Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Diplomatika I Heraldika Kao Nauke

    Uploaded by

    NedimFerizović
    70 views33 pages
    Poblize upoznavanje s diplomatikom i heraldikom

    Original Title

    Diplomatika i Heraldika Kao Nauke

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    Poblize upoznavanje s diplomatikom i heraldikom

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    70 views33 pages

    Diplomatika I Heraldika Kao Nauke

    Uploaded by

    NedimFerizović
    Poblize upoznavanje s diplomatikom i heraldikom

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 33
    Dr. Azem KoZar Dr. Ivan Balta POMOCNE HISTORIJSKE ZNANOSTI I ARHIVISTIKA Tuzla, 2004. 2. DIPLOMATIKA Diplomatika je pomoéna historijska znanost koja se bavi prou¢avanjem Jomatitkih izvora: isprava (diploma, povelja), akata, raznih ugovora, izvijeS¢a, sudbenih spisa, registara, kartulara i dr., kako bi slude¢i se sopstvenom kritiékom metodom utvrdila njihovu vrijednost kao historijskoga izvora. Rijet diplomatika potite od gréke rijeti diploma, Sto znati podvostrutiti. Historijski tekst u ispravi dine ona mjesta u kojima se uspostavlja ili pobija historijska tvrdnja, a diplomatitki tekst je cijeli tekst isprave: protokol, kontekst - tekst i eshatokol. Naime, historijska nauka se zasniva na pisanim svjedocanstvima (izvorima), narativnim i diplomatitkim. Za razliku od narativnih izvora, koji sa puno maste i slobodnoga stila opSirno govore o nekome vremenu i dogadaju, diplomaticki izvori suhopamo govore samo o jednom éinu pravnoga karaktera. Da bi se mogli koristiti tim izvorima, nuZno ih je podvréi znanstvenoj kritici. Kod narativnih izvora treba utvrditi vige dinjenica, dok kod diplomatitkih izvora prvenstveno treba utvrditi njihovu autentitnost, a Sto je zadatak diplomatike. Diplomatitki se dokument proutava u cijelosti kako bi se utvrdena istina stavila na raspolaganje historijskoj znanosti. Temeljni zadatak diplomatike je da odvoji vjerodostojne od falsificiranih isprava, one originalne i one u prijepisima. Falsificiranje je u srednjem vijeku bila uobitajena pojava. Falsificirane su i papinske isprave. Stoga je papa Inoéentije III (1198-1216) izdao Decretum de crimine falsi, tj. dekret o zlotinu falsificiranja 1198. g., u kojem je dao uputstva kako se moze utvrditi falsifikat (odnosio se na sastav sadrZaja isprave, pismo, predmet na kome je napisana, natin kako je postavljen peéat ina njegovu sliku). Francesco Petrarca je 1361. g. dokazao da su tzv. povlastice koje su date Austriji - Habsburgovcima, koje su navodno dodijelili Gaj Julije Cezar i Neron, falsifikati. Lorenzo Valla iz Firenze i Nicolaus Casunas su 1440. god. oborili tzv. Donatio Constantiniani, kojom je car Konstantin na samrti darovao papi Silvestru L, fj. rimskoj kuriji, crkveni teritorij i Zapadno Rimsko carstvo, i dokazali da su taj falsifikat izradili .na. papinskome dvoru sami rimski svecenici. Matija Flacius Illyricus (1520-1575) je, po uzoru na Vallu, dokazao da su falsifikat i Pseudoisidorove dekretalije, koje je objelodanio u svome djelu Ecclesiastica historia (Centuriae Magdeburgenses) u Baselu u 13 svezaka 1559-1574. godine. U djelu Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia A. Theiner je iznio brojne primjere falsifikata. Jedan od upetatljivih je iz 1200. g. od biskupa Dominika grada Svata, kojega je s biskupske stolice skinuo papa Ino¢entije III. Naime, biskup Dominik se obratio barskome nadbiskupu s ispravom istoga pape kojom mu se vra¢a biskupski poloZaj. Medutim, kralj je Vukan, sumnjajuci u ovo, obavijestio 0 tome papu. A papa, koji je od nadbiskupa dobio prijepis krivotvorene isprave, zatuden vjerovanjem nadbiskupa, Dominiku pie 5.12.1200. godine nadbiskupu: "Ispitujuci pomnjivije zapis krivotvorene isprave, otkrili smo krivotvorenje u njezinu sadréaju i u 61 njezinu stilu pa smo se ne malo zatudili 3to si vjerovao da smo mi tu ispravu izdali, to vie 3to mora’ znati da se apostolska stolica dri obitaja da u svojim ispravama sve patrijarhe, nadbiskupe i biskupe naziva braéom, a ostale pak bilo koje kraljeve ili druge Ijude bilo kojeg reda u nagim ispravama mi nazivamo sinovima, a kada je apostolska stolica upucena samo jednoj osobi, nikad joj ne govori u mnodini, niti se u ispravu stavija vi, va3 i tome slitno. U krivotvorenoj ispravi koja ti je dostavljena u pozdravu se ti naziva’ dragim sinom u Kristu, a u svakoj ispravi koju smo ti mi bilo kada uputili mogao si vidjeti da te nazivamo éasnim bratom... tako nastoj pomnjivije uotavati apostolske isprave kako s obzirom na peéat i vrpcu, tako is obzirom na pergamenu i stil, te ne