Vinja Lachner, mag. iur.

Jelena Rokar, mag. iur.

Pravni Fakultet Sveuilita J.J. Strossmayera u Osijeku

Graanske kodifikacije u Europi s posebnim osvrtom na 19. i 20. stoljee

The idea of creating a general law which will include a comprehensive system of private law
is the result of the needs of modern (bourgeois) society at the time and economic relations.
Such a general law should apply to wider idea and include one or more of the then state of the
same spoken language. The very term civil code in terms of legally sanctioned systematic
collection of private or civil law (codification) is crystallized in terms of terminology during
the burgeois law and science. Apart from the leading lawyers and middle class who supported
the idea of codification of law, there is no doubt that impact on the creation and development
of major codification in Europe gave the School of natural law. However, the most significant
impact on the codification of private law in Europe have been given by a philosophical
doctrine of the Enlightenment in the 18th century. Codification was first started in the German
lands and the first complete series of codification in Europe originated in the electoral
principality of Bavaria 1756th under the name Codex Maximilianeus bavaricus Civilis. Also,
it is the oldest collection of private law in the German countries. However, the most famous
"product" of the codification movement is certainly the French Code Civil. Except of the Civil
Code which will be the role model to the most of bourgeois states, it needs to be mentioned
the Allgemeines brgerliches Gesetzbuch (ABGB) and the German civil code named
Brgerliches Gesetzbuch. Their efforts to create civil codes have proved to be very successful
because they will affect the decision-making and other civil codes in existing or being created
later bourgeois states. Thus, the influence of the French Civil Code expanded to the countries
that Napoleon had won, and among them should be included Switzerland and Swiss
Zivilgesetzbuch which served as the fundamental base of creation of a new Civil Code of
Spain 1942s, and the Greek Civil Code from the 1940s. Also, the German civil code
influenced on the legislation of other countries, and here is mainly to point out that it had
significantly influenced the construction of the Italian Civil Code (Codice civile) from 1942.
Awareness of the importance of civil codes for the civil and legal existence and stability will
have an effect on some smaller states, wich confirm us the examples from the history of the
Yugoslav people: Serbia, which delivers 1844th its "Civil Code of the Principality of Serbia",
Montenegro, which brings its "Common Civil Code 1888th by Baltazar Bogii, and Croatia
which at the Great Parliament in 1861. decides to retain the application of only ABGB,
among the "judicijelnim" laws imposed during Bach's absolutism.
Keywords: French Code Civil, Allgemeines brgerliches Gesetzbuch (ABGB), Brgerliches
Gesetzbuch, Swiss Zivilgesetzbuch.

1. Code Civil
Francuski graanski zakonik, poznat pod izvornim imenom Code civil ( La Code
Franais) uz Austrijski graanski zakonik predstavlja jedan od najutjecajnijih izvora
graanskog prava te nacionalnih kodifikacija europskog i izvaneuropskog pravnog podruja.
Iako je proglaen poetkom 19. stoljea pod utjecajem Napoleona, Code Civil predstavlja
izuzetno moderan instrument, koji se unato brojnim drutvenim promjenama u Francuskoj
uspio odrati na snazi u razdoblju duljem od dvije stotine godina. Imajui to na umu, u
nastavku radu, pokuat emo sustavno prikazati sadraj Code civila, povijesne prilike koje su
prethodile njegovom donoenju te utjecaj na donoenje drugih kodifikacija graanskog prava
u razdoblju 19. i 20. stoljea.
1.1. Postupak donoenja Code Civile-a
Promatrimo li prilike u kojima se ukazala potreba za ureenjem i kodifikacijom
graanskog prava na podruju Francuske moramo se prisjetiti Francuske revolucije i njezinih
temeljnih ideja izraenih u Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina iz 1789. te teorijskih
uenja kole prirodnog prava i Gottingenske pravne kole 1 pod okriljem kojih se u ostalim
dijelovim Europe poinje kodificirati privatno pravo.2 Code Civil je zakonik Treeg
carstva, dakle buruazije koja je u borbi francuske revolucije protiv feudalnih vladujuih
struktura i poslije pada Napoleona, dakle za vrijeme restauracije, dola do politikog utjecaja.
Deklaracija proklamira ideju liberalnog i demokratskog odreenja slobode s posebnim
naglaskom na individualnost ovjeka koji se pojavljuje kao temeljni subjekt prava. Osim toga
posebno je naglaeno individualistiki determinirano naelo prava vlasnitva te naela
jamstva prava i podjele vlasti kao osnovni postulati pravne drave. I Code Civil poiva na
nekoliko osnovnih ideja nastalih u revoluciji: jednakost svih pojedinaca pred zakonom,
nepriznavanje privilegija steenih roenjem, sloboda vjeroispovjesti, sekularizacija drave,
pravo na izbor zaposlenja, jaanje obitelji. 3 Uoi Francuske revolucije Francuska nije imala
jedinstveni pravni sustav. Obino se kae da je na sjeveru zemlje vailo obiajano, a na jugu
pisano pravo. Granica izmeu ta dva pravna sustava prostirala se pravnom linijom do ua
rijeke Garone na zapadu, do eneve na istoku.
Kako su brzina i uestalost promjena propisa unosili pravnu prazninu i odreeni
stupanj nesigurnosti na podruju privatnog prava ve je Ustavotvorna skuptina nastojala
kodificirati podruje graanskog prava. Prvi pokuaj zabiljeen je 1790. godine, tonije 05.
listopada kada je skuptina donijela odluku o potrebi kodifikacije, no nekoliko pokuaja
izrade zakonika koji su potom uslijedili (1793, 1974. i 1796.), bili su bezuspjeni.4
Donoenjem Konzulatskog ustava 15. prosinca 1799. izvrna vlast u Francuskoj
pripala je trojici konzula. Prvi konzul je Napoleon Bonaparte te je prema ustavu imao pravo
predlaganja zakona, uredaba i dravnog prorauna, druga dvojica konzula su navedana u
ustavu, no njihova je uloga u odnosu na Napolena bila formalna i savjetodavna samo u nekim
pitanjima. Takva je organizacija vlasti bila pretpostavka koja je Napoleonu omoguila
intervenciju prema izradi i donoenju Code Civile-a. Napoleon je smatrao kako je pravno
1

kola prirodnog prava vezana je uz Francusku, ishodita prosvjetiteljstva i racionalistikog modela, dok je
Gottingenska prava kola naglaavala nunost kodifikacije s osobitim osloncem na povijesnu svijest i iskustvo.
2
. Kurtovi, Opa povijest prva i drave- II. knjiga, Novi vijek, Zagreb 1994. str. 200.
3
T. Hoberg., The Civil Code- an Overview,
http://www.napoleonseries.org/research/government/code/c_code2.html, 09. 11. 2011.
4
Ibid.

ureenje graanskog drutva najvanija pretpostavka politikog sustava. Mo se ne treba

temeljiti samo na vojsci ve i na zadovoljnim graanima. Novi graanski zakonik trebao je
pruiti stanovitu sigurnost i ukupnost pravnih naela u ureivanju valsnikih i poslovnih
odnosa francuskih graana.5
13. srpnja 1800. godine Napolen je imenovao etverolano povjerenstvo sa zadatkom
izrade jedinstvenog graanskog zakonika za Francusku. Komisija su inili: Jean-tienneMarie Portalis, povjerenik Pljenidbenog suda, Flix-Julien-Jean Bigot de Prameneu,
povjerenik Kasacijskog suda, Jacques Maleville, sudac Kasacijskog suda i Francois-Denis
Tronchet, predsjednik Kasacijskog suda.6 Takav sastav povjerenstva u sebi je objedinjavao
kompromis razliitih pravnih tradicija i shvaanja, Tranchet i Bigot su potekli sa sjevera
Francuske gdje se primjenjivalo obiajno pravo, do su Portalis i Mallevile potekli s juga gdje
se primjenjivalo rimsko pravo.
Prvi nacrt zakona komisija je izradila u razdoblju od 4 mjeseca. Prvotno se o nacrtu
Coda raspravljalo na sjednici Kasacijskog i Apelacijskog suda, a potom u Dravnom savjetu ,
ijim je sjednicama esto predsjedavao i sam Napoleon. Konanom tekstu zakona 1801.
usprotivio se Tribunat, a potom i Zakonondavno tijelo. 7 Napoleon je u sijenu 1802. povukao
prijedlog Code Civile-a kako bi izbjegao njegovo odbijanje u cijelosti te je izmjenama u
sastavu Tribunata osigurao potrebnu veinu za donoenje Code Civile-a. U razdoblju izmeu
oujka 1803. i oujka 1804. Zakonik je bio izglasan u 36 posebnih zakona, a svi su oni
Zakonom od 21. oujka 1804. ujedinjeni u jedinstveni akt od 2281 lanaka pod nazivom Code
Civile (Graanski zakon).
Istovremeno, izrijekom je zabranjena uporaba obiajnog prava, rimskog prava, starih
zakona, ordonansa, statuta gradova i privilegija pokrajna za sva podruja koja je sadravao
novi zakonik. Code Civile je oznaavao novi pravni poredak izrastao na tekovinama
francuske revolucije koji je teio k ukidanju feudalnih privilegija plemstva te nastojao
osigurati interese graanskog drutva.
1.2. Sadraj Code Civila
Po uzoru na rimsko pravo, tonije na Justinijanovu kodifikaciju, Code Civile je podjeljen
na knjige, knjige na naslove, a svaki se naslov odnosi na odreeni dio prava kao npr.
nasljeivanje, brak, usvojenje... Izvorno se sastojao od 2281 lanaka. 6 lanaka ini uvodni
dio, a 2275 lanaka rasporeeno je u knjige.8

