1.

Uvod u Anatomiju Anatomija je grana biolokih nauka koja prouava normalnu grau
ivih organizama, tj. normalnu grau ovjekovog organizma. Najstarija je medicinska
nauka i osnova za izuavanje svih ostalih grana medicine.
Potie od grke rijei anatomeja to znai rezati ili sjei.
Fiziologija je nauka koja prouava normalne funkcije tkiva i organa. Svaka funkcija tkiva
ili ograna je uslovljena odreenom graom, tako da svaka promjena normalne grae
tkiva ili organa mijenja i njihovu normalnu funkciju.
Osnovne grane anatomije su:
1. Sistemska anatomija koja prouava grau organizma po sistemima.
2. Topografska anatomija koja prouava odnose pojedinih organa u organizmu i njome se najvie
koriste hirurzi.
3. Plastina anatomija prouava vanjski oblik tijela, kosti i miie i njome se koriste kipari i slikari.
4. Komparativna (uporedna) anatomija prouava grau razliitih ivotinja i uporeuje je sa
ovjekovom anatomijom.
5. Mikroskopska anatomija se bavi finom graom ovjeijeg organizma, pomou mikroskopa. I
razvila se u posebnu nauku o tkivima, to je histologija.
6. Razvojna anatomija izuava pojedine organe tokom njihovog filogenetskog razvoja i izdvojila se
kao posebna nauka-embriologija.
7. Rentgen anatomija izuava grau ovjeka pomou rentgenskih ili X zraka.
Da bi se anatomi cijelog svijeta bolje razumjeli, koriste se anatomskom nomenklaturom. To je
jedinstven sistem naziva. Najee se koriste latinski i grki nazivi a propisuje i poloaj u kome se
posmatra ovjek. ovjek se posmatra u prostoru uvijek u uspravnom stavu sa dlanovima okrenutim
naprijed. Nomenklatura propisuje 3 ravni koje su osnovne u orijentaciji: frontalna ili eona ravan,
transverzalna ili horizontalna ravan i sagitalna ravan.
Glavni termini u anatomiji su:
1. medialis-blie sredini tijela
2. lateralis-dalje od sredine tijela 3. anterior-naprijed
4. posterior-straga
5. superior-gore
6. inferior- dole
7. superficialis-povrno
8. profundus-duboko
9. internus-unutranje
10. externus-vanjsko
11. dexter-desno
12. sinister- lijevo
13. longitudinalis- postavljeno uzduno
14. transversus- postavljeno popreno
Za ekstremitete se upotrebljavaju drugi termini:
1. proximalis-blie tijelu 2. distalis- dalje od tijela 3. palmaris- na aci, dlanska (prednja) strana
4. plantaris- na stopalu, tabanska strana
5. dorsalis-nadlanica i gornja strana stopala
Podjela sistemske anatomije:
1. Osteologija- prouava kotani sistem
2. Sindesmologija-prouava spojeve izmeu kostiju-zglobove
3. Miologija-prouava miini sistem
4. Splanchnologija -prouava organe
5. Angiologija- prouava cirkulatorni sistem
6. Sistema respiratorium- prouava sistem za disanje
7. Sistema digestorum- prouava probavni sistem
8. Sistema urogenitale- prouava sistem za izluivanje i polne organe ljudi
9. Glandule sine ductibus- lijezde sa unutranjim luenjem, a nauka koja ih prouava zove se
endokrinologija.
10. Neurologija-prouava nervni sistem
11. Estesiologija- prouava ulni sistem (vida, sluha, njuha, dodira, opipa)
2. Graa elije elija je morfoloka i funkcionalna jedinica sa slinim ivotnim
osobinama kao i vii organizam. Predstavlja najmanju formiranu ivu jedinicu u
sloenom ivotinjskom i biljnom organizmu.
Sve elije nastaju diobom oploene jajne elije. Kod jednoelijskih organizama (protozoa) elija koja
ih izgrauje, obavlja sve ivotne funkcije. Kod vieelijskih organizama (metazoa), razliite ivotne
funkcije obavljaju razliite grupe elija.
elije se sastoje iz elijske membrane, citoplazme i njenih organela i jedra, jezgra ili
necleusa.
1. Meu razliite membrane ubrajaju se: elijska membrana, jedarna membrana, membrana
endoplazmatskog retikuluma, membrane lizozoma, ribozoma, Golgijevog aparata itd.
elijska membrana ini tanku i elastinu membranu, graenu od proteina, lipida i vrlo malo
polisaharida. Membrana svih elija je obavijena vanjskim omotaem, mukopolisaharidne prirode,
koji je nosilac antigenih svojstava elije i ima vanu ulogu u selektivnoj propustljivosti elijske

membrane. Temeljnu strukturu membrane ine lipidi, dok na unutranjoj i vanjskoj povrini
membrane ima vrlo malo proteina.
Jedarna membrana je tanka, dvoslojna struktura. Oba sloja su graena kao i elijska membrana
od sredinjeg sloja lipida i proteina na obje povrine membrane. Jedarna membrana ima vee pore,
pa se sve otopljene tvari sa lakoom mogu kretati izmeu tekuine u jedru i tekuine u citoplazmi.
2. Citoplazma i njene organele:
Endoplazmatski retikulum predstavlja sistem membrana, vezikula i tubula koji se nalaze u
citoplazmi. Prostor izmeu vezikula i tubula ispunjen je tekuinom koja se zove endoplazmatski
matriks. Na vanjskim povrinama endoplazmatskog retikuluma nalaze se ribozomi, i to je zrnasti
(granularni) endoplazmatski retikulum. Ribozomi se sastoje od ribonukleinske kiseline (RNK) koja
uestvuje u sintezi proteina u eliji. Endoplazmatski retikulum uestvuje u metabolizmu elije,
aktivno uestvuje u detoksikaciji lijekova, steroidnih hormona i kancerogenih boja.
Golgijev aparat je posebni dio endoplazmatskog retikuluma. Sastavljen je od lamela ili ploa,
dvoslojnih glatkih membrana, malih vezikula i veih vakuola. Funkcija Golgijevog aparata je da
privremeno pohrani i pripremi tvari koje se izluuju i uestvuje u stvaranju lizozoma.
Mitohondrije- u njima se oslobaa energija iz hranjivih tvari i kisika te se tako dobija najvei dio
energije potreban svuda u eliji za obavljenje njenih funkcija. Mitohondriji se sastoje od vanjske i
unutranje membrane. Unutranjost mitohondrija je ispunjena matriksom i sadri enzime potrebnih
za dobijanje energije iz hranjivih tvari. Osloboena energija slui za sintezu adenozintrifosfata (ATP)
tvari bogate energijom. Kada u eliji postoji potreba za veim koliinama ATP, mitohondriji se mogu
sami umnoavati.
Lizozomi predstavljaju intracelularni probavni sistem koji omoguava eliji da probavi i tako ukloni
nepoeljne tvari, naroito oteene ili strane stvari kao to su bakterije. Lizozomi su okrueni
jednom membranom a ispunjeni su velikim brojem probavnih enzima. Sadri preko 30 enzima.
Centosom (elijsko sredite) je sastavljeno od dva siuna tjelaca-centriola, pa se naziva i
diplosom. Smjeten je u blizini jedra i Golgijevog aparata. Veoma bitna uloga centriola je u diobi
elije (mitoza), kada se stvaraju niti diobenog vretena. Iz centriola izrastaju: rep spermija i pokretne
trepetljike.
3. Jedra, jezgra ili nucelus predstavlja ovalno tjelace smjeteno obino u centru elije.
Predstavlja kontrolni centar elije. Kontrolie hemijske reakcije koje se zbivaju u eliji i
razmnoavanje elije. Jedro sadri velike koliine dezoksiribonukleinske kiseline (DNK) to se ve
mnogo godina naziva genima. Oivieno je tankom jedarnom membranom.
Jedarce ili nucleolus. Jedarce predstavlja proteinsku strukturu, bez granine membrane,
smjeteno u jedru elije. Ono sadri odreenu koliinu RNK, kakva se nalazi i u ribozomima. Zato su
jedarca najizraenija u elijama koje intenzivno rastu i razmnoavaju se (embrionalne elije) i u
elijama koje intenzivno sintetiu bjelanevine.
3. Funkcija elije Da bi elija mogla ivjeti i rasti, iz okolne tekuine prima hranjive i druge
materije. Kroz elijsku membranu, materije mogu proi na 3 naina:
1. difuzijom-to je prolazak kroz pore na membrani elije ili kroz sam membranski matriks
2. aktivnim prenosom kroz membranu- enzimski sistemi i posebne prenosne tvari nose tvar kroz
membranu
3. pinocitozom-elija proguta dio vanelijske tekuine i njen sadraj.
Fagocitoza je istovjetna pinocitozi. Fagocitozom u eliju ulaze velike elije poput bakterija, nekih
drugih elija ili estica propalog tkiva.
Funkcije koje se obavljaju u eliji:
1. sinteza proteina u ribozomima
2. sinteza lipida u glatkom endoplazmatskom retikulumu
3. sinteza ugljenih hidrata u Golgijevom aparatu i stvaranje glikoproteina, glavne sekrecijske tvari
mnogih elija
4. oslobaanje energije iz hranjivih tvari u mitohondrijama za stvaranje adenozin-trifosfata
5. hidroliza proteina, glikogena, mukopolisaharida i drugih u lizozomima, kao glavnim probavnim
organima elije
Veoma vana funkcija je i gibanje elija koje vre mehaniki rad (vlakna skeletnog, glatkog i sranog
miia). Razlikuju se ameboidno i gibanje cilija. Ameboidno gibanje znai gibanje cijele elije u
odnosu na njenu okolinu. Druga vrsta elijskog gibanja je cilijarno gibanje, gdje se elija kree
pomou cilija-malih zailjenih dlaica.
4. Razmnoavanje elija Kod ovjeka, sa izuzetkom elija CNS, sve elije neprekidno rastu i
razmnoavaju se. Prvi stepen je replikacija (udvajanje) cjelokupne DNK u hromozomima. Hromozomi
se sastoje od dva glavna dijela: DNK i proteina. U hromozomima su smjeteni geni koji nose

genetske informacije. Humane somatske elije sadre 46 hromozoma poredanih u 23 para, od kojih
se 22 para zovu autozomi, a jedan par sastavljen je od X i Y i zove se sexualni hromozom. DNK se
replicira samo jednom, a replikacija zapoinje nekoliko sati prije poetka mitoze. Prvo se razdvoje
dva spiralna lanca DNK koji tvore gen. Drugo, nastaju komplementarni lanci DNK. Drugi stepen je
podjela dvaju kompleta DNK na dvije odvojene jedre. Zadnji stepen je dioba same elije, pa nastaju
dvije elije mladice. To je proces mitoze.
Mitoza ili indirektna dioba je najei nain diobe elije. Karakteristina je za somatske elije.
Osnovna sutina mitoze je udvostruenje nasljedne osnove koja se podjednako rasporeuje u obje
nove elije. Pri tome dolazi do uzdunog cjepanja svakog hromozoma na 2 jednake polovine
(hromatide) i do spiralizacije hromozoma. Mitoza se odvija u 4 glavne faze: profaza, metafaza,
anafaza i telofaza. Replikacija DNK i cjepanje hromozoma se odvijaju prije poetka profaze, u fazi
prividnog mirovanja elije izmeu dvije diobe-interfazi. Tokom mitoze se odvijaju 2 procesa: podjela
jedra-kariokineza i podjela citoplazme-citokineza.
1. profaza 2. metafaza 3. anafaza 4. telefaza
Sve 4 faze mitoze zajedno ine mitotiki ili elijski ciklus, koji obino iznosi od pola do 3 sata.
Novonastale elije se mogu ponovno dijeliti nakon najmanje 10 sati.
Mejoza ili redukcijska dioba je poseban nain razmnoavanja zrelih polnih elija, pri emu se
stvaraju elije sa haploidnim (polovinim) brojem hromozoma. Embrion nastaje spajanjem muke i
enske polne elije. Muke i enske polne elije imaju samo haploidan broj hromozoma, a oploeno
jajace sadri ukupan (diploidan) broj hromozoma.
Vrste elija su polne elije koje nastaju procesom mejoze, pri emu se stvaraju elije sa
haploidnim brojem hromozoma i somatske elije koje nastaju procesom mitoze i sadre diploidni
broj hromozoma.
5. Epitelno tkivo
Tkiva su jednake ili priblino jednake elije i njihovi produkti koji izgrauju organe. U
toku embrionalnog razvoja u jednom periodu, embrion je sastavljen od tri zametna lista:
endoderma, ektoderma i mezoderma. Ova tri lista se kasnije razvijaju u posebna tkiva-primarna
tkiva. Razlikuju se 4 vrste primarnih tkiva: epitelno, miino, vezivno i nervno tkivo.
Epitelno tkivo je prvo i osnovno tkivo koje se javlja u najranijim stadijima embrionalnog razvoja
(zametni listii) iz koga se razvijaju sva ostala tkiva u ovjekovom tijelu. To su bipolarne elije, koje
imaju dobru izraenu sposobnost regeneracije. Njihov vijek je kratak, te se propale elije
nadoknauju mitotikom diobom preostalih elija. U veim organima (jetra, bubrezi, lijezde)
epitelno tkivo ini parenhim, za razliku od strome koju ini vezivno tkivo sa krvnim sudovima i
ivcima. Obzirom na ulogu, epitelno tkivo se dijeli u 3 grupe:
1. Pokrovni epitel, koji pokriva povrinu tijela i sve slobodne plotine u unutranjosti tijela. Sastoji
se od razliitih elija: ploaste, kubine i cilindrine. U pokrovnom epitelu elije su poredane u
jednom ili vie slojeva, te se dijeli na: jednoslojni ploasti epitel, jednoslojni kubini epitel,
jednoslojni cilindrini epitel, mnogoslojni ploasti epitel, mnogoslojni cilindrini epitel, vieredni
cilindrini epitel i prelazni epitel.
2. ljezdani epitel je specijalizovan za funkciju sekrecije. Njegove elije imaju sposobnost da
sintetiu i izluuju tvari kao to su enzimi ili hormoni i nazivaju se sekreti, ili da u eliji nastaju
produkti sinteze, koje organizam odbacuje kao tetne i nepotrebne, nazvani ekskreti. lijezde su
specijalizovane epitelne elije karakteristinog rasporeda, iji izgled zavisi o aktivnosti same
lijezde.Aktivnost lijezda ini ljezdani ili sekrecijski ciklus: faza ingestije (primanje sirovina koje
elija koristi za sintezu), faza biosinteze (prerada primljenih sirovina u sekrete) i faza ekstruzije
(izluivanje, izlaenje sekreta iz elije). lijezde se dijele na egzokrine ili lijezde sa vanjskom
sekrecijom i endokrine ili lijezde sa unutarnjim luenjem, koje su izgubile vezu sa pokrovnim
epitelom pa svoje sekrete izluuju direktno u krv ili limfu.
3. Osjetni epitel-vaan je sastavni dio osjetnih organa.
6. Vezivno i hrskavino tkivo
Potporno tkivo: ova tkiva imaju u organizmu mehaniku ulogu i vanu ulogu u izmjeni materija
(metabolizmu). Razlikuju se: vezivno, hrskavino i kotano tkivo, a sve tri vrste nastaju
diferencijacijom mezenhima. Mezenhim je prvo potporno tkivo koje nastaje u zametku od 3-4
nedelje.
Vezivno tkivo predstavlja najmeku vrstu razvijenog potpornog tkiva. Povezuje pojedine kosti u
obliku veza i zglobnih ahura, obavija pojedine miie i miine grupe i spaja ih sa kostima. Obavija
razne organe tvorei njihovu ahuru, ulazi u njih zajedno sa krvnim i limfnim sudovima pa ima i
nutritivnu ulogu. Cjelokupno vezivno tkivo unutar epitelnih organa ini njihovu stromu. Izgraeno je
od razliitih elija kao to su: fibrociti, nediferencirane mezenhimske elije, histiociti, leukociti,