dopusti da na bilo koji natin zamijeni8 pravu s krivom ili krivu s pravom ispravom.” Austrijski diplomati¢ar Theodor Sickel u djelu Acta regum et imperatorum Carolinorum ispravu definira kao: pisano svjedocanstvo o jednom cinu pravne naravi sastavljeno u odredenom obliku koji se razlikuje po mjestu, epohi, osobama i ursti samog pravnog cina." Italijanski diplomatiar Cesare Paoli u svome diplomatickom priruéniku o ispravi je napisao: Isprava je pisano sujedocanstvo o jednom pravnom Ginu sastavljeno u propisanom obliku koji ima zadacu da joj zajaméi vjerodostojnost i dade dokaznu moé. Kancelarije koje su izdavale isprave, osim same isprave, izdavale su i druge akte koji najée8¢e samoj ispravi prethode ili za njom dolaze. Stoga se razlikuju isprave u uzZem smislu i isprave u Sirem smislu. Njemacki diplomatitari za prvu upotrebljavaju naziv - urkunden (testimonium), a za drugu ~akten. Isprava u uZem smislu je najée&ée povelja ili listina, a isprave u Sirem smislu svrstavaju se najéed¢e u tri skupine: mandata, epistulae i acta (scripturae). Mandata su dokumenti administrativnog karaktera, naredbe, koju vi8a viast upucuje nizoj. Epistulae su korespodencije svih vrsta, pisma pravnoga narativnog karaktera u kojima se primjenjuju ustaljene formule. Acta ili scripturae sluzbeni su spisi koji prethode ispravi ili su posljedica spisa, tj. dolaze iza isprava. Acta mogu biti molbe, izvijeS¢a, koncepti ili evidencije, ine moraju biti pravne naravi. Razvoj diplomatike potaknut je zavr3etkom Tridesetgodi8njeg rata kada je na temelju Wesfalskog mira, utvrdeno da se pomotu starih isprava, moraju urediti sva sporna posjedovna pitanja. To je bio povod za konstrukciju mnogobrojnih falsifikata, koji su doveli do sudskih sporova. Ti sporovi su nazvani bella diplomatica forensia. Primjer takvog spora je izmedu grada Lindau i Zenskoga samostana u Lindau, koji je temeljio svoja prava na ispravi cara Ludovika iz 12. vijeka, te Papebrochove konstatacije u Acta sanctorum 1675. g. da su falsifikati mnoge merovinske diplome izdane u benediktinskom samostanu Saint Denis, te odgovor i polemika Jeana Mabillona na istu konstataciju. U Njematkoj diplomatitar Johann Cristoph Gatterer iz Géttingena, a u Italiji Scipione Maffei u Mantovi doprinose napretku diplomatike 18. vijeka. Poseban znanstveni razvoj u Njemackoj diplomatika biljeZi od izdavanja Monwmenta Germaniae historica (MGH), &ija publikacija sadr2i pet dijelova: Scriptores, Leges, Diplomata, Antiquitates, Epistolae. Theodor von Sickel (1826-1908) osnovao je u Betu 1854. g. Institut fiir osterreichische forschung (danas: Osterreichische Institut fiir Geschichtsforschung), te 62 svojim djelima Beitrage zur Diplomatik 1-8 u Wiener Akademie 1861-1882. g. utvrdio naéela autentitnosti isprava. Od italijanskih diplomatitara posebno mjesto zauzimaju A. Fumagalli s priruénikom Delle Intituzioni diplomatiche, objavijenim u Milanu 1802. g.; Cesare Paoli s priruénikom Programma scolastico di paleografia latina e di diplomatica, objavijenim u Firenzi 1883. g., te Luigi Schiaparelli, Emesto Monaci. Od oko 15 paleografsko - diplomatitkih skola u Italiji, posebno mjesto ima Scuola Vaticana di paleografia e diplomatica. Isprave su pisana svjedotanstva 0 dogadajima pravne prirode sastavljena po ustaljenim nagelima s odgovarajucim oznakama. Osim njih vazni historijski izvori su i pisma i odluke ili mandatni akti. Pisma su priopéenja bez pravnoga cilja i srodna su ispravama. Odluke, spisi i sastavi (mandati, litterae, patenti) su po kategoriji izmedu isprava i pisama, u kojima osobe viseg poloZaja Salju pottinjenima upravno-administrativne ili sudske mjere. Akti su izvijeS¢a, sluzbeno dopisivanje, iskazi svjedoka, zapisnici i sl. koji posredno sluze u pravnim poslovima. Dispozicione ili posloone isprave sudjeluju kod pravnoga posla i omogucavaju da se pravni posao ostvari u pravno stanje. U rimsko i srednjovjekovno doba dispozicione ili poslovne isprave nazivale su se — cartae, tj. isprave koje su imale dokaznu moé. Da je sadrzaj isprave stvaran i istinit, jaméio je potpis notara. Notitiae ili dokazne isprave bile su dokumenti koji ne sudjeluju kod pravnoga posla, nego samo svjedote u veé ranije gotovom i nezavisnom od isprave izvrSenome poslu. Isprave od 9. vijeka gube na vaznosti, a od 10. vijeka dobiva na vaznosti notitiae, nazivana jos i breve recordationis; brevis notitia..., a od 13. vijeka nastaje pravno punovadna notarska isprava ili instrumentum. Sve isprave u diplomatici se dijele na: carske i kraljevske (diplome ili praecepta), papinske i privatne, te javne i privatne Javnom ispravom nazivaju se one isprave koje izdaje onaj