Professional Documents
Culture Documents
Historiografija U BiH U Sluzbi Politike FINAL-libre
Historiografija U BiH U Sluzbi Politike FINAL-libre
Historiografija U BiH U Sluzbi Politike FINAL-libre
27.9.2012 8:29:20
Srednja Europa, d. o. o
Autorska prava: Autor i Srednja Europa, d. o. o. Zagreb, 2012.
Sva prava pridrana. Nijedan se dio ove knjige ne smije reproducirati niti
objavljivati bez prethodnog pismenog doputenja nositelja autorskih prava
Za izdavaa:
Damir Agii
ISBN 978-953-6979-98-1
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne
i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 817788.
27.9.2012 8:29:39
Husnija Kamberovi
HISTORIOGRAFIJA
U BOSNI I HERCEGOVINI
U SLUBI POLITIKE
Zagreb, 2012.
27.9.2012 8:29:39
Sadraj
Predgovor......................................................................................... 7
I DIO
HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA
Opasna utnja ............................................................................. 11
Zvona zvone znanosti ................................................................. 15
Historiograja i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka .... 19
Izmeu kritike historiograje i ideolokog revizionizma ..... 33
O konstruiranju identiteta.......................................................... 45
Novije tendencije u historiograji u Bosni i Hercegovini ...... 57
II DIO
POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI
DVA UMILJENA PRIMJERKA
Ko politizira historiograju u Bosni i Hercegovini?................. 73
Ipak se radi o pokondirenosti ................................................... 87
Lekcija o konstruiranju povijesti. Kako Slobodan oja
konstruira povijest i kako se sada varamo ............................... 97
27.9.2012 8:29:39
Sadraj
III DIO
IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA
Profesor dr. Nedim arac (1926. - 2008.) ............................... 107
Odlazak dobrog profesora. O prof. dr. Ibrahimu
Karabegoviu ............................................................................ 115
IV DIO
NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU
HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)
Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto
dva i po miliona dunuma zemlje ............................................ 123
Upotreba historijskih mitova. Vrijeme je govora
i o preutkivanim pitanjima ..................................................... 137
Kasno je za stvaranje bosanske nacije ................................... 141
Od Jasenovca je napravljen mit, jer je ta fabrika smrti
koritena u politike svrhe ....................................................... 147
Mladom Bosnom se manipuliralo .......................................... 155
ovi i Dodik kao Tuman i Miloevi ................................... 159
Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju
historiograje ............................................................................ 165
Bosna i Hercegovina je starija i od ZAVNOBiH-a
i od Daytona .............................................................................. 177
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:39
Predgovor
HISTORIOGRAFIJA u Bosni i Hercegovini, kao, uostalom,
i drugdje u svijetu, tokom svog sazrijevanja prolazila je kroz
razliite razvojne faze. Ako se ikada bude pisala njena historija, vjerovatno e se moi puno jasnije, nego to je to mogue
uiniti sada, uoiti te faze i objasniti glavne promjene. Nekada davno, kao mladi historiar, esto sam se pitao koliko pojedinci, osim to svojim znanstvenim djelima doprinose razvoju
te znanosti, svojim javnim angamanom, koji je usmjeren ka
znatno iroj zajednici od zajednice historiara, doprinose razumijevanu povijesti u javnom diskursu. Historiografska djela
obino imaju manji utjecaj na drutvo od napisa u dnevnim ili
sedminim novinama, internet portalima i televizijskim intervjuima. Historiari koji su to na vrijeme shvatili esto su nastupali u medijima promovirajui odreenu sliku povijesti, koja je
mogla biti znanstveno utemeljena, ali je jednako tako mogla
biti u funkciji kreiranja slike povijesti koja odgovara odreenom politikom konceptu. Prvi pristup, po mom miljenju, ima
dovoljno valjanih opravdanja, ali sam uvijek bio protiv onih
koji su historiju upotrebljavali kao podrku odreenim politikim projektima. U Bosni i Hercegovini je posljednjih nekoliko
decenija na sceni posebno snana struja intelektualaca koja
27.9.2012 8:29:39
Predgovor
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
Predgovor
27.9.2012 8:29:40
Predgovor
10
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
I DIO
HISTORIOGRAFIJA
NA RASKRIMA
Opasna utnja
JEDAN od najveih izazova pred kojim se danas nalazi naa
historiograija jeste znanstveno valoriziranje povijesti Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. To nije samo izazov trenutka
u kojem se ovo doba jednoumlja, kako se to danas esto obiava rei, od suvremenih politiara karakterizira najcrnjim bojama, a bivi nosioci i kreatori drutvenog i politikog ivota, te
njihovi historiari pred ovom navalom se povukli u miju rupu
zaboravljajui da nitko nee prouiti povijest pokoljenja to se
neumorno trudi samo sebe unititi, ve prevashodno krupan
znanstveni izazov koga se i historiari veoma plae. Ovo pokazuje i publikacija to su je nedavno, pod naslovom Istina o Bosni
i Hercegovini injenice iz istorije BiH, objavile Altermedija i
Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, u koHistoriograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike
11
27.9.2012 8:29:40
joj su ovom razdoblju bosanskohercegovake povijesti posveene svega etiri smijene i sadrajno prazne reenice.
Razlozi zbog kojih je dosadanja literatura o ovom razdoblju bila slabo berietna su viestruki, a prije svega nezavrenost drutvenih procesa i nesreenost i nedostupnost
arhivske grae, a nije zanemarljiv niti opi drutveni poloaj
historiograije od koje se, posebice kad se se radilo o temama
iz povijesti poslije 1945., uglavnom traila tapija za uspostavljene politike odnose. Dosadanja je historiograija parcijalno
promatrala drutvene procese to su se odvijali nakon Drugog
svjetskog rata, ime je stvarana crno-bijela slika povijesti i,
uglavnom, sagledavane pozitivne strane, dok se ostali oblici
povijesnih pojava i procesa ili nisu uoavali ili su, pak, zanemarivani. Robovanje historiograije politici i u ova burna vremena
optereuje historiare koji, nespremni da se oslobode starog
naslijea svijesti, radije ute oekujui dalji rasplet politike
krize, ne shvatajui da time, zapravo, najvie tete nanose historijskoj znanosti, jer ostavljaju puno slobodnog prostora historiarima diletantima i raznim politikim djelatnicima koji, a
to je ve sada posve vidljivo, sebi uzimaju za pravo da govore i
piu u ime historijske znanosti.
Ova utnja, osobito karakteristina za bosanskohercegovake historiare, opasna je zbog toga to je mogue da, na mig
odreene politike struje, rodi isto onako osakaenu historiograiju kakvu je rodio Drugi svjetski rat na ovim prostorima:
dok je u vrijeme komunizma, shodno shemi o itavoj povijesti kao povijesti klasnih sukoba , historiograija samo tragala
za klasnim odnosima, izmiljajui postojanje radnike klase i
radnikog pokreta i u onim vremenima i na onim prostorima
gdje zbog velike feudalne tradicije takav socijalni sloj i takav
drutveni pokret nisu mogli uope postojati, dotle danas vreba
opasnost da se u novim drutvenim prilikama itava povijest
12
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
Opasna utnja
13
27.9.2012 8:29:40
14
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
15
27.9.2012 8:29:40
16
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
radi uhljebljenja u nekom od znanstvenih instituta. (Razumije se, i u to je doba ponekad bilo dovoljno biti samo pravi
pripadnik odreene nacije pa se zaposliti u nekom institutu ili
dobiti mjesto asistenta na nekom fakultetu, to je sve ovisilo o
tome tko je direktor, ili koje je nacije i kakvog politikog uvjerenja profesor koji trai asistenta. O tome e se neto vie saznati ako Ministarstvo prosvjete saopi podatke o nacionalonoj
strukturi kadra na univerzitetima i institutima Bosne i Hercegovine. Takve formulare ve su ispunili svi uposleni).
Put koji su izabrale nove nacionalne stranke ne vodi samo
razgraivanju znanosti, nego njezinom nestanku kao takve.
Jer, znanost mora biti posve nezavisna od politikih stranaka. Teko je i zamisliti to e se desiti ako pone funkcionirati
ovaj stranaki sporazum. Moe se pretpostaviti da e Institut
za istoriju, u kojem rade znanstvenici koji se bave svim razdobljima povijesti, morati imati takav program koji e preferirati
srpsku historiju, te da e svi zanstvenici biti Srbi ili barem lanovi Srpske demokratske stranke. Pripadnika drugih nacija ili
[politiki] nezavisnih nee moi biti, jer, zaboga, oni su neprijatelji ili nisu dovoljno pouzdani, pa bi, moda, mogli neto
zapisati to se nee dopasti gazdi. A za to e se pobrinuti direktori koje e dovesti, a po zakonu oni ve imaju velika ovlatenja. Jednako je s ostalim navedenim institutima, samo to e u
njima moi raditi jedino Muslimani odnosno Hrvati.
ta e se u tom sluaju dogoditi sa znanou, posebice s
historiograijom, s obzirom da je ona u posljednje vrijeme na
velikoj cijeni? Nita dobro. Umjesto daljeg iskoraka u pravcu
zbliavanja s ostalim humanistikim i drutvenim znanostima,
to bi omoguilo viedimenzionalno sagledavanje drutvenih
procesa i globalnog drutva u cijelosti, historiograija se vraa
na stanje u kojem je bila prije vie od 200 godina. Ona iznova
dobiva veliku ulogu u procesu stvaranja nacionalnih drava i
17
27.9.2012 8:29:40
Nisam mogao niti slutiti da e se puno godina nakon ovog mog teksta odnos politikih stranaka prema naunim institucijama vratiti na istu polaznu
poziciju. Pokazuje to smjena niza direktora naunih i kulturnih institucija,
uinjena nakon uspostave koalicione vlasti Socijaldemokratske partije i
Stranke demokratske akcije 2011. godine. Ta sudbina je zadesila i Institut
za istoriju, koji je u toj stranakoj podjeli pripao Stranci demokratske akcije. Nakon due od godinu dana borbe s neodgovornim ministrima iz SDA
i njihovom stranakom infrastrukturom, Institut se uspio izboriti da Vlada
Kantona Sarajevo, nakon raskida koalicije SDP i SDA, ali i prije ulaska Dubravka Lovrenovia u novu Vladu, da saglasnosti za izbor direktora u skladu
sa procedurom provedenom u Institutu. Tako su, za sada, propale namjere
Lovrenovia i njegovih drugova i prijatelja iz SDA da instaliraju na tu dunost
svoju stranaku aktivisticu.
18
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
Historiograija i nacionalni
identitet Muslimana/Bonjaka
KEITH JENKINS je dobro primijetio kako ljudi i narodi imaju
potrebu da svoj sadanji status legitimiraju prolou, odnosno
da se ukorjenjuju u prolosti. Tu je historijska nauka od presudne vanosti jer ona omoguava da razne skupine konstruiraju
svoju prolost, i kroz neku vrstu kolektivne biograije oblikuju
svoje identitete. Takav je sluaj sa raznim socijalnim skupinama (npr. s buroazijom, koja je konstruiranjem svoje genealogije konstruirala i svoju historiju), pa i sa nacijama (koje uvijek
svoje ukorijenjenje trae u prolosti).
Poetkom 1960-ih godina u Bosni i Hercegovini je otvoren
proces politike airmacije nacionalnog identiteta Bonjaka.
Bila je to politika odluka, ali je nauka, pa i historiograija, koja
je bila pod velikim politikim utjecajem, u tome odigrala svoju
ulogu. Zapravo, rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka,
koje su poele ve koncem 1950-ih godina, od poetka 1960-ih
prebaene su iz sfere politike u sferu nauke, kako bi se najprije
u naunim krugovima nepobitno dokazao bonjaki nacionalni identitet, a potom kao nauno dokazana injenica ponovo
vratio u sferu politike koja bi imala zadau da samo prihvati
ono to je nauka ve dokazala. Jedan od naunika, koji je u to
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike
19
27.9.2012 8:29:40
20
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
pojedinih intelektualnih krugova iz Beograda i Zagreba). Posebno je to uoljivo poetkom 1990-ih godina, kada je ta kriza
dostigla svoj vrhunac. U svim tim kriznim situacijama preispitivan je nacionalni identitet Bonjaka, a svoju zavrnu fazu je
doivio sredinom 1993. godine prihvatanjem nove nacionalne
nominacije.
Poetkom 1960-ih je nastalo nekoliko historiografskih
djela koja su nauno dokazivala postojanje bonjake nacije.
Meu historiarima koji su na tome u to doba radili vodea
linost je bio Muhamed Hadijahi, a s njim su na tom poslu
bili aktivni Atif Purivatra i Mustafa Imamovi. Posebno je vana Hadijahieva uloga, koga e mnogo godina kasnije Enver
Redi, drugi utjecajni historiar iz toga doba, ali sa bitno drugaijim pogledima, optuiti kao kljunog zagovornika ideje
muslimanskog nacionalnog identiteta. Redi je zapisao
kako je Hadijahi nauno utemeljio muslimansku naciju,
mada je i sam Redi bio jedan od historiara koji je ozbiljno
sudjelovao u raspravama o nacionalnom identitetu bosanskohercegovakih Muslimana. On je od 1961. bio direktor Instituta za istoriju, a teme koje su utemeljene kao istraivaki
projekti u Institutu, koji se u to doba prevashodno bavio problemima radnikog pokreta i socijalistike revolucije, bile su
uloga Muslimanske narodne organizacije u austrougarskom
razdoblju historije Bosne i Hercegovine, a izraen je i poseban projekt pod naslovom Takozvano muslimansko pitanje
u toku Narodnooslobodilakog rata i Narodne revolucije. Dodue, ubrzo se odustalo od istraivanja teme o Muslimanskoj
narodnoj organizaciji, jer se to pokazalo kao metodoloki jako
izazovna tema. Saradnik koji je na njoj radio alio se da je obrada te teme gotovo nemogua iz metodolokih razloga, jer je
podrazumijevala i istraivanje segmenta borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju a to bi obavezivalo na detaljno ulaenje i
21
27.9.2012 8:29:40
Pismo koje je Upravi Instituta za istoriju u Sarajevu 13. aprila 1963. uputio
Devad Juzbai pod naslovom O nekim problemima u radu na temi Muslimanska narodna organizacija (dokument u posjedu autora).
