5.

TENZOR NAPREZANJA
Promatramo realno vrsto tijelo volumena V, omeeno plohom S, koje se deformira pod
djelovanjem vanjskih i unutarnjih sila. Ono pri tome prelazi iz nedeformiranog stanja u
deformirano (Sl. 5.1). Dalje promatramo deformirano stanje i njegova uvjete ravnotee.

. .

. .
.
. .
.
.
S . .M . . . . .
M
.
. .
..
. .
.
.
.
.
u .
.
.
.
dV
. . . . .
.
. . dV. .K . .
. . K .
.
.
.
V. .
.
V.
. .
r
.

x3

x2

e2
e3

x1

e1

Sl. 5.1 Deformirano tijelo

5.1. Vanjske ili povrinske sile

Vanjske sile djeluju na povrinu tijela S' i mogu se prikazati pomou koordinata:
q' = (q'1 , q' 2 ,q'3 ) / na S'
q'i = q'i (x'1 , x'2 , x'3 ) ; (i = 1,2,3)

(5.1)

Tu spadaju sva optereenja koja izvana djeluju na tijelo (snijeg, vjetar, drugi stalni ili
povremeni tereti). Obino se zadaju po jedinici povrine.

5.2. Unutarnje ili volumenske sile i gustoa

Volumenske sile su vektori koji djeluju na mase pojedinih estica m' pridruenih malim
odnosno jedininim volumenima V' u smjeru gravitacije ili obrnuto od smjera gibanja, ako
se tijelo nalazi u stanju gibanja. Ove sile djeluju na sve elementarne volumene realnog vrstog
tijela i poznate su kao volumenske sile gravitacionog ili inercijalnog tipa. Oznaimo li
simbolom k silu po jedinici mase, ' masu po jedinici deformiranog volumena a sa K silu
po jedinici volumena tada vrijedi

k' = lim

dV 0

K dK
=
V dV

(5.2)

5.3. Glavni vektor i glavni moment sila

Kako bi vrsto deformirano tijelo bilo u ravnotei, neophodno je da glavni vektor F ' i glavni
moment M ' svih sila koje djeluju na tijelo u deformiranoj konfiguraciji budu nul vektori.
F' = q' dS'+ ' k dV' = 0
S'

M ' = r' q' dS' + r' ' k dV' = 0

V'

S'

(5.3)

V'

Uvjeti ravnotee vrstog deformabilnog tijela su ekvivalentni uvjetma ravnotee apsolutno

krutog tijela postavljeni na deformiranoj konfiguraciji. Ako je vrsto deformabilno tijelo u
ravnotei onda je u ravnotei i svaki njegov izdvojeni dio.
Vrijedi i St.Venantov princip to znai da je podruje djelovanja vanjskog optereenja lokalno
ogranieno. Dakle, vanjsko se djelovanje moe premjetati unutar pravca u proizvoljnu
lokaciju, a da se dovoljno daleko od pravca djelovanja stanje naprezanja u tijelu ne mijenja.

5.4. Polje unutarnjih sila

Promatramo realno deformirano vrsto tijelo u gravitacionom polju optereeno vanjskim
silama po rubnoj plohi. Zamislimo tijelo presjeeno ravninom kao to se vidi na (Sl.5.2), gdje
je presjena ravnina ili ravna ploha izmeu V '1 i V '2 ili ravnina interakcije izmeu V '1
i V '2 .

S1
.

.
.

q1

.
.

. V

. .

.
.

.
1

dS

.
.

.
.