Prva knjiga naslova O osobama (l.1- 515.) ureuje statusnopravni, obiteljski i

obiteljskopravni poloaj fizikih osoba.
Druga knjiga nosi naslov O vlasnitvu i razliitim oblicima vlasnitva (l. 516.710.) obrauje stvarnopravne institute.
Trea knjiga O razliitim nainima stjecanja vlasnitva (l. 711.-2281.) normira
nasljedno pravo, obvezno pravo, ureenje imovinskih odnosa izmeu branih drugova,
neke vrste ugovora te zalono pravo.

P. Van den Berg., The politics of European Codification, Groningen 2007., str.206.
Ibid.,4.
7
Zakonodavni postupak bio je ureen Ustavom, tako da je za svaki dio postupka bio predvien zaseban organ.
Pravo predlaganja zakona imao je samo prvi konzul potom je prijedlog zakona pravno oubliavao dravni savjet,
pretresao ga tibunat, a potom je odluku o prijedlogu zakona donosila zakonodavna skuptina. Vidi: . Kurtovi,
188.
8
Od 2281 izvornih lanaka Civil Code-a, oko 1200 je sauvano u originalnom obliku. Vidi: C. Delplanque,
Origins and impact of the French Civil Code, http://www.afhj.fr/ressources/french-code-civil.pdf, 13.11. 2011.
6

Code Civil nije ponikao samo iz duha francuske revolucije, koja je radiklano ukinula sve
feudalne institucije starog reima istaknuvi nove vrijednosti, ve je u sebi uklopio rezultate
dugog povjesnog razvoja spajajui tradicionalne i nove institute. 9 Odredbe koje su ureivale
poloaj ene, nasljeivanje i komunalno vlasnitvo temeljile su se na obiajnom pravu, a
rimsko pravo bilo je izvor za ureivanje prava vlasnitva, obveza, ugovora i imovinskih
odnosa branih drugova. Kraljevske ordonanse su normirale statusnopravni poloaj fizikih
osoba, pitanja darovanja oporuke, postupak dokazivanja i zalono pravo. Zakoni iz doba
Velike buroaske revolucije ureivali su dio Code-a koji se odnosio na punoljetnost, brak te
odnose izmeu zakonskih nasljednika. Kanonsko pravo je ureivalo onaj dio branog prava
koje nije bilo ureeno ni u jednom drugom pravu.10
U pogledu stila i jezika Code Civil je postigao izuzetnu jasnou i pravnu tehniku.
Zauujue je kako je na samom poetku kapitalistikog razvitaka pravna tehnika dosegla tu
razinu. Jezik zakona je ist, jasan, siguran i kratko interpretiran. Preglednost i shvatljivost
njegovih formulacija, izbjegavanjem upuivanja na druge lanke i bez pretjerane uporabe
pravno-tehnikih termina omoguavaju laku razumljivost i uporabu.11 Kada su u pitanju
preciznost, jasnoa i otroumlje Code civil je u svojih 2281 lanku dominantniji od
Austrijskog ABGB-a, a obzirom na jasnu strukturu i epigramatiki jezik prednjai i
Njemakom BGB-u (Allgemeine Burgerliche Gesetzbuch).12. No, snano politiko uvjerenje u
pozadini Code Civila svakako mu daje intelektualnu konzistenciju koja je blia Pruskom ALR
(Allgemeines Landrecht) i utemeljana na staroj ideji drave nego li onoj koju propagira
Austrijski ABGB.13
Kao Pruski ALR i Austrijski ABGB Code Civil ureuje obiteljsko pravo u okviru prava
vlasnitva i prava stvari, dok po uzoru na ALR posjedovne i obvezne odnose ureuje u treoj
knjizi O razliitim nainima stjecanja vlasnitva.14
Iako predstavlja jednu od najznaajnih kodifikacija graanskog prava i na snazi je u
razdoblju duljem od dvije stotine godine Code Civil sadri odreene nedostatke, ponajvie u
regulaciji sljedeih instituta:
Poseban znaaj Code Civile je pridavao privatnom vlasnitvu, pojam kojeg je izrazito
individualistiki determiniran.U l. 544. utvruje aspolutni karakter prava vlasnitva
osloboen od ranijeg pojma feudalnog vlasnitva i prava i obveza koji bi ga mogli
ograniavati. Iako prema Code Civile-u vlasnik u koritenju stvari moe biti ogranien
zakonima i uredbama, to je iznimna pojava pa moemo zakljuiti kako je zakon znaajno
suziuo krug pravnih situacija koje su omoguavale njegovo ogranienje. Tako je Code civil
priznao neka susjedska prava, izvlatenje ili ekspropiraciju uz naknadu u opem interesu,
komasaciju, tj. prisilnu zamjenu vlasnitva nad zemljom zbog bolje poljoprivrednog
iskoritavanja, a kasnije i neke afirmirane institute ogranienja vlasnikih prava u skladu s
naelom zabrane zlouporabe prave kao i mogunosti naglaenije intervencije drave.
9

D. Stojanovi, Uvod u graansko pravo, Savremena Administracija, Beograd 1984., str. 31.
U razdoblju do Francuske revolucije pravo u Francuskoj je bilo podijeljeno u dva sustava. Sjeverni dio
Francuske primjenjivao je francusko obiajno pravo (droit coutumier), dok je na junom dijelu vrijedilo rimsko
pisano pravo (droit ecrit).Vidi: T. Hoberg, 1.
11
D. Stojanovi, 33.
12
OGZ kao sveopi i jedinstveni graasnki zakonik je sve do 1. svibnja 1861. bio na snazi u cijeloj Habsburkoj
Monarhiji, a od toga dana u Ugarskoj je OGZ bio izvan uporabe i pravnog vaenja, nakon primjene tijekom
samo 8 godina.
13
F.Wieacker, A history of private law in Europe with particular reference to Germany, Claredon Press, Oxford
2003, str.275.
14
F.Wieacker, 272.
10

Buruazija je kao nositelj novog drutveno-ekonomskog poretka pravo vlasnitva proglasila

privatnim pravom, koje se zbog naglaene apsolutnosti ostvarivalo i protiv opih interesa.
Brak i obitelj su najvanije uredbe prve knjige. I brak i obitelj su podvrgnuti dravi i u
njezinoj su slubi, jer obitelj ne smije postati suvie mona zajednica u odnosu na dravu.
Brak je graanska institucija, vrsta ugovora zasnovana na volji stranaka i to je razlog zbog
kojeg brak moe biti razveden. Dok brak traje, mu je glava obitelji, njezin prirodni
zastupnik, a ena je pod starateljstvom mua. Duna je na poslunost, slijediti mua u
promjeni boravita, ne moe zakljuivati ugovore, pojaviti se pred sudom- bilo je to
prihvaanje odredaba rimskog i kanonskog prava o nesposobnosti ene. Ta neravnopravnost
ene uvelike je posljedica miljenja o eni kao osobi koju treba zatititi. Djeca su pod
starateljstvom oca. Takav diskriminacijski poloaj ene u drutvu bit e povod izmjenama
Code Civile-a putem posebnih zakona u obiteljskom i nasljednom pravu tokom 19. i 20. st.
Postupno e se ograniiti oinska vlast te priznati poslovna sposobnost ene te poboljati
njezin nasljedni poloaj o odnosu prema muu.
Rad je prema Code Civile-u istovjetan pravnom reimu pokretne imovine, a imovinski
odnosi koji su predmet regulacije naroito su povezani s nepokretnom imovinom- to je razlog
zbog kojeg zakonik naroito malu pozornost posveuje zatiti kolektivnih interesa i s
razlogom ga se naziva kodeksom bogatih. 15 Vjerojatno je razlog tomu injenica da zakonik
ne poznaje kategoriju pravne osobe. Tokom 20. st. sudska je praksa razvila pravila o
socijalnoj zatiti radnika, koja su bila tolikog znaaja da su cijelu oblast regulacije radnih
odnosa izdvojila iz graanskog prava u samostalnu pravnu granu.
Bez obzira na navedene nedostatke, Code Civile je i danas na snazi u Francuskoj.
Evidentno je sudska praksa sa svoje strane uinila mnogo ne bi li pravila sadrana u zakoniku
prilagodila potrebama vremena. Bilo je nekoliko pokuaja reforme Code Civile-a 16,
uvjetovanih ponajvie uvoenjem viestranakih pravnih sustava na podruju Europe u 20.
stoljeu, no do danas nije dolo do praktinih zakonodavnih koraka.