22
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
23
27.9.2012 8:29:40
vanju Redi je zastupao tezu o Bosancima, a ne Muslimanima. Tako se na sjednici Predsjednitva SKSSRN, 12. maja 1970,
Enver Redi u svojoj diskusiji zalagao za zadravanja mogunosti izjanjavanja kao Jugosloven u nacionalnom smislu, te se
usprotivio svoenju pojma Bosanac na regionalno obiljeje poput Lianin, Dalmatinac i slino. Dok je, na primer, ime Lianin iskljuivo obeleje za regionalnu pripadnost, u imenu Bosanac izraava se istorijska dravna i, zatim, teritorijalno-politika svest stanovnitva Bosne od srednjeg veka do najnovijeg
istorijskog razdoblja. Redi u ovoj diskusiji ne govori vie o
etnikoj nego samo o teritorijalno-politikoj posebnosti stanovnitva Bosne.
Ipak, historiari su svoja razmiljanja o nacionalnom identitetu Muslimana (Bonjaka) najjasnije iskazali na jednoj konferenciji organiziranoj od 18. do 20. novembra 1968. godine
pod nazivom Istorijske pretpostavke Republike Bosne i Hercegovine. Ovaj skup se odravao u vrijeme nakon zvaninog
priznanja muslimanskog nacionalnog identiteta od strane bosanskohercegovakih komunista. Na skupu su o tome posebno
vrijedne referate podnijeli akademik Vasa ubrilovi (Istorijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine) i profesor Avdo
Sueska (Neke speciinosti istorije Bosne pod Turcima).
Tada je Vasa ubrilovi, zastupajui tezu o historijskom razvoju muslimanskog nacionalnog identiteta, zapisao i slijedee:
Oseanje bosanskih muslimana da su neto
posebno u muslimansko-islamskoj zajednici
u Turskom carstvu (...) izrastalo je iz njihovog
uvjerenja da su po svom poreklu, po svom jeziku, nainu ivota vezani za Bosnu, i da su neto
drugo, razliiti ne samo od pravih Osmanlija ve
i od drugih islamskih naroda u Turskom carstvu.
24
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
25
27.9.2012 8:29:40
26
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
27
27.9.2012 8:29:40
28
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
29
27.9.2012 8:29:40
pismu upuenom predsjedniku Naune sekcije Drutva istoriara Avdi Sueski naveo da je u ovom separatu cilj bio prevazii
nedostatke iz prvog izdanja Enciklopedije iz 1956. (kada Bosna
i Hercegovina nije predstavljena kao historijska kulturna cjelina i kada nije priznavan nacionalni identitet Muslimana).
Upravo taj pristup je i bio kljuni razlog da su i Filipovi i separat optueni za isticanje bosanskog duha i muslimanskog
nacionalizma u separatu. Ipak, veina historiara se u ovoj
diskusiji drala dosta suzdrano i izbjegavala takve kvaliikacije, to otvara novo pitanje pravih motiva za otvaranja ovakve
diskusije, pogotovo to su podrku Filipovievoj redakciji dali
tadanji kljuni politiki lideri.
Nova krizna situacija u 1990-im godinama otvorila je i
nove debate o muslimanskom nacionalnom identitetu. Ponovo su se aktivirale podjele iz kraja 1960-ih godina, a u historiograiji su se obnovile ne samo linije podjela nego su se ak
i personalne podjele poklopile sa podjelama kakve su vladale
1960-ih godina. Ponovo su kljuni diskutanti meu historiarima bili oni koji su se snano angairali na priznanju muslimanskog nacionalnog identiteta 1960-ih godina (Atif Purivatra i
Mustafa Imamovi), s tim da su sada znatno aktivniji bili oni
koji su se pod utjecajem nekih emigranata, prije svih Adila Zulikarpaia koji se tada vratio u Bosnu, snano zastupali ideju bonjake nacionalne nominacije. Kljuna je tu bila knjiga
knjievnika Alije Isakovia, koja je predstavljala izbor tekstova
o nacionaliziranju Muslimana od kraja 19. do kraja 20. stoljea. Potom su Atif Purivatra i Mustafa Imamovi, skupa sa
Rusmirom Mahmutehajiem, objavili posebnu knjigu pod naslovom Muslimani i bonjatvo. Kljuna poruka ove knjige teila
je ka jaanju muslimanskog nacionalnog identiteta i ouvanju
muslimanske nacionalne nominacije, a odbacivanju ideje bonjatva. Mustafa Imamovi, historiar koji je 1960-ih godina
30
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
svojim pisanjem doprinosio airmiranju muslimanskog nacionalnog identiteta, oslanjao se na rezultate sociolokih istraivanja, prema kojima se svega 1,82% ljudi u Bosni i Hercegovini
izjanjavalo u prilog bonjake nacionalne nominacije, i tvrdio
kako je ideja bonjatva historijski prevladana. Imamovi e
krajem 1990-ih postati prvi historiar koji je napisao sintetiku
Historiju Bonjaka odluno se zalaui za bonjaku nacionalnu nominaciju.
Imamoviev veliki protivnik iz 1960-ih godina, Enver
Redi, krajem 1990-ih objavio je izuzetno polemiku knjigu o
muslimanskom nacionalnom identitetu u historiograiji, ali su
se u fokusu njegove kritike nali upravo Imamovi i Hadijahi,
koje je Redi smatrao historiarima koji su svojim historiografskim radovima utemeljili muslimansku naciju. Redi
se odluno zalagao za bosansku nacionalnu nominaciju.
Tako smo se ovom Redievom knjigom vratili na debate o
bonjakom nacionalnom identitetu kakve su u historiograiji
voene i tokom 1960-ih godina. Karakteristika nastupa dijela
historiara u 1990-im godinama jeste snana mitologizacija
bonjake povijesti, kako bi se to vre i to dublje u povijest
utemeljila ideja o bonjakoj nacionalnoj zasebnosti. Ovaj dio
historiara se nije, poput Mustafe Imamovia ili Atifa Purivatre, bavio problemom nominacije, nego su nastojali inaugurirati posve novi koncept bonjake nacije. U tom se posebno istakao arheolog Enver Imamovi, dok je osmanist Ahmed Alii
promovirajui ideju bonjatva nastupao kao zastupnik integralnog bonjatva i negiranja povijesne utemeljenosti nacionalnog identiteta Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini. Njima je
u prilog ila nova situacija, nastala nakon to je 1993. zvanino
dolo do prenominiranja nacije iz Musliman u Bonjak.
U prvoj deceniji 21. stoljea ak su se pojavile i ideje o
novim nacionalnim nominacijama (ovoga puta bilo je prijed-
31
27.9.2012 8:29:40
32
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:40
33
27.9.2012 8:29:40
postojanje najmanje tri obrasca ili stupnja revizionizma: jedan stupanj je potpuno negiranje nacistikih zloina (konclogori su apsolutna la); drugi model koji ne porie zloine, ali ih
relativizira istiui kako je Trei Reich imao i pozitivnih strana
i trei model koji ne porie zloine, ali ih usporeuje sa drugim
zloinima (sa komunistikim). Kulji govori i o pojavi jezikog
revizionizma, koji se ispoljava kroz distanciranje od ranijih
pojmova uobiajenih u historiograiji (npr. vie se ne govori o
eksploataciji nego o ugroavanju ljudskih prava, ne govori se o
kapitalizmu nego o preduzetnikom drutvu i sl.)
U postjugoslavenskim zemljama mogu se uoiti svi mogui modeli revizionizma prolosti, i to ne samo nedavne nego i
najstarije prolosti. Ta revizija se odvijala kako kroz historiograiju (koja je pod okriljem kritikog pristupa revidirala prolost ne samo novim tumaenjem poznatih injenica nego pukim izmiljanjem injenica), tako i u javnom diskursu putem
printanih medija, koji su bili znatno pogodniji za efekte koji
su se eljeli postii revizijom prolosti. Moe se uoiti kako je
postojalo beskrajno mnogo modela revizije, ali ono to se ini
zajedniko svim postjugoslavenskim zemljama jeste revizija
zajednike prolosti, odnosno revizija jugoslavistikog razdoblja. Valja istaknuti kako je pri tome ta revizija ipak bila razliitoga stupnja u pojedinim zemljama. Revizijom jugoslavenskog
razdoblja se, zapravo, nastojalo napraviti jasan diskontinuitet
spram tek raspadnute drave i njezina osamdesetetverogodinjeg trajanja, kako bi se preradom te prolosti konstruirala
to ljepa predjugoslavenska prolost i pronali dublji povijesni argumenti za utemeljenje novih drava i novih vladajuih
ideologija. U nekim zemljama historiograija (odnosno oicijelne historiografske institucije) se aktivno ukljuila u reviziju
prolosti, dok je u nekim postjugoslavenskim zemljama historiograija dobrim dijelom ostala izvan toga.
34
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
Oito su u tome najdalje otile historiograije u Srbiji i Hrvatskoj. Nedavno je profesor ore Stankovi u jednom eseju otro kritizirao revizionistika nastojanja u srpskoj historiograiji. On tvrdi kako revizionistiki historiari uz podrku
politikih struktura stvaraju u medijima novu sliku prolosti.
Profesor Stankovi tvrdi kako vladajui establishment u Srbiji
nastoji po svaku cijenu rehabilitirati sve to se deavalo prije 6.
aprila 1941, te da u medijima i izjavama revizionistikih istoriara i medija ima sve vie obnavljanja nacistikog i konzervativnog vokabulara. Stankovi se ovako okomio na najnoviju
generaciju revizionistikih istoriara u Srbiji: U svojim javnim
nastupima, raspravama i knjigama revizionistikog karaktera,
ueem i na najbeznaajnijim naunim skupovima i promocijama knjiga, pokuavaju da oblikuju novu istorijsku svest. Putem privatnih veza i veza po partajnoj liniji, dozvoljeno im je
da piu ak i udbenike za osnovne i srednje kole. Najvie su
tamo gde ima najvie partajnog novca. Jedan od pisaca udbenika, kao urednik u Zavodu za izdavanje udbenika, kasapi,
po svom ubeenju, nekoj samo njemu poznatoj metodologiji,
autorske rukopise. Drugi, njegov kolski drug, pisac trotomne
istorije ravnogorskog pokreta, (...) naveo je tri ugledna profesora Univerziteta kao recenzente a oni nisu videli ni konaan
rukopis niti su napisali ijednu re recenzije! I umesto da se
nae u Palati pravde (...) stigao je da dobije ak i nagradu Vuk
Karadi!
Profesor Stankovi navodi i druge sluajeve forsiranja
revizionistikih historiara u Srbiji (ako ne moe napisati dobru doktorsku disertaciju moe doktorirati na drugom univerzitetu i postati savjetnik ministra odbrane). Ko zna, moda je to budui ministar odbrane? (...) Ima i onih koji se lome
izmeu dosledne strunosti i vrednosti koje namee novo
vreme. Nije im lako kada vide da se istorijom bave i uspeno
35
27.9.2012 8:29:41
Hrvatska historiograija XX. stoljea: Izmeu znanstvenih paradigmi i ideolokih zahtjeva. Uredili: Sreko Lipovan i Ljiljana Dobrovak. Zagreb: Institut
drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2005.
36
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
37
27.9.2012 8:29:41
38
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
39
27.9.2012 8:29:41
40
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
41
27.9.2012 8:29:41
42
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
43
27.9.2012 8:29:41
44
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
O konstruiranju identiteta
LUCIEN FEBVRE, za koga mnogi tvrde da je tvorac moderne
historijske nauke, na jednom je mjestu zapisao: Da biste se
bavili historijom, odluno okrenite lea prolosti i ponite da
ivite, jer nauka se ne pravi u kuli od slonovae, ve od samog ivota. Prave je ivi ljudi uronjeni u sadanjicu. Tu se,
moda, krije i vanost bavljenja temama identiteta. Kako pie
ameriki povjesniar John R. Gilis, pojam identiteta popularizirao je Erik Erickson kasnih pedesetih godina 20. stoljea i od
tada je taj pojam primio zauujui raspon znaenja postajui najii od svih klieja. Gilis dalje pie: Danas se ini
da svatko zahtijeva pravo na vlastiti identitet. Pojedinci, podskupine i nacije, svi zahtijevaju identitet, kao da je u pitanju
ivotna potreba. Identitet je zadobio status svetog predmeta,
apsolutne vanosti, neega to je vrijedno da se za nj borimo i
umiremo. Onima koji vjeruju da ga nemaju, identitet se ini jo
jedinstvenijim i vrednijim. S druge strane, suvremeno drutvo
zahtijeva od nas da igramo toliko mnogo razliitih uloga da su
barem neki od nas u agoniji zbog (...) multifrenije - stanja u
kojem imamo previe sukobljavajuih ja, previe identiteta.1
1
John R. Gillis, Pamenje i identitet: povijest jednog odnosa, Maja Brkljai Sandra Prlenda (prir.), Kultura pamenja i historija, Zagreb: Golden marHistoriograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike
45
27.9.2012 8:29:41
Pojam identitet je postao veoma moderan u javnom diskursu u Bosni i Hercegovini, i u vezi s razliitim poimanjem
identiteta u posljednje vrijeme kod nas su voene estoke
debate, u koje su bili ukljueni i neki historiari. Polazei od
naprijed navednog stava Luciena Febvrea ja u priu o identitetu Bosne i Hercegovine upravo poeti uronjen u sadanjost,
iako to nije svojstveno mojem razumijevanju posla historiara.
