Michael Baigent

Richard Leigh
Henry Lincoln

SVETA KRV,
SVETI GRAL
Novo dopunjeno izdanje

Digitalizacija Knjige: Equilibrium

Sadraj
Uvod______________________________________________4
Uvod,_1996_________________________________________9
PRVI_DIO__Tajanstveno_selo
1._Tajanstveno_selo_______________________________ 28
2._Katari_i_velika_Hereza____________________________45
3._Redovnici_-_ratnici_______________________________61
4._Tajni_dokumenti_________________________________93
DRUGI_DIO__Tajno_drutvo
5._Red_iza_kulisa_______________________________106
6._Veliki_majstori_i_podzemna_struja___________________126
7._Viestoljetna_urota______________________________157
8._Tajno_drutvo_danas_____________________________205
9._Redovnici_duge_kose___________________________238
10._Prognano_pleme________________________________260
TREI_DIO__Krvna loza
11._Sveti_Gral___________________________________269
12._Kralj_- _sveenik_koji_nikada_nije_vladao____________300
13._Tajna_koju_je_crkva_zabranila_____________________342
14._Gralska_dinastija_______________________________364
15._Zakljuak_i_predvianje_budunosti________________378
Dodatak_-_Navodni_veliki_majstori_Sionskog_priorata_____393
Post_scriptum,_1996_______________________________416

Uvod
Na putu za Cevennes, gdje sam namjeravao provesti ljetne praznike
1969. godine, kupio sam neku depnu knjigu, Le Tresor Maudit. Tu
laganu, zagonetnu priu, punu zabavne mjeavine povijesnih inje
nica, ali i misterija i nagaanja, napisao je Gerard de Sede. Ta bi
knjiga, poput mnogih slinih, poslije praznika bila preputena zabora
vu, da nisam u njoj pronaao jedan udnovat, no ipak uoljiv propust.
"Prokleto blago" iz naslova knjige devedesetih je godina devetna
estog stoljea pronaao neki seoski sveenik rjeavajui zagonetne,
skrivene spise, koje je pronaao u vlastitoj crkvi. Iako je navodni tekst
dvaju od ovih spisa prenijet u spomenutoj knjizi, izostale su "tajne
poruke" koje su navodno u spisima bile skrivene. To je trebalo znaiti
da su ifrirane poruke na neki nain ponovo izgubljene. Pa ipak, kako
sam otkrio, i povrno itanje spisa prenijetih u knjizi, otkrilo mi je
barem jednu poruku. Autor knjige takoer ju je morao pronai jer je,
radei na knjizi, tim spisima morao posvetiti vie pozornosti. Morao
je otkriti ono to sam i ja sam otkrio, jer je ta poruka bila neka vrsta
"dokaza" koja samim djeliem mora zaintrigirati matu i, dakako,
potaknuti prodaju popularne knjiice. Zato je, ipak, gospodin de Sede
nije htio objaviti?
Tijekom sljedeih mjeseci sama neobinost prie, kao i mogunost
novih otkria, vraali su me toj knjizi s vremena na vrijeme. Privla
ila me poput neobino sloenih krialjki, a i zanimalo me ono to
je de Sede preutio. Kako sam otkrivao nova znaenja koja su bila
skrivena u tekstu spisa, poelio sam posvetiti misteriju Rennes-leChateaua vie pozornosti nego to sam to mogao kao zaposleni tele
vizijski pisac, dakle samo u trenucima predaha od posla. Tako sam

u kasnu jesen 1970. tu priu iznio kao moguu temu za dokumentarni

film pokojnom Paulu Johnstoneu, izvrnom producentu povijesnih
i arheolokih emisija "Chronicle" na televizijskoj postaji BBC.
Paul je shvatio mogunosti koje je tema pruala i poslao me u
Francusku da razgovaram s de Sedeom i istraim kakvi su izgledi za
snimanje kraeg filma. De Sedea sam upoznao 1970., u Parizu, tije
kom Boinih blagdana. Prilikom prvog susreta postavio sam mu
pitanje koje me muilo vie od godinu dana, zato nije objavio poruku
koja je skrivena u spisima. Njegov odgovor, da ne zna o kojoj se poru
ci radi, sasvim me zaprepastio.
inilo mi se nezamislivim da on nije bio svjestan tako jednostavne
poruke i pomislio sam da se sa mnom poigrava. Shvatio sam da vie
ni ja ne elim otkriti to sam tono pronaao, pa smo nastavili dvoboj
rijeima dok nije postalo jasno da obojica znamo o kojoj se poruci
radi. Kada sam mu tada ponovio pitanje, zato nije objavio poruku,
njegov je odgovor bio dvosmislen: "Zato to smo mislili da e nekoga
poput vas zanimati i da ete je otkriti sami".
Taj odgovor, zagonetan poput sveenikovih tajanstvenih spisa,
bio je prvi jasan znak koji je navijestio da e misterij Rennes-leChateau pokazati mnogo vie od obine prie o izgubljenom blagu.
U proljee 1971. poeo sam sa svojim redateljem Andrewom
Maxwell-Hyslopom pripremati film za "Chronicle". Film je bio za
miljen kao jednostavan prilog od dvadeset minuta u okviru nekog
arolikog programa. Meutim, tijekom rada, de Sede nas je poeo
snabdijevati novim djeliima informacija. Prvo je stigao cijeli tekst
ifrirane poruke, koji je govorio o slikarima Poussinu i Teniersu. To
nas je zadivilo, jer je ifra bila nevjerojatno sloena. De Sede nam
je rekao da su je odgonetnuli strunjaci francuskog vojnog odjela za
deifriranje uz pomo raunala. Prouavajui promjenjivost koda, s
vremenom sam se uvjerio da je to objanjenje bilo, najblae reeno,
sumnjivo. Razgovarao sam sa strunjacima za ifre britanske obavje
tajne slube i oni su se sloili sa mnom. "ifra raunalu ne postavlja
pravilan problem", rekli su. Kod je bio nerjeiv, meutim, bilo je jasno
da je netko ipak morao imati klju za rjeenje.
Nakon toga je de Sede bacio svoju drugu bombu. Netko je prona
ao grob koji nalikuje onome sa znamenite Poussinove slike, "Le

Karta broj 1. - Glavna podruja istraivanja u Francuskoj

Bergers d'Arcadie" (Arkadijski pastiri), i on je rekao da e nam poslati

pojedinosti "im neto sazna". Nakon nekoliko dana stigle su foto
grafije i postalo je jasno da je na kratki film o malome mjesnom mi
steriju poeo poprimati neoekivane dimenzije. Paul nam je rekao
da napustimo taj projekt i pripremimo film za cijeli termin emisije
"Chronicle". Dobili smo vie vremena za istraivanje i vie filmske
minutae za iznoenje same prie. Emitiranje je odloeno za prolje
e sljedee godine.
Film pod naslovom Izgubljeno blago Jeruzalema prikazan je u
veljai 1972., a reakcija je bila vrlo otra. Tada sam shvatio da sam pro
naao ne samo ono to je samoga mene potpuno zaokupilo, ve i
brojnu publiku. Daljnje istraivanje vie nije bilo gubljenje vreme
na, jer sam znao da e se dogoditi nastavak filma. Do 1974. godine
imao sam mnogo nove grae, i Paul je imenovao Roya Daviesa za pro
ducenta mog drugog filma za "Chronicle", pod nazivom Sveenik,
slikar i Vrag. Ponovo je reakcija publike pokazala koliko je ta tema
obuzela narodnu matu. Tema je, meutim, postala toliko zamrena
i njeni su ogranci sezali predaleko da bi istraivanje mogao nastaviti
sam. Trebalo je pratiti previe tragova, a to sam dalje slijedio jedan
trag, postalo bi sve jasnije koliko grae ostaje neobraeno. Bio sam
na prijelomnoj toki, no sudbina koja mi je priu podarila, opet se
pobrinula da rad na njoj ne zastane.
Godine 1975. imao sam veliku sreu upoznati Richarda Leigha na
ljetnoj koli, gdje smo obojica predavali o aspektima knjievnosti.
Richard je pisao romane i kratke prie, magistrirao komparativnu
knjievnost, i posjedovao veliko znanje iz podruja povijesti, filozo
fije, psihologije i ezoterije. Nekoliko godina je predavao na sveuili
tima u Sjedinjenim Dravama, Kanadi i Britaniji.
Izmeu seminara ljetne kole provodili smo mnogo vremena raz
govarajui o predmetima uzajamnog zanimanja. Spomenuo sam Vite
zove templare, koji su poeli igrati vanu ulogu u pozadini misterija
Rennes-le-Chateaua. Na svoje veliko veselje otkrio sam da je taj sa
blasni Red srednjovjekovnih redovnika-ratnika pobudio Richardovo
ozbiljno zanimanje, i da je ve istraivao njihovu povijest. U jednome
trenutku, mjeseci istraivanja koji su bili preda mnom postali su nepo
trebni. Richard je mogao odgovoriti na veinu mojih upita, a i sam

je pokazao zanimanje za neke neobine nepravilnosti koje sam ja

otkrio. On je takoer osjetio uzbuenje i uvidio znaenje istraiva
kog projekta kojega sam se prihvatio. Ponudio mi je pomo za onaj
dio istraivanja koji se odnosio na templare i jo ukljuio u rad Michaela Baigenta, diplomiranog psihologa koji je nedavno prije toga
napustio uspjenu karijeru foto-reportera da bi se posvetio istraivanju
templara za svoj filmski projekt.
I da sam traio, ne bih naao dvojicu bolje kvalificiranih i ugod
nijih suradnika. Nakon vie godina samostalnoga rada u njima sam
naao nov poticaj, a prvi stvaran plod nae suradnje bio je trei film
o Rennes-le-Chateauu, snimljen za "Chronicle", pod nazivom Sjena
templara, producenta Roya Daviesa.
Posao koji smo napravili za taj film suoio nas je sa skrivenim
temeljima cijelog misterija Rennes-le-Chateaua. Taj film je mogao
samo pokazati smjer prema onome to smo poeli otkrivati. Ispod
povrine nalazilo se veliko iznenaenje, znaajnije i vanije nego
to smo se mogli nadati kada smo poeli raditi na "zanimljivom ma
lom misteriju" francuskog sveenika i onoga to je naao u jednom
planinskom selu.
Svoj prvi film 1972. godine zavrio sam rijeima, "Neto izvan
redno tek eka da bude otkriveno..., a to e se u skoroj budunosti i
dogoditi".
Ova knjiga objanjava to je to "neto" i koliko je to otkrie neo
bino.
H.L.
17. sijenja 1981.

Uvod, 1996.
Iz razloga koje e itatelj uvaiti nakon to je proita, knjigu Sveta
krv, sveti gral smo eljeli objaviti 17. sijenja. Naalost, te godine
je 17. sijenja bila nedjelja. Stoga se knjiga u Britaniji pojavila dan
kasnije, 18. sijenja 1982. Ameriko izdanje je uslijedilo 26. velja
e, takoer, to je znakovito, dan kasnije. Otprilike sljedeih mjesec
dana nakon objavljivanja u obje zemlje, bili smo uvueni u iznimno
bizaran medijski cirkus.
Napisali smo knjigu za koju smo pretpostavili da e izazvati po
lemike. Oekivali smo da e biti kritizirana na neobian nain primjerice, u kritikim osvrtima odreenih krugova s uvrijeenim
teolokim i povijesnim interesima, koje smo implicitno osporavali.
Nismo uope oekivali veu pozornost, od one koja se obino pok
lanja ostalim publikacijama. No, veoma nas je iznenadila injenica
da smo stekli toliku slavu - ili, bolje reeno, zao glas - kao da smo
osobno pokuali izvriti dravni udar na Vatikan. No, nismo izmamili
samo kritike. Naa knjiga je stekla status prave skandalozne no
vinske prie - koja je doista dospjela na naslovnice razliitih novina.
Dodue, bilo je to mirno razdoblje. Predboini nemiri u Poljskoj
su ustuknuli pred svojevrsnom robotskom, iako ne posve ravnodu
nom poslunou kakva je vladala u ostalim dijelovima sovjetskog
imperija. Nije bilo nikakvih atentata na javne osobe. Argentina jo
nije izvrila invaziju na Falklandsko otoje. U nedostatku drugih
katastrofalnih dogaaja, koji bi uzbunili javnost, postali smo ljubitelji
medija. Odgovori i reakcije su poprimili goleme razmjere, slijevajui
se poput bujice u obliku pisama naim izdavaima i agentu, kao i nama
osobno, koja su se objavljivala u novinskim kolumnama. Spektar

miljenja bio je toliko raznolik da se inilo kao da se odnose na neke

druge, potpuno drugaije knjige. Tako smo, s jedne strane, primili
pismo koje je velialo nau knjigu kao "najvee djelo stoljea" - iako
se s tom ocjenom, naalost, nismo mogli iskreno sloiti. S druge
strane, pak, iznoene su tvrdnje koje su, iako manje jezgrovito, suge
rirale upravo suprotno. Rijetki su bili sluajevi u suvremenoj povijesti
izdavatva, da toliko mnogo Don Quijotea tako energino nasre na
jednu malu vjetrenjau.
Najvie praine je podigla BBC-jeva emisija Omnibus, u kojoj
nas je, zamislite, intervjuirao filmski kritiar Barry Norman. Naravno,
budui da o temi nae knjige nije mogao znati mnogo vie od prosje
nog laika, pozvao je dva slubeno priznata strunjaka, povjesniarku
Marinu Warner i tadanjeg birminghamskog biskupa, Hugha Montefiorea. Prilino smo lakomisleno prihvatili poziv da sudjelujemo u
emisiji, poput ovaca koje ne slutei odlaze na klanje. Producent nas
je iskreno uvjeravao da emo sudjelovati u 'raspravi' koja e omogu
iti ozbiljno istraivanje hipotetskih zakljuaka nae knjige. No,
njegovo nam se objanjenje 'rasprave' inilo prilino idiosinkrastino.
Ono to je uslijedilo najbolje bi se moglo opisati rijeju 'zasjeda', s
ime bi se mnogi sloili.
Barry Norman je ustro i ukratko opisao neto, to je bila tek blije
da slika knjige koju smo napisali. Nakon toga smo bili izloeni una
prijed pripremljenim i nevjerojatno dugim nizom optubi, koje su
mogle osigurati trenutnu osudu spaljivanjem nae knjige, kao i nas
osobno. Marina Warner se vladala odgovorno, usredotoujui se na
konkretne znanstvene toke, pri emu se inilo da se ne osjea ugodno
u ulozi krvnika, koja joj je bila nametnuta. Kasnije nam je povjerila
kako se stidi to je dopustila da bude uvuena u 'pokuaj prepada'.
No, biskup Birminghama nije pokazivao takvo kransko grizoduje.
Bili smo izloeni pravom munjevitom napadu. Sa svih su nas
strana gaali generalizacijama i pedantnim trivijalnostima. Od veine
smo se mogli obraniti. tovie, uglavnom smo u tome uspijevali.
No, dovoljan je samo trenutak da jedan glas, koji odzvanja samoprozvanim autoritetom, stigmatizira knjigu - da je oznai neodgovor
nom, neuvjerljivom, nedovoljno istraenom ili, jednostavno, loom.
Za pobijanje tih optubi potrebno je prilino dugo vremena. To valja

initi postupno, uz navoenje konkretnih primjera. Valja se uvui u

pojedinosti i akademska nadmudrivanja, koja ne ine dovoljno dobar
televizijski program, jer potonji otkriva mnogo vie dramatinim
krvoproliima nego nezanimljivim razmjenama informacija. Bilo
nam je doputeno odgovoriti samo na jedan od svakih est prigovora,
koje su nam u studiju uputili nai kritiari; a iz emisije koja je konano
bila emitirana, izbaeni su ak i nai odgovori. Odgovor svakog od
nas bio je sveden samo na jedan ili dva povrna komentara. Tako se
'rasprava', koju su vidjeli BBC-jevi gledatelji, u konanici veoma
razlikovala od 'rasprave' koja se stvarno odigravala u studiju. Mnogi
su od njih nakon toga primijetili da nam nije bilo prueno mnogo
prilika za razgovor. tovie, prueno nam je mnogo vie prilika nego
to se inilo, ali vei dio onoga to smo rekli zavrilo je u sobi za
montau.
Naravno, takve se stvari neprestano dogaaju u svijetu televizije
- s kojim smo se upoznali dovoljno dobro da nas vie ne moe niim
iznenaditi. Najvie nas alosti injenica da su neki velianstveno
komini trenuci nepovratno izgubljeni. Tako je, primjerice, Barry
Norman u jednom trenutku upitao birminghamskog biskupa jesu li
knjige, kao to je naa, potencijalno 'opasne'. Biskup, koji je proitao
samo posljednja dva poglavlja, odgovorio je: 'Naravno'. Izjavio je
da naa knjiga besramno iskoritava seks i senzacionalizam. U studiju
je u trenutku zavladala zapanjujua tiina. Seks? Jesmo li napisali
knjigu o seksu? Preneraeno smo se pogledavali, izbezumljeno ra
zmiljajui nije li poremeeni tiskar umetnuo nekoliko stranica Kama
Sutre u na tekst ili zamijenio jednu od fotografija s likom golog
templara. Koliko smo mogli procijeniti, naa knjiga je na ljestvici
seksualnosti zauzimala mjesto negdje ispod Torinskog pokrova, koji,
naime, predstavlja portret itavog prednjeg dijela tijela golog mu
karca, iako nikada nije privukao pretjeranu pozornost puritanaca.
Barry Norman je trznuo glavom, kao da pokuava izbaciti vodu
iz uiju. Marina Warner je izgledala oito posramljena. Pomalo smo
ironino pokuali ustanoviti koju je tono knjigu biskup proitao.
No, u tom se trenutku umijeala neka nebeska sila, poslavi skromnog
tehniara, koji je utrao u studio zamolivi nas da taj prizor iznova
snimimo. Objasnio je da je neto polo po krivu - navodno je gremlin

iskopao neku tehniku napravu. Barry Norman je stoga ponovio

pitanje. No, biskup je do tada shvatio da je njegov odgovor bio posve
nepromiljen. Dobivi drugu priliku, povukao se brzinom kojom ga
je jezik mogao odvui. Je li naa knjiga bila potencijalno 'opasna'?
Nimalo, odgovorio je aneoskom spokojnou. Upravo suprotno, bio
je uvjeren da je kranstvo dovoljno snano da se odupre izazovima
koje smo pred njega postavili. Budui da nismo imali nikakvu nam
jeru razoriti kranstvo, nismo posumnjali u njegov optimizam.
Navedeni prizor, kao i mnogi drugi, bili su u potpunosti iskljue
ni i iz emisije koja je predstavljena javnosti. No, osim reije Omnibusa,
nimalo pohvalnima nismo smatrali ni razne olakavajue okolnosti
- strukturu emisije, nedostatak vremena, neophodnost televizije kao
medija. Osim toga, napisali smo knjigu za koju smo znali da e biti
predmetom napada i iskrivljavanja. Meutim, nikako se ne moe
opravdati oit pokuaj producenta da izvrgne ruglu vojvodu od Devonshirea, ime je, ini se, na sebe uspio privui eljeni publicitet.
U naoj knjizi - izrazito nedvosmisleno - iznosimo pretpostavku da
su neki lanovi obitelji Devonshire, moda upueni u neke tajne in
formacije. Ta tvrdnja se osniva na svjedoanstvu iz 18. st, kao i na
izjavama jednog ivueg lana obitelji Devonshire - izdanka pobo
ne linije obitelji, koja nije izravno povezana s vojvodom. To smo
strpljivo i mukotrpno objanjavali naem producentu, koji nas je upor
no uvlaio u razgovor o toj temi. No, vrsto je odluio iskopati neku
senzacionalnu 'englesku stranu' i ak, suvie revno, ishodio od Chatswortha da osobno intervjuira vojvodu od Devonshirea. ini se da je,
u pokuaju da dodatno dramatizira priu, izloio vojvodi tvrdnju
koju mi nikada nismo iznijeli. Njegovoj Milosti je reeno da obitelj
Devonshire, kako se tvrdi u knjizi koja e uskoro biti objavljena, vue
izravno podrijetlo od Isusa. Vojvoda, koji je, nimalo iznenaujue,
bio preneraen, srdito je odgovorio: "Potpuna besmislica!" Budui
da tu tvrdnju, na koju je odgovorio, mi nismo iznijeli, morala je biti
iskljuena iz prijenosa. Tako su gledatelji vidjeli samo Njegovu Milost
kako odgovara: "Potpuna besmislica!", na neto posve neodreeno.
Netko mu je mogao postaviti pitanje o taktikama francuske ratne mor
narice u bitki kod Quiberonskog zaljeva 1759. ili, pak, o kvaliteti
engleskog tvida.

Tijekom intervjua u emisiji Omnibus, biskup Birminghama nas

je optuio da smo uinili ak '79 injeninih pogreaka' u dva po
glavlja - tonije, u dva poglavlja koja je on proitao. Budui da je
dolazila od tako uzviene osobe, ta optuba je naizgled bila vjerodo
stojna - neprijeporan sud samoga glasa istine i, prema tome, neospo
ran dokaz za osudu. U skladu s tim, novine, radio i televizija su je
spremno prihvatile i posijale diljem svijeta. "Napao vas je biskup",
telefonski je izrazila svoju zabrinutost jedna osoba iz Sjedinjenih
Amerikih Drava, "Prijeti li vam neka opasnost?"
Nije nas pretjerano uznemirila mogunost napada od strane bis
kupskog tima - komandosa s mitrama i biskupskim tapovima pre
tvorenih u puhaljke za otrovne strelice i SAS-potkapama u kombi
naciji s dugim mantijama i stolama. No, kada je protiv nas prvi put
podignuta ta optuba zbog 79 pogreaka, bili smo zateeni. Jesmo
li doista pogrijeili 79 puta? Moramo priznati da nas je obuzeo kra
tkotrajan, ali neugodan osjeaj nevjerice. No, biskup nam je tjedan
dana nakon toga poslao svoj popis 79 pogreaka. To je doista bio jedin
stven dokument. Priznajemo da je biskup doista pronaao etiri inje
nine pogreke. Pogreno smo rekli da je Palestina u doba Isusa, bila
podijeljena na dvije provincije. Kako je biskup ispravno primijetio,
bila je podijeljena na jednu provinciju i dvije tetrarhije. Pogreno
smo Luki pripisali opis Isusa kao tesara. Kako je biskup ispravno uo
io, taj podatak potjee od Marka. Neoprezan slagar, iju smo omaku
previdjeli prilikom korekture teksta, smjestio je Julija Afrikanca u
tree, umjesto u prvo stoljee; a na rukopis, u kojemu se govori o
'grkom gradu Efezu', vjerojatno je izmijenio redaktor u 'grad Efez
u Grkoj'. Naravno, Efez se nalazi u Maloj Aziji.
Navedene etiri toke optube smo morali priznati. Biskup je bio
u pravu - pogrijeili smo i u skladu s tim, prihvatili njegove ispravke.
No, to je s ostalih 75 'injeninih pogreaka' zbog kojih su nas
mediji, citirajui biskupa, estoko korili? Zapravo se pokazalo da niti
jedna od njih uope nije injenina, nego pogreka vjere - ili, konkretnije, prijeporna pitanja o kojima znanstvenici jo uvijek raspra
vljaju - a mi smo 'grijeili' samo u tome to smo se udaljili od slu
bene predaje. Naprimjer, biskup je meu 'injenine pogreke' ubro
jio tvrdnje koje su, kako je rekao, 'jo uvijek predmet rasprava', a s

objanjenjem koje smo pruili 'ne slae se veina znanstvenika',

drugim rijeima, ortodoksnih znanstvenika koje je smatrao najsrodnijima sebi. Dalje, biskup je u svoj popis ukljuio nae navode apo
krifnog teksta, s kojim nije bio upoznat i koji nije mogao nai u svojoj
knjinici, premda je bio odavno dostupan u tvrdo i meko ukorienom
izdanju. Drugim rijeima, naa 'pogreka' se sastojala u injenici da
se to djelo nije nalazilo u biskupovoj knjinici. Na drugome mjestu
je kao pogreku naveo referencu, koju je smatrao besmislenom, jer
nije proitao prethodna poglavlja nae knjige, u kojima se objanjava
njezin smisao. Konano, biskup je kao pogrenu osudio nau tvrdnju
da su Evanelja 'povijesna svjedoanstva kao i svako drugo'. "Ne",
izjavio je, "to su jedinstvena svjedoanstva, koja promiu radosnu
vijest Kristovu u obliku povijesti." Bez obzira to to znai, ta tvrdnja
nam se ne moe pripisati kao injenina pogreka. Ako smo ikada
uope pogrijeili, to je bilo jednostavno stoga to nismo dijelili bisku
povo miljenje o Evaneljima.
To su, dakle, bila pitanja zbog kojih nas je birminghamski biskup
osudio. Ona za sobom povlae osudu zbog '79 injeninih pogrea
ka', koja je pomalo djetinjasta, ali i obmanjujua. Ipak, takva je bila
i veina kritika upuenih od strane teolokog establimenta. U naoj
smo se bavili povijesno moguim i vjerojatnim dogaajima i, kada
su nam za to bile dostupne injenice - povijesnim injenicama. Nai
teoloki kritiari, od kojih veina ne raspolae gotovo nikakvim po
vijesnim znanjem, mogli su nas napadati samo sa stajalita vjere. Iako
vjera nije najbolja perspektiva za procjenjivanje povijesti, veina
naih kritiara nije imala drugog izbora. Smatrali su da smo implici
tno izazvali uvrijeene interese, koje su se smatrali dunima braniti,
bez obzira na nesigurne temelje na kojima se osnivaju njihovi argu
menti. "Vaa knjiga nije naila na blagonaklon odziv crkvenih vlasti",
obiavali su nam iskreno i prostoduno govoriti radijski i televizijski
novinari. Kao da su stvari uope mogle biti drugaije. Kao da bismo
mogli oekivati od svakog biskupa kranskoga svijeta da dostojan
stveno prihvati poraz i spokojno preda svoju mitru.
Kanjavali su nas i zbog naih pekulacija. To smo spremno priz
nali. Iznijeli smo ono to smo jasno oznaili kao hipotezu; a hipoteza
neizbjeno poiva na pekulaciji. Istraiva je upravo zbog nedostatka

pouzdanih informacija o biblijskim temama, prisiljen pekulirati naravno, ukoliko ne eli utjeti. Isto tako, nije doputeno ni nairoko
pekulirati. pekulacija se mora ograniiti na okvir poznatih povi
jesnih podataka. Meutim, unutar tog okvira, pekuliranje je jedini
izbor - tumaiti oskudne i esto nerazumljive postojee dokaze. Sva
biblijska istraivanja, kao i teologija, podrazumijevaju pekulaciju.
Evanelja su povrna, dvosmislena i esto protuslovna svjedoanstva.
Tijekom posljednjih dvije tisue godina, ljudi su se sporili, pa ak i
ratovali zbog moguih znaenja odreenih odlomaka. U postupku
stapanja kranske predaje, jedno je naelo uvijek bilo prisutno.
Suoene s nekom od mnotva dvosmislenosti u Svetome pismu, crkve
ne vlasti su pekulirale o njezinu znaenju. Jednom prihvaeni, nji
hovi zakljuci su postali dogmom i, posve pogreno, tijekom stoljea
su stekle status neprijeporne injenice. Meutim, takvi zakljuci uope
nisu injenice. Upravo suprotno, oni su pekulacije i tumaenja uklo
pljeni u predaju; a upravo se ta predaja iznova pogreno poistovjei
vala s injenicom.
Taj postupak se moe ilustrirati jednim primjerom. U svim evan
eljima, Pilat naziva Isusa 'kraljem idovskim', a taj se naslov nalazi
i na kriu. No, to je sve to nam Evanelja govore. Ona ne pruaju
nikakve naznake o tome je li taj naslov opravdan ili nije - niti je li
Isus doista imao ili isticao to zakonito pravo na kraljevstvo. U jed
nom razdoblju povijesti pretpostavilo se da mu je ta titula podruglji
vo dodijeljena. Ta pretpostavka se osnivala na pekulaciji. No, vei
na dananjih krana slijepo, kao utvrenu injenicu prihvaa da je
ta titula doista izraz poruge. No, to uope nije utvrena injenica.
Citate li Evanelja osloboeni svih predrasuda, zakljuit ete da u
njima ne postoji nikakav nagovjetaj o tome da ta titula nije ozbiljno
utemeljena i posve legitimna. Konano, u prii o Isusovu roenju
saznajemo da su tri mudraca traila 'novoroenog kralja idovsko
ga', pri emu taj dogaaj ne tumaimo nimalo podrugljivim. Naime,
iz njihova poklonstva, kao i Herodove bojazni da e ga svrgnuti mnogo
legitimniji vladar, moemo pretpostaviti da je Isus doista posjedovao
neki kraljevski pedigre, status ili zakonito pravo, koje su mu prizna
vali i njegovi suvremenici, ukljuujui Pilata. Dananjim kranskim
komentatorima tu pretpostavku dvojbenom ini samo predaja. Prema

tome, tvrdnja da je Isus moda doista bio 'idovski kralj', nije pro
tuslovna dokazima. Ona je protuslovna samo davno utvrenoj predaji,
davno utvrenom kanonu vjerovanja, koji se osniva iskljuivo na
neijem pekuliranju.
"Ne moete dokazati svoje zakljuke." To je bila druga optuba
kojom su nas napadali novinari i teoloki kritiari, kao da su od nas
oekivali da priloimo izjavu, koju je pod prisegom potpisao sam
Isus, uz neophodnu prisutnost svjedoka i biljenika. Naravno da nismo
mogli 'dokazati' nae zakljuke. Kako iznova istiemo u samoj knjizi,
iznijeli smo samo hipotezu. Da smo je mogli 'dokazati', tada to ne
bi bila hipoteza, nego injenica; i tada uope ne bi bilo nikakvih po
lemika, nego bi se radilo samo o senzacionalnom otkriu i fait accom
pli. No, s obzirom na postojei kontekst, to bi valjalo tvoriti pravi
'dokaz'? Moe li se takav dokaz pronai za neku od spornih toaka
Novoga zavjeta? Oito ne. to se tie Novog zavjeta, nita se ne moe
neosporno 'dokazati'. Ne moe se ak ni dokazati da je Isus ikada
postojao, da je bio povijesna osoba. Neki su pisci, u prolosti i danas,
tvrdili, katkad uvjerljivo, da nije.
Pitanje 'dokaza' u krajnjem sluaju uope nije bitno. S obzirom
na oskudnost pisanih i arhelokih svjedoanstava, postoji veoma malo
'dokaza' o Isusu, a moda ih uope nema. Istraiva raspolae samo
posrednim dokazom, koji nije istovjetan 'neposrednom dokazu'.
Posredan dokaz, u kontekstu novozavjetnih studija, ne moe 'doka
zati' nita. On moe samo pretpostaviti veu ili manju mogunost,
veu ili manju vjerojatnost. Istraiva mora pregledati dostupne
dokaze, procijeniti ih, protumaiti i iz njih izvesti odgovorne zakljuke
- primjerice, da postoji vea vjerojatnost da se neki slijed dogaaja
dogodio, a drugi nije. Primjenom takvog kriterija, taj dogaaj dobiva
smisao i sukladan je naem poimanju ljudskog ponaanja. Jednostav
no, mnogo je vjerojatnije daje mukarac bio oenjen, daje imao djecu
i da je pokuao zaposjesti prijestolje, nego da ga je rodila djevica,
da je hodao po vodi i uskrsavao mrtve.
Suprotno izjavama teologa i novinara, takva tvrdnja ne predstavlja
'napad na samu bit kranstva i kranski etos'. Bit kranstva i kr
anski etos poivaju na Isusovim uenjima. Ta su uenja u mnogim
aspektima, jedinstvena. Ona promiu vrijednosti i stajalita, s kojom

se ljudska povijest do tada nikada nije upoznala. U tom smislu ona

predstavljaju 'novu poruku', 'radosnu vijest' upuenu ovjeanstvu
i sama su po sebi vjerodostojna. Za njihovu potvrdu nisu potrebne
nikakve udesne biografske pojedinosti, osobito ne one koje karakte
riziraju sva suparnika boanstva drevnoga svijeta. Da uenja doista
zahtijevaju takve pojedinosti, tada bismo iz toga mogli izvesti dvije
pretpostavke - ili sadre neke ozbiljne nedostatke ili, to je vjerojat
nije, neto nedostaje vjeri. Svaki promiljeni kranin e se sloiti
da najvei Isusov znaaj poiva u poruci, koju je propovijedao. Ta
poruka bi izgubila vrijednost da se dokae da ju je promicao ovjek,
koji je ujedno bio mu i otac. Jednako bi manje bila vrijedna i da ju
je promicao asketa.
Gotovo svi visokopozicionirani teolozi i crkvenjaci koji su nas
napadali, bili su protestanti. Ustvari, veinom su bili anglikanci, poput
birminghamskog biskupa. Naravno, svjesni smo onoga to nam je
Rimokatolika crkva poeljela uiniti, a to bi u prolosti neosporno
mogla uiniti. Budui da je danas prisilno osloboena takvih ambicija,
katolika hijerarhija je mudro odluila utjeti i na taj nain se uzdr
ala od mogunosti da nam osigura dodatni publicitet. No, jedan
bivi crkveni uglednik nam je povjerio da neki pripadnici viih slo
jeva njegove institucije, premda to nikada ne bi javno priznali, pri
hvaaju vjerojatnost, a moda ak i istinitost naih zakljuaka. Isto
tako, jedan obavijeten izvor nam je rekao da naa knjiga u tajnosti
kola irokim krugovima Vatikana. A u radijskoj emisiji, odranoj tije
kom nae reklamne turneje Sjedinjenim Amerikim Dravama, ras
pravljali smo o implikacijama nae knjige s dr. Malachijem Martinom,
jednim od vodeih strunjaka za poslove Vatikana i biveg lana
vatikanskog Pontifikalnog instituta. Dr. Martin priznaje da ne postoji
nijedan teoloki prigovor pretpostavci da je Isus moda bio oenjen
i da je imao djecu.
Takve su bile reakcije od strane crkvenog estabhmenta. No, o
biblijskim temama raspravljamo tek u posljednjim poglavljima nae
knjige. Mnogo vei dio teksta posveenje povijesnim dogaajima,
osobito povijesti Francuske u razdoblju od 6. do 12. st. Za razliku
od crkvenog estabhmenta, ije su reakcije bile predvidljive, reakcije
povijesne zajednice smo oekivali s velikim zanimanjem. tovie,

tek nam se nekolicina slubenih povjesniara udostojila pokloniti

svoju panju. S obzirom na iskustvo kojim danas raspolaemo, to
nas nimalo ne iznenauje. Konano, nitko ne eli ispasti budala, a
znanstvenici su, kao i povjesniari, osobito osjetljivi. Da su nas bez
uvjetno osudili, riskirali bi neku sramotu u budunosti - moda bi
se pojavio neki dokument koji bi potvrdio nae zakljuke. Jo opas
nije bi bilo da su nas podrali - pruajui potporu potencijalno eks
plozivnoj kontroverziji, riskirali bi svoj profesionalan ugled. Stoga su
povjesniari mudro odluili ostati nepristranima, uzdrati se od dono
enja sudova, savjesno utjeti ili se katkad oglasiti uzvienom, ironi
nom ljubaznou. Na taj nain se naa knjiga mogla implicitno svesti
na buru u ai vode i tako spretno izbjei svako suoavanje s u njoj
iznesenim materijalom.
Usprkos tome, povremeno bismo bili izloeni neobinoj vatri, koju
su na nas estoko i oajniki ispaljivali kao iz bastiona pod opsadom
nepoznatih barbara. Premda je Marina Warner bila ljubazno umjerena
u svom intervjuu u BBC-jevu Omnibusu, jedan je komentator njezinu
kritiku u novinama The Sunday Times, opisao kao: "najokrutniju
kritiku godine", a drugi jednostavno kao "histerinu". U jo jednom
sluaju u kojemu je pokazala nedostatak lucidnosti, ga. Warner nas
je ukorila da smo se oslanjali na dvojbene izvore, to, meutim, uope
nije tono. Isto nam je predbacivao i Jonathan Sumption u Times Li
terary Supplement. Kao nepouzdan izvor podataka je naveo referencu,
koju smo pronali u djelu Marine Werner, s ime on nije bio upoznat.
Uglavnom smo dobivali dvije vrste ozbiljnih povijesnih kritika.
Neke od njih su neosporno bile opravdane i dragocjene, jer su isprav
ljale neke konkretne stvari - statistike, datume, titule, nazivlja i druge
pojedinosti, u kojima smo doista pogrijeili, ali koje nisu bile bitne
za nae argumente, hipoteze ili zakljuke. Meutim, drugi povjesniari
su propitkivali vrijednost naeg cjelokupnog pristupa predmetu
istraivanja. Tvrdili smo da nismo slijedili 'pravila'. S obzirom na
slubene standarde akademskog istraivanja, nae metode su bile
iznimno neortodoksne, neispravne, pa ak i heretike. Nismo slijedili
odreene ukorijenjene znanstvene protokole, odreene dogmatske
pristupe, koji zahtijevaju opreznost. Stoga smo se oito pokazali po
etnicima i amaterima, koji nisu dostojni ozbiljnog razmatranja i

koji su, osim toga, neovlateno stupili na suvereno podruje 'stru

njaka'. S obzirom na to, zasluili smo samo njihovo dostojanstveno,
ak pravedniko neodobravanje.
Svi smo dobro upueni u tehnike 'slubenog' akademskog istra
ivanja i znamo ih veoma uinkovito upotrijebiti. Ako smo pribjegli
nekim drugim metodama, tada smo za to imali obilje razloga. Premda
su ekstremni krani u to ak doslovno uvjereni, nismo bili voeni
nekom paklenim planom za stvaranjem bestselera. No, istodobno
nismo eljeli stvoriti iskljuivo strunu knjigu, koja e zavriti na
pranjavim policama sveuilinih knjinica. Naime, eljeli smo na
pisati djelo koje e, sauvavi svoj integritet, biti dostupno iroj itateljskoj publici. Konano, imali smo uzbudljivu priu koju smo eljeli
ispripovijedati i ujedno otkriti elemente koji je ine uzbudljivom. Mu
kotrpno smo nastojali uskladiti nae istraivanje s najzahtjevnijim
kriterijima. No, odluili smo predstaviti rezultate tog istraivanja u
zanimljivom i tenom tivu.
Meutim, na na pristup su neizbjeno utjecali drugi, mnogo hit
niji imbenici. Prije svega, na njega je utjecala sama priroda predmeta
naeg istraivanja. Naa graa je obuhvaala golem i raznolik spektar,
koji se odnosio na biografske i kronoloke podatke. Stoga smo mo
rali izvriti suvislu sintezu podataka, koji su obuhvaali podruje od
starozavjetnih dogaaja do polutajnog drutva dananje Europe, od
Evanelja do gralskih romansi i novinskih izvjea o suvremenim
dogaajima. Za takav pothvat, naalost, akademske znanstvene tehni
ke nisu dovoljne. Kako bismo uspjeno povezali radikalno raziite te
matske korpuse, bili smo prisiljeni usvojiti i razviti mnogo obuhvatniji
pristup, koji se temeljio na sintezi, a ne na konvencionalnoj analizi.
Jo vea neophodnost takvog pristupa bila je uvjetovana injeni
com da su se tradicionalne tehnike otprije pokazale nesposobnima
u tretiranju velikih dijelova nae grae. Vei dio naeg istraivanja
spada u akademski sumnjivo podruje. Istraujete li neko povijesno
razdoblje, neizbjeno ete naii na brojne prividne anomalije - neo
ekivane dogaaje, kretanja, pojave, skupine ili pojedince, koji privla
e na sebe pozornost, ali se ne mogu jasno uklopiti u prihvaenu
'glavnu struju' povijesti. Suoeni s takvim anomalijama, veina orto
doksnih povjesniara ih uglavnom zanemaruje, odbacujui ih kao

prolazne devijacije, kao nebitne ili sluajne pojave. Tako se, primje
rice, Nostradamus tumai kao nebitan kuriozitet, zbog ega mu se u
istraivanju francuske povijesti 16. st, pridaje samo letimina po
zornost. Isto tako, vitezovi templari i mnoge zagonetne okolnosti
koje ih okruuju, smatraju se samo popratnim objanjenjima kriarskih
ratova. Povjesniari su oduvijek izbjegavali tajna drutva, upravo
zbog njihove tajnovitosti; a budui da nerado priznaju svoje neznanje,
povjesniari obiavaju umanjivati njihov znaaj. Navedimo jedan
primjer. Slobodno zidarstvo je odigralo kljunu ulogu u drutvenoj,
psiholokoj, kulturnoj i politikoj povijesti Europe 18. st., kao i u
stvaranju Sjedinjenih Amerikih Drava; no, u povijesnim udbeni
cima se ono uope ne spominje. Gotovo se ini da je na djelu neka
skrivena politika - ne moe li se neto iscrpno i zadovoljavajue do
kumentirati, tada je zacijelo nebitno i, prema tome, ne zasluuje ni
kakvu raspravu. No, upravo najhitniji povijesni dogaaji u veem
dijelu nisu sauvani u pisanim svjedoanstvima.
'Rosenkreuzeri' iz 17. st. su se sve do nedavno smatrali 'ekstre
mistikom sljedbom'; a jednako nebitnima i tabuiranima tretirale su
se i discipline, koje nose zajedniki naziv 'ezoterije' - astrologija,
alkemija, kabala, tarot, numerologija i sveta geometrija. Meutim,
danas, zahvaljujui djelu pokojne gospoe Frances Yates, njezinih
kolega i tienika s Warburkog instituta, moemo promatrati te dis
cipline u njihovoj obuhvatnosti; a promatramo li ih na takav nain,
uvidjet emo njihov znaaj. Danas razumijemo da su tajanstveni i
neuhvatljivi 'rosenkreuzeri' odigrali kljunu ulogu u dogaajima, koji
su doveli do Tridesetogodinjeg rata i osnutka Kraljevskog drutva
u Engleskoj. 'Ezoterija' se danas vie ne smatra neobinom marginalnou zapadne povijesti, nego osnovnim kljuem za razumijevanje
renesanse. U svakom sluaju, te 'devijacije' tvore mnogo vei dio
'glavne struje', nego to im se to obiava priznati.
Poput 'ezoterije' ili samozvanih 'rosenkreuzera', velik dio nae
grae takoer je spadao u ono akademski sumnjivo podruje, zbog
ega je izazvao zanimanje samo nekolicine povjesniara. Budui da
je postojalo samo nekoliko pouzdanih knjiga i da je otkriveno tek
nekoliko bitnih povezanosti, bili smo prisiljeni probiti led i, usvojivi
dovoljno fleksibilan i obuhvatan pristup, ponovno ispitati povijesne

'anomalije'. Bili smo prisiljeni utvrditi nove povezanosti, otkriti

stvarne povijesne veze u do tada zanemarenim podrujima istrai
vanja, iznova vratiti zabranjenim temama status koji su uivale u kon
tekstu svojih povijesnih razdoblja. Morali smo istraiti sadraj djela
'okultnih' i mistikih pisaca i postaviti ga u njegov stvaran povijesni
okvir, ujedno izbjegavajui da upadnemo u njihovu zamku lako
vjernosti.
Takav pristup je bio diktiran naom graom, njezinom nunou
za sintezom, ispitivanjem i prilagoavanjem povijesnih 'anomalija',
koje konvencionalni znanstvenici obiavaju zanemarivati. Stoga ne
iznenauje njihova nepovjerljivost prema naem pristupu. No, je
dnako je znaajno, a nije samo rije o sluajnosti, da su najpovoljniji
odgovori na nau knjigu stizali od knjievnika, kao to su, primje
rice, romanopisci Anthony Burgess ili Anthony Powell i Peter Vansittart. Za razliku od profesionalnog povjesniara, romanopisac je
naviknut na pristup koji smo sami usvojili. Naviknut je na sintezu
razliitih materijala, na otkrivanje mnogo neuhvatljivijih veza od
onih koje su eksplicitno sauvane u pisanim svjedoanstvima. On
razumije da povijest nije ograniena iskljuivo na zabiljeene inje
nice, nego da esto poiva u mnogo manje opipljivim podrujima u kulturnim postignuima, mitovima, legendama i predajama, u psi
hikom ivotu pojedinaca i itavih naroda. Za romanopisca znanje nije
podijeljeno na strogo odijeljene pretince, kao to ne postoje ni tabui,
ni 'zloglasne' teme. Za njega povijest nije neto smrznuto, okamenje
no u tono odreenim razdobljima ili epohama, od kojih se svako
moe izolirati i podvrgnuti kontroliranom laboratorijskom pokusu.
Upravo suprotno, ona je fluidan, organski i dinamiki proces, dok su
psihologija, sociologija, politika, umjetnost, folklor, religija i mnoge
druge stvari, meusobno isprepletene u jedinstveno tkanje. U stva
ranje nae knjige krenuli smo upravo voeni vizijom svojstvenom ro
manopiscu.
Istodobno, bili smo svjesni da se uputamo u ono to bi Umberto
Eco nazvao 'semiotikom vjebom'. Drugim rijeima, bili smo suo
eni s mnotvom fragmenata najrazliitijih mozaika, s mnotvom
'indikatora', 'znakova', 'tragova', 'vektora', od kojih su svi odraa
vali naizgled smislen obrazac. Jesu li to, u krajnosti, bile samo nasu-

mini sluajevi? Ili su doista odraavali obrazac? Ako jesu, je li taj

obrazac bio smislen? Je li se znaenje skrivalo u obrascu - 'tamo
negdje' u povijesti - ili smo obrazac stvarali sami, projicirajui u
njega svoje znaenje? U pokuaju da odgovorimo na ta pitanja, ne
svjesno smo krenuli na nau zanimljivu pustolovinu, na nau oso
bnu 'potragu za Gralom'. No, konano, to je samo jedna od metafora
za ono to mora uiniti svaki pojedinac kako bi svom ivotu pridao
znaenje, svrhu i smjer. Moda se upravo iz tog razloga knjiga Sveta
krv, sveti gral, toliko duboko obraala mnogim ljudima.
Tijekom sljedee dvije i pol godine, do jeseni 1984., nastavili
smo istraivati dodatne aspekte prie ispripovijedane u knjizi Sveta
krv, sveti gral. Neka naa otkria su objavljena 1986. u knjizi The
Messianic Legacy ("Mesijansko nasljee"). No, tada smo ve shvatili
da smo se nali u slijepoj ulici, barem to se tie irih aspekata prie
- koji se odnose na povijest i suvremenu politiku. Jedan od naih
glavnih izvora informacija, polutajno drutvo poznato pod imenom
Prieure de Sion (Sionski priorat), iznenada je utihnuo; i svi nai po
kuaji da ga slijedimo, da saznamo neto vie o njegovim lanovima
i aktivnostima, pokazali su se uzaludnima. Sljedeih nekoliko godi
na se razgranalo polje naeg istraivanja. Geometriju povezanu s
Rennes-le-Chateauom, kao i njezine mogue implikacije, istraili smo
u knjizi The Holy Place (1991.). Djela The Temple and the Lodge
(1989.) ("Hram i loa") i Obmana o svicima s Mrtvoga mora (1991.),
bave se slobodnim zidarstvom i dogaajima u prvostoljetnoj Pale
stini -graom koja je usko povezana sa zagonetkom Rennes-le-Chateaua, premda se na nju izravno ne odnosi.
No, misterij Rennes-le-Chateaua je, posve neovisno o nama, po
stao veoma unosan posao. U ljeto 1982., nakon objavljivanja knjige
Sveta krv, sveti gral na engleskom jeziku, malo planinsko selo je
posjetilo ak 10 000 turista. Nakon objavljivanja knjige na francuskom
i drugim stranim jezicima, taj se broj umnogostruio. Rennes-le-Chateau danas predstavlja pravo hodoasniko sredite, koje posjeuju
najrazliitiji hodoasnici - znatieljni turisti, gorljivi poduzetnici,
ozbiljni istraivai, lovci za blagom, 'ezoteriki fanovi' s dvojbenim
interesima, od obredne magije do NLO-a i Atlantide. Neki od njih
su kupili zemljita u blizini sela, na kojima danas ive.

Neko mirno, zabaeno i izolirano selo, koje smo prvi put posjetili
poetkom 1970-ih, danas se doista nevjerojatno promijenilo. Sauniereovi posjedi, vila Betanija i kula Magdala, 1994. su promijenili
vlasnike i danas se jo uvijek obnavljaju. U njegovom Zimskom vrtu
se nalazi muzej, a Rennes-le-Chateau se dii i bogato opremljenom
knjiarom. Neosporno bi i naeg sveenika razveselilo da vidi svoj
lik, koji ukraava boce lokalnog vina, Cuvee Berenger Sauniere. Seo
sko drutvo Terre de Rhedae, objavljuje biltene i skuplja novane
priloge za odravanje crkve i sela. Premda su moda neugledni, par
kiralite i brojne kante za smee danas su neophodni tom novom
'turistikom sreditu'.
Koliko nam je poznato, trenutno postoji barem est krugova ili
istraivakih skupina posveenih raspravljanju i istraivanju misterija
Rennes-le-Chateaua i s njime povezanih tema. Neke od njih su neo
sporno ozbiljne, znanstvene i odgovorne. Ostale bi se, pak, mogle
nazvati ekscentrinima. Sjedite dviju od njih je u Velikoj Britaniji
- skupina 'Rennes' i drutvo 'Sauniere'. Veina ih objavljuje aso
pise, biltene ili novine u kojima izvjeuju o najnovijim otkriima
svojih lanova, objavljuju recenzije knjiga i openito glasine.
Misterij je dosegnuo mnogo vee, a katkad i nevjerojatne razmjere.
Naprimjer, pojavio se u reklami za Dubonnet, objavljenoj u nedjelj
nom dodatku britanskih novina. U mnogo ozbiljnijem obliku, pria
je iznova ispripovijedana u nedavno objavljenom strunom djelu
Poussin Paintings - A Catalogue Raisonne, Christophera Wrighta
(1984.). Anthony Blunt, s kojim smo razgovarali 1971., drsko je odba
cio nau tvrdnju da pejza na Poussinovoj slici 'Arkadijski pastiri',
ustvari predstavlja stvarnu okolicu Rennes-le-Chateaua, te da se na
njoj prikazan grob stvarno nalazi u blizini sela Arquesa. Danas se kao
'neospornom' prihvaa slinost izmeu Poussinova i lokalnog pejzaa.
Naalost, navedeni grob danas vie ne postoji. Uniten je 1988. u
nesretnom pokuaju da ga se zatiti od lakomih i bezobzirnih lovaca za
blagom, koje je onamo privukla pria. Vrhunac mnogobrojnih po
kuaja nasilnog provaljivanja u grob, bio je luaki napad eksplo
zivima, to je oajnog vlasnika natjeralo da ga porui. Danas je na
tome mjestu ostala samo tuna i beznaajna hrpa kamenja.
No, ono to je uniteno u kamenu, obnovljeno je u drugim mediji
ma. Tako je, primjerice, misterij Rennes-le-Chateaua 1989. nadahnuo

Stewarta Copelanda na stvaranje opere, koja je doivjela praizvedbu

u Clevelandskoj Operi. Saznali smo da je ovjekovjeen i u stihovima
nekih popularnih pjesama, te da su ga opjevali i ugledni glazbenici,
poput Stinga i Davida Bowiea. U podruju klasine glazbe, pria je
pronala svoj put do oratorija Dominica Muldowneya.
Neposredno nakon objavljivanja Svete krvi, svetoga grala, pristu
pio nam je scenarist i redatelj Paul Schrader, koji nam je rekao da su
on i njegov kolega, Martin Scorsese, zainteresirani za filmsku adap
taciju naeg djela. Ta ideja je kasnije prodana Paramountu, no, naa
lost, taj projekt, kao ni scenaristiki pokuaji Franca Roddama i jo
barem dvojice, nije nikada realiziran. Naime, eljeli bismo vjerovati
da je naa knjiga pomogla stvaranju klime, koja je omoguila nasta
nak takvih djela, kao to je Scorseseova adaptacija romana Nikosa
Kazantzakisa, Posljednje Kristovo iskuenje.
ak i prije objavljivanja Svete krvi, svetoga grala, Liz Greene se
posluila naim istraivanjem pri stvaranju svog romana o Nostradamusu, naslovljenog The Dreamer of the Vine. Isto je uinila i pri
likom stvaranja svog drugog romana, The Puppet Master. Sljedeih
nekoliko godina, graa sadrana u knjizi Sveta krv, sveti gral, pro
nala je svoj put do mnotva drugih romana, od neukusnih trilera i
bezvrijednih knjievnih uradaka do neosporno veoma ozbiljne lite
rature. U svom osvrtu na nau knjigu neposredno nakon njezina
objavljivanja, pokojni Anthony Burgess je rekao da naa pria sadri
sve idealne elemente romana. Isto je, oito, uinio i Umberto Eco,
kojeg Burgess velia u jednoj drugoj kritici, istiui daje knjievnik
utemeljio smjer koji mora slijediti roman budunosti. Profesor Eco
je jasno razaznao u kojem opsegu nae istraivanje predstavlja vrst
'semiotike vjebe'. U Foucaultovom njihalu je vjeto prilagodio nje
zine aspekte svojoj zamiljenoj 'semiotikoj vjebi'.
U meuvremenu, knjiga Sveta krv, sveti gral je prevedena na vie
od dvanaest jezika, a autoritarni reimi, poput onih koji su tada vla
dali u Bugarskoj i Junoj Africi, zabranili su je, proglasivi je politiki
nepodobnom. Njezino rasijavanje diljem svijeta, izazvalo je pozi
tivnu bujicu knjiga i lanaka o Rennes-le-Chateauu i s njime pove
zanih tema, kao to su katarska hereza i vitezovi templari. Mnogi od
njih bili su znanstveno odgovorni i iznimno prosvijeeni. Drugi su
pokuavali uhvatiti numinozno, sjurivi se tako u potpuni besmisao.

Godine 1985., John Saul i Janice Glaholm su sastavili popis do tada

postojeih publikacija o toj prii. Iako su planirali slijediti razvoj te
bibliografije, taj zadatak se pokazao nemoguim. U razdoblju od dvije
godine, nove publikacije su ve daleko prele broj postojeih, a nove
su se neprestano pojavljivale. Meu osobito vrijednima pozornosti,
preporuujemo knjigu The Hidden Tradition in Europe, bugarskog
znanstvenika i povjesniara Yurija Stoyanova.
Je li knjiga Sveta krv, sveti gral doista pripomogla razvoju duha
vremena ili je jednostavno njime zaplovila? Naravno, na to pitanje
nije mogue definitivno odgovoriti. Meutim, tijekom godina nakon
objavljivanja knjige, kranske institucije su bile podvrgnute sve
uestalijem nadzoru i sumnji; a nedavni skandali povezani s Crkvom,
znatno su pridonijeli gubitku povjerenja javnosti. Ipak, iznova nas
je zauivala svjesna zaboravljivost, naivnost i esto puko neznanje,
kojima su mediji tretirali biblijsku grau, kako to i danas ine.
U svim drugim sferama povijesnog istraivanja prihvaa se nova
graa. Ona moe biti predmetom pobijanja. Moe se pokuati pod
cijeniti ili diskreditirati. No, upravo su mediji, kritike strukture i,
prema tome, opa javnost, svjesni postojeeg stanja znanja - svjesni
onoga to je otkriveno, o emu se govorilo prije dvadeset, pedeset, ili
sto godina. Postoji neki stvaran napredak, stvaran progres, u kojemu
starija otkria i prijeporna pitanja, pruaju temelj novijim otkriima
i prijepornim pitanjima. Na taj nain nastaje korpus razumijevanja.
Revolucionarne teorije se mogu prihvatiti ili odbaciti, ali spoznaja o
njima se ne moe oduzeti. Kontekst evoluira. Kumulativnim doprino
som svih sljedeih narataja istraivaa, stvara se sve obuhvatniji
okvir. Upravo se na taj nain oblikuju nae predodbe o povijesti
openito, kao i o konkretnim epohama i dogaajima. Na taj nain stva
ramo suvislu sliku o povijesnim osobama, kao to su Aleksandar ili
Cezar, kralj Arthur, Robin Hood ili Ivana Orleanska. Slike o njima
neprestano rastu, neprestano se mijenjaju, neprestano ih poveava
nova graa, koja nam postupno postaje dostupna.
Meutim, u biblijskoj povijesti dominira svjestan zaborav, svoje
vrsna izopaena i inducirana selektivna amnezija. Tako, primjerice,
svaki novi proglas biveg durhamskog biskupa, moe proizvesti
medijsku senzaciju, kao da nikada prije nije nita slino bilo objav
ljeno. Isto tako, televizijsko prikazivanje filma Martina Scorsesea,

Posljednje Kristovo iskuenje, moe potaknuti javne polemike i ak

izazvati estoke osude lanova Parlamenta. Tako bi neki politika
voa mogao neusiljeno i uzgred izjaviti u Daily Telegraph-u, da je
Biblija 'faktografsko' djelo, ne sugerirajui nikakve dvojbe u njezi
nu istinitost.
Godine 1963., pokojni Hugh Schonfiled je objavio svoju knjigu
Pashalna urota, u kojoj je tvrdio da Isus nije umro na kriu. Ta
tvrdnja nije bila ni nova ni originalna. Gotovo su je dva tisuljea
promicale brojne takozvane 'hereze'. Stoljeima su je isticali knjiev
nici, povjesniari i bibliari. U islamskom svijetu je ona opepri
hvaena. Ipak, Schonfieldova je knjiga u golemim, meunarodnim
razmjerima, izazvala polemike i gnjevne reakcije. Neposredno nakon
njezina objavljivanja, o njoj su svi govorili i raspravljali, a u zapad
nom svijetu gotovo da nije bilo nijednog obrazovanog ovjeka, koji
barem nije za nju uo. Do trenutka kada su rasprave utihnule, svije
tom je u optjecaju bilo vie od tri milijuna kopija knjige.
Pitanje o tome je li Isus umro na kriu ili nije, u krajnosti je ne
bitno za nae zakljuke iznesene u Svetoj krvi, svetom gralu. Meu
tim, u njoj smo raspravljali o nekim Schonfieldovim argumentima.
To je izazvalo posve nove reakcije. "Autori tvrde da Isus nije umro
na kriu!", graktali su mediji - kao da Schonfield to isto nije rekao
prije samo dvadeset godina, kao da Pashalna urota nikada nije bila
objavljena. Zbunjivala nas je ta naivnost ili je, pak, bila rije o gubit
ku pamenja.
Godine 1993., A. N. Wilson je napisao biografiju Isusa, utemeljenu
na svojim pekulacijama. U tom djelu je potpuno uvjerljivo argu
mentirao vjerojatnost da je Isus bio oenjen. Potekao je nov val bje
snila, kao da samo desetljee prije toga ista pretpostavka nije bila
iznesena u knjizi Sveta krv, sveti gral. Do istih e zakljuaka nedvoj
beno stii i drugi autori u sljedeih nekoliko godina; a mediji e si
gurno zaboraviti na Wilsonovu knjigu, kao to su zaboravili nau.
Na taj nain je biblijska kritika zahvaena opom amnezijom. Isto
tako, svi sljedei narataji moraju, ne priznajui znanje sadrano u
knjigama koje su itali njihovi prethodnici, iznova proizvoditi naiz
gled nova, zapanjujua otkria. Samo u takvom ozraju loe obavije-

tene kritike i vjenog neznanja, mogu nicati dalekoseniji izdanci

zagrienog fundamentalizma.
U meuvremenu, dok su se mediji obruavali na knjige poput
Wilsonove, na proglase biveg durhamskog biskupa i na Posljednje
Kristovo iskuenje, graa o Rennes-le-Chateauu je nastavila izvirati
iz tiskara i fotokopirnih aparata, osobito u Francuskoj. Budui da smo
bili sprijeeni drugim obvezama, nismo mogli drati korak s tim do
gaanjima. Meutim, smatrali smo se dunima povremeno posjei
vati selo, koje smo doveli na tako zao glas, to nam je omoguilo da
pratimo odreene smjerove razvoja. Katkad bismo uli prie turista
- kao to je, primjerice, ona o unitenju groba u Arquesu. Katkad
bismo uli neke glasine o najnovijim aktivnostima Pierrea Plantarda
de Saint-Claira i Sionskog priorata. A katkad bismo osobno, u slijedu
naih drugih istraivanja, naili na zalutale fragmente informacija,
koji su dodatno nadopunjavali mozaik. Meutim, jednostavno nismo
imali vremena za istraivanje, a osobito ne za opsenu potragu na
koju su navodili takvi novi tragovi. Doslovno smo osjeali da pria
izmie naem nadzoru i prelazi u domenu javnosti i drugih podruja
istraivanja. Nadali smo se da e se upravo to i dogoditi, to smo izja
vili i na posljednjim stranicama Svete krvi, svetog grala. Smatrali
smo da smo samo dotaknuli povrinu neega - misterija koji se irio
ve barem dva stoljea, diljem zapadne civilizacije. Dubine tog mi
sterija tek trebaju biti podrobno istraene.
No, premda smo se veoma udaljili od prie, do nas je neprestano
stizala nova graa. Po svojoj opsenosti, ta graa danas tvori zasebnu
cjelinu. Odluili smo u ovom novom izdanju knjige Sveta krv, sveti
gral, pruiti barem neke njezine dijelove naim itateljima, koji ih
mogu pronai u Post scriptumu. Rije je o svojevrsnom 'uradi sam'alatu, pomou kojega e itatelj moi poduzeti svoju osobnu 'semiotiku vjebu', krenuti na svoju potragu za Gralom.

1 .

POGLAVLJE

Tajanstveno selo
a poetku naega istraivanja nismo znali to tono traimo, ili
to zapravo prouavamo. Nismo imali ni teorija, ni hipoteza,
niti smo se spremali to dokazati. Naprotiv, samo smo pokuavali
pronai objanjenje neobine male zagonetke s kraja devetnaestoga
stoljea. Zakljuke do kojih smo doli nismo unaprijed mogli pretpo
staviti. Do njih smo stizali korak po korak, a inilo se kao da su doka
zi to smo ih prikupljali imali vlastiti um, kao da su nas usmjeravali
po vlastitom nahoenju.
Na poetku smo mislili da se bavimo mjesnom zagonetkom, sva
kako vrlo intrigantnom, ali ipak zagonetkom manje vanosti, ogranie
nom na jedno selo na jugu Francuske. Vjerovali smo da je zagonetka,
usprkos tome to su u njoj bili sadrani zapanjujui povijesni trenu
ci, prvenstveno predmet akademskog zanimanja. Vjerovali smo da
bi nae istraivanje moglo pomoi u rasvjetljavanju nekih aspekata
povijesti Zapada, no nismo ni sanjali da bi ono moglo dovesti do
mogueg prekrajanja te povijesti. Jo manje smo se nadali da e to,
to smo tamo otkrili, biti od velikog znaenja, a pogotovo ne da e
biti bombastino.
Nae traganje - a to je uistinu bilo traganje - poelo je s manje
ili vie jasnom priom. Na prvi pogled ta pria nije se osobito razliko
vala od brojnih slinih "pria o izgubljenom blagu" ili "nerijeenih
zagonetki" kojima obiluju povijest i folklor gotovo svakog ruralnog
podruja. Jedna njena verzija bila je prije objavljena u Francuskoj,
gdje je pobudila odreeno zanimanje, ali nije, prema onome to smo
mi tada znali, dovela do ikakvih posebnih rezultata. No, kako smo
poslije saznali, u toj je verziji bilo mnogo pogreaka. Na trenutak
se moramo vratiti toj prii, i to u obliku u kakvom je bila objavlje
na ezdesetih godina i u kojemu smo je upoznali.

Rennes-le-Chateau i Berenger Sauniere

Prvoga lipnja 1885. godine malo francusko selo Rennes-le-Chateau
dobilo je novog upnika. Sveenik se zvao Berenger Sauniere. Bio
je to krepak, privlaan, energian i, kako se inilo, vrlo inteligentan
ovjek star trideset i tri godine. U sjemenitu su ga, nedugo prije toga,
smatrali predodreenim za vrlo uspjenu sveeniku karijeru. Sva
kako da se inio predodreenim za neto vanije od udaljenog sela na
istonim obroncima Pireneja. inilo se kao da je u odreenome tre
nutku izazvao nezadovoljstvo svojih pretpostavljenih. to je on tono
uinio, ako je uope ita uinio, ostaje nejasno, ali njegovi izgledi
da napreduje, ubrzo su osujeeni. I moda su mu, ba elei ga se rije
iti, njegovi pretpostavljeni dodijelili upu Rennes-le-Chateau.
U to je vrijeme u Rennes-le-Chateau ivjelo samo dvije stotine
ljudi. Bilo je to malo selo na vrhu strmog brijega, priblino pedesetak
kilometara od Carcassonnea. Nekom drugom to bi moglo izgledati
kao mjesto izgnanstva, kao doivotna robija u udaljenoj provincij
skoj ustajalosti, daleko od svih civilizacijskih prednosti toga doba,
daleko od svakog poticaja za istraivaki um. Nije bilo sumnje da
je to bio udarac Sauniereovoj ambiciji, no u tome je ipak bilo i nekih
dobrih strana. Sauniere je bio ovjek iz tog kraja, roen i odrastao
samo nekoliko kilometara dalje, u selu Montazels. Usprkos svim nedo
stacima, ipak se u Rennes-le-Chateauu morao osjeati kao kod kue,
sa svim udobnostima to su mu bile poznate jo iz djetinjstva.
Izmeu 1885. i 1891. Sauniereova primanja su u francima izno
sila otprilike, ako preraunamo, est engleskih funta - to nije bilo
izdano, ali svakako vie od onoga to bi se oekivalo za seoskog
sveenika u Francuskoj krajem devetnaestog stoljea. Uz milodare
to su ih osiguravali upljani, ini se da je to bilo dovoljno, ako ne
za razmetanje, onda svakako za preivljavanje. Tijekom tih est go
dina Sauniere je, ini se, vodio sasvim ugodan i spokojan ivot. Lovio
je i ribario po planinama i potocima svog djetinjstva. Halapljivo je
itao, usavrio latinski, nauio grki i zapoeo hebrejski. Kao kuepaziteljicu i dvorkinju zaposlio je osamnaestogodinju seljanku Marie
Denarnaud, koja je poslije postala njegova pratilja i osoba od povje
renja za cijeli ivot. esto je posjeivao prijatelja, opata Henrija Boudeta, sveenika u susjednome selu Rennes-les-Bains. I upravo se

pod Boudetovim utjecajem poeo baviti ivom povijeu toga kraja,

ostacima povijesti koji su se nalazili oko njega.
Nekoliko kilometara jugoistono od Rennes-le-Chateaua, uzdie
se drugi vrh zvani Bezu. Prekrivaju ga ruevine srednjovjekovne utvr
de u kojoj je nekada bilo zapovjednitvo, samostan vitezova templara.
Na treem vrhu, nekoliko kilometara istono od Rennes-le-Chateaua,
stoje ruevine zamka Blanchefort, prastarog doma Bertranda de Blancheforta, etvrtoga velikog majstora Vitezova templara, koji je pred
sjedao tim uvenim Redom sredinom dvanaestog stoljea. Rennes-leChateau i njegova okolica bili su na starom hodoasnikom putu, koji
je kretao iz Sjeverne Europe do Santiago de Compostella u panjol
skoj. Cijelo je to podruje bilo prepuno prizivajuih legenda u odjeci
ma bogate, dramatine i esto puta krvlju natopljene prolosti.
Neko je vrijeme Sauniere elio obnoviti seosku crkvu u Rennes-leChateauu. Posveeno sv. Mariji Magdaleni 1059. godine, ovo oronulo
zdanje stajalo je na temelj ima jo starije vizigotske graevine iz e
stoga stoljea. Krajem devetnaestoga stoljea ona je bila, to nimalo
ne udi, u gotovo beznadnom stanju za ikakvu obnovu. Ohrabren od
svog prijatelja Boudeta, Sauniere je 1891. godine zapoeo skromnu
restauraciju, posudivi malen iznos iz seoskog fonda. Tijekom radova,
uklonio je kamen oltara koji je stajao na dva prastara vizigotska
stupa. Pokazalo se da je jedan od tih stupova bio upalj. Unutra je sve
enik pronaao etiri svitka pergamenata sauvanih u zapeaenim
drvenim tubama. Dva su pergamenta navodno sadravali rodoslovlja,
jedno iz 1244., a drugo iz 1644. godine. Pretpostavlja se da je druga
dva dokumenta oko 1780. godine sastavio Sauniereov predhodnik
na mjestu upnika u Rennes-le-Chateauu, opat Antoine Bigou. Bigou
je takoer bio i osobni kapelan plemenitake obitelji Blanchefort,
koja je, u sumrak Francuske revolucije jo uvijek bila meu najista
knutijim zemljoposjednicima toga kraja.
Dva svitka iz Bigouova vremena izgledaju kao naboni latinski
tekstovi, ulomci iz Novoga zavjeta, tako se barem ini na prvi pogled.
Ali, u jednom svitku rijei se nepovezano niu jedna za drugom, bez
meuprostora, a umetnuta su i neka suvina slova. Na drugom su
svitku redovi bezrazlono skraeni, nejednako, ponekad usred rijei
- dok neka slova uoljivo nadvisuju ostala. Zapravo, ovi svici sadre

niz genijalnih ifri ili kodova. Neki od njih su fantastino sloeni i

nepredvidljivi, i odolijevaju ak i raunalu i nerjeivi su bez odgo
varajuega kljua. Deifriran, dokument koji slijedi pojavio se u fran
cuskim napisima o Rennes-le-Chateauu, i u dva naa filma koje smo
o toj temi radili za BBC.
BERGERE PAS DE TENTATION QUE POUSSIN TENIERS GARDENT LA CLEF PAX DCLXXXI PAR LA CROIX ET CE CHEVAL DE
DIEU J'ACHEVE CE DAEMON DE GARDEN A MIDI POMMES
BLEUES
PASTIRICA, NEMA ISKUENJA, DA POUSSEN,TENIERS, UVA/JU
KLJU; MIR 681. KRIEM I OVIM KONJEM BOJIM DOVRAVAM
- (ili) UNITAVAM - OVOG DEMONA OD UVARA U PODNE
PLAVE JABUKE.

Dok su neke ifre toliko sloene da se ine zastraujuima, druge su

iznenaujue jednostavne. U drugome svitku, izdignuta slova spojena
u niz tvore smislenu poruku.
A DAGOBERT II ROI ET A SION EST CE TRESOR ET IL EST LA MORT.
(DAGOBERTU II, KRALJU I SIONU PRIPADA OVO BLAGO I ON
OVDJE LEI MRTAV.)

Iako je ovu poruku Sauniere znao razrijeiti, vjerojatno nije mogao

deifrirati sloenije kodove. Usprkos svemu tome, shvatio je da je
pronaao neto znaajno i, uz suglasnost seoskog poglavara, odnio
otkrie nadreenom biskupu u Carcassonneu. Koliko je toga biskup
shvatio, ostaje nejasno, no Sauniere je odmah - o biskupovu troku
- poslan u Pariz s uputama da sebe i svitke predstavi nekim vanim
crkvenim dostojanstvenicima. Glavni meu njima bili su opat Bieil,
upravnik sjemenita Saint Sulpice, i Bieilov neak, Emile Hoffet. U to
vrijeme Hoffet je uio za sveenika. Iako je jo bio u ranim dvade
setim godinama, stekao je impresivnu reputaciju znanstvenika, po
gotovo u lingvistici, kriptografiji i paleografiji. Usprkos pastoralnoj
vokaciji, bila je poznata njegova zanesenost ezoterikom milju, kao

i to da odrava tijesne veze s raznim okultnim skupinama, sljedbama

i tajnim drutvima koji su se mnoili u francuskom glavnom gradu.
To ga je uvelo u visoki kulturni krug gdje su bile takve knjievne
veliine kao Stephane Mallarme i Maurice Maeterlinck, ali i skladatelj
Claude Debussy. Takoer je poznavao Emmu Calve, koja se, u vri
jeme njegova dolaska, upravo vratila s trijumfalnih izvedbi u Parizu
i Windsoru. Kao diva, Emma Calve bila je Maria Callas svoga doba.
U isto vrijeme ona je bila i visoka sveenica ezoterine supkulture
Pariza i odravala ljubavne veze s mnogim utjecajnim okultistima.
Nakon to se predstavio Bieilu i Hoffetu, Sauniere je proveo tri
tjedna u Parizu. to se dogaalo tijekom njegovih susreta s crkvenim
velikodostojnicima, nije poznato. Ono to se zna, jest, daje provincij
ski seoski sveenik brzo i blagonaklono primljen u Hoffetovom
visokom drutvu. ak je bilo i tvrdnji da je postao ljubavnikom Emme
Calve. Suvremenici su priali da je meu njima postojao odnos, a
jedan prijatelj pjevaicu je opisao kao "opsjednutu" sveenikom. U
svakom sluaju nema sumnje da su uivali blisko i trajno prijateljstvo.
U godinama koje su uslijedile, ona ga je esto posjeivala u blizini
Rennes-le-Chateaua, gdje su se donedavno mogla nai romantina
srca s njihovim inicijalima, urezana po kamenju u planini.
Za vrijeme boravka u Parizu, Sauniere je takoer provodio neko
vrijeme u Louvreu. To nas dovodi u vezu s injenicom da je prije svog
odlaska kupio reprodukcije triju slika. ini se da je jedna bila rad
nepoznatog slikara, portret pape Celestina V., koji je kratko vladao
krajem trinaestog stoljea. Druga je bila djelo Davida Teniersa- iako
nije jasno kojeg Davida Teniersa, oca ili sina. Trea je moda najpo
znatije platno Nicolasa Poussina, "Les Bergers d'Arcadie -Arkadijski
pastiri".
Sauniere je po povratku u Rennes-le-Chateau nastavio obnavljati
seosku crkvu. Tijekom rada iskopao je neobino izrezbarenu kamenu
plou iz sedmog ili osmog stoljea, ispod koje je moda bila kripta,
odaja za pokapanje u kojoj su, prema govorkanjima, naeni kosturi.
Sauniere je takoer zapoeo i neke druge jedinstvene projekte. U
crkvenom dvoritu nalazila se grobnica Marie, markize d'Hautpoul
de Blanchefort. Kamen postavljen iznad glave, kao i kamenu plou
to je pokrivala grob, oblikovao je i postavio stotinu godina prije opat

Antoine Bigou, Sauniereov prethodnik, koji je po svemu sudei sasta

vio dva tajanstvena svitka. Natpis na grobu, koji je sadravao vie na
mjernih pogrjeaka u razmacima i ispisu, bio je savreni anagram po
ruke skrivene u svicima to su govorili o Poussinu i Tenniersu. Druk
ijim razmjetajem slova, uobliuje se skriveni iskaz koji se odnosi na
Poussina i Sion, a pogreke kao da su napravljene da bi na to navele.
Ne znajui da su natpisi s markizina groba ve prije bili prepisani,
Sauniere ih je unitio. No, ovo svetogre nije bio jedini izraz njegova
neobina ponaanja. U pratnji svoje vjerne domaice, zapoeo je s
dugim pjeaenjima po okolici, skupljajui naoko bezvrijedno i bezna
ajno kamenje. Takoer je zapoeo s mnogim dopisivanjima s nepo
znatim ljudima irom Francuske, ali isto tako i Njemake, vicarske,
Italije, Austrije i panjolske. Skupljao je goleme koliine bezvrijednih
potanskih maraka. Upustio se i u mrane transakcije s raznim banka
ma. Jedna od tih banaka poslala je svojega slubenika iz Pariza da
putuje ak do Rennes-le-Chateaua iskljuivo radi Saunierovih poslova.
Samo na potanske trokove Sauniere je u to vrijeme troio znatne
svote - vie nego to je to mogao podnijeti njegov prijanji godinji
prihod. Godine 1896. poeo je troiti nevjerojatne svote, da bi se do
kraja njegova ivota, 1917. godine, izdaci popeli, preraunato u funte,
na nekoliko milijuna.
Dio tog neobjanjivog bogatstva potroen je na hvalevrijedne
javne radove - sagraena je suvremena cesta do sela, a osigurane su
i instalacije za tekuu vodu. Ostali utroci bili su manje shvatljive
prirode. Sagraena je kula Magdala, vidljiva sa strmije strane planine,
zatim raskona poljska kua, pod nazivom Villa Bethania, u kojoj
Sauniere nikada nije stanovao. A crkva ne samo da je preureena,
nego je to bilo napravljeno na najbizarniji mogui nain. U gornju
gredu iznad ulaza urezan je latinski natpis:
TERRIBILIS EST LOCUS ISTE
(STRANO JE OVO MJESTO)

Unutra, odmah pri ulazu postavljena je zastraujua skulptura, sja

jan prikaz demona Asmodeusa - uvara tajni, zatitnika skrivenih

blaga i, po staroj idovskoj legendi, graditelja Salomonova hrama.

Na zidovima crkve postavljene su ukrasne ploice na kojima su
prikazane postaje Krinoga puta - od kojih je svaku krasila neka
neobina nedosljednost, neki neobjanjivo dodani detalj, s oitim ili
prikrivenim odstupanjem od prihvaenog novozavjetnog zapisa. Na
Osmoj postaji, nalazimo dijete umotano u kotski ogrta. Na etrna
estoj postaji koja prikazuje polaganje Isusova tijela u grob, u pozadini
vidimo tamno nono nebo, na kojemu se istie pun mjesec. Kao da
je Sauniere time neto pokuavao navijestiti. Ali to? Je li se pokop
Isusa dogodio nakon to je pala no, nekoliko sati poslije nego to
nam govori Biblija? Ili se u tomu prizoru tijelo ne polae u grob,
nego vadi iz njega?
Za vrijeme dok se bavio tim neobinim ukraavanjem, Sauniere
je i dalje nastavljao velikoduno troiti novac. Skupljao je rijedak
porculan, vrijedne tkanine, antikni mramor. Zasadio je vrt naranaa,
stvorio zooloki vrt; prikupio velianstvenu knjinicu. Neposredno
prije smrti navodno je planirao sagraditi masivnu kulu, poput Babi
lonske, ispuniti je knjigama i s nje propovijedati. Ni njegovi upljani
nisu bili zaboravljeni. Sauniere ih je oduevljavao raskonim gozbama
i drugim velikodunostima, vodei ivot poput srednjovjekovnog
velikaa koji vlada neosvojivim planinskim posjedom. U svom uda
ljenom i teko pristupanom gnijezdu primao je uvaene goste. Meu
njima je bila, dakako, i Emma Calve. Jedan od njih bio je i francuski
ministar kulture. No moda je najuzvieniji i najznaajniji posjetitelj
nepoznatog seoskog sveenika bio nadvojvoda Johann Habsburki,
roak austrijskoga cara Franje Josipa. Bankovni izvjetaji su naknadno
otkrili da su Sauniere i nadvojvoda otvorili raune istoga dana, ne
posredno jedan nakon drugoga, te da je nadvojvoda Sauniereu pre
bacio pozamanu svotu novaca.
Crkvene vlasti isprva su se pravile slijepima. Kad je Sauniereov
pretpostavljeni u Carcassonneu umro, novi biskup pokuao je pozvati
sveenika na odgovornost. Sauniere je odgovorio zapanjujue drsko.
Odbio je obrazloiti odakle mu tolika imovina. Jednako tako otklonio
je i premjetaj. U nedostatku jaeg razloga, biskup ga je optuio za
simoniju i nezakonito "trgovanje" misama. Na to ga je mjesni sud
suspendirao. Sauniere se alio u Vatikan odakle su ga oslobodili op
tube i vratili na mjesto upnika.

Karta broj 2- Rennes-le-Chateau i okolica

U ezdeset i petoj godini ivota, dana 17. sijenja 1917. Sauniere je

dobio iznenadni udar, iako je sam datum, 17. sijenja moda sumnjiv.
Isti datum se pojavio i na nadgrobnom kamenu Markize d'Hautpoul
de Blanchefort, to ga je Sauniere unitio. A 17. sijenja je i dan
kada se slavi sveti Sulpicij, koji je - poslije smo saznali - bio jedna
od kljunih osoba u naoj prii. U sjemenitu Saint Sulpice Sauniere
je predao svoje svitke opatu Bieilu i Emileu Hoffetu. No ono to
ini datum 17. sijenja najsumnjivijim jest injenica da su pet dana
prije, 12. sijenja, upljani izjavili kako je njegovo zdravstveno stanje
izvanredno za ovjeka njegovih godina. Ipak, 12. sijenja, prema
priznanici koju posjedujemo, Marie Denarnaud je naruila lijes za
svojeg gospodara.
Dok je Sauniere leao na smrtnoj postelji, pozvan je sveenik iz
susjedne upe kako bi ga ispovjedio i obavio posljednji obred. Sve
enik je odmah stigao i povukao se u bolesniku sobu. Prema izjavi
svjedoka, ubrzo se vratio vidno potresen. Po jednima "nikada se
vie nije nasmijao", a po drugima zapao je u duboku viemjesenu
depresiju. Bile te izjave pretjerane ili ne, sveenik je, vjerojatno na os
novi Sauniereove ispovjedi, odbio dati posljednju pomast.
Nerazrijeen grijeha, Sauniere je umro 22. sijenja. Sljedeeg jutra
njegovo je tijelo postavljeno uspravno u naslonja na terasi kule Magdale, zaodjenuto kitnjastim ogrtaem s grimiznim resama. Jedan za
drugim, oaloeni ljudi nepoznata identiteta dolazili su se oprostiti,
mnogi od njih za uspomenu su otkidali rese s mrtvaeve odjee. Ovaj
obred nije nikada objanjen, a stanovnici Rennes-le-Chateaua zbunjeni
su time danas kao i bilo tko drugi.
itanje Sauniereove oporuke iekivalo se s raznim nagaanjima.
Na sveope uenje i alost, otkrilo se da je ostao potpuno bez nova
ca. Vjerojatno je prije smrti cijelo svoje bogatstvo doznaio Marie
Denarnaud, osobi koja je s njime provela cijeli ivot, i dijelila s njime
sve tajne trideset i dvije godine. A moda je cijelo to bogatstvo od
poetka glasilo na njezino ime.
Nakon smrti svojega gospodara, Marie je nastavila ivjeti udobnim
ivotom u Villi Bethaniji do 1946. godine. Nakon Drugoga svjetskog
rata je, pak, novopostavljena francuska vlada izdala nove novanice.
Kako bi se uhvatili utajivai poreza, kolaboracionisti i ratni profiteri,

vlada je francuske graane obvezala da, pri zamjeni starih franaka

za nove, objasne njihovo podrijetlo. Suoena s tom obvezom Marie
je odabrala siromatvo. Vidjeli su je kako u vrtu svoje vile spaljuje
goleme hrpe starih franaka.
Sljedeih sedam godina Marie je ivjela skromno. Izdravala se
novcem koji je dobila od prodaje Ville Bethanije. Kupcu, gospodinu
Noelu Corbu, obeala je prije svoje smrti povjeriti "tajnu" koja e
mu donijeti ne samo bogatstvo, nego takoer i veliku "mo". Na
dan 29. sijenja 1953. Marie je, poput svojeg gospodara, pretrpjela
teak udar, koji ju je ostavio na smrtnoj postelji, nesposobnu da go
vori. Na veliko razoarenje gospodina Corbua, umrla je vrlo brzo i
odnijela tajnu sa sobom u grob.

Mogua blaga
Ovo je, u opim naznakama, pria objavljena u Francuskoj ezde
setih godina. U tome smo je obliku susreli prvi put. Nastojali smo
odgonetnuti pitanja to ih je potaknula pria upravo u ovom obliku,
ba kao i ostali istraivai ove zagonetke.
Prvo pitanje je sasvim oito. to je bilo izvorom Saunierova novca?
Na koji je nain mogao stei tako iznenadno i golemo bogatstvo? Je
li objanjenje bilo posve jednostavno? Ili je u sve to bilo upleteno neto
mnogo uzbudljivije? Posljednja mogunost bila je izazovnija i nismo
mogli odoljeti porivu da se ponemo igrati istraitelja.
Razmotrili smo objanjenja koja su nudili drugi istraivai. Mnogi
od njih mislili su da je Sauniere pronaao nekakvo blago. To je dosta
prihvatljiva pretpostavka, jer povijest sela i okolice obuhvaa brojne
mogue izvore skrivenoga zlata ili dragulja.
U pretpovijesno vrijeme podruje oko Rennes-le-Chateaua primje
rice, keltska su plemena smatrala svetim mjestom i ondje obitavala,
a samo selo, zvano Rhedae, dobilo je ime po jednom od tih plemena.
U rimsko doba ovaj je kraj bio razvijen i napredan, vaan zbog rudni
ka i ljekovitih toplih izvora. I Rimljani su to mjesto smatrali svetim.
Kasniji istraivai pronali su ostatke nekoliko poganskih hramova.
Tijekom estoga stoljea malo selo na vrhu planine bilo je, smatra
se, grad s trideset tisua stanovnika. ini se, ak, da je u nekom ra
zdoblju bilo sjevernom prijestolnicom carstva kojim su upravljali

Vizigoti, teutonski narod koji je na zapad krenuo iz sredinje Europe,

opljakao Rim, sruio Zapadno rimsko carstvo i uspostavio vlastiti
posjed s jedne i druge strane Pirineja.
Sljedeih pet stotina godina grad je ostao sjeditem vanog okruga
ili grofovije Razes, a onda se, na poetku trinaestoga stoljea, sjever
njaka vojska vitezova spustila u Languedoc u namjeri da zbrie katarsku ili albigensku herezu i prisvoji bogat plijen iz toga kraja za sebe.
Tijekom krvolone, takozvane Albigenske kriarske vojne, Rennes-leChateau je osvajan i predavan iz ruke u ruku kao feud. Stotinu dvadeset
i pet godina poslije, oko 1360. mjesno je stanovnitvo desetkovala
kuga, a ubrzo nakon toga Rennes-le-Chateau su razorili lutajui ka
talonski razbojnici.
Prie o fantastinom blagu utkane su u mnoge od ovih povijesnih
previranja. Heretici iz Cathara su, bili poznati po tome da posjeduju
nevjerojatnu i ak svetu vrijednost, koja je, prema mnogim legendama
bio sveti Gral. Te legende su, navodno, nagnale Richarda Wagnera
da posjeti Rennes-le-Chateau prije nego to je poeo skladati svoju
posljednju operu, Parsifal. Tijekom okupacije 1940-45. njemake
trupe su, tvrdi se, slijedei Wagnerov primjer, poduzele brojna besplo
dna iskopavanja u okolici. Spominjalo se i izgubljeno blago Vitezova
templara, iji je veliki majstor, Bertrand de Blanchefort, takoer na
redio neka tajna iskopavanja u okrugu. Prema svim izvjeima, ta
upadljivo tajnovita iskopavanja izveli su dovedeni njemaki rudari.
Ako je nekakvo templarsko blago zaista bilo skriveno, to moda obja
njava spomen "Siona" u svicima koje je otkrio Sauniere.
Mogue je da su postojala i neka druga blaga. Izmeu petoga i
osmoga stoljea veliki je dio dananje Francuske bio pod vlau
merovinke dinastije, kojoj je pripadao i Dagobert II. Rennes-le-Cha
teau je u Dagobertovo vrijeme bio vizigotska utvrda, a sam Dagobert
oenjen vizigotskom princezom. Grad je moda predstavljao neku
vrstu kraljevske riznice; postoje i dokumenti koji potvruju da je
Dagobert namaknuo velika bogatstva u vojnim pohodima i da ih je
pohranio u podruju Rennes-le-Chateaua. Ako je Sauniere otkrio ka
kav trezor, to objanjava spomen Dagoberta u ifriranom tekstu.
Katari. Templari. Dagobert II. A moda je postojalo jo jedno blago
- golemi plijen, to su ga prikupili Vizigoti tijekom svojih silovitih

pohoda Europom. Blago je moglo sadravati neto vie od uobia

jena plijena, moda ak i predmete od iznimne vanosti - i simbo
likog i doslovnog - zapadnoeuropskoj vjerskoj tradiciji. Ukratko,
moglo je sadravati i blago jeruzalemskoga Hrama - koje bi, i vie
od Vitezova templara moglo opravdati spominjanje "Siona".
Godine 66. po Kr. Palestina je digla ustanak protiv rimske vlasti.
etiri godine poslije, 70. po Kr. Jeruzalem su razorile carske legije
pod zapovjednitvom njegova sina, Tita. Sam Hram je opljakan, a
sadraj Svetinje nad svetinjama odnesen je u Rim. Na Titovu slavoluku
zapisano je da su dio plijena bili veliki sedmokraki zlatni svijenjak,
iznimno svet judaizmu, a moda i Zavjetni Koveg.
Tri i pol stoljea poslije, godine 410. po Kr. Rim su opljakale vizigotske ete pod vodstvom Alarika Velikog, koje su odnijele doslovce
cijelo bogatstvo Vjenoga grada. Kako nam govori povjesniar Prokopije, Alarik je odnio "blaga Salomona, idovskoga kralja, prizor koji
je vrijedilo vidjeti, jer su ti predmeti uglavnom bili ukraeni smarag
dima, koje su u staro doba iz Jeruzalema oteli Rimljani."
Blago je, dakle, moglo biti izvorom neobjanjivog Sauniereovog
bogatstva. Sveenik je mogao otkriti bilo koje od spomenutih blaga,
ili je mogao otkriti jedno blago to je stoljeima stalno mijenjalo vla
snike - blago koje je putovalo od Hrama u Jeruzalemu do Rimljana,
Vizigota, moda do katara i/ili Vitezova templara. Moda je tako
blago o kojemu govorimo "pripadalo" i Dagabertu II i Sionu.
Do sada je naa pria prvenstveno priala o blagu. A pria o blagu,
makar sadravala i blago jeruzalemskog Hrama, uvijek ostaje ogra
nienom u svojoj vanosti i znaenju. Ljudi stalno otkrivaju blaga ove
ili one vrste. Takva otkria esto su uzbudljiva, dramatina i tajno
vita i mnoga od njih prate vana povijesna otkria. Malo je, pak, onih
otkria koja imaju izravnog utjecaja, politikog ili nekog drugog, na
sadanjost - osim ako blago, o kojemu je rije, ne sadri neku vrstu
tajne, a pogotovo ako je bombastina.
Nismo odbacili tvrdnju da je Sauniere otkrio blago. Istodobno
inilo nam se jasnim da je, uz to god daje otkrio, takoer otkrio i tajnu
- povijesnu tajnu koja je njegovu vremenu znaila mnogo, a moda
znai i naem. Puki novac, zlato ili dragulji ne mogu sami objasniti
mnoge pojedinosti iz njegove prie. Ne bi mogli objasniti njegov

prijam u Hoffetov krug, njegovu vezu s Debussyjem, odnos s Emmom

Calve. Ne bi mogli objasniti izrazito zanimanje Crkve za cijelu stvar,
upornost kojom se Sauniere suprotstavio svome biskupu, kao ni poslije
vatikansko ukidanje optube, koji je djelovao kao da je pokazao
iznenadno zanimanje. Ne bi mogli objasniti sveenikovo odbijanje
da umiruem ovjeku prui posljednju pomast, niti posjet habsbur
koga nadvojvode udaljenom malom selu u Pirenejima. Otkriveno
je da je habsburki nadvojvoda, o kojemu je rije, bio Johann Salvator Habsburki, poznat pod pseudonimom Jean Orth. On se odrekao
svih svojih prava i titula 1899. i u roku od dva mjeseca bio protjeran
sa svih teritorija Carstva. Kratko nakon toga, prvi put je doao u Rennes-le-Chateauo. Slubeno je umro 1890., no zapravo je umro u Ar
gentini 1910. ili 1911. (Vidi: Les Maisons Souveraines de L'Autriche
od Dr. Dugasta Rouillea, Paris, 1967., str. 191.) Ni novac, ni zlato,
ni dragulji ne mogu objasniti snanu auru tajnovitosti koja okruuje
cijelu priu, od doraenih ifri do Marie Denarnaud koja spaljuje
naslijeene novanice. Ta Marie je obeala otkriti "tajnu", koja ne
nosi samo bogatstvo, nego i "mo".
Na temelju svega ovoga bili smo sve vie uvjereni da Sauniereova
pria sadri vie od nekih dragocjenosti, neku vrst tajne to je sasvim
sigurno bila polemika. Drugim rijeima, inilo nam se da ova tajna
nije ograniena na zabaeno selo i sveenika iz devetnaestoga stoljea.
to god da je to bilo, inilo se da zrai iz Rennes-le-Chateaua i odaslalo je valove - ak moda i veliki plimni val - u vanjski svijet.
to ako golemo Sauniereovo bogatstvo nije nastalo iz samih mate
rijalnih vrijednosti, nego iz neke vrste saznanja? Ako je tome tako,
nije li to saznanje mogao pretvoriti u bankovni raun? Nije li Sau
niereovo bogatstvo bilo naplata za utnju?
Znamo da je dobio novac od Johanna von Habsburga. Istodobno,
ini se kao da je sveenikova "tajna" bila vie vjerske nego politike
naravi. I dalje, njegovi su odnosi s austrijskim nadvojvodom, prema
svim izvjeima, bili upadljivo srdani. S druge strane, postojala je
jedna institucija koja je, kako se inilo kroz kasniju Sauniereovu ka
rijeru, izrazito strepila od njega, i koja se prema njemu ponaala kao
u rukavicama - Vatikan. Je li Sauniere mogao ucjenjivati Vatikan?
Takva bi ucjena mogla biti odvie drska i opasna za jednog ovjeka,

koliko god on bio temeljit u svom oprezu. Ali to ako su mu u tomu

nastojanju pomogli oni ija je eminencija crkvi bila nedodirljiva, kao
to su bili francuski ministar kulture ili Habsburgovci? to ako je
nadvojvoda Johann bio samo posrednik, a novac koji je povjerio Sauniereu potjecao iz rimskih krinja?

Zaplet
U veljai 1972. prikazanje prvi od naa tri filma o Sauniereu i zago
netki Rennes-le-Chateaua, pod nazivom Izgubljeno blago Jeruzale
ma. Film nije iznio nikakve sporne tvrdnje, nego je jednostavno
ispriana osnovna pria, kao to je i prepriana na prethodnim stra
nicama. Nije bilo spekulacija o "eksplozivnoj tajni", kao ni o ucjeni
na visokoj razini. Vrijedno je spomenuti da u filmu nije imenom bio
spomenut Emile Hoffet - mladi teolog kojemu je Sauniere povjerio
svoje pergamentne svitke.
Primili smo veliki broj pisama, to moda i nije udno. Neka od
njih su nudila intrigantne spekulativne sugestije. Neka su bila pohval
na. Neka su bila luckasta. Od svih tih pisama, jedno je, za koje je autor
molio da se ne objavljuje, iziskivalo posebnu pozornost. Stiglo je od
umirovljenog anglikanskog sveenika i djelovalo kao udan i provoka
tivan non sequitur, (pogrean zakljuak). On je pisao kategorinom
sigurnou i autoritetom. Svoje je tvrdnje iznio izravno i bespogovorno, ne razraujui ih, kao da mu je bilo svejedno hoemo li mu
povjerovati. "Blago", ustvrdio je jednostavno, nije sadravalo zlato
ili drago kamenje. Naprotiv, sadravalo je "nepobitan dokaz" da je
Raspee bilo obmana i da je Isus ivio sve do 45.-te g. po. Kr.

Ova je tvrdnja zvuala kao neto posve besmisleno. to bi ak, i

uvjerenom ateisti, moglo pruiti "nepobitan dokaz" da je Isus pre
ivio Raspee? Nismo bili u stanju zamisliti to to ne bi podleglo
nevjerici ili osporavanju - to bi moglo biti ne samim "dokazom",
nego "dokazom" koji je istinski "nepobitan". U isto vrijeme sama je
ta tvrdnje iziskivala pojanjenje i razradu. Poiljatelj pisma poslao
je i svoju adresu. im se ukazala prva prilika, odvezli smo se do njega
u namjeri da porazgovaramo.
Pri susretu bio je mnogo suzdraniji nego u pismu i inilo se kao
da mu je ao to nam je uope pisao. Nije bio voljan rei neto vie

o "nepobitnom dokazu" i pristao je dati samo dodatni djeli infor

macije. "Dokaz", ili injenicu da on postoji, otkrio mu je jedan drugi
anglikanski sveenik, kanonik Alfred Leslie Lilley.
Lilley, koji je umro 1940., puno je toga objavio i nije bio nepoznat.
Tijekom veeg dijela ivota odravao je veze s katolikim moder
nistikim pokretom, sa sjeditem u Saint Sulpiceu, u Parizu. U mla
dosti je Lilley radio u Parizu i tamo upoznao Emila Hoffeta. Na trag
je opisao puni krug. Uzevi u obzir vezu izmeu Lilleya i Hoffeta,
tvrdnje sveenika, koliko god nam se inile nerazumnima, vie nismo
mogli u cijelosti odbaciti.
Slian dokaz o monumentalnoj tajni poeo se pojavljivati kada
smo krenuli istraivati ivot Nicolasa Poussina, velikog slikara
sedamnaestog stoljea, ije ime se stalno pojavljivalo tijekom
Sauniereove prie. Poussina je 1656. godine, u vrijeme kada je ovaj
ivio u Rimu, posjetio opat Louis Fouqet, brat Nicolasa Fouqeta,
vrhovnog nadzornika financija Louisa XIV, kralja Francuske. Iz
Rima je opat poslao pismo svojemu bratu gdje opisuje susret s
Poussinom. Dio tog pisma vrijedi navesti.
"On i ja smo raspravljali o nekim stvarima koje u ti lako moi
podrobnije objasniti - o stvarima koje e ti, preko gospodina Pous
sina, pruiti prednosti koje bi i kraljevi teko od njega izvukli, a
koje, kako on misli, moda vie nitko nee moi otkriti u stoljeima
koja nadolaze. tovie, te stvari je tako teko otkriti, da se na ovoj
zemlji nita sada ne moe pokazati kao vea vrijednost od njih,
niti s njima izjednaiti."
Ni povjesniari ni biografi Poussinovi nisu u dovoljnoj mjeri objas
nili ovo pismo, koje jasno upuuje na neki tajanstveni sadraj od
velikog znaenja. Nedugo nakon to je primio ovo pismo, Nicolas
Fouqet je uhien i doivotno zatvoren. Prema nekim izvjeima, bio
je strogo izoliran - a neki povjesniari smatraju ga vrlo vjerojatnim
kandidatom za ovjeka pod eljeznom maskom. U meuvremenu,
cijelu njegovu korespondenciju konfiscirao je Louis XIV, i on ju je
osobno pregledao. U godinama koje su uslijedile kralj je odluno
elio nabaviti original Poussinove slike "Arkadijski pastiri", a kada

je napokon doao do nje, smjetena je u njegove privatne odaje u

Versaillesu.
Kolika god bila njena umjetnika vrijednost, slika djeluje sasvim
nevino. U prednjem su planu tri pastira i pastirica okupljeni oko ve
likog starinskog groba, zamiljeni nad zapisom na tronom kamenu:
"ET IN ARCADIA EGO". U pozadini se vidi divlji planinski pejza
one vrste kakva se obino vezuje za Poussina. Prema Anthony Bluntu,
kao i prema drugim strunjacima za Poussina, taj je pejza u potpuno
sti mitski, on je proizvod slikareve mate. Ipak, ranih sedamdesetih
godina dvadesetog stoljea pronaen je grob identian onome sa slike
s dimenzijama, proporcijama, oblikom, okolinom vegetacijom, pa
ak i krunom izboinom stijene na koju jedan od Poussinovih pasti
ra oslanja stopalo. Taj stvarni grob nalazi se u okolici sela po imenu
Arques - otprilike est milja od Rennes-le-Chateaua, a tri milje od
dvorca Blanchefort. Ako stanemo ispred grobnice, prizor se nimalo
ne razlikuje od onoga na slici. I tada postaje jasno daje jedan od vr
hova planine u pozadini slike Rennes-le-Chateau.
Nema nikakvih naznaka o starosti groba. Mogao je, dakako, biti
podignut i nedavno, ali kako su ga njegovi graditelji uspjeli smjestiti
u okoli koji tako tono odgovara slici? Oito je da je grob stajao
tamo u Poussinovo vrijeme i da su "Arkadijski pastiri" vjerna kopija
stvarnog prizora. Seljaci iz toga kraja kau kako se grob tamo nalazi
jo od vremena kada see sjeanje njihovih roditelja i djedova. A
navodi se da je posebno istaknut u memoarima iz godine 1709.
Prema onome to je zapisano u selu Arque, zemlja na kojoj se grob
nalazi pripadala je Amerikancu Louisu Lawrenceu iz Bostona u Massachusettsu do njegove smrti oko 1950. godine. Dvadesetih godina
on je otvorio grobnicu i ustanovio da je prazna, da bi poslije tamo
pokopao svoju enu i punicu.
Kada smo pripremali prvi BBC film o Rennes-le-Chateauu, cijelo
smo dopodne snimali sekvence oko groba. Prekinuli smo u vrijeme
ruka, i nakon tri sata se vratili. Za vrijeme naeg odsustva netko je
grubo i nasilno pokuao provaliti u grobnicu. Ako je nekada i neto
pisalo na stvarnom grobu, vrijeme je to odavna izbrisalo, a to se tie
natpisa na grobu koji je Poussin naslikao, on se ini konvencionalno
elegijskim - Smrt koja objavljuje svoju mranu nazonost ak i u
Arkadiji, idilinom pastoralnom raju iz klasinog mita. Pa ipak je

natpis neobian jer mu nedostaje glagol. Prevedemo li ga doslovce,

on glasi:
I U ARKADIJI JA...
Zato nedostaje glagol? Moda iz filozofskih razloga, jer se izo
stankom glagola gube i sva vremena na koja glagolski oblici upuu
ju - prolost, sadanjost i budunost, a navijeta neto vjeno?
Kodovi u pergamentnim svicima to ih je pronaao Sauniere u
velikoj se mjeri temelje na anagramima, na premjetanju i izmjeni
poretka slova. Je li "ET IN ARCADIA EGO" takoer bio anagram?
Je li glagol bio izostavljen kako bi natpis sadravao samo odreena
slova? Jedan od televizijskih gledatelja je u pismu to nam ga je uputio
dao naslutiti da je moglo biti tako - on je presloio slova u koheren
tnu latinsku izjavnu reenicu. Ona je glasila:
I TEGO ARCANA DEI
(ODLAZI! KRIJEM TAJNE BOGA)
Ova nadahnuta vjeba nas je i obradovala i zainteresirala. U to
vrijeme nismo bili svjesni kako je ova opomena dola u pravo vrijeme.

2.

POGLAVLJE

Katari i velika hereza

straivanje smo zapoeli, nama otprije poznatom katarskom ili
albigenskom herezom i kriarskom vojnom koju je na sebe navu
kla u trinaestom stoljeu. Bili smo svjesni da su katari na neki nain
vani u zagonetki koja je obavijala Saunierea i Rennes-le-Chateau.
Kao prvo, srednjovjekovni heretici su bili brojni u selu i okolici koja
je teko propatila tijekom albigenske kriarske vojne. Doista, cijela
povijest tog podruja natopljena je katarskom krvlju, a tragovi te
krvi, sa svom pripadajuom gorinom, zadrali su se do dananjih
dana. Mnogi seljaci toga kraja sada, kada nema inkvizitora koji bi
se na njih okomili, otvoreno izraavaju katarske sklonosti. Postoji
takoer i katarska crkva i takozvani katarski papa koji je do smrti 1878.
ivio u selu Arques.
Znali smo da je Sauniere zaronio u istraivanje povijesti i narod
nih obiaja rodnog mu tla, tako da nikako nije mogao zaobii dodir
s katarskom milju i tradicijom. Nije mogao previdjeti da je u dvana
estom i trinaestom stoljeu Rennes-le-Chateau bio znaajan grad,
ali i neka vrsta uporita katara.
Sauniere je takoer morao upoznati i mnogobrojne legende koje
su vezivali uz katare. Morao je znati za glasine to su ih povezivale s
onim velianstvenim predmetom, svetim Gralom. Iako je, u potrazi za
nekim podacima o Gralu, Richard Wagner doista posjetio Rennes-leChateau, Saunierea ni ta injenica nije mogla mimoii.
Osim toga, 1890. je ovjek po imenu Jules Doinel postao knjini
ar u Carcassonneu i osnovao neo-katarsku crkvu. Doinel je puno
pisao o katarskoj misli i do 1896. postao je istaknutim lanom mjesnog
kulturnog udruenja, Drutva umjetnosti i znanosti Carcassonnea,
da bi 1898. bio izabran za tajnika udruenja. Ovom drutvu pripa
dali su mnogi Sauniereovi poznanici, meu kojima je bio i njegov

najbolji prijatelj, opat Henri Boudet. U Doinelovom osobnom krugu

bila je i Emma Calve. Iz toga vrlo vjerojatno slijedi da su se Doinel
i Sauniere poznavali.
Postoji jo jedan izazovniji razlog za povezivanje katara s miste
rijem Rennes-le-Chateaua. U jednom od pergamentnih svitaka to
ih je pronaao Sauniere, tekst je, izmeu ostalog, napisan s nekoliko
sitnih slova, tonije s njih osam - koja su razliita od svih ostalih. Tri
slova su pri vrhu stranice, pet blie dnu. Ovih osam slova treba proi
tati redom da bi se sastavile dvije rijei - "REX MUNDI". To je bez
sumnje katarski pojam, odmah prepoznatljiv onima to su upoznati
s katarskom milju.
Nakon to smo se upoznali s ovim injenicama, inilo nam se posve
razumnim zapoeti istragu upravo s katarima. Stoga smo poeli istra
ivati njihova vjerovanja i predaje, njihovu povijest i sredinu do
najsitnijih pojedinosti. Nae istraivanje otvorilo je nove dimenzije
misterija i stvorilo niz bolnih pitanja.

Albigenska kriarska vojna

Godine 1209. vojska sastavljena od otprilike 30 000 vitezova i pjea
ka iz Sjeverne Europe poput vihora provalila je u Languedoc, breulj
kasto sjeveroistono podnoje Pireneja u dananjoj Francuskoj. U
ratu to je uslijedio cijeli je kraj bio opustoen, usjevi uniteni, mjesta
i gradovi razoreni, a cjelokupno je stanovnitvo pogubljeno. To je
istrebljenje bilo u tako irokim i jezovitim razmjerima, da se moe
smatrati prvim sluajem "genocida" u modernoj europskoj povijesti.
Samo je u gradu Beziersu poklano 15 000 mukaraca, ena i djece,
a mnogi od njih u samom crkvenom utoitu. Kada je jedan asnik
upitao papinog izaslanika kako e razlikovati heretike od pravovjernih,
odgovor je glasio: "Ubijte ih sve. Bog e ve prepoznati svoje." Ovaj
citat, koliko god ga esto navodili, moe biti i izmiljen, no on osli
kava fanatini ar i krvoednost provedenih zvjerstava. Isti je papin
predstavnik u pismu Inocentu III u Rim ponosno objavio da "niti je
dno godite, spol, ni stale nisu bili poteeni".
Nakon Beziersa vojska osvajaa pomela je cijeli Languedoc. Pali
su Perpignan, Narbonne, Carcassonne, Toulouse. I kud god su po-

Karta broj 3. - Languedoc u vrijeme Katara

bjednici proli, za njima je ostao trag krvi, smrti i pokolja. Ovaj rat
koji je trajao gotovo etrdeset godina danas je poznat pod nazivom
Albigenska kriarska vojna. Bio je to kriarski pohod u pravom smi
slu te rijei i zazvao ga je sam Papa. Sudionici su na svojim platevima nosili krieve poput onih to su imali kriari u Palestini, a na
grade su bile poput onih za kriare koji su ili u Svetu Zemlju - oprost
svih grijeha, ispatanje svih pokora, osigurano mjesto u raju i sav
plijen kojega se mogu domoi. U ovoj kriarskoj vojni, tovie, nije
trebalo ak ni prijei more, a u skladu s feudalnim zakonom, obveza
ratovanja nije prelazila etrdeset dana, ukoliko ovjeka nije zanimala
pljaka.
Kada je ta kriarska vojna zavrena, Languedoc se potpuno pro
mijenio i bio vraen u barbarstvo kojim je odlikovao i ostatak Europe.
Zato? Zbog ega su se dogodila sva ova pustoenja, zvjerstva i ra
zaranja?