. .
.

q2

Sl.5.2 Definiranje polja unutarnjih sila ili polja naprezanja

Oznaimo li s n normalu na elementarnoj plohi dS u okoliu toke M1'. Ako elementarnoj

plohi dS pridruujemo normalu ona postaje vektor ndS = dS n .
n = (n1 , n2 , n3 ) - (vektor)

dS n = ndS = (dS1 , dS 2 , dS3 ) - (vektor)

ni = (

dS1 dS 2 dS3
,
,
) - (skalari)
dS dS dS

(5.4)

Neka je f n sila kao interakcija dvaju elemenata koja djeluje na orjentiranu povrinu dS .
Prosjenu vrijednost interaktivne sile po jedinici povrine dS izraava se na slijedei nain
f n df n
=
S 0 S
dS

n = lim

(5.5)

n ovdje nije indeks po kojem se vri sumiranje. Ovdje n oznaava pripadnost normali n
n je vektor koji pretstavlja interakciju djelova tijela V '1 i V '2 preko orjentirane plohe dS .
Na V '2 toka M2' ima orjentaciju (n), pa iz zakona akcije i reakcije za toku M vrijedi:
-n + n = 0

-n = n

(5.6)

n je naprezanje, a n dS unutarnja sila na povrini dS. Vektor n zovemo vektor totalnog

naprezanja' u toki M. Budui da se u toki M moe postaviti beskonano ravnina
interakcije izmeu V '1 i V '2 , mogue je pridruiti i beskonano vektora totalnog naprezanja
n (M). Stoga se na zadatak sastoji od preslikavanja vektorskog polja normala u vektorsko
polje totalnog naprezanja kao:
n n
(5.7)
Na taj nain, prema izrazu (5.7), definirano je stanje naprezanja u nekoj toki deformiranog
tijela. Meutim, nije neophodno specificirati svaki par vektora naprezanja i normala kako bi
se opisalo stanje naprezanja u odreenoj toki deformirane konfiguracije.
Dovoljno je znati vektore totalnog naprezanja na tri meusobno okomite ravnine u toj toki,
kako bi se primjenom zakona transformacije odredilo totalno naprezanje na opoj ravnini s
proizvoljno zadanom orjentacijom.

5.5. Tenzor naprezanja

Promatramo preslikavanje n n na nekoj orjentiranoj povrini dS n koja prolazi kroz
odreenu toku deformiranog tijela. Uzmimo elementarni tetraedad u okolini toke O (Sl.5.3)

x3
n
dS 1

n3

(-1)

x2

n2

n1

dS
dS 2
0

x1

A
dS 3

(-2)

(-3)

Sl. 5.3 Naprezanje u okoliu toke

Zadan je Cartesiev koordinatni sustav (O, x1 , x2 , x3 ) s tetraedrom OABC. Povrina ABC je

elementarna jedinina povrina s orjentiranom normalom n.
n = (n1 , n2 , n3 )
dS n = dSn = (dS1 , dS 2 , dS3 )
dS dS dS
dS
ni = ( 1 , 2 , 3 ) = i
dS dS dS
dS

(5.8)

Na trokutu ABC djeluje vektor n s komponentama u smijeru koordinatnih osi 1n , 2n , 3n . Na

elementarnim povrinama dSi u smijeru suprotno od koordinatnih osiju djeluju vektori
-n

totalnog naprezanja 1 , 2

i 3 za koje vrijedie slijedei izrazi:

1 = ( 11 , 12 , 13 ) = 1n
-n

-n

= ( 21 , 22 , 23 ) = 2n

-n

= ( 31 , 32 , 33 ) = 3n

(5.9)

Promatramo ravnoteu sila na elementarnom tetraedru s tim da njegova veliina tei k nuli.
Glavni vektor sila koje djeluju na tetraedar mora biti nul vektor pa imamo:

dS1 1 + dS 2 2 + dS 3 3 + dS n = 0
-n

-n

-n = n

-n

: dS

dS i
= ni
dS

n = 1n n1 + 2n n 2 + 3n n3 =

= ( 11 + 12 + 13 )n1 + ( 21 + 22 + 23 )n2 + ( 31 + 32 + 33 )n3

(5.10)

Komponente ij iz gornjih jednakosti pretstavljaju konvencionalno komponente naprezanja

koje su paralelne s koordinatnim osima. Za pozitivni smijer vektora punog naprezanja prema
konvenciji imamo:

ij = ij
1n = 1n ( 11 , 12 , 13 ) ;

2n = 2n ( 21 , 22 , 23 ) ;

3n = 3n ( 31 , 32 , 33 )

(5.11)