Ipak, povjesniari su (...) samo ljudi koji i sami participiraju u
punini drutvenog ivota iz kojeg se ne bi mogli iskljuiti osim
po cijeni ozbiljnog mentalnog poremeaja.2 Naime, jedan dio
sudionika u suvremenim debatama o identitetima, posebice u
javnom diskursu u Bosni i Hercegovini, tvrdi kako je to u biti
promaena tema i da o identitetima diskutiraju samo oni koji
imaju problema sa vlastitim identitetom. S druge strane, prisutna je prilino masivna kampanja konstruiranja identiteta,
koja je toliko intenzivna da se ponekad ini da ivimo u nekom
sasvim drugom svijetu, a ne onom kojega osjeamo oko sebe.
To je dokaz koliko su u pravu oni koji tvrde kako identiteti nisu
iksni, nego reprezentacije ili konstrukcije stvarnosti, subjektivni prije nego objektivni fenomeni. To je kod nas dovelo
do stanja gotovo opeg ludila; do stanja u kojemu svi djeluju
kao ludi, pa tako svako ludilo izgleda normalno. Ilustrirat u
to primjerom iz sredine 2009, kada je sarajevski novinar Josip
Vriko u tekstu naslovljenom Bonjaci bi Bosnu bez Hrvata za argumentiranje svoje teze o Bonjacima u pomo pozvao Samuela Huntingtona, i tom je prigodom napisano: Ne
zaboravimo, iste te godine (govori se o 1994. godini kada je,
navodno, Alija Izetbegovi promovirao tezu o Bonjacima kao
temeljnom narodu u BiH, op. H.K.), sredinom travnja, kao to
keting Tehnika knjiga, 2006, 172.
2
Mladen Ani, to svi znaju i to je svima jasno. Historiograija i nacionalizam, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2008, 77.
46
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
O konstruiranju identiteta
Josip Vriko, Bosna izbliza. Bonjaci bi Bosnu bez Hrvata, Vijenac, br.
401-403, 16. travnja 2009.
Josip Vriko, iroki i pod Brijegom, Osloboenje, Pogledi, 10. oktobar/listopad 2009, 31.
47
27.9.2012 8:29:41
48
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
O konstruiranju identiteta
. Ivankovi, Tetoviranje identiteta, 207. Lati je kasnije u medijima nebrojeno puta objanjavao ta je, zapravo, rekao, ali su mediji njegovu izjavu uvijek donosili u skraenoj verziji i time joj davali sasvim drugi smisao.
10
49
27.9.2012 8:29:41
50
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
O konstruiranju identiteta
odrana je u Narodnom pozoritu.12 U to je doba bila intenzivna ofanziva srpske vojske na Gorade, koja je poela 29. marta
i trajala do 24. aprila 1994, pa je zbog toga jedno vrijeme bio
zatvoren sarajevski aerodrom, jer su srpske snage pucale na
UNPROFOR-ove helikoptere.13 Srpska ofanziva na Gorade
nije naila na adekvatan odgovor meunarodne zajednice,
koja je, s druge strane, svojom politikom onemoguavala eikasno naoruavanje i eikasniju odbranu jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine. U jednom trenutku Gorade
se nalo na ivici kapitulacije, a predstavnici Meunarodnog
komiteta Crvenog krsta i UNHCR-a su u panici ekali helikoptere da se evakuiraju iz Gorada. Gradsko jezgro Gorada je
17. aprila bilo izloeno paklenom granatiranju, a 18. aprila na
Gorade je ispaljeno preko 1000 granata. Avioni NATO-a su
nadlijetali grad, ali je srpsko granatiranje bilo najee upravo
u to vrijeme. NATO avioni nisu na takvo to ozbiljno reagirali,
a njihovo bombardiranje i unitavanje dva srpska tenka bilo je
i vie nego simbolina intervencija. Neki su smatrali da su i ta
dva unitena tenka bile makete to su ih srpski vojnici podmetnuli NATO avionima. Nakon to je 16. aprila vojska Republike
Srpske sruila jedan britanski avion koji je samo letio nebom
iznad Bosne i Hercegovine, a borci Armije Republike Bosne i
Hercegovine, pronali i spasili pilota, jasno je bilo da nee doi
do zaustavljanja srpske ofanzive na Gorade.14
12
13
14
51
27.9.2012 8:29:41
U takvoj situaciji je 18. aprila 1994. u Sarajevu ispred Vjene vatre, na mjestu gdje gori neugasivi plamen prkosa, u glavnoj sarajevskoj ulici, odran veliki miting, s ciljem iskazivanja
podrke Goradu. Organizatori su bili Stranka demokratske
akcije, Islamska zajednica, Liberalna stranka, Merhamet,
Vijee kongresa bonjakih intelektualaca i drugi. Osloboenje
pie da je mitingu prisustvovalo vie desetina hiljada Sarajlija, a uesnicima se obratio i Alija Izetbegovi, te niz drugih
govornika (Mirhunisa Komarica, Nada Selimovi, Nijaz Nurkovi, Nedad Ibriimovi, Kemal Kurtovi, dr. Salih Foo,
Devdet Ibriimovi, Radoslav Marjanovi, Salih Bajramovi,
Nedad Kurto i Mujo Kafedi). Svi su osuivali napade na Gorade.15 Kljune poruke sa mitinga glasile su: NE FAIZMU i
ODVEITE NAM RUKE, DA BISMO SE BRANILI. Glavni govornik je bio Alija Izetbegovi, koji je rekao da se u Goradu
vodi bitka izmeu dobra i zla: Zato u ovoj borbi na sve ili nita
mi emo dobiti sve, a njima e ostati nita. Svima je, valjda, jasno da je Gorade rtva zavjere. Ovdje etnici sa svojim gvoem, a tamo laljivi svijet i to onaj dio sa svojim licemjerjem.
Izetbegovi je dalje naglasio da za takav odnos prema Bosni i
Hercegovini, a posebno u to vrijeme prema Goradu, nisu krivi obini vojnici i oiciri UNPROFOR-a, nego oni u vrhu Ujedinjenih nacija. Jer i njih ovdje ubijaju, zatvaraju, maltretiraju
(...) Umjesto da mobiliu svijet protiv zla, protiv ovog metaizikog zla koje se sruilo na Bosnu, oni paralizuju mehanizam
UN-a. Umjesto akcije nalaze izgovore, jer ne mogu da djeluju.
Na ovom je mitingu Izetbegovi podsjetio Bonjake da prave
razlike izmeu etnika koji nas ubijaju s brda i Srba koji s nama,
na slobodnoj teritoriji, dijele sve patnje. Razlikujte to zbog Bosne i Hercegovine, jer su oni, Srbi, nai saborci, u borbi protiv
15
52
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
O konstruiranju identiteta
17
53
27.9.2012 8:29:41
54
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
O konstruiranju identiteta
Sreko M. Daja, Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitoloki odrazi, Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju, 2003, 39-66.
55
27.9.2012 8:29:41
56
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
57
27.9.2012 8:29:41
Savjetovanje o istoriograiji Bosne i Hercegovine (1945.-1982.). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti BiH, Posebna izdanja, XCII/25, 1990.
3 Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000. godine. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2003.
sterreichische Osthefte. Wien: sterreichisches Ost- und SdosteuropaIstitut, Jahrgang 44, 2002. Devad Juzbai, koji je govorio o historiograiji
u Bosni i Hercegovini, svoj referat je objavio i u Prilozima, Sarajevo : Institut
za istoriju, br. 31, 2002.
58
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:41
59
27.9.2012 8:29:41
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
Srednjovjekovna
historija
Osmansko
razdoblje
Austrougarsko doba
ukljuujui I sv. rat
Razdoblje izmeu
dva svjetska rata
Drugi
svjetski rat
Socijalistiko
razdoblje
Moderno
doba
Historiograja
Bez vremenskog
ogranienja
Ukupno
Ako pogledamo sadraj najozbiljnijeg historiografskog asopisa u BiH (Prilozi), onda emo vidjeti da je u posljednjih pet
godita tog asopisa objavljeno ukupno 66 razliitih lanaka,
te da od toga broja najvei broj otpada na razdoblje bosanske
historije u vrijeme austrougarske vladavine i Prvog svjetskog
rata. Takoer se moe primijetiti kako u ovom asopisu ima
jako puno rasprava iz srednjovjekovne historije, dok su najmanje zastupljeni radovi o razdoblju bosanske historije u vrijeme
Drugog svjetskog rata. Takoer je uoljivo da su slabo zastupljene rasprave o najnovijoj bosanskohercegovakoj historiji
(doba koje je prethodilo raspadu Jugoslavije objavljena su dva
rada, ali su i ona vie prigodnoga karaktera nego ozbiljne naune rasprave temeljene na ozbiljnim arhivskim istraivanjima).
Potrebno je jo jedno malo objanjenje: u rasprave o srednjovjekovnoj historiji uvrteno je 6 rasprava sa posebno organiziranog skupa o Bilinopoljskoj abjuraciji 1203. godini, meu
rasprave o austrougarskom razdoblju uvrteno je 6 rasprava o
atentatu u Sarajevu 1914, a meu historiograiju je ubrojano i 5
rasprava sa skupa o glavnim problemima historije Bosne i Hercegovine.
Tabelarno to ovako izgleda:
12
15
17
66
61
27.9.2012 8:29:42
Ono to se moe kao zakljuak ponuditi je slijedee: asopis Prilozi je tretirao razliita pitanja historije BiH (ali tu postoji
i nekoliko rasprava koje ne govore o historiji BiH), jako je vano
da je ovaj asopis airmirao polemike rasprave, jer one vode
razvoju historiograije, a najzastupljenije su teme iz historije
BiH u doba austrougarske vladavine ukljuujui i Prvi svjetski
rat, te rasprave iz srednjovjekovne historije Bosne.
Osim toga, moe se zakljuiti da meu raspravama (izuzimajui lanke koje smo uvrstili u rubriku historiograija, gdje
smo uvrstili i one lanke koji nemaju isto teorijski karakter, kao
polemike o drugim knjigama, jer one takoer sadre i naelna
pitanja historiograije) dominira politika historija, a zatim socijalna, kulturna i historija svakodnevnice. Vano je napomenuti da od tema iz srednjovjekovne historije dominira problem
Crkve bosanske, ali je tu i nekoliko rasprava iz ekonomske historije, posebno historije srednjovjekovnog bankarstva.
U Bosni i Hercegovini ne postoji slian asopis koji bi se
mogao komparirati sa Prilozima. Zbog toga u panju fokusirati na mostarski Status, koji nije historiografski asopis, ali sadri jako puno historiografskih rasprava. Karakteristino je da se
u ovom asopis objavljuju historiografski tekstovi koji nastoje
izravno odgovoriti na savremena politika pitanja. To je injenica koja ovom asopisu daje obiljeje angairanog asopisa.
Do sada je izalo ukupno 11 brojeva, a ja u se osvrnuti samo na
neke brojeve koji, po mom miljenju, na najbolji nain odraavaju glavne poruke ovoga asopisa.
Prije svega, u ovom asopisu je objavljeno vie tematskih
brojeva. Prvi ozbiljniji tematski broj je bio posveen bauku jugoslavenstva koji krui Bosnom i Hercegovinom.7 Tema broja
je naslovljena u obliku pitanja: Krui li bauk Jugoslavije Bosnom i Hercegovinom? Tu je objavljeno vie tekstova, izmeu
7
62
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
ostalog i polemika Olivere Milosavljevi i Dejana Jovia o Jovievoj knjizi o kraju Jugoslavije, a od kljunih rasprava vezanih
izravno za temu broja izdvajamo tekstove dvojice historiara:
jedan je Mladen Ani, medievist, koji je do rata radio u Sarajevu, a sada radi u Zadru. Njegov lanak nosi naslov Rekonstrukcija ili de(kon)strukcija: Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu
iskustva raspada Jugoslavije. Ani svoj tekst smjeta u iroke teorijske okvire, pokazuje veliko poznavanje literature, on na raspad Jugoslavije 1990-ih gleda kao na proces izgradnje civilnog
drutva i liberalne demokracije, a civilno drutvo i liberalna
demokracije su se, prema Anievom miljenju, mogli izgraditi jedino u nacionalnoj dravi, jer je nacionalna drava ona
politika posuda u kojoj je mogue natjecanje za drutvenu
mo urediti po pravilima liberalne demokracije (str. 65). Razvijajui ovu tezu on tvrdi kako je kraj Jugoslavije logian put
stvaranja nacionalnih drava, a kljuni je (...) trenutak (u raspadu Jugoslavije, op. H.K.) nastupio kada je Jugoslavija izgubila bezuvjetnu meunarodnu podrku, odnosno onoga trenutka
kada je postalo jasno da globalizacija i modernizacija vie ne
trae odreene granice, ve jednoobrazni oblik drutvene organizacije civilno drutvo i liberalnu demokraciju (...) U tome
je smislu izgradnja nacionalnih drava u Sloveniji i Hrvatskoj
doista bio iskorak u pravcu koji svijetu nameu dananji obrasci globalizacije i modernizacije, odnosno neophodni preduvjet
za uspostavu civilnog drutva i liberalne demokracije (str. 72).