mastociti, plazmociti, masne i pigmentne elije. Vezivno tkivo se dijeli na neformirano vezivno tkivo
(rahlo ili rastresito i gusto vezivno tkivo), formirano vezivno tkivo (tetive, fibrozne membrane i
lamelarno vezivo) i vezivno tkivo sa posebnim svojstvima (sluzavo, elastino, masno, pigmentno,
mreasto tkivo i vezivo seroznih membrana).
Hrskavino tkivo se odlikuje posebnim mehanikim i hemijskim svojstvima. Njegove elije lee
unutar vrste meuelijske materije koja se da savijati i rezati. Nalazi se na prelazu izmeu
vezivnog i kotanog tkiva. Vrste hrskavica su hijalina (najraireniija hrskavica u tijelu, oblae
zglobove, a tu spada i hrskavica rebara, nosa, grkljana, dunika i dunica), elastina (mnogo
savitljiva i rastegljiva) i vezivna (prelazni oblik izmeu gustog vezivnog tkiva i hijaline hrskavice,
izgrauje intervertebralne diskuse, simfizu, meniskuse itd.).
7. Kotano tkivo predstavlja najtvri oblik potpornog tkiva. Izgrauje skelet cijelog tijela i u obliku
zatitne ahure obuhvata najosjetljivije organe, CNS i osjetne organe. Vana uloga mu je i
metabolika jer se kost neprestano razgrauje i nanova izgrauje. Sastoji se od elija (osteociti) i
meuelijske substance. Kotano tkivo se u organizmu nalazi kao dva osnovna oblika: fino
vlaknasto ili lamelarno (meustanina tvar je rasporeena u lamele ili tanke ploice i pripada mu
najvei dio kotanog tkiva u tijelu) i grubo vlaknasto kotano tkivo (nema nikakve pravilnosti u
grai, karakteristian je za embrionalni skelet). Kotano tkivo je obavijeno vezivnom ovojnicom koja
se zove pokosnica ili periost.
8. Miino tkivo Miii spadaju u specijalizovana vezivna tkiva. Njihova glavna osobina je
kontraktibilnost, ime se omoguava sam pokret tijela, te oni slue kao glavni aktivni aparat u
organizmu. Ovo tkivo se nalazi u skeletnim miiima, u zidu upljih organa, duktusa i
kardiovaskularnom sistemu. Miina elija je sposobna da se kontrahuje i esto se jedna miina
elija naziva miino vlakno. Zbog svoje funkcije miii su dobro snabdjeveni krvnim sudovima.
Miie dijelimo na tri grupe: glatki-nevoljni, popreno-prugasti ili voljni i popreno-prugasti nevoljni
miii (srani mii).
9. Nervno tkivo Nervni sistem podrazumijeva cjelokupno nervno tkivo organizma. Rasprostranjeno
je po svim organima i tkivima jer se u svima njima nalaze nervni elementi. Nervni sistem se sastoji
od tkiva koje skuplja stimuluse iz okoline, transformie ih u nervne impulse i vraa ih u efektore, koji
pruaju odreeni odgovor. Sve ove funkcije lokalizovane su u elijama-neuronima, koje izgrauju
sivu masu i ganglije CNS, a nervna vlakna izgrauju periferne nerve i nervne puteve (bijela masa).
Tako se nervno tkivo sastoji od nervnih elija, nervnih vlakana i neuroglije. Neuroglija se sastoji od
vie vrsta elija, koje vre potpornu ulogu i uestvuju kao vaan posrednik u metabolizmu materija.
Nervni sistem se dijeli na CNS koga ine mozak, produena i kimena modina, smjeten je u
kranijumu i kimenom kanalu, PNS koga ine periferni nervi i ganglije i kao posebna vrsta je
autonomni ili vegetativni nervni sistem koji samostalano upravlja svim vitalnim funkcijama
organizma. Osnovne osobine neurona su iritabilnost (sposobnost da odgovore na nadraaje i da ih
preobraze u impulse) i konduktivnost (sposobnost da prenose impulse sa jednog na drugo mjesto).
10. Osnovna uloga i podjela kostiju
Osteologija je dio sistemske anatomije koja se bavi prouavanjem normalne grae kotanog
sistema u organizmu. Osnovne uloge kostiju su:
1. predstavljaju glavni oslonac ovjekovog tijela
2. podloga su za vezivanje miia
3. stvaraju kotane obrue koji tite unutranje organe (grudni ko, lobanja, karlica)
4. daju osnovni oblik tijelu tako to se spajaju i ine osnovni skelet
5. od razvijenosti kotanog sistema zavisi rast i stas ovjeka
6. ine potporna tkiva organizma
7. predstavljaju u mladosti hematopoetini organ-organ za stvaranje eritrocita
Kosti se dijele na:
1. duge ili cjevaste kosti, to su uglavnom kosti ekstremiteta. Imaju izgled cijevi, na oba kraja
zadebljane (epifize), koje nose zglobna tijela. Sredinji dio (dijafiza) obloen je sa miiima.
2. kratke kosti, koje se nalaze na mjestima stalnog gibanja (kimeni stub, aka, stopalo)
3. ploaste kosti, koje se nalaze u kotanim obruima (lobanja, grudni ko i karlica). Na njima se
razlikuje unutranja i vanjska strana i rubovi.
11. Graa kostiju Makroskopski u grai kostiju razlikujemo dvije supstance:
1. Kompaktna supstanca koja je homogena, glatka i vrsta i nalazi se na povrini.

2. Spongiozna (spuvasta) supstanca koja se nalazi u unutranjosti, spuvastog izgleda, sastavljena

od tzv. Haversovih kanalia, koji su postavljeni uzduno i kroz koje prolaze krvni sudovi i ivci.
Mikroskopska graa:
1. Osteociti su glavne kotane elije
2. Meuelijska supstanca koja sadri:
a) osein- organski dio, lui osteocite i daje elastinost kostima
b) anorganski dio-ine ga soli kalcija i fosfora a u kost dolaze putem krvi i daju vrstou kostima.
3. Periost (pokosnica) nalazi se na povrini kosti i predstavlja tanku i vrstu membranu bogatu
elastinim i nervnim nitima a uloga joj je u regeneraciji kostiju.
4. Medulla ossium (kotana sr) izrazito je crvene boje upravo zbog njene uloge kao hematopoetini
organ u mladosti. Starenjem gubi funkciju, u njoj se stvara vie masnog tkiva. U dubokoj starosti
njena funkcija potpuno prestaje.
Osifikacija ili okotavanje je proces rasta kostiju, podjednako u duinu i irinu. Sve kosti osificiraju
izmeu 20 i 22 god. ivota osim clavicule (kljune kosti) koja osificira u 25 god. i tek tada kaemo
da je zavren proces osifikacije.
Kosti trupa i ekstremiteta: 12.Vertebrae-kraljeci
Kraljeci su kratke, meusobno spojene kosti koje grade kimeni stub (columna vetrebralis). Dijele
se na:
1. Vratni (vertebrae cervicales) ima ih 7
2. Grudni (vertebrae thoracicae) ima ih 12
3. Slabinski (vertebrae lumbales) ima ih 5
4. Krstani (vertebrae sacrales) ima ih 5
5. Trtini (vertebrae coccygeae) ima ih 4-5
Vratni, grudni i slabinski kraljeci ine prave kraljeke (vertebrae verae) zato to se svaki kraljeak
moe posebno prouavati. Dok krstani i trtini kraljeci srastu u jednu jedinstvenu kost i zovu se
lani kraljeci (vertebrae spuriae).
1.Zajednike odlike vratnih kraljeaka: Na svakom kraljeku razlikujemo njegov glavni dio koji
nosi teinu tijela i to je trup (corpus vertebrae). Od trupa straga odlazi luk (arcus vertebrae). Corpus
i arcus zatvaraju otvor (foramen vertebrae) kroz koji prolazi kanal u koga je uloena kimena
modina (medulla spinalis). Na kraljeku razlikujemo i nastavke koji se dijele na parne i neparne.
Parni nastavci su zglobni nastavak, gornji i donji koji nose zglobne plohe za uzglobljavanje i popreni
nastavci sa obje strane trupa kraljeka. Neparni nastavak je iljat i nalazi se pozadi.
Grupne odlike vratnih kraljeaka: Imaju najmanji trup, ovalnog oblika, ija je gornja ploha konkavna
sa desna na lijevo, a donja od naprijed ka nazad. Luk je velik. Zglobni nastavak je postavljen koso i
ima znaaj u gibanju glave. Popreni nastavak je mali i rascjepljen na dvije kvrice i omeuju otvor
za prolaz kimene arterije i vene. Neparni nastavak (processus spinosus) je kratak i rascjepljen a
kod sedmog kraljeka je dug i nerascjepljen.
Od svih 7 vratnih kraljeaka izdvajaju se prvi-atlas i drugi -axis. Atlas (nosa) nema trup ve je
sastavljen od dva vea luka koji daju jedno konkavno zadebljanje (masse laterales) koje nosi glavu.
Axis (obrta) ima trup srastao sa trupom atlasa a njegov znaaj je u rotaciji glave.
2. Grudni kraljeci imaju vei trup, trouglastog oblika, ija je i gornja i donja ploha ravna. Lukovi
su neto manji a glavna im je karakteristika da na trupu imaju po pola zglobne plohe za vezivanje
rebara. Kada se spoje dva grudna kraljeka spoje se i polovine ploha te nastaje jedna zglobna ploha
za koju se vee jedno rebro (osim I, X i XII rebra). To znai da se za dva kraljeka vee jedno rebro.
3. Slabinski kraljeci su najmasivniji i najvei jer nose najveu teinu tijela. Trup im je masivan,
bubreastog oblika ije su obje plohe ravne. Izuzetak je peti kraljeak koji ima klinast izgled. Sa
sacrumom pravi ugao koji se zove promontorium, izboen je naprijed u upljinu karlice i veoma je
znaajan u ginekologiji. Zglobni nastavci su postavljeni u sagitalnom smjeru. Popreni nastavci su
zakrljali u dvije kvrice koje se nalaze sa bonih strana trupa i to su ostaci slabinskih rebara
(processus costarius). Neparni nastavak je kratk, nerascjepljen i etvrtastog izgleda.
4. Krstani kraljeci
5. Trtini kraljeci su spojeni u kost koja se zove os coccygis. Manja je ploasta kost, ija je baza
spojena sa vrhom sacruma, a vrh joj je slobodan.
13.Os sacrum- Krstani kraljeci su spojeni meusobno u jedinstvenu kost nazvanu os
sacrum. Sacrum je ploasta kost, trouglastog oblika, ija je baza okrenuta gore a vrh prema
dole kojim se spaja sa trtinim kraljecima. Sa gornje strane, nalazi se zglobna ploha za
spajanje sa petim lumbalnim kraljekom i tu ine ugao promontorium. Bono se nalaze
kotane mase koje predstavljaju zakrljala i srasla krstana rebra. Lateralne strane baze
kosti slue za spajanje sa karlinim kostima.