1.3. Utjecaj i znaenje Code Civila

Vanost je Code Civile-a ponajvie u injenici prihvaanja njegova sadraja u
zakonodavstvima mnogih zemalja, ne samo onih iz europskog pravnog kruga. Recepcija
francuskog kodificiranog prava u najveem je broju sluajeva nametnuta drugim narodima i
zemljama. I to, u Europi u vrijeme Napoleonovih osvajanja, a u ostalim dijelovima svijeta,
neto kasnije, u vrijeme stvaranja francuskog kolonijalnog carstva. Imamo li na umu injenicu
da su se zemlje koje su recipirale francuskom kodificirano pravo meusobno uvelike
razlikovale, moemo zakljuiti kako je nain formuliranja pravnih normi s jasno izraenim
pravnim mislima francuskog Code Civila omoguio uspjenu prilagodbu razliitim pravnim
sustavima.17
Iako je u Francuskoj bio umjeren i konzervativan, na podruje drugih zakonodavstava
esto je unosio revolucionarne promjene. Graansko pravo Belgije, Luksemburga i
Nizozemske i danas je pod naroitim utjecajem Code Civile-a.18
15

Ibid., 34.
Prilikom 100 godina od donoenja zakonika (1904.) okupljenja je komisija koja je imala reformirati dijelove
zakonika, no to je ostalo u pokuaju. 1945. osnovana je komisija pod vodstvom prof. Morandijera koja je 1954.
izradila projekt od 747 lanaka koji se odnose na uvodni dio, meunarodno privatno pravo i Knjigu o fizikim
osobama i obitelji, a 1961. Knjigu o nasljeivanju, oporuci i darovima.
17
S.arki, D. Popovi, Veliki pravni sistemi i kodifikacije, Izdavaka kua Dragani, Beograd 1996, str. 129.
16

panjolski Codico civile iz 1889., koji je i danas na snazi toliko je pod utjecajem Code
Civile-a da se na pojedinim mjestima ureenja graanskog prava zadovoljava samo
prijevodom francuskog teksta. Osobito je dominantan utjecaj Code Civile-a na zemlje koje su
bile pod Francuskim dominatom u razdoblju 19. st. Tu spada podruje Bliskog istoga,
Zapadne Afrike, Indokine i Oceanije. Sve su te drave poele stjecati neovisnost nakon
Drugog svjetskog rata, no u njima je francuska uprava i nakon neovisnosti ostala dominantna.
Egipat je donio svoj Graanski zakonik 1949. Iako Zakonik naroito potuje islamsko pravo ,
u dobrom dijelu s eoslanja na Code Civile. Isti je sluaj s Alirom, Marok i Tunisom. Libanon
je 1932. donio Code des obligationes et des contracts, to isto ima razraen sustav materije
koja se obrauje u Code Civile-u. Zemlje Zadne Afrike ureuju sustav graanskog prava
prema Code Civile-u- Senegal, Mauritanija, Mali, Niger, Gvineja, Burkina Faso, Obala
Bjelokosti i Dahomej.
Utjecaj Code Civile izrazit je i na podruju Sjeverne i June Amerike, naroito u
razdoblju nakon 19.st. nakon to ta podruja osloboena panjolskog kolonijalnog robstva.
Sve su te zemlje svoje zakonodavstvo na graaskopravnom podruju uskladile s francuskim
Code Civile-om. Haiti 1825., Bolivija 1830., Dominikanska Republika 1845. i 1884., ile
1855., Argentina 1896. te Brazil 1916. U Sjevernoj Americi, francuska pravna tradicija je na
snazi u sva podruja: Saveznoj Dravi Lousiani i Quebecku (Kanada). Na tim je podrujima
francuska pravna tradicija izloena utjecaju anglosaksonskog prava pa se tako stvorio poseban
pravni sustav, Civil law i Common Law.19
Recepcija Code Civila u svim ovim zemljama nije bila rezultat moi francuske drave,
ve posljedica kulturne snage i same kvalitete zakonika koji je ponikao iz revolucije, koja je
ukinula pravnu rascjepkanost svojstvenu feudalnom poretku i po prvi puta stvorila
centralistiku nacionalnu dravu s jedinstvenim graanskim poretkom. Code Civile je htio
nadvisiti svoj uzror iz 13. stoljea- Corpus iuris civilis. Danas moemo rei da je u tome
uspio, ne samo sadrajem ve i trajanjem ( s kojim se moe usporediti samo Ustav SAD-a iz
1787. god.). Moda vanost samog Zakonika najbolje ocrtavaju misli njegova idejnog tvorca,
Napoleona Bonapartea: Moja prava slava nije u tome to sam dobio etrdeset bitaka.
Waterloo e izbrisati sjeanje na tolike pobjede. Ono to nita nee izbrisati, to e vjeno
ivjeti, to je moj Code Civile.20
2. Codice civile
Kako je graansko pravo u Italiji u prvoj polovini 19. st. zasnovano na osnovama
Napoleonove kodifikacije, u mnogim je pokrajinama vrijedio Code Civile. Prvi graanski
zakonim doneen je odmah nakon osloboenja 25. lipnja 1865. i stupio je na snagu 1. sijenja
1866. Uzor mu je bio Code civile.
Graanski zakonik iz 1865. po sistematici je podijeljen na tri knjige: 1. O osobama, 2.
O stvarima, vlasnitvu i promjenama vlasnitva, 3. O nainima stjecanja vlasnitva,. Ono po
emu se ovaj zakonik razlikuje od drugih pravnih kodifikacija, a tako i Code Civila, po uzoru
na koji je nastao jest njegov uvodni dio tzv. Dispozicijski preliminari, u kojima su po prvi
18

Nizozemski zakonik iz 1838.oslanjao se po svojoj strukturi na Code Civile, ali je naglasio razliku izmeu
osobnih prava i prava na stvarima, to nije sluaj s Code Civile. Takoer, nije prihvatio odreene francuske
institute koji ureuju statusni poloaj fizike osobe. Pod utjecajem Zakonika iz 1838., 1992. u Nizozemskoj je
usvojen novi GZ. Vidi: D. Juri, B. Vukas, Nastanak Code Civil-a i njegov utjecaj na pravne sustave drugih
drava, Zbornik radova 200-ta obljetnica Code Civil-a, Rijeka 2004. str. 144.
19
D. Stojanovi, 35.
20
Ibid., 32.

puta sadrane odredbe meunarodnog privatnog prava. Taj dio nastao pod utjecajem
znaajnog talijanskog dravnika Mancinija i predstavljao je novinu u povijesti kodifikacija.
Kako je nakon Drugog svjetskog rata dolo do potrebe reformiranja graanskog i
trgovakog prava u Italiji, 21. travnja 1942. na snagu je stupio novi Codice Civile. Zakonik je
sadran od 2969 lanaka i jedinstveno regulira graanskopravne i trgovakopravne odnose.
Podijeljen je na est knjiga. Ne samo po sadraju, ve i po tehnici, Codice civile jest moderni
zakonik. Jezik mu je jasan i precizan, sadraj pregledan. 21