Odgovarajui na pitanje u temi broja Aniev je kljuni zakljuak da se BiH ne moe porediti sa Jugoslavijom, zbog toga to
je tokom povijesti Jugoslavija imala vrst vanjski obru, jer je
smatrana vanim faktorom svjetskog poretka sve od 1918. do
1990-ih godina. Jugoslavija je u svom susjedstvu imala neprijatelje od kojih su Slovenija i Hrvatska 1918. i pobjegle u
zagrljaj Jugoslaviji, to je takoer omoguavalo toj zemlji da
63
27.9.2012 8:29:42
preivi, dok BiH nema ni blizu takvu situaciju, jer na granicama ima dvije drave koje, na ovaj ili onaj nain, kao svoje doivljava vie od polovice njezina (tj. BH, op. H.K.) puanstva,
pa bi njezina dezintegracija i pripajanje dijelova tim susjednim
dravama bili doivljeni kao ispunjenje najvanijega dugoronog politikog cilja (str. 73). Nita ne bi bilo sporno u Anievoj argumentaciji da je on prihvatio injenicu kako se nisu raspale vienacionalne drave radi stvaranja nacionalnih drava
(danas je u svijetu jako malo istih nacionalnih drava) nego su
se raspale socijalistike vienacionalne drave. Da je poao od
ove injenice, sigurno bi i njegovi zakljuci bili znatno drukiji.
Drugi historiar iji tekst iz ovoga broja Statusa elim istaknuti je Ivo Lui. On govori o tome Je li Bosna i Hercegovina
Jugoslavija u malom?. On nastoji pokazati kako ovo pitanje ne
postavljaju suvremeni politiari (BiH je Jugoslavija u malom,
pa poto se Jugoslavija raspala onda mora i BiH) nego komunisti, koji su se stalno hvalili kako je BiH Jugoslavija u malom i
to je bio integrativni faktor BiH! Nita ni ovdje ne bi bilo sporno, jedino je problematino tumaenje tih sintagmi izvan odreenog povijesnog konteksta! Ako bismo tu sintagmu pogledali
u povijesnom kontekstu, onda bismo mogli zakljuiti kako je
tano da su komunisti tu sintagmu upotrebljavali u doba komunizma (i ona je bila faktor integracije BiH), ali inzistiranje
na toj komparaciji u suvremenom kontekstu zapravo znai dezintegraciju BiH, samo malo bru od dezintegracije Jugoslavije
zbog vanjskog obrua o kome je govorio Mladen Ani.
Bilo je jo vanih tematskih brojeva u ovom asopisu: Jak
razlog za (ne) biti zajedno pitanje BH identiteta (Status br. 4,
rujan 2004), Odnos nacionalnog i graanskog u BiH (Status br.
6, sijeanj/veljaa 2005), te posebno Bosna i(li) Hercegovina
to im (ni)je zajedniko (Status br. 8, zima 2005-/2006). Ovdje su, takoer, vane rasprave Mladen Ania (to je Bosna
64
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
65
27.9.2012 8:29:42
Ibrahim Pai, Kulin i Prijesda. Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne. Zenica 2006.
66
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
11
Vuk Baanovi, Piramidomanija u BiH. Alternativna sramota. Osloboenje, Sarajevo, 25. januar 2007, 34-35.
12
67
27.9.2012 8:29:42
Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti (Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463. Sarajevo Zagreb, Synopsis, 2006.
15
Batina, 2/2006, str. 357 (prikaz Lovenovieve knjige iz pera Amira Klike).
Neto umjereniju, ali veoma pozitivni ocjenu Lovrenovieve knjige dao je
Ladislav Tadi (Bosna franciscana, 26/2007, 320-322).
16
[Skreem panju na ovaj dio teksta, jer je on vaan za razumijevanje polemike koju sam kasnije morao voditi sa Lovrenoviem. Naime, Lovrenovi-
68
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
69
27.9.2012 8:29:42
ali smirenih i znanstveno utemeljenih rasprava. Takoer, u asopisu Prilozi je pokrenuta posebna rubrika Polemike, koju su u
nekoliko brojeva obiljeile smirene polemike Mesuda adinlije
iz Sarajeva i profesora Pl Kolsta iz Osla o dravnim simbolima Bosne i Hercegovine. Neke pokrenute polemike (poput one
Esada Kurtovia ili Kreimira Kuia) zavrile su i prije nego su
stvarno zapoele, jer nije bilo spremnosti obiju strana za razvijanje utemeljene polemike.
Ove polemike u medijima i asopisu Prilozi pokazuju
kako je u suvremenoj historiograiji zanimanje za stariju povijest vrlo prisutno, dok je zanimljivo da u ozbiljnim naunim
krugovima sve vie opada interes za pitanja genocida i ratnih
rtava. Time se sve vie poinju baviti intelektualci kojima
povijest nije glavno zanimanje. Primjer za to je knjiga Nihada Halilbegovia o Bonjacima rtvama Jasenovca. U ovim se
krugovima polako pokuava nametnuti rasprava o komunistikom razdoblju historije Bosne, ali kao historija patnji i stradanja. Takve rasprave se ve uveliko vode u historiograijama u
Srbiji i Hrvatskoj, dok u BiH takvih rasprava u historiograiji jo
nema. Ovdje se ne odbacuje istraivanje toga razdoblja, ali se
nastoje pojedini problemi iz toga razdoblja kontekstualizirati,
te ne nainiti greke kakve su injene u historiograiji iz komunistikoga razdoblja. Konano, samo su na Filozofskom fakultetu u Sarajevu nedavno odbranjene dvije doktorske disertacije iz ovoga razdoblja, a u Mostaru se poetkom septembra
2007. oekuje odbrana jo jedne disertacije iz povijesti Bosne i
Hercegovine poslije 1945, ali su te disertacije liene nenaunih
i dnevnopolitikih dimenzija (to mogu sigurno tvrditi za dvije
disertacije, ije sam rukopise imao priliku itati).
Na kraju, neke knjige pokazuju kako politika historija nije
jedini pravac u historiograiji u Bosni i Hercegovini. Nedavno
je objavljena jedna knjiga o bosanskohercegovakim vojnici-
70
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
19
Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini 18781918. Sarajevo-Zagreb: Institut za istoriju i Hrvatski institut za povijest, 2003.
(drugo izdanje u Sarajevu 2005). [Da je i u Bosni i Hercegovini ipak mogue
odvojiti politiku od nauke pokazao je Denis Beirovi, aktivan politiar ija
politika aktivnost nije prepoznatljiva u njegovim naunim radovima. Vidjeti
knjigu pod naslovom Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme monarhistike Jugoslavije (1945-1953), Zagreb: BNZ i IZ Hrvatske, 2012.].
71
27.9.2012 8:29:42
72
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
II DIO
POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI
DVA UMILJENA PRIMJERKA
Ko politizira historiograiju u
Bosni i Hercegovini?
VRATIO se Dubravko Lovrenovi iz SAD i odmah pourio to
obznaniti Gradu i Svijetu. Sudei po medijskoj promociji, ovdje bi se, uz male preinake, mogla primijeniti ona doskoica iz
Hrvatske o bojazni da otvaranjem patete morate biti spremni
na svaku mogunost, pa i to da iz nje iskoi Dubravko Lovrenovi.1 ovjek je, naprosto, prisutan svugdje, napada koga god
1
[Profesor ore Stankovi u eseju naslovljenom Politika represija i rehabilitacija na jednom mjestu pie da bi se historiari u javnosti trebali pojavljivati samo onda kada imaju kazati neto novo, ali spominje da ima i onih koji
imaju umiljenost proroka, koji su ubijeeni da koraaju ispred svoga vremena, mada se njihova samodopadljivost i medijska agresivnost svodi na
73
27.9.2012 8:29:42
74
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
75
27.9.2012 8:29:42
Ali, s obzirom da je Lovrenovi obdaren boanskim nadahnuem da predvia, on nas pouava kako je jo 1996.
prognozirao dalju mitologizaciju u bosanskohercegovakoj historiograiji, to se, veli on, sada bjelodano vidi. S obzirom da
ponosno uzvikuje kako je time dokazao da je odlian prognozer, prisiljeni smo njegove prognoze sada ozbiljno shvatiti, jer
nemojmo se kasnije praviti da nismo znali da nas je na vrijeme
upozoravao. A on nas upozorava kako se iznutra raspadamo,
da anse Bosne i Hercegovine, evo, sredinom 2008. svakim
danom vidljivo kopne, pa njegova knjiga poprima obrise
zapisnika s mjesta nesree (knjiga, str. 328). Uz to, on dakako zna da hrvatsko nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini
vatski kenotaf. Hrvati u BiH: izmeu banovinske i zvizdovievsko-kneevievske paradigme, Bosna franciscana, 32, Sarajevo 2010. Prethodno je i ovaj
tekst, kao i mnogi drugi koje Lovrenovi objavljuje po asopisima, objavljen
u sarajevskom Osloboenju. On je tu zakljuio da je poslije Petritschevih promjena 2002. konstruirana federalna Vlada sa bonjakom veinom, i to u
omjeru 9 Bonjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina. Nakon itanja tog Lovrenovievog
teksta osjetio sam zadovoljstvo da je ova naa polemika poluila makar
mali rezultat Lovrenovi je barem nauio sabirati tri broja i konstruirati tu
bonjaku veinu. Meutim, to moje zadovoljstvo je brzo nestalo, nakon to
je Lovrenovi ponovo ustvrdio da je Petritsch konstruirao federalnu Vladu
sa bonjakom veinom, i ponovo se vratio na omjer 8 Bonjaka, 5 Hrvata i
3 Srbina. Uinio je to u izjavi za list Dani 26. novembra 2010, 28. Tako nam
se Lovrenovi stalno pojavljuje u bezbrojnim izdanjima i ne zna se vie ta
on, ustvari, uope tvrdi. Jedno tvrdi prije podne, a drugo poslije podne! Graanski orijentirani Lovrenovi na jednoj strani govori o neravnopravnosti
Hrvata, a na drugoj, navodno, insistira na ravnopravnosti svih graana; toboe kritizira etniku demokraciju, a promovira upravo princip etnike demokracije. Pria o (ne)ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini se ne moe
svoditi na njihovu brojanu zastupljenost u Vladi Federacije. Petritschevim
amandmanima je vraena konstitutivnost i ravnopravnost Hrvata i Bonjaka
u RS, kao i Srba u Federaciji ime je zadat konaan udarac onima koji ()
ele podijeliti (Bosnu i Hercegovinu) i to je sutina () dreke (onih koji napadaju te amandmane). U tom kontekstu, dakle, valja gledati na ovakve Lovrenovieve napade na Petritscheve amandmane. Vidjeti intervju Kreimira
Zubaka u Dani, br. 736, 22. 7. 2011, 34-37.]
76
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
77
27.9.2012 8:29:42
78
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
tatelje na neke moje vrijedne postavke. A onda se sve promijenilo. Sada sam postao osobom koja neke njegove ocjene
preuzima kao svoje, ne navodei da su one izvorno Lovrenovieve. Pri tome skree panju na dio u kojemu ja navodim kako
Enver Imamovi uspostavlja kontinuitet od Ilira do suvremenih konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Ja sam doista mislio da je to Imamovieva teza, a sada mi nije jasno da
li je to moda Lovrenovieva teza koju on potura Imamoviu.
Ili, moda Lovrenovi doista ivi u uvjerenju da je jedino on u
stanju prepoznati ono to Imamovi sasvim bjelodano i jasno
kae. A moja opaska da je na te Imamovieve teze Lovrenovi
reagirao, a Imamovi nije nikada odgovorio to za Lovrenovia nije uope vano!5
Druga Lovrenovieva opaska odnosi se na to da sam ja
predavanje naslovio tendencije u historiograiji u BiH, ali govorio samo o Federaciji BiH zanemarujui historiograiju u Republici Srpskoj. To je tano, jer smo se kolega Boro Bronza sa
banjalukog univerziteta i ja dogovorili da on predstavi stanje
u historiograiji u tom dijelu Bosne i Hercegovine, a ja, makar
poduhvat je bio poduzeo i koncem 2008. pokuavajui onemoguiti Sabini
Veladi pisanje magistarskog rada, iji sam ja bio mentor, o Bonjacima u
Bosni i Hercegovini od 1990. do 1992. godine. Tada, za razliku od maja 2012, u
tome nije uspio, mada je i desetak profesora podralo njegovu papazjaniju. O
njegovim pokuajima da, udruen sa predratnim uvarima bjelanike meteoroloke stanice, utjee na kadrovsku i programsku orijentaciju Instituta
za istoriju iji sam direktor, ne elim troiti puno rijei. Ipak, moram iznijeti
svoje uvjerenje da se takvi Lovrenovievi saputnici, ma koliko se trudili, ne
mogu odvojiti od svog prirodnog ambijenta. Vjerujem da je skok od straarske upice na bjelanikoj meteorolokoj stanici do pozicije visokog vojnog
obavjetajca veliki uspjeh, ali se plaim da to nije dovoljna kvaliikacija za
odreivanje prioriteta u naoj nauci. ak ni politika i medijska potpora ne
mogu u tome pomoi, ma koliko takvi tipovi umiljali sebi da imaju neke
nadnaravne mogunosti i posebnu misiju na ovom svijetu.]