koji moze izdavati ispravu s javnom vjerom (fides publica), a to moze biti javna ustanova, viadar, papa, kralj, car... (u Bosni i Humu javne isprave mogli su izdavati banovi, kasnije kraljevi, kneZevi i ugledni feudalci). Privatnom ispravom nazivaju se isprave koje nisu javne, npr. isprave koje je izdavala loca credibilia, isprave svjetovnih i crkvenih dostojanstvenika: Zupana, biskupa, gradova...) Privatne i javne isprave razlikuju se svojim vanjskim (po materijalu na kome je isprava napisana: papirus, pergament, papir, po veli¢ini i obliku pisma, znakovima, mastilu, petatu) i unutraSnjim (tekst, stil, jezik, pravni sadrzaj, historijska imena, dogadaji) osobenostima. Svaka isprava kao dokument pravne naravi pretpostavija dva odvojena lica: primalac (koji ispravu dobiva i tuva, koji daje povod pravnome djelu, koji pravno djelo izvr8ava) i izdavat (koji izdaje nalog za ispravu). Ispravu mogu sastaviti i napisati i primalac i izdavat isprave, ali na njihovu molbu to moze uéiniti i tre¢e lice — pisar ili notar. Isprave su se pisale u kancelarijama, tj. 63 organiziranim ustanovama u kojima su postojali stalni propisi za sastavljanje isprava. Kancelarije su bile vazne ustanove, pa su ¢esto bile pri dvorovima papa i svjetovnih vladara, ali i u samostanima i gradovima. Podto su se nekad pisale isprave i izvan kancelarija (ali sa stalnim i uvazenim oblicima sadrZaja i konstrukcije), otuda su i postojale isprave kancelarijskoga i nekancelarijskoga porijekla. wee Isprave imaju svoje unutrasnje i vanjske osobenosti. Svaka isprava sa aspekta unutra8njih osobenosti, bez obzira na vrijeme postanka ili izdavata, sastoji se od tri najvaznija dijela: - _ protokol (prothocollum): uvodni dio koji obuhvata sve ono Sto se odnosi na izdavaéa, primaoca, ovjeru i datiranje; - tekst ili kontekst (textus, contextus), koji se jo8 naziva a. dispozicioni dio isprave a govori o njenom stvarnom sadrzaju; - _ eshatokol (eshathocolus) je posljednji ili zavr&ni dio i dolazi iza pravnoga dina. Isprave na latinskom jeziku imale su sljedecu strukturu: Protokol se sastoji od: irtvocatio, intitulatio, inscriptio, salutatio. Kontekst se sastoji od: arenga, promulgatio, narratio, dispositio, clausulae finales, sanctio, corroboratio. Eshatokol se sastoji od: subscriptiones, datatio, apprecatio. Invocatio (invokacijom) se doziva Bozije ime na razlitite natine, najéeSée na potetku isprave. Bozije ime moze se dozivati rijetima ~ invocatio verbalis (najéesce Amen), ali i vjerskim simbolom ~ invocatio symbolica, najées¢e kriZem. Intitulatio (intitulacija) sadr2i ime davaoca, pisca ili pisara ili notara isprave. Inscriptio (inskripcija) sadrzi ime i naziv (destinatora) lica koje izdaje ispravu i lica kome je ona namijenjena. Inskripeija je Sesto povezana sa devocijom, tj. posebnim dodatkom na titulu, po milosti BoZijoj, ali isto tako inskripcija moze biti povezana s posebnim pozdravom — salutacijom, te sa imenovanjem pozdrava kome se povelja izdaje - adresom ili adresatom. Salutatio (salutacija) dolazi nakon inskripcije kao neka vrsta pozdrava. (Npr. Salutem in domino). Arenga je uvodni dio isprave, nazivana jo8 i prologus, proemium, exordium, a sadr2i morainu sentenciju, tj. iznosi se za8to je moralno i prikladno da se destinatoru dodijeli ono &to se u ispravi iznosi, tj. da je opravdano ono &to je u povelji naredeno. (Npr.: "Treba zapisati ugovore jer je Ijudsko pamcenje slabo!”). Publicatio (publikacija) ili promulgatio (promulgacija) je javno oglasavanje, odnosno upozoravanje javnosti na ispravu. Ona je kratka a vezana je za rijet stoga, quapropter, proinde, igitur, eapropter. Narratio (naracija) ili expositio (ekspozicija) je navodenje razloga zbog kojih je nastao povod pravnome éinu i njegovoj dokumentaciji. Pri¢anje 0 razlozima moze biti subjektivno ili objektivno, a to je prita koja je prethodila izdavanju isprave, fj. 8ta je sve uticalo na njezino izdavanje. Naracija esto obuhvaca i: petitio, tj. (peticiju) koja govori o tome ko je trazio pravni gin i dokumentaciju, i 64 interven isprave. Dispositio (dispozicija) je pravni gin i najvagniji dio isprave koji sadrai materijalni ili moralni objekt koji se daje destinatoru. Dispozicija je izraz volje izdavata i odluka u pravnome postu koji se dokumentira, odnosno oéitovanje volje izdavata da se izvr’i pravni tin. Dispozicija obitno, kao najduzi dio isprave, potinje s rijetima: Sancimus, Donamus, Iubemus, Concedimus. Clausulae finales (zavrsne klawzule) su formule kojima se 8titi uginak pravnoga Gina, kojima se treba osigurati izvrenje volje izdavata iznesenih u ispravi. Diplomatika razlikuje tri skupine finalnih Kauzula: manje