Vektor punog naprezanja na proizvoljnoj ravnini jednak je sumi projekcija vektora totalnih
naprezanja na koordinatnim ravninama u smijer normale na proizvoljnoj ravnini. U skladu s
izrazima (5.10) i (5.11) moemo pisati:
1n = 11n1 + 21n2 + 31n3 = 11n1 + 21n2 + 31n3
2n = 12 n1 + 22 n2 + 32 n3 = 12 n1 + 22 n2 + 32 n3
3n = 13 n1 + 23 n2 + 33 n3 = 13 n1 + 23 n2 + 33 n3

(5.12)

to pretstavlja preslikavanje polja normala u polje totalnog naprezanja, odnosno, pisano u

indeksnom obliku izgleda:

in = ji n j ;

(i,j=1,2,3)

(5.13)

1n
n1

n = 2n ; n = n2
n
n
3
3

[ ]

= ij ;

[ ]

T = ji

n = T n

(5.14)

T = (svojstvo simetrinosti tenzora naprezanja)

n = n (naprezanje u okoliu toke)

(5.15)

ij ini 9 komponenata vektora totalnog naprezanja to tvori poznati Cauchyev tenzor

naprezanja u okoliu toke deformiranog vrstog tijela gdje indeks i oznaava smijer
normale elementarne povrine na koju naprezanje djeluje dotino naprezanje, a indeks j
smjer koordine osi u ijem smijeru djeluje naprezanje. Komponente tenzora naprezanja
zapisane u matricu izgledaju:

11 12 13
= 21 22 23
31 32 33

(5.16)

5.7. Statika dopustivost tenzora naprezanja

[ ]

= ij je tenzor naprezanja, a ij je slika tenzorskog operatora, odnosno tenzora

naprezanja, koja ovisi o izboru koordinatnog sustava, dok sam tenzor nije ovisan o izboru
koordinatnog sustava. U sluaju simetrinog tenzora, jedno je tenzorsko polje odreeno sa
est skalarnih polja.
Postavlja se pitanje. Moe li se odabrati po volji est skalarnih polja tako da se dobije tenzor
naprezanja? Svakako ne, jer skalarno polje mora zadovoljavati statiki dopustivi uvjet
ravnotee, odnosno treba pokazati da su komponente ij rjeenje diferencijalnih jednadbi
ravnotee.
Promatramo tijelo V s konturom S optereeno vanjskim silama q na konturi i volumenskim
silama K po jedinici volumena. Ako je tijelo u ravnotei, tada je u ravnotei i svaki njegov
izdvojeni dio. Zato promatramo dio tijela V* s konturom S* i toku M ; M S*, prema
(Sl. 5.4).

. .
.

.
.

.
.

.
. .
.
V*
dS * .
. . .
S*
. .
. .
M
.
. .
.
..
K
.
. . .
.
.
.
.
.
.
.
.
. .
.
.
.
.
.
.

x3
x2

n
n

x1
Sl. 5.4. Uvjeti ravnotee

Pretpostavka je da se dio volumena V* nalazi u ravnotenom poloaju za zadano optereenje:

n / S*

K / V*

(5.17)

Postavljamo uvjete ravnotee sila na volumen V* tako da glavni vektor sila bude nul vektor i
glavni moment takoer nul vektor.

dS * + ' k dV* = 0

(5.18)

r' dS * + r'' k dV* = 0

(5.19)

S*

S*

V*

V*

U gornjim izrazima n je vektor totalnog naprezanja i on je funkcija povrinskih sila, te

vrijedi n = i

in = ji n j u V* i na S*. To mora vrijediti i za cijelo podruje V i

konturu S. Stoga, ako V* V i S* S : n /S = q i in = ji n j /S = qi .

n /S = q

in = ji n j /S = qi

(5.20)

Izraz (5.18) preko komponenata, odnosno u tenzorskom obliku moemo napisati kao:

dS + ' k dV
n
i

=0 ;

(i,j=1,2,3)

(5.21)

Uz zamjenu in = ji n j , te primjenom Gaussova teorema o divergenciji odnosno teorema