5
[Dubravko Lovrenovi i Enver Imamovi imaju slinu ulogu u historiograiji u Bosni i Hercegovini. O toj slinosti bi bilo dobro napraviti jedan iri osvrt.]
79
27.9.2012 8:29:42
80
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
81
27.9.2012 8:29:42
82
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
nije vano. Za njega je vano da sam ja, navodno, Ahmeda Zildia uzeo za mjeru svega. No, to uope nije istina, ali je istina da
Lovrenovi za mene nije mjera historiografskog pisanja. On je
samo jedan primjer politiziranog historiara koga ne treba slijediti, jer taj pristup iza sebe ostavlja samo duhovnu pusto.
Na kraju, Lovrenovi za mene kae kako sam godinama
udobno zavaljen u fotelju direktora Instituta za istoriju s kojeg
otputa i na koji prima ljude kao da je taj isti Institut privatizirao. Da, kolega Lovrenoviu, ve drugi mandat ja sam na poziciji direktora Instituta za istoriju u Sarajevu. Iako ta moja fotelja nije tako udobna kao Vaa u Povjerenstvu za zatitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, gdje ste moda i due
nego ja na poziciji direktora Instituta, ja sam zadovoljan. Prije
pet godina, kada sam postao direktor, ovaj je Institut zapoljavao 12 historiara. Danas, pet godina od mog izbora na mjesto
direktora, u Institutu je zaposleno ukupno 26 saradnika, a teko mi je i nabrojati koliko ih je prolo kroz Institut radei na
pojedinim projektima. Tano je i da dvojica kolega nisu dobila
produetak ugovora sa Institutom jer nisu na vrijeme napisali
svoje magistarske radove. Da li trebam naglaavati da ste se Vi,
kolega Lovrenoviu, jako angairali oko nekih ljudi da, uprkos
neizvravanju svojih obaveza, ostanu u Institutu? Moram Vam
rei da Vi niste bili jedini. Bilo je i drugih intervencija, ak i od
profesora vrlo bliskih meni.6 Ali, ja sam se drao principa da
6
83
27.9.2012 8:29:42
84
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:42
ploice na zidovima stubita: Molimo tiinu. Taj je detalj primijetio i o tome neto zapisao i jedan ameriki historiar. I dok
smo mi u toj grmljavini topova, kada bismo ulazili u Institut
jedino pogledajui u te ploice koje su zazivale tiinu, nastojali imitirati normalno stanje i sauvati dostojanstvo historijske
nauke, Vi ste to dostojanstvo uvali daleko od ove zemlje i zato
ne moete razumjeti moju tvrdnju kako su i neke knjige koje su
u tom razdoblju nastajale nosile peat svoga vremena. Mi smo
tada, bez Vae pomoi, znali sauvati dostojanstvo historijske nauke, pa Vas i sada molimo da nam ne pomaete u tome.
Nama je, kolega Lovrenoviu, nuna depolitizacija historiograije! A pogledajte malo oko sebe: ta Vi, pobogu, radite?
(Dani, br. 597, Sarajevo, 21. 11. 2008, 62-64)
85
27.9.2012 8:29:42
[Redakcija Dana je poetak mog teksta malo izmijenila, pa ga ovdje objavljujem u verziji koju sam izvorno dostavio Danima. Ja sam u svom odgovoru
upravo elio naglasiti da je Redakcija Dana nepravedno postupila kada je moj
tekst okarakterizirala kao OPTUBU koju ja, navodno, iznosim na raun D.
Lovrenovia. Radilo se samo o tome da sam se ja nastojao odbraniti, te naglasiti da D. Lovrenovi sebe eli predstaviti rtvom, to ja upravo nastojim
izbjei.]
87
27.9.2012 8:29:43
ali prije toga emo jo morati raistiti pitanja oko Lovrenovieve hukake retorike, te insinuacija koje on uvodi u diskusiju
izvan tema koje je sm deinirao kao predmet spora. Radi se,
prije svega, o Lovrenovievom uvoenju u diskusiju optubi po
kojima je on neprijatelj bonjake znanosti (pretpostavljao
sam da e on takvo to potegnuti, jer on upravo takvu reputaciju eli), pitanje pluralizma povijesnih istina, i njegove insinuacije o vanjskim suradnicima u Institutu, upakovane u formu
zalaganja za nacionalnu ravnopravnost. Njegovo miljenje po
kojem Prilozi nisu ni do koljena Statusu i Bosni franciscani
moda govore i o razini njegova razumijevanja historije, ali to
je njegovo pravo i o tome ne elim dalje diskutirati.
Dakle, Lovrenovi konstatira kako Kamberovi bestidno
lae, zbog ega on u svoju raspravu ukljuuje analizu Stephanie Ericsson o tehnikama laganja, ime se bavim. Dakle,
da ne bude zabune: Lovrenovi se bavi tehnikama laganja! Ja
moram priznati da se bavim sasvim drugim stvarima i itam
sasvim drugu literaturu.
Nakon to mi je zalijepio etiketu, on kazuje koju literaturu
ita i ime se bavi, i u koji e diskurs smjestiti svoju raspravu (jadna majko, uj rasprava!), itavu stranicu posveuje
nesuvislim citatima koji nemaju blage veze s mojim tekstom,
a zatim, dokazujui kako se ovdje ipak radi o pokondirenosti,
Lovrenovievoj, slijedi hvalospjev koji sm izrie o svojoj knjizi
koja se referira na izvore i irok dijapazon inozemne i domae literature, to je jasno prepoznato u dosadanjim kritikama
dostupnim javnosti. Lovrenovi bi nam sigurno mogao pokazati i niz SMS poruka, koje dosad nisu dostupne javnosti, a koje
je dobijao od oboavatelja njegove knjige. On tako izjavljuje i
kako je nakon jedne TV emisije telefonske pozive s pozitivnim reakcijama poeo primati jo u studiju, (...) to je kasnije
nastavljeno sa SMS i e-mail porukama (Osloboenje, 17. okto-
88
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
89
27.9.2012 8:29:43
U svojoj papazjaniji, u kojoj su najvaniji sastojak vrijeanje, to je ve pitanje kunog odgoja, u emu mu ja ne mogu
pomoi, Lovrenovi kae kako mu ja imputiram da poziva
na bratoubilaki rat te da se kukaviki zaklanjam iza Gojka Beria. Stvari su, meutim, posve jasne: Ja u svom tekstu
nisam uope spomenuo ime Gojka Beria. Samo sam naveo
da Lovrenovi pie kako hrvatsko nacionalno pitanje u Bosni i
Hercegovini nije rijeeno ni jedan posto, te nas pouava da se
nijedno nacionalno pitanje nije rjeavalo dogovorom nego su
najprije glave padale zbog toga i proliveni oceani krvi. Ovdje
ne raspravljam o hrvatskom nacionalnom pitanju nego o Lovrenovievoj ocjeni da se to pitanje moe rijeiti samo uz oceane krvi. Moram priznati da sam bio zgroen tom izjavom,
pogotovo to mi je upravo tih dana jedna osoba vratila sjeanje
na jedan sarajevski ratni dan kada sam, skupa s kolegama, nekog momka, ranjenog ispred zgrade Instituta za istoriju u Alipainoj ulici u Sarajevu, izvukao na stranu, ubacio u auto koji je
naiao u tom trenutku i otpremio na Koevo (eto Vam, Lovrenoviu, sada argument da me nazivate Rambom!). Ne znam
Kantona Sarajevo i sa te pozicije utjecao da izabrani rektor ne dobije saglasnost. (Ko koi imenovanje rektora Avdispahia, Osloboenje, 23. juli 2012,
19; Neosnovani prigovori protiv Avdispahia, Osloboenje, 25. juli 2012, 9;
urbom do ponitenja rektora Sarajevskog univerziteta, Osloboenje, 26.
juli 2012, 9). Tako Lovrenovi, bez sukoba interesa i ikakvog moralnog obzira, moe dugo vremena istodobno obavljati dunost ministra, prodekana na
Filozofskom fakultetu, predsjednika Upravnog odbora Instituta za jezik, lana Povjerenstva za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine i ko zna ega
sve ne! Kad bi se tome moglo na neki nain dodati i pozicija rektora Sarajevskog univerziteta? Znajui odnose i politiku Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine ne bi me iznenadilo da neki akademici, iz raznih razloga
i interesa, Lovrenoviev izrazito publicistiki rad okvaliiciraju kao veliki doprinos nauci i predloe ga za lana, te izlobiraju i njegov izbor u Akademiju.
Morat e se samo potruditi da ovaj put uz pomo vie SMS poruka, s kojima
Lovrenovi ima iskustvo, njegov izbor proe u prvom krugu, kako se ta moralna veliina ne bi alila. Uh, Boe, kakva nas je ovo sudbina zadesila?
90
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
91
27.9.2012 8:29:43
92
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
93
27.9.2012 8:29:43
[Rije je o dr. Ivi Luiu, mom zagrebakom kolegi, iji tekst nismo objavili u jednom zborniku Instituta za istoriju, jer je prethodno bio objavljen na
drugom mjestu. Lui je kasnije, u sreditu Zagreba, bio jedan od promotora
Lovrenovieve knjige Povijest est magistra vitae. Tokom 2010. polemizirao
je sa Ivanom Lovenoviem, djelimino u sarajevskim Danima, a potom po
raznim internet portalima.]
94
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
ke, pa bih moda i uao u Vladu, poput Vas. I ne bih Vas imao
potrebe moliti za intervencije! Vas koji ste vie u politici nego
u znanosti.
Na kraju, sugerira mi Lovrenovi, da preem na ibicarenje
i asno zaraujem svoj kruh. Oito se Lovrenovi puno drui sa
ibicarima, a tamo, kada ga vide, vjerovatno ga pozdravljaju sa:
e si, ba, care!. Nakon ove njegove papazjanije u magazinu
Dani pokazalo se bjelodanim kako je car go. A car! A go! Osim
to se vidi kako je car go, vjerujem da e iz ove prepiske ipak
biti jo neke koristi. U narodu je dosad bilo uobiajeno za nekoga ko govori neistine kazati: Lae ko pas. Vjerujem da e
se od sada moi govoriti: Lae ko car. Zbogom, Dubravko!
(Dani, br. 599, Sarajevo, 5. 12. 2008, 68-69)
95
27.9.2012 8:29:43
97
27.9.2012 8:29:43
98
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
doprinio uvoenju ustavnosti u politiki ivot, te, prema miljenju lidera JMO, vodio politikoj stabilizaciji zemlje, dosad
razliito interpretiran, jer je on predstavljao davanje podrke
centralistikom Ustavu i odstupanje JMO od autonomistike
politike, ali ozbiljna literatura to nije nikada tretirala kao sporazum Srba i Muslimana kako bi prevarili Hrvate. Taj je sporazum bio povod velikim svaama u Muslimanskom klubu,
u kojem je ak dolo do raskola, a nakon izglasavanja Ustava
dolo je i do rascjepa u samoj stranci koji su se najjasnije mogli
vidjeti u unim polemikama na politikim skupovima koje su
pojedine politike frakcije u okviru JMO vodile kako bi dobile
podrku irokih muslimanskih masa. Iz tih podjela kao pobjednik je izaao Mehmed Spaho, koji je ubrzo preuzeo poziciju
predsjednika stranke. Sam Mehmed Spaho je situaciju pred
potpisivanje sporazuma objasnio na Skuptini stranke odranoj 6. i 7. oktobra 1921, naglaavajui da je postizanje sporazuma bilo motivirano eljom za stabilizacijom politikih prilika
u zemlji i uvoenje ustavnog stanja: Do konca januara ove
godine (tj. 1921, op. H.K.) vodili su se pregovori izmeu naeg
kluba (Muslimanskog kluba u Parlamentu, op. H.K.) i vlade,
koji su se uvijek prekidali radi toga jer vlada nije htjela nikako
prihvatiti nae stanovite. Kada smo stekli uvjerenje da svoje
gledite o unutarnjem ureenju drave ne moemo proturiti,
onda smo bili stavljeni pred alternativu: ili dozvoliti da se ustav
donese bez nas, pa i protiv nas, ili da u Ustav unesemo bar ono
to se moe. Ustav bi bio donesen i bez nas. Uoi glasanja o
ustavu Zemljoradnici su poslali gospodinu Paiu memorandum u kome su traili da se opozovu samo nae agrarne uredbe, pa e odmah glasati za ustav. (...). U jednoj veini od 270 lanova (koliko je brojao jugoslavenski Parlament,
op. H.K.) mogu li 24 poslanika (koliko je bilo iz reda JMO, op.
H.K.) prodrijeti potpuno sa svojim programom? Mi smo
99
27.9.2012 8:29:43
100
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
la neprevaziena o tom dogaaju, moe se uvjeriti da su pregovori bili muni i teki, te da njihov cilj nije bio sklapanje sporazuma Srba i Hrvata protiv Muslimana! Uz to, Maek nije izjavio
da se sa Cvetkoviem ve na prvom sastanku dogovorio kako
Bosna i Hercegovina ne postoji pa je poslije sve ilo glatko,
nego je, u interpretaciji koja je u literaturi zabiljeena, on kazao
kako e se praviti da muslimani ne postoje i tako utvrditi koji
dijelovi zemlje imaju ui u sastav Banovine Hrvatske.