Na poetku trinaestoga stoljea podruje koje danas znamo kao

Languedoc nije bilo slubeno sastavnim dijelom Francuske. Bila je
to neovisna kneevina iji su jezik, kultura i politike ustanove imali
manje zajednikoga sa sjeverom nego sa panjolskom - s kraljevina
ma Leon, Aragon i Castilla. Kneevinom je upravljala skupina ple
menitakih obitelji od kojih su glavni bili grofovi od Toulousea i
mone kue Trencavel. Unutar granica te kneevine bujala je kultura
koja je u to vrijeme bila najnaprednija i najprofinjenija u kranskom
svijetu, ako se moda izuzme Bizant.
Languedoc je imao mnogo zajednikog s Bizantom. Uenje je bilo
iznimno cijenjeno, to nije bio sluaj u Sjevernoj Europi. Cvjetale su
filozofija i druge intelektualne djelatnosti; veliale su se poezija i dvor
ska ljubav; oduevljeno su se prouavali grki, arapski i hebrejski; u
Lunelu i Narbonnei jaale su kole koje su prouavale kabalu - drevnu
ezoteriku predaju judaizma. ak je samo plemstvo bilo pismeno i
naitano u vrijeme kada se plemii sa sjevera nisu znali ni potpisati.
Languedoc je poput Bizanta prakticirao civilizirano uvaavanje ra
zliitih vjera - nasuprot zanesenjakom aru koji je odlikovao ostatak
Europe. Islamske i idovske misli su ile preko lukih trgovakih sre
dita, poput Marseillea, ili su se probijale preko Pireneja iz panjol
ske. U isto to vrijeme rimska crkva nije uivala veliki ugled; rimski
sveenici su u Languedocu, zahvaljujui ozloglaenoj moralnoj iskva
renosti uspijevali jedino od sebe otuiti stanovnitvo. Bilo je crkvi
u kojima misa nije odrana vie od trideset godina. Mnogi su sve
enici zapostavljali svoje upljane i bavili se svojim poslovima ili
velikim imanjima. Jedan nadbiskup iz Narbonnea nije nikada posjetio
svoju biskupiju.
Bez obzira na iskvarenost crkve, Languedoc je dosegnuo vrhu
nac kulture kakva nee biti viena u Europi sve do renesanse. Ali,
kao i u Bizantu, postojali su elementi samozadovoljstva, dekadenci
je i tragine nemoi koji su to podruje uinili nespremnim za snaan
napad koji je uslijedio. Neko su vrijeme sjevernoeuropsko plemstvo i
Rimska crkva bili svjesni te ranjivosti i eljeli su je iskoristiti. Sjever
njako plemstvo je niz godina prieljkivalo bogatstvo i rasko Langeudoca, a Crkvu su pak privukli vlastiti razlozi. U prvom redu njezina
je mo u tomu podruju bila beznaajna, jer je za procvata kulture

u Languedocu, cvjetalo i najvee krivovjerje srednjovjekovnog kr

anstva.
Prema rijeima crkvenih vlasti, Languedoc je bio "zaraen" albigenskom herezom, "odvratnom gubom juga". Iako su pripadnici
ove hereze bili miroljubivi, doista su dvostruko predstavljali opasnu
prijetnju kakvu e Rimska crkva doivjeti tek tri stoljea poslije,
kada su uenja Martina Luthera zapoela reformaciju. Do 1200. go
dine postojali su stvarni izgledi da ova hereza zamijeni katolianstvo
kao vladajui oblik kranstva u Languedocu. A ono to je Crkvi iz
gledalo jo zloslutnije, bilo je irenje hereze prema drugim dijelovima
Europe, posebno prema gradskim sreditima Njemake, Flandrije i
Champagne.
Heretici su bili poznati pod raznim imenima. Godine 1165. bili su
osueni na crkvenom saboru u Albiju, pa su ih iz toga razloga, ili
moda zato jer je Albi i dalje bio jedan od njihovih sredita, obino
nazivali albigenzima. U drugim pak prilikama imenovali bi ih katarima
(Cathars ili Cathares ili Cathari), a nerijetko su ih nazivali i po mno
gim starijim herezama - arijanskom, marcionskom i manihejskom.
Albigenzi i katari bila su u biti generika imena. Drugim rijei
ma, nisu se odnosila na neku jedinstvenu Crkvu, poput rimske, s
utvrenom, kodificiranom i konanom jezgrom doktrine i teologije.
Krivovjerci o kojima govorimo pripadali su mnotvu raznolikih sljedbi
od kojih su mnoge predvodili neovisni voe, a sljedbenici su preuzi
mali njegovo ime. I dok su te sljedbe moda dijelile neka zajednika
naela, u pojedinostima su se znaajno razlikovale, pri emu valja
napomenuti da veliki dio podataka o hereticima potjee iz takvih cr
kvenih izvora kao to je bila Inkvizicija. Stvarati o njima sliku na
osnovi takvih izvora bilo bi kao da se pokua oblikovati, recimo, slika
o francuskom pokretu otpora na temelju izvjetaja SS-a ili Gestapoa.
Iz tog je razloga nemogue predstaviti koherentan i konaan sadraj
onoga to je doista predstavljalo "katarsku misao".
Katari su u pravilu prihvaali uenje o reinkarnaciji i priznavali
enski princip u religiji. Doista, propovjednici i uitelji katarskih
vjerskih skupova, znani kao savreni (parfaits), bili su oba spola. Isto
dobno katari su odbacivali pravovjernost katolike crkve i poricali
osnovanost svake crkvene hijerarhije, svih slubenih i ustanovljenih

posrednika izmeu ovjeka i Boga. U sri ovoga stava lealo je vano

katarsko naelo - odbacivanje "vjere", barem na nain kako je to za
htijevala Crkva. Umjesto posredno prihvaene vjere, katari su zahtije
vali osobno saznanje, vjersko ili mistino neposredno doivljeno
iskustvo. To iskustvo se nazivalo gnosis, prema grkoj rijei koja je
oznaavala "znanje", a za katare je imalo prednost pred svim vjerama
i dogmama. Takvim naglaavanjem izravnog osobnog dodira s Bo
gom sveenici, biskupi i druge crkvene vlasti postali su suvinima.
I katari su takoer bili dualisti. Sva se kranska misao moe u
ekstremizmu shvatiti kao dualistika u sukobljavanju dvaju suprotstavljenih naela- dobra i zla, duha i tijela, vieg i nieg. No katari su
ovu dvojnost odveli mnogo dalje nego to je bilo doputeno pravo
vjernom katolianstvu. Katari su smatrali da su ljudi sablje kojima
se bore duhovi, ije ruke nitko ne moe vidjeti. Za njih je rat harao tije
kom stvaranja izmeu dva nepomirljiva naela - svjetla i tame, duha
i materije, dobra i zla. Katolianstvo postavlja jednog vrhovnog Boga
kojemu je njegov protivnik, Vrag, krajnje podreen. Katari su pak pro
povijedali postojanje ne jednoga, nego dva boga, vie manje izjed
naenog statusa. Jedan od tih bogova, onaj "dobri", bio je potpuno
bestjelesan, bie ili naelo istog duha, neokaljano trunicom materije.
On je bio bog ljubavi. No ljubav je bila potpuno nespojiva s moi,
a materijalni je svijet bio manifestacija te moi. Prema tome, za katare
je materijalni svijet - sam svijet - bio istinsko zlo. Sva je materija
bila istinski zla. Univerzum je, ukratko, stvorio "bog uzurpator", bog
zla - ili, kako su ga nazivali katari, "Rex Mundi" - "Kralj svijeta".
Katolianstvo poiva na onome to bismo mogli nazvati "etikim
dualizmom". Zlo se, iako potjee moda izravno od Vraga, manife
stira prvenstveno kroz ovjeka i njegova djela. Nasuprot tome, katari
su zadrali oblik "kozmolokog dualizma", dualizma to je proi
mao cjelokupnu stvarnost. Za katare, to je bila osnovna premisa prema
kojoj su se razliito odnosili od sljedbe do sljedbe. Prema nekim ka
tarima, svrha je ljudskog ivota na zemlji bila nadrastanje materije,
trajno odbacivanje svega to se vezuje uz naela moi i da se samim
time postigne jedinstvo s naelom ljubavi. Prema nekim drugim
katarima, ovjekova je zadaa bila ukrotiti i ispraviti materiju, kako
bi se produhovila i promijenila. Vano je primijetiti odsustvo bilo

kakve utvrene dogme, doktrine ili teologije. Kao i u veini odstupa

nja od ustanovljenog pravovjerja, postojali su samo blago naznaeni
stavovi, a moralne obveze vezane uz te stavove bile su podlone po
jedinanim tumaenjima.
U oima Rimske crkve, katari su zali u ozbiljno krivovjerje
smatrajui materijalno stvaranje, zbog kojega je, kako se pretposta
vljalo, Isus umro, istinskim zlom, pri emu se podrazumijevalo da
je Bog, ija "Rije" je stvorila svijet "u poetku", bio uzurpator. No
ipak, njihova je najozbiljnija hereza bio odnos prema samome Isusu.
Kako je materija bila nerazluiva od zla, katari su odbijali prihvatiti
da je Isus mogao sudjelovati u materijalnom svijetu, utjeloviti se, a
i dalje ostati "Sinom Bojim". Neki katari su, prema tome, smatrali
da je bio potpuno bestjelesan, "privienje", bie istog duha koje,
dakako, nije moglo biti raspeto. Veina katara smatrala ga je prorokom
koji se nije mnogo razlikovao od ostalih - smrtnikom, i koji je zbog
naela ljubavi umro na kriu. Ukratko, nije bilo niega mistinog,
niega nadnaravnog, i niega boanskog u razapinjanju - ako je ono,
kako su mnogi katari sumnjali, uope i bilo svrsishodno.
U svakom sluaju, svi su katari gorljivo odricali vanost i razapi
njanju i kriu - moda zato jer su osjeali da su te dogme nevane
ili zato jer ih je Rim toliko svesrdno veliao, ili moda zbog toga to
se surove okolnosti prorokove smrti nisu inile vrijednima tovanja.
Sam kri, barem to se tie Kalvarije i Razapinjanja, bila je simbolom
Rex Mundi, gospodara materijalnog svijeta, samom antitezom istin
skog naela iskupljenja. Isus je, ako je uope bio smrtan, bio pro
rokom AMOR-a, naela ljubavi. A AMOR je, izokrenut, izopaen
ili upleten u vlast postao ROMA- Rim, ija je prebogata, raskona
crkva katarima izgledala kao opipljivo olienje i manifestacija vla
davine Rex Mundi na zemlji. Sukladno tome katari ne samo da su od
bijali tovati kri, nego su poricali i sakramente krtenja i priesti.
Usprkos istananim, sloenim, apstraktnim i suvremenom umu
moda nevanim teolokim gleditima, veina katara nije bila pretje
rano zaslijepljena svojom vjerom. Danas je intelektualno pomodno
katare smatrati bratstvom mudraca, prosvijetljenih mistika, pozna
vatelja tajnih znanja, neke velike kozmike tajne. injenica je, meu
tim, da su katari veinom bili vie manje "obini" mukarci i ene,

koji su u svoju vjeru pobjegli bjeei od strogosti pravovjernog ka

tolianstva - i nali utoite od silnih desetina, pokora, stega i raznih
drugih nameta Rimske crkve.
Koliko god je njihova teologija bila tajanstvena, katari su pokazi
vali vrlo jasan smisao za stvarnost. Osuivali su raanje, jer mnoenje
ljudskog tijela nije bilo usluga naelu ljubavi nego Kralju svijeta, no
ipak nisu bili toliko naivni da se zalau za ukidanje spolnih odnosa.
Istina, postojao je jedan poseban katarski "sakrament", ili neto tome
nalik, to se nazivalo Consolamentum, a ime se postizala estitost.
Osim za savrene, koji su ionako obino bili bivi obiteljski ljudi i e
ne, Consolamentum se nije davao sve do smrtne postelje; a u trenucima
umiranja obino nije teko biti estit. to se tie vjerske zajednice u
cjelini, spolni odnosi su bili doputeni, ukoliko nisu bili izriito zabra
njeni. Kako se moe osuivati raanje, a pratati spolne odnose? Po
stoje dokazi koji navjeuju da su katari primjenjivali i kontrolu
raanja i pobaaj. Kada je Rim konano optuio heretike za "nepri
rodne seksualne radnje", inilo se da to upuuje na sodomiju. Meutim,
katari su, prema preostalim zapisima, iznimno strogo zabranjivali
homoseksualnost. "Neprirodne seksualne radnje" mogle su se odnositi
na razne metode kontrole raanja i pobaaj, a znamo kakav je stav
Rima i danas o tim pitanjima. Nije teko zamisliti silu i osvetniki ar
ime se taj stav mogao nametati tijekom Srednjega vijeka.
Katari su, ini se, gledajui openito, bili skloni pobonom i jed
nostavnom ivotu. Prezrevi crkve, obino su izvodili obrede i
slube na otvorenom ili u bilo kojoj raspoloivoj zgradi - tali, kui,
gradskoj vijenici. Takoer su radili i ono to bismo mi danas naz
vali meditacijom. Bili su strogi vegetarijanci, iako im je bilo dop
uteno jesti ribu. A kada su putovali po zemlji, savreni su to uvijek
inili u paru, dajui na taj nain poticaj govorkanjima o sodomiji to
su ih irili njihovi neprijatelji.

Opsada Montsegura
To je, dakle, bila vjera koja je preplavila Languedoc i susjedne
pokrajine u tim razmjerima da je zaprijetila da istisne samo katoli
anstvo. Iz vie razumljivih razloga mnogi su plemii smatrali tu

vjeru privlanom. Neke je zagrijao duh njene ope snoljivosti, neki

su ionako bili protivnici Crkve, neke je Crkva razoarala svojom
iskvarenou, a neki su izgubili strpljenje zbog sustava nameta po
kojemu su primici s njihovih imanja nestajali u dalekim blagajnama
Rima. I tako su mnogi plemii u kasnijim godinama postajali savre
nima. Procjenjuje se da ih je ak trideset posto potjecalo iz redova
plemstva Languedoca.
Pedeset godina prije Albigenske kriarske vojne, 1145., sam je
sveti Bernard otputovao u Languedoc u namjeri da propovijeda protiv
heretika. Kada je stigao, manje su ga uasnuli heretici nego iskvare
nost vlastite crkve. to se tie samih heretika, na Bernarda su osta
vili snaan dojam. "Nijedna propovijed nije vie kranskija od nji
hovih", izjavio je, "a njihova je krijepost besprijekorna".
Nije ni potrebno rei da je do 1200. godine zabrinutost nad tim
stanjem vidno narasla u Rimu, gdje su takoer bili svjesni i zavisti
kojom su baruni sjeverne Europe gledali bogate gradove i posjede
juga. Ta se zavist lako mogla iskoristiti, a sjevernjaki vlastelini pre
tvoriti u udarne ete Crkve. Bio je potreban samo nekakav izazov,
nekakav izgovor kojim bi se potpalilo javno mnijenje.
Takav se izgovor ubrzo pojavio. Na dan 14. sijenja 1208. godine
ubijen je jedan od papinih izaslanika u Languedocu, Pierre de
Castelnau. ini se da su zloin izvrili antiklerikalni pobunjenici
koji nisu imali veze s katarima, no dobivi izgovor koji mu je trebao,
Rim nije oklijevao optuiti katare. Papa Inocent III je smjesta nare
dio kriarsku vojnu. Iako su heretici bili proganjani i tijekom prethod
nog stoljea, Crkva je sada pokrenula sve svoje snage. Herezu je va
ljalo iskorijeniti jednom i zauvijek.
Golema vojska je okupljena pod vodstvom opata Citeauxa. Vojne
operacije u cijelosti su bile povjerene Simonu de Montfortu - ocu
ovjeka koji je poslije odigrao presudnu ulogu u engleskoj povijesti.
I pod Simonovim vodstvom papini kriari su krenuli pretvoriti
najviu europsku kulturu Srednjega vijeka u prah, pepeo i bijedu. U
ovom svetom pothvatu pomogao im je, kao koristan saveznik, Do
minik Guzman. On je 1216. godine osnovao novi samostanski red,
koji je poslije po njemu nazvan dominikanski Red. Godine 1233.
dominikanskom je Redu povjerena zloglasna institucija, sveta In-

kvizicija. Katari nisu bili jedine njezine rtve. Prije albigenske kri
arske vojne mnogi su plemii Languedoca- osobito utjecajne kue
Trencavel i Toulouse - bili u iznimno prijateljskim odnosima s broj
nim idovskim starosjediocima u tome podruju. Sada su sve vrste
zatite i potpore naredbom bile ukinute.
Simon de Montfort je 1218. godine ubijen za vrijeme opsade
Toulousea. Usprkos tome, pustoenje Languedoca se nastavilo s
kraim prekidima sljedeih dvadeset i pet godina. Do godine 1243.
svaki je organizirani otpor - ukoliko ga je ikada bilo - potpuno prestao.
Do 1243. svi su veliki katarski gradovi i utvrde pali pod osvajae sa
sjevera, osim aice zabaenih i usamljenih jakih uporita. Glavno
takvo uporite bila je velianstvena planinska tvrava Montsegur,
koja kao da se poput nebeskog luka uzdizala nad okolnim dolinama.
Deset mjeseci su osvajai opsjedali Montsegur koji je odolijevao
stalnim napadima i pruao snaan otpor. Na kraju je 1244. g. tvra
va pala, a katarski pokret je, barem prividno, prestao postojati na
jugu Francuske. No, ideje nikada nije mogue do kraja unititi. U svom
bestseleru Montaillou, Emmanuel Le Roy Ladurie, koristei se uve
liko dokumentima toga razdoblja, biljei to su radili preivjeli katari
gotovo pola stoljea nakon pada Montsegura. Male enklave heretika
nastavile su preivljavati u planinama ivei u piljama, drei se
svoje vjere i vodei gerilski rat protiv progonitelja. U mnogim po
drujima Languedoca - ukljuujui i okolicu Rennes-le-Chateaua katarskaje vjera, kako je ope poznato, opstala. Mnogi su pisci stigli
do katarske misli u svojim traganjima za izvoritima kasnijih europ
skih hereza - valdenke, husitske, adamitske ili bratstva slobodnog
duha, anabaptistike, i one koje su propovijedali neobini kamisari,
od kojih je veliki broj naao utoite u Londonu poetkom osamna
estog stoljeu.

Ratarsko blago
Za vrijeme albigenske kriarske vojne, i poslije, oko katara je
izrasla tajnovitost to traje do naih dana. To se djelomice moe pri
pisati elementu romantike to arobnim sjajem i neutaivom nostal
gijom okruuje svaki veliki gubitak i tragini ishod, pretvarajui ga
u "gradivo za legende". Istodobno su, meutim, kako smo otkrili,

doista postojale neke tajne vezane uz katare. Iako se s legendama

moda pretjerivalo, niz zagonetki je ostao nerijeen.
Jedna od njih se odnosi na podrijetlo katara. Iako nam se u poet
ku to inilo akademskim pitanjem, s vremenom se pokazalo da je ono
prilino vano. Veina mlaih povjesniara tvrdi da su katari potekli
od bogumila, sljedbe koja je postojala u Bugarskoj tijekom desetog
i jedanaestog stoljea, i iji su misionari doselili na Zapad. Nema
sumnje da je medu hereticima Languedoca bilo neto bogumila. Jedan
se poznati bogumilski propovjednik isticao u politikim i vjerskim
zbivanjima toga doba. Ipak, nae istraivanje je otkrilo temeljne do
kaze o tome da katari nisu nastali od bogumila. Naprotiv, kao da su
predstavljali cvijet onoga to je na francuskom tlu stoljeima bilo
ukorijenjeno. ini se da su nastali gotovo izravno iz hereza osnovanih
u Francuskoj na poetku kranske ere.
Ima i drugih, izazovnijih tajni vezanih za katare. Jean de Joinville
je u poodmakloj dobi pisao o svom poznanstvu s Louisom IX u trina
estom stoljeu: "Kralj (Louis IX) mi je jednom ispriao kako je ne
koliko ljudi iz redova albigenza otilo grofu Montfortu... i zamolilo
ga da doe i pogleda tijelo naega Gospodina koje se u rukama nji
hovog sveenika pretvorilo u krv i meso". Montfort se, kako pria
anegdota, malo uplaio tog prijedloga. Prilino uobraeno, rekao je
da njegova pratnja moe ii ako eli, ali da e on nastaviti vjerovati
u skladu s naelima "svete Crkve". Nije poznato to se dalje doga
alo, niti ima kakvih dodatnih objanjenja. Sam Joinville kao da ga
je samo u prolazu spomenuo. Ali kako da mi shvatimo ovaj zagonetan
poziv? to su to katari radili? Kakva je to bila vrsta obreda? Ako
zanemarimo misu, koju su katari ionako odbacivali, to je moglo
znaiti ono "tijelo Gospodinovo...pretvorilo u krv i meso"? to god
daje to bilo, doslovnost te izjave je uznemirujua.
Druga tajna obavija legendarno katarsko "blago". Poznato je da
su katari bili jako bogati. Normativno, vjera im je zabranjivala no
enje oruja. Iako su mnogi zanemarivali tu zabranu, injenica je da
su zapoljavali brojne plaenike uz znatne trokove. Istodobno, izvori
katarskog bogatstva - zakletve na vjernost od strane monih vele
posjednika - bili su jasni i lako objanjivi. Ipak, i tijekom albigenske
kriarske vojne kolale su glasine o fantastinom, tajanstvenom blagu

katara koje nadilazi materijalno bogatstvo. to god da je to blago

bilo, prialo se da je uvano u Montsegum. Meutim, kada je Montsegur pao, nije pronaeno nita od takvog znaaja. A ipak, bilo je
nekih vanih dogaaja vezanih za opsadu i predaju tvrave.
Tijekom opsade broj napadaa dosegnuo je vie od deset tisua.
S tom golemom silom pokualo se opsadom opkoliti cijelu planinu
i sprijeiti svaki ulaz i izlaz sa eljom da se branitelji izgladne. Usprkos
brojanoj premoi nije bilo dovoljno ljudi za osiguranje cijelog obrua.
Neke trupe su bile iz toga kraja i, tovie, naklonjene katarima, a
neke su jednostavno bile nepouzdane. Shodno tome, nije bilo teko
neopaeno proi kroz opsadne crte. Bilo je mnogo prolaza kroz koje
su se ljudi provlaili van i unutra, pa su zalihe nale put prema tvravi.
Katari su doista iskoristili te prolaze. U sijenju, gotovo tri mje
seca prije pada tvrave, pobjegla su dva savrena. Prema pouzdanim
izvorima, oni su sa sobom ponijeli najvei dio materijalnog bogatstva
katara - tovar zlata, srebra i novca koji su prvo odnijeli do utvrene
pilje u planinama, a poslije do nekog sigurnog zamka. Nakon toga
blago je nestalo i za njega se vie nije ulo.
Prvog oujka Montsegur je konano osvojen. Tada se broj brani
telja smanjio na manje od etiri stotine - od kojih su izmeu 150 i
180 bili savreni, a ostalo vitezovi, vlastelini, te naoruani mukarci i
njihove obitelji. Ponudili su im iznenaujue blage uvjete predaje.
Ljudi to su se borili trebali su dobiti potpun oprost za sve ranije
"zloine". Doputeno im je bilo otii sa svojim orujem, stvarima i
darovima koje su dobili od svojih poslodavaca. Prema savrenima
je takoer pokazana neoekivana velikodunost. Pod uvjetom da se
odreknu svojih heretikih uvjerenja i da priznaju svoje "grijehe" In
kviziciji, trebali su biti osloboeni i podvrgnuti samo lakim poko
rama.
Branitelji su zahtijevali dvotjedno primirje i potpuni prekid ne
prijateljstava kako bi razmislili o ponuenim uvjetima. Napadai su
pristali, to je bio sljedei znak neuobiajene irokogrudnosti. Zauz
vrat, branitelji su dobrovoljno ponudili taoce. Sloili su se da e, u
sluaju pokuaja bijega iz tvrave, taoci biti pogubljeni.
Jesu li savreni bili toliko obuzeti svojim uvjerenjima da su sprem
no odabrali muenitvo umjesto preobraenja? Ili je postojalo neto

to nisu mogli, ili se nisu usuivali ispovjediti Inkviziciji? Kakvi

god bili odgovori na ova pitanja, nijedan savren, koliko je poznato,
nije prihvatio ponuene uvjete. Naprotiv, svi su odabrali muenitvo.
tovie, barem dvadesetak drugih itelja utvrde, est ena i petnaestak
mukaraca, dobrovoljno je primilo consolamentam i takoer postalo
savrenima, ime su sami sebe osudili na sigurnu smrt.
Petnaestog oujka primirje je isteklo. U zoru sljedeeg dana, vie
od dvije stotine savrenih zvjerski je odvueno niz planinu. Nijedan
se nije preobratio. Nije bilo vremena da se postave pojedinane lo
mae, pa su ih u podnoju planine zatvorili unutar utvrde od kolja,
u koju su nabacali drva, i sve ih zajedno zapalili. Zarobljena posada i
taoci su to iz zamka morali gledati. Upozoreni su da bi svaki pokuaj
bijega znaio smrt za sve njih, kao i za taoce.
Usprkos ovom riziku posada je meu sobom sakrila etiri savrena.
U noi esnaestog oujka ta su etiri ovjeka u pratnji vodia podu
zela odvaan bijeg za koji je posada znala i s njime se sloila. Strmu
zapadnu stranu planine svladali su uz pomo ueta, sputajui se
nad provalijama i po stotinu metara.
to su ti ljudi radili? I koja je bila svrha njihova opasna bijega
koji je povlaio za sobom rizik za vojnu posadu i taoce? Sljedei dan
mogli su slobodno izii iz tvrave i ostati ivi. Ipak, iz nekog nepoz
natog razloga, odluili su se na taj opasan noni bijeg, koji je lako mo
gao donijeti smrt i njima i njihovim suborcima.
Predaja govori da su ta etiri ovjeka odnijela legendarno katarsko
blago, iako je katarsko blago moglo biti prokrijumareno iz Montsegura i tri mjeseca prije. Koliko su to "blaga" - koliko zlata, srebra, ili
novca - mogla tri ili etiri ovjeka nositi na leima visei na uetima
niz planinske litice? Ako su ta etiri ovjeka neto nosila, ini se oitim
da je to moralo biti neto drugo, a ne materijalno bogatstvo.
to su mogli nositi? Moda sadraje vezane za katarsku vjeru knjige, rukopise, tajna uenja, neke vjerske predmete, moda ono to
iz ovoga ili onoga razloga nije smjelo dopasti u neprijateljske ruke. To
moda objanjava zato je bijeg poduzet - bijeg koji je dovodio u
veliku opasnost sve one koji su bili umijeani. No, ako je neto toliko
dragocjeno trebalo po svaku cijenu zadrati dalje od neprijateljskih ru
ku, zato se to nije prokrijumarilo prije? Zato se nije prokrijumari-

lo sa svom gomilom materijalnog blaga tri mjeseca prije? Zato su ga

zadrali u tvravi sve do posljednjeg i najopasnijeg trenutka?
Toan datum primirja prua nam mogu odgovor na ova pitanja.
Primirje su traili branitelji koji su, kako bi ga dobili, dobrovoljno
ponudili taoce. Iz nekog razloga, ini se, da je primirje braniteljima
bilo neophodno - iako je ono nosilo odgodu od samo dva tjedna.
Zakljuili smo da je moda takva odgoda bila neophodna kako bi
se dobilo na vremenu, da se dobije sasvim odreeno vrijeme, do posve
odreenoga datuma. Taj je datum mogao biti proljetni ekvinocij,
koji je vrlo vjerojatno imao obrednu vanost za katare, no mogao je
biti i Uskrs, iako katari, koji su dovodili u pitanje vanost raspea, nisu
pridavali veu vanost ni Uskrsu. Poznato je da je neka vrsta svetko
vine odrana 14. oujka, dan prije nego to je isticalo primirje. ini
se kako je malo mjesta sumnji da je primirje traeno upravo zato da
bi se ta svetkovina mogla odrati. I ini se takoer kako se ta svetko
vina nije mogla odrati na neki sluajno odabrani dan. Ona se, izgle
da, morala odrati 14. oujka.
Kakva god da je bila ta svetkovina, ona je ostavila snaan dojam
na plaenike - meu kojima su se neki, prkosei neizbjenoj smrti,
preobratili na katarsku vjeru. Moe li ova injenica sadravati barem
djelomini klju zagonetke krijumarenja iz Montsegura dvije noi
poslije? Je li to to je prokrijumareno bilo na neki nain nuno za
odravanje svetkovine? Je li to moglo pridonijeti uvjeravanju najma
nje dvadesetak branitelja da u posljednjem trenutku postanu savre
nima? Je li upravo to na neki nain osiguralo kasniju preutnu pomo
posade, ak i po cijenu vlastitih ivota? Ako je odgovor na ova
pitanja potvrdan, to onda objanjava zato to, to je sklonjeno es
naestog, nije bilo sklonjeno prije, u sijenju, kada su novane vrije
dnosti prenijete na sigurno. To neto bilo je potrebno za sveanost.
A potom ga je valjalo skriti od neprijateljskih ruku.

Tajna Katara
Dok smo razmatrali ove zakljuke, stalno smo se prisjeali legendi
koje vezuju uz katare i sveti Gral. Nismo bili spremni prihvatiti da
je Gral neto vie od mita, niti ustvrditi da je ikada doista postojao.
ak i da jest, nismo mogli zamisliti da bi kale, koji je ili nije sa-

dravao Isusovu krv, mogao biti toliko dragocjen katarima - kojima

je Isus u velikoj mjeri bio nevaan. Usprkos tome legende su nas
nastavile opsjedati i zbunjivati.
Iako neizravna, ini se da postoji nekakva veza izmeu katara i
razvoja kulta Grala tijekom dvanaestoga i trinaestoga stoljea. Neki
pisci tvrde da su romanse o Gralu - one to su napisali Chretien de
Troyes i Wolfram von Eschenbach - prodor katarske misli skrivene
sloenom simbolikom u srce pravovjernog kranstva. Moda se tom
tvrdnjom pretjeruje, ali u njoj ima i nekakve istine. Tijekom albigenske
kriarske vojne, crkveni su velikodostojnici bjesnjeli protiv romansi
o Gralu, proglaavajui ih opasnim, pa ak i heretikim. A u nekima
od ovih romansi ima izdvojenih dijelova koji ne samo da su krivovjerni, nego su nepogreivo dualistiki - drugim rijeima, katarski.
tovie, Wolfram von Eschenbach u jednoj svojoj romansi o Gralu
tvrdi da je gralski zamak bio smjeten u Pirinejima - to je Richard
Wagner u svakom sluaju doslovno shvatio. Prema Wolframu, ime
gralskog dvorca bilo je Munsalvaesche - njemaka verzija rijei Montsalvat, katarskog imena. A u jednoj od Wolframovim pjesama gospo
dar dvorca zvao se Perilla. Zanimljivo je da je gospodar Montsegura
bio Raimon de Pereille - ije ime se, u latinskom obliku, pojavljuje
na dokumentima iz toga razdoblja kao Perilla.
Ovako upadljive podudarnosti neprekidno su nas proganjale, pa
smo zakljuili da i mi moramo proganjati Saunierea - koji je bio
potpuno opsjednut predajama i narodnim obiajima toga kraja. Sauniere je, kao i svaki starosjedilac pokrajine, morao u svakom asu biti
svjestan blizine Montsegura, ija je iznimna i tragina sudbina jo
uvijek prisutna u svijesti ljudi u tom podruju. Sauniereu je, meu
tim, sama blizina utvrde mogla pruiti odreene korisne navjetaje.
Neto je bilo prokrijumareno iz Montsegura po isteku primirja.
Kako kae predaja, etiri ovjeka su pobjegla iz tvrave osuene na
propast i odnijela sa sobom katarsko blago. Novac je, meutim iznijet
tri mjeseca prije. Je li katarsko "blago", poput "blaga" to ga je otkrio
Sauniere, sadravalo prvenstveno neku tajnu? Je li ta tajna mogla na
neki neshvatljiv nain biti u vezi s neime to je postalo poznato kao
sveti Gral? inilo nam se nepojmljivo da romanse o Gralu treba shva
titi doslovno.

U svakom sluaju to to je bilo prokrijumareno iz Montsegura

moralo se negdje odnijeti. Prema predaji, odnijeli su ga u utvrene
pilje Ornolaca u Ariegeu, gdje je potom vrlo brzo pobijena skupina
katara. No u Ornolacu nikada nije naeno nita osim kostura. S dru
ge strane, Rennes-le-Chteau nalazi se na samo pola dana jahanja od
Montsegura. Sve to je prokrijumareno iz Montsegura, moglo se lako
prenijeti do Rennes-le-Chateaua, ili do pilja nalik na sae to se na
laze po okolnim planinama. Ako je "tajna" Montsegura bila ono to je
Sauniere poslije pronaao, to bi nam tota objasnilo.
U sluaju i katara i Saunierea, inilo se da pojam "blago" ozna
ava neto drugo - neku vrstu saznanja ili podatka. Znajui za pri
vrenost katara vlastitoj vjeri i njihovu odbojnost prema Rimu, pitali
smo se nije li se takvo saznanje ili podatak na neki nain odnosilo
na kranstvo - na uenja i teologiju kranstva, moda na njegovu
povijest i podrijetlo. Je li bilo mogue da su katari (ili neki od njih)
saznali neto - a da je to neto pridonijelo ludoj elji u Rimu da ih
istrijebe? Sveenik koji nam je pisao spomenuo je "nepobitni dokaz".
Je li mogue da su za takav dokaz znali katari?
U to vrijeme mogli smo samo nagaati. Podaci o katarima bili su
uglavnom vrlo turi, pa nismo mogli postaviti ni radne hipoteze. S
druge strane, istraujui katare neprestano smo se susretali s jednim
drugim predmetom, koji je sadravao jo brojnije zagonetke, tajne i
legende. Taj su predmet bili vitezovi templari.
Iz tog smo razloga svoje daljnje istraivanje usmjerili prema
templarima. I upravo smo istraujui templare stekli uvid u dokumen
taciju kojom je misterij poeo stjecati vee razmjere nego to smo
ikada prije i pomiljali.

3.

POGLAVLJE

Redovnici ratnici
rouavanje templara pokazalo se kao zastraujui pothvat. Obim
pisanoga gradiva o ovoj temi bio je poraavajui, a isprva nismo
sa sigurnou mogli rei koliki je dio toga gradiva pouzdan. Katari su
proizveli poplavu sumnjivih i romantinih legendi, no mistifikacija
to okruuje templare pokazala se jo veom.
Na jednoj razini bili su nam poznati - fanatino estoki redovnici-ratnici, vitezovi-mistici, oklopnici s bijelim platevima s naivenim
crvenim kriem, koji su odigrali odluujuu ulogu u kriarskim voj
nama. Oni su na neki nain bili arhetipski kriari - jurini konjanici
u ime Svete Zemlje, borci kojih je na tisue hrabro izginulo za Krista.
Mnogi pisci ih i danas smatraju tajanstvenom organizacijom, tajnim
redom koji se bavio mranim spletkama, urotama i nejasnim ciljevima.
Jo je jedna injenica bila zbunjujua i neobjanjiva. Nakon dvije sto
tine godina postojanja ovi borci za Krista u bijelim platevima optue
ni su za poricanje i odbacivanje Krista, za gaenje i pljuvanje kria.

U Scottovom Ivenohoeu templari su opisani kao nadmeni i nabusiti

grubijani, pohlepni i licemjerni despoti koji su besramno zloupotre
bljavali svoju mo, kao lukavi manipulatori ljudima i kraljevstvima.
Drugi pisci devetnaestoga stoljea opisuju ih kao zle sotoniste, po
klonike Vraga, ljude koji su se bavili svim vrstama bestidnih, od
vratnih i/ili heretikih obreda. Noviji povjesniari skloni su ih smatrati
zlosretnim rtvama, pijunima koji su nastradali u politikim previ
ranjima Crkve i drave na najviim razinama. Ima i drugih pisaca,
osobito onih u tradiciji slobodnoga zidarstva, koji smatraju templare
vjetim i dobrim poznavateljima mistike, uvarima tajne mudrosti
to nadvisuje i samo kranstvo.
Bez obzira na uvjerenja ili orijentacije ovih pisaca, nijedan od njih
ne osporava junaki ar templara i njihovu povijesnu ulogu. Ne

dovodi se u pitanje da je njihov Red jedan od najsjajnijih i najzago

netnijih organizacija u analima zapadnjake kulture. Nijedno izvjee
o kriarskim vojnama - ili o Europi dvanaestoga i trinaestoga stoljea
- ne proputa spomenuti templare. Na svome vrhuncu, oni su bili naj
monija i najutjecajnija organizacija u cijelom kranskom svijetu,
moda jedino s iznimkom papinstva.
Ipak neka pitanju ostaju nerazjanjena. Tko i to su bili vitezovi
templari? Jesu li oni bili samo ono to se inilo da jesu ili neto drugo?
Jesu li to bili obini vojnici koji su naknadno stekli auru legende i taj
novitosti? Ako je tome tako, zbog ega? Je li postojao nekakav stvaran
misterij povezan s njima? Je li poslije uljepavanje mita o templarima
imalo neku osnovu?
Prvo smo se prihvatili ope postavke o templarima - postavke koje
su nudili cijenjeni i odgovorni povjesniari. Te postavke, doista, po
stavljaju vie pitanja nego to uspijevaju dati odgovora, jer su one
ne samo neodrive pri paljivijem ispitivanju, nego kao da upuuju
na neku vrstu "paravana". Nismo mogli izbjei sumnji da je neto
namjerno bilo prikriveno, i da su sastavljenu "slubenu priu" kasniji
povjesniari samo ponavljali.

Vitezovi templari - pravovjerno izvjee

Kako je ope poznato, prve povijesne podatke o templarima pruio je
franaki povjesniar Guillaume de Tyre, (Viliam od Tyra) koji je pisao
izmeu 1175. i 1185. godine. To je bilo vrijeme vrhunca kriarskih
vojni, kada su zapadnjake vojske osvojile Svetu Zemlju i uspostavile
Jeruzalemsku kraljevinu - ili, kako su je sami templari nazvali "Outremer", "Prekomorje". Kada je Guillaume de Tyre poeo pisati, Pale
stina je bila u rukama zapada sedamdeset godina, a templari su posto
jali vie od pedeset godina. Guillaume je, dakle, pisao o dogaajima
koji su prethodili njegovu vlastitu ivotu - o dogaajima kojima nije
sam svjedoio niti ih je doivio, nego je o njima saznao iz druge ili
tree ruke i tovie, na osnovi podatka nepouzdane vjerodostojnosti,
jer u Outremeru izmeu 1127. i 1144. godine nije bilo ljetopisca sa
zapada. Pisani dokumenti iz tih presudnih godina ne postoje.
Ukratko, o Guillaumeovim izvorima ne znamo mnogo, a to neke
od njegovih tvrdnji lako moe dovesti u pitanje. Mogao se oslanjati

na ono to je uo, na ne odvie pouzdanu usmenu predaju. Druga je

mogunost da se posavjetovao sa samim templarima i prepriao ono
to su mu oni rekli. Ako je bilo tako, to znai da je zapisao samo ono
to su oni sami eljeli.
injenica je da nam je Guillaume pruio neke osnovne podatke
koji su posluili kao osnova svim kasnijim izvjeima o templarima,
o osnutku Reda i njihovoj djelatnosti. No zbog njegove povrnosti i
nedovoljne odreenosti, zbog vremena u kojemu je pisao, zbog ne
dostatka pouzdanih izvora, on predstavlja nesigurnu osnovu na kojoj
bismo izgradili konanu sliku. Guillaumeove kronike svakako su
korisne, no pogreno je, a tome su podlegli mnogi povjesniari, sma
trati ih nepobitnima i potpuno tonima. ak su i datumi koje Guil
laume navodi, kako naglaava sir Steven Runciman, "zbrkani, a u
nekim sluajevima i oito pogreni".
Guillaume iz Tyrea navodi da je Red Siromanih vitezova Krista
i Salomonova hrama osnovan 1118. Osniva je, kako se kae, bio
Hugues de Payen, plemi iz Champagne i vazal grofa od Champagne.
Jednog dana se Hugues nepozvan i sa osam drugova pojavio u pala
i Baudouina I - kralja Jeruzalema, iji je stariji brat, Godfroi de
Bouillon, osvojio Sveti grad devetnaest godina prije. ini se da ih
je Baudouin najsrdanije primio, kao i jeruzalemski crkveni glavar,
vjerski namjesnik novoga kraljevstva i poseban papin izaslanik.
Cilj templara bio je, kako nastavlja Guillaume de Tyre, "koliko im
snaga doputa, odrati putove i ceste sigurnima... s posebnim na
glaskom na zatitu hodoasnika". Ovaj cilj se inio toliko vanim
da je kralj ispraznio cijelo jedno krilo kraljevske palae i stavio ga
na raspolaganje vitezovima. Usprkos zavjetu siromatva, vitezovi su
prihvatili ovaj raskoni smjetaj. Predaja govori da su njihove odaje
bile sazidane na temeljima drevnog Salamonova hrama, pa je ovaj
poletni Red na taj nain i stvorio svoje ime.
Tijekom devet godina, kako nam govori Guillaume de Tyre, ovih
devet vitezova nije primilo nijednog novog iskuenika u svoj Red.
Jo su uvijek morali ivjeti u siromatvu - i to takvom siromatvu
da su slubeni peati prikazivali dva viteza kako jau istog konja,
to navjeuje ne samo njihovo bratstvo, nego i bijedu koja nije do
putala odvojeno jahanje. Ova vrsta peata esto se smatra najpo-

znatijim i najosobenijim od svih templarskih simbola koji datira iz

prvih dana Reda. Meutim, ovi peati nastali su stoljee poslije, kada
je za templare bilo teko rei da su bili siromani - ako su to ikada
i bili.
Po Guillaumeu de Tyreu, koji je pisao pola stoljea poslije, tem
plari su nastali 1118. godine i uselili u kraljev dvorac - juriajui od
tamo, kako se smatra, tititi hodoasnike po cestama i putovima
Svete Zemlje. U to je doba, ipak, postojao jedan slubeni kraljevski
povjesniar, kojega je zaposlio sam kralj. Njegovo ime je bilo Fulk
de Chartres i on nije pisao pedeset godina nakon navodnog vremena
osnivanja Reda, nego tijekom godina o kojima je rije. Vrlo udno,
Fulk de Chartres nigdje ne spominje Huguesa de Payena, njegove
pratitelje, ni bilo to ni izdaleka povezano s vitezovima templarima.
Zaista, gromoglasna tiina obavija djelatnosti templara u prvim dani
ma njihova postojanja. Sigurno je da nigdje, ak ni poslije, nije za
pisano to su to inili da zatite hodoasnike. Moemo se samo uditi
kako se tako malo ljudi nadalo ispunjenju tako kolosalnog zadatka,
kojega su sebi sami postavili. Da devet ljudi titi hodoasnike na
svim putovima po Svetoj Zemlji? Njih devet da zatite sve putnike?
Ako je to bio njihov cilj, oekivali bismo da e svakom novaku pruiti
dobrodolicu. Meutim, kako navodi Guillaume de Tyre, oni tijekom
devet godina nisu pripustili nijednog novog iskuenika u Red.
No ipak, nakon deset godina slava templara proirila se sve do
Europe. Crkvene vlasti veliale su i hvalile njihove kranske pot
hvate. Oko 1128. ili ubrzo nakon toga, nastao je traktat u kojemu se
hvale njihove vrline i djela, a napisao ga je nitko drugi nego sveti
Bernard, opat Clairvauxa, glavni predstavnik kranstva toga doba.
Bernardov traktat, "U pohvalu novom vitetvu", proglaava tem
plare jezgrom i apoteozom kranskih vrijednosti.
Nakon devet godina, 1127., veina spomenutih vitezova vratila
se u Europu, gdje im je velianstveni doek velikim dijelom priredio
upravo sveti Bernard. U sijenju 1128., sazvan je crkveni sabor u
Troyesu, na dvoru grofa od Champagne, vazalnog gospodara Hugue
sa de Payena - gdje je ponovo Bernard bio duhovni voa. Na ovom
saboru su templari slubeno priznati i ustanovljeni kao vjersko-vojni
red. Hugues de Payen dobio je titulu velikog majstora. On i njemu

podinjeni time su postali ratnici redovnici, vojnici-mistici, koji su

strogu pokoru samostana zdruili s ratnikim arom, gotovo fanatiz
mom - i stvorili "Kristovu vojsku", kako su ih u to vrijeme nazivali.
I opet je sveti Bernard bio taj koji je, uz jedan oduevljeni predgovor,
pomogao zacrtati pravilnik ponaanja kojega e se vitezovi pridrava
ti - a koji se temeljio na pravilniku samostanskog reda cistercita,
gdje je sam Bernard imao presudan utjecaj.
Templari su se zavjetovali na siromatvo, neporonost i posluh.
Bili su obvezni iati kosu, ali bilo im je zabranjeno kratiti bradu, pa
su se na taj nain izdvajali od ostalih, koji su u to vrijeme u pravilu
glatko brijali lica. Nain ishrane, odijevanja i zadovoljavanje drugih
potreba bio je strogo odreen, podjednako u skladu sa samostanskim i
vojnikim nainom ivota. Svi pripadnici Reda morali su nositi bijelu
odjeu, koja se uskoro svela na upadljiv bijeli plat po kojemu su tem
plari postali uveni. "Nikome nije doputeno nositi bijelu odjeu ni
bijeli plat, osim... Kristovim vitezovima". Tako je stajalo u pravil
niku Reda, gdje se razraivao simboliki znaaj ove opreme: "Svim
reenim vitezovima, isto i zimi i ljeti, dajemo, ako se mogu nabaviti,
bijele odore, tako da oni koji su za sobom ostavili mraan ivot znaju
da duu preporuuju Stvoritelju svojim istim i bijelim ivotom".
Kao dodatak ovim pojedinostima Red je uspostavio labavu uprav
nu hijerarhiju i aparat. Ponaanje na bojnom polju strogo se nadzirale
Ako su bili zarobljeni, templari nisu smjeli moliti za milost, niti po
nuditi otkupninu. Bili su prisiljeni boriti se do smrti. Povlaenje nije
bilo doputeno sve dok ih neprijatelj brojem ne bi tri puta nadjaao.
Godine 1139. papa Inocent II, bivi cistercitski redovnik u Clairvauxu i tienik svetog Bernarda, izdao je papinsku bulu. Prema toj
buli, templari nisu dugovali odanost nijednoj svjetovnoj niti duhov
noj sili, osim samome papi. Drugim rijeima, postali su neovisni od
svih kraljeva, prineva i prelata, kao i od svakog mijeanja politikih
i vjerskih vlasti. Postali su, zapravo, sami sebi zakonom, neovisnim
meunarodnim carstvom.
Tijekom dva desetljea to su uslijedila nakon sabora u Troyesu,
Red se irio nevjerojatnom brzinom i neuobiajenim opsegom. Kada
je Hugues de Payen posjetio Englesku 1128., kralj Henrik I primio
ga je s "velikim tovanjem". irom Europe, mladi sinovi plemeni-

Karta broj 4. - Vanije utvrde i gradovi Svete Zemlje sredinom dva

naestoga stoljea

takih obitelji dolazili su stupiti u lanstvo Reda, a veliki darovi - u

novcu, raznim dobrima i posjedima - stizali su iz svih krajeva kran
skoga svijeta. Hugues de Payen darovao je svoje vlastite posjede, pa
su i svi novi regruti bili prisiljeni postupiti na isti nain. Po primitku
u Red, novi vitez je bio obavezan prepisati im sva svoja dobra.
S ovakvom politikom, ne udi to su se posjedi templara irili.
Samo dvanaest mjeseci nakon sabora u Troyesu, red je drao brojne
posjede u Francuskoj, Engleskoj, kotskoj, Flandriji, panjolskoj i
Portugalu. Nakon jo jednog desetljea, drali su takoer posjede u
Italiji, Austriji, Njemakoj, Maarskoj, Svetoj Zemlji i pojedina mje
sta na istoku. Iako su sami vitezovi bili zavjetovani na siromatvo,
to nije prijeilo red da u nevienoj mjeri stjee bogatstva. Svi darovi
bili su dobrodoli, a u isto vrijeme Red se nije smio niega liiti, ak
ni platiti otkupninu za svoje voe. Hram je obilato primao ali, po na
elima stroge politike, nikada nije davao. Kada se Hugues de Payen
1130. vratio u Palestinu sa, za ono vrijeme, vrlo velikom pratnjom od
otprilike tri stotine vitezova, iza sebe je pod nadzorom drugih regruta
ostavio velike dijelove europskog podruja.
Godine 1146. templari su usvojili prepoznatljiv zadebljani crveni
kri - la croix pattee. U platevima ukraenima ovim znakom vitezovi
su se pridruili francuskom kralju Louisu VII u drugoj kriarskoj vojni.
Tada su doli na glas po ratnikoj hrabrosti, bezumnoj smjelosti, ali
i po svojoj divljakoj nabusitosti. U cjelini, pak, bili su sjajno izvje
bani - najuvjebanija borbena sila u svijetu toga doba. Sam fran
cuski kralj zapisao je da su jedino templari sprijeili da se druga kri
arska vojna - loe zamiljena i loe voena - ne pretvori u potpunu
propast.
U sljedeih stotinu godina templari su postali sila od meunarodnog
utjecaja. Stalno su bili ukljueni u diplomaciju na visokoj razini meu
plemiima i vladarima zapadnog svijeta i Svete Zemlje. U Engleskoj
je majstor Hrama redovito pozivan u kraljevski Parlament i smatran
poglavarom svih vjerskih redova, s pravom prvenstva nad svim prio
rima i opatima u zemlji. Odravajui bliske veze s Henrikom II, kao
i s Thomasom Becketom, templari su pokuavali pomoi pri pomire
nju vladara i odmetnutog nadbiskupa. Engleski kraljevi su redom,
ukljuujui i kralja Johna, esto odsjedali u templarskom london-

skom zapovjednitvu, a majstor Reda je stajao uz bok vladaru pri

potpisivanju Magnae Chartae.
Politika djelatnost Reda nije bila ograniena samo na kranski
svijet. Skovane su vrste veze i s muslimanskim svijetom - koji im
je na bojnom polju tako esto bio suprotstavljen - a voe Saracena
templarima su izraavali daleko vee potovanje nego ostalim Euro
pljanima. Templari su odravali veze i s haiimima - ubojicama uvenom sljedbom ratnikih i esto fanatinih izabranika koji su bili
islamski dvojnici templara. Haiimi su plaali danak templarima, a
bilo je govora i da su u njihovoj slubi. Na gotovo svakoj politikoj
razini templari su djelovali kao slubeni suci u raspravama, pa su se
ak i kraljevi podinjavali njihovoj vlasti. Godine 1252. engleski kralj
Henrik III usudio ih se izazvati prijetei zapljenom nekih njihovih
posjeda. "Vi templari... imate toliko mnogo sloboda i povlastica da
vai golemi posjedi ine da bjesnite od gordosti i oholosti. Ono to
je neoprezno izreeno, mora, prema tome, biti oprezno poreknuto, a
to je nerazborito bilo podareno, mora biti razborito opozvano."
Majstor Reda je odgovorio, "to to zbori, o Kralju? Daleko bilo da
tvojim usnama izgovarati rijei tako neugodne i luckaste. Dok bude
inio pravdu, kraljevat e. Ali ako je pogazi, brzo e prestati biti
kraljem". Suvremenom umu je teko pojmiti veliinu i drskost ove
izjave. Majstor svojem Redu i sebi podrazumijeva takvu mo koju se
ak ni papa nije usudio otvoreno zahtijevati - mo postavljanja ili
ruenja vladara.
Istodobno, interesi templara su se irili dalje od rata, diplomacije
i politikih spletki. Oni su zapravo stvorili i uvrstili ustanovu suvre
menog bankarstva. Posuujui velike svote novca vladarima u osku
dici postali su bankari svakog prijestolja u Europi - a i nekih musli
manskih vladara. Uz pomo svoje mree zapovjednitava irom
Europe i Srednjeg istoka, oni su takoer organizirali, po umjerenim
kamatnim stopama, siguran i djelotvoran prijenos novca za trgovce,
stale koji je od njih postajao sve ovisniji. Novac poloen u jednom
gradu, mogao se zahtijevati i podizati u drugom, putem obveznica po
punjenih zapletenim iframa. Templari su postali prvi mjenjai novca
toga doba, a pariko zapovjednitvo postalo je sreditem europskih
financija. Mogue je, ak, da su ekove, kakve mi danas poznajemo
i koristimo, izmislili lanovi ovog Reda.

Templari nisu trgovali samo novcem, nego i milju. Brinim su

dodirima suraivali s islamskom i idovskom kulturom, oni su poeli
sluiti kao nositelji novih ideja, novih dimenzija znanja, novih zna
nosti. Uivali su monopol na najbolje i najnaprednije tehnologije
svoga doba - najbolje to su mogli proizvesti oruari, koari, klesari,
vojni arhitekti i izumitelji. Pridonijeli su razvoju promatranja, karto
grafije, gradnji putova i pomorstva. Posjedovali su svoje luke, brodo
gradilita i flotu - flotu koja je bila i trgovaka i ratna, a meu prvima
su upotrebljavali magnetnu busolu. Kako su iz nude lijeili svoje
rane, postali su vjeti u primjeni lijekova. Red je imao vlastite bol
nice sa svojim lijenicima i kirurzima - a gljivine izluevine upo
trebljavali su na nain koji podsjea na antibiotike. Poznavali su i
suvremena naela higijene i istoe, a mudrou koja je bila ispred
svog vremena, epilepsiju nisu smatrali demonskom opsjednutou,
nego savladivom boleu.
Poneseni vlastitim dostignuima, templari su u Europi postajali
sve bogatiji, moniji i uglaeniji. Ne iznenauje moda ni to, to su
postali i nadmeniji, suroviji i iskvareniji. "Piti kao templar", postala je
uobiajena uzreica, a neki izvori tvrde da je Red nastojao vojaiti
i izopene vitezove.
Dok su templari stjecali blagostanje, ali i zao glas po Europi, stanje
u Svetoj Zemlji ozbiljno se pogoralo. Godine 1185. umro je kralj
Baudouin IV Jeruzalemski. U dinastijskoj zavadi koja je uslijedila,
Gerard de Ridefort, veliki majstor templara, iznevjerio je obeanje
mrtvom vladaru i na taj nain doveo europsku zajednicu u Palestini
na rub graanskog rata. No to nije bio jedini Ridefortov dvojbeni po
tez. Njegov nadmeni stav prema Saracenima ubrzao je raskid dugo
trajnog primirja i izazvao novi niz neprijateljstava. U srpnju 1187.
Ridefort je poveo svoje vitezove i ostalu kransku vojsku u brzople
tu, loe zamiljenu i, kako se pokazalo, zlosretnu bitku kod Hattina.
Kranske snage bile su zapravo unitene, a dva mjeseca poslije i
Jeruzalem, osvojen gotovo stoljee prije, ponovo je bio u rukama
Saracena.
Tijekom sljedeeg stoljea, stanje je postajalo sve beznadnije. Do
1291. gotovo cijeli Outremer je pao, a Sveta Zemlja je skoro cijela
bila pod vlau muslimana. Odrala se jedino Aka (Aco), no u svibnju

1291. i ta posljednja tvrava bila je izgubljena. Branei ovaj izgu

bljeni grad templari su pokazali najvee junatvo. Sam Veliki majstor
se, iako ranjen, nastavio boriti do smrti. Kako je mjesta u galijama
Reda bilo malo, sklonili su ene i djecu, a vitezovi, ak i oni ranjeni,
odluili su ostati. Kada je posljednja utvrda, Aka, osvojena, zidovi
su se obruili apokaliptinom estinom i pokopali i napadae i brani
telje.
Novo su sjedite templari osnovali na Cipru, ali su gubitkom Sve
te Zemlje zapravo izgubili razlog postojanja. Kako vie nije bilo pri
stupanih nevjerniki zemalja za osvajanje, Red je poeo posveivati
pozornost Europi, nadajui se da e tako nai opravdanje za nastavak
postojanja.
Stoljee prije toga templari su predsjedali osnivanju jednog drugog
vitekog vjersko-vojnog reda, teutonskih vitezova. Oni su u malom
broju bili prisutni na Srednjem istoku, ali su se sredinom trinaestog
stoljea posvetili sjeveroistonim granicama kranskih zemalja.
Tamo su sebi odredili neovisnu kneevinu - Ordenstaat ili Dravu
reda, koja se protezala gotovo cijelim istonim Baltikom. U toj knee
vini, koja je sezala od Pruske do Finskog zaljeva i dananjeg ruskog
tla, teutonski vitezovi su uivali neosporni suverenitet, izvan svakog
dosega svjetovnog ili crkvenog nadzora.
Od samog nastanka Ordenstaata, templari su zavidjeli bratskom
Redu na njihovoj neovisnosti i povlasticama. Nakon poraza u Svetoj
Zemlji oni su sve ee razmiljali o vlastitoj dravi u kojoj bi mogli
imati nesputanu vlast i neovisnost, poput teutonskih vitezova. Ipak,
za razliku od teutonskih vitezova, templare nije zanimala surova di
vljina Istone Europe, jer tada su ve bili naviknuti na rasko i izobilje.
Shodno tome, sanjarili su o osnivanju vlastite drave na pristupanijem
i prikladnijem tlu, tlu Languedoca.
Od najranijih dana postojanja templari su odravali bliske odnose
s katarima, pogotovo u Languedocu. Mnogi bogati zemljoposjednici
- sami katari ili oni koji su im bili naklonjeni - poklonili su velike
povrine zemlje Redu. Jedan od novijih autora tvrdi da je barem jedan
od osnivaa templa bio katar. Iako se to ini nevjerojatno, izvan svake
sumnje jest injenica, da je Bertrand de Blanchefort, etvrti Veliki
majstor Reda, potjecao iz katarske obitelji. etrdeset godina poslije

Bertrandove smrti, njegovi nasljednici borili su se rame uz rame

drugoj katarskoj gospodi protiv sjevernjakih osvajaa Simona de
Montforta.
Tijekom albigenske kriarske vojne, templari su naoko ostali neu
tralni, ograniavajui se na ulogu svjedoka. U isto to vrijeme tadanji
Veliki majstor Reda je, kako se ini, razjasnio stav Reda rekavi da
je, zapravo, jedina prava kriarska vojna bila protiv Saracena. tovie,
paljivo preispitivanje tadanjih izvjea pokazuje da su templari
osigurali utoite mnogim katarskim izbjeglicama, a ini se da su
te izbjeglice povremeno branili i orujem. Pregled spisa Reda iz
vremena prije poetka albigenskog pohoda otkriva da je mnogo
katara pristupilo u templarske redove, gdje ih se ni kriari Simona de
Montforta nisu usudili dirati. Templarski spisi iz toga doba pokazuju
i da je znaajan dio visokih dostojanstvenika Reda bio iz katarskih
obitelji.
U templarskom samostanu u Languedocu uzvanici su ee bili
katari nego katolici, a katarski plemii nisu toliko putovali po svijetu
kao njihova katolika subraa. ini se da su oni najveim dijelom
ostajali u Languedocu, stvarajui Redu siguran oslonac u toj pokrajini.
Zahvaljujui dodiru s islamskom i idovskom kulturom, templari
su usvojili mnogo ideja stranih pravovjernom rimskom kranstvu.
Majstori hrama su esto zapoljavali Arape kao svoje pomonike, a
mnogi su templari teno govorili arapski jezik koji su nauili u zato
enitvu. Bliske odnose odravali su i sa idovskim zajednicama s
kojima su ih vezivali novani interesi i kolstvo. Tako su templari
dolazili u doticaj s mnogim stvarima koje Rim u pravilu ne bi odobrio.
Dolaskom katarskih dragovoljaca doli su u doticaj i s gnostikim
dualizmom - iako je pitanje je li im ikada bio stran.
Godine 1306. francuski kralj Filip IV - Filip Lijepi - arko je
elio osloboditi svoju zemlju od templara. Bili su nadmeni i njima
se nije moglo vladati. Bili su sposobna, odlino uvjebana, djelatna
vojna sila mnogo jaa i bolje organizirana od one koju je sam mogao
sastaviti. Imali su vrsta uporita irom Francuske, a u to vrijeme
njihova je veza s papom bila neznatna. Filip nije imao nikakvu vlast
nad Redom i dugovao im je novac. Bio je ponien kada se u bijegu
pred pobunjenom parikom ruljom morao kukaviki skloniti u tem-

plarsko zapovjednitvo. Polakomio se za golemim templarskim bo

gatstvom kojega je postao svjestan za boravka na njihovu imanju, a
kada se prijavio da pristupi Redu kao iskuenik, doivio je uvredu
jer je bio oholo odbijen. Svi ovi imbenici zajedno, a s uznemirujuim
izgledima da e templari uspostaviti neovisnu dravu u njegovu vla
stitu dvoritu, potaknuli su kralja da krene u akciju. Hereza se pokazala
kao prikladan izgovor.
Filip je prvo morao osigurati suradnju pape, kojemu su, barem teo
retski, templari dugovali vjernost i pokornost. Izmeu 1303. i 1305.
godine, francuski kralj je sa svojim ministrima izveo otmicu i uboj
stvo pape (Bonifacija VIII), a vjerojatno je da su drugoga otrovali
(Benedikta XI). Nakon toga je 1305. Filip uspio osigurati izbor svog
kandidata, nadbiskupa Boredeauxa, na slobodno papinsko prijestolje.
Novi papa prozvao se Klementom V. Dugujui Filipovom utjecaju,
teko je mogao odbiti kraljeve zahtjeve. A jedan od tih zahtjeva nala
gao je potpuno unitenje Vitezova templara.
Filip je paljivo planirao svoje poteze. Sastavljen je popis optubi
iz dojava kraljevih pijuna ubaenih u Red, a dijelom i iz dobrovoljnog
priznanja jednog navodno odbjeglog templara. Naoruan tim optu
bama, Filip se konano mogao pokrenuti, a kada je izveo napad, bilo
je to iznenada, hitro, djelotvorno i smrtonosno. U tajnoj operaciji
dostojnoj SS-a ili Gestapoa, kralj je poslao zapeaene, tajne naredbe
glavarima plemikih kua po cijeloj zemlji. Naredbe su se svugdje
morale otvoriti istodobno i odmah izvriti. U zoru na petak, 13.
listopada 1307. svi templari u Francuskoj trebali su biti pohvatani i
zatvoreni, sva njihova zapovjednitva morala su biti stavljena pod
kraljevski peat, a sva njihova dobra zaplijenjena. Iako se inilo da
je iznenaenje to ga je priredio bilo potpuno, Filipu je glavni cilj golemo bogatstvo Reda - izmaknuo. Blago nikada nije pronaeno,
a njegova sudbina ostala je nepoznata.
Dvojbeno je koliko je Filipov iznenadni napad bio neoekivan,
kako su on, a i mnogi povjesniari nakon njega vjerovali. Postoje neki
dokazi u prilog tome da su templari dobili neku vrstu upozorenja.
Prije nego to su ga uhitili, Veliki majstor Jacques de Molay dao je
prikupiti mnotvo knjiga i pravilnika Reda i sve ih spalio. Neki bla
gajnik je vitezu koji se u to doba povlaio iz Reda rekao da je izni-

mno "razborit", jer se propast ini bliskom, a slubena obavijest,

koja je kruila svim francuskim zapovjednitvima, naglaavala je da
se ne smiju obznaniti nikakvi podaci o obiajima i obredima Reda.
Bez obzira na to jesu li templari unaprijed upozoreni ili su sami
zakljuili to im se sprema, sigurno je da su poduzeli neke mjere si
gurnosti. Kao prvo, ini se da su se vitezovi pri hvatanju predavali
bez otpora, kao da im je tako bilo nareeno, a nigdje nije zabiljeen
aktivan otpor Reda kraljevim majordomima. Kao drugo, postoje uvjer
ljivi dokazi o nekoj vrsti organiziranog bijega skupine vitezova - od
kojih su doslovce svi na neki nain bili vezani s blagajnikom Reda.
Stoga se moda i ne moramo uditi kako su blago, dokumenti i spisi
templara mogli nestati. Mnoge niim potkrijepljene glasine kazuju
kako su blago prokrijumarili nou iz parikog zapovjednitva prije
samoga uhienja. Te glasine kazuju i da su ih kolima prenijeli do obale
- kako se pretpostavlja, u pomorsko sjedite u La Rochelleu - i na
tovarili osamnaest galija za koje poslije vie nitko nije uo. Istinito
ili ne, ini se da je flota pobjegla kraljevim kandama, jer ne postoji
nijedno izvjee o zarobljavanju ikakvog templarskog broda. Napro
tiv, ti su brodovi potpuno ieznuli, zajedno sa svojim teretom.
Uhienim je templarima sueno u cijeloj Francuskoj, a mnoge su
podvrgnuli mukama. Izvuena su udnovata priznanja, no izreene
optube su bile jo udnije. Glasine to su kruile zemljom bile su
strane. Templari su navodno tovali Vraga koji se nazivao Baphomet. Navodno su tijekom svojih tajnih obreda leali pred bradatom
mukom glavom koja im se obraala i obdarivala ih okultnim moima.
Neovlatene svjedoke tih obreda nitko nikada vie nije vidio. Bilo je
i drugih, jo neodreenijih optubi: ubijanje djece, pouavanje ena
kako da pobace, besramno ljubljenje i zavoenje iskuenika, homo
seksualnost. Od svih optubi izreenih protiv Kristovih vojnika,
koji su se za Krista borili i davali svoje ivote, jedna se izdvaja kao
najudesnija i najnevjerojatnija. Optueni su za obredno poricanje
Krista, za odbacivanje, gaenje i pljuvanje kria.
Sudbina uhienih templara je, to se tie Francuske, bila konano
zapeaena. Filip ih je progonio divljaki i nemilosrdno. Mnogo ih
je spaljeno, a jo vie pozatvarano i mueno. Kralj je istodobno na
stavio prijetiti papi, zahtijevajui sve otrije mjere protiv Reda. Nakon

to je neko vrijeme odolijevao, papa je 1312. godine popustio, pa su

Vitezovi templari slubeno rasputeni - bez zakljuno izreene pre
sude o njihovoj krivnji ili nevinosti. Filip je, pak, na tlu kojim je
vladao nastavio suenja, istrage i ispitivanja jo dvije godine, da bi
na kraju u oujku 1314. Jacquesa de Molaya, velikog majstora, i
Geoffroia de Charnaya, normandijskog preceptora, ispekli do smrti
na laganoj vatri. Njihovim pogubljenjem templari su prividno nestali s
povijesne pozornice. Ipak, Red nije prestao postojati, to i nije udno
s obzirom na broj vitezova koji su uspjeli pobjei, onih koji su ostali
na slobodi ili onih koje su pustili.
Filip je pokuao utjecati na druge vladare nadajui se kako nije
dan templar u kranskome svijetu nee biti poteen. Kraljeva rev
nost je u tome pogledu gotovo sumnjiva. Ako i pokuamo razumjeti
njegovu elju da oslobodi svoje podruje njihove prisutnosti, ipak
ostaje nejasno zato je bio toliko odluan u nastojanjima da i dru
gdje uniti templare. Sam svakako nije bio uzorom vrlina. Teko da
je priredio smrt dvojice papa samo zato jer je bio uznemiren zbog
krenja vjere. Da li se Filip samo bojao osvete ako Red ostane nedir
nut izvan Francuske, ili je postojalo jo neto?
U svakom sluaju, njegov pokuaj da ukloni templare izvan Fran
cuske nije bio potpuno uspjean. Filipov zet, engleski kralj Eduard
II je isprva podupirao obranu Reda. Pod zdruenim pritiskom pape
i francuskog kralja na kraju je popustio, ali ipak samo djelomice i
vrlo mlako. Iako su templari u Engleskoj veinom uspjeli pobjei, dio
ih je ipak uhien. Ovi drugi su pak samo blago kanjeni - ponekad
samo na nekoliko godina pokajanja u opatijama i samostanima gdje
su ivjeli uglavnom u udobnim uvjetima. Njihovi posjedi su poslije
preputeni vitezovima svetog Ivana, hospitalcima, a sami su bili pote
eni opakog progona koji je snaao njihovu brau u Francuskoj.
Na drugim je mjestima bilo jo veih potekoa pri uklanjanju
templara. kotska je u to vrijeme ratovala s Engleskom, a ratni kaos
je ostavio malo mogunosti za primjenu zakonskih sitnica. Papinske
bule koje su raspustile Red nisu nikada obznanjene u kotskoj, pa
stoga ni Red nikada nije slubeno bio rasputen. Pokazalo se da su
mnogi engleski i francuski templari nali utoite u kotskoj, a na
vodno se i povelika skupina borila na strani Roberta Brucea u bici

kod Bannockburna 1314. Predaja govori, a neki je dokazi i podupiru,

da se red odrao u kotskoj kao vrsto tijelo jo etiri stoljea. U
borbama koje su trajale od 1688. do 1691. godine William d' Orange
je svrgnuo s prijestolja Jamesa II Engleskog. Pristae opkoljenog vla
dara iz dinastije Stuart podignuli su bunu i u bitci kod Killiecrankieja
1689. na polju je poginuo John Claverhouse, vikont od Dundeeja.
Kada su nali njegovo tijelo, navodno je na sebi nosio veliki kri
templarskog reda - koji nije bio novije izrade, nego je potjecao od
prije 1307. godine.
U podruju Lorraine, koje je u to vrijeme bilo dijelom Njemake,
a ne Francuske, sam vojvoda je podravao templare u toj kneevini.
Malo ih je bilo osueno i osloboeno, a veina je, ini se, posluala
svog preceptora koji ih je, kako se smatra, posavjetovao da obriju
bradu, odjenu svjetovnu odjeu i stope se s mjesnim stanovnitvom.
U Njemakoj su se templari otvoreno suprotstavili svojim suci
ma, zaprijetivi im oruanom pobunom. Zastraeni, suci su ih pro
glasili nevinima, a kada je Red slubeno ukinut, mnogi njemaki
templari nali su utoite kod hospitalaca svetog Ivana i u teuton
skom redu. U panjolskoj su templari takoer pruili otpor i nakon
toga izbjegli u druge redove.
U Portugalu su Red proistili istragom i jednostavno mu nadjenuli ime Kristovi vitezovi. Pod tim nazivom djelovali su do esnaes
toga stoljee posvetivi se pomorskim djelatnostima. Vasco da Gama
bio je Kristov vitez, a princ Henri "Navigator" bio je veliki majstor
reda. Brodovi Kristovih vitezova plovili su pod poznatim crvenim
apastim kriem. Pod tim istim kriem su tri karavele Kristofora
Kolumba preko Atlantika doplovile do Novoga svijeta. Sam Kolumbo
bio je oenjen sa keri nekadanjeg Kristovog viteza ijim kartama
i dnevnicima je imao pristup.
Tako su na razne naine templari preivjeli napade koji su poeli
13. listopada 1307. Godine 1522. pruski potomci templara, teutonski
vitezovi, odvojili su se i odbacili obavezu vjernosti Rimu i podrali
jednog naglo uzdignutog buntovnika i heretika koji se zvao Martin
Luther. Dva stoljea nakon rasputanja, templari su se posredno
osvetili Crkvi koja ih je izdala.

Vitezovi Templari - misteriji

Ovo je bila uvelike skraena povijest vitezova templara, kakvom su
je prihvatili i prikazali mnogi autori, i kao takvu smo je upoznali tije
kom svog istraivanja. Ipak, brzo smo shvatili da postoji jo jedna,
manje zapaena, izazovnija, vie teorijski utemeljena dimenzija po
vijesti reda. Misticizam je obavijao vitezove jo za njihova posto
janja. Govorilo se da su oni vraari i arobnjaci, poznavatelji tajni i
alkemiari. Mnogi suvremenici su ih izbjegavali vjerujui da su u
savezu s neistim silama. Ve 1208. godine, poetkom albigenske
kriarske vojne, papa Inocent III opomenuo je templare radi nekranskog ponaanja, izriito spominjui prizivanje duhova umrlih. S
druge strane, bilo je pojedinaca koji su ih tovali s velikim oduevlje
njem. Krajem dvanaestog stoljea, Wolfram von Eschenbach, jedan
od najveih srednjovjekovnih minnesingera ili romanciersa, nenada
no je posjetio Outremer kako bi se osvjedoio o djelima Reda. Kada
je izmeu 1195. i 1220. Wolfram sastavljao svoju epsku poemu
Parsifal, templarima je podario najuzvieniji status. U Wolframovoj
poemi templari su ti vitezovi koji uvaju sveti Gral, gralski zamak i
gralsku obitelj.
I poslije odumiranja templara nije nestala tajanstvenost koja ih je
okruivala. Posljednji zabiljeeni in u povijesti Reda bilo je spaljiva
nje zadnjeg velikog majstora, Jacquesa de Molaya u oujku 1314.
Kada je dim iz tihe vatre guio ivot u njegovu tijelu, Jacques de
Molay je navodno kroz plamen izrekao kletvu. Po predaji, pozvao je
svoje progonitelje, papu Klementa i kralja Filipa, da mu se pridrue
i poloe raune pred Bojim sudom u roku od godine dana. Za mjesec
dana papa Klement je bio mrtav, navodno od iznenadnog napada dizenterije, a do kraja godine i Filip je bio mrtav od uzroka koji je ostao
nepoznat do dananjih dana. Ovdje, dakako, nema potrebe traiti
natprirodna objanjenja. Templari su vjeto upotrebljavali otrove, a
sasvim je sigurno u blizini bilo dovoljno ljudi - odbjeglih vitezova
koji su putovali incognito, simpatizera reda ili roaka progonjene
subrae, a koji su mogli izvriti primjerenu osvetu. Navodno ispunje
nje kletve velikog majstora pruilo je vjerodostojnost vjerovanju u
okultne moi Reda. Prokletstvo se, prema legendi, nije zavravalo

na tome. Ono se trebalo protegnuti na francusku kraljevsku lozu

daleko u budunost, pa su odjeci navodnih mistinih moi templara
odzvanjali u sljedeim stoljeima.
Do osamnaestog stoljea razna su tajna i polutajna bratstva uzdizala
templare kao svoje prethodnike i prvotne mistike. Tadanji slobod
ni zidari su templare usvojili kao vlastite prethodnike. Za neke svoje
obrede slobodni zidari su tvrdili da izravno potjeu od toga Reda,
kao i to da su ovlateni uvati njihove mistine tajne. Neke od ovih
tvrdnji su bile sasvim besmislene, no druge, koje se oslanjaju na mo
gunost da je Red preivio u kotskoj, mogu u svojoj sri biti i valjane,
iako izvanjski takoer djeluju lano.
Do 1789. godine legende to su okruivale templare stekle su sas
vim mitske razmjere, a njihovu povijesnu utemeljenost zasjenio je
fluid romanse. Smatralo ih se okultistima, prosvijetljenim alkemia
rima, i vraevima, slobodnim zidarima, visokim izabranicima nadljudski obdarenih zastraujuom snagom tajnih moi i saznanja.
Smatrali su ih takoer i junacima i muenicima, preteama antiklerikalnog duha svoga doba. Mnogi francuski slobodni zidari su u svo
joj uroti protiv Louisa XVI osjeali da pomau ispunjenju samrtnog
prokletstva Jacquesa de Molaya nad francuskom lozom. Kada je
kraljeva glava pala pod giljotinom, navodno je neki nepoznati ovjek
skoio na gubilite. Umoio je ruke u vladarevu krv, rasprio je nad
prisutnom gomilom i uzviknuo: "Jacquesu de Molayu, osveen si!".
Od francuske revolucije fluid to okruuje templare nije nestao.
Danas najmanje tri suvremene organizacije nazivaju sebe templarima
i tvrde da njihovo podrijetlo see do 1314., kao i da posjeduju spise
ija vjerodostojnost nikada nije potvrena. Neke slobodnozidarske
loe usvojile su stupanj "templara", kao i obrede i titule koje navodno
potjeu od prvotnog Reda. Krajem devetnaestog stoljea u Austriji
i Njemakoj ustanovljen je mrani "Red novih templara", koji je kao
jedan od svojih simbola koristio svastiku, kukasti kri. Ljudi poput
H.P. Blavatsky, koja je bila jedan od osnivaa teozofije, i Rudolf Steiner, osniva antropozofije, govorili su o ezoterinoj "tradiciji mu
drosti" to preko rosenkreuzera vodi do katara i templara, a koji su,
kako se navijeta, poznavali jo drevnije tajne. U Sjedinjenim Ame
rikim Dravama djeaci se ulanjuju u Drutvo De Molay, a ni oni,

ni njihovi mentori ne znaju odakle potjee to ime. U Velikoj Britaniji,

kao i drugdje na zapadu, povueni rotari klubovi die se imenom
templara, a meu njima su i istaknute javne osobe. S nebeskog kraljev
stva kojeg je nastojao osvojiti svojim maem, Hugues de Payen
danas mora zaprepateno gledati dolje na dananje elave, trbuaste
vitezove s naoalama iji je sam bio prethodnik. Ipak, morala bi ga
se dojmiti izdrljivost i vitalnost vlastite ostavtine.
Ta ostavtina osobito je mona u Francuskoj, gdje je od templara
nastala industrija, kao to je u Velikoj Britaniji sluaj s Glastonburyjem ili udovitem iz Loch Nessa. U Parizu su knjiare pune povijesti
i studija o Redu, od kojih su neki dobri, dok drugi oduevljeno zaranjaju u ludilo. U zadnjoj etvrti prolog stoljea izneseno je mnogo
neobinih tvrdnji u vezi templara, od kojih su neke neutemeljene. Poje
dini pisci vide (veim dijelom) njihovu zaslugu u gradnji gotikih
katedrala, ili pak pokretaki duh iza te provale arhitektonske snage
i umijea. Drugi pisci tvrde da je Red uspostavio trgovake veze s
obje Amerike jo 1269. i veliki dio svog bogatstva stekao uvezenim
meksikim srebrom. este su tvrdnje da su templari poznavali neku
tajnu vezanu uz podrijetlo kranstva. Reeno je i da su bili gnostici,
heretici, da su preli na islam, ali i da su teili stvaralakom jedinstvu
krvi, rasa i vjera - sistematinoj politici sjedinjenja islamske, kran
ske i hebrejske misli. A uvijek iznova pojavljuje se tvrdnja, koju je
prvi izrekao Wolfram von Eschenbach prije gotovo osam stoljea,
da su templari bili uvari svetoga Grala, to god da je sveti Gral bio.
Te tvrdnje esto znaju biti smijene, iako istodobno nema sumnje da
ima nekih misterija vezanih uz templare, nekih tajni to danas pripa
daju podruju ezoterije. Simbolike rezbarije u templarskim zapo
vjednitvima navjetaju da su neki dunosnici u hijerarhiji reda bili
upueni u discipline kao to su astrologija, alkemija, sveta geometrija,
numerologija i, dakako, astronomija - koja je u dvanaestom i trina
estom stoljeu bila nedjeljiva od astrologije i svakako "ezoterina".
Nisu nas primamile ni neobine tvrdnje ni ostaci ezoterije, nego
naprotiv, sasvim svjetovne, prozaine proturjenosti i "dimne zavje
se" unutar prihvaene povijesti. Sasvim je mogue da su templari
imali ezoterijskih tajni, no kod njih se prikrivalo jo neto, a to je bilo
ukorijenjeno u vjerske i politike struje njihova doba. Na toj smo
razini poduzeli najvei dio svojih istraivanja.

Poeli smo od kraja prie, od pada Reda i optubi to su protiv

njega bile podignute. Napisano je mnogo knjiga koje su istraivale
i procjenjivale moguu istinitost tih optubi. Prema svjedoanstvi
ma, mi smo, kao i veina istraivaa, zakljuili da su neke osnove za
optube postojale. Podvrgnuti torturi Inkvizicije, neki vitezovi su spo
minjali neto pod nazivom "baphomet", a bilo ih je toliko da to nije
izgledalo kao izmiljotina ni pojedinca, niti samo jednog zapovjedni
tva. Istodobno, nije bilo nikakve naznake to je taj baphomet mogao
biti, to je predstavljao ni zbog ega je mogao imati nekakvo posebno
znaenje. ini se da se na baphomet gledalo nainom koji je bio blizak
idolopoklonstvu. U nekim se sluajevima to ime vezuje za demonolike kipove, sline gargojlima, koji su naeni u zapovjednitvima. U
drugim prilikama baphomet su povezivali s pojavom neke bradate
glave. Usprkos tvrdnjama starijih povjesniara, ini se jasnim da
baphomet nije iskrivljeni oblik imena Muhamed, no to je takoer
mogao biti i iskrivljeni oblik arapske rijei abufihamet, koja se na
maurskom panjolskom izgovarala kao bufihimat. Ta rije znai "otac
razumijevanja" ili "otac mudrosti", a "otac" na arapskom takoer moe
znaiti i "izvor". Ako je ovo doista podrijetlo rijei baphomet, ona
se dakle odnosi na neko nadnaravno ili boansko naelo. to je, pak,
baphomet moglo initi drukijim od bilo kojeg drukijeg nadnarav
nog ili boanskog naela, ostaje nejasno. Ako je baphomet jednostavno
bio Bog ili Alah, zato su ga templari preimenovali? A ako baphomet
nije bio ni Bog ni Alah, tko ili to je on bio?
U svakom sluaju nali smo neporecive dokaze za optubu da se
u tajnim obredima pojavljivala neka vrsta glave. Postojanje nekakve
glave se potvrdilo kao jedna od najprisutnijih tema to se provlaila
kroz zapisnike Inkvizicije, ali kao i u sluaju baphometa, njezino
znaenje ostaje nerasvijetljeno. Moda je imala veze s alkemijom,
jer je u alkemijskom procesu postojala faza "Caput Mortuum" ili
"mrtva glava" - "Nigredo" ili "zatamnjenje", za koje se govorilo da
se pojavljuje prije taloenja kamena mudrosti. Druga izvjea kazuju
da je to bila glava Huguesa de Payena, utemeljitelja reda i prvoga
velikog majstora, a poticajna je i injenica da se njegov grb sastojao
od tri crne glave na zlatnom polju.
Glava je takoer mogla biti u vezi sa uvenim Torinskim platnom,
koje je, kako se ini, bilo u posjedu templara izmeu 1204. i 1307.

godine, a koje bi da se presavije, izgledalo upravo kao glava. U za

povjednitvu templara Templecombe, u Somersetu, naena je repro
dukcija glave to upadljivo nalikuje onoj s Torinskoga platna, dok
su neka nedavna razmatranja glavu povezala s odrubljenom glavom
Ivana Krstitelja ili navjetala da su templari bili "zaraeni" johanitskom ili mandeanskom herezom koja je prikazivala Isusa kao lanog
proroka, a priznavala Ivana kao istinskog Mesiju. Tijekom svojega
djelovanja na Srednjem istoku templari su nesumnjivo bili u dodiru
s johanitskim sljedbama, tako da postoji mogunost postojanja johanitskih sklonosti u Redu. Ne moe se ipak niti rei da su takve sklo
nosti vrijedile za Red u cjelini, kao ni to da su bile sastavni dio slubene
politike.
Tijekom ispitivanja to su uslijedila nakon brojnih uhienja 1307.
godine, glava se pojavljivala kao spona u jo dva sluaja. Prema za
pisnicima Inkvizicije, meu zaplijenjenim stvarima parikog zapovje
dnitva naen je kovei u obliku enske glave. Na vrhu se nalazio
poklopac, a sadravao je sasvim neobine moi. One su opisane kao
to slijedi:
Velika glava od pozlaenog srebra, nevjerojatne ljepote, a doarava
lik ene. Unutra su bile dvije kosti glave, umotane u bijelo platno,
a onda jo jednom u crvenu tkaninu. Na privrenoj oznaci pisalo
je CAPUT LVIIIm. Kosti to su se unutra nalazile pripadale su
vrlo sitnoj eni.
Bila je to neobina relikvija za jednu strogo redovniko-vojnu in
stituciju poput templara. Jedan je vitez za vrijeme ispitivanja, nakon
to mu je predoena ova enska glava, rekao da ona nije ni u kakvoj
vezi s bradatom mukom glavom to se koristila u obredima Reda.
CAPUT LVIIIm - "glava 58m" - ostaje zbunjujua zagonetka. Ipak,
vrijedno je primijetiti da "m" ne mora biti slovo " ", nego astroloki
simbol za virgo - djevicu.
Glava se pojavljuje u jo jednoj misterioznoj prii to se vezuje
uz templare. Vrijedno je ovdje navesti jednu od njenih varijanti:
Veliku damu od Maraclea volio je jedan templar, Lord Sidon. Ona
je umrla u mladosti, a u noi nakon njezina sprovoda, taj grjeni

ljubavnik se douljao do groba, iskopao njezino tijelo i oskvrnuo

ga. Tada mu je glas iz groba naredio da se vrati za devet mjeseci
i da e nai sina. On je posluao naredbu i u ugovoreno vrijeme
ponovo otvorio grob i naao glavu na nonim kostima kostura
(lubanju i bedrene kosti). Isti mu je glas naredio: "uvaj je dobro,
jer ona e biti davatelj svih dobrih stvari", i on ju je odnio sa sobom.
Postala je njegovim duhom zatitnikom, a svoje neprijatelje je
mogao poraziti samim pokazivanjem arobne glave. Kada je
dolo vrijeme, glava je prela u posjed Reda?
Trag ove strane pripovijesti vodi unatrag sve do izvjesnog Waltera
Mapa, koji je pisao krajem dvanaestoga stoljea. On ne spominje da
je taj nekrofilni siledija bio templar, kao ni autor koji o tome po
novno pie stoljee poslije. Usprkos tome do 1307. godine ta se
pria poela usko vezivati uz Red. esto je spominjana u zapisnicima
Inkvizicije, a najmanje dva viteza su tijekom ispitivanja potvrdila
da im je pria poznata. U kasnijim verzijama, kao to je i ova gore na
vedena, tvrdi se da je siledija bio templar, a to se ouvalo i u verzi
jama to su se ouvale meu slobodnim zidarima, koji su usvojili
lubanju i bedrene kosti i upotrebljavali ih kao oznaku na nadgrobnim
spomenicima.
Jednim dijelom ova pria gotovo izgleda kao groteskna travestija
Bezgrenog zaea, ili kao iskrivljeno simbolino izvjee nekog
obrednog posveenja, obreda to je ukljuivao simbolinu smrt i uskr
snue. Jedan od ljetopisaca navodi i ime ene iz prie - Yse - ime
to se sasvim jasno izvodi iz imena Isis ili Izida. Sigurno je da ova
pria priziva odjeke misterija vezanih s Izidom kao i onih vezanih za
Tamuza ili Adonisa ija je glava baena u more, i za Orfeja, ija je
glava bila baena u rijeku Mlijenog puta. Magina svojstva glave
podsjeaju i na glavu blaenog Brana (Bran the Blessed) iz keltske
mitologije i Mabinogiona. Brojni pisci su Branov tajanstveni kotao
pokuavali prikazati kao poganskog preteu svetoga Grala.
Kakva god se vanost mogla pripisati "kultu glave", Inkvizicija
je oito vjerovala da je on vaan. Na popisu optubi sastavljenom
12. kolovoza 1308. nalazi se sljedee:

Isto tako, da su u svakoj pokrajini posjedovali idole, zapravo glave...

Isto tako, da su oboavali te idole...
Isto tako, da su govorili da ih ta glava moe spasiti.
Isto tako, da je mogla stvoriti bogatstvo...
Isto tako, da je inila da drvee cvjeta...
Isto tako, da je inila da zemlja klija.
Isto tako, da su svaku glavu spomenutih idola opasivali ili doticali
malim konopima to su ih nosili na sebi preko koulje ili uz tijelo.
Konop koji je spomenut u posljednjoj toki podsjea na katare, za
koje se takoer smatra da su nosili neku vrstu svetog ueta. Ono to
je najuoljivije jesu moi glave da stvara bogatstva, ini da drvee
cvjeta i da zemlji donosi plodnost. Te se osobine primjetno poduda
raju s onima to se navode u romansama o svetome Gralu.
Od svih optubi podignutih protiv templara, najozbiljnije su bile
one za bogohuljenje i herezu - za poricanje, gaenje i pljuvanje kria.
Nije sasvim jasno to je taj navodni obred trebao znaiti, drugim
rijeima, to su templari doista odbacivali? Jesu li odbacivali Krista?
Ili su samo odbacivali njegovu muku na kriu? Ali, ako su neto od
bacivali, to su veliali umjesto toga? Nitko na ova pitanja nije zado
voljavajue odgovorio, ali izgleda jasnim da se neto odbacivalo i da
je taj in bio bitnim naelom Reda. Jedan je vitez posvjedoio da mu
je prilikom ulaska u Red reeno: "Tvoja vjera je kriva, jer on (Krist) je
doista lani prorok. Vjeruj samo u Boga na nebesima, a ne u njega."
Drugom je templaru bilo reeno: "Ne vjeruj da je ovjek imenom
Isus, kojega su idovi razapeli u Prekomorju, Bog i da te on moe
spasiti." Trei je vitez na slian nain tvrdio da su ga pouili da ne
vjeruje u Krista, lanog proroka, nego samo u "Svevinjega Boga".
Tada su mu pokazali raspelo i rekli: "Ne polai mnogo vjere u ovo, jer
to je previe mlado."
Ovakva su izvjea bila dovoljno esta i dosljedna da potvrde
optubu, i ona su razmjerno blaga. Da je eljela izmisliti dokaze, In
kvizicija je mogla smisliti neto daleko dramatinije, to bi u veoj
mjeri okrivljavalo i nosilo prokletstvo. ini se da nema sumnje da
se stav templara prema Isusu nije poklapao s pravovjernim katoli
anstvom, ali ostaje neizvjesno kakav je taj stav tono bio. U sluaju

postoje dokazi da se obred pripisivan templarima - gaenje i plju

vanje kria - odravao i pola stoljea prije 1307. godine. Njegov
smisao zbunjuje, no spominje se u vezi sa estom kriarskom vojnom
koja se zbila 1249. godine.

Vitezovi templari skrivena strana

Ako je kraj Vitezova templara bio pun zagonetki, osnutak Reda i
njegova rana povijest jo su nas vie zbunjivali. Muio nas je veli
ki broj nedosljednih i nevjerojatnih podataka. Devet "siromanih"
vitezova pojavilo se naizgled niotkuda i bez problema su, meu
svim drugim kriarima u Svetoj Zemlji, dobili na raspolaganje dio
kraljevske palae. Devet "siromanih" vitezova je na sebe preuzelo
obavezu da tite sve palestinske ceste! Nigdje nije nitko zapisao da
su doista neto radili, ak ni Fulk de Chartres, slubeni kraljev ljetopisac, koji je zasigurno za njih morao znati. Pitali smo kako je mogue
da je njihova djelatnost, useljavanje u kraljevske odaje moglo pro
maknuti Fulkovoj pozornosti? ini se nevjerojatnim, ali ljetopisac
nita ne navodi. Nitko nita ne navodi, zapravo, sve do Guillaumea de
Tyrea, dobrih pola stoljea poslije. to iz ovoga moemo zakljuiti?
Da se vitezovi nisu bavili javnom slubom koja im se pripisivala?
Da su bili ukljueni u neku tajnu djelatnost za koju nije znao ni slube
ni ljetopisac? Je li on bio uutkan? Ovo zadnje ini nam se najvje
rojatnijim. Vitezovima su se vrlo brzo pridruila dva vrlo slavna
plemenitaa, ija nazonost nije mogla proi nezapaeno.
Guillaume de Tyre navodi daje templarski red ustanovljen 1118.
godine, da je brojao devet vitezova, i da tijekom devet godina nije
primao nove iskuenike. Takoer je jasno zapisano da je grof od
Anjoua - otac Geoffreya Plantageneta - pristupio redu 1120., samo
dvije godine nakon to je Red navodno ustanovljen. A isto je to na
pravio 1124. grof od Champagne, jedan od najbogatijih velikaa
Europe. Ako je Guillaume de Tyre u pravu, novih pripadnika nije tre
balo biti do 1127. Ali templari su jo 1126. primili etiri nova lana
u svoje redove. Je li Guillaume u krivu kada kae da novi lanovi
nisu primani devet godina? Ili je ta tvrdnja tona, a pogrean datum
osnivanja Reda? Ako je grof od Anjoua postao templarom 1120., i

Karta broj 5. - Jeruzalem - hram i okolica sionske stijene sredinom

dvanaestog stoljea

ako Red nije primao lanove devet godina po svom osnutku, onda
Red nije osnovan 1118., nego najkasnije 1111. ili 1112. godine.
Ima vrlo uvjerljivih dokaza za ovakav zakljuak. Grof od Cham
pagne spremao se na put u Svetu zemlju 1114. godine. Kratko prije
svog odlaska primio je pismo od biskupa iz Chartresa. Na jednome
mjestu biskup pie: "uli smo... da ste se prije odlaska u Svetu ze
mlju zavjetovali da se pridruite "Kristovoj vojsci", da je vaa elja
da pristupite ovoj vojsci evanelja". Naziv pod kojim su templari
isprva bili poznati bio je "Kristova vojska", i pod tim imenom ih,
uvijeno, spominje i sveti Bernard. U kontekstu biskupovog pisma
taj se naziv nikako ne moe odnositi na neku drugu instituciju. To ne
moe znaiti da je grof od Champagne jednostavno odluio postati
kriarom, jer biskup nastavlja govoriti o zavjetu neporonosti koji
povlai njegova odluka. Teko da bi se takav zavjet traio od obinog
kriara. Iz pisma biskupa Chartrea jasno je, dakle, da su templari
postojali od prije, ili da su barem planirali osnivanje reda jo 1114.,
etiri godine prije ope prihvaenog datuma. To takoer kazuje da
je jo 1114. godine grof od Champagne namjeravao pristupiti njihovim
redovima, a to je na kraju i uinio deset godina poslije. Jedan povje
sniar koji je primijetio ovo pismo, udnovato je zakljuio da biskup
nije mogao misliti ono to je rekao! Nije mogao misliti da spomi
nje templare, tvrdi taj povjesniar, jer su templari osnovani tek etiri
godine poslije, 1118. Ili, moda, biskup nije znao koje godine Go
spodnje pie? Biskup je umro 1115. godine. Kako je mogao 1114.
godine "pogrekom" spomenuti ono to nije postojalo? Samo je jedan
mogui odgovor na to pitanje - nije pogrijeio biskup, nego Guillaume de Tyre, kao i svi kasniji povjesniari koji su se uporno oslanjali
na Guillaumeov neupitni autoritet.
Raniji datum osnivanja templarskog reda sam po sebi ne mora
nuno biti sumnjiv, no ima nekih drugih okolnosti i podudaranja koji
svakako jesu sumnjivi. Najmanje trojica od devetorice vitezova koji
su osnovali Red, kojima pripada i Hugues de Payen, stigli su iz susjed
nih pokrajina, obiteljski su bili povezani, poznavali su se od prije i
bili su vazali istome velikau. Taj velika bio je grof od Champagne,
kojemu je biskup iz Chartresa uputio pismo 1114. godine i koji je
postao templarom 1124., obvezavi se na poslunost vlastitom vaza-

lu! Godine 1115. grof od Champagne darovao je zemlju na kojoj je

sveti Bernard, pobornik templara, sagradio uvenu opatiju Clairvaux, a jedan od devetorice vitezova to su osnovali Red bio je Andre
de Montbard, ujak svetog Bernarda.
U gradu Troyesu, na dvoru grofa od Champagne, od 1070. godine
cvjetala je utjecajna kola kabalistikih i ezoterijskih uenja. Na
saboru u Troyesu 1128. templari su bili slubeno ustanovljeni, i tije
kom dva sljedea stoljea Troyes je bio strateko sredite Reda. ak
i danas postoji umski predio uz grad koji se naziva Foret du Temple,
(uma hrama), a upravo je iz Troyesa, gdje je bio smjeten grofov
dvor, potekla jedna od najranijih romansi o Gralu to ju je ispjevao
Chretien de Troyes.
Usred ovog mnotva podataka mogli smo nazrijeti tananu mreu
veza - oblika koji vie nije bio puka podudarnost. Ako su te veze doista
postojale, to bi svakako podralo nau sumnju oko umijeanosti tem
plara u neku tajnu djelatnost, no o tome to je ta djelatnost mogla biti,
mogli smo samo nagaati. Jedna od osnova za naa nagaanja bila
je toan poloaj prebivalita vitezova - krilo kraljevske palae,
Hramski brijeg, koji im je sasvim neobjanjivo bio ustupljen. Godine
70. po. Kr. Hram, koji je tada tamo stajao, opljakale su rimske legije
predvoene Titom. Blago iz hrama oteto je i odneseno u Rim, zatim
je ponovno opljakano i odneseno, moda, u Pireneje. Ali to ako se
u hramu nalazilo jo neto - moda znaajnije od blaga koje su poha
rali Rimljani? Mogue je da su sveenici hrama suoeni s napredujuim falangama centuriona, ostavili pljakaima plijen kojega su ovi
i oekivali nai. A ako je postojalo i neto drugo, to je lako moglo biti
skriveno negdje u blizini, primjerice ispod hrama.
Meu svicima koji su naeni u mjestu Kumran, blizu Mrtvog
mora, postoji jedan koji je poznat kao Bakreni svitak. U tom svitku,
koji je odgonetnut 1955-56. na sveuilitu u Manchesteru izriito se
spominju velike koliine zlata i srebra, svete posude i mnotvo neo
dreenih predmeta i "blaga". Navode se dvadeset i etiri zasebno
grupirane gomile blaga pohranjene ispod samoga hrama.
Sredinom dvanaestog stoljea jedan hodoasnik u Svetu zemlju,
neki Johann von Wurzburga, pisao je o posjetu takozvanim Salomonovim talama. Te se tale, koje su bile smjetene ispod samog hrama,
i danas mogu vidjeti. Johann navodi da su bile dovoljno velike da

prime dvije tisue konja i upravo su u te tale templari smjetali svoje

konje. Jo barem jedan povjesniar navodi da su templari koristili
ove tale za svoje konje 1124. godine, u vrijeme kada ih je trebalo
biti tek devet. Prema navedenome izgleda sasvim vjerojatno da je
poduzetni Red odmah po svom nastanku poeo sa iskopavanjima ispod
hrama.
Takva iskopavanja mogu znaiti da su vitezovi vrijedno za neim
tragali, to bi ak moglo znaiti da su ih namjerno poslali u Svetu
Zemlju s jasnim nalogom da neto nau. Ako je ova pretpostavka
tona, ona objanjava vei broj nedosljednosti - smjetaj u kraljevskoj
palai, kao i utnju ljetopisca. Ali ako su poslani u Palestinu, tko ih
je poslao?
Godine 1104. grof od Champagne potajno se sastao s nekim ve
likaima visoka roda, od kojih se barem jedan upravo vratio iz Jeru
zalema. Na ovom tajnom skupu bili su prisutni i predstavnici obitelji
Brienne, Joinville i Chaumont, koje su, kako smo poslije otkrili, bile
vane za nau priu. Takoer je bio prisutan i vazalni gospodar Andre
de Montbard, a Andre je bio jedan od suosnivaa Templa i ujedno
ujak svetog Bernarda.
Ubrzo nakon tajnog sastanka, grof od Champagne se i sam otputio
u Svetu Zemlju, ostao tamo etiri godine, i vratio se 1108. Drugi
je put otputovao u Palestinu 1114. u namjeri da pristupi "Kristovoj
vojsci", nakon ega se predomislio i vratio godinu dana poslije u
Europu. Po svom povratku odmah je darovao komad zemlje cistercit
skom redu, iji je vrlo istaknuti predstavnik bio sveti Bernard. Na
tom komadu zemlje sveti je Bernard sagradio opatiju Clairvaux,
udomio se i uvrstio cistercitski red.
Sve do 1112. godine cisterciti su bili blizu novanoj propasti, no
nakon toga su pod vodstvom svetog Bernarda doivjeli zadivljujuu
promjenu sudbine. U sljedeih nekoliko godina osnovano je est
novih opatija, a do 1153. bilo ih je vie od tri stotine, od kojih je
sveti Bernard osobno osnovao ezdeset i devet. Ovaj nevjerojatan
uspon dogaao se usporedno s usponom Reda Salomonova hrama,
to se tijekom tih godina irio na isti nain. Jedan od osnivaa tem
plara je bio, kako smo rekli, Andre de Montbard.
Razmotrimo jo jednom ovaj zamreni slijed dogaaja. Godine
1104. grof od Champagne putuje u Svetu Zemlju sastavi se prije

toga s nekim plemenitaima, od koji je jedan bio u vezi s Andreom

de Montbardom. Neak Andrea de Montbarda, sveti Bernard pristu
pa 1112. cistercitskom redu. Godine 1114. grof od Champagne kre
e na svoje drugo putovanje u Svetu Zemlju u namjeri da stupi u red
templara - u ijem je osnivanju sudjelovao njegov vazal, zajedno s
Andreom de Montbardom. Red tada, kako pokazuje pismo biskupa
iz Chartresa, ve postoji ili je u postupku osnivanja. Godine 1115.
grof od Champagne se vraa u Europu nakon manje od godinu dana
i poklanja zemlju za opatiju Clairvaux - iji je opat neak Andrea
de Montbarda. U godinama to slijede i cisterciti i templari - redovi
svetog Bernarda i Andrea de Montbarda - postaju nevjerojatno
imuni i uivaju razdoblje nevjerojatnog rasta.
Dok smo razmatrali ovaj slijed dogaaja, postajali smo sve vie
uvjereni da u pozadini postoje uzajamne veze koje su odredile ovakav
splet odnosa. Taj splet odnosa nije izgledao sluajan, niti je u potpu
nosti mogao biti rezultat podudarnosti. inilo se da se bavimo trago
vima nekog sloenog i ambicioznog opeg sveobuhvatnog plana
ije pojedinosti je povijest zagubila. Kako bismo rekonstruirali ove
pojedinosti, razvili smo probnu hipotezu, neku vrstu "scenarija" u
koji su se uklapale poznate injenice.
Pretpostavili smo da je u Svetoj Zemlji neto bilo otkriveno, slu
ajno ili s namjerom, neto od takve vanosti da je pobudilo zani
manje najutjecajnijih europskih plemenitaa. Nadalje, pretpostavili
smo da je to otkrie bilo u neposrednoj ili posrednoj vezi s mogu
nou stjecanja bogatstava - kao i moda s neime to se moralo
drati u tajnosti, to je smjelo znati tek nekoliko velikaa. I konano,
pretpostavili smo da je ovo otkrie izneseno na tajnom sastanku
odranom 1104. godine.
Odmah nakon toga grof od Champagne je sam krenuo u Svetu
Zemlju, moda kako bi se osobno uvjerio u ono to je uo, a moda
i da neto poduzme, osnivanje onoga to je poslije postao red Hrama.
Godine 1114., a moda i prije, osnovani su templari, pri emu je
grof od Champagne imao kljunu ulogu, djelujui moda kao
vodei duh i pokrovitelj. Do godine 1115. novac je pritjecao nazad u
Europu i u krinje cistercita koji su, pod svetim Bernardom i sa svo
jih novih, osnaenih poloaja jamili i ulijevali povjerenje u rastui
ugled templarskog reda.

Dok su cisterciti pod Bernardom dosegnuli duhovnu premo u

Europi, templari su pod Huguesom de Payenom i Andreom de Montbardom dosegnuli vojnu i upravnu prevlast u Svetoj Zemlji, i ta se
prevlast poela iriti po Europi. U sjeni rasta oba reda bila je prisut
nost ujaka i neaka, kao i bogatstvo, utjecaj i pokroviteljstvo grofa
od Champagne. Ove tri osobe ine najvaniju sponu, kao neki meai
to se izdiu nad povrinu povijesti, i ukazuju na magloviti ustroj
razraenog, ali prikrivenog plana.
Ako je takav plan doista postojao, ne moemo ga pripisati samo
trojici ljudi. Takav je plan morao podrazumijevati znaajnu surad
nju nekih drugih ljudi i brinu organizaciju. Organizacija je moda
kljuna rije, jer, ukoliko je naa hipoteza tona, ona bi morala pret
postavljati razinu organizacije to bi sama po sebi bila jedan novi Red
- trei, tajni Red u pozadini poznatih i ustanovljenih redova cistercita i templara. Dokaze o postojanju jednog takvog, treeg Reda, ni
smo morali dugo ekati.
U meuvremenu, usredotoili smo se na hipotetiko "otkrie" u
Svetoj Zemlji - spekulativnoj osnovi na kojoj smo izgradili svoj "sce
narij". to su tamo mogli pronai? U to su to templari, zajedno sa
svetim Bernardom i grofom od Champagne, mogli biti upueni? Na
kraju svoje povijesti templari su sauvali netaknutu tajnu o skrovitu i prirodi svojega blaga, o emu nisu ostali ni neki dokumenti. Da
je blago, o kojemu je rije, bilo samo novane prirode, velike koli
ine zlata ili srebra, tada ne bi bilo potrebno unititi ili skriti sve doku
mente, pravilnike i arhive. Ovo ukazuje da su templari posjedovali
neto drugo, neto toliko dragocjeno da ni muenje nije moglo s nji
hovih usana iscijediti kobno priznanje. Samo bogatstvo ne bi moglo
dovesti do tako potpune i jednodune tajnovitosti. to god je to bilo,
moralo je biti u vezi s drugim pitanjima, kao to je bio stav Reda pre
ma Isusu.
Na dan 13. listopada 1307. sve su templare po Francuskoj uhitili
glavari plemikih kua pod Filipom Lijepim. Ta tvrdnja, meutim,
nije posve tona. Templari su pobjegli neozlijeeni kroz kraljevu mre
u iz barem jednog zapovjednitva - zapovjednitva u Bezuu, u blizi
ni Rennes-le-Chateaua. Kako su i zato pobjegli? Da bismo odgo
vorili na ovo pitanje, morali smo ispitati djelatnosti reda u okolini
Bezua, a pokazalo se da su te djelatnosti bile vrlo razgranate. Bilo

je est zapovjednitava i drugih posjeda na podruju to pokriva

samo dvadeset etvornih milja.
Godine 1153. jedan je velika iz toga podruja - velika sklon
katarima - postao etvrti veliki majstor templarskog reda. Zvao se
Bertrand de Blanchefort, a njegova je djedovina bila smjetena na
planinskom vrhu udaljenom pet milja od Bezua i Rennes-le-Chateaua. Bertrand de Blanchefort, koji je upravljao Redom od 1153. do
1170. godine, bio je vjerojatno najvaniji od svih velikih majstora
templara. Prije njegove vladavine su hijerarhija i upravni ustroj bili
vrlo neodreeni. Bertrand je preobrazio templare u vrhunski djelo
tvornu, dobro organiziranu i velianstveno discipliniranu hijerarhijski
ustrojenu ustanovu. Bertrand ih je uveo u visoku diplomaciju i me
unarodnu politiku. Bertrand je veliki interes vidio u Europi, a pose
bno u Francuskoj. Neki dokazi koji su nam preostali govore da je
Bertrandov uitelj, kojega neki povjesniari navode kao velikog maj
stora prije Bertranda, bio Andre de Montbard.
Tijekom nekoliko godina nakon udruivanja templara Bertrand
nije samo stupio u njihove redove, nego je i prenio na njih svoje
zemlje u okolici Rennes-le-Chateaua i Bezua. Godine 1156., kada je
Bertrand bio veliki majstor, Red je doveo u taj kraj skupinu rudara,
iji je materinji jezik bio njemaki. Te su radnike podvrgnuli vrstoj,
gotovo vojnoj disciplini, zabranili im da se na bilo koji nain zbli
avaju s lokalnim stanovnitvom i drali ih strogo izoliranima od okol
ne zajednice. Stvoreno je i posebno pravno tijelo, la Judicature des
Allemans, koje se bavilo zakonskim pojedinostima vezanima uz
njih. Glavni zadatak te skupine ljudi bio je da rade u rudnicima zlata
na planini kod Blancheforta, rudnicima koje su potpuno iscrpili Ri
mljani gotovo tisuu godina prije.
Tijekom sedamnaestog stoljea inenjeri su ispitivali mineraloke
mogunosti toga kraja i napravili su izvjea sa svim pojedinostima.
U jednom od tih izvjea Cesar d'Arcons pie o ruevinama koje je
naao, o tragu radova njemakih najamnika. Na temelju tog istrai
vanja on je izjavio da se vrlo vjerojatno njemaki radnici nisu bavili
rudarstvom. ime su se, dakle, bavili? Cesar d'Arcons nije bio
siguran, moda su neto talili, rastapali, sastavljali neto od metala,
moda iskopavali neku vrstu podzemne odaje u namjeri da naprave
mjesto pohrane.

Bez obzira na rjeenje ove zagonetke, templari su bili prisutni u

blizini Rennes-le-Chateaua ve sredinom dvanaestog stoljea. Go
dine 1285. postojalo je veliko zapovjednitvo nekoliko milja udaljeno
od Bezua, u Champagne-sur-Audeu. Usprkos tome, krajem trinaes
tog stoljea Pierre de Voisins, gospodar Bezua i Rennes-le-Chateaua,
pozvao je novi odred templara u to podruje, poseban odred iz aragonske pokrajine Roussillon. Taj novi odred se smjestio na samom
vrhu planine Bezu i tamo sagradio promatranicu i kapelicu. Slu
beno, templari iz Roussillona bili su pozvani u Bezu kako bi osigu
rali pokrajinu i titili put hodoasnika to je vijugao kroz dolinu prema
Santiagu de Composteli u panjolskoj. Nije jasno zato su bili potre
bni ti novi vitezovi. U prvom redu njihov broj nije mogao biti velik
- nedovoljan da bi stvorio neku bitnu promjenu, a kao drugo, u blizini
je bilo templara od prije. I konano, Pierre de Voisins imao je i svoje
trupe, koje su, zajedno s templarima koji su tamo bili, mogle jamiti
sigurnost toga kraja. Prema tome, zato su templari iz Roussillona
stigli u Bezu? Lokalna predaja kazuje da su doli uhoditi, otkopati ili
pohraniti ili uvati nekakvo blago.
Bez obzira na prirodu svoje misije, uivali su neku vrstu posebnih
povlastica. Meu svim templarima u Francuskoj, jedino su njih
potedjeli ljudi Filipa Lijepog na dan 13. listopada 1307. Tog sudbo
nosnog dana zapovjednik templara u Bezuu bio je izvjesni Seigneur
de Goth. Prije nego to je postao papom Klementom V, nadbiskup
iz Bordeauxa - kolebljivi pijun kralja Filipa - zvao se Bertrand de
Goth. Njegova majka zvala se Ida de Blanchefort, a bila je iz iste
obitelji kao i Bertrand de Blanchefort. Je li, dakle, papa bio upuen
u neku tajnu koja je bila povjerena njegovoj obitelji - tajnu koja se
sauvala u obitelji Blanchefort do osamnaestog stoljea, kada je
opat Antoine Bigou, upnik Rennes-le-Chateaua i ispovjednik Marie
de Blanchefort sastavio pergamentne svitke koje je naao Sauniere?
Ako je bilo tako, papa je mogao pruiti neku vrstu zatite svome
roaku, zapovjedniku templara u Bezuu.
Povijest templara u okolici Rennes-le-Chateaua bila je zbunjujua kao i ira povijest Reda. Ipak, odreeni broj imbenika - kao
uloga Bertranda de Blancheforta - stvarao je jasnu sponu meu
zagonetkama na iroj razini i onima to su bile vezane za ovo mjesto.

Suoavali smo se sa zastraujuim nizom podudarnosti koje su

bile odvie brojne da bi bile sluajne. Jesmo li se bavili nekim pro
raunatim planom? Ako je tome tako, tko je takav plan osmislio?
Svi dostupni dokazi ukazivali su na pomno planiranje i paljivu orga
nizaciju - u tolikoj mjeri da smo sve vie sumnjali da je morala po
stojati neka skupina pojedinaca ustrojena moda u neku vrstu reda,
koja je radila u pozadini zbivanja. Nismo morali posebno tragati za
potvrdom o postojanju jednog takvog reda. Potvrda se pojavila sama.

4.