Na sacrumu razlikujemo prednju i stranju stranu. Prednja strana je glatka, konkavna i ini stranji
zid male karlice. Na njoj se nalaze po 4 manja otvora kroz koje izlaze spinalni ivci i krvni sudovi.
Stranja strana je hrapava i konveksna. Hrapavost joj daju nastavci koji su srasli tako da ine
grebenove. Sredinji greben je crista sacralis mediana i predstavlja srastanje neparnog nastavka.
Lijevo i desno je crista sacralis intermedia, Lateralno je crista sacralis lateralis. Ova hrapavost
sacruma je i polazite brojnih miia i ligamenata. Kroz sredinu kosti prolazi kanal u kome se
zavrava kimena modina sa spletom ivaca.
Veoma je znaajna uloga sacruma u ginekologiji, jer je ona kotani dio poroajnog kanala. Kod ene
sacrum je ravna, iroka i etvrtasta kost sa manjim promontoriumom, upravo prilagoena prolasku
ploda kroz kotani kanal. Kod mukaraca je sacrum ua i trouglasta kost sa znatno izraenim
promontoriumom.
14.Costae-rebra Rebra su duge, ploaste kosti, savijene u lukku i ima ih 12 pari.
Smjetene su u grudnom dijelu. Sprijeda se veu za sternum i to od 1 do 7 rebra, od 8 do 10
rebra veu se svako za prethodno (10 za 9, 9 za 8, 8 za 7). 11 i 12 rebro slobodno stre u
grudnu duplju i zovu se lebdea rebra. Pozadi se rebra veu za grudne kraljeke.
Graa rebara-Najvei dio rebara je kotani dio (os costale) a manji dio ini hrskavica sa kojim se
rebra veu za sternum. Na svakom rebru razlikuje se glavica rebra koja se nalazi pozadi i sadri
zglodnu plohu za vezivanje sa kraljecima. Dalje se nastavlja rebarni vrat. Poto su rebra zavijena u
luku, taj ugao savijanja zove se angulus costae. Tijelo rebara se zavrava rebarnom hrskavicom. Na
svakom rebru razlikuje se po jedan lijeb kroz koji prolaze krvni sudovi i ivci.
Od svih rebara se izdvaja prvo rebro. Na njegovoj gornjoj strani se nalaze dva lijeba za prolaz
arterije i vene za kljunjau. Iza ove arterije je ivani splet za inervaciju gornjih ekstremiteta. Rebra
se po poloaju dijele na gornja (1-4), srednja (od 5 do 8) gdje je grudni ko i najiri i donja rebra (od
9 do 12).
15.Sternum Sternum ili grudna kost je naparna, ploasta kost i mjesto
povezivanja kostiju rebara (thoraxa) i gornjih ekstremiteta (clavicula). Smjetena je
na prednjoj strani thoraxa u medijalnoj liniji.
Graa sternuma- Drka sternuma je manubrium sterni a tijelo je corpus sterni. Sternum se sastoji
od drke i tijela. Od drke prema dole prua se tijelo koji ini sredinji dio kosti. Sam vrh, kopljasti
nastavak je usmjeren prema dole. Na spoju drke i tijela se nalazi ugao angulus sterni. Na gornjoj
strani drke se nalazi jedan usjek, a lateralno su incisurae claviculares za vezivanje obje clavicule.
Du itavog tijela, sa lateralnih strana se proteu manje incisurae costales za vezivanje rebara od 3
do 6 rebra. Prvo rebro se vee za drku, drugo na prelazu drke u tijelo, a sedmo na prelazu tijela u
processus xyphoideus.
16.Clavicula Kosti ramenog obrua su clavicula i scapula. Clavicula je parna,
cjevasta kost, zavijena u obliku slova S. Smjetena je na gornjoj strani thoraxa,
sprijeda, povie prvog rebra, izmeu sternuma i scapule.
Graa claviculae-na claviculi se razlikuju dva okrajka i trup. Medijalno postavljeni okrajak sadri
zglobnu plohu za vezivanje sa sternumom. Lateralno postavljeni okrajak je spljoten i nosi zglobnu
plohu za vezivanje sa acromionom na scapuli. Trup je sa donje strane hrapav i slui za vezivanje
ligamenata i miia. Po sredini trupa se nalazi lijeb za vezivanje musculus subclaviusa.
17. Scapula Scapula je trouglasta, ploasta kost sa bazom okrenutom prema gore i
vrhom prema dole. Smjetena je pozadi, u visini od 2 do 8 rebra, vezana miiima za thorax. Na
scapuli se razlikuju prednja (unutranja) i zadnja (spoljanja) strana, rubovi i uglovi. Prednja strana
je konkavna i glatka, povezana sa thoraxom. Zadnja strana je konveksna i hrapava. Po sredini
stranje strane je kotani greben (spina scapulae) koji dijeli kost na dvije polovine. Kotani greben
se protee medijalno, prema gore i lateralno i zavri sa acromionom. Acromion je najvia taka na
ramenu i sadri zglobnu plohu za vezivanje sa claviculom.
Rubovi scapulae su:
1. margo medialis- najdui 2. margo lateralis-deblji 3. margo superior-najkrai 4. margo inferiorzaobljen
Uglovi nastaju spajanjem rubova i to:
1. angulus superior 2. angulus inferiror 3. angulus lateralis
Poto je scapula sva obloena sa miiima, njen oblik i veliina zavise od razvijenosti miia.
Kosti nadlaktice 18.Humerus-ramena kost
Humerus ili ramena kost je duga, cjevasta kost na kojoj se razlikuju dva okrajka i trup.

Extremitas proximalis- okrajak koji se nalazi blie tijelu. Sadri okruglo zglobno tijelo (caput
humeri) sa kojim se vee za scapulu. Ispod je prstenasto suenje (anatomski vrat). Na njega se
nastavlja hirurki vrat koji dijeli corpus i extremitas proximalis. Okruen je arterijskim prstenom. Na
okrajku se razlikuju dvije kvrice, velika i mala, za polazita i hvatita miia. Ove su kvrice
omeene sa grebenima koji prave lijeb za tetivu.
Corpus humeri-tijelo humerusa- razlikuju se strane i rubovi. Strane su: facies posterior
(stranja), facies anteriror lateralis i facies anterior medialis. Rubovi su margo lateralis, medialis et
anterior.
Extremitas distalis-okrajak koji je dalje od tijela. Na njemu se nalazi jedno vee valjkasto zglobno
tijelo gdje se sa medijalne strane vee ulna. Lateralno je glaviasto zglobno tijelo za vezivanje
radiusa. Sa lateralnih strana nalazi se po jedan hrapavi izdanak.
19.Kosti podlaktice 1. Ulna ili lakatna kost je duga, cjevasta kost, smjetena u
podlaktici medijalno. Na njoj se razlikuju:
-extremitas proximalis koji je podijeljen na dva izrataja. Gornji izrataj koji ini vrh lakta i donji
izrataj u koji se uglavljuje radius, a ini sa ulnom proximalni radioulnarni zglob. Oba izdanka prave
udubinu.
-corpus ulnae-to je tijelo na kojem su strane facies anterior, facies posterior i facies interosseus
(strana izmeu ulne i radiusa).
-extremitas distalis-sadri valjkastu zglobnu plohu za radius te zajedno ine distalni radioulnarni
zglob. Medijalno i prema dole je kotani izrataj a izmeu ulnae i kostiju ake nalazi se vezivnohrskavina ploa discus articularis.
2. Radius ili palana kost je duga, cjevasta kost u podlaktici smjetena lateralno.
-extremitas proximalis sadri valjkasto zglobno tijelo. Oko njega je prstenasta veza, ispod njega je
sueni dio, a medijalno je hrapavost za vezivanje tetive bicepsa.
-corpus radii ima strane: facies anterior, posterior et lateralis i rubove margo anterior, posterior et
interosseus.
-extremitas distalis-masivan, oblika trostrane piramide i sadri facies articularis carpea. Prema dole
i lateralno odlazi kotani izrataj a medijalno je incisura ulnaris za spoj sa distalnim dijelom ulane
(to je distalni radioulnarni zglob). Straga se nalaze 4 brazde za prolaz tetiva extenzora ake i prstiju.
20.Kosti ake Kosti ake su: Ossa carpi, ossa metacarpalia i phalanges digitorum
manus.
Ossa carpi (carpus, kosti ruja)
Carpalne kosti ini 8 kratkih kostiju, poredanih u dva reda (proximalni i distalni) po 4
kosti. Posmatraju se u poloaju supinacije (dlan okrenut prema gore a palace lateralno) i na njima
se razlikuje 6 strana: prednja, stranja, proximalna, distalna, medijalna i lateralna.
Proximalni red kostiju ine os scaphoideum, os lunatum, os triquetrum i os pisiforme. Distalni red
ine os trapezium, os trapezoideum, os capitatum i os hamatum.
Ossa matacarpalia (metacarpus, kosti doruja)
Metacarpalne kosti ini 5 dugih, cjevastih kostiju. Extremitas proximalis (baza) je okrenut
distalnom redu carpalnih kostiju sa kojima se spaja.
Extremitas distalis (glava) se spaja sa proximalnim falangama prstiju. Metacarpalne kosti se
posmatraju u poloaju supinacije. Svakom prstu odgovara jedna kost. To su os metacarpale primum,
os metacarrpale secundum, os metacarpale tertium, os metacarpale quartum i os metacarpale
quantum.
Phalanges digitorum manus (lanci prstiju ake)
lanaka prstiju ake ukupno ima 14. Svaki prst ima 3 lanka osim palca koji ima 2. Dijele
se na phalanges proximalis, media et distalis. To su cjevaste kosti na kojima su baza, glava i corpus.
21.Os coxae-karlina kost- Karlina kost je parna, ploasta kost, zavijena oko
uzdune osovine to daje osnovni oblik karlici. Kod odraslih ona je jedinstvena kost, a
u toku razvoja sastoji se od 3 kosti iji trupovi srastu u acetabulum. Straga i gore je bedrena
kost-os ilium. Dole i natrag je sjedalna kost-os ischii i dole i naprijed je stidna kost-os pubis.
Acetabulum je vee udubljenje, postavljeno sa lateralnih strana karline kosti, u kojem
srastaju trupovi sve tri kosti. Ispod acetabuluma se nalazi foramen obturatorium, dijelom
zatvoren, a dijelom ini sulcus obturatorius za prolaz krvnih sudova.
22. Karlica -Kosti karlinog pojasa su: Os coxae, os ilium, os ischii, os pubis, pelvis
i pelvis minor.

Os ilium i os ischii-os ilium je prepoznatljiva po velikim krilima i okrenuta je prema gore. Gornji
rub kosti je zadebljan, dobro izraen, sa dva ispupenja, gornje prednje i donje prednje. Stranji dio
je hrapav i nosi zglobnu plohu za sacrum. I zavrava sa sjedalnom kvrgom. Unutranja strana kosti
je konkavna, glatka i nosi crijeva, a vanjska strana je konveksna i hrapava i za nju se veu sjedalni
miii.
Os pubis-polazi iz acetabuluma sa kotanom granom koja se povija naprijed i dole, te se spaja sa
istoimenom kosti druge strane i ini preponski spoj ili symphisis. Izmeu dvije zglobne plohe se
umee discus interpubicus, jedna hrskavino-vezivna ploa koja ima ulogu u porodiljstvu. Linea
terminalis pelvis djeli veliku i malu karlicu.
Pelvis-Karlica je kotani obru oko sakralnog i kokcigealnog dijela kime, koji titi
karline organe.
Uloga karlinog pojasa je u tome to prenosi teinu glave, trupa i gornjih ekstremiteta na donje
ekstremitete. Ograniena je: straga-unutranje strane sacruma i os coccygis, sprijeda-symphisa i
lateralno-desna i lijeva os coxae. Linea terminalis pelvis, koja polazi od promontoriuma djeli pelvis
na dva dijela, pelvis minor et maior. Pelvis maior (velika karlica) obuhvata unutranju stranu ala
ossis ilii.
Pelvis minor-Mala karlica je ograniena straga-prednjim stranama sacruma i os coccygis, sprijedaunutranja ploha symphisae i lateralno-unutranjim stranama os pubis et ischii.
Znaaj male karlice: Kroz otvor male karlice prolazi plod, te ona predstavlja kotani dio
poroajnog puta. Veoma su vani dijametri male karlice u ginekologiji i porodiljstvu. Dijametri ili
promjeri male karlice se dijele na:
1. diametar transversa-spaja najudaljenije take u poprenom smislu, najdui je i iznosi 13,5-14 cm
2. diametar oblique dexter et sinister-kosi lijevi i desni promjer, iznosi 12,8 cm
3. diametar sagitalis-spaja promontorium i simfizu i dijeli se na:
-diametar anatomica-12,5 cm
-diametar vera s.gynecologica-11,5-12 cm. Ukoliko je promjer manji nee se moi obaviti normalan
poroaj.
-diametar diagonalis-12,5-13 cm.
Morfoloke razlike male karlice:
Mala karlica se morfoloki razlikuje kod ene i mukaraca. Karakteristike enske karlice su: ala ossis
ilii postavljena su koso, tako da je karlica ira. Linea terminalis pelvis je ovalna, donji rub simfize je
zaobljen.
Karakteristike muke karlice su: ala ossis ilii postavljena je vertikalno te je karlica ua. Donji rub
simfize pravi otri ugao. Promontorium stri vie prema naprijed u sam otvor male karlice.
23. Femur-butna kost
Kosti natkoljenice - Femur ili butna kost je najvea, cjevasta kost, duga do 50 cm, veoma
snane grae. Ima svoja dva okrajka i trup.
Extremitas proximalis-sadri okruglo zglobno tijelo koji ulazi u acetabulum i pravi zglob kuka.
Acetabulum na dnu i glava femura obloeni su sa ligamentum capitis femoris koji jo vie uvruje
zglob kuka. Odmah ispod glave femura je vrat. Lateralno se nalaze dvije kvrge za vezivanje miia,
izmeu kojih je linea intertrochanterica koja slui za prolazak najvanije veze u ljudskom tijelu-lig.
iliofemorale Bertini.
Corpus femoris-veoma snaan, kod ena povijen naprijed, a kod mukaraca gotovo raven i slui
za vezivanje miia natkoljenice.
Extremitas distalis-sadri dvije vee zglobne plohe za spoj sa kostima potkoljenice. Izmeu ovih
kondila nalazi se udubina kroz koju prolaze ligg.cruciata-najjae koljene veze.
24. Kosti potkoljenice U kosti potkoljenice spadaju:
-tibia-goljenjaa medijalno postavljena
-fibula-lisnjaa lateralno postavljena
Obje ove kosti su paralelne u potkoljenici. Postoje lagana pomjeranja fibule prema tibiji, jer u svom
distalnom dijelu ove kosti nisu spojene ve se izmeu njih nalaze ligamenti koji omoguavaju ova
pomjeranja.
Tibia je duga, cjevasta kost koja se spaja sa femurom.
Extremitas proximalis- sadri dvije zglobne plohe za spoj sa plohama na femuru. Poto te plohe
nisu podudarne, izmeu njih se ubacuju polumjeseaste hrskavino-vezivne tvorevine-meniscus
medialis et lateralis. Ispod condylus lateralis je zglobna ploha za fibulu.
Corpus tibiae-na trupu sa strane: facies medialis, lateralis et posterior a rubovi margo anterior,
medialis i lateralis.