formule (finalne Klauzule) koje Stite pravni éin od izuzetaka, sanctio i corroboratio. Manje formule bile su: clausula praeceptiva (kojom se posebno naglaava da se dispozicija mora izvrsiti), clausula prohibitiva (kojom se zabranjuje na bilo koji postupak kojim bi se sprijetilo izvrSenje dispozicije), clausula derogativa (kojom se oduzima pravo pozivanja na suprotni akt), clausula reservativa (kojom se tite prava trecih osoba), clausula obligativa (kojom se jaméi ispunjenjenje predmeta pravnoga Gina), clausula renuntiativa kojom se neko odri¢e prava poziva na zakone, kako bi mogao udiniti protivne ¢inove odredene dispozicijom. Sanctio (sankcija) je formula kojom se izri¢e kazna onima koji bi neSto udinili protivno odredbama dispozicije, ali sankcija moze biti i nagrada onima koji je izvr8e. Sankcije mogu biti duhovne i vremenske. Sankcije su najées¢e prijetnje svjetovnim, duhovnim i zemaljskim kaznama za prekriitelje odredbi iz isprave. Sankcija je uSla u isprave pod uticajem crkve, a obigno se sastoje od: zakletve onoga koji izdaje ispravu da Ce je izvrsiti, od molbe da i drugi izvr8e odredbe isprave, od prijetnje onima koji to ne budu htjeli uéiniti (duhovna prijetnja - poena spiritualis, i vremenska ili novéana kazna - poena temporalis). Corroboratio (koroboracija) (lat. corroboro = osnaiiti) je formula koja sadrzi napomenu da je isprava pokazana raznim licima, svjedocima, kojim se osigurava pravni utinak, trajnost i svjedoganstvo. Koroboracija je u stvari iziava da je isprava napisana, da ima pecat, potpis, razne znakove i hirograf. Subscriptiones (supskripcija ili potpis) mogao je biti izrazen rijetima (verbalan) ili znakovima (monogram). U potpisu sudjeluju: osobe u sklapanju pravnoga Gina ~ actio, koje daju svoj pristanak (consentientes) i svjedoci. Zatim su tu potpisi ili znakovi osoba koje uéestvuju u pisanju isprava (conscriptio), a to mogu biti notar, kancelar ili pisar. Potpisivalo se éesto (obitno nepismeni) i znakom kriza, tv. "signum manus". Datatio (datacija) je formula kojom se oznaéava mjesto i vrijeme sklapanja pravnoga ¢ina. Formula obitno potinje rijecima: Data, Actum, Factum, Scriptum. Kao datum moze se navesti vrijeme izdavanja ili vrijeme redigiranja isprave. U kancelarijama su se isprave uglavnom datirale na dva natina: po godinama od pr. n. e., odnosno po godinama za tzv. stvaranja svijeta, tj. od 5508. g. pr. n. e. Formula datiranja bila je data chronica, tj. vremenskoga datuma ili data topica, tj. zemljopisnog datuma. iju (interventio), odnosno koja su se ugledna lica uplela u izdavanje 65 Apprecatio (aprekacija) je zavr8na Zelja koja se esto izrazava rijegju amen ili “in dei nomine feliciter". To je izxaz Zelje da sadrZaj isprave bude uspjeSan, a pored toga éesto se u ovome dijelu nalaze i izrazi dobre volje: Vale, Valete, Benevalete. eee Isprave su do nas mogle doci kao koncept, original i kopija. U potetku se sastavijao prvi sastav isprave, koji je u stvari bio koncept, kada se izdavao i nalog za pripremu dokumentacije. Koncept je potom iSao na doradu u kancelariju. Koncipiranje isprave - dictare sastavljao je dicator, po diktatu. U postupku izdavanja isprave valjalo je izvrSiti taksiranje, j. platiti destinatoru izradu isprave. Potvrdu vjerodostojnosti vr8io je sam autor svojim potpisom ili petatom. Izradivanje pisanoga sastava isprava oznatavalo se rijetju grossare ili ingrossare, a pisar isprave se zvao grossator ili ingrossator. Isprave su se mogle sastavljati na razlitite nagine, ali po ujedna¢enim obrascima: po formularima, po starijim gotovim poveljama, po konceptima, po diktatu, napamet, bilje3kama. ZavrSni gin izdavanja isprave bila je ovjera, te predaja primaocu same isprave. Prije predaje isprava se u kancelarijama registrirala, tj. prepisivala u knjige ili registre, a prepisivanje je moglo biti potpuno ili skraéeno. Isprava nastaje slijedom ovih postupaka: - prethodni poslovi: destinator molbom (petitio) moli_ autora za ono &to ¢e biti predmet pravnoga éina; - pravni Gin: sastoji se u izricanju volje da se ostvari odredeni pravni ucinak; - posto se prefektuira pravni éin, autor izdaje naredbu da se sastavi isprava. Originalne isprave su se oznatavale kao autographum ili autenticum, a moglo je postojati vi8e primjeraka originala. Originali su se prepisivali u tzv. kopijalne knjige ili kartulare. Kartulare su uglavnom imale crkvene institucije, koje su se nazivale ponegdje i fidei dignae i locus credibilis, koje su od 13. vijeka ovjeravali sami notari. Kartulari suse razlikovali od registara, sastavijenih u_ kancelarijama izdavata, Kojima su opet srodne tradicionalne knjige crkava i samostana. Tradicionalne