POGLAVLJE

Tajni dokumenti
otvrda o postojanju treeg reda, reda to je stajao iza templara i
cistercita, pojavila se sama. Isprva je nismo shvaali ozbiljno,
jer se inilo da potjee iz suvie nepouzdanog izvora. Da bismo po
vjerovali tim tvrdnjama prvo smo morali utvrditi vjerodostojnost tog
izvora.
U Francuskoj je 1956. poeo izlaziti cijeli niz knjiga, lanaka,
napisa i drugih dokumenata to su se bavili Berenger Sauniereom i
zagonetkom Rennes-le-Chateaua. Ta se graa mnoila, i uskoro po
stala osnovom cijele jedne "industrije". Njezin obujam, uloeni trud
i sredstva upotrijebljena za proizvodnju neizravno su svjedoili o
neemu to je imalo neizmjeran, ali i nerazjanjen znaaj.
Ova pria je razbuktala zanimanje mnogih neovisnih istraivaa,
kakvi smo i mi bili, i to ne treba uditi, a njihova su djela i dalje po
veavala koliinu dostupne grae. Ipak, inilo se da je izvorna gra
a potekla iz jednog, sasvim odreenog izvora. Netko je iz vlastitih
razloga promovirao Rennes-le-Chateau, privlaio pozornost javnosti,
poticao publicitet i daljnja istraivanja. Bez obzira kakvi su ti razlozi
mogli biti, oni nisu bili novane prirode, nego se inilo da je cilj bila
propaganda, a ta je propaganda trebala uspostaviti neku vrstu vjero
dostojnosti. Bez obzira koji su ljudi bili odgovorni za tu propagandu,
oni su se potrudili da panju javnosti usredotoe na elemente prie, a
sami su pri tome skromno ostali u sjeni.
S godinom 1956. mnogo je upotrebljivoga gradiva poelo doslje
dno, pomalo "pritjecati", dio po dio. Mnogi od tih dijelova potjecali
su izravno ili neizravno od "povlatenih" ili "unutranjih" izvora.
Veliki dio tih dijelova prie sadravao je dodatne podatke koji su
popunjavali ono to je bilo poznato od prije, i na taj se nain mozaik
popunjavao, iako njegova vanost, a ni znaenje, jo nisu bili razja-

njeni. Umjesto toga, te nove pregrti informacija pridonosile su

produbljivanju, a ne razjanjavanju misterija. Rezultat toga bila je
sve vea mrea poticajnih navjetaja, izazovnih naznaka, unakrsnih
napomena i odnosa. itatelj se, suoen s poplavom novih, dostupnih
podataka, morao osjeati kao da se netko njime poigrava, kao da ga
netko primamljivim mamcima vodi od zakljuka do zakljuka, a da
je u pozadini stalni navjetaj tajne monumentalnih i eksplozivnih
razmjera.
Gradiva, to su se poela pojavljivati od 1956. godine, poprimila
su najrazliitije oblike. Jedan dio je zavrio u popularnim, dobro pro
davanim knjigama to su uglavnom bile senzacionalistike i uglavnom
su uznemirivale tajnama koje su podastirale. Tako je Gerard de Sede
napisao niz djela o naizgled vrlo razliitim temama: katari, templari,
dinastija Merovinga, Ruin kri, Sauniere i Rennes-le-Chateau. U ovim
djelima gospodin de Sede je esto lukav, skroman, namjerno tajan
stven i neuhvatljiv. Tonom pisanja on stalno navijeta da zna vie nego
to navodi, to je moda bio dobar nain da prikrije koliko zapravo
ne zna. Ipak, njegove knjige sadre dovoljno pojedinosti koje se mogu
provjeriti, tako da se meu tim razliitim temama moe uspostaviti
veza. to god mislili o gospodinu de Sedeu, on je jasno pokazao da su
razliite teme kojima se bavio isprepletene i meusobno povezane.
S druge strane sumnjali smo da se rad gospodina de Sedea snano
oslanjao na neki odreeni izvor, to je gospodin de Sede vie ili manje
i sam priznavao. Sasvim smo sluajno saznali tko je bio taj izvor.
Kada smo 1971. godine poeli raditi na prvom filmu za BBC o Ren
nes-le-Chateau, pismom smo zamolili parikog izdavaa gospodina
de Sedea neku slikovnu grau. Dobili smo fotografije koje smo
traili, a na poleini svake fotografije bio je peat "Plantard". Tada
nam to ime nije nita govorilo, no u dodatku jedne de Sedeove knjige
nalazio se razgovor s izvjesnim Pierreom Plantardom. Poslije smo se
uvjerili da je Plantard sudjelovao u radu na nekim knjigama gospo
dina de Sedea. Pierre Plantard se s vremenom poeo pojavljivati kao
vodea figura u naem istraivanju.
Podaci to su se poeli pojavljivati od 1956. godine nisu uvijek bili
u popularnom i pristupanom ruhu, kao to su to bile knjige gospodi
na de Sedea. Pojavljivali su se i u velikim, tekim svescima, pristupa

krajnje razliitog od urnalizma de Sedea. Jedno takvo djelo napisao

je Rene Descadeillas, bivi ravnatelj gradske knjinice u Carcassonneu.
Knjiga gospodina Descadeillasa, liena svakog senzacionalizma,
posveena je povijesti Rennes-le-Chateaua i njegove okolice, i sadri
obilje pojedinosti iz drutvenih i ekonomskih djelatnosti, kao to su,
datumi roenja, smrti, vjenanja, zatim financije, porezi, i javni radovi
izmeu 1730. i 1820. Ipak, u cjelini, takva se knjiga nije mnogo ra
zlikovala od djela gospodina de Sedea namijenjenih masovnom tr
itu, iako ih gospodin Descadeillas na mjestima otro osuuje.
Uz objavljene knjige, od kojih su neke izdavali i sami autori, poja
vljivao se i veliki broj napisa u novinama i asopisima. Bilo je tu ra
zgovora s razliitim osobama koje su tvrdile da su upoznate s jednom
ili drugom stranom misterija. Meutim, najzanimljiviji i najvaniji
podaci se nisu pojavili u objavljenim knjigama, nego u dokumentima
i spisima to nisu bili namijenjeni iroj distribuciji. Mnoga od tih
ogranienih, privatno tiskanih izdanja bila su pohranjena u Nacionalnoj
knjinici u Parizu. Njihova je proizvodnja, ini se, bila vrlo jeftina,
otipkane stranice, umnoene fotokopiranjem na uredskim strojevima.
Stjecao se dojam da je to gradivo, jo i vie od onoga namijenjenog
velikom tritu, potjecalo iz jedinstvenog izvora. Nejasne biljeke sa
strane ili ispod teksta, koje su se odnosile na Saunierea, Rennes-leChateau, Poussina, dinastiju Merovinga i drugo, meusobno su se do
punjavale i potvrivale. Tko su bili autori ovih tekstova ostaje nejasno
jer su se u potpisima javljali razliiti jasno naznaeni, pa ak i "sim
patini" pseudonimi: Madelaine Blancassal, Nicolas Beaucean, Jean
Delaude, Antoine l'Ermite. "Madelaine" se, dakako, odnosi na MarieMadelaine, Mariju Magdalenu, kojoj je posveena crkva u Rennes-leChateau i kojoj je Sauniere sagradio svoju kulu, la tour Magdala.
"Blancassal" je sloenica od imena dviju rjeica iz blizine sela Rennesles-Bains, Blanque i Sals. "Beaucean" je izmijenjeno "Beauseant"bojni pokli i geslo vitezova templara. "Jean Delaude" je "Jean de
l'Aude" ili Ivan iz Audea, okruga u kojemu je smjeten Rennes-leChateau. A "Antione l'Ermite" je sveti Antun pustinjak, iji kip krasi
crkvu u Rennes-le-Chateau, a slavi se 17. sijenja, datuma koji nalazi
mo na grobu Marie de Blanchefort i dana kada je Sauniere pretrpio
smrtonosni udar.

Djelo koje je potpisano s Madeleine Blancassal nosi naziv Les Descendats merovingiens et l 'enigme du Razes wisigoth (Potomci Merovinga i zagonetka vizigotskog Razesa), a Razes je staro ime Sauniereova kraja. Sudei po naslovnoj strani, ovo je djelo prvo objavljeno
na njemakom, a onda ga je na francuski preveo Walter Celse-Nazaire
- to je jo jedan pseudonim sastavljen od Celse i Nazaire, svetaca
kojima je posveena crkva u Renes-les-Bainsu. Na naslovnoj strani se
kao izdava navodi Grande Loge Alpina, vrhovna slobodnozidarska
loa vicarske - jednakog statusa kao to su Grand Lodge u Britaniji
ili Grand Orient u Francuskoj. Ne navodi se zato je jedna suvremena
slobodnozidarska loa pokazala toliko zanimanje za misterij to okru
uje nepoznatog francuskog sveenika iz devetnaestog stoljea i za
povijest njegove upe od prije tisuu petsto godina. Jedan od naih
suradnika, kao i jedan neovisni istraiva razgovarali su s dunosni
cima Alpine, no, oni su rekli da nita ne znaju o objavljivanju, kao
niti da takav rad postoji. Ipak, jedan neovisni istraiva tvrdi da je
taj rad osobno vidio na policama knjinice Alpine. Neto poslije
otkrili smo da se peat Alpine pojavljuje na jo dva spisa.
Od svih privatno objavljenih spisa pohranjenih u Nacionalnoj
knjinici najvanija je zbirka listova pod nazivom Dossier secrets
(Tajni dosjei, dokumenti). Ova zbirka, zavedena kao Broj 4 lm l
249 sada se nalazi na mikrokartici, no donedavno se mogla nai u
tankom, neobinom fasciklu tvrdih korica, koji je sadravao razno
liko, naoko nepovezane napise - novinske isjeke, pisma nalijepljena
na kartone, spise, rodoslovna stabla i jednu jedinu tiskanu stranicu,
koja je bila, kako je izgledalo, izdvojena iz neke druge cjeline. S vre
mena na vrijeme neke stranice bi nestale, a druge, nove, bi se pojavile.
Ponekad je na nekim stranicama neto bilo dodano ili izmijenjeno
sitnim rukopisom. Poslije bi opet te stranice zamijenile neke nove,
tiskane, u koje su bile unijete sve prethodne izmjene.
Glavni dio dosjea, koji se sastoji od rodoslovnih stabala, napisao
je neki Henri Lobineau, ije se ime pojavljuje na naslovnoj stranici.
Dva druga teksta u istom fasciklu kazuju da je Henri Lobineau pseu
donim to potjee od imena ulice, Rue Lobineau, koja prolazi pored
svetog Sulpicija u Parizu, a da su rodoslovlja djelo ovjeka koji se
zvao Leo Schidlof, austrijskog povjesniara i antikvara koji je navo-

dno ivio u vicarskoj i umro 1966. godine. Na osnovi ovih podataka

pokuali smo saznati sve to smo mogli o Leu Schidlofu.
Ki Lea Schidlofa, koja je ivjela u Engleskoj, uspjeli smo pronai
1978. godine. Rekla nam je da je njezin otac zaista bio Austrijanac,
ali da nije bio ni genealog, ni povjesniar, ni antikvar, nego trgovac
i strunjak za minijature, o emu je napisao i dva djela. Godine 1948.
doselio je u London, gdje je ivio do svoje smrti u Beu 1966. U
Dossiers secrets spomenuta je upravo ta godina i to mjesto.
Gospoica Schidlof i dalje je odluno tvrdila da se njezin otac ni
kada nije zanimao za rodoslovlja, a pogotovo ne za dinastiju Merovinga, niti za tajanstvene dogaaje s juga Francuske. No ipak su, nasta
vila bi, neki ljudi vjerovali da se zanimao. Tijekom ezdesetih godina
primio je brojna pisma i telefonske pozive iz Europe i Sjedinjenih
Drava od nepoznatih ljudi koji su se eljeli s njime sastati i razgo
varati o stvarima o kojima on nije nita znao. Poslije njegove smrti
1966. godine ponovno je bila obasuta porukama u kojima su se ra
spitivali o njegovim spisima.
ime god da se nesvjesno bavio otac gospoice Schidlof, ini se
da je dirnuo ameriku vladu u osjetljivu icu. Godine 1946., deset
godina prije nego to su navodno sastavljeni Dossier secrets, Leo
Schidlof je zatraio vizu za ulazak u Sjedinjene Drave. Odbili su ga
na temelju sumnji na pijunau ili neke druge tajne djelatnosti. S
vremenom se problem izgladio, izdana mu je viza, i Leo Schidlof je
puten u Sjedinjene Drave. To je izgledalo kao tipina birokratska
zavrzlama, no gospoica Schidlof je sumnjala da je to bilo poveza
no s tajnim preokupacijama to su bile pripisivane njenom ocu.
Pria gospoice Schidlof natjerala nas je da zastanemo. Uskrai
vanje amerike vize lako je moglo biti vie od puke podudarnosti,
jer je meu Dossiers secrets bilo naznaka koje su upuivale da je
Leo Schidlof bio umijean u neku vrstu meunarodne pijunae. U
meuvremenu se u Parizu pojavio novi dokument, kojega su tijekom
sljedeih mjeseci potvrdili i drugi izvori. Taj dokument je govorio
da neuhvatljivi Henri Lobineau nije bio Leo Schidlof, nego francuski
aristokrat istaknute loze, grof Henri de Lenoncourt.
Pitanje istinskog identiteta Lobineaua nije bila jedina zagonetka
u Dossiers secrets. Postojao je takoer i navod u kojemu se sporni-

njala "kona torba Lea Schidlofa". Ta torba je navodno sadravala

niz tajnih spisa o Rennes-le-Chateauu izmeu 1600. i 1800. godine.
Ubrzo nakon Schidlofove smrti torba je navodno prela u ruke jednog
kurira, nekog Fakhar ul Islama, koji je u veljai 1967. trebao u Isto
noj Njemakoj susresti "agenta kojega je poslala eneva" i predati mu
torbu. Prije nego to je razmjena obavljena, Fakhar ul Islam je protje
ran iz Istone Njemake i vratio se u Pariz "kako bi ekao daljnje
naredbe". Na dan 20. veljae 1967. njegovo je tijelo pronaeno na
eljeznikim tranicama u Melunu, nakon to je baeno iz ekspresnog
vlaka Pariz - eneva. Torba je navodno nestala.
Pokuali smo provjeriti ovu mranu priu koliko smo mogli. Cijeli
niz napisa u francuskim novinama 21. veljae potvrdio je najvei
dio prie. Na tranicama u Melunu je doista naeno tijelo bez glave
i utvreno je da je pripadalo mladom Pakistancu po imenu Fakhar
ul Islam. Iz nepoznatih razloga je bio protjeran iz Istone Njemake
i putovao je iz Pariza za enevu, kako se inilo, zbog nekih pijunskih
poslova. Neka novinska izvjea navodila su da su vlasti sumnjale
na prijevaru i predmet je istraivala DTS, Uprava za teritorijalni
nadzor, kontraobavjetajna sluba.
S druge strane, novine nisu spominjale ni Lea Schidlofa, ni konu
torbu, ni neto drugo u svezi sa sluajem misterija Rennes-le-Chateaua. Tako smo se nali suoeni s mnogobrojnim pitanjima. S jedne
je strane bilo mogue da je smrt Fakhar ul Islama bila povezana s
misterijem Rennes-le-Chateaua, to znai da je tekst u Dossiers secrets
nalazio "unutranje podatke" nedostupne novinama. S druge strane
je lanak u Dossiers secrets mogao biti namjerna i neistinita mistifikacija. Dovoljno je bilo pronai bilo iju neobjanjenu ili sumnjivu
smrt pa to pripisati vlastitoj izmiljotini. Ako je to bio sluaj, koja
je bila svrha te varke? Zbog ega bi netko namjerno pokuao stvoriti
ozraje mranih spletki oko Rennes-le-Chateaua? to se moglo dobiti
stvaranjem takvoga ozraja. Tko bi time neto postigao?
Ova su nas pitanja zbunjivala jer se inilo da smrt Fakhara ul Is
lama nije bio usamljeni sluaj. Nakon neto manje od mjesec dana
u Nacionalnoj knjinici deponiran je jo jedan privatno tiskani rad
pod nazivom Le serpent rouge (Crvena zmija), koji je bio simbolino
i dovoljno znaajno datiran na 17. sijenja. Naslovna stranica govorila

je da su djelo napisali Pierre Feugere, Louis Saint Maxent i Gaston

de Koker.
Serpent rouge je jedinstveno djelo. Ono sadri rodoslovlje Merovinga i dvije zemljopisne karte Francuske iz merovinkih vremena
s povrnim objanjenjima. Djelo sadri i tlocrt Saint Sulpicea u Parizu,
sa obrisima kapela posveenih raznim crkvenim svecima. Glavni
dio teksta sastoji se od trinaest kratkih pjesama u prozi zadivljujue
knjievne vrijednosti, od kojih mnoge podsjeaju na Rimbauda. Svaka
od tih pjesama u prozi nije dua od jedne strofe, i svaka odgovara
po jednom znaku zodijaka - zodijaka s trinaest znakova, od kojih je
trinaesti, Ophiuchus, ili onaj koji dri zmiju, umetnut izmeu kor
piona i strijelca.
Ispriane u prvom licu, trinaest pjesama u prozi su vrsta simbo
linog ili alegorinog poklonjenja koje zapoinje vodenjakom, a
zavrava jarcem koji, kako tekst izriito navodi, upravlja 17. sijen
jem. U inae zagonetnom tekstu ima poznatih napomena, o obitelji
Blanchefort, o ukrasima crkve u Rennes-le-Chateau, o nekim tamo
njim natpisima Saunierea, o Poussinu i slici "Les Bergers d'Arcadie",
o natpisu na grobu "Et in Arcadia ego". Na jednome mjestu se spo
minje crvena zmija "to se spominje u pergamentima" i koja vijuga
stoljeima - izriita aluzija, kako se ini, na krvnu liniju ili lozu. Za
astroloki znaka lava stoji jedna zagonetna strofa koju vrijedi
navesti u cjelini:
Od one koju udim osloboditi struji prema meni dah parfema to
ispunja Grobnicu. Davno su je neki zvali Izidom, kraljicom svih
izvora milosra. DOITE K MENI SVI KOJI STE UMORNI
I PATITE, JA U VAM DATI ODMORA. Drugi je nazivaju
MAGDALENOM, sa slavnim sudom punim udotvorne utjehe.
Izabrani znaju njeno pravo ime: NOTRE DAME DES CROSS.*
Vrlo je
ravno,
svojim
Mnogi

zanimljivo ono to proizlazi iz ovog odlomka. Izida je, na

egipatska majka boginja, zatitnica tajni - "Bijela kraljica" u
milostivim oblijima i "Crna kraljica" u neprijateljskima.
pisci koji su se bavili mitologijom, antropologijom, psiholo-

* Naa Gospodarica od kria.

gijom i teologijom, pratili su kult majke boginje od poganskih vre

mena do razdoblja kranstva. Ti pisci smatraju da je ona preivjela
u kranstvu pod krinkom Djevice Marije - "Kraljice Nebeske",
kako ju je nazivao sveti Bernard, a taj je naziv pripisan u Starom
zavjetu majci boginji Astarti, koja je kod Feniana bila jednaka Izidi.
Sudei po tekstu Crvene zmije ini se da boginja majka kranstva
nije Djevica. Naprotiv, ini se da je to Magdalena, kojoj je posveena
crkva u Rennes-le-Chateau, i kojoj je Sauniere posvetio svoju kulu.
Nadalje, ini se da tekst govori da se ni "Notre Dame" (naa Gospa)
ne odnosi na Djevicu - izgleda da se taj zvuni naziv, podaren svim
velikim katedralama Francuske, takoer odnosi na Magdalenu. Nije
jasno zato bi Magdalena bila oboavana kao "naa Gospa", a pogo
tovo kao majka boginja? Materinstvo je jedna od zadnjih stvari to
se vezuju uz Magdalenu. U popularnoj kranskoj predaji ona je
bludnica koja se iskupljuje kao Isusova sljedbenica, a najjasnije se
prikazuje u etvrtom evanelju, gdje je ba ona prva osoba koja vidi
Isusa poslije uskrsnua. Zbog toga je slavljena kao svetica, posebno u
Francuskoj, gdje je prema srednjovjekovnim legendama donijela
sveti Gral. I doista, "sud pun udotvorne utjehe" moe ukazivati i
na Gral. Ali uzdii Magdalenu na mjesto koje se obino uva za Dje
vicu, ini se, najblae reeno, heretikim.
Kakvo god da je bilo gledite autora Crvene zmije, ili navodnih
autora, oni su doivjeli sudbinu jednako stranu kao i Fakhar ul Islam.
Na dan 6. oujka nali su objeene Luisa Saint-Maxenta i Gastona
de Kokera. Sljedeeg dana, 7. oujka naen je i Pierre Feugere, tako
er objeen.
Naravno da bismo odmah mogli ustvrditi da su ove smrti nekako
povezane sa sastavljanjem i objavljivanjem Crvene zmije, ali kao i
u sluaju Fakhara ul Islama nismo mogli odbaciti i alternativno
objanjenje. Ako je netko elio stvoriti ozraje mranog misterija, lako
je to mogao uiniti. Samo je trebalo proeljati novine i naii na po
gibelji u sumnjivim okolnostima, a u ovom sluaju, na tri takve
pogibelji. Imena je bilo lako dodati dokumentu vlastite izrade, i
zatim ga deponirati u Nacionalnu knjinicu s ranijim datumom (17.
sijenja) na naslovnoj stranici. Doista bi bilo teko razotkriti takvu
obmanu, koja bi proizvela eljeni dojam prljave igre. No, ostaje pi-

tanje zato bi netko uope izveo takvu obmanu? Zato bi netko elio
stvoriti ozraje nasilja, ubojstava i spletki? Nije vjerojatno da bi takav
zaplet odvratio istraivae. Naprotiv, samo bi ih jo vie privukao.
Ako pak nismo imali posla s obmanom, jo uvijek su postojala
brojna zbunjujua pitanja. Je li trebalo povjerovati da su tri objeena
ovjeka bili samoubojice ili rtve ubojstava? Samoubojstvo bi, pod
ovakvim okolnostima imalo malo smisla, no ne izgleda ni da bi ga
ubojstvo imalo puno vie. Mogli bismo razumjeti uklanjanje trojice
ljudi kako ne bi otkrili neke pogubne podatke, no u ovom sluaju
podaci su ranije bili otkriveni i deponirani u Nacionalnoj knjinici.
Jesu li ubojstva mogla biti neka vrsta kazne ili odmazde, ili moda
nain da se preduhitre sve sljedee nesmotrenosti? Ne zadovoljava
nijedno od ova dva objanjenja. Ako se netko razljutio radi otkrivanja
podataka ili ako eli sprijeiti daljnja otkria, on nee na sebe privui
panju mranim i senzacionalnim ubojstvima, osim ako je siguran
da temeljita istraga nee biti provedena.
Nae osobne pustolovine tijekom istraivanja bile su sreom manje
dramatine, ali jednako zbunjujue. U svom traganju esto smo
nailazili na biljeke o radu nekog Antoinea l'Ermitea, pod naslovom
Tresor merovingien a Rennes-le-Chdteau (Merovinko blago u
Rennes-le-Chateau). Pokuali smo saznati gdje se taj rad nalazi i ot
krili smo ga u katalogu Nacionalne knjinice. Pokazalo se, meutim,
da ga je bilo neobino teko dobiti. Tijekom tjedna svakog smo
dana odlazili u knjinicu i ispunjavali traeni obrazac zahtijevajui
taj rad. Svaki put obrazac se vraao s oznakom "communique" - to
je znailo da se radom koristi netko drugi. Samo po sebi to nije bilo
neobino. Nakon dva tjedna to je ipak postalo neobino i poelo nas
je ljutiti jer nismo mogli ostati jo dugo u Parizu. Zatraili smo po
mo knjiniara, a on nam je rekao da e knjiga biti "communique"
sljedea tri mjeseca, to je neuobiajena okolnost, te da je ne moemo
unaprijed naruiti prije nego bude vraena.
Nedugo nakon toga u Engleskoj nam je jedna prijateljica najavila
da ide na odmor u Pariz, pa smo je zamolili da pokua dobiti ovaj
neuhvatljivi rad i da napravi biljeke o sadraju. Traila je knjigu u
Nacionalnoj knjinici, ali nije joj vraen ak ni predani obrazac. Slje
deeg je dana pokuala ponovo, ali ishod je bio isti.

etiri mjeseca poslije, bili smo u blizini Pariza i ponovno smo

pokuali. Na obrazac se ponovo vratio s oznakom "communique",
pa smo stekli dojam da se s tom igrom poneto pretjeralo, te smo i
sami zaigrali svoju igru. Nali smo put do prostorije s katalozima uz
sama skladita koja su naravno nedostupna korisnicima. Uoili smo
postarijeg knjiniara ljubaznog izgleda i preuzeli uloge mumlajuih
engleskih turista to govore neandertalski francuski. Zamolili smo
za pomo i objasnili da traimo odreeni rad, jer ga nismo u stanju
dobiti zato to, bez sumnje, ne poznajemo dobro postupak posuiva
nja u knjinici.
Dragi stari gospodin pristao nam je pomoi. Dali smo mu kataloki
broj djela i on je nestao u skladitu. Nakon to se pojavio, ispriao
se govorei da nita nije mogao uiniti - jer je knjiga ukradena.
tovie, ukrala ju je naa sugraanka, Engleskinja. Nakon malo uvje
ravanja pristao nam je dati njeno ime. Bilo je to ime nae prijateljice.
Po povratku u Englesku zatraili smo pomo bibliotekarske slube
u Londonu. Pristali su pozabaviti se tim neobinim dogaajem, pa
je u nae ime Sredinja nacionalna knjinica iz Londona pisala
Nacionalnoj knjinici u Pariz zahtijevajui objanjenje za ono to je
izgledalo kao namjerno ometanje punopravnog istraivanja. Nije
stiglo nikakvo objanjenje, no ubrzo je stigla fotokopija rada Antionea l'Ermitea, s jasnim nalogom da odmah bude vraena. I ovo je
samo po sebi bilo jedinstveno jer knjinice u pravilu ne trae povrat
fotokopija, zato to se takve kopije obino smatraju tek potronim
papirom, pa se tako i koriste.
I taj nas je rad, kada nam je konano dospio u ruke, sasvim razo
arao. Nije bio vrijedan sloenog posla koji smo obavili da bi ga se
domogli. Kao i rad Madelaine Blancassal, nosio je peat Swiss
Grande Loge Alpina, no nije donosio nita novo. U kraim crtama
ponavljao je povijest pokrajine Razes, Rennes-le-Chateaua i Berenger
Saunierea. Bila je to nova mjeavina pojedinosti s kojima smo jo
odavno bili upoznati. Izgledalo je nezamislivo da bi ga netko imao
razloga koristiti i zadravati "communique" cijeli tjedan, a teko je
bilo i zamisliti neki razlog zbog kojega su nam taj rad htjeli uskratiti.
Ipak, najvie nas je zbunjivalo to to sam rad nije bio originalan. Izu
zevi neke rijei to su ponegdje bile izmijenjene, bio je to doslovni

tekst jednog poglavlja popularne knjige, preureen i pretiskan. Best

seler je govorio o izgubljenom blagu irom svijeta, a bio je dostupan
kod prodavaa novina za nekoliko franaka. Ili je Antoine l'Ermite
besramno pokrao objavljenu knjigu ili je objavljena knjiga pokrala
Antoinea l'Ermitea.
Ovakvi dogaaji tipini su za tajnovitost koja prati pojavljivanje
dijelova tih podataka u Francuskoj od 1956. godine. I drugi istrai
vai su nailazili na sline zagonetke. Na prvi pogled obina imena
otkrivala su se kao pseudonimi, a razne adrese, ukljuujui i adrese
izdavakih kua i organizacija, zapravo nisu postojale. Napomene
su ukazivale na knjige koje, kako je nama bilo poznato, nitko nikada
nije vidio, spisi su nestajali, bili zamjenjivani ili pogreno knjieni
u Nacionalnoj knjinici. Bilo je ponekad razloga sumnji u neslanu
alu golemih razmjera u koju je bilo potrebno uloiti mnogo novanih
i svih drugih sredstava. Ako je netko izveo takvu alu, morao ju je
shvatiti sasvim ozbiljno.
U meuvremenu su se pojavljivali novi podaci, pri emu su po
znate teme bile nekom vrstom obaveznih motiva: Sauniere, Rennesle-Chateau, Poussin, "Les Bergers d'Arcadie", Vitezovi templari,
Dagobert II i dinastija Merovinga. Naznake o vinogradarstvu, cije
pljenju vinove loze, uoljivo su se isticale, vjerojatno u prenesenom
znaenju. Istodobno sve je vie podataka pritjecalo. Dobar primjer
je identifikacija Henri Lobineaua kao grofa od Lenoncourta. Magdalenina vanost se sve vie, ali i dalje neobjanjivo isticala. Stalno
su se isticala i dva nova mjesta, stekavi status ravan onome Rennesle-Chateaua. Bili su to Gisors, tvrava u Normandiji, od presudnog
stratekog i politikog znaenja na vrhuncu kriarskih vojni, i Stenay,
svojedobno nazivana Satanicum, stara prijestolnica dinastije Mero
vinga, smjetena na rubu Ardena, blizu koje je 679. godine ubijen
Dagobert II.
Svi ti dostupni podaci ne mogu se na odgovarajui nain ovdje
predstaviti ni razmotriti, jer su previe zgusnuti, zbrkani, nepovezani
i pregolemi. Ipak, iz te stalno sve vee plime podataka izranjaju
neke kljune toke koje ine mogu temelj daljnjeg istraivanja. Iz
loene su kao neosporne povijesne injenice i moemo ih ovako saeti:

1) Postojao je tajni Red iznad vitezova templara koji je stvorio tem

plare kao vlastitu vojnu i upravnu silu. Taj Red, koji je postojao
pod raznim imenima, najee je poznat kao Sionski priorat.
2) Sionski priorat vodili su mnogi veliki majstori ija su imena meu
najsjajnijima u zapadnoj povijesti i kulturi.
3) Iako su Vitezovi templari uniteni i razbijeni izmeu 1307. i 1314.
godine, Sionski priorat je ostao netaknut i nastavio je djelovati
stoljeima, usprkos povremenim krvavim unutranjim sukobima.
Djelujui iz sjene, iza kulisa, upravljao je nekim od odsudnih do
gaaja u povijesti zapada.
4) Sionski priorat postoji i danas i jo je uvijek djelatan. Utjecajan je
i igra vanu ulogu u meunarodnim odnosima na visokoj razini,
kao i u unutranjim odnosima nekih europskih zemalja. Do neke,
ne beznaajne mjere, odgovoran je i za veliki dio podataka raza
sutih od 1956. godine.
5) Cilj Sionskog priorata, koji je priznat i objavljen, jest obnova
merovinke dinastije i krvne loze, ne samo na prijestolju Francu
ske, nego i drugih europskih zemalja.
6) Obnova merovinke dinastije je opravdana, i zakonski i moralno.
Iako je bila zbaena u osmom stoljeu, merovinka loza nije ne
stala, nego se, naprotiv, nastavila u izravnoj liniji od Dagoberta
II i njegovog sina Sigisberta IV. Kao rezultat dinastikih saveza
i meusobnih brakova ta je loza obuhvatila i Godfroija de Bouillona, koji je osvojio Jeruzalem 1099., kao i razne druge plemeni
take i kraljevske obitelji u prolosti i sadanjosti: Blanchefort,
Gisors, Saint-Clair, (Sinclair u Engleskoj), Montesquieu, Montpezat, Poher, Luisignan, Plantard i Habsburg-Lorraine. Danas
merovinka dinastija polae puno pravo na svoju zakonitu batinu.
Ovdje, u takozvanom Sionskom prioratu, bilo je mogue nai obja
njenje za spomen "Siona" u pergamentnim svicima koje je naao
Berenger Sauniere. Ovdje je takoer bilo i objanjenje neobinog
potpisa, "P.S.", koji se pojavio na jednome od tih pergamenata i na
nadgrobnom spomeniku Marie de Blanchefort.
Usprkos svemu ovome bili smo vrlo sumnjiavi prema "teorija
ma urote u povijesti" jer su nam se mnoge tvrdnje inile nevanima,

nevjerojatnima i/ili besmislenima. Ipak, injenica je da su neki ljudi

sasvim ozbiljno irili te podatke, a s razlogom smo vjerovali da su
to inili s poloaja velike moi. Istinite ili ne, te tvrdnje su jasno bile
povezane s misterijem koji okruuje Rennes-le-Chateau, pa smo
stoga poeli ispitivati "Prioratske spise", kako smo ih ironino zvali,
i tvrdnje koje su se u njima nalazile. Pokuali smo paljivo i kritiki
provjeriti te utvrditi mogu li se one dokazati. Radili smo puni cinizma
i podrugljive sumnje, potpuno uvjereni da emo te neobine tvrdnje
oboriti i samim povrnim istraivanjem. Iako to tada nismo mogli
znati, ekalo nas je veliko iznenaenje.

5.

POGLAVLJE

Red iza kulisa

e smo prije nasluivali kako je postojala skupina pojedinaca,
ako ne i cjelovit "Red" iza vitezova templara. Tvrdnja da je
Sionski priorat stvorio templare izgledala nam je moda tek malo
vjerojatnijom od ostalih u "Prioratskim spisima", pa smo upravo od
te tvrdnje zapoeli nae ispitivanje.
Sionski priorat se vrlo kratko, zagonetno i usputno spominje jo
1962. u radu Gerarda de Sedea. Prvi detaljan tekst o Sionskom prio
ratu koji smo nali nalazio se na jednoj stranici u Dossiers secrets.
Pri vrhu te stranice nalazi se citat Renea Grousseta, jednog od najva
nijih autoriteta dvadesetog stoljea za kriarske vojne, iji monu
mentalni opus objavljen tridesetih godina smatraju radom polazne
osnove i takvi suvremeni povjesniari kao to je sir Steven Runciman.
Citat se odnosi na Baudouina I, mlaeg brata Godfroija de Bouillona,
Vojvode od Lorraine i osvajaa Svete Zemlje. Nakon smrti Godfroija,
Baudouin je prihvatio ponuenu krunu i tako postao prvim zakonitim
kraljem Jeruzalema. Rene Grousset navodi da je preko Baudouina I
postojala "kraljevska tradicija", a kako je bila "zasnovana na Sionskoj
stijeni", ta je tradicija bila "ravna" vladajuim dinastijama Europe
- kapetskoj francuskoj dinastiji, anglo-normanskoj engleskoj dina
stiji, dinastijama Hohenstauffen i Habsburg koje su vladale Njema
kom i starim Svetim Rimskim carstvom. Ipak, Baudouin i njegovi
potomci bili su izborni kraljevi, a ne kraljevi po krvi. Zato je onda
Grousset govorio o "kraljevskoj tradiciji" koja je "postojala preko
njega"? Grousset to ne objanjava, a isto tako ne objanjava ni zato
bi ta tradicija samim time to je osnovana na Sionskoj stijeni bila ravna
najistaknutijim europskim dinastijama.

Nakon Groussetovog citata na spomenutoj stranici u Dossiers se

crets slijedi napomena o tajanstvenom Sionskom prioratu ili Sionskom

redu (Ordre de Sion), kako su ga, ini se, nazivali u to vrijeme. Prema
tome tekstu Sionski red je osnovao Godfroi de Bouillon 1090. godine,
devet godina prije osvajanja Jeruzalema - iako postoje i drugi "Prioratski spisi" koji kao godinu osnutka navode 1099. Prema tekstu,
Baudouin, Godfroijev mlai brat, "dugovao je svoje prijestolje" redu,
a slubeno sjedite, ili "glavni stoer" bio je smjeten u jednu opatiju
- Blaene Djevice Marije na brdu Sion u Jeruzalemu, ili moda ne
daleko samog Jeruzalema - na Sionskom brijegu, uvenom "visokom
brijegu" juno od grada.
Nakon to smo pregledali sve vane radove iz dvadesetoga stoljea
o kriarskim vojnama, nismo nali spomena o nekom Sionskom redu.
Stoga smo odluili utvrditi je li takav Red ikada postojao ili nije, te
je li mogao imati mo dodjeljivanja prijestolja. Bili smo prisiljeni
pretraiti svenjeve starih spisa i povelja, no nismo traili samo izrii
to spominjanje Reda. Trudili smo se nai takoer i nekakav trag o
njegovom moguem utjecaju i djelatnostima. Takoer smo pokuali
utvrditi i je li postojala opatija pod imenom Blaene Djevice Marije
na brdu Sion.
Juno od Jeruzalema uzdie se brdo Sion. Kada je 1099. godine
Jeruzalem pao u ruke kriara Godfroija de Bouillona, na tome su brdu
bili ostaci bizantinske bazilike, po svemu sudei iz etvrtoga stoljea,
vrlo sugestivna naziva - "Majka svih crkvi". Mnoge sauvane pove
lje, kronike i izvjea iz onoga vremena govore da je na mjestu gdje
su se nalazile ruevine sazidana opatija prema naredbi Godfroija de
Buillona. To je vjerojatno bilo upadljivo zdanje, kao neka vrsta gra
dia, a jedan ljetopisac je 1172. godine napisao da je opatija bila dobro
utvrena vlastitim kulama i bedemima s pukarnicama. Ta se grae
vina zvala Opatija Blaene Djevice Marije na brdu Sion.
Netko je na tome imanju morao boraviti. Je li to bio neovisan "Red"
koji je preuzeo ime samoga mjesta? Je li opatiju mogao nastanjivati
Sionski red? Takvo to nije nemogue pretpostaviti, jer su vitezovi
i redovnici crkve Svetoga Groba, koju je takoer osnovao Godfroi,
inili slubeni i po svim propisima ustanovljeni "Red", Red svetoga
Groba. Isto je naelo moglo vrijediti i za stanovnike opatije na sion
skom brdu, a ini se da je tako i bilo. Jedan vodei strunjak devet
naestog stoljea za ovaj predmet tvrdi da su u opatiji "ivjeli augu-

stinski kanonici zadueni za brigu o svetitima, pod upravom jednog

opata. Ta zajednica je nosila dva imena, Sveta Marija od Sionskoga
brda i svetoga Duha. Jedan drugi povjesniar je 1698. bio jo izriitiji: "U Jeruzalemu je tijekom kriarskih vojni bilo... vitezova koji su
bili vezani uz opatiju Blaene Djevice Marije na Sionu, i koji su se
prozvali Vitezovi reda blaene Djevice Marije na Sionu".
Otkrili smo takoer i izvorne spise iz toga doba koji nose peate
i potpise nekoliko priora Blaene Djevice Marije na Sionu, pa tako
postoji povelja koju je potpisao prior Arnaldo od 19. srpnja 1116.
Na jednoj drugoj povelji, datiranoj 2. svibnja 1125. Arnaldovo ime
se javlja u vezi s Huguesom de Payenom, prvim velikim majstorom
Hrama.
"Prioratski spisi" pokazali su se valjanima i mi smo mogli potvrdi
ti da je Sionski red doista postojao poetkom dvanaestog stoljea. Je
li Red stvarno osnovan prije, ostalo je otvoreno pitanje. Ne postoji
pravilo o tome to prvo nastaje - red ili posjed na kojemu je smjeten.
Cisterciti su, svoje ime dobili po odreenom mjestu, Citeaux, no s
druge strane su franjevci i benediktinci dobili imena po pojedinim
osobama prije nego to su nali odreeno boravite. Prema tome,
sve to smo mogli rei je sljedee: opatija je postojala od 1100. godi
ne i nastanjivao ju je Red istoga imena, iako je taj Red mogao nastati
i prije.
"Prioratski spisi" navjeuju da je tako i bilo, a postoje i drugi
neodreeni dokazi tome u prilog. Poznato je da je 1070. godine, dva
deset i devet godina prije prve kriarske vojne, neka skupina redov
nika iz Calabrije u junoj Italiji stigla u blizinu Ardenske ume, koja
je pripadala posjedima Godfroija de Bouillona. Gerard de Sede
navodi da je ovu grupu redovnika predvodio ovjek kojega su zvali
"Ursus", a to se ime u "Prioratskim spisima" dosljedno povezuje s
merovinkom krvnom lozom. Po dolasku u Ardene kalabrijski redov
nici su stekli pokroviteljstvo Mathilde de Toscan, vojvotkinje od Lor
raine, tetke Godfroija de Bouillona, i zapravo, njegove pomajke. Od
Mathilde su redovnici dobili dio zemlje u Orvalu, nedaleko Steneya,
gdje je Dagobert II ubijen petsto godina prije. Za njihov je smjetaj
ustanovljena nova opatija, no oni se nisu dugo zadrali u Orvalu. Oko
1108. misteriozno su nestali, bez traga o tome gdje su poslije prebi-

vali. Predaja govori da su se vratili u Calabriju, a Orval je oko 1131.

godine postao jednim od feuda u posjedu svetog Bernarda.
Prije odlaska iz Orvala kalabrijski redovnici su moda ostavili
sudbonosni trag u povijesti zapadne kulture. Gerard de Sede kazuje
da je meu njima bio ovjek poznat pod imenom Petar Pustinjak
(Peter the Hermit), to bi moglo biti znaajno jer se esto smatra da
je upravo on bio osobni staratelj Godfroija de Bouillona. No to nije
jedino po emu je poznat. Godine 1095. Petar je uz papu Urbana II
postao u kranskom svijetu poznat po karizmatskim propovijedima
o neophodnosti kriarske vojne - svetog rata koji e vratiti Kristov
grob i Svetu Zemlju iz ruku muslimanskih nevjernika. Danas Petra
Pustinjaka smatraju jednim od glavnih zagovaratelja kriarskih vojni.
Na osnovi navjetaja u "Prioratskim spisima"upitali smo se je li
mogla postojati neka nejasna razvojna nit koja je povezivala redovnike
iz Orvala, Petra Pustinjaka i Sionski red. Redovnici iz Orvala sva
kako ne izgledaju kao sluajna skupina lutajuih ljudi odanih vjeri.
Njihov grupni dolazak u Ardene iz Calabrije i njihov tajanstveni
nestanak svjedoe o nekoj vrsti zajednitva, organizacije i, moda, o
postojanju nekog stalnog sjedita. Ako je Petar bio pripadnik te sku
pine redovnika, zagovaranje kriarske vojne je moglo biti plod pro
raunate namjere, a ne neobuzdanog fanatizma. Kao staratelj God
froija, on je takoer mogao odigrati neku ulogu u uvjeravanju svog
tienika da krene u Svetu Zemlju. Moda se redovnici po nestanku
iz Orvala nisu vratili u Calabriju, moda su se smjestili u Jeruzalemu,
a moda upravo u opatiji Nae Gospe sionske.
Ovo je bila tek spekulativna hipoteza bez ikakve dokumentirane
podloge, no ipak smo ubrzo nali djelomino neizravne dokaze koji
su potvrivali tu hipotezu. Kada se Godfroi de Bouillon iskrcao u
Svetu Zemlju, u njegovoj je pratnji bilo nepoznatih osoba koje su
bile savjetnici i administratori, gotovo kao neka vrsta onoga to bismo
danas nazvali glavnim stoerom. No nije njegova vojska bila jedina
kranska sila koja se iskrcala u Svetoj Zemlji. Bile su tamo nita
manje nego jo tri druge vojske, od kojih je svaku vodio po jedan
slavan i utjecajan zapadnjaki vlastelin. U sluaju uspjeha kriarske
vojne i pada Jeruzalema te uspostave franakog kraljevstva, bilo
koji od te etvorice vlastelina bio je dostojan zauzeti prijestolje, no

ipak se ini da je Godfroi unaprijed znao da e biti izabran. Jedini

se on od europskih zapovjednika odrekao svojih feuda, prodao sva
svoja dobra i time dao do znanja da e Sveta Zemlja za njegova ivota
biti u njegovoj domeni.
Godine 1099., odmah nakon osvajanja Jeruzalema, skupina ne
poznatih osoba se okupila na tajnom, zatvorenom sastanku. Imena
osoba koje su inile tu grupu izmaknule su svim povijesnim ispiti
vanjima, iako Guillaume de Tyre nakon sedamdeset i pet godina
pie da je najvaniji meu njima bio "izvjesni biskup iz Calabrije".
U svakom sluaju je svrha tog sastanka bila jasna - izabrati kralja
Jeruzalema. Usprkos tome to je Raymond, grof od Toulousea uvjer
ljivo traio to pravo, zagonetni i oito utjecajni izbornici ponudili su
prijestolje Godfroiju de Buillonu. Sa skromnou koja njemu nije bila
svojstvena, Godfroi je odbio tu titulu prihvaajui umjesto toga titulu
"Branitelja Svetoga groba". Drugim rijeima on je bio kralj po svemu
osim po zvanju. A kada je 1100. godine umro, njegov brat Baudouin
nije se libio prihvatiti i samo zvanje.
Jesu li u tajanstvenom vijeu koje je izabralo Godfroija za vlada
ra mogli biti nestali redovnici iz Orvala - moda zajedno s Petrom
Pustinjakom, koji je bio u Svetoj Zemlji u to vrijeme i uivao veliki
ugled? I nije li to isto vijee moglo nastanjivati opatiju na Sionskom
brdu? Jesu li, ukratko, te tri naoko razliite skupine - redovnici iz
Orvala, tajno vijee koje je izabralo Godfroija i stanovnici Nae Gospe
na Sionu, mogle biti jedna jedina, ista skupina? Ta je mogunost
nedokaziva, ali ne moemo je takoer, ni olako odbaciti. A ako je
istinita, to bi svakako svjedoilo o snazi Sionskog reda - snazi koja
je podrazumijevala i pravo dodjeljivanja prijestolja.

Tajna koja okruuje

osnivanje Vitezova templara
Tekst u Dossiers secrets (Tajnim dosjeima) i dalje govori o redu
Hrama. Osnivai templara su posebno navedeni: "Hugues de Payen,
Bisol de St. Omer i Hugues, grof od Champagne, zajedno s pripadni
cima Sionskog reda, Andre de Montbardom, Archambaud de SaintAignanom, Nivard de Montdidierom, Gondemarom i Rossalom".

Od prije smo znali za Huguesa de Payena i Andrea de Montbarda,

ujaka sv. Bernarda. Znali smo i za Huguesa, grofa od Champagne, koji
je darovao zemlju za opatiju sv. Bernarda u Clairvauxu, postao templa
rom 1124., (zaklinjui se na vjernost vlastitom vazalu) i primio od
biskupa iz Chartresa ono pismo koje smo naveli u treem poglavlju.
Iako je veza grofa od Champagne bila dobro poznata, nikada ga prije
nismo vidjeli navedenog kao jednog od osnivaa reda. U Dossiers se
crets on to jest, a Andre de Montbard, ujak iz sjene sv. Bernarda nave
den je kao pripadnik Sionskog reda, znai drugog reda koji prethodi
redu Salomonova hrama i igra ulogu posrednika u stvaranju templara.
No to nije sve. Tekst u Dossiers secrets kazuje da je u oujku 1117.
Baudouin I "koji je dugovao svoje prijestolje Redu hrama", bio
"obvezan" posredovati pri ustanovljavanju Reda hrama na podruju
Saint Leonard kod Ake. Vlastitim istraivanjem otkrili smo da je
Saint Leonard kod Ake bio zapravo jedan od feuda Sionskog reda.
Nije nam meutim bilo jasno zato bi Baudouin bio "obvezan" po
sredovati u stvaranju templara. Glagol obliger svakako podrazumi
jeva odreeni stupanj prinude ili pritiska, a iz navoda u Dossiers
secrets je proizlazilo da je taj pritisak uspjeno izveo Sionski red kojemu je Baudouin "dugovao svoje prijestolje". Ako je to tono,
onda je Sionski red bio vrlo utjecajna i mona organizacija koja je
mogla ne samo dodjeljivati prijestolja, nego i tjerati kraljeve da izvr
avaju odreene zapovjedi.
Ako je Sionski red zaista bio odgovoran za izbor Godfroija de
Bouillona, onda je Baudouin, njegov mlai brat, doista "dugovao
svoje prijestolje" njihovom utjecaju. Kao to smo ve prije otkrili,
bilo je neospornih dokaza o postojanju Reda sv. Hrama, barem u
samom zaetku, barem etiri godine prije prihvaene 1118. godine.
Baudouin je 1117. godine bio bolestan i ekala ga je skora smrt, pa
je stoga mogue da su Vitezovi templari ex officio djelovali puno prije
1118. godine, moda kao vojna ili administrativna sila Sionskog reda
smjetenog u utvrenoj opatiji. Postoji mogunost i da je kralj Bau
douin na smrtnoj postelji pritisnut boleu, Sionskim redom, ili i
jednim i drugim, dodijelio templarima neki slubeni poloaj, uinio
ih zakonitim, javnim redom.
Jo smo istraujui templare poeli nazirati mreu zamrenih, i
neuhvatljivih veza i nejasnih tragova nekog plana moda vrlo velikog

opsega. Na osnovi tih veza stvorili smo probnu hipotezu za koju nismo
mogli znati je li tona ili nije. Ipak, tragovi nekakvog plana poeli su
se jasnije nazirati, to slijedi iz djelia mozaika koje smo prikupili:
1) Krajem jedanaestog stoljea nepoznata je skupina redovnika iz
Calabrije stigla u Ardene, gdje su ih je dobrodolicom doekala
tetka i pomajka Godfroija de Bouillona, uzela ih pod zatitu i da
rovala zemlju u Orvalu.
2) Mogue je da je u ovoj skupini bio i Godfroijev osobni staratelj,
koji je bio jedan od zagovaratelja prve kriarske vojne.
3) Neto prije 1108. godine redovnici odlaze iz Orvala i nestaju.
Iako nema zapisa o njihovom odreditu, to je mogao biti Jeruzalem.
Petar Pustinjak je svakako bio na brodu za Jeruzalem, a ako je on
bio jedan od redovnika u Orvalu, vjerojatno je da su mu se subra
a poslije pridruila.
4) Godine 1099. pada Jeruzalem i Godfroiju nudi prijestolje neko
tajno vijee, iji voa, kao i redovnici iz Orvala, potjeu iz Cala
brije.
5) Godfroi zapovijeda da se na Sionskom brdu sazida opatija koju
nastanjuje istoimeni Red - Red iji su lanovi moda i one osobe
koje su Godfroiju ponudile prijestolje.
6) Godine 1114. vitezovi templari bili su djelatni, iako tek moda
kao oruna pratnja Sionskog reda. Meutim o osnutku templara
ne govori se sve do 1117. godine, a javnosti su postali poznati tek
sljedee godine.
7) Sveti Bernard, lan cistercitskog reda koji je u to vrijeme na rubu
ekonomske propasti, 1115. godine namee se kao jedan od najis
taknutijih kranskih govornika. Do tada siromani cisterciti, ubrzo
postaju jedan od najutjecajnijih i najbogatijih ustanova u Europi.
8) Godine 1131. sveti Bernard dobiva opatiju Orval, koju su neko
liko godina prije nastanjivali redovnici iz Calabrije. Orval postaje
cistercitsko boravite.
9) Cijelo to vrijeme neki nejasni likovi promiu kroz ove dogaaje
i potpuno ih nejasno povezuju. Grof od Champagne daruje zemlju
za opatiju svetog Bernarda u Clairvauxu, ustanovljuje dvor u

Troyesu, odakle se poslije pojavljuju romanse o Gralu i godine

1114. razmilja o pristupu templarima - iji prvi znani veliki
majstor, Hugues de Payen, je otprije njegov vazal.
10) Andre de Montbard - ujak svetog Bernarda i navodno pripadnik
Sionskog reda - zajedno s Huguesom de Payenom osniva vite
zove templare. Ubrzo nakon toga dva Andreova brata pridruuju
se svetom Bernardu u Clairvauxu.
11) Sveti Bernard poinje oduevljeno predstavljati templare u jav
nosti, doprinosi njihovom slubenom udruivanju i sastavljanju
njihova pravilnika - koji je u osnovi isti kao i u cistercita, Bernardova vlastita reda.
12) Otprilike izmeu 1115. i 1140. godine i cisterciti i templari po
inju napredovati i stjeu mnogo novca kao i zemljine posjede.
Opet smo se zapitali je li se ovo mnotvo zapletenih veza dogodilo
sluajno. Pred nama su bili neki ljudi, dogaaji i pojave meu kojima
nije bilo znaajne veze. Nismo bili sigurni jesu li se oni "sluajno"
preklapali ili ne. Jesmo li imali posla s nekakvim planom kojega je
zamislio i provodio ljudski imbenik i je li taj imbenik mogao biti
Sionski red?

Louis VII i Sionski priorat

"Prioratski spisi" nisu govorili o djelatnostima Sionskoga reda iz
meu 1118. - kada su slubeno utemeljeni templari - i 1152. godi
ne. ini se da je cijelo to vrijeme Sionski red bio u Svetoj Zemlji,
smjeten u opatiji pokraj Jeruzalema. Tek je po povratku s druge
kriarske vojne francuski kralj Louis VII, kako se navodi, sa sobom
poveo devedeset i pet lanova Reda. U kojemu su svojstvu oni mo
gli pratiti kralja i zato im je on pruio pomo, ostaje nepoznato, ali
ako je Sionski red zaista bio sila iza templara, tu se prua objanjenje,
jer je Louis VII bio veliki dunik templara zbog novane i vojne
potpore koju su mu pruili. U svakom sluaju je Sionski red, kojega
je pedeset godina prije stvorio Godfroi de Bouillon, godine 1152.,
ustanovio ili ponovo ustanovio svoje uporite u Francuskoj. Tekst
navodi da su ezdeset i dva lana Reda bila smjetena u "velikom
samostanu" Svetoga Samsona u Orleansu, kojega im je darovao kralj

Louis. Sedmorica su se ukljuili u borbene redove vitezova templara,

a dvadeset i estoro - u dvije skupine po trinaest - ih je ulo u "mali
samostan Sionskog brda", smjeten u Saint Jean le Blancu u okolici
Orleansa.
Pokuavajui provjeriti ove navode odjednom smo otkrili da se
nalazimo na sigurnom tlu. Povelje kojima je Louis VII uspostavio
Sionski red u Orleansu jo uvijek postoje. Njihove kopije objavljene
su na mnogim mjestima, a izvornike je mogue vidjeti u gradskim
arhivima Orleansa. U tim istim arhivima nalazi se i bula pape Aleksan
dra III iz 1178. koja slubeno potvruje posjede Sionskog reda. Ti
posjedi svjedoe o bogatstvu, snazi i utjecaju Sionskog reda. To su bile
kue, velika zemljina imanja u Pikardiji, u Francuskoj (ukljuujui
i Svetog Samsonau Orleansu), Lombardiji, Siciliji, panjolskoj, Kalabriji, i naravno mnotvo posjeda u Svetoj Zemlji, ukljuujui i Svetog
Leonarda u Aki. U arhivima Orleansa postojalo je do Drugog svjet
skog rata najmanje dvadeset povelja u kojima se spominjao Sionski
red. Nakon bombardiranja grada 1940. godine, ostale su samo tri.

"Sjea brijesta" u Gisorsu

Ako se moe vjerovati "Prioratskim spisima", 1188. je bila kljuna
godina podjednako za Sion i Vitezove templare. Godinu dana prije,
1187., Jeruzalem je pao u ruke Saracena uglavnom zbog brzople
tosti i nesposobnosti Gerarda de Rideforta, velikog majstora tem
plara. Tekst u Dossiers secrets govori znatno otrije, ne spominje
prenagljivanje ni nesposobnost, nego "izdaju", to je doista gruba
rije. Ne objanjava se kakva je to bila "izdaja", ali se kae da je njen
ishod bio povratak svih pripadnika Siona u Francusku, vjerojatno u
Orleans. Ova je tvrdnja vrlo logina, jer su Saraceni osvojivi Jeruza
lem osvojili i opatiju na Sionskom brdu. A kako su bili lieni svoga
uporita u Svetoj Zemlji, ne iznenauje mogunost da su itelji
opatije potraili utoite u Francuskoj, gdje je od prije postojao novi
stoer.
Dogaaji iz 1187. godine, "izdaja" Gerarda de Rideforta i pad Je
ruzalema, ubrzali su, ini se, nesretni raskol izmeu Sionskog reda i
templara. Nije potpuno jasno zato se to moralo dogoditi, no u Dos
siers secrets se navodi da je sljedea godina donijela odluujuu

prekretnicu u poslovima oba Reda. Smatra se da je 1188. godine dolo

do formalnog razdvajanja dvaju ustanova. Sionski red, koji je stvorio
Vitezove templare, prao je ruke od svojih proslavljenih tienika.
"Roditelj" se slubeno odrekao "djeteta". Navodno je taj raskid obi
ljeen nekom vrstom obreda, a u Dossiers secrets i u drugim "Prioratskim dokumentima" se o tom raskidu govori kao o "sjei brijesta",
koja se, navodno, dogodila u Gisorsu.
Izvjea o tome su zbrkana i nejasna, no i povijest i predaja po
tvruju da se neto vrlo neobino dogodilo u Gisorsu 1188. godine
i da je tom prilikom zaista posjeen jedan brijest. Posjed oko tvrave
prekrivala je livada zvana Champ Sacre, Sveto polje, a srednjovje
kovni ljetopisci navode da se to mjesto smatra svetim jo od pret
kranskih vremena, i da je tijekom dvanaestog stoljea bilo mjesto
brojnih susreta engleskih i panjolskih kraljeva. U sredini Svetog
polja stajao je jedan stari brijest, a 1188. godine, za vrijeme susreta
Henrika II engleskog i Filipa II francuskog, iz nekog neznanog razlo
ga taj je brijest postao predmetom ozbiljnog, krvavog sukoba.
Jedno izvjee o tome kazuje da je taj brijest stvarao jedinu hlado
vinu na Svetomu polju. Govorilo se da je star vie od osamsto godina
i irok da su devetorica ljudi, drei se za ruke, jedva mogli obuhva
titi njegovo deblo. Smatra se da se Henrik II sa svojom pratnjom sklo
nio u hladovinu ovog drveta, preputajui francuskog vladara, koji je
stigao poslije, nemilosrdnoj sunevoj toplini. Treeg dana pregovora
Francuzi su postali razdraljivi zbog vruine. Oklopnici su jedni
drugima dobacivali uvrede, poletjela je strijela iz redova Henrikovih
najamnika iz Walesa, a to je izazvalo juri Francuza koji su bili broj
ano nadmoniji. Englezi su potraili spas unutar zidina Gisorsa, dok
su Francuzi navodno u bijesu posjekli drvo. Filip II je nakon toga uvri
jeen odjurio u Pariz rekavi da se nije doao u Gisors igrati drvosjee.
Ova pria je jednostavna i udnovata, to je svojstveno Srednjem
vijeku i zadovoljava se povrnim pripovijedanjem. Istodobno ona
meu redovima ukazuje na neto vanije, a to je izostanak objanjenja
i motiva. Sama po sebi ta pria je apsurdna i moda namjerno lano
ispriana, kao to je to sluaj s priama vezanima uz osnivanje reda
Podvezice. Ipak, neka druga izvjea potvruju tu priu ali bez poje
dinosti.

Jedna druga kronika govori da je Filip navodno upozorio Henrika da namjerava sruiti to drvo, na to je Henrik uzvratio pojaavajui
stablo brijesta eljeznim ipkama. Sljedeeg dana Francuzi su nao
ruali pet eskadrona pod vodstvom istaknutih velikaa. Eskadroni
su napredovali prema brijestu, a za njima stolari sa sjekirama i eki
ima. Kae se da je uslijedila bitka u kojoj je sudjelovao i Rikard
Lavljeg Srca, Henrikov najstariji sin i nasljednik, pokuavajui zati
titi drvo pri emu je proliveno dosta krvi. Francuzi su ipak u smiraj
dana zauzeli polje i drvo je sasjeeno.
Ovo drugo izvjee ukazuje na neto vie od beznaajnog sukoba
ili manje arke. Tu se navjeta prava bitka s brojnim sudionicima, a
vjerojatno i brojnim rtvama, meutim, nijedan Rikardov ivotopis
ne govori mnogo o tom dogaaju, niti ga istrauje.
"Prioratske spisi" su ponovno potvrdili kako pisana povijest tako
i predaje, barem po tome to se neobian sukob dogodio u Gisorsu
1188. godine i da je tom prilikom sasjeen jedan brijest. Nigdje se
izriito ne povezuje taj dogaaj s vitezovima templarima ili sa Sionskim redom, no s druge strane su izvjea o tom dogaaju suvie
neodreena, oskudna, nerazumljiva i proturjena da bismo ih prihva
tili kao konane. Velika je vjerojatnost da su templari prisustvovali
tom dogaaju, jer su Rikarda I esto pratili vitezovi toga Reda, a
grad Gisors je trideset godina prije povjeren templarima.
Postojea svjedoanstva ukazuju da je svakako mogue i ak vrlo
vjerojatno da je "sjea brijesta" znaila neto vie ili neto drugo od
onoga to iznosi izvjee sauvano za budue narataje. Ako se uz
me u obzir koliko su preostala izvjea neobina, ne bi trebalo izne
naditi da je tu bilo upleteno jo neto, ono to je povijest previdjela
ili to moda nije nikada obznanjeno. To neto je u ostalim izvjeima
izneseno nekom vrstom alegorije koja istodobno iznosi, ali i skriva
sadraj puno veega znaenja.

Ormus
"Prioratski spisi" govore da su od 1188. godine Vitezovi templari
bili samostalni. Nisu vie potpadali pod vlast Sionskoga reda, niti su
bili njegovo vojno i administrativno sredstvo. Od 1188. nadalje
templari su slubeno bili slobodni slijediti vlastite tenje i ciljeve,
ii vlastitim putom kroz naredna stoljea sve do strane propasti

1307. godine. U meuvremenu, od 1188. godine i sam je Sionski red,

kako se navodi, temeljito administrativno preustrojen.
Tvrdi se da su Sionski i templarski red do 1188. godine imali
zajednikog velikog majstora, iz ega slijedi da su Hugues de Payen
i Bertrand de Blanchefort predsjedali objema ustanovama istodobno.
Od 1188. godine i "sjee brijesta", Sionski je red birao vlastitoga
velikog majstora koji nije bio ni u kakvoj vezi s templarima. "Prioratski spisi" navode da je prvi takav majstor bio Jean de Gisors.
Iznosi se takoer daje 1188. godine Sionski red promijenio ime
u Sionski priorat i to se ime navodno zadralo sve do danas, ali je kao
neka vrsta podnaslova redu dodano neobino ime "Ormus". Misli se
da su taj podnaslov koristili sve do 1306., dakle do godine koja je
prethodila uhienju francuskih templara. Znamen "Ormusa" sadra
va i neki oblik akrostiha ili anagrama sastavljenog od niza vanih
rijei i simbola. "Ours" na francuskom znai medvjed, a ursus na
latinskom, to je bio odjek, kako je postalo jasno, Dagoberta II i merovinke dinastije. Orme je francuska rije za brijest. Or je, dakako,
zlato. A M, koje ini okvir obuhvaajui ostala slova nije samo M,
nego i astroloki znak za Virgo (djevicu), to je u jeziku srednjovje
kovne ikonografije oznaavalo blaenu Djevicu Mariju.
Naa istraivanja nisu otkrila spomen nekog srednjovjekovnog
reda ili ustanove pod nazivom Ormus. U ovom sluaju nismo mogli
nai potvrdu teksta iz Dossiers secrets, pa ak ni posredne dokaze
koji bi govorili u prilog vjerodostojnosti te tvrdnje. S druge strane,
"Ormus" se pojavljuje u dva potpuno razliita konteksta. Ima vanu
ulogu u zoroasterskoj misli i u gnostikim tekstovima, gdje je izje
dnaen s principom svjetla. To ime ponovno se pojavljuje meu oso
bama koje su bile proglaene rodonaelnicima slobodnoga zidarstva u
osamnaestom stoljeu. Slobodnozidarska uenja kazuju da je Ormus
bilo ime velikog egipatskog mudraca i mistika, gnostiara iz Aleksandrije, za kojega se misli da je ivio i tijekom prvih godina kranskog
razdoblja. Godine 46. po Kr. navodno je njega, kao i est njegovih
sljedbenika na kranstvo obratio jedan od Isusovih uenika, sveti
Marko. Navodno je, takoer, iz ovog obraenja nastala i nova slje
dba ili red koji je spajao naela ranog kranstva s uenjima drugih,
jo starijih mistinih kola. Ova se pria, koliko je nama poznato, ne
moe dokazati, no istodobno je, vjerojatna. Aleksandrijaje tijekom

prvog stoljea po Kristu bila istinsko stjecite mistikih djelatnosti,

raskrije na kojemu su se susretala idovska, mitraistika, Zaratustrina, pitagorejska, hermetika i neoplatonistika uenja, mijea
jui se s mnogim drugima. Skupljali su se uitelji svih moguih vrsta
i ni najmanje ne bi udilo da je jedan od njih prihvatio ime koje
oznaava princip svjetlosti.
Slobodnozidarska predaja kazuje da je godine 46. Ormus darovao
svom novostvorenom "Redu izabranika" poseban simbol prepozna
vanja - crveni ili ruin kri. Naravno, crveni kri se poslije naao na
grbu vitezova templara, ali smisao teksta u Dossiers secrets i u drugim
"Prioratskim spisima" je nedvosmisleno jasan. itatelj je u Ormusu
trebao prepoznati podrijetlo takozvanog Rose-Croix ili rosenkreuzera. Godine 1188. Sionski priorat je usvojio jo jedan podnaslov uz
Ormusa, red Istine Ruina kria (l'Ordre de la Rose-Croix Veritas).
Tlo na kojemu smo se nalazili inilo nam se nesigurnim, a tekst
u "Prioratskim spisima" postajao je sumnjiv. Bili su nam poznati su
vremeni "rosenkreuzeri" u Kaliforniji, kao i druge suvremene orga
nizacije, koje polau pravo na priznavanje podrijetla koje se gubi u
magli drevne prolosti i ukljuuje mnotvo velikana cijeloga svije
ta. Red Ruina kria koji potjee iz 1188. godine izgledao nam je na
slian nain sumnjivo.
Frances Yates uvjerljivo je pokazala da nema poznatoga svje
doanstva o "rosenkreuzerima" (ne pod tim imenom) prije poetka
sedamnaestog stoljea - ili moda posljednjih godina esnaestog
stoljea. Mit koji prati taj legendarni Red stvoren je otprilike 1605.
godine, a potaknule su ga deset godina poslije tri zasebno napisane
estoke rasprave iz 1614, 1615. i 1616. godine. Te su rasprave obzna
nile postojanje tajnoga bratstva ili udruenja mistikih "izabranika"
koje je osnovao Christian Rosenkreuz - roen 1387. i umro u dubokoj
starosti 1484. Danas je ire prihvaeno da su Christian Rosenkreuz
i njegovo tajno drutvo bili izmiljeni u svrhu obmane koju nitko do
sada jo nije odgonetnuo, iako je ona svojevremeno proizvela neke
politike posljedice. Autor jedne od triju spomenutih rasprava, uve
nog "Kemijskog vjenanja Christiana Rosenkreuza", napisanog
1616. godine bio je Johann Valentin Andrea, njemaki pisac i teolog
koji je ivio u Wurtenbergu i koji je priznao da je Kemijsko vjenanje
sastavio kao "ludibrium", lakrdiju ili moda komediju, u onom

smislu koji vezujemo uz Dantea ili Balzaca. S razlogom se moe vje

rovati da je Andrea sastavio i druge rasprave o rosenkreuzerima ili
da je to uinio netko od njegovih suradnika. U svakom sluaju to je
bilo ishodite iz kojega su potekli rosenkreuzeri kakve ih danas po
znajemo.
Ako su "Prioratski spisi" toni, onda rosenkreuzeri nisu bili plod
obmane iz sedamnaestog stoljea, nego tajni red ili drutvo koje je
zaista postojalo, istinsko tajno bratstvo ili udruenje. Ono je imalo
politiki, a ne prvenstveno mistiki znaaj i starije je 425 godina nego
to je javnosti bilo poznato, dakle dva stoljea je prethodilo svom
navodnom osnivau.
Za ove tvrdnje takoer nismo nali dokaze na koje bismo se
mogli osloniti. Rua je svakako bila mistini simbol od pradavnih
vremena, a osobito je bila moderna u Srednjem vijeku - nalazimo je
u popularnom Romanu o rui (Le roman de la rose) Jeana de Meunga,
kao i u Danteovu Raju (Paradiso). Crveni kri je takoer bio tradi
cionalni simboliki motiv. Ne samo to je bio znak Vitezova templara,
nego je poslije postao kriem svetoga Juraja kojega je usvojio red
Podvezice stvoren tridesetak godina nakon ukinua templara. No uz
sve to mnotvo rua i crvenih krieva kao simbolikih motiva, nigdje
nije bilo dokaza o postojanju neke ustanove ili reda, a jo manje
tajnog drutva.
Frances Yates, s druge strane tvrdi, da su tajna drutva postojala
puno prije "rosenkreuzera" sedamnaestog stoljea, kao i da su ta dru
tva bila "rosenkreuzerska" po politikim i filozofskim uvjerenjima,
ali ne i svojim imenom. Ona je u razgovoru s naim suradnikom
opisala Leonarda kao "Rosenkreuzera", koristei taj izraz kao me
taforu njegovih vrijednosti i stavova. No to nije sve. Kada je zani
manje za "rosenkreuzere" u Europi bilo na vrhuncu, 1629. godine,
upnik Gisorsa, Robert Denyau, napisao iscrpnu povijest Gisorsa i
obitelji Gisors. U tomu rukopisu Denyau izriito tvrdi da je Ruin
kri osnovao Jean de Gisors 1188. godine, to znai da postoji potvr
da iz sedamnaestog stoljea koja ponavlja tvrdnje iz "Prioratskih
spisa". Rukopis Denyaua nastao je etiri i pol stoljea poslije doga
aja koje opisuje, no ipak predstavlja znaajnu mogunost potvrde,
a to to potjee iz Gisorsa, ini ga jo zanimljivijim.

Ostao nam je, dakle, samo navjetaj pravog dokaza. "Prioratski

spisi" su se do toga trenutka pokazali zapanjujue tonima, pa ih
nismo bili spremni nepromiljeno odbaciti. Nismo ih takoer bili
spremni slijepo prihvatiti bez dodatnih pitanja, ali smo se suzdrali
od konane prosudbe.

Priorat u Orleansu
"Priroratski spisi" su osim velianstvenih tvrdnji pruali i sasvim
drukije podatke, sitne pojedinosti koje su se inile toliko obine i
nevane da nam je esto izmicao njihov znaaj. Istodobno je bezna
ajnost tih podataka govorila u prilog njihove istinitosti, jer nam se
inilo kako nema svrhe izmiljati i mijenjati tako sitne detalje. Poka
zalo se da je mnoge te detalje bilo mogue provjeriti.
Navodi se, da je Girard, opat "malog priorata" u Orleansu izme
u 1239. i 1244. godine ustupio komad zemlje u Aki teutonskim
vitezovima. Nije jasno zbog ega je to uope u spisima navedeno,
no navod smo uspjeli provjeriti. Postoji prava povelja iz 1239. go
dine i na njoj se nalazi Girardov potpis.
Slini, iako neto poticajniji podaci ponueni su i o jednom opatu
po imenu Adam koji je upravljao "malim prioratom" u Orleansu 1281.
godine. "Prioratski spisi" navode da je on ustupio komad zemlje
blizu Orvala redovnicima koji su tada stanovali u tamonjoj opatiji
- cistercitima, koji su se u nju uselili pod zatitom svetoga Bernarda
stotinu i pedeset godina prije. Nismo mogli nai pisane dokaze o ovo
me, no postoje povelje koje svjedoe o brojnim slinim poslovima.
Posebno je zanimljiva ponovna pojava Orvala koji je zauzimao
vano mjesto u naem istraivanju. ini se da je spomenuti komad
zemlje bio veoma znaajan jer "Prioratski spisi" kazuju da je Adam
izazvao bijes sionske subrae zbog toga darivanja tako da je, ini se,
bio prisiljen odrei se svojega poloaja. inu abdiciranja, kako na
vode Dossiers secrets, prisustvovao je Thomas de Sainville, Veliki
majstor Reda svetog Lazara.
Nakon toga Adam je otiao u Aku, pobjegao iz grada nakon to
su ga osvojili Saraceni i umro na Siciliji 1291. godine.
Povelju o abdikaciji nismo uspjeli pronai, no Thomas de Sainville
je bio Veliki majstor reda svetog Lazara 1281. i njegovo sjedite

bilo je u blizini Orleansa, gdje se navodno Adamovo abdiciranje i

dogodilo. O tome da je Adam otiao u Aku, nema nikakve sumnje, jer
je tamo potpisao dva proglasa i pisma u kolovozu 1281. te u oujku
1289.

"Glava" templara
"Prioratski spisi" navode da Sionski priorat nije bio nastavak Reda
hrama, ni iz njega izveden, nego se naglaava da razdvajanje dva Reda
potjee od "sjee brijesta" 1188. godine. Meutim, oito su i dalje po
stojali neki prijateljski odnosi jer je "godine 1307. Guillaume de Gisors primio zlatnu glavu, Caput LVIIIm od reda Hrama".
Na tu tajanstvenu glavu naili smo prije, dok smo istraivali tem
plare, no ovaj put nam se povezivanje te glave sa Sionom i naizgled
utjecajnom obitelji Gisors uinilo sumnjivim - kao da su "Prioratski
spisi" eljeli naznaiti jake i duboke veze. Ipak, na ovome smo mjestu
pronali jedan od najvrih i najizazovnijih dokaza. Evo to kazuju
slubeni zapisnici Inkvizicije:
uvar i upravitelj templarskih dobara u Parizu je nakon uhienja
bio kraljev ovjek po imenu Villiam Pidoye. Na dan 11. svibnja
1308. godine on je pred inkvizitorima izjavio da je on za vrijeme
uhienja Vitezova templara, zajedno sa svojim kolegom Guillau
me de Gisorsom i nekim Raynierom Bourdonom, po naredbi In
kvizicije morao izloiti sve kipove od kovina ili drveta koje su nali.
Medu templarskim stvarima nali su i veliku pozlaenu glavu od
srebra... lik ene koju je Guillaume 11. svibnja iznio pred Inkvi
ziciju. Glava je nosila oznaku "CAPUT LVIIIm".
Glava nas je nastavila zbunjivati, ali su nas zbunile i okolnosti pod
kojima se pojavio Guillaume de Gisors. Navodi ga se kao suradnika
Villiama Pidoyea, jednoga od ljudi kralja Filipa. Drugim rijeima
on je, poput Filipa, bio neprijatelj templara i sudjelovao u napadu na
njih. "Prioratski spisi", pak, navode da je Guillaume bio veliki majstor
Sionskog priorata. Znai li to da je Sion podupirao Filipovu akciju
protiv templara i moda s njime suraivao? Neki "Prioratski spisi"
ukazuju da je moglo biti tako, da je Sion na neki neodreeni nain

dao ovlast i sam upravljao rasputanjem neposlunih tienika. S

druge strane, "Prioratski spisi" ukazuju da je Sion pokazao i neki
oblik oinske zatite prema nekim templarima posljednjih dana Reda.
Ako je to istina, Guillaume de Gisors je mogao biti "dvostruki pijun".
Sasvim je mogue da je on bio odgovoran to se saznalo za Filipove
planove, da je bio posrednik preko kojega su templari dobili upo
zorenje o kraljevim planovima protiv njih. Ako je nakon formalnog
razdvajanja 1188. godine Sion nastavio tajno nadzirati poslove tem
plara, Guillaume de Gisors je djelomino mogao biti odgovoran za te
meljito unitavanje dokumenata Reda, kao i za neobjanjivi nesta
nak njihova blaga.

Veliki majstori templara

Osim niza podataka o kojima smo prije govorili, Dossiers secrets
sadravali su i tri popisa. Prvi je potpuno jasan, najmanje zanimljiv
i istodobno najmanje sumnjiv. To je popis opata koji su upravljali
zemljama Sionskog priorata u Palestini izmeu 1152. i 1281. Nae
istraivanje je potvrdilo tonost popisa koji se javlja i drugdje, neovi
sno o Dossiers secrets, u pristupanim i vjerodostojnim izvorima.
Ti se popisi podudaraju s Dossiers secrets, osim to im nedostaju
dva imena. U ovom sluaju "Priorski spisi" ne samo da se slau s po
vijesnim injenicama koje se mogu provjeriti, nego i popunjavaju
neke praznine.
Drugi popis u Dossiers secrets navodi velike majstore Vitezova
templara od 1118. do 1190., od slubenog osnutka templara do njiho
vog odvajanja od Siona i "sjee brijesta" u Gisorsu. Popis se inio
sasvim obinim i ni po emu iznimnim dok ga nismo usporedili s
drugim popisima koje su navodili poznati povjesniari to su pisali
o templarima. Pokazale su se velike razlike.
Gotovo svi drugi poznati popisi navode deset velikih majstora
izmeu 1118. i 1190. Dossiers secrets navode samo osmoricu. Veliki
dio drugih popisa navodi da je Andre de Montbard, ujak svetog Ber
narda, bio ne samo jedan od osnivaa reda, nego i njegov veliki maj
stor, izmeu 1153. i 1156. godine. Po onome to pie u Dossiers sec
rets, Andre nikada nije bio veliki majstor nego je radio iz sjene, kako
je to inio tijekom cijele svoje karijere. Drugi popisi navode da je

Bertrand de Blanchefort bio esti veliki majstor Hrama, nakon Andrea

de Montbarda 1156. Dossiers secrets ga navode kao etvrtog maj
stora i to 1153. godine. Bilo je jo ovakvih razlika i proturjenosti,
pa nismo znali to iz toga zakljuiti ni koliko ih ozbiljno shvatiti. Je
li trebalo popis iz Dossiers secrets smatrati pogrenim zato to se nije
podudarao s popisima koje su sastavili priznati povjesniari?
Moramo naglasiti da ne postoji slubeni konaan popis velikih maj
stora templara. Nita slino nije sauvano niti ostavljeno u nasljee.
Templarski arhivi su uniteni ili nestali, a najraniji popis velikih maj
stora Reda potjee iz 1342. godine, dakle trideset godina od njegova
unitenja i dvjesto dvadeset pet godina od njegova osnutka. Zbog
svega toga su povjesniari sastavljali popise velikih majstora po
saznanjima iz ondanjih ljetopisa - po tome da je netko 1170. usput
zapisao ili natuknuo neto o nekoj osobi kao "majstoru" ili "velikom
majstoru" templara. Stoga ne iznenauje to se redoslijed i vremenske
odrednice od pisca do pisca razlikuju.
Ipak, neke vrlo vane pojedinosti - kako smo ih prije izdvojili bitno razlikuju "Prioratske spise" od ostalih izvora, pa ih nismo mogli
zanemariti. Morali smo utvrditi, koliko je to mogue, je li popis u
Dossiers secrets bio plod nepanje, neznanja ili i jednoga i drugoga.
S druge strane zanimalo nas je, je li taj popis zaista bio konaan, da
kle zasnovan na podacima "iznutra", podacima koji su nedostupni
drugim povjesniarima. Ako je Sion zaista stvorio vitezove templare,
i ako je Sion doista preivio do danas (ili njegovi spisi), s razlogom
se moglo oekivati da e imati podatke koji drugdje ne postoje.
Veinu razlika izmeu popisa u Dossiers secrets i onih iz drugih
izvora prilino lako moemo objasniti, no za sada nije potrebno istra
ivati i tumaiti svaku takvu razliku. Ilustrirat emo jednim primjerom
kako je sve moglo doi do tih nepodudarnosti. Templari su uz veli
kog majstora imali i niz podrunih majstora - za Englesku, Norman
diju, Akvitaniju, za sve krajeve u kojima su se nalazili njihovi pos
jedi. Postojao je takoer i majstor za Europu i, ini se, pomorski
majstor. U dokumentima i poveljama ti lokalni ili regionalni majsto
ri potpisivali su se kao "Magister Templi" - "Majstor hrama", a u
veini sluajeva Veliki majstor bi se - zbog skromnosti, nepanje,
ravnodunosti ili lakoumnosti - potpisivao samo kao "Magister

Templi". Drugim rijeima, Andre de Montbard, podruni majstor

Jeruzalema bi na povelji iza svog imena imao istu oznaku kao i veliki
majstor, Bertrand de Blanchefort.
Stoga nije teko shvatiti kako je povjesniar, radei samo s jednom
ili dvije povelje, i ne provjeravajui podatke drugdje, lako mogao po
greno protumaiti stvarni Andreov poloaj u Redu. Upravo takvom
pogrjekom se na mnogim popisima velikih majstora naao ovjek
po imenu Everard des Barres. Veliki majstor je morao prema tem
plarskim propisima biti izabran na velikom kapitulu u Jeruzalemu i
morao je tamo boraviti. Mi smo otkrili daje Everard des Barres bio
podruni majstor, izabran u Francuskoj, gdje je i ivio, i dugo vreme
na nakon toga nije stupio nogom u Svetu Zemlju. Na osnovi toga
moglo ga se brisati s popisa velikih majstora, kao to je i uinjeno u
Dossiers secrets. "Prioratski spisi" su upravo na ovako akademski
istananim mjestima pokazali veliku preciznost, pa nismo mogli zami
sliti da je takvo neto naknadno smiljeno.
Vie od godinu dana razmatrali smo i provjeravali popise tem
plarskih velikih majstora. Uzeli smo u obzir radove svih pisaca o Redu
koji su pisali na engleskom, francuskom i njemakom jeziku i nakon
toga provjerili njihove izvore. Prouili smo i ljetopise iz tog vremena
- poput onih Guillaumea de Tyrea - i druga suvremena izvjea.
Pregledali smo sve povelje koje smo mogli nai i saznali za one koje
jo postoje. Usporedili smo potpisnike i titule na brojnim proglasima,
objavama, ugovorima i drugim ispravama templara. Na kraju ovog
iscrpljujueg istraivanja postalo je jasno da je popis u Dossiers se
crets najtoniji, ne samo po navedenim imenima velikih majstora,
nego i pripadajuim vremenskim odrednicama. Ako postoji konaan
popis templarskih velikih majstora, onda je to onaj u Dossiers secrets.
Tonost tog popisa nije vana iskljuivo sama po sebi, jer je ono
to je iz njega proizlazilo bilo mnogo ire. Takav je popis moda mo
gao sastaviti iznimno brian istraiva, ali tada bi njegov posao bio
golem. Vjerojatnije nam se inilo da je popis takve tonosti svjedo
io o nekom izvoru povlatenih, "unutarnjih" podataka, koji su do
sada bili nedostupni povjesniarima.
Bez obzira jesmo li zakljuili ispravno ili ne, suoili smo se s jed
nom neospornom injenicom - netko je nekako dobio pristup popisu

koji je bio toniji od drugih. A kako se taj - usprkos tome to se ra

zlikovao od drugih, prihvatljivijih popisa - pokazao esto tonim,
on je pridonio znatnoj vjerodostojnosti "Prioratskih spisa" kao cjeline.
Ako su Dossiers secrets pouzdani u ovom malom dijelu, bilo je neto
manje razloga da se u njih sumnja u cjelini.
Ovakvo ohrabrenje bilo nam je nuno, a stiglo je u pravi trenutak.
Da se to nije dogodilo, trei popis iz Dossiers secrets, popis velikih
majstora Sionskog priorata, odbacili bismo od prve. Ovaj trei popis
je, naime, ak i pri povrnom pregledu, izgledao besmislenim.

6.

POGLAVLJE

Veliki majstori
i podzemna struja
Dossiers secrets su ove osobe navedene kao uzastopni veliki
majstori Sionskog priorata - ili Nautonniers, to je bio slubeni
izraz (Nautonnier je stara francuska rije koja znai "pomorac" ili
"kormilar"):

Jean de Gisors
Marie de Saint-Clair
Guillaume de Gisors
Edouard de Bar
Ivana (Orleanska) de Bar

1188. - 1220.
1220. - 1266
1266. - 1307
1307. - 1336
1336. - 1351.

Jean de Saint-Clair
Blanche d'Evreux
Nicolas Flamel
Rene d'Anjou
Iolanda de Bar
Sandro Filipepi

1351.
1366
1398.
1418.
1480.

Leonardo da Vinci
Connetable de Bourbon
Ferdinand de Gonzague
Louis de Nevers
Robert Fludd
Johann Valentin Andrea
Robert Boyle
Isaac Newton
Charles Radclyffe

1366.
1398.
1418.
1480.

- 1483.
1483. - 1510.
1510. - 1519.
1519.
1527.
1575.
1595.

1637 1654. 1691. 1727. -

1527.
1575.
1595.
1637.
1654.
1691.
1727.
1746.

Charles de Lorraine
Maximilian de Lorraine
Charles Nodier
Victor Hugo
Claude Debussy
Jean Cocteau

1746. 1780.
1780. 1801.
1801. 1844.
1844. 1885.
1885. 1918.
1918.

Bili smo vrlo sumnjiavi kada smo prvi put vidjeli ovaj popis. S
jedne strane popis ukljuuje vie imena koja bismo oekivali nai imena poznatih osoba koje vezujemo s "okultnim" i "ezoterijom", no
s druge strane se na popisu nalazi i vie uvenih i neoekivanih imena
osoba za koje ne bismo mogli zamisliti da su se bavile upravljanjem
nekim tajnim drutvom, no upravo su ta imena pokuavale prisvojiti
razne organizacije XX -og stoljea ne bi li ustanovile neku vrstu
sumnjivog "pedigrea". Postoje popisi koje je objavio AMORC, su
vremeno drutvo rosenkreuzera iz Kalifornije, i oni ukljuuju gotovo
sve znaajne osobe iz povijesti i kulture zapadnoga kruga, iji se rad
podudarao ili barem doticao rada samoga Reda. Neke sluajne podu
darnosti ili sklonosti tumae se pogreno kao "istaknuto lanstvo",
pa se tako kazuje da su Dante, Shakespeare, Goethe i brojni drugi bili
rosenkreuzeri - zato to su navodno imali lanske iskaznice i redo
vito plaali lanarinu.
Isprva je na stav prema popisu koji smo naveli bio podjednako
cinian. Meu imenima koja su predvidljiva, povezanima s "okult
nim" i "ezoterinim", ovdje su se isticali Nicolas Flamel, najpoznatiji
srednjovjekovni alkemiar s bogatom dokumentacijom; Robert Fludd,
filozof iz sedamnaestog stoljea, koji je bio predstavnikom hermetike
misli i drugih tajnih znanosti; i Johann Valentin Andrea, njemaki
suvremenik Fludda, koji je, izmeu ostaloga, napisao neke od radova
to su razvili mit o velianstvenom Christianu Rosenkreuzu. Tu su
takoer i imena Leonarda da Vincija i Sandra Filipepija, kojega bolje
poznajemo pod imenom Botticelli, kao i imena istaknutih znanstve
nika poput Roberta Boylea i sir Isaaca Newtona, a meu velikim maj
storima Sionskog priorata devetnaestog i dvadesetog stoljea nale
su se, navodno, i iznimno znaajne osobe s podruja kulture i knjiev
nosti kao to su bili Victor Hugo, Claude Debussy i Jean Cocteau.

Sa svim tim imenima popis iz Dossiers secrets nije mogao ne

izgledati sumnjivo, jer je bilo gotovo nezamislivo da su navedeni ljudi
upravljali tajnim drutvom, a pogotovo tajnim drutvom koje se bavi
lo "okultnim" i "ezoterijom". ovjeku dvadesetoga stoljea je teko
povezati Newtona i Boylea s "okultnim" i "ezoterijom", pa ak i
Hugoa, Debussyja i Cocteaua, koji su se tim stvarima bavili, no u
brojnim i temeljitim istraivanjima njihovih ivota i djela nikada nije
bilo spomena da su bili "veliki majstori" nekog tajnog drutva.
S druge strane na tom se popisu ne nalaze samo poznata imena.
Veina tih imena pripada europskim plemiima visoka roda od kojih
su mnogi nepoznati ne samo iroj publici, nego i profesionalnim
povjesniarima. Guillaume de Gisors je, 1306. navodno uredio Sionski
priorat kao "hermetinu slobodnozidarsku lou", a njegov djed, Jean
de Gisors, je navodno bio prvi neovisni veliki majstor Sionskog priorata koji je preuzeo taj poloaj nakon "sjee brijesta" i odvajanja od
templara 1188. Nema sumnje da je Jean de Gisors bio povijesna osoba.
Roen je 1133., a umro je 1220. Spominje se u brojnim poveljama i
bio je barem imenom gospodar uvene tvrave u Normandiji, gdje su
se odravali tradicionalni susreti engleskih i francuskih kraljeva i
gdje se dogodila sjea brijesta 1188. g. ini se daje Jean bio moan
i bogat veleposjednik, koji je sve do 1193. godine bio vazal engleskog
kralja, a zna se da je gospodario i imanjem u Engleskoj, u Sussexu,
i posjedom Titchfield u Hampshireu. Dossiers secrets navode da je
1169. sreo Thomasa Becketa u Gisorsu, iako se ne navodi svrha tog
susreta. Mi moemo potvrditi da je Becket bio 1169. u Gisorsu, pa
postoji mogunost da se susreo s gospodarom tvrave, no zapis o tome
susretu nismo uspjeli pronai.
Ukratko, osim nekoliko laskavih pojedinosti, Jean de Gisors nije
za sobom ostavio mnogo tragova. inilo se da se njegova uloga u
povijesti svela na postojanje i titulu. Nismo mogli nai naznake o ono
me to je radio - to mu je moglo donijeti slavu ili opravdati uspon
na poloaj velikog sionskog majstora. Ako je popis velikih majstora
bio vjerodostojan, to je Jean uinio da se naao na tome popisu? A
ako je popis nastao poslije, zato je u njega uvrten netko tko nije nita
vano napravio?
inilo nam se kako postoji samo jedno mogue objanjenje, iako
ono nije doista mnogo objanjavalo. Poput drugih plemikih imena

s popisa velikih sionskih majstora, Jean de Gisors se pojavljivao u

zamrenim rodoslovljima koja su se pojavljivala i na drugim mjestima
u "Prioratskim spisima". On je, ini se, zajedno s drugim plemiima,
pripadao gustoj umi obiteljskih stabala iji je korijen bila merovinka
dinastija. Stoga je izgledalo oito da je Sionski priorat bio u dobroj
mjeri domae naravi. Izgledalo je da je Red, na neki nain, u bliskoj
vezi s krvnom linijom i lozom. Moda je upravo ta povezanost s krv
nom linijom ili lozom bila objanjenje za pojavu raznih imena s titu
lama na popisu velikih majstora.
Prema navedenom popisu, ini se da su se na poloaju velikog
sionskog majstora izmjenjivali pojedinci koji su pripadali u dvije
razliite skupine. S jedne strane tu su prisutni velikani koji su kroz
ezoteriju, umjetnost ili znanost ostavili trag u zapadnoj tradiciji, umje
tnosti i kulturi, a s druge strane tu su pripadnici isprepletene mree
plemenitakih, a ponekad i kraljevskih obitelji. To neobino suprot
stavljanje do neke je mjere poveavalo istinitost tog popisa, jer ako
je netko imao elju "izmijeati pedigre", ne bi bilo smisla uvesti tako
mnogo nepoznatih ili davno zaboravljenih plemia. Ne bi bilo smisla
ukljuiti Charlesa de Lorrainea, austrijskog feldmarala iz osamnaes
tog stoljea, roaka Marije Terezije, koji se pokazao izrazito nespo
sobnim na bojnom polju i kojega je iz bitke u bitku poraavao Fridrih
Veliki Pruski.
U ovom segmentu Sionski priorat se ini i skroman i realistian.
On ne tvrdi da je djelovao pod okriljem iznimnih genija, nadljudskih
"majstora", prosvijetljenih izabranika, svetaca, mudraca ili besmrtni
ka. Naprotiv, on priznaje da su njegovi veliki majstori bili i grjena
ljudska bia, predstavnici ljudskoga roda - nekoliko genija, nekoliko
dostojanstvenika, nekoliko "prosjenih izdanaka", nekoliko nikogo
via, pa ak i nekoliko budalaa.
Morali smo se upitati zato bi takav popis, ako je namjerno pod
metnut ili laan, ukljuivao tako irok raspon? Ako netko eli izmis
liti popis velikih majstora, zar pri tome ne bi upotrijebio iskljuivo
slavna imena? Ako netko eli izmijeati pedigre koji ukljuuje Leonarda, Newtona, Victora Hugoa, zato meu njih nije uveo i Dantea,
Michelangela, Goethea i Tolstoja, a ne beznaajne ljude poput Edouarda de Bara i Maximiliana de Lorrainea? Zato je na tom popisu bilo
toliko "osrednjih veliina", emu relativno slab pisac poput Charlesa

Nodiera, kada su postojali suvremenici poput Byrona ili Pukina?

emu jedan jasni ekscentrik poput Cocteaua umjesto ljudi meu
narodnog ugleda poput Andre Gidea ili Alberta Camusa? Kako su
izostale osobe poput Poussina, ija je veza s misterijem postojala od
prije? Ta su nas pitanja progonila i govorila u prilog tome da popis
zasluuje ozbiljniju prosudbu prije nego ga odbacimo kao neuspjelu
varku.
Usredotoili smo se na pojedinano prouavanje velikih majsto
ra, njihovih ivotopisa, rada i dostignua, a tijekom tog prouavanja
pokuali svako ime na popisu preispitati po sljedeim tokama:
1) Je li postojao izravni ili neizravni osobni dodir tog majstora s
njegovim neposrednim prethodnikom i nasljednikom?
2) Je li postojalo krvno ili neko drugo srodstvo velikog majstora s
obiteljima koje su zauzimale vano mjesto u rodoslovljima "Prioratskih spisa", s bilo kojom od obitelji merovinkoga podrijetla,
osobito s kuom Lorraine?
3) Je li veliki majstor na bilo koji nain bio povezan s Rennes-leChateauom, Gisorsom, Stenayem, Saint Sulpiceom ili s bilo kojim
drugim mjestom koje se stalno pojavljivalo tijekom prijanjih
istraivanja?
4) Ako se Sion odreivao kao "hermetina slobodnozidarska loa",
je li veliki majstor imao sklonost hermetikoj misli i je li bio uklju
en u red tajnih drutava?
Bilo je teko, a neki put i nemogue, dobiti podatke o navodnim veli
kim majstorima prije 1400. godine, no nae ispitivanje onih kasnijih
donijelo je zapanjujue rezultate i usuglaenost. Mnogi od njih su na
razne naine bili povezani s Rennes-le-Chateauom, Gisorsom, Steneyom ili Saint Sulpiceom. Veina imena s popisa bila je za kuu Lo
rraine povezana krvnim vezama ili neki drugi nain - ak je i Robert
Fludd sluio kao odgajatelj sinova Henrija de Lorrainea. Od Nicolasa
Flamela nadalje, svako ime s popisa, bez iznimke, bilo je povezano
za hermetiku misao i esto se povezivalo za tajna drutva - ak i
ljudi koje ne bismo odmah vezali s takvim stvarima, kao to su bili
Boyle ili Newton. A samo s jednom iznimkom, svi su navodni veliki

majstori imali dodir - neki put izravno, neki put preko zajednikih
prijatelja - sa svojim predhodnicima i nasljednicima. Koliko smo
uspjeli ustvrditi, postojao je samo jedan "prekid u lancu", iako ni
taj, koji je, ini se, nastao u vrijeme Francuske revolucije, izmeu
Maximiliana de Lorraina i Charlesa Nodiera, nije ni u kojemu sluaj
krajnje dokaziv.
U kratkoi ovog poglavlja nije mogue potanko raspraviti svakog
pojedinog majstora. Neke manje poznate osobe stjeu vanost samo
zbog pozadine svoga doba, pa bi tumaenje te vanosti zahtijevalo
due skretanje na zaboravljene povijesne tokove, dok bi u sluaju
uvenih imena bilo nemogue obraditi ih paljivije samo na nekoliko
stranica. Stoga smo bitno biografsko gradivo o navodnim velikim
majstorima i njihovim meusobnim vezama stavili u dodatak knjige.
Ovo e se poglavlje baviti irim drutvenim i kulturnim zbivanjima
u kojima je niz navodnih velikih majstora igrao zajedniku ulogu, a
upravo je u takvim drutvenim i kulturnim zbivanjima nae istrai
vanje otkrivalo, kako se ini, jasan trag ruke Sionskog priorata.

Rene d'Anjou
Iako danas gotovo nepoznat, Rene d'Anjou, a zvali su ga "dobri
kralj Rene" - bio je jedan od najvanijih ljudi europske kulture predrenesansnog doba. Roen je 1408., a tijekom ivota stekao je puno
naslova. Bio je grof od Bara, Provanse, Pijemonta, i Guisea, vojvoda
od Calabrije, Anjoua, Lorrainea, kralj Napulja i Sicilije, kralj Aragona, Valencije, Malorce i Sardinije - te moda najzvunija titula kralj Jeruzalema. Ovaj posljednji naslov bio je sasvim nominalan, no
podsjeao je na neprekinuti niz koji se pruao unazad do Godfroija
de Bouillona, a taj su niz priznavali drugi europski velikai. Jedna
od Reneovih keri, Margarita d'Anjou, udala se 1445. za Henrika
VI engleskog i odigrala vanu ulogu u ratu dviju rua.
U svom ranijem dijelu, karijera Rene d'Anjoua na neki je nejasan
nain bila vezana s Ivanom Orleanskom. Koliko je poznato, Ivana
je bila roena u gradu Donremy, u vojvodstvu Bar, pa je morala biti
Reneovom podanicom. Prvi trag u povijesti ostavila je 1429. godi
ne, kada se pojavila u tvravi Vaucouleurs, nekoliko milja uzvodno
od Domremyja po rijeci Meuse. Predstavivi se zapovjedniku tvrave,

objavila je svoju "boansku misiju" - da spasi Francusku od engleskih

osvajaa i da osigura krunidbu prijestolonasljednika, kasnijeg Karla
VII. Da bi uspjela ispuniti svoju misiju trebala se pridruiti prijesto
lonasljedniku na njegovu dvoru u Chinonu na rijeci Loirei, daleko
na jugozapadu. Meutim, ona od zapovjednika Vaucouleursa nije
zahtijevala putovanje u Chinon, nego je zahtijevala posebnu audijen
ciju kod vojvode od Lorraine - koji je bio Reneov tast i brat njegovog
djeda.
U znak uvaavanja njezinog zahtjeva, Ivani je bio odobren pri
jam kod vojvode u njegovoj prijestolnici u Nancyju. Rene d'Anjou
je bio prisutan kada je ona stigla, i kada ju je upitao to eli, ona je
otvorena odgovorila rijeima koje su oduvijek zbunjivale povjesni
are: "Vaega sina (zeta), konja i nekoliko dobrih ljudi da me povedu
u Francusku".
U to vrijeme, a i poslije, mnogo se nagaalo o naravi Reneove i
Ivanine veze. Neki, vjerojatno netoni izvori navode da su bili lju
bavnici, no neprijeporna je injenica da su se poznavali i da je Rene
bio prisutan kada je Ivana zapoela svoju misiju. Ondanji ljetopisci
tvrde da je Rene pratio Ivanu na putu za prijestolonasljednikov dvor
u Chinonu, i da je bio uz nju tijekom opsade Orleansa. ini se kao
da se tijekom narednih stoljea nastojao izbrisati svaki trag mogue
Reneove uloge u Ivaninu ivotu. Kasniji Reneovi biografi ne izvje
uju o njegovu boravitu ni o njegovim aktivnostima izmeu 1429.
i 1431. godine, kad je Ivanina karijera bila na vrhuncu. Pretposta
vlja se da je vrijeme provodio na svom vojvodskom dvoru u Nancyju,
no nema dokaza koji to potkrjepljuju.
Okolnosti govore u prilog tome da je Rene doista pratio Ivanu u
Chinon, jer ako je tamo postojao vladar, onda je to bila Iolanda
d'Anjou, koja je grozniavom i bezvoljnom prijestolonasljedniku
ulijevala hrabrost i samopouzdanje. Iolanda je bila ta koja je uzela
u zatitu Ivanu i pruila joj slubenu potporu, svladavi otpor dvora
prema vidovitoj djevojci i osigurala joj ovlasti da prati vojsku do
Orleansa. Iolanda je uvjerila prijestolonasljednika da bi Ivana mogla
biti spasiteljica kao to je sama tvrdila, ali je i smislila da prijesto
lonasljednik oeni - njezinu ker. Uz sve to ne zaboravimo da je Io
landa bila majka Rene d'Anjoua.

Prouavajui ove pojedinosti postajali smo sve vie uvjereni, kao

i mnogi suvremeni povjesniari, da se u pozadini zbivanja odigravala
neka zamrena spletka na najvioj razini. to smo vie propitivali
uzlaznu karijeru Ivane Orleanske, to nam je sve vie sliila na "namje
taljku". Kao da se netko okoristio popularnom legendom o "djevici iz
Lorrainea" i igrajui se masovnom psihologijom, smislio i izveo tako
zvanu misiju Djevice iz Orleansa. To, dakako, ne znai da je tajno dru
tvo moralo postojati, ali se ini vrlo vjerojatnim. A ako je postoja
lo, ovjek koji je njime upravljao lako je mogao biti Rene d'Anjou.

Rene i tema Arkadije

Ako Rene i jest bio povezan s Ivanom Orleanskom, njegova kasnija
karijera najveim dijelom vie nije bila vezana uz ratovanje. Za razli
ku od mnogih svojih suvremenika, Rene je bio manje ratnik, a vie
dvorjanin i u tom je pogledu bio ovjek ispred svoga vremena, glasnik
istananih talijanskih prineva renesanse. Iznimno dobro obrazo
van, mnogo je pisao i sam ilustrirao svoje knjige, poeziju, mistine
alegorije, kao i prirunike turnirskih pravila. Potpomagao je razvoj
znanosti, a neko vrijeme u njegovoj je slubi bio i Kristofor Kolumbo.
Poznavao je ezoterijsku tradiciju, a meu njegovim se dvorjanima
nalazio i idovski astrolog, strunjak za kabalu i lijenik poznat pod
imenom Jean de Sain-Remy. Prema brojnim izvijeima, Jean de
Saint-Remy bio je djed Nostradamusa, uvenog proroka iz esnaes
toga stoljea koji takoer ima ulogu u ovoj naoj prii.
Rene se zanimao za vitetvo i romanse o kralju Arturu, a ini se
da se osobito bavio Gralom. Za njega tvrde da se ponosio velian
stvenim peharom od crvenog kamena, porfira, koji je, kako je sam
tvrdio, upotrijebljen na svadbi u Kani. Nabavio ga je u Marseillesu,
gdje se, po narodnoj predaji Magdalena iskrcala s Gralom. Neki su
ljetopisci zapisali da je na peharu kojega je Rene posjedovao - moda
tom istom - na samom njegovom rubu bio zagonetni zapis:
Qui bien beurra
Dieu voira.
Qui beurra tout d'une baleine
Voira Dieu et la Madelaine.

(Koji dobro pije,

Vidjet e Boga.
Koji naiskap ispije,
Vidjet e Boga i Magdalenu.)
Bilo bi netono smatrati Rene d'Anjoua jednim od glavnih pokretaa
iz sjene fenomena kojega danas nazivamo renesansom. Zbog svojih
brojnih talijanskih posjeda, on je proveo nekoliko godina u Italiji, a
preko bliskog prijateljstva s vladajuom obitelji Sforza iz Milana,
uspostavio je vezu s obitelji Medici iz Firenze. Ima dosta razloga zbog
kojih smo povjerovali da je Reneov utjecaj u velikoj mjeri naveo
Cosima de' Medicija da potakne niz ambicioznih projekata koji su
bili predodreeni da izmijene zapadnu civilizaciju.
Godine 1439, koju je Rene proveo u Italiji, Cosimo de'Medici
poeo je slati svoje ljude po svijetu u potrazi za drevnim rukopisima.
Nakon toga je 1444. Cosimo osnovao prvu europsku javnu knjinicu,
Knjinicu San Marco, i na taj nain poeo osporavati iskljuivo
pravo Crkve na znanje. Na izravni Cosimov nalog po prvi su put pre
vedena Platonova djela, cijeli niz neo-platonskih, pitagorejskih, gnostikih i hermetikih tekstova, i kao takvi, postali su lako dostupni. Co
simo je takoer uputio firentinsko Sveuilite da zapone s uenjem
grkog jezika, nakon stanke koja je u Europi trajala gotovo sedamsto
godina. Stvorio je i akademiju pitagorejskih i platonskih studija, pa
je ta Akademija ubrzo potaknula otvaranje mnogih slinih ustanova
irom talijanskog poluotoka, koje su postale tvravama zapadne ezoterijske tradicije. Upravo je iz tih ustanova procvjetala visoka kultura
renesanse.
Osim to je pridonio stvaranju akademija, ini se da je Rene
d'Anjou na njih prenio i jednu od svojih omiljenih simbolikih tema
- Arkadiju, koja se u post-kranskoj kulturi Europe javlja po prvi
put upravo s njim. On je 1449. godine na svojemu dvoru u Tarasconu
postavio na pozornicu niz igrokaza koji su se nazivali pas d'armes,
to su bili neobini spojevi turnira i maskerada, gdje su se vitezovi
meusobno suprotstavljali, ali su u isto vrijeme izvodili neku vrstu
predstave ili drame. Jedan od njegovih najudnijih komada zvao se
"Pastiriin pa d'arm". Pastirica, koju je tumaila njegova tadanja
ljubavnica, bila je lik iz Arkadije i utjelovljavala je filozofske i roman-

tine atribute. Upravljala je turnirom gdje su vitezovi predstavljali

alegorine likove i na taj nain uprizorivali sukobe vrijednosti i ideja.
Predstava je bila spoj pastoralne arkadijske romanse i raskonih
sveanosti Vitezova okruglog stola i misterija svetoga Grala.
Arkadija se pojavila i na drugim mjestima u Reneovim djelima.
esto je oznaava kao izvor ili nadgrobni kamen, a i jedno i drugo
dovodi se u vezu s podzemnim tokom rijeke. Po spomenu, rijeka se
obino vezivala za Alpheus, sredinju rijeku iz stvarne pokrajine
Arkadije u Grkoj, koja ponire, a smatra se da ponovo izvire na vrelu
kod Arethuse na Siciliji. Od najstarijih vremena antike, pa do Coleridgeovog "Kubla Kana", rijeka Alpheus smatra se svetom. Njezino ime
nosi isti korijen kao i grka rije "alpha", koja znai "prvi" ili "izvor".
Rene je, ini se, mislio da motiv podzemnog toka obiluje simboli
kim i alegorijskim znaenjima. ini se da je taj motiv podrazumijevao
i "podzemnu" ezoterijsku tradiciju pitagorejske, gnostike, kabalistike i hermetike misli. Taj se motiv mogao odnositi i na neto vie
od opeg zbira uenja, na neki stvarni podatak, na neku "tajnu" koja
se prenosila tajno s koljena na koljeno. A opet, mogao se odnositi i
na jednu nepoznatu i na taj nain "podzemnu" krvnu lozu.
Na talijanskim akademijama pojam "podzemnog toka" poprimao
je razliite razine znaenja, i tako se esto pojavljivao da su same
akademije esto pridruivale pridjev arkadijske. Tako je 1502. obja
vljeno veliko djelo, dugaka poema pod nazivom Arcadia, koju je
napisao Jacopo Sannazaro. Napomenimo da je nekoliko godina prije
neki Jacques Sannazar, vjerojatno Jacopov otac, bio u pratnji Renea
d'Anjoua po Italiji. Sannazarova je poema 1553. prevedena na francu
ski, a bila je, to je zanimljivo, posveena kardinalu od Lenoncourta,
pretku grofa od Lenoncourta, koji je u dvadesetom stoljeu sastavio
rodoslovlja u "Prioratskim spisima".
Tijekom esnaestog stoljea Arkadija i "podzemni tok" postali su
dijelom visoke kulturne mode. U Engleskoj je sir Philip Sidney svoje
najznaajnije djelo naslovio tim imenom, Arcadia? U Italiji je Torquatto Tasso napisao svoje remek djelo Osloboeni Jeruzalem, u
kojemu se bavi osvajanjem svetoga Grada od strane Godfroija de
Bouillona. U sedamnaestom stoljeu motiv Arkadije dostie vrhunac
u slikarstvu kod Nicolasa Poussina, slikom "Les Bergers d'Arcadie".

Kako smo dalje istraivali, inilo nam se da se tim "podzemnim

tokom" neprestano ukazivalo na neku vrstu predaje, hijerarhije vrije
dnosti ili stavova; moda nekakva skupina podataka. Taj motiv kao
da je dobio opsesivne razmjere kod nekih politiki istaknutih obi
telji toga doba, od kojih su sve, neizravno ili izravno bile vezane s
rodoslovljima iz "Prioratskih spisa". ini se kao da su te obitelji pre
nijele taj motiv na umjetnike koje su titili, pa se tako moe pratiti
slijed od Rene d'Anjoua do obitelji Medici, Sforza, Este i Gonzaga.
Ove posljednje obitelji dale su (prema Prioratskim spisima) Sionu
dva velika majstora, Ferrentea de Gonzagu i Louisa de Gonzagu,
grofa od Neversa. Od tih obitelji spomenuti motiv, ili to "neto", nalo
je put do radova najsjajnijih pjesnika i slikara toga doba, meu kojima
su bili Botticelli i Leonardo da Vinci.