Extremitas distalis-medijalno, prema dole, sadri kotani izdanak, lateralno je zglobna ploha za
skonu kost (talus) i usijek za distalni okrajak fibulae. Sa donje strane je zglobna ploha kojom se
uzglobljava sa gornjom zglobnom plohom talusa.
Fibula je tanka, tapiasta, cjevasta kost koja slui samo za hvatanje miia.
Extremitas proximalis-sadri zglobnu plohu za tibiu a odatle se izdie zailjeni vrak koji slui za
hvatanje ligg.colateralia.
Corpus fibulae-sadri 3 strane i 4 ruba na koje se veu miii.
Extremitas distalis-zadebljan i spljoten u smjeru od lateralno ka medijalno. Lateralno je kotani
izdanak a medijalno je zglobna ploha za talus.
25. Kosti stopala Kosti stopala su: ossa tarsi, ossa metatarsalia, phalanges digitorum
pedis i ossa sesamoidea.
Ossa tarsi (tarsus, kosti noja)-Tarsus sainjava 7 kratkih kostiju poredanih u dva reda:
Medijalni red ima 5 kostiju i to: talus, os naviculare pedis, os cuneiforme medialis, lateralis et media.
Lateralni red ima 2 kosti i to: calcaneus (petna kost) i os cuboideum.
Na svakoj od ovih kostiju razlikuje se 6 strana: donja (plantarna), gornja (dorzalna), medijalna,
lateralna, proximalna i distalna. Kosti stopala se posmatraju u poloaju pronacije (taban okrenut
dole, a palace medijalno, pa se kosti broje od medijalno ka lateralno). Veoma je znaajan svod
stopala koga ine tarzalne kosti. Svod je normalno izboen, gdje taban ne lei sa medijalnim redom
kostiju na podlozi, ve je odignut od podloge. Poremeaj svoda stopala je pes planus ili ravno
stopalo, kada su sve kosti tarzusa oslonjene na podlogu.
Ossa metatarsalia (metatarsus, kosti donoja)-Metatarsus ini 5 cjevastih kostiju koje imaju
proksimalni dio (baza-vezivanje sa ossa tarsi) i distalni dio (glava-vezivanje sa proximalnim
falangama).
Phalanges digitorum pedis (lanci prstiju stopala)-lanci prstiju stopala su znatno manje kosti
od lanaka na prstima ake, ali sup o svojoj grai identine.
Ossa sesamoidea-sezamske kosti nastaju okotavanjem unutar tetiva miia, najee
pregibaa prstiju ruke i noge. Najvea sezamska kost je patella (iverak). Ona je konstantna kost,
nastala okotavanjem tetive m.quadriceps femoris i osnovna joj je uloga da sprijeda titi koljeni
zglob.
26. Os frontale-eona kost eona kost je neparna, ploasta kost koja najveim dijelom
izgrauje elo, gornji zid orbita i gornji zid cavum nasi. Tako se ova kost i dijeli na 3 dijela:
squama frontalis, orbitalni i nosni dio.
Squama frontalis (ljuska) je zavijena kotana ploa koja pripada elu. Na njoj se razlikuje
unutranja strana koja je konkavna, sa otiscima vijuga i brazda velikog mozga. U sredinjoj liniji
zapoinje sinus sagitalis superior. Vanjska strana squame je konveksna i glatka, posjeduje dvije
eone kvrge-tuber frontale. Rubovi kosti su prednji i stranji. Stranji rub je nazubljen i spaja se sa
obje tjemene kosti. Prednji rub prelazi u orbitalne dijelove na kojem se nalaze usjeci za prolaz krvnih
sudova i nerava. Povie ovog ruba su obrvni lukovi.
Orbitalni dijelovi frontalne kosti su konkavni i glatki. Lateralno se nalaze suzne lijezde a prema
dole odlazi po jedan kotani izdanak koji se spaja sa jagodinom kosti.
Nosni dio frontalne kosti predstavljen je nazubljenim rubom koji se spaja sa obje nosne kosti. Iza
ruba i dole je iljati nosni izdanak septum nasi (nosna pregrada).
Kosti baze lobanje su: os occipitale, os sphenoidale, os temporale, cavum tympani,
labyrinthus osseus, os ethmoidale a tu se nalaze i sinus paranasalis.
27.Os occipitale-potiljana kost Os occipitale-potiljana kost je neparna ploasta
kost. Izgrauje stranji dio lobanje i jedina je kost, od kostiju glave, koja se spaja
sa trupom tj. sa kimom. Dijeli se na dva dijela: squama occipitalis i pars basilaris.
Squama occipitalis ini vei dio kosti, predstavljena zavijenom kotanom ploom. Vanjska strana
squame je hrapava, konveksna i hvatite je miia stranje strane vrata. Po sredini se nalazi
potiljana kvrga. Unutranja strana squame je konkavna i glatka i u kontaktu je sa velikim i malim
mozgom. Po sredini se nalazi ispupenje koje predstavlja stjecite sinus sagitalis superior i dva
poprena lijeba. To stjecite je u obliku kria za sinuse tvrde modanice i vensku krv. Na prelasku
squame u bazilarni dio je veliki otvor koji predstavlja komunikaciju upljine lobanje sa kimenim
kanalom. Tu se nalazi jedan kanal- canalis hypoglossi za izlazak n. hypoglossusa, a sa strane je
foramen jugulare, nastao spajanjem sa istim na os temporale, gdje zapoinje v.jugularis interna.
Kroz ovaj otvor izlaze 9, 10 i 11 modani ivac.
Pars basilaris je postavljen prema naprijed i srasta sa trupom klinaste kosti inei clivus. Clivus je
do 18 godine hrskaviav a poslije okota u jedinstvenu kost-os basilare.

28.Os sphenoidale-klinasta kost Klinasta kost je neparna kost koja se poput klina
umee u lobanjsku bazu izmeu os frontale i os occipitale. Sastoji se od tijela, velikih
i malih krila i pterigoidnog nastavka.
Corpus ossis sphenoidalis srasta straga sa bazilarnim dijelom os occipitale inei clivus u kome
lei produena modina. Ispred clivusa je tursko sedlo a u sreditu je jama fossa hypophiseos u koju
je smjetena hipofiza. Sprijeda i straga nalaze se kotani zidovi. Lateralno sa obje strane jame je
lijeb za a.carotis internu koja je premoena sa tvrdom modanicom u sinus cavernosus gdje izlaze
3, 4, 6 i dio 5 modanog ivca.
Alae maiores su velika krila klinaste kosti, koja odlaze sa obje strane trupa prema gore i lateralno.
U korijenu krila je foramen rotundum, otvor kroz koji izlazi n.maxillaris, a lateralno je foramen ovale
za izlazak n.mandibularisa. Stranji rub je nazubljen i spaja se sa piramidom temporalne kosti.
Alae minores su mala krila postavljena horizontalno ispred i iznad velikih krila. Polaze od trupa
kao dva korijena i zatvaraju canalis opticus, a izmeu je plitki i iroki lijeb postavljen transverzalno.
Lateralno se mala krila zailje i spoje se sa velikim krilima.
Processus pterygoidei ini nastavke koji odlaze prema dole od obje strane donjih ploha velikih
krila. Graeni su od dvije kotane ploe-medijalne i lateralne.
29.Os temporale-sljepoona kost Sljepoona kost je najkomplikovanija kost
glave, jer sadri organ ula sluha i organ za ravnoteu tj. srednje i unutranje uho.
Temporalna kost je parna kost, smjetena na lateralnoj strani lobanje i sadri vie
dijelova koji se razvijaju posebno, a kasnije srastu u jedinstvenu kost. Dijelovi su
squama temporalis, pars mastoidea, pars tympanica i pars petrosa.
1. Squama temporalis je tanka, vertikalna kotana ploa koja se spaja prema naprijed sa velikim
krilima klinaste kosti, prema gore sa donjim rubom tjemene kosti, prema dole sraste sa pars
tympanica, a prema nazad prelazi u pars mastoidea. Vanjska strana squame je glatka i vezuju se
temporalni miii koji ine dno temporalne jame. Prema naprijed odvaja se processus zygomaticus
koji se spaja sa os zygomaticum inei luk arcus zygomaticus, veoma vano topografsko mjesto
lobanje. Na donjoj strani je fossa mandibularis koja se spaja sa mandibularnim nastavkom, inei
tako donjevilini zglob, jedini pokretni zglob glave. Unutranja strana posjeduje brojne otiske i
brazde velikog mozga.
2. Pars mastoidea nalazi se straga i dole, sa jednim izratajem - processus mastoideus koji se
moe napipati iza uha, a slui za vezivanje miia. Ovaj dio je ispunjen sa mastoidnim elijama koje
su u kontaktu sa srednjim uhom.
3. Pars tympanica nalazi se izmeu squamae i pars mastoideae. To je nepotpuni kotani kanal koji
vodi u unutranjost kosti do srednjeg uha kao vanjski sluhovod.
4. Pars petrosa ili piramida temporalne kosti se protee od naprijed i medijalno. Oblika je
trostrane piramide sa bazom. Sa klinastom i potiljanom kosti obrazuje foramen lacerum. Prednja
strana ini dno srednje lobanjske jame prekrivena sa kotanim ploicama koje ine bubnjite.
Stranja strana ini dio stranje lobanjske jame. Na sredini je otvor (unutranji sluhovod) za
prolazak 7 i 8 modanog ivca. Gornji rub piramide je izmeu prednje i stranje strane, za koji se
vezuje duplikatura tvrde modanice, koja dijeli veliki i mali mozak. Najznaajniji je vanjski karotidni
kanal koji ide prema gore i slui za prolaz a. carotis internae.
Cavum tympani- Bubnjite je pneumatini prostor u piramidi temporalne kosti i
predstavlja upljinu srednjeg uha. Sadri slune koice i miie. Oblika je nepravilne upljine
sa 6 zidova i otvorima za krvne sudove i ivce. Laterlani zid je prekriven sa bubnom opnom. Stranji
zid ini mastoidna peina koja vodi u upljinu mastoidnog dijela. Prednji zid ini kanal ija je upljina
podjeljena na gornji dio (za mii nateza bubne opne) i donji dio (za tubu auditivu Eustachi, koja
komunicira sa upljinom drijela i dovodi zrak u bubnjite).
30.Paranazalni sinusi Sinus paranasalis-paranazalni sinusi su upljine u kostima
glave koje okruuju cavum nasi. Stalno su u komunikaciji sa cavum nasi i obloeni sa
sluznicom. Njihova uloga je da ine kosti lakima i zagrijavaju zrak koji udiemo do
temperature koja ne teti donjim disajnim organima.
Dijele se na:
-sinus maxillaries (gornjevilini): zauzima itavo tijelo maxillae, veoma je prostran i dubok, te
se sputa do korjenova gornjih zuba.
-sinus frontalis (eoni) smjeten je u squama frontalis, iznad nosnog dijela i iri se nad orbitalne
dijelove. Razliite je veliine i oblika. Na donjem dijelu je otvor za komunikaciju sa etmoidalnim
elijama preko kojih se i otvara u meatus nasi medius.

-sinus sphenoidalis je smjeten u corpus ossis sphenoidalis. Podjeljen je na dva dijela, koji se
odvojeno otvaraju u stranji dio meatus nasi superior.
-sinus ethmoidalis je smjeten unutar labyrinthus ethmoidalis i dijeli se na prednje, srednje i
stranje callulae ethmoidales. Razliite su veliine i izgleda. Prednje i srednje elije otvaraju se u
meatus nasi medius a stranje u meatus nasi superior.
31.Os zygomaticum-jagodina kost Kosti lica su: os zygomaticum, maxilla,
mandibula i os hyoideum.
Os zygomaticum-jagodina kost je masivna kost lica. Oblika je rumba i povezuje maxillu,
eonu kost i sljepoonu kost. Ovo povezivanje je jako vano, jer se pri vakanju stvara veliki
pritisak od 100 kg, tako da mandibula pritie na maxillu i pritisak se ravnomjerno prenosi preko
eone kosti na lobanjski krov, preko sljepoone kosti na lobanjsku bazu i na same kosti lica preko
jagodine kosti. Da nema ove spone, pritisak mandibule bi smrskao maxillu.
Jagodinu kost grade dvije kotane ploe, koje izmeu sebe zatvaraju pravi ugao. Prema naprijed je
donja ploa ili jagodica koja stranjom stranom gradi zid podsljepoone jame. Prema gore je
orbitalna ploa, luno zavijena i gradi dio donjeg i lateralnog zida orbita. Ove dvije ploe su
odvojene infraorbitalnim rubom.
32.Maxilla-gornjevilina kost Gornjevilina kost je najvea i glavna kost lica.
Parna je kost, izgraena od jedne tanke supstance koja u sebi nosi gornje zube. Na
njoj se razlikuju sredinji dio-corpus maxille i nastavci.
Corpus maxille ima 4 plohe: prednja-konkavna, a medijalno se nalazi usjek koji sa istim s druge
strane pravi otvor nosne duplje. Gornja-koja ini najvei dio dna orbite. Ispod ruba je infraorbitalni
otvor za izlazak krvnih sudova i ivaca. Lateralna-ini je greben koji dijeli prednju i stranju
infraorbitalnu plohu. Medijalna-nazalna ploha, gradi lateralni dio cavum nasi. Tu je i vei otvor koji
vodi u maxillarni sinus. Alveoli dentales su zubna leita u kojima su smjeteni zubni korjeni. Imai h
ukupno 16, tj. u obje maxille po 8 i objeljene su pregradama.
33.Mandibula-donjevilina kost Donjevilina kost je jedina pokretna kost glave.
Odvojena je od svih ostalih kostiju, osim spoj u fossa mandibularis squamae temporalis
inei vilini zglob. Neparna je kost, zavijena u obliku potkovice to gradi corpus
mandibuale. Od corpusa prema gore, sa stranje strane, pod pravim uglom zavijaju dva
kotana izdanka-ramus mandibuale. Ramus madibuale na svom gornjem kraju ima dva
snana izdanka: prednji koji je hvatite temporalnih miia i stranji koji ini zglob sa os
temporale. Corpus na svom gornjem rubu ima processus alveolaris za alveole donjih zuba.
Kroz corpus prolazi kanal za krvne sudove i ivce koji snabdijevaju donje zube. Sa unutranje
strane corpusa je udubina za podjezinu pljuvanu lijezdu, a prema nazad je druga udubina
za podvilinu pljuvanu lijezdu.
34.Osnovni elementi zgloba -Zglobno tijelo sa zglobnim plohama- svaka kost koja
se spaja sa drugom ima svoje zglobno tijelo na kojem se nalazi zglobna ploha. Zglobne plohe
se direktno spajaju samo onda kada je jedna od njih konkavna a druga konveksna. One su
tada podudarne ili kongruentne. Ukoliko nisu podudarne ona se izmeu njih ubacuju
meniscusi (koljeni zglob) ili discusi (symphisa) koje pojaavaju taj spoj.
-Zglobna hrskavica-svaka zglobna ploha presvuena je svojom zglobnom hrskavicom.
-Zglobna ahura-ahura koja sa svih strana omotava zglob. Pritisak unutar zgloba je manji od
atmosferskog to ima znaaj za vrstou zgloba. ahura ima svoja dva sloja: fibrozni sloj (vanjski)
koji je od vrstog fibroznog tkiva pojaan sa ligamentima, a titi zglob i daje mu vrstou. Sinovijalni
sloj (unutranji) koji je gladak i sjajan, lui posebnu zglobnu tenost-sinovija, kojom se smanjuje
trenje izmeu kostiju, stalnim podmazivanjem zgloba.
-Atmosferski pritisak-dri zglobno tijelo u kontaktu, djelujui na svaki cm kvadratni povrine
zgloba silom od 1 kg. Ukoliko bi dolo do izjednaavanja pritisaka unutar i van zgloba, tada zglob
podravaju zglobna ahura i tetive miia koje se veu za kost, a u stanju su stalne napetosti koja
se zove miini tonus.
*Zglobovi ramenog obrua* -Articulatio sternoclavicularis-zglob kojim grudni ko dolazi u
kontakt sa gornjim ekstremitetima, tj. spoj sternuma i claviculae. Zglobne plohe su na sternumu
konkavna i claviculi konveksna. Ove plohe nisu kongruentne, te je izmeu njih umetnut debeli
discus. Zglobna ahura je pojaana ligamentima. Po mehanici je zglob sa tri osovine te tako vri
gibanje claviculae i rotaciju oko svoje uzdune osovine.