3. Opi graanski zakonik (OGZ)

Kronoloki gledano sljedei graanski zakonik koji zauzima mjesto iza Code Civil-a
kao najslavnijeg proizvoda kodifikacijskog pokreta22 jest Opi austrijski graanski zakonik
koji je uveden patentom 1. lipnja 1811., a stupio je na snagu 1. sijenja 1812. u svim
zemljama koje su tada bile dijelom Austrije, odnosno tzv. austrijske nasljedne zemlje. 23 Dakle,
ne i na podruju Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Sedmogradske. Budui da je apsolutistika
vlada nastojala na podruju cijele Monarhije uvesti jedinstveno zakonodavstvo, tako je
patentom 20. studenoga 1852. OGZ uveden i u Ugarsku, Hrvatsku i Slavoniju, Srpsku
Vojvodinu i Temiki Banat, a stupio je na snagu 1. svibnja 1853. Iako je navedeni zakonik
stupio na snagu tek poetkom 19. stoljea, treba napomenuti da se potreba za stvaranjem
jedinstvene kodifikacije privatnog prava ili graanskog zakonika pojavila dosta rano, u
vrijeme prosvijeenog apsolutizma za vrijeme vladanja carice Marije Terezije i njezinoga sina
cara Josipa II.
Prethodni radovi na kodifikaciji poeli su ve sredinom 18. stoljea, odnosno 1753.
kada je za vrijeme vladanja Marije Terezije oformljena Komisija u Brnu sa zadatkom da
pone sa pripremama izrade jedinstvenog graanskog zakonika.24 Na elu spomenute komisije
za izradu zakonika nazvanog Codex Theresianus, bio je grof Otto Frankenberg, a kasnije
komorski predsjednik barun Blumegen. Ta komisija je odrala svoju prvu sjednicu u Beu, 3.
svibnja 1753.25 Komisija je 1766. izloila svoj nacrt graanskog zakonika u tri knjige, po
sustavu rimskih Gaius Institutiones (pravo osoba, pravo na stvari, osobna prava na stvari, te
parbeni i izvanparbeni postupak). Codex Theresianus je zbog svoje opsenosti sa ak 7377
lanka vie bio udbenik prava, nego zakonski tekst te su mu zbog toga i upuene mnoge
kritike koje su naposljetku dovele do toga da navedena osnova nije nikada dobila zakonsku
sankciju.
Budui da ni sama carica Marija Terezija nije bila suglasna s ovako opsenim djelom,
1772. daje instrukcije za izradu novog zakonika privatnog prava koje se mogu saeti u
sljedeih 5 toaka:

21

Ibid., 48.
D. Stojanovi, O. Anti, Uvod u graansko pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2004., 41.
23
Austrijske nasljedne zemlje na dan stupanja OGZ-a, 1. sijenja 1812., bile su: Donja i Gornja Austrija, eka,
Moravska, leska, Bukovina, Galicija, Lodomirija, tajerska, Donja Koruka; Hrvatsko-slavonska, Ugarska i
Sedmogradska Vojna krajina (izuzev karlovake i banske krajine).
24
etiri godine od ustrojenja pravosudnih oblasti, zajednikog vrhovnog sudita i jednog zajednikog
ministarstva za pravosue, krenulo se s poslom pokuaja kodifikacije privatnog prava. Vidjeti: A. Runov,
Tuma Obemu austrijskom gradjanskom zakoniku, Knjiga prva, Zagreb, 1893., 18.
25
M. Derenin, Tuma k obemu austrijskom gradjanskom zakonu, knjiga I, Zagreb, 1880., 5.
22

Da se u zakon ne uvrtava knjiga udbenik prava26 i da se strogo odvoji zakon od

znanstvene knjige;
Da u zakonu bude sve izraeno to je mogue krae i da se izbjegnu praktini primjeri;
Da se izbjegnu sve nedoumice i nejasnoe;
Da se zakon ne oslanja na rimsko pravo, ve da se svuda pokua uzeti prirodna
pravinost;
Da zakon bude im vie jednostavan, a kod sluajeva to su u bitnome jednaki, radi
mogueg kojeg slinog sluaja i njihove male razlike, da se ne donose nove zakonske
ustanove. 27

Ovaj nacrt, iji je autor Johann Peter Horten, doivio je vie preinaka te je kao nova
osnova iz 1786., posluio izradi Jozefinskog zakonika. Jozefinski zakonik proglaen je 1.
studenoga 1786., a stupio je na snagu 1. sijenja 1787. za sve nasljedne austrijske zemlje kao
opi obvezujui zakonik, dok je za podruje Galicije stupio na snagu 1. svibnja 1787. za
vrijeme vladanja cara Josipa II.28 No, proglaen je samo prvi dio zakonika koji se odnosi na
pravo osoba.29 Zbog silnog otpora protiv njegovih reformi u Ugarskoj i s njom zdruenih
zemalja, pokuaj Josipa II. da ovaj zakon uvede i u taj dio monarhije je propao te je bio
prinuen da svojim dekretom 28. sijenja 1790. opozove sve nove uredbe to su stupile na
snagu i vrati prijanju politiku i sudbenu organizaciju.
1790. godine za vrijee vladavine cara Leopolda II. sastavljeno je novo povjerenstvo za
pravne poslove pod predsjednitvom baruna Karla Antona von Martinia poznatog profesora
prirodnog prava. Nacrt opeg graanskog zakonika kojeg je izradio Martini bila je gotova u
potpunosti 1796. za vladavine cara Franje II. te je u potpunosti odstupao od Codexa
Theresianusa Marije Terezije i rimskog prava, proet uenjem kole prirodnog prava.
Martinijeva Izvorna osnova opeg graanskog zakonika nikad nije postala zakon, ve je 1801.
tekst ovog zakona povjeren novom Povjerenstvu pod nazivom Dvorsko povjerenstvo za
zakonodavne poslove na konanu obradu. Predsjednik ovog Povjerenstva bio je Franz von
Zeiller, Martinov sljedbenik i uenik na kojega je utjecalo ne samo uenje prirodnog prava,
nego i uenje racionalistike Kantove filozofije. Nakon treeg itanja ili tzv. superrevizije
koja je zavrena 22. sijenja 1810., prijedlog povjerenstva je bio da naslov zakona glasi Opi
graanski zakonik za njemake nasljedne zemlje Austrijske Monarhije, uklopno Galicije te je
konano novi zakon uveden carskim patentom 1811., kao Opi graanski zakonik
(Allgemeine Burgerliche Gesetzbuch).30
U njegovim uvodnim lancima, naroito u l. 7. i 12. se osjea programski sadraj
prirodnog prava, jer prema navedenim lancima sudac dobiva slobodu da pod odreenim
pretpostavkama, popuni praznine u zakonu pozivajui se na principe prirodnog prava (
7).31 Za razliku od toga, obiajno pravo se primjenjivalo samo ako se zakon na njega poziva.
OGZ je bitno promijenio austrijsko feudalno drutvo u cjelini i pridonijeo svojim osnovama
da se ono reformira u korijenu. OGZ je sa svojim idejama o graanskopravnoj jednakosti,
26

G. Kbler, Deutsche Rechtsgeschichte, Verlag Franz Vahlen, Munchen, 2005., 145.

A. Runov, 18. Isti redoslijed ovih instrukcija donosi i Derenin (str. 8).
28
M. Derenin, 7-9.
29
Jozefinski zakonik je bio sastavljen od 5 glava ( openito o zakonima, o pravima dravljana; o pravima
suprunika, pravima izmeu roditelja i djece, te o pravu siromanih skrbnitvu). Vidjeti: M. von Stubenrauch,
Commentar zum osterreichsten allgemeinen burgerlichen Gesetzbuch, Knjiga prva, Wien, 1902., 2.
30
OGZ kao sveopi i jedinstveni graasnki zakonik je sve do 1. svibnja 1861. bio na snazi u cijeloj Habsburkoj
Monarhiji, a od toga dana u Ugarskoj je OGZ bio izvan uporabe i pravnog vaenja, nakon primjene tijekom
samo 8 godina.
31
D. Stojanovi, Uvod u graansko pravo, Savremena administracija, Beograd, 1986., 36.
27

emancipaciji privatnopravnih odnosa od dravnog nadzora i slobodi gospodarskog prometa