Manifesti rosenkreuzera
Na neki nain slino irenje ideja dogodilo se u sedamnaestom stoljeu
u Njemakoj, a zatim se proirilo po Engleskoj. Prvi od takozvanih
manifesta rosenkreuzera pojavo se 1614., a drugi tekst je uslijedio
godinu dana poslije. Ti su manifesti privukli veliku pozornost u to
vrijeme, izazvali negodovanja Crkve, osobito isusovaca, ali i izmami
li veliku potporu slobodoumnih skupina protestantske Europe. Meu
najglasnije i najutjecajnije predstavnike rosenkreuzerske misli pripa
dao je Robert Fludd, koji je na popisu naveden kao esnaesti veliki
majstor Sionskog priorata, na vlasti od 1595. do 1637. godine.
Manifesti rosenkreuzera su izmeu ostaloga objavili i priu o legen
darnom Christianu Rosenkreuzu. Navijestili su da potjeu od tajnog
"nevidljivog" bratstva "izabranika" Njemake i Francuske. Obeali
su preobraaj svijeta i ljudskih saznanja u skladu s ezoterijskim,
hermetikim naelima - s "podzemnim tokom" koji je potekao kroz
renesansu od Renea d'Anjoua. Najavili su novo razdoblje, razdoblje
u kojemu e se ovjek othrvati prijanjim sponama i osloboditi do
tada usnule "tajne prirode" i zavladati vlastitom sudbinom u skladu
s harmonijom svedopiruih, univerzalnih i kozmikih zakona. Istodob
no, manifesti su politiki bili vrlo ubojiti napadima na Katoliku
crkvu i Sveto Rimsko carstvo. Danas je ope prihvaeno da je te ma
nifeste napisao njemaki teolog i ezoterik, Johann Valentin Andrea,

koji se na popisu velikih majstora nalazi iza Roberta Fludda. Ako ih

pak nije napisao Andrea, sigurno ih je napisao netko od njegovih su
radnika.
Godine 1616. pojavio se trei tekst rosenkreuzera, Kemijsko vjen
anje Christiana Rosenkreuza. Ovo je djelo bilo nepotpisano, kao i
dva prethodna, no sam Andrea je poslije priznao da ga je sastavio kao
"alu" ili komediju.
Kemijsko vjenanje je sloena hermetina alegorija koja je poslije
utjecala na djela poput Goetheova Fausta. Frances Yates je pokazala
da djelo sadri odjeke engleske ezoterijske prakse Johna Deeja, koji
je utjecao takoer i na Roberta Fludda. Andreovo djelo takoer pri
ziva romanse o Gralu i prie o vitezovima templarima. Za Christiana
Rosenkreuza se tako navodi da je bio odjeven u bijeli plat s crvenim
kriem na ramenu. Tijekom pripovijedanja odvija se predstava, alego
rija unutar alegorije, u kojoj se pojavljuje princeza neke "kraljevske"
loze, ije su zakonite posjede prisvojili Mauri, i koja se nala izbaena
na obali u drvenom sanduku. Poslije se predstava bavi njenim sretnim
i nesretnim doivljajima sve do udaje za princa koji e joj pomoi
da vrati svoju batinu.
Otkrili smo tijekom istraivanja razliite neizravne veze izmeu
Andreae i obitelji ija su rodoslovlja navedena u "Priroratskim spisi
ma". Izravnu vezu nismo uspjeli otkriti osim, moda, s Friedrichom,
izbornim knezom Rajne. Friedrich je bio neak vanog francuskog
protestantskog voe Henri de la Tour d'Auvergnea, koji je bio vikont
Turrennea i vojvoda Buillona - to je bila i stara titula Godfroija de
Bouillona. Henrik je takoer bio povezan s obitelji Longueville, koja
se esto javljala i u "Prioratskim spisima" i tijekom naih istraivanja.
Godine 1591. Henrik se vraki namuio kako bi se domogao grada
Steneya.
Friedrich se 1613. oenio Elizabetom Stuart, keri engleskog kralja
Jamesa I, unukom kotske kraljice Mary i praunukom Marie de Guise,
gdje moramo znati da je Guise bio mlai izdanak kue Lorraine.
Marie de Guise je stoljee prije bila udana za vojvodu od Loguevilla,
a poslije njegove smrti za kotskog kralja Jamesa V. Na taj nainje
stvoren dinastiki savez kua Stuart i Lorraine i sukladno tome, Stuarti su se poeli javljati u rodoslovljima "Prioratskih spisa", a An
drea, kao i trojica velikih majstora koji su ga naslijedili, pokazali su

razliito zanimanje za kotsku kraljevsku kuu. Za to vrijeme kua

Lorraine je bila u tekoama, pa je za pretpostaviti da je Sion, ako
je u to vrijeme bio jedinstven i djelatan Red, svoju odanost usmje
rio barem privremeno, na neusporedivo utjecajnije Stuarte.
U svakom sluaju je Friedrich Palatinski, nakon to je oenio
Elizabetu Stuart, ustanovio neku vrstu ezoterijski usmjerenog dvora
u svojoj prijestolnici u Heidelbergu. Francis Yates navodi sljedee:
U palatinstvu* se stvarala kultura koja je proizala iz renesanse,
ali prisutne su bile i nove tenje - kultura koja bi se mogla odredi
ti pridjevom "rosenkreuzerska". Princ oko kojega su se vrtjele ove
struje bio je Friedrich, izabrani palatin, a njegovi zastupnici su
se nadali politiko-vjerskom izrazu svojih ciljeva... Friedrichov
pokret... je bio pokuaj da se tim strujama pridoda politiko-vjerski
izraz, da se stvori uzor hermetikog preobraaja, ije je sredite
pravi princ... To... je stvorilo kulturu, "rosenkreuzersku" dravu
iji je dvor bio u Heidelbergu.
ini se da su nepoznati "rosenkreuzeri" i njihovi simpatizeri obdari
li Friedricha za misiju, koja je bila podjednako duhovna koliko i
politika. Friedrich se spremno prihvatio ponuene uloge sa svim
nadanjima i oekivanjima. Tako je 1618. godine prihvatio eku krunu,
koju su mu ponudili tamonji buntovni plemii, ime se izloio srdbi
pape i Svetog Rimskog carstva i ubrzao kaos Tridesetogodinjeg rata.
U roku od dvije godine on i Elizabeta protjerani su u Nizozemsku,
a Heidelberg su pregazile katolike snage. Sljedeih dvadeset i pet
godina Njemaka je postala popritem najogorenijeg, najkrvavijeg
i najskupljeg sukoba u povijesti Europe sve do dvadesetog stoljea,
a tim je sukobom Crkva gotovo uspjela ponovo uspostaviti hegemo
niju kakva je postojala za vrijeme Srednjega vijeka.
Usred komeanja koje je oko njega bjesnilo, Andrea je stvorio
mreu vie ili manje tajnih drutava koja su bila poznata kao kran
ske udruge. Andrea je zamislio da se na elu svakoga drutva nalazi
po jedan bezimeni princ, kojemu su pomagali dvanaest drugih prin* Palatinstvo je podruje pod vlau vojvode palatina koji ima kraljevske privilegije i
prava na svom teritoriju
.

eva podijeljenih u trojke. Svaki od tih prineva morao je biti strunjak

u podruju koje je bilo predmetom njegova prouavanja. Osnovna
svrha kranskih udruenja bila je ouvati saznanja, posebice, naj
novija znanstvena istraivanja, kojima je Crkva prijetila i proglaa
vala ih heretikima. Istodobno su kranske udruge djelovale kao
azili osobama u bijegu pred Inkvizicijom, koja je pratila napredovanje
katolike vojske i imala namjeru iskorijeniti sve znakove "rosenkreuzerske" misli. Na taj su nain mnogi znanstvenici, filozofi i ezoterici
nali spas u ustanovama to ih je stvorio Andrea. Uz njihovu pomo
mnogi su tajno prebaeni u sigurnost Engleske, gdje je slobodno
zidarstvo bilo tek u osnivanju. Te kranske udruge mogle su znaajno
utjecati na kasniju organizaciju, organizaciju sustava slobodnozidarskih loa.
Meu izbjeglim Europljanima koji su stigli do Engleske bio je i
velik broj Andreaovih osobnih suradnika: Samuel Hartlib, Adam
Komensky koji je bio bolje poznat pod imenom Comenius i s kojime
se Andrea neprekidno dopisivao, Theodore Haak, koji je takoer bio
osobni prijatelj Elizabete Stuart i s njome se dopisivao, te doktor John
Wilkins, bivi osobni kapelan Friedricha Palatinskog i kasniji biskup
Chestera.
Po dolasku u Englesku ti su se ljudi tijesno povezali sa slobodnozidarskim loama. Bili su bliski s Robertom Morayem, iji je ulazak
u jednu slobodnozidarsku lou 1641. godine jedan od najranije zabi
ljeenih podataka o slobodnim zidarima, zatim s Eliasom Asmoleom,
antikvarom i strunjakom za viteke redove koji je u slobodne zida
re stupio 1646., i s mladim i vrlo naprednim Robertom Boyleom, koji
je, iako nije bio slobodni zidar, pripadao jednom drugom, jo neobinijem tajnom drutvu. Nema vrstih dokaza da je to drutvo bio
Sionski priorat, ali Boylea "Prioratski spisi" navode da je postao ve
likim majstorom Siona poslije Andreae.
Za vrijeme Cromwellova protektorata ovi dinamini europski i
engleski umovi stvorili su ono to je Boyle nazvao "nevidljivim ko
ledom", kao dalekim odjekom manifesta rosenkreuzera. Kada je
1660. godine ponovo uspostavljena monarhija, "nevidljivi koled"
je postao Kraljevsko drutvo, kojemu je bio pokroviteljem Charles
II, vladar iz kue Stuart. Svi su lanovi osnivai Kraljevskog drutva

bili slobodni zidari, a moglo bi se rei i da je Kraljevsko drutvo u

poetku bilo slobodnozidarska ustanova koja je nastala preko Andreaovih kranskih udruga iz "nevidljivog rosenkreuzerskog bratstva".
To nije trebao biti vrhunac "podzemnog toka", nego je on naprotiv,
tekao od Boylea do sir Isaaca Newtona, koji je naveden kao sljedei
veliki majstor Siona, a preko njega u zamrene pritoke slobodnozidarskih loa osamnaestog stoljea.

Dinastija Stuart
"Prioratski spisi" navode Charlesa Radclyffa kao velikog sionskog
majstora nakon Newtona. Njegovo ime ne zvui tako poznato kao
Newton, Boyle, pa ak i Andrea, i isprva nismo bili sigurni tko je on
bio. Meutim, kada smo poeli istraivati, izronila je osoba koja je,
iako u sjeni, odigrala znaajnu ulogu u povijesti kulture osamnaes
toga stoljea.
Od esnaestog stoljea su Radclyffi bili utjecajna obitelj iz Sje
verne Umbrije, a godine 1688, neposredno prije nego to je bio svrg
nut, James II ih je proglasio grofovima od Derwentwatera. Charles
Radclyff roen je 1693. godine, a njegova majka je bila nezakonita
ki Charlesa II i kraljeve ljubavnice, Moll Davis. Radclyff je tako
preko majke bio kraljevske krvi, unuk pretposljednjeg vladara iz dina
stije Stuart, ali i brati Lijepog Princa Charlieja i Georgea Leeya, grofa
od Lichfielda- jo jednog nezakonitog unuka Charlesa II. Stoga ne
treba uditi da je Radclyff veliki dio ivota posvetio Stuartima.
Godine 1715. Stuarti su se oslanjali na "starog pretendenta", Jamesa III, koji je bio u progonstvu i ivio u Bar-le-Ducu, pod zatitom
vojvode od Lorraine. Radclyffi njegov stariji brat sudjelovali su u
kotskoj pobuni 1715. godine, bili zarobljeni i zatvoreni, a James po
gubljen. Charles je, kako se ini, uz pomo grofa od Lichfielda, izveo
smjeli bijeg iz zatvora Newgate, i nakon toga se pridruio jakobitskim* redovima u Francuskoj. U godinama koje su uslijedile postao
je osobnim tajnikom "mladog pretendenta" Lijepog Princa Charlieja.
* Nakon graanske revolucije i pogubljenja Charlesa I, Oliver Cromwell je proglasio
republiku (1649. - 1660.), no 1648. uklonio je Parlament iz upravljanja dravom i zavla
dao kao "lord protektor". Nakon njegove smrti, dinastija Stuart ponovno dolazi na vlast

Godine 1745. Lijepi princ Charlie iskrcao se u Engleskoj i zapo

eo svoj uzaludan pokuaj da vrati Stuarte na britansko prijestolje.
Iste je godine, na putu da mu se pridrui, uhvaen Radclyff na fran
cuskom brodu kod Dogger Banka. Godinu dana poslije "mladi pre
tendent" teko je poraen u bitci kod Culloden Moora, a nekoliko
mjeseci poslije ivot Charlesa Radclyffa zavrio je pod krvnikovom
sjekirom u londonskome Toweru.
Za vrijeme boravka u Francuskoj Stuarti su se ozbiljno bavili ire
njem slobodnoga zidarstva, i njih se najee smatra izvorom osobitog
oblika slobodnoga zidarstva poznatog pod nazivom "kotski obred".
"kotski obred" uveo je vie stupnjeva od onih koje su nudili drugi
slobodno-zidarski sustavi toga doba, i nudio inicijaciju u vee i dublje
misterije, koji su, kako se pretpostavljalo, ouvani i prenijeti iz
kotske. "kotski obred" uspostavljao je izravnije slobodnozidarske
veze i razliitih djelatnosti - alkemije, kabale i hermetike, - koje su se
smatrale da potjeu od rosenkreuzera. Isticala se ne samo drevnost,
nego i slavno podrijetlo "zanata".
Slobodno zidarstvo kotskog obreda vrlo je vjerojatno prvi pro
glasio, a moda i ustanovio Charles Radclyff, no u svakom sluaju
se tvrdi da je osnovao prvu slobodnozidarsku lou u Europi izvan
Engleske, u Parizu 1725. godine. Tijekom te ili moda sljedee godi
ne, ini se da je bio priznat kao veliki majstor svih francuskih loa,
a kao takvoga ga spominju deset godina poslije, 1736. godine. Za
irenje slobodnog zidarstva osamnaestog stoljea Radclyff se ini
zaslunijim od bilo koga drugoga.
To nije bilo uvijek ba najjasnije, jer se Radclyff poslije 1738.
godine poneto pritajio, i ini se da je dosta radio preko posrednika
i zastupnika. Od tih zastupnika najvaniji i najuveniji je bio zago
netni ovjek poznat kao vitez Andrew Ramsay.
Ramsey je roen u kotskoj osamdesetih godina sedamnaestog
stoljea. Kao mlad ovjek postao je lanom polu-slobodnozidarskog,
polu-rosenkreuzerskog drutva koje se nazivalo Philadelphians. Meu
lanovima tog drutva bila su jo barem dva prijatelja Isaaca Newtona. Ramsay ga je bezgranino potovao, smatrajui ga nekom vrstom
* Jakobiti su bili pristae Jamesa II iz dinastije Stuart

mistinog "izabranika", ovjekom koji je ponovo otkrio i obnovio

vjene istine to su bile skrivene u drevnim misterijima.
Ramsay je imao i drugih veza s Newtonom. Bio je povezan s Jeanom Desaguliersom, jednim od Newtonovih najbliih prijatelja; tije
kom 1717. godine studirao je matematiku kod Nicolasa Fatia de
Duilliera, najprisnijeg Newtonova suradnika, koji je, kao i Newton,
pokazivao zanimanje i naklonost kamizarima - sljedbi heretika nalik
katarima, koje su tada proganjali po junoj Francuskoj i bili neka vrsta
cause celebre Duillieru.
Ramsey je oko 1710. godine bio u Cambraiju i u vrlo bliskim
odnosima s mistikim filozofom Fenelonom, bivim predstojnikom
Saint Sulpicea, u to vrijeme tvrave vrlo sumnjivih pravovjerja. Ne
zna se tono kada se upoznao s Charlesom Radclyffom, no dvade
setih godina osamnaestog stoljea bio je tijesno vezan s jakobitima,
a neko vrijeme je bio i uitelj Lijepog Princa Charlieja.
Pored svojih jakobitskih veza Ramsay se vratio u Englesku 1729.,
gdje je usprkos nedovoljnom obrazovanju, odmah bio primljen u
Kraljevsko drutvo, a postao je i lanom neto opskurnije ustanove
koja se zvala Klub gospode iz Spaldinga. U tom klubu su takoer bili
lanovi Desagulier, Alexander Pope i, do svoje smrti 1727., Isaac
Newton.
Oko 1730. godine Ramsay se vratio u Francusku i poeo puno
raditi za slobodno zidarstvo. Primijeeno je daje sudjelovao na sastan
cima loa s brojnim uvenim osobama, meu kojima je bio i Desaguliers. Uivao je posebno pokroviteljstvo obitelji Tour d'Auvergne,
vikonta od Turennea i vojvoda od Bouillona - koji su sedamdeset i
pet godina prije bili vezani s Friedrichom Palatinskim. U Ramsayovo
vrijeme vojvoda od Bouillona je bio i roak Lijepog Princa Charlie
ja, i jedna od vodeih osoba meu slobodnim zidarima. Darovao je
Ramsayu jedno imanje i imenovao ga odgajateljem svoga sina.
Ramsay je 1737. godine objavio svoje uveno djelo "Oration",
raspravu u kojoj je iscrpno iznio povijest slobodnoga zidarstva, i
koja je poslije postala polaznim spisom " z a n a t a " . Na temelju ovog
djela Ramsay je postao najistaknutiji zagovornik slobodnoga zidar
stva svoga doba. Nas je istraivanje uvjerilo da je istinski glas iza
Ramsaya pripadao Charlesu Radclyffu, predsjedatelju loe u kojoj
je Ramsay iznio svoju raspravu, i koji se poslije ponovo pojavio

1743. kao glavni organizator Ramsayeva pokopa. Ako je Radclyff

radio u sjeni Ramsaya, ini se da je upravo Ramsay predstavljao kariku
izmeu Radclyffa i Newtona.
Usprkos ranoj Radclyffovoj smrti 1746. godine sjeme koje je rasuo po Europi poelo je raati plodovima. Ranih pedesetih godina
osamnaestog stoljea pojavio se novi poklisar slobodnoga zidarstva,
Nijemac Karl Gottlieb von Hund. On je tvrdio da je bio iniciran
1742., godinu dana prije Ramsayeve smrti, a etiri prije Radclyffove.
Tvrdio je takoer da je prigodom iniciranja bio uveden u novi sustav
slobodnoga zidarstva kojeg su mu povjerili "neznani starjeine", a
koji su bili vezani s jakobitskim ciljevima. Hund je isprva vjerovao
da je ovjek koji je predsjedao njegovoj inicijaciji bio Lijepi Princ
Charlie, no iako se poslije uspostavilo da to nije bilo tono, Hund je
ostao uvjeren da je ta nepoznata osoba bila u bliskoj vezi s "Mladim
pretendentom". Nama se ini razumnim pretpostaviti da je to mogao
biti Charles Radclyff.
Sustav slobodnog zidarstva u koji je Hund bio uveden je neto
proiren "kotski obred" - poslije je bio poznat kao "stroga pokor
nost". Taj naziv je izveden iz zavjeta koji je iziskivao nepokolebljiv,
slijep posluh tajanstvenim "neznanim starjeinama". Osnovna dogma
"stroge pokornosti" bila je neposredna veza s vitezovima templarima
od kojih su neki, dakle, preivjeli istragu od 1307. do 1314. godine
i nastavili svoj rad u kotskoj.
Ova nam je tvrdnja bila poznata, a naa istraivanja su kazivala
da je donekle moemo prihvatiti kao istinitu. Skupina templara se
borila na strani Roberta Brucea u bitci kod Bannockburna. Kako se
papinska bula kojom je raspustio templare nikada nije pojavila u
kotskoj, Red tamo nikada slubeno nije bio rasputen, a mi smo u
kotskoj pronali neto nalik templarskom groblju u Argyllshireu.
Najstarije nadgrobno kamenje na tom groblju potjee iz trinaestog,
a ono novije iz sedamnaestog stoljea. Starije kamenje je na jedin
stven nain obraeno, a urezani simboli jednaki su onima to su na
eni u templarskim zapovjednitvima u Engleskoj i Francuskoj, dok
su na novijem kamenju ti simboli pomijeani sa strogo slobodnozidarskim motivima, to svjedoi o nekoj vrsti zdruivanja. Iz toga smo
zakljuili da nije nemogue da je Red zaista opstao u divljem bespuu

srednjovjekovnog Argylla, odravajui se na ivotu potajno, vraajui

se svjetovnim aktivnostima, a u udruzi sa slobodnozidarskim gildama i vladajuim klanovima.
Stoga, podrijetlo na koje je, po Hundu, polagala pravo "stroga
pokornost", nije izgledalo nevjerojatno. Na vlastitu alost, a poslije
i sramotu, on nije uspio dalje razraditi svoj novi sustav slobodnoga
zidarstva, a na kraju su ga suvremenici odbacili kao varalicu i optu
ili da je izmislio priu o vlastitoj inicijaciji, susretu s "neznanim
starjeinama" i ovlastima da iri "strogu pokornost". Na te napade
Hund je odgovarao da su ga njegovi "neznani starjeine" neobjanjivo
napustili, obeavi da e mu se ponovo javiti s daljim uputama, ali
to nikada nisu uinili. On je na svojoj prii ustrajao sve do kraja
ivota, tvrdei da su ga njegovi pokrovitelji napustili i da su doista
postojali.
to smo due promiljali Hundove iskaze, zvuali su nam sve
uvjerljivije, pa nam se uinilo da je on bio bespomona rtva koja nije
bila namjerno izdana, nego su tome pridonijele okolnosti izvan iije
moi. U vrijeme kad je Hund prema vlastitom iskazu bio iniciran
1742., jakobiti su jo uvijek bili mona politika snaga u Europi.
Radclyff je 1746. bio mrtav, kao i mnogi njegovi prijatelji, dok su
oni preostali bili ili po zatvorima ili u progonstvu, neki ak i u Sje
vernoj Americi. Ako Hundovi "neznani starjeine" nisu uspjeli po
novo s njime uspostaviti vezu, ini se da taj propust nisu uinili na
mjerno. injenica da je Hund naputen neposredno nakon propasti
jakobita na neki nain potvruje njegovu priu.
Jo jedan djeli dokaza govori u prilog ne samo Hundovim tvrdnja
ma, nego i u prilog "Prioratskih spisa", a taj dokaz je popis velikih
majstora vitezova templara kojega je Hund navodno dobio od svojih
"neznanih starjeina". Po vlastitim istraivanjima zakljuili smo
da je popis velikih majstora templara u Dossiers secrets bio toan, i
to u mjeri koja navodi na pomisao da je popis rezultat "nedostupnih
podataka". Osim to je na jednom mjestu jedno ime bilo drukije
napisano, popis koji je Hund iznio potpuno se slagao s onim iz Dos
siers secrets. Dakle, Hund je doao do popisa velikih majstora tem
plara koji je bio toniji od bilo kojeg drugog u to vrijeme, a moramo
napomenuti da su tada jo mnogi spisi na koje smo se mi poslije

oslanjali bili izdvojeni i nedostupni u Vatikanu. To na neki nain

potvruje da Hundova pria o "neznanim starjeinama" nije bila
izmiljena, a pokazuje i da su te "starjeine" bile dobro obavijetene
o radu templara i da su morali imati pristup "povlatenim izvorima".
Ipak, usprkos optubama, Hund nije ostao bez prijatelja. Nakon
propasti jakobita naao je bliskog zatitinika u osobi svetog rimskog
cara, koji je u to vrijeme bio Franjo, vojvoda od Lorraine. On je, oenivi se Marijom Terezijom Austrijskom 1735. godine povezao kue
Habsburga i Lorraine i osnovao dinastiju Habsburg-Lorraine, a sudei
po "Prioratskim spisima" upravo je Franjin brat, Charles de Lorraine
naslijedio Radclyffa kao veliki majstor Siona.
Franjo je bio prvi europski princ koji je postao slobodni zidar i
koji je svoje slobodnozidarske veze uinio javnima. On je bio iniciran
1731. godine u Haagu, koji je postao tvravom ezoterijskih djelatno
sti jo u vrijeme kada su se tamo smjestili rosenkreuzerski krugovi
tijekom tridesetogodinjeg rata. ovjek koji je vodio Franjinu inici
jaciju bio je Jean Desaguliers, bliski suradnik Newtona, Ramsaya i
Radclyffa, a ubrzo nakon inicijacije, Franjo je due vrijeme proveo
u Engleskoj. Tamo je postao lanom one ustanove bezazlenog imena,
Kluba gospode iz Spaldinga.
Tijekom godina koje su uslijedile Franjo Lotarinki je postao vje
rojatno najzasluniji od svih europskih velikaa za irenje slobodnoga
zidarstva. Njegov dvor u Beu postao je na neki nain europska slobodnozidarska prijestolnica, kao i sredite irokog spektra raznih
ezoterijskih zanimanja. Franjo se bavio alkemijom, a u Hofburgu,
carskoj palai, bio je smjeten alkemijski laboratorij. Poslije smrti
posljednjeg Medicija postao je vojvodom Toskane i suprotstavljao
se Inkviziciji kad je progonila, slobodne zidare. Charles Radclyff,
koji je izvan Engleske u Europi osnovao prvu slobodnozidarsku lou,
u Franji je naao ilavog nasljednika.

Charles Nodier i njegov krug

Ako ga usporedimo s vanim kulturnim i politikim osobama koje
su mu prethodile, pa ak i s ovjekom kao to je bio Charles Rad
clyff, ini se nevjerojatnim da je za sljedeeg velikog majstora bio
izabran Charles Nodier. Poznavali smo ga kao neku knjievnu iznim-

ku, kao osrednjeg knjievnika, rjeitog esejistu, drugorazrednog

romanopisca i autora kratkih pria u tradiciji E. T. A. Hofmanna i
poslije, Edgara Allana Poea. Ipak, u svoje vrijeme Nodiera su smatrali
istaknutom osobom u podruju kulture i njegov je utjecaj bio golem,
a pokazalo se da je s naom istragom bio povezan na vie naina to
nas je zaudilo.
Nodier je oko 1824. godine ve bio poznat knjievnik. Te je go
dine promaknut na mjesto glavnoga knjiniara Arsenalske knjinice,
u kojoj se nalazila najvea francuska zbirka srednjovjekovnih i osobito
okultnih rukopisa. Navodno je Arsenal, meu ostalim dragocjeno
stima posjedovao i alkemijska djela Nicolasa Flamela, srednjovje
kovnog alkemiara koji je bio jedan od prvih velikih majstora. Arsenal
je takoer posjedovao i osobnu knjinicu kardinala Richelieua, bogatu
zbirku djela o magijskoj, kabalistikoj i hermetikoj misli. Kada je
izbila francuska revolucija, samostani irom zemlje su poharani, a sve
knjige i rukopisi poslani na uvanje u Pariz. Nakon toga je Napoleon
1810. godine u elji da stvori konanu svjetsku knjinicu zaplijenio
gotovo cijelu vatikansku knjinicu i prenio je u Pariz. Bilo je tamo
vie od tri tisue sanduka spisa, a neki su - naprimjer, spisi koji su se
odnosili na templare - bili osobito traeni. Iako je neto od ovih mate
rijala poslije vraeno u Rim, veliki je dio ostao u Francuskoj, a upravo
je ta vrsta gradiva - okultne knjige i rukopisi, radovi, opljakani po
samostanima i arhivima Vatikana - prolazila kroz ruke Nodiera i njego
vih suradnika. Oni su je paljivo razvrstavali, popisivali i istraivali.
Meu Nodierovim suradnicima na ovom poslu bili su Eliphas Levi
i Jean Baptiste Pitois, koji je objavljivao pod pseudonimom Paul
Christian. Radovi ove dvojice su sljedeih godina potaknuli veliku
obnovu zanimanja za ezoteriju. Upravo njih trojica bili su ishodite
onoga to je poslije nazvano francuskom "okultnom obnovom" de
vetnaestog stoljea. Pitoisovo djelo Povijest i primjena magije po
stalo je biblijom onih koji su prouavali tajna umijea u devetnaestom
stoljeu. To djelo, koje je nedavno ponovo izdano na engleskom
jeziku - s izvornom posvetom Nodieru - sada je traeno meu su
vremenim istraivaima okultnog.
Nodier je tijekom svog slubovanja u Arsenalu nastavio puno
pisati i objavljivati. Meu najznaajnije od njegovih kasnijih rado-

va spada raskono ukraeno djelo u vie svezaka velike antikvarne

vrijednosti, koje se bavi vanim mjestima u drevnoj Francuskoj. U
ovom monumentalnom pregledu Nodier veliki prostor posveuje
razdoblju Merovinga, to je vrlo uoljivo s obzirom da u to vrijeme
nitko nije pokazivao ni najmanje zanimanje za Merovinge. U djelu
se nalaze i dui dijelovi o templarima, a i posebni tekst o Gisorsu u
koji je ukljueno i posebno izvjee o tajanstvenoj "sjei brijesta"
1188., koja je, prema "Prioratskim spisima", oznaila razdvajanje
Vitezova templara i Sionskog priorata.
Uz sve to, Nodier je bio mnogo vie od knjiniara i pisca. Bio
je vrlo drutven i egocentrian, u stalnoj tenji da bude u sreditu
pozornosti i nije oklijevao preuveliavati vlastiti znaaj. U vlastitim
odajama u Arsenalskoj knjinici osnovao je salon koji ga je uinio
jednim od najuglednijih i najutjecajnijih "esteta" svoga doba. Do
svoje smrti 1845. godine postao je mentorom cijele jedne generacije,
od kojih su mnogi svojim kasnijim dostignuima potpuno zasjenili
njegova. Nodierov glavni uenik i najblii prijatelj bio je mladi
Victor Hugo, kojega "Prioratski spisi" navode kao sljedeeg velikog
majstora. U toj je grupi bio i Francois-Rene de Chateaubriand - koji
je iao na hodoae do Poussinova groba u Rimu i tamo dao podii
spomenik s reprodukcijom "Arkadijskih pastira" - zatim Balzac,
Delacroix, Dumas otac, Lamartine, Musset, Theophile Gautier, Gerard
de Nerval i Alfred de Vigny. Kao i pjesnici i slikari renesanse, ovi
ljudi su se esto napajali ezoterijom i osobito hermetikom tradicijom.
Oni su takoer u svoja djela uklopili mnotvo motiva, tema, naznaka
misterija koji je za nas poeo sa Sauniereom i Rennes-le-Chateauom.
Godine 1832. objavljena je knjiga Putovanje u Renne-les-Bains, u
kojoj se opirno govori o legendarnom blagu povezanom s Blachefortom i Rennes-les-Chateauom. Autor ove gotovo nepoznate knjige,
Auguste de Labouisse-Rochefort, napisao je jo jedno djelo, Lju
bavnici - Za Eleonore, a na naslovnoj strani bez dodatnog objanjenja
pojavljuje se geslo "Et in Arcadia ego".
Nodierove knjievne i ezoterijske djelatnosti sasvim oito su pri
padale naem istraivanju, no postojala je jo jedna strana njegova
ivotnog puta koja je za nae istraivanje bila jo korisnija. Nodier
je jo od djetinjstva pripadao tajnim drutvima. Poznato je da je jo
1790. godine, dakle kao desetogodinjak, bio ukljuen u skupinu

pod nazivom Philadelphes. Oko 1793. stvorio je i drugu skupinu,

koja je moda bila jedan od unutarnjih krugova prve, a njezin lan
bio je i kasniji urotnik protiv Napoleona. Povelja datirana u 1797.
potvruje osnivanje jo jedne skupine - takoer nazvane Philadelphians - iste godine. U knjinici grada Besancona nalazi se tajnoviti
esej pod naslovom Le Berger Arcadien ou Premiere Accents d'une
Flute Champetre (Arkadijski pastir ili prvi zvuci jedne poljske svi
rale), koji je napisao i u toj skupini itao jedan od Nodierovih naj
bliih prijatelja.
U Parizu je 1802. Nodier pisao o svojoj bliskoj vezi s tajnim
drutvom koje je opisao kao "biblijsko i pitagorejsko", a godine
1812. anonimno je objavio jedno od svojih najudnijih i najutjecaj
nijih djela pod nazivom Povijest tajnih drutava u vojsci pod Napoleonom. U toj je knjizi Nodier namjerno vrlo neodreen i nigdje
konano ne razjanjava je li ono to pie ista izmiljotina ili pak
prava istina, iako daje do znanja da je knjiga neka vrsta alegorije
stvarnih povijesnih injenica. Ipak, knjiga razvija razumljivu filo
zofiju tajnih drutava, a u zasluge im ubraja i niz povijesnih ostva
renja ukljuujui i svrgavanje Napoleona. Nodier navodi da postoji
veliki broj tajnih drutava, ali i dodaje kako postoji i jedno koje ima
prvenstvo i koje zapravo upravlja svim ostalima. Nodier navodi da
se to tajno drutvo naziva Philadelphians, iako istodobno govori o pri
sezi koja ga vezuje za Philadelphianse i koja mu zabranjuje da razgla
si njihovo drutveno ime. Sion se pak navijeta u jednom govoru
kojega Nodier navodi, a odrao ga je, ini se, jednom skupu Philadelphiansa jedan od urotnika protiv Napoleona. ovjek o kojemu je rije
govori o svom novoroenom sinu:
On je previe mlad da bi vam se obvezao Hanibalovom prisegom,
ali zapamtite da sam mu ja nadjenuo ime Eliacin i da mu povje
ravam na uvanje Hram i oltar ako me zadesi smrt prije nego sto
vidim da pada sa svojega prijestolja posljednji od ugnjetaa
Jeruzalema.
Nodierova je knjiga dola u javnost u vrijeme kada je strah od tajnih
drutava poprimio doslovno bolesne razmjere. Takva su drutva esto

okrivljavana za raspirivanje francuske revolucije, a prilike u postnapoleonskoj Europi bile su u mnogo emu nalik onima u Sjedinjenim
Dravama za vrijeme senatora McCarthyja i tjekom pedesetih godi
na dvadesetog stoljea. Ljudi su vidjeli, ili mislili da vide na svakom
koraku neku urotu, a lov na vjetice je cvjetao. Svaki javni nemir,
svaki manji ispad ili nemio dogaaj pripisivao se "subverzivnoj dje
latnosti", vrhunski ustrojenim podzemnim organizacijama koje
podmuklo rade iz sjene, unitavajui tkivo uspostavljenih institucija i
radei sve vrste podlih sabotaa. Ovakvo stanje duha dovelo je do
krajnje represije, a represija esto usmjerena na prijetnju koja nije
ni postojala, dovela je do toga da su nastali pravi protivnici, prave
skupine urotnika iz podzemlja koje su stvorene u skladu s pravilima
koja su se izmiljala. Tako su izmiljena tajna drutva proizvela
maniju proganjanja u gornjim slojevima vlasti, a istodobno je ta
manija proganjanja esto postigla vie nego to bi neko tajno drutvo
moglo samo postii. Tako je mit o tajnim drutvima odigrao vanu
ulogu u povijesti devetnaestog stoljea, a meu glavnim inicijatorima
toga mita bio je Charles Nodier.

Debussy i ruin kri

Trendovi koje je potaknuo Nodier - opinjenost tajnim drutvima i
obnova zanimanja za ezoteriju - irili su se tijekom devetnaestog
stoljea i stjecali brojne sljedbenike. Kraj stoljea bio je vrhunac
tog trenda, kad je u Parizu, kako se navodi, veliki majstor Siona bio
Claude Debussy, i kada je 1891. Berenger Sauniere otkrio tajanstve
ne spise u Rennes-le-Chateau.
Debussy je vjerojatno upoznao Victora Hugoa preko simbolistikog pjesnika Paula Verlaina, i poslije uglazbio neka njegova djela.
Postao je lanom simbolistikih krugova koji su sve do posljednjeg
desetljea devetnaestog stoljea vladali parikim kulturnim ivo
tom. Ti su krugovi ponekad bili sjajni, ponekad neobini, a ponekad
ijedno i drugo. U tim krugovima bili su mladi duhovnik Emile Hoffet i Emma Calve, preko kojih je Debussy upoznao Saunierea, a bio
je tu i zagonetan vra francuskog simbolizma Stephane Mallarme ije je remekdjelo, L'Apres-Midi d'un Faune, Debussy takoer
uglazbio. U tim je krugovima bio prisutan i simbolistiki dramski pisac

Maurice Maeterlinck, iju je merovinku dramu, Pelleas et Melisande Debussy pretvorio u svjetski poznatu operu. Bio je tamo i uveni
grof Philippe Auguste Villiers de l'Isle-Adama, ija je "rosenkreuzerska" drama Axel postala biblijom cijeloga simbolistikog pokreta.
Debussy je poeo pisati libreto po Villiersovoj okultnoj drami, namje
ravajui napraviti operu, no zbog svoje smrti 1918. nikada je nije
dovrio. Debussy se takoer druio i sa slavnim ljudima koji su dola
zili na uveni Mallarmeov veernji soire utorkom, meu kojima su bili
Oscar Wilde, W.B.Yeats, Stefan George, Paul Valery, mladi Andre
Gide i Marcel Proust.
Debussyjev i Mallarmeov krug zanimao se za ezoteriju, no isto
dobno su neki od njih bili prisutni u krugovima koji su se znatno
vie zanimali za ezoteriju. Tako se Debussy druio s veoma istaknu
tim lanovima takozvanog francuskog "okultnog preporoda". la
novi tog preporoda bili su markiz Stanislas de Guaita, prisni pri
jatelj Emme Calve i osniva takozvanog kabalistikog reda Ruina
kria, i Jules Bois, poznati sotonist, takoer prijatelj Emme Calve i
Mac Gregora Mathersa, koji je osnovao najuvenije britansko okultno
drutvo toga vremena, Red Zlatne zore.
Debussy je poznavao i okultistu doktora Gerarda Encaussea, koji
je bolje poznat pod imenom P a p u s , pod kojim je objavio djelo o
tarotu koje se do danas smatra nenadmanim. Papus nije bio samo
lan mnogih ezoterinih drutava, nego i povjerenik ruskog cara i ca
rice, Nikolaja i Aleksandre, a meu njegovim najbliim suradnicima
bio je i ovjek ije se ime ve prije pojavilo u naem istraivanju,
Jules Doinel. On je 1890. godine postao knjiniar u Carcassoneu i
osnovao neokatarsku crkvu u Languedocu, gdje su on i Papus bili bi
skupi. Doinel se proglasio gnostikim biskupom pokrajina Mirepoix,
koja je obuhvaala i upu Montsegur i Aleta, koja je obuhvaala i
upu Rennes-leChateau.
Doinelovu je crkvu navodno posvetio neki istonjaki biskup u
Parizu i to u domu Lady Caithness, supruge grofa Caithnessa, lorda
Jamesa Sinclaira. Gledajui iz dananje perspektive ta je crkva bila
samo jedna iz niza bezopasnih sljedbi ili kultova fin-de-siecle-a, no
u ono je vrijeme izazvala prilinu pometnju u vladajuim krugovima.
Za Svetu stolicu u Vatikanu bilo je pripremljeno posebno izvjee o
"oivljavanju katarskih sklonosti", a papa je izrekao otvorenu osudu

Doinelove ustanove koju je odluno napao kao obnovu "stare albigenske hereze".
Usprkos vatikanskoj osudi Doinel je sredinom devedesetih godina
devetnaestoga stoljea poeo raditi u Sauniereovu kraju, u vrijeme
kada se upnik Rennes-le-Chateaua poeo razmetati svojim bogat
stvom. Mogue je da su se ova dva ovjeka upoznala ili preko
Debussyja ili preko Emme Calve ili moda preko opata Henrija Boudeta - sveenika Rennes-les-Bainsa, koji je bio ponajbolji Sauniereov
prijatelj i Doinelov suradnik u Drutvu umjetnosti i znanosti u Carcassonneu.
Jedan od Debussyju najbliih okultista bio je Josephin Peladan,
Papusov prijatelj i takoer prijatelj Emme Calve. Peladan je 1889.
otiao u Svetu Zemlju, a kad se vratio tvrdio je da je otkrio Isusov
grob, koji se ne nalazi na tradicionalnom mjestu kako svi misle, nego
ispod Omarove damije, koja je nekada bila dio templarskog posjeda.
Jedan od ljudi koji je iznimno cijenio Peladana rekao je da je to
otkrie bilo "toliko zapanjujue da bi u bilo koje drugo doba kato
liki svijet bio iz temelja uzdrman." Ni Peladan ni njegovi surad
nici nisu pruili nekakav dokaz po kojemu je neopozivo mogue
ustvrditi i dokazati da je to stvarno bio Isusov grob, niti zato bi na
laenje toga groba moralo uzdrmati katoliki svijet, osim ako oko
toga groba nije bilo jo neto vrlo znaajno, proturjeno ili moda
bombastino. U svakom sluaju Peladan nije dalje radio na svojemu
otkriu.
Godine 1890. Peladan je osnovao novi red - Red katolikog
Ruina kria, Hrama i Grala. Taj je red, za razliku od ostalih rosenkreuzerskih ustanova toga doba, nekako izmaknuo papinoj osudi, a
u meuvremenu se Peladan posvetio umjetnosti. Umjetnik bi, kako
je rekao, morao biti "vitez u oklopu, predan simbolikom traganju
za svetim Gralom". elei pokazati predanost ovom naelu, Pela
dan je svom snagom zapoeo estetski kriarski pohod, to je dovelo
do niza vrlo poznatih godinjih izlobi koje su bile poznate pod
nazivom "Salon de la Rose + Croix". Cilj tih izlobi bio je "unititi
realizam, preobraziti latinski ukus i stvoriti kolu idealistike umje
tnosti". Neke su teme i izloci shodno cilju bili bespotedno odbaeni
kao bezvrijedni - "bez obzira jesu li dobro ili ak savreno izvedeni".
Na popisu odbaenih tema izloaka nali su se povijesno slikarstvo,

domoljubno i vojno slikarstvo, predstavljanje suvremenog ivota,

portreti, seoski prizori i "svi pejzai osim onih koji su raeni u stilu
Poussina".
Peladan se nije ograniio samo na slikarstvo, nego je pokuao
svoju estetiku primijeniti i na glazbu i kazalite. Osnovao je vlastitu
kazalinu druinu koja je izvodila posebno napisana djela o temama
kao to su Orfej, Argonauti i potraga za Zlatnim runom, "Misterij
Ruina kria" i "Misterij Grala", a njihove je priredbe podravao i
pomagao i Claude Debussy.
Suradnik Peladana i Debussyja bio je i Maurice Barres, koji je
kao mladi pripadao krugu "Ruina kria" zajedno s Victorom Hugoom. Godine 1912. Barres je objavio svoj poznati roman, La
Colline inspiree (Brijeg nadahnua), koji neki moderniji autori
tumae kao blago prikrivenu alegoriju o Berengeru Sauniereu i
Rennes-le-Chateau. Neke su slinosti tu vrlo upadljive, no Barres nije
smjestio svoju priu u Rennes-le-Chateau niti bilo gdje u Languedocu, nego je "Brijeg nadahnua" planina na ijem se vrhu nalazi
jedno selo u pokrajini Lorraine koje je bilo stari hodoasniki centar
Siona.

Jean Cocteau
Mogunost da je Jean Cocteau bio izabran za velikoga majstora ne
kog utjecajnog tajnog drutva udila nas je vie od sluajeva sa
Charlesom Radclyffom ili Charlesom Nodierom. Kod njih smo nali
neke vrlo zanimljive veze, no vrlo smo ih malo otkrili u Cocteaua.
On je odrastao u sredini bliskoj "koridorima moi" - njegova
obitelj bila je politiki istaknuta, a njegov ujak uvaen diplomat.
Cocteau je, meutim, moda prividno napustio taj svijet, otiao od
kue s petnaest godina i zaronio u otrcano podzemlje Marseillesa.
Do 1908. godine potvrdio se u boemskim umjetnikim krugovima,
a ranih dvadesetih druio se sa Proustom, Gideom i Mauriceom
Barresom, a bio je i blizak prijatelj praunuka Victora Hugoa, Jeana,
s kojim je poeo putovati u razne duhovne i okultne svjetove. Vrlo
brzo se udomaio u ezoteriji, a hermetika misao oblikovala je i njego
va djela i stvorila neku vrstu vlastite estetike. S Debussyjem se poeo
sretati oko 1912. i neizravno ga je spominjao u svojim dnevnicima.

Godine 1926. oblikovao je scenografiju za izvedbu opere Pelleas et

Melisande, a jedan suvremenik rekao je da "nije mogao odoljeti da
se njegovo ime vee s Claudeom Debussyjem za sva vremena".
Cocteauov privatni ivot, u kojemu je bilo i narkomanije i homo
seksualnih afera, bio je vrlo ozloglaen, to je o njemu stvorilo sliku
nemirna, lakomislena i neodgovorna ovjeka. Ipak, on je uvijek i do
kraja bio svjestan slike koju je o sebi stvorio u javnosti i nije sebi
doputao da mu to bude preprekom pristupu utjecajnim i monim
ljudima. Sam je priznao daje bio eljan javnih priznanja, poasti i
potovanja, a elio je i da ga prime u Francusku akademiju, pa je
sebi postavio u zadatak da se prilagodi koliko bude potrebno da osi
gura poloaj kojemu je teio. Nikada se nije pretjerano udaljio od
ljudi kao to su bili Jacques Maritain i Andre Malraux, za vrijeme
rata javno je osudio vladu iz Vichyja iako se nije zanimao za politiku,
a ini se da je potajno bio u vezi i s Pokretom otpora. Godine 1949.
postao je vitez Legije asti, a 1958. de Gaulleov brat ga je pozvao
da odri javni govor o Francuskoj. Ta vrsta uloge obino se ne pove
zuje s Cocteauom, no ini se da ju je esto igrao i pritom uivao.
Veim dijelom ivota Cocteau je bio povezan, nekad intimno,
nekad povrno, s rojalistikim katolikim krugovima, gdje je esto
razgovarao s pripadnicima starog plemstva, meu kojima su bili
neki Proustovi prijatelji i pokrovitelji. Istodobno je njegova katolika
opredijeljenost bila vrlo sumnjiva i ini se da je to bilo vie estetska
nego vjerska opredijeljenost. Poslije se tijekom ivota u velikoj mjeri
posvetio obnovi crkvenih zgrada u emu kao da je na neki udan na
in oponaao Berengera Saunierea, ali je i tada njegova pobonost
bila sumnjiva: "Smatraju me religioznim slikarom jer sam ukrasio
jednu kapelu. Uvijek e postojati ista luda potreba da se ljude negdje
svrsta".
Cocteau je, kao i Sauniere, u svoju redekoraciju unio neka udna
znaenja i pojedinosti. Neto se od toga moe vidjeti u crkvi Nae
Gospe francuske, odmah iza ugla Leicester Squarea u Londonu. Crkva
je nastala 1865. godine, a mogue je da su s njezinom posvetom bili
povezani neki slobodnozidarski krugovi. Godine 1940., za vrijeme
najeih njemakih napada, bila je ozbiljno oteena, ali je ostala
najomiljeniji hram znatnog broja pripadnika francuskih snaga. Poslije
rata je obnovljena, a iznova su je oslikali umjetnici iz cijele Francu-

ske, meu kojima je bio i Cocteau. On je 1960., tri godine prije smrti,
naslikao mural koji prikazuje Raspee, koje je sasvim jedinstveno.
Prizor sadri crno sunce, zlokobni, nepoznati lik zelene boje koe u
donjem desnom kutu, rimski vojnik dri tit na kojemu je grb s ugra
viranom pticom koja je toliko stilizirana da podsjea na egipatski lik
Horusa, a meu enama koje plau i vojnicima koji kockaju, nalaze se
dva suvremena lika koji znatno odudaraju. Jedan od njih je sam
Cocteau, predstavljen autoportretom, leima upadljivo okrenut kriu.
Ono to najvie udi jest injenica da mural prikazuje samo donji
dio kria, tako da razapetoj osobi na kriu vidimo koljena, ali ne i
lice, pa ne moemo odrediti njezin identitet. Odmah ispod stopala
nepoznate rtve za kri je privrena golema rua. Oblikovanje ove
slike nedvosmisleno je rosenkreuzersko, a sam motiv je sasvim jedin
stven za katoliku crkvu.

Dva Ivana XXIII.

Dossiers secrets, u kojima se pojavio popis navodnih velikih maj
stora Siona, nastali su 1963. Cocteau je umro tek 1963., pa stoga nije
bilo nikakve naznake tko ga je mogao naslijediti na tom poloaju,
niti tko bi danas mogao upravljati Sionskim prioratom. Ipak, sam
Cocteau je potaknuo jo jedno, vrlo zanimljivo pitanje.
Sve do "sjee brijesta" 1188. godine, kako se tvrdi u "Prioratskim
spisima", Sion i red Hrama imali su istog velikog majstora. Poslije
1188. Sion je birao svojega velikoga majstora, a prvi je na toj du
nosti bio Jean de Gisors. "Prioratski spisi" kazuju da je svaki veliki
majstor pri preuzimanja poloaja preuzimao ime Jean (Ivan) ili, kako
su bile etiri ene, Jeanne (Ivana). Prema tome veliki majstori Siona
sastavili su neprekidan niz Ivana od 1188. do danas. Taj je niz oito
trebao sugerirati ezoterian, hermetian slijed papinstva to se oslanja
na Ivana, za razliku od onog javnog to se zasniva na Petru.
Osnovno je pitanje, dakako, na kojeg se Ivana misli. ini se da u
obzir dolaze trojica, Ivan Krstitelj, Ivan Evanelist - "omiljeni
uenik" iz etvrtog evanelja i Ivan Bogoslov, pisac Knjige otkri
venja, jer je Jean de Gisors 1188. s jasnim razlogom uzeo titulu Jean
II. Tko je, dakle, Ivan I?
Bez obzira kakav bio odgovor na ovo pitanje, Jean Cocteau se
javlja na popisu velikih majstora Siona kao Ivan XXIII. Godine 1958.,

kada se Cocteau, kako se smatra, jo uvijek nalazio na poloaju veli

kog majstora, umro je papa Pio XII., a kardinali su za novog pontifa
izabrali venecijanskog kardinala Angela Roncallija. Svaki novoiza
brani papa odabire vlastito ime, no kardinal Roncalli je izazvao
zaprepatenje kada je odabrao ime Ivan XXIII. Zaprepatenje je bilo
razumljivo, jer je ime "Ivan" bilo implicite odbaeno iz Crkve bu
dui ga je posljednji put upotrijebio anti-papa u petnaestom stoljeu.
tovie, Ivan XXIII. je bilo ime anti-pape koji je abdicirao 1415. i
koji je, to je takoer zanimljivo, prije toga bio biskup Aleta. Stoga
je, blago reeno, bilo vrlo neobino to je kardinal Roncalli uzeo
upravo to ime.
U Italiji je 1976. godine objavljena jedna zagonetna knjiica, a
ubrzo je prevedena na francuski jezik. Njezin naziv je bio Proroan
stva pape Ivana XXIII., a sadravala je odabir nejasnih prorokih
pjesama u prozi to ih je navodno napisao papa koji je umro trinaest
godina prije, 1963., iste godine kada i Cocteau. Ova "proroanstva"
su najveim dijelom nepropusna i opiru se svakom suvislom tuma
enju. Pitanje je jesu li proroanstva doista djelo Ivana XXIII, iako
se u predgovoru uz to tvrdi i da je Ivan XXIII bio tajnim lanom Ruina kria s kojime je stupio u prisne odnose dok je slubovao kao
papinski nuncij 1935. godine.
Nepotrebno je rei da ovakva tvrdnja zvui nevjerojatno. Ona se ne
moe dokazati, a mi nismo nali nikakav izvanjski dokaz koji bi je pot
krijepio. Ipak, upitali smo se zato se ovakva tvrdnja uope pojavila?
Je li moda ipak bila istinita? Je li u tome moglo biti barem zrnce
istine? Sionski priorat je, navodno, 1188. godine usvojio podnaslov
"Istina Ruina kria". Ako je papa Ivan pripadao organizaciji Ruina
kria i ako je ta organizacija bila Sionski priorat, ono to iz toga
proizlazi jest velika smutnja. Izmeu ostalog, to navodi na pomisao
da je kardinal Roncalli postajui papom odabrao ime svojega tajnoga
velikoga majstora kako bi, iz nekog simbolinog razloga Ivan XXIII.
istodobno predsjedao i Sionom i katolikom crkvom.
Istovremena vladavina Ivana XXIII. u svakom je sluaju nevje
rojatna podudarnost. ak ni "Prioratski spisi" nisu mogli stvoriti
popis koji bi stvorio takvu podudarnost, u kojoj bi se Ivan XXIII.
pojavio na pozornici u isto vrijeme i vladao kada se tako zvao ov
jek na tronu Svetoga Petra, jer je popis navodnih velikih majstora

napisan i pohranjen u Nacionalnu knjinicu Francuske 1956. godine

- tri godine prije nego to je Ivan XXIII postao papom.
Istie se jo jedna podudarnost. U dvanaestom je stoljeu irski
redovnik Malahija prikupio niz proroanstava to su bili nalik Nostradamusovima. U tim proroanstvima, za koja kazuju da ih vrlo cije
ne visoke osobe iz rimokatolikog svijeta, meu kojima je i sadanji
papa Ivan Pavao II, Malahija nabraja pape koji e biti na prijestolju
Svetoga Petra u sljedeim stoljeima. Svakoga papu on je opisao
nekom vrstom mota, a Ivanu XXIII. pripao je moto "Pastor et nauta",
koji preveden na francuski glasi "Pasteur et Nautonnier" - a na hrvat
skom "Pastir i mornar". Slubeni naslov navodnoga velikoga maj
stora Siona takoer je bio "Nautonnier".
Koji god bio razlog ove neobine podudarnosti, nema sumnje da
je papa Ivan XXIII. bio najodgovorniji za promjenu smjera Rimo
katolike crkve i njeno uvoenje, kako su to mnogi komentirali, u
dvadeseto stoljee. Velikim je dijelom to postignuto reformama Dru
gog vatikantskog koncila kojega je Ivan sazvao i otvorio. Ivan je ta
koer bio odgovoran i za neke druge promjene. U lipnju 1960. godine
on je takoer izdao jedno vrlo vano apostolsko pismo. Ta je po
slanica sasvim odreeno govorila o pitanju "dragocjene krvi Isusove"
pripisujui joj do tada neuveno znaenje. Poslanica je isticala pat
nje Isusa kao ljudskog bia i ukazivala da je otkupljenje ljudskoga
roda ostvareno prolijevanjem njegove krvi. Sadraj pisma pape Ivana
XXIII. pridao je ljudskim mukama Kristovim i prolijevanju njegove
krvi vee znaenje nego Uskrsu, pa ak i samu inu Razapinjanja.

7.

POGLAVLJE

Viestoljetna urota
ako spojiti u cjelinu sve dokaze koje smo do sada prikupili?
Veliki dio gradiva veoma je dojmljiv i ini se da svjedoi o nekoj
vrsti obrasca, o nekom dosljednom proraunu. Popis navodnih velikih
majstora Siona, koji je na poetku izgledao nevjerojatno, poslije je
pokazao intrigirajuu dosljednost. Veliki dio ljudi s popisa bio je u
uzajamnim vezama, krvnim ili prijateljskim, s obiteljima ija su se
rodoslovlja takoer pojavljivala u "Prioratskim spisima", a osobito
s kuom Lorraine. Veliki dio ljudi s popisa pripadao je raznim redo
vima ili tajnim drutvima, a doslovno su sve osobe s popisa, ak i
kada su bile katolici, pokazivale sklonost vjerskim uvjerenjima koja
su se razlikovala od pravovjerja. Svi su se bavili ezoterinom milju
i obiajima, a gotovo kod svih je postojala neka vrsta bliskosti izmeu
pretpostavljenog velikog majstora, njegova prethodnika i njegova
nasljednika.
Ipak, sve ove dosljednosti, koliko god bile upeatljive, ne moraju
nita nuno dokazivati. Nigdje ne postoji dokaz da je Sionski priorat,
ije je postojanje tijekom Srednjega vijeka neosporno, nastavio posto
jati i u sljedeim stoljeima. Jo je manje dokaza bilo u prilog tvrdnji
da su navedeni pojedinci doista zauzimali poloaj velikog majstora.
Jo uvijek nam se inilo nevjerojatno da su neki od njih to doista i
bili. Protiv nekih osoba s popisa govorile su godine u kojima su bili,
kad su bili izabrani za velikog majstora. Postoji mogunost da je
Edouard de Bar izabran za velikoga majstora u dobi od pet godina,
ili da je Rene d'Anjou izabran kada je imao osam godina, moda
zbog neke vrste naela nasljeivanja, ali se ne ini da je takvo naelo
postojalo u sluaju Roberta Fludda ili Charlesa Nodiera, koji su po
stali velikim majstorima s dvadeset i jednom godinom, ili u sluaju
Debussyja koji je postao velikim majstorom s dvadeset i tri godine.

Takvi pojedinci nisu mogli imati vremena "probijati se kroz vie

redove", kako se to moglo u slobodnom zidarstvu, jer oni ak nisu bili
ni osobito etablirani u vlastitom okruju. Ova nepravilnost naizgled
nema smisla, osim ako ne prihvatimo da je zvanje velikoga majstora
esto bilo posve simbolikog znaaja, obredni poloaj koji je zauzi
mao neki poasni voda, a koji moda ak nije ni bio svjestan mjesta
koje mu je pripadalo.
Ovakva promiljanja pokazala su se besplodnima, obzirom na
podatke koje smo tada posjedovali. Ponovo smo uronili u povijest i
potraili podatke o Sionskom prioratu na drugim mjestima, izvan
krugova koji su se irili oko pretpostavljenih velikih majstora s popisa.
Posebnu pozornost poklonili smo sudbinama ljudi iz kue Lorraine,
kao i iz nekih drugih obitelji koje se spominju u "Prioratskim spisi
ma". eljeli smo provjeriti tvrdnje koje su iznijete u tim spisima i
pronai nove dokaze o radu jednog tajnog drutva koje je, vie ili ma
nje, radilo iz sjene.
Ako je to bilo pravo tajno drutvo, pretpostavili smo da se Sionski
priorat nee javljati pod tim imenom. Ako je priorat nastavio raditi
kroz naredna stoljea, vjerojatno je to bilo pod raznim maskama,
paravanima i tuim fasadama, onako kao to je neko vrijeme nosio
ime Ormus, i poslije to ime odbacio. Vjerovali smo, takoer, da prio
rat nije vodio neku jasnu i osobitu politiku, niti izraavao politike
stavove, jer bi svako takvo dosljedno i zaokrueno stajalite, i u
sluaju da su ga mogli uobliiti, bilo vrlo sumnjivo. Kako smo znali
da se bavimo organizacijom koja je preivjela otprilike devetsto
godina, morali smo pretpostaviti da je prilino promjenjiva i prila
godljiva. Njen opstanak morao je biti vezan za takva svojstva, jer bi
bez njih postala prazni privid lien ikakve stvarne moi, poput la
nova neke poasne garde. Ukratko, Sionski priorat nije mogao ostati
krut i nepromjenjiv tijekom svojega postojanja, ve se, naprotiv,
morao povremeno mijenjati, i biti podloan promjeni i svojih redo
va i svojih djelatnosti. Morao je uskladiti sebe i svoje ciljeve s pro
mjenjivom lepezom svjetskih prilika, ba kao to su konjike ete
tijekom prologa stoljea morale zamijeniti konje tenkovima i oklop
nim vozilima. Svojom sposobnou prilagoavanja odreenom
dobu, koritenju i svladavanju tehnologija i mogunosti, Sion kao
da tvori paralelu svom, po svoj prilici, suparniku, javnosti dobro po-

znatoj Rimokatolikoj crkvi - ili, da navedemo jo gori primjer,

organizaciji koja je poznata pod nazivom mafija. Mi nismo na pripa
dnike Sionskog priorata gledali kao na iste nitkove, ali mafija je
pokazala kako tajno drutvo vjetim prilagoavanjem iz stoljea u
stoljee moe opstati, ali i kakvu vrstu moi moe posjedovati.

Sionski priorat u Francuskoj

"Prioratski spisi" kazuju da je Sion u razdoblju od 1306. do 1480.
godine posjedovao devet gospodarstava. Godine 1481. - kadaje umro
Rene d'Anjou - taj je broj navodno prerastao u dvadeset i sedam. Pre
ma tom popisu, najvanija gospodarstva bila su smjetena u gradovima
Bourges, Gisors, Jarnac, Mont-Saint-Michel, Montreval, Paris, Le Puy,
Solesmes i Stenay. Uz sve to, Dossiers secrets dodaju jo jednu zago
netku: "jedan svod pod nazivom Beth-Ania (Anina kua) smjeten
u Rennes-le-Chateau". Znaenje ovoga ulomka nije potpuno jasno, no
ini se da Rennes-le-Chateau ima neku posebnu vanost. A sasvim
sigurno Sauniere nije svoju kuu sluajno nazvao Villa Bethania.
Dossiers secrets kazuju da se zapovjednitvo u Gisorsu iz 1306.
nalazilo u ulici de Vienne. Navodno se s toga mjesta podzemnim pro
lazima moglo doi do mjesnoga groblja i podzemne crkvice Svete
Katarine koja se nalazila ispod tvrave. U esnaestom stoljeu je ta
crkvica, ili moda njoj pridruena kripta, postala skladitem za arhiv
Sionskoga priorata, koji je sadravao trideset krinja.
Poetkom 1944. godine, kada su Gisors okupirale njemake trupe,
posebna vojna misija odaslana je iz Berlina s naredbom da poduzme
niz iskapanja ispod tvrave. Saveznika invazija u Normandiji spri
jeila je taj pothvat, no nedugo nakon toga, jedan francuski radnik,
po imenu Roger Lhomoy, sam je zapoeo iskopavanje i 1946. oba
vijestio gradonaelnika Gisorsa da je pronaao podzemnu crkvicu u
kojoj se nalazilo devetnaest kamenih sarkofaga i trideset metalnih
krinja. Njegovo nastojanje da nastavi iskopavanje i javno obznani
svoje otkrie sprijeila su - mogli bismo pomisliti ne sluajno - neri
jeena administrativna pitanja, da bi tek 1962. godine Lhomoy uspio
nastaviti s traenim iskopavanjima. Projekt je voen pod paskom
Andre Malrauxa, tadanjeg francuskog ministra kulture i nije bio
dostupan javnom mnijenju. Tada nisu naene ni krinje ni sarkofazi,

Karta broj 6. --- Vojvodina Lorraine sredinom esnaestoga stoljea

a u tisku, te raznim knjigama i asopisima pisci su se sporili je li pod
zemna crkvica uope bila naena. Lhomoy je uporno tvrdio da je
ponovno naao put do crkvice, ali da je netko uklonio njezin sadraj.
Kakva god bila istina o ovom dogaaju, injenica je da se podzemna
crkvica Svete Katarine spominje u dva stara rukopisa iz 1696. i
1375. godine.
Na temelju tih izvora Lhomoyeva pria postaje moguom. Isto
vrijedi i za tvrdnju da je podzemna crkvica bila spremite Sionova
arhiva. Mi smo vlastitim istraivanjem pronali uvjerljive dokaze o
tome da je Sionski priorat postojao najmanje tri stoljea nakon
kriarskih vojni i rasputanja Vitezova templara. U razdoblju od po
etka etrnaestog do poetka sedamnaestog stoljea, u spisima koji
govore o Orleansu i tamonjem sjeditu Siona u Saint-Samsonu, na
nekim se mjestima spominje ovaj Red. Postoji zapis, da su poetkom
esnaestog stoljea lanovi Sionskog priorata iz Orleansa izazvali

nezadovoljstvo pape i francuskoga kralja, jer su se izrugivali njihovoj

"vlasti" i "odbijali ivjeti u zajednici". Krajem petnaestog stoljea
Red su optuili za brojne prijestupe - nepotivanje vlasti, sklonost
"individualnim", a ne "ope prihvaenim" vrijednostima, razuzdanost,
boravak izvan zidina Saint-Samsona, zanemarivanje slube Boje, i
nemar pri ponovnoj gradnji zidova kue, koja je bila ozbiljno oteena
1562. godine. Oko 1619. godine ini se da su vlasti izgubile strpljenje,
jer je te godine, kako kazuju spisi, Sionski priorat izbaen iz SaintSamson, a kua predana isusovcima.
Od 1619. godine gubi se svaki spomen o Sionskom prioratu, od
nosno, poslije se ne spominje pod tim imenom. Ipak, uspjeli smo
dokazati njegovo postojanje sve do sedamnaestoga stoljea, a samim
time pojavila su se brojna vana pitanja. Kao prvo, podaci koje smo
nali nisu ni na koji nain objasnili stvarne poslove Siona, ciljeve,
interese, ili neki mogui utjecaj. Sve to smo nali bilo je nevano.
Ti su podaci potvrivali samo to da je to bilo neobino bratstvo redov
nika ili vjeri odanih ljudi ije ponaanje, iako daleko od pravovjerja i
moda tajanstveno, nije bilo osobito znaajno. Nismo mogli uskla
diti predodbe nemarnih itelja Saint-Samsona s proslavljenim i
legendarnim Ruinim kriem, niti povezati drubu neposlunih redov
nika s ustanovom koja je u svoje redove ubrajala, kako se smatra,
neke od najsjajnijih imena zapadne povijesti i kulture. "Prioratski
spisi" kazuju da je Sion bio organizacija znatne moi i utjecaja, odgo
vorna za nastanak templara i preinake smjerova meunarodne po
litike. U izvorima na koje smo naili, nita nije ukazivalo na takvu
vrstu veliine.
Postoji mogunost da je Saint-Samson u Orleansu bilo samo jedno
izolirano, vrlo vjerojatno, beznaajno sjedite aktivnosti Siona, jer
je Saint-Samson izostavljen s popisa vanih gospodarstava Siona u
Dossiers secrets. Ako je Sion doista bio znaajna sila, Orleans je mo
da bio samo maleni dio u mnogo iroj mrei. Dokaze o tome morali
smo potraiti na drugim mjestima.

Vojvode Guise i Lorraine

Tijekom esnaestog stoljea kua Lorraine i njen mlai ogranak,
kua Guise, zajedniki su vrlo odluno pokuale svrgnuti francusku
dinastiju Valois, ugasiti je i prisvojiti francusko prijestolje. U neko-

Rodoslovlje 1. - Vojvode Guise i Lorraine

liko navrata to im je zamalo i uspjelo. U tom tridesetogodinjem na

stojanju svi su vladari, nasljednici i prinevi kue Valois bili zbrisa
ni, a loza dovedena do istrebljenja.
Tri su narataja obitelji Guise i Lorraine pokuavala osvojiti fran
cusko prijestolje. Najblii tome naumu bili su sredinom esnaestog
stoljea pod vodstvom Charlesa, kardinala od Lorraine i njegova brata
Francoisa, vojvode od Guisea. Charles i Francois bili su roaci obitelji
Gonzaga od Mantove i Charlesa od Montpensiera, visokog kraljev
skog inovnika od Bourbona, koji se spominje u Dossiers secrets kao
veliki majstor Siona do godine 1527. Francois je, tovie, oenio
Anne d'Este, vojvotkinju od Gisorsa, a ini se da ga je u spletkama
oko prijestolja tajno podraavao i pomagao Ferrante od Gonzage,
navodni veliki majstor Siona u razdoblju od 1527. do 1575. godine.
Francoisa i njegova brata, kardinala od Lorraine, kasniji su po
vjesniari igosali kao vatrene vjerske zanesenjake i fanatine kato
like, kao ljude koji su bili netrpeljivi, surovi i krvoedni. Ipak, neki
dokazi upuuju da su nezaslueno stekli ovakvu reputaciju, barem
to se tie odanosti katolikoj vjeri. Jer ini se oitim da su Francois
i njegov brat bili besramni i smjeli oportunisti koji su u ime svog
nauma podilazili podjednako i katolicima i protestantima. Godine
1562. je, kardinal od Lorraine na Saboru u Tridentu u raspravi poku
ao oslabiti sredinju vlast pape na nain da se mjesnim biskupima
prui neovisnost, ime bi se obnovila crkvena hijerarhija iz doba Merovinga.
Francois od Guise je oko 1563. zamalo postao kraljem kad ga je
stigao metak plaenog ubojice. Njegov brat, kardinal od Lorraine,
umro je dvanaest godina poslije, 1575., no krvna osveta nad francu
skom kraljevskom lozom nastavila se kada su novi vojvoda od Guisea
i novi kardinal od Lorraine poeli iznova napadati prijestolje. Njihov
je glavni saveznik u tom pothvatu bio Louis de Gonzaga, vojvoda
od Neversa, koji je, kako kazuju "Prioratski spisi", postao veliki maj
stor Siona devet godina prije toga. Urotniki stijeg bio je lorenski kri,
prijanji znamen Renea d'Anjoua.
Ta se borba nastavila. Krajem stoljea obitelj Valois konano je
bila istrijebljena, ali je i kua Guise tijekom te borbe iskrvarila do
kraja i nije imala nijednog dostupnog kandidata za prijestolje koje
ga bi mogla istaknuti.

Nije poznato jesu li postojali neko tajno drutvo ili tajni red kao
potpora kuama Guise i Lorraine. Njima je sigurno pomagala meu
narodna mrea izaslanika, veleposlanika, plaenih ubojica, provo
katora, uhoda i pijuna koji su vrlo lako mogli initi neku vrstu tajne
organizacije. Gerard de Sede tvrdi da je jedan od tih pijuna bio
Nostradamus, neki "Prioratski spisi" podupiru tu tvrdnju, a postoji
i cijeli niz dokaza koji upuuju da je Nostradamus doista bio pijun
u slubi Francoisa de Guisea i Charlesa, kardinala od Lorraine.
Ako je Nostradamus izvravao nareenja kua Guise i Loraine,
tada on nije bio zasluan samo za dobavu vanih obavijesti koje su
se odnosile na rad i namjere njihovih protivnika. On je takoer, u
svojstvu astrologa francuskoga dvora, bio upuen u sve vrste osobnih
tajni, naravi i slabosti pojedinih osoba, pa je, poznavajui ranjiva
mjesta, mogao psiholoki izmanipulirati obitelj Valois i na taj ih nain
oslabiti pred neprijateljima. Kako je dobro poznavao njihove horo
skope, lako je mogao neprijatelje posavjetovati koji su, recimo, naj
povoljniji trenuci za ubojstvo iz zasjede. Ukratko, moe se pretpo
staviti da su mnoga Nostradamusova proroanstva moda bile tajne
poruke, ifre, popisi, vremenske tablice, upute i planovi djelovanja.
Bez obzira na ove pretpostavke, nema sumnje da su neka Nostra
damusova proroanstva zapravo govorila o prijanjim vremenima,
o Vitezovima templarima, dinastiji Merovinga i povijesti kue Lorrai
ne. Veliki broj proroanstava odnosio se na Razes, nekadanju gro
foviju kojoj je glavni grad bio Rennes-le-Chateau, a brojni katreni
govorili su da e doi "le Grand Monarch", i povezivali njegovo
podrijetlo za Languedoc.
Uz ovo, otkrili smo jedan podatak koji je jo izravnije povezivao
Nostradamusa uz nae istraivanje. Kako navodi Gerard de Sede, a
takoer i narodno kazivanje, Nostradamus je, prije nego to se poeo
baviti proroanstvima, proveo neko vrijeme u pokrajini Lorraine.
ini se da je to bila neka vrst izobrazbe ili razdoblje iskuenja, na
kon ega je bio "upoznat" s nekom zlokobnom tajnom. Navodno se
on tada susreo s nekom drevnom, tajnom knjigom na kojoj je uteme
ljio sva svoja kasnija djela. Ta knjiga mu je navodno dola u ruke u
vrlo znamenitom mjestu, u tajanstvenoj opatiji Orval, daru pomajke

Godfroija de Bouillona, dakle na mjestu koje nam se od poetka na

eg istraivanja inilo kolijevkom Sionskog priorata. Sljedea dva
stoljea Orval su i dalje povezivali s imenom Nostradamusa, a u vri
jeme francuske revolucije i u Napoleonovo doba, knjige proroan
stava, to ih je sastavio Nostradamus, navodno su stizale iz Orvala.

Borba za francusko prijestolje

Sredinom dvadesetih godina sedamnaestog stoljea na francuskom
prijestolju sjedio je Louis XIII, no prava snaga iza prijestolja i ujedno
glavni strateg francuske politike bio je kraljev prvi ministar, kardinal
Richelieu. Za njega se esto misli da je kao vrhunski spletkar bio
pretea Machiavelija, no naa je pretpostavka da je bio i vie od toga.
Dok je Richelieu uspostavio do tada nedostinu stabilnost u Fran
cuskoj, u drugim dijelovima Europe, osobito u Njemakoj, bjesnio je
Tridesetogodinji rat. U samome zaetku Tridesetogodinji rat nije
bio vjerski sukob, no ubrzo su se strane podijelile po vjeroispovijesti
ma. S jedne su strane bile vrste katolike snage panjolske i Austrije,
a s druge protestantske vojske vedske i malih njemakih kneevina,
meu kojima je bio i Rajnski palatinat, iji su vladari, izabrani Friedrich i njegova ena Elizabeta Stuart bili u izgnanstvu u Hagu. Friedrich
i njegovi saveznici uivali su potporu "rosenkreuzerskih" mislilaca i
spisatelja i na europskom kontinentu i u Engleskoj.
Godine 1633. kardinal Richelieu je povukao smjeli i naizgled ne
vjerojatan politiki potez. Uveo je Francusku u Tridesetogodinji
rat, ali ne na onoj strani gdje ga se moda oekivalo. Richelieu je
mislio da postoje i druge stvari o kojima valja voditi rauna i koje
su vanije od njegovih vjerskih obaveza kao kardinala. elio je us
postaviti premo Francuske u Europi i ukinuti trajnu, tradicionalnu
prijetnju francuskoj sigurnosti od strane Austrije i panjolske. elio
je uzdrmati panjolsku hegemoniju koja je postojala ve vie od jednog
stoljea, osobito u srcu stare merovinke zemlje, na podruju Nizo
zemske i dijelova dananje pokrajine Lorraine. Sve je to dovelo u
Europi do zaprepatenja nad neoekivanim potezom katolikog kar
dinala, koji je predsjedao katolikom dravom, a poslao svoje kato
like ete da se bore na strani protestanata - protiv drugih katolika.
Nijedan povjesniar nije pokuao utvrditi je li Richelieu bio "rosen-

kreuzer", ali taj je njegov potez bio iznimno u skladu sa stavovima

rosenkreuzera i morao je pridonijeti njihovoj naklonosti.
U meuvremenu je kua Lorraine iznova poela urno, iako ne i
sasvim izravno, osvajati francusko prijestolje. Ovaj put je pre
tendent na prijestolje bio Gaston d'Orleans, mlai brat Louisa XIII.
Sam Gaston nije pripadao toj kui, no on se godine 1632. oenio
sestrom vojvode od Lorraine. Njegov bi nasljednik, dakle, nosio krv
Lorrainea s majine strane, i da je Gaston stupio na prijestolje, obitelj
Lorraine bi ve u sljedeoj generaciji zavladala Francuskom. Ve
sama ta mogunost bila je dovoljna da Gaston dobije potporu. Meu
onima koji su pruili potporu Gastonovom pravu na nasljee sreli
smo osobu koju smo znali od prije. Bio je to Charles, vojvoda od Guisea. Charlesov uitelj bio je mladi Robert Fludd, a oenio se Henriette-Catherine de Joyeuse, vlasnicom Couize i Arquesa, mjesta gdje
se nalazio grob koji je bio jednak onome s Poussinove slike.
Svi pokuaji svrgavanja Louisa u korist Gastona propali su, ali je
vrijeme, kako se ini, bilo na Gastonovoj strani, odnosno, na strani
njegovih nasljednika, jer Louis XIII i njegova supruga, Ana Austrij
ska, nisu imali djece. Brujale su glasine da je kralj bio homoseksu
alac, a pretpostavku da je bio spolno nemoan, poslije su, nakon
obdukcije, doista potvrdila neka izvjea. Ipak, 1638. godine, nakon
dvadeset i tri godine braka, Ana Austrijska je iznenada rodila. U ono
vrijeme malo je ljudi povjeravalo u zakonito zaee, a ta se sumnja
protegnula i do danas. Tvrdilo se da je pravi otac djeteta bio kardi
nal Richelieu, ili moda neki "pastuh" kojega je Richelieu poslao.
Mogue je da je to bio njegov tienik i nasljednik, kardinal Mazarin,
a navodno su se nakon smrti Louisa XIII, Mazarin i Ana Austrijska
tajno vjenali.
Roenje nasljednika Louisa XIII bilo je u svakom sluaju teak
udarac nadama Gastona d'Orleansa i cijele kue Lorraine. Nakon
to su Louis i Richelieu umrli 1642. godine, prvi u nizu sloenih
napada bio je usmjeren na izgon Mazarina, kako bi se sprijeilo da
mladi Louis XIV doe na prijestolje. Ti pokuaji, koji su poeli
nizom narodnih buna doivjeli su vrhunac u velikom graanskom
ratu, koji je s prekidima trajao deset godina, a povjesniarima je po
znat pod nazivom la Fronde. Uz Gastona d'Orleansa taj rat su poti
cala i druga velika imena koja smo ve prije upoznali, meu kojima

su bili Frederic-Maurice de la Tour d'Auvergne - vojvoda od Bouillona, zatim vikont od Turennea, ali i vojvoda od Longuevillea - unuk
Louisa de Gonzage, vojvoda od Neversa koji je bio navodni veliki
majstor Siona pedeset godina prije. Glavno sjedite i prijestolnica
frondeursa bio je upravo drevni grad Stenay, u Ardenima.

Druba presvetog Sakramenta

"Prioratski spisi" kazuju da je Sionski priorat sredinom sedamnaestog
stoljea "pokuao zbaciti Mazarina", no u tome nije uspio. Fronda*
je propala, Louis XIV se popeo na prijestolje Francuske, a Mazarin
se, iako nakratko uklonjen, uspio ponovo uzdii i to na mjesto pre
mijera na kojemu je bio sve do svoje smrti 1660. godine. Pretpostavili
smo da se Sion doista suprotstavio Mazarinu, jer ako je bilo tako,
onda smo se nali na tragu prepoznavanja tragova po kojima smo
mogli odgonetnuti djelovanje tog Reda. Rodoslovlja obitelji koje su
bile umijeane u fronde pojavljivala su se u "Prioratskim spisima",
pa je veza Siona sa sudionicima spomenutih nemira izgledala vrlo
vjerojatnom.
"Prioratski spisi" tvrde da se Sion vrlo aktivno suprotstavio Ma
zarinu. Neki monici i njihove obitelji, Gonzaga, Nevers, Guise,
Longueville i Bouillon, ne samo to su bili blisko povezani sa Sionom,
nego su iz njihovih redova potekli i neki veliki majstori. Povijest je
potvrdila da su se upravo ta imena i te titule isticali u otporu kardi
nalu, pa nam je izgledalo da smo uspjeli pronai Sionski priorat i da
smo ustanovili tko su bili neki od njegovih lanova. Ako smo bili u
pravu, Sion je, tijekom razdoblja o kojemu govorimo, bio samo drugi
naziv za pokret i urotu koji su povjesniarima ve dugo bili poznati.
Frondeuri nisu bili jedina skupina koja se suprotstavila Mazarinu.
Neke od njih djelovale su u vrijeme frondea, ali i mnogo kasnije.
"Prioratski spisi" esto spominju Drubu presvetog Sakramenta,
koja je, kako se tamo navijeta, zapravo bila Sion, odnosno paravan
za Sion koji je tada djelovao pod tim imenom. Ta druba se svojom
organizacijom, ustrojem, radom i oblicima djelovanja jasno uklapala
u sliku koju smo poeli stvarati o Sionu.
* socijalno politiki pokret u Francuskoj sredinom 17. st, uglavnom pokret vieg plemstva
uperen protiv apsolutizma koji se uvrstio u Richelieuovo doba.

Druba presvetog Sakramenta bila je dobro organizirano i djelo

tvorno tajno drutvo. Njezino postojanje se ne dovodi u pitanje, a
priznavali su je i suvremenici i kasniji povjesniari. Mnogi doku
menti svjedoe o postojanju toga drutva, o kojemu je takoer napi
sano i vrlo mnogo knjiga. Ime tog drutva je veoma poznato u Fran
cuskoj, gdje ono i danas uiva neku vrstu pomodne tajanstvenosti,
a na svjetlu dana su se ak pojavili neki njihovi spisi.
Drubu je osnovao izmeu 1627. i 1629. plemi koji je bio surad
nik Gastona d'Orleansa. Osobe koje su vodile politiku drube bile
su nepoznate, a tako je ostalo i do danas. Jedina imena koja se mogu
povezati s drubom bili su lanovi iz niih redova hijerarhije, ljudi
koji su "izravno djelovali", a koji su radili po uputama s vrha. Meu
tim ljudima bio je brat vojvotkinje de Longuille, zatim Charles Fouquet, brat nadzornika novanih poslova Louisa XIV, a bio je meu
njima i ujak filozofa Fenelona koji je, pola stoljea poslije, postao
vrlo utjecajan u slobodnom zidarstvu preko viteza Ramsaya. Meu
onima koji su bili najvie povezani s tom drubom bili su tajanstveni
ovjek poznat pod imenom Saint Vincent de Paul, zatim Nicolas Pa
vilion, biskup grada Aleta, udaljenog nekoliko kilometara od Rennesle-Chateaua, i Jean-Jacques Olier, osniva sjemenita Saint Sulpice,
koje se danas smatra nekadanjim "sreditem djelovanja" drube.
Svojim ustrojem i radom druba je podsjeala na Red hrama i
bila je model za kasnije slobodno zidarstvo. Radei iz Saint Sulpicea,
druba je stvarala mreu ogranaka ili podrunica po unutranjosti, a
lanovi tih ogranaka nisu znali sebi nadreene. esto su ih zloupo
trebljavali u ime vlastitih ciljeva, a ogranci su meusobno smjeli
stupiti u vezu samo preko Pariza, ime je bio osiguran centralizirani
nadzor. ak su i u Parizu voe drutva ostajali nepoznati onima koji
su ih pokorno sluili. Druba je svojom organizacijom nalikovala
hobotnici ije je srce bilo nevidljivo, pa se ni do danas ne zna to je to
srce bilo i tko su bili njegovi lanovi. Ipak, poznato je da je to srce
kucalo u skladu s nekom nedokuivom i vanom tajnom. Ondanji
napisi spominju "Tajnu koja je sr Drube", a prema jednom pravil
niku drutva, koji je otkriven puno kasnije, "istinski smjer koji tvori
10
duh Drube i koji je njezina bit, jest Tajna."
Neupuenim lanovima-poetnicima inilo se da se druba naoko
bavila dobrotvornim radom, osobito u krajevima koje su razorili

vjerski ratovi, a poslije ifronde, to je bio sluaj s pokrajinama Pikardija, Champagne i Lorraine. Danas je ope prihvaeno miljenje
da je taj "dobrotvorni rad" bio lukavo smiljen paravan koji nije
imao veze sa stvarnim razlogom postojanja Drube. Ono ime su se
doista bavili bilo je neka vrsta pijunae, prikupljanje "obavjetaj
nih podataka" i ubacivanje u najvanije slube u zemlji, kao i u kru
gove u neposrednoj blizini prijestolja.
ini se da je Druba bila vrlo djelotvorna. Vincent de Paul je kao
pripadnik kraljevskog "Savjeta estitosti" postao ispovjednikom
Louisa XIII, a bio je takoer i bliski savjetnik Louisa XIV, sve dok
zbog protivljenja Mazarinu nije bila iznuena njegova ostavka. Kra
ljica majka, Ana Austrijska, bila je neka vrsta bespomonog pijuna
Drube, koja ju je na neko vrijeme uspjela okrenuti protiv Mazarina. Druba se nije ograniila samo na prijestolje, ve je sredinom
sedamnaestog stoljea pokazivala svoju mo putem plemstva, Par
lamenta, sudstva i policije, pa su se neka od ovih tijela u nekoliko
prilika odvaila otvoreno suprotstaviti kralju.
Tijekom naega istraivanja nismo naili ni na jednoga povjesni
ara koji je uspio zadovoljavajue objasniti Drubu presvetoga
Sakramenta. Veina strunjaka opisuje Drubu kao ratobornu arhikatoliki organizaciju, tvravu vrsto ukopanog i vatrenog pravovjer
ja. Postavlja se meutim pitanje, zato bi u jednoj zemlji koja je odana
katolikoj vjeri takva organizacija morala raditi u strogoj tajnosti?
Upitajmo se, tko su bili heretici toga doba? Ako su to bili protestanti
i jansenisti, mi takoer znamo da su i jedni i drugi pripadali redovima
Drube.
Ako je Druba bila predana katolianstvu, teoretski je morala
podrati kardinala Mazarina, koji je u to vrijeme utjelovljivao sve
katolike interese. Meutim, Druba se ratoborno suprotstavila Ma
zarinu, pa se ovaj, izgubivi strpljenje, zakleo da e upotrijebiti sve
svoje mogunosti da je uniti. Druba je, tovie, izazvala veliko
neprijateljstvo i u drugim slubenim sredinama. Isusovci su se otro
borili protiv nje, a drugi katoliki dostojnici optuili su Drubu za
"herezu", upravo za ono emu se sama navodno suprotstavljala. Godi
ne 1651. tuluki biskup optuio je Drubu za "bezbone radnje"
ukazavi na neto vrlo nepravilno u obredima posveenja, to je bio
neobian odjek optubi protiv templara. Biskup je zaprijetio lano-

vima Drube izopenjem, na to su se oni hladnokrvno ogluili, a to

je, ini se, sasvim neobian odgovor od onih koje bismo smatrali
pobonim katolicima.
Druba je nastala u vrijeme kada je rosenkreuzerska poast jo
bila na vrhuncu. Vjerovalo se da na svakom koraku ima "nevidljivih
bratstava", iz ega su proizali ne samo strava i manija gonjenja, ve
i neizbjeni lov na vjetice. Usprkos tome nikada i nigdje nije naen
trag nekog slubenog rosenkreuzera, a pogotovo ne u katolikoj Fran
cuskoj. Rosenkreuzeri su, to se Francuske tie, ostali na razini izmi
ljotina puke mate. No, upitajmo se, je li doista tako bilo? Ako je
postojala namjera rosenkreuzera da stvore svoje uporite u Francus
koj, jesu li mogli nai bolji paravan od organizacije koja se bavi pro
tjerivanjem rosenkreuzera? Druba je mogla prii blie ostvarenju
svoga cilja i stei sljedbenike u Francuskoj pretvarajui se da je
vlastiti najvei neprijatelj.
Druba se uspjeno suprotstavljala i Mazarinu i Louisu XIV.
Manje od godinu dana prije Mazarinove smrti, 1660., kralj se javno
izjasnio protiv Drube i naredio njeno rasputanje. Sljedeih pet go
dina Druba se nadmeno nije obazirala na kraljevski proglas, no
1665. godine su konano zakljuili da nee moi nastaviti raditi u
svom "sadanjem obliku". Svi spisi koji su se odnosili na Drubu po
hranjeni su u neko skriveno skladite u Parizu, ija lokacija nikada
nije utvrena, iako se vjeruje da se nalazilo u Saint Sulpiceu. Ako
je to istina, onda je arhiv Drube nakon vie od dva stoljea postao
dostupan ljudima kao to je bio opat Emile Hoffet.
Iako je Druba prestala postojati u svojem dotadanjem obliku,
ona je nastavila djelovati sve do poetka sljedeeg stoljea i predsta
vljala je problem Louisu XIV, a ni na koji nain potvrena predaja
kazuje da je Druba postojala jo i u dvadesetom stoljeu.
Bez obzira na istinitost posljednje tvrdnje, Druba je nesumnji
vo preivjela vlastito ukidanje 1665. Godine 1667. Moliere, koji je
bio odan Louisu XIV, napao je Drubu skrivenim, ali otrim aluzi
jama u komadu Tartuffe, no Druba se, usprkos tome to vie nije
javno postojala, osvetila tako da je uspjela predstavu skinuti s pro
grama kazalita za sljedee dvije godine, usprkos kraljevoj naklono
sti prema Moliereu. Druba je, ini se, koristila i knjievnike, meu
kojima je, navodno, bio i La Rochefoucauld, koji je sudjelovao u

frondeu. Gerard de Sede navodi da je La Fontaine takoer bio lan

Drube i da su njegove arobne, prividno bezazlene basne zapravo
bile alegorini napadi na prijestolje. To nije nevjerojatno jer Louis
XIV nije ni najmanje volio La Fontainea, i osobno se suprotstavljao
njegovu primanju u Francusku akademiju. S druge strane, meu za
titnicima i pokroviteljima La Fontainea bili su vojvoda de Guise, voj
voda de Bouillon, vikont de Turenne i udovica Gastona d'Orleansa.
Drubu presvetog Sakramenta smo razotkrili kao stvarno tajno
drutvo, ija je povijest velikim dijelom bila poznata. Ono je naizgled
bilo katoliko, ali nije bilo nita manje povezano s naglaeno ne-katolikim djelatnostima. Druba je bila blisko vezana s nekim zna
ajnim plemikim obiteljima, s onima koje su sudjelovale u frondeu
i ija su se rodoslovlja pojavljivala u "Prioratskim spisima". Druba
je bila u bliskoj vezi sa Saint Sulpiceom, a njezin rad prije svega je
bilo ubacivanje u tue redove, ime je stekla golem utjecaj, a bila je
otro suprotstavljena kardinalu Mazarinu. Druba se svojim djela
tnostima gotovo savreno uklapala u sliku Sionskog priorata, kako
je predstavljena u "Prioratskim spisima". Ako je Sion tijekom sedam
naestog stoljea bio aktivan, moemo s razlogom prihvatiti da su Sion
i Druba, ili ono to je iza nje moda stajalo, bili jedno.

Zamak Barberie
Sionov sukob s Mazarinom izazvao je, kako kazuju "Prioratski spisi",
otru kardinalovu odmazdu. Navodno su glavne rtve ove odmazde
bili lanovi obitelji Plantard - izravni potomci Dagoberta II i merovinke dinastije. Godine 1548., kako je navedeno u "Prioratskim
spisima", Jean des Plantard se oenio s Maries de Saint-Clair i tako
stvorio jo jednu sponu vlastite obitelji i obitelji Saint-Clair/Gisors.
U to je vrijeme obitelj Plantard ve boravila u zamku Barberie, blizu
Neversa, u francuskoj pokrajini Nivernais, i taj je zamak bio slube
no prebivalite obitelji Plantard sljedeih stotinu godina. "Prioratski
spisi" kazuju daje Mazarin 11. lipnja 1659. godine naredio da se za
mak potpuno razori, i tom je prilikom obitelj Plantard izgubila sve
to je imala.
Nijedna povijesna knjiga o tom razdoblju, kao niti jedan Mazarinov ivotopis, ne potvruju ove tvrdnje, a nae istraivanje nije

otkrilo nikakav spomen obitelji Plantard u Nivernaisu. Isprva nismo

nali ni spomen o zamku Barberie. Naime, Mazarin se iz nekog neo
dreenog razloga bavio gradom Nivernais i vojvodstvom Nevers.
Te je posjede konano kupio, a ugovor je potpisan 11. lipnja 1659.,
na dan kada je zamak Barberie navodno bio uniten.
Ovo nas je potaknulo da dalje istraujemo, pa smo iskopali neke
djelomine potvrde. To nije bilo dovoljno za potpuno razjanjenje,
no iznova je potvrena vjerodostojnost "Prioratskih spisa". U jed
nom dokumentu, gdje se nabrajaju posjedi Nivernaisa, spominje se
Barberie, a na povelji iz 1575. spominje se seoce u Nivernaisu pod
nazivom Les Plantards.
Najuvjerljivija od svega bila je injenica da je postojanje zamka
Barberie ve bilo ustanovljeno. U razdoblju od 1847. do 1875. la
novi Drutva knjievnosti, znanosti i umjetnosti Neversa zapoeli
su probno iskopavanje na mjestu gdje su se nalazile neke ruevine.
Bio je to teak posao jer su ruevine bile gotovo neprepoznatljive.
Vatra je kamenje pretvorila u staklo, a samo nalazite je bilo gusto ob
raslo umom, no konano su otkriveni ostaci gradskih zidina i zamka.
Danas je potvreno da je na tome mjestu nekada bio Barberie. Prije
razaranja sastojao se, po svemu sudei, od malog utvrenog grada i
jednog zamka, a nalazi se nedaleko starog seoca Les Plantard.
Sada smo mogli kazati da je zamak Barberie neosporno postojao
i da je bio uniten vatrom, a zbog blizine seoca Les Plantard, nismo
morali sumnjati da je bio vlasnitvo obitelji toga imena. udilo nas
je da ne postoji zapis o tome kada je zamak uniten, niti tko je to ui
nio. Ako je Mazarin bio odgovoran za taj in, ini se da se silno po
trudio izbrisati sve tragove. Kao da je postojala jasna namjera da se
zamak Barberie izbrie iz povijesti i sa zemljovida. Zato bi se netko
upustio u takvo neto osim ako neto doista nije trebalo sakriti?

Nicolas Fouquet
Mazarin je imao i drugih neprijatelja uz frondeure i Drube svetoga
Sakramenta. Meu najmonijima bio je Nicolas Fouquet, koji je
1653. postao vrhovnim nadzornikom novanih poslova Louisa XIV.
Darovit, sposoban i ambiciozan, Fouquet je u samo nekoliko godina
postao najbogatija i najmonija osoba u kraljevstvu. Ponekad su ga

nazivali istinskim kraljem Francuske, a ni on sam nije bio lien poli

tikih tenji. Kolale su glasine da je njegova namjera bila napraviti
Bretanju neovisnim vojvodstvom, a sebe vladajuim vojvodom.
Fouquetova majka bila je istaknuta lanica Drube svetoga Sa
kramenta, njegov brat Charles bio je biskup Narbonnea u Languedocu,
a mlai brat takoer je bio crkvena osoba. Godine 1656. Nicolas
Fouquet poslao je Louisa u Rim iz razloga koji nisu nuno morali
biti tajanstveni, ali nisu nikada ni razjanjeni. Louis je iz Rima po
slao pismo koje smo naveli u prvom poglavlju, gdje govori o susretu
s Poussinom i o tajni "koju bi i kraljevi teko od njega izvukli".
Doista, koliko god je Louis u svojemu pismu bio indiskretan, Poussin
oito nije nita otkrio. Njegov osobni peat nosio je geslo "Tenet
confidentiam".*
Louis XIV je 1661. godine naredio uhienje Nicolasa Fouqueta,
pod krajnje nejasnim i maglovitim optubama za zloporabu nova
nih fondova i za pobunu. Na osnovi tih optubi kralj je zaplijenio sva
Fouquetova dobra i posjede, ali i zabranio svojim asnicima da diraju
spise i pisma vrhovnoga nadzornika. Odluio je sam pretresti te spise
- osobno, u svojim odajama.
Suenje se razvuklo na etiri godine i postalo neka vrsta francu
ske senzacije gdje se javno mnijenje estoko podijelilo. Louis Fou
quet, koji se sastao s Poussinom i napisao pismo iz Rima, tada vie
nije bio iv, ali su majka i drugi brat hitro pokrenuli Drubu presve
tog Sakramenta iji je jedan lan bio meu sucima koji su zasjedali.
Druba je svu svoju potporu pruila vrhovnom nadzorniku i preko
suda i preko javnog mnijenja. Louis XIV, koji obino nije bio krvo
loan, zahtijevao je ni manje, ni vie, nego smrtnu kaznu. Sud nije
podlegao njegovu zastraivanju i izrekao je osudu na vjeno pro
gonstvo. Pobjenjeli kralj je i dalje zahtijevao smrtnu kaznu, pa je
neposlune suce zamijenio drugima, poslunijima, no, ini se da mu
je Druba i dalje prkosila. Konano, 1665. godine, Fouquet je osuen
na doivotni zatvor. Po kraljevoj naredbi drali su ga u strogoj osami,
nije smio posjedovati pribor za pisanje, niti bilo kakva druga sred
stva pomou kojih bi mogao s bilo kime komunicirati. Navodno bi
* Tenet confidentiam, latinski = uvam povjerenje.

svaki vojnik koji je s njime razgovarao bio poslan na zatvoreniku

galiju, a u nekim sluajevima su ih i vjeali.
Godine 1665., kada je Fouquet zatvoren, u Rimu je umro Poussin,
a u godinama koje su uslijedile Louis XIV se preko svojih pijuna
silno nastojao domoi jedne jedine slike, pod naslovom, "Arkadijski
pastiri". U toj svojoj namjeri je i uspio 1685., ali slika nije bila javno
izloena ak ni u kraljevskoj rezidenciji. Stajala je u privatnim kralje
vim odajama, gdje je nitko nije mogao vidjeti bez njegova doputenja.
Fouquetova pria ima i svoj nastavak, jer nemilost u kojoj se naao,
bez obzira na sloenost uzroka, njegova djeca nisu poznavala. Sre
dinom sljedeeg stoljea, markiz de Belle-Isle, Fouquetov unuk,
postao je najvanijim ovjekom Francuske. Godine 1718. uspio je
vratiti kruni utvreni otok Belle-Isle, na obalama Bretanje. Zauzvrat
je dobio neka vrlo zanimljiva podruja, Longueville i Gisors. Voj
vode i vojvotkinje Longuevillea iz ranijih razdoblja vie su se puta
pojavljivali u naem istraivanju, a markiz de Belle-Isle postao je
1718. grofom Gisorsa, 1742. vojvodom, a 1748. podruje Gisorsa
promovirano je u nadvojvodstvo.

Nicolas Poussin
Poussin je roen 1594. u gradiu Les Andelys, koje se nalazilo tek
nekoliko kilometara od Gisorsa. Kao mladi je napustio Francusku
i nastanio se u Rimu, gdje je proveo cijeli ivot i samo se jednom
vratio u svoju rodnu zemlju. Vratio se u Francusku oko 1640. na mol
bu kardinala Richelieua, koji ga je pozvao po posebnom zadatku.
Iako se nije mijeao u politiku, a tek poneki povjesniar spominje
njegove politike interese, Poussin je, zapravo, bio blisko vezan s
frondeom. On nije napustio svoj dom u Rimu, ali njegova tadanja
prepiska otkriva da je bio obuzet pokretom protiv Mazarina i da je
bio iznenaujue blizak s nekim utjecajnim voama frondeura. Go
vorei o njima, esto je znao upotrijebiti zamjenicu "mi", mislei
pritom, oito i na sebe.
Pratei motiv podzemnog toka rijeke Alpheus, Arkadije i arkadij
skih pastira, stigli smo do Renea d'Anjoua. Sada smo odluili pronai
od kuda je potekla ona reenica s Poussinove slike - "Et in Arcadia
Ego". Ona se pojavila i na jednoj ranijoj Poussinovoj slici koja prika-

Ilustracija 1. - Grb obitelji Plantard

zuje grob i na njemu lubanju, a sam grob nije izdvojen, nego je tek
dio velikog kamena. U prednjem planu slike odmara se bradato vo
deno boanstvo s izrazom zamiljene mrzovolje - rijeni bog Alpheus,
gospodar podzemnog toka. Djelo je nastalo izmeu 1630. i 1635.
godine, pet ili deset godina prije od one poznatije verzije, "Arkadij
skih pastira".
"Et in Arcadia ego" prvi se put javlja oko 1618. godine na slici
Giovannija Francesca Guercina, i ta je slika bila osnova Poussinova
djela. Na Guercinovoj slici dva pastira, izlazei na umski proplanak,
nailaze na kamenu grobnicu. Na grobnici je uveni, ve spomenuti
natpis, i na nju je postavljena velika lubanja. Bez obzira na sim
boliko znaenje ovog djela, Guercino je sam potaknuo niz pitanja.
Ne samo to je bio dobro upuen u tradiciju ezoterije, ve je, ini se,
upoznao i uenja tajnih drutava. Na nekim drugim slikama bavio se
slobodnozidarskim temama, i to dvadesetak godina prije nego to su

se slobodnozidarske loe poele mnoiti u Engleskoj i kotskoj. Tako

se jedna slika pod nazivom "Uzdizanje majstora", oslanja na slobodnozidarsku predaju o Hiramu Abiffu, koji je osmislio i izgradio
Salomonov hram. Slika je nastala gotovo stotinu godina prije nego to
se legendu o Hiramu povezalo sa slobodnim zidarima.
"Prioratski spisi" nam kazuju da je "Et in Arcadia Ego" bilo
slubeno geslo obitelji Plantard jo od dvanaestog stoljea, kada je
Jean de Plantard oenio Idoine de Gisors. Jedan izvor koji se citira
u "Prioratskim spisima" tvrdi daje ovo geslo prvi put naveo 1210. neki
Robert, opat Mont-Saint-Michela. Nismo uspjeli ui u arhiv MontSaint-Michela, pa nismo ni mogli provjeriti ovu tvrdnju, no nae
istraivanje nas je uvjerilo da je 1210. godina nesumnjivo bila pogre
na. Te godine u Mont-Saint-Michelu nije postojao opat pod tim
imenom, no s druge strane, neki Robert de Torigny bio je opat MontSaint-Michela u vrijeme od 1154. do 1186. godine. On je bio vrijedan
i neumoran povjesniar i volio je prikupljati znamenja, zastave i
grbove plemenitakih obitelji iz cijeloga kranskoga svijeta.
Bez obzira na podrijetlo te reenice, ini se da je "Et in Arcadia
Ego" Gercinu i Poussinu znailo neto vie od stiha elegine poezije.
ini se sasvim jasnim da je taj stih imao jo neka tajna znaenja,
koja su bila prepoznatljiva samo nekim ljudima - to je bila neka vrsta
slobodnozidarskog znaka ili lozinke. A takvim se rijeima u jednom
tekstu iz "Prioratskih spisa" govori o svojstvima simbolike, ale
gorijske umjetnosti:
Alegorina djela imaju prednost da jednom jedinom rijeju mogu
rasvijetliti veze koje iri krugovi ne mogu shvatiti. Takva su djela
dostupna svima, no njihovo znaenje usmjereno je samo ka odabra
nima. Iznad i izvan gomile, poiljatelj i primatelj razumiju jedan
drugoga. Neobjanjivi uspjeh nekih djela temelji se na ovoj osobini
alegorije i ona ne predstavlja pomodnost, ve je oblik ezoterike ko
munikacije.
Kontekst ovoga napisa bilo je Poussinovo djelo, no Frances Yates
je pokazala da se ta misao takoer moe primijeniti i na djela Leonarda, Botticellija i drugih renesansnih umjetnika. Mi dodajemo da
se moe primijeniti i na ljude koji su se poslije pojavili, a meu njima
su svakako Nodier, Hugo, Debussy, Cocteau, kao i krugovi ljudi meu
kojima su se kretali.

Kapela u Rosslynu i Shugborough Hali

U prethodnom istraivanju nali smo brojne i vane veze ljudi za koje
se pretpostavlja da su bili veliki majstori Siona u sedamnaestom i
osamnaestom stoljeu sa slobodnim zidarstvom u Europi. Proua
vajui slobodno zidarstvo otkrili smo, meutim, i neke druge veze,
koje nisu imale veze s velikim majstorima, ve s drugim smjerovima
naeg istraivanja.
Vie smo puta naili na napomene o obitelji Sinclair, koja je bila
kotski ogranak normanske obitelji Saint-Clair/Gisors. Njihovo posjed
u Rosslynu bio je udaljen samo nekoliko kilometara od glavnoga
stana vitezova templara u kotskoj, a kapela u Rosslynu, sagraena
izmeu 1446. i 1486. godine, dugo se vremena dovodila u vezu sa slo
bodnim zidarstvom i Ruinim kriem. Jedna povelja, za koju se pre
tpostavlja da potjee iz 1601. godine, kazuje nam da su Sinclairi pri
znati kao "nasljedni veliki majstori slobodnih zidara u kotskoj".
To je najstariji poznati dokument o slobodnim zidarima, a sami slobodnozidarski izvori kazuju da je nasljedno zvanje velikoga majstora
obitelji Sinclair podario James II, koji je vladao izmeu 1437. i 1460.
godine, u vrijeme koje je obiljeio Rene d'Anjou.
U Britaniji se pojavio jo jedan djeli naeg tajanstvenog mozaika,
u pokrajini Staffordshire, odakle se slobodno zidarstvo irilo poetkom
i sredinom sedamnaestog stoljea. Kada je Charles Radclyffe, veliki
majstor Siona, pobjegao iz zatvora Newgate 1714. godine, pri tome
mu je pomogao njegov brati, grof Lichfield. Loza grofa Lichfielda
se tijekom istog stoljea ugasila, a njegovu titulu nitko nije naslijedio.
Poetkom devetnaestoga stoljea kupili su je potomci obitelji Anson
i danas oni nose tu titulu.
Dananji grofovi Lichfield imaju sjedite u Shugborough Hallu,
u pokrajini Staffordshire. Obitelj Anson kupila je Shugborough, koji
je 1697. bio biskupska rezidencija. U osamnaestom stoljeu tamo je
boravio brat Georgea Ansona, uveni admiral koji je plovio oko svi
jeta, a kada je George Anson umro 1762., u Parlamentu je proitana
jedna elegina pjesma iji jedan ulomak ovdje donosimo:
Odmori svoje oko na ovom kamenu to priati zna.
Prizor nalae uzdah pouni:

irom blaenih arkadijskih i elizejskih polja,

nasmijane nimfe i ivahni momci,
Prazniko veselje gube, a kipua krepost
I al podru s lica radost;
Gdje su sada ples, lutnja i svadbeni pir,
I strast grudi ljubavnika,
Znamen ivota tu je cvijet svjeine i mladost,
Ali prst razuma u grob upire!
Ovo se ini kao izravna aluzija na Poussinovu sliku i natpis "Et in
Arcadia Ego", sve do prsta koji u grob upire. Na imanju Shagborough
stoji jedan istaknuti mramorni reljef, koji je napravljen po nalogu
obitelji Anson izmeu 1761. i 1767. godine. Taj reljef prikazuje inverzan odraz Poussinovih "Arkadijskih pastira", a ispod njega ugra
viran je zagonetni niz slova koji nitko nikad nije odgonetnuo:
O.U.O.S.V.A.V.V.
D

Papino tajno pismo

Papa Klement XII izdao je 1738. godine papinsku bulu kojom je
osudio i izopio sve slobodne zidare i proglasio ih "neprijateljima
Rimske crkve". Nije potpuno jasno zato je dolo do takvog gledita,
jer su se mnogi od njih, svojevremeno jakobiti, izjanjavali barem
prividno kao katolici. Moda je i papa bio svjestan veza koje smo i
mi otkrili izmeu poetaka slobodnoga zidarstva i rosenkreuzera
koji su bili okrenuti protiv Rima u sedamnaestom stoljeu. U svakom
sluaju, donekle se objanjenja nude pismom koje je objavljeno po
prvi put tek 1962. godine. To je pismo napisao papa Klement XII,
no ne zna se kome ga je uputio. U njemu papa izjavljuje da slobodnozidarska misao poiva na herezi o poricanju Isusova boanstva.
To smo miljenje ve sretali, no on dalje iznosi da su duhovne voe
i "mozgovi" slobodnoga zidarstva isti oni koji su otpoeli luteransku
reformaciju. Papa je vrlo lako mogao patiti od paranoje, no vano
je zapaziti da on ne govori o nejasnom tijeku misli ili popularnim

predajama, ve govori o visoko organiziranoj skupini ljudi, sljedbi,

redu, tajnom drutvu - a ta se skupina stoljeima bavila ruenjem
katolikoga kranstva.

Sionska stijena
Krajem osamnaestoga stoljea, u vrijeme kada su se razni slobodnozidarski sustavi posvuda mnoili, pojavio se takozvani istonjaki
obred Memfisa. U ovom se obredu, koliko je nama znano, prvi put
pojavilo ime Ormus, a navodno je Sionski priorat izmeu 1188. i
1307. godine preuzeo upravo to ime. Istonjaki obred Memfisa ka
zuje daje Ormus bio egipatski mudrac koji je oko 46. godine po Kr.
sjedinio poganske i kranske misterije i tako osnovao Ruin kri.
U nekim drugim slobodnozidarskim obredima iz osamnaestoga
stoljea esto se spominje Sionska stijena, a to je ona ista stijena koja
je, kako kazuju "Prioratski spisi", "kraljevsku tradiciju" Godfroija i
Baudouina de Bouillona uinila ravnopravnom drugim vladajuim
dinastijama Europe. Ve smo prije pretpostavili da je Sionska stijena
zapravo bila Sionsko brdo, koje se nalazilo juno od Jeruzalema, gdje
je Godfroi sagradio opatiju kako bi tamo smjestio red koji se poslije
pretvorio u Sionski priorat. Slobodnozidarski izvori, pak, pripisuju
Sionskoj stijeni dodatna znaenja. Ako znamo da su bili opsjednuti
jeruzalemskim hramom, onda nas ne bi trebalo iznenaditi to upuuju
na neke odlomke iz Biblije, gdje Sionska stijena ima ire znaenje
od brda. Sionska stijena je odreeni kamen kojega su neopravdano
zaboravili tijekom gradnje Hrama, a kojega su poslije nali i ugradili
kao zaglavni kamen.
Naprimjer, u Psalmu 118. nalazimo:
Kamen to ga odbacie graditelji, postade kamen zaglavni.
U Mateju, 21, 42 Isus sasvim odreeno ukazuje na taj psalm:
Zar niste nikada itali u Pismima:
'Kamen koji odbacie graditelji postade ugaonim kamenom.'

U Poslanici Rimljanima, 9, 33 nalazi se jo jedna napomena, iako

neto sloenija:
"Evo na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni;
ali tko vjeruje u nj, nee se razoarati. "
U Djelima apostolskim, 4, 10-11, Sionska stijena se lako moe tu
maiti kao metafora za samog Isusa:
... po imenu Isusa Krista Nazareanina, koga ste vi razapeli, a
koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj ovjek
pred vama. Isus je onaj 'kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a
koji je postao ugaonim kamenom.
U Poslanici Efeanima, 2, 20, jo jasnije se izjednaava Isus sa
Sionskom stijenom:
... nazidani na pravom temelju na apostolima i prorocima,
a zaglavni je kamen sam Krist Isus.
U Prvoj poslanici Petrovoj, 2, 3-8, to se iznosi jo izravnije:
... ako "ste zbilja iskusili daje dobar Gospodin". Pristupite k njemu,
ivomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u oima
Bojim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao
ivog kamenja sagradi duhovna kua, sveto sveenitvo, da prinosi
duhovne i Bogu ugodne rtve po Isusu Kristu! Jer stoji najednom
mjestu Pisma: "Evo na Sionu postavljam ugaoni kamen, izabran,
dragocjen; tko vjeruje u nj, sigurno nee biti poteen." Prema
tome, "kamen koji su odbacili graditelji upravo taj postao je
ugaonim kamenom", za vas koji vjerujete dragocjen, a za one koji
ne vjeruju "kamen spoticanja, stijena sablazni". O nj se spotiu jer
ne vjeruju Rijei: to je njihova sudbina.
Ve u sljedeem stihu tekst dalje naglaava teme iji nam je znaaj
postao jasan tek poslije. Tekst kazuje o izabranoj lozi kraljeva, koji
su i duhovni i svjetovni poglavari, loza kraljeva-sveenika:

Vi ste, naprotiv, "izabrani rod, kraljevsko sveenstvo, sveti puk,

narod odreen...
to smo mogli zakljuiti iz ovih zbunjujuih odlomaka? Kako smo
trebali protumaiti Sionsku stijenu - da li kao zaglavni kamen hrama
koji je, ini se, imao tako istaknuto mjesto meu "duhovnim tajnama"
slobodnoga zidarstva? Kako smo trebali razumjeti izravno poistovje
ivanje tog zaglavnog kamena sa samim Isusom? Kako je trebalo
shvatiti "kraljevsku tradiciju" koja je - zasnovana na Sionskoj stijeni
ili na samom Isusu - bila "ravna" vladajuim dinastijama Europe za
vrijeme kriarskih vojni?

Katoliki modernistiki pokret

Jean Baptiste Pitois, nekadanji uenik u Arsenalskoj knjinici, postao
je 1833. slubenik Ministarstva javnog obrazovanja, a te godine je
to ministarstvo zapoelo ambiciozan projekt. Odluili su tiskati sve
spise o povijesti Francuske, koji su do tada javnosti bili nepoznati. Taj
posao, kako je odreeno, vodila su dva odbora. U tim odborima, iz
meu ostalih, bili su Victor Hugo, Jules Michelet i jedan priznati
strunjak za kriarske pohode, barun Emmanuel Rey.
Meu radovima koji su objavljeni pod okriljem Ministarstva jav
nog obrazovanja bio je Micheletov monumentalni rad Templarski
proces, koji je sadravao iscrpnu zbirku zapisa Inkvizicije vezanih
za suenja vitezovima templarima. Barun Rey je na isti nain objavio
brojna djela u kojima se bavio kriarskim pohodima i franakim
kraljevstvom Jeruzalema. U tim su radovima prvi put tiskane izvorne
povelje koje su govorile o Sionskom prioratu, a neki tekstovi koje
je Rey tamo iznio potpuno su jednaki dijelovima "Prioratskih spisa".
Barun Rey je 1875. bio jedan od osnivaa "Societe de l'Orient
Latin" (Drutvo latinskog - ili franakog srednjeg istoka). Ovo dru
tvo, sa sjeditem u enevi, bavilo se ambicioznim arheolokim
projektima, i tiskalo vlastiti asopis, Revue de l'Orient Latin, koji je
i danas jedan od najboljih izvora suvremenim povjesniarima, kao
to je sir Steven Runciman. Revue de l'Orient Latin tiskala je, izmeu
ostaloga, i niz drugih povelja Sionskog priorata.