-Articulatio acromioclavicularis- zglob izmeu acromiona na scapuli i extremitas acromialis

claviculae. Zglobne plohe su ravne. Zglobna ahura je samo sa gornje strane pojaana sa
ligamentima. Zglob je tipina amphyarthrosa tj. kod disanja, kliu i zglobne plohe ovog zgloba.
35. Zglob ramena Articulatio humeri-zglob ramena je najslobodniji zglob ljudskog tijela.
Kongruentna zglobna tijela ine humerus i scapula. Zglobna ploha humerusa je konveksni
caput humeri a na scapuli je konkavna cavitas glenoidalae koja je pojaana i vezivno
hrskavinim prstenom. Na prednjoj strani je zglobna ahura pojaana ligamentima koji su
utkani u samu ahuru, a kroz zglob prolazi tetiva m. biceps brachii. Sa processus
coracoideusa polazi snalaan ligament, koji se vee za tuberculum maior humeri, na kome
visi ruka. Rameni zglob je opkoljen miiima i velikim brojem bursae sinoviales, koji smanjuje
trenje izmeu miia i zglobne ahure. Po mehanici je tipini kuglasti zglob sa bezbroj
osovina. Mogue su sve vrste kretnji, ali su one ograniene brojnim ligamentima.
36. Lakatni zglob Lakatni zglob je sloeni zglob jer u njegovom formiranju uestvuju 3
kosti: humerus, radius i ulna. Tako se i razlikuju 3 spoja:
-articulatio humeroulnaris, -articulatio humeroradialis, -articulatio radioulnaris proximalis
Kod prva dva spoja zglobne plohe su kongruentne. Trochlea humeri je konveksna a konkavna je
incisura trochlearis ulane i jamica na caput radii. Kod treeg spoja zglobne plohe su konveksna na
radiusu- caput radii i konkavna na ulni. Zglobna ahura za sva tri spoja je zajednika, pojaana sa
ligamentima koji spreavaju izvrtanje zgloba suvie. Ovaj zglob je po mehanici kutni zglob, gdje je
mogua flexija i extenzija (lakatni zglob ili prva dva spoja), dok je kod proximalnog radioulnarnog
spoja mogua supinacija i pronacija te ini obrtni zglob.
Articulatio manus
Articulatio radiocarpea-spoj distalnog dijela radiusa sa proximalnom stranom proximalnog reda
carpusa.
Articulatio mediocarpea- spoj izmeu distalnog i proximalnog reda carpusa.
Articulatio carpometacarpea- spoj distalnih strana distalnog reda carpusa i proximalnog dijela
metacarpusa. Ovi spojevi imaju zajedniku zglobnu ahuru, pojaanu sa ligamentima. Posebno se
izdvaja zglob palac, koji je sedlasti zglob, zglob sa dvije osovine. Palac je i najvaniji prst ruke, dok
ostali prste ine tipine kutne zglobove.
Articulatio metacarpophalangea-spojevi distalnih dijelova metacarpusa sa proximalnim
dijelovima proximalnog reda phalangi. Sa strana su snane i vrste postranine veze koje su
zategnute u poloaju flexije prstiju, a kod extenzije se olabave, te su omogueni pokreti prstiju.
Articulatio interphalangea- spojevi izmeu lanaka prstiju. Ovi zglobovi su kutni to znai da
izvode pokrete flexije i extenzije.
37. Articulatio coxae-zglob kuka-je snaan, opkoljen miiima i veoma dobro razvijen s obzirom
na uspravan stav kod ovjeka. U zglobu uestvuju zglobne plohe: konkavna-acetabulum i
konveksna-caput femoris. Zglobno tijelo je kongruentno. Sa vrha polazi ligament koji uvruje
zglob kuka i donosi krvne sudove za ishranu femura. Sam zglob jo uvruje i hrskavino-vezivna
tvorba koja popunjava, jednim dijelom, samu udubinu acetabuluma. Zglobna ahura je vrsta,
obuhvata i polovinu collum femori, koji je unutar zgloba. Kod preloma zgloba kuka, zbog vrata
femura, koji je unutar zgloba, tee zarasta zglob jer sinovijalna tenost stalno podmazuje taj zglob.
Zglobna ahura je pojaana ligamentima a najjaa veza je ligament iliofemorale Bertini koja se
nalazi sa prednje strane zgloba. Kada stojimo, veza je nategnuta i ukoi zglob kuka. Kada ne bi bilo
ove veze, onda bi ulogu u stajanju preuzele grupe miia koji se veoma brzo zamaraju. Ova veza je
veoma jaka, tako da e prije pui kost nego veza. Po mehanici je kuglasti zglob, sa bezbroj osovina.
Vre se sve vrste pokreta.
Zglobovi donjih ekstremiteta 38. Koljeni zglob-articulatio genus- je spoj femura i tibiae. Na
femuru su condyli vie konveksni, a na tibii su condyli manje konkavni, te tako ove zglobne plohe
nisu kongruentne, pa se izmeu njih ubacuju meniscusi. Meniscus medialis je manje pokretan, a
hvatita su mu udaljenija jedna od drugog. Meniscus lateralis je vie pokretan, a hvatita su blia, a
ee se povreuje. Izmeu condyla nalaze se ukrtene veze ligamenti cruciata, najvanije i
najsnanije veze koljenog zgloba, debele do 1 cm, ukrtene u obliku slova x. Zglobna ahura je sa
prednje i stranje strane, pojaana tetivama miiima i veoma je snana. Po mehanici je kutni zglob
sa jednom osovinom, te se vri pokret fleksije i extenzije i ograniena rotacija.
-syndesmosis tibiofibularis-pravi zglob izmeu tibiae i fibulae. Spajaju se condylus lateralis
tibiae i caput fibulae u proximalnom dijelu, inei kongruentno zglobno tijelo.

39. Osobine miia i podjela Musculi (miii) su specijalizovana vezivna tkiva. Osnovna
uloga miia je vrenje svih pokreta organa, dijelova organa, dijelova tijela ili organizma
u cjelini. Osobine miia su:
-podraljivost-sposobnost reagovanja na podraaj (inervacija)
-provodljivost-sposobnost provoenja nervnog podraaja kroz miino tkivo
-elastinost-sposobnost spontanog vraanja u normalno stanje po prestanku djelovanja nervnog
podraaja
-kontraktibilnost-sposobnost promjene duine miinog vlakna tj. izvoenja kontrakcije-grenja i
relaksacije-opruanja miinih vlakana. Osnovna je osobina svakog miia.
Prema funkciji koju obavljaju miii se dijele na:
1. Popreno-prugasti (voljni) miii-izgrauju sve skeletne miie i ine najveu masu tijela
(oko 40 posto). Imaju crvenu boju zbog velike koliine pigmenta mioglobina. Miina vlakna su duga
do 4 mm, cilindrina, sa vie jedara. Kontrakcija je snana, ali ne traje dugo zbog brzog zamaranja.
2. Glatki (nevoljni) miii-izgrauju zidove unutranjih organa i zidove krvnih sudova. Miina
vlakna su izduenog, vretenastog oblika duine do 0, 5 mm. Kontrakcija je duga, lagana i miii se
sporo zamaraju. Njihov rad je pod uticajem autonomnog nervnog sistema.
3. Popreno-prugasti (nevoljni) mii-Myocard-srani mii je po grai popreno-prugasti, a po
funkciji glatki mii. Radi ritmino i automatski (pod uticajem autonomnog nervnog sistema). Sadri
specijalizovana miina vlakna tzv. Purkinijeva vlakna, koja ine dio sprovodnog sistema srca.
Myocard je otporan na povrede, ne pokazuje znake regeneracije, ve se oteenje nadoknauje
vezivnim tkivom (stvaranje oiljaka). Kontrakcija je duga, lagana, zapoinje u drugoj polovini
trudnoe i traje sve do smrti.
40. Mehanizam nastanka kontrakcije U miiu postoje dvije vrste receptora: miino vreteno i
goldijev tetivni organ.Miino vreteno koje se nalazi izmeu miofibrila, a registruje promjene
duine miinog vlakna i brzinu te promjene.Goldijev tetivni organ koji se nalazi u tetivama, a
registruje napetost tetiva tj. miini tonus. Ova dva receptora stalno obavjetavaju nervni sistem o
tonusu i poloaju miia. Podaci receptora alju se u centralni nervni sistem putem neurona, a
neuronima odgovor dolazi natrag u mii. Prenos impulsa (odgovor CNS-a) odvija se putem
neuromiine ploe koja sadri: sinaptiki vor, sinaptiki prostor i miino vlakno. Impuls prvo
dolazi do sinaptikog ovra, gdje zavretak nervnog vlakna otputa vezikule (mjehurie) sa
transmiterom-acetilholinom. Transmiter je supstanca koja se otputa na kraju nervnog vlakna i
izaziva promjene na membrani miine elije to rezultira miinom kontrakcijom. Otputeni
acetilholin, na membrani miine elije, izaziva ulazak jona natrija u miinu eliju (izlazak jona
kalija) i dolazi do kontrakcije. Acetilholin je u kontaktu sa miinom elijom samo dvije do tri
milisekunde, a zatim ga razori enzim acetilholinesteraza. Ako nema ovog enzima, nastupio bi
poremeaj u kontrakciji, mii bi bio u stalnom gru.
41. Miii thoraxa M. pectoralis maior (veliki grudni mii). Polazi sa claviculae, sternuma,
rebarne hrskavice i trbune aponeuroze, ide prema gore i hvata se za humerus. Osnovna funkcija
mu je addukcija i rotacija ruke i inspiracija (podie rebra). Inervisan je od ogranaka plexus
brachialisa.
M. pectoralis minor (mali grudni mii). Polazi od 2, 3 i 4 rebra, ide prema gore i hvata se za
processus coracoideus scapulae. Po funkciji je inspirator, a inervisan je od ogranaka plexus
brachialisa.
M. serratus anterior (prednji zupasti mii) polazi sa vanjskih strana od 2 do 9 rebra, prelazi
nazad i hvata se za medijalni rub scapulae. Funkcija mu je da prislanja skapulu uz zid thoraxa i
inspiracija. Inervaciju dobija od n. thoracodorsalisa.
Mm. intercostales (meurebarni miii). Dijele se na vanjske i unutranje. Vanjski miii polaze sa
donjeg ruba rebara i hvataju se za gornji rub rebara. Po funkciji su inspiratori. Unutranji polaze sa
gornjeg ruba, a hvataju sa za donji rub rebara i po funkciji su ekspiratori. Obje grupe su inervisane
od nn. intercostales.
42. Miii trbunog zida Ovo su veliki, ploasti miii, poredani u 3 sloja, jedan ispod drugog. Svi
zavravaju aponeurozama koje tvore vrstu fasciju u kojoj zavri etvrti, pravi mii-m.rectus
abdominis.
M. obliquus abdominis externus (vanjski kosi trbuni mii). Nalazi se najpovrnije. Polazi sa
vanjske strane od 4 do 12 rebra, ide koso prema dole i hvata se u aponeurozu sa istim miiem s
druge strane. Na taj nain formira se sredinja bijela linija trbuha, vaan topografski prostor koji
nema krvne sudove i znaajan je u hirurgiji.
Po funkciji je ekspirator i obre trup na suprotnu stranu.

M. obliquus abdominis internus (unutranji kosi trbuni mii). Smjeten je odmah ispod
vanjskog. Polazi od crista iliaca i ligamenta inguinale Pouparti, ide prema gore i hvata se u
aponeurozu sa istim miiem s druge strane, te takoe uestvuje u formiranju bijele linije. Po
funkciji je ekspirator i okree trup na svoju stranu. Inervisan je kao i vanjski.
M. transversus abdominis (popreni trbuni mii). Smjeten je najdublje. Polazi sa criste iliacae,
a hvata se aponeurozom. U njegovoj fasciji nalazi se unutranji otvor. Funkcija mu je da sabija
sadraj trbune duplje.
M. rectus abdominis. Smjetan je sa obje strane bijele linije. Polazi od hrskavica 5 do 7 rebra, ide
prema dole i hvata se za simfizu. Osnovna funkcija mu je pregibanje trupa.
*Miii ramenog obrua* Miii ramenog obrua uglavnom pripadaju scapuli i to su:
M. subscapularis, M. supra et infraspinatus, M. teres maior et minor i M. deltoideus
43. Miii gornjih ekstremiteta 1. Miii nadlaktice se dijele u dvije grupe miia:
-prednja grupa miia-ine je flexori. Tu spadaju m. coracobrachialis (najmedijalnije), m.biceps
brachii i m. brachialis (lateralno). Ovi miii po funkciji su flexori podlaktice, inervisani od n.
musculocutaneusa. Ova grupa miia pravi i topografski prostor, a to je medijalno postavljen lijeb
(od pazune jame na gornji ekstremitet) u kome tee ilno-nervni snop nadlaktice.
-stranja grupa miia su extenzori. Najvei meu njima je m. triceps brachii. Ovo je troglavi
mii, ije se sve tri glave (tetive) veu za olecranon na ulni. Njegova funkcija je da extendira
podlakticu, a inervisan je od n. radialisa.
2. Miii podlaktice se dijele u dvije grupe miia i to:
-prednja grupa je smjetena na prednjoj strani podlaktice. Polazite je sa epicondylus medialis
humeri kao zajednike glave. Svi su po funkciji fleksori. To su idui od povrine ka dubini:
-m. pronator quadratus- pronator podlaktice
-m. flexor digitorum superficialis- povrni pregiba prstiju
-m. flexor pollicis profundus- duboki pregiba palca
-m. pronator pollicis profundus- duboki pronator palca
-m. flexor carpi medialis et lateralis-medijalni i lateralni pregiba ake
-stranja grupa je smjetena na stranjoj strani podlaktice. Polazite je epicondylus lateralis
humeri. Po funkciji su extenzori podlaktice, svi inervisani od n. radialisa. To su:
-m. extensor digitorum-oprua ake
-m. extensor carpi radialis brevis et longus-kratki i dugi oprua ake
-m. extensor pollicis longus- dugi oprua palca
-m. extensor indicis- oprua kaiprsta
-m. extensor digiti minimi- oprua malog prsta
-m. supinator
-m. abductor pollicis longus-dugi odmica palca
-m. extensor pollicis brevis-kratki oprua palca
-m. brachioradialis- mii koji dri ruku u poloaju izmeu supinacije i pronacije.
3. Miii ake se dijele na 3 grupe miia:
-lateralna grupa koja pripada palcu. Na palmarnoj strani, odmah ispod palca, sadri miino
jastue nazvano thenar u kome su miii: m. abductor pollicis, m. oponens pollicis, m. flexor pollicis
brevis i m. adductor pollicis brevis.
-medijalna grupa pripada malom prstu. Na palmarnoj strani je miino jastue nazvano
hypothenar, a miii su m.abductor digiti minimi, m.oponens digiti minimi i m.flexor digiti minimi
brevis.
-sredinja grupa. Palmarni i dorzalni meukotani miii. Na palmarnoj strani izdvajaju se mm.
lumbricales koji omoguavaju izvoenje finih pokreta prstiju.
44. Miii glave i vrata Mimiki miii oblau kosti glave. Osnovna funkcija im je izvoenje
mimikih pokreta. Mimika je odraz razvijenosti psihikih funkcija. Svi su inervisani od n. facialisa (7
modani ivac). To su grupe miia:
-oko oiju i usta- pokreti su zatvaranje i otvaranje usta i oiju, podizanje i sputanje kapaka i usana
-oko nosa-pokret je skupljanje i irenje nosnih krila
-miii obraza-pomau kod gutanja i vakanja
-miii ela i potiljka- pomau nabiranju koe i podizanju une koljke
-miii unih koljki-rudimentarni
-koni miii vrata- tzv.platizma, popreno nabiru kou
vakai miii-miii ija je osnovna funkcija vakanje hrane. To su:
-m. masseter- polazi od luka os zygomaticum, a hvata se na vanjsku stranu angulus mandibulae. U
aktu vakanja pritee mandibulu uz maxillu.