Green-Gauss-Ostrogradski, prvi dio izraza (5.21) koji predstavlja povrinski integral moemo
pretvoriti u volumenski kao:

ji n j dS = ji, j dV =
S

ji

x j

dV

(5.22)

Uvrtenjem (5.22) u (5.21) dobivamo:

ji

dV + ' ki dV = (
V

V*

ji
x j

+ ' ki )dV = 0

(5.23)

Gornji izraz vrijedi za svaki proizvoljni volumen, pa se uz zamjenu K i = ' ki moe pisati:
ji
x j

+ Ki = 0

ili

div + K = 0

(5.24)

Izraz (5.24) pretstavlja sustav od 3 parcijalne diferencijalne jednadbe ravnotee. U razvijenoj

formi diferencijalne jednadbe ravnotee izgedaju:

11 21 31
+
+
+ K1 = 0
x1
x2
x3
21 22 23
+
+
+ K2 = 0
x1
x2
x3
31 32 33
+
+
+ K3 = 0
x1
x2
x3

(5.25)

Postavlja se pitanje, dali bilo kojih est skalarnih veliina ij pretstavlja tenzor naprezanja.
Ne, nego samo one skalarne veliine ij koje zadovoljavaju jednadbe ravnotee (5.25). One
ine statiki dopustivo skalarno polje. Statiki dopustivo polje naprezanja nemora biti i

rjeenje rubne zadae. Tek kad zadovolji i rubne uvjete statiki dopustivo polje naprezanja e
biti i rjeenje rubne zadae. Kako je tenzor naprezanja simetrian, vrijedi:

ij = ji ,

[ ]

Tenzor naprezanja ij

(i,j=1,2,3)

(5.26)

ima devet komponenata od kojih je samo est meusobno nezavisno

i openito razliito. 11 , 22 i 33 su komponente tenzora naprezanja koje djeluju okomito na

odgovarajue ravnine i nalaze se redom na glavnoj djagonali matrice tenzora, a 12 = 21 ,
23 = 32 i 31 = 13 su posmine komponente koje djeluju u odgovarajuim ravninama i
nalaze se izvan glavne djagonale poredane prema definiciji matrice tenzora. Zadaa
odreivanja komponenata naprezanja ij pomou (5.25) je neodreena zadaa, jer je broj
jednadbi manji od broja nepoznanica. Imamo est nepoznatih komponenata tenzora
naprezanja, a tri raspoloive jednadbe pa sustav nije jedinoznano rjeiv.

5.8. Konvencija o predznacima komponenata naprezanja

Predznaci normalnih komponenata tenzora naprezanja izgledaju kao na slici (Sl.5.5):
x2
x2
22
11

22
11

x1

11

11

x1

22

22

vlak (+)

tlak (-)

Sl. 5.5 Predznak normalnih naprezanja

Predznaci posminih komponenata naprezanja izgledaju kao na slici (Sl.5.6):

x2

x2
21

21
12

x1

12

x1

.
12
21

smijer (+)

smijer (-)

Sl. 5.6 Predznak posminih naprezanja

Konvencija za ij , i-je smjer normale ravnine na koju djeluje naprezanje, j-je smjer
komponente odnosno smjer djelovanja naprezanja.

x2
(+1)(+2) =

12

x1

(-2)(+1)

=-

21

Sl. 5.7 Definiranje predznaka

Ako su oba smjera (i,j) pozitivna ili oba negativna tada je komponenta pozitivno oznaena.
Ako je, meutim, jedan smjer pozitivan, a drugi negativan, odnosno ako su razliitog
predznaka tada je komponenta negativno oznaena pa vrijedi:

( i )( j ) = ij

(5.27)