Reyeva istraivanja bila su na tragu nove povijesne znanosti koja

se u to doba javljala u Europi, poglavito u Njemakoj, i predstavl
jala ozbiljnu prijetnju Crkvi. irenje darvinistike misli i agnosticizma urodilo je "krizom vjere" kasnog devetnaestog stoljea, a
nova znanost je tu krizu samo produbila. Povijesna istraivanja su u
ranijim razdobljima uglavnom bila nepouzdana. Oslanjala su se na
predaju i obiaje, osobno pamenje, i dolazilo je do preuveliavanja
zbog raznih potreba. Njemaki znanstvenici su tek u devetnaestom
stoljeu poeli uvoditi stroge, precizne metode koje su danas iroko
prihvaene i temelj su zanata svakoga ozbiljnog povjesniara. Ta obuzetost kritikim preispitivanjem, istraivanjem neposrednih izvora, uz
obvezna paralelna preispitivanja i tonu kronologiju, ustanovili su
prihvaeni stereotip tipino njemake pedantnosti. Iako su se moda
gubili u detaljima, njemaki pisci toga vremena ipak su stvorili vrste
temelje za kasnija povijesna, ali i arheoloka otkria. Najpoznatiji
primjer je, dakako, Heinrich Schliemann i njegovo otkrie Troje.
Bilo je samo pitanje vremena kada e se metode njemake zna
nosti primijeniti sa slinom preciznou i na Bibliju, a Crkva, koja
je poivala na bespogovornom prihvaenju dogme, bila je svjesna
da sama Biblija nee izdrati takvo kritiko preispitivanje. Ernest
Renanje u svom vrlo dobro prodavanom i vrlo proturjenom djelu
ivot Isusov primijenio njemaku metodologiju na Novi zavjet, a
ishod je bio vrlo neugodan po Rim.
Katoliki modernistiki pokret izvorno je nastao kao odgovor na
ovaj novi izazov. Njihov prvi cilj bio je proizvesti novu generaciju
crkvenih strunjaka odgojenih u njemakoj tradiciji, koji bi branili
doslovnu istinu Svetoga pisma najteim argumentima kritike zna
nosti. Pokazalo se, meutim, da je plan imao suprotan uinak. to
je vie Crkva nastojala obrazovati svoje ljude kako bi se spremno
suprotstavili u modernom polemikom svijetu, ti su isti crkveni ljudi
sve vie poeli naputati stvar za koju su bili odabrani. Kritiko pre
ispitivanje Biblije otkrilo je mnotvo nedosljednosti, suprotnosti i
dubljeg smisla nesumnjivo stranog rimskoj dogmi. Tako krajem sto
ljea modernisti vie nisu bili elitne jurine ete, kako se Crkva na
dala, ve otpadnici koji su naginjali herezi. Oni su postali ozbiljnom

prijetnjom, kakvu Crkva nije doivjela od Martina Luthera i doveli

katoliki svijet na rub raskola koji je stoljeima bio nepoznat.
arite djelatnosti modernista, kao i ranije Drubi svetoga Sakra
menta, bio je Saint Sulpice u Parizu, a jedan od najglasnijih moder
nista bio je, doista, ovjek koji je upravljao sjemenitem Saint Sulpice
od 1852. do 1884. godine. Stavovi modernista brzo su se irili Fran
cuskom, Italijom i panjolskom, a govorili su da biblijski tekstovi
nisu bili neosporno vjerodostojni, ve ih je valjalo razumjeti u skladu
s prilikama njihova vremena. Modernisti su se pobunili i protiv ja
anja centralizacije crkvene vlasti, a osobito protiv tada nedavno
ustanovljene doktrine o papinoj nepogreivosti, koja se otvoreno
suprotstavila novom pokretu. Stavove modernista veoma brzo su
usvojili ne samo crkveni ljudi intelektualci, nego i poznati i utjecajni
knjievnici. Roger Martin du Gard u Francuskoj i Miguel de Unamuno
u panjolskoj su meu prvima poeli zastupati ideje Modernista.
Crkva je uzvratila oekivanim gnjevom i silinom. Moderniste su
optuili da su slobodni zidari, neke smijenili s poloaja na neodre
eno vrijeme, neke ak i izopili, a njihove knjige stavljene su na
indeks.* Godine 1903. papa Lav XIII osnovao je Papinsku biblijsku
komisiju koja je imala zadatak nadgledati rad bibliara. Papa Pio X
je 1907. godine javno osudio moderniste, a 1. rujna 1910. Crkva je
zatraila od duhovnika polaganje prisege protiv modernista.
Usprkos tome pokret modernista se i dalje razvijao sve do Prvog
svjetskog rata, kada se pozornost javnosti okrenula drugim proble
mima. Jedan modernist, opat Turmel, bio je posebno neukrotiv. Na
svom nastavnikom mjestu u Bretanji ponaao se naoko besprijekorno,
no objavio je niz modernistikih djela potpisanih sa ak etrnaest
razliitih pseudonima. Svako od tih djela stavljeno je na indeks, no
Turmela su otkrili tek 1929., i tada je, dakako, izopen.
U meuvremenu pokret modernista je stigao i u Britaniju, gdje
gaje s oduevljenjem doekala Anglikanska crkva. Meu anglikan
skim pobornicima Modernizma bio je William Temple, kasniji nad
biskup Canterburyja, koji je izjavio da je modernizam "ono u to
* Index librorum prohibitorum (latinski) = popis zabranjenih knjiga; poseban popis, ustro
jen od raznih crkvi (naroito od Katolike), u kojem se nabrajaju knjige koje su po milje
nju mjerodavnih crkvenih strunjaka tetne za vjernike; time su te knjige zabranjene za
itanje pripadnicima dotine crkve. (op. prev.)

veina obrazovanih ljudi ve vjeruje". Meu suradnicima Templea

bio je i kanonik A. L. Lilley, a ovaj je poznavao sveenika od kojega
smo primili ono sudbinsko pismo koje je spominjalo "nepobitan do
kaz" da Isus nije umro na kriu.
Lilley je, koliko nam je bilo poznato, radio neko vrijeme u Parizu,
gdje se upoznao s opatom Emileom Hoffetom - onim ovjekom ko
jemu je Sauniere donio svitke koje je naao u Rennes-le-Chateau.
Kao strunjak za povijest, jezike i lingvistiku Hoffet je bio uzor mla
dome modernistikom znanstveniku svoga doba, no njega nisu odgo
jili u Saint-Sulpiceu, nego u pokrajini Lorraine, u Sjemeninoj koli
Siona koja se zvala Colline inspiree.

Sionski protokoli
Jedno od najuvjerljivijih svjedoanstava o postojanju i radu Sionskog priorata, koje smo pronali, nastalo je krajem devetnaestoga
stoljea. To svjedoanstvo je vrlo dobro poznato, iako ga mnogi ne
priznaju. Odigralo je vanu ulogu u nedavnoj povijesti i jo uvijek
budi snane osjeaje, gorka neprijateljstva i grozne uspomene, pa su
ga mnogi pisci rado spremni odbaciti. Takva reakcija je savreno ra
zumljiva ako se uzme u obzir koliko je to svjedoanstvo pridonijelo
ljudskoj patnji i predrasudama. No iako su zloinci to svjedoanstvo
zloupotrijebili, naa istraivanja su nas uvjerila da je to svjedoanstvo
u velikoj mjeri pogreno tumaeno.
Manje ili vie, Raspuinova uloga na dvoru ruskog cara Nikolaja
i carice Aleksandre dobro je poznata. No nije tako dobro poznato da
su na ruskom dvoru postojali vrlo utjecajni ezoterijski krugovi puno
prije Raspuina. Zadnjih godina devetnaestoga i poetkom dvade
setoga stoljea jedan se takav krug stvorio oko ovjeka koji je bio
poznat pod imenom Monsieur Philippe, ali i oko njegovog mentora
koji je k njemu povremeno dolazio na dvor u Petrograd. Mentor
Monsieur Philippea, po imenu Papus, bio je francuski ezoterik koji
je bio povezan s Julesom Doinelom (osnivaem neo-katarske crkve
u Languedocu), Peladanom (koji je tvrdio daje otkrio Isusov grob),
Emmom Calve i Claudeom Debussyjem. Ukratko, "francuski okultni
preporod" kasnog devetnaestog stoljea ne samo da je stigao do Petrograda, ve su njegovi predstavnici uivali povlateni poloaj osob
nih povjerenika cara i carice.

Ezoterikom krugu Papusa i Monsieur Philippea suprotstavili su

se drugi monici sa svojim interesima, a meu njima je bila i velika
kneginja Elizabeta, koja je htjela na dvor, u blizinu carskoga prijesto
lja, postaviti vlastite miljenike. Jedan od miljenika velike kneginje
bio je ovjek vrijedan prijezira koji je potomstvu poznat pod pseu
donimom Sergej Nilus. Oko 1903. godine Nilus je caru predoio
jedan sporan spis, koji je trebao potvrditi navodno opasnu urotu.
Ako je Nilus oekivao da e mu car biti zahvalan na tome otkriu, onda
se silno razoarao, jer je car izjavio da je spis nezamisliva izmiljo
tina i naredio spaljivanje svih primjeraka. Nilus je sramotno prognan
s dvora.
Taj spis, ili njegova kopija, spasenje, tijekom 1903. godine i obja
vljivan je u nastavcima u nekim novinama, no nije izazvao zanimanje.
Ponovno je objavljen 1905. godine kao dodatak knjizi istaknutog
filozofa mistika, Vladimira Solovjeva. Tek tada je poeo privlaiti
pozornost, a tijekom godina koje su uslijedile postao je jednim od
malobrojnih najozloglaenijih spisa dvadesetoga stoljea.
Spis o kojemu je rije je neka vrsta rasprave ili, tonije reeno,
smiljeni politiki i drutveni program, a pojavljivao se pod razliitim
nazivima od kojih je najpoznatiji Protokoli Sionskih mudraca?
Protokoli su navodno potekli iz idovskih izvora, pa se na taj nain
veliki broj anti-semita toga doba osvjedoio o "meunarodnoj idov
skoj uroti". Tako su, 1919. godine razdijeljeni po etama Bijele ruske
vojske, a te su ete u sljedee dvije godine masakrirale oko 60 000
idova, jer su ih smatrali odgovornima za revoluciju iz 1917. Oko
1919. godine Protokole je umnoavao i Alfred Rosenberg, poslije
glavni rasistiki teoretiar i propagandist nacional-socijalistike partije
Njemake. Hitler je u svojoj knjizi Mein Kampf (Moja borba) iskori
stio Protokole kao pothranu vlastitih fanatinih predrasuda i nije se,
navodno, dvoumio oko njihove vjerodostojnosti. U Engleskoj je dnev
ni list Morning Post odmah proglasio Protokole pouzdanima, i ak ih
je Times 1921. ozbiljno shvatio i tek poslije priznao svoju pogreku.
Strunjaci se danas slau, kako se nama ini - s pravom, da su Pro
tokoli, u svojem sadanjem obliku opaka i podmukla krivotvorina.
Usprkos tome, i dalje su u opticaju, u Latinskoj Americi, panjolskoj,
pa ak i u Britaniji, u svrhu antisemitske propagande.

Protokoli iznose skicu programa koji kazuje, ni manje ni vie

nego, kako zavladati cijelim svijetom. Pri prvom itanju djeluju kao
makijavelistiki program, kao neka vrsta internog podsjetnika sku
pine pojedinaca koji su odluili svijetu nametnuti novi poredak i
postati vladarima. Tekst govori u prilog smiljenoj uroti iji sudionici
su meusobno povezani po sustavu hobotnice. Ta urota mora pore
metiti svjetski poredak, i povesti ga ka anarhiji, uvui se u redove slo
bodnih zidara i drugih slinih organizacija i, konano, sebi priskrbiti
potpuni nadzor nad drutvenim, politikim i ekonomskim ustanovama
Zapadnog svijeta. Nepoznati sastavljai Protokola otvoreno kazuju
da su ve "upravljali" cijelim narodima "u skladu s politikim planom
koji nitko nije ni naslutio tijekom niza proteklih stoljea".
Dananji itatelj mogao bi pomisliti da su Protokoli neka vrsta
knjievne izmiljotine, poput Spectre, iz romana lana Fleminga o
Jamesu Bondu. Meutim, kada su Protokoli objavljeni, tvrdilo se da
su sastavljeni na meunarodnom idovskom saboru 1897. godine u
Bazelu. Ova je tvrdnja ve davno oborena, jer je poznato da su naj
raniji primjerci Protokola napisani na francuskom jeziku, a na saboru
u Bazelu nije sudjelovao nijedan jedini zastupnik iz Francuske.
tovie, zna se da je jedan primjerak Protokola bio u opticaju jo
1884., trinaest godina prije sabora u Bazelu. Primjerak Protokola iz
1884. naao se u rukama lana one slobodnozidarske loe iji je
kasniji lan, a i veliki majstor, postao Papus. U toj istoj loi prvi
se put pojavila pria o Ormusu, legendarnom egipatskom mudracu
koji je ujedinio poganske i kranske misterije i osnovao Ruin kri.
Suvremeni znanstvenici uvrdili su da su Protokoli dijelom zas
novani na satirikom djelu koje je napisano i tiskano u enevi 1864.
godine. To djelo je napisao Maurice Joly, kao napad na Napoleona
III, te je poslije bio uhien. On je navodno bio lan nekog reda Ruina kria, no bez obzira je li to istina ili ne, bio je prijatelj Victora
Hugoa, a Hugo, koji takoer nije bio naklonjen Napoleonu, bio je
lan jednog reda Ruina kria.
Na taj se nain moe dokazati da Protokoli nisu nastali na idov
skom saboru u Bazelu 1897., no ostaje nam pitanje otkuda su zapravo
potekli. Suvremeni znanstveni odbacili su ih kao potpuni falskifikat,
spis koji je u cijelosti sumnjiv, i koji su antisemiti podmetnuli u

namjeri da ozloglase idove. Ipak, sami Protokoli ne nameu takav

zakljuak, jer, primjerice, sadre neke zagonetne napomene koje
sasvim sigurno nisu idovske. Te su napomene toliko oite da ih nije
mogao smisliti ni nekakav prevarant. Nijedan obrazovaniji antisemit
ski falsifikator ne bi umijeao takve napomene s namjerom da stvori
nepovjerenje u idovstvo, jer nitko ne bi povjerovao da su idovskog
podrijetla.
Tekst Protokola zavrava neobinom reenicom: "U potpisu pred
stavnici Siona 33. stupnja."
Zato bi antisemitski falsifikator sastavio takvu reenicu? Zato
nije pokuao okriviti sve idove, a ne samo onaj mali dio koji ini
"predstavnike Siona 33. supnja"? Zato nije objavio da su spis pot
pisali predstavnici meunarodnog idovskog sabora? "Predstavnici
Siona 33. stupnja" ne zvui uope idovski, niti upuuje na "meu
narodnu idovsku urotu", nego na slobodne zidare. Trideset i trei
stupanj u slobodnom zidarstvu vezanje uz ono to se naziva "Stroga
pokornost" - po slobodnozidarskom ustroju kojega je uveo Hund,
po zapovjedi "neznanih starjeina", od kojih je jedan, ini se, bio
Charles Radclyffe.
Protokoli sadre i druge nepravilnosti koje su jo uoljivije. Na
vie mjesta se govori o dolasku "slobodnozidarskog kraljevstva" i
"kralja Sionske krvi", koji e vladati tim "slobodnozidarskim kra
ljevstvom". Budui kralj trebao bi biti izdanak "dinastike loze kralja
Davida", a "kralj idova e postati papom" i "patrijarhom meuna
rodne crkve". Tekst zavrava vrlo tajanstveno: "Neki nositelji sje
mena Davidovog pripremit e kraljeve i njihove nasljednike... Samo
e kralj i trojica njegovih zatitnika znati to e se dogoditi."
Kao stvarne ili izmiljene idovske misli, ove reenice zvue su
vie besmisleno. Jo od biblijskih vremena idovska predaja ne pozna
je kralja, a naelo vladavine kralja izgubilo je vanost. Ideja kralja
je idovima 1897. godine izgledala jednako besmisleno, kao to im
to izgleda i danas, i to je svaki falsifikator morao znati. Spomenute
napomene zapravo su blie kranskoj nego idovskoj misli. Tije
kom posljednja dva tisuljea jedini "kralj idova" bio je sam Isus,
a Isus je po evaneljima bio dinastiki nasljednik Davidov. Zato je
taj koji je izmiljao spis i pripisao ga idovskoj uroti, unio sasvim
prepoznatljive kranske prizvuke? Zato je spominjao sasvim odre-

enu i iskljuivo kransku zamisao kao to je papa? Zato je spo

minjao "meunarodnu crkvu", a ne meunarodnu sinagogu ili me
unarodni hram? emu "Kralj i trojica zatitnika" kad to ne podsjea
ni na idovstvo ni na kranstvo, ve na tajna drutva Johanna Va
lentina Andreae i Charlesa Nodiera? Ako je protokole izmatao neki
antisemitski propagandist, teko je zamisliti daje taj mogao biti toliko
neobrazovan, nesposoban i neobavijeten.
Zakljuci do kojih smo doli u vezi s Protokolima Sionskih mu
draca rezultat su dueg i paljivog istraivanja:
1. Postojao je izvorni tekst koji je bio temeljem objavljenih Proto
kola i taj izvorni tekst nije bio falsifikat. Takoer, taj tekst nije
imao nikakve veze sa idovstvom, niti s "meunarodnom idov
skom zavjerom", ve je po svoj prilici potekao od neke slobodnozidarske organizacije ili tajnog drutva slobodnozidarskog us
mjerenja, a koje je u svom nazivu imalo i rije "Sion".
2. Izvorni tekst na kojemu se temelje objavljeni Protokoli nije nuno
morao biti toliko provokativan i bombastian, no vjerojatno je
sadravao program za osvajanje vlasti, prodiranje u slobodno zi
darstvo, kao i nadzor drutvenih, politikih i ekonomskih ustanova.
Takav program bio bi sasvim u skladu s tajnim drutvima rene
sanse, kao i s Drubom svetoga Sakramenta, i ustanovama An
dreae i Nodiera.
3. Izvorni tekst na kojemu se temeljila tiskana verzija Protokola
dospio je u ruke Sergeja Nilusa, koji isprva nije elio ozloglasiti
idove. On je, naprotiv, Protokole donio caru u namjeri da razo
tkrije skupinu ezoterika na carskom dvoru - grupu u kojoj su bili
Papus, Monsieur Philippe i drugi lanovi tog tajnog drutva.
Prije nego to je to uinio, on je gotovo sigurno izmijenio jezik i
uinio ga jetkijim i bombastinijim, kakav izvorno vjerojatno nije
bio. Kad ga je car otjerao, Nilus je dao tiskati izmijenjene Proto
kole. Njima nije postignut prvenstveni cilj, optuba Papusa i
Monsieur Philippea, no jo su uvijek mogli posluiti drugome cilju
- potpirivanju antisemitizma. Nilusov glavni cilj bili su Papus i
Monsieur Philippe, no bio je takoer neprijateljski raspoloen i
prema idovima.

4. Stoga, tiskana verzija Protokola nije u potpunosti falsifikat, ve

bi se moglo rei da je to u velikoj mjeri izmijenjeni tekst. Ipak,
usprkos tim izmjenama, mogu se prepoznati tragovi izvornog
oblika u jednom palimpsestu ili u dijelovima Biblije. Ti dijelovi
koji su se odnosili na kralja, papu, meunarodnu crkvu i Sion
vrlo vjerojatno nisu nita znaili Nilusu. On ih svakako ne bi sam
izmislio, no kada su ve bili tamo, s obzirom na njegovu neobrazo
vanost, nije imao razloga izostaviti ih. Ti su dijelovi bili nevani
za idovsko pitanje, no mogli su biti presudni ako je u pozadini
stajalo neko tajno drutvo. Poslije smo saznali da su ti dijelovi bili,
i jo uvijek jesu, vani Sionskom prioratu.

Hieron zlatne doline

Za vrijeme naeg istraivanja stalno su se pojavljivali novi "Prioratski spisi". Neki od tih radova nisu bili za javnu uporabu, kao Dossiers
secrets, no do njih smo dolazili preko raznih slubi u kojima su
radili nai prijatelji u Francuskoj, ili preko Nacionalne knjinice, a
druga vrsta materijala pojavljivala se i u novotiskanim knjigama.
Neki od ovih radova nudili su nove podatke o kraju devetnaesto
ga stoljea, a osobito o Berengeru Sauniereu. Jedan takav "suvremeni"
izvjetaj kazuje da Sauniere nije sluajno otkrio u svojoj crkvi one
sudbonosne svitke, ve da su ga na to uputili izaslanici Sionskog priorata, koji su ga posjetili u selu Rennes-le-Chateau i tom prilikom ui
nili svojim povjerenikom. Kazuje se da se Sauniere pred kraj 1916.
godine suprotstavio izaslanicima Siona i posvaao s njima. Ako je
to istina, onda upnikova smrt u sijenju 1917. moda ima i mrani
ju stranu. Deset dana prije svoje smrti on se odlino osjeao, no ipak
je deset dana prije njegove smrti naruen mrtvaki sanduk ba za nje
ga. Priznanica za sanduk nosila je datum 12. sijenja i predana je Sauniereovoj domaici, Marie Denarnaud.
Jedna novija i moda naizgled vjerodostojnija "prioratska" knji
ga dalje razrauje priu o Sauniereu i ona jednim dijelom potvruje
onu prethodnu. Ta pria kazuje kako je Sauniere bio tek neto vie
od pijuna i da je njegova uloga u misteriju Rennes-le-Chateau u ve
likoj mjeri preuveliana. Iza svih dogaaja u malom planinskom

selu navodno je stajao Sauniereov prijatelj, opat Henri Boudet, up

nik susjednog sela Rennes-le-Bains.
Navodno je Boudet davao novac Sauniereu, svih onih trinaest
milijuna franaka izmeu 1887. i 1915. godine. Boudet je navodno i
upuivao Saunierea u razliite projekte - javne radove, izgradnju
Ville Bethanije i kule Magdale. On je takoer navodno nadgledao
obnovu crkve u Rennes-le-Chateauu i oblikovao Sauniereov zbu
njujui Krini put - kao neku vrstu ilustrirane verzije vlastite tajne
knjige.
Ta nedavno objavljena knjiga kazuje da Sauniere nije znao za
najvaniju tajnu iji je bio uvar, sve dok mu tu tajnu nije povjerio
Boudet u iekivanju vlastite smrti u oujku 1915. Ista ta knjiga
navodi da je Marie Denarnaud, Sauniereova kuanica, zapravo bila
Boudetova pijunka, da je on preko nje prenosio upute Sauniereu, i
isplaivao sav novac, ili moda vei dio, na njezino ime. Boudet je
takoer, izmeu 1885. i 1901. platio 7.665.250 franaka biskupu
Carcassonnea, istom onom ovjeku koji je Saunierea poslao u Pariz
sa svicima o svom vlastitom troku. Tako je, ini se, i biskup bio
Boudetov ovjek. To svakako nije normalan odnos, jer kako znaa
jan mjesni biskup moe biti plaeni slubenik skromnoga i
povuenog upnika. No, to je bilo sa samim upnikom? iji je on
bio ovjek? ije je on interese zastupao? to mu je podarilo mo da
plaa i ima svoje ljude i zato je njemu pretpostavljena crkvena
osoba to odobravala? Tko mu je mogao osigurati novane izvore za
takvo razbacivanje? Na ova pitanja nema izravnog odgovora, no on
se nazire - Sionski priorat.
To pitanje je objasnila jedna druga, takoer nedavno objavljena
knjiga. I ta se knjiga, kao i druge to su joj prethodile, ini se, oslanjala
na neke "povlatene izvore". Radi se o knjizi Tresor du triangle d'or
(Blago zlatnog trokuta) koju je napisao Jean-Luc Chaumeil, a tiskana
je 1979. godine. Gospodin Chaumiel navodi da su mnoge crkvene
osobe upletene u zagonetku Rennes-le-Chateaua - Sauniere, Boudet,
a vjerojatni i drugi, kao Hoffet, Hoffetov ujak iz Saint Sulpicea i
biskup Carcassonea - pripadali su nekom obliku slobodnoga zidar
stva "kotskog obreda". Taj se oblik slobodnoga zidarstva, navodi
Chaumeil, razlikovao od drugih po tome to je bio "kranski, ari
stokratski i hermetian". Ukratko, nije ukljuivao u prvom redu slo-

bodne mislitelje i ateiste, kao to je bio sluaj s mnogim drugim

obredima slobodnoga zidarstva, ve su, ini se, njegovi lanovi bili
duboko religiozni, no usmjereni magiji, pri emu je bila naglaena
svetost drutvene i politike hijerarhije, boanski poredak i ope vri
jedan kozmiki plan. Chaumeil takoer navodi, da su gornji razredi
ili stupnjevi tog slobodnog zidarstva, bili nii razredi ili stupnjevi
Sionskog priorata.
U naem istraivanju smo ve naili na slobodno zidarstvo tak
vog tipa koje opisuje Chaumeil. Njegov opis mogao bi se lako primi
jeniti na izvorni "kotski obred" kojega su uveli Charles Radclyff i
njegovi suradnici. Radclyffovo slobodno zidarstvo i ono koje opisuje
Chaumeil bili bi prihvatljivi, usprkos papinoj osudi, predanim kato
licima, bez obzira jesu li oni bili jakobiti osamnaestoga stoljea ili
francuski sveenici devetnaestoga stoljea. U oba sluaja papa bi se
estoko usprotivio, no pri svemu tome oni su se i dalje smatrali i kr
anima i katolicima, a neka dostupna svjedoanstva kazuju nam da
su oni stekli neko novo i osvjeavajue pretakanje vjere, koje im je
omoguilo da sebe doive kao istinitije krane od pape.
Iako je Chaumeil neodreen i neuhvatljiv, on se trudi naglasiti da
se u godinama do 1914. slobodno zidarstvo kojemu su pripadali
Boudet i Sauniere, spojilo s drugom ezoterikom ustanovom. Ta bi
ustanova lako mogla razjasniti spomen vladara u Protokolima sionskih mudraca - osobito ako je, kako tvrdi Chaumeil, stvarna sila u
pozadini te druge ustanove bio Sionski priorat.
Ustanova o kojoj je rije nosila je naziv Hieron Zlatne doline
(Hieron du Val d'Or, na francuskom, gdje moemo prepoznati ana
gram Orval, koji se stalno pojavljuje). Hieron Zlatne doline bilo je
tajno politiko drutvo osnovano, kako se misli, 1873. To drutvo je
bilo slino drugim ezoterijskim organizacijama toga vremena, a ka
rakteristino su naglaavali svetu geometriju, kao i razna sveta mjesta.
Nepokolebljivo su mislili da su mistika ili gnostika istina proizvele
mitoloke motive, i bili zaokupljeni podrijetlom ljudi, rasa, jezika i
simbola, ba kao to je sluaj i u teozofiji. Hieron Zlatne doline je
poput mnogih drugih sljedbi i tajnih drutava toga vremena i kran
ske i "trans-kranske" orijentacije. Isticali su vanost Svetoga Srca,
ali je Sveto Srce bilo vezano i za druge, pretkranske simbole. eljeli
su pomiriti, a to se govorilo i za Ormus, kranske i poganske miste-

rije, a osobiti znaaj pridavali su druidskoj misli,* koju su, kao i

mnogi suvremenici shvaali djelomice kao pitagorejsku. Sve ove
teme je ukratko obradio Sauniereov prijatelj opat Henri Boudet u
svojoj knjizi.
Hieron Zlatne doline pokazao se vanim za istraivanje zbog nji
hova uzora koji Chaumeil naziva "ezoterijskom geopolitikom" i "etnoarhainim svjetskim poretkom". Ako to pokuamo rei govornim
jezikom to bi, zapravo, znailo iznova ustanovljavanje Svetoga Rim
skog carstva u Europi devetnaestog stoljea - pomlaenog i preure
enog Svetoga Rimskog carstva, svjetovne drave koja bi trebala
ujediniti sve narode i temeljiti se na duhovnim, a ne na drutvenim,
politikim ili ekonomskim vrijednostima. Za razliku od onog prvog,
ovo novo Sveto Rimsko carstvo bilo bi uistinu "sveto", uistinu "rim
sko" i uistinu "carsko", iako se ove rijei kod njih bitno razlikuju od
tradicionalno prihvaenih znaenja. Takva drava trebala je ostvariti
san o "carstvu nebeskom" na zemlji, zemaljski odraz reda, harmonije
i hijerarhije svemira. Ta drava ponovno bi prizvala drevnu hermetiku postavku "kako na nebu, tako i na zemlji". Ta ideja nije bila
potpuno utopijska niti naivna, ve je gotovo bila izvediva u ozraju
prilika Europe kraja devetnaestoga stoljea.
Chaumeil navodi sljedee ciljeve Hierona Zlatne doline:
Teokracija u kojoj narodi ne bi bili vie od pokrajina, a njihovi
voe samo prokonzuli u slubi svjetske okultne vlade koju bi inila
elita. Za Europu bi ta vladavina Velikog kralja znaila dvostruku
hegemoniju Papinstva i Carstva, Svete stolice i Habsburga, koji
bi bili desna ruka Vatikana.
U devetnaestom stoljeu Habsburzi su ve bili isto to i kua Lor
raine. Zamisao o "Velikom kralju" predstavljala je na taj nain ostva
renje Nostradamusovih proroanstava, a na neki bi nain i ostvarila
monarhistiki plan postavljen u Protokolima sionskih mudraca.
* Druidi su galski ili keltski sveenici koji obavljaju rtvovanje, gataju, obnaaju politiku
i sudbenu vlast, brinu se za odgoj mladih pripadnika vojne aristokracije. Druidi ispunjavaju
jednu od tri drutvene funkcije u Kelta (uz stoare-ratare i vojnu aristokraciju), a postojali
su od VI. stoljea prije Krista do V. stoljea poslije Krista.

Ostvarenje takvog plana bi, dakako, unijelo velike promjene u pos

tojee ustanove. Vatikan vie ne bi bio kao onaj koji je smjeten u
Rimu, a ni Habsburzi vie ne bi bili samo carski vladari drave. To
bi dovelo do stvaranja dinastije kraljeva-sveenika, poput faraona
drevnog Egipta, ili Mesije kojega su Zidovi iekivali u osvit kran
skog doba.
Chaumeil nije razjasnio jesu li, i u kojoj mjeri, Habsburzi bili
ukljueni u ove ambiciozne planove. Neki dogaaji, kao to je bio
posjet habsburkog nadvojvode selu Rennes-le-Chateau, potvruju
njihovu umijeanost, ali ako su i postojali neki planovi, oni su propali
s Prvim svjetskim ratom, koji je, meu ostalim, zbacio Habsburge s
vlasti.
Ciljevi Hierona Zlatne doline - ili Sionskog priorata- kako ih je
objasnio Chaumeil, bili su donekle logini u kontekstu onoga to
smo ve otprije znali i bacili novo svjetlo na Protokole sionskih mu
draca. Ti ciljevi podudarali su se s ciljevima drugih tajnih drutava,
a meu njima i s onima koja su osnovali Charles Radclyffe i Charles
Nodier. No najvanije od svega, podudarali su se s politikim tenja
ma kue Lorraine, to smo ih pratili kroz niz stoljea.
Ipak, usprkos logikom smislu, ciljevi Hierona Zlatne doline
nisu imali stvarnog politikog smisla. Na temelju ega bi Habsburzi
branili pravo da vladaju kao dinastija kraljeva-sveenika? Osim u
sluaju najire javne potpore, takvo pravo ne bi mogli braniti protiv
republikanske francuske vlade, a da ne govorimo o dinastijama koje
su tada vladale Rusijom, Njemakom ili Britanijom. Na koji bi, uope,
nain mogli izvojevati potrebnu javnu potporu?
U okruju politike stvarnosti devetnaestoga stoljea takva se
shema, usprkos logike dosljednosti, nama uinila liena praktinog
smisla. Moda smo pogreno protumaili Hieron Zlatne doline, no
moda su jednostavno njegovi lanovi bili suludi.
Cijelu stvar smo morali odloiti dok ne doemo do novih podataka,
a u meuvremenu smo se posvetili sadanjem vremenu i pokuali
utvrditi postoji li Sionski priorat i danas. Uvjerili smo se da postoji
i da njegovi lanovi nisu ni najmanje suludi. Nakon Prvog svjetskog
rata, tijekom dvadesetoga stoljea, oni su razvijali program koji je
u biti vrlo slian programu Hierona Zlatne doline u devetnaestom
stoljeu.

8.

POGLAVLJE

Tajno drutvo danas

rancuski Journal Officiel je tjedna vladina publikacija u kojoj se
moraju predstaviti sve grupe, drutva i organizacije u zemlji. U
broju 167, od 20. srpnja 1956. Journal Officiel je donio sljedeu pri
javu:

25. juin 1956. Declaration a la sous-prefecture de Saint-Julienen-Genevois. Prieure de Sion. But: etudes et antr'aide des membres. Siege social: Sous-Cassan, Annemasse (Haute Savoie).
25. lipnja 1956. Prijava okrunoj prefekturi Saint-fulien-enGenevois. Sionski priorat. Namjena: Obrazovanje i uzajamna
pomo lanova. Sjedite drutva: Sous-Cassa, Annemasse (Gornja
Savoja).
Sionski priorat slubeno je bio upisan u policijske knjige. To je na
neki nain bio dokaz o njegovu postojanju u nae doba, iako smo
pomislili da je udno to se tajno drutvo na taj nain pojavljuje u
javnosti. No s druge strane, moda i nije bilo udno. Sionski priorat
nije se nalazio ni u jednom telefonskom imeniku, a adresa je bila to
liko neodreena da nismo mogli ustanoviti ne samo gdje je njihov
ured, nego ak ni zgradu ili ulicu u kojoj se nalaze. Kada smo nazvali
okrunu prefekturu, nisu nam mogli pomoi. Pokuali su to vie puta
istraiti, rekli su umorno, no nisu uspjeli nita doznati. Prema njihovu
miljenju tu adresu nije bilo mogue nai. To nas je ipak iznenadilo,
jer smo se upitali kako je mogue da su neke osobe na policiji uspjele
navesti pogrenu ili nepostojeu adresu, i poslije toga izbjei daljnju
istragu i posljedice koje bi morale uslijediti. Je li policija bila nemar
na i ravnoduna, ili su ih na neki nain pridobili, ime je anonimnost
Siona postala zajamenom?

Okruna prefektura nam je dala primjerak onoga to je trebalo

predstavljati statut Sionskog priorata. Taj je dokument sadravao
dvadeset i jedan paragraf, ni na koji nain nije bio sporan, ali nije
nam nita osobito razjasnio. Nisu bili navedeni ciljevi Reda, niti po
daci koji bi ukazali na mogu Sionov utjecaj, lanove ili izvore
sredstava. Statut je bio prilino nezanimljiv, no zbunio nas je lanak
po kojemu pristup u Red nije bio ogranien jezikom, drutvenim
podrijetlom, klasom, ni politikom ideologijom. Jedan drugi para
graf kazivao je da pristupiti mogu svi katolici stariji od dvadeset i
jedne godine, i zapravo je cijeli statut ostavljao dojam pobone, vrlo
katolike ustanove. Ipak, navodni Sionovi majstori, kao i povijest
Reda, koliko smo mi uspjeli otkriti, nisu svjedoili o nekom pravovjer
nom katolicizmu. ak su i suvremeni "Prioratski spisi", od kojih su
mnogi objavljeni istodobno kada i statut, svojim usmjerenjem vie
bili hermetiki, pa ak i heretiko gnostiki, nego katoliki. Ta pro
turjenost naizgled nije imala smisla, osim ako Sion nije zahtijevao,
kao to su to inili Vitezovi templari i Druba svetoga Sakramenta,
katolicizam kao vanjski preduvjet koji bi lan poslije nadrastao unutar
samoga Reda. ini se da su Sion, templari i Druba svetoga Sakra
menta zahtijevali posluh koji je morao biti jai od svih drugih svjetov
nih i1i duhovnih obveza. Sedmi lanak pravilnika kazuje: "Kandidat
se mora odrei svoje osobnosti kako bi se posvetio slubi visokomoralnog propovjednitva".
Statut posliije objavljuje da Sion radi pod naslovom Viteki red
katolikih ustanova i pravila nezavisnog i tradicionalnog saveza
(Chevalerie d'Institutions et Regies Catholiques d'Union Independente et Traditionaliste). Ovaj naslov nudi skraenicu CIRCUIT,
to znai krug, a to je i bio naziv asopisa kojega je Red objavljivao,
ali samo za lanstvo.
Moda je najzanimljiviji podatak u Statutu koji kazuje da je Sionski
priorat 1956. godine, kako se ini, peterostruko poveao svoje lan
stvo. U Dossiers secrets nalazi se kopija stranice koja je tiskana prije
1956. godine, gdje pie da je Sion brojio 1093. lana koji su bili
svrstani u sedam stupnjeva. Struktura reda bila je tradicionalno pira
midalna. Na vrhu je bio veliki majstor ili "navigator", stupanj ispod
njega inila su trojica s naslovom "princ Noahit nae Gospe", a stu-

panj jo nie devetorica s naslovom "Kriar svetog Ivana". Svaki

stupanj nie bio je tri puta brojniji od prethodnoga - 27, 81, 243,
729. Tri najvia stupnja, veliki majstor i dvanaest njemu podreenih
inili su trinaesterolani "Ruin kri". Taj broj mogao je upuivati
na mnogo toga, od sotonistikog zbora do Isusa i njegovih dvanaest
uenika.
Prema Statutu koji je napisan poslije 1956., Sion je brojao ukupno
9841 lana, koji su bili podijeljeni ne vie u sedam, nego u devet stu
pnjeva. Ustroj Reda ostao je u svojoj biti nepromijenjen, iako su ga
proistili, a dva nova stupnja dodana su na dnu hijerarhije. Na taj
nain vodstvo se jo vie udaljilo od mree poetnika, a veliki majs
tor je i dalje zadrao titulu "navigator". Trojica "prineva Noahita nae
Gospe" dobili su naziv "seneali", a devetorica "kriara svetoga Ivana"
postali su "veliki zapovjednici". Ustroj Reda, vrlo neobinog nazivlja
izgledao je ovako:
Opi zbor ine svi lanovi udruge. Udruga se sastoji od 729 po
krajina, 27 zapovjednitava i jednog Svoda koji se zove "Kyria".
Svako zapovjednitvo, kao i svod sastoje se od 40 lanova, a svaka
pokrajina od trinaest lanova.
lanovi su podijeljeni u dvije izvrne grupe:
a) Legija, ija je zadaa propovijedanje, i
b) Falanga, uvar Predaje.
lanovi ine hijerarhiju od devet stupnjeva.
Hijerarhija devet stupnjeva sastoji se od:
a) 729 pokrajina
1) novaci (Novices):
2) kriari (Croises):

6561 lan
2187 lanova

b) 27 zapovjednitava
3) junaci (Preux):
729 lanova
4) titonoe (Ecuyers):
243 lana
5) vitezovi (Chevaliers):
81 lan
6) zapovjednici (Commandeurs): 27 lanova

c) svod "Kyria"
7) veliki zapovjednici (Connetables): 9 lanova
8) seneali (Senechaux):
3 lana
9) navigator (Nautonnier):
1 lan
etiri osobe bile su navedene kao lanovi "Savjeta", po svemu sude
i, radi slubenih i zakonskih potreba. Tri imena bila su nam nepo
znata, no mogue je da su to bili i pseudonimi: Andre Bonhomme,
roen 7. prosinca 1934., predsjednik; Jean Delaval, roen 7. oujka
1931., potpredsjednik; Armand Defago, roen 11. prosinca 1928., bla
gajnik. Samo jedno ime smo znali otprije - Pierre Plantard, roen 18.
oujka 1920, generalni tajnik. Istraivanje jednog drugog autora
kazuje da je slubena titula Pierrea Plantarda bila generalni tajnik
odsjeka za dokumentaciju - to ukazuje da su postojali i drugi odsjeci.

Alain Poher
Ranih sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea Sionski priorat je
postao skromni cause celebre meu nekim ljudima u Francuskoj.
Pojavilo se mnogo tekstova u asopisima i pokoja novinska repor
taa. U broju od 13. veljae 1973. list Midi Libre objavio je podui
tekst o Sionu, Sauniereu i misteriju sela Rennes-le-Chateau. Tekst
je posebno istaknuo vezu Siona s moguim opstankom loze Merovinga sve do dvadesetoga stoljea. Tekst je takoer istaknuo da se meu
potomcima Merovinga nalazi i "istinski pretendent" na francusko
prijestolje, po imenu Alain Poher.
Iako njegovo ime nije osobito poznato u Britaniji ili u Sjedinjenim
dravama, Alain Poher je bio svima znan u Francuskoj. Tijekom
Drugog svjetskog rata odlikovan je medaljom pokreta otpora i ratnim
kriem, a poslije ostavke De Gaullea bio je predsjednik Francuske
od 28. travnja do 19. lipnja 1969. Isti je poloaj imao i poslije smrti
Georgesa Pompidoua, od 2. travnja do 27. svibnja 1974. Godine 1973.,
kada je Midi Libre objavio tekst, gospodin Poher je bio predsjednik
francuskog Senata.

Koliko je nama poznato, gospodin Poher nikada i ni na koji nain

nije komentirao pretpostavljenu vezu sa Sionskim prioratom i krvnom
lozom Merovinga. U rodoslovljima "Prioratskih spisa" spominje se
Arnaud, grof de Poher, koji se izmeu 894. i 896. godine prienio
obitelji Plantard, koji su, kako se vjeruje, bili izravni potomci Dagoberta II. Praunuk Arnauda de Pohera, Alain, postao je vojvoda od
Bretanje 937. godine. Stoga, bez obzira je li gospodin Poher priznavao
Sion ili nije, Sion je njega sigurno priznavao i to kao osobu merovinkog podrijetla.

Izgubljeni kralj
Dok smo mi nastavljali nae istraivanje, a francuska sredstva pri
opavanja cijeloj stvari povremeno pridavala pozornost, "Prioratski
spisi" su se i dalje pojavljivali. Kao i prije, bile su to nove knjige,
privatno tiskane rasprave i razni lanci to su i dalje stizali u pariku
Nacionalnu knjinicu. Sve to je i dalje velialo opu mistifikaciju, no
iako je bilo jasno da je netko morao proizvoditi to gradivo, i dalje
nam je cilj toga rada izgledao nejasan. Bilo je trenutaka kada smo
sve zajedno htjeli odbaciti kao neiju dobro pripremljenu i razrae
nu alu, kao prijevaru velikih razmjera. No, ako se radilo o prijevari,
inilo nam se da su ljudi na njoj ustrajali vie stoljea. Upitali smo
se, moe li se ono u to su ljudi uloili toliko vremena, snage i sredsta
va doista nazvati prijevarom ili obmanom? Jer na taj nain ispreple
teno povijesno gradivo, kao i nain pisanja inili su "Prioratske spise"
blie umjetnikom djelu nego nekoj ali. Bio je to prikaz otroumlja,
napetosti, tonosti, zamrenosti, povijesnog znanja i arhitektonske
sloenosti kakva je prisutna, recimo, kod Jamesa Joycea. Ako se na
Finneganovo buenje moe gledati kao na neku vrstu ale, nikada se
nije dovelo u pitanje je li je njezin tvorac zamislio sasvim ozbiljno.
Vano je pripomenuti da "Prioratski spisi" nisu bili neka vrsta
uobiajene, unosne mode koja se razvila u pravu industriju nastavaka
i novih izvornika i drugih izvedenih proizvoda. Ti se spisi nisu mogli
usporediti s Koijama bogova, Ericha von Danikena, izvjeima o
Bermudskom trokutu ili djelima Carlosa Castanede. Motiv pisanja
"Prioratskih spisa" sigurno nije bio novane naravi. ini se da je novac
bio potpuno usputan imbenik, jer najvaniji od "Prioratskih spisa"

uope nisu bili javno tiskani. Usprkos komercijalnom potencijalu,

oni su se javljali kao ograniene privatne naklade ili radovi koji su
potiho pohranjeni u Nacionalnu knjinicu, gdje uglavnom nisu bili
dostupni. Podaci koji su se javljali u javno tiskanim knjigama nisu
bili sluajni, niti proizvoljni i najveim dijelom nisu bili djela neovis
nih istraivaa. inilo se da veina njih dobiva podatke iz istog, jedin
stvenog izvora, a nove podatke kao da je netko davao kapaljkom,
prema nekom unaprijed smiljenom planu. S novim podacima nizale
su se izmjene, svaki put s novim djeliem u mozaiku. Ti mali dijelovi
podataka pojavljivali su se pod raznim imenima, pa je tako stvoren
povran dojam o veem broju, meusobno nepovezanih autora koji
su tako svi zajedno pridonosili opoj vjerodostojnosti prie.
Nama se uinilo da je za takav postupak postojao samo jedan razlog
- privui panju javnosti, izazvati dojam vjerodostojnosti, potaknu
ti zanimanje i stvoriti stanje duha ili klimu u kojoj ljudi suzdrana
duha ekaju na nova otkria. Kao da su "Prioratski spisi" trebali utrti
stazu nekom velikom otkriu. Bez obzira to je to otkrie trebalo
pokazati, oito je bilo potrebno razdoblje "smekavanja", pripreme
ljudi. To otkrie je, dakle, ukljuivalo merovinku dinastiju, produe
nje krve loze te dinastije do naih dana i tajnu vladavinu. U jednom
asopisu je lan Sionskog priorata napisao: "Bez Merovinga Sionski
priorat ne bi postojao, a bez Sionskog priorata dinastija Merovinga
bi izumrla". Odnos Reda i krvne loze je djelomice objanjen, ali je
i djelomice zamren sljedeim tekstom:
Kralj je istodobno i pastir i sveenik. On ponekad poalje nekog
vrsnog poklisara svojemu vazalu na vlasti i to je njegov ovjek za
sve, ovjek koji ima sreu biti podloan smrti. Tako su se pojavili
Rene d'Anjou, Connetable de Bourbon, Nicolas Fouquet... i brojni
drugi kod kojih je nakon zapanjujueg uspjeha uslijedio neobja
njiv pad jer ti su izaslanici bili i strani i ranjivi. Kao uvare
tajne moglo ih se ili uzvisiti ili unititi. Tako su se pojavili i ljudi
poput Gillesa de Raisa, Leonarda da Vincija, Josepha Bakama,
vojvode od Neversa i od Gonzage ija bdjenja je pratio miris magije
u kojem se sumpor proima tamjanom mirisom Magdalene.
Ako se Charles VII pri ulasku Ivane Orleanske u veliku dvoranu
njegova zamka u Chinonu skrio medu svojim dvorjanima, to

nije bila vrsta jeftine sale jer gdje je u njoj humor? ve je to

uinio zato jer je ve znao ija je ona bila izaslanica. Pred njom,
on je bio jedva neto vie od drugih dvorjana. Tajna koju mu je
povjerila nasamo bila je sadrana u ovim rijeima: "Dobri go
spodaru, ja dolazim od Kralja. "
Ono to ovaj ulomak navijeta je i provokativno i zbunjujue. Kao
prvo, kralj, "izgubljeni kralj", pretpostavlja se, krvne loze Merovinga,
nastavlja vladati samom injenicom da je to to jest. Kao drugo,
moda jo vie uznemirujue jest navjetaj, da su svjetovni vladari
svjesni njegova postojanja, da ga priznaju, potuju i da ga se boje.
Kao tree, veliki majstor Sionskog priorata, ili neki drugi lan reda,
radi kao posrednik izmeu "izgubljenog kralja" i njegovih odreenim
vremenom ogranienih predstavnika ili zamjenika. Te su posrednike,
kako se ini, smatrali potronima.

Neobini pamfleti
u Nacionalnoj knjinici u Parizu
Povodom smrti Lea Schidlofa 1966. razmijenjeno je mnotvo pisama.
On je bio ovjek koji je, navodno pod pseudonimom Henri Lobineau,
sastavio genealogije nekih "Prioratskih spisa". Prvo se pismo poja
vilo u Katolikom tjedniku Geneve 22. listopada 1966. Potpisao ga
je Lionel Burrus, koji je tvrdio da govori u ime vicarske kranske
mladei. Gospodin Burrus pie da je Leo Schidlof, ili Henri Lobineau,
umro u Beu tjedan dana prije, 17. listopada i brani preminulog od
kleveta koje su se netom pojavile u Rimokatolikom biltenu. U svojoj
pohvali izjavljuje daje Schidlof, pod imenom Lobineau 1956. napi
sao "izvanrednu studiju ... o rodoslovlju merovinkih kraljeva i do
gaajima vezanim uz Rennes-le-Chateau".
Rim se, kako tvrdi gospodin Burrus, nije usuivao suprotstaviti
Schidlofu dok je bio iv, iako je bio u posjedu iscrpnog dosjea o tomu
ovjeku i njegovu radu. No i sada, usprkos njegove smrti, merovinki
interesi i dalje napreduju. Kao da je gospodin Burrus malo pretjerao
u namjeri da potkrijepi svoje gledite. On spominje ono to je 1966.
bio zatitni znak Antara, jedne od vodeih francuskih tvrtki koje se
bave naftom. Taj znak je navodno merovinkog podrijetla i prikazuje,

u karikaturalnoj formi, merovinkog kralja. Taj zatitni znak, po mi

ljenju gospodina Burmsa, dokazuje uspjeno irenje informacija i
propagande Merovinga. On dodaje, posve neprikladno, da ak i
francusko sveenstvo ne skae na svaki mig Vatikana, a to se tie Lea
Schidlofa, zakljuuje (uz prizvuke slobodnog zidarstva i katarske
misli): "Za sve nas koji smo poznavali Henrija Lobineaua, koji je
bio veliki putnik i marljivi istraiva, odan i dobar ovjek, u naim
e srcima ostati simbolom maetre parfait", koji valja potovati i uva
avati."
Ovo pismo Lionela Burrusa djeluje prilino neuravnoteeno i vrlo
udnovato. No jo je udniji spomenuti navodni napad na Schidlofa
u Rimokatolikom biltenu iz kojega gospodin Burrus donosi izvatke.
Bilten, po gospodinu Burrusu, napada Schidlofa kao "pro-sovjetskog
ovjeka, ozloglaenog slobodnog zidara koji je aktivno pripremao
put ustavnoj monarhiji u Francuskoj". To je sasvim posebna i naiz
gled proturjena optuba, jer obino se ne zdruuju sklonost Sovjet
skom savezu i nastojanje da se uspostavi neka monarhija. Pa ipak, bil
ten, kako tvrdi gospodin Burrus, donosi jo neobinije optube:
Potomci Merovinga uvijek su stajali iza svih herezi, od arijanista,
preko katara i templara, do slobodnih zidara. Poetkom protes
tantske reformacije, kardinal Mazarin je u lipnju 1659. naredio
da se razori njihov zamak Barberie iz dvanaestog stoljea. To se
dogodilo zato jer ta kua i obitelj o kojoj je rije, kroz sva stoljea
nisu raali nita osim tajnih buntovnika protiv Crkve.
Gospodin Burrus ne govori u kojem se rimokatolikom biltenu ovaj
navod pojavio, pa nismo uspjeli provjeriti njegovu vjerodostojnost.
No ako jest vjerodostojan, njegovo znaenje nije zanemarivo, jer
predstavlja potvrdu unitenja zamka Barberie u Neversu, no ovaj
put iz rimokatolikog izvora, kao i djelomian razlog postojanja Sionskog priorata. Ve smo stekli dojam da su Sion i obitelji koje su s
njime bile povezane lutale u pokuaju da se domognu vlasti u svrhu
vlastitih ciljeva i da su se uvijek iznova sukobljavali s Crkvom.
Gornji navod nas navodi na pomisao da suprotstavljanje Crkvi nije
bilo sluajno, a ni rezultat okolnosti ili trenutne procjene, ve je bilo

pitanje vladajue politike. To nas je, meutim, upozorilo na jo jednu

proturjenost, jer je statut Sionskog priorata potekao od postojane ka
tolike ustanove, koja se takvom barem inila izvana.
Ubrzo nakon objavljivanja ovoga pisma Lionel Burrus je poginuo
u automobilskoj nesrei u kojoj je stradalo jo est osoba. Neposre
dno prije njegove smrti njegovo pismo je potaknulo odgovor koji je
bio jo neobiniji i provokativniji od pisma kojega je sam napisao.
Taj se odgovor pojavio kao skromna privatno tiskana rasprava, a
potpisao je neki S. Roux.
Na neki nainje tekst S. Rouxa zvuao kao odjek izvornog napa
da na Schidlofa, onoga koji je pobudio pismo gospodina Burrusa. I
on ga kori to je mlad, pretjerano gnjevan, neodgovoran i suvie
sklon retorici. I dok naizgled osuuje stavove gospodina Burrusa, ta
mala rasprava ne samo da potvruje injenice koje je naveo, ve ih
jo i razrauje. Leo Schidlof je, kako potvruje S. Roux, bio vaan
lan vicarske velike loe Alpine - iste one loe iji se peat pojav
ljivao na nekim "Prioratskim spisima". S. Roux pie da Schidlof
"nije tajio svoje prijateljske osjeaje prema Istonom bloku", a to
se tie iskaza gospodina Burrusa o crkvi, S. Roux nastavlja:
"Ne moe se rei da Crkva ne zna za postojanje loze Razes, no
mora se znati da su svi njezini potomci, jo od Dagoberta, bili
buntovnici protiv kraljevske loze Francuske, kao i protiv Crkve, i
da su bili izvorom svih hereza. Povratak jednog od merovinkih
potomaka na vlast donio bi u Francuskoj proglaenje ustavne mo
narhije, postala bi saveznik SSSR-a, a slobodno zidarstvo bi trijumfiralo ukratko, vjerske slobode bi nestalo. "

Sam zakljuak kratke rasprave S. Rouxa jo je neobiniji:

"to se tie propagande Merovinga u Francuskoj, ope je poznato
da je simbol tvrtke Antar Petrol, na kojemu merovinki kralj rukom
dri ljiljan i krug, javni poziv u prilog vraanju Merovinga na
vlast. Ne moemo se ne zapitati to je Lobineau pripremao u vri
jeme kada ga je u Beu zadesila smrt, na pragu velikih promjena
u Njemakoj. Je li tono i to da je Lobineau u Austriji pripremao

budui obostrani sporazum s Francuskom? Nije li to bio temelj

francusko-ruskoga sporazuma?"
Lako je pretpostaviti da smo bili potpuno smeteni i da nam nimalo
nije bilo jasno o emu S. Roux govori. Izgledalo nam je daje vlasti
tom besmislenou nadmaio gospodina Burrusa, jer je poput biltena
na kojega se oborio gospodin Burrus, S. Roux povezivao politike
ciljeve koji su se inili potpuno raznorodnima i suprotnima, kao to
su sovjetska vlast i ustavna monarhija. On je otiao i korak dalje od
gospodina Burrusa govorei da je "svima poznato" kako je zatitni
znak naftne tvrtke razraeni oblik propagande. Ukazao je i na opsene
promjene u Francuskoj, Njemakoj i Austriji, kao da je to vidio u zvi
jezdama, a o tajanstvenom "francusko-ruskom" sporazumu govorio
je kao da je to opepoznata stvar, pa nam se inilo da je taj pamflet
djelo poremeena uma. Ipak, paljivim prouavanjem uvjerili smo
se da je to bio jo jedan u nizu "Prioratskih spisa", koji je nastao u
namjeri da zbuni, uznemiri i skicira neto sudbonosno i monumental
no. U svakom sluaju taj je pamflet pruio, na osobit nain, sliku o
vanosti pitanja o kojima je bila rije. Ako je S. Roux bio u pravu,
predmet nae istrage nije bio vie u granicama djelatnosti neuhva
tljivog i bezopasnog vitekog reda u njegovim poznim danima, ve
je predmet nae istrage postala visoka meunarodna politika.

Katoliki tradicionalisti
Iznimno znaajan novi "Prioratski spis" na est stranica, naslovljen
kao "Odisejev krug", pojavio se 1977. godine. Napisao ga je neki
Jean Delaude. Pisac se u tekstu izravno obraa Sionskom prioratu,
a uz mnotvo poznatoga gradiva, navodi i neke nove pojedinosti o
Redu:
"Boudouin je u oujku 1177. u mjestu Saint Leonard d'Acre bio
prisiljen pregovarati i pripremiti osnivanje reda Hrama prema
uputama Sionskog priorata. Red Hrama ustanovio je 1118. go
dine Hugues de Payen. Od 1118. do 1188. Sionski priorat i Red
hrama imali su zajednike velike majstore. Poslije razdvajanja

ovih dviju organizacija 1188. Sionski priorat je imao dvadeset i

sedam velikih majstora, a zadnji su bili:
Charles Nodier
Victor Hugo
Claude Debussy
Jean Cocteau

1801. - 1844.
1844. - 1885.
1885. - 1918.
1918. - 1963.

a od 1963. sve do pojave novog pretka, veliki majstor je bio opat

Ducaud-Bourget.
Za to se priprema Sionski priorat? Ja to ne znam, ali on pred
stavlja silu koja je u stanju sukobiti se s Vatikanom u danima
koji tek slijede. Monsinjor Lefebvre je vrlo djelatna osoba, on uli
jeva strahopotovanje i sposoban je rei: "Uini me papom i ja u
tebe uiniti kraljem. "
U ovom se odlomku nalaze dva nova vana podatka. Jedan podatak
pretpostavlja vezu nadbiskupa Marcela Lefebvrea sa Sionskim prioratom, a on, naravno, predstavlja krajnje konzervativno krilo Rimo
katolike crkve. On je odvano grmio protiv pape Pavla VI i vatreno
mu prkosio. Godine 1976. i 1977. otvoreno su mu prijetili izopenjem,
a njegova je odvana ravnodunost gotovo strmoglavila Crkvu u
potpuni raskol. No kako smo mogli povezati ratobornog katolika
"vrste linije" kao to oje bio monsinjor Lefebvre s pokretom i Redom
krajnje hermetinim, ako ne i u svojoj orijentaciji krajnje heretikim.
Nismo mogli nai objanjenje za ovu vezu osim ukoliko monsinjor
Lefebvre nije bio suvremeni predstavnik slobodnoga zidarstva de
vetnaestog stoljea povezanog s Hieronom Zlatne doline - "kran
skim, aristokratskim i hermetikim slobodnim zidarstvom", koje se
smatralo pravovjerni]im katolianstvom od samoga pape.
Drugi vaan podatak u spomenutom odlomku je spominjanje opata
Ducaud-Bourgeta kao tadanjeg velikog majstora Sionskog priorata.
Francois Ducaud-Bourget roen je 1897. i uio je za sveenika, to
je lako za pretpostaviti -u sjemenitu Svetog Sulpicija. Lako je mo
gue da je svojedobno upoznao tamonje moderniste, kao i Emilea
Hoffeta. Poslije je bio samostanski kapelan Uzvienog maltekog
reda, a za svoj rad tijekom Drugog svjetskog rata dobio je odlikova-

nje Pokreta otpora i ratni kri. Danas je poznat kao istaknuti ovjek
od pera, lan Francuske akademije, biograf istaknutih francuskih
katolikih knjievnika kao to su Paul Claudel i Francois Mauriac, a
takoer je i veoma cijenjen kao samosvojan pjesnik.
Opat Ducaud-Bourget se, kao i monsinjor Lefebvre, otro suprot
stavio papi Pavlu VI, a on je, opet kao i monsinjor Lefebvre, pobor
nik tridentske mise. I on se takoer proglaavao "tradicionalistom"
i vatrenim protivnikom crkvene obnove i svakog pokuaja "osuvre
menjivanja" katolike vjere. Dana 22. svibnja 1976. zabranili su mu
ispovijedati i otputati grijehe, a on je, kao i monsinjor Lefebvre,
odvano prkosio zabrani koju su mu nametnuli pretpostavljeni. On
je 27. veljae 1977. poveo tisuu katolikih tradicionalista pri zau
zimanju crkve Saint-Nicolas-du-Chardonnet u Parizu.
Kao da su i monsinjor Lefebvre i Francois Ducaud-Bourget pri
padali "desnici" i na teolokom i na politikom polju. Prije Drugog
svjetskog rata monsinjor Lefebvre bio je povezan s Francuskom ak
cijom, krajnjom desnicom ondanje francuske politike pozornice,
koja je dijelila neke stavove s nacional-socijalistima u Njemakoj, a
u skorije vrijeme "buntovni nadbiskup" privukao je na sebe pozornost
odobravanjem vojnog reima u Argentini. Kada su mu postavili pitanje
o tom stavu, on je odvratio da je pogrijeio, jer nije mislio na Argen
tinu, ve na ile! Francois Ducaud-Bourget nije bio toliko ekstreman,
a njegova odlikovanja svjedoe o domoljubnoj, protu-njemakoj
djelatnosti za vrijeme rata. No usprkos tome izraavao je visoko mi
ljenje o Mussoliniju i nadao se da e Francuska "obnoviti svoj osjeaj
za vrijednosti pod vodstvom jednoga novoga Napoleona".
Isprva smo mislili da Marcel Lefebvre i Francois Ducaud-Bourget
nisu bili povezani sa Sionskim prioratom i da ih je netko namjerno
pokuao dovesti u neugodan poloaj pridruujui ih onima kojima
bi se, teoretski, trebali najodlunije suprotstaviti. S druge strane, u
statutu koji smo dobili od francuske policije Sionski priorat je u
podnaslovu oznaen kao Viteki red katolikih ustanova i pravila neo
visnog i tradicionalistikog saveza. Ustanova takva naziva mogla je
vrlo dobro odgovarati osobama poput Marcela Lefebvrea i Francoisa
Ducaud-Bourgeta.
Postojalo je jo jedno objanjenje, priznajemo pomalo nevjero
jatno, no ono je moglo objasniti proturjenost na koju smo naili.

Moda Lefebvre i Francois Ducaud-Bourget nisu bili ono za to su se

izdavali, ve neto sasvim drugo. Moda su bili pijuni provokatori
iji je zadatak bio stvoriti zbrku, unijeti razdor i podgrijati raskol
koji je bio na zaetku i prijetio pontifikatu pape Pavla VI. Takva bi
taktika bila u skladu s tajnim drutvima u opisu Charlesa Nodiera i
u skladu s Protokolima sionskih mudraca. Nedavno su u svojim ko
mentarima neki novinari, ali i crkveni velikodostojnici, objavili da
je nadbiskup Lefebvre radio za nekog drugog, odnosno da se netko
drugi njime okoristio.
Koliko god se naa hipoteza ini nevjerojatnom, ona nije nelogina.
Ako netko papu Pavla VI smatra "neprijateljem" i ako ga eli natje
rati na liberalniju politiku, kako e to postii? To mu ne bi uspjelo s
liberalnog gledita, jer bi to Papu samo jae utvrdilo u njegovu konzervatizmu. Meutim, ako bi netko zauzeo stav koji bi bio izrazitije
konzervativan od Pavlovog? Zar ga to, usprkos njegovim eljama ne
bi natjeralo da prijee na liberalnije gledite? A upravo je to uspjelo
nadbiskupu Lefebvreu i njegovim istomiljenicima- uinili su podvig
stvorivi od pape liberala.
Bez obzira na valjanost naih zakljuaka, ini se jasnim da je nad
biskup Lefebvre, poput mnogih drugih osoba tijekom naega istrai
vanja, bio upuen u neku vanu i opasnu tajnu. Kada je 1976. godine
njegovo izopenje izgledalo neminovno, i kada je tisak to svakodnev
no iekivao, papa Pavao VI, iako suoen s drskim protivljenjem nije
imao izbora, u posljednji je trenutak ipak odustao. Nije jasno zato
je on tada tako postupio, iako isjeak iz dnevnika Guardian od 30.
kolovoza nudi odgovor:
Nadbiskupova skupina sveenika u Engleskoj... vjeruje da njihov
voa jo uvijek ima mono duhovno oruje koje je primjenjivo u
svai s Vatikanom. Nitko ne eli ni na koji nain rei o emu se
radi, ali otac Peter Morgan, predvodnik grupe... govori da bi to
neto potreslo svijet".
Kakva to pitanja mogu potresti svijet i kakva to tajna oruja mogu
ugroziti Vatikan? Kakva je to vrsta Damoklova maa, a o kojem nitko
nita ne zna, mogla biti nad papinom glavom? to god da je to bilo,
pokazalo se djelotvornim, jer je nadbiskup, ini se, bio potpuno

otporan na kazne iz Rima. To je Jean Delaude i napisao: "Marcel

Lefebvre predstavljao je silu koja se mogla suprotstaviti Vatikanu".
Ali, kome je on navodno rekao, ili kome e tek rei: "Uini me
papom i ja u tebe uiniti kraljem"?

Opi zbor 1981. i statut Cocteaua

Neka pitanja vezana uz Francoisa Ducaud-Bourgeta nedavno su se
razjasnila. Bila je to posljedica iznenaujue estog spominjanja
imena Sionskog priorata u francuskoj javnosti krajem 1980. i poet
kom 1981. godine. Zahvaljujui nastalom publicitetu naziv Sionski
priorat posve se udomaio.
U kolovozu 1980, popularni asopis Bonne Soiree objavio je repor
tau u dva dijela o misteriju sela Rennes-le-Chateau i o Sionskom prioratu. Tom prilikom su i Marcel Lefebvre i Francois Duacaud-Bourget
izriito bili povezani sa Sionom, a u tekstu je pisalo da su obojica
nedavno posjetili jedno od Sionu svetih mjesta, selo Sainte-Colombe u
Neversu, gdje se nalazio zamak Barberie obitelji Plantard prije uni
tenja koje je naredio kardinal Mazarin 1659.
U to smo vrijeme ve bili uspostavili telefonsku i pismenu vezu
s opatom Ducaud-Bourgetom, koji se pokazao vrlo ljubaznim. Ipak,
njegovi odgovori na veinu naih pitanja bili su vrlo neodreeni, a
kao to smo mogli i oekivati, poricao je svaku vezu sa Sionskim
prioratom. Ubrzo nakon naeg razgovora to je isto ponovio u pismu
koje je poslao Bonne Soireeu.
U francuskom tisku 22. sijenja 1981. pojavio se lanak koji
zavreuje da ga veim dijelom prenesemo:
Istinsko tajno drutvo koje je brojalo 121-og velikodostojnika,
Sionski priorat, osnovao je Godjroi de Bouillon u Jeruzalemu 1099.
godine, i ubrajalo je meu svoje velike majstore Leonarda da
Vincija, Victora Hugoa i Jeana Cocteaua. Taj Red odrao je svoj
opi zbor u mjestu Blois 17. sijenja 1981., a prethodni opi zbor
odran je 5. lipnja 1956. u Parizu.
Na tom nedavnom opem zboru u mjestu Blois Pierre Plan
tard de Saint-Claire izabran je za velikog majstora reda s 83 od
92 mogua glasa, u treem krugu glasovanja.

Ovaj izbor velikog majstora oznaava odluni korak u razvoju

zamisli i duha Reda u njegovu odnosu prema svijetu, jer su svi
velikodostojnici Sionskog priorata, a ima ih 121, odreda eminences
grises (sive eminencije) visokih financija i meunarodnih politi
kih ili filozofskih drutava. Pierre Plantard je izravan potomak
merovinkih kraljeva, preko Dagoberta II. Njegovo podrijetlo
zakonski je bilo dokazano pergamentima kraljice Blanche od Kastilje, a koje je opat Sauniere otkrio u svojoj crkvi u mjestu Rennesle-Chdteau 1891. godine

Te je spise 1965. godine sveenikova neakinja prodala kapetanu

Rolandu Stanmoreu i sir Thomasu Frazeru, a oni su ih pohranili u
1
iznajmljeni trezor u Lloyds Bank Europe Limited of London}
Neposredno prije pojavljivanja ovog teksta pisali smo Philippeu de
Cheriseyu, koji je bio jednako poznat kao predstavnik Sionskog prio
rata kao i Pierre Plantard, i s njime smo uspjeli uspostaviti vezu. U
odgovoru na jedno od pitanja koje smo mu postavili gospodin de
Cherisey je napisao da Francois Ducaud-Bourget nije bio izabran za
velikoga majstora odgovarajuim brojem glasova, i da se, tovie,
javno odrekao svoje veze s Redom. Ova druga tvrdnja izgledala je
nejasno, no njezin se smisao pojavio u sklopu onoga to je gospodin
de Cherisey poslao uz svoje pismo.
Neto prije uspjeli smo dobiti od okrune prefekture Saint-Julien
statut Sionskog priorata, a kopija tog istog statuta pojavila se u jednom
francuskom asopisu 1973. Ipak, u Parizu nam je Jean-Luc Chaumeil
rekao da je taj statut laan, a u svom pismu gospodin de Cherisey
poslao nam je i kopiju onoga to se smatra istinskim statutom Sion
skog priorata, u prijevodu s latinskog jezika. Statut je potpisao Jean
Cocteau, a potpis se inio autentinim, osim ako ga nije izradio neki
vrlo vjet krivotvoritelj. Mi ga nismo mogli razlikovati od drugih
primjera njegova potpisa, pa smo na temelju toga skloni prihvatiti
statut na kojemu se nalazi potpis koji se inio originalnim. lanci
toga statuta su:
LANAK PRVI: Ovime se od strane potpisnika ovog sadanjeg
pravilnika i svih onih koji e ubudue pristupiti i ispunjavati

uvjete koji slijede, osniva Viteki red izabranika, iji se postupci

i obiaji oslanjaju na temelje koje je postavio Godfroi VI, zvani
Poboni, vojvoda de Bouillon, u Jeruzalemu 1099., a koji su
priznati 1100. godine.
LANAK DRUGI: Naziv reda je "Sionis Prioratus" ili "Sionski
priorat".
LANAK TREI: Cilj Sionskoga priorata je nastavljanje tradi
cionalistikoga vitekog reda, inicijacijsko uenje i stvaranje odnosa
uzajamne pomoi lanova, kako moralnog, tako i materijalnog, u
svakoj prilici.
LANAK ETVRTI: Trajanje Sionskog priorata je neograni
eno.
LANAK PETI: Sionski priorat kao svoj glavni ured usvaja pre
bivalite generalnoga tajnika, kojega imenuje opi zbor. Sionski
priorat nije tajno drutvo. Sve njegove odluke, zapisnici i imeno
vanja latinskim tekstom dostupni su javnosti.
LANAK ESTI: Sionski priorat sastoji se od 121 lana. Unutar
ovoga otvoren je svim odraslim osobama koje prihvaaju nje
gove ciljeve, kao i obveze odreene ovim statutom. lanovi se pri
maju bez obzira na spol, rasnu, filozofsku, vjersku ili politiku
pripadnost.
LANAK SEDMI: U sluaju da lan pismeno predloi jednoga
od potomaka kao svog nasljednika, opi zbor e se usuglasiti s tim
zahtjevom, a u sluaju da je kandidat malodoban, moe preuzeti
na sebe i njegovu naobrazbu.
LANAK OSMI: Budui lan mora za svoj pristup u prvi stupanj
o vlastitu troku osigurati bijeli talar s konopom. lan stjee pravo
glasa pristupom u prvi stupanj. Prilikom primanja novi lan mora
prisegnuti na slubu Redu u svakoj prilici, da e raditi za MIR i
potivati ljudski ivot.

LANAK DEVETI: Nakon primanja, lan mora kao zalog upla

titi lanarinu proizvoljnog iznosa. Svake godine mora ponuditi
generalnom tajnitvu dragovoljni prilog za Red, o ijem iznosu
sam mora odluiti.
LANAK DESETI: Po primanju lan mora predati krsni list i
uzorak svog potpisa.
LANAK JEDANAESTI: lan Sionskog priorata protiv kojega
je izreena presuda zbog prekraja obiajnog prava biti e lien
svih dunosti i titula, kao i svoga lanstva.
LANAK DVANAESTI: Opi zbor lanstva naziva se konvencija.
Niti jedno zasjedanje konvencije nee se smatrati valjanim ako
broj nazonih lanova bude manji od osamdeset i jedan. Glaso
vanje je tajno, a izvodi se pomou bijelih i crnih kuglica. Svi pri
jedlozi koji ne dobiju ezdeset i jednu bijelu kuglicu prilikom
jednog glasovanja ne mogu se ponovo podastrijeti.
LANAK TRINAESTI: Jedino konvencija Sionskog priorata
odluuje, veinom 81-og glasa od 121-og lana, o svim promjena
ma pravilnika i unutranjim odredbama ceremonijala.
LANAK ETRNAESTI: O svakom primanju odluivat e
"Savjet trinaestorice Ruina kria". Titule i dunosti dodjeljivat
e Veliki majstor Sionskog priorata. lanovi zauzimaju svoje
slubene poloaje doivotno. Njihove titule po pravu prelaze na
jedno od njihove djece koje sami odaberu, bez obzira na spol. To
dijete moe se odrei svojih prava, ali to ne moe uiniti u korist
svoga brata, sestre niti neke druge osobe s kojom je u srodstvu. To
dijete takoer ne moe ponovo biti primljeno u Sionski priorat.
LANAK PETNAESTI: U roku od dvadeset i sedam punih dana
dva lana moraju stupiti u vezu s buduim lanom kako bi priba
vili njegov pristanak ili njegovo odricanje. U sluaju izostanka
ina prihvaanja nakon razdoblja razmiljanja u trajanju od

osamdeset i jednoga dana, odricanje e biti slubeno, a mjesto e

se smatrati slobodnim.
LANAK ESNAESTI: Na osnovi nasljednoga prava utvrenog
prethodnim lanovima, dunosti i titule velikoga majstora Sionskoga priorata prenosit e se na njegova nasljednika u skladu s
istim prirodnim pravom. U sluaju da je slubeni poloaj Veliko
ga majstora slobodan i da nema izravnog nasljednika, konvencija
mora pristupiti izboru u roku od osamdeset i jednoga dana.
LANAK SEDAMNAESTI: Za sva rjeenja mora se glasovati
na konvenciji i ona moraju biti ovjerena peatom Velikog majs
tora. Konvencija imenuje Generalnog tajnika na tri godine, to se
produuje uz preutni pristanak. Generalni tajnik mora pripadati
razredu zapovjednika da bi preuzeo svoje dunosti. Slube i za
duenja nisu plaeni.
LANAK OSAMNAESTI: Hijerarhija Sionskoga priorata sas
tavljena je od pet razreda:
1. navigator (Nautonnier)
broj:
1 Svod trinaestorice
2. kriar (Croise)
broj:
3 Ruina kria
3. zapovjednik (Commandeur) broj:
9
4. vitez (Chevalier)
broj: 27 devet dobara
5. titonoa (Ecuyer)
broj: 81 hrama
ukupni broj: 121
LANAK DEVETNAESTI: Od 1681. godine 243 Slobodna brata,
Preux, koji se od 1681. godine nazivaju Enfants de Saint Vincent,
koji ne sudjeluju ni na glasovanju ni na konvencijama, ali kojima
Sionski priorat dodjeljuje neka prava i povlastice u skladu s rje
enjem od 17. sijenja 1681. godine.
LANAK DVADESETI: Fondovi Sionskog priorata nastaju
poklonima i lanarinom. Novana zaliha, zvana "batina Reda",
na raspolaganju je Savjetu trinaestorice Ruina kria. To blago se
moe upotrijebiti samo u sluaju krajnje nude i velike opasnosti
po Sionski priorat i njegove lanove.

LANAK DVADESET I PRVI: Konvenciju saziva generalni tajnik

kada Savjet Ruina kria procijeni da je to potrebno.
LANAK DVADESET I DRUGI: Poricanje lanstva u Sionskom
prioratu, predoeno javno i u pismenom obliku, bez razloga ili oso
bne ugroenosti, iziskuje iskljuenje lana koje e biti proglaeno
na konvenciji.
Tekst pravilnika od XXII lanka, prema izvorniku i izmjenama
koje su napravljene na konvenciji od 5. lipnja 1956. godine.
potpis Velikog majstora
JEAN COCTEAU
Ovaj se pravilnik u nekim pojedinostima razlikuje od pravilnika
koji smo dobili od francuske policije, kao i od podataka koji se od
nose na Sion u "Prioratskim spisima". "Prioratski spisi" govorili su
o ukupno 1093 lana, dok je policijski pravilnik navodio 9841 lana.
U pravilniku, pak, koji smo u cijelosti naveli, Sionski priorat ukupno
broji, ukljuujui i 243 "djece svetoga Vincenta", 364 lana. "Prio
ratski spisi" navode hijerarhiju od sedam stupnjeva; u pravilniku
koji smo dobili od francuske policije ta je hijerarhija proirena na
devet stupnjeva. Prema gore navedenim lanovima, hijerarhija broji
samo pet stupnjeva, a pojedini nazivi stupnjeva razlikuju se takoer
od onih iz prethodnih izvora.
Ta proturjeja mogu svjedoiti o nekoj vrsti raskola u zaetku u
Sionskom prioratu, koji je nastao oko 1956. godine, kad su se "Prio
ratski spisi" poeli pojavljivati u parikoj Nacionalnoj knjinici. U
jednom nedavno objavljenom lanku Philippe de Cherisey upuuje
upravo na takvu vrstu raskola. On tvrdi da je do raskola dolo izme
u 1956. i 1958. godine i da je postojala bojazan da e poprimiti ra
zmjere razdora Sionskog priorata i templarskog Reda 1188., to ga
je obiljeila "sjea brijesta". Gospodin de Cherisey kae da do rasko
la nije dolo zbog diplomatske umjenosti gospodina Plantarda, koji
je otpadnike vratio u stado. U svakom sluaju, bez obzira na unutra
nju politiku Sionskog priorata, ini se da Red, barem od konvencije u
sijenju 1981., predstavlja jedinstvenu cjelinu.

Ako je Francois Ducaud-Bourget bio veliki majstor Sionskoga

priorata, ini se da on sada to vie nije. Gospodin de Cherisey izjavio
je da on nije bio izabran zadovoljavajuim brojem glasova, to bi
moglo znaiti da su ga izabrale osobe sklone raskolu. Poznato je i da
se javno odrekao svoje veze s Redom, pa se time stavio pod udar lan
ka dvadeset i dva pravilnika, te se iz toga moe zakljuiti da njegova
veza sa Sionom, bez obzira na prola vremena, vie ne postoji.
Pravilnik koji smo prenijeli razjanjava poloaj Francois DucaudBourgeta, ali i naelo koje upravlja izborom velikih majstora Sionskog
priorata. Sada je jasno kako su kao Veliki majstori mogla postojati
djeca od pet ili osam godina, ali i kako je zvanje Velikog majstora
prelazilo i vraalo se u pojedine obitelji kroz isprepletena rodoslovlja.
To zvanje je, ini se, nasljedno, a tijekom prolih stoljea prenosilo se
unutar jedne rodoslovljima zapletene skupine obitelji od kojih sve po
lau pravo na merovinko podrijetlo. Kad nije postojao nasljednik
ili kad bi se on odrekao ponuenog poloaja, zvanje Velikog majstora
je, u skladu s postupkom koji je opisan u pravilniku, bivalo ponueno
nekoj odabranoj stranoj osobi. Vjerojatno su na taj nain osobe kao
Leonardo, Newton, Nodier i Cocteau nale svoj put do popisa.

Plantard de Saint-Clair
Ime obitelji Plantard zauzimalo je jedno od najistaknutijih mjesta u
raznolikim "Prioratskim spisima" i javljalo se vrlo esto. Meu broj
nim osobama koje su bile povezane s misterijem sela Rennes-leChateaua, ini se da je najugledniji bio Pierre Plantard de SaintClair. Rodoslovlja "Priroratskih spisa" govore da je Plantard bio
izravan nasljednik kralja Dagoberta II i merovinke dinastije. Ta
ista rodoslovlja takoer kazuju da je on nasljednik vlasnika zamka
Barberie, kojega je 1659. godine razorio kardinal Mazarin.
Tijekom naeg istraivanja iznova smo se stalno susretali s Plantardovim imenom, a tragovi podataka koji su se pojavili u posljednjih
dvadeset i pet godina uvijek su na kraju vodili do njega. Kada ga je
1960. intervjuirao Gerard de Sede, spomenuo je jednu "meunarodnu
tajnu" koja je skrivena u Gisorsu, a ini se da je on tijekom sljedea
dva desetljea bio glavni izvor podataka za knjige de Sedea o Gisor
su i o misteriju Rennes-le-Chateau. Neka novija otkria kazuju da

je Plantardov djed bio osobni poznanik Berengera Sauniera, a Plantard je sam naveo da posjeduje neke zemlje u blizini mjesta Rennes-leChateaua i Rennes-le-Bainsa, ukljuujui i planinu Blanchefort. Kad
smo razgovarali s gradskim arhivarom Stenaya, u Ardenima, reeno
nam je da zemljite na kojemu je bila stara crkva Svetog Dagoberta
takoer pripada Plantardu, a u pravilniku koji smo dobili od francuske
policije, Plantard je naveden kao generalni tajnik Sionskog priorata.
Godine 1973. jedan francuski asopis objavio je neto nalik tele
fonskom razgovoru s Plantardom u kojem nije mnogo otkrio. Kako
se moglo oekivati, njegove izjave bile su neodreene, tajnovite i vrlo
izazovne, pa su na neki nain vie poticale nova pitanja, nego to su
nudile odgovore. Tako je, govorei o merovinskoj krvnoj lozi i kraljev
skim pretenzijama, izjavio: "Morate istraiti podrijetlo nekih velikih
francuskih obitelji, pa ete razumjeti kako bi ovjek po imenu Henri
de Monpezat jednog dana mogao postati kraljem." Kada smo ga
mi upitali za ciljeve Sionskog priorata, Plantard nam je odgovorio veo
ma dvosmisleno, to smo mogli i predvidjeti: "Ja vam to ne mogu
rei. Drutvo za koje sam vezan vrlo je staro. Ja tek nastavljam druge
i tek sam jedna toka u nizu. Mi neke stvari uvamo, i drimo se po
dalje od javnosti."
Taj isti francuski asopis objavio je Plantardov psiholoki profil,
koji je sastavila njegova prva ena, Anne Lea Hisler. Ako je vjerova
ti asopisu, taj se profil prvi put pojavio u Circuitu, internoj publi
kaciji Sionskog priorata, za koju je Plantard navodno redovito pisao
pod pseudonimom "Chyren":
Nemojmo zaboraviti da je taj psiholog bio prijatelj tako razliitih
osoba kao to su bili grof Israel Monti, jedan od brae svetoga
Ehma, Gabriel Tratieux d'Egmont, jedan od trinaestorice lano
va Ruina kria, Paul Lecour, filozof Atlantide, opat Hoffet iz
Vatikanske dokumentacijske slube, Th. Moroux, upravitelj konzer
vatorija u Bourgesu, itd. Prisjetimo se da je za vrijeme njemake
okupacije bio uhien, propatio Gestapova muenja i dugi niz
mjeseci bio zatvoren kao politiki zatvorenik. Kao doktor tajnih
znanosti nauio je cijeniti vrijednost tajnih podataka i to je, bez
sumnje, dovelo do toga da stekne poasna lanstva u nekoliko hermetikih drutava. Sve je ovo pridonijelo stvaranju iznimne

osobe, mistika mira, propovjednika slobode, askete kojemu je

ideal bio sluenje dobrobitima ovjeanstva. Je li stoga iznenau
jue sto je postao eminence grise, od kojega su svjetski monici
traili savjete? Godine 1947., po pozivu vicarske vlade, nekoliko
je godina boravio u blizini Lemanskog jezera, gdje su se skupljali
brojni Charge de missin i poslanici iz cijelog svijeta.
Madame Hisler nesumnjivo je eljela napraviti sjajan portret, no ono
to iz njega izranja jest prije svega jedinstvenost osobe o kojoj je
rije. Na nekim mjestima jezik gospoe Hisler postaje neodreen i
pun hiperbola, a razni ljudi koji su navedeni kao odabrani Plantardovi poznanici ine vrlo udnovatu druinu.
S druge strane, Plantardove neprilike s Gestapom ukazuju na
hvale vrijedne aktivnosti tijekom okupacije, a mi smo od naih is
traivaa dobili i pisane dokumente koji to potvruju. Pierre Plantard
je jo 1941. godine poeo ureivati novine Pokreta otpora, Vaincre,
koje su izlazile u parikom predgrau. Zatvorenik Gestapoa bio je
vie od godinu dana, od listopada 1943. do kraja 1944.
Pokazalo se da su meu Plantardovim prijateljima i poznanicima
bili mnogo poznatiji ljudi od onih koje je navela gospoa Hisler, a
meu njima, Andre Malraux i Charles de Gaulle. Plantardove veze
doista su sezale u predvorja moi. Kada je 1958. u Aliru izbila po
buna, a general de Gaulle se borio za povratak na mjesto predsjed
nika Francuske, ini se da se obratio za pomo upravo Plantardu, a
ovaj je, zajedno s Malrauxom, pokrenuo takozvane Odbore javne si
gurnosti koji su odigrali presudnu ulogu pri povratku de Gaullea u
Elizejsku palau. U pismu koje je datirano 29. lipnja 1958., de Gau
lle je osobno zahvalio Plantardu na uinjenim uslugama, a u jednom
drugom pismu, pet godina poslije, general je traio od Plantarda da
Odbori, nakon to su posluili svojoj svrsi, budu ukinuti. Plantard je
jednim javnim priopenjem u tisku i na radiju raspustio Odbore.
Kako je nae istraivanje napredovalo, postajali smo sve nestrpljiviji u elji da upoznamo Plantarda, to isprva nije izgledalo vjero
jatno. Tijekom ranog proljea 1979. zapoeli smo raditi najo jednom
filmu o misteriju Renes-le-Chateau za BBC, koji nam je omoguio

sredstva za rad. Tek smo pod okriljem BBC-ja konano uspjeli uspo
staviti vezu s Plantardom i Sionskim prioratom.
Prva ispitivanja poduzela je jedna Engleskinja, novinarka koja je
ivjela u Parizu, i koja je ve radila na projektima za BBC i stvorila
irom Francuske mreu veza i poznanstava uz pomo kojih je tada
pokuala nai Sionski priorat. Na poetku je tragajui kroz slobodnozidarske loe i pariku ezoterinu supkulturu nailazila na dimne za
vjese raznih mistifikacija i proturjeja. Jedan novinar ju je upozorio
da onaj koji se suvie priblii Sionu prije ili poslije bude ubijen. Drugi
novinar joj je rekao da je Sion zaista postojao tijekom Srednjega
vijeka, ali da vie ne postoji, a jedan dostojnik velike loe Alpina
rekao joj je da Sion danas postoji, ali da je to suvremena organizacija,
koja u prolosti nije postojala.
Probijajui se kroz ovo mnotvo nedoumica, naa je suradnica
konano uspostavila vezu s Jean-Lucom Chaumeilom, koji je razgova
rao s Plantardom za neki asopis i koji je iroko pisao o Sauniereu,
misteriju Rennes-le-Chateau i Sionskom prioratu. On sam, kako je
rekao, nije bio lan Sionskog priorata, ali se ponudio uspostaviti vezu
s Plantardom i organizirati susret sa nama. U meuvremenu, naoj
je suradnici ponudio neke nove podatke.
Chaumeil je rekao da Sionski priorat nije, strogo uzevi, "tajno
drutvo", ve samo ne eli biti upadljiv svojim postojanjem, svojim
djelatnostima i svojim lanstvom. Prijava registracije u Journal Officiel, bila je lana, po njegovim rijeima, podnijeli su je neki "otpadniki lanovi" Reda, a pravilnik uveden u policijske knjige bio je
takoer laan.
Jean-Luc Chaumeil je potvrdio nae sumnje da Sion gaji ozbiljne
politike planove za blisku budunost. On je rekao da e se u roku
od nekoliko godina u francuskoj vladi dogoditi dramatina promjena,
koja e utrti put ustavnoj monarhiji s merovinkim vladarom na pri
jestolju. Iza te e promjene, prema njegovim rijeima, stajati Sion,
kao to je stajao iza brojnih drugih promjena tijekom mnogih pro
teklih stoljea. Sion je, dalje, usmjeren protumaterijalistiki i voljan
upravljati ponovnom uspostavom "istinskih vrijednosti" - onih vrije
dnosti koje su, kako se ini, duhovne, a moda i ezoterike prirode.
Te vrijednosti su, kako je objasnio Chaumeil, prvenstveno pretkr-

anske, usprkos tome to se katolianstvo istie u njihovu pravilniku.

Chaumeil je potvrdio i to da je tadanji veliki majstor Siona doista
bio Francois Ducaud-Bourget. Na pitanje kako se kasniji katoliki tra
dicionalizam mogao uskladiti s pretkranskim vrijednostima, Chau
meil je zagonetno odgovorio da bi to trebalo pitati samog opata DucadBourgeta.
Jean-Luc Chaumeil je isticao starost Sionskog priorata, kao i razno
vrsnost njegovog lanstva. U njega su ukljueni, kako je rekao, lanovi
iz svih sfera ivota, a njegovi ciljevi nisu ogranieni samo na ponovno
uspostavljanje merovinke krvne loze. Na ovom je mjestu Chaumeil
dodao neto vrlo neobino: "Nisu svi lanovi Sionskog priorata
idovi". Iz toga jasno proizlazi da neki, ili ak mnogi lanovi Sionskog
priorata, jesu idovi. Ponovo smo se suoili s velikim proturjejem.
ak i ako je pravilnik bio laan, nismo mogli pojmiti Red sa idovskim
lanstvom, niti smo tu mogli uklopiti Velikoga majstora koji je pri
grlio ekstremni katoliki tradicionalizam i iji je blizak prijatelj bio
Marcel Lefebvre, ovjek poznat po svojim izjavama na rubu antise
mitizma.
Jean-Luc Chaumeil nas je zbunio i na drugim mjestima. Govorio
je o "Princu de Lorraine", koji je podrijetlom merovinke loze i ija
je "sveta misija prema tome jasna". Ta tvrdnja jo vie zbunjuje ako
se zna da danas nema nijednog takvog princa, ak ni po tituli. Je li on
tom prilikom dao naslutiti da taj princ postoji i da moda ivi incog
nito, ili je pod "princ" mislio na "nositelja loze"? Ako je sluaj ovo
drugo, tada je sadanji nositelj loze dr. Otto von Habsburg, koji nosi
titulu vojvode od Lorraine.
U cjelini, odgovori koje smo dobili postali su temeljem daljih pi
tanja, no naa ih suradnica, zbog kratke pripreme, nije znala postavi
ti. Ipak, postigla je znaajan napredak naglasivi zanimanje BBC-ja.
BBC, naime, uiva znatno vei ugled u ostalom dijelu Europe, nego
u samoj Velikoj Britaniji, pa to ime moe otvoriti mnoga vrata. Prema
tome, mogunost sudjelovanja BBC-ja u cijelom projektu nije se
mogla olako prihvatiti. Moda je "propaganda" suvie jaka rije, ali
ako neki BBC-jev film naglasi i potvrdi neke injenice, to e biti
mono sredstvo stjecanja povjerenja i stvaranja duhovne klime, osobi
to u zemljama engleskoga govornog podruja. Kada bi Merovinzi i

Sionski priorat postali prihvaeni kao "povijesne injenice", kao to

su, boj kod Hastingsa ili umorstvo Thomasa Becketa, to bi ilo u prilog
Sionskom prioratu. Nema sumnje da su upravo takve misli navele
Jean-Luca Chaumeila da telefonira Plantardu.
Na susret s Plantardom konano je dogovoren, uz posredovanje
producenta BBC-ja, Roya Daviesa, u oujku 1979. godine. Susret je,
kada je konano do njega dolo, imao ozraje sastanaka mafijakih
kumova. Odrao se na "niijoj zemlji", u jednom parikom kinu,
koje je za tu priliku iznajmio BBC, a svaka je strana bila okruena
svojom pratnjom.
Plantard je bio vrlo dostojanstven, ljubazan ovjek, neprimjetno
aristokratskog dranja, skromne pojave, pristojnog i smirenog pona
anja. Pokazao je iroko obrazovanje i upeatljivu iskrenost, s darom
za dvosmislene, duhovite i nestane, ali nikad zajedljive dosjetke. U
njegovim se oima esto javljao bljesak popustljivosti, koji je odavao
da se dobro zabavlja. Uza svu skromnost i nenametljivost, uivao je
potovanje svojih pratitelja, a svojstva asketizma i strogosti jasno su
se mogla uoiti. Niim nije pokazivao svoje imovinsko stanje, a nje
gova je odjea bila konzervativna, ali ne upadljivo elegantna niti
primjetno skupocjena, ve ukusno odabrana i bezbrino neformalna.
Koliko smo mi mogli vidjeti, nije ak ni vozio automobil.
Na naem prvom sastanku, kao i na dva sljedea, Plantard nam
je jasno rekao da nee nita govoriti o sadanjim djelatnostima i plano
vima Sionskoga priorata, ali je ponudio odgovarati na sva pitanja o
prolosti Reda. Odbio je dati bilo kakve javne izjave o budunosti u
naem filmu, ali je tijekom razgovora ponudio nekoliko natuknica.
Tako je spomenuo da se u rukama Sionskoga priorata zaista nalazi
izgubljeno blago Jeruzalemskog hrama, koje je bilo plijenom Titovih
rimskih legija 70. godine po. Kr. "Ti e predmeti", rekao je, "biti
vraeni u Izrael kad za to doe vrijeme". Svaku povijesnu, arhe
oloku ili ak politiku vanost blaga Plantard je spomenuo tek us
putno, jer je ono, kako je rekao, prvenstveno "duhovnog" karaktera.
To "duhovno blago" jednim je svojim dijelom tajna, koja e, kako
je rekao, pomoi da doe do velike drutvene promjene. Plantard
nam je ponovio ono to smo uli od Jean-Luc Chaumeila, da e u
bliskoj budunosti doi do dramatinog preokreta u Francuskoj, da

to nee biti revolucija, ve korjenita promjena francuskih ustanova

koja e dovesti do uspostave monarhije. Ovu nam je tvrdnju izrekao
bez lanog prorokog tona, jednostavno, mirno, razlono i neopozivo.
Bilo je i nekih nedosljednosti u onome to nam je Plantard govo
rio. Povremeno bi govorio u ime Sionskog priorata, poinjui s
"mi", mislivi pri tome na Red, a povremeno bi govorio o samome
sebi, izvan Reda, kao merovinkom nasljedniku i pretendentu na
prijestolje, a Sionski priorat bi tek bio njegov saveznik. inilo nam se
kao da ujemo dva glasa koji nisu uvijek bili u suglasju. Dok je jedan
pripadao Sionovu Generalnom tajniku, drugi je pripadao tajnom
kralju koji "vlada, ali ne upravlja", i koji Sion vidi kao neku vrstu
dravnog savjeta. Nesuglasje ovih dvaju glasova nismo uspjeli rije
iti, a Plantard nam nije u tome elio pomoi.
Poslije tri sastanka s Plantardom i njegovim suradnicima, nismo
bili mnogo pametniji nego prije. Osim Odbora javne sigurnosti i pi
sama Charlesa de Gaullea, nismo dobili nikakve natuknice o poli
tikom utjecaju Siona, niti o njegovoj moi. Nismo shvatili, takoer,
u kakvom poloaju se nalaze ljudi koje smo susreli, da bi mogli pro
mijeniti vladu i ustanove Francuske, a niti smo mogli naslutiti zato
bi merovinka krvna loza mogla biti vana i zato bi njezin povratak
na vlast trebalo shvatiti ozbiljnije od bilo kojih pokuaja drugih kra
ljevskih dinastija. Postoje nekoliko pretendenata na britansko prije
stolje iz porodice Stuart, a njihovo pravo je, po miljenju suvremenih
povjesniara, vre utemeljeno nego to je to bio sluaj s pravom
Merovinga. Postoje takoer i mnogi drugi pretendenti na prazna pri
jestolja u cijeloj Europi, a ima i preivjelih pripadnika dinastija
Bourbon, Habsburg, Hohenzolern i Romanov. Zato bi oni u svojim
nastojanjima bili manje vjerodostojni od Merovinga? Ako se govori
o "punoj legitimnosti", s tehnike toke gledita, merovinko bi pravo
moglo imati prvenstvo, no to pitanje, u dananjem svijetu, izgleda
sasvim akademsko. Na isti nain bi danas neki Irac mogao dokazi
vati da njegovo podrijetlo see do vrhovnih kraljeva Tare.
Ponovo smo pomislili da odbacimo Sionski priorat kao manje
vanu sljedbu, ili moda kao veliku prijevaru. No ipak su naa istra
ivanja pokazala da je Red u prolosti imao veliku mo i da je sudje
lovao u rjeavanju vanih meunarodnih odnosa. Jasno nam je bilo

da je tu postojalo jo neto i u dananje vrijeme, iako to nije bilo

vidljivo. Daje Plantard to poelio, on je mogao Sionski priorat pre
tvoriti u neto veoma isplativo, nalik pomodnim kultovima i raznim
drugim ustanovama koje se danas vezuju uz "new age". No ipak su
se najznaajniji "Prioratski spisi" veinom nalazili u ogranienim,
sasvim privatnim izdanjima. Sionski priorat ak nije niti vabio nove
lanove, kao to to ine neke slobodnozidarske loe, ve je njegovo
lanstvo, koliko smo mi mogli shvatiti, bilo ogranieno na strogo
odreeni broj, a novi lanovi primali su se tek nakon to se neko mjesto
oslobodilo. Takva iskljuivost svjedoila je o iznimnom samopouzda
nju, o sigurnosti koja je iskljuivala potrebu upisivanja velikog
broja novih lanova radi novane dobiti ili nekog drugog razloga.
Drugim rijeima, Sionski priorat je "imao razlog postojanja", ono
to mu je osiguralo vjernost ljudi kao to su bili Malraux ili de Gaulle.
Ipak, svakako nismo mogli povjerovati da su ljudi poput Malrauxa
ili de Gaullea imali namjeru ponovo dovesti na vlast krvnu lozu
Merovinga.

Politika Sionskog priorata

Godine 1973. objavljena je knjiga pod naslovom Les Dessous d'une
ambition politique (Nalija jedne politike ambicije). U toj knjizi
vicarski novinar Mathieu Paoli iscrpno prepriava svoje pokuaje
istrage Sionskog priorata. On je, poput nas, uspio konano usposta
viti vezu s predstavnikom Reda, ali ne navodi imenom kojega. Paoli
nije imao kao zalee ugled BBC-ja, pa je predstavnik s kojime se
susreo bio, sudei po njegovu izvjeu, nieg poloaja od Plantarda
i nije bio toliko razgovorljiv. Paoli je, pak, ivei na europskom kopnu,
bio pokretljiviji od nas, pa je mogao slijediti vie tragova i, za razliku
od nas, istraivati na svim potrebnim mjestima. Njegova je knjiga
bila veoma korisna i sadravala mnotvo podataka, pa smo se zaudili
zato nije nastavio i napisao drugu. Raspitali smo se o njemu i saznali
da ga je izraelska vlada strijeljala kao pijuna zbog pokuaja prodaje
nekakvih tajni Arapima.
Paolijev pristup, kako ga je opisao u svojoj knjizi, bio je u mnogo
emu nalik naemu. On je takoer stupio u vezu s keri Lea Schidlofa
u Londonu i njemu je takoer gospoica Schidlof kazala da njezin

otac, koliko je njoj bilo poznato, nije bio povezan s tajnim drutvi
ma, slobodnim zidarima, niti s merovinkim rodoslovljima. Paoli je,
kao i istraiva BBC-ja stupio s u vezu s Velikom loom Alpina i
sastao se s tajnikom loe. Tajnik je tada porekao da ita zna o osoba
ma pod imenom Laubineau ili Schidlof. Takoer je tvrdio da razni
radovi s peatom Alpine jednostavno ne postoje. Meutim, jedan
osobni Paolijev prijatelj, koji je bio lan Alpine, tvrdio je daje te ra
dove viao u knjinici loe. Evo to je Paoli zakljuio:
Postoje samo dvije mogunosti. Suoena s djelima Henrija Lobineaua, Velika loa Alpina, koja zabranjuje politiku djelatnost unutar
vicarske, kao i izvan njezinih granica, ne eli pokazati svoju
umijeanost. No mogue je, takoer, da je i neki drugi pokret isko
ristio ime Velike loe u namjeri da prikrije vlastitu djelatnost.
Paoli je u Nacionalnoj knjinici, u odjeljku Versailles, otkrio etiri
broja asopisa Circuit, koji se spominje u pravilniku Sionskog priorata. Prvi je nosio datum 1. lipnja 1959., a kao glavni urednik aso
pisa bio je naveden Pierre Plantard. U samom asopisu nije bilo
navedeno da ima veze sa Sionskim prioratom, ve je bilo navedeno da
je to glasilo Federacije francuskih snaga. Tu se nalazio i peat, koji
Paoli prenosi u svojoj knjizi, kao i sljedei podatak:
Publication periodique culturelle de la Federation
des Forces Francaises
116, Rue Pierre Jouhet, 116
Aulnay-sous-Bois-(Seine-et Oise)
Tel: 929-72-49
Kada je provjerio navedenu adresu, Paoli je ustanovio da tamo nikada
nijedan asopis nije bio objavljivan. Telefonski broj je takoer bio
laan, a svi pokuaji da ue u trag Federaciji francuskih snaga ostali
su neuspjeni. Do dananjega dana nije se pojavio nijedan podatak
o organizaciji takva naziva. No teko je povjerovati da se francuski
glavni stoer Odbora javne sigurnosti sluajno takoer nalazio na
adresi Aulnay-sous-Bois. ini se da ima nekih osnova po kojima

Ilustracija 2. - Naslovna stranica romana Circuit.

se moe zakljuiti da je Federacija francuskih snaga bila povezana

s odborima. Paoli kazuje da se u drugom broju Circuita spominje
pismo koje je de Gaulle napisao Pierreu Plantardu i zahvalio mu na
uslugama, a ini se da su usluge o kojima je rije bile djelo Odbora
javne sigurnosti.
Paoli kazuje da je veina tekstova u Circuitu posveena ezoterikim pitanjima, a potpisivali su ih Pierre Plantard, pod svojim imenom
i pod pseudonimom Chyren, zatim Anne Lea Hisler, kao i drugi
ljudi koje smo znali od prije. U nekim tekstovima govorilo se o tajnoj
znanosti vinove loze i vinogradarstva, krianja i cijepljenja, to se,
na neki presudan nain, odraavalo na politikom planu. Sve ovo
ima smisla jedino ako vinovu lozu i vinogradarstvo ne shvatimo metaforiki, kao zamjenu za rodoslovlja, obiteljska stabla i saveze di
nastija.
Osim tajanstvenih i nejasnih lanaka, u Circuitu je bilo i podosta
nacionalizma. U jednome od takvih tekstova, kojega je potpisao Ad
rian Sevrette, autor tvrdi da nee doi do rjeenja postojeih problema
"osim uz pomo novih metoda i novih ljudi. udnovato je da to
ljudi ne ele shvatiti. Postavlja se samo jedno pitanje: ekonomska
organizacija. Postoje li, meutim, ljudi koji su sposobni misliti
kao Francuzi, kao za vrijeme okupacije, kada se domoljubi i
borci Pokreta otpora nisu zamarali mislima o politikim sklonos
tima svojih suboraca?"
Iz Circuita broj 4 gosp. Paoli navodi sljedei ulomak:
eljeli bismo da 1500 primjeraka asopisa Circuite potpali vatru,
eljeli bismo da glas domoljuba uspije svladati prepreke kao to se
to dogodilo 1940., kad su morali napustiti slobodnu Francusku
da bi doli i pokucali na vrata ureda voe Slobodne Francuske.
Danas je isto tako, ali mi smo prije svega Francuzi, mi smo ta snaga
koja se na ovaj ili onaj nain bori za istu i novu Francusku. To
moramo uiniti u istom domoljubnom duhu, istom voljom i slo
gom djelovanja. Stoga, ono to ovdje objavljujemo smatramo veoma
starom filozofijom

Nakon toga slijedi iscrpan plan upravljanja koji e Francuskoj

vratiti izgubljeni sjaj. Taj plan, nastoji ustrajati na rasputanju okruga
i ponovnoj podjeli na pokrajine:
Sustav okruga je potpuno proizvoljan, a stvoren je i nametnut u
vrijeme Revolucije, u skladu s mogunostima kretanja toga doba
(konjima). Ta podjela danas vie nita ne znai. Nasuprot tome,
pokrajine su ivi dijelovi Francuske, cjelovito nasljee nae pro
losti, one su temelj stvaranja nae nacije i imaju vlastitu narod
nu predaju, obiaje, spomenike, nerijetko i svoje narjeje, a naa
je elja da sve to obnovimo. Pokrajina mora imati vlastiti sustav
obrane i uprave, prilagoen njezinim potrebama, ali nacionalno
jedinstven.
Paoli zatim navodi osam ulomaka koji slijede. Gradivo je u njima
sadrano pod ovim podnaslovima:
Savjet pokrajina
Dravni savjet
Parlamentarni savjet
Porezi
Rad i proizvodnja
Zdravstvo
Nacionalno obrazovanje
Doba punoljetnosti
Stanovanje i kolstvo
Plan upravljanja koji se predlae posebno ne proturjei postojeem
i vjerojatno je izvediv uz neznatan prevrat. Taj plan nema ni poli
tiko obojenje, ne moe se nazvati ni desniarskim, ni ljeviarskim,
liberalnim ili konzervativnim, radikalnim ili reakcionarnim. Djeluje
prilino bezopasno i nije jasno na koji nain bi obnovio taj izgublje
ni sjaj Francuske. Paoli kae da "prijedlozi... nisu revolucionarni.
Oni razborito razmatraju sadanji ustroj francuske drave i nose u
sebi zdravi razum". Taj plan upravljanja ni na jednom mjestu otvo
reno ne spominje neke nove temelje na koje e se vjerojatno osla-

njati - obnovljenu ustavnu monarhiju kojom e vladati predstavnik

loze Merovinga. Moda i nije bilo potrebe da se to objavi u asopisu
Circuit, jer bi to trebala biti osnovna pretpostavka, premisa na kojoj
se temelji sve to se u asopisu objavljuje. Obnova merovinke dina
stije je itateljima tog asopisa potpuno oit i prihvaen cilj, pa do
datno uvjeravanje nije bilo potrebno.
Na ovome mjestu u svojoj knjizi Paoli postavlja kljuno pitanje,
koje je i nas proganjalo:
S jedne strane postoje prikriveni potomci Merovinga, a s druge tajni
pokret, Sionski priorat, iji je cilj omoguiti obnovu ustavne mo
narhije merovinke loze... Nuno je, meutim, zadovoljava li se
taj pokret ezoteriko-politikim spekulacijama (iji je nepriznati
cilj zarada velikog novca na lakovjernosti i naivnosti svijeta) ili
je taj pokret doista djelatan.
Paoli razmatra to pitanje preispitujui svjedoanstva kojima raspo
lae. Ovo je njegov zakljuak:
Sionski priorat nesumnjivo posjeduje mone veze. U stvarnome
svijetu, osnutak jednog udruenja prati prethodno ispitivanje mi
nistra unutranjih poslova, to vrijedi i za asopise i za izdavake
kue. Ipak, ti su ljudi mogli objavljivati pod pseudonimima, s
lanih adresa, preko nepostojeih izdavakih kua, tekstove koji
se ne mogu nai u vicarskoj ili francuskoj javnosti. Dvije su mo
gunosti: ili upravne vlasti ne obavljaju svoj posao ili...
Paoli ne kazuje drugu mogunost, iako je oito da upravo tu neku
drugu mogunosti smatra vjerojatnijom. Ukratko, on zakljuuje da
su vladini slubenici, kao i mnogi drugi utjecajni ljudi lanovi Sionskog priorata ili su njemu podloni. Ako je tome tako, onda je Sionski
priorat uistinu utjecajna organizacija.
Nakon to je sam iscrpno istraivao, Paoli je smatrao merovinko
pravo legitimnim i do te toke smatrao je da razumije ciljeve Sionskog
priorata. Meutim, ako se krene dalje, on priznaje da je zbunjen, jer
koja je svrha, pita se, povratka merovinke dinastije danas, tisuu
tristo godina nakon to su je svrgnuli? Bi li suvremeni merovinki

reim bio razliitiji od drugih suvremenih reima i po emu? to to

ini Merovinge posebnima? Ukoliko njihovo pravo i jest legitimno,
ono danas gubi svaku vanost. Zato bi tako puno monih i umnih
ljudi posvetilo tome toliko pozornosti i odanosti kroz sve ovo vrijeme?
Mi smo takoer sami sebi postavili ta pitanja. Poput Paolija, i mi
smo bili spremni priznati pravo Merovinga, no nismo uspjeli shvatiti
to bi to danas znailo. Zar bi tehnika zakonitost jedne monarhije
uistinu mogla biti toliko uvjerljiv i presudan dokaz? Zato bi krajem
dvadesetoga stoljea bilo koja monarhija, zakonita ili ne, uivala takvu
vrstu odanosti koju su, ini se, uivali Merovinzi?
Da smo se bavili nekom skupinom osobito predanih udaka, cijelu
smo stvar mogli jednostavno odbaciti. Ipak, inilo nam se da se bavimo
iznimno utjecajnom organizacijom koja je u svojim redovima imala
najznaajnije, najistaknutije, najpoznatije i najodgovornije ljude na
eg vremena, a koji su u mnogim sluajevima na ponovnu uspostavu
merovinke dinastije gledali kao na dovoljno vrijedan cilj zbog kojega
vrijedi potisnuti vlastita politika, drutvena i vjerska gledita.
inilo se kao da sve zajedno nema smisla - da obnova krvne loze
stare tisuu tristo godina moe predstavljati cause celebre tolikom bro
ju javnih i visoko cijenjenih osoba. Osim ako neto nismo previdjeli,
ako Merovinzi nisu polagali pravo na jo neto uz svoje zakonito
nasljee, i ako je postojalo neto drugo to je Merovinge inilo ra
zliitima od drugih dinastija. Ukratko, osim ako doista nije postojalo
neto uistinu osobito oko merovinke kraljevske krvi.

9.

POGLAVLJE

Redovnici duge kose

erovinku dinastiju smo do sada ve prouili. Uspjeli smo se
probiti, koliko je to bilo mogue, kroz maglu izmiljotina i
tajni koje su ih okruivale. Nekoliko mjeseci nam je trebalo da ra
lanimo koje su povijesne injenice izmijeane s izmiljenim pria
ma i usprkos naim naporima, Merovinzi su najveim dijelom ostali
zastrti velom misterija.
Merovinka dinastija potekla je od germanskog plemena Sikambrijaca, naroda koji su bili objedinjeni imenom Franci. Merovinzi su
od petog do sedmog stoljea vladali velikim dijelovima dananje
Francuske i Njemake, a vrijeme njihova uspona je i vrijeme vlada
vine kralja Artura u Britaniji, pa to doba ini pozadinu pria o sve
tome Gralu. To je vjerojatno najmanje poznato razdoblje povijesti
koje se danas naziva mranim Srednjim vijekom. No mrani Srednji
vijek, kako smo otkrili i nije bio ba toliko mraan, ve je, naprotiv,
izgledalo kao da ga je netko namjerno zamraio. Rimska je Crkva ui
vala monopol na uenje, osobito na pisanje, pa nam zapisi koji su pre
ivjeli predstavljaju steene interese. Gotovo sve ostalo je izgublje
no ili cenzurirano. Ipak, na nekim mjestima je s vremena na vrijeme
poneto prolo mimo zastora sputenog preko prolosti, pa smo od
tih nejasnih tragova uspjeli iznova predoiti stvarnost koja je bila
iznimno zanimljiva i potpuno neusklaena s naelima pravovjerja.