bio u suprotnosti sa faktikom socijalnom strukturom tadanjeg drutva u Austriji jer je veina
stanovnitva Austrijske Carevine ivjela u feudalnom drutvenom poretku. Dakle, OGZ je bio
ispred svoga vremena te e tek sa izmjenom agrarnih odnosa i industrijalizacijom
sedamdesetih godina 19. stoljea biti na istoj razini sa drutvenom i ekonomskom stvarnou
austrijskog ivota.
Opi austrijski graanski zakonik ili skraeno ABGB, a u Hrvatskoj skraeno OGZ 32
podijeljen je na uvodni dio i na tri djela ( pravo osoba ukljuujui obiteljsko pravo; stvarno
pravo sa nasljednim pravom i jedan dio obveznog prava; zajednike odredbe prava osoba i
stvarnog prava, te preostali dio obveznog prava)33 pri emu se osjea jo veliki utjecaj
Gajevih i Justinijanovih Institutiones (podjele na personae, res, actiones) u sustavu izlaganja.
Sadri 1502 paragrafa i moe se rei da je relativno kratak zakon, a navedena podjela ukazuje
na klasni karakter zakona budui da je naglasak na osobama koje imaju odreenu imovinu.
Zbog navedene kratkoe zakona u njemu je bilo dosta pravnih praznina, pa tako npr. OGZ
regulira osobna prava i obveze branih drugova u samo 4 paragrafa (par. 89.- 92.), dok se
samo jedan paragraf odnosi na uzdravanje izvanbrane djece. Takoer, OGZ uope ne
poznaje odredbe o realnim teretima i ugovoru o posredovanju, te sadri i svega nekoliko
odredaba o ugovoru u slubi i ugovoru o djelu. 34 Manjkavost OGZ po pitanju navedenih
ugovora omoguila je otvorenu ekspoloataciju radnike klase od strane privatnih vlasnika nad
sredstvima za proizvodnju.
Iako je i Code Civil bio izrazito konzervativan u normiranju branog prava, OGZ je
daleko napredniji po tom pitanju, pa tako zakonik poznaje samo crkveni brak pod utjecajem
crkvenih tendencija, dok je graanski brak doputen samo izmeu pripadnika nepriznatih
religija. No, u mnogoemu je OGZ u potpunosti prekinuo sa feudalnim drutvenim poretkom,
jer mu je osnova izraena pod velikim utjecajem racionalistikog prirodnog prava, pri emu je
takav pristup znaio i usvajanje individualistikih liberalnih naela i Kantove filozofije.
Dakle, u sam temelj mu je ugraena ideja o ovjeku kao slobodnom, samostalnom i
odgovornom biu.35
Austrijska vlada je 1904., na prijedlog pravnika Ungera, sastavila Komisiju za izmjenu
OGZ-a sa zadatkom da se popune praznine. Rad ove Komisije je trajao dosta dugo, te su tek
izmeu 1914. i 1916. godine donesene tri djelomine novele. Trea novela znatno mijenja
sadraj prvotnog teksta OGZ-a jer je njome oko 180 paragrafa iz svih dijelova mijenjano i
dopunjeno. Utjecaj na ovu novelu bio je iz Njemakog graanskog zakonika, pri emu nove
odredbe obuhvaaju posebno ope ugovorno pravo, pravo najma i zakupa, te ugovore o slubi
i djelu.36
Pored francuskog Code Civila kojeg je Engels oznaio kao jedini moderni buroaski
zakon koji se zasniva na drutvenim tekovinama velike francuske revolucije, koje su pravno u
zakonik prenete, OGZ takoer predstavlja znaajnu kodifikaciju graanskog prava 19.
stoljea, ali sa mnogo manjim utjecajem. Razloge tome treba traiti u injenici da je OGZ
32

OGZ je na snazi u Hrvatskoj poslije Listopadske diplome i Hrvatsko-ugarske nagodbe na temelju nadlenosti
Hrvatskog sabora, pa neki autori inzistiraju da se radi o vlastitom hrvatskom graanskom zakoniku, a ne vie o
austrijskom. Vidjeti: B. Gavella, Graansko pravo u Hrvatskoj i kontinentalno-europski pravni krug, Zbornik
Pravnog fakulteta u Zagrebu, godina 43., broj 4, Zagreb, 1993., 341.
33
Kratak pregled sadraja po dijelovima i poglavljima vidjeti: A. Runov, 1-15.
34
D. Stojanovi, O. Anti, 49.
35
B. Gavella, 337.
36
D. Stojanovi, 37.

nastao u vienacionalnoj dravi koja se pod Metternichom povezala sa snagama prolosti i to

joj je neprestano prijetila opasnost unutarnjeg raspada. Usprkos tome, OGZ je za nas jako
vaan, budui da je vrijedio u hrvatskim zemljama to su bile u sastavu Austro-Ugarske
Monarhije sve do 1946. godine. Jedna od temeljnih znaajki OGZ-a je i ta, da je hrvatski
pravni poredak preko njega utemeljo svoju vezu s kontinentalnoeuropskim pravnim krugom,
njegovom podgrupacijom, to se naziva srednjoeuropskim pravom, a dio je to rimskogermanske pravne tradicije.37
4. Njemaki graanski zakonik
Njemaki graanski zakonik doneen je 1. srpnja 1896., a stupio je na snagu tek 1.
sijenja 1900. Rad na ovom zakoniku trajao je pune 22 godine (od 1874.), a njegovo stupanje
na snagu simbolino znai poetak novog vijeka, 20. stoljea, te raskidanje sa tradicijom i
distanciranje od starijih kodifikacija 19. stoljea. Budui da se njemako govorno podruje
sastojalo od niza manjih i veih drava i slobodnih gradova, od kojih je gotovo svaka od njih
imala svoje zemaljske graanske kodifikacije, zahjev za jedinstvenim graanskim zakonikom
bilo je praktiki nemogue ostvariti jer je pretpostavka za pravnu jedinstvenost bila i dravna
jedinstvenost. Sve te kodifikacije odisale su duhom feudalnog drutvenog ureenja i prava, a
osobito se to odnosi na Ope zemaljsko pravo Pruske (ALR) iz 1794. godine.
Zahtjev za jedinstvenim graanskim zakonikom bio je izraz ve stvorenih kapitalistikih
proizvodnih odnosa u njemakim zemljama iji je mladi nositelj mlada buroazija koja se
morala prvenstveno dravno konstituirati da bi mogla stvoriti jedinstveni graanski zakonik. 38
To se i dogodilo 1871., kada je dolo do ujedinjenja Njemake s kancelarom Bismarckom na
elu. No, prije nego to se osvrnemo na proces donoenja Njemakog graanskog zakonika
1896., treba napomenuti da je na viestoljetan proces stvaranja njemakog privatnog prava
veliki utjecaj imalo rimsko pravo.
Tako je 1495. kada je proglaen Reichskammergerihtsordnung kao pravni temelj,
institucionalno zapoela recepcija rimskog privatnog prava u njemakim zemljama i njegova
slubena primjena.39 No, neki njemaki autori navode da je recepcija u Svetom Rimskom
Carstvu Njemake narodnosti zapoela jo u 13. stoljeu. 40 Prvotno recipirano rimsko pravo
bilo je postklasino pravo, a tek kasnije u vremenu od 16. do 18. stoljea, njemaka je
jurisprudencija prihvatila i mnoge elemente Justinijanovog prava, pod nazivom Usus
modernus pandectarum. Ti elementi su bili duboko proeti domaim (njemakim)
ustanovama te su one dobile ravnopravan poloaj s recipiranim rimskim pravom, a u sluaju
dvojbe domaem pravu se priznavala prednost. Ipak, u 19. stoljeu ponovno dolazi do
preokreta pod utjecajem Savignya koji je pokua jedinstvenost njemakog prava ostvariti na
osnovi istog klasinog rimskog prava, bez utjecaja Usus modernus pandectarum.
Slijedom toga, u Njemakoj je u drugoj polovici 19. stoljea izgraeno tzv. pandektno pravo,
odnosno pravo to je temeljem istog rimskog prava trebalo omoguiti njemakoj praksi
jedinstveni pravni i idejni i teorijski temelj.41 To je dovelo, naposlijetku, do prihvaanja
Njemakog graanskog zakonika.

37

B. Gavella, 336.
D. Stojanovi, O. Anti, 51.
39
L. Margeti, Rimsko pravo kao europski fenomen i hrvatska pravna povijest, Pravni fakultet, Rijeka, 1997.,
15.
40
W. Waldstein, M. Reiner, Romische Rechtsgeschichte, Munchen, 2005., 255.
41
L. Margeti, 15-16.
38

10

U Njemakoj se buroazija morala izboriti za donoenje graanskog zakonika jer nije

pobijedila u revoluciji 1848. niti je postala vladajua klasa te je ona stoga, napravila
kompromis sa feudalnim snagama i uspjela prisiliti polufeudalnu birokraciju i junkersku 42
dravu da donese takve zakone to bi odgovarali naraslim kapitalistikim odnosima.43
Godine 1874. poelo se sa radom na kodifikaciji njemakog privatnog prava, kada je
osnovana komisija od 11 lanova sastavljena od sudaca i profesora, a pod predsjedanjem
poznatog profesora pandektnog prava Bernarda Windscheida. Nakon rada komisije u trajanju
od 13 godina, 1887. zavren je rad na Prvom nacrtu graanskog zakonika sa Motivima.
Ovaj nacrt je bio izloen otroj i opsenoj kritici, i to zbog doktrinarne vanjske forme zakona,
i zato to je bio pretrpan apstraktnim teorijama pandektne kole te zbog uenog pravnog
jezika koji je bio nerazumljiv narodu. 44 Takoer, zbog inzistiranja na pravno tonom i
preciznom nainu izraavanja, tekst zakona se izgubio i postao nejasan.45
Nakon ovih krtika koje su bile upuene Prvom nacrtu, formirana je 1890. druga
komisija za izradu graanskog zakonika koja je svoj rad zavrila 1895. Komisija je u Prvom
nacrtu promijenila jezik zakona i smanjila njegov individualizam, uvrstila odreene generalne
klauzule (npr., zabrana zlouporabe prava i naelo savjesnosti i potenja, dr.) te neke socijalne
institute. Kao to je ve prije navedeno, Drugi nacrt je bio gotov 1895. te je s manjim
nebitnim izmjenama usvojen 1896., da bi stupio na snagu 1. sijenja 1900.
Njemaki graanski zakonik znaajan je po tome to je prvi napustio trolanu
sistematiku izlaganja prava po uzoru na Gajeve i Justinijanove Institutiones i uveo sistematiku
pandektnog prava. Zakonik se sastoji od 2385 paragrafa podijeljenih na pet dijelova (knjiga), i
to:
Prva knjiga Opi dio (par. 1 -240);
Druga knjiga Obvezno pravo (par. 241 - 853);
Trea knjiga Stvarno pravo (par. 854 - 1296);
etvrta knjiga Obiteljsko pravo (par. 1297 1921);
Peta knjiga Nasljedno pravo (par. 1922 2385).46
Uvodnim zakonom za graanski zakonik dodana je i esta knjiga koja sadri 30
paragrafa, a odnosi se na primjenu stranih zakona (tzv. meunarodno privatno
pravo).47
Osim to je Njemaki graanski zakonik uveo sistematiku pandektnog prava, uvodi i
jo jednu novinu, a to je opi dio kojeg nisu sadravali graanski zakonici - kodeksi iz 19.
stoljea kao, npr. Code Civil i OGZ. Opi dio se nalazi na samom poetku zakonika i sadri
elementarne pravne institute, to e sluiti svakom pravniku kako u obveznom, tako u
stvarnom, obiteljskom i nasljednom pravu, odnosno u cjelokupnom privatnom pravu. Pravni
instituti koji se nalaze u ve spomenutom opem dijelu, preuzeti su iz teorije pandektnog
prava 19. stoljea, koja ih je doktrinarno saela i izdvojila iz parktine materije graanskog
prava. U Opem dijelu sadrane su odredbe koje se odnose na fizike osobe (pravna