knjige su prethodile kasnijim urbarima. U 12. i 13. vijeku postoje: tradicionalne, kopijalne i urbarijalne knjige, a kasnije i lenske knjige 0 feudalnim dobrima i imanjima. Prijepisi knjiga morali su biti ovjereni od strane notara. Ovjerene knjige nazivaju se vidimus ("opazili smo"), a prepisivana isprava naziva se transsumt; citav postupak prepisivanja i ovjeravanja vidimirati ili transumirati. Isprave na grékome jeziku imale su gotovo istovjetne formule koje su imale i isprave na latinskome jeziku. Gréke isprave se dijele u dva osnovna tipa: hrisovulje i prostagme. Hrisoouljom se naziva isprava koja ima zlatni petat na viseéoj svilenoj vrpci. Hrisovulja je privilegij, nazivan na zapadu “zlaina bula’, a koju su izdavali vladari i despoti Vizantije, Bugarske, Srbije; zato je hrisovulja dekorativnoga oblika sa snagom zakona, drzavnih ugovora, darovnica i dodijeljenih imuniteta. 66 Hrisovulje su imale protokol, tekst i eshatokol. Protokol se sastojao obitno od: invokacije, intitulacije s devocijom, inskripcije s adresom i ponekad sa salutacijom. Prijelaz izmedu protokola i teksta ¢inili su arenga i promulgacija. Glavni dio isprave dinili su ekspozicija s naracijom i peticijom, te dispozicija sa sankcijom. Eshatokol se sastojao od koroboracije sa datumom, te aprekacije i potpisa viadara. Ponekad se hrisovuljama dodavala bilje’ka inovnika koji je sastavljao i kontrolirao ispravu, tzv. konikloma, Na poéetku hrisovulja obieno je stajao krizZ iza kojeg su slijedile uobigajene formulacije hrisovulja, Prostagma je isprava upravnih odredbi ili carevih naredbi. Dok je hrisovulja bila zakonska odluka, prostagma je samo administrativna naredba. Hrisovulje su ne&to duze u sadrZaju od prostagmi, a u datiranju hrisovulje imaju mjesec, indikeiju i godinu, dok prostagme imaju samo mjesec i indikciju. Hrisovulje imaju li¢ni vladarev potpis, a prostagme imaju umjesto potpisa datum: odnosno menologem, koji je vladar osobno stavljao. Prostagme su imale najéeSce vo8tane peéate, ali su mogle biti i bez pevata. Edikt je bila zakonska odredba namijenjena celokupnom stanovni8tvu dréave ili glavnoga grada. Novela je bila vrsta prostagme, manje vaznosti od edikta a vece od obi¢noga dekreta. Novela je zapravo bila primjedba vladara na molbama. Napomena je primjedba vladara na molbama, protokolima. Kodikel je bila svetana povelja o stupanju na prijestolje cara ili o darivanju nekoga visokog dvorskog dostojanstvenika. Tnozemna pisma su posebne vrste povelja koje je car upucivao stranim vladarima, velikaSima i papi. Ta su se pisma zvala i grafe, antigrafe, basilikon, knjiga ili gramamati. Inozemna su pisma bila dvojezitna: na grékom, latinskom ili arapskom. Osim carskih hrisovulja, postojale su i despotske povelje koje su se dijelile u dvije grupe: : - na isprave (povelje) koje su izdavali legitimni despoti, sinovi cara koji je vladao u Carigradu, - na isprave (povelje) koje su izdavali despoti s pretenzijama na vlast u Vizantiji, npr. povelje epirskih despota sa srebrnim petatom a ponekad i zlatnim petatom, zatim solunskih despota, peloponeskih ili morejskih despota, srpskih despota itd. Gotovo sve isprave su pisane na pergamentu, a one u carskoj kancelariji ponekad i od finoga papira u 11. i 12. vijeku. Hrisovulje su od 1249. god. do 1453. god. i dalje pisane na pergamentu, a prostagme na papiru. Mastilo je bilo u Vizantiji zlatno ili purpurno, a ponekad i u drugim bojama. Sastavljavi i pisari isprava u Vizantiji su se nazivali nomik ili tabelion. Tabelioné (tabulari) su bili organizirani u korporacije sa svojim primicerijem (prvakom) kao starjesinom. Nomici nisu imali svoje organizacije kao tabulari. Medutim, imali su vi8i rang od tabulara i bili su obitno svecenici. Tabelioni su imali svoja sjedista u gradovima i provincijama gdje su sastavljali isprave za razlitite potrebe. Na isprave su stranke i svjedoci stavljali svoje potpise (gramata). 67 Tabelioni su katkad pravili schede (ceduljice) 0 Zeljama stranaka po kojima su isprave ispisivali na dist papir, koje nisu imale javnu vjeru (fidem publicam). Lu Vizantiji su bili eesti historijski i diplomaticki falsifikati, ali jo8 ee8¢i tzv. kancelarijski falsifikati. Falsificirali su se osim isprava i akti i spisi, u éemu je ponekad sudjelovao i veci broj crkvenih lica i kaludera. Poznat je falsifikat tzv. triju povelja cara Vasilija Il. u korist Ohridske athiepiskopije izvrgen 1272. god. od strane vizantijskog cara Mihajla VI. Paleologa. Kao i kod ostalih evropskih kancelarija dvorska kancelarija hrvatskih narodnih vladara bila je sliéno uredena. Kancelariju su sa¢injavali kancelar i notar, Koji su obitno bili