Predaja i Merovinzi
Poeci merovinke dinastije obavijeni su mnotvom nejasnoa. Pod
pojmom dinastija obino se podrazumijeva jedna obitelj vladara ili
jedna kua koja nasljeuje drugu obitelj vladara ili drugu kuu, pri
emu svoje prethodnike istisne, svrgne ili zamijeni. Dinastija obino

zapoinje svoje postojanje prevratom, to je esto znailo istrebljenje

prethodne loze vladara. U Engleskoj su Ratovi rua oznaili promje
nu dinastije, a Stuarti su se ponovo uspeli na prijestolje Engleske
tek stoljee poslije, kada su Tudori izumrli. Stuarte su, pak, svrgnuli
pripadnici kua Orange i Hanover.
U sluaju Merovinga nije postojala nasilna ili iznenadna smjena,
prisvajanje, istiskivanje ili unitenje ranijih vladara. Ta kua, koja je
postojala pod imenom Merovinga ve je neko vrijeme vladala nad
Francima i oni su kao kraljevi bili legitimni i priznati. No, ini se da
je jedan od tih kraljeva bio sasvim poseban, u toj mjeri da je svoje ime
nametnuo cijeloj dinastiji.
Vladar po kojemu je merovinka dinastija stekla ime vrlo je zago
netan, a njegovu povijesnu ulogu nadrasla je legenda. Meroveh (Merovech ili Meroveus) je bio polunadnaravna figura dostojna klasinog
mita, kojemu ak i samo ime svjedoi o udesnom podrijetlu i prirodi,
jer podsjea na francusku rije "majka" (mere), kao i francusku i latin
sku rije za "more" (mer, francuski i mare, latinski).
Vodei franaki ljetopisac, kao i legende nastale poslije, kazuju
da je Meroveh roen od dva oca. Nakon to je ve bila trudna sa svo
jim muem, kraljem Klodvigom, Merovehova majka je navodno otila
plivati u ocean. Nju je u vodi zaveo i/ili silovao jedan nepoznati mor
ski stvor iz prekomorja, "Neptunova zvijer nalik Quinotauru", to
god da je Quinotaur bio. Taj je stvor po drugi put oplodio enu, a kada
je Meroveh roen, njegovim je ilama kolala mjeavina dvaju razli
itih krvi, krvi franakog vladara i krvi tajanstvenog vodenog stvora.
Ovakve matovite legende vrlo su este ne samo u starom svijetu,
ve i u kasnijoj europskoj tradiciji. Takve legende obino nisu u cije
losti izmiljene, ve svojom simbolikom i metaforom stvaraju bajko
viti veo kako bi se prikrile stvarne povijesne injenice. U sluaju
Meroveha, bajkovit veo je moda skrivao neku vrstu mjeovitog braka,
na rodoslovlje preneseno po majci, kao kod idova, ili na spajanje
dinastikih loza pri emu su se Franci srodili s nekim drugim iz "pre
komorja," koji je poslije iz nekog razloga pretvoren u morskoga
stvora.
U svakom sluaju govorilo se da je zbog mjeavine dviju krvi
Meroveh obdaren nadljudskim moima. Bez obzira na povijesne i-

njenice, merovinka dinastija ostala je obasjana maginom aurom,

arolijama i nadnaravnim moima. Merovinki vladari su, po legenda
ma, bili upueni u okultne i tajne znanosti, te poznavali ezoterike
vjetine ili bili dostojni protivnici Merlinu, svom suvremeniku iz
bajke. esto su ih nazivali kraljevima-arobnjacima ili kraljevimaudotvorcima, jer su, zahvaljujui nekom udesnom svojstvu svoje
krvi, mogli iscijeliti dodirom ruke, a jedna pria kazuje da su ukrasi
na resama njihovih odora imali udotvorne ljekovite moi. Prialo
se da su bili vidoviti i da su telepatski mogli razgovarati sa zvijerima
i prirodnim svijetom, kao i da nose magine ogrlice, da imaju tajnu
aroliju koja ih je titila i omoguava dug ivot, to, s druge strane,
povijest, kako se ini, ne potvruje. Navodno ih je jedan made na
tijelu razlikovao od drugih ljudi i inio prepoznatljivima, a svjedoio
je o njihovoj poluboanskoj, svetoj krvi. Taj je made, po legendi,
nalikovao crvenom kriu (neobina pojava kasnijeg templarskog
grba), a nalazio se iznad srca ili meu lopaticama.
Merovinge su takoer nazivali i kraljevima duge kose, jer su se oni,
poput Samsona iz Staroga zavjeta, odbijali iati. Njihova je kosa,
poput Samsonove, sadravala njihovu snagu, bit i tajnu njihove moi.
Bez obzira na temelje ovog vjerovanja, ono je, ini se, bilo potpuno
ozbiljno na snazi, jer je 754. po. Kr., kada je Hilderik II svrgnut, po
izriitoj papinoj zapovjedi, njegova kosa obredno odsjeena.
Legende koje su nastale o Merovinzima nedvojbeno su neobine,
no temeljile su se na nekoj vrsti statusa koji su merovinki kraljevi
uivali tijekom svoga ivota. Njih se nije smatralo kraljevima u da
nanjem znaenju te rijei, ve kraljevima-sveenicima, oni su bili
utjelovljenje boanskog, pri emu se nisu puno razlikovali od drevnih
egipatskih faraona. Nisu vladali jednostavno Bojom milou, ve
su bili smatrani ivim utjelovljenjem i inkarnacijom Boje milosti,
a taj se status obino iskljuivo pridavao Isusu. Obredi koje su izvra
vali, pak, zahtijevali su vie sveeniki nego kraljevski poloaj. Na
poslije naenim lubanjama merovinkih vladara nalazi se neto nalik
obrednom usjeku, rupa na tjemenu. Slini urezi mogu se nai i na
lubanjama prvosveenika ranog tibetanskog budizma, a tamo su one
nastale kako bi omoguile dui da izmakne smrti i postigne izravan
dodir s boanstvom. Postoji, dakle, pretpostavka da je sveenika tonzura odjek merovinkog obiaja.

Godine 1653. otkriven je vaan merovinki grob u Ardenima.

Bio je to grob kralja Hilderika I, sina Meroveha i oca Klovisa, naj
znamenitijeg i najutjecajnijeg od svih merovinkih vladara. U grobu
se nalazilo oruje, blago i kraljevsko znamenje, to je uobiajeno za
kraljevsku grobnicu. Meutim, tamo su se takoer nalazili i predmeti
blii arobnjacima i prorocima nego kralju - odrubljena glava konja,
zlatna glava bika i kristalna kugla.
Jedan od najsvetijih merovinkih simbola bila je pela. U grobu
kralja Hilderika nalazilo se tri stotine minijaturnih pela izraenih od
istoga zlata. Zajedno s cijelim sadrajem groba i te su pele povjerene
Leopoldu Wilhelmu von Habsburgu, vojnom upravitelju tadanje
Austrijske Nizozemske, bratu cara Ferdinanda III. Vremenom je vei
dio Hilderikova blaga vraen u Francusku, a pri svojoj krunidbi 1804.,
Napoleon je posebno naglasio da na krunidbenoj odori budu privr
ene zlatne pele.*
Ovaj dogaaj nije bio jedini primjer Napoleonova zanimanja za
Merovinge. On je posebno naruio izradu zbirke rodoslovlja od nekog
opata Pinchona u namjeri da utvrdi jesu li Merovinzi preivjeli pad
dinastije ili nisu. Na tim rodoslovljima koje je naruio Napoleon
veim dijelom se temelje i rodoslovlja "Prioratskih spisa".

Medvjed iz Arkadije
Legende koje su okruivale Merovinge pokazale su se dostojnima
Arturova doba i romansi o Gralu, ali su jednako tako bile i prepreka
to nas je dijelila od povijesne stvarnosti koju smo eljeli istraiti.
Kada smo konano dosegnuli tu stvarnost, ili ono to je od nje preosta
lo, poneto se razlikovala od legendi, bila je takoer veoma misteri
ozna, neobina, ali i veoma poticajna.
Bilo je malo podataka koji su govorili o istinskim poecima Merovinga koje smo mogli provjeriti. Merovinzi su sami tvrdili da po*Jedan gelazijski sakramentarij aludira na iznimne osobine pela koje skupljaju med s
cvijea dotiui ga a da ga ne otete. Ne raaju: majkama postaju radom svojih usana; nije
li tako i Krist postao iz Oevih ustiju. Zbog meda i alca pela se smatra Kristovm
znakom: s jedne strane blagosti i milosre, a s druge izvravanje pravde: Krist-sudac (vidi
Chevalier i Gheerbrant: Rjenik simbola) Takoer, zbog njihova voska koji se koristi za
misne svijee, narodna predaja u Hrvata, i Slavena uope, za njihovu smrt ne doputa izraze
"krepati" ili "uginuti" kao za druge ivotinje, nego "umrijeti", kao za ovjeka (op.prev.)

tjeu od Noe, koga su vie od Mojsija smatrali izvorom sveukupne

biblijske mudrosti. To se miljenje ponovno pojavilo tisuu godina
poslije meu europskim slobodnim zidarima, to je veoma zanimlji
vo. Merovinzi su takoer tvrdili da potjeu izravno od drevne Troje,
to, bez obzira na istinitost ovih navoda, moe objasniti pojavu tro
janskih imena u Francuskoj, kao to su Troyes ili Paris. Suvremeni
su autori, a meu njima i pisci "Prioratskih spisa", pokuali slijediti
trag Merovinga do stare Grke, posebno do pokrajine poznate pod
imenom Arkadija. Ti spisi kazuju da su Merovinzi bili povezani s kra
ljevskom kuom Arkadije, a prije poetka kranskoga doba poeli
su se seliti Dunavom i Rajnom i nastanili se na prostorima dananje
Njemake.
Danas se ini sasvim nebitno jesu li Merovinzi podrijetlom iz Troje
ili Arkadije, jer te dvije tvrdnje ne moraju nuno potirati jedna drugu.
Homer nam kazuje da su u opsadi Troje sudjelovali veom vojskom
i Arkaani. Rani grki povjesniari kazuju, pak, da su Troju zapra
vo osnovali doseljenici iz Arkadije. Usput, vrijedi napomenuti daje
medvjed u drevnoj Arkadiji bio sveta ivotinja, totem na kojemu su
se zasnivali kultovi misterija i kojemu su se prinosile obredne rtve.
Samo ime Arkadija izvedenica je od "arcades", to znai "medvjei
narod", a drevni Arkaani tvrdili su da potjeu od Arkasa, boga zati
tnika zemlje, a njegovo ime znai i "medvjed". U grkim mitovima
nalazimo da je Arkasova majka bila Kalista, nimfa povezana s Artemidom, boicom lova, a dananjem ovjeku Kalista je poznata po
zvijeu Velikog medvjeda.
Sikambrijskim Francima, od kojih potjeu Merovinzi, medvjed
je takoer bio veoma znaajan i zauzimao je vaan poloaj. Oni su,
poput drevnih Arkaana, medvjeda oboavali u liku Artemide ili, bolje
reeno, njezinog galskog blizanca, Ardvine, boice zatitnice Ardena. Kult Ardvine bio je na snazi i veim dijelom Srednjega vijeka, a
jedno od glavnih sredita toga kulta bilo je mjesto Luneville, u blizini
Steneya i Orvala, koji su se esto pojavljivali tijekom naeg istrai
vanja. Crkva je sve do 1304. godine objavljivala proglase zabranjujui
oboavanje te poganske boice.
Medvjed je, dakle, u srcu merovinke zemlje, u Ardenima uivao
magijski, mitski i totemski ugled, pa stoga ne iznenauje to je ime

"Ursus" - medvjed na latinskom jeziku - vezano uz kraljevsku lozu

Merovinga. Mnogo vie iznenauje da se na velkom jeziku medvjed
kae arth i da je iz te rijei izvedeno ime Artur. Time se dalje u ovom
trenutku nismo bavili, ali nas je sama podudarnost zainteresirala, jer
je Artur bio suvremenik Merovinga, ali i kod njega je postojala veza
s medvjedom.

Prodor Sikambrijaca u Galiju

Poetkom petoga stoljea po Kr. invazija Huna potaknula je selidbe
velikih razmjera gotovo svih europskih naroda. U to su vrijeme Merovinzi, odnosno njihovi preci Sikambrijci, preli Rajnu i prodrli u
Galiju, naselivi se na prostorima dananje Belgije i sjeverne Fran
cuske, u blizini Ardena. Stoljee poslije ovo je podruje postalo kra
ljevstvo Austrazije, a srce toga kraljevstva bila je dananja pokrajina
Lorraine.
Sikambrijci nisu doli u Galiju u divljakim hordama da bi divlja
ki preplavili zemlju, ve su to napravili vrlo mirno i civilizirano.
Sikambrijci su stoljeima odravali bliske veze s Rimljanima i nisu
bili divljaci, usprkos tome to su bili pogani. Vrlo dobro su bili upueni
u obiaje Rimljana, njihov nain uprave i trudili su se ivjeti na slian
nain. Neki Sikambrijci postali su visokim asnicima carske vojske,
a neki od njih su postali i rimski konzuli. Stoga je prodor Sikambrijaca
tek manjom mjerom bio najezda, a vie neka vrsta pokuaja miro
ljubivog uklapanja. Kada je krajem petoga stoljea Rimsko carstvo
propalo, Sikambrijci su ispunili nastalu prazninu i to ne nasiljem,
ve su zadrali stare obiaje i unijeli tek malo izmjena. Bez prevrata
su preuzeli vlast nad postojeom upravnom strukturom, koja je izne
nada postala dostupna. Vladavina prvih Merovinga se na taj nain
vrlo vrsto oslanjala na model staroga Rimskoga carstva.

Meroveh i njegovi nasljednici

Nae traganje otkrilo je dvije povijesne osobe po imenu Meroveh, i
nije do kraja jasno kojoj od njih legenda pripisuje podrijetlo od mor
skog stvora. Jedan je Meroveh bio Sikambrijski poglavica, spomi
nje se 417. godine, a borio se u rimskim redovima i umro 438. Jedan

suvremeni strunjak za to razdoblje kazuje da je taj Meroveh stvarno

posjetio Rim i izazvao neku vrstu senzacije. Zapis o posjetu uglednog
franakog vojskovoe doista postoji, i tamo se navodi da je bio upad
ljiv svojom rasputenom utom kosom.
Sin prvog Meroveha, koji je nosio ime po svome ocu, proglaen je
448. franakim kraljem u mjestu Tournai i vladao je deset godina sve
do svoje smrti. On je po svoj prilici bio prvi slubeni kralj ujedinje
noga franakog naroda, pa je moda zbog toga, ili moda zbog onoga
to je predstavljala i znaila legenda o njegovu dvostrukom zaeu,
dinastija po njemu nazvana merovinkom.
Za vrijeme Merovehovih nasljednika Franako carstvo je cvjeta
lo. To nije bila sirova, barbarska kultura, kako se esto misli, ve je
naprotiv, u mnogo emu nalikovala visokoj bizantskoj civilizaciji.
Poticali su opismenjivanje, pa je pismenost svjetovnih ljudi pod
Merovinzima dosegnula rasprostranjenost kakva nije postojala pet
stotina godina poslije, nakon to su se izmijenile jo dvije dinastije.
Znanje su stjecali i sami vladari, to iznenauje ako znamo da su
kasniji srednjovjekovni vladari bili grubi, neuki i nepismeni. Kralj
Hilperik, koji je vladao tijekom estoga stoljea, sagradio je raskone
amfiteatre u rimskom stilu u Parizu i Soissonsu, a i sam je bio nadaren
i plodan pjesnik, koji se ponosio tom svojom vjetinom. Zapisi njego
vih rasprava s crkvenim dostojanstvenicima pokazuju izvanrednu
dosjetljivost, preciznosti i uenost, to su osobine koje se obino ni
su vezivale uz kraljeve toga vremena. U veini tih rasprava Hilperik
se pokazuje doraslim crkvenim sugovornicima.
Pod Merovinzima su Franci esto bili vrlo okrutni, ali oni ni po
svojoj naravi ni po odreenju nisu bili ratniki narod kao to su bili
Vikinzi, Vandali, Vizigoti ili Huni. Najvie su se bavili poljoprivre
dom i trgovinom, a osobitu su pozornost posvetili trgovini na moru,
poglavito na Sredozemlju. Zanatski proizvodi merovinkoga doba
pokazuju zavidnu vjetinu, to potvruje brod-riznica Sutton Hoo.
Blago koje su merovinki kraljevi prikupili bilo je neizmjerno
ak i po kasnijim mjerilima, a velikim dijelom bili su to zlatnici iz
vanredne kakvoe, nainjeni u kraljevskim talionicama u raznim
mjestima, od kojih je jedno bio i dananji Sion u vicarskoj. Neki
od tih zlatnika naeni su na brodu-riznici Sutton Hoo i danas se

nalaze u Britanskom muzeju u Londonu. Na veini zlatnika moe se

prepoznati kri iji su svi kraci jednake duljine, a koji je jednak ono
me koji je poslije usvojen za franako kraljevstvo Jeruzalema u vri
jeme kriarskih pohoda.

Kraljevska krv
Merovinka kultura bila je umjerena i iznenaujue moderna, no
vladari su bili sasvim posebni. Oni nisu bili nalik vladarima svoga
doba, jer su jo za ivota stvarali oko sebe ozraje misterija i legendi,
magije i natprirodnih sila. Ako se obiaji i gospodarstvo merovinkog
svijeta nisu bitno razlikovali od drugih zajednica toga vremena, sjaj
njihova prijestolja i njihove kraljevske loze bio je sasvim jedinstven.
Od sinova merovinke krvi nije se moralo "stvarati" kraljeve,
ve ih se takvima smatralo od njihova dvanaestog roendana. Nije
postojala javna ceremonija posveenja niti ikakva krunidba. Vlast
se preuzimala jednostavno, kao po svetom pravu. Kralj je bio vrhov
ni vladar u kraljevstvu, ali on nikada nije bio prisiljen, a to se od njega
nije ni oekivalo, da prlja ruke svjetovnim poslom upravljanja. U
biti, on je bio obredna figura, kralj-sveenik, koji nita nije morao
raditi, a njegova uloga bila je svedena na puko postojanje. Kralj je vla
dao, ali nije upravljao. Njegov je poloaj bio nalik dananjem polo
aju britanske kraljevske obitelji. O vladi i upravi brinuo je slubenik,
koji nije bio kraljevskoga roda, u inu kancelara, i koji je nosio titulu
"dvorskog nadstojnika". Struktura merovinke vladavine u mnogo
emu je bila nalik modernim ustavnim monarhijama.
I nakon to su prihvatili kransku vjeru merovinki su vladari
ostali vjerni poligamiji, poput patrijarha iz Staroga zavjeta, a imali
su na raspolaganju hareme orijentalnih razmjera. Kad je poslije ari
stokratski sloj, pod pritiskom Crkve, prihvatio strogu monogamiju,
vladari se toga nisu pridravali. Veoma je udno da je Crkva, ini
se, prihvatila taj obiaj bez nekog posebnog prigovora. Evo to kae
jedan dananji komentar:
Zato su Franci preutno prihvatili poligamiju? Moda je ovdje
na snazi bio drevni obiaj poligamije u kraljevskoj obitelji, koja

je bila takvoga roda da njezina krv nije mogla biti dodatno ople
menjena kakvom dobrom prilikom, ali nije je mogla niti uniziti
krv robova... Bilo je svejedno je li kraljica izabrana iz neke kra
ljevske dinastije ili medu dvorjankama... Sudbina dinastije bila
je odreena njezinom krvlju, a dijelili su je svi oni koji su bili te
krvi.
Takoer: "Sasvim je mogue da su Merovinzi bili dinastija germanskih
Heerkonige, podrijetlom od jedne drevne kraljevske obitelji iz ra
zdoblja selidbi."
No, ostaje pitanje, koliko je obitelji uope u sveukupnoj svjetskoj
povijesti imalo tako poseban i uzvien poloaj? Zato su to bili ba
Merovinzi? Zato je njihova krv nosila tako veliku vanost? Sva ova
pitanja su nas i dalje nastavila zbunjivati.

Klovis i njegov savez s Crkvom

Najpoznatiji merovinki vladar bio je Merovehov unuk, Klovis I,
koji je stolovao izmeu 481. i 511. godine. Klovisovo ime dobro je
poznato svim francuskim acima, jer su Franci ba za vrijeme Klovisa prihvatili rimsko kranstvo, i preko njega je Rimska crkva
poela nametati svoju prevlast u zapadnoj Europi, koja e trajati
tisuu godina.
Stanje Rimske crkve je oko godine 496. bilo veoma teko, i goto
vo da je bio ugroen sam njezin opstanak. Rimski biskup je izmeu
384. i 399. godine sebe poeo nazivati papom, no njegov slubeni
poloaj nije bio vii od nekog drugog biskupa i, dakako, potpuno ra
zliit od poloaja koji danas zauzima papa. On nije bio duhovni voa,
ni vrhovni poglavar kranskog svijeta, ve je zastupao jedinstveni
skup interesa, tek jedan od razgranatih vidova kranstva, koji se
estoko borio za vlastiti opstanak u mnotvu sukobljenih raskola i
teolokih gledita. Rimska crkva slubeno nije imala veu vlast od
keltske crkve, s kojom je stalno bila u sukobu, niti je imala veu vlast
od nekih hereza, kao to je bio arijanizam, koji je poricao Isusovu
boansku narav i uporno se drao naela o njegovoj ljudskosti. Tije
kom veeg dijela petoga stoljea biskupije u zapadnoj Europi koje
nisu bile arijanske, gotovo da nisu ni postojale.

Rimskoj je crkvi za opstanak i uvrenje vlasti bila nuna pot

pora neke istaknute, snane svjetovne osobe koja bi je mogla zastupati.
Ako se kranstvo trebalo razvijati u skladu s rimskom doktrinom,
tu doktrinu je morala podrati, provoditi i nametnuti neka svjetovna
sila, dovoljno jaka kako bi se mogla oduprijeti suparnikim kran
skim sljedbama i iskorijeniti ih. Zbog toga ne treba uditi to se
Rimska crkva u svojim najteim trenucima priklonila Klovisu.
Klovis je do 486. godine znatno proirio merovinke posjede. Sa
sjeditem u Ardenima, upadao je u susjedna kraljevstva i kneevine
i pobjeivao brojna suparnika plemena, pa su u to doba znaajni gra
dovi, kao Troyes, Rheims i Amiens, bili unutar njegova kraljevstva.
Nakon deset godina vladavine, postalo je jasno kako je Klovis na
putu da postane najsnaniji vladar zapadne Europe.
Klovisov prijelaz na kranstvo i njegovo krtenje pokazali su se
za nae istraivanje presudnima. O tom je dogaaju napisana kronika
sa svim pojedinostima, ivot svetoga Remija otprilike u vrijeme kada
se to i dogodilo, no dva i pol stoljea poslije, tekst je uniten i od njega
je preostalo tek nekoliko stranica. Neki izvori upuuju na pomisao
da je to uinjeno namjerno, a preostali dijelovi svjedoe da je tekst
bio vaan.
Predaja kae da se Klovis iznenada i neoekivano preobratio i to
zahvaljujui svojoj eni Klotildi, koja je bila vjerna Rimu. ini se da
ga je ona nagovarala dok konano nije popustio i prihvatio njezinu
vjeru. Zbog tih svojih nastojanja ona je poslije proglaena svetom,
a u svemu tome joj je, navodno, pomagao njezin osobni ispovjednik,
sveti Remi. Povijesna stvarnost, koja stoji iza ove predaje kae nam,
meutim, da je Klovis, obraanjem na vjeru rimskog kranstva po
stao prvim katolikim kraljem Franaka, osim to je time usreio svoju
enu, dobio je i kraljevstvo ije je znaenje bilo mnogo opipljivije
od onog nebeskog.
Godine 496. Klovis i sveti Remi su se nekoliko puta tajno sastali,
a neposredno poslije toga Klovis i Rimska crkva su sklopili sporazum.
Rimu je taj sporazum bio velik politiki uspjeh, jer je njime valjalo
osigurati opstanak Crkve i ustoliiti je kao vrhovnu duhovnu vlast
na Zapadu. Status Rima morao je postati jednak onome to ga je Ca
rigrad imao za grku pravoslavnu vjeru. Rim je na taj nain stekao

izglede za prevlast, ali i djelotvorno sredstvo za iskorjenjivanje vieglave hereze. Sredstvo ostvarenja tih zamisli bio je upravo Klovis,
kao ma Rimske crkve, svjetovno orue koje e Rimu pomoi da
nametne duhovnu vlast, i biti opipljiv izraz rimske moi.
Klovis je zauzvrat stekao titulu "Novus Constantinus", "Novi
Konstantin", a "Sveto Rimsko carstvo", s njime kao vladarom, trebalo
je obnoviti ono to je stvorio car Konstantin, a unitili Vizigoti i
Vandali. Jedan strunjak za to razdoblje kae da je Klovisa prije nje
gova krtenja "okrijepila... vizija jednog carstva to e naslijediti ono
rimsko i koje e postati nasljeem Merovinga." Jedan drugi strunjak
pie da je "Klovis u to vrijeme morao postati neka vrsta zapadnja
koga cara, patrijarh zapadnih Germana, koji je vladao nad svim naro
dima i kraljevima, iako njima nije upravljao."
Savez Klovisa i Rimske crkve bio je presudno vaan za kranski
svijet onoga doba, ali i za sljedeih tisuu godina. Klovisovo krte
nje oznailo je roenje novoga Rimskoga carstva, kranskog carstva
utemeljenog na Rimskoj crkvi, a na svjetovnoj razini pod upravom
Merovinga. Drugim rijeima, nastala je neraskidiva spona Crkve i
drave sa zavjetom na uzajamnu vjernost i vjenu uzajamnu pove
zanost. Prihvativi taj savez, Klovis je 496. pristao dolino biti krten,
a obred je izveo sveti Remi u Rheimsu, gdje je tom prigodom, izgo
vorio sljedee rijei:
Mitis depone colla, Sicamber, adora quod incendisti, incendi
quod adorasti.
(Ponizno sagni glavu, Sikambrije, pokloni se onome to si spalji
vao, spali ono emu si se klanjao.)
Vano je znati da Klovisovo krtenje nije bilo i krunidba, kako tvrde
neki povjesniari. Crkva nije Klovisa uinila kraljem. On je to ve
bio, a Crkva gaje jedino mogla priznati kao kralja, ime se slubeno
obvezala ne samo Klovisu, ve i njegovim nasljednicima, njegovoj
krvnoj lozi. Ovaj je sporazum bio nalik savezu to ga je Bog u Sta
rome zavjetu sklopio s kraljem Davidom. Taj se Savez mogao izmi
jeniti, kao sa Salomonom, ali se nije mogao opozvati, raskinuti ili
izigrati. Merovinzi, pak, tu usporedbu nisu smetnuli s uma.

Tijekom preostalih godina ivota Klovis je u potpunosti ispunio

ambiciozna oekivanja Rima. Djelotvornou kojoj se nije moglo
suprotstaviti nametnuo je svoju vjeru maem, a uz potporu i duhovnu
skrb Crkve, franako se kraljevstvo proirilo na istok i jug, po veem
dijelu dananje Francuske i znatnim dijelovima dananje Njemake.
Najvaniji Klovisovi neprijatelji bili su Vizigoti, skloni arijanskom
kranstvu. Njihovo se carstvo protezalo s Pireneja na sjever sve do
Toulousea i tamo je Klovis usmjerio svoje najee i najupornije voj
nike pohode. Godine 507. porazio je Vizigote u boju kod Vouillea,
a brzo poslije toga Akvitanija i Toulouse su pali u franake ruke. Vizigotsko carstvo sjeverno od Pireneja poelo se raspadati i prije frana
kog napada. Od Toulousea povukli su se prvo do Carcassonnea, a onda
dalje do svog posljednjeg uporita, gdje su smjestili prijestolnicu, u
pokrajini Razes, u mjestu Rhedae, a koje se danas zove Rennes-leChateau.

Dagobert II
Klovis je umro 511. godine, a carstvo koje je stvorio, prema merovinkom obiaju, podijeljeno je meu etvoricom sinova. Tijekom
sljedeih stotinu godina merovinka dinastija vladala je nejednakim
i esto zaraenim kraljevstvima, a nasljedne loze postajale su sve
zamrenije, kao i prava na prijestolja. Vlast, koja je za Klovisa bila
centralizirana, poela se raspadati, a svjetovni je poredak slabio.
Spletke, podmetanja, otmice i politika umorstva postali su uobia
jeni, dvorski povjerenici ili "Nadstojnici majura" stjecali su sve vie
vlasti, to je na kraju dovelo do pada dinastije.
Kako su sve vie gubili vlast, kasniji merovinki vladari su stek
li epitet "nejakih" kraljeva, a sljedee generacije prezrivo su ih oz
naile kao slabe, beskorisne vladare, povodljive mekuce koji su se
nalazili u rukama lukavih i domiljatih savjetnika. Naim istraiva
njem otkrili smo da ta slika nije bila potpuno tona. Tono je da su
stalna ratovanja, krvne osvete i ubilake razmirice na merovinko
prijestolje dovodile premlade prineve, kojima su lako upravljali nji
hovi savjetnici. Meutim, vladari koji su stekli muevno doba doka
zali su se kao jaki i odluni, kao i njihovi prethodnici. Po svemu
sudei, tako je bilo i s Dagobertom II.

Karta broj 7. - Merovinka kraljevstva.

Dagobert II roen je 651. kao prijestolonasljednik kraljevstva

Austrazije. Nakon oeve smrti, 656. godine, poduzeto je puno toga ka
ko on ne bi naslijedio prijestolje. Rana povijest njegova ivota doima
se kao srednjovjekovna legenda ili bajkovita pria, no povijest je vrlo
dobro biljei.
Nakon smrti njegova oca, Dagoberta je oteo tadanji dvorski
nadstojnik, koji se zvao Grimoald. Svi pokuaji da se pronae peto
godinji djeak bili su neuspjeni, pa je dvor brzo postao uvjeren da
je on mrtav. Na temelju takvoga stanja Grimoald je isposlovao da
njegov vlastiti sin doe na prijestolje, tvrdei da je to bila elja Dagobertova pokojnog oca. Podvala je uspjela, pa se ak i Dagobertova
majka, mislei kako je ovaj mrtav, priklonila upornom dvorskom
nadstojniku.
Grimoald je, meutim, odustao od namjere da doista ubije mladoga
princa i Dagobert je potajice povjeren skrbi biskupu grada Poitiersa.
Kako ga ni biskup nije htio ubiti, Dagobertu je dosueno doivotno
progonstvo u Irsku. Odrastao je u samostanu Slane, blizu Dublina,
gdje je stekao naobrazbu kakva mu u to doba u Francuskoj nije mogla
biti omoguena. Pretpostavlja se da je neko vrijeme proveo na dvoru
vrhovnog kralja Tare, i da je tijekom toga razdoblja sklopio poznanstvo
s trojicom prineva Sjeverne Umbrije, koji su se takoer kolovali u
Slaneu. Godine 666. vjerojatno je jo bio u Irskoj i oenio je keltsku
kraljevnu Matildu. Iz Irske je preselio u Englesku, i nastanio se u Yorku,
u kraljevstvu Sjeverne Umbrije. Tamo se blisko sprijateljio sa svetim
Vilfridom, biskupom Yorka, koji je postao njegovim savjetnikom.
U to vrijeme jo je uvijek postojao raskol izmeu rimske i kelt
ske Crkve, jer su Kelti odbijali priznati vlast Rima. Vilfrid je po cijenu
jedinstva elio keltsku Crkvu uvesti u rimsko stado. Godine 664. on
je to ve postigao na uvenom saboru u Whitbyju, no ini se da je
u njegovom prijateljstvu s Dagobertom II bilo i nekih skrivenih na
mjera. U Dagobertovo vrijeme odnosi Merovinga i Rima, nametnuti
savezom Crkve s Klovisom sto pedeset godina prije, do kraja su
zahladili. Vilfrid je bio odan Rimu i elio je uvrstiti rimsku prevlast
ne samo u Britaniji, ve i u drugim dijelovima Europe. Stoga je, u
sluaju da se Dagobert jednoga dana vrati u Francusku i vrati carstvo
Austrazije, trebalo unaprijed osigurati njegovu odanost. Vilfrid je
prognanog kralja vidio kao buduu naoruanu ruku Crkve.

Matilda, Dagobertova keltska ena, umrla je 670. godine, no Vilfrid

je brzo pronaao novu priliku za vladara udovca, pa se Dagobert 671.
godine oenio drugi put. Ako je njegov prvi brak bio optereen va
nou dinastije, drugi brak je to bio jo vie. Dagobertova nevjesta
bila je Giselle de Razes, ki grofa Razesa i neakinja vizigotskog
kralja. Merovinka krvna loza srodila se s kraljevskom lozom Vi
zigota i tu je leala mogunost stvaranja novoga carstva koje e uje
diniti veliki dio dananje Francuske, od Pireneja do Ardena. A takvo
bi carstvo Vizigote, koji su jo uvijek bili izrazito skloni arijanizmu,
dovelo pod vrst rimski nadzor.
Kada se Dagobert oenio Gisellom, ve je bio u Francuskoj, a po
stojee kronike kau da je vjenanje proslavljeno u Gisellinom slube
nom prebivalitu u mjestu Rhedae ili, Rennes-le-Chateau. Navodno
se vjenanje odralo u crkvi Svete Magdalene, na ijim je ostacima
kasnije sagraena crkva u koju je doao Berenger Sauniere.
Plod prvoga Dagobertova braka bile su tri keri, pa nije imao mu
kog nasljednika. Giselle je Dagobertu rodila jo dvije keri i, napokon,
676. godine sina, Sigisberta IV Kada se Sigisbert rodio, Dagobert
je opet postao kralj.
ini se da je tijekom tri godine, to ih je proveo u mjestu Rennesle-Chateau, razmatrao promjene koje su se zbivale na njegovim po
sjedima na sjeveru. Prilika se ukazala 674. godine i tada je, uz potporu
svoje majke i njezinih savjetnika, dugo prognani kralj vratio svoje
kraljevstvo i slubeno proglaen kraljem Austrazije. Vilfrid iz Yorka
posredovao je ovom ustolienju, a Gerard de Sede tvrdi da je tamo
bio prisutan i jedan tajanstveni ovjek, o kojemu povijest zna malo,
sveti Amatus, biskup iz Siona u vicarskoj.
Kad je napokon osvojio prijestolje, Dagobert nije bio "nejaki kralj",
ve se dokazao kao Klovisu dostojan nasljednik. Odmah se prihvatio
stege, kako bi uvrstio svoju vlast, krotio bezvlae po cijeloj Austraziji i poeo ponovo uspostavljati red. Bila je to vladavina vrste
ruke koja je nadjaala razne buntovne velikae s dovoljno vojne i
gospodarstvene vlasti da ugroze prijestolje. U Rennes-le-Chateau na
vukao je blago za veliku riznicu, a ta su sredstva bila namijenjena
osvajanju Akvitanije, koja je izmaknula iz ruku Merovinga etrde
set godina prije i proglasila se neovisnom kneevinom.

Rodoslovlje broj 2. - Merovinka dinastija - kraljevi (Preneseno iz djela

Henrija Lobineaua /Henri de Lenoncourt/)

Istodobno, Dagobert je vjerojatno jako razoarao Vilfrida iz Yorka.

Usprkos njegovim oekivanjima, Dagobert nije postao oruanom
rukom Crkve, ve je gotovo naprotiv, obuzdao pokuaje Crkve da
se proiri po njegovu kraljevstvu i time na sebe navukao njezino ne
zadovoljstvo. Sauvano je pismo jednog srditog franakog prelata
Vilfridu u kojem osuuje Dagoberta zbog nameta, zbog "izrugivanja
Bojim crkvama i njihovim biskupima"
To nije bilo jedino ime je Dagobert zgrijeio prema Rimu. Vjen
anjem s vizigotskom princezom, Dagobert je stekao prostrane po
sjede u dananjoj pokrajini Languedoc, a mogao je stei jo neto.
Vizigoti su Rimskoj crkvi bili odani samo na rijeima, a sklonost arijanizmu jo je uvijek bila prisutna u kraljevskoj obitelji. Postoje dokazi
koji kazuju da je Dagobert i sam poprimio neto od tih sklonosti.
Nakon to je tri godine bio na prijestolju, 679. godine Dagobert
je stekao mnogo utjecajnih, svjetovnih i crkvenih neprijatelja. Obu
zdao je buntovniku samovladu plemia i navukao na sebe njihov
osvetoljubivi bijes, a nemilost Crkve stekao je osujetivi njezine pla
nove za proirenjem. Djelotvorna, centralizirana vlast pobudila je
zavist drugih franakih velikaa i vladara susjednih kraljevstava. Neki
od tih vladara imali su uhode u Dagobertovu kraljevstvu, a jedan od
tih uhoda bio je i kraljev dvorski nadstojnik, Pipin Debeli. On, tajno
pridruen Dagobertovim politikim protivnicima, nije prezao ni od
izdaje, niti od podlog umorstva.
Poput veine merovinkih vladara, Dagobert je imao vie prijestol
nica od kojih je najvanija bila u Stenayu, na obroncima Ardena.
U blizini te kraljevske palae prostiralo se umovito prostranstvo,
koje je dugo vremena smatrano svetim, a nazivali su ga umom Woevres. Pria se da je u tu umu 23. prosinca 679. kralj Dagobert poao
u lov. S obzirom na taj datum, lako je mogue da lov bio prireen
povodom nekog obreda, no ono to je uslijedilo u svakom sluaju pod
sjea na niz arhetipskih situacija, u koje moemo ubrojiti i umorstvo
Zigfrida iz Pjesme o Nibelunzima.
Oko podneva, svladan umorom, kralj je otpoinuo podno nekog
drveta pokraj potoka. Dok je spavao, njegov sluga, kojemu je, navo
dno bio kum, tiho mu se prikrao i, po Pipinovoj zapovjedi, zabio mu
koplje u oko. Ubojice su se nakon toga vratile u Stenay u namjeri da
ubiju i ostale pripadnike kraljevske obitelji koji su tamo boravili. Nije

poznato kakav im je pritom bio uspjeh, no nema sumnje da se vladavi

na Dagoberta i njegove obitelji zavrila naglo, snagom sile. Crkva nije
dugo alovala, ve je, naprotiv, spremno prigrlila kraljeve podmukle
ubojice, a postoji ak i pismo jednog franakog prelata Vilfridu od
Yorka u kojemu se pokuava objasniti i opravdati umorstvo kralja.
Dagobertovo tijelo, kao i mjesto pokopa imali su udnovatu sud
binu. Neposredno poslije smrti Dagobert je pokopan u Steneyu, u
kraljevskoj kapelici svetoga Remija. Dvjesto godina poslije, 872.
godine, tijelo je otkopano i prebaeno u drugu crkvu koja je dobila
ime Sveti Dagobert, jer je kralj te godine bio kanoniziran. Kanoni
zirao ga nije papa (koji na taj in nije imao iskljuivo pravo sve do
1159. godine), nego metropolitanska zajednica, no razlog kanoniza
cije je ostao nepoznat. Postoji miljenje daje tome bio razlog to su
njegove relikvije ouvale okolicu Steneya od vikinkih napada, iako
pri tome nije jasno zato su njegove relikvije posjedovale tu mo.
Crkvene vlasti tvrde da su neupuene, no priznaju da je Dagobert
postao predmetom razvijenog kulta i da ga se slavilo 23. prosinca,
na obljetnicu njegove smrti, iako izmie razlog zbog kojega je bio
toliko uzvien. Mogue je i da je Crkva osjeala krivnju zbog svoje
uloge oko kraljeve smrti, pa je kanonizacija moda bila pokuaj
neke nadoknade. ak i ako je bilo tako, nita ne objanjava zbog ega
je taj postupak bio nuan, ni zato je trebalo dva stoljea da se to
uini.
Stenay, crkva svetog Dagoberta i relikvije, koje su se tamo nala
zile, stekli su vanost koju su priznavali vani ljudi sljedeih stoljea.
Vojvoda od Lorraine, djed Godfroija de Bouillona proglasio je crkvu
zatienom i smjestio je pod okrilje oblinje opatije Gorze. Nakon
nekoliko godina crkvu je prisvojio tamonji vlastelin, a godine 1093.
Godfroi de Bouillon je digao vojsku i poduzeo opsadu Stenaya s
jedinim ciljem, ini se, da vrati crkvu opatiji Gorze.
Tijekom Francuske revolucije crkva je razorena, a relikvije svetog
Dagoberta su, poput mnogih drugih u to doba, nestale po Francuskoj.
Obredno zasjeena lubanja, za koju se smatra da je Dagobertova,
danas se uva u samostanu u Monsu, no sve druge kraljeve relikvije
su nestale. Sredinom devetnaestog stoljea, meutim, pojavio se
jedan neobian spis, pjesma u dvadeset i jednom stihu, pod nazivom
"De sancti Dagoberto martyre prose" (Pria o svetom Dagobertu

mueniku), koja govori da je Dagobert iz nekog razloga umro mu

enikom smru. Pretpostavlja se da je pjesma nastala u Srednjem
vijeku, a naena je, to moe biti vano, u opatiji Orval.

Karolinzi preuzimaju vlast

Strogo gledano, Dagobert nije bio posljednji vladar merovinke di
nastije. Merovinki su kraljevi svojim imenom zadrali poloaj jo
oko sedamdeset i pet godina, no oni su opravdali kasniju atribuciju
kraljeva slabia. Mnogi od njih bili su mladi i zbog toga su postali
bespomone igrake dvorskih nadstojnika. Nisu bili sposobni name
tnuti svoju vlast, ni sami odluivati, a mnogi od njih bili su ubijeni.
Kasniji Merovinzi potjecali su od pridolih, mlaih grana rodoslov
lja, a ne od glavne loze podrijetlom od Klovisa i Meroveha. Glavna
loza merovinkog stabla svrgnuta je umorstvom Dagoberta II i to je
zapravo bila najava svretka merovinke dinastije. Kada je 754. godi
ne umro Hilderik III, izvorna merovinka loza koja je dala franake
vladare, stvarno je izumrla mnogo prije.
Mo je poela prelaziti od Merovinga u ruke dvorskih nadstojnika
jo prije nego to je Dagobert doao na vlast, a upravo je dvorski nad
stojnik Pipin Debeli izazvao Dagobertovu smrt. Pipina Debelog je
naslijedio njegov sin, uveni Karlo Martel.
Potomci slave Karla Martela kao jednog od najveih junaka fran
cuske povijesti, jer je pod njegovim vodstvom zaustavljena navala
Maura na Francusku u boju kod Poitiersa 732. godine. Slavom te
pobjede Karlo je postao "branitelj vjere" i "spasitelj kranstva".
Neobino je to tako moan ovjek nije poelio prijestolje, koje mu
je nesumnjivo bilo dostupno, no ini se da je on na to gledao s odre
enim praznovjerjem, kao na iskljuivo prirodno pravo Merovinga.
Karlovi nasljednici, koji su se ipak popeli na prijestolje, potrudili su
se ozakoniti svoje titule brakovima s merovinkim princezama.
Karlo Martel umro je 741. godine, a deset godina poslije, njegov
sin Pipin III dvorski nadstojnik kralja Hilderika III, dobio je potporu
Crkve u traenju slubene potvrde prava na prijestolje. "Tko bi tre
bao postati kralj?", pitali su Pipinovi izaslanici papu, "ovjek koji
doista ima vlast, ili onaj koji, usprkos tome to se naziva kraljem,
nema nikakvu mo?". Papa se opredijelio za Pipina i svojom apostol
skom vlau naredio je da Pipina uine kraljem Franaka, to je bilo

besramna izdaja saveza s Klovisom prije dvjesto pedeset godina. Uz

pomo Rima, Pipin je svrgnuo Hilderika III i zatvorio ga u neki
samostan, a da ga ponizi i lii "arobnih moi", naredio je da mu odreu njegovu svetu kosu. Kada je etiri godine poslije Hilderik umro,
nitko nije osporio Pipinovo pravo na prijestolje.
Godinu dana prije nego to se sve ovo zbilo, prigodno se pojavio
jedan spis od sudbinske vanosti, koji je izmijenio tijek povijesti Za
pada. Taj je spis nosio naziv "Konstantinova darovnica" i danas se zna
da je bio krivotvoren, ne osobito vjeto, u uredima samoga pape. U
to vrijeme, meutim, taje darovnica smatrana istinskom i njezin je
utjecaj bio golem.
"Konstantinova darovnica" toboe je nastala kad je Konstantin
preao na kranstvo, godine 312. Tom "darovnicom" Konstantin je
slubeno podario biskupu Rima svoje carsko znamenje, te svoja
vladarska prava i povlastice, koji su na taj nain, prvi put dospjeli u
ruke Crkve. "Darovnicom" je Konstantin po prvi put proglasio rim
skog biskupa za "Kristovog namjesnika" i ponudio mu poloaj cara.
U svojstvu Kristovog namjesnika, biskup je, navodno, vratio carska
prava Konstantinu, a ovaj je nakon toga bio njihov nositelj s odo
brenjem i doputenjem Crkve.
Znaaj ovog spisa potpuno je jasan. "Konstantinovom darovnicom"
rimski je biskup posjedovao vrhovnu svjetovnu i duhovnu vlast nad
kranskim svijetom. On je bio papa i car koji je po vlastitom nahoe
nju i potrebi mogao raspolagati carskom krunom i prenositi svoju
vlast ili dio te vlasti na nekog drugog. Drugim rijeima, preko Krista
je stekao neprikosnoveno pravo da postavlja ili svrgava kraljeve. Ta
mo Vatikana u svjetovnim stvarima potekla je izravno od "Konstantinove darovnice".
Naavi temelje prisvajanja vlasti u "Konstantinovoj darovnici",
Crkva je upotrijebila svoju mo u prilog Pipina III, a osmiljen je
obred kojim se krv onoga koji je preuzimao vlast, ali i bilo koga
drugog, mogla uiniti svetom. Obred je postao poznat kao krunidba
i pomazanje, a ti su se pojmovi na taj nain tumaili tijekom Srednjeg
vijeka i renesanse. Tijekom Pipinove krunidbe biskupima je po prvi
put doputeno da budu nazoni u istom redu sa svjetovnim plemstvom.
Krunidba vie nije bila samo priznavanje kralja i sklapanje neke vrste

sporazuma s njime, ve je taj obred postao nita manje nego stvaranje

kralja.
Obred pomazanja na slian je nain izmijenjen. Prije je to bio obred
ukraavanja, kao in priznavanja i ovjere, i nije se uvijek primjenji
vao. Ovom krunidbom stekao je novo znaenje, pravo prvenstva pred
krvlju. Sam obred mogao je "magijski" posvetiti krv. Pomazanje je
postalo neto vie od simbolikog postupka, postalo je stvarni in
kojim se boanska milost prenosila na vladara. Papa je, pak, vodei taj
obred, postao vrhovnim posrednikom izmeu Boga i kraljeva. Obre
dom pomazanja Crkva je sebi bespravno prisvojila pravo stvaranja
kraljeva, krv se podredila ulju, a svi vladari su postali podreeni i
podinjeni papi.
Pipin III. slubeno je pomazan u Ponthionu 754. godine i time je
sveano zaeta karolinka dinastija. Ime dinastije nastalo je iz imena
Karla Martela, iako se najee povezuje za najuvenijeg karolinkog
vladara, Karla Velikog, latinski zvanog Carolus Magnus, a koji je u
Francuskoj poznat pod imenom Charlemagne. Karlo Veliki je 800.-te
godine proglaen za cara Svetoga Rimskog carstva. Rim je postao sje
ditem carstva koje se protezalo cijelom zapadnom Europom, a vladari
toga carstva mogli su vladati samo uz odobrenje pape.
Crkva se godine 496. obvezala merovinkoj krvnoj lozi, no nakon
to je odobrila umorstvo Dagoberta i izmislila obrede krunidbe i
pomazanja, te prihvatila Pipinovo pravo na prijestolje, taj je spora
zum tajno izdan. Crkva je krunidbom Karla Velikog tu izdaju uinila
javnom i, tovie, konanom. Evo to o tome kae jedan dananji
povjesniar:
Ne moemo, stoga, biti sigurni da je pomazanje Karolinga sve
tom mirtom uinjeno s namjerom da se nadoknadi gubitak nad
naravnih svojstava krvi koje je simbolizirala duga kosa. Ako se
neto eljelo nadoknaditi, bio je to gubitak vjere koji je nastao
krenjem zavjeta vjernosti na osobito potresan nain.
I dalje: "Rim je ukazao na put stvorivi jedan obred stvaranja kralja...
koji je na neki nain umirio savjest svih Franaka"
Ipak, nisu se ba svi umirili. ak su i oni koji su preuzeli vlast
osjeali potrebu da potvrde svoju zakonitost. Neposredno prije po-

mazanja, Pipin III je oenio merovinku kraljevnu, a Karlo Veliki je

postupio na isti nain.
ini se da je Karlo Veliki bio svjestan izdaje koja je prethodila
njegovoj krunidbi. Izvjea suvremenika kazuju da je krunidba bila
paljivo izvedena predstava koju je papa smislio bez znanja franakog
vladara, pa se inilo da je Karlo Veliki bio iznenaen i vrlo smeten.
Kruna je bila pripremljena u tajnosti, a Karla Velikog su pozvali u
Rim da bude prisutan na posebnoj misi. Nakon to je zauzeo svoje
mjesto u crkvi, papa je bez upozorenja stavio krunu na njegovu glavu,
a narod je poeo klicati "Karlo, August, Bogom vjenani, silni i miro
ljubivi car Rimljana". Ondanji kroniar je zapisao da je "on (Karlo)
jasno je rekao da toga dana ne bi stupio u katedralu, da je bila i naj
vea crkvena svetkovina, da je unaprijed znao to papa namjerava
uiniti".
Bez obzira na odgovornost Karla Velikog u svemu tome, Savez
s Klovisom i merovinkom lozom je besramno prekren. Sva naa
istraivanja pokazala su da je ta izdaja, iako se dogodila prije vie
od tisuu petsto godina, i dalje progonila Sionski priorat. Mathieu
Paoli, neovisni istraiva, kojega smo citirali u prethodnom poglavlju,
doao je do slinog zakljuka:
Oni (Sionski priorat) su smatrali da je pravo plemstvo jedino vizigotsko-merovinkog podrijetla. Karolinzi, a za njima i svi drugi,
nisu nita drugo nego silom preuzeli vlast, uzurpatori. Oni su,
doista, bili samo kraljevi slubenici, zadueni za upravljanje ze
mljama, koji su prenijevi nasljeem svoje pravo da upravljaju
tim zemljama, nakon toga jednostavno prigrabili vlast za sebe.
Posvetivi Karla Velikog 800.-te godine, Crkva je poinila krivo
kletstvo, jer je prilikom Klovisova krtenja sklopila sporazum s
Merovinzima, ime je Francuska postala prvorodena ki Crkve.

Dagobert II nestaje iz povijesti

Umorstvom Dagoberta II godine 679. merovinka je dinastija bila
dokrajena. Smru Hilderika III godine 754. Merovinzi su, kako je
izgledalo, potpuno nestali s pozornice svjetske povijesti. Meutim,
"Prioratski spisi" kau da je merovinka loza opstala i nastavila se

sve do naih dana i to od maloga Sigisberta IV, Dagobertova sina od

njegove druge ene, Giselle de Razes.
Nema sumnje da je Sigisbert postojao i da je on bio Dagobertov
nasljednik. Meutim, njegova sudbina ostala je prema svim izvorima
nejasna, s iznimkom "Prioratskih spisa". Neki su kroniari preutno
pretpostavili da je ubijen zajedno s ocem i drugim lanovima kraljev
ske obitelji. Jedan vrlo nepouzdan izvjetaj kae da je poginuo u
nesrei za vrijeme nekog lova godinu ili dvije prije oeve smrti, no
ako je to bila istina, onda je Sigisbert rano postao lovcem. Tad su mu,
naime, bile tri godine.
O Sigisbertovoj smrti nita nije zabiljeeno, ali nije zabiljeeno
ni da je preivio, ako izuzmemo "Prioratske spise". ini se kao da
se sve zajedno izgubilo u "magli prolosti", a moda se nitko time
nije zanimao, osim, naravno, Sionskog priorata. U svakome sluaju,
ini se da su Sionskom prioratu poznati podaci koji su inae bili ili
nedostupni, ili je procijenjeno da su beznaajni, ili ih je netko namjer
no prikrio.
Ne treba puno uditi to nijedan izvjetaj o Sigisbertovoj smrti
nije doao do nas, jer ak ni Dagobertova sudbina nije bila poznata
javnosti sve do sedamnaestoga stoljea. Tijekom Srednjeg vijeka
pokualo se Dagoberta izbrisati iz povijesti, na nain da se porekne
i samo njegovo postojanje. Iako se danas ime Dagobert II moe nai
u svakoj enciklopediji, do 1646. godine nita nije moglo pokazati da
je on ikada bio iv. Popisi i rodoslovlja francuskih vladara, koji su
bili sastavljeni prije 1646. godine izostavljali su ga na nain da su
ga jednostavno preskoili, s Dagoberta I. na Dagoberta III, koji je
umro 715. i bio jedan od posljednjih merovinkih vladara. Dagobert
II vraen je na prihvaene popise francuskih kraljeva tek 1655. S
obzirom na takvo stanje stvari, nismo bili pretjerano iznenaeni oskud
nim podacima o Sigisbertu, ali nismo mogli ni ne posumnjati da su
podaci, koji su postojali, namjerno skrivani.
Upitali smo se zbog ega je bilo potrebno izbrisati Dagoberta II
i to se time moglo postii? Jedan od moguih odgovora jest, da se
time moglo porei postojanje njegovih nasljednika, jer ako nije nikada
ivio Dagobert, tada nije postojao ni Sigisbert. Postavlja se pitanje
zato je jo u sedamnaestom stoljeu bilo potrebno negirati neka
danje postojanje Sigisberta? Da li bi, s druge strane, potvrda o nje-

govu ivotu, njegove nasljednike uinila prijetnjom tadanjim vla

darima?
Bilo nam je jasno da je ovdje na snazi bila neka vrsta "dimne
zavjese". Oito bi objavljeni podaci o Sigisbertovu ivotu mogli
nakoditi neijim interesima. U devetom stoljeu, a moda jo i u
vrijeme kriarskih vojni, nositelji tih interesa su, po svoj prilici, bili
Rimska crkva i francuska kraljevska loza. Meutim, taj je problem
oito bio vaan i u vrijeme Louisa XIV, a tada je to ve moralo biti
sasvim sporedno, jer su se ve izmijenile tri francuske dinastije dok
je protestantizam razbio rimsku prevlast. No, moda je postojalo i
neto drugo u krvi Merovinga, ne "magina svojstva", ve neto
drugo, to je zadralo svoju snagu i nakon to se razvilo uvjerenje o
"maginoj krvi".

Princ Guillem de Gellone, grof de Razes

"Prioratski dokumenti" navode da je Sigisberta IV nakon smrti oca
spasila sestra i kriomice ga odvela na jug, na posjed njegove majke,
vizigotske princeze Giselle de Razes. On je navodno stigao u Languedoc 681. godine i ubrzo nakon toga naslijedio titule svog ujaka,
vojvode de Razesa i grofa de Rhedaea. Misli se, takoer, da je usvojio
prezime ili nadimak "Plant-Ard" (kasnije Plantard), to je izvedeno
iz "rejeton ardent" - "bujni izdanak", naziva koji je nosila merovinka loza. Navodno je on pod tim imenom i uz pomo titula koje je na
slijedio od ujaka produio svoju lozu. U jednoj grani te loze se, kako
se tvrdi, 886. godine pojavilo ime Bernard Plantavelu (ime koje je
izvedeno iz Plant-ard ili Plantard), a njegov sin je postao prvim voj
vodom Akvitanije.
Niti jedan povjesniar ove tvrdnje nije ni osporio niti potvrdio,
jer se tom stvari oito nisu ni bavili. Neki pak posredni dokazi svjedoe
da je Sigisbert preivio i produio svoj rod, a temeljito iskorjenji
vanje Dagoberta iz povijesti ide u prilog ovom zakljuku. Poricanje
njegova postojanja onemoguilo je i postojanje neke grane njegova
potomstva. To nam prua motiv za taj inae neobjanjiv postupak.
Jedan drugi dokaz je i povelja iz 718. godine koja govori o osnivanju
jednog samostana, nekoliko milja udaljenog od mjesta Rennes-leChateau, a osnivai tog samostana bili su "Sigebert, grof de Rhedae

i njegova ena, Magdala". Osim na ovoj povelji, titule Rhedae i

Razes nisu se mogle nigdje nai jo cijelo sljedee stoljee. Kada se
pak jedna od tih titula pojavila, to se dogodilo u vrlo zanimljivim
okolnostima.
Godine 742. na jugu Francuske postojala je neovisna i potpuno
samostalna drava, o kojoj neka izvjea govore da je bila kneevina,
a drugi da je bila kraljevstvo. Zapisi su krti, a povijest vrlo neodre
ena, no veina povjesniara ne zna o emu se radi, iako nema sumnje
da je ta drava doista postojala. Slubeno su je priznali Karlo Veliki
i njegovi nasljednici, kao i bagdadski kalif i islamski svijet. Nevoljko
je priznala i Crkva, kojoj je prisvojila neka imanja. Ta je drava po
stojala sve do kraja devetog stoljea.
Otprilike izmeu 759. i 768. vladar te drave - kojoj su pripadali
i Razes i Rennes-le-Chateau - slubeno je proglaen kraljem. Usprkos
protivljenju Rima priznali su ga Karolinzi, ijim se vazalom sam
proglasio; u zapisima koji postoje najee se pojavljuje pod imenom
Teodorik. Veina dananjih znanstvenika smatra da je bio merovinkog
podrijetla. Ne postoje nepobitni dokazi o tom podrijetlu, no ono vje
rojatno see do Sigisberta. Nema sumnje, s druge strane, da je Teodorikov sin, Guillem de Gellone 790. godine nosio titulu grofa de Razesa,
za koju se tvrdi da je nosio Sigisbert i prenio svojim nasljednicima.
Guillem de Gellone bio je jedan od najpoznatijih ljudi svoga vre
mena, tako da je povijesnu stvarnost, kao i u sluaju Godfroija de Bouillona i Karla Velikog, zasjenila legenda. O njemu je prije razdoblja
kriarskih vojni ispjevano est epskih junakih pjesama, chansons de
geste, nalik Pjesmi o Rolandu, a Dante mu je u Boanstvenoj kome
diji dodijelio jedinstven, uzvien poloaj. Guillem je, meutim, i prije
Dantea bio predmetom panje pisaca. Poetkom trinaestog stoljea
pojavio se kao glavni junak nedovrenog epskog djela Willehalm, Wolframa von Eschenbacha, iji je Parsifal vjerojatno jedno od najvani
jih djela koje govori o misteriju svetoga Grala. Isprva smo se zaudili
to se Wolfram, ija su sva djela vezana za Gral, "gralsku obitelj" i
lozu "gralske obitelji", odjednom posvetio drugoj temi, Guillemu de
Gelloneu. No, s druge strane, Wolfram u jednoj drugoj pjesmi kae
da je "gralski zamak", dom "gralske obitelji", bio smjeten u Pirinejima, u predjelu koji je poetkom devetog stoljea pripadao Guille
mu de Gelloneu.

Guillem je bio u bliskim odnosima s Karlom Velikim. Njegova je

sestra bila udana za jednog od Karlovih sinova i tako se stvorila
dinastika spona s carskom krvi. Guillem je bio jedan od najvanijih
Karlovih zapovjednika u neprekidnim ratovima protiv Maura, a go
dine 803., nakon to je Karlo Veliki okrunjen za rimskog cara, Guillem
je osvojio Barcelonu, ime je dva puta poveao svoje posjede i pro
irio utjecaj na drugu stranu Pireneja. Karlo Veliki bio mu je toliko
zahvalan da je njegova kneevina stekla carsku potvrdu stalnog sta
tusa. Povelja koja je to ovjerila izgubljena je ili unitena, no postoji
niz svjedoanstva da je postojala.
Neovisni strunjaci sastavili su rodoslovlja Guillema de Gellonea,
njegove obitelji i potomaka, no ti izvori nisu naveli podatke o nje
govim precima, osim to navode oca, Teodorika, pa je podrijetlo
obitelji ostalo prikriveno. Znanstvenici i povjesniari naeg doba
uglavnom su zbunjeni zagonetnom pojavom te toliko utjecajne ple
menitake obitelji. Jedno je, meutim, neosporno. Do 886. godine loza
Guillema de Gellonea je dosegnula vrhunac s nekim Bernardom Plantavelom, koji je uspostavio vojvodstvo u Akvitaniji. Drugim rijeima,
Guillemova loza dosegnula je vrhunac istom onom osobom u kojoj
i loza poistovjeena u "Prioratskim spisima" sa Sigisbertom IV i nje
govim potomcima.
Nali smo se u iskuenju da brzopleto, pomou rodoslovlja u
"Prioratskim spisima" premostimo prazninu koju je povijest prihva
tila. Bili smo u iskuenju prihvatiti da su nepoznati preci Guillema
de Gellonea bili Dagobert II i Sigisbert IV, glavna grana oborene
merovinke dinastije - grana koja se u "Prioratskim spisima" spo
minje kao Plant-Ard ili Plantard.
Naalost, nismo to mogli uiniti, jer zbog nepovezanosti postojeih
zapisa nismo mogli neosporno ustanoviti tonu vezu Plantarda i loze
Guillema de Gellonea. To je doista mogla biti jedna loza, no one su se
u jednome trenutku mogle spojiti i branim vezama. Jedino to je bilo
neosporno jest to, da su obje loze do godine 886. dosegnule vrhunac
u osobi Bernarda Plantavela i vojvodama Akvitanije.
Iako se datumi i imena nisu uvijek poklapali, rodoslovlja koja su
vezana za Guillema de Gellonea neovisno su potvrivala rodoslovlja
"Prioratskih spisa". U nedostatku dokaza koji bi potvrdili suprotno,
mogli smo utvrditi da se merovinka loza ipak nastavila, kako su to

tvrdili "Prioratski spisi". Takoer, mogli smo privremeno prihvatiti

da je Sigisbert preivio oevo umorstvo, da je prihvatio ime Plantard
i da je kao grof de Razes nastavio lozu svojega oca.

Princ Ursus
Do godine 886. merovinka loza se razgranala u veliko i zamreno
obiteljsko stablo. Bernard Plantavel i vojvode Akvitanije inili su
jednu njegovu granu, no bilo je i drugih. "Prioratski spisi" kau da
je unuk Sigisberta IV, Sigisbert VI, bio poznat pod imenom "Princ
Ursus", a on je izmeu 877. i 879. godine slubeno proglaen kraljem
Ursusom. Kae se da je on uz pomo dvojice plemia - Bernarda
d'Auvergnea i markiza de Gothiea - digao bunu protiv francuskog
kralja Louisa II u pokuaju da vrati svoje zakonito nasljee.
Neovisni povjesniari potvruju da se ta buna doista zbila izmeu
877. i 879. te spominju Bernarda de Auvergnea i markiza de Gothiea.
Voa pobune se ne spominje kao Sigisbert VI, ali se spominje osoba
pod imenom princ Ursus. Poznato je, takoer, daje princ Ursus sudje
lovao u jednoj neobinoj i nejasnoj ceremoniji u Nemesu, gdje je
tom prigodom zbor od pet stotina crkvenih osoba zapjevao Te Deum.
Izvjea koja govore o toj ceremoniji navode na zakljuak da je to bila
krunidba, pa je mogue da je upravo to krunidba o kojoj se govori
u "Prioratskim spisima", kada je "princ Ursus" proglaen za kralja.
"Prioratski spisi" ponovo su dobili potvrdu iz neovisnih izvora.
Ponovno je izgledalo da ti spisi crpe podatke koji su inae nedostupni,
i da ti podaci istodobno popunjavaju praznine u prihvaenom povi
jesnom slijedu. U ovom sluaju, inilo se da ti spisi kazuju da je neu
hvatljivi princ Ursus doista bio, preko Sigisberta IV, pravolinijski
potomak umorenoga Dagoberta II. A ona pobuna, u iji smisao povje
sniari nisu uspjeli proniknuti, sada se moe protumaiti kao savr
eno razumljiv pokuaj svrgnute merovinke dinastije da vrati svoje
nasljee, koje joj je podario Rim sporazumom s Klovisom i koji je
poslije iznevjeren.
I "Prioratski spisi" i neovisni izvori kazuju da je pobuna propala
poslije poraza princa Ursusa i njegovih pristaa u boju kod Poitiersa
godine 881. Navodno je zbog ovog neuspjeha obitelj Plantard izgu
bila svoje posjede na jugu Francuske, iako je i dalje zadrala titule

Rodoslovlje broj 3. - Merovinka dinastija - grofovi Razesa (Preneseno

iz djela Henrija Lobineaua baziranog na radu Abbe Pichona i De Hervea)

vojvode de Rhedaea i grofa de Razesa. Princ Ursus je navodno umro

u Bretanji, a njegova se loza poslije orodila s vojvodskom obitelji iz
Bretanje. U kasnom devetom stoljeu merovinka krv se, dakle, uplela
u vojvodstva Akvitanije i Bretanje.
U stoljeima koja su uslijedila, ta je obitelj, kako se tvrdi, zajedno
s Alainom, kasnijim vojvodom Bretanje, potraila spas u Engleskoj
i tamo ustanovila englesku granu koja se zvala "Planta". Neovisni
strunjaci, s druge strane, ponovo potvruju da su Alain, njegova obi
telj i pratnja, pobjegli pred Vikinzima u Englesku. "Prioratski spisi"
navode da je jedan lan engleske grane obitelji, Bera VI dobio nadimak
"Arhitekt". On i njegovi nasljednici, koji su nali utoite u Engleskoj,
pod kraljem Atelstanom, kako se navodi, bavili su se "zidarstvom",
to je naizgled zagonetna napomena. Takoer je zanimljiv podatak
da slobodnozidarski izvori smjetaju poetak slobodnoga zidarstva
u Engleskoj upravo u razdoblje vladavine kralja Atelstana. Posta
vili smo sami sebi pitanje, je li merovinka loza, polaui pravo na
francusko prijestolje, mogla biti povezana s neim to je bila sama
sr slobodnoga zidarstva?

Obitelj Grala
Mitologija Srednjega vijeka bogata je i vana poput mitologija drevne
Grke i Rima, a dio te mitologije govori, usprkos preuveliavanjima,
o povijesnim ljudima kao to su bili Artur, Roland, Karlo Veliki i
Rodrigo Diaz de Vivar, poznatiji pod imenom El Cid. Drugi mitovi,
koji govore o Gralu, naoko poivaju na manje vrstim povijesnim
temeljima.
Jedan od najpopularnijih i najomiljenijih srednjovjekovnih mito
va govori o Lohengrinu, "Labuem vitezu". Blizak je uvenim romansama o Gralu, no u njemu se pojavljuju i neke poznate osobe iz
povijesti. Upravo je skladom injenica i fantazije Lohengrin stekao
povlaten status, zahvaljujui poslije nastalim djelima, poput Wagnerove opere, ta pria nam je bliska i danas.
U poemi Wolframa von Eschenbacha Lohengrin je zapravo sin
Parsifala, vrhovnog "gralskog viteza". Jednoga dana je u svetom
gralskom hramu u Munsalvaescheu Lohengrin navodno uo zvono
iz kapelice koje nije zatresla ljudska ruka - znak da netko u svijetu
odmah treba njegovu pomo. Kako se moglo pretpostaviti, pomo

Rodoslovlje broj 4. - Merovinka dinastija - izgubljeni kraljevi (Preneseno iz djela Henrija Lobineaua)

je traila jedna mlada dama u nevolji. Neki izvori tvrde da je to bila

vojvotkinja od Brabanta, a drugi da je bila vojvotkinja od Bouillona.
Ta dama je oajniki trebala zatitnika i Lohengrin joj je pourio u
pomo amcem kojega su vukli labudovi glasonoe. Dvobojem je
progonitelj vojvotkinje poraen i nakon toga se Lohengrin vjenao
s mladom damom. Ipak, na samoj svadbi izrekao je jedno strogo upo
zorenje: njegova nevjesta ne smije ga nikada upitati o njegovu po
drijetlu, precima, niti iz kojeg je mjesta stigao. Nekoliko se godina
dama pridravala zabrane svog mua, no na kraju je, potaknuta kob
nom znatieljom, pobuenom sramnim podmetanjima suparnika,
odluila postaviti zabranjeno pitanje. Lohengrin je zbog toga bio pri
siljen napustiti je i svojim amcem, kojega su vukli labudovi, nestao je
u zalasku sunca. Za njim je, zajedno sa enom, ostalo i jedno dijete
nejasnoga podrijetla. To dijete, kako nam kazuje cijeli niz razliitih
izvora, bilo je otac ili djed Godfroija de Bouillona.
Dananjem umu teko je shvatiti uzvienost Godfroijeva poloa
ja u popularnoj kulturi, ne samo njegova vremena, ve sve do sedam
naestoga stoljea. Kada danas pomislimo na kriarske pohode, sje
timo se Rikarda Lavljeg Srca, Kralja Johna i moda Louisa IX.
(Svetog Louisa) ili Friedricha Barbarosse. Sve donedavno nijedna
od spomenutih osoba nije ni priblino uivala ugled ili popularnost
poputa Godfroija. Godfroi je bio predvodnik Prve kriarske vojne,
bio je vrhunski junak, junak par excellence. Godfroi je bio taj koji
je potaknuo kriarske pohode, on je oteo Jeruzalem iz ruku Saracena
i spasio Kristov grob iz ruku nevjernika. Narodna svijest upravo je
u Godfroiju utjelovila sve uzviene viteke ideale i vatrenu kransku
pobonost, pa stoga nas ne treba uditi to su Godfroija oboavali
na razini kulta i dugo vremena nakon njegove smrti.
Obzirom na takav povlateni poloaj, razumljivo je da je Godfroi
stekao uzvieno mitsko podrijetlo. Razumljivo je takoer i to to ga
je Wolfram von Eschenbach, kao i drugi srednjovjekovni pisci, po
vezao izravno sa svetim Gralom, kao nasljednika tajanstvene "gralske
obitelji". Nastanak ovakvog fantastinog rodoslovlja ini se potpuno
razumljivim, obzirom na injenicu da je pravo Godfroijevo podri
jetlo nejasno. Povijesna znanost nesigurna je o njegovim precima.
"Prioratski spisi" najprihvatljivije su, ili bolje reeno, prvo prihva
tljivo rodoslovlje Godfroija de Bouillona, koje se do sada pojavilo.

Gdje god se to rodoslovlje moglo provjeriti, a moglo se provjeriti mno

go toga, pokazalo se tonim, a osporavajue dokaze nismo pronali.
Mnotvo povijesnih praznina koje su zbunjivale ovo rodoslovlje je
uvjerljivo uspjelo premostiti.
Rodoslovlje "Prioratskih spisa" kazuje da je Godfroi de Bouillon
- zahvaljujui udaji svoje prabake za Huguesa de Plantarda 1009. postao izravnim potomkom obitelji Plantard. Drugim rijeima, God
froi je bio merovinke krvi, potomak Dagoberta II, Sigisberta IV i
loze merovinkih "izgubljenih kraljeva" - "les rois perdus". Merovinka je krv, ini se, etiri stoljea tekla brojnim obiteljskim sta
blima, da bi, kao to se cijepi vinova loza, urodila likom Godfroija de
Bouillona, vojvode Lorrainea. Na tome je mjestu, u kui Lorraine, na
la novo utoite.
Ovo otkrie je pruilo znaajnu novinu u gledanju na kriarske
vojne, novu perspektivu koja u kriarskim vojnama otkriva vie od
pukog simbolikog osvajanja Kristova groba iz ruku Saracena.
U svojim vlastitim oima, kao i u oima onih koji su ga slijedili,
Godfroi je bio puno vie od vojvode Lorrainea. On je bio, zapravo,
punopravni kralj, zakoniti predstavnik dinastije koja je sruena s
Dagobertom II 679. godine. A ako je Godfroi bio punopravni kralj,
on je takoer bio i kralj bez svoga kraljevstva, jer je dinastija Capetiens, koju je podravala rimska crkva, u to vrijeme u Francuskoj
bila prejaka da bi je mogao svrgnuti.
to moe uiniti kralj koji nema svoje kraljevstvo? Moe ili pro
nai neko kraljevstvo, ili ga stvoriti. Stvoriti najdragocjenije kraljev
stvo u cijelome svijetu, Palestinu, Svetu Zemlju, na tlu kojim je hodao
sam Isus. Ne bi li se vladar takvoga kraljevstva mogao nositi s bilo
kojim drugim vladarom u Europi? Zar ne bi takav vladar, koji bi up
ravljao najsvetijim mjestom na svijetu, uivao u slatkoj osveti nad
Crkvom, koja je iznevjerila njegove pretke etiri stoljea prije?

Neshvatljiva zagonetka
Pojedini dijelovi mozaika poeli su se uklapati. Ako je Godfroi bio
merovinke krvi, niz naizgled nepovezanih dijelova poeo je stva
rati skladnu razvojnu cjelinu. Na taj nain smo mogli protumaiti
vanost razliitih imbenika, kao to su bili merovinka dinastija,

kriarski pohodi, Dagobert II i Godfroi, Rennes-le-Chateau, Vitezovi

templari, kua Lorraine, kao i Sionski priorat. Uspjeli smo ui u trag
merovinkoj dinastiji sve do naih dana, do Alaina Pohera, Henrija
de Montpezata (supruga danske kraljice), Pierrea Plantarda de SaintClairea, i Otta von Habsburga, koji je svojim titulama vojvoda Lor
raine i kralj Jeruzalema.
Ipak, odgovor na kljuno pitanje nam je i dalje izmicao. Nismo
uspijevali shvatiti zato je i danas merovinka krvna loza i dalje toliko
vana. Nismo uspijevali shvatiti po emu je pravo koje tu lozu prati
vano za dananja zbivanja, niti ime je ta loza zasluila odanost
brojnih istaknutih ljudi tijekom povijesti. Nismo mogli shvatiti ni
to bi opravdalo prihvaanje dananje merovinke monarhije, bez
obzira to bi, tehniki gledano, ona bila zakonita. Bilo je sasvim jasno
da je posrijedi bio previd.

1 0.

POGLAVLJE

Prognano pleme
esu li Merovinzi posjedovali jo neto, osim akademski i tehniki
gledane zakonitosti loze? Je li tu doista moglo biti jo neto istin
ski vano ljudima naeg vremena? Je li tu bila sadrana mogunost
utjecaja ili ak izmjene postojeih drutvenih, politikih ili vjerskih
ustanova? Ta pitanja su nas i dalje muila, a inilo se da ne nalazimo
odgovore.
Jo jednom smo proli kroz zbirku "Priorastkih spisa" i posebno
kroz Dossiers secrets. Iznova smo proitali odlomke koji nam prije
nisu nita govorili i sada su nam se inili jasnima, no i dalje nisu obja
njavali cijeli misterij, niti su davali odgovore na kljuna pitanja. S
druge strane, i dalje je bilo poglavlja ije znaenje nam je i dalje bilo
nejasno. Ti odlomci nisu mogli rijeiti zagonetku, no ako nita drugo,
naveli su nas na razmiljanje u odreenim smjerovima koji su se
poslije pokazali kao iznimno vanima.
Ve smo otkrili da su sami Merovinzi tvrdili, kako piu njihovi
kroniari, da njihovo podrijetlo see do drevne Troje. Meutim, neki
"Priroratski spisi" kazivali su da je merovinko rodoslovlje starije
od opsade Troje. Neki od tih spisa pratili su njihovo rodoslovlje sve
do Staroga zavjeta.
Rodoslovlja "Prioratskih spisa" puna su raznih biljeki i opaski,
od kojih se neke izriito odnose na jedno od dvanaest plemena drev
noga Izaela, na pleme Benjaminovo. U jednoj takvoj biljeci spomi
nju se i istiu tri biblijska poglavlja - Postanak 33, Joua 18, te Suci
20 i 21.
Postanak 33 sadri Mojsijev blagoslov patrijarsima dvanaest ple
mena. "O Benjaminu (Mojsije) ree: Jahvin je on ljubimac i u miru
svagda poiva. Vinji ga titi svih njegovih dana, izmeu njegovih
prebiva bregova". 33.12. Drugim rijeima, Benjamin i njegovi po-

tomci istaknuti su sasvim osobitim i uzvienim blagoslovom. To nam

je bilo jasno, no zbunilo nas je ono obeanje da ga Vinji titi izme
u njegovih bregova. To nas je sjetilo legendarnog uroenog merovinkog obiljeja, crvenog madea u obliku kria meu pleima. Ta
veza izgledala nam je odvie nategnuta, no s druge strane, bilo je i
drugih, jasnijih slinosti Benjamina iz Staroga zavjeta i predmeta
naeg istraivanja. Robert Graves navodi, da je dan posveen Benjaminu bio 23. prosinca, isti dan kada su se odravale sveanosti u
slavu Dagoberta. Meu rodovima koji su sainjavali pleme Benjaminovo bio je i rod Ahirama, koji je moda na neki nejasni nain bio
povezan s Hiramom, graditeljem Salomonovog hrama i sredinjom
figurom tradicije slobodnoga zidarstva. Hiramu najblii uenik zvao
se Benoni, a Ben Oni je bilo i prvotno ime koje je majka Rahela na
djenula svome sinu odmah nakon poroda, u trenucima umiranja.
Druga napomena o Bibliji u Dossiers secrets, o 18 poglavlju Knjige
o Joui, puno je jasnija. To poglavlje govori o dolasku Mojsijeva naro
da u Obeanu zemlju i podjeli zemlje po njihovim dijelovima ple
menskim. Po tom drijebu Benjaminovo pleme steklo je zemlju gdje je
poslije nastao Sveti grad Jeruzalem. Drugim rijeima, Jeruzalem je,
prije nego to je postao prijestolnicom Davida i Salomona, postao
priznatom batinom Benjaminovog plemena. U Joua 18,28 pie da
batina Benjamina ukljuuje "Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem),
Gibat i Kirjat: etrnaest gradova sa svojim selima. To je batina si
nova Benjaminovih po porodicama njihovim".
Trei ulomak iz Biblije koji se navodi u Dossiers secrets sadri
prilino sloeni slijed dogaaja. Jednog Levita su na putu kroz Benjaminovu zemlju napali, a njegovu inou* silovali do smrti pok
lonici Bela, koji je bio izvedenica sumerske boice majke, koju su
Babilonci nazivali Itar, a Feniani Astarta. Pozivajui predstavnike
dvanaest plemena da budu svjedocima, Levit je traio osvetu za po
injeni zloin. Nakon sabora, Benjaminovcima je reeno da izrue
zloince pravdi, a oni, iako se moglo oekivati da e prihvatiti taj
zahtjev, iz nekog razloga to nisu uinili, ve su se latili oruja da
zatite "sinove Benijale". Izbio je ogoren i krvav rat izmeu Benjaminovaca i ostalih jedanaest plemena. Dok je trajalo neprijateljstvo,
* Prilenica, op.pr.

u savezu jedanaest plemena zakleli su se Jahvom da je proklet onaj

koji dade enu Benjaminu. Nakon to se rat zavrio, Benjaminovci
su bili gotovo do kraja istrijebljeni, a izraelska plemena su se pokajala
zbog date kletve, koju nisu mogli prekriti.
Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas
nee dati svoju ker za enu Benjaminovu sinu". I ode narod u Betel
i ostade ondje pred Bogom do veeri, nariui i jecajui. Govorili
su: "Zato se, o Jahve, Boe Izraelov, ova nesrea morala dogoditi
da Izraelu danas nestane jednog plemena?" (Suci, 21,1-3)
Nekoliko stihova dalje, tualjka se ponavlja:
Izraelcima se sada saalilo na brata Benjamina te rekoe: "Danas
je otkinuto jedno pleme od Izraela. Kako emo dati ene onima
koji su preostali, kad se zaklesmo Jahvom da im neemo dati svo
jih keri za ene?" (Suci, 21,6-7)
I ponovo:
Narodu se saalio Benjamin to je Jahve nainio prazninu meu
Izraelovim plemenima. "Kako emo nai ene onima to su ostali
rekoe starjeine zbora kad su Benjaminu istrijebljene ene?
Rekoe jo: "Kako sauvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno
pleme Izraela? A ne moemo im dati svoje keri za ene". (Suci,
21,15-18)
Suoeni s mogunou istrebljenja cijelog jednog plemena, starje
ine su brzo nale rjeenje. U ilu, sjeverno od Betela, uskoro se tre
bala odrati svetkovina, a njihove ene, iji mukarci su tijekom rata
ostali neopredijeljeni, trebale su biti lak plijen. Benjaminovce su sa
vjetovali da odu u ilu, u zasjedu po vinogradima. Kada djevojke iz
Sila iziu da pleu u kolu, oni su trebali iskoiti, oteti i uzeti ih sebi
za ene.
Ni najmanje nije jasno zato su u Dossiers secrets izdvojena ba
ova poglavlja, no usprkos svakom obrazloenju, jasno je da su Be-

njaminovci u biblijskoj povijesti vrlo vani. Usprkos ratnim razara

njima, brzo su povratili svoj ugled, iako ne i brojno stanje. Toliko su
se brzo oporavili da su ve u Prvoj knjizi o Samuelu dali Izraelu
prvog kralja, aula.
Koliko god su se Benjaminovci brzo oporavili, Dossiers secrets
daju do znanja da je rat protiv tovatelja Baala predstavljao sudbo
nosnu prekretnicu. ini se da su u osvit ovog sukoba mnogi Benja
minovci, ako ne i veina, otili u progonstvo. Dossiers secrets donose
jednu zloslutnu biljeku ispisanu velikim slovima:
JEDNOGA DANA BENJAMINOVI POTOMCI NAPUSTIE SVOJU
ZEMLJU; NEKI OSTADOE; DVIJE TISUE GODINA POSLIJE
GODFROI VI (DE BOUILLON) POSTADE KRALJ JERUZALEMA I
OSNOVA SIONSKI RED.

Nakon to smo prikupili razliite i razasute biljeke iz Dossiers secrets,

iz navedene je biljeke poela izranjati dosljedna pria. Veina je
Benjaminovaca zaista otila u progonstvo. Prognanici su, navodno,
stigli u Grku, u sredinji dio Peloponeza, u Arkadiju, gdje su se, na
vodno, orodili s tamonjom kraljevskom lozom. Dolaskom kranske
ere krenuli su smjerom Dunava i Rajne, enei se s teutonskim pleme
nima, da bi konano izrodili sikambrijske Franke, neposredne pretke
Merovinga.
Podrijetlo Merovinga je, dakle, prema "Prioratskim spisima", seza
lo preko Arkadije do plemena Benjaminovog. Drugim rijeima, Merovinzi su, kao i njihovi potomci, loze Plantard i Lorraine, bili semitskog, ili izraelskog podrijetla. Ako je Jeruzalem doista bio zakonita
batina Benjaminovaca, Godfroi de Bouillon je, napredujui prema
Svetom gradu, zapravo traio svoje drevno i zakonito nasljee. Vano
je takoer da se Godfroi de Bouillon, jedini meu uzvienim prinevi
ma zapada koji su krenuli u Prvu kriarsku vojnu, prije odlaska rijeio
svih svojih posjeda - kao da je htio dati do znanja da se ne namjerava
vratiti u Europu.
Nije potrebno posebno isticati da nismo uspjeli utvrditi jesu li
Merovinzi doista podrijetlom Benjaminovci. Podaci u "Prioratskim
spisima" govorili su o suvie nejasnoj prolosti o kojoj se nisu mo
gle nai nikakve potvrde ni zapisi. Ova tvrdnja, meutim nije oso-

Karta broj 8. - Judeja. Strelica pokazuje jedini mogui smjer bijega

Benjaminova plemena.

bito jedinstvena, ni nova. O tome je bilo neodreenih glasina i pre

daja, koje je Proust koristio u svom djelu. U naoj blioj prolosti
romanopisac Jean d'Ormesson dao je navijestiti idovsko podrijetlo
nekih francuskih obitelji, a godine 1965., Roger Peyfritte, koji, kako se
ini, voli sablanjavati svoje sunarodnjake, jednim je svojim romanom
uzbudio duhove tvrdei da je cjelokupno francusko, kao i veina
europskoga plemstva, idovskog podrijetla.
Takva prosudba nije potpuno neprihvatljiva, iako se ne moe do
kazati. Isto vrijedi i za progonstvo i seobe koje su pripisane plemenu
Benjaminovaca u "Prioratskim spisima". Pleme Benjaminovaca diglo
se na oruje u zatitu poklonika Baala, neke vrste boice majke koju
su esto povezivali uz sliku bika ili teleta. Takoer se s razlogom moe
vjerovati da su Benjaminovci oboavali to isto boanstvo, a mogue je
da je i oboavanje Zlatnog teleta u Izlasku bio upravo izriit obred
Benjaminovaca. Podsjetimo se, takoer, da je to bio i predmet jedne
od najuvenijih Poussinovih slika.
Poslije ratovanja protiv ostalih jedanaest plemena Izraelovih,
Benjaminovci su, bjeei u progonstvo, morali u nudi ii na zapad,
prema fenikoj obali. Feniani su posjedovali brodove koji su bili
prikladni za prijevoz velikog broja izbjeglica, a mogli su biti i prirodni
saveznici bjeeih Benjaminovaca, jer su, naime, takoer oboavali
boicu majku u liku Astarte, nebeske kraljice.
Ukoliko se doista dogodilo progonstvo Benjaminovaca iz Pale
stine, ponadali smo se pronai neki pisani trag koji bi to potvrdio. U
grkim mitovima tako neto smo nali u legendi o sinu kralja Belusa,
Danajca, koji je stigao u Grku brodom, zajedno sa svojim kerima.
Njegove su keri navodno uvele kult boice majke, koji se poslije
udomaio kod Arkaana. Robert Graves tvrdi da taj mit biljei do
lazak "doseljenika iz Palestine" na Peloponez, te da je kralj Belus
zapravo Baal ili Bel, ili moda Beliah (Belial) (Belijal) iz Staroga
zavjeta. Vano je primijetiti i da je jedan rod plemena Benjaminovaca
bio rod Bela.
Kult boice majke je bio dobro primljen u Arkadiji i tamo je op
stao due nego u drugim dijelovima Grke. Povezali su ga s oboa
vanjem Demetre, a zatim i Dijane ili Artemide. Poznata kao Ardvina,
Artemida je postala boica zatitnica Ardena, a upravo su iz Ardena

sikambrijski Franci stigli u dananju Francusku. Znamen Artemide

bilaje medvjedica Kalista, iji je sin, mali medvjed Arkas bio zatitinik
Arkadije. Kalista je, nakon to ju je Artemida prenijela na nebo,
postala zvijee Ursa Major, Veliki medvjed. Stoga, moda stalno
pridijevanje naziva Ursus uz merovinku krvnu lozu i nije puka po
dudarnost.
Uz mitologiju postoje i drugi naputci koji ukazuju na idovsku
seobu u Arkadiju. U razdoblju antike pokrajinom koja je poznata pod
nazivom Arkadija vladala je snana vojnika drava Sparta. Spartanci
su znatno usvojili stariju arkadsku kulturu, pa odraz legendarnog
Arkaanina Liceja moemo vidjeti u Likurgu, ovjeku koji je kodi
ficirao spartanski zakon. Nakon to bi zakoraili u zrelo doba, spar
tanski su mukarci, kao i Merovinzi poslije, pridavali osobit, magi
jski znaaj vlastitoj kosi - nosili su dugu kosu, kao i Merovinzi. Prema
jednom izvoru, "duina kose pokazivala je njihovu tjelesnu snagu i
postala je svetim simbolom". Obje knjige o Makabejcima naglaa
vaju vezu Spartanaca i idova. Druga knjiga o Makabejcima govori
o nekim idovima koji su otili Lakedemoncima ne bi li u ime srodnitva nali zatitu. A u Prvoj knjizi o Makabejcima izriito stoji
"Nalo se u spisu o Spartancima i idovima da su braa i da su od
Abrahamova roda".
Mogli smo, prema tome, barem pretpostaviti mogunost idovske
seobe u Arkadiju, tako da, iako nismo dokazali "Prioratske spise",
nismo ih mogli ni odbaciti. Semitski utjecaj na franaku kulturu, s
druge strane, potkrepljuju vrsti arheoloki nalazi. Fenianski ili se
mitski trgovaki putovi prolazili su cijelom junom Francuskom, od
Bordeauxa do Marseillesa i Narbonnea i sve do rijeke Rhone. U razdo
blju od 700. do 600. godine pr. Kr. nastala su fenika naselja uzdu
francuske obale, ali i u unutranjosti, na mjestima kao to su Carcas
sonne i Toulouse. Meu predmetima koji su naeni na tim mjestima
bilo ih je mnogo semitskog podrijetla. To nas ne treba uditi, jer su
se u devetom stoljeu prije Krista feniki kraljevi Tira orodili s kra
ljevima Izraela i Judeje, tvorei savez dinastija koji je morao uroditi
bliskim dodirom njihovih naroda.
Pljaka Jeruzalema i razaranje Hrama potaknuli su masovni izgon
idova iz Svete Zemlje. Tako se, u Pompejima, gradu kojega je zatr-

pala erupcija vulkana Vezuv 79. godine poslije Krista, nalazila i idov
ska zajednica. U otprilike isto vrijeme idovske su izbjeglice nale
utoite i u nekim mjestima u junoj Francuskoj, Arlesu, Lunelu i Narbonneu. Ipak, priljev idovskog naroda u Europu, a osobito u Fran
cusku, prethodio je padu Jeruzalema u prvom stoljeu i zapoeo je
prije razdoblja kranstva. Izmeu 106. i 48. godine pr. Kr. ustanovlje
na je idovska kolonija u Rimu, a brzo poslije toga, jo je jedna kolo
nija osnovana daleko uz Rajnu, u Kolnu. Takoer, neke su rimske legi
je u svojemu sastavu imale i grupe idovskih robova, a oni su pratili
svoje gospodare po cijeloj Europi, da bi s vremenom, otkupili ili na
neki drugi nain stekli slobodu i osnovali svoja naselja.
Posljedica toga je mnogo semitskih imena naselja po cijeloj Fran
cuskoj, a neka od njih su gotovo pravilno rasporeeno u srcu drevne
merovinke zemlje. Nekoliko kilometara od Stenaya, na rubu ume
Woevres, gdje je Dagobert bio ubijen, nalazi se selo pod nazivom
Baalon. Izmeu Stenaya i Orvala nalazi se grad Avioth, a planina
Sion u pokrajini Lorraine - "la colline inspiree" - prvotno se zvala
Mont Semita.
Ponovo nismo mogli dokazati tvrdnje "Prioratskih spisa", no nismo
ih mogli ni odbaciti. Bilo je dovoljno dokaza da se te tvrdnje uine
prihvatljivima, "Prioratski spisi" su mogli biti toni, podrijetlo Merovinga i raznih drugih plemenitakih obitelji moglo je sezati do semi
tskih izvora.
Ponovo smo se upitali je li to bilo sve, je li to bila ta strana tajna
koja je izazvala toliko strke i intriga, toliko podmetanja i misterija,
proturjenosti i sukoba kroz niz stoljea? Ako je to bila samo jo jedna
legenda o izgubljenom plemenu, pa ak i ako je bila istinita, je li to
moglo biti razjanjenje pobuda Sionskog priorata i prava merovinke
dinastije? Jesu li to bili razlozi koji su naveli ljude poput Leonarda
i Newtona da im se pridrue, objanjava li to postupke kua Guise
i Lorraine, zatim nastojanja Drube presvetog Sakramenta i nesagledive tajne slobodnoga zidarstva kotskog obreda? Oito nije ba tako.
Jer zbog ega bi podrijetlo od Benjaminovog plemena bilo tako
vana tajna? Pitanje se moe i bolje postaviti: zbog ega bi podrijetlo
od Benjaminovog plemena imalo ikakvu vanost u naem vremenu? Na
koji to nain danas objanjava djelatnost i ciljeve Sionskog priorata?

Tijekom naeg istraivanja nailazili smo na izraene semitske ili

idovske interese, ali takoer i na cijeli niz imbenika izrazito kr
anske prirode. Savez Klovisa i Rimske crkve, autentino kranst
vo Godfroija de Bouillona i osvajanje Jeruzalema, heretika, ali zbog
toga nita manje kranska misao katara i templara, nabone usta
nove kao Druba presvetog Sakramenta, slobodno zidarstvo kao
"hermetino, aristokratsko i kransko", umijeanost tolikog broja
pripadnika kranske crkve, od najviih glavara do malih seoskih
upnika poput Boudeta i Saunierea.
Ako su Merovinzi doista bili idovskog podrijetla, to nam se inilo
nebitno, jer nam se inilo da tajna koju istraujemo nije neraskidivo
povezana sa starozavjetnim idovstvom, ve s kranstvom. Mislili
smo da je Benjaminovo pleme, na neki nain, posluilo kao lani trag.
Koliko god se to inilo vanim, bilo je tu jo neto mnogo vanije,
a to tada jo nismo uoili.

1 1 . POGLAVLJE

Sveti Gral
dje je bio na previd? Ili, to smo to traili na pogrenomu mje
stu? Je li cijelo vrijeme pred naim oima postojao neki dio
koji nismo uspjeli primijetiti? Koliko smo mi mogli ustvrditi, nismo
izostavili nijedno pitanje i nijedan podatak koji je proizlazio iz ono
ga to se smatra znanstveno prihvaenim povijesnim injenicama.
Pitanje je bilo, postoji li neto "izvan okvira" dokumentima potkrije
pljene povijesti i injenica kojih smo se trudili drati?
Postojao je jedan bajkoviti motiv koji se protezao naim istrai
vanjem i uporno pojavljivao uvijek iznova i potpuno dosljedno. Bio
je to tajanstveni predmet poznat pod nazivom sveti Gral. Suvremenici
katara vjerovali su da oni posjeduju sveti Gral, templare su stoljeima
ljudi smatrali uvarima svetoga Grala, a romanse o Gralu izvorno su
nastale na dvoru grofa pokrajine Champagne, koji je bio blisko vezan
s osnivanjem vitezova templara. Nakon to su templari rasputeni,
neobine glave koje su navodno tovali, posjedovale su, kako kazuju
slubena izvjea Inkvizicije, neka svojstva koja su se obino pove
zivala uz Gral - podravale su ivot, naprimjer, i zemlji darivale
plodnost.
Tijekom naeg istraivanja nailazili smo na Gral na razliitim mje
stima. Od okultnog kruga Josephina Peladana i Claudea Debussyja
krajem devetnaestoga stoljea, pa do onih znatno starijih. Godfroi
de Bouillon je, kako kazuju srednjovjekovna legende i predaje, po
tjecao od Lohengrina, Labueg viteza. Lohengrin je, pak, u romansama
bio sin Parsifala, glavnog junaka prvotnih pria o Gralu. Guilleme
de Gellone, vladar srednjovjekovne kneevine na jugu Francuske u
vrijeme vladavine Karla Velikog, bio je junak poeme Wolframa von
Eschenbacha, kojega se smatra najvanijim kroniarom Grala. to-

vie, -Wolframova poema govori da je Guillem bio na neki nain po

vezan s tajanstvenom "gralskom obitelji".
Upitali smo se, nije li pojava Grala tijekom naeg istraivanja bila
tek sluajna podudarnost i je li postojala neka razvojna crta koja je
te pojave povezivala, bez obzira to je taj Gral doista bio. Uslijedila
su nova pitanja: je li Gral mogao biti neto vie od ploda mate, je
li on doista postojao, i je li postojalo neto ega je sveti Gral bio tek
simbol?
Sva ta pitanja bila su, najblae reeno, izazovna i uzbudljiva i
prijetila su da nas odvedu daleko, na podruje sumnjivih prosudbi.
Usredotoili smo se na romanse o Gralu, a one su nam pruile cijeli
niz zbunjujuih, ali i vrlo vanih zagonetki.
Openito je prihvaeno da je sveti Gral na neki nain vezan uz
Isusa. Predaja kae da je to bio kale iz kojega su Isus i njegovi ue
nici pili za vrijeme Posljednje veere. Druga predaja kae da je to
bila aa u koju je Josip iz Arimateje skupljao Isusovu krv dok je
ovaj bio razapet na kriu. Trea pak tvrdi da je Gral bio i jedno i drugo.
Ipak, ako je Gral bio tako tijesno povezan s Isusom, ako je zaista po
stojao, zato ga nitko nije spominjao vie od tisuu godina? Gdje se
nalazio sve to vrijeme? Zato se nije javio u starijoj knjievnosti, fol
kloru i predaji? Zbog ega je neto toliko vano i blisko kranstvu
bilo prikriveno toliko dugo?
Poticajno pitanje je i zato se Gral pojavio upravo na samom
vrhuncu kriarskih pohoda? Je li to bila sluajnost to je taj zagonet
ni predmet, koji prividno nije postojao cijelo tisuljee, stekao takav
status upravo u vrijeme kada je franako kraljevstvo Jeruzalema bilo
u procvatu, kada su templari bili najmoniji i kada je katarska hereza
u svom zamahu istinski zaprijetila Rimu? Je li stjecaj tih okolnosti
bio sluajan, ili je postojala neka uzajamna povezanost tih zbivanja?
Pomalo uplaeni ovakvim pitanjima, poeli smo se baviti romansama o Gralu. Ponadali smo se da e nam paljivo prouavanje tih
"izmiljenih" pria pomoi da utvrdimo radi li se o sluajnostima ili
je esto pojavljivanje Grala tijekom naeg istraivanja dio nekog
znaajnog sustava.

Legenda o svetom Gralu

Mnogi znanstvenici dvadesetog stoljea slau se da romanse o Gralu
poivaju prije svega na poganskim temeljima, na obredu vezanom
uz smjenu godinjih doba, smru jedne i ponovnim raanjem druge
godine. Mogue je da je na samom poetku u taj obred bio ukljuen
i kult rasta, blisko vezan, a vjerojatno neposredno nastao iz kultova
Tamuza, Atisa, Adonisa i Ozirisa, koje su veliali na Srednjem istoku.
U mitologijama Irske i Walesa esto se spominju smrt, ponovno raa
nje i obnavljanje povezani uz mijene na zemlji, jalovost i plodnost.
To je i sredinja tema staroengleske poeme neznanog pjesnika iz
etrnaestog stoljea, pod nazivom Sir Gawain i Zeleni vitez. U skupu
legendi Walesa, koje su nastale otprilike kada i romanse o Gralu,
pod nazivom Mabinogion, na temeljima neto starijih zapisa, pojav
ljuje se tajanstveni "kotao ponovnog raanja", iz kojega mrtvi ratni
ci, nakon to su naveer ubaeni, ujutro ponovo uskrsnu. Taj se
kotao vezuje s gorostasnim junakom Branom, a on je posjedovao i je
dnu posudu i "kakvu je hranu poelio, tamo bi se ona odmah nala".
Znamo da su takvo svojstvo pripisivali i Gralu. Kada je Bran umro,
njegova je glava bila odrubljena i navodno postavljena kao neka
vrsta talismana u Londonu. Kae se da je imala mnoge magijske moi,
ne samo daje pridonosila plodnost zemlje, ve je, na neki nepoznati
nain, odbijala i osvajae.
Neki od ovih motiva nali su se poslije u romansama o Gralu, a
nema sumnje da je Bran svojim kotlom i posudom pridonio kasnijoj
predodbi Grala. Branova glava, pak, ne samo da ima zajednika svoj
stva s Gralom, ve i s glavama koje su, navodno, tovali templari.
Poganske temelje romansi o Gralu prouavali su mnogi znanstveni
ci, od sir Jamesa Frazera u njegovoj knjizi Zlatna grana, pa sve do da
nas. Sredinom i krajem dvanaestog stoljea poganski temelji romansi
o Gralu doivjeli su udnovat i vaan preobraaj. Istraivaima je
nejasno zato, no Gral je postao sasvim i iskljuivo povezan s kran
stvom i to kranstvom koje je bilo udaljeno od slubenog pravovjerja.
Gral je postao neraskidivo vezan s Isusom, a ini se da je razlog tome
bio izvan stapanja jednostavne poganske i kranske predaje.
Kao relikvija, koja je mistino vezana s Isusom, Gral je bio poticaj
mnogim romansama i dugim epskim pjesmama, koje i danas raspi-

ruju matu itatelja. Usprkos slubenom neodobravanju, te su romanse imale uspjeha stotinu godina i na taj nain postale predmetom
oboavanja same po sebi, a njihov je ivotni vijek, to je zanimljivo,
tekao usporedno s vijekom reda Hrama, nakon njegova odvajanja
od Sionskog priorata godine 1188. S padom Svete Zemlje 1291. go
dine i rasputanjem templara izmeu 1307. i 1314. godine, romanse
o Gralu su takoer nestale s povijesne pozornice, i to je trajalo sljede
ih dvjesto godina. Godine 1470. taj je motiv iskoristio sir Thomas
Malory u svom uvenom djelu La Morte d'Arthur i od tada je on
kontinuirano prisutan u kulturi Zapada. Nije se pojavljivao iskljuivo
u knjievnosti i umjetnosti, jer znamo da postoji cijeli niz pisanih
dokaza kako su neki lanovi nacional-socijalistike hijerarhije u Nje
makoj vjerovali u fiziko postojanje Grala, pa su tijekom Drugog
svjetskog rata organizirali iskopavanja na jugu Francuske, upravo u
cilju potrage za Gralom.
U vrijeme Thomasa Maloryja tajanstveni je predmet znan kao
Gral ve stekao prepoznatljiv identitet. Govorilo se da je to bio kale
s Tajne veere u koji je Josip iz Arimateje poslije prikupio Isusovu
krv. Navodno je upravo Josip iz Arimateje Gral donio u Englesku,
tonije u Glastonbury. Neki drugi izvori kau da ga je u Francusku
donijela Magdalena. Legende iz etvrtog stoljea opisivale su Magdalenin bijeg iz Svete Zemlje negdje u okolicu Marseillesa, gdje se,
moemo usput pripomenuti, jo uvijek tuju njezini navodni ostaci.
Srednjovjekovne legende kau da je ona ponijela Gral sa sobom u
Marseilles. U petnaestom stoljeu ta je predaja stekla veliku vanost
za osobe poput Renea d'Anjoua, koji je prikupljao "gralske pehare".
Ipak, ranije legende kazuju da je Magdalena u Francusku donijela
Gral, a ne neki pehar, to drugim rijeima znai da je Gral povezan
s peharom tek poslije. Malory je tu jednostavnu vezu ovjekovjeio
i ona je kao takva zauvijek prihvaena, iako se Malory vrlo slobodno
sluio svojim izvorima. Ti izvori kazivali su da je Gral ipak neto
vie od jednog kalea, a ta mistina strana Grala daleko je vanija od
one viteke, koju slavi Malory.
Mnogi znanstvenici misle da je prva prava romansa o Gralu na
stala krajem dvanaestog stoljea, oko 1188. godine., presudne godine
kada se zbio pad Jeruzalema i navodni raskid templarskog reda i Sion
skog priorata. Ta romansa nosi naziv Le Roman de Perceval ou Le

Conte du Graal (Roman o Parsifalu ili Pria o Gralu). Napisao ju je

Chretien de Troyes, koji je u nekom neznanom svojstvu boravio na
dvoru grofa Champagne.
Malo toga je poznato o ivotu Chretiena, no s dvorom Champagne
bio je povezan i prije nego to je napisao romansu o Gralu, to se vidi
iz vie djela koja je posvetio Mariji, grofici Champagne. Nizom
dvorskih romansi, meu kojima je i jedna koja govori o Lancelotu i u
kojoj se Gral ne spominje, Chretien je osamdesetih godina dvanaestog
stoljea postao vrlo priznat autor. Moglo se oekivati da e na slian
nain nastaviti i poslije, no prije kraja ivota posvetio se novoj, do
tada neistraenoj temi. Tako se sveti Gral, kakvim ga danas pozna
jemo, slubeno po prvi put pojavio u kulturi i svijesti Zapada.
Chretien nije romansu o Gralu posvetio Mariji Champagne, nego
Filipu d'Alsaceu, grofu Flandrije. Na poetku svog djela Chretien
navodi da ga je napisao na Filipov zahtjev, kao i da je upravo od njega
prvi put uo tu priu. Samo djelo postavilo je osnovni kostur i postalo
uzorom kasnijim pripovijestima o Gralu. Glavni junak zove se Parsi
fal, a opisan je kao "sin gospoje udovice". To je vrlo zanimljivo, jer
su te rijei upotrebljavali dualisti i gnostiki heretici za vlastite pro
roke, ali i za samoga Isusa. Poslije je to postala cijenjena oznaka u
slobodnom zidarstvu.
Ostavivi majku udovicu, Parsifal nastoji postati vitezom. Putem
nailazi na nekog zagonetnog ribara, uvenog "Kralja ribara", koji mu
u svom zamku nudi zatitu i odmor. Te veeri pojavljuje se Gral, no
na tomu mjestu, kao ni kasnije u djelu, Gral ni na koji nain nije po
vezan s Isusom. O samom Gralu itatelj saznaje vrlo malo. Ne kae
se to je to, no zlatno je i ukraeno draguljima i donosi ga jedna mlada
gospojica. Parsifal ne zna da od njega oekuju da postavi pitanje o
tajanstvenom predmetu, oekuje se da upita "koga se njime slui".
Pitanje je, po svemu sudei, dvosmisleno, jer ako je Gral neka vrsta
posude ili zdjele, smisao moe biti "tko treba iz njega jesti?". Pitanje
se moe i drukije shvatiti, "Koga ovjek zaista slui (kao vitez) dok
slui sami Gral?". Bez obzira na vanost tog pitanja, Parsifal ga nije
postavio, a sljedee jutro, kada se probudio, zamak je bio pust. Taj
propust e, kako je poslije i sam saznao, izazvati poast u zemlji.
Uskoro Parsifal doznaje da i sam pripada "gralskoj obitelji" i da je ta
janstveni Kralj ribar, kojemu je Gral bio potpora, zapravo bio njegov

vlastiti stric. U tom trenutku Parsifal izgovara neobino priznanje:

od nesretnog doivljaja s Gralom, prestao je voljeti i vjerovati u Boga.
Chretienova poema jo je zagonetnija time to je nedovrena. On
je umro oko 1188. godine, vjerojatno prije nego to je svoje djelo
dovrio, a ako i jest, nije naen nijedan takav primjerak. Ukoliko je
cjelovito djelo postojalo, lako je mogue da je uniteno poarom u
mjestu Troyes 1188. godine. Ovo nismo ni pokuali istraivati, no
neki znanstvenici misle da je taj poar, koji se poklopio s pjesnikovom
smru, prilino sumnjiv.
Chretienova obrada same prie nije toliko zanimljiva koliko sama
injenica da je on prvi upotrijebio motiv Grala. Tijekom prve polo
vice narednog stoljea, taj se motiv s dvora u Troyesu proirio po
cijeloj zapadnoj Europi poput umskog poara. Dananji strunjaci
koji se bave tim pitanjem slau se u ocjeni da kasnije romanse o
Gralu nisu u potpunosti izvedene iz Chretienova djela, ve se oslanja
ju na jo jedan ili vie izvora koji su prethodili Chretienu. Tim
obradama pria o Gralu sve je tjenje vezana za kralja Arthura, koji
je kod Chretiena samo sporedni karakter i, takoer, vezala se uz Isusa.
Od niza romansi o Gralu, koje su nastale poslije Chretiena, tri su
nam se uinile osobito zanimljivima i vanima. Robert de Boron na
pisao je Roman de l'Estoire dou Saint Graal izmeu 1190. i 1199.
godine. Njemu se vrlo esto pripisuje da je Gral pretvorio u kranski
simbol, dok je on sam tvrdio da se sluio jednim ranijim izvorom, a
taj nije bio Chretienov. Govorei o svojoj pjesmi, a osobito o kr
anskoj prirodi Grala, Robert je spominjao "veliku knjigu", ije tajne
je sam otkrio.
Stoga nije jasno je li Robert uinio Gral kranskim, ili je to netko
drugi napravio prije njega. Danas strunjaci vjeruju u ovu drugu mo
gunost, iako nema sumnje da je Robert prvi put ispriao povijest
Grala. On objanjava da je Gral bio pehar s Posljednje veere. Nakon
toga je dospio u ruke Josipa iz Arimateje, koji je u njemu sauvao
Isusovu krv, nakon to su ga skinuli s kria. Upravo ta sveta Spasi
teljeva krv dala je Gralu magijska svojstva. Nakon Raspea, kako
nam kazuje Robert, Josipova obitelj je postala uvarom Grala. Robert
de Boron je drao da se romanse o Gralu bave pustolovinama i sud
binom te obitelji, pa je tako tvrdio, naprimjer, da je Galahad bio sin
Josipa iz Arimateje. Sam Gral preao je u ruke Josipovog zeta, Bron-

sa, koji ga je odnio u Englesku i postao Kralj ribar. Kao i u Chretienovoj pjesmi, Parsifal je ovdje sin "gospoje udovice", ali je takoer
i unuk Kralja ribara.
Robertova obrada prie o Gralu se na taj nain bitno razlikuje od
Chretienove. I u jednoj i u drugoj obradi Parsifal je "sin gospoje
udovice", ali u Robertovoj je on unuk, a ne neak Kralja ribara, pa
je tako u izravnijoj vezi s Gralskom obitelji. Chretien svojom neo
dreenom kronologijom smjeta priu u Arthurovo doba, dok je Robert
puno odreeniji i smjeta priu ne u Arthurovo, ve u vrijeme Josipa
iz Arimateje.
Jo jedna romansa o Gralu ima puno zajednikoga s Robertovom.
Oslanjala se, ini se, na iste izvore, no upotreba tih izvora je razhitija
i puno zanimljivija. Ta romansa poznata je pod nazivom Perlesvaus,
a nastala je otprilike u isto vrijeme kada i Robertova pjesma, izmeu
1190. i 1212. godine. Njezin autor, usprkos obiajima svoga vremena,
odluio je ostati nepoznat. Takav postupak jest neobian, jer su pje
snici stjecali uzvieni status, ali postoji mogunost da je autor ve
pripadao nekom vojnikom ili crkvenom redu, pa bi pisanje ovakvih
romansi bilo neprilino i neumjesno. Teina podataka koji se nalaze
u Perlesvausu ukazuje da je upravo tako i moglo biti, a moderni
strunjaci doputaju mogunost da je Perlesvaus napisao upravo
neki templar. Takvu pretpostavku potkrjepljuje nekoliko dokaza.
Poznato je da su teutonski vitezovi ohrabrivali nepoznate pjesnike
iz svojih redova, pa su moda takav presedan napravili i templari.
Autor Perlesvausa u pjesmi pokazuje izvanredno poznavanje okol
nosti bitke, oklope, opremu, strategiju i taktiku, oruje, kao i uinak
oruja na ljudsko tijelo. Slikoviti opis rana, naprimjer, svjedoi o do
ivljenom iskustvu s bojnog polja, koje je lieno romantike i razliito
od opisa iz drugih romansi o Gralu.
Ako autor Perlesvausa i nije templar, on je pruio dovoljno osnova
za povezivanje templara s Gralom. Red se ne spominje imenom, no
ini se da je u pjesmi nesumnjivo prisutan. Parsifal tijekom svojih
lutanja nailazi na zamak, u kojemu se ne nalazi Gral, ali u njemu bo
ravi skupina "posveenika", koji oito znaju za Gral. Parsifala pri
maju dvojica majstora, koji pljesnu rukama i na to im se pridruie
jo trideset i tri osobe. "Bili su odjeveni u bijele haljine. Nijedan nije
bio bez crvenog kria na grudima, a svi su izgledali kao da su istih

godina". Jedan od tih tajanstvenih majstora izjavi da je svojim oima

vidio Gral, a to je iskustvo doputeno samo odabranima, i izjavljuje
takoer da mu je poznato Parsifalovo podrijetlo.
Perlesvaus pridaje veliku vanost podrijetlu, kao i pjesme Chretiena i Roberta. Na nekim mjestima Parsifalovo podrijetlo opisano
je kao "vrlo sveto" i izriito se spominje da je Parsifal "rodom bio
od Josipa iz Arimateje", kao i da je "taj Josip bio stric Parsifalove
majke i sedam godina Pilatov vojnik".
Ipak, radnja Perlesvausa ne odvija se u Josipovo vrijeme, ve je
kao i u Chretienovoj obradi smjetena u Arthurovo doba. Kronoloka
zbrka nastaje injenicom da je Sveta Zemlja ve u rukama "nevjer
nika" (iako se to dogodilo tek dva stoljea poslije Arthura) i injeni
com da Svetu Zemlju, po svemu, treba izjednaiti s Kamelotom.
Perlesvaus posjeduje mnogo vie magijskih elemenata od pjesama
Chretiena i Roberta. Uz to to dobro poznaje bojita, nepoznati
autor pokazuje za svoje doba izvanredno poznavanje vraanja i pri
zivanja duhova. Neke reenice upuuju i na alkemiju, kada se, naprimjer, spominju dvojica ljudi "nainjeni od bakra vjetinom nekromancije".
Neke magijske i alkemijske napomene podsjeaju na tajanstve
nost templara, pa tako jedan od "majstora" druine odjevene u bijelo
kae Parsifalu: "Postoje glave optoene srebrom i glave optoene
olovom, kao i tijela kojima su te glave pripadale; kaem ti da mora
ovamo dopremiti glave Kralja i Kraljice."
Prelesvaus obiluje magijskim, ali takoer i heretikim i poganskim
elementima. Parsifal je ponovo oznaen kao "sin gospoje udovice",
no ima i pripomena o prihvaenom obredu rtvovanja kralja, koji su
krajnje neprimjereni jednoj kranskoj pjesmi. Spominje se i peenje
i prodiranje djece, za to su templare esto optuivali, a na jednome
mjestu nalazimo opis jedinstvenog obreda koji priziva sjeanje na
suenje templarima. U podnoju crvenog kria postavljenog u umi,
prekrasnu bijelu zvijer neodreene vrste psi trgaju na komade. Dok
Parsifal promatra taj prizor, pojavljuju se jedan vitez i jedna gospojica
sa zlatnim sudovima u koje prikupe komade rastrganog tijela. Poljube
kri i nestanu meu rveem. Nakon toga Parsifal klekne pred kri
i takoer ga poljubi:

i od kria i od tog mjesta omami ga miris toliko sladak da se ni

sa ime taj slad nije mogao mjeriti. Pogleda i vidi kako iz sume
pjeae dva sveenika. Prvi mu povika: "Gospodine vitee, uzmakni
od kria, jer ovdje nema nikakva prava pristupa". Parsifal
odstupi, a sveenik kleei stane oboavati kri, klanjati se i ljubiti
ga vie od dvadeset puta, pokazujui najveu radost na svijetu.
Drugi sveenik doe za prvim, silom ga odgurne i ibom pone
udarati svuda po kriu plaui gorko poslije svakog udarca.
Parsifal ga je gledao u veliku udu i ree mu: "Gospodine, izgle
da da ti nisi nikakav sveenik! Zbog ega izvodi ovakve sramotne
radnje?" "Gospodine", ree sveenik, "ne mora brinuti, jer to god
mi inili, ti za to ne treba znati". Da to nije bio sveenik, Parsi
fal bi se ljuto razgnjevio, ali ovako nije imao elju da mu uini
neto naao.
Ovakav nain zloporabe kria podsjea nas na odjeke optubi pro
tiv templara, ali i ne samo njih. Podsjea na dualistiku ili gnostiku
misao - misao katara, za koje znamo da su takoer odbacili kri.
U Perlesvausu se dualistika ili gnostika misao preplie na neki
nain i oko samoga Grala. Chretien je Gral prikazao kao neto neo
dreeno, napravljeno od zlata i ukraeno draguljima. Robert de Boron
poistovjetio ga je s peharom iz kojega se pilo na Posljednjoj veeri
i u kojega se poslije prikupila Isusova krv. U Perlesvausu, meutim
Gral je stekao dimenziju uda od silne vanosti. Na jednome mjestu
sir Gawaina upozorava neki sveenik da "ne valja otkrivati tajne Spa
sitelja, a oni kojima su povjerene, moraju ih uvati dobro skrivene".
Gral je, dakle, nosio tajnu koja je na neki nain povezana s Isusom,
a priroda te tajne povjerena je izabranoj drubi.
Kada Gawain napokon ugleda Gral, "uini mu se da u Gralu vidi
lik nekog djeteta... pogleda nagore i uini mu se da je Gral od krvi i
mesa, a povie njega vidje, okrunjenog Kralja, pribijenog na kri".
Neto kasnije Gral se pojavio pri sluenju mise, na pet razliitih
naina, koje nitko ne bi smio rei, jer svetu tajnost sakramenta nitko
ne bi smio izrei javno, osim onoga kojemu je Bog podario. Kralj
Arthur zamijetio je sve te promjene da bi se na kraju Gral pretvorio
u kale.