42

Junkeri su bili pripadnici vojnog Pruskog plemstva.

D. Stojanovi, 38.
44
Burgerliches Gesetzbuch, Verlages C.H. Beck, Munchen, 1993., uvod Professor dr. Helmut Kohler, str. X.
45
Najjaa krtitika ovom nacrtu bila je upuena od strane socijalnih krugova na elu sa bekim socijalistom
Antonom Mengerom koji je u svojoj knjizi Das burgerliche Rechat und die besitzloser Volksklassen (1891)
ukazao u kojoj mjeri princip slobode ugovaranja moe dovesti do potinjavanja socijalno slabih od strane jaih
slojeva.
46
Burgerliches Gesetzbuch, 1 5.
47
D. Stojanovi, 39.
43

11

sposobnost, punoljetnost, maloljetnost i prebivalite), pravne osobe 48 i stvari (objekti pravnih

odnosa).
Sredinje mjesto u Njemakom graanskom zakoniku zauzimaju odredbe koje se
odnose na pravne poslove i zastaru. Tako je pojam pravnog posla odreen na apstraktan nain
jer je njime obuhvaen i jednostavan ugovor iz obveznog prava (npr. kupoprodaja), ali i tzv.
stvarnopravni ugovori za iju se valjanost trai postojanje posebne suglasnosti volja izmeu
stranaka ukoliko dolazi do prijenosa stvarnog prava na jednoj stvari ili ako se zasniva stvarno
pravo na tuoj stvari. Prema Zakoniku, razvijena je teorija prema kojoj je pravni posao svaka
izjava volje to je usmjerena na nastanak, promjenu ili prestanak nekog prava. U opi dio,
tvorci zakonika su uvrstili tri osnovna elementa graanskopravne teorije koju ine pravni
subjekti, pravni objekti i pravni poslovi, po uzoru na pandektnu sistematiku i Gajevu trovrsnu
podjelu res, actiones i personae.49 No, oni ipak nisu doslovno primjenili Gajev nain
izlaganja materije prava, budui da su u opi dio uvrstili i institute to ovdje ne bi pripadali,
kao npr. odredbe koje se odnose na udruenja i ustanove, stvarno pravo, obvezno pravo, itd.
Dakle, nastala je svojevrsna mjeovita kompozicija heterogenih elemenata i nije stvoren
primjeran opi dio koji bi trebao sadravati opa pravila o ponaanju sudionika u pravnom
prometu s opim naelima o tumaenju zakonika, o njegovom stupanju na snagu, itd.
U drugoj knjizi se izlau odredbe obveznog prava, dok trea knjiga sadri odredbe stvarnog
prava, pri emu treba napomenuti da su stvarna prava apsolutna, dok su obvezna relativna.
Stvarnim pravom obuhvaeni su instituti vlasnitva, hipoteke, plodouivanja i zaloga, dok
obvezno pravo obrauje prava koja jedna osoba ima prema jednom subjektu na temelju
ugovora, stjecanja bez osnove ili delikta.50
Budui da je Njemaki graanski zakonik nastao u doba industrijskog kapitalizma,
sadri ustanove koje nisu poznavali graanski zakonici kodeksi 19. stoljea nastali u doba
liberalnog kapitalizma, jer za to nije postojala potreba. Tako je uvedena objektivna
odgovornost za opasne stvari u naknadi tete (pored subjektivne odgovornosti), ustanova
osiguranja, ugovor u korist tree osobe, itd. No i pored ovih naprednih ustanova, u
Njemakom graanskom zakoniku se nalaze i instituti iz vremena feudalizma, kao npr. realni
tereti, zajedniko vlasnitvo kod imovinskih branih odnosa i nasljednih zajednica, te
fideikomis. To je zbog toga to je Zakonik nastao, u politikom smislu, kao rezultat
kompromisa izmeu feudalnih snaga starog poretka, dravne birokracije i svjeih
kapitalistikih snaga predstavnika graanskog drutvenog poretka.
Osim toga, i ugovor o radu kao vano podruje drutvenih odnosa, reguliran je sa
samo dvadeset paragrafa (par.610-630), budui da detaljnije reguliranje odnosa izmeu
kapitalistikih snaga i radnika ne ide u korist vladajuih struktura koje bi na taj nain bile
ograniene u iskoritavanju pojedinih kapitalista. Slian odnos prema radu postojao je i u
drugim graanskim zakonicima iz 19. stoljea, kao npr. u Code Civilu, OGZ-u, itd. Za razliku
od radnog prava, nasljednom pravu je je posveena posebna knjiga koja tu materiju obrauje
sa 450 paragrafa. Tako je, jer su interesi vladajuih struktura izravno pogoeni zboga toga to
se normama nasljednog prava prenosi vlast kojom je umrli raspolagao tijekom ivota, i to
vlast da se uz pomo vlasnitva prisvajaju proizvodi tueg rada (Marx Engels).
Iako je Njemaki graanski zakonik trebao biti djelo koje predstavlja 20. stoljee, u
njemu se ipak odraavaju politike, socijalne i ekonomske prilike 19. stoljea i vrijeme
48

Code Civil nije sadravao odredbe o pravnim osobama, dok su u Njemakom graanskom zakoniku pravne
osobe najvaniji subjekti graanskopravnih odnosa.
49
D. Stojanovi, 39.
50
Njemaki graanski zakonik je poseban naglasak stavio na vlasnitvo na pokretnim stvarima, dok je za razliku
od njega, Code Civil usmjerio pozornost na osloboenje vlasnitva na nekretninama od feudalnih odnosa.