svecenici. Isprave su imale latinske nazive: scripta, cartula, tabulla, litterae, confirmatio, donatio, testamentum, decretum, _privilegialis, chirographum, paginula, scriptum, pagina. Najstarije bosanske vladarske isprave iz 9. vijeka imaju oblik karte i imaju dokaznu moé. Ove isprave zamijenile su od 12. vijeka noticije, koje su uglavnom sacuvane u prijepisima, a koje imaju dosta pogrjeSaka, posebno u protokolu i tekstu. Uz prijepise postoje i lazne ili falsificirane isprave, tzv. podmetnute ili acta spuria, I u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj su postojale privatne i javne isprave (avne isprave su: banova, knezova, kraljeva i hercega, a ostale su privatne). Isprave bosanskih, hrvatskih i srpskih vladara imale su gotovo sve elemente srednjoevropskih isprava. Takav je primjer isprave kneza Trpimira od 4, marta 852. godine koja sadrzi: invokaciju, datum s indikacijom, arengu, intitulaciju s devocijom, naraciju, peticiju, dispoziciju, sankciju s kontaminacijom, fj. formulom proklinjanja, actum ili actio, koroboraciju, potpise ili supskripciju, signum manu. Isprave ugarske dvorske kancelarije su slitne ovo. Isprave i privilegije su u Ugarskoj pisane obitno na pergamentu s crnim mastilom (tintom). Petati su bili od voska ili metala. Vo8tani petati: signum simplex ili signum duplex bili su jednostrani ili dvostrani, a imali su s jedne strane sliku. Metalni petati bili su dvostrani. VoStani petati zvali su se sigillwm, a metalni obulla, a mogli su biti utisnuuti ili vise¢i. Cesto su se izdavale svetane isprave - darovnice, zbog javnih zasluga i kao donacija koju su pojedinci dobivali. U Dalmaciji su od 11. vijeka postojali notari, koji su imali pravo po gradovima izdavati isprave. U Istri se 932. godine po prvi puta u historijskim izvorima javlja notar u Kopru, a od 991. godine i notar u Poretu. Isprave koje je notar izdavao imale su "javnu vjeru" (fides publicam) i vazile su kao dokazno sredstvo na sudskim sporovima. Krajem 12. vijeka notarijati postoje u svim dalmatinskim gradovima, kao vrlo vagna institucija. Notarska isprava ili instrument je potisnula staru kartu iz javne upotrebe. Notarijati su izdavali instrumentum, ali na molbu tzv. rogatia (akt se zove rogatio, a notar rogatus, tj. umoljeni notar). Rogatus se sastavljao po molbi stranke: koncept (sheda), koji je unosio u svoju notarsku knjigu (liber imbreviaturarum ili 68 abreviaturarum). Poslije rogacije, a najmanje za tri dana, notar je morao izdati samu ispravu, a na temelju sastava (zapisa) koji je prethodno unio u notarsku knjigu. Sam posao sastavijanja i izdavanja instrumenta nazivao se in publicam formam redigere. Izdatu ispravu notar je ovjeravao svojim notarskim znakom signum notarii (monogram), kojega je ispod teksta ispisivao rukom. ZavrSena isprava, ovjerena, sti¢e javnu vjeru i postaje fidem publicam. U dalmatinskim gradovima od 13. vijeka, pored notara, ispravu je morao pregledati i postavijeni gradski ¢asnik, koji se na sjeveru Dalmacije nazivao examinatores, a u juznoj Dalmaciji auditores. Od 14. vijeka u pojedinim dalmatinskim i istarskim komunama ima i po nekoliko notara, od kojih je jedan komunalni, drugi je potestatov (isprave su se sastavijale u prisustvu svjedoka, stranaka i eksaminatora), itd. Postojale su dvije vrste isprava: isprave o kupovini i isprave 0 darovanju. Isprave o kupovini su se sastojale od: pravnog ugovora o kupovini, ispunjenja kupovine i formule iz koje proizlaze duinosti za prodavaéa. Isprave o darovanju sastojale su se od: izjave, imena darovaoca, imena onoga kome se daruje i predmeta darovanja. Testamente ili oporuke notari su pisali u prisustvu oporucitelja, te prokuratora komune ili eksaminatora. Oporuku je trebao notar javno protitati i uvesti u svoj koadern ili notarsku knjigu. Poseban oblik isprave u kojoj se izricala posljednja volja nazivala se kodicil. Po kodicilu je oporuditelj mogao odrediti izvrSitelja oporuke, tutore i legate, ali nije mogao kodicilom postaviti nasljednike. Za nasljedstva, kupovinu, prodaju ili otudenje morala se sastaviti jaona isprava. Notar, koji bi ispostavio laZnu ispravu, novéano je kaZnjavan, uklanjan s posla, a ako nije mogao platiti kaznu odsijecana mu je desna ruka i vr8eno njegovo trajno protjerivanje iz grada. Ugovori su se ponajvise sklapali na javnim trgovima, privatnim kuéama, crkvama i samostanima. Sastavljanje javnih isprava u Bosni i Slavoniji potelo je jo8 u 12. vijeku. One su obitno pisane na pergamentu po uzoru na ugarsku dvorsku kancelariju. Medutim, u Slavoniji su od 13. vijeka postojale i posebne ustanove, tzv. loca credibilia (vjerodostojna mjesta) obitno u kaptolima