5.9. Dekompozicija tenzora naprezanja na hidrostatiki i devijatorski dio

Opi sluaj napregnutog stanja vrstog deformabilnog tijela moe se prikazati u obliku dva
karakteristina stanja koja se mogu odvojeno opisati tenzorima drugog reda. Pretpostavimo da
se u prvom stanju mijenja samo volumen tijela, a oblik ostaje isti, dok se kod drugog mijenja
samo oblik, a volumen ostaje isti.
Prvo stanje deformacije dogaa se bez sudjelovanja tangencijskih naprezanja, tako da nema
promjene kuteva, a uz prisustvo jednakih normalnih naprezanja u svim smjerovima. Taj dio
deformiranja opisan je hidrostatikim tenzorom naprezanja.
Drugo stanje deformiranja odvija se uz prisustvo posminih naprezanja, a suma odgovarajuih
normalnih naprezanja jednaka je nuli. Taj dio deformiranja opisan je devijatorskim tenzorom
naprezanja.
Dakle, tenzor naprezanja opisan komponentama ij moe se prikazati kao kompozicija
dvaju spomenutih tenzora u obliku:

ij = 0 ij + Sij

(5.28)

gdje je:

1
+ 22 + 33
0 = KK = 11
,
3
3

Sij =

11 0

12

21
31

22 0
32

13

(k=,12,3)

S11

S12

S13

23 = S21
33 0 S31

S22
S32

S 23
S33

(5.29)

(5.30)

U izrazu (5.29) 0 pretstavlja srednju vrijednost normalnih komponenata tenzora naprezanja

KK , a u izrazu (5.30) figuriraju na vandijagonalnim pozicijama posmina naprezanja, dok su
na dijagonali razlike izmeu normalnih komponenata i srednje vrijednosti normalnih
komponenata. Za devijator tenzora naprezanja vrijedi kao to je spomenuto:

S kk = S11 + S 22 + S 33 = 0

(5.31)

odnosno suma komponenata na glavnoj dijagonali je nula.

5.10. Transformacija komponenata tenzora naprezanja

[ ]

Tenzor naprezanja = ij

je tenzor drugog reda i ne ovisi o izboru koordinatnog sustava.

ij slika je tenzora u odreenom koordinatnom sustavu i ovisna je o izboru sustava.

Promotrimo stoga transformaciju komponenata tenzora naprezanja na elementarnom
tetraedru.

23 =

x3
C

23

-2
22 =

xk
k3

22

13 =

13

-1

n1

kk

n2

11 =

11

12 =
21 =

21

xl

kl

km

xm

x2

k1

x1

-3
31 =

31

n3

33 =

12

k2

32 =

32

33

Sl. 5.8 Transformacije komponenata naprezanja

Komponente naprezanja u koordinatnom sustavu (O, x1 , x2 , x3 ) su:

ki = ji nkj
gdje su nkj - kosinusi kuteva izmeu normale k na ravnini

(5.32)

ABC

i koordinatnih osi u

sustavu (O, x1 , x2 , x3 ) .
U novom sustavu (O, x'1 , x'2 , x'3 ) za smijer l komponente tenzora naprezanja mogu se
prikazati kao:

' kl = k1nl1 + k2 nl2 + k3nl3 = ki nli

(5.33)

Kako je ki = ji nkj , izraz (135) postaje:

'kl = ji nkj nli

(5.34)

gdje su nli - kosinusi kuteva izmeu smjera l i koordinatnih osi u sustavu (O, x1 , x2 , x3 ) . Izraz
(5.34) pretstavlja zakon transformacije tenzora drugog reda izmeu dva ortogonalna sustava.
Isto tako za ostala dva smijera m i k novog koordinatnog sustava vrijede tenzorske
transformacije.

'km = ji nkj nmi

'kk = ji nkj nki

(5.35)

5.11. Glavna naprezanja

U nekoj toki presjene ravnine deformabilnog tijela vektor totalnog naprezanja ne poklapa se
openito s normalom na tu ravninu. Meutim, prostornom rotacijom presjene ravnine kroz
odabranu toku moe se postii da vektor totalnog naprezanja padne u smjer normale,
odnosno da oni postanu kolinearni.
Smjer u kojem su vektor totalnog naprezanja i vektor normale na presjenu ravninu kolinearni
zovemo smjer glavnih naprezanja. U trodimenzionalnom prostoru realnoih simetrinoih
tenzora naprezanja postoje tri mogua glavna smijera naprezanja koja ine glavne osi
elipsioda naprezanja ili hiperboloida naprezanja.
Dakle postavljamo uvjet kolinearnosti:

n = n ;

n = (n1 , n2 , n3 )