Trei sluaj je najbolji primjer ojine proizvoljne konstrukcije povijesti. ini se da je itav tekst i napisan upravo s ciljem
da se ukae na ovaj primjer koga neobjektivni istoriari svjesno zaobilaze, veli objektivni historiar Slobodan oja. Nakon
to je konstruirao priu da su se najprije Srbi i muslimani
dogovorili protiv Hrvata, potom Hrvati i Srbi protiv muslimana, sada mu je trebao primjer sporazuma Hrvata i muslimana protiv Srba. I pronaao ga je u sluaju zasjedanja Skuptine
BiH 14. i 15. oktobra 1991. kada se raspravljalo o Platformi o
poloaju Bosne i Hercegovine u buduem ustrojstvu jugoslavenske zajednice. E, sada tu dolazi prava ojina mo konstruiranja povijesne stvarnosti u skladu sa njegovim politikim
stavovima. Prema njegovoj interpretaciji, ta skuptina i odluke
na njoj donesene, primjer su sporazuma Hrvata i muslimana
usmjeren protiv Srba, i one su vodile ruenju Jugoslavije (oja
kae: ruenje jedne drave bez da su Srbi o tome pitani), te je
to odvelo zemlju u rat! Dodue, nae oja priliku da, pozivajui
se na gospou Biljanu Plavi, navede kako Karadi i Krajinik nisu olienje morala (kako li oja pronicljivo ocjenjuje ova dva tipa!?), ali da, eto, nisu svi Srbi kao njih dvojica, da
Srbi u svojim redovima imaju bezbroj estitijih i istorijski odgovornijih osoba koje se ni u emu ne slau niti identiikuju sa
Karadiem i Krajinikom i da se takve parlamentarne prevare
ne mogu raditi upravo zbog tih ljudi. U skladu sa tako postav-
101
27.9.2012 8:29:43
ljenom tezom oja nastavlja kako je progovorila runa bosanska stvarnost. Hajde da prevarimo ovog treeg, pa kud puklo
da puklo. I puklo je. I sve se sruilo, zakljuuje vrli i objektivni
historiar Slobodan oja.
ta nije u skladu sa povijesnom istinom u ovoj ojinoj
konstrukciji povijesti? Nita, rekli bismo! Ostao je oja duan
objasniti ko je napustio zasjedanje Skuptine? Da li su to uinili
svi poslanici Srbi ili, moda samo poslanici SDS i SPO? Da li je
neko od poslanika Srba ostao na zasjedanju i glasao za Memorandum o suverenitetu? Kako je tekla sjednica Skuptine i ta
joj je prethodilo? Ko je sve s kime pregovarao tokom trajanja te
sjednice? Niz je pitanja na koja oja nije odgovorio, ali je zato,
izbjegavajui i postaviti ta pitanja, ponudio rjeenja koja su ista konstrukcija, a sve s ciljem zamagljivanja istine.
Prije svega, valjalo bi naglasiti da je Skuptina o kojoj oja
govori i koju interpretira kao dogaaj na kojem su muslimani
i Hrvati postigli sporazum protiv Srba, poela sa zasjedanjem
10. oktobra, te nakon pauze tokom vikenda nastavljena 14.
i trajala do ranih jutarnjih sati 15. oktobra, a ne samo 14. i 15.
oktobra 1991. godine. To je poznata Osma zajednika sjednica
vijea Skuptine Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine,
na kojoj je Radovan Karadi izjavio da muslimanski narod
moe nestati u ratu. Na ovom je zasjedanju razmatrano nekoliko inicijativa: Platforma Predsjednitva SRBiH (koju je izloio
Ejup Gani), Izdvojeno miljenje srpskih lanova Predsjednitva SRBiH (gospoe Biljane Plavi, kako je oslovljava Slobodan oja, i Nikole Koljevia), Inicijativa za mirno rjeenje jugoslavenske krize (tzv. Beogradska inicijativa), Stajalite SDP o
moguem mirnom rjeenju krize (koje je izloio Miro Lazovi),
te Memorandum pismo o namjerama SDA. Postoji stenogram
sa ovoga zasjedanja i moe se provjeriti kako je tekla diskusija, a Karadieve prijetnje smo imali prilike toliko puta sluati i
gledati na televiziji.
102
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
103
27.9.2012 8:29:43
104
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
nego je njihov historijski smisao u stvaranju uvjeta za osamostaljenje Bosne i Hercegovine i stjecanje ravnopravne pozicije
sa ostalim jugoslavenskim republikama, pogoto nakon to su 8.
oktobra 1991. Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost. [Za]
te odluke nisu glasali poslanici SDS i SPO. ojina tvrdnja da su
te odluke usvojili samo Muslimani i Hrvati, koji su se udruili
protiv Srba, jednostavno nije tana. Bilo bi dobro da nam oja
objasni kako su glasali Srbi poslanici koji nisu bili lanovi SDS
i SPO! Osim toga, usvojena Platforma o poloaju Bosne i Hercegovine u buduem ustroju jugoslavenske zajednice, bio je dokument koji je predviao da Bosna i Hercegovina kao moderna
drava ima potrebu i interes da ostvaruje ekonomsku i politiku integraciju sa svim drugim takvim dravama. U tom smislu
svakako je najprirodnija i najprioritetnija politika integracija
koju e naa Republika ostvariti sa dravama lanicama sadanje Jugoslavije. Oblik i intenzitet te integracije potrebno je
(...) dogovorom utvrditi. No, SDS-u nije odgovaralo nita osim
ostanka u Jugoslaviji bez Hrvatske i Slovenije. A svi znamo da
to nije Jugoslavija. Upravo stvaranje takve krnje Jugoslavije
bio je cilj Inicijative za mirno rjeenje jugoslovenske krize i za donoenje Ustava Jugoslavije, koja je odbaena na ovom skuptinskom zasjedanju 15. oktobra 1991, i za kojom oja sada, poslije
toliko godina, lije suze. Nepotrebno. Jednako kao to je bilo nepotrebno da oja, konstruiranjem pria o tome kako smo se
varali sada pokuava nas zavaravati prebacivanjem krivice za
izbijanje rata sa kljunih krivaca na druge.
Na ovom bi mjestu moda trebalo ukazati da ideje koja
oja iznosi u svom tekstu nisu nita novo. Gospoa Biljana
Plavi, kako tu osobu oslovljava Slobodan oja, u svojoj je
knjizi Svedoim te ideje ve razradila, pa nam ih sada Slobodan
oja putem Osloboenja samo prosljeuje. Plavi doslovno
kae kako je usvajanje Memoranduma 15. oktobra 1991. bilo
105
27.9.2012 8:29:43
2
[oja je svoj tekst u Osloboenju objavio upravo u vrijeme kada je Biljana
Plavi napustila zatvor i dola u Beograd. Osobno sam njegov tekst, u kojemu se ponavljaju njena obrazloenja stanja koja su odvela zemlju u rat, doivio kao dobrodolicu bivoj predsjednici Republike Srpske.]
106
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
III DIO
107
27.9.2012 8:29:43
108
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
radili. Htio je profesor arac da se napie potena i argumentirana historija jedne politike partije koja je dugo vremena vladala u Bosni i Hercegovini. Kada smo imali historije JMO, HSS
i drugih stranaka, sasvim je razumljivo da imamo i historiju SK.
Nauni razlozi i nauni kriteriji bili su vaniji od svih ostalih.
Pa, to je najvei idealizam.
Nedim je tome svjedoio itavim svojim ivotom. Sudionik u Drugom svjetskom ratu od 1941, nakon rata Nedim arac
je jedno vrijeme radio kao profesionalni omladinski rukovodilac, ali ubrzo se opredjeljuje za nauni razvoj. Najprije zavrava
studij historije na Vioj pedagokoj akademiji (1948), a potom
i studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1960), gdje je 19.
marta 1974. doktorirao briljantnom tezom o estojanuarskom
reimu s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. U meuvremenu je radio kao srednjokolski profesor historije u Banjoj
Luci i Sarajevu (1948-1949), Institutu drutvenih nauka u Beogradu (1949-1951), zatim kao jedan od prvih saradnika u Istorijskom odjeljenju CKSKBiH, profesor Visoke kole politikih
nauka (danas Fakultet politikih nauka, 1961-1972), zatim kao
direktor Muzeja revolucije BiH (1972-1975) i konano u Institutu za istoriju, gdje je neprekidno radio od 1975. do odlaska u
mirovinu 1988. godine. Na svim ovim poslovima profesor arac se odlikovao izuzetnom radnom energijom i idejama koje
e ostaviti peat na dalji razvoj svih tih institucija.
U tom razdoblju, profesor arac nikada nije zanemario
ni svoje drutveno djelovanje. Izmeu ostalog, bio je i poslanik u Skuptini SFRJ (1963-1967), lan CKSKBiH (1965-1969),
gdje se, uglavnom bavio organizacionim pitanjima vezanim za
historiju. Od 1979. do 1988. godine bio je i predsjednik i lan
Komisije CKSKBiH za istoriju. Dobitnik je brojnih priznanja i
nagrada, meu kojima izdvajamo Spomen-plaketu grada Sarajeva (1965), Plaketu SUBNORA Jugoslavije (1976), Dvade-
109
27.9.2012 8:29:43
110
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
111
27.9.2012 8:29:43
112
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:43
Univerziteta. Studenti koji su sluali njegova predavanja prepriavaju kako je uspijevao uspjeno kombinirati predavanja sa
rezultatima vlastitih naunih istraivanja. Sigurno bi i mi danas iz toga mogli puno nauiti.
Znaajan je i doprinos profesora arca u objavljivanju arhivske grae, izradi strunih publikacija, pisanju kraih priloga
za prvo i drugo izdanje Enciklopedije Jugoslavije. Isto tako, bio
je lan redakcija brojnih asopisa (Pregled, Godinjak Drutva
istoriara BiH, Glasnik Arhiva i Drutva arhivskih radnika, Opredjeljenja i drugih) i davao veliki doprinos njihovom naunom
proiliranju.
Profesor Nedim arac je ve 20 godina bio u mirovini i nije
aktivno bio prisutan u naoj nauci. Povukao se u svoj dom, ivio mirno i nenametljivo, usidrio lau k obali, ali nam je svima
bilo vrlo vano uti njegovo miljenje o onome to mi u Institutu radimo, o kvaliteti naih publikacija i naunih skupova. Nekoliko posljednjih godina redovito je bio s nama na tzv. Danu
Instituta, kada se svi saradnici Instituta (i oni koji su otili u mirovinu i oni koji tek poinju svoj nauni hod), sastaju i drue.
Prisjeam se s kolikim sam zadovoljstvom prije nekoliko godina predstavio profesora Nedima arca mladim saradnicima
Instituta, koji su do tada samo itali njegove knjige. U decembru 2007. nije ga bilo s nama. Uljudno se ispriao, ali nam je
poelio uspjeh u radu.
Nama sada ostaje da mu se zahvalimo na svemu to je inio za nas, za razvoj historijske nauke, za razvoj naih naunih
institucija (prije svih Instituta za istoriju, ali i Fakulteta politikih nauka i Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine). Takoer
smo mu zahvalni na pozitivnom linom primjeru naina rada i
ivotnog stila. Hvala, profesore! Od Vas smo imali ta nauiti!
(Prilozi, br. 37, Sarajevo: Institut za istoriju, 2008, 309-313)
113
27.9.2012 8:29:43
115
27.9.2012 8:29:44
116
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
117
27.9.2012 8:29:44
118
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
119
27.9.2012 8:29:44
120
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
121
27.9.2012 8:29:44
IV DIO
NEEMO PRISTATI NA
POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE
(INTERVJUI)
123
27.9.2012 8:29:44
124
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
125
27.9.2012 8:29:44
126
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
127
27.9.2012 8:29:44
128
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
itavo vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini primjetna su dva fronta u borbi za zemlju: na jednom se
bije bitka izmeu vlasti i begova, a na drugom izmeu begova
i kmetova. Ponekad su i begovi i kmetovi zajedniki nastupali,
i to onda kada su osporavali vlasnitvo posjeda koji su u gruntovnim knjigama evidentirani kao erarni. U borbi izmeu
vlasti i begova glavni predmet spora se sastojao u tome ta se
ima smatrati pod pojmovima erazi-mirija i mulk, kao pravnih
kategorija koje je austrougarska administracija preuzela iz
osmanskoga zakonodavstva. Begovi su se stalno alili kako je
nova administracija njihove mulkovne posjede u gruntovnim
knjigama upisivala kao mirijske. Meutim, sutinsko pitanje za
begove u vezi sa njihovim zemljinim posjedima nije bilo toliko u pravnoj naravi zemljita, to je bilo sfera vie pravnog teorijskog razmatranja, pogotovo s obzirom na injenicu da se s
vremenom razlika izmeu erazi-mirije i mulka u praksi gubila,
koliko u upotrebnoj naravi zemljita, to je izravno i konkretno
utjecalo na njihov socijalni status. Tu je austrougarska vjerovatno napravila najradikalniji zaokret u pojmovnom odreenju pojedinih segmenata agrarnih odnosa. Naime, u ovome
vremenu sasvim jasno se razlikuju dvije kategorije zemljita s
obzirom na upotrebnu narav zemljita: kategorije begluk, kao
posjeda neoptereenog tzv. kmetskim pravom, i kmetsko selite, kao posjed optereen tim pravom. Ove kategorije osmansko agrarno zakonodavstvo nije poznavalo, ali u austrougarskome vremenu ovo su posve uobiajeni termini koji su postali
i predmet gruntovnoga upisa. Tano se znalo to je begluk, a
to selite. I ekonomska vrijednost tih kategorija je bila razliita. Begluci su na tritu bili puno skuplji. Zanimljiva bitka se
bila u vezi s kmetskim selitima. Naime, i begluk i kmetsko selite su, uglavnom bili erazi-mirije, ali je s vremenom u borbi
s dravom beg izlazio kao pobjednik, jer se posjedovno pravo
129
27.9.2012 8:29:44
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
pojmovi su koji su bili nepoznati austrougarskoj administraciji). S druge strane, kategorije koje je poznavala austrougarska
administracija bile su nepoznate u bosanskoj agrarnoj praksi.