i samostanima u kojima su se izdavale isprave. U loca credibilia na ispravama su se izdavali peéati, a sastavljao ih je obitno komornik lektor. Kasnije je komornik lektor imao i svoje pisare ili notare za sastavljenje isprava. Loca credibilia izradivale su i autenti¢ne prijepise izdatih isprava transumpta authentica, koje su imale vaznost ako se izgubi originalna isprava. : Dubrovnik je imao drzavnu kancelariju vrlo rano sa pravnicima i notarima 8kolovanim u Italiji. Pored svoga grada, Dubrovéani su osnivali svoje notarske kancelarije od Albanije do Ugarske gdje su i8li na trgovatka putovanja. U osnovanim notarskim kancelarijama Dubrovéani su postavijali_ starjegine kancelarija, koji su se nazivali: dijak, logotet, kanzilej ili gramatik, a u tim kancelarijama izdavale su se isprave pisane i latinicom i cirilicom. Dubrovacke su isprave imale, za razliku od drugih isprava, u sankeifi i zakletvu - anatemu, a na ispravama se gotovo nikad nisu potpisivali i nisu navodili svjedoke. 69 Datiranje je bilo na potetku isprave, te od 14. vijeka navodeno je da su pisane u vijecnici ili palati grada Dubrovnika. U Bosni su notarske kancelarije postojale od 12. vijeka, u pogetku pod uticajem dubrovatke notarske kancelarije. Pisari su se u Bosni nazivali: dijak, pisar, logotet. Postojale su kancelarije za latinska i za cirilska pisma (irilicu i bosanéicu). Latinska pisma, odnosno isprave, bile su sli¢ne onima u Hrvatskoj, odnosno u Dubrovniku. Bosanske ¢irilske isprave imale su slijedece elemente: invokacija, intitulacija, inskripcija, zakletva, dispozicija, aprekacija, pisar i datum. Po ovom formularu sastavijena je i prva bosanska isprava (pisana je bosanéicom) ~ povelja (pismo) Kulina bana iz 1189. god.(vidi sl. 2.1. na str. 76) Bosanski nazivi za dokumente odnosno isprave su: knjiga, list, zapis, pisanik, zapisanije, slavo, povelja, hrisovoj i dr. U Humu (Hercegovini) postojale su posebne notarske kancelarije osnovane u 13. vijeku na dvorovima humskih velika’a. Nazivi za pisare humske viastele su: arhidijak, nadvorni dijak, dvorski dijak, logotet. Na isprave humske vlastele imale su uticaj dubrovatka, bosanska i srpska kancelarija, tako da je u upotrebi preteZno simbolitna invokacija na pismima i verbalna invokacija na ispravama. (vidi sl. 2.2. na str. 77). U Stbiji, odnosno u Ra’koj je dvorska notarska kancelarija osnovana u 12. vijeku. Logoteti i dijaci se spominju kao pisari isprava. Od 14. vijeka u Srbiji postoje i javni notari, nazivani i nomici, a koji su pisali ugovore i javne listine. Dréavne kancelarije su u Srbiji obiéno putovale sa svojim vladarima. Isprave su uglavnom upotrebljavale simbolitku invokaciju na pogetku samoga teksta isprave. Dok u prvim ra8kim ispravama nije bilo arenge (proemium), onda se zato obilato u ispravama koristila sankcija - anatema. Sve srpske isprave imaju potpis, i to u pravilu vladara. Svjedoci se u vladarskim ispravama spominju rijetko, ali zato éesto u privatnim ispravama, tzv. milosnici, koji su svjedotili da je akt isprave autenti¢an. Najstariji nazivi za akte i povelje u RaSkoj, odnosno Srbiji su: povelenije, pisanije, povelja, knjiga, zapisanije. Obitno su povelje pisane na papiru i pergamentu sa crilom (mastilom) u raznim bojama. Isprave za Stefana Deéanskog, nazivaju se hrisovulje (vidi sl. 2.3. na str. 78) ili slovo. U stvari, ctkvene isprave u Srbiji nose naziv hrisovulja, slove, a poslije propasti srpske driave knjiga. Pored latinskoga i srpskoga jezika, srpski viadari izdavali su isprave i na grékome jeziku, kao: svetogorske, tesalske, arbanaike, epirske i menikejske. Obitno su gréke isprave bile s voStanim pegatom, slitno vizantijskim prostagmama, a imale su potpis na vizantijski natin - menologemom. Pravila 0 izdavanju historijske grade su razlitita, ali svakako potinju pripremnim radovima, tj. u odredivanju teritorijalnog opsega (ambitus) i hronoloskog okvira (limites). Diplomati¢ko izdanje moze se objaviti: u cijelosti (in extenso), u izvatku (in extracto), i u sazetom sadrzaju (in regesto). Sudionici srednjovjekovne isprave su: auctor (concessor), onaj koji vr8i pravnu radnju, darovatelj, oporuditelj (njem. aussteller), descinatarius, onaj _kome je namijenjen pravni Gin, rogatarius (scriptor), pisar isprave (rogatu = zamoljen da napige akt). 