenika se potie
na vlastiti angaman, da samostalno bira aktivnosti; uvjeti koji potiu ueniku
slobodu; samovrednovanje (uenik vrednuje svoje uratke zajedno s uiteljem);
razbija se razredno-satno-predmetni sistem (javlja se dvosat, vrijeme za
rjeavanje problema je neogranieno, formiraju se radne zajednice i projektni
timovi koji zajedniki rade na rjeavanju problema, povezuju se nastavni sadraji
iz vie predmeta); problemska (istraivaka) nastava, rad na projektu; znanje ima
praktinu primjenu; pragmatinost (ui se kroz praktini rad, a manje verbalnim
prenoenjem znanja);nastavni sadraji nisu formalizirani i kruti, oni se
prilagoavaju uenikim interesima; nastavu prilagoditi sposobnostima,
interesima i potreba uenikog razvoja;individualizacija nastave (nastavni
sadraji i metode se prilagoavaju ueniku); dvosmjerna demokratska
komunikacija (uenik moe postavljati pitanja i raspravljati te tako oblikovati
nastavu); nastava je zanimljivija jer uenici prouavaju ono to ih zanima; u
sreditu je uenik i uenje;
FUNKCIJE SAVREMENE KOLE:
Heuristika funkcija nam daje odgovor na pitanje koliko kola uspijeva pruiti
ono to od nje oekujemo (da nas pripremaju za poziv, da postanemo bolja
osoba: karakterna, socijalno kompetentna, spremna kritiki razmiljati).
Legitimacijska funkcija trai od nas da nai zahtjevi i ciljevi budu ispravni
(legitimni): da pridonose opem obrazovanju, da nas pripremaju za poziv, da
postanemo kompetentni na tritu rada, odgovorni i humani.
Funkcija strukturiranja pomae nam u mnotvu nastavnih sadraja
koncentrirati se na bitne teme i ono to nas zanima. Za to trebamo imati
kvalitetne NPP-e koji ne usitnjavaju i ne ukruuju nastavni sadraj.
Kritika funkcija pomae nam kritiki se postaviti prema tuim zahtjevima,
ciljevima i normama. Pomae nam da ne budemo zlorabljeni, iskoriteni. Pomae
nam da se drugima usprotivimo i ostvarimo lino zadovoljstvo.
Predmet didaktike:
predmet didaktike usmjeren je na obrazovanje - ovdje didaktika pokriva
proces obrazovanja u svim fazama razvitka ovjeka, od predkolskog do
andragokog i gerontolokog doba.
predmet didaktike je teorija uenja i pouavanja - teorija uenja kao
mijenjanje pojedinca, njegovog razvoja na kognitivnom, konativnom i
psihomotornom poduju i pouavanja kao pomoi u uenju. didaktika je teorija

nastave, ona prouava zakonitosti specifinog vida odgojno-obrazovnog procesa

kojeg nazivamo nastava.
didaktika je u osnovi teorija curriculuma, odnosno teorija planiranja i
programiranja pripreme odgojno-obrazovnih procesa.
Didaktika i druge nauke:
Didaktika i filozofija (Didaktici su potrebne spoznaje o smislu ovjekove
egzistencije, vrijednosti koje omoguuju samoodreenje i ostvarenje linosti.
Struktura nastavnog procesa temelji se na teoriji spoznaje (gnoseologiji), to je
filozofska disciplina.
Didaktika i psihologija (Spoznaje u ljudskom ponaanju i psihikim pojavama i
procesima kojima se bavi psihologija, utjeu na odabir prikladnih nastavnih
metoda te razumijevanje motivacije, uenikovih potreba, mogunosti i interesa. )
Didaktika i sociologija (Drutvo koje se oblikuje odreenom kulturom utjee na
odabir ciljeva i zadataka odgoja i obrazovanja. Odgojno-obrazovni proces utjee
na drutvo, na drutvene vrijednosti, na odnose meu ljudima. )
Didaktika i antropologija (Spoznaje o tjelesnim, kognitivnim i afektivnim
mogunostima ovjeka didaktiko su polazite za odabir nastavnog sadraja,
ciljeva i metoda.
Didaktika i kibernetika (Kibernetika se bavi ulazom, preradom, izlazom i
razmjenom informacija. U nastavnom procesu zbiva se ulaz informacija (uenici
usvajaju informacije), prerada (obrada informacija misaonim operiranjem i
stvaranje znanja, tumaenje informacija i slino), izlaz (nain na koji uenici
reproduciraju ono to su nauili, moe se iskazati ocjenama) i razmjena (prijenos
informacija izmeu sudionika). Cilj je didaktike optimizirati upravljanje
informacijama i dobiti to vei izlaz. )
Pojmovi:
Odgoj u kontekstu didaktike je sistemski nastavom organiziran proces kojim se
izgrauju pozitivne osobine linosti, stavovi, pogled na ivot i svijet, te karakterne
i moralne, radne i drutvene vrijednosti. U nastavi se ostvaruje dosljednom
realizacijom konkretnih odgojnih zadataka. Obrazovanje - dok je odgoj usmjeren
na razvoj afektivne dimenzije ovjeka, obrazovanje je usmjereno na kognitivni
(usvajanje znanja, razvoj sposobnosti) i psihomotoriki (razvoj vjetina) razvoj
pojedinca. Vrste obrazovanja: formalno obrazovanje, neformalno obrazovanje i
informalno obrazovanje (samoobrazovanje).
Znanje je logiki pregled injenica i generalizacija (pojmovi, pravila, zakoni,
definicije, zakljuci, zakonitosti) o objektivnoj stvarnosti koje pojedinac usvaja,
zadrava u svojoj svijesti i primjenjuje u praksi.
Sposobnosti su kvaliteta linosti koje osobi omoguuju uspjeno obavljanje
odreene djelatnosti. Sposobnosti su osnove uenikove predispozicije uvelike
ovise o genetikoj konstituciji, ali se na njih moe utjecati.
Vjetine su organizirane, brzo i precizno izvedene radnje s ciljem da se izvede
neki zadatak, a koje su steene vjebanjem. Vjetine su rezultat realizacije
psihomotorikih, funkcionalnih ciljeva nastave.