(5.36)

ili pisano po komponentama:

in = ni

(5.37)

ili razvijeno:

1n 11 12
n
2 = 21 22
n
32
31
3

13 n1
n1


23 n2 = n2
n
33 n3
3

(5.38)

u kojoj je magnituda ili iznos glavnog naprezanja u tom smjeru, a ni su mormale u smjeru
glavnih naprezanja. Koristei supstituirajui Kroneckerov simbol ij moemo pisati

ni = ij n j , ij = ji i in = ij n j tako da izraz (5.37) postaje:

( ij ij )n j = 0

(5.39)

U datom izrazu (5.39) postoje etiri nepoznanice i to tri kosinusa smjera, te vrijednost
glavnog naprezanja u tom smjeru. Uvjet za netrivijalno rjeenje sustava (5.39) ispunjen je ako
je determinanta sustava jednaka nuli:
det ij ij = 0

(5.40)

ili:

11
12
13
21
22
23 = 0
31
32
33
Rjeenjem izraza (5.41) dolazimo do kubnog polinoma po

(5.41)

u obliku:

P( ) = 3 I 1 2 + I 2 I 3 = 0

(5.42)

gdje su 1 , 2 i 3 ( 1 > 2 > 3 > 0) glavna naprezanja. To su korjeni kubnog polinoma

P() ili svojstvene vrijednosti polinoma
naprezanja koje glase:

P() , a I 1 , I 2 i I 3 su invarijante tenzora

[ ]

I 1 = trag ij = ii = 11 + 22 + 33 = 1 + 2 + 3

12 22
1
I 2 = ( ii jj ij ij ) = 11
+
21 22 32
2

(5.43)

23 33 13
+
=
33 31 11

= 11 22 12 + 22 33 23 + 11 33 13 = 1 2 + 2 3 + 31
2

11 12
1
1
1
I 3 = ij jk ki + ii jj kk kk ij ij = det ij = 21 22
3
6
2
31 32

[ ]

13
23 =
33

= 11 22 33 + 2 231312 11 23 22 13 3312 = 1 2 3
2

(5.44)

(5.45)

Vrijednosti I 1 , I 2 i I 3 su nepromjenjive, odnosno, invarijantne u odnosu na izbor i rotaciju

koordinatnog sustava. Glavna naprezanja 1 , 2 i 3 nalaze se na tri meusobno okomite
ravnine u prostoru E 3 , te uglavnom predstavljaju ureene trojke. Glavne ravnine orjentirane
su u smjerovima normala n i = (n1 , n 2 , n3 ) .

Na glavnim ravninama posmine komponente naprezanja su jednake nuli, a normalne imaju

maksimalne odnosno minimalne veliine i predstavljaju ekstreme vrijednosti tenzora
naprezanja. U koordinatnom sustavu glavnih naprezanja matrica tenzora naprezanja je
dijagonalna i ima oblik.

1 0 0
ij = 0 2 0
0 0 3

[ ]

(5.46)

Ako je tenzor naprezanja realan i simetrian tada su i glavna naprezanja takoer realna.
Uglavnom su poredana po apsolutnoj veliini 1 > 2 > 3 > 0 . U prostoru gdje su
koordinatne osi u smjeru glavnih naprezanja (Sl.5.8) vrijedi:

1n = 1 n1 ,

2n = 2 n2 ,

3n = 3 n3

(5.47)

n
n3

.
. . .
. . n1
. .
. .
.

n2
2

Sl. 5.8 Sustav glavnih naprezanja

Budui da vrijedi:

n1 + n2 + n3 = 1
2

(5.48)

za jedinini vektor normale ni tada pomou izraza (5.47) i (5.48) dobivamo:

(1n ) 2 (2n ) 2 (3n ) 2

+
+
=1
2
2
2
1
2
3

(5.49)

to pretstavlja jednadbu elipsoida u prostoru E 3 , a zove se Lameov elipsoid naprezanja.