12

Bismarckove vladavine. Ovaj zakonik sadri sva pravna postignua pravne znanosti 19.
stoljea, ali nemogue je za oekivati da e posluiti kao temelj novih pravnih ideja za
rjeavanje problema nastalih u 20. stoljeu.51 Taj je problem zakonodavac pokuao rijeiti
uvoenjem u tekst mnogih generalnih klauzula i neodreenih pojmova poznatih pod nazivom
kraljevski paragrafi. Meu njima moemo nai klauzule, kao to su: savjesnost i potenje
(par. 157, 242), dobri obiaji (par. 138, 817, 826), zabrana zloupotrebe prava (par. 226) i
dr.52
Njemaki graanski zakonik predstavlja zakonik iznimne preciznosti, pisan strunim
jezikom iskljuivo za pravnike, pa je i gotovo nerazumljiv nepravnicima. 53 Svaka rije i svaka
reenica imaju odreeni smisao.54 Za pravilno shvaanje i razumijevanje jednog propisa,
potrebno je razumijevanje svih drugih. Stoga, za njega se kae da je to zakonik privatnog
prava na najpreciznijim, najkonzekventnijim pravnim jezikom moda za sva vremena
(Gmur). Nesumnjivo, NGZ predstavlja veliko kodifikatorsko djelo poznato kao sinonim za
preciznost i sustavnost. Kao takav, on je snano utjecao na zakonodavstva drugih zemalja,
meu kojima treba prvenstveno istaknuti njegov utjecaj na izgradnju Japanskog graanskog
zakonika iz 1898. godine, Brazilskog graanskog zakonika iz 1916., Graanskog zakonika
Kine iz 1930., Talijanskog graanskog zakonika (Codice civile) iz 1942., te nekih kasnijih,
kao npr. Maarskog, Koreanskog i Vijetnamskog.55
5. vicarski graanski zakonik
Kodifikatorska ideja privatnog prava u vicarskoj razvila se u 19. stoljeu na razini
kantona i kantonalnog zakonodavstva kada su pojedini kantoni poeli donositi svoje
kodifikacije privatnog prava. Obiljeje tih kodifikacija jest da se one nisu u potpunosti
temeljile na recepciji rimskog prava jer je postojao svojevrstan otpor primjeni tog prava koje
je smatrano stranim i zbog toga to su ga pokuali nametnuti kao svoje pravo njemaki carevi
na podruju vicarske. Kodifikacija privatnog prava koje se odvijala na razini kantona bila je
pod razliitim utjecajima, pa se je tako nakon anektiranja vicarske u Napoleonovo Carstvo,
poeo primjenjivati na ovom podruju francuski pravni poredak i Code Civil. Code Civil je ili
bio na snazi ili znatno utjecao na kodifikaciju privatnog prava u kantonima eneva 1804.,
Waadt 1819., Freiburg im Uchtland 1835.- 1859., Tessin 1837. i jo nekim drugim. 56 Dalje, u
drugim krajevima vicarske to su se dijelom politiki oslanjali na Habsburku Monarhiju, a
religijski na rimsku crkvu, ti su kantoni kodificirali svoje privatno pravo pod snanim
utjecajem austrijskog OGZ-a iz 1811.57
Razvojem proizvodnih odnosa i ekonomskim usponom u drugoj polovici 19. stoljea,
dolazi do potrebe stvaranja veeg pravnog jedinstva i do kodificiranja prava na saveznoj
razini. 1884. godine izmjenom Ustava, Savez Konfederacija dobija u nadlenost donoenje
jedinstvenog zakonodavstva u podruju trgovakog i obveznog prava. Stoga je, 1891. donesen

51

D. Stojanovi, 41.
Navedene klauzule imale su zadatak u praksi da uvedu socijalno-pravine postulate ius auquum-a u ius
strictum pozitivnog prava kako bi se ono to lake prilagodilo promjenama socijalnog i gospodarskog ivota koje
su nastale nakon donoenja zakonika.
53
Po jeziku i tehnici to nije narodni zakonik koji moe svatko razumjeti.
54
D. Stojanovi, O. Anti, 55.
55
G. Kobler, 191.
56
G. Kobler, 188.
57
Ti kantoni su bili sljedei: Bern 1824.-1831., Luzern 1831.-1839., Solothurn 1841.-1847., Aargau 1847.-1855.
Ibid.
52

13

jedinstven Zakon o obligacijama koji se u mnogim svojim odredbama oslanjao na Njemaki

trgovaki zakonik iz 1861.58
Zahvaljujui nalogu vicarskog udruenja pravnika, 1884. g. poeo je profesor Eugen
Huber s pripremnim radovima za izradu jedinstvene kodifikacije te je nakon nekoliko godina
rada, nastalo njegovo djelo pod naslovom Sistem i povijest vicarskog privatnog prava
(Basel, 1886.-1893.) koje je objavljeno u etiri knjige. Nakon ponovne izmjene Ustava 1898.,
Savez je dobio u nadlenost pravo reguliranja cjelokupnog zakonodavstva iz podruja
privatnog prava. Profesor Huber je imao i radnu verziju Projekta graanskog zakonika 59
koji je uao u parlamentarnu proceduru i raspravu 1900., te je bio doneen 10. prosinca 1907.,
a stupio je na snagu tek 1. sijenja 1912.60
vicarski Zivilgestzbuch sastoji se od 977 lanaka, a u njemu su sadrana i uvrtena
etiri dijela graanskog prava kako ih je oblikovala pandektna kola. Dakle, on se sastoji od
etiri dijela: osobno pravo ili pravo osoba (Personenrecht), obiteljsko pravo (Familienrecht),
nasljedno pravo (Erbrecht) i stvarno pravo (Sachenrecht). Osim toga, uz Zivilgesetzbuch
revidiran je i Zakon o obligacijama iz 1881. te je kao obnovljeni i revidirani zakon stupio na
snagu istog dana kada i Graanski zakonik i kao takav ini peti dio graanskog zakonika.
vicarska je kako bi upotpunila graansko zakonodavstvo, uvrstila u njega i odredbe o
trgovakim drutvima, pravima tvrtke i vrijednosnim papirima te stoga i ne postoji poseban
trgovaki zakon zbog toga to je on dijelom graanske kodifikacije.
vicarski graanski zakonik, za razliku od Njemakog graanskog zakonika, ne
sadrava opi dio zbog viestrukih razloga. Temeljni razlog tome je injenica da su kantolne
kodifikacije privatnog prava bile bez opeg dijela, pa je to dakle i neka tradicija same
vicarske. Kao drugi razlog moe se navesti taj to Zakon o obligacijama iz 1881. sadrava
opa pravila o ugovorima, pa su se slijedom toga iz tih pravila izvodila i opa pravila o
pravnim poslovima.61 lanak 7. vicarskog graanskog zakonika sadri pravni postulat
odredbu, prema kojoj se Opa pravila obligacionog prava o nastanku, izvrenju i prestanku
ugovora...primjenjuju i na druge graanskopravne odnose.62 Nedostatnou opeg dijela
dobila se preglednost i jednostavnost zakona, to je korisnije i za praktiare strunjake i za
laike.
Ovaj zakonik prvi uvodi kao zakonsku normu posebnu zatitu osoba i osobnih dobara,
kroz naknadu moralne tete onome koji je oteen takvim inim, dok su ranije kodifikacije
kao Code Civil i OGZ titile samo imovinska prava osoba, ali ne u ovom smislu i same osobe.
Takoer, on znatno poboljava i poloaj ene, bilo u braku ili u odnosu na imovinska prava
to proizlaze iz nasljednog odnosa. U bolji poloaj stavljena su i izvanbrana djeca u
obiteljskim i nasljednim odnosima.
Iako rad na ovoj kodifikaciji nije bio nimalo jednostavan i lak zbog potrebe
usuglaavanja mnotva kantonalnih kodifikacija privatnog prava, profesor Huber stvorio je
moderan i pregledan zakonik privatnog prava jednostavnog jezika s ukupnim sadrajem od
1528 paragrafa. On je zbog svojih velikih kvaliteta izazvao veliku pozornost strunih krugova
diljem Europe i drugih zemalja, pa je i zbog toga posluio kao temeljna baza stvaranja novog
Graanskog zakonika panjolske iz 1942., kao i Grkog graanskog zakonika iz 1940. No,
potpunu recepciju vicarskog graanskog zakonika izvrila je Turska Republika u vrijeme
58

G. Kobler, 188-189.
D. Stojanovi, O. Anti, 56.
60
G. Kobler, 188.
61
D. Stojanovi, O. Anti, 57.
62
Ibid, 57.
59

14

Kemal Pae Ataturka, koji je nazvan Turski graanski zakonik iz 1926. Meutim, zbog
potpuno razliite pravne tradicije i stupnja razvijenosti u Turskoj, moderan zakon kakav je bio
vicarski nije mogao ostvariti onaj cilj zbog kojeg je taj zakon u potpunosti recipiran.63