Takav je sluaj sa tzv. kmetskim pravom. Zahvaljujui
ovome tzv. kmetskom pravu kmetovi su, ipak, bili prilino sigurni na iluku, bez obzira to je bilo predvieno ranijim osmanskim zakonodavstvom da oni sa iluka mogu biti i odstranjeni pod odreenim uvjetima. Proces odstranjenja je, pak,
bio prilino dug i obino je trajao vie godina od trenutka kada
bi beg pokrenuo tubu protiv kmeta koji ispunjava uvjete da
bude odstranjen sa iluka. Tu je drava vrlo esto bila sklona podravati kmetove. Da bi odstranio svoga kmeta koji nije
uredno obraivao iluk, Smail-beg Mulabegovi iz Dervente
se tuio 6 godina (tubu je podnio 28. aprila 1904, a kmet je
odstranjen sa iluka 26.4.1910). Haiz Hamzi-beg Filipovi
iz Glamoa alio se sredinom 1907. na svoje mustedire piru i Jovu Kajteza zbog neobraivanja selita. Oba mustedira
su beari, nemaju potrebite stoke, a ni eljadi. Jovo je vazda
uvao seoska goveda, a piro je bivao uvijek poljar, te su na ta
svoja zvanja vie polagali vanosti nego na svoju mustedirsku
dunost. Oni su od itavog selita tek neki dio davali drugim
teacima na obraivanje, od kojih sam ja tekom mukom hak
pobirao, doim je vei dio ostajao uvijek pust i neobraen.
Beg se alio na organe vlasti u tom sluaju i navodio primjer
izvjesnog Kneevia koji je na begovu tubu kazao kako bi
kmet trebao prvo ubiti bega, a onda i inovnika ako bi se donijela odluka o tome da se kmet sa selita digne.
Koliko su oduzimanje begovskih imanja negativno
djelovala na socijalnom planu i kako su se u takvoj situaciji snalazili begovi, odnosno lanovi njihovih porodica?
131
27.9.2012 8:29:44
Begovi se openito nisu najbolje snalazili u ovome vremenu. Postepeni gubitak zemljinih posjeda slabio je njihovu
socijalnu poziciju. Jedan mali dio je napravio uzorna poljoprivredna gospodarstva, dio se ukljuio u trgovinu, a dio je
jednostavno troio ono to je posjedovao. Neki su novac od
prodatih kmetskih selita i begluka investirali u bankarstvo,
a neki koji su namjeravali investirati u proitabilniju privredu
suoavali su se raznim administrativnim ili inansijskim zaprekama.
Koje su, po Vaem miljenju, bile najmonije begovske
porodice u BiH s kraja 19. i s poetka 20. stoljea?
Kombiniranjem veliine begluka i broja kmetskih selita
(pri emu se kao donja granica uzima posjedovanje najmanje
100 kmetskih selita), uz jedan korektivni faktor koji se sastoji u tome da je postojao manji broj obitelji koje su posjedovale
znatan broj kmetskih selita, a manje komplekse beglukoga
zemljita, ali su openito smatrane begovskim obiteljima, tada
se ovaj broj od 264 velike muslimanske zemljoposjednike obitelji smanjuje na svega 46 obitelji, koje posjeduju velike komplekse zemljita, te se za njih, prema tim kriterijima, moe kazati da su predstavljali bosansku begovsku zemljoposjedniku
elitu toga doba. Tako je uraen jedan spisak krupnih zemljoposjednikih begovskih obitelji u Bosni i Hercegovini na prijelazu 19. i 20. stoljea koje su bile predmet pojedinane analize
u mojoj disertaciji (onlagi, umii, engi sa ogrankom
Zulikarpai, Ajanovi, Alibegovi, Baagi, Beirevi, Begovi, Begzadi, Bievi, Buatlija, Ceri, Dini, Fadilpai,
Filipovi, Firdus, Gradaevi, Haizadi, Hasanpai, Hrasnica, Ibrahimbegovi, Ibrahimpai (krajiki), Ibrahimpai
(travniki), Idrizbegovi, Kapetanovi (derventski), Kapetanovi (vitinski), Kapetanovi (prijedorski), Kapetanovi (jajaki),
132
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
Kapetanovi (teanjski), Karabegovi (banjaluki), Krupi, Kulenovi, Ljubovi, Miralem, Mulabegovi, Muslibegovi, Pai
(nevesinjski), Pai (bijeljinski), Rizvanbegovi, Resulbegovi, Salihbegovi, Sulejmanpai, Teskeredi, Tuzli, Uzeirbegovi i Zaimovi). Ovih 46 obitelji posjedovalo je ukupno
695.197,488 dunuma begluka, to u odnosu na 1.149.948,431
dunuma begluka, koliko se nalazilo u rukama muslimanskih
velikih posjednika, iznosi 60,5%, odnosno 14,3% svih begluka u Bosni i Hercegovini (4.861.471 dunuma prema evidenciji
1911. godine). Osim toga, valja skrenuti pozornost da je u krugu ovih 46 obitelji postojao jedan broj obitelji koje nisu imale
velike komplekse begluka, ali su imale iznad 100 kmetskih selita, te su iz literature openito poznate kao begovske obitelji i igrale su vanu socijalnu i politiku ulogu u historiji Bosne
na prijelazu 19. u 20. stoljea (Begovii iz Dervente, Buatlija,
derventski, teanjski i vitinski Kapetanovii, Ljubovi, Mulabegovi iz Dervente, nevesinjski Paii i trebinjski Resulbegovii). Ono to sam ja smatrao osobito vanim jeste to da sam
nastojao otii korak dalje od ovih jo uvijek prilino opih interpretacija, i istraiti za svaku obitelj posebno veliinu i strukturu ovih posjeda. Ograniio sam se samo na ovih 46 krupnih
begovskih obitelji, koje su, dakle, u ovom vremenu jo uvijek
zadrale status zemljoposjednike elite. Utvrdio sam veliinu
begluka koju je svaki pripadnik ovih obitelji posjedovao, broj i
veliinu kmetskih selita, sa mogunou utvrivanja imena i
prezimena svakoga kmeta, povrine selita, mjesta gdje se selite nalazi i tako dalje.
Iz te se analize vidi da se najznaajniji dio zemljinih posjeda u BiH nalazio u krugu tih obitelji. Oko 15% svih slobodnih zemljinih posjeda (begluka) i preko 30% kmetskih selita
nalazio se u ovom krugu obitelji. Ukupan broj kmetskih selita
1918. godine, koje su bile u vlasnitvu ovih 46 obitelji, i za koje
133
27.9.2012 8:29:44
se moe tano utvrditi ime i prezime strajeine kmetske obitelji, i mjesto gdje se selite nalazi, iznosio je 31.986, ali se na temelju sada raspoloive grae za svega 5.761 selite moe utvrditi povrina i detaljna struktura selita (473.719,859 dunuma),
a za ostalih 26.225 poznato je samo ime i prezime kmeta i mjesto gdje se selite nalazilo. Vidi se, dakle, da je samo od ovih 46
begovskih obitelji 1918. oduzeto oko dva i pol miliona dunuma
zemljita koje je spadalo u kategoriju tzv. kmetskih selita.
Vai radovi sa historijskom tematikom, objavljivani i u
Preporodu od kojih su tri uvrtena i u Preporodov izbor
u povodu 30 godina izlaenja lista, pobudili su veliku
panju italaca, jer su i sa analitike i futuroloke strane dobro oslikali nau stvarnost. Kako vidite budunost nae drave Bosne i Hercegovine?
Mnogi su skloni tvrditi kako je Bosna i Hercegovina preivjevi agresiju i rat prola kroz najtee razdoblje svoje povijesti.
ini mi se da je BiH, ustvari, tek sada pred najveim izazovom
da opstane kao drava. Moda veim nego to je bilo u ratu.
Ona je u ratu pokazala da moe opstati, da ima snage. Moda e izgledati odve grubo, ali - meunarodna je zajednica,
nakon to je Bosna silno iskrvarila, pomogla da ova zemlja ne
bude okupirana od susjednih zemalja, ali njezini upravitelji i
javni i tajni savjetnici iz Bosne, nisu osobito zaniteresirani za
opstanak ove zemlje. Zar se politika iji su rezultati neljudsko
poniavanje i masovno iseljavanje upravo onih koji su se najvie borili za ovu zemlju, moe nazvati probosanskom? Zar prie
o tome kako sudjelovanje u politikom ivotu onih Bonjaka
koji su imali odreenu ulogu u ratu moe, toboe, vrijeati i
negativno utjecati na ostale pripadnike imaju ikakvo racionalno opravdanje? Da li neko vodi rauna o tome koliko nas
koji smo ostali i branili ovu zemlju vrijea sudjelovanje u poli134
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
135
27.9.2012 8:29:44
136
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
Upotreba historijskih
mitova. Vrijeme je govora i o
preutkivanim pitanjima
U organizaciji Instituta za istoriju Sarajevo od 10.
do 14. maja odravaju se dvije meunarodne konferencije: Upotreba historijskih mitova: Drugi svjetski rat i balkanski ratovi koncem 20. stoljea i 60 godina od zavretka Drugoga svjetskog rata kako se sjeati 1945. godine? Tim povodom razgovarali smo sa
Husnijom Kamberoviem, direktorom Instituta.
Upravo se navrava ezdeset godina od zavretka Drugoga svjetskog rata, to je i mogui neposredni razlog
za odravanje konferencija?
elimo da progovorimo o ovim temama bez hvaljenja ili
kuenja, zato nema veze da li emo to pitanje otvoriti na godinjicu ili nekom drugom prilikom. Ali, mislimo da je godinjica
zgodan momenat kada se moe poeti razgovarati na nain
koji je pomalo drugaiji od onih na koji se razgovaralo prethod-
137
27.9.2012 8:29:44
nih godina. Imali smo jednu dugu fazu u kojoj se sve ono to se
deavalo gledalo iskljuivo sa pozitivne strane da bi se nakon
nekog vremena sve ono to je bilo prikrivano poelo preuveliavati. Tako da najednom imamo vie rtava partizanskog terora od onoga to su inili faisti u Drugom svjetskom ratu! O
partizanskim zloinima, a postojali su i oni, nije se razgovaralo
i onda je to ostavilo posljedice. elimo da progovorimo o tome
kakva je percepcija dananjih generacija o ovoj temi, odnosno
kako se ta perpecija mijenjala. Okupili smo historiare ne samo
iz Bosne, nego i susjednih zemalja i ire.
Govorite o preutkivanju, promjenama percepcije. Zar
upravo historiari nisu ujedno i najvie odgovorni za
to?
U najveoj mjeri je to tako. Historiari ive u odreenom
vremenu i podlegnu odreenim tumaenjima. To je donekle
razumljivo. Baviti se historijom ne znai biti apsolutno objektivan. Opa je teza da pobjednici piu historiju. Ali, ja moram
rei da nam tek pobijeeni omoguavaju da historiju bolje
razumijemo. Jer, historiju ne moemo razumjeti samo iz perspektive pobjednika, ona se najbolje razumijeva iz percepcije
poraenog. A kada govorimo o Drugom svjetskom ratu, sve
do osamdesetih godina percepcija pobjednika je dominirala.
Ipak, nije sve bilo ideoloki obojeno. Postojalo je nekoliko djela
koja su govorila i iz neke druge perspektive. Tako smo sedamdesetih godina imali prvu knjigu koja je govorila o krizi NOP-a.
Da li je NOP imao samo jednu uzlaznu putanju ili je i tu bilo nekih odreenih skretanja ili nekog crvenog terora? Reakcija iz
kruga historiara na tu knjigu uglavnom je bila negativna, tako
da tek danas moemo govoriti o pokretima koji nisu bili partizanski, a i o njemu objektivno. Naalost, imamo malo ljudi koji
se bave ovim temama u naem institutu.
138
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
139
27.9.2012 8:29:44
141
27.9.2012 8:29:44
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:44
143
27.9.2012 8:29:45
realno da mi dobijemo jednotomnu historiju Bosne i Hercegovine i mi na tome u Institutu poprilino radimo. Ta e knjiga
biti puno bolja od, recimo, Malcolmove Kratke historije Bosne,
koja naravno jeste dobrodola, ali je nedovoljna, povrna. Ta
nova historija e biti puno bolja od svih postojeih i na naem
i na stranom jeziku. Evo, recimo, u ratu je nastala knjiga Bosna
i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog
rata, popularna Armijska historija, koja je izazvala toliko bunih reakcija historiara iz susjedstva, moete zamisliti kakve e
tek reakcije izazvati jedna ovakva historija. Naravno, mi emo
dio stvari iz te knjige i sami staviti na provjeru.
Evo ve ste spomenuli Malcolma, njegovu svakako dobrodolu knjigu, no, kako gledate na ostale knjige iz
historije napisane od devedesetih pa do danas?