-m.temporalis-polazi iz fossa temporalis, a hvata se na processus coronoideus mandibulae. U aktu

vakanja podie mandibulu.
-m. pterygoideus medialis- polazi sa processus pterygoidei ossis sphenoidalis i fossa pterygoidea, a
vee se za unutranju stranu angulus mandibuale. U aktu vakanja podie mandibulu i vue je
prema unutra.
-m. pterygoideus lateralis-polazi sa vanjske strane processus pterygoidei i vee se za vrat
mandibulae. U aktu vakanja povlai mandibulu gore i prema naprijed.
45. Miii donjih ekstremiteta 1. Miii natkoljenice se dijele u 3 grupe:
Prednju grupu ine:
-m. sartorius-polazi od spina iliaca anterior superior, ide prema dole prednjom stranom i prelazi na
medijalnu stranu. Funkcija mu je flexija potkoljenice, rotacija bedra i pomae prebacivanje noge
preko noge.
-m. quadriceps femoris-sastoji se od 3 glave (m. vastus medialis, intermedius et lateralis) i jednog
pravog miia m. rectus femoris. Funkcija je extenzija potkoljenice i flexija natkoljenice prema
bedru.
Medijalnu grupu ine:
-m. gracillis i tri adductora noge: m. adductor longus, brevis et magnus. Polazite im je izmeu
simfize i preponske kvrge, a hvatite jednih za femur i drugih za tibiju. Funkcija je addukcija
natkoljenice. Ovdje se izdvaja veoma vaan topografski prostor, a to je trigonum femorale Scarpae
(prepona).
Stranju grupu ine:
-m. semimembranosus i m.semitendinosus-polaze sa tuber ischiadicum, a hvatite je na medijalnoj
strani tibiae. Po funkciji su flexori potkoljenice. Topografski prostor na stranjoj strani natkoljenice
ini fossa poplitea.
2. Miii potkoljenice se dijele na 3 grupe miia:
Prednju grupu ine: m. tibialis anteriror, m. extensor digitorum longus i m. extensor pollicis
longus. Svi su po funkciji extenzori.
Lateralna grupa-m. peroneus longus et brevis. Po funkciji su rotatori stopala prema vani.
Stranja grupa-najpovrnije je m. triceps surae, znaajan po svom hvatitu za petnu kvrgu kao
Ahilova tetiva. Po funkciji je flexor stopala. Ostali miii su: m. tibialis posterior, m.flexor digitorum
longus i m. flexor pollicis longus koji su po funkciji svi flexori.
3. Miii stopala dijele se u 3 grupe:
Medijalna grupa-pripada palcu i ine je m. abductor pollicis, m.oponens i m.flexor pollicis brevis.
Lateralna grupa-pripada malom prstu a to su m.abductor digiti minimi, m.oponens i m.flexor digiti
minimi.
Sredinja grupa- m.flexor digitorum brevis, m.quadratus plantae, mm.interossei plantares i
mm.lumbricales.
46. Graa i funkcija nervnog sistema Systema nervosum je organski sistem tijela koji
uspostavlja vezu sa vanjskim svijetom i sredinom u kojoj ivimo. Funkcije:
-nervni sistem neprekidno prima poruke, putem receptora ili primalaca podraaja
-provodi poruke putem provodnika ili nervnog vlakna do odgovarajuih nervnih centara, koga ine
nervne elije, gdje se te poruke integriu
-odgovor na podraaj vodi od centra do izvrnog organa ili efektora
-nervni sistem nas obavjetava o stanju organa i cijelog organizma.
-poseban dio nervnog sistema je autonomni ili vegetativni nervni sistem, koji samostalno upravlja
vitalnim funkcijama organizma, kojih mi nismo ni svjesni (disanje, rad srca, krvotok..)
Podjela nervnog sistema: Postoje dva razliita ali tijesno povezana dijela nervnog sistema:
1. Systema nervosum centrale (CNS) koji se nalazi u kotanom dijelu lobanjske upljine i kimenog
kanala i
2. Systema nervosum periphericum (PNS) koji se prua od kimenog kanala u sve dijelove tijela,
prema periferiji.
Graa nervnog sistema:
1. Neuron-nervna ili ganglijska elija sa nastavcima ili produecima. Nervne elije imaju osobinu da
se grupiu u vorie-ganglije, koje su razasute u raznim dijelovima nervnog sistema. Nervne elije
su relativno velike i krupne elije.
2. Substantia grisea (siva masa) koju ine nervne elije, a one grade sve nervne centre.
3. Substantia alba (bijela masa) koju ine nervna vlakna, koja grade sve modane puteve i sve
nerve.

Nervna elija sa svim nastavcima ini osnovnu morfoloko-funkcionalnu jedinku nervnog

sistema. Dug je i do 1 m.
47. Kimena modina-Medulla spinalis Kimena modina je oblika tapa, uloenog u
kimeni kanal, duine 35-40 cm.
Granice: gornju granicu ini C1 nerv, iznad kojeg nastavlja produena modina. Donja granica
nalazi se u visini L2 kraljeka, gdje zavrava zadebljanjem-donus medullaris. U sacralnom dijelu,
nastavlja se splet ivaca.
Graa: Samo kod kimene modine siva masa je postavljena u dubini, a bijela masa je na povrini,
svi ostali dijelovi nervnog sistema imaju obrnut raspored sive i bijele mase.
Substantia grisea medullae spinalis postavljena je centralno i u obliku je rairenih krila leptira,
dok kroz sam centar prolazi kanal medullae spinalis. Na presjeku kroz sivu masu ona ima oblik
rogova upravljenih u razliitim smjerovima:
-prednji rogovi-grade ih krupne ganglijske elije, koje ine motorne centre medullae spinalis iz kojih
se raa prednji korijen spinalnog ivca.
-stranji rogovi-grade ih sitnije ganglijske elije, koje ine senzibilne centre medullae spinalis na
kojima zavrava zadnji korijen spinalnog ivca.
-boni rogovi-grade ih male elije simpatikog porijekla i ine simpatike centre medullae spinalis
Substantia alba gradi puteve kroz medullu spinalis:
1. projekcioni putevi povezuju periferiju sa centrima u mozgu i obratno:
-centripetalni putevi prenose utiske sa receptora iz organizma do centara u mozgu. To su najee
osjetni putevi, koji prenose osjet dodira, boli, temperature ili duboki senzibilitet iz kostiju, miia i
zglobova, senzoriki putevi koji prenose osjete viih ulnih organa kao vid, sluh, njuh, okus.
-centrifugalni putevi nose odgovor centara izvrnim organima na periferiji. To su najee motorni
putevi koji vre sve vrste pokreta: voljni ili piramidalni putevi i reflexni ili extrapiramidalni putevi.
2. komisuralni putevi-povezuju srodne ili iste centre u dvije razliite polovice mozga.
3. asocijativni putevi-povezuju srodne ili iste centre jedne iste hemisphere, ne prelazei nikada na
suprotnu stranu mozga.
SPINALNI IVCI brojem odgovaraju segmentima medullae spinalis (vratni, grudni,
slabinski..) a po svom sastavu su mjeoviti nervi izgraeni od motornih, senzitivnih i
simpatikih vlakana.
Ovojnice medullae spinalis: ovojnice (opne ili modanice) medullae spinalis odjeljuju je od
zidova kimenog kanala i idui izvana ka unutra su:
1. dura mater spinalis-tvrda modanica, nalazi se odmah ispod kosti a izgraena je od vrstog
fibroznog tkiva. Oblae korjenove spinalnih ivaca i spinalni ganglion. Uloga joj je da titi i podrava
medullu spinalis u stalnom poloaju. Izmeu kosti i dure mater nalazi se prostor-cavum epidurale.
2. arachnoidea-pauinasta ovojnica, postavljena je izmeu dure mater i piae mater spinalis.
Nema krvne sudove, a prostor izmeu dure mater i arachnoideae je cavum subdurale ispunjen sa
cerebrospinalnom tenou.
3. pia mater spinalis-meka modanica, nalijee na samu medullu spinalis, uvlaei se u njene
brazed. Veoma je bogata krvnim sudovima. Izmeu arachnoideae i piae mater je prostor-cavum
subarachnoidale ispunjen sa liquor cerebrospinalis. Ovaj prostor je veoma znaajan, jer nakon
povrede kimene modine, u njemu se deavaju najea krvarenja.
48. Produena modina-medulla oblongata Medulla oblongata predstavlja proireni i
zadebljani kraj medullae spinalis-bulbns medullae spinalis.
Granice: protee se od medullae spinalis do ponsa, duga 2,5 cm. Donju granicu ini C1 nerv, a
gornju stranji rub ponsa (modanog mosta).
Graa: spoljanji dio:
1. prednja strana: u medijalnoj liniji nalazi se duboka brazda-fissura mediana anterior, koja je
nastavak od medullae spinalis a zavrava ispod ruba ponsa slijepim otvorom. Sa obje strane brazde
su izboenja-pyramis medullae oblongate, koga pravi glavni, svjesni, motorni put. Vlakna ovog puta
ukrtaju se na granici kimene i produene modine.
2. lateralna strana: sa obje strane pyramis medullae oblongate je lijeb-sulcus lateralis anterior,
izlazite n.hypoglossusa. Uz ovu brazdu sa obje strane nalazi se ovalno izboenje-oliva, a iza njega
izlazite n. glossopharyngeusa, n. vagusa i n. accessoriusa, koji ine vertikalni red modanih ivaca.
3. stranja strana: od medullae oblongatae prema gore odlaze dva kraka-donji malomodani
kraci, koji povezuju medullu oblongatu i mali mozak. Ovi kraci izmeu sebe ograniavaju donji dio
rombaste jame, gornji dio pripada ponsu.
Unutranji dio: Substantia grisea. Decussatio pyramidum et lemniscorum razbijaju sivu masu
na tri dijela, odvojeni jedni od drugih:

-motornji-prednji rogovi su skupine ganglijskih elija iz kojih nastaju motorna jedra modanih ivaca,
poredanih jedna iznad drugog, inei motorni stub koji je najblii medijalnoj liniji.
-lateralni rogovi iz kojih nastaju vegetativne ili parasimpatike jedre modanih ivaca
-stranji rogovi postavljeni najlateralnije, a iz njih nastaju dva reda senzitivnih jedara modanih
ivaca.
Substantia alba. Vlakna su sistematizovana u puteve produene modine koji su izmjeani,
najee motorni i senzitivni.
Formatio reticularis (mreasta formacija): zauzima sredinji dio medullae oblongate, gdje se
bijela masa ispreplie sa sivom i nastaje mreasta struktura. Nervne elije svojim produecima
uspostavljaju vezu izmeu motornih i senzitivnih jedara modanih ivaca i na taj nain izazivaju
proste i sloene reflexe. U stranjem dijelu mreaste formacije nalaze se veoma vani refleksni
centri za disanje, gutanje, povraanje, kaljanje, kihanje itd. Ovaj dio se produuje i u pons, srednji
mozak i meumozak, odakle kree vaan projekcioni, nishodni put koji povezuje centre u kimenoj
modini sa produenom modinom, ponsom, srednjim mozgom i meumozgom, a igra vanu ulogu
u koordinacijji i kontroli viih nad niim vegetativnim centrima. Vano funkcionalno jedro mreaste
formacije je nucleus reticularis.
49. Mali mozak-cerebellum* Cerebellum je smjeten u stranjoj lobanjskoj jami, potpuno
odvojen od donje plohe velikog mozga duplikaturom dure mater-tentorium cerebelli.
Strane: gornja strana je ravna, sa tentorium cerebelli odvojena od occipitalnog renja velikog
mozga. Donja strana je konveksna i odgovara konkavitetu cerebellarnih jama occipitalne kosti.
Rubovi: prednji, stanjen rub, otvoren prema nazad i ini tupi ugao. Stranji rub je zaobljen i
konveksan.
Graa: na malom mozgu razlikujemo dva dijela: razvojni stariji i mlai dio. Razvojni stariji dio je
neparan i smjeten u sredinjoj liniji, nazvan malomodani crv. Razvojni mlai dio predstavljen je sa
dvije parne malomodane hemisfere. itav mali mozak izgraen je od tankih listia modane
supstance a izmeu njih su uske i duboke brazde. Substantia grisea nalazi se na povrini kao koracortex cerebelli. Substantia alba smjetena je u unutranjosti kao medullarno tijelo.
Funkcije cerebelluma: mali mozak je centralni ogran za odravanje ravnotee i orijentacije u
prostoru. Upravlja tonusom muskulature, tako to dobija veliki broj signala iz dubokog senzibiliteta
(skelet, zglob, mii), signali se u malom mozgu integriu i odgovor je orijentacija u prostoru. Kori
malog mozga pristupaju vlakna pontocerebelarnog puta, gdje preko njih kora velikog mozga
kontrolie mali mozak, djelujui inhibitorno.
50. Trea i etvrta modana komora-ventriculus tertius i ventriculus quatrus
Ventriculus tertius je neparna upljina, oblika ljevkaste pukotine, postavljena u
sredinjoj sagitalnoj ravni. Podjeljena je na dva dijela:
-pars telencephalica ventriculi tertii-prednji dio i
-pars diencephalica ventriculi tertii-zadnji dio
Predstavljena je kao nepravilna upljina, ograniena sa 6 zidova:
1. prednji zid-protee se od corpus callosum do chiasma opticum
2. zadnji zid-ini ga corpus pineale
3. gornji zid je krov tree komore
4. donji zid-ide od Sylviusovog kanala do chiasma opticum
5. dva bona zida-gornji koga ini unutranja strana thalamusa i donji koga ini unutranja strana
hypothalamusa.
Otvori na III komori su:
1. foramen interventriculare Monroi-parni, prednji otvori, smjeteni na bonom zidu, povezuju bone
i 3 modanu komoru.
2. aqueductus cerebri Sylvii-neparni otvor, smjeten na donjem zidu, povezuje 3 i 4 modanu
komoru.
etvrta modana komora je neparna upljina ispunjena sa liquor cerebrospinalis.
Granice: sprijeda granica je izmeu ponsa i medullae oblongate, a straga je cerebellum.
Graa: oblika je trokuta, gdje je baza (dno) okrenuta dole i naprijed prema rombastoj jami a vrh
(krov) se uvlai prema gore, dok prema nazad ini dvije ploe od bijele mase. U upljini komore je
splet krvnih sudova- plexus chorioideus, koji lui cerebrospinalnu tenost, a ona ispunjava sve
modane komore. Na krovu etvrte komore su tri otvora (jedan sredinji i dva bona), za izlazak
cerebrospinalne tenosti, koja otie u cavum subarachnoidale i vraa se u krv od koje i nastaje.
Prema dole komora se nastavlja u kimeni kanal, a prema gore preko Sylviusovog kanala, povezuje
se sa 3 modanom komorom. Ovaj kanal se zove i modani vodovod.