70 Spoljne (vanjske) karaKteristike diplomatitke isprave Cine: materijal na kojem je isprava napisana, grafitki znak na ispravi (monogram) i pisani znak nazvan «rota» (oblik kriza ili natpis «Bene valete»), notarski znak («signum notarile» ili «signum tabellionis»), zatim tinta, pismo i pecat. O materijalu i pismu je vec bilo rijeci. Peéat na ispravi mogao je biti vostani ili metalni, razlitito pri¢vr8cen: vrpei («sigillum pendens») ili utisnut («sigillum impressum»). Peat je mogao bil razlititoga oblika (okrugli, ovalan, kvadratni...) i tipa (vladarski, konjanitki, pjeSavki, heralditki, hagiografsko-svetatki, monumentalni - utvrda s natpisom...) Diplomatika dijeli isprave na javne i private. Javna isprava («fides publicam») ili kraljevska («praeceptiones regales»). Privatna isprava («chartae pagenses») je uglavnom notarska isprava ili kaptolska (crkvena) isprava. Srednjovjekovlje je puno falsifikata: otklanjanje veceg ili manjeg dijela teksta brisanjem ili struganjem (abolitio, rasura), umetanjem novoga teksta (interpolatio), a postoje i potpuno izmisljene isprave (acta spuria). Promatrajuci isprave sa aspekta unutarnjih karakteristika za vecinu bosansko-humskih povelja moze se re¢i da su imale slijedecu strukturu: uvodni dio - protokol, sredi&nji dio - tekst, kontekst ili korpus, te zakljuéak — eshatokol. Protokol sadr2i slijedece elemente: - INOVACATIO - formula dozivanja imena Bozijega (invocatio verbalis ili invocatio symbolica); - INTITULATIO - sadrzi ime pisca isprave (Tortconis dei gratia rex Bosne...,) - DEVOTIO - izrazava utemeljenost politi¢ke vlasti u BoZijoj milosti (Innatus munere diuino, Domini Dei Gratia, dei gratia banus); - INSCRIPTIO - sadrzi ime i naslov destinatora (Omnibus Christi fidelibus tam presentibus quam futuris); - SALUTATIO ~ formula pozdrava (Salutem in domino...). Tekst, kontekst ili korpus ima slijedece dijelove: - ARENGA - sadrzi op¢u filozofsku, moralnu, teolo’ku ili pravnu misao pobo%nim rijetima i biblijskim citatima. (Arenga - oporuka najéese izrazava misao buduéi da se ne zna tas smrti, razborito je da se raspodijeli nasljedstvo...); - PUBLICATIO (ili promulgatio) - kratka formula javnoga oglaSavanja isprave (vezana za arengu rijecima «igitur» i «eapropter»); - NARRATIO ili expositio — navodenje okolnosti i razloga koje su prethodile pravnome éinu donodenja isprave. (Pritanje u tekstu o naraciji moze biti subjektivno i objektivno); - PETITIO - potvrda uglednih lica o autentitnosti isprave; - INTERVENTIO - lica koja su se kod autora isprave zauzimala za izdavanje isprave destinatoru; - DISPOSITIO - sadr2i materijalni ili moralni objekt koji se daje destinatoru (najvazniji dio isprave); - CLAUSULAE FINALES ~ formula kojom se 8titi utinak pravnoga éina; - SANCTIO - formula kojom se izrite kazna (duhovna ili vremenska) onima koji sprjetavaju izvr8iti dispoziciju; 7 - CORROBORATIO - osnazenje, formula kojom se osigurava pravni udinak, trajnost i svjedotanstvo isprave. To je svjedotanstvo da je isprava pokazana svjedocima koji ée na nju staviti znak kriZa (krsta) ili je samo dotaknuti. Eshatokol (zakljuéak) ima slijedece elemente: - SUBSCRIPTIONES (potpisi ili znakovi) - potpisi onih koji sudjeluju u sklapanju pravnoga éina (actio) i daju pristanak (consentientes), te lice koje pise ispravu (conscriptio). Broj svjedoka bio je razlitit (3-7); - DATATIO - formula koja oznatava vrijeme sklapanja pravnoga ¢ina. Datiranje obitno potinje s rijetima actum (odnosi se na radnju) i datum (odnosi se na vrijeme). Pored datuma (ispred ili iza) stoje éesto i mjesta izdavanja pravnoga ¢ina; - APPRECATIO - formula izra%avanja volje da sadrzaj isprave bude uspjeSan: (Pored aprekacije nalaze se ponekad i izrazi dobre volje: Vale, Valete, Benevalete); - SCRIPTORES (pisari) — u ispravi se ponekad navode i njezini pisari: (Ego Theodorus Diplomatitka analiza povelje (isprave) Kulina bana Dubrovéanima omoguéava nam bolje razumijevanje naprijed iznijetih unutrasnjih svojstava bosanskih isprava. Transkripeija isprave Kulina bana: “In nomine patris et filii et spiritusl sancti amen. Ego banus Culinus Bosene iuro comiti Geruasio et omnibus Raguseis rectum amicum fore perpetuo et rectam uobiscum pacem manutenere et amicitiam ueram, et omnes Raguseos per totam terram nostram ambulantes mercantes seu habitantes uel transeuntes recta fide et conscientia wera recipere absque ulla datione, nisi quis suam per uoluntatem mihi donum dave uoluerit, et aput nos dum fuerint manutenere, et consilium eis prebere ut nostre persone ad nostrum posse absque fraude et malo ingenio. Sic me deus adiuuet et hec sancta quator euangelia."’ Bosaniéni tekst ove isprave u kojoj je i datacija glasi: () + ¥ une ona 1 cua x eaevora ayxa, (2) (Ja ban Sochanexn Kyau) (3) npreesajy tebb, xneaxxe Kphoamy 1 encbm rpakasr Dy6pompuany mpa- phi npwhremb 6putn Bamn ond cosh HO RHA, MPAs rox APHAATH Cb Ba- won n mpasy whpy, go Kors chirh sue) (4) Boer HySpospuane xupe Xone no MocMy Bxagaunjy

    You might also like