U sluaju kada sve tri vrijednosti glavnih naprezanja nisu pozitivne ili negativne tada elipsoid
prelazi u hiperbolid. Dakle, mogue su razliite modifikacije elipsoida ili hiperboloida,
zavisno o odnosu i predznaku glavnih naprezanja.

Odreivanje smjerova glavnih naprezanja vri se na temelju izraza (5.39) kao:

12
13 ni1
( 11 i )


( 22 i )
23 ni 2 = 0
21

31
32
( 33 i ) ni 3

(5.50)

gdje za i = 1 odgovara n1 = (n11 , n12 , n13 ) , za i = 2 odgovara n2 = (n21 , n22 , n23 ) , a za

i = 3 odgovara n3 = (n31 , n32 , n33 ) . Netrivijalno rijeenje jednadbe (5.50) moe se zapisati
u obliku:

ni1 ni2 ni3 cos(ni , n1 ) cos(ni , n2 ) cos(ni ,n3 )

+
+
=
+
+
= ri
Ai Bi Ci
Ai
Bi
Ci

(5.51)

gdje je ri konstanta koju treba odrediti, a verificira se direktnim uvrtavanjem u izraz (5.50).
Da bi se zadovoljile gornje jednakosti, Ai , Bi i Ci su kofaktori sljedeih oblika:

( 22 i )
23
32
( 33 i )

Ai =

Bi =

(5.52)

23
21
( 33 i ) 31

Ci =

(5.53)

21 ( 22 i )
31
32

(5.54)

Isto tako vrijedi odnos izmeu komponenata normala u obliku

ni1 + ni2 + ni3 = 1

2

(5.55)

Uvrtenjem izraza (5.51) u (5.55) dobivamo sljedee:

Ai ri + Bi ri + Ci ri = 1
2 2

2 2

2 2

(5.56)

odnosno izdvojimo konstantu ri kao:

ri =

1
2

Ai + B i + C i

(5.57)

nakon ega se dobivaju kosinusi kuteva normala koje pokazuju smjerove glavnih naprezanja
kao:

ni1 = Ai ri ;

ni1 =

Ai
2

Ai + Bi + Ci

ni2 =

ni2 = Bi ri ;

ni3 = Ci ri

Bi
2

Ai + Bi + Ci

ni3 =

Ci
2

Ai + Bi + Ci

(5.58)

5.12. Ekstremna posmina naprezanja

3

t
n3
n

e'3

. .
. ..
.. . .
. n1. . . .

.
n2

e'2

e'1

Sl. 5.9 Ekstremna posmina naprezanja

U nekim analizama naprezanja koristi se koordinatni sustav koji se poklapa sa smijerovima
glavnih naprezanja. Uveo ga je Westergaard, pa se po njemu zove Westergaardov koordinatni
sustav. Neka u prostoru glavnih naprezanja 1 , 2 , 3 > 0 na opoj ravnini imamo vektor
totalnog naprezanja prema (Sl. 5.9) izraen preko normalne i posmine komponente u obliku:

N + T = ( n ) 2
2

ili

T = ( n ) 2 N

(5.59)

Komponente vektora totalnog naprezanja in u Westergardovu sustavu su:

1n = 1n1 ;

2n = 2 n2

3n = 3 n3

(5.60)

Budui da se N moe napisati u komponentama kao:

N = in ni

(5.61)

tada pomou izraza (5.60) dobivamo:

N = 1 n1 + 2 n2 + 3 n3
2

(5.62)

Uvrtenjem izraza (5.60) i (5.62) u (5.59) dolazimo do sljedeeg izraza:

T = 1 n1 + 2 n2 + 3 n3 ( 1n1 + 2 n2 + 3 n3 )2
2

(5.63)

Maksimum ili minimum izraza (5.63) moe se dobiti metodom Lagrangeovih multiplikatora.
Konstruiramo funkciju F u obliku:

F = T n i ni
2

(5.64)

u kojem je skalar zvan Lagrangeov multiplikator, a ni kosinusi smjerova u kojima je

posmino naprezanje ekstremno. Za ostvarenje ekstrema funkcije F imamo:
F
=0
ni

(5.65)