51. Srednji mozak-mesencephalon Mezencefalon je manji dio mozga, smjeten izmeu

ponsa i diencefalona (meumozga). Funkcije: u njemu su smjeteni glavni centri
extrapiramidalnog sistema, primarni sluni i vidni centri, raskrsnica je velikog broja puteva ka
velikom mozgu i obratno i u samom mezencefalonu raa se vei broj puteva.
Graa: na mezencefalonu razlikujemo njegovu prednju i stranju stranu i sam sredinji dio.
1. prednja strana: ine je kraci velikog mozga koji predstavljaju snane trake bijele mase. Izlaze
sa donje strane velikog mozga, prelaze na donju stranu mezencefalona i poniru u gornji rub ponsa.
Krake izgrauju piramidalni putevi, koji idu iz modane kore ka ponsu, produenoj i kimenoj
modini. Prema gore, kraci se razdvoje, ograniavajui jamu- fossa intercruralis iz koje izlazi
n.oculomotorius. Dno jame sadri sitne otvore za prolazak krvnih sudova.
2. stranja strana: predstavlja krov mezencefalona. Graen je od ploica bijele mase. Na krovu se
nalaze po dvije kvrice: gornje-colliculi superiores koje predstavljaju primarne optike centre i
donje-colliculi inferiores koje ine primarne akustike centre. Izmeu gornjih kvrica nalazi se
hipofiza.
3. sredinji dio-tegmentum. Sadri nove sive mase i veliki broj puteva.
Substantia grisea: ispod lamina quadrigemina nalazi se centralna siva masa za prolazak
Sylviusovog kanala. U sreditu tegmentuma nalazi se najvanija siva masa-nucleus ruber. To je
crveno obojena siva masa, zbog velike koncentracije eljeza, a boja se gubi u bolesnim stanjima.
Nucleus ruber predstavlja jedan od najvanijih centara extrapiramidalnog motornog sistema, jer ini
raskrsnicu puteva koji dolaze iz viih dijelova mozga ka niim dijelovima modanog stabla.
Predstavlja i vaan centar za odravanje miinog tonusa. Iz ove jedre polazi i najvaniji
extrapiramidalni put-tractus rubrospinalis Monakow. Ispod nucleus rubera smjeteno je crno jedronucleus niger, koja takoe predstavlja vaan centar extrapiramidalnog sistema.
Substantia alba: nalazi se na bonim dijelovima tegmentuma, a ine je senzitivni putevi iz niih
dijelova CNS-a: lemniscus medialis (iz produene modine do diencefalona), lemniscus lateralissluni put i Edingerov put (prenosi termalgeziki senzibilitet). Extrapiramidalni motorni putevi se
nalaze medijalno od senzitivnih.
Modano stablo-truncus cerebri ine medulla oblongata, pons, mesencephalon i najdonji dio
diencephalona.
52. Meumozak-diencephalon Diencefalon je dio mozga, iznad mezencefalona, izmeu
obje hemisphere velikog mozga, koje ga obuhvataju bono, sprijeda i odozgo, a u
sredinjem dijelu nalazi se trea modana komora. Njegova slobodna, donja strana
(hypothalamus) odgovara podu tree modane komore. Sastavni dijelovi meumozga su trea
modana komora i njeni zidovi:
1. tanki epitelni krov-lamina tectoria ventriculi tertii
2. hypothalamus-pod i dio bonog zida
3. thalamus-gornji i najvei dio bonog zida
4. epithalamus- oiviava bono i pozadi krov 3 modane komore
5. metathalamus-ine ga dva koljenasta tijela meumozga
Thalamus, epithalamus i metathalamus skupa ine thalomesencephalon, produetak odgovarajuih
dijelova mezencefalona.
Donja strana meumozga (hypothalamus):
Odgovara podu tree modane komore i na njoj se razlikuju:
1. corpora mamillaria-dva polukuglasta tijela, ije jedre ine reflexne njune centre
2. tuber cinereum-siva kvrga, pepeljasto ispupenje koje predstavlja najnii dio poda tree
komore
3. infundibulum-tanka, 1 cm duga peteljka na kojoj visi hipofiza, a odvaja se od tuber cinereuma
prema dole.
4. chiasma opticum-optika raskrsnica, predstavlja ukrtanje nn.optici i ini najgornji dio poda
tree komore
5. tractus optici- optike trake, koje polaze sa oba spoljanja zadnja ugla hijazme i divergiraju
unazad, ka zadnjem uglu thalamusa (pulvinar) i metathalamusa (koljenasta tijela) gdje zavre sa
dva korijena.
U prednjem dijelu sa obje strane hypothalamusa, nalaze se otvori koji povezuju treu komoru sa
bonim komorama (1 i 2 komora) velikog mozga. Ispred otvora prolazi commissural anteriror, koja
povezuje njune centre dvije velikomodane hemisphere. Stranji donji dio hypothalamusa ini
suenje tree komore, na koji se nastavlja Sylviusov kanal, koji povezuje 3 i 4 komoru.
Sive mase hypothalamusa oblau zidove tree komore. One predstavljaju nakupine ganglijskih elija
a ine centre vegetativnog nervnog sistema i to: centri za termoregulaciju, glad, e, bol i
metabolizam (posebno vode). Nuclei hypothalamici su u tijesnoj vezi sa hipofizom (neurohipofizom)

te je luenje hipofize uslovljeno djelovanjem ovih jedara-hipotalamo-hipofizarni kompleks. Podruje

hipotalamusa odgovorno je i za djelovanje psihe na zbivanja u autonomnom nervnom sistemu. Tako
draenjem pojedinih centara mogu se iz hipotalamusa izazvati pojedini vegetativni simptomi
(poveanje krvnog pritiska, ubrzano disanje, ubrzan rad srca itd.) Vana funkcija hipotalamusa je
povezana i sa pojavom sna.
Thalamus predstavlja glavnu i najveu sivu masu meumozga. Njegov vrh je upravljen
naprijed a pozadi ograniava Monroov otvor. Stranji iri dio, vidni centar thalamusa lei lateralno a
u njemu zavrava tractus opticus. Glavnu masu i najvaniji dio meumozga ine dvije velike parne
sive mase, vidne humke -thalami optici, koje izmeu sebe zatvaraju upljinu tree komore. Glavne
jedre thalamusa su podjeljene u 3 grupe:
-prednja grupa jedara je pridodata njunom sistemu.
-lateralna grupa jedara je najvea i funkcionalno najvanija. U ovoj grupi jedara zavravaju svi
senzitivni putevi te pomou talamikih krakova se prenose dalje u koru velikog mozga. Talamus je
direktno povezan i nadreen crvenom jedru u mezencefalonu, te preko njega extrapiramidalnim
putem alje signale do izvrnih organa.
-medijalna grupa jedara prima poruke iz hypothalamusa, a svoja vlakna alje u eoni reanj
velikog mozga.
Stranja strana thalamusa sadri pulvinar thalami. Na njoj se nalazi epithalamus koga ine dva
koljenasta tijela: corpus geniculatum mediale-postavljeno medijalno, ini primarni akustiki centar
meumozga i corpus geniculatum laterale-postavljeno lateralno, ini primarni optiki centar
meumozga.
Izmeu gornjih stranjih dijelova thalamusa sa obje strane se nalazi trouglasto polje-habenula u
kome lei njuni centar meumozga. Obje habenule su povezane sa corpus pineale i hipofizom, te
se zove epithalamus.
Bijela masa meumozga: u meumozgu nema prolaznih puteva. Nishodni kortikalni putevi ne
prolaze kroz meumozak, ve ga bono zaobilaze. Ushodni putevi se prekidaju u thalamusu. Svi
putevi meumozga se raaju ili zavravaju u sivim masama i predstavljaju vezu sa sivim masama
ostalih dijelova CNS-a (projekcioni putevi) i sa ostalim sivim masama u susjednim dijelovima samog
meumozga sa iste strane (asocijativni putevi) ili sa kontralateralne strane (komisuralni putevi).
53. Veliki mozak- thelencephalon cerebrum Telencefalon je najrazvijeniji dio mozga, a
zauzima najvei dio lobanjske baze. Sainjava modani plat-pallium, koji pokriva sve
ostale dijelove mozga.
Smjetaj: smjeten je zajedno sa meumozgom i srednjim mozgom, u cerebralnoj loi lobanje.
Krov ove loe gradi calvaria, a pod srednja i prednja lobanjska jama.
Oblik: veliki mozak je ovalnog oblika, iji uzduni prenik iznosi 16 cm, irine je 14 cm, a visine 12
cm. Oblik je uslovljen oblikom lobanje te konfiguracijom slijedi tip lobanje. Prosjena teina je od
1100-1450 g.kod mukaraca a kod ene 1000-1300 g.
Razvoj: veliki mozak je jednom uzdunom brazdom podjeljen na dvije polutke ili hemisphere. U
pukotini se nalazi duplikatura tvrde modanice koja odjeljuje hemisphere i ne dozvoljava prilijeganje
jedne uz drugu. Dno ove polutke gradi uljevito tijelo koje povezuje hemisphere u poprenom
smijeru. Centralnu upljinu hemisfera grade bone komore. Hemisferama je dodat i dio velikog
mozga-rhinencephalon koji je namjenjen olfaktivnoj funkciji. Razvojem velikog mozga unutar
kotanog lobanjskog obrua ima za posljedicu stvaranje vijuga i brazdi na povrini i prilagoavanje
volumenu lobanjske upljine. Ove vijuge i brazde su individualno razliite ali sun eke od njih
konstantne.
Graa: siva masa se nalazi na povrini i gradi modanu koru. Kora predstavlja najdiferenciraniju
ivu materiju, najvii sprat nervnog sistema i po funkciji je nadreena svim ostalim dijelovima. Za
koru su vezane sve voljne radnje i psihike funkcije. Iz motornih podruja kore polaze piramidalni
putevi, dok ushodni, senzibilni putevi postaju svjesni u senzitivnim podrujima kore velikog mozga.
U kori se nalaze i elementarni centri viih ulnih funkcija. Kora sadri i jedno podruje-asocijativno
podruje, koje nema centara, gdje se primljene poruke povezuju i prenose na odgovarajue centre u
kojima se formira svjesna odluka.
Subkortikalne ganglije su sive mase koje se nalaze odmah ispod kore, u unutranjosti. One su
nekada vrile ulogu kore, do njenog razvoja, a sada predstavljaju najvie centre reflexnih radnji,
odnosno ine extrapiramidalne motorike centre.
Bijela masa okruuje subkortikalne ganglije. Predstavlja veliki broj modanih puteva: projekcioni,
asocijativni i komisuralni, te na presjeku kroz bijelu masu daju izgled dvije polukrune formacijecentrum semiovale.
54. I i II modana komora-bone modane komore-ventriculi laterales

Ventriculi laterales su parne upljine koje se nalaze u obje hemisfere. U lijevoj hemisferi
je I modana komora a u desnoj hemisferi je II modana komora. Sa III modanom komorom
su povezane preko foramen interventriculare Monroi i ispunjene su sa liquor cerebrospinalis.
Nepravilnog su oblika i sastoje se od:
1. centralnog dijela koji se nalazi u lobus parietalis, a od njega odlaze rogovi: prednji rog-cornu
frontale, stranji rog- cornu occipitale i donji rog-cornu temporale. U dnu donjeg roga je
hypocampus, koji na medijalnom rubu sadri tanak snop sive mase. Hypocampus i gyrus dentatus
zajedno ine kortikalne njune centre.
2. Fornix (svod) je vrpca bijele mase, u dnu centralnog dijela, ispod corpus callosum, koji svojim
dnom lei na plexus chorioideusu ventriculi tertii, a svojim bonim dijelovima lei na slobodnoj
gornjoj strani thalamusa.
Systema limbicum-sistem koji regulie ponaanje, sexualne funkcije i ima ulogu u pamenju. Naziva
se i visceralni mozak, jer prima aferentne utiske iz svih naih organa.
55.Liquor cerebrospinalis Cerebrospinalna tenost je bistra, prozrana, viskozna
tenost, po sastavu slina krvnoj plazmi, ispunjava sve modane upljine i
prostore oko CNS-a.
Nastanak i tok: cerebrospinalnu tenost lui plexus chorioideus, filtracijom kroz zidove svojih
krvnih sudova. Kroz Sylviusov kanal, tenost iz 3 prelazi u 4tu modanu komoru. Na krovu 4te
komore, kroz tri otvora, tenost prolazi u subarahnoidalni prostor, kojeg potpuno ispuni, te se
filtracijom, kroz sinuse tvrde modanice, ponovo vraa u krv iz koje je i nastala.
Uloga-ona se neprekidno stvara i otie. I taj proces je u ravnotei. Ako doe do poremeaja ove
ravnotee, dolo bi do nakupljanja tenosti u upljinama, to ima za posljedicu poveanje pritiska na
modanu masu, koja bi mogla stradati. Ona slui takoe poput elastinog amortizera, u zatiti
mozga pri padu ili jaem udarcu. Ima i svoju prehrambenu i odbrambenu ulogu, jer se putem ove
tenosti odstranjuju tetne materije, koje se izluuju u samu tenost.
56.Modane ovojnice Modane ovojnice, opne ili modanice se dijele na:
1. dura mater-tvrda modanica
2. arachnoidea-pauinasta modanica i
3. pia mater-meka modanica
1. Dura mater je nerastegljiva, fibrozna opna, koja se sastoji od dva lista: spoljanjeg, koji oblae
kotani lobanjski obru a privren je vezivnim vlaknima i unutranjeg koji je priljubljen uz
arachnoideu, odvojen od nje sa cavum subdurale.
Tvrda modanica pravi dvije vane duplikature. Velikomodani srp je duplikatura postavljena u
sagitalnoj ravni, u medijalnoj liniji i potpuno razdvaja dvije modane hemisphere. Izmeu dva lista
ove duplikature nalazi se sinus sagitalis superior u koga se ulijevaju vene mozga i sinus sagitalis
inferior. Druga duplikatura tvrde modanice je tentorium cerebelli ili malomodani ator koja odvaja
veliki i mali mozak tj. lobus occipitalis i cerebellum. Kroz sredinji dio prolazi sinus rectus tentorii, u
koga se ulijevaju unutranje vene mozga.
2. Arachnoidea ili pauinasta modanica ne oblae potpuno povrinu mozga, ne uvlai se u
brazde i pukotine, ve ih samo premouje. Izmeu nje i povrine mozga ostaju upljine-cisterne,
koje su ispunjene cerebrospinalnom tenou. Ne sadri krvne sudove.
3. Pia mater ili meka modanica oblae u potpunosti povrinu mozga, uvlai se u brazde i
oblae sve pukotine. Veoma je bogata krvnim sudovima, te ini sudovnu modanicu, preko koje
dolaze krvni sudovi u mozak i kimenu modinu. Izmeu arachnoideae i piae mater je cavum
subarachnoidale, ispunjen sa cerebrospinalnom tenou. Ovim prostorom u lobanji prolaze veliki
krvni sudovi, koji preko piae mater, alju svoje grane za ishranu mozga.
57.Autonomni ili vegetativni nervni sistem Autonomni ili vegetativni nervni
sistem je dio nervnog sistema koji upravlja svim funkcijama organizma, koje su od
izuzetne vanosti za ivot, a odvijaju se bez uticaja nae volje, tj. nismo ih ni
svjesni. Voljom ne utiemo na njegov rad, u smislu pojaanja ili obustavljanja njegove
funkcije.
Uloga: autonomni nervni sistem upravlja radom svih unutranjih utrobnih organa, regulie luenje
lijezda sa vanjskim i unutranjim luenjem, iri i stee krvne sudove, regulie promet materija i
cjelokupni metabolizam i odrava sve vitalne funkcije organizma.
Podjela: 1. Systema nervosum sympaticum-podraen je adrenalinom, te se zove i
adrenergiki sistem. On je generalni vazokonstriktor, koji suava krvne sudove (izuzev koronarnih) i
uloga mu je da poveava krvni pritisak, ubrazava rad srca, koi rad utrobnih organa i poveava i
ubrzava cjelokupni metabolizam.