Gral se, ukratko, u Perlesvausu sastoji od izmjeninih slika ili

vizija. Prva od njih je okrunjeni kralj na kriu, druga je dijete, a trea
je ovjek koji na glavi ima krunu od trnja koji krvari s ela, iz stopala,
dlanova i s boka.
Sve to nam govori daje Gral u Perlesvausu istodobno oznaavao
nekoliko stvari ili je Gral bio podloan tumaenju na vie razliitih
naina. Na svjetovnoj razini Gral je bio posuda, kale ili pehar. Na
metaforikoj razini predstavljao je lozu ili pojedine ljude koji su joj
pripadali. ini se sasvim jasno da je Gral predstavljao i neku vrstu
iskustva, moda gnostiko prosvjetljenje nalik onome koje su tovali
katari i druge dualistike sljedbe toga vremena.

Pria o Wolframu von Eschenbachu

Najpoznatija i umjetniki najvanija od svih romansi o Gralu je
Parsifal. Napisana je otprilike izmeu 1195. i 1216. godine, a njezin
autor je Wolfram von Eschenbach, vitez podrijetlom iz Bavarske.
Isprva smo mislili da ga ta injenica udaljava od teme, kao i da je
njegova pria manje pouzdana od drugih. Ipak, ubrzo smo shvatili
da je upravo Wolfram bio jedan od rijetkih autora koji je imao puno
pravo govoriti o Gralu.
Na samom poetku Parsifala Wolfram tvrdi da je Chretienova
obrada prie o Gralu pogrena, a da je njegova vlastita tona, samo
zato, jer se temelji na podacima iz do tada nepoznatog izvora. Te je
podatke, kako poslije objanjava, dobio od nekog Kyota iz Provanse,
a ovaj ih je navodno saznao od nekog Flegetanisa. Ovdje vrijedi
navesti Wolframove rijei u cijelosti.
Tko me prije pitao o Gralu i zamjerio mi to mu nisam odgovorio,
bio je posve u krivu. Kyot me zamolio da to ne otkrijem, jer mu je
Pustolovina zapovjedila da na to i ne pomisli, sve dok ona sama,
Pustolovina, ne potakne to kazivanje, nakon ega ovjek o tome
mora govoriti, to se po sebi razumije.
Kyot, dobro znani majstor, u Toleduje naiao na prvi izvor ove
pustolovine koji je bio odbaen i napisan bezbonikim pismenima.
Prvo je morao svladati abecedu, no bez znanja crne magije...

Neki bezbonik, Flegetanis, prouo se po svojoj uenosti. Taj

znalac prirode podrijetlom je bio od Salomona i roen u obitelji
koja je dugo vremena bila idovska, sve dok krtenje nije postalo
naim titom od paklenoga ognja. On je zapisao pustolovinu Grala.
Po oevoj strani, Flegetanis je bio poganin koji se klanja teletu...
Bezbonik Flegetanis je bio u stanju rei kako sve zvijezde zala
ze i kako se iznova raaju... Za krunu stazu zvijezda vezani su
ovjekovi poslovi i njegova sudbina. Bezbonik Flegetanis svojim
je oima u zvijezdama vidio stvari o kojima nije elio govoriti, skri
vene misterije, a rekao je i da postoji jedna stvar koja se naziva Gral,
a iji je naziv jasno iitao u zvijezdama. Jedna druba anela
ostavila ga je na zemlji.
Od toga vremena krteni ljudi dobili su zadatak da ga uvaju i
to s vrlim posluhom, pa su u slubu Grala pozivani uvijek pleme
niti ljudi. Tako je Flegetanis pisao o tim stvarima.
Kyot, mudri majstor, dao si je u zadatak nai trag ove pripovi
jesti u latinskim knjigama kako bi pronaao je li ikada igdje posto
jao narod koji se posvetio istoi i bio dostojan brige o Gralu. Ii
tao je ljetopise raznih zemalja, u Britaniji, Francuskoj, Irskoj, a u
mjestu Anjou uspio je pronai tu pripovijest. Tamo je proitao isti
nitu povijest o Mazadanu, kao i zapis o cijeloj njegovoj obitelji.

Niz pojedinosti iz ovog odlomka zahtijeva objanjenje, no mi emo

izdvojiti samo etiri. Prvo, pria o Gralu ukljuuje obitelj osobe koja
se zove Mazadan. Drugo, kua Anjou na neki je nain od najvee
vanosti. Tree, ini se da je prvotna pria o Gralu stigla u Zapadnu
Europu preko Pireneja, iz muslimanske panjolske, to je prihvatlji
vo ako znamo da je Toledo bio sredite idovskih i muslimanskih
ezoterijskih uenja. etvrto, i najuoljivije u cijelom odlomku, jest
da Wolfram objanjava nastanak prie ukazujui na njezino idovsko
podrijetlo. Ako je Gral kranski misterij koji ulijeva toliko straho
potovanja, zato su njegovu tajnu prenosili idovski posveenici?
I zato bi idovski pisci imali pristup izriito kranskom gradivu,
ijeg postojanja nisu bili svjesni ni ljudi iz kranskoga svijeta?
Znanstvenici su izgubili puno vremena i snage pokuavajui utvr
diti jesu li Kyot i Flegetanis bili stvarna ili izmiljena lica. Kyotov

identitet, kako smo saznali bavei se templarima, nije teko ustanoviti.

ini se da je Kyot iz Provanse bio, gotovo sigurno, Guiot de Provins,
trubadur, monah i zastupnik templara, koji je ivio u Provansi, a pisao
je ljubavne pjesme, napade na crkvu, himne u ast templarskom redu
i aljive stihove. Guiot je posjetio Mayence, u Njemakoj, 1184. go
dine prigodom viteke svetkovine o Duhovima, kada je sveti rimski
car Fridrih Barbarosa svoje sinove uzdigao u vitezove. Ceremoniji
su, kako je priliilo, prisustvovali pjesnici i trubaduri iz svih kraje
va kranskoga svijeta. Wolfram je tamo gotovo sigurno morao biti
prisutan kao vitez Svetoga Rimskog carstva, pa se moe pretpostavi
ti da su se on i Guiot tamo sreli. Obrazovani ljudi u to vrijeme nisu
bili esta pojava, pa su jedni druge neizbjeno traili i meusobno
se upoznavali. Guiot je u Wolframu lako mogao nai sebi blisku
osobu i moda mu je povjerio neke podatke, tek simbolikog karak
tera. Ako je Guiot dopustio da Kyota prihvatimo kao istinito lice,
postoji vjerojatnost da je to takoer bio i Flegetanis. Ako to ipak
nije bio, onda su i Guiot i Wolfram morali imati jak razlog da ga iz
misle. Isto vrijedi i za okruje u koje su ga smjestili, kao i za rodoslov
lje za koje tvrde da je njegovo.
Kao dodatak prii o Gralu Wolfram se od Guiota mogao zaraziti
neutaivim zanimanjem za templare. Poznato je da Wolfram bio op
sjednut takvim zanimanjem. Obojica su ili na hodoae u Svetu
Zemlju i tamo je Wolfram svojim oima mogao promatrati templare
na djelu. U Parsifalu on istie da su uvari Grala i gralske obitelji
upravo templari. To, dakako, moe biti rezultat netone kronologije
i pjesnike slobode, kakav se lako prepoznaje i u nekim drugim romansama o Gralu. Wolfram je, meutim, bio mnogo paljiviji oko tih
stvari od ostalih pisaca svoga vremena. U Perlesvausu se takoer
otvoreno ukazuje na templare, pa je pitanje mogu li i Wolfram i autor
Perlesvausa biti krivi za isti anakronizam. To je, dakako, mogue,
kao to je i mogue da se upadljivim ukazivanjem na templare
moda pokualo ukazati na neto drugo. Ako su templari bili uvari
Grala, iz toga slijedi samo jedno, da Gral nije postojao samo u vri
jeme Arthura, ve i tijekom kriarskih pohoda, kada su nastale romanse o kojima govorimo. Uvodei u priu templare, i Wolfram i
autor Perlesvausa su moda eljeli ukazati da Gral ne pripada samo
prolosti, ve i za njih ima suvremenu vanost.

Pozadina Wolframove romanse na nejasan je nain vana koliko

i sam sadraj, a ini se da su uloga templara i identiteti Kyota i Flegetanisa tu presudni. Lako je mogue da su upravo to kljuni im
benici za razumijevanje cijeloga misterija koji okruuje Gral. Ipak,
naalost, tekst Parsifala ne pridonosi odgovorima, ve postavlja cijeli
niz novih pitanja.
Wolfram tvrdi da je njegova obrada prie o Gralu, za razliku od
Chretienove, tona. On tvrdi, takoer, i da je Chretien napisao sasvim
izmiljeno tivo, dok je njegovo djelo neka vrsta "posveenog spisa".
Drugim rijeima, kako to iskazuje nedvosmisleno i sam Wolfram, u
misteriju o Gralu postoji neto vie od onoga to se samim pogledom
nudi. On brojnim opaskama kroz tekst jasno daje do znanja da Gral
nije samo predmet proet tajnovitou i matom, ve da se njime na
stoji i prikriti neto od velike vanosti. On svaki put iznova ukazuje
itatelju da ita izmeu redaka, a na nekim mjestima ubacuje i vrlo
poticajne upute, no neprekidno ponavlja da je nuno uvati tajnu,
"jer nijedan ovjek nikada ne moe stei Gral, osim ako nije na Nebu
znan i ako ne bude Gralu pozvan svojim imenom". Na drugom
mjestu nalazimo, "Gral je nepoznat svima onima koji nisu imenom
pozvani ... u drubu Grala."
Pri opisivanju tonog izgleda Grala Wolfram je podjednako uvjer
ljiv i neodreen. Kada ga prvi put sreemo, za vrijeme Parsifalova
boravka u zamku Kralja ribara, niim se na ukazuje koja je priroda
njegova izgleda. Ipak, ini se da ima slinosti s kratkim opisom iz
Chretienove obrade:
Ona (Kraljica obitelji Grala) je bila odjevena u arapsku svilenu
haljinu. Preko tamno zelenog ahmardija nosila je Rajsko savren
stvo, s korijenom i granom. Ta stvar nazivala se Gral, a nadilazi
la je svako zemaljsko savrenstvo. Repanse de Schoye bilo je ime
one kojoj je Gral dopustio da ga nosi. U prirodi je Grala, da ona
koja nad njim bdije, mora sauvati svoju istou i odrei se sva
kog poroka.
Izmeu ostalog, na ovome mjestu se Gral predstavlja kao neka vrsta
roga izobilja:

Stotinu plemia po zapovjedi, s potovanjem, uzme bijelim ubru

sima kruh koji je bio pred Gralom, odstupi u gomili i razdvajajui
se, razdijeli kruh po svim stolovima. Meni su kazali, a ja kazu
jem i vama, na vau rije, a ne moju, jer ako ja laem, onda smo
laci svi koliko nas ima, da se sve za ime bi ovjek posegnuo nala
zilo spremno pred Gralom, hrana topla i hrana hladna, jela svjea
ili odstajala, meso domae ili od divljai. "Nikada nije bilo tako
neega", mnogi bi rekli. No u krivu bi bili svojim gnjevnim pri
govorom, jer Gral je bio plod blaenstva, obilje naslade svijeta
tolike da su njegovi dosezi bili nalik onome sto se kazuje o Kraljev
stvu Nebeskom.

Sve ovo je vrlo svjetovno i gotovo nisko, pa izgleda kao daje Gral
bio vrlo bezazlen predmet, no kasnijim tumaenjem Parsifalova strica
pustinjaka, Gral postaje bez sumnje puno moniji. Nakon dueg izla
ganja, u kojem su sadrane i razgovijetne gnostike misli, pustinjak
opisuje Gral:
Ja dobro znam da mnogi hrabri vitezovi borave s Gralom u Munsalvaescheu. Kada izjau van, a to ine esto, to ine u potrazi za
pustolovinom. To ine radi svojih grijeha, ti templari, bez obzira
hoe li biti nagraeni porazom ili pobjedom. Tamo ivi domain
pun vrlina, a ja u ti kazati to im pomae da opstanu. Oni ive
od nekog kamena najistije vrste. Ako ga ne poznaje, njegov
naziv u ovdje izrei zbog tebe. Zovu ga lapsit exillis. Zbog moi
toga kamena, feniks izgori u pepeo, ali mu pepeo opet podari
ivot. Tako se feniks rastapa i mijenja svoje perje, koje je opet blis
tavo i sjajno i zanosno koliko je bilo i prije. Ne postoji bie koje
je toliko bilo bolesno, a da je nakon pogleda na taj kamen umrlo
u sljedei tjedan. Izgledom se nee izmijeniti, to bie svojom e
pojavom ostati jednako, bila to ena ili mukarac, kao na dan
kad ugleda kamen, kao na poetku najboljih godina svog ivota.
Ako gleda kamen u dvije stotine ljeta, nee se nikada izmijeniti,
osim to e mu kosa posijedjeti. Mo koju taj kamen daje ini da
ovjeku meso i kosti odmah postanu iznova mladi. Taj kamen se
naziva Gral.

Wolfram kae, dakle, da je Gral neka vrsta kamena. Takav opis

nas, meutim, ne zadovoljava, ve upravo potie na dalje zanimanje.
Mnogi poznavatelji su ponudili razliita tumaenja izraza lapsit
exillis, i gotovo ih sve moemo prihvatiti. Lapsit exillis moglo je biti
izvedeno iz lapis ex caelis - "kamen s neba"; Moglo je to biti izvede
no i iz lapsit ex caelus - "palo s neba"; ili lapis lapsus ex caelus "kamen pao s neba"; ili konano, lapis elixir - uveni Kamen mu
drosti kojega znamo iz alkemije. Ovo odabrano poglavlje, kao i
cijela Wolframova romansa, obiluju alkemijskim simbolima. Feniks
je, naprimjer, poznati alkemijski simbol uskrsnua ili ponovnog ro
enja, a u srednjovjekovnoj ikonografiji to je znamen Isusova umira
nja i uskrsnua.
Ako feniks predstavlja Isusa, Wolfram ga povezuje s kamenom,
u emu nije usamljen. Petrom (Pierre na francuskom jeziku znai
kamen), kamenom ili stijenom, Isus temelji svoju Crkvu. Ve smo prije
otkrili da Isus u Novom zavjetu "kamen koji odbacie graditelji (i koji)
postade ugaonim kamenom" izriito izjednaava sa samim sobom, a
to je bio temeljni kamen Hrama, "Sionska stijena". A zbog toga to
je utemeljena na toj stijeni, navodno, kraljevska tradicija, podrijetlom
od Godfroija de Bouillona, izjednaila se s drugim vladajuim dina
stijama Europe.
U poglavlju koje se neposredno nastavlja na ono prije navedeno
Wolfram povezuje Gral s razapinjanjem, a preko simbola goluba
povezuje Gral s Magdalenom.
Ovog istog dana stigla je (Gralu) poruka u kojoj lei njegova
najvea mo. Danas je Veliki Petak i iekuje se golub koji dolijee
s Neba. On donosi malen bijeli kola i ostavlja ga na tom kamenu.
Nakon toga, u sjaju svoje bjeline, golub se ponovo uznosi na Nebo.
On uvijek na Veliki Petak donosi kamenu ono to sam ti upravo
kazao, a od toga kamen izvede svakojake dobre mirise pila i jestvina
to postoje na zemlji, nalik Rajskom savrenstvu. Mislim na stvari
koje zemlja stvara. I jo, kamen prinosi svakojaku divlja to ivi
pod nebeskim svodom, bilo da leti, tri ili pliva. Na taj nain
Gral pomae vitekoj drubi da opstane.

Uz ostala izvanredna svojstva, Gral u Wolframovoj romansi

gotovo posjeduje neku vrst ulnosti. On posjeduje sposobnost da
poziva ljude u svoju slubu, da ih poziva na aktivno sudjelovanje.
ujte sada kako Gral priziva ljude. Na kamenu, oko ruba, pojave
se pismena to kazuju ime i podrijetlo djeve ili mladia, koji su
pozvani na taj sveti put. Nitko ne mora zapis izbrisati, jer kada
onaj koji treba, proita svoje ime, zapis za njegova pogleda izblijedi. Svi oni koji su sada ve stasali u zrelost ovamo su stigli kao'
djeca. Blagoslovljena je majka koja rodi dijete kojemu je predo
dreeno da ovdje slui. I siromani i bogati raduju se jednako
kad je njihovo dijete pozvano prikljuiti se drubi. Oni ovamo
dolaze iz mnogih zemalja. Od grjenog stida uivaju veu zati
tu od drugih i primaju dobru nagradu na Nebu. Kada ovdje za
njih ivot stane, tamo stjeu savrenstvo?
Ako su templari bili uvari Grala, ini se da su sami straari pri
padali odreenoj obitelji. Ta je obitelj bila vrlo razgranata, a neki
pripadnici te obitelji, iji identitet nije bio poznat ak ni njima sami
ma, bili su rasuti irom svijeta. Drugi lanovi te obitelji nastanjivali
su zamak Munsalvaesche - sasvim oito u vezi s legendarnim katarskim zamkom Montsalvat, kojega je vie autora prepoznalo kao
Montsegur. Unutar Munsalvaeschea bilo je mnotvo neobinih
figura. Tamo se nalazio stvarni uvar i nositelj Grala, "Reponse de
Choix" ili "Odabrani odgovor". Tu je bio i Anfortas, Kralj ribar i go
spodar gralskog zamka koji, zbog toga to je bio ranjen u genitalije,
nije mogao imati potomstvo, kao ni umrijeti. Kao i u Chretienovoj
romansi, Wolfram navodi da je Anfortas Parsifalov stric. Na kraju
romanse, kada prokletstvo nestane, i Anfortas konano umre, Parsifal
postaje nasljednikom gralskog zamka.
Gral ili gralska obitelj zovu neke pojedince iz vanjskog svijeta u
svoju slubu, a ti pojedinci moraju se uputiti u neku vrstu tajne. Is
todobno, svoje obuene slubenike Gral alje van u svijet da se bore
za njega, a ponekad i da zauzmu neko prijestolje. Gral, oito, posje
duje snagu da stvara karljeve:

Djeve su izabrane da brinu o Gralu... To je bila Boja volja, i

ove djeve izvravaju svoju dunost po toj volji. Gral odabire samo
plemenitu drubu. Oni koji su izabrani da ga uvaju su vitezovi,
oni koji su Bogu odani i koji su dobri. Dolaskom velikih zvijezda
ti ljudi, mladi i stari jednako, aloste se. Gnjev Boji predugo je
za njih trajao. Kada e oni jednom poeljeti radosti?.. .Kazati u
vam jo neto, a u istinitost tih rije bolje ti je vjeruj. Njihova je srea
dvostruka; oni dobitak i dijele i primaju. Tamo primaju lijepu
mladu djecu, plemenita roda. A ako negdje koja zemlja izgubi
svoga gospodara, i ako taj narod priznaje ruku Boju, i zatrai
novoga gospodara, tada im stie pripadnik drube Gralove. S njime
tada moraju postupati ljubazno, jer blagoslov Boji ga titi.
Gornji ulomak kazuje da je Gralska obitelj u prolosti navukla na
sebe Boju srdbu. Aluzija "Boja srdba nad njima" podsjea na
veliki broj srednjovjekovnih izjava o idovima. A takoer nas sjea
i naslova knjige Nikole Flamela - Sveta knjiga Abrahama idova,
kneza, sveenika, Levita, astrologa i filozofa onog plemena idovsko
ga koje je srdbom Bojom razasuto meu Galima. Flegetanis, koji
je prema Wolframovim rijeima napisao izvornu pripovijest o Gralu,
navodno je potekao od Salomona. Nametnulo se pitanje, je li mogu
e da je obitelj Grala idovskoga podrijetla?
Bez obzira na prokletstvo koje je isprva zadesilo obitelj Grala, u
vrijeme Parsifala ona je uivala Boju milost, kao i veliki dio Nje
gove moi. Ipak, identitet te obitelji, strogo gledano, bio je tajna.
Mueve (iz gralske obitelji) Bog alje kriomice; dame odlaze jav
no. .. Zato ene od Grala odlaze javno, a muevi tajno, kako bi
mogli imati djecu koja e jednoga dana, kada doe njihovo vrijeme,
slubovati Gralu i svojom slubom poveati njegovu drubu. Bog
ih moe pouiti kako da to naprave.
ene iz gralske obitelji su, prema tome, pri sklapanju braka s osoba
ma izvanjskoga svijeta smjele otkriti svoje rodoslovlje i identitet.
Mukarci su, pak, to morali paljivo skrivati, u toj mjeri da nisu smje-

li dopustiti ak ni da ih se o tome ispituje. To je nosilo sigurno veliku

vanost, jer se Wolfram na to vraa s velikim naglaskom na samom
kraju romanse:
Na Gralu je sada naen zapis kojim svaki ovjek od hrama, a
kojega je ruka Boja postavila za gospodara stranog naroda, mora
tom narodu zabraniti pitanja o svome imenu ili rodu, a on e im
pomoi da steknu svoja prava. Ako mu se ipak takvo pitanje
postavi, oni vie nee uivati njegovu pomoi
Ovdje vidimo zato Lohengrin, Parsifalov sin, koji nakon to ga
upitaju o podrijetlu, mora napustiti svoju enu i djecu i povui se u
osamu iz koje je potekao. Zato se zahtijevala tako stroga tajnovi
tost? Ako je gralska obitelj doista bila idovskog podrijetla, s ob
zirom na vrijeme u kojemu je Wolfram pisao, to bi mogao biti jedan
od moguih razloga. Postoji vie obrada prie o Lohengrinu, gdje se
on uvijek ne naziva tim imenom. U nekim obradama on se naziva
Helios, imenom sunca, a u nekim drugim naziva se Elie ili Eli,
dakle nesumnjivo idovskim imenom.
U romansi Roberta de Borona, kao i u Perlesvausu, Parsifal je
idovskoga podrijetla, od "svete loze" Josipa iz Arimateje. U Wolframovoj romansi, poloaj Parsifala je, kako se ini, nevaan, iako
je on neak ranjenoga Kralja ribara, pa je na taj nain i on u krvnom
srodstvu s gralskom obitelji. Iako on ne ulazi u gralsku obitelj enid
bom, jer je, zapravo, ve oenjen, on ipak u nasljedstvo dobiva gralski zamak i postaje njegovim gospodarom. Wolframu je manje bilo
vano rodoslovlje glavnog junaka od naina na koji on dokazuje da
ga je dostojan. On, ukratko, mora zadovoljiti odreena mjerila koja
mu se nameu krvlju to kola njegovim ilama. To jasno ukazuje na
vanost koju Wolfram pripisuje toj krvi.
Nije dvojbeno da Wolfram pripisuje neizmjernu vanost sasvim
odreenoj krvnoj lozi. Ako pokuamo utvrditi koja je glavna tema
to proima ne samo Parsifal, ve i druga njegova djela, vidjet emo
da to nije sam Gral, ve upravo gralska obitelj. Gralska obitelj je
gotovo opsjedala Wolframa, pa on puno vie panje poklanja njezi
nim pripadnicima i njihovu rodoslovlju, nego tajanstvenom pred
metu kojega uvaju.

Rodoslovlje gralske obitelji moemo otkriti paljivim itanjem

Parsifala. Parsifal je neak Anfortasa, ranjenog Kralja ribara i go
spodara gralskog zamka. Anfortas je, pak, sin nekog Frimutela, a
Frimutel je sin Titurela. Na ovome mjestu loza postaje zamrenija i
vodi unazad sve do nekog Lazilieza, a to je ime moda bilo izvedeno
od Lazara, brata Marije i Marte iz Novog zavjeta. Laziliezovi rodi
telji, zaetnici gralske obitelji, zovu se Mazadan i Terdelaschoye.
Ovo drugo ime je oito njemaka izvedba francuske fraze "Terre de
la Choix", to znai "Izabrana zemlja". Ime Mazadan je pomalo ne
jasno, no moda potjee od zoroasterskog dulasitikog naela svjetlo
sti, Ahura Mazda. Istodobno, to ime nas podsjea, iako tek samim
izgovorom, na Masadu, vanu idovsku utvrdu za vrijeme idovske
pobune protiv rimskih vlasti 68. g. po. Kr.
Imena kojima Wolfram naziva pripadnike gralske obitelji vrlo su
izazovna i nose cijeli niz asocijacija, no nismo naili ni na to od
povijesne koristi. U svakom sluaju, povijesni uzor gralske obitelji
oito smo morali traiti negdje drugdje. Putovi koji su vodili rjeenju
nae zagonetke postali su sasvim nejasni. Iako smo znali da je gralska
obitelj svoj vrhunac dostigla s Godfroijem de Bouillonom, to nam
nije pomoglo da otkrijemo njegove zagonetne pretke. Wolfram je
tvrdio da je Kyot naao zapis pripovijesti o Gralu u ljetopisima kue
Anjou, gdje se za Parsifala tvrdi da je bio anuvinske krvi, to je
zanimljivo, jer je kua Anjou bila tijesno vezana i s templarima i sa
Svetom Zemljom. Fulko, grof de Anjou bio je na neki nain "povre
meno" templar. Godine 1131. oenio se neakinjom Godfroija de
Bouillona, Melizinom i postao kralj Jeruzalema. "Prioratski spisi"
navode da su se gospodari Anjoua, obitelj Plantagenet, na taj nain
orodili s merovinkom lozom. A samo ime Plantagenet moda je tre
balo podsjetiti na "Plant-Ard" ili Plantard.
Sve te veze bile su vrlo dvojbene. Jo smo neke tragove potraili
u zemljopisnom okviru Wolframove romanse, a taj okvir u najveoj
mjeri pokriva Francusku. Za razliku od kasnijih pripovjedaa o
Gralu, Wolfram tvrdi da se ak i Arthurov dvor Kamelot nalazio u
Francuskoj i to u Nantesu. Nantes, koji se danas nalazi u Bretanji, bio
je na samoj zapadnoj granici merovinkog kraljevstva u vrijeme vr
hunca njegove moi.

U jednom rukopisu Chretienove obrade prie o Gralu, Parsifal

kae da je roen u "Scaudoneu" ili "Sinadonu", u nekom mjestu koje
je pisano na vie naina, no nalazilo se u planinskom kraju. Wolfram
kae da je Parsifal doao iz "Waleisa". Znanstvenici su Waleis tuma
ili kao Wales, a Sinadon kao Snowdon ili Snowdonia. Ako je tome
tako, onda se javljaju neke nerazjanjive nedoumice, jer nam, kako
je primijetio jedan znanstvenik, "zemljopisne karte krivo pokazuju".
Likovi se kreu od Waleisa do Arthurova dvora u Nantesu, kao i do
drugih mjesta u Francuskoj, a da pri tome ne prelaze nikakvu vodu.
Kreu se kopnom, kroz krajeve iji stanovnici govore francuski. Je
li Wolframova topografija bila pogrena, ili Waleis moda nije bio
Wales. Dva znanstvenika su ukazala da je to ime moglo biti i Valois,
francuska pokrajina sjeveroistono od Pariza, iako u njoj nema pla
nina, kao ni krajolika koji odgovaraju Wolframovim opisima. Po
stoji jo jedno mjesto gdje je mogao biti Waleis, a to je planinski
kraj koji se slae s drugim Wolframovim topografskim opisima i iji
stanovnici doista govore francuski. To je pokrajina Valais u vicarskoj,
na obali jezera Leman, istono od eneve. To bi znailo da Parsifalov
zaviaj nije bio niti Wales, niti Valois, ve Valais, a rodno mjesto Si
nadon nije bio Snowdon ni Snowdonia, ve Sidonensis, glavni grad
pokrajine Valais. Danas se Sidonensis, glavni grad pokrajine Valais
zove Sion.
Wolfram tvrdi, dakle, da se Arthurov dvor nalazi u Bretanji. Ako
je Parsifal, po svemu sudei, roen u vicarskoj, to je s gralskom obi
telji i gralskim zamkom? Wolfram nam nudi odgovor u svom najambi
cioznijem, nedovrenom djelu pod nazivom Mladi Titurel (Der Junge
Titurel), gdje se bavi ivotom Titurela, Anfortasovog oca, prvog gra
ditelja gralskog zamka. Mladi Titurel puno je odreeniji u rodoslovnim
pojedinostima, kao i u opisu dimenzija, sastavnih dijelova, materijala
i konfiguracije gralskog zamka, gdje, primjerice, spominje krunu
kapelicu koja je nalik templarskima. Sam zamak smjeten je u Pirenejima.
Wolram je ostavio jo jedno nedovreno djelo, pjesmu poznatu
pod nazivom Willehalm, iji je glavni junak Guilleme de Gellone,
merovinki vladar kneevine koja se u devetom stoljeu prostirala s
jedne i druge strane Pireneja. Kae se da je Guilleme bio povezan s
gralskom obitelji. ini se da je on jedini junak iz Wolframovih djela

iji se povijesni identitet moe stvarno ustanoviti, iako nas je zapre

pastila i Wolframova preciznost pri opisivanju nepoznatih lica. to
smo se due bavili njime, inilo nam se sve vjerojatnijim da on pri
povijeda o stvarnoj skupini ljudi koja je u povijesti bila stvarna i
meu kojima je moda bio i Guilleme de Gellone. Taj zakljuak nam
se jo vie nametao samim Woframovim priznanjem da neto skriva,
da Parsifal i druga njegova djela nisu puke romanse, ve i posvee
ni spisi, riznice tajni.

Gral i kabala
Perlesvaus nas upuuje da je Gral, jednim svojim dijelom, neka vrsta
iskustva. Priajui nam o ljekovitim svojstvima Grala i njegovoj moi
da osigura dugovjenost, Wolfram ukazuje i na plod iskustva i na
neku vrstu simbolike, na stanje duha ili stanje postojanja. Nema sum
nje da je na jednoj razini Gral neka vrsta iskustva koje bi se dananjim
rjenikom opisalo kao "preobraaj", ili "izmijenjena stanja svijesti".
To bi se moglo opisati i kao "gnostiko iskustvo", "mistino iskustvo",
"prosvjetljenje", ili "sjedinjenje s Bogom". elimo li biti jo odre
eniji, moemo iskustvenu stranu Grala smjestiti u sasvim posebno
okruje. To okruje je kabala i kabalistika misao. Ta je misao zacije
lo bila "u ozraju" vremena kada su nastajale romanse o Gralu. U
Toledu je postojala uvena kola kabale, a navodno je i Kyot upra
vo tamo uo za Gral. Postojale su i druge kole, naprimjer u Geroni
i Montpellieru, kao i u drugim mjestima na jugu Francuske, a teko
moemo kao sluajnost prihvatiti injenicu da je i u Troyesu postojala
takva kola. Ustanovljena je 1070. godine, vrijeme Godfroija de Bouillona, a na elu kole je bio neki Rashi, jedan od najpoznatijih sred
njovjekovnih kabalista.
Ovdje je nemogue dovoljno rei o kabali ili o kabalistikoj misli,
a mi emo izdvojiti samo najvanije kako bi se mogla shvatiti veza
izmeu kabale i romansi o Gralu. Kabala se, ukratko, moe opisati
kao idovski ezoterizam, praktina psiholoka metodologija u potpu
nosti idovskog podrijetla, zamiljena u svrhu poticanja dramatinog
preobraaja svijesti. U tom smislu na kabalu se moe gledati kao na
idovsku protuteu slinim metodama ili disciplinama koje poznaju
hindu, budizam i tao, naprimjer, neki oblici joge ili zena.

Poput svojih istonjakih uzora, kabalistika znanost podrazumi

jeva niz obreda, sloeni slijed posveenih iskustava koja vode prema
korjenitim izmjenama svijesti i spoznaje. Smisao i vanost takvih
izmjena predmet su raznih tumaenja, no samo postojanje psiholokog
fenomena nije sporno. Jedan od najvanijih "stupnjeva" kabalistikog
posveenja naziva se tiferet. Tiferet je stanje u kojem se nadilazi
oblike i prelazi u bezlije, ili, kako bismo mi danas rekli, "nadilazi
svoj ego". Ako se izrazimo simboliki, to se stanje sastoji od neke
vrste rtvene "smrti", "smrti" ega, svakog osjeaja posebnosti i izdvo
jenosti, ali i ponovnog roenja ili uskrsnua u novoj dimenziji sve
obuhvatnog jedinstva i sklada. U kranskom prilagoavanju kabale
tiferet je povezan s Isusom.
Srednjovjekovni kabalisti su uvoenje u tiferet vezivali s nekim
odreenim simbolima. Meu tim simbolima su bili pustinjak, vodi
ili mudri starac, velianstveni kralj, dijete i rtvovani bog. S vre
menom su se poeli koristiti i drugi simboli kao, naprimjer, odsjeena
piramida, kocka i ruin kri. Odnos ovih simbola s romansama o
Gralu dovoljno je jasan. U svakoj romansi o Gralu nalazi se jedan
star i mudar pustinjak, koji je esto Parsifalov stric, i on je duhovni
predvodnik. U Wolframovoj romansi Gral kao "kamen" lako moe
odgovarati kocki, a u Perlesvausu raznolikost pojavnih oblika Grala
gotovo potpuno odgovara simbolima tifereta. Tako u Perlesvausu
nalazimo kljunu sponu izmeu iskustava tifereta i Grala.

Igra rijei
Uspjeli smo, dakle, prepoznati iskustvenu razinu Grala i sasvim je
tono povezati s kabalom. To je pretpostavljenu kransku prirodu
Grala podarilo jo jednim naizgled neskladnim idovskim imbeni
kom. No bez obzira na iskustvenu razinu Grala, postojale su i druge
razine, povijesna i rodoslovna, koje nismo smjeli zaobii, a upravo
je to bilo od najvee vanosti za nau priu.
Uvijek smo ponovo u romansama o Gralu nalazili obrasce svje
tovne naravi izvan svake mistinosti. Uvijek se ponovo pojavljivao
neiskusni vitez kojega bi nakon niza iskuenja uputili u neku velian
stvenu tajnu. Takvu je tajnu uvijek iznova brino uvao neki Red,
po svom sastavu oito viteki. Ta je tajna uvijek bila vezana uz odre-

enu obitelj, a glavni bi junak, nakon to se srodio s obitelji i/ili za

hvaljujui svome podrijetlu, postajao je gospodarom Grala, kao i
svega to je s njime bilo u vezi. inilo nam se da smo se na ovoj razini
bavili neim to je povijesno bilo mogue. ovjek moe postati gospo
dar zamka ili voa skupine ljudi, kao to moe stei i nasljedstvo. Me
utim, ovjek ne moe zagospodariti iskustvom, niti ga naslijediti.
Nakon bavljenja romansama o Gralu, ustanovili smo da se one
bitno oslanjaju na podrijetlo, rodoslovlje, lozu i nasljee, pa smo se
upitali ima li to kakve vanosti? Je li bitno to se loza i rodoslovlje
o kojemu govorimo, preklapaju u nekim kljunim tokama s rodo
slovljima kue Anjou, primjerice Guillema de Gellonea i Godfroija
de Bouillona? Moe li se misterij vezan za Rennes-le-Chateau i Sionski priorat na neki nain povezati sa zagonetnim predmetom koji se
naziva sveti Gral? Jesmo li, zapravo, idui Parsifalovim stopama i
sami krenuli u nau vlastitu potragu za Gralom?
Svi su dokazi upuivali da je to zaista mogue, a ono to smo na
knadno ustanovili konano je prevagnulo u korist takvog zakljuka.
U nizu ranijih rukopisa Gral su nazivali "Sangraal", a i poslije ga
Malory naziva "Sangreal", pa je vjerojatno jedan od tih oblika bio
izvoran. Postoji mogunost da je ta rije poslije na pogrenom mjestu
razdvojena, to drugim rijeima znai da "Sangraal" ili "Sangreal"
moda nije trebalo razdijeliti u "San Graal" ili "San Greal", ve u
"Sang Raal" ili "Sang Real". U dananje vrijeme to bismo napisali
Sang Royal, dakle Kraljevska krv.
Ovakva igra rijeima moe povesti daleko, ali ne i do krajnjeg
zakljuka. Ipak, kad to poveemo sa stalnim isticanjem rodoslovlja
i loze, ostaje malo mjesta sumnji, a upravo uobiajena asocijacija,
kale u kojem je sauvana Isusova krv, osnauje takvu pretpostavku.
Ovim slijedom ini se jasnim da se Gral, na neki nain, odnosi na
krv i krvnu lozu.
To nam postavlja nova pitanja: na iju krv se odnosi i na iju krv
nu lozu?

Izgubljeni kraljevi i Gral

Romanse o Gralu nisu bile jedina djela te vrste koja su imala svoju
publiku krajem dvanaestoga i poetkom trinaestoga stoljea. Nastalo
je i mnotvo drugih, kao Tristan i Izolda i Erik i Enida, a neke od

njih je ispjevao Chretien, kao i razni Wolframovi suvremenici, kao

naprimjer Gottfried Strasburki i Hartmann von Aue. U tim romansama nije se spominjao Gral, no bile su smjetene u isto mitsko-povijesno razdoblje kao i romanse o Gralu, jer uglavnom govore o Arturu.
Otprilike se moe odrediti da je Artur ivio krajem petog i poetkom
estog stoljea, u vrijeme kad je merovinki uspon u Galiji bio na
vrhuncu, pa je Artur bio gotovo Klovisov suvremenik. Ako se naziv
Ursus - "medvjed" - povezivao uz merovinku kraljevsku lozu, ime
"Artur", to takoer znai "medvjed", moglo je nastati kao rezultat
pokuaja da se slino dostojanstvo prenese na britanskoga kralja.
Pisci iz razdoblja kriarskih pohoda pridavali su veliku vanost
merovinzima, pa je upravo njihovo doba posluilo kao pozadina romansama koje nisu bile vezane ni s Arturom, ni s Gralom. Jedno od
takvih djela je njemaki nacionalni ep, Pjesma o Nibelunzima, koji
je u devetnaestom stoljeu obilato koristio Richard Wagner za svoj
velianstveni operni ciklus Prsten Nibelunga. To glazbeno djelo, kao
i pjesma iz koje je nastalo, smatraju se u cjelini plodovima mate.
Ipak, Nibelunzi su bili njemako pleme i doista su ivjeli krajem merovinkog razdoblja, a imena koja se u pjesmi pojavljuju, naprimjer
Sigmund, Sigfrid, Siglinda, Brunhilda i Krimhilda, merovinkoga su
podrijetla. Cijeli niz zbivanja koja se opisuju u pjesmi odvijaju se
usporedno sa zbivanjima iz merovinkog razdoblja, a mogue je i
da govore upravo o njima.
Iako nije povezana s Arturom ili Gralom, Pjesma o Nibelunzima
svjedoi o snanom utjecaju merovinkoga razdoblja na matu pjes
nika dvanaestog i trinaestog stoljea. ini se kao da su o toj epohi znali
neto vrlo vano, to je kasnijim piscima i povjesniarima proma
knuto. Danas se znanstvenici slau da se romanse o Gralu, kao i Pjesma
o Nibelunzima, odnose na merovinko razdoblje. Djelomice se taj
zakljuak ini oitim s obzirom na istaknutu Arturovu povijesnu ulogu.
Meutim, postoje i smjernice samih romansi o Gralu. Potraga za
svetim Gralom (Queste del Saint Graal), napisana izmeu 1215. i
1230. godine, jasno kazuje da su se dogaaji prie o Gralu zbili tono
454 godine nakon Isusovog uskrsnua. Ako pretpostavimo da je
Isus umro 33. godine, to bi znailo da se pria o Gralu zbivala 487.
godine po Kr., u vrijeme procvata merovinke vladavine, samo de
vet godina prije Klovisovog krtenja.

Nema dakle nieg novog ni neobinog u povezivanju romansi o

Gralu s merovinkim razdobljem, meutim imali smo osjeaj da smo
neto preskoili. Zbog Artura je teite postavljeno na Britaniju i upra
vo zbog toga nismo odmah povezali Gral s merovinkom dinastijom.
Wolfram uporno tvrdi da se Arturov dvor nalazi u Nantesu i da se zbi
vanja u njegovoj pjesmi odvijaju u Francuskoj. Isto se tvrdi i u Po
trazi za Svetim Gralom, a spomenuli smo ve srednjovjekovne predaje
koje kazuju da Gral nije u Britaniju donio Josip iz Arimateje, ve da ga
je Marija Magdalena donijela u Francusku.
Razmiljali smo nisu li tumai Gralskih romansi pogreno dali
prvenstvo Britaniji, jer su se zbivanja romansi, ini se, odnosila na
europski kontinent, tonije na Francusku. Posumnjali smo da se Gral,
"kraljevska krv", odnosio na kraljevsku krv merovinke dinastije,
krv koja se smatrala svetom i za koju se vjerovalo da je obdarena
magijskim ili udotvornim moima.
Posumnjali smo da su romanse o Gralu jednim dijelom simboliki
ili alegorijski prikazale neka zbivanja merovinkog razdoblja. Moda
smo se tijekom istraivanja susreli s nekima od tih dogaaja? Brane
veze s nekom istaknutom obitelji, koje su, pod velom vremena pota
knule legende to prate dvostruko Merovehovo podrijetlo? Moda
predstavljanje tajnog nastavka merovinke krvne loze u Gralskoj obi
telji - les roisperdus ili "izgubljeni kraljevi" - u vrletima i piljama
Razesa? Moda je to bilo progonstvo te iste loze u Englesku krajem
devetog i poetkom desetog stoljea? Tajne, uzviene veze dinastija
koje su merovinkom stablu, kao i onome gralske obitelji, donijele
plod Godfroijem de Bouillonom i kuom Lorraine? Moda su legen
darnog Artura iz ljetopisa Geoffreya of Monmoutha samo preuzeli
pisci o Gralu i preobliili ga u nositelja potpuno razliite i skrivene
tradicije? Ako je tako, to objanjava zato su templari, koje je Sionski
priorat osnovao kao uvare merovinke krvne loze, proglaeni za
uvare Grala i gralske obitelji. Ako su gralska obitelj i merovinka
krvna loza jedno te isto, templari su zaista bili uvari Grala i to otpri
like u vrijeme kada su nastajale romanse o Gralu. Stoga, za njihovu
nazonost u romansama o Gralu nije bilo vremenske prepreke.
Ova je hipoteza bila primamljiva, no poticala je jo jedno veoma
znaajno pitanje. Radnje romansi o Gralu moda su bile smjetene
u merovinko razdoblje, ali one su sasvim izravno vezivale Gral za

poetke kranstva, za Isusa, Josipa iz Arimateje i Mariju Magdalenu.

Romansa Roberta de Borona ide jo dalje, gdje se kae da je Galahad
sin Josipa iz Arimateje, a identitet vitezove majke ostaje nepoznat.
U Potrazi za Svetim Gralom Galahad je izdanak kue Davidove i
poistovjeen je s Isusom. Neki pak znanstvenici naega vremena kau
da je ime Galahad izvedeno iz imena Gilead, koje se smatra Isusovom
mistikom oznakom.
Ako je Gral bio izjednaen s merovinkom krvnom lozom, kakva
je bila veza s Isusom? Zato je neto toliko tijesno povezano s Isusom
bilo povezano i s merovinkim razdobljem? Kako uskladiti vremenske
razlike izmeu neega to je toliko vezano uz Isusa i zbivanja nakon
najmanje etiristo godina? Kako je Gral mogao imati veze i s merovin
kim razdobljem i s neim to je Josip iz Arimateje donio u Englesku
ili Marija Magdalena u Francusku?
Takva su se pitanja pojavljivala i na simbolikoj razini. Gral je
na neki nain vezan za krv. Vjerovalo se da je Gral bio posuda u kojoj
je bila Isusova krv, pa za tu izravnu veza s krvlju nije bilo nuno podi
jeliti rije "SaanGral" ili "Sangreal". Kakvu je to vezu moglo imati
s Merovinzima? Zato je to bilo povezano ba s njima tijekom kriar
skih vojni, kad su merovinki vladari nosili krunu Jeruzalemskog
kraljevstva i bili pod zatitom reda Hrama i Sionskog priorata?
Romanse o Gralu istiu vanost Isusove krvi, a istiu takoer i
neko podrijetlo. Kad znamo da je gralska obitelj dosegnula svoj vr
hunac s Godfroijem de Bouillonom, ini se da je to bilo povezano i
s merovinkom krvlju.
Je li postojala neka veza izmeu tih tako oito neskladnih imbeni
ka? Je li Isusova krv na neki nain bila u vezi s kraljevskom krvlju Merovinga? Je li taj rod vezan uz Gral, koji je stigao u Zapadnu Europu
vrlo brzo nakon Raspea mogao biti u vezi s podrijetlom Merovinga?

Potreba za sintezom
Na ovome smo mjestu zastali da vidimo s ime raspolaemo. Sve
to smo imali vodilo nas je u jednom neizbjenom smjeru. Pitali
smo se zato znanstvenici nisu nikada prije ispitali sva ova svjedo
anstva? Sve je to stoljeima bilo dostupno, no koliko nam je bilo
poznato, nitko prije nas nije iz svih tih podataka pokuao izvesti ova-

kve zakljuke. Bez obzira to ih je teko dokazati, ti zakljuci nam

se ine vrlo oitima. Nekoliko stotina godina prije, takvi zakljuci
ne bi bili doputeni, a njihovo objavljivanje bilo bi otro kanjeno.
Posljednjih dvjesto godina takva opasnost nije postojala, no usprkos
tome nitko nije sve ove djelie mozaika sloio u cjelinu.
Shvatili smo da odgovor na sva ta pitanja nudi vrijeme u kojem
ivimo, kao i danas uvrijeeni nain miljenja. Nakon "prosvjetitelj
stva" osamnaestoga stoljea, kultura i svijest Zapada usmjereni su
vie prema analizi, nego prema sintezi. Takva, sve ua specijalizaci
ja rezultirala je podjelom znanja na fakultetima u zasebne "disci
pline". Razliita podruja u koja je nae istraivanje prodrlo bila su
prethodno vrlo dobro istraena, no ti su ih strunjaci neovisno istrai
vali. Vrlo je malo znanstvenika pokualo uspostaviti vezu vlastitog
podruja interesa s drugima, bez obzira to su se i predmeti i razlozi
prouavanja nesumnjivo preplitali. Strunjaci su esto sumnjiavi
prema radovima s drugih polja, kao i prema drukijim pristupima i
esto ih znaju odbaciti ili proglasiti nevanim. ire postavljeno, inter
disciplinarno istraivanje, esto zaslui obeshrabrujui sud i ocjenu
da je odvie spekulativno.
Napisane su mnogi radovi o gralskim romansama, o njihovim iz
vorima i razvitku, kulturnom utjecaju, kao i o njihovoj knjievnoj
vrijednosti. Napisano je takoer mnogo dobrih, ali i loih studija o
templarima i kriarskim pohodima. Vrsni povjesniari vrsto su se
oslanjali na niz injeninih zapisa i dokumenata, a gralske romanse
su odbacivali kao plod mate, kao usput nastali "kulturni fenomen"
jednog razdoblja. Kad bi se takvom povjesniaru ponudila mogunost
da romanse o Gralu sadre moda i neto povijesne istine, to bi bilo
ravno krivovjerju, bez obzira to je Schliemann prije vie od stotinu
godina otkrio poloaj Troje upravo paljivim itanjem Homera.
S druge strane, razni okultni pisci su pristrano pripisivali legenda
ma doslovnu vjerodostojnost i tvrdili da su templari, na neki mistian
nain, bili uvari Grala, bez obzira to je Gral zapravo bio. Nijedna
ozbiljna povijesna studija nije pokuala uspostaviti takvu vezu. Na
templare se gledalo kao na povijesnu injenicu, a na Gral kao na
plod mate, pa se mislilo da to dvoje nije mogue spojiti. Romanse
o Gralu su zanemarili znanstvenici i povjesniari razdoblja u kojemu
su nastale, pa nas ne mora uditi to ih ni poslije nisu ozbiljnije ra-

zmotrili. Strunjaku za merovinko razdoblje nije palo na um posum

njati da bi romanse o Gralu mogle ikako rasvijetliti predmet njegova
prouavanja, ako je uope ita znao o tim romansama. Ipak, nije li
ozbiljan propust to znanstvenici koji su prouavali merovinko ra
zdoblje nisu nigdje ak ni spomenuli legende o Arturu, iako znamo da
se one vremenski odnose upravo na razdoblje za koje ti isti ljudi slove
kao struni?
Povjesniari nisu bili spremni uspostaviti takve veze, no isti takvi
su bili i prouavatelji Biblije. Tijekom posljednjih desetljea pojavila
se lavina knjiga u kojima su Isusa predstavljali kao pacifistu, mistika,
budistu, arobnjaka, revolucionara, homoseksualca, pa ak i kao gljivu.
No usprkos obilju raznih podataka o Isusu, nama nije poznato da je
netko povezao Isusa s Gralom. Zato bi se strunjak za biblijsku povi
jest zanimao za romantine romanse koje su nastale u Zapadnoj
Europi tisuu godina poslije? Teko im se moglo uiniti moguim
da bi romanse o Gralu na bilo koji nain mogle pojasniti tajne Novog
zavjeta.
Ipak, stvarnost, povijest i saznanja ne mogu se dijeliti i raspore
ivati shodno proizvoljnosti ljudskoga uma. Do pisanih dokumena
ta je uvijek teko doi, a znamo da usmena predaja moe opstati i
preko tisuu godina, da bi se pojavila u pisanom obliku i tako pojasni
la ranija zbivanja. Irske sage, danas nam mogu mnogo rei o prijelazu
iz matrijarhata u patrijarhat u to doba u Irskoj, a bez Homerovog djela
nitko ne bi znao za opsadu Troje, iako ga je napisao mnogo kasnije.
Roman Rat i mir moe nam rei o Rusiji za vrijeme Napoleona vie od
mnogih povijesnih knjiga, a napisan je pedeset godina poslije.
Svaki savjestan istraiva mora, poput detektiva, slijediti svaki
trag na koji naie, koliko god se moda inio nevjerojatnim. Ne bismo
smjeli gradivo odbacivati a priori, dok ga ne provjerimo, samo zato
jer nas usmjerava na moda nepoznato podruje. Zbivanja afere Water
gate rekonstruirana su iz mnotva naoko nepovezanih dijelova, a ni
jedan zasebice nije se inio osobito vanim. Tadanjim istraiteljima
izgledalo je da sitne podvale ne mogu imati veze s vanim stvarima, ba
kao to se nemoguim inila veza romansi o Gralu s Novim zavjetom.
Ipak, afera Watergate zbivala se u jednoj zemlji i u vrlo kratkom vre
menskom razdoblju, dok nae istraivanje obuhvaa cijelu Zapadnu
kulturu u vremenskom rasponu od dvije tisue godina.

Interdisciplinarni pristup odabranom gradivu ini se neophodnim,

jer prua mogunost prilagodbe, laku pokretljivost kroz razliite
discipline, u prostoru i vremenu. Morali bismo biti sposobni vladati
podacima u naporu da poveemo ljude, zbivanja i pojave koji se ine
meusobno nepremostivo udaljenima. Mora postojati nain kretanja,
po potrebi, iz treeg u dvanaesto, iz sedmog u osamnaesto stoljee,
slijedom najrazliitijih izvora, ranih crkvenih tekstova, romansi o
Gralu, merovinkim zapisima i ljetopisima kao i tekstovima koje su
pisali slobodni zidari. Tek sposobnou sinteze i jedino tim putom
moemo prepoznati osnovni slijed, jedinstvo i cjelovitost koji se na
laze u biti svakog povijesnog problema. Takav pristup nije osobito
nov, niti osobito sporan. To bismo mogli usporediti pokuaju da se
preispitivanje nekih dogmi suvremene Katolike crkve, kao to su
Bezgreno Zaee ili sveeniki celibat, iskoristi za izuavanje prvo
bitnog kranstva. Vrlo slinim postupkom mogu se upotrijebiti romanse o Gralu za poneko razjanjenje u Novom zavjetu, u traenju
odgovora tko je bio Isus i o njegovom ivotnom putu.
I konano, nije se dovoljno ograniiti samo na injenice. Mora
mo moi prepoznati do kojih su posljedica dovele neke injenice,
jer se te posljedice stoljeima pojavljuju kao mitovi i legende. Tono
je i da se na taj nain, predajom, injenice mogu i izmijeniti, poput
jeke u kanjonu, no ako se ne zna odakle glas dopire, takav odjek e
ipak pokazati smjer kojim ga valja potraiti. injenice su nalik
kameniima potonulima u jezero povijesti. Oni nestaju brzo i esto
bez traga, ali u svom padu prave valove koji paljivom promatrau
omoguuju da ustanovi gdje su pali. Voeni takvim tragom moemo
zaroniti, baciti mreu ili initi to mislimo da je potrebno, jer su nas
ti valii uputili u traganje onoga to se smatralo nestalim.
U ovom trenutku postalo nam je jasno da je sve to smo do tada
prouili bio tek skup takvih valia koji bi nas paljivim praenjem
mogao uputiti na kamen koji je baen u mirne vode povijesti prije
dvije tisue godina.

Hipoteza
Marija Magdalena zauzela je vano mjesto tijekom naega istrai
vanja. Neke srednjovjekovne legende kau da je ona donijela sveti
Gral - ili "kraljevsku krv" u Francusku. Gral je blisko povezan s

Isusom. On se barem na jednoj svojoj razini odnosi na neki nain na

krv, a jo odreenije moemo rei da se odnosi na jednu krvnu lozu
i podrijetlo. Romanse o Gralu najveim se dijelom zbivaju za merovinkih vremena, no ipak nisu nastale sve dok Godfroi de Bouillon,
kojega su zamiljali kao izdanak Gralske obitelji, a koji je bio stvarni
izdanak Merovinga, nije ustolien, na svaki nain osim imenom, kao
kralj Jeruzalema.
Da smo se bavili nekim drugim, naprimjer Aleksandrom ili Julijem
Cezarom, a ne Isusom, ovakvi bi sitni dokazi po svoj prilici doveli
do nekog bljetavog i oitog zakljuka. Ipak, bez obzira to smo se
bavili Isusom dopustili smo si jedan takav zakljuak, usprkos tome
to je i proturjean i bombastian. Iskuali smo taj zakljuak kao
pokusnu hipotezu.
Postoji mogunost da je Marija Magdalena, ta nejasna ena iz
evanelja, bila Isusova ena. Mogue je i da je njihova zajednica stvo
rila potomstvo. Moda je Marija Magdalena nakon Razapinjanja, s
barem jednim djetetom, kriomice otila u Galiju, gdje su tada postojale
idovske zajednice u kojima je mogla pronai utoite. Moda je,
dakle, postojala nasljedna krvna loza podrijetlom izravno od Isusa.
Moda se ta krvna loza, vrhunaravna sang real, nakon toga produavala kao netaknuta i nepoznata etiri stotine godina, to za vanu lozu
nije dugako razdoblje. Moda su se dogodili dinastiki brakovi sa
idovskim obiteljima, ali i s Rimljanima i Vizigotima. A moda se
u petom stoljeu Isusova krv srodila s kraljevskom lozom Franaka
i tako stvorila merovinku dinastiju.
Kad bi ovako slabo postavljena hipoteza bila tona, to bi pojasnilo
niz imbenika tijekom naega istraivanja. Postao bi jasan vaan
poloaj koji se pridavao Mariji Magdaleni, kao i njena kultna vanost
tijekom kriarskih pohoda. Razjasnila bi se i svetost koja se vezivala
uz Merovinge. Pojasnilo bi se legendarno Merovehovo roenje u
kojemu je prikazan kao dijete s dva oca, od kojih je jedan simbolian
morski stvor iz prekomorja, morski stvor kojega se, kao i Isusa, moglo
izjednaiti s mistikom ribom. Pojasnio bi se sporazum Rimske crkve
s Klovisovom lozom, jer se savez s Isusovim potomcima ini posve
naravnim Crkvi osnovanoj u njegovo ime. Time se pojanjava i naiz
gled pretjerana briga oko umorstva Dagoberta II, jer je onda Crkva
kriva ne samo za umorstvo kralja, ve i, prema svojim naelima,

umorstvo Boga. To, dakle, pojanjava i pokuaj da povijest zaboravi

Dagoberta, kao i opsjednutost Karolinga eljom da kao kraljevi Sve
tog Rimskog carstva prisvoje merovinko podrijetlo.
Krvna loza koja potjee od Isusa, a vodi preko Dagoberta objasnila
bi i pojavu gralske obitelji u romansama o Gralu, njenu tajnovitost
i uzvien poloaj, spolno nemonog Kralja ribara koji nije sposoban
vladati, kao i nain na koji je Parsifal postao vladarom Gralskog zam
ka. Na taj bi se nain konano pojasnilo i tajanstveno podrijetlo
Godfroija de Bouillona, Lohengrinova sina ili unuka, ili Parsifalova
praunuka, koji je i izdanak gralske obitelji. Ako je Godfroi podrijet
lom sezao do Isusa, pobjedonosno osvajanje Jeruzalema u tome slu
aju nije bilo samo spaavanje Svetoga groba iz ruku nevjernika.
Godfroi je u tom sluaju potraivao svoje vlastito, pravedno nasljee.
Ve smo ustanovili da su brojne pripomene o uzgoju vinove loze,
koje su se esto pojavljivale tijekom istraivanja, predstavljale za
pravo veze meu dinastijama. Temeljem ove nae hipoteze sada se
ini da je uzgoj vinove loze simboliki prikazao nain kojim je pro
duena Isusova loza. Isus je esto bio predstavljen kao okot vinove
loze, a na jednim izdubljenim vratima Isus je bio prikazan i kao grozd.
Ta vrata su se nalazila u Sionu, u vicarskoj.
Ovaj hipotetiki scenarij inio nam se logiki dosljedan i izazovno
privlaan. U tom asu, bio je takoer i lien vrstih temelja. Premda
su se na taj nain pojasnila mnoga pitanja, scenarij sam za sebe nije
mogao stajati. Bilo je u njemu jo uvijek previe praznina, nedosljed
nosti i nepravilnosti i nepovezanih sljedova. eljeli smo utvrditi
postoje li neki stvarni dokazi koji bi taj scenarij podrali, prije nego
to ga ozbiljno prihvatimo. Pokuavajui pronai nove dokaze, poe
li smo prouavati evanelja, povijesno okruje Novoga zavjeta i spise
prvih crkvenih otaca.

1 2 .

POGLAVLJE

Kralj sveenik
koji nikad nije vladao
ada danas ljudi spomenu kranstvo, pri tome misle na sasvim
odreenu, dosljednu i usklaenu religiju. Ipak, dobro znamo da
to uope nije tako. Kao to je openito poznato, kranstvo se razvilo
u vie smjerova, pa tako postoji Rimokatolika crkva, kao i Anglikan
ska crkva, koju je osnovao Henrik VIII. U krilu protestantizma posto
je i druge skupine, od izvornog luteranizma i kalvinizma, nastalih u
esnaestom stoljeu, do nekih nedavno osnovanih skupina, kao to
je, naprimjer, unitarijanizam. Postoji i mnotvo "ekstremnih" ili
"evangelistikih" vjerskih zajednica, poput Adventista sedmog dana
ili Jehovinih svjedoka, kao i sasvim suvremene sljedbe i kultovi, poput
Djece Boje i Crkve ujedinjenja preasnog Moona. Kad pogledamo
taj zastraujui raspon, od vrsto dogmatskih i konzervativnih, do
onih posve radikalnih i ekstatinih uvjerenja, postaje teko odrediti
na emu se zapravo temelji kranstvo.

Ako uope postoji jedan imbenik kojeg moemo izdvojiti u ra

spravi o kranstvu, imbenik koji doista povezuje raznorodne i meu
sobno udaljene kranske vjeroispovijesti, to je Novi zavjet, i poseban
poloaj u koji Novi zavjet stavlja Isusa razapinjanjem i uskrsnuem.
Ukoliko netko i ne eli pristati na doslovnu i povijesnu istinitost tih
zbivanja, samo prihvaanje simbolike vanosti tih zbivanja dovoljno
je da se netko, openito govorei, smatra kraninom.
Dakle, ako postoji imalo jedinstva u fenomenu koji se naziva kr
anstvo, ono se nalazi u Novom zavjetu, posebno u prikazima Isusa
koji se nazivaju etiri evanelja. Ti se tekstovi smatraju najistinitijima koji postoje i mnogi ih krani prihvaaju kao cjelovite i nepobitne.

Od ranog djetinjstva poinjemo vjerovati u "priu" o Isusu, onako ka

ko je sauvana u etiri evanelja i ona je, ako i nije Bogom nadahnuta,
sasvim neopoziva. etvorica evanelista se smatraju nepogreivim
oevicima koji su meusobno potkrijepili i potvrdili svjedoanstva.
Usprkos tome, malo je ljudi, koji danas sebe smatraju kranima, svje
sni injenice da se ta etiri evanelja, osim to su proturjena, meu
sobno na nekim mjestima i prilino razliita.
U narodnoj predaji Isusovo podrijetlo i njegovo roenje dovoljno
su dobro poznati, meutim, evanelja, na kojima se ta predaja temelji,
znatno su manje odreena u tom pitanju. Samo dva evanelja,
Matejevo i Lukino, kazuju o Isusovu podrijetlu i roenju i u tome
se prilino razlikuju. Po Mateju, Isus je bio visoka roda, moda ak
i punopravni i zakoniti kralj, preko Salomona potomak Davidov. Po
Luki, Isusova obitelj, iako od kue Davidove, bila je neto nieg roda.
Ipak, na temelju Markova izvjea nastala je predaja o "siromanom
stolaru". Ova dva rodoslovlja, koja smo naveli, toliko su neskladna
da bi se lako mogla odnositi na dvije razliite osobe.
Evanelja se ne razlikuju samo po pitanju Isusovih predaka i ro
doslovlja. Po Luki, Isusa su po roenju posjetili pastiri. Po Mateju, po
sjetili su ga kraljevi. Po Luki, Isusova je obitelj ivjela u Nazaretu.
Kae se da su se od tamo uputili u Betlehem, zbog popisa puanstva,
koji se po povijesnim zapisima nikada nije dogodio. U Betlehemu se
Isus rodio u siromanim jaslama. Po Mateju, Isusova je obitelj bila
dobrostojea i ivjela u Betlehemu, a sam Isus se rodio u kui. Po Ma
teju, Herodov progon nevinih tjera obitelj u Egipat, i oni se tek po
povratku nastane u gradu zvanom Nazaret.
Podaci u svakom od evanelja posve su odreeni i ako pretposta
vimo da se popis puanstva doista dogodio, veoma su vjerodostojni.
Ipak, podaci u evaneljima se ne podudaraju i to proturjeje je teko
obrazloiti. Ne postoji mogunost da obje povijesti, koje se meu
sobno razlikuju, budu istinite, kao ni da se dovedu u uzajamni sklad.
Htjeli mi to priznati ili ne, moramo prihvatiti injenicu da je barem
jedno evanelje krivo, ako moda ne i oba. Evanelja, dakle, ne moe
mo smatrati nepobitnima, kad se ona sama meusobno potiru.
Duim prouavanjem, uzajamna proturjenost evanelja postaje
sve uoljivija. Razilaze se, naprimjer, i oko samog dana razapinjanja.
Po Ivanu, razapinjanje se dogodilo dan prije Pashe. Evanelja po

Marku, Luki i Mateju kau da se dogodilo dan poslije Pashe. Evane

listi ne dijele ni miljenje o Isusovoj naravi i osobnosti. Njihovi
opisi se meusobno vidljivo razlikuju - Luka opisuje blagog Spasite
lja nalik jaganjcu, a Matej (10,34) monog i velianstvenog vladara
koji kae "Nisam doao da donesem mir, nego ma". Postoji i nesu
glasje oko posljednjih Isusovih rijei na kriu. Po Mateju (27,46) i
Marku (15,34) te rijei glase: "Boe moj, Boe moj, zato si me os
tavio". Po Luki (23,46): "Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj", a po
Ivanu (19,30) jednostavno: "Svreno je!".
Obzirom na ova nesuglasja, evanelja moemo prihvatiti kao vrlo
sporan izvor, a ni u kom sluaju kao konano svjedoanstvo. Evane
lja ne predstavljaju savrenu rije Boga, a ukoliko predstavljaju, onda
su te rijei bez puno ustezanja cenzurirane, promijenjene i ponovo
napisane ljudskom rukom. Moramo znati da je Biblija, Stari i Novi
zavjet, tek izbor djela, po mnogo emu proizvoljan, i da su u Bibliju
vrlo lako mogli biti ukljueni mnogi drugi tekstovi i knjige. Knjige
koje nedostaju nisu se "zagubile", ve su bile namjerno izostavljene.
Godine 367. po Kr. je biskup Atanazije Aleksandrijski sastavio popis
djela koja je trebalo ukljuiti u Novi zavjet. Taj je popis ovjeren Cr
kvenim saborom u Hiponu 393. i ponovo na saboru u Kartagi etiri
godine poslije. Na tim skupovima postignut je dogovor o tom izboru,
neka su djela sabrana i uobliena u Novi zavjet kakav danas poznaje
mo, no neka djela su pri tome zanemarena. Nije jasno kako se takav
postupak pri odabiru mogao smatrati konanim i kako su crkveni
zborovi mogli nepogreivo odluiti koje knjige spadaju u Bibliju, a
koje ne. To pitanje je posebno vano ako su neke od izostavljenih knji
ga bile povijesno vjerodostojne.
Ovakvom, kakvom je danas znamo, Biblija nije plod samo proi
zvoljnog odabira, ve je ona poslije bila podlona temeljitoj cenzuri
i preradi. Godine 1958. je profesor Morton Smith, s Univeziteta
Columbia, otkrio u nekom samostanu u okolici Jeruzalema pismo u
kojem se nalazio dio evanelja po Marku, koji je nedostajao. Taj dio
nije bio izgubljen, ve je, kako se ini, namjerno izostavljen na poti
caj ili izriit zahtjev aleksandrijskog biskupa Klementa, koji je bio
jedan od najuvaenijih otaca rane Crkve.

ini se da je Klement primio pismo od nekog Teodorika, koji se

alio na gnostiku sljedbu, karpokratovce. Ti karpokratovci su tu
maili neke dijelove Evanelja po Marku u skladu s vlastitim naeli
ma, koja se nisu slagala sa stavovima Klementa i Teodorika. Teodorik ih je, kako izgleda, zbog toga napao i o tome izvijestio Klementa.
Ovdje donosimo dio pisma kojeg je naao profesor Smith gdje Kle
ment odgovara svom ueniku:
Dobro si postupio uutkavi neizreciva uenja karpokratijanaca.
Jer oni su "zalutale zvijezde" to se spominju u proroanstvima,
to lutaju od uskih staza zapovjedi do bezgraninih ponora putenih
i tjelesnih grijeha. Diei se svojim znanjem, kako kau, "o dubi
nama Sotone", oni ne shvaaju da se i sami bacaju u podzemni
svijet tame" i neistina, a hvalei se svojom slobodom, postali su
robovima niskih strasti. Takvima se moramo potpuno suprotsta
viti, svim sredstvima. Jer kad bi oni i rekli neto istinito, onaj koji
istinu ljubi ne bi se smio ak ni tada suglasiti s njima. Jer sve to
je istinito nije istina, ni takvu istinu, samo zato to se ini istinitom
ljudskom umu, treba pretpostaviti istinskoj istini koja proizlazi
iz vjere.
Ovo je vrlo neobian iskaz za crkvenog oca. Klement zapravo kae
"Ako tvoj protivnik, sluajno, govori istinu, ti se tome mora suprot
staviti i lagati kako bi to opovrgnuo". To ipak nije sve. U sljedeem
odlomku Klement nastavlja raspravu o Evanelju po Marku i njego
voj "zloporabi", to, po njegovu miljenu, ine karpokratovci:
Marko je, dakle, tijekom Petrovog boravka u Rimu zapisao (pri
kaz) djela Gospodnjih, i nije objavio sve (o njima), niti ukazao
na tajna (djela), ve je birao ono to je smatrao najkorisnijim za
uzdizanje vjere onih koji se pouavaju. Nakon to je Petar umro
kao muenik, Marko je doao ovamo, u Aleksandriju i donio
svoje i Petrove zabiljeke, iz kojih je u svoju prvu knjigu prenio
ono to je smatrao prihvatljivim za napredovanje pri stjecanju
znanja (gnoze). (Tako) je stvorio znatno duhovnije evanelje, na
korist onima koji se usavravaju. Uz sve to, on nije objavio to se

ne smije, niti je zapisao hijerofantsko uenje* Gospodinovo, nego

je ve napisanim priama dodao jo neke i pri tome je znao da e
njihovo tumaenje, poput mistagogije, ** povesti sluatelje ka iskon
skom svetitu istine skrivene sa sedam velova. Ukratko, on je sa
draj preoblikovao, i pri tome nije bio ni nasilan ni nesmotren.
Mislim da je umirui ostavio svoje djelo Crkvi u Aleksandriji,
gdje se i danas brino uva i ita samo onima koji ele doprijeti
do najskrivenijih tajni.
No kako zli dusi stalno smiljaju propast ljudskog roda, Karpokrat je pouen od njih iskoristio mo obmanjivanja i zasunjio
starjeinu crkve u Aleksandriji, pa mu je ovaj predao primjerak
tog tajnog evanelja. Poslije je to evanelje tumaio po svojim
bogohulnim i bludnim naelima i okaljao ga mijeajui iste i svete
rijei s potpuno besramnim laima?
Klement je otvoreno priznao da postoji vjerodostojno tajno Evane
lje po Marku. Ipak, Teodoriku nalae da to porekne:
Stoga se njima (karpokratovcima), kako sam ve naveo, ne smije
popustiti pri njihovu nastojanju da predoe svoje krivotvorine, niti
treba priznati da je ono tajno Evanelje Markovo, ve se to mora
porei, ako treba i pod zakletvom. Jer "ne valja sve to je istinito
kazivati svim ljudima"?
Kakvo je to bilo "tajno evanelje" kojeg je Klementov uenik, po
naredbi, trebao porei i koje su karpokratovci "loe tumaili"? Kle
ment odgovara na to pitanje i u pismo unosi doslovni prijepis teksta:
Neu oklijevati s odgovorima na (pitanja) koja si postavio, suprot
stavljajui se krivotvorini rijeima samoga evanelja. Na prim
jer, nakon "I bili su na cesti iavi prema Jeruzalemu", pa sve do
reenice "Nakon tri dana on e ustati", (u tajnom evanelju)
stoji sljedee:
* Hijerofant je tuma, uitelj bogoslovlja u drevnih Grka i Egipana; prvosveenik Demetrin; voditelj starogrkih misterija. (
p.
prev.)
** Mistagogija je uvoenje u vjerske tajne, u religiozno arobnjatvo, u misterije. (p.prev)

"Dooe u Betaniju i tamo je bila neka ena, iji brat bijae

umro. Pristupivi, pade na koljena pred Isusom i ree mu:
'Sine Davidov, smiluj mi se'. Uenici je ukorie. Isus, rasrdivi
se, ode s njom u vrt gdje se nalazio grob i tog se asa iz groba
zauo glasan vapaj. Isus pristupi i odvali kamena vrata grobnice.
Odmah nakon to je uniao tamo gdje bijae mladi, on posegnu
i uze ga za ruku i podigne. A mladi ga s jednim pogledom zavoli
i poe moliti da ostane s njime. Nakon to su izili iz grobnice,
odoe kui mladievoj, jer ovaj bijae bogat. Nakon est dana Isus
mu kaza to da uini, a kad pade no, mladi mu pristupi odjeven
u lanenu haljinu preko golog tijela. On ostade s njim cijelu no,
jer Isus ga je pouavao tajnama kraljevstva Bojeg. Po svitanju,
vratio se na drugu stranu Jordana. '"
Ovaj usputni dogaaj ne pojavljuje se u postojeem obliku Evane
lja po Marku. Ipak, dogaaj je, u opim naznakama poznat. To je
uskrsnue Lazarovo, opisano u Evanelju, po Ivanu. U obradi koju
smo upravo naveli, ipak ima nekih vanih razlika. Tu se pojavljuje
"glasan vapaj" iz groba, prije nego to je Isus odmakao kamen ili
viknuo onome koji je unutra da izie. To navodi na pomisao da taj
nije bio mrtav, ime se gubi svaki element uda. Takoer, ini se da
je u priu utkano neto vie od onoga to nam nudi prihvaeni prikaz
dogaaja s Lazarom iz Evanelja po Luki. Navedeni ulomak svjedoi
o nekoj vrsti posebnog odnosa izmeu ovjeka iz groba i ovjeka
koji ga je "uskrsnuo". Dananji itatelj je moda u iskuenju da u tome
prepozna natruhu homoseksualnosti, a mogue je i da su to prepoznali
i karpokratovci, a oni su bili sljedba koja je, izmeu ostalog, teila
nadilaenju ulnosti zasienjem tih ula. Profesor Smith misli da je
puno vjerojatnije da se cijeli taj dogaaj odnosi na in inicijacije svoj
stven nekoj koli misterija, na obrednu, simbolinu smrt i ponovno
roenje na nain koji je bio uobiajen na Srednjem istoku tog vre
mena.
U svakom sluaju, bitno je da se taj dogaaj, i prije navedeni ulo
mak ne nalaze u Evanelju po Marku, a jedini spomen Lazara ili
neke njemu sline osobe nalazi se u Novome zavjetu jedino u Evan
elju po Ivanu. Jasno je, dakle, kako je Klementov savjet prihvatio

ne samo Teodorik, ve i drugi vani ljudi Crkve, pa je cijeli dogaaj

s Lazarom u cijelosti uklonjen iz Evanelja po Marku.
Evanelje po Marku temeljito je proieno, ali su neke stvari i
pridodane. U izvornoj verziji to evanelje zavrava razapinjanjem,
pokopom i praznim grobom. U njemu ne stoji prizor uskrsnua, ni
ponovni sastanak s uenicima. Postoje, meutim, danas neke Biblije
koje sadre gotovo uobiajeni zavretak Evanelja po Marku, u
kojem se nalazi i Uskrsnue. Gotovo svi bibliari se danas slau da
je taj proireni svretak posljedica dopune izvornom spisu, nastale
krajem drugoga stoljea.
Evanelje po Marku prua nam primjer svetog spisa, navodno
Bogom nadahnutog, kojega su ljudi mijenjali, cenzurirali i preraivali.
Navedeni primjeri nisu teorijske naravi, ve su danas meu znanstve
nicima dokazani i kao takvi prihvaeni. Pa ako je Evanelje po Marku
mijenjano, zato ne bismo mogli pretpostaviti da se i s drugim evane
ljima postupalo na slian nain?
Nismo mogli prihvatiti evanelja kao konane i nepobitne izvore
u svrhu naeg istraivanja, no takoer ih nismo mogli ni odbaciti,
jer svakako nisu bila u cijelosti izmiljena i pruala su mogunost
za razumijevanje zbivanja u Svetoj Zemlji prije dvije tisue godina.
Prihvatili smo se, dakle, paljivijeg prouavanja evanelja, pokua
vajui razdvojiti stvarno od izmiljenog, raspoznati istinita zbivanja
od neistinitih primjesa. Da bismo to izveli, morali smo se prvo upozna
ti s povijesnom stvarnou i prilikama u Svetoj Zemlji u osvit kran
skog razdoblja. Evanelja nisu nastala neovisno od svoga okruja.
To su povijesni spisi poput Svitaka s Mrtvog mora, Homerovih i
Vergilijevih epova, kao i romansi o Gralu. Evanelja su nastala na
odreenome mjestu, u odreeno vrijeme, unutar odreene skupine lju
di, u okruju odreenih povijesnih imbenika.

Palestina u Isusovo doba

U prvom stoljeu po Kr. Palestina je bila vrlo nemiran dio svijeta.
Sveta Zemlja je ve due vrijeme bila optereena dinastikim ra
zmiricama, krvavim sukobima i, povremeno, pravim ratovima. Za
vrijeme drugog stoljea pr. Kr. privremeno je uspostavljeno vie ili
manje jedinstveno idovsko kraljevstvo, kako je zapisano u Staro-

zavjetnim knjigama o Makabejcima. No, zemlja je ve 63. godine

pr. Kr. ponovo bila u nemirima i zrela da je netko osvoji.
U prvoj polovici stoljea koje je prethodilo Isusovu roenju, Pa
lestina je podlegla Pompejevoj vojsci i uspostavljena je rimska vlast.
Rimsko carstvo je u to vrijeme bilo preveliko i previe zaokupljeno
vlastitim poslovima da bi moglo uspostaviti vlastitu administraciju
koja bi osigurala izravno upravljanje. Stoga je Rim postavio na pri
jestolje dinastiki niz marionetskih kraljeva, koji su morali stolovati
pod okriljem rimske vlasti. To je bila loza Herodijana, arapskog, a
ne idovskog podrijetla. Prvi u tom nizu bio je Antipa, koji je preuzeo
prijestolje Palestine 63. pr. Kr. Nakon njegove smrti 37. g. pr. Kr.,
nasljedio ga je njegov sin Herod Veliki, koji je vladao sve do 4. godine
pr. Kr. Moramo si predoiti, dakle, stanje slino onom u Francuskoj,
za vrijeme uprave vlade iz Vichyja od 1940. do 1944. Moramo si pre
doiti osvojenu zemlju i pokoreni narod pod vlau marionetskog
reima, koji je mogao opstati jedino pomou vojne sile. Narodu je
bilo doputeno zadrati vlastita vjerovanja i obiaje, no vrhovna je
vlast pripadala Rimu. Vladalo se u skladu s rimskim zakonima i silom
rimskog oruja, ba kako se to zbilo i poslije u Britaniji.
Godine 6. po. Kr. prilike su postale zaotrenije. Te godine je ze
mlja podijeljena na dvije provincije, Judeju i Galileju. Herod Antipa
je postao kraljem Galileje, no Judeja je potpala pod izravnu rimsku
vlast i njome je upravljao rimski prokurator sa sjeditem u Cezareji.
Rimska je vlast bila okrutna i jednoumna. Kad je Rim preuzeo izravnu
vlast nad Judejom, razapeto je odjednom vie od tri tisue pobunje
nika. Rimljani su hram opljakali i oskvrnuli, a narod opteretili tekim
nametima. Muenja su bila uobiajena, a ljudi su esto i sami sebe
ubijali. To se stanje nije poboljalo dolaskom Poncija Pilata, koji je
bio prokurator Judeje od 26. do 36. po. Kr. Suprotno slici kakvu nam
o njemu nudi Biblija, drugi povijesni izvori kau da je bio okrutan
i potkupljiv ovjek koji je stegu, naslijeenu od svoga prethodnika,
samo pojaao. Stoga je iznenaujue, barem na prvi pogled, da u
Evaneljima nema kritikog suda o Rimljanima, ni spomena o tekom
ivotu kojeg su nametnuli. Evanelja gotovo navode na pomisao da
su stanovnici Judeje bili spokojni i zadovoljni svojom sudbinom.
U stvarnosti ih je malo moglo biti zadovoljno ili spokojno. ido
vi su u to vrijeme u Judeji bili podijeljeni na nekoliko sljedbi i pod-

sljedbi. Saduceji su, naprimjer, bili malobrojan i bogat sloj, koji je

usprkos ogorenju svojih sunarodnjaka, suraivao s Rimljanima. Po
stojala je i napredna skupina, farizeji, koja je u idovstvo unijela mno
ge promjene i koja je, usprkos slici koju su o njoj stvorila evanelja,
imala stav nepokolebljivog, iako uglavnom pasivnog, otpora. Eseni
su bili stroga, mistiki usmjerena sljedba, ija su uenja bila mnogo
prostranjenija i utjecajnija nego to im se to priznaje. Osobine mnogih
manjih sljedbi povijest nije uspjela zabiljeiti, pa ih je stoga teko
odrediti, no korisno je ipak znati za nazireje, kojima je mnogo stoljea
prije pripadao Samson, i koji su jo uvijek postojali u Isusovo vrijeme.
Postojali su i nazarejci ili nazareni, a taj se naziv vezivao za Isusa i
njegove sljedbenike. U Novome zavjetu na grkom jeziku Isus se nazi
va "Isus nazarenac", to je na engleski jezik krivo prevedeno kao "Isus
Nazareanin" (Jesus of Nazareth). "Nazaren" je rije koja se odnosi na
sljedbu, i nema nikakve veze s mjestom Nazaretom.
Meu brojnim drugim sljedbama samo je jedna privukla nau
osobitu pozornost. Godine 6. po Kr., kada je Rim uspostavio izrav
nu kontrolu nad Judejom, jedan farizejski rabin, po imenu Juda Galilejac, osnovao je vrlo ratobornu skupinu koju su sainjavali farize
ji i eseni. Postali su poznati pod imenom zeloti, i nisu bili, strogo
uzevi, sljedba, ve je to bio pokret kojemu su pripadali lanovi raz
nih sljedbi. U vrijeme Isusova djelovanja zeloti su ve preuzeli vanu
ulogu u poslovima Svete Zemlje. Njihova djelatnost je inila moda
najvaniji dio politikog okruja u kojemu se dogaala Isusova drama.
Djelatnost zelota nastavila se nesmanjenom snagom i nakon razapinjana, a oko 44. po Kr. bili su toliko jaki da je neka vrsta oruane
pobune postala vjerojatnom. Godine 66. po Kr. izbila je organizira
na pobuna protiv rimske vlasti u kojoj je sudjelovala cijela Judeja. Bila
je to borba oajnika, ilava, ali i krajnje uzaludna, koja u mnogo emu
podsjea na Maarsku 1956. Rimljani su samo u Cezareji izmasakrirali 20000 idova. Za etiri godine rimske legije su osvojile Jeruzalem,
razorile ga, te opljakale i unitile tamonji Hram. Usprkos svemu
tome planinska tvrava Masada izdrala je u svom otporu jo tri godi
ne, pod zapovjednitvom Jude Galilejca.
Posljedica pobune u Judeji bio je masovni odlazak idova iz Svete
Zemlje. Usprkos tome, ostalo ih je dovoljno za jo jednu pobunu ez-

Karta broj 9. - Palestina u Isusovo vrijeme

deset godina poslije, 132. po Kr. Godine 135. je car Hadrijan donio
zakon kojim se protjeruju svi idovi iz Judeje, pa je Jeruzalem postao
iskljuivo rimski grad. Naziv grada je izmijenjen u Aelia Capitolina.
Isusov ivotni vijek odvijao se, otprilike, tijekom prvih trideset i
pet godina velikih nemira koji su trajali vie od 140 godina. Nemiri
nisu prestali njegovom smru, ve su potrajali jo stotinu godina,
tijekom kojih je kod stanovnika moralo doi do znaajnih psiholo
kih promjena i novih potreba, neizbjenih pri dugotrajnom otporu.
Jedna od tih izraenih potreba bila je i enja za mesijom koji bi
svoj narod oslobodio ropstva. Vezivanje naziva mesija iskljuivo uz
Isusa je plod tek povijesnih okolnosti i semantike slinosti.
Isusovi suvremenici nikada nisu smatrali mesiju boanskim biem,
sama pomisao na takvog mesiju bila je nerazumna i vjerojatno ne
zamisliva. Grka rije za mesiju je christos, a ta je rije na hebrejskom,
kao i na grkom jeziku znaila "pomazanik", i odnosila se na kralja.
Tako je David, nakon to je postao pomazani kralj, sasvim jasno
postao "mesija" ili "krist". Svaki sljedei idovski kralj Davidova
roda bio je poznat pod istim nazivom. ak je i tijekom rimske okupa
cije Judeje prvosveenik, kojega je imenovao Rim, bio poznat kao
sveenik mesija ili sveenik krist.
Zeloti, kao i drugi neprijatelji Rima, smatrali su tog marionetskog
sveenika lanim mesijom. Pravi mesija je za njih znaio neto drugo,
bio je to zakoniti roi perdu, izgubljeni kralj, neznani potomak Davi
dova roda, koji bi oslobodio narod od rimskog ropstva. Tijekom Isu
sova ivota iekivanje mesijinog dolaska dosegnuo je vrhunac koji
je graniio s masovnom histerijom. Nakon Isusove smrti takvo se
raspoloenje nastavilo, a pobuna 66. godine znatno je bila potaknuta
vijestima o skorom dolasku mesije, a te su vijesti irili zeloti.
Rijeju "mesija" se, dakle, ne oznauje boansko podrijetlo, ve,
strogo uzevi, samo pomazani kralj. Narodni duh pretvorio je to u
pomazanoga kralja koji bi bio i osloboditelj. To je postao izraz poseb
nog politikog metaznaenja, potpuno razliit od kasnije kranske
ideje o "Sinu Bojem". Upravo je takvim svjetovnim znaenjem bila
optereena rije mesija u trenutku kad je pridodana Isusu, Isus Mesija
ili, po grkom, Isus Krist. Rije koja je prvotno nosila obredno znae
nje, pretvorila se u vlastito ime.

Povijest evanelja
Evanelja su nastala u prepoznatljivom povijesnom vremenu. Bilo
je to vrijeme tlake, graanske i drutvene potitenosti, politikih
previranja, progona i povremenih pobuna. Bilo je to i vrijeme vjenih
i munih obeanja, nada i snova o kralju koji e se pojaviti kao zako
niti, duhovni i svjetovni voa i donijeti slobodu svome narodu. Tenje
ka politikoj slobodi surovo su uguene ratom od 66. do 74. godine
po. Kr., a ta ista nastojanja, u vjerskom ruhu, ovjekovjeena su evan
eljima i time im je pridodan snaan poticaj.
Znanstvenici su danas jednoglasni u zakljuku da evanelja ne
potjeu iz vremena Isusova ivota. Najveim dijelom nastala su za vri
jeme dvije velike pobune u Judeji, od 66. do 74. i od 132. do 135.
godine, iako se gotovo sigurno oslanjaju na neke ranije izvjetaje.
Meu njima je moda bilo i spisa koji su se izgubili, jer je za vrijeme
prve pobune uniteno mnotvo dokumenata. Postojala je i usmena pre
daja, koja je bez sumnje u velikoj mjeri preuveliala i/ili izmijenila
dogaaje prenoenjem iz druge, tree, ili etvrte ruke. Dio te predaje
moda je potekao od ljudi koji su ivjeli u Isusovo vrijeme i moda
ga ak osobno poznavali. Ako je netko u vrijeme razapinjanja bio
mladi, mogao je doivjeti i godine u kojima su napisana evanelja.
Smatra se da je najstarije Evanelje po Marku, i da je nastalo za
vrijeme pobune od 66. do 74. ili moda ubrzo nakon toga. Tu se ne
ubraja dio koji opisuje razapinjanje, koji je napisan i pridodan poslije.
Marko se nije ubrajao meu Isusove uenike, a ini se da je stigao
iz Jeruzalema. Bio je, ini se, u drutvu svetog Petra, jer njegovo
Evanelje nosi nesumnjivi peat Pavlove misli. No iako je Marko po
tekao iz Jeruzalema, Evanelje je, kako tvrdi Klement Aleksandrijski,
sastavio u Rimu, i to za grku i rimsku publiku. To objanjava mnogo
toga. U vrijeme nastanka Evanelja po Marku u Judeji je trajala pobu
na protiv rimske vlasti, ili je tek uguena, a tisue idova je zbog toga
bilo razapeto. Ako je Marko elio da Evanelje ostane trajno prisutno
i da se dojmi rimske publike, nije mogao Isusa prikazati kao protiv
nika Rima, niti pokazati njegove politike sklonosti. U svrhu opstan
ka svoje poruke, bio je prisiljen razrijeiti Rimljane svake krivnje za
Isusovu smrt, morao je sprati ljagu s postojeeg reima i za mesijinu
smrt okriviti neke idove. Ovu su zamisao usvojili i pisci drugih

Evanelja, kao i rana kranska Crkva. Po svoj prilici, bez te dosjet

ke ne bi opstala ni Evanelja, niti Crkva.
Nastanak Evanelja po Luki znanstvenici smjetaju oko 80. po
Kr. Izgleda da je Luka bio grki lijenik, a svoje je djelo napisao za ne
kog uvaenog rimskog slubenika iz Cezareje, rimske prijestolnice
Palestine. Stoga je i Luka imao razlog popustiti i zadovoljiti Rimljane
i prebaciti krivnju na nekog drugog. U vrijeme nastanka Evanelja
po Mateju, oko 85. po Kr. prebaena je krivnja, kako se ini, bila pri
hvaena kao utvrena injenica. Vie od polovice Evanelja po Mateju
izvedeno je iz Markovog, iako je bilo napisano na grkom jeziku i no
silo grka svojstva. ini se da je autor bio idov, mogue neki izbje
glica iz Palestine. Njega ne bi trebalo mijeati s uenikom Matejom,
koji je morao ivjeti mnogo prije i koji je vjerojatno znao samo aramejski jezik.
Evanelja po Marku, Luki i Mateju poznata su pod zajednikim
nazivom "sinoptika evanelja", to navodi na istodobnost njihova
nastanka, pregled svih dijelova cjeline "jednim okom", iako to nije
tono. Imaju mnogo zajednikih mjesta, pa to ukazuje da su sva tri
svjedoanstva potekla iz jednog izvora, usmene predaje, ili nekog
poslije izgubljenog spisa. Po tome se ta tri Evanelja razlikuju od
Ivanovog, koje je poteklo iz drugih izvora.
Ne zna se nita o autoru etvrtog evanelja, kao to se ni po emu
ne moe pretpostaviti da je njegovo ime bilo Ivan. Osim Ivana Krsti
telja u Evanelju se ne spominje nijedan drugi Ivan, a atribucija tog
Evanelja ovjeku po imenu Ivan, prihvaena je tek poslije. etvrto
Evanelje nastalo je najkasnije, oko 100. godine, u okolici grkog gra
da Efeza. Ono je po mnogo emu posebno. U njemu ne nalazimo
prizor Isusova roenja, naprimjer, niti ikakav opis tog dogaaja, a
sam poetak je gotovo spoznajne naravi. Tekst je mnogo zagonetniji,
a razlikuje se i u sadraju. Prva tri Evanelja opisuju prvenstveno
Isusove doivljaje iz sjeverne provincije, Galileje, dok se doivljaji
s juga, iz Judeje i Jeruzalema, u to je ukljueno i razapinjanje, preno
se samo po uvenju od nekog drugog. etvrto Evanelje, pak, kazuje
malo o Galileji, iscrpno opisuje zbivanja u Judeji i Jeruzalemu krajem
Isusova ivota, a sam prikaz razapinjanja vrlo vjerojatno je utemeljen
oevidom nekoga tko je tomu dogaaju prisustvovao. U tome Evan-

elju nalazi se i niz dogaaja koji nisu spomenuti u ostalim Evane

ljima, svadba u Kani Galilejskoj, uloge Nikodema i Josipa iz Arimateje, kao i uskrsnue Lazarovo (iako je ovo zadnje bilo ukljueno u
Evanelje po Marku). Na temelju ovih imbenika dananji znan
stvenici upuuju da bi Evanelje po Ivanu moglo biti najpouzdanije
i povijesno najtonije, usprkos tome to je nastalo znatno kasnije.
ini se da se ono puno vie oslanja narodnom predajom poteklom
od Isusovih suvremenika, kao i nekim drugim izvorima koji nisu
bili dostupni Marku, Luki i Mateju. Jedan istraiva iz naeg vreme
na istie da Evanelje po Ivanu pokazuje tono topografsko pozna
vanje Jeruzalema iz doba prije 66. godine, kada se zbila pobuna. Isti
pisac zakljuuje da je "temelj etvrtog Evanelja usmena tradicija,
to nije sluaj s drugim Evaneljima". Ovo gledite prevladava u
dananjoj biblistici. Jedan Hrugi pisac kae da se "Evanelje po Ivanu
temelji na ranoj i vjerodostojnoj predaji o Isusu, iako se ne dri kro
nolokog okvira Evanelja po Marku,"
Mi smo takoer, tijekom istraivanja, zakljuili da je etvrto Evan
elje najpouzdanije meu knjigama Novoga zavjeta, iako je i ono
poslije bilo podlono dotjerivanju, preraivanju, kraenju, i isprav
ljanju. Nae smo zakljuke izveli prouavajui sva etiri Evanelja,
kao i mnotvo usporednog gradiva, a etvrto Evanelje nam je po
nudilo najuvjerljivije dokaze za nau, tada jo uvijek probnu hipotezu.

Isusovo brano stanje

Naa namjera nije bila osporiti vjerodostojnost evanelja. eljeli
smo ih istraiti i pronai mjesta koja su moda istinita i izluiti ih
od kitnjastog okruja. Traili smo one dijelove koji bi mogli potvr
diti brak Isusa i ene koja se naziva Marija Magdalena. Bilo nam je
jasno da takvi dijelovi nee biti izriito jasni i znali smo da emo
morati traiti izmeu redaka kako bismo popunili neke oite praznine.
No nismo morali traiti samo dokaze o tom braku, ve i okolnosti i ra
zloge za taj brak. Istraivanje je moralo obuhvatiti niz razliitih,
malih, ipak tijesno povezanih pitanja. Krenuli smo od onog koje se
samo nametalo:
1) Postoji li u evaneljima posredno ili neposredno svjedoenje, koje
ukazuje da je Isus zaista bio oenjen?

U tom smislu ne postoji nijedan izravan iskaz, ali ne postoji tako

er niti jedna izriita tvrdnja da on nije bio oenjen. I prvo i drugo nam
se uinilo vanim. Dr. Geza Vermes sa sveuilita u Oxfordu tako
istie: "U evaneljima nema ni spomena po pitanju Isusovog branog
stanja... Takvo stanje stvari u okruju drevnog idovstva dovoljno je
neobino da potakne dalje istraivanje".
Evanelja nam kau da su mnogi od uenika, kao naprimjer Petar,
bili oenjeni. Sam Isus se nigdje ne zalae za celibat, ve, naprotiv,
u Evanelju po Mateju (19, 4-5) kae: "Zar niste itali da ih je Stvo
ritelj, kad ih u poetku stvori, 'stvorio muko i ensko', i da je rekao:
'Zato e ovjek ostaviti oca i majku te e prionuti uz enu svoju, pa
e oboje biti samo jedno tijelo'?". Ovakva izjava je teko spojiva sa
zahtjevom za celibatom, a ako Isus nije propovijedao celibat, nema
razloga pretpostavljati da ga se sam drao. Ondanji idovski obiaji
nalagali su gotovo obavezom da mukarac bude oenjen. Celibat se
estoko osuivao, osim u nekim zajednicama esena. Krajem prvog sto
ljea jedan idovski pisac je celibat usporedio s umorstvom, a ini se
da u tom miljenju nije bio usamljen. Uz to, obveza svakog oca da
svome sinu pronae enu bila je ravna obvezi da se pobrine za nje
govo obrezivanje.
Da Isus nije bio oenjen, ta bi injenica bila upadljiva, privukla
bi panju i iskoristila se u svrhu njegova opisivanja i prepoznavanja,
jer bi ga bitno razlikovala o njegovih suvremenika. Da je bilo tako,
barem bi jedno Evanelje spomenulo odstupanje od tog obiaja.
Ako je Isus bio neoenjen, kako tvrdi kasnija predaja, takoer je
neobino to nema spomena o njegovu celibatu. Odsustvo takvih
napomena govori da se Isus, kada je rije o celibatu, oito pridravao
obiaja svoga vremena i svoje kulture. Prema tome, bio je oenjen.
Jedan uvaeni teolog iz naega vremena saeo je tu raspravu na slje
dei nain:
Obzirom na postojeu kulturnu sredinu, vrlo je mala vjerojatnost
da Isus nije bio oenjen puno prije poetka svoje duhovne misije.
Da je u svom celibatu bio nepokolebljiv, to bi izazvalo neku vrstu
reakcije i nemira koji bi za sobom ostavili traga. Prema tome, upra
vo to to Isusov brak u Evaneljima nije spomenut, ide u prilog
hipotezi o njegovu braku, jer bi ustrajno zastupanje dobrovoljnog

celibata u idovskoj sredini toga vremena, bilo vrlo neobino i

privuklo bi veliku pozornost i mnotvo primjedbi.
Hipotezu o braku podrava i naslov "uitelj", koji se u Evaneljim
esto pojavljuje uz Isusovo ime. Mogue je, dakako, da je taj izraz
upotrijebljen za uitelja u irem smislu, to bi znailo samozvani
uitelj. Meutim, Isusovo obrazovanje i znanje koje je pokazao pred
starjeinama u Hramu, upuuju da je on bio neto vie od samozvanog
uitelja i navjetava da je proao neku vrstu kole i bio slubeno pro
glaen uiteljem. To se poklapa s predajom koja Isusa prikazuje kao
uitelja u najuem smislu. No ako je Isus bio uitelj, ne samo da je
vjerojatno daje bio oenjen, ve je to sasvim sigurno. idovski zakon
iz Mine po tome je vrlo jasan: "Neoenjeni ovjek ne moe biti
uitelj".
U etvrtom evanelju opisuje se jedno vjenanje, koje bi moglo,
zapravo, biti vjenanje samog Isusa. To je, dakako, poznata pria o
svadbi u Kani. Usprkos tome to je ta pria poznata, u njoj se poja
vljuju neka pitanja koja zasluuju da se njima pozabavimo.
U etvrtom evanelju prikazano je da je svadba u Kani bila skrom
na mjesna priredba, prava seoska svadba, a mladenki i mladoenji
ne spominju se imena. "Na svadbu bijae pozvan i Isus" (Ivan 2,2),
to je pomalo neobino, jer on se zapravo jo nije ni uputio u svoju
duhovnu misiju. Jo je udnije da je tamo bila prisutna i njegova
majka i da se to ni na koji nain ne objanjava.
Upravo je Marija ta koja predloi i gotovo naredi sinu da se po
brine za vino. Ona se ponaa ba kao da je domaica. "Kad nestade
vina, ree Isusu njegova majka: 'Nemaju vina'. 'to hoe od mene,
eno - odvrati joj Isus - Zar moj as nije ve doao?" (Ivan 2, 3-4).
Marija, meutim, kao da ne uje taj odgovor. "Na to njegova majka
ree slugama: 'to vam god rekne, uinite" (Ivan, 2, 5). Sluge su
spremno izvrile njezin nalog, kao da su naviknuli primati zapovjedi
i od Marije i od Isusa.
Usprkos jasnom Isusovom pokuaju da je odbije, Marija je ustra
jala, a Isus nakon toga izvodi svoje prvo veliko udo, pretvaranje
vode u vino. Iz Evanelja se vidi da on do tada jo nije pokazao svoje
moi i nema nikakvog razloga da je Marija mogla pretpostaviti da
ih on posjeduje. No ako je za te moi i znala, zato bi traila da se

ta jedinstvena mo upotrijebi u tako svakidanjoj prilici? Zbog ega

bi Marija to zahtijevala od svog sina, i zbog ega bi dva gosta na
svadbi preuzela na sebe takvu brigu, kad to po obiaju mora napraviti
domain? Ako je, pak, svadba u Kani bila Isusova svadba, onda je
to zaista bila njegova briga.*
Postoje i drugi dokazi u prilog hipotezi da je to bila Isusova svad
ba. Neposredno nakon to je udo izvedeno, "...ravnatelj stola okusi
vodu pretvorenu u vino - on nije znao odakle je vino, ali su znali sluge
koji su zahvatili vodu - zovnu zarunika te mu rekoe: 'Svatko naj
prije iznosi dobro vino, a kad se ljudi ponapiju, slabije. Ti si uvao
dobro vino do sada'. (Ivan, 2, 9-10, kurziv autora). ini se jasno da
su te rijei upuene Isusu. Po Evanelju, te su rijei upuene "zaru
niku". Oit je zakljuak da su Isus i "zarunik" jedno te isto.

Isusova ena
2) Drugo vano pitanje glasi: ako je Isus bio oenjen, ima li u evane
ljima spomena o identitetu njegove ene?
U prvom redu treba uzeti u obzir dvije ene, koje se uz Isusovu
majku, esto spominju kao dio njegove pratnje. Prva od njih je Marija
Magdalena, ili tonije, Marija iz sela Migdal ili Magdala u Galileji.
Uloge te ene je u svim Evaneljima vrlo neodreena, pa se ini da
je to uinjeno namjerno. Po Marku i Mateju, ona se spominje tek pred
sam kraj. Kada se konano pojavi, to se dogodi u Judeji, u vrijeme
razapinjanja, i nalazi se meu Isusovim uenicima. Po Luki, ona se
pojavi u ranom razdoblju Isusove duhovne misije, dok propovijeda
po Galileji. ini se, stoga, da ga ona prati iz Galileje u Judeju, a ako
ga ne prati, da se lako kree u te dvije provincije. To navodi na pomi
sao da je za nekoga bila udana, jer je u Palestini Isusova vremena
bilo nezamislivo da neudana ena putuje bez pratnje. Jo je tee bilo
zamislivo da putuje bez pratnje, a s jednim vjerskim uiteljem i njego
vom pratnjom. Neke su predaje osvijestile tu zbunjujuu injenicu,
pa se u nekima od njih kae da je Marija Magdalena bila udana za
nekog od Isusovih uenika. No ako je tome bilo tako, njen odnos s
* Pripomenimo da u etvrtom evanelju stoji da su na svadbu bili pozvani Isus i njegovi
uenici (Iv 2,2) (p.prev.)

Isusom i njihova bliskost doveli bi ih do sumnjienja ili optube zbog

preljuba.
Usprkos narodnoj predaji, Marija Magdalena se ni na jednomu
mjestu u Evaneljima ne spominje kao bludnica. Po Luki je prvi put
opisana kao "Marija, zvana Magdalena, iz koje bijae istjerao sedam
zlih duhova". Prihvaeno je miljenje da se ta reenica odnosi na
Isusovo istjerivanje zlih duhova, ime se navijeta da je Marija Mag
dalena bila njima opsjednuta. Ta se reenica mogla lako odnositi i
na neku vrstu preobraenja i/ili obrednog uvoenja. Uvoenje u kult
boice Atar ili Astarte, boice majke i "kraljice Nebeske" - sastojalo
se od sedam stupnjeva posveenja. Vrlo vjerojatno je Marija Magda
lena pripadala nekom takvom kultu prije nego to se pridruila Isusu.
U prethodnom poglavlju, "Isusovu sudu o suvremenicima" Luka
neodreeno spominje jednu enu koja pomazuje Isusa. I u Evanelju
po Marku nalazi se slian prizor gdje neimenovana ena pomazuje
Isusa. Ni Luka ni Marko ne poistovjeuju tu enu s Marijom Mag
dalenom, a Luka, ipak, (7,37) kae da je to bila "ena koja bijae
javna grjenica". Tumai su poslije pretpostavili da je Marija Mag
dalena, kako je iz nje istjerano sedam zlih duhova, morala biti grjeni
ca, pa se temeljem toga Mariju Magdalenu i enu koja je pomazala
Isusa poelo gledati kao istu osobu. To je lako mogue, jer ako je Ma
rija Magdalena bila povezana s nekim poganskim kultom, to bi je
uinilo grjenicom i u oima Luke i u oima kasnijih pisaca.
Ako je Marija Magdalena bila "grjenica", jasno je daje i uz to bila
neto vie od obine bludnice iz kasnijih predaja. Ona je sigurno
bila imuna ena. Luka kae, naprimjer, da je meu njezinim prija
teljima bila i ena nekog velikodostojnika s Herodova dvora, te da
su obje ene, zajedno s drugim ljudima, novano pomagale Isusa i
njegove uenike. ena koja je pomazala Isusa takoer je bila imuna.
U Evanelju po Marku velika se pozornost poklanja skupocjenosti
nardove pomasti kojom je obred izvren.
ini se daje dogaaj Isusovog pomazanja od velike vanosti, jer
inae ga ne bi toliko isticali u Evaneljima. Sve to kao da je bilo neto
vie od naglog i spontanog postupka, vie nalik paljivo promiljenom
obredu. Moramo se prisjetiti da je pomazanje bilo uvrijeena povla
stica kraljeva i "zakonitog Mesije", to znai "pomazanika". Iz ovoga

slijedi da je Isus postao pravi Mesija zahvaljujui pomazanju, a ena

koja ga je, dakle, posvetila, nije mogla biti neka nevana osoba.
U svakom je sluaju jasno da je Marija Magdalena krajem Isuso
ve duhovne misije postala osobom velike vanosti. Evanelja po Mateju, Marku i Luki uvijek njezinim imenom poinju nabrajati ene
u Isusovoj pratnji, kao to imun Petar vodi pratnju mukih uenika.
Ona je bila prva nazona Isusovu praznu grobu nakon razapinjanja,
a meu svima koji su mu bili odani, Isus je odabarao upravo Mariju
Magdalenu da bude prva kojoj e otkriti svoje ukrsnue.
U cijelom tekstu Evanelja Isus se obraa Mariji Magdaleni na
poseban nain inei joj time povlasticu, a to je lako moglo potaknu
ti ljubomoru drugih uenika. Kasnija je predaja pokuala ocrniti
njeno podrijetlo i ime. Predstavljajui je kao bludnicu, sljedbenici
su vjerojatno pretjerali u svojoj osvetoljubivosti i ozloglasili je zbog
vlastite, ljudima inae svojstvene zavisti, jer je s Isusom bila prisnija
od njih. Ako su i ostali krani tijekom Isusova ivota, ili kasnije,
takoer bili zavidni zbog njene osobite veze s duhovnim voom, mo
gue je da je postojala namjera da se ona ponizi u oima sljedeih
narataja. Da su je ponizili, nema sumnje. O njoj se i danas misli kao
o bludnici, a tijekom Srednjega vijeka domovi za prostitutke nazivali
su se magdaleni. Sama Evanelja, meutim, svjedoe da ena koja
je podarila ime tim ustanovama, to nije zasluila.
Bez obzira na svoj poloaj u evaneljima, Marija Magdalena nije
jedina osoba koja mu je mogla biti enom. Marija iz Betanije, sestra
Lazara i Marte najveu ulogu ima u etvrtom evanelju. Ona i njena
obitelj su oito u bliskim odnosima s Isusom. I oni su imuni, posje
duju kuu u boljem dijelu Jeruzalema, koja je dovoljno prostrana da
moe ugostiti Isusa s cijelom njegovom pratnjom. tovie, prizor s
Lazarom otkriva da se uz tu kuu nalazila i privatna grobnica, to je
u Isusovo vrijeme bila zaudna rasko, ne samo zato to je to bio znak
bogatstva, nego i neka vrsta statusnog obiljeja, koje svjedoi o pripa
dnosti visokim slojevima drutva. U Jeruzalemu je tada, kao to je
sluaj i u dananjim gradovima, zemlja bila vrlo cijenjena, pa je samo
mali broj ljudi mogao imati vlastito ukopno mjesto.
Kada se u etvrtom evanelju Lazar razboli, Isus je izvan Beta
nije nekoliko dana sa svojim uenicima i boravi na rijeci Jordanu.