6. Opti imovinski zakonik za kneevinu Crnu Goru (OIZ)

Jedno od mnogih djela po kojima je poznat Baltazar Bogii jest njegovo najznaanije
djelo: Opi imovinski zakonik za kneevinu Crnu Goru iz 1888. godine. Radi se o
graanskom zakoniku koji ne sadrava obiteljsko i nasljedno pravo i zbog toga je ocijenjen
kao imovinski zakonik. Zakonik je formalno proglaen 26. travnja 1988. u glavnom gradu
Crne Gore, Cetinju, a na snagu je stupio 1. srpnja iste godine dekretom kneza Nikole 1.
Berlinski kongres 1878. godine priznao je Crnu Goru kao nezavisnu dravu. Vrijeme
poslije kongresa donosi bitne promjene i ozbiljne zahtjeve za uklapanje Crne Gore u europske
tokove, naroito glede promjene i razvoja suvremene dravne strukture i novih drutvenih
odnosa. Javlja se prodor financijskog kapitala i postepeno se razvijaju kapitalistiki odnosi.
Kako se javljaju znaajni odnosi u poljoprivredi, prometu, obrtnitvu i trgovini, mijenja se i
drutvena struktura, formirani graanski sloj prodire u nove odnose. Za razvoj mlade drave
bila je potrebna nova suvremena pravna regulativa. Kakao je najvanije bilo urediti imovinske
odnose, knez Nikola angairao je Baltazara Bogiia, uglednog pravnika, profesora prava u
Odesi, na izradi Opeg imovinskog zakonika. 64
Prilikom sastavljanja teksta Zakonika, Bogii je, voen idejom da Zakonik treba
pronai svoju praktinu primjenu, prouavao obiajno pravo. Osim toga, bio je izvrstan
poznavatelj pravne teorije pa je obiaj gdje od je to smatrao potrebnim dopunio, tj. zamijenio
zakonskim propisima. Pokazao je da izmeu obiaje i zakonske norme postoji stvaran odnos.
U tom smislu u l. 2. Zakonika istie kako e upotrijebiti obiaj u svim sluajevima u kojima
Zakonik nije u dovoljnoj mjeri regulirao drutvene odnose i stanje u drutvu. Dakle, osnovna
koncepcija Zakonika jest da snaga zakona ne izvire iz moi zakonodavca, ve d amora izvirati
iz snage narodnog ivota , osjeaja pravde i pravinosti koji ivi u narodu i koji je vrsto
ukorijenjen u drutvenoj svijesti.65
Crnogorski Opti imovinski zakonik sadri ukupno 1031 lan; podijeljen je na est
dijelova, a svaki dio na odgovarajui broj razdjela. OIZ obuhvaa odredbe o stvarnim i
obveznim pravima, ali bez porodinog i nasljednog prava. Te je oblasti Bogii namjerno
izostavio smatrajui da su dovoljno i dobro regulirane postojeim crnogorskim narodnim
obiajima. Pored imovinskog prava u Zakoniku su sadrani svi oni graansko-pravni instituti
na temelju kojih nastaju imovinski odnosi. Tako primjerice pravna i poslovna sposobnost,
ope odredbe o ugovorima, i drugo.66
Temeljne znaajke Opeg imovinskog zakonika mogle bi se ovako saeti:
1. Zakonik je zavrnica jedne etape povijesnog razvitka Crne Gore. Nakon pobjednikog
ratovanja protiv Turaka 1877.-1878. i teritorijalnog proirenja Crne Gore na Primorje
odlukom Berlinskog kongresa, struktura crnogorskog drutva znatno se mijenja.
63

Ibid, 59.
D. ekovi, Drutveno- ekonomski odnosi i prilike u Crnoj Gori u vrijeme donoenja Opteg imovinskog
zakonika, Zbornik radova: Nauni skup 120 godina OIZ-a u Crnoj Gori, Podgorica 2009, str. 60.
65
S. Perovi, Kultura zakonitosti i prirodno pravo, Pravni ivot, Beograd 1997., str. 98.
66
H. Sirotkovi., Akadmik Bogii redaktor Crnogorskoga Opteg imovinskog zakonika. U povodu 100.
Obljetnice njegova donoenja. Arhivski vjesnik, 32.;1989. sv. 33, str. 17.
64

15

2. Bogii je u pripremanju ovog Zakonika podrobno prouavao arhive crnogorskih

sudova i crnogorskog senata.
3. Zakonik je raen uz strogo voenje rauna o idejama, obiajima i drutvenim
potrebama sredine kojoj je zakonik namijenjen. Jedna od najvanijih osobina OIZ-a
jest njegova integracija u narodno obiajno pravo.
4. Bogii je u suvremenoj zakonodavnoj praksi prokrio put modernim teorijskim
shvaanjima koja su ukazivala na potrebu razdvajanja imovinskog od obiajnog prava.
5. Kao i svaka uspjena kodifikacija, OIZ je privukao za sobom brojnu normativnu
djelatnost u Crnoj Gori, koja je postupno pravno regulirala drutvene promjene koje
krajem 19. st. nastaju u Crnoj Gori. 67
Zbog svojih originalnih rjeenja, a naroito zbog prenoenja ustavnog narodnog obiajnog
u zakonsko pravo, OIZ je odmah nakon objavljivanja pobudio veliki znanstveni interes u nas i
u svijetu. Odmah nakon objavljivanja preveden je na pet jezika; panjolski 1891., francuski
1892., njemaki 1893., talijanski 1900. i ruski 1901. Prema sakupljenim bibliografskim
podacima do sada je kod nas i u svijetu objavljeno oko 200 recenzija, prikaza i komentara
OIZ-a. Takav znanstveni interes nije pobudilo niti jedno drugo pravno djelo iz jugoslavenskog
prava.

Zakljuak
Pojam graanski zakonik u smislu kodifikacije poinje se pojavljivati tek u
buroaskom zakonodavstvu i znanosti. Samu ideju kodifikacije istaknula je kola prirodnog
prava, a ona predstavlja pokuaj stvaranja opeg, univerzalnog i pravinog prava. U elji za
unifikacijom graanskopravnog podruja u svim dravama buruaskog tipa, osim dakako, u
anglosaksonskom pravnom krugu, pokualo se donijeti graanske zakonike. Kako su teilo
pojednostavljivanju i olakavanu pristupa pravu, pojavom zakonika cijelokupna pravna
67

Ibid.,18.

16

materija obuhvaena je jednim zbornikom umjesto brojnih pravnih izvora u kojima je ranije
pravo bilo sadrano.
Cilj nam je bio u radu prikazati upravo one koji su utjecali na ureenje
graanskopravne materije ne samo na podruju Europskog kontinenta, ve i znatno ire te
ukazati na razlike u historijskom kontekstu i sredstvima koritenim za postizanje
proklamiranih ciljeva kodifikacija. Prvi zakonik donesen je u Francuskoj neposredno nakon
graanske revolucije 1789. Taj je zakonik u sebi spajao ideje francuske revolucije, ali i
dugotrajno izgraivane temelje pravne znanosti. S druge strane, napori da se unificira
graansko pravo u Austriji konano su urodili plodom 1811. publiciranjem Opeg graanskog
zakonika (ABGB), koji je u sadrajnom smislu bio sinteza recipiranog rimskog prava i
prirodnopravne kole, no znaajno konzervativniji od francuskog. U Njemakoj je graanski
zakonik (BGB) donesen 1896., a stupio je na snagu 1900. godine.
Kako su odredbe navedenih kodifikacija i danas na snazi na podruju brojnih zemalja,
dodue prilagoene prilikama vremena i potrebama pravne prakse, moemo zakljuiti da iste
predstavljaju temelj suvremene graanskopravne znanosti. Utoliko je njihov znaaj jo vei.

Koritena literatura:
1. A.Runov, Tuma Obemu austrijskom gradjanskom zakoniku, Knjiga prva, Zagreb,
1893.
2. B. Gavella, Graansko pravo u Hrvatskoj i kontinentalno-europski pravni krug,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, godina 43., broj 4, Zagreb, 1993.
3. D. Juri, B. Vukas, Nastanak Code Civil-a i njegov utjecaj na pravne sustave drugih
drava, Zbornik radova 200-ta obljetnica Code Civil-a, Rijeka 2004.
4. D. Stojanovi, O. Anti, Uvod u graansko pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2004
5. D. Stojanovi, Uvod u graansko pravo, Savremena administracija, Beograd, 1986.,
6. D. ekovi, Drutveno- ekonomski odnosi i prilike u Crnoj Gori u vrijeme donoenja
Opteg imovinskog zakonika, Zbornik radova: Nauni skup 120 godina OIZ-a u Crnoj
Gori, Podgorica 2009
7. F.Wieacker, A history of private law in Europe with particular reference to Germany,
Claredon Press, Oxford 2003.
8. G. Kbler, Deutsche Rechtsgeschichte, Verlag Franz Vahlen, Munchen, 2005.
9. H. Sirotkovi., Akadmik Bogii redaktor Crnogorskoga Opteg imovinskog
zakonika. U povodu 100. Obljetnice njegova donoenja. Arhivski vjesnik, 32.;1989.
sv. 33
10. L. Margeti, Rimsko pravo kao europski fenomen i hrvatska pravna povijest, Pravni
fakultet, Rijeka, 1997
11. M. Derenin, Tuma k obemu austrijskom gradjanskom zakonu, knjiga I, Zagreb,
1880
12. M. von Stubenrauch, Commentar zum osterreichsten allgemeinen burgerlichen
Gesetzbuch, Knjiga prva, Wien, 1902
13. P. Van den Berg., The politics of European Codification, Groningen 2007.,
14. S. Perovi, Kultura zakonitosti i prirodno pravo, Pravni ivot, Beograd 1997
15. S.arki, D. Popovi, Veliki pravni sistemi i kodifikacije, Izdavaka kua Dragani,
Beograd 1996
16. . Kurtovi, Opa povijest prva i drave- II. knjiga, Novi vijek, Zagreb 1994

17

17. T. Hoberg., The Civil Code- an Overview,

http://www.napoleonseries.org/research/government/code/c_code2.html
18. W. Waldstein, M. Reiner, Romische Rechtsgeschichte, Munchen, 2005.

18