Simpatikus posjeduje kontinuirane centre u i van CNS-a. Sa lateralnih dijelova kimene modine,
protee se od C8 do L2 segmenta. Grade ga ganglijske elije, koje ine vertebralnu ganglijsku
skupinu. Iza ovog centra, odlaze bijela mijelinska vlakna u centre van CNS-a kao paravertebralna i
prevertebralna ganglijska skupina (pre=ispred, para=uz, pri).
1. paravertebralna ganglijska skupina:
Sastoji se od ganglijskih elija i vlakana povezanih u neprekidni lanac nazvan simpatiko stablo. Ovo
stablo se protee od baze lobanje, s obje strane kimenog stuba, do os coccygis, gdje zavri
neparnim ganglionom. Dijelovi simpatikog stabla odgovaraju dijelovima kimenog stuba i to su:
-vratni dio-sadri tri ganglije, gornju, srednju i donju. Gornja ganglija je najvea i nalazi se u visini
C1-2. Od njega odlaze simpatika vlakna, zajedno u ovojnicama krvnih sudova, ulaze u lobanju i idu
sve do orbita. Srednja ganglija je u visini C4, a donja u visini C7 i od njih odlaze vlakna za plexus
cardiacus.
-grudni dio sadri 10 do 12 ganglija. Od njih odlaze vlakna za organe thoraxa i dva ivca (veliki i
mali trbuni ivac), koji prou kroz dijafragmu i ulaze u abdomen. Zavre na ganglia coeliaca, dajui
vazokonstriktivne niti crijevima, a iz abdomena prenose osjeaj boli i gladi.
-slabinski dio posjeduje pet ganglija, koje lee na processus costarius vertebrae lumbales. Od njih
odlaze simpatika vlakna za plexus solaris et aorticus i dalje za donje ekstremitete.
-krstani dio ima 4-5 ganglija i lei na prednjoj strani sacruma.
2. prevertebralna skupina ganglija:
Nalazi se ispred kimenog stuba, samo u trbunoj i karlinoj duplji. Sastoji se od parnih i neparnih
ganglija, oko kojih vlakna ine guste spletove. Iz spletova vlakna odlaze u ovojnicama krvnih sudova
(arterija), oko kojih takoe, formiraju spletove koja inerviu organe trbune i karline duplje.
Glavninu prevertebralne skupine ine dva parna gangliona:
-ganglia coeliaca koji se nalaze sa desne i lijeve strane truncus coeliacus. Oko njih se nalazi
najvei vegetativni splet abdomena-plexus solaris s. coeliacus ili nazvan trbuni mozak-cerebrum
abdominale. Plexus solaris inervie sve organe abdomena do lijevog zavoja debelog crijeva.
-ganglia pelvina ine parne ganglije karline duplje. Nervna vlakna koja odlaze od ovih ganglija
ine plexus pelvinus. Parasimpatiki korjenovi dolaze iz sakralnog parasimpatikog centra kimene
modine (S2-4) ija vlakna inerviu sve organe karline duplje i dio probavne cijevi od lijevog zavoja
debelog crijeva.
2. Systema nervosum parasympaticum-podraen je acetilholinom, te se zove i holinergiki
sistem. On je generalni vazodilatator, koji iri krvne sudove i dovodi do sniavanja krvnog pritiska,
usporava rad srca, ubrzava i pospjeuje rad utrobnih organa i veine lijezde sa vanjskim luenjem i
usporava izmjenu materija.
Funkcije ovih sistema su suprotne, njihovo djelovanje je antagonistiko. Ta suprotnost ogleda se u
nagloj promjeni funkcionalnih stanja organizma, uvijek prema momentalnim potrebama organizma.
Parasimpatikus nema svoje kontinuirane centre u CNS-u nego su centri predstavljeni
parasimpatikim jedrama modanih ivaca i podjeljeni na spratove, osim parasimpatikog sakralnog
centra.
1. gornji sprat-nalazi se u podruju mezencefalona. Predstavljen je tzv. Westphal-Edingerovim
jedrom, ija vlakna inerviu steza zjenice i akomodacioni mii oka.
2. srednji sprat je smjeten u rombastoj jami. Idui odozgo prema dole niu se parasimpatike
jedre slijedeih modanih ivaca:
-n.facialis, ija vlakna ine poseban nerv-n.intermedius. On je vaan za inervaciju svih lijezda
usne i nosne sluznice, svih pljuvanih lijezdi i suzne lijezde.
-n. glossopharyngeus
-n.vagus, ija jedra sadri bulbarni centar za disanje i krvotok. To je glavni parasimpatiki ivac
tijela, inervie sve utrobne organe, osim organa male karlice.
-n.accessorius
Od rombaste jame, nanie, u itavoj kimenoj modini, nema parasimpatikih centara. Tek u
sakralnom dijelu se nalazi parasimpatiki sakralni centar, ija vlakna inerviu organe male karlice.
58.Periferni nervni sistem Periferni nervni sistem je dio nervnog sistema, koji se
nalazi izvan lobanje i kimenog kanala. Sastavljen je od veih ili manjih snopova
nervnih vlakana i njihovih ovojnica, koji izlaze iz CNS-a i idu u sve dijelove naeg
tijela. Ti snopovi vlakana predstavljaju ivce ili nerve koji se dijele na dvije grupe:
1. Nn. capitals ili modani ivci-izlaze direktno iz dijelova mozga i inerviu glavu i organe u njoj
(izuzetak je n. vagus).
2. Nn. spinales ili kimeni ivci-izlaze iz kimene modine i inerviu ostale dijelove tijela. Po
sastavu su mjeoviti ivci jer sadre senzibilna, motorna i vegetativna nervna vlakna.

Uloga PNS-a-preko perifernih nerava, modani centri su u stalnom kontaktu sa svim dijelovima
tijela, primaju informacije i reaguju adekvatnim radnjama.
59.Modani ivci-nn.capitales Modani ivci su razliitog sastava, zavisno od funkcije
koju obavljaju. Imai h 12 pari, oznaeni rednim brojevima, koji su konstantni:
1. nn.olfactorii 2. n.opticus 3. n.oculomotorius 4. n.trochlearis 5. n.trigeminus 6. n.abducens 7.
n.facialis 8. n.vestibulo-cochlearis 9. n.glossopharyngeus 10. n.vagus 11. n.accessorius i 12. n.
hypoglossus
1. Nn. olfactorii: nije pravi ivac, ve jedan od neurona njunog puta. Sastavljen je od dvadesetak
tankih i kratkih ivanih snopia, koji spajaju mirisnu regiju nosne sluznice i modani njuni centar.
2. N. opticus: ni ovo nije pravi ivac, ve jedan od neurona vidnog puta. Protee se od vidnog
dijela retine do optike raskrsnice, a grade ga neuritis ganglijskih elija retine.
3. N. oculomotorius: pravi je ivac, sastavljen od motornih i parasimpatikih vlakana. Motorna
vlakna slue za inervaciju bulbomotora (miii pokretai oka) a parasimpatika vlakna inerviu
m.sphincter pupillae i m.ciliaris.
4. N. trochlearis: po sastavu je iskljuivo motorni ivac a inervie gornji kosi oni mii.
5. N. trigeminus: po sastavu je veim, glavnim dijelom -portio maior, senzibilni ivac a manjim
sporednim dijelom-portio minor, motorni ivac. Daje svoje glavne tri grane: n. ophtalmicus i n.
maxillaris koji nose senzibilna vlakna i n. mandibularis koji nosi motorna vlakna.
6. N. abducens: po sastavu je iskljuivo motorni ivac a inervie pravi boni mii oka.
7. N. facialis: facijalni nerv je po sastavu motorni ivac a njegov sastavni dio n.intermedius sadri
parasimpatika i senzorika vlakna. On se bogato grana i inervie cijelu mimiku muskulaturu i
kone miie glave iv rata. Grane n. facialisa su: chorda tympani i n. petrosus maior.
8. N. vestibulo-cochlearis: po sastavu je isto senzoriki ivac, koji prenosi akustike i statike
podraaje od unutranjeg uha do jedara u rombastoj jami. Sastoji se od dva dijela: n. acusticus i n.
vestibule.
9. N. glossopharyngeus: po sastavu je mjeoviti ivac, sastavljen od motornih, parasimpatikih i
senzorikih vlakana. Posjeduje svoja dva gangliona, vana za okusni put.
10. N. vagus: najvaniji je i najdui modani ivac u tijelu. Po sastavu je mjeoviti a sadri
parasimpatika, motorna i senzibilna vlakna sa kojima inervie utrobne organe, pa se njegova
vlakna nazivaju i visceromotorna ili viscerosenzibilna vlakna. Sastavni je dio ilno-nervnog snopa
vrata. Prolazi kroz thorax, gdje se tok vagusa dijeli na desni i lijevi. Desni n. vagus ide stranjom
plohom jednjaka, a lijevi prednjom, zatim oba prolaze kroz dijafragmu u abdomen, gdje se lijevi
razgrana po prednjoj plohi eluca a desni zavrava u plexus solarisu inerviui sve probavne organe
i organe abdomena.
11. N. accessorius: mali je ivac, nastavak od n.vagusa. U svom sastavu sadri motorna i
parasimpatika vlakna. Dijeli se na vanjsku i unutranju granu.
12. N. hypoglossus: podjezini, isto motorni, veoma debeo ivac, inervie muskulaturu jezika.
60.Kimeni ivci-Nn. spinales Kimeni ivci nastaju svi na isti nain. Svi su mjeoviti
po sastavu, sadre motorna, senzibilna i autonomna nervna vlakna. Dijele se na ramus
anterior et posterior (prednje i stranje grane).
Ramus posterior-stranje grane ine motorna i senzibilna vlakna za inervaciju miia i koe
stranje strane tijela. Motorni ogranci su kratki i zavravaju u miiima, a senzibilni ogranci su dugi i
probijaju se do koe. Stranje grane C1 i C2 imaju svoja imena: n. suboccipitalis i n.occipitalis
magnum, dok ostali se dijele na vratne, grudne, slabinske i krstane.
Ramus anterior-prednje grane su snanije i formiraju plexuse. Prema segmentima kimene
modine odvajaju se: nn. cervicales-vratni, nn.thoracici-grudni, nn.lumbales-slabinski, nn.sacraleskrstani i nn.coccygei-trtini.
1. Nn. cervicales-vratni:
ini ih osam pari, s tim to C1 nerv izlazi iznad atlasa. Prednje grane od C1-4 formiraju plexus
cervicalis, a od C4-8 plexus brachialis.
-plexus cervicalis-ine ga prednje grane od C1-4, gdje se svaka grana podijeli na jednu ushodnu i
jednu nishodnu granu, koje se spajaju meusobno. Nishodna grana C4 spaja se sa plexus brachialis.
Grane od plexus cervicalisa se dijele na povrne-duge, nose senzibilna vlakna i inerviu kou i
duboke-kratke, nose motorna vlakna i inerviu miie.
-plexus brachialis-inervie rameni pojas i gornje extremitete, a formiraju ga prednje grane C4-8 i
Th1 nerv. Prednje grane C5-6 tvore truncus superior, C7 tvori truncus medius, a C8-Th1 tvori
truncus inferior. Iza klavikule, stabla se dijele na prednje i stranje grane. Stranje grane ine
sekundarni nervni snop-fasciculus posterior a prednje grane ine dva snopa-fasciculus medialis et
lateralis.

2. Nn. thoracici-grudni:
Ima ih 12 pari i zovu se nn. intercostales, od kojih prvi intercostalni nerv ulazi u sastav plexus
brachialisa. Intercostalni nervi teku rebarnim lijebom, daju motorne grane za mm. intercostales i
zavre konim granama, koje inerviu prednjelateralni thoracalni i abdominalni zid. Motorne grane
inerviu velike aponeurotine trbune miie.
3. Nn. lumbales-slabinski:
Ima ih ukupno 5 pari. Prednje grane od L1-4, ushodne i nishodne, formiraju plexus lumbalis a od L5 i
S1 nastaje truncus lumbosacralis.
-plexus lumbalis- slui za inervaciju miia prednjelateralnog zida trbuha i prepone, daje korijene
za lateralni koni ivac natkoljenice, inerviraju kou prednjeg dijela natkoljenice i prednju grupu
miia natkoljenice. N. femoralis je najvei ivac plexus lumbalisa.
4. Nn. sacrales-krstani:
Ima ih 5 pari. Od S1-3 nervi formiraju plexus sacralis, a od S4-5 plexus pudendalis.
-plexus sacralis-sastavljen je od truncus lumbosacralisa i prednje grane S2 i 3 nerva. Ogranci se
spajaju u najvei ivac tijela n. ischiadicus. On se protee o dos ischi do vrhova prstiju na stopalu.
-plexus pudendalis-sastoji se od dijelova S2-4 nerva. Daje motorne grane za miie dna male
karlice i n. pudendus koji inervira kou oko anusa, perineuma a daje ogranke za inervaciju penisa i
klitorisa.