Ima tu razliitih pogleda. Postoje knjige sa velikim naslovima, pretenzijama, a nemaju nita u sebi. S druge strane, naprimjer, imate jednog doajena Envera Redia, koji je napravio
nekoliko dobrih i manje dobrih knjiga. No, najvei problem je
taj da ima jako malo historiara koji su objavili svoje knjige. Za
ozbiljnije knjige potrebna su dugotrajna arhivska istraivanja,
danas se za to nema vremena niti inansijske podrke, zato
nam se deava da imamo ljude koji se bave srednjovjekovnom
historijom, a piu knjige i tekstove iz novije historije zato to je
to politici potrebno. Jako je vano da mi ponemo, rekao bih,
izgraivati historiare koji e se specijalizirati za odreena
razdoblja, ili periode, ali takoer moramo imati ljude koji su
sposobni baviti se duim periodima, fenomenima. Moderan
historiar ne moe biti neko ko se bavi samo, naprimjer, srednjim vijekom.
144
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:45
145
27.9.2012 8:29:45
146
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:45
147
27.9.2012 8:29:45
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:45
149
27.9.2012 8:29:45
jednim lankom tvorac toga mita Vladeta Vukovi, tada profesor na jednom amerikom univerzitetu. On je u tom osvrtu
na Koovievu knjigu otkrio porijeklo toga broja od 1.700.000.
On pie da je poslije rata kao student matematike (1945-1949)
bio zaposlen u Saveznom statistikom uredu Jugoslavije, od jeseni 1946. pa do sredine 1948. godine. Direktor Ureda Dolfe
Vogelnik i njegov pomonik Alojz Debevc dali su mu jednoga
dana zadatak da za druga Kardelja izrauna gubitke Jugoslavije prouzrokovane ratom. Ti su podaci Kardelju trebali zbog
jugoslovenskih zahtjeva za reparacijama na toj konferenciji u
Parizu. Dobio je vrijeme od dvije sedmice, a jedino uputstvo
je bilo: broj rtava treba biti znaajan, ali nauno-statistiki
fundiran. Nakon raznih preraunavanja stanovnitva Vukovi
pie da nije izraunao stvarne rtve, nego je doao do brojke
1.700.000 demografskih gubitaka. Meutim, Kardelj valjda
po nekoj uiteljskoj semantici, rije gubici istolkovao kao
rtve, pa je s tim brojem operisao u Parizu. I jasno, jednom
prihvaen od najvieg rukovodstva, taj broj je postao zvanini
broj rtava rata, a ne gubitak u stanovnitvu. Tako se stvaraju
mitovi, zapisao je u tom tekstu Vladeta Vukovi.
Kada je bio drugi popis rtava?
On je bio 1950. godine, a proveo ga je SUBNOR sa ciljem
da se objave spomen-knjige za rtve rata za svaki grad.
U strunim krugovima najvie panje je izazivao popis
rtava koji je zavren 1964. godine i koji je proglaen
dravnom tajnom. Da li su sada ti podaci dostupni?
Taj popis je izvren u novembru 1964, dakle, gotovo dvadeset godina nakon to je rat zavren. Pripreme su zapoele
1957, a motivirane su idejom o podnoenju odtetnog zahtje-
150
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:45
151
27.9.2012 8:29:45
152
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:45
vojskama, a i kao civili. Zato mislim da je od Jasenovca napravljen mit koji je poeo jo u vrijeme rata kada je ta fabrika smrti
koritena u politike svrhe. To se moe nai i u izvjetajima pa,
naprimjer, ak i jednog njemakog generala Glasie von Horstenaua, koji je bio njemaki opunomoeni general. On pie o tim
stranim zloinima i o uasima koji su se tamo deavali i iznosi
ogromne cifre stradanja, ali to su procjene, to nisu egzaktni i
dokazivi podaci.
A ta je sa Bleiburgom?
I to je primjer pogibeljomanije. I to je pokuaj malog naroda da ue u krug velikih. Poslije 1945. godine uveavao se broj
rtava da bi se pokazao doprinos antifaizmu, a devedesetih
godina poelo se sa uveavanjem rtava Bleiburga da bi se to
vie istakao antikomunizam i da bi se pokazala sva svirepost
tog sistema. Znate, kao to se nekada smatralo da nikad nije
dovoljno antifaizma, kad se poelo govoriti o Bleiburgu smatralo se da nikad nije dovoljno antikomunizma. To je naa balkanska pria, nikad dovoljno anti.
(Razgovor vodila: Nagorka Idrizovi, Osloboenje, br.21.652,
28. april 2007, Pogledi, 4-5)
153
27.9.2012 8:29:45
155
27.9.2012 8:29:45
156
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:45
157
27.9.2012 8:29:45
159
27.9.2012 8:29:45
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:45
161
27.9.2012 8:29:45
Mislite da sporazum utie na dananje prilike bez obzira da li je do njega stvarno dolo ili ne?
Apsolutno. Taj sporazum je u svijesti, politikom djelovanju i ponaanju, i politikih elita i obinih ljudi ostavio tako
dubok trag, tako da vie uope nije vano da li je taj sporazum
postojao ili nije, on sigurno nikad nije potpisan. Ta pria o podjeli i dogovoru u Karaorevu i danas funkcionira kao neto
to je bilo nesporno. Politiki aktivisti i danas u svojoj svijesti to
imaju kao neto to treba zavriti.
Hoete da kaete da se ponaaju kao da je taj sporazum postojao?
Da, kao da je postojao. Ako biste napravili intervju sa Dodikom i oviem, oni e svi rei da to nema nikakve veze, ali,
upravo ono to rade, rade kao da imaju u svijesti da je to neto
to je sasvim logian zavretak jednog dogovora koji je ostao
nedoreen, ali ga mi trebamo samo privesti kraju.
Ima li razlike u gledanju na taj dogaaj izmeu Sarajeva, Banja Luke i Mostara?
Nisam primjetio da se neko u Banja Luci ozbiljnije time
bavio. Tamo ne postoji neto ozbiljnije razvijena zajednica historiara. Tamo ak i na njihov Univerzitet vie dolaze da predaju historiari iz Beograda, nego to oni imaju svog kadra. Ne
znam tano raspoloenje, ali vjerujem da postoji apsolutna razlika. Jedan kolega iz Mostara, koji sad radi u Hrvatskoj, zove
se Ivo Lui, on je objavio prije nekoliko godina jedan vei rad
u tome smislu u kome je dokazivao da je Karaorevo vie mit
nego historijska injenica. Mislim da je posebno insistirao da
se tu ne radi ni o kakvim tajnim razgovorima jer su mediji, televizija i novine, objavile tu vijest da su se predsjednici dviju
162
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:45
163
27.9.2012 8:29:46
165
27.9.2012 8:29:46
166
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:46
167
27.9.2012 8:29:46
168
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:46
169
27.9.2012 8:29:46
170
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:46
171
27.9.2012 8:29:46
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:46
173
27.9.2012 8:29:46
174
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:46
175
27.9.2012 8:29:46
177
27.9.2012 8:29:46
178
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:46
179
27.9.2012 8:29:46
samo snaga argumenata. Za to se moramo zalagati, a ne za postizanje nekog konsenzusa. Neka konsenzus postignu politiki
lideri. Tu jo moram dati jedno dodatno objanjenje: mislim na
historiju kao nauku, a ne na historiju koju kao predmet treba
pouavati u kolama. U koli su nuni konsenzusi oko toga ta i
u kojem obimu treba pouavati. Pri tome treba imati u vidu i to
da su obrasci tumaenja prolosti uvijek i barometar savremenih vrijednosti, kako je to zapisao jedan sociolog.
U emu se ogleda znaaj 25. novembra za identitet BiH
danas ?
Danas se znaaj dogaaja vezanih za taj datum dovodi
u pitanje i on se u odreenim politikim krugovima ne samo
ignorira nego, jednostavno, nastoji izbrisati iz povijesti. Naravno da nije mogue promijeniti to to se desilo 25. novembra
prije 68 godina, ali je mogua promjena politikih elita koje
ignoriraju taj dogaaj. To to se dogodilo 25. novembra 1943.
je jako vano za historiju ove zemlje, jer je tim odlukama uspostavljeno teritorijalno jedinstvo Bosne i Hercegovine i garantirana ravnopravnost i jednakost svih Srba, Hrvata i Muslimana
u njoj. Neto kasnije, na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a,
odranom u Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. godine, Bosna i Hercegovina se deinira kao ravnopravna federalna jedinica u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji te se
posebno naglaava ravnopravnost Srba, Hrvata i Muslimana
Bosne i Hercegovine, koja je njihova zajednika i nedjeljiva domovina. Ovaj stav iz Deklaracije o pravima graana od 1. jula
1944. je sigurno jedan od najznaajnijih stavova koje je usvojio ZAVNOBiH, jer upravo ova deklaracija, naslanjajui se na
raniju Rezoluciju sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, deinira
nedjeljivost Bosne i Hercegovine. To naglaavanje nedjeljivosti je pojam koji mora postati sastavnim dijelom svake prie o
180
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:46
181
27.9.2012 8:29:46
crkva prisvaja sjeanja na te bosanske kraljeve? Zato bi se Bonjaci identiicirali sa osvajaima svoje zemlje, a Islamska zajednica prisvajala sjeanje na najistaknutije predstavnike nae
povijesti? Zato to su Bonjaci Osmansko carstvo doivljavali
kao svoje carstvo? A zato se Husein-kapetan Gradaevi suprotstavio tom carstvu i poveo pokret za autonomiju Bosne?
Danas mi vidimo, naprimjer, da Husein-kapetan Gradaevi
postaje prihvatljiv za bonjaki simboliki i identitetski okvir,
ali je teko vjerovati da on moe biti opebosanski simbol,
premda je njegova povijesna uloga bila opebosanska. Moe
se vidjeti kako postoje i odreeni historiografski krugovi koji
istrajavaju na tim priama o razdobljima nae i tuinske
vlasti (kod Hrvata se gradi svijest o srednjovjekovnoj Bosni,
kao dobu nae vlasti i osmanskom razdoblju, kao dobu tuinske vlasti; kod Bonjaka je osmansko doba nae doba, a
austrougarsko je doba tuinske vlasti i tako dalje. O tome je,
u kontekstu razvoja nacionalne/nacionalistike historiograije,
odreena zapaanja iznio Sreko Daja). Mislim da bi dananja historiograija trebala vie panje posveivati onim procesima koji imaju vie integrativni, nego dezintegrativni sadraj.
Povijesne sukobe treba ostaviti iza sebe, povijesti.
Kako tumaite da se Dan dravnosti BiH obiljeava
samo u jednom dijelu drave? Da li onaj dio njezinih
graana koji odbija praznik, odbija vrijednosti utvrene na zasjedanju ZAVNOBIH-a ili ima neke druge, vie
politike razloge za takvo odbijanje?
Ne znam da li su provoena ozbiljna istraivanja koja bi
pokazala kakav je stav graana prema obiljeavanju 25. novembra. Mi znamo kako se prema tome odnose odreeni dijelovi politikih elita, a politike elite se uvijek rukovode samo
politikim interesima. Da budem posve jasan: odreivanje ka182
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:46
183
27.9.2012 8:29:46
Drugog svjetskog rata nije na prioritet, ali postaje predmet naih istraivanja. U novom broju naeg asopisa Prilozi bit e dijelom govora i o tome. Naravno, dostupnost izvora e odrediti
i domete naih istraivakih poduhvata. Pronai pravi obim tih
zloina i voditi rauna o irem povijesnom kontekstu u kojemu
se to deavalo, osnovne su pretpostavke da se predstavimo kao
vjerodostojni naunici i moralni ljudi. Mislim da emo otvaranjem prie o partizanskim zloinima krajem rata, kojih je
sigurno bilo, moi dati vjerodostojnu ocjenu historijske uloge
partizanskog pokreta. Meutim, odluan sam protivnik pokuaja da se poistovjeivanjem zloina koji su se deavali u ratu i
zloina krajem rata napravi revizija cjelokupne nae povijesti
izjednaavanjem faista i antifaista. Naravno da je svaki zloin zloin, ali, kako su to nedavno kazali Slavko i Ivo Goldstein,
Jasenovac i Bleiburg nisu isto, mada su i Jasenovac i Bleiburg
mjesto zloina. Jo neto, intenzitet naih istraivanja ovih pitanja e ovisiti i od toga koliko ljudi e se time baviti. U Srbiji,
Hrvatskoj i Sloveniji formirani su itavi istraivaki timovi kojima je samo to zadatak. Mi po broju kadrova koji se mogu time
baviti, nismo ni blizu naim susjedima.
Kako reagujete na osporavanje historijske posebnosti
i dravne samostalnosti Bosne i Hercegovine od historiara, a kako na takve izjave politiara?
Na osporavanja od historiara odgovaramo otvaranjem
dijaloga i snagom argumenata, dok su reakcije na osporavanja
koja iskazuju politiari drugaija, jer politiari svakodnevno
iznose razliite stavove, a mi ne moemo svakodnevno reagirati, niti je to naa zadaa. U posljednje vrijeme je bilo takvih
osporavanja od politiara, a onda smo mi skupili nekoliko naih knjiga (o nacionalnom identitetu Bonjaka, ovaj dvotomni
zbornik o identitetu Bosne i Hercegovine i knjigu dvojice ame184
Husnija Kamberovi
27.9.2012 8:29:46
185
27.9.2012 8:29:46
Husnija Kamberovi
HISTORIOGRAFIJA
U BOSNI I HERCEGOVINI U SLUBI POLITIKE
Urednik
prof. dr. Damir Agii
Grafika priprema
Tarik Jesenkovi
Izrada naslovnice
Ibis-graika, d.o.o.
IV. Ravnice 25, Zagreb
Tisak
tamparija Fojnica
Tiskano u rujnu 2012.
Prikaz Sarajeva na prijelazu iz 19. u 20. stoljee
na jednom suvremenom drvorezu.
27.9.2012 8:29:47