U razvijenom obliku nakon operacije deriviranja imamo:

n1 1 21(1n1 + 2 n2 + 3 n3 ) + = 0
2

n2 2 2 2 (1n1 + 2 n2 + 3 n3 ) + = 0

n3 3 2 3 (1n1 + 2 n2 + 3 n3 ) + = 0
2

(5.66)

Gornje jednadbe zajedno s dodatnim uvjetima:

ni ni = 1

(5.67)

Mogu se rijeiti po i kosinusima smjerova n1 , n2 i n3 .

Prvi skup rijeenja jednadbi (5.66) i (5.63) je:

n1 = 1 , n2 = 0 , n3 = 0
n1 = 0 , n2 = 1 , n3 = 0
n1 = 0 , n2 = 0 , n3 = 1

T = 0

T = 0

T = 0

(5.68)

to pretstavlja rijeenje za glavne ravnine naprezanja u kojima su posmine komponente

jednake nuli.

Drugi skup rijeenja jednadbi (5.66) i (5.63) izgleda:

1
1
, n3 =
2
2
1
1
n1 =
, n2 = 0 , n3 =
2
2
1
1
n1 =
, n2 =
, n3 = 0
2
2

n1 = 0 , n2 =

2 3
2

T = 1 3
2

T = 1 2
2
T =

(5.69)

Gornji izrazi daju maksimalne vrijednosti posminih naprezanja. Oni su polovina razlika
glavnih naprezanja, a djeluju pod kutem od 45o u odnosu na ravnine glavnih naprezanja,
odnosno u simetralnim ravninama dviju glavnih ravnina.

5.13. Naprezanja na oktaedarskoj ravnini

no
3
No

no

e'3
1

0
e'1

e'2

To

Sl. 5.10 Oktaedarska ravnina

Ravnina ABC koja odsjeca jednake odsjeke u koordinatnom sustavu glavnih naprezanja na
osima ( x1 , x2 , x3 ) u smjeru ( 1 , 2 , 3 ) zove se oktaedarska ravnina. Njezina normala n
zatvara sa koordinatnim osima jednake kuteve n1 = n2 = n3 = 1 3 . Naprezanja na
oktaedarskoj ravnini zovu se oktaedarska naprezanja. Jednadba normale no na
oktaedarskoj ravnini je:

no =

1
(e1 + e2 + e3 )
3

(5.70)

Vektor totalnog naprezanja na oktaedarskoj ravnini izgleda:

no = 1n1 + 2 n2 + 3 n3

(5.71)

gdje je:

1 = 1e1e1 ;

2 = 2e2e2 ;

3 = 3 e3 e3

(5.72)

uvrtenjem izraza (5.72) u (5.71) dobivamo:

no = 1e1e1n1 + 2 e2e2 n2 + 3e3e3 n3 =

=

1
3

(e 1 + e 2 + e 3 ) ( 1e 1 e1 + 2 e 2 e 2 + 3 e 3 e 3 )

no =

1
(1e1 + 2e2 + 3e3 )
3

(5.73)

Normalna komponenta naprezanja na oktaedarskoj ravnini je:

No = no no =

1
1
(1e1 + 2 e2 + 3e3 )
( e1 + e2 + e3 ) = 1 ( 1 + 2 + 3 )
3
3
3

(5.74)

Posmina komponenta naprezanja na oktaedarskoj ravnini tada iznosi:

2

To = ( no ) 2 No =

1 2
1
2
2
(1 + 2 + 3 ) (1 + 2 + 3 )2
3
9

1
2
2
2
2
2
2
3( 1 + 2 + 3 ) (1 + 2 + 3 + 2 1 2 + 2 2 3 + 2 31 )
3
1
2
2
2
2
2
2
=
(1 21 2 + 2 ) + ( 2 2 2 3 + 3 )( 3 2 3 1 + 1 )
3
=

1
(1 2 )2 + ( 2 3 )2 + ( 3 1 )2
3

(5.75)