Kad uje to se dogodilo, on odgaa povratak u Betaniju za dva

dana, to je vrlo neobina odluka, i tek onda stie na Lazarov grob.
Kad je dolazio, Marta mu izie u susret i povika: "Gospodine, da si
bio ovdje, ne bi umro moj brat". To je zbunjujua reenica, jer navodi
da bi svojim tjelesnom nazonou Isus sprijeio ovjekovu smrt.
Taj dogaaj je vaan i po tome to Marta sama doekuje Isusa, iako
se moda oekivalo da bi i Marija, njena sestra, trebala biti uz nju.
Marija, pak, sjedi u kui i pojavljuje se tek po Isusovu pozivu. Ovo
je mjesto jasnije u "tajnom" Evanelju po Marku, koje je otkrio pro
fesor Morton Smith i koje smo prije naveli. Taj uklonjeni dio Evan
elja kae da Marija izlazi iz kue prije nego je Isus pozove, uenici
je srdito prekoravaju, pa ih Isus mora utihnuti. Vrlo je vjerojatno
Marija bila u kui u trenutku kada je Isus doao. Ona je u skladu sa
idovskim obiajima morala "sjediti ivu", sjedei alovati. Postavlja
se pitanje, zato se nije pridruila Marti i pourila doekati Isusa po
njegovu povratku? Ovdje nam se nudi mogue objanjenje. Tadanja
naela idovskog zakona strogo su zabranjivala eni koja "sjedi ivu"
da izae iz kue, osim u sluaju da je pozove mu. U ovoj situaciji
i Isus i Marija iz Betanije ponaaju se u skladu s obiajima idovskog
mua i ene.
Postoji jo jedno mjesto u Evaneljima koje svjedoi o moguem
braku Isusa i Marije iz Betanije, koje kao da je ubaeno u Evanelje
po Luki:
Dok su putovali, ude u jedno selo, gdje ga neka ena imenom
Marta primi u svoju kuu. Ona je imala sestru Mariju, koja je
sjela Gospodinu do nogu i sluala njegovu rije. A Marta bijae
mnogo zauzeta posluivanjem. Ona mu pristupi i ree: 'Gospo
dine!. Tebi nije nita stalo do toga to me moja sestra ostavila samu
da posluujem? Reci joj da mi pomogne!' Marta, Marta! odgo
vori joj Gospodin brine se i uznemiruje za mnoge stvari; ipak
je malo i samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji
dio koji joj se zato nee oduzeti. (10, 38-42)
Iz Martine molbe vidi se da Isus ima neku vlast nad Marijom. No,
jo je znakovitije ono to Isus odgovori. Te reenice bi u svakom dru
gom okruju bez dvojbe tumaili kao natruhu o braku. Ovako se,

pak, jasno pokazuje da je i Marija iz Betanije bila Isusu bliska ue

nica kao i Marija Magdalena.
Ima dovoljno razloga da se poistovjete Marija Magdalena i ena
koja je pomazala Isusa, no mi smo se upitali, nije li i Marija iz Beta
nije, sestra Lazarova i Martina, takoer ta ista osoba? Jesu li te ene,
koje se u Evaneljima pojavljuju na tri razliita mjesta, u tri razliita
okruja, zapravo jedna osoba? Crkva je u Srednjem vijeku smatrala
da je bilo tako, a pridruila joj se i narodna predaja. Danas se u tome
slau mnogi bibliari, a postoji niz dokaza u prilog takvog zakljuka.
Sva etiri Evanelja navode da je Marija Magdalena bila nazona
razapinjanju, a nijedno u toj prilici ne spominje Mariju iz Betanije.
Ali ako je Marija iz Betanije bila toliko privrena uenica, kako se
to ini, njeno odsustvo bi prilikom tog ina bilo bi vrlo nesavjesno.
Moemo li povjerovati da bi ona, a da ne spominjemo njezina brata
Lazara, propustila prisustvovati vinjem trenutku Isusova ivota? Tako
neto bilo bi gotovo neobjanjivo i vrijedno svake osude, osim ako
ona jest bila tamo, i ako su je evanelja spomenula po imenu Marije
Magdalene. A ako su Marija Magdalena i Marija iz Betanije ista osoba,
onda ne moramo traiti odgovor na pitanje gdje je bila ona druga za
vrijeme razapinjanja.
U Mariji Magdaleni moe se prepoznati Marija iz Betanije, a
moe se prepoznati i ona ena koja je pomazala Isusa. Evanelje po
Ivanu poistovjeuje enu koja je pomazala Isusa s Marijom iz Betanije.
Pisac je u ovom sluaju posve jasan:
Bijae neki bolesnik iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. A
Marija kojoj bolovae brat Lazar bijae ona to je miomirisnom ma
sti pomazala Gospodina i svojom mu kosom otrla noge. (11, 1-2)
Isto nalazimo i u sljedeem poglavlju:
est dana prije Pashe doe Isus u Betaniju gdje stanovae Lazar
koga Isus uskrisi od mrtvih. Tu mu pripremie veeru na kojoj je
Marta posluivala. Lazar bijae jedan od onih to su s Isusom sjedili
za stolom. Tada Marija uze litru prave nardove dragocjene i miomirisne pomasti te Isusu pomaza noge pa mu ih otre svojom kosom.
Kua se napuni mirisom pomasti.

Iz ovoga je jasno da su Marija iz Betanije i ena koja pomazuje

Isusa ista osoba. A iako to nije potpuno jasno, vrlo je vjerojatno da
je Marija Magdalena takoer ta ista osoba. Stoga, ako je Isus bio
oenjen, njegova supruga je mogla jedino biti ta ena koja se vie puta
pojavljuje u evaneljima na raznim mjestima i u raznim ulogama.

Ljubljeni uenik

3) Ako su Marija Magdalena i Marija iz Betanije bile ista ena, i ako

je ta ena bila Isusova supruga, onda je Lazar bio njegov urjak. Pogled
mo postoje li u evaneljima zapisi koji bi mogli potvrditi da je Lazar ima
tu ulogu.
Lazar se ne spominje imenom u Evanelju po Luki, Mateju i
Marku, iako je njegovo "uskrsnue iz mrtvih" bilo sadrano u Mar
kovu tekstu i poslije uklonjeno. Lazar je, dakle, kasnijim narataji
ma poznat samo iz etvrtog evanelja, po Ivanu. No upravo je ovdje
i jasno da je on uivao neku vrstu povlastica, a to nije bilo svedeno
samo na "ustajanje od mrtvih". U toj je prilici, kao i u mnogim dru
gima, Lazar, ini se, bio blii Isusu i od samih uenika.
Za razliku od uenika, Lazar je bio u stvarnoj opasnosti. U e
tvrtom evanelju itamo: "Tada glavari sveeniki odluie ubiti i
Lazara" (12, 10). Napominje se da je Lazar na neki nain radio u
Isusovu korist, a to je vie od onoga to se moe rei za njegove ue
nike. Teoretski, to bi ga inilo dostojnim da i sam bude uenikom, no
on se kao takav ne spominje. Za njega se ne kae ni da je bio nazo
an razapinjanju, to je naizgled besramno nezahvalno prema ovjeku
kojemu je doslovce dugovao ivot. Postoji mogunost i da se skrivao,
znajui da mu prijeti opasnost, no udno je da dalje o njemu nema ni
rijei u Evaneljima. ini se kao da je potpuno nestao i nikada se vie
ne spominje. Upitali smo se je li ba tako i pokuali to poblie ispitati.
Nakon tromjesenog boravka u Betaniji Isus se s uenicima po
vlai na obalu Jordana, udaljenu ne vie od jednog dana hoda. Tamo
se k njemu uri glasnik s vijeu da je Lazar bolestan. Glasnik ne
spominje Lazara imenom, ve bolesnika prikazuje kao osobu od veli
kog znaaja: "Gospodine, bolestan je onaj koga ljubi" (11, 3). Isus
se poslije te vijesti ponaa krajnje neobino. Umjesto da se pouri

vratiti i spasiti ovjeka kojega, kako se kae, voli, on se ponaa vrlo

bezbrino: "Ova bolest nije na smrt - odgovori Isus kad to u - ve je
odreena za slavu Boju: da proslavi Sina Bojega" (11, 4). Tim
rjeima nas zbunjuje, ali onim to tada ini jo i vie: "Kad u da je
on bolestan, ostade jo dva dana u mjestu u kojem se nalazio" (11, 6).
Isus, dakle, ostaje jo dva dana na Jordanu usprkos vanoj vijesti koju
je primio. Kada se naposljetku odlui vratiti u Betaniju, on proturjei
svojoj ranijoj izjavi kazujui da je Lazar mrtav i u tome je nepokoleb
ljiv. On jasno kae da je Lazarova smrt posluila nekoj svrsi i da e
se sve dobro zavriti. "Na prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga
probudim". etiri retka dalje on doslovce priznaje da je cijela pria
bila unaprijed temeljito pripremljena i postavljena: "I ja sam veseo
radi vas to nisam bio ondje, da porastete u vjeri. Ali, hajdemo k nje
mu!" (11, 15). Ovakvo ponaanje zbunjuje, ali zbunjuje i odgovor
uenika: "Toma, zvani Blizanac, ree suuenicima: Hajdemo i mi
da umremo s njim!" (11, 16). to to znai? Ako je Lazar zaista mrtav,
sigurno je da mu se uenici ne ele pridruiti zajednikim samouboj
stvom. A teko je protumaiti i Isusovu bezbrinost nakon to je uo
za Lazarovu bolest i nakon toga odugovlaio s povratkom u Beta
niju.
Objanjenje se nalazi, kako je ukazao profesor Morton Smith, u
manje vie poznatom uvoenju u "kolu misterija". Profesor Smith
je pokazao da su ta uvoenja, kao i pridrueni obredi, bili uvrijeena
pojava u Palestini Isusova vremena. Uvoenje se sastojalo od sim
boline smrti i ponovnog roenja, to se tako i nazivalo. Grob je po
stajao utroba iz koje se akolit* ponovno raao, a odvijao se i obred
koji se danas naziva krtenjem, simbolino potapanje u vodu. Koristio
se i pehar vina, koji se poistovjeivalo s krvlju proroka ili arobnjaka
koji je vodio obred. Pijui vino iz tog pehara, uenik se simboliki sjedinjavao sa svojim uiteljem, i mistiki s njime postajao "jedno".
Vano je, dakako, da je i Sveti Pavao svrhu krtenja objanjavao na isti
takav nain, a i sam Isus je koristio isto nazivlje na Posljednjoj veeri.
Profesor Smith istie da je Isusov ivotni put bio vrlo nalik drugim
12
arobnjacima, iscjeliteljima i udotvorcima toga vremena. U sva
* akolit - gr. Izraz se obino upotrebljava u katolikoj crkvi za oznaku bogoslova
zareenog niim redom, koji pri sveanim bogoslujima vri pomone slube

etiri Evanelja Isus se uvijek tajno sastaje s ljudima koje se sprema

izlijeiti ili s njima tiho govori nasamo. Poslije ih esto moli da to ne
razglase, a irem sluateljstvu uvijek se obraa u prenesenom znae
nju, alegorijama i parabolama.
Iz ovoga slijedi da je Lazar, za vrijeme Isusovog boravka na Jor
danu, sudjelovao u obredu uvoenja pri emu je, po tradicionalnom
obiaju, simboliki uskrsnuo i ponovo se rodio. Ako to tako promo
trimo, elja uenika "da s njime umru" postaje razumljivija, kao i
Isusovo inae neobjanjivo zadovoljstvo cijelim dogaajem. Marija
i Marta djeluju pri tome iskreno uznemirene, vjerojatno kao i mnogi
drugi ljudi, no mogue je da su neto pogreno razumjele ili pogreno
protumaile cijelo zbivanje. Mogue je i da je prilikom uvoenja ne
to krenulo krivo, a to se znalo dogoditi, ili je sve zajedno bio vjeto
i domiljato izveden i odglumljen prizor ija je prava svrha i zadaa
bila poznata tek odabranima.
Ako prizor s Lazarom ukazuje na obredno uvoenje, to znai da
je njegov poloaj bio poseban. Kako se ini, on je bio obredno uveden
prije od ostalih uenika, koji nesumnjivo djeluju kao da mu na tome
zavide. Upitali smo se zato bi taj, do tada nepoznati ovjek iz Betanije bio na taj nain izdvojen i zato je on stekao iskustvo za kojim
ostali uenici tek ude? Zato bi kasniji mistiki usmjereni heretici,
kao to su bili karpokratovci, toj stvari pridavali toliku pozornost i
zato je cijeli taj dogaaj izbaen iz Evanelja po Marku? Tome je
moda razlog to to je Lazar bio onaj "koga Isus ljubljae" vie od
ostalih uenika, a moda i zbog toga to je Lazar na neki poseban nain
bio vezan s Isusom, time to mu je bio urjak. Moda je posrijedi i
jedno i drugo. Moda je Isus upoznao i zavolio Lazara jer mu je ovaj
bio urjak, no u svakom sluaju ta je ljubav vrlo naglaena. Kad se
Isus vrati u Betaniju i plae, ili se pravi kao da plae zbog Lazarove
smrti, ljudi oko njega ponove glasnikove rijei: "Gledaj kako ga je
ljubio!" (Ivan, 11,36).
Autor Evanelja po Ivanu, u kojemu se pojavljuje pria o Lazaru,
ni najednom se mjestu ne predstavlja kao "Ivan". On uope ne ot
kriva svoje ime, ve, govorei o sebi, upotrebljava rijei koje ga istiu
meu ostalima. On cijelo vrijeme sebe naziva "uenikom koga je
Isus osobito ljubio", ime sebe stavlja u povlateni poloaj u odnosu
prema ostalima. Na posljednjoj veeri on ne skriva svoju osobnu

bliskost s Isusom, a Isus jedino njemu povjerava kako e se dogoditi

izdaja:
A jedan od uenika onaj koga je Isus osobito ljubio nalazio
se za stolom Isusa do krila. Njemu namignu imun Petar i ree mu
'Upitaj o kome govori!' I on se tako nasloni Isusu na grudi pa ga
upita: 'Gospodine, tko je taj?' 'To je onaj komu ja dadnem zalogaj
kad ga umoim', odgovori Isus. I umoi zalogaj i dade ga Judi Simuna Iskariotskoga. (Ivan 13, 23-26)
Tko je taj ljubljeni uenik na ijem se svjedoenju temelji etvrto
evanelje? Sve navodi da je to bio, zapravo, Lazar - "koga Isus lju
bljae". ini se, dakle, da su Lazar i ljubljeni uenik jedna osoba i
da je Lazar zapravo Ivan. Mi nismo jedini doli do ovog zakljuka.
Profesor William Brownlee, jedan od vodeih bibliara i strunjak
za svitke s Mrtvog mora kae da "Dokazi iz etvrtog evanelja...
navode na zakljuak da je ljubljeni uenik Lazar iz Betanije".
Ako su Lazar i "ljubljeni uenik" jedna osoba, to razjanjava cijeli
niz nepravilnosti. To objanjava Lazarov tajanstveni nestanak iz No
voga zavjeta i njegovu odsutnost za ina razapinjanja. No ako su
Lazar i "ljubljeni uenik" bili ista osoba, Lazar je bio prisutan na ra
zapinjanju, i upravo je on bio taj kojemu je Isus povjerio brigu o svo
joj majci. Rijei kojima to kae lako bi se mogle uputiti urjaku:
Kad Isus opazi majku i blizu nje uenika kojeg je osobito ljubio,
ree majci svojoj: 'eno, evo ti sina!' Zatim ree ueniku: 'Evo ti
majke!' I od tog asa je uenik uze u svoju kuu. (Ivan 19, 26-27)
Posljednja rije ovog navoda je posebno vana. Ostali uenici su, ini
se, napustili svoje domove u Galileji i postali beskunici. Lazar ima
svoj dom, onu vanu kuu u Betaniji, gdje je znao odsjedati.
Nakon mjesta gdje su ga sveenici osudili na smrt, Lazara se vie
ne spominje imenom, pa izgleda da je nestao. No ako je on "ljublje
ni uenik", njegovo se kretanje moe pratiti sve do samog svretka
etvrtog evanelja. Na tom se mjestu nalazi jo jedan neobian do
gaaj koji smo poblie promotrili. Na kraju etvrtog evanelja Isus
pretkazuje Petrovu smrt i nalae mu: "Slijedi me!".

Petar se obazre i vidje gdje za njima ide onaj uenik kojega je Isus
osobito ljubio; onaj koji se na veeri bijae oslonio na Isusove
grudi i upitao: 'Gospodine, tko je onaj koji te ima izdati?' Kada
ga opazi, Petar ree Isusu: 'Gospodine, a to e biti s ovim?'A Isus
mu odgovori: 'Ako hou da on ostane dok opet ne doem, to se tebe
to tie? Ti me slijedi!' Zato se prenese medu braom da onaj uenik
nee umrijeti. A Isus nije rekao: 'Nee umrijeti, nego: 'Ako hou
da on ostane dok opet ne doem, to se tebe to tie?' Ovo je taj ue
nik to svjedoi za ovo i napisa ovo. I znamo da je istinito njegovo
svjedoanstvo. (Ivan 21, 20-24)
Usprkos neodreenosti u izraavanju, ini se da je znaenje ovog
ulomka ipak jasno. "Ljubljenom ueniku" nalae se da eka na Isusov
povratak, a primjetno se naglaava da taj povratak ne treba shvatiti
simbolino, u smislu "drugog dolaska", ve se navjeuje neto puno
prizemnije. Navjeuje se da se Isus, nakon to poalje svoje sljedbe
nike po svijetu, mora vratiti i povjeriti svom ljubljenom ueniku
nekakav poseban zadatak. Kao da imaju u vidu neke posebne dogo
vore i planove.
Ako je "ljubljeni uenik" bio Lazar, taj njihov tajni dogovor, za
koji ostali uenici ne znaju, ne bi bio prvi te vrste. U tjednu prije ra
zapinjanja Isus se priprema za pobjedonosi ulazak u Jeruzalem, a da
bi to uinio u skladu sa Starozavjetnim preoroanstvima o Mesiji,
mora u grad ujahati na magarcu. Prema tome, mora negdje nabaviti
magarca. U Evaelju po Luki Isus alje dva uenika u Betaniju, gdje
e nai spremnog magarca. Nareeno im je da odgovore vlasniku
ivotinje ako ih to pita: "Gospodinu treba!". Kako je sve ispalo po
Isusovim rijeima, na taj se dogaaj gleda kao na neku vrst uda.
Meutim, upitajmo se ima li tu doista neto neobino? Nije li lako
mogue daje taj ovjek koji je u dogovoreno vrijeme osigurao magar
ca zapravo Lazar?
To je zakljuio dr. Hugh Schonfield u knjizi Pashalna urota.
On vjeto dokazuje kako su pripreme za ulazak u Jeruzalem povje
rene Lazaru i da ostali uenici o tome nisu nita znali. Ako je zaista

bilo tako, to znai da je postojao jo jedan ui krug Isusovih sljedbe

nika, jezgra suradnika ili lanova obitelji koji su bili dostojni povje
renja svojega starjeine. Dr. Schonfield vjeruje da je Lazar pripadao
tom krugu, a to se slae s miljenjem profesora Smitha, da je Lazar
stekao povlateni poloaj obrednim uvoenjem ili svojom simboli
kom smru u Betaniji. Postoji mogunost da je Betanija bila sredite
kulta, mjesto koje je sluilo za osobite obrede koje je predvodio sam
Isus. Ako je to tono, to objanjava pojavljivanje Betanije na drugim
mjestima tijekom naeg istraivanja. Sionski prirorat je svoj svod u
Rennes-le-Chateau nazvao "Betanija", a vjerojatno je i Sauniere svoju
vilu krstio imenom Betanija na zahtjev Sionskog priorata.
Postoji vjerojatnost da se tajni dogovor, prema kojemu je nabavljen
magarac od "vlasnika iz Betanije", nazire i na kraju etvrtog evane
lja, kada Isus kae svom ljubljenom ueniku da eka na njegov povra
tak. ini se kao da on i njegov "ljubljeni uenik" trebaju skovati
neke planove, a izmeu ostalog i dogovoriti brigu o Isusovoj obitelji.
On je "ljubljenom ueniku" ve povjerio svoju majku, no ako je imao
enu i djecu, vjerojatno bi i njih povjerio istom "ljubljenom ueniku".
Sve je to, dakako, vjerojatnije ako je taj "ljubljeni uenik" bio doista
njegov urjak.
Po kasnije nastaloj predaji, Isusova je majka umrla u progonstvu,
u Efezu, gdje je, kako se tvrdi, nastalo etvrto evanelje. Ipak, nema
navjetaja da je "ljubljeni uenik" pomagao Isusovu majku do kraja
ivota. Profesor Schonfield kae da je lako mogue da etvrto evan
elje nije nastalo u Efezu, ve da ga je tamo samo doradio i izmijenio
neki grki starjeina po svojim vlastitim pogledima.
Ako "ljubljeni uenik" nije otiao u Efez, ne znamo to se s njim
dogodilo. Ako je on doista bio Lazar, na to se pitanje moe lake po
kuati odgovoriti, jer je predaja jasna kad govori o Lazarovoj sud
bini. Predaja, kao i neki stari crkveni pisci, kau da su Lazar, Marija
Magdalena, Marta, Josip iz Arimateje i jo neki otplovili brodom do
Marseillea. Kae se i da je tamo sveti Filip zaredio Josipa i poslao
ga u Englesku, gdje je osnovao Crkvu u mjestu Glastonbury. Lazar
i Marija Magdalena su navodno ostali u Galiji, a predaja kae da je
Marija Magdalena umrla u mjestu Aix-en-Provence ili Saint Baume,
a Lazar u Marseilleu, nakon to je tamo osnovao prvu biskupiju.

Navodno je jedan od njihov suputnika, sveti Maksimin, osnovao prvu

biskupiju u Narbonneu.
Ako je Lazar bio "ljubljeni uenik", to objanjava njihov zaje
dniki nestanak. ini se da se Lazar, "ljubljeni uenik" iskrcao kod
Marseillea zajedno sa svojom sestrom, koja je, kako predaja tvrdi, sa
sobom nosila sveti Gral, "kraljevsku krv". Na ovome mjestu moemo
lako pretpostaviti da je pripreme za taj bijeg i boravak u progonstvu
nainio sam Isus, zajedno s "ljubljenim uenikom", kako je navije
teno na kraju etvrtoga evanelja.

Isusova dinastija
4) Ako je Isus bio oenjen Marijom Magdalenom, upitali smo se je li taj
brak imao neku posebnu vanost? Je li to mogla biti neka vrsta dinas
tikog saveza politike naravi? Je li krvna loza koja je proistekla iz tog
braka mogla u potpunosti opravdati naziv "kraljevska krv".
U Evanelju po Mateju jasno se kae daje Isus bio kraljevske krvi,
istinski kralj, izravni potomak Salomona i Davida. Ako je to istina,
onda je on imao zakonito pravo na prijestolje sjedinjene Palestine, a
moda je bio i jedini zakoniti pretendent. Natpis koji je stajao na nje
govu kriu u tom sluaju nije bio samo plod okrutnog podsmjeha, jer
je Isus doista bio "kralj idovski". Njegov je poloaj bio nalik onome
Lijepog princa Charlieja 1745. godine. Moda je Isus izazvao toliko
protivljenje upravo zbog svoje uloge kralja-sveenika koji je mogao
ujediniti zemlju i idovski narod i na taj nain bio ozbiljna prijetnja i
Herodu i rimskoj vlasti.
Neki bibliari danas tvrde da se uveni Herodov "pokolj nevine
djeice" nikada nije dogodio. A ako se i jest dogodio, da ni izdaleka
nije bio tako straan kao to je to opisano u Evaneljima i kasnijoj
predaji. Ipak, sama injenica da se takva pria odrala, ide u prilog
tome da je Heroda doista neto plailo, daje doista bio neim uznemiren, da se plaio vlastitoga svrgnua. Herod je bio vrlo nesiguran
vladar, kojeg nisu voljeli njegovi porobljeni podanici, a svoju je vlast
drao uz pomo rimskih snaga. No koliko god je njegov poloaj bio
nesiguran, njega nisu mogle ozbiljno ugroziti glasine o nekom misti
nom ili duhovnom Spasitelju, kakvih je u to vrijeme bilo mnogo u

Svetoj Zemlji. Herod je ozbiljno mogao biti zabrinut jedino zbog

neke stvarne politike prijetnje, a ta je prijetnja bila utjelovljena u
ovjeku koji je polagao pravo na njegovo prijestolje i koji je mogao
dobiti potporu naroda. Ako se "pokolj nevine djeice" i nije dogo
dio, predaja koja je za taj dogaaj vezana kao da odraava Herodovu
ozbiljnu zabrinutost zbog tenji suparnika, pa je vjerojatno da je neto
poduzeo u namjeri da svog suparnika preduhitri i onemogui. Tenje
suparnika mogle su biti jedino politike naravi, i oito ih je morao
shvatiti krajnje ozbiljno.
Sama pomisao da je Isus posjedovao takvo pravo otro se suprot
stavlja popularnoj predodbi Isusa u liku "siromanog stolara iz Nazareta". Ipak, niz razloga nas navodi na tu pomisao. Kao prvo, nije
sasvim sigurno da je Isus bio iz Nazareta. Sintagma "Isus Nazareanin" loe je prevedeno "Isus nazarenac", ili moda "Isus iz Genezareta". Predmet rasprave je takoer i pitanje, je li mjesto Nazaret pos
tojalo u Isusovo vrijeme, jer se ne pojavljuje ni najednom rimskom
zemljovidu, kao ni u njihovim spisima. Ne spominje se ni u Talmudu,
a takoer ni u spisima svetog Pavla, koji su nastali prije Evanelja.
Josip Flavije, poznati ljetopisac tog vremena, zapovjednik vojske u
Galileji, koji je popisao mjesta te provincije, ne spominje Nazaret.
ini se da se ime Nazaret pojavljuje tek nakon pobune 66-74. po Kr.
i da je Isusovo ime povezano s tim mjestom zabunom u iitavanju
znaenja. Bez obzira je li se to dogodilo sluajno ili namjerno, takve
su se stvari dogodile na vie mjesta u Novome zavjetu.
Nijedno od evanelja ne spominje da je Isus bio "siromani stolar".
Njihova svjedoanstva ukazuju zapravo na suprotno. Isus djeluje
kao da je obrazovan, kao da je pohaao kolu za uitelja, ali i da se
druio podjednako s bogatim i utjecajnim ljudima, kao i sa sirotinjom,
spomenimo samo Josipa iz Arimateje i Nikodema. Svadba u Kani, ini
se, takoer svjedoi o Isusovu statusu i drutvenom poloaju.
Ta svadba ne izgleda kao skromna sveanost u kojoj sudjeluje
"obian svijet", ve nosi sva obiljeja raskonog skupa velikaa, vi
sokog drutva kojemu je nazono barem nekoliko stotina uzvanika.
Tu nalazimo poslugu koja urno izvrava Marijine i Isusove zapovje
di, ali i ravnatelja stola, majstora ceremonije, koji je moda u ovom
sluaju bio nadzornik posluge ili i sam visokog roda. Jasno je da se

vino obilno toilo. Kad Isus pretvara vodu u vino, po Evaneljskoj

Bibliji, on stvori esto litara, dakle vie od osamsto boca, a to je tek
popuna onome to se prije popilo.
Kad sve to zajedno uzmemo u obzir, ini se da je svadba u Kani
bila raskona sveanost visokog stalea bogataa ili plemia. Ako to
i nije bila Isusova svadba, njegova nazonost, kao i nazonost njegove
majke ukazuju da su i oni pripadnici istog sloja. U tom sluaju je
poslunost posluge potpuno opravdana. Ako je Isus bio visokog roda,
i ako je bio oenjen Marijom Magdalenom, vjerojatno je i ona uivala
slian drutveni poloaj. A kao to smo ve spomenuli, meu svoje
prijatelje ona ubraja i enu nekog velikodostojnika s Herodova dvora.
Meutim, njen je poloaj mogao biti jo puno vaniji.
Slijedei tragove "Prioratskih spisa" otkrili smo da je Jeruzalem,
Sveti grad i prijestolnica Judeje, puno prije pripadao plemenu Benjaminovom. Benjaminovci su bili desetkovani tijekom rata i mnogi su
otili u progonstvo, no kako navode "Prioratski spisi", "neki su i
ostali". Jedan od njihovih potomaka bio je i sveti Pavao, koji za sebe
jasno kae u Poslanici Rimljanima da je iz Benjaminovog plemena
(11,1).
Usprkos sukobu s drugim plemenima, Benjaminovo pleme je,
ini se, uivalo nekakav poseban poloaj. Izmeu ostalog, to je pleme
dalo Izraelu prvog kralja, aula, kojeg je pomazao prorok Samuel,
i time prvu kraljevsku kuu. aul je nakon niza neprilika izgubio
prijestolje, koje je preuzeo David, iz plemena Judinog. David je liio
Benjamine prijestolja, ali i zakonitog nasljea, jer je svoju prijestol
nicu smjestio u Jeruzalem.
U Novom zavjetu stoji da je Isus bio Davidovog roda, pa prema
tome i plemena Judinog. Benjaminovci su ga po toj liniji morali sma
trati uzurpatorom, a on je to mogao izbjei enidbom s nekom od nji
hovih kraljevni. Takav brak je mogao znaiti dinastiki savez jakih
politikih posljedica, jer osim to bi Izrael dobio monog kralja-sveenika, tim inom bi se simboliki Jeruzalem vratio zakonitim gospo
darima. To je takoer moglo posluiti kao poticaj stvaranju narodnog
jedinstva, kao i poticaj Isusovu pravu na prijestolje.
U Novom zavjetu se ne spominje plemenska pripadnost Marije
Magdalene, iako kasnije legende kau da je bila kraljevskog roda, a
neke druge predaje da je bila iz plemena Benjaminovog.

Na ovome mjestu smo poeli raspoznavati obrise jednog dosljed

nog povijesnog scenarija i inilo se da se takoer naziru i zdravi po
litiki razlozi. Isus je mogao biti kralj-sveenik Davidove loze, koji
ima prava na prijestolje. Svoj poloaj mogao je uvrstiti dinastikim
brakom jake simbolike vanosti. Nakon toga je mogao teiti ujedi
njenju zemlje, pokrenuti stanovnitvo, protjerati izrabljivae, svrgnuti
marionetskog kralja i vratiti slavu kraljevstva iz vremena Salomona.
Takav ovjek doista je mogao biti "idovski kralj".

Razapinjanje
5) Gandijeva dostignua su nam pokazala kako duhovni voa, sa
snanom, potporom naroda, moe predstavljati veliku prijetnju vladajuem reimu. Meutim, oenjen ovjek, s pravom na prijestolje i dje
com kao nasljednicima dinastije, predstavlja puno ozbiljniju prijetnju.
Pogledajmo postoji li u evaneljima neko svjedoanstvo koje potvruje
da su Rimljani smatrali Isusa takvom prijetnjom?
Na ispitivanju pred Pilatom Isusa nekoliko puta nazivaju "kraljem
idovskim". U skladu s Pilatovim nalogom, na njegov je kri privr
en natpis s upravo tom titulom. Profesor Brandon, sa Sveuilita u
Manchesteru, tvrdi da se natpis s kria mora smatrati istinitim, kao
i sve drugo u Novom zavjetu. Isti se natpis pojavljuje gotovo neiz
mijenjen u sva etiri evanelja, a i sam taj dogaaj bio je suvie neu
godan, da bi ga kasniji prireivai izmislili.
U Evanelju po Marku Pilat pita okupljene starjeine: "to da
onda uinim s onim koga zovete kraljem idovskim?" (15, 12). Iz
ovoga moemo zakljuiti da su ga barem neki idovi smatrali kra
ljem. No i Pilat ga tako naziva u sva etiri evanelja. Nema razloga
da bi on to inio ironino ili mu se na taj nain podrugivao. U etvr
tom evanelju Pilat i Isus o tome povedu dui razgovor (18, 33-40),
a u prva tri evanelja Isus i sam priznaje pravo na tu titulu: "Pilat ga
zapita: 'Jesi li ti kralj idovski?' 'Ti kae' - odgovori mu." (Marko
15, 2) Ovaj odgovor u prijevodu moe izgledati dvosmisleno, no u
grkom izvorniku puno je jasniji i moe se prevesti: "Ispravno si ka
zao". Ta se reenica, uostalom, tako i tumai i na ostalim mjestima u
Bibliji.

Evanelja su nastala tijekom pobune 66 -74. po Kr. i nakon toga,

kada je idovska zajednica ve prestala postojati kao organizirana
drutvena, politika i vojna sila. tovie, evanelja su napisana za
grku i rimsku publiku i u tom su smislu morala biti prilagoena.
Rim je upravo izborio gorak i skup rat protiv idova, pa je bilo vrlo
prikladno te idove prikazati u loem svjetlu. U osvit idovske pobune
Isus takoer nije mogao biti predstavljen kao politiki junak, niti ga
se smjelo na bilo koji nain povezati s pobunama koje su zavrile
ratom. Moralo se i osvjetlati obraz Rimljana u njihovoj ulozi pri sue
nju Isusu i njegovom pogubljenju i predstaviti ih to je mogue
boljima. Tu treba traiti razlog zato je Pilat u evaneljima prikazan
kao ljubazan, odgovoran i tolerantan ovjek, koji je nevoljko pristao
na razapinjanje. Usprkos ovako slobodnom tumaenju povijesti, nije
teko prepoznati pravo stajalite rimske vlasti o ovom pitanju.
Prema Evaneljima, Isusa je prvo osudio Sinedrij, idovsko Veliko
vijee sveenika, starjeina i pismoznanaca. Zatim su ga doveli pred
Pilata i zahtijevali prokuratorovu osudu. Povijesno gledano, ovo nema
mnogo smisla. Prva Tri evanelja biljee da je Isusa uhitio i osudio
Sinedrij u noi Pashe, a prema idovskom zakonu Sinedrij se nije smio
sastajati za vrijeme Pashe. U evaneljima je zabiljeeno da se uhi
enje i suenje dogaa nou, a idovski zakoni nisu doputali zasje
danje nou, kao to nisu doputali ni da se to smije raditi po privatnim
kuama, odnosno bilo gdje izvan Hrama. Evanelja navode da Sinedrij
ne moe izrei smrtnu presudu i da je to razlog zato su Isusa doveli
pred Pilata. Meutim, Sinedrij je ipak bio ovlaten izrei smrtnu
presudu, koja se mogla izvriti kamenovanjem, a ne razapinjanjem,
pa je prema tome Sinedrij, ako se elio rijeiti Isusa, to mogao uiniti
na vlastitu odgovornost. Nije postojala zakonska potreba da se zbog
toga uznemiri Pilata.
Autori Evanelja su na mnogim mjestima pokuali skinuti krivi
cu i odgovornost s rimskih vlasti. U takve pokuaje spada i Pilatova
ponuda pomilovanja jednog od zatvorenika, po izboru puka. Po Marku
i Mateju, to je za blagdana bio obiaj, iako tako neto, zapravo, nije
postojalo. Dananji strunjaci miljenja su da Rimljani nisu nikada
vodili takvu politiku i da su autori izmislili ponudu da se oslobodi
Isusa ili Barabu. Pilatova nedoumica pri osudi Isusa i nevoljko po-

koravanje silnog pritiska svjetine ini se jednako nestvarnim, jer je

u to vrijeme bilo nevjerojatno da se neki rimski prokurator, a posebno
prokurator koji je bio nemilosrdan poput Pilata, prikloni zahtjevima
svjetine. Svrha ovakvog postupka je jasna: valjalo je razrijeiti Rim
ljane svake krivice, prebaciti je na idove, i uiniti Isusa bliskim
rimskoj publici.
Mogue je, takoer, da doista ni svi idovi nisu bili nevini. ak i
ako se rimska vlast bojala kralja-sveenika s pravom na prijestolje,
ona nije smjela dopustiti otvorene provokacije koje su mogle prerasti
u opu pobunu. Rimskim vlastima je u tom sluaju moglo biti puno
spretnije prikazati kako su tog kralj a-sveenika izdali ljudi iz njegova
vlastitog naroda. Stoga nije teko zamisliti da su se Rimljani okoristili
nekim saducejima kao nekom vrstom provokatora. Meutim, ak i da
je bilo tako, i dalje stoji nepobitna injenica da je Isus bio rtva rim
skih vlasti, rimskog suda i presude, rimske vojske i da je pogubljen
na nain koji su Rimljani primjenjivali iskljuivo za vlastite neprija
telje. Isus nije bio razapet zbog zloina protiv idovstva, ve zbog
zloina protiv Rimskog carstva.

Tko je bio Baraba

6) Postoji li u Evaneljima neki dokaz da je Isus imao djece?
U tom se smislu nita jasno ne kazuje, no od uitelja se oekiva
lo i podrazumijevalo da imaju djecu. Ako je Isus bio uitelj, bilo bi
vrlo neobino da je ostao bez djece, a bilo bi neobino da nije imao
djece ak i ako nije bio uitelj. Ovo nam, samo po sebi, nita odre
eno ne govori, no postoji ipak jedan mogu dokaz kojeg smo ispi
tali. Pokuali smo otkriti tko je bio onaj neodreeni ovjek koji se u
Evaneljima pojavljuje kao Baraba, ili kao Isus Baraba u Evanelju
po Mateju. Dananji znanstvenici nisu sigurni kako je nastala i to
znai rije "Baraba". "Isus Baraba" moglo je nastati iz "Isus Berabi",
a "berabi" je bila titula najviih i najcjenjenijih uitelja (rabija) i sta
jala je iza uiteljevog vlastitog imena. "Isus Berabi" je tako moglo
stajati i za samog Isusa, no s druge strane "Isus Baraba" je moglo
nastati i iz "Isus bar Rabi" to znai "Isus sin uiteljev (rabijev)". Ni
gdje ne stoji da je Isus imao oca koji je bio uitelj, no ako je on sam
imao sina, komu je dao ime po sebi, tada se taj sin mogao zvati "Isus

bar Rabi". Postoji i jo jedna mogunost, da je "Isus Baraba" nastalo

iz "Isus bar Aba", gdje "aba" na hebrejskom znai "otac". To bi, da
kle, znailo "sin oca", to nije osobito smisleno, osim ako taj "otac"
nije po neemu izniman. Ako je to "otac" znailo "otac nebeski", to
bi znailo da je "Baraba" opet bilo ime za Isusa. S druge strane, ako
je Isus bio otac, Baraba bi bila oznaka za njegovog sina.
Bez obzira na mogua znaenja i podrijetlo imena, Baraba je vrlo
neobian lik. to smo due razmatrali dogaaj koji je vezan uz njega,
sve nam se vie inilo da se tu odvijalo neto neobino i da je netko,
izgleda, pokuao neto prikriti. U prvom redu ini se da je Barabino
ime, poput imena Marije Magdalene dosljedno ocrnjeno. Dok narodna
predaja Mariju Magdalenu prikazuje kao bludnicu, Barabu prikazuje
kao lopova. Ako je on, meutim, bio neto od onoga to samo njegovo
ime navjeuje, teko je povjerovati daje obian lopov. Koji je mogao
biti razlog da se njegovo ime ocrni, osim da prireivai Novog zavje
ta ne pokuaju neto prikriti od narednih narataja?
Strogo gledano, Evanelja Barabu ne opisuju kao lopova. Po Marku
i Luki, on je politiki zatvorenik, odmetnik okrivljen za umorstvo i
buntovnitvo. Po Mateju, opisan je kao "zloglasni suanj", a po Ivanu
(18, 40) se za njega (na grkom) kae da je lestai, a to se moe pre
vesti kao pljaka ili razbojnik. U povijesnom okruju to je moglo
znaiti neto posve drugo. Rimljani su izrazom lestes zvali zelote
- ratoborne nacionalistike buntovnike koji su u to vrijeme ve poti
cali na drutveni prevrat. Ako znamo da je po Marku i Luki Baraba
bio kriv za pobunu, a Evanelje po Mateju tome ne proturjei, moemo
zakljuiti da je bio zelot.
Ovo, meutim, nisu svi podaci o Barabi. Po Luki, on je bio "baen
u tamnicu zbog neke bune u gradu". Povijest ne spominje nemire u
Jeruzalemu u to vrijeme, no Evanelja to ipak ine. Evanelja spomi
nju gradske nemire nekoliko dana prije, kad su Isus i njegovi sljedbe
nici isprevrtali stolove mjenjaima novca u Hramu. Je li to bila pobuna
u kojoj je sudjelovao Baraba i zbog koje je zatvoren? ini se kako
je to vjerojatno, a u tom sluaju Baraba je morao biti dio Isusove
pratnje.
Dananji znanstvenici tvrde da "obiaj" putanja zatvorenika na
Pashu nije postojao. No ak i da jest postojao, kakvog je imalo smi
sla to to je izabran Baraba? Ako je Baraba bio zloinac koji je bio

kriv za umorstvo, zato bi puk ba njemu potedio ivot? Ako je pak

Baraba bio zelot ili buntovnik, jo je manje vjerojatno da bi Pilat
oslobodio onoga koji moe biti opasan i osudio bezopasnog zane
senjaka, koji je bio spreman "Caru dati Carevo". Meu nizom pro
turjenosti, nedosljednosti i nevjerojatnosti, izbor Barabe moda je
najtee objasniti. Gotovo je oito daje neto ostalo prikriveno iza tako
nespretnog i zbunjujueg niza dogaaja.
Jedan na suvremenik predloio je zanimljivo objanjenje koje bi
moglo biti mogue. On pomilja da je Baraba bio Isusov sin, a da je
Isus bio zakoniti kralj. Ako je bilo tako, onda je izbor Barabe imao
smisla. Ako zamislimo potlaeno stanovnitvo koje se nalazi pod
prijetnjom neposrednog unitenja duhovnog i politikog vladara, Me
sije, iji je dolazak toliko mnogo obeavao, ne bi li u takvim okol
nostima dinastija postala vanijom od jedne osobe? Ouvanje krvne
loze ostaje najvanije, a puk bi, suoen sa stranim izborom, vjero
jatno rtvovao svog kralja u ime opstanka njegovog potomka i loze.
Jer ako preivi loza, za budunost jo uvijek preostaje nada.
Nije, dakako, nemogue da je Baraba bio Isusov sin. Openito se
vjeruje da je Isus roen 6. godine pr. Kr. Razapinjanje se dogodilo
najkasnije 36. godine po Kr., pa je, gledajui tako, Isus mogao imati
najvie etrdeset i dvije godine kad je umro. ak i daje imao samo
trideset i tri godine, mogao je imati sina, jer se u skladu s ondanjim
obiajima mogao oeniti ve sa esnaest ili sedamneset godina. A
ako se nije enio i sve do dvadesete godine, mogao je imati sina od tri
naest, koji se po idovskim obiajima ve smatrao odraslim. Mogao
je, dakako, imati i druge djece, koja su mogla biti zaeta bilo kada
do dana uoi razapinjanja.

Pojedinosti oko razapinjanja

7) Isus je lako mogao zaeti djecu prije razapinjanja, no ako je preivio

razapinjanje, vjerojatnost da je imao potomstvo jo je vea. Pokuat em
utvrditi postoji li svjedoanstvo u prilog tome daje Isus preivio razapi
njanje, i je li razapinjanje na neki nain bila tek prijevara?
Po nainu kako je Isus predstavljen u evaneljima, nije mogue
objasniti zato je Isus uope bio razapet. Prema evaneljima, nje-

govi su neprijatelji bili nositelji idovskih interesa u Jeruzalemu. Ako

su takvi neprijatelji doista postojali, oni su ga mogli kamenovati na
smrt po vlastitoj odluci i na vlastitu odgovornost, bez mijeanja rim
skih vlasti. Prema evaneljima, Isus se nije sukobljavao s rimskim
vlastima, niti je krio njihove zakone. Meutim, kanjavajaju ga Rim
ljani, u skladu sa svojim zakonom i razapinju na kri, a to je bila
kazna koja se izvravala iskljuivo nad zloincima koji su se suprotsta
vili njihovoj vlasti. Ako je Isus razapet na kri, onda u svom radu nije
bio apolitian, kako ga opisuju evanelja, ve je neim morao iza
zvati bijes Rimljana, a ne idova.
Bez obzira na narav prijestupa zbog kojih je razapet, Isusova na
vodna smrt na kriu obiluje nedosljednostima i gotovo nema razloga
da njegovo razapinjanje, po prikazima evanelja, bude smrtonosno.
Ovakva misao zahtijeva paljivo objanjenje.
Rimsko razapinjanje na kri sastojalo se iz sasvim odreenog po
stupka. Po izricanju presude slijedilo je ibanje, koje je, zbog gu
bljenja krvi, dovodilo do iscrpljenosti. Nakon toga su osueniku
remenjem ili klinovima privrstili rairene ruke za teku drvenu gredu,
koja je bila postavljena preko njegovih ramena i vrata. Pod tim teretom
osuenika su vodili do mjesta pogubljenja i tamo se ta greda, s osu
enikom koji je s nje visio, privrstila za uspravni stup ili kolac.
Objeen o ruke na taj nain, osuenik nije mogao disati, osim ako
i stopala nisu bila privrena za kri, pa je tim osloncem mogao
smanjiti pritisak na grudni ko. Usprkos agoniji, s privrenim sto
palima jak i zdrav ovjek ivio bi jo dan ili dva. Osuenik je znao
umirati i po sedam dana dok ga ne bi savladala iscrpljenopst, e ili
trovanje krvi zbog klinova. Takva duga agonija mogla se bre okonati
lomljenjem nogu ili koljena osuenika, to u evaneljima Isusovi krv
nici i ele uiniti prije nego ih u tome onemogue. Lomljenje nogu
nije bilo dodatno iivljavanje, ve in milosra, koji je donosio bru
smrt. Bez mogunosti drugog oslonca, pritisak na prsa postao bi neiz
driv i osuenik bi se zaguio.
Dananji se znanstvenici slau u miljenju da se jedino etvrto
evanelje oslanja na stvarni oevid razapinjanja. Po etvrtom evan
elju, Isusova stopala bila su privrena za kri, pritisak na grudne
miie bio je olakan, a njegove noge nisu bile slomljene. Teoretski

gledano, mogao je ivjeti jo barem dva ili tri dana. Ipak, on je na

kriu bio tek nekoliko sati prije nego to je proglaen mrtvim. U
Evanelju po Marku (15, 44) "I Pilat se zaudi da je ve umro".
to je sve moglo uzrokovati smrt? To nije moglo biti koplje u
bok, jer etvrto evanelje navodi da je Isus ve bio mrtav kada mu
je nanijeta ta rana (Ivan 19, 33). Jedino objanjenje smrti su iscr
pljenost, umor, i opa slabost od rana nanesenih bievanjem. Ipak,
ni ti imbenici nisu nuno morali biti tako brzo kobni. Mogue je da
se, usprkos zakonima fiziologije, to tako dogodilo, jer ovjek moe
umrijeti i od naoko bezopasnog udarca, no ipak se sve zajedno ini
veom sumnjivim. Po etvrtom evanelju Isusovi krvnici ve su odlu
ili prebiti mu noge i ubrzati smrt, no emu su se trudili ako je ve bio
na samrti? Nije imalo smisla Isusu prebiti noge, osim ako je smrt bila
jo jako daleko.
Evanelja navode da Isus umire u trenutku koji je odvie prikladan.
Smrt nastupa na vrijeme da sprijei njegove krvnike da mu prebiju
noge, ime je omogueno ispunjenje starozavjetnog proroanstva.
Neki dananji poznavatelji Biblije slau se da je Isus moda sasvim
namjerno oblikovao svoj ivot u skladu s proroanstvima koja su
najavljivala dolazak Mesije. Moda je upravo zato doveden maga
rac iz Betanije kako bi on na njemu mogao pobjedonosno ui u Je
ruzalem. Pojedinosti oko razapinjanja ine se oblikovane na slian
nain u svrhu ispunjenja proroanstava Staroga zavjeta.
Isusov navodni i prikladni "odlazak", koji mu omoguuje spas od
sigurne smrti i prua priliku da ispuni proroanstvo, najblae reeno
je sumnjiv. Okolnosti su previe povoljne da bi to moglo biti sluajno.
Sve navodi da je to naknadno umetnuto, a u svrhu paljivo smilje
nog plana. Navest emo neke dokaze koji to potkrjepljuju.
U etvrtom evanelju, Isus s kria izjavljuje da je edan. Kao od
govor na tu molbu, prinose mu spuvu natopljenu, navodno, octom.
Taj se prizor tako opisuje i u ostalim evaneljima. Prinoenje spuve
uglavnom se tumai kao in sadistikog iivljavanja, no upitajmo se
je li to doista bilo tako. Ocat, ili ukiseljeno vino je nadraajno sred
stvo s uinkom miriljavih soli. U ono doba na taj su se nain prizivali
k svijesti posustali robovi na galijama. Ranjen i iscrpljen ovjek udi
sajem ili gutljajem octa doivljava dkrepljujui uinak i na trenutak

obnavlja snagu. U Isusovom sluaju taj uinak je bio posve suprotan.

Nakon to udahne ili ovlai usne octom, on izgovara svoje posljednje
rijei i "predaje duh". Takav uinak octa teko je fizioloki objasniti,
no ako je spuva bila natopljena nekim opojnim sredstvom, mjea
vinom opijuma i/ili atropina koji su se u to vrijeme upotrebljavali na
Srednjem istoku, takav uinak bio bi normalan. Ipak, emu bi to opoj
no sredstvo posluilo? Moda se rjeenje nazire u vrlo sloenom i
lukavom planu kojime je trebalo stvoriti tek privid smrti, ime bi
Isusov ivot bio spaen, ali bi se ostvarilo i starozavjetno proroan
stvo o Mesiji.
Navest emo jo nekoliko detalja koji upuuju da je posrijedi moglo
biti lukavstvo. Po Evaneljima, Isus je bio razapet na mjestu koje se
zove Golgota, "Mjesto lubanje". Kasnija predaja odredila je Golgotu
kao pusto brdo u obliku lubanje, smjeteno sjeverozapadno od Jeru
zalema. Sama Evanelja opisuju mjesto razapinjanja puno drukije.
etvrto evanelje je u tome najjasnije: "A na mjestu gdje je bio
razapet bijae vrt i u vrtu nov grob, u koji jo nitko nije bio poloen"
(Ivan, 19, 41). Isus, dakle, nije bio razapet na nekom pustom brdu,
niti na nekom javnome mjestu odreenom za pogubljenja. Bio je ra
zapet unutar ili blizu vrta, gdje se nalazio neki privatni grob. Po Mateju (27, 60), taj grob i vrt bili su vlasnitvo Josipa iz Arimateje, a
on je u svim Evaneljima prikazan kao bogat ovjek koji je bio Isusov
tajni uenik.
Narodna predaja prikazuje razapinjanje kao javni in, dostupan
mnotvu, kojemu su prisustvovale tisue ljudi, dok Evanelja uka
zuju na drukije okolnosti. Po Mateju, Marku i Luki, oevici razapi
njanja, meu njima i ene, "podalje su stajali" (Luka, 23, 49), pa se
ini da to nije bio javno, ve sasvim privatno dogaanje, na privat
nom posjedu. Neki dananji znanstvenici tvrde da je stvarno mjesto
razapinjanja bio Getsemanski vrt. Ako je Getsemani doista bio pri
vatni posjed nekog od Isusovih uenika, to objanjava zato je Isus
prije razapinjanja slobodno boravio u tome mjestu.
Nije potrebno posebno isticati kako razapinjanje na privatnom
posjedu ostavlja prostora za pomisao o obmani, na lano razapinjanje,
vjeto izreirani obred. Samo nekoliko oevidaca je u tom sluaju
moglo biti nazono, a iri puk, kako i Evanelja kazuju, vidio bi

dramu tek izdaleka. Iz daljine se ne moe jasno vidjeti niti koga

razapinju, niti je li taj uistinu mrtav.
Takva prijevara nalagala je dosluh s Poncijem Pilatom ili s nekim
drugim monikom iz rimske vlasti i njegov preutni pristanak. Lako
je mogue da se to dogodilo. Pilat je bio surov i nemilosrdan ovjek,
ali je takoer bio vrlo pokvaren i podmitljiv. Pilat, kakvog poznaje
povijest, za razliku od onog koji je prikazan po Evaneljima, ne bi
bio nesklon Isusu potedjeti ivot u zamjenu za izvjesnu svotu novca
ili moda obeanje da nee biti narednih politikih nemira.
Bez obzira na Pilatove pobude, ini se da nema sumnje da je Pilat
bio upleten. On priznaje Isusovo pravo "kralja idovskog", a poslije
se udi ili se ograuje, kako je Isusova smrt nastupila tako brzo kao
to je izgledalo. Ipak, od svega se najznakovitijim ini to upravo
on predaje Isusovo tijelo Josipu iz Arimateje.
Po rimskom zakonu koji je tada bio na snazi, razapeti ovjek nije
imao pravo na pokop. Straari su sprjeavali rodbinu i prijatelje da
uklone tijelo, pa je osuenik ostajao na kriu na milost leinara. Pilat
predaje Isusovo tijelo Josipu iz Arimateje i pri tome kri spomenuti
zakon, a to ipak svjedoi o nekoj vrsti njegova suuesnitva. Vidjet
emo da to svjedoi o jo neemu.
U engleskim prijevodima Evanelja po Marku, Josip trai od Pilata
Isusovo tijelo. Pilat se udi to je Isus mrtav, provjeri to kod centurio
na i nakon toga odobrava Josipov zahtjev. To na prvi pogled izgleda
ispravno, no u grkoj verziji Evanelja po Marku to izgleda puno
zamrenije. U grkoj verziji Josip trai Isusovo tijelo, a upotrebljava
rije soma - koja je oznaavala ivo tijelo. Pilat, nakon to odobri za
htjev, predaje mu tijelo i upotrebljava rije ptoma - koja je oznaa
vala mrtvo tijelo ili truplo. Po Grcima je, dakle, Josip otvoreno
traio ivo tijelo, a Pilat mu doputa da uzme ono za koje misli, ili se
ograuje da misli, da je mrtvo.
Obzirom na zabranu pokapanja razapetih osuenika, vrlo je neobi
no to Josip uspije dobiti Isusovo tijelo. Upitajmo se, zbog ega ga
dobije i kakvo pravo on polae na Isusovo tijelo? Ako je on bio jedan
od tajnih uenika, teko bi mogao opravdati zahtjev, a da se pri tome
ne razotkrije. To nije bilo bitno jedino ako je Pilat to ve znao, ili ako
je postojao neki drugi razlog koji je Josipu iao u prilog.

O Josipu iz Arimateje nema puno podataka. Evanelja spominju

tek da je bio Isusov tajni uenik, da je bio bogat i da je bio lan Sinedrija, Savjeta staraca koji su vladali idovskom zajednicom Jeruza
lema pod rimskom vlau. On je oito bio vrlo utjecajan ovjek, to
potkrjepljuje injenica da je razgovarao s Pilatom, kao i to to je po
sjed s privatnim grobom bio njegovo vlasnitvo.
Srednjovjekovna predaja prikazuje Josipa iz Arimateje kao uva
ra svetog Grala i tvrdi da je Parsifal bio njegov nasljednik. Kasnije
predaje pridruuju ga krvnom vezom s Isusom i njegovom obitelji, a
ako je bilo tako, to bi pruilo dovoljan razlog da Josip zatrai Isusovo
tijelo. Teko je povjerovati da bi Pilat ustupio tijelo pogubljenog
zloinca onome koji s njime nije imao nikakve veze, a ovako je, pot
kupljen, za to mogao nai razloga. Ako je Josip, bogat i utjecajan
lan Sinedrija, doista bio s Isusom u rodu, to jo jednom svjedoi o
Isusovu aristokratskom podrijetlu. Na taj ga nain puno lake mo
emo povezati sa svetim Gralom - "kraljevskom krvi".

Scenarij
Ve smo skicirali probnu hipotezu koja se temelji krvnom lozom
koja vue podrijetlo od Isusa. Pri razradi te hipoteze pridodali smo,
iako samo privremeno, cijeli niz presudnih pojedinosti, a slika je u
svojoj cjelovitosti postajala sve skladnijom i uvjerljivijom.
Pretpostavka da je Isus bio kralj-sveenik ini se sve oitijom.
Visokog roda, nosei zakonito pravo na prijestolje, pokuao ga je po
novo zadobiti. Po naoj hipotezi, bio je rodom iz Galileje, podruja
gdje je otpor rimskoj vladavini bio veoma osvijeten. Imao je brojne
plemenite, bogate i utjecajne pristae po cijeloj Palestini, kao i u
samoj prijestolnici, Jeruzalemu. Jedan od njegovih pristaa, moni
lan Sinedrija, moda je takoer bio s njime u rodu. U predgrau
Jeruzalema, u Betaniji, nalazio se dom njegove ene i tu je, uoi po
bjedonosnog ulaska u Jeruzalem, boravio budui kralj-sveenik. Tu
je osnovao sredite svoga kulta misterija i proirio krug svojih sljed
benika obrednim inicijacijama, poput one u kojoj je sudjelovao njegov
urjak Lazar.
Takav pretendent lako bi izazvao jak otpor na nekim mjestima,
meu rimskim inovnicima i vjerojatno meu nositeljima ukorije-

njenih idovskih interesa od kojih su neki bili saduceji. Nositelji tih

interesa nali su nain kako ga sprijeiti u pokuaju da osvoji pri
jestolje, ali u svojoj namjeri da ga unite nisu bili uspjeni koliko su
se nadali. ini se da je kralj-sveenik imao prijatelje na visokim po
loajima, a oni su, u dosluhu s pokvarenim i potkupljivim rimskim
prokuratorom, zamislili i izveli lano razapinjanje na privatnom ze
mljitu, gdje su mogli biti prisutni samo odabrani. Dok je puk bio
na dovoljnoj udaljenosti, izvreno je pogubljenje, a pri tome je ili netko
zamijenio kralja-sveenika na kriu ili kralj-sveenik nije doista
umro. U sumrak, kada je vidljivost smanjena, tijelo je preneseno u
grob, koji se ondje sasvim prikladno naao i iz tog groba je to tijelo,
dan ili dva poslije, "udesno" nestalo.
Ako je ovaj dio scenarija toan, upitali smo se kamo je Isus nakon
toga otiao? Slijedei nau hipotezu o krvnoj lozi, odgovor na to pi
tanje nije bio posebno vaan, no neke islamske i indijske legende
kau da je on umro u dubokoj starosti, negdje na dalekom istoku, u
Kamiru. Jedan, pak, australski novinar vrlo zanimljivo i uvjerljivo
tvrdi da je Isus umro u Masadi, kad je tvrava pala u ruke Rimljana
74. godine. U to vrijeme on se ve morao pribliiti starosti od osam
deset godina.
Po onom pismu kojeg smo primili, spisi koje je pronaao Berenger Sauniere u mjestu Rennes-le-Chateau, sadravali su nepobitni
dokaz da je Isus bio iv 45. godine, no nigdje se ne spominje gdje
se nalazio. Jedna od mogunosti je Egipat, tonije Aleksandrija, gdje
je u to vrijeme mudrac Ormus osnovao Ruin kri, stapajui kran
stvo s ranijim, pretkranskim misterijima. Postojala je i pretpostavka
da se Isusovo mumificirano tijelo nalazi negdje u okolici mjesta Rennes-les-Chateau, to bi onda moglo objasniti zagonetnu poruku u
Sauniereovim svicima, koja glasi: "IL EST LA MORT" (On je ovdje
mrtav). Mi ne tvrdimo da je on dopratio svoju obitelj u Marseilles,
jer sve okolnosti govore protiv toga. Vjerojatno nije bio u stanju koje
doputa putovanje, a i njegova nazonost ugrozila bi sigurnost obitelji.
Lako mu se moglo uiniti vanijim da ostane u Svetoj Zemlji - kao
i njegov brat, sveti Jakov - i da tamo potrai svoj put do cilja. Mi
nismo u stanju iznijeti nijedan putokaz koji bi rasvijetlio njegovu
kasniju sudbinu, nita vie od samih evanelja.

Naoj hipotezi je manje bilo vano ono to se dogodilo Isusu, od

onog to se dogodilo sa svetom obitelji, posebno s njegovim urjakom,
enom i djecom. Ako je na scenarij toan, oni su zajedno s Josipom
iz Arimateje i nekim drugim ljudima, kriomice brodom prebaeni iz
Svete Zemlje. A kad su se iskrcali kod Marseillea, Marija Magdale
na je doista donijela "Sangraal" - "kraljevsku krv", to potjee od
doma Davidovog, u Francusku.

1 3 .

POGLAVLJE

Tajna koju je crkva

zabranila
ili smo svjesni da se na scenarij ne slae s uvrijeenim kran
skim naukom. to smo due istraivali, sve je vie bilo oito da
taj nauk, prenoen stoljeima, predstavlja vrlo probrani skup dijelova
koji su bili strogo proieni i preraeni. Moe se rei da Novi zavjet
nudi sliku Isusa i njegova vremena na nain koji zadovoljava potrebe
odreenih skupina ljudi i njihovih interesa, a koji su sudjelovali i jo
uvijek sudjeluju u toj stvari. Sve to je moglo ometati ili ugroavati
te interese, kao naprimjer "tajno Evanelje po Marku", bilo je na vri
jeme uklonjeno. Kako je uklonjeno mnogo toga, u nekoj vrsti novo
nastalog zrakopraznog prostora stvorila se opravdana i neophodna
potreba za novim promiljanjima.
Ako je Isus zakonito pretendirao na prijestolje, u tome ga je, barem
na poetku vjerojatno podravala odreena skupina ljudi, njegova
najblia obitelj iz Galileje, neki pripadnici njegova vlastitog visokog
stalea, kao i neki strateki rasporeeni ljudi u Judeji i u glavnom
gradu, Jeruzalemu. Ti sljedbenici, usprkos tome to su bili odabrani,
nisu bili dovoljni kako bi se njegove tenje za osvajanjem prijestolja
ostvarile. Sukladno tome, on je morao okupiti puno vei broj sljedbe
nika iz drugih stalea, kao to je to, sjetimo se prijanje usporedbe,
uinio Lijepi princ Charlie 1745.
Kako se moe pridobiti brojne sljedbenike? To je mogue uiniti
tako da se objavi poruka koja je zamiljena tako da potakne odanost
i potporu. Ta poruka nije nuno morala biti cinina, poput onih koje
se veu uz dananju politiku. Naprotiv, mogla se izgovarati u iskrenoj
vjeri, s plemenitim i vatrenim idealizmom. Usprkos izriitog vjerskog

usmjerenja, prvenstveni cilj te poruke bio je osigurati potporu i naklo

nost naroda. Isus je nosio poruku kojom je pokuavao pruiti nadu
ljudima osvojene zemlje, koji su bili potlaeni, ispaeni i obesprav
ljeni. To je bila poruka koja je obeavala. Ako dananji itatelj nad
vlada vlastite predrasude, moi e prepoznati mehanizam koji je vrlo
slian onome to se moe vidjeti u dananjem svijetu, jer se i danas,
kao i oduvijek ljudi okupljaju u ime zajednikog cilja i pretvaraju u
orue kojime se zbacuju samovoljne vladavine. Vrlo je vano to je
Isusova poruka bila i etina i politina, a upuivao ju je vrlo odabra
nom dijelu stanovnitva, ve u skladu s politikim namjerama. Jer
brojne je sljedbenike mogao nai upravo meu tim obespravljenim
i potlaenim ljudima. Saduceji, koji su se sloili s rimskom okupaci
jom, nisu nimalo bili voljni rastati se od svojih dobara koja su stekli,
niti se kockati svojom sigurnou i mirom, upravo kao i svi njima sli
ni u povijesti ljudskoga roda.
Isusova poruka, kako je prikazana u evaneljima, nije u cijelosti
ni nova, niti iznimna. On je sam vjerojatno bio farizej, a njegov nauk
sadravao je i dijelove farizejskog nauka, dok Svici s Mrtvog mora
svjedoe da je taj nauk sadravao i dijelove esenskih uenja. Iako Isu
sova poruka moda nije bila u cijelosti nova, nain na koji je prenoena
vjerojatno jest. Sam Isus je bio nesumnjivo karizmatini pojedinac,
koji je vjerojatno posjedovao sposobnost iscjeljivanja i izvoenja
slinih "uda". On je bez sumnje posjedovao dar za prenoenje ideja
prepoznatljivim i jasnim parabolama, koje nisu zahtijevale obrazova
nost, pa su bile razumljive najiroj publici. Za razliku od svojih pret
hodnika, esena, Isus nije morao najavljivati dolazak Mesije. Mogao
je tvrditi da je on sam Mesija, a to je sigurno njegovim rijeima pridalo mnogo veu vjerodostojnost.
Jasno je daje Isus okupio svoje sljedbenike prije pobjedonosnog
ulaska u Jeruzalem. Meu tim sljedbenicima bilo je mogue razliko
vati dvije skupine iji interesi i ciljevi nisu bili jednaki. Na jednoj
strani bili su oni "posveeni", najua obitelj, te bogati i utjecajni pri
stae, koji su eljeli vidjeti svog kandidata na prijestolju. Na drugoj
strani bila je znatno vea skupina "obinih ljudi", narodne mase
pokreta, koje su eljele vidjeti ispunjenje sadraja obeane poruke.
Vano je razluiti te dvije strane, koje su imale isti politiki cilj dovesti Isusa na prijestolje - ali iz potpuno razliitih pobuda.

Kada je pokuaj propao, to se oito dogodilo, savez dviju strana,

"sljedbenika poruke" i "sljedbenika obitelji", vjerojatno se raspao.
Sueljeni slomu i prijetnji izravnog unitenja, lanovi obitelji dali su
prednost ouvanju loze po svaku cijenu, ak i u progonstvu, a to je odu
vijek najvanije za plemenitake i kraljevske obitelji. "Sljedbenicima
poruke", meutim, budunost te obitelji i njihov opstanak bili su ne
vani, a njihov prvenstveni cilj bio je ovjekovjeiti poruku i iriti je.
Kranstvo, koje se razvijalo tijekom prvih stoljea stiglo je do
nas zahvaljujui upravo tim "sljedbenicima poruke". Tijek irenja i
razvijanja kranstva vrlo je iscrpno prikazan u radovima mnogih
znanstvenika i ovdje se neemo time baviti. Dovoljno je napomenuti
da je "poruka" zahvaljujui svetom Pavlu poprimila jasan i konaan
oblik i to je postalo temeljem kasnijeg teolokog zdanja kranstva.
U vrijeme kad nastaju evanelja, osnovne postavke nove vjere ve su
bile dovrene.
Nova vjera ciljala je prije svega na rimsko i romanizirano puan
stvo. Zbog toga je uloga rimskih vlasti u Isusovoj smrti nuno mo
rala biti ublaena, a krivnja prebaena na Zidove, no to nije bio jedini
primjer izmjene prikaza zbivanja kako bi se uinili prihvatljivijima
rimskom narodu. Rimljani su, naime, bili vini oboavati svoje vlada
re, a ve je Cezar slubeno bio proglaen bogom. Isus je, stoga, postao
boanstvom, iako ga nitko prije toga takvim nije smatrao, kako bi
se njime mogli ravnopravno natjecati u pridobivanju puka. To je bio
Pavlov zadatak.
Prije nego to se poela vrlo uspjeno iriti, iz Palestine u Siriju,
Malu Aziju, Grku, Egipat, Rimsko carstvo i Zapadnu Europu, nova
religija morala je prvo postati prihvaena u narodu krajeva gdje je
nastala i odrati se unato starim vjerovanjima. Novi Bog morao je
biti dovoljno moan, velianstven i initi najrazliitija uda kako bi
se mogao mjeriti s onima koje je trebao zamijeniti. Da bi se Isus udo
maio u romanskom svijetu toga vremena, on je morao postati pravi
Bog. Ne Mesija u tradicionalnom smislu te rijei, ne kralj-sveenik,
ve utjelovljeni Bog, koji je poput svojih sirijskih, fenikih, egipat
skih i drugih drevnih Bogova, prolazio podzemni svijet i muke pakla
i nakon toga izranjao pomlaen, s proljeem. Tek je u toj ideji uskrsnu
e dobilo presudnu vanost iz vrlo jasnog razloga. Isus je morao po-

stati jednak bogovima koji su umrli i ponovo se rodili i bili prisutni

i na zemlji i u svijesti svojih sljedbenika. Roenje od djevice takoer
je propovijedano iz istog razloga, a blagdan Uskrsa, slavljenje smrti
i uskrsnua, dogaao se istodobno s proljetnim sveanostima drugih
tadanjih kultova i kola misterija.
Zbog potrebe irenja boanskog mita stvarna obitelj tog "boga",
kao i svi politiki i dinastiki imbenici, morali su postati nevani.
Odreeno mjesto i vrijeme u kojem su se nalazili sputalo bi svaku te
nju ka univerzalnosti. U svrhu potpore toj univerzalnosti uklonjeni su
svi politiki i dinastiki elementi iz njegova ivotopisa. Izbjegnuto
je spominjanje zelota i esena, jer bi u najboljem sluaju bilo nepode
sno da je Bog bio upleten u neku politiku i dinastiku urotu, koja
ak nije ni uspjela. Ostalo je samo ono to nalazimo u evaneljima,
stroga jednostavnost, gdje se zbivanja odvijaju tek pukim sluajem
u Palestini pod rimskom okupacijom tijekom prvog stoljea, a zapra
vo u vjenoj sadanjosti koja vrijedi za sve mitove.
Dok se "poruka" razvijala na taj nain, obitelj i njeni sljedbenici
nisu, ini se, gubili vrijeme. Julije Afriki pie u treem stoljeu da
su preivjeli Isusovi nasljednici optuili dinastiju Heroda za unitenje
rodoslovlja idovskog plemstva, ime su uklonili sve dokaze koji bi
mogli ugroziti njihovo pravo na prijestolje. Za te nasljednike kae da
su se raselili po svijetu i sa sobom ponijeli rodoslovlja koja su izmaknula unitenju spisa tijekom pobune izmeu 66. i 74. po Kr.
Pobornicima novog mita postojanje te obitelji moglo je stvoriti
tekoe zastraujueg dosega. Ta obitelj je, kao nositelj izvornog svje
doanstva o onome to se doista dogodilo, mogla predstavljati opasnu
prijetnju i potpuno razoriti taj mit. Zbog toga se za prvih dana kran
stva moralo potisnuti svaki spomen plemenitake ili kraljevske obitelji,
njihove loze, te politikih i dinastikih tenji. Samu obitelj, koja je
mogla raskrinkati novu religiju, trebalo je, po mogunosti, unititi.
Zbog svega toga je bila nuna najvea tajnost, ali i nesnoljivost otaca
rane Crkve prema bilo kakvom odstupanju od nametnutog pravovjer
ja. Moda su na taj nain nastali i neki korijeni antisemitizma, jer su
"sljedbenici poruke" i pobornici mita istodobno postigli dva cilja
optuivanjem idova i skidanjem odgovornosti s Rimljana. Na taj su
nain mit i "poruka" postali prihvatljiviji rimskom narodu, a sama

obitelj, koja je bila idovska, izgubila je svoju vjerodostojnost. Protuidovski osjeaji, koje su poticali, takoer su mogli posluiti njihovu
cilju. Ako je obitelj nala utoite u nekoj idovskoj zajednici unutar
granica Carstva, javno proganjanje moglo je u svom zamahu prikla
dno uutkati opasne svjedoke.
Na nain kojim se ugodilo rimskoj publici, proglasilo se Isusa za
Boga i idovima dodijelilo ulogu rtve, kranstvo se poelo iriti
sigurnim uspjehom. Poloaj pravovjernog kranstva postajao je sve
sigurniji tijekom drugog stoljea, uglavnom zahvaljujui Ireneju,
biskupu Lyona, oko 180. godine. On je vjerojatno najjasnije uspio
kranskoj teologiji dati vrst i cjelovit oblik. To je postigao svojim
vrlo obimnim djelom, Libros Quinque Adversus Haereses (Pet knjiga
protiv krivovjerja), gdje je nabrojao i razvrstao sva odstupanja od pri
hvaenog pravovjerja i otro ih osudio. Odbacio je razliitost i tvrdio
da moe postojati samo jedna prava Crkva, izvan koje nije mogue
nai spasenje. One koji su se suprotstavili ovoj tvrdnji, Irenej je pro
glasio hereticima, koje treba izopiti i, ako je mogue, unititi.
Meu brojnim razliitim oblicima ranog kranstva, gnosticizam
je potaknuo najogoreniju Irenejevu srdbu. Gnosticizam se oslanjao
na osobno iskustvo i osobno sjedinjenje s Bogom. Irenej je shvaao
da bi to omelo vlast sveenika i biskupa i postalo smetnjom stvaranju
jedinstva. Sukladno tome, upotrijebio je svu svoju snagu da potisne
gnosticizam. Bilo je nuno obeshrabriti osobna, pojedinana promi
ljanja, a s druge strane, ohrabriti neupitnu vjeru u utvrenu dogmu.
Zato je bio nuan teoloki sustav, struktura kodificiranih naela, koja
ne bi doputala pojedinana tumaenja. Nasuprot osobnom doivljaju
i gnozi, Irenej je traio jedinstvenu "katoliku", to jest sveobuhvatnu
Crkvu, koja se temeljila na tradiciji i nasljeu apostola. Stvaranje
takve Crkve bilo je mogue, a to je Irenej shvatio, tek s konano utvr
enim crkvenim kanonom, popisom vjerodostojnih tekstova. On je
sastavio takav kanon, sluei se dostupnim djelima, od kojih je neka
prihvatio, a druga odbacio. Irenej je prvi pisac iji se novozavjetni
kanon slae s onim kakvog danas poznajemo.
Sve to nije sprijeilo irenje ranih hereza, koje su se i dalje razvi
jale. Irenej je zasluan to je "pravovjerje", vrsta kranstva kojeg
su propovijedali "sljedbenici poruke", steklo cjelovit oblik uz pomo

kojega mu je osiguran opstanak i konana pobjeda. Vrlo vjerojatno

je upravo Irenej zasluan za sve ono to se zbivalo za vrijeme vladavi
ne cara Konstantina, kao i neposredno poslije toga, kada je Rimsko
carstvo postalo, u odreenom smislu, carstvo kranstva.
Uloga cara Konstantina u povijesti i razvitku kranstva esto je
pogreno prikazivana i pogreno tumaena. Lana "Konstantinova
darovnica" iz osmog stoljea, o kojoj smo govorili u devetom po
glavlju, samo je dodatno zbunila kasnije pisce. Openito gledano,
Konstantin se smatra zaslunim za konanu pobjedu "sljedbenika
poruke", to je donekle i opravdano. Odluili smo, stoga, prouiti
prilike tog vremena i istodobno se liiti iluzija da je on doista uinio
sve ono to mu se pripisuje.
Poslije, crkvena predaja kae kako je Konstantin naslijedio privr
enost kranstvu od svog oca. U to je vrijeme to bilo vrlo prikladno,
jer su krani ve bili brojni, a Konstantinu je bila potrebna sva mo
gua pomo u borbi protiv drugog pretendenta na rimsko prijestolje,
Maksenta. Maksent je 313. po Kr. izgubio bitku kod Milvijskog mosta,
ime je Konstantinovo pravo na prijestolje postalo neupitno. Prije tog
sudbonosnog sukoba, Konstantin je navodno doivio vienje, koje
je poslije potkrijepljeno jednim prorokim snom blistavog kria koji
je lebdio na nebu. Na kriu je bilo ispisano "In hoc signo vinces " (Pod
ovim e znakom pobijediti). Predaja kae da je Konstantin, odluiv
i posluati nebesko pretkazanje, naredio da se titovi njegovih vojni
ka urese Kristovim monogramom, grkim slovima hi i ro, poetnim
slovima grke rijei "Kristos". Na taj je nain Konstantinova pobjeda
kod Milvijskog mosta postala primjerom pobjede krana nad po
ganima.
To je poznata crkvena predaja na osnovi koje se esto zakljuuje
da je Konstantin "preobratio Rimsko carstvo na kransku vjeru".
Stvarne injenice govore da on to nije uinio, no da bismo ustanovili
to on jest uinio, moramo poblie ispitati postojea svjedoanstva.
Konstantinovo "obraenje", ukoliko je ta rije uope ovdje prik
ladna, nije bilo kranske, ve nesumnjivo poganske naravi. ini se
da je on doivio neku vrstu vienja ili svjetlosnog doivljaja u blizini
poganskog hrama posveenog galskom bogu Apolonu, u okolici Vosgesa ili Autuna. Po svjedoenju ovjeka koji je pratio Konstantinovu

vojsku, bilo je to privienje boga Sunca, kojega su u nekim kultovima

oboavali pod imenom "Sol Invictus", odnosno, "Nepobjedivo Sun
ce". Neka druga svjedoanstva kau da je Konstantin, neposredno
prije svog privienja, iniciran u kult Sol Invictus. Nakon pobjede kod
Milvijskog mosta Rimski je senat podigao slavoluk pobjede u Koloseumu, a natpis na slavoluku kae da je Konstantinovu pobjedu donio
"poticaj Boanstva". Meutim, boanstvo o kojemu je rije nije bio
Isus, ve Sol Invictus, poganski bog sunca.
Razliito od onog to kae predaja, Konstantin nije proglasio kr
anstvo dravnom religijom Rimskog carstva, ve je to bilo, zapravo,
pogansko oboavanje sunca, Konstantin je cijelog ivota bio njen pr
vosveenik. Njegova je vladavina bila nazvana "carevanje sunca", a
Sol Invictus se nalazio posvuda, ak i na carskim zastavama i novcu.
Predodba Konstantina kao vatrenog pristae i obraenika na kr
anstvo nesumnjivo je pogrena. On je krten tek 337. po Kr. na
smrtnoj postelji, kad je oito bio previe iscrpljen i lien volje da bi
se tome suprotstavio. Ne moe se rei ni da je on prvi upotrijebio Kri
stov monogram, jer je natpis s takvim monogramom naen na nekom
grobu u Pompejima iz vremena koje je Konstantinu prethodilo dvjesto
i pedest godina.
Kult Sol Invictus bio je sirijskog podrijetla, a uveli su ga rimski
carevi sto godina prije Konstantina. Iako je u tom kultu bilo elemena
ta oboavanja Baala i Astarte, on je u svojoj osnovi bio monoteistian.
Bog sunca bio je zbir odlika svih drugih bogova i na taj je nain
svladao sve svoje mogue suparnike. Taj je kult takoer bio dobro
usklaen s kultom Mitre, koji je bio vaan u Rimu i u cijelom Carstvu
tog vremena, a i u tom kultu bilo je ukljueno oboavanje sunca.
Kult Sol Invictus odlino je odgovarao Konstantinu. Konstantinov
prvi cilj, kojim je bio opsjednut, bilo je uspostavljanje politikog,
vjerskog i teritorijalnog jedinstva. Taj kult, koji je u sebi obuhvaao
sve ostale, je kao dravna religija sasvim jasno pomagao ostvarenju
njegovih ciljeva. Meutim, upravo je za vladavine toga kulta kran
stvo uvrstilo svoj poloaj.
Kransko pravovjerje imalo je mnogo slinosti s kultom Sol In
victus i zato se moglo nesmetano razvijati u njegovoj sjeni. Kult Sol
Invictus, koji je u svojoj osnovi bio jednoboaki, utro je put mono-

teistikom kranstvu. Kult Sol Invictus pokazao se pogodnim u jo

jednom sluaju, ime je irenje kranstva znatno olakano. Konstan
tin je 321. po Kr. donio proglas kojime je naredio da sudovi budu
zatvoreni "na dan tovanja Sunca" i odredio da to bude dan odmora.
Do tada je kranstvo smatralo idovski sabbath (subotu) svetim, a
tada je, u skladu s Konstantinovim proglasom, svetim danom pro
glasilo nedjelju. To je dovelo do suglasja s postojeim vlastima, ali
je takoer jo vie udaljilo kranstvo od idovskih korijena. Sve do
etvrtog stoljea Isusov roendan slavio se 6. sijenja. Kult Sol Invic
tus slavio je kao najvaniji dan u godini 25. prosinca. Bila je to svea
nost roenja sunca, Natalis Invictus, kada dani u godini postaju sve
dui. Odabiranjem toga dana, kranstvo se takoer uskladilo s tada
njim vlastima i vaeom dravnom vjerom.
Kult Sunca vrlo je tijesno povezan s kultom Mitre i njih se esto
pogrekom zamjenjuje. Oba kulta su naglaavala vanost sunca,
oba su smatrala nedjelju svetim danom, i slavila svoju najveu svea
nost 25. prosinca. Tako je kranstvo steklo dodirne toke i s kultom
Mitre, koji je, izmeu ostalog, isticao besmrtnost due, posljednji sud
i uskrsnue mrtvih.
U naporu da postigne jedinstvo, Konstantin je namjerno odluio
ne naglaavati razlike izmeu kranstva i kultova Mitre i Sunca i
nije obraao pozornost na njihove proturjenosti. Na taj je nain pri
hvatio boanski status Isusa kao zemaljsko utjelovljenje Nepobjedivog
Sunca. Tako je u isto vrijeme Konstantin mogao graditi kranske
crkve i postavljati kipove boice majke Cibele, kao i samog boga Sun
ca, koji mu je izrazito nalikovao.
Svi ti eklektiki i ekumenski potezi vodili su ka jedinstvu, vjeru
je Konstantin smatrao politikim pitanjem, i doputao je postojanje
svake vjere koja je vodila u tom smjeru.
Konstantin je, dakle, usprkos tome to nije bio dobar kranin, u
ime jedinstva uvrstio poloaj kranskog pravovjerja. Godine 325.
on je okupio Crkveni sabor u Niceji i tom je prilikom utvreno vri
jeme slavljenja Uskrsa. Odreena su pravila koja su odreivala vlast
biskupa i na taj je nain zapoelo koncentriranje vlasti u rukama
Crkve. Najvanija odluka, koja je donesena na crkvenom saboru u
Niceji, a do koje je dolo glasovanjem, jest, da se Isus smatra Bogom,

a ne smrtnim prorokom. Na ovomu mjestu ponovo moramo naglasiti

daje Konstantin sve to postigao u tenji kajedinstvu i uinkovitosti,
a ne radi vlastitih pobonih razloga. Isusa se kao Boga lake moglo
zdruiti s Nepobjedivim Suncem, a smrtnom proroku bi to bilo mnogo
tee uskladiti. Kransko pravovjerje krenulo je u politiki poeljno
stapanje s dravnom religijom, a Konstantin je u tome pruio svu po
trebnu potporu.
Godinu dana nakon crkvenog sabora u Niceji, Konstantin je odo
brio oduzimanje i unitavanje svih djela koja su se protivila pravo
vjernom kranskom uenju, meu kojima su bila djela poganskih
pisaca, koja su govorila o Isusu, kao i djela "heretikih" krana. Nje
govom zaslugom je odreen iznos koji se imao isplaivati Crkvi i
smjestio rimskog biskupa u Lateransku palau. Godine 331. Kon
stantin je naruio i platio izradu novih prijepisa Biblije, a to je bio
jedan od kljunih trenutaka u itavoj povijesti kranstva. Kranskom
pravovjerju, "sljedbenicima poruke", pruila se izvanredna prilika.
Dvadeset i pet godina prije, 303. po Kr., poganski car Dikloecijan
odluio je unititi sve dostupne kranske spise. Zahvaljujui toj
odluci gotovo svi kranski spisi, osobito oni koji su se nalazili u
Rimu, nestali su, pa su uz pomo Konstantina uvari pravovjerja do
bili priliku iznova pregledati, srediti i napisati nove verzije crkvenih
spisa, na nain koji su smatrali najprikladnijim svojim naelima.
Vjerojatno je upravo tada nastala veina izmjena u Novom zavjetu,
ime je Isus stekao sasvim uzvieni poloaj, koji uiva i danas. Va
nost Konstantinove narudbe ne smije se podcjenjivati, jer od pet
tisua danas postojeih ranih rukopisa Novog zavjeta nijedan nije
nastao prije etvrtog stoljea. Novi zavjet kakvim ga danas pozna
jemo u osnovi je djelo urednika i pisaca iz etvrtog stoljea, koji su
bili uvari pravovjerja, "sljedbenici poruke" s vlastitim interesima
koje su morali obraniti.

Zeloti
Nakon Konstantina je slijed dogaanja u svezi s kranskim pravo
vjerjem vrlo dobro poznat i prati ga mnotvo spisa. Kransko pra
vovjerje je, dakako, konano pobijedilo, no usprkos tome to su se
"sljedbenici poruke" nametnuli kao vodei i zavladali civilizacijom

Zapada, ta "poruka" ni dalje nije bila liena prijetnji. Bez obzira to

je bila u progonstvu, Isusova kraljevska obitelj je svojim postojanjem
i moguim tenjama i dalje ugroavala kransko pravovjerje.
Pravovjerje Rimske crkve utemeljeno je na knjigama Novog zavje
ta, koje su tek izbor ranokranskih spisa, izbor koji je nastao u
etvrtom stoljeu. Postoji cijeli niz djela koja su starija od Novog
zavjeta kakvog danas poznajemo, a neka od tih djela bitno drugai
je, sasvim kontroverzno, prikazuju ta prihvaena svjedoanstva.
Postoje, naprimjer, razne knjige koje su bile iskljuene iz Biblije,
koje ine zbir tekstova danas poznati pod imenom apokrifi. Ope je
poznato da su neka djela iz tog zbira nastala u estom stoljeu, no
neka od njih bila su poznata jo u drugom stoljeu i mogue ih je
smatrati vjerodostojnima koliko i sama biblijska evanelja.
Jedno od takvih djela je Evanelje po Petru, iji je primjerak naen
u gornjem dijelu toka Nila 1886. godine, no antiohijski ga biskup
spominje jo davne 180. g. Po tom "apokrifnom" evanelju, Josip
iz Arimatejeje bio blizak prijatelj Poncija Pilata, a to, ako je istina, ide
u prilog tezi o lanom razapinjanju. U Evanelju po Petru kae se i da
se grob u koji je Isus poloen nalazio na mjestu koje se zvalo "Josipov vrt", a posljednje Isusove rijei na kriu, kako se navodi, posebno
iznenauju: "Snago moja, snago moja, zato si me napustila?".
Drugo apokrifno djelo, koje je zanimljivo, Evanelje djetinjstva
Isusa Krista, nastalo je najkasnije u drugom stoljeu, a moda i prije.
U toj knjizi Isus je prikazan kao iznimno nadareno, ali naglaeno
ljudsko bie. Prikazan je moda i odvie ljudski, kao estok, nepo
sluan, hirovit i vrlo neodgovoran pri koritenju svoje darovitosti. U
jednoj prilici, naprimjer, on udarcem usmrti drugo dijete koje ga je
naljutilo, a slina sudbinu doivi ijedan strog uitelj. Ti doivljaji
su, dakako, neistiniti, ali pokazuju na koji nain su morali prikazivati
Isusa da bi dosegnuo boanski status meu svojim sljedbenicima.
Postoji jo jedan neobian i moda vaan dio u Evanelju djetinj
stva u kojem se kae kako je prilikom Isusova obrezivanja neka
starica uzela obrezanu koicu i sauvala je u posudi od alabastra
koja se koristila za nardovu pomast. Na drugome mjestu nalazimo:
"Ovo je posuda od alabastra koju je grjenica Marija donijela i izlila
miris na glavu i noge Gospodina naeg Isusa Krista". I ovdje, da
kle, kao i u prihvaenim evaneljima nailazimo na pomazanje koje

je, iako to na prvi pogled tako ne izgleda, dio nekog vanog obreda.
U ovom sluaju je jasno daje pomazanje bilo planirano i prireeno
puno prije. Cijelo zbivanje ukazuje na neku nejasnu, ali oitu vezu
izmeu Marije Magdalene i Isusove obitelji, vezu koja je postojala
prije nego to je Isus, u tridesetoj godini zapoeo svoju misiju. Po
svoj prilici stoji pretpostavka da Isusovi roditelji ne bi povjerili ob
rezanu koicu svog sina bilo kojoj starici. Ta je starica morala biti
neka vana osoba i/ili osoba u bliskoj vezi s Isusovim roditeljima.
To to se taj bizarni komad tijela, ili posuda u kojoj je bio uvan, ka
snije nala kod Marije Magdalene svjedoi o nekoj njezinoj vezi sa
staricom. Na ovome smo mjestu opet, ini se, naili na nejasan trag
neega to je bilo mnogo vanije nego to se danas misli.
Neki dijelovi u knjigama apokrifa, kao to su oni doivljaji iz dje
tinjstva, zacijelo su bili neugodni kasnijem pravovjerju, a i danas bi
se inili takvima mnogim kranima. Ipak, ne smijemo zaboraviti
da su apokrifne knjige, kao i prihvaene dijelove Novog zavjeta sas
tavili "sljedbenici poruke", u namjeri da Isusa uine boanstvom, tako
da se ne moe oekivati da je sadraj apokrifnih knjiga na bilo koji
nain mogao ugroziti "poruku", primjerice spomenom Isusove poli
tike djelatnosti, kao i njegovih dinastikih tenji. Svjedoanstva o
tim pitanjima morali smo potraiti na drugim mjestima.
U Svetoj zemlji Isusova vremena postojalo je zbunjujue mnogo
idovskih stranaka, struja i sljedba. Evanelja spominju samo farizeje
i saduceje i prikazuju ih kao neprijatelje. Ipak, uloga neprijatelja
odgovarala je samo saducejima koji su doista suraivali s rimskim
vlastima, dok su farizeji cijelo vrijeme pruali jak otpor Rimljanima,
a Isusova je djelatnost, iako nije bio farizej, u sri bila sukladna tra
diciji farizeja.
Kako bi uinili evanelja to privlanijima rimskoj publici, pisci
su bili prisiljeni Rimljane osloboditi krivnje i ocrniti idove. Tu
negdje lei razlog pogrenog prikazivanja farizeja koje su izjedna
ili s onima koji su doista bili krivi, saducejima. Ipak, postavlja se
pitanje zato se nigdje u evaneljima ne spominju zeloti, ratoborni
nacionalni borci za slobodu, eljni prevrata, koje bi rimska publika
sa zadovoljstvom prihvatila kao krivce? ini se da za to ne postoji
objanjenje, osim ako Isus nije bio s njima u toliko bliskoj vezi da
se samim njihovim spomenom to ne bi moglo zanijekati. Profesor

Brandon tvrdi da "utnja evanelja o zelotima... ukazuje na vezu

Isusa s tim domoljubima, koju evanelisti nisu eljeli otkriti".
Bez obzira na narav Isusove veze sa zelotima, ini se da nema
sumnje da je on bio razapet kao jedan od njih. Dvojica ljudi koji su
razapeti zajedno s njim jasno su opisani kao lestai - kako su ih zvali
Rimljani. On vjerojatno nije bio zelot, iako u evaneljima ponekad
pokazuje agresivnu borbenost, koja podsjea na njih. Na jednome
poznatome mjestu on kae: "Nisam doao donijeti mir, nego ma".
U Evanelju po Luki, (22,36) Isus kae svojim sljedbenicima koji
nemaju maa, da ga kupe, a nakon pashalne veere (22,38) sam
provjeri jesu li naoruani i kad vidi da jesu, to odobri. U etvrtom
evanelju imun Petar zapravo nosi ma u trenutku kad uhite Isusa.
Veoma je teko uskladiti ove slike s uobiajenom predodbom Isusa
kao blagog i miroljubivog Spasitelja. Je li mogue da je takav Spasi
telj mogao dopustiti jednom od svojih najdraih uenika, onome na
kojemu je temeljio svoju Crkvu, da nosi oruje?
Ako Isus nije bio zelot, evanelja ipak uspostavljaju neku vezu s
tom ratobornom skupinom. Vidjeli smo da postoje jasne veze Barabe
i Isusa, a Barabu su takoer nazvali lestai. Jakov, Ivan i imun Petar
svojim imenima takoer podsjeaju na zelote i navode na pomisao
da su i oni bili pripadnici tog pokreta. Neki dananji strunjaci tvrde
da je ime Juda Ikariotski izvedeno iz "Juda Sikarijac", a zelote su
takoer nazivali i "sikarijci" to je znailo isto to i lestai. tovie,
sikarijci su, ini se, bili najbolji iz redova zelota, najbolji ubojice od
zanata. U Evanelju po Marku na grkom jeziku, imun se zove
Kananaios - a to je grka transliteracija aramejske rijei koja je
oznaavala zelota. U engleskom prijevodu Biblije za kralja Jamesa,
grka rije je pogreno prevedena i imun se pojavljuje kao "Simon
the Canaanite". Evanelje po Luki ne ostavlja prostora za sumnju. i
mun je jasno oznaen kao zelot, a ak i u "Bibliji kralja Jamesa"
imuna predstavljaju kao "Simon Zelotes". Iz toga dakle prilino jasno
slijedi daje meu Isusovim sljedbenicima bio barem jedan zelot.
Osim to u evaneljima nema zelota, prilino je upadljivo i odsus
tvo esena. U Svetoj Zemlji Isusova vremena eseni su po vanosti
sljedba bili jednaki farizejima i saducejima, i stoga je nepojmljivo
da Isus nije bio s njima u dodiru. Ipak, po nainu na koji je prikazan
Ivan Krstitelj, ini se da je on bio esen. Izostavljanje esena je oito bilo

voeno istim razlozima kao i u sluaju zelota. Isusove veze s esenima

su vjerojatno bile odvie bliske i odvie poznate da bi ih se moglo
preutjeti. Stoga je valjalo esene potpuno izostaviti.
Povjesniari i ljetopisci toga vremena pisali su da su eseni imali
svoje zajednice irom Svete Zemlje, a vjerojatno i izvan njezinih
granica. Pojavili su se oko 150. godine pr. Kr., a Stari zavjet nisu shva
ali kao doslovnu povijesnu istinu, nego vie kao alegoriju. Odba
civali su konvencionalno idovstvo u ime gnostikog dualizma, pri
emu su oboavali Sunce i oslanjali se na pitagorejska uenja. Bavili
su se iscjeljivanjem i bili su cijenjeni zbog svoje vjetine lijeenja.
Bili su strogi isposnici, pa su ih lako prepoznavali po njihovim jed
nostavnim bijelim haljama.
Veina dananjih strunjaka za to podruje je uvjerena da su uveni
Svici s Mrtvog mora, naeni u Kumranu, u svojoj biti esenske nara
vi. Nema sumnje da su uenja isposnike sljedbe, koja je prebivala
u Kumranu u mnogo emu bila podudarna s uenjima esena, jer Svici
s Mrtvom mora pokazuju takoer dualistiku teologiju i pridaju ve
liku vanost dolasku Mesije, "pomazanika", podrijetla od Davidove
loze. Ti svici se oslanjaju na osobit kalendar, po kojemu se pashalno
bogosluje slavilo u srijedu, a ne u petak, to se slae s podacima iz
etvrtog evanelja. Ti se svici slau s mnotvom pogleda, od rijei do
rijei, s nekim Isusovim uenjima, kao da je Isus znao za kumransku
zajednicu i daje, barem jednim dijelom, svoje uenje uskladio s njiho
vim. Jedan dananji strunjak tvrdi da Svici s Mrtvog mora "samo
podravaju uvjerenje da su mnoga zbivanja iz Novog zavjeta samo
projekcija onoga to se oekivalo od Mesije i kao takva uvrtena u
Isusov i v o t o p i s " .
Bez obzira jesu li pripadnici kumranske sljedbe bili eseni ili ne,
ini se prilino jasno da je Isus, ak i ako nije formalno proao takvu
naobrazbu, dobro poznavao esensku misao. Mnoga njegova uenja
podsjeaju na esene, a na njih podsjea i njegova vjetina iscjeljiva
nja. Meutim, paljivim uvidom u evanelja otkriva se da su eseni
moda imali i vaniju ulogu u Isusovu ivotu.
Esene je bilo lako prepoznati po njihovoj bijeloj odjei, koja je,
ako zaboravimo slikarske i filmske prizore, u to vrijeme bila puno

rjea nego to se misli. U izostavljenom, "tajnom" Evanelju po

Marku, bijela platnena halja ima vanu obrednu ulogu, a ta halja se
javlja ak i poslije, u prihvaenoj verziji. Ako je Isus vodio inicijacije
u koli misterija u Betaniji ili negdje drugdje, halja od bijelog platna
nam govori da su te inicijacije mogle biti esenske naravi. Motiv bijele
platnene halje pojavljuje se i u svim evaneljima Novoga zavjeta.
Nakon razapinjanja, Isusovo tijelo "udom" nestaje iz groba u kojemu
se nalazila jo barem jedna osoba odjevena u bijelo. U Evanelju po
Mateju (28,3), to je aneo kojemu "odijelo bijae bijelo kao snijeg".
Po Marku (16,5), oni koji uoe u grob "opazie mladia u bijeloj
dugoj haljini. Luka (24,4) kae da su enama koje su dole na grob
pristupila "dva ovjeka u blistavu odijelu". U dva prikaza ovog do
gaaja osobe iz groba nemaju nadnaravni status. Pretpostavlja se da
su to bili smrtni ljudi, koji su bili, po svoj prilici, uenicima nepoznati,
a moemo pretpostaviti da su to bili eseni, osobito ako se prisjetimo
njihove iscjeliteljske vjetine. Ako je Isus bio jo uvijek iv, kad su
ga skinuli s kria, ti iscjelitelji su svakako bili neophodni. Ako je,
pak, bio mrtav, njihova nazonost znaila je vjerojatno tek "posljednju
nadu", jer u to vrijeme u Svetoj Zemlji nije bilo cjenjenijih iscjeli
telja od esena.
Po naem scenariju, nekoliko Isusovih sljedbenika je u dosluhu s
Pilatom organiziralo lano razapinjanje na privatnom posjedu. Jo
su mogli biti prvenstveno "sljedbenici loze", najua obitelj, plemii
ili pripadnici najodanijeg kruga. Te osobe su takoer mogle biti eseni
ili su mogli biti s njima u vezi. Miljenja smo da "sljedbenicima po
ruke", unutar redova Isusove sljedbe, a iji je najistaknutiji predstav
nik bio imun Petar, to lukavstvo nije bilo otkriveno.
Nakon to su Isusa prenijeli u grob Josipa iz Arimateje, njegovo
zdravstveno stanje moralo je traiti lijeniku njegu i zato je tamo
morao biti esenski iscjelitelj. Poslije, nakon to je otkriveno daje grob
prazan, takoer je na tome mjestu morao biti nazoan netko tko nije
bio poznat "sljedbenicima poruke". Njegov je zadatak bio da ih uvjeri
u cijelu priu, kako bi postali posrednici izmeu Isusa i ostalih sljed
benika, ali i da se sprijee optube za pljaku i oskvrnue groba na
raun Rimljana, koje su mogle dovesti do opasnih graanskih nemira.
Bez obzira je li ovaj scenarij toan ili ne, inilo nam se prilino
jasnim da je Isus morao biti blisko vezan s esenima, kao i sa zelotima,

iako to na prvi pogled djeluje neobino, zato to se misli da zeloti i

eseni nisu bili ni na koji nain zdrueni. Zeloti su bili skloni nasilju,
u svojoj estini vrlo borbeni i nisu prezali od umorstva iz potaje, dok
se esene esto opisuje kao politiki ravnodune, miroljubive i pleme
nite ljude. Stvarne injenice govore drukije, jer je meu zelotima
bilo puno esena, jer zeloti nisu bili sljedba, nego pokret poput politike
stranke. Zato su uivali potporu ne samo anti-rimskih farizeja, ve
i esena, koji su mogli biti jednako vatreni rodoljubi, kao i drugi i
dovi toga vremena.
Veze zelota i esena vrlo su jasne u djelima Josipa ben Matije, koji
nam je ostavio puno podataka o Palestini tog vremena. On je roen
37. po Kr. kao idovski plemi. Godine 66. imenovanje za starjeinu
Galileje, neposredno prije izbijanje pobune i preuzeo je zapovjedni
tvo snaga svrstanih za borbu protiv Rimljana. Kao vojni zapovjednik
pokazao se prilino nesposoban i vrlo brzo ga je zarobio rimski car
Vespazijan. Nakon toga je preao na protivniku stranu, romanizi
rao svoje ime u Josip Flavije, postao rimski graanin, od svoje se
ene rastao, i oenio bogatu rimsku nasljednicu. Od rimskog je cara
primio bogate poklone, stan u samoj carskoj palai, i posjed koji je
bio oduzet Zidovima u Svetoj zemlji. Josip Flavije umro je 100. po
Kr. i tada su se poeli pojavljivati opirni ljetopisi koje je napisao u
proteklom vremenu.
U idovskom ratu Josip je pruio iscrpno izvjee o pobuni koja
se dogaala izmeu 66. i 74. O tom nesretnom ustanku kasniji povje
sniari nauili su najvie upravo od Josipa Flavija, o pljaki Jeru
zalema i razaranju tamonjeg Hrama. Josipovo djelo jedino biljei
pad tvrave Masade, smjetene na jugozapadnim obalama Mrtvog
mora, godine 74.
Tvrava Masada postala je simbolom postojanosti, junatva i muenitva u obrani izgubljenih ciljeva, poput Montsegura tisuu i
dvije stotine godina poslije. Masada je pruala otpor osvajaima
nakon to su organizirane borbe po Palestini ve due vremena bile
uguene. Poloaj tvrave postao je neodriv tek 74., kada su nakon
dugotrajnog bombardiranja tekim opsadnim oruem, Rimljani uspjeli
postaviti most koji im je omoguio da prodru preko zidina. U noi
15. travnja, kada su se pripremali za zavrni juri, 960 mukaraca,

ena i djece izvrili su u tvravi kolektivno samoubojstvo. Sljedeeg

jutra Rimljani su provalili glavni ulaz, no u unutranjosti tvrave
nali su meu vatrom samo mrtva tijela.
Josip je sam pratio rimsku vojsku koja je ula meu ruevine
Masade ujutro 16. travnja. Tvrdio je daje bio svjedokom tog stravi
nog pokolja, ali i da je razgovarao s troje preivjelih, majkom i njeno
dvoje djece koji su se navodno skrili u prolazima ispod tvrave. Od
njih je saznao to se dogodilo prethodne noi. Po tom svjedoenju,
vojni zapovjednik tvrave zvao se Elazar - a to je jedan od moguih
oblika imena Lazar. ini se da je upravo on svojom uvjerljivom i
karizmatinom rjeitou naveo branitelje na konanu stranu odluku.
Josip u svojem ljetopisu ponavlja te rijei kako ih je uo od prei
vjelih. Povijest nam kae da su Masadu branili ratoborni zeloti, iako
Josip naizmjence govori o zelotima i sikarijcima. Elazarove rijei,
meutim, nisu pripadale konvencionalnom idovstvu, ve su bile
esenske, gnostike i dualistike naravi:
Jo od vremena kad su prvi ljudi poeli razmiljati, rijei naih
predaka i rijei naih bogova, potkrijepljene djelima i duhom naih
pradjedova, uile su nas da je ovjekova nesrea ivot, a ne smrt.
Smrt naim duama daruje slobodu i puta ih da odu svom neo
kaljanom domu, gdje nee znati ni za kakav jad. Dok su te due
sunjevi smrtnog tijela i dok dijele njegove patnje, istinski one su
mrtve. Spajanje boanskog i smrtnog sasvim je neprilino. Dua
moe uiniti mnogo toga i dok je zatvorena u tijelu: pretvara tijelo
u vlastito ulno orue, neprimjetno ga pokree i potie da svojim
djelovanjem stigne to dalje od domaaja smrtne prirode. Kada se
dua, osloboena tereta to je vue dolje, vrati na svoje mjesto, tek
tada istinski sudjeluje u blaenoj moi i nesputanoj sili, ostajui pri
tome nevidljiva ljudskom oku, poput samog Boga. Nju se ne moe
vidjeti ni dok je u tijelu, jer ona ulazi i izlazi nezamijeena, a
svojom neunitivom prirodom u tijelu izaziva promjene. to dua
dotakne, to ivi i cvjeta, a to napusti, to vene i umire: takvo je
obilje besmrtnosti koje ona ima.
Na drugome mjestu nalazimo sljedee:

To su ljudi istinske hrabrosti, koji ivot vide kao neku vrstu usluge
to je moramo pruiti prirodi. Kroz ivot prolaze nerado, elei
osloboditi svoje due od svojih tijela. I stoga, usprkos tome to ih
ne mui i ne progoni nevolja, u udnji za besmrtnim ivotom,
oni kazuju svojim prijateljima da se spremaju na odlazak.
Koliko je nama poznato, do sada se znanstvenici nisu bavili ovim
zapisima, iako iz njih izvire cijeli niz pitanja. Pravovjerno idovstvo,
naprimjer, nikada i nigdje ne govori o "dui", a pogotovo ne govori
o njenoj besmrtnosti ili neunitivosti. Ideja due i besmrtnosti strana
je glavnoj struji idovske tradicije i idovske misli. Premo duha nad
materijom, sjedinjenje s Bogom u smrti i osuda ivota kao zla su sta
vovi koji proizlaze iz mistike tradicije gnoze i dualizma, a u okruju
Masade karakteriziraju esene.
Neke od tih stavova mogli bismo opisati i kao "kranske", u
onom smislu koji se mogao primijeniti na prve Isusove sljedbenike,
na one koji su se poeljeli pridruiti Lazaru u smrti, kako je to pri
kazano u etvrtom evanelju. Lako je mogue da su meu brani
teljima Masade bili i neki sljedbenici Isusove loze, jer su se tijekom
pobune od 66. do 74. brojni krani borili protiv Rimljana jednako
estoko kao i idovi. Mnogi zeloti su zapravo bili ono to bi se danas
moglo nazvati ranim kranima, a vrlo je vjerojatno da su neki od njih
bili u Masadi.
Josip Flavije ne kae nita slino tome, iako bi to sigurno kasniji
urednici uklonili iz teksta, da je kojim sluajem bilo napisano. Moglo
se oekivati i da e Josip Flavije, piui povijest Palestine u prvom
stoljeu, barem spomenuti Isusa. Mnoga kasnije izdanja doista sadre
takve pripomene, no one govore o Isusu ustanovljenog kranskog
pravovjerja, pa ih veina dananjih znanstvenika smatra lanima,
odnosno pridodanima najranije za Konstantinova doba. U devetna
estom stoljeu u Rusiji je otkriveno izdanje Josipove knjige, koje se
razlikuje od svih ostalih. Tekst je preveden na staroslavenski jezik,
a potjee otprilike iz 1261. Prepisiva oito nije bio pravovjerni idov,
jer je zadrao mnotvo pro-kranskih napomena. Isusa je u ovoj verzi
ji Josip opisao kao obina ovjeka, politikog prevratnika i "kralja
koji nije v l a d a o " . Kae se, takoer, i da je kosu nosio razdijeljenu
po sredini glave, poput nazirejaca.

Znanstvenici su ispisali mnogo papira iscrpljujui se raspravama

o moguoj vjerodostojnosti onoga to je nazvano "Slavenskim Josi
pom". Mi to djelo smatramo uglavnom izvornim prijepisom, koji je
nastao na temelju jednog ili vie primjeraka knjige iz onoga to je
preostalo poslije unitenja kranskih spisa pod Dioklecijanom, i posli
je promaknulo urednikoj brizi ponovno uspostavljenog pravovjerja
pod Konstantinom. Vie razloga nas je navelo na takav zakljuak.
Ako je Slavenski Josip bio falsifikat, ijim bi interesima posluio?
Opis Isusa kao kralja teko bi bio prihvatljiv idovskoj publici, a pri
kazivanje Isusa kao ovjeka ne bi obradovalo kranski svijet u trina
estom stoljeu. Origen, crkveni otac iz ranog trinaestog stoljea,
ukazuje na jednu verziju Josipa u kojoj se porie Isusova uloga me
sije. Ta je verzija, koja se nekada mogla smatrati izvornom, vjero
dostojnom i "uzoritom", lako mogla biti izvor teksta prepisivau
Slavenskog Josipa.

Gnostiki spisi
Nakon pobune koja je trajala od 66. do 74. godine, sljedei vei us
tanak zbio se izmeu 132. i 135., nakon ega su svi idovi slubeno
prognani, a Jeruzalem je postao rimski grad. Povijest je ve prvu
pobunu prikazala nejasno, a tijekom naredna dva stoljea u Svetoj
zemlji gotovo nije bilo nikakvih novih zapisa. To se razdoblje uvelike
ne razlikuje od Europe za vrijeme takozvanog mranog Srednjeg
vijeka. Poznato je da su mnogi idovi ipak ostali u zemlji, iako izvan
Jeruzalema, kao i mnogi krani. Postojala je jedna idovska sljedba,
ebioniti, koja je, drei se stare vjere, tovala Isusa, ali tek kao smrt
nog proroka.
Usprkos tome, istinski duh idovstva i kranstva napustio je
Svetu Zemlju, a najvei dio idovskog ivlja Palestine rasprio se
dijasporom, kao i sedamsto godina prije, kad je Jeruzalem pao u ruke
Babilonaca. Kranstvo je, pak, poelo svoje putovanje oko zemljine
kugle, u Malu Aziju, Grku, Rim, Galiju, Britaniju i Sjevernu Afriku.
Stoga ne iznenauje da su se zapisi o dogaajima oko godine 33.
poeli razlikovati irom civiliziranoga svijeta. Usprkos naporima
koje su poduzeli Klement Aleksandrijski, Irenej i njihovi pristae,
takvi prikazi, koji su proglaeni herezama, posvuda su se pojavljivali

i nailazili na odobravanje. Neke od tih hereza nesumnjivo su nastale

na temelju osnovnih saznanja oevidaca, koji su se predajom sauvali
meu idovima, kao i u skupinama ebionita, idova koji su se preo
bratili u neki oblik kranstva, no neki od tih prikaza temeljili su se
i na legendama, glasinama ili mjeavini postojeih vjerovanja, pro
teklih iz egipatske i helenistike mistike tradicije. Usprkos razlii
tosti izvora, te su hereze uzrokovale nespokoj "sljedbenika poruke"
onih koji su pokuavali uspostaviti pravovjerje i tako uvrstiti svoj
poloaj.
Podaci o ranim herezama vrlo su oskudni. Ono to danas o njima
znamo potjee prvenstveno od njihovih protivnika, to, dakako, navo
di na izoblienu sliku, poput one koju bismo dobili o francuskom
pokretu otpora iz spisa Gestapoa. Ipak, ini se da su rani heretici do
ivljavali Isusa kao pravoga Boga, s malo ili nimalo ljudskih odlika
ili su ga doivljavali kao smrtnoga proroka, koji se u biti nije razli
kovao od Bude ili, pak, Muhameda, koji se pojavio petsto godina
kasnije.
Jedan od najvanijih ranih heretika bio je Valentin, roen u Aleksandriji, koji je drugi dio ivota proveo u Rimu, od 136. do 165. U
svoje je vrijeme bio vrlo utjecajan, a meu njegovim sljedbenicima
bio je i Ptolomej. Tvrdio je kako posjeduje glavna Isusova "tajna
uenja", i odbijao je prikloniti se autoritetu Rima te tvrdio da osobna
gnoza ima prednost nad svakom izvana nametnutom hijerarhijom.
Lako se moe pretpostaviti da su Valentin i njegovi pristae bili glav
na meta na koju se obruavao Irenejev bijes.
Jo jedna takva meta bio je Marcion, bogati brodovlasnik i biskup,
koji je stigao u Rim 140. i etiri godine poslije bio ekskomuniciran.
Marcion je postavio bitnu razliku izmeu "zakona" i "ljubavi", vezu
jui prvo uz Stari, a drugo uz Novi Zavjet. Neke od tih ideja pojavile
su se tisuu godina poslije u djelima kao to je bio Perlesvaus. Mar
cion je bio prvi pisac koji je sastavio kanonski popis biblijskih knji
ga, iz kojeg je, u njegovu sluaju, izostavljen cijeli Stari zavjet. Irenej
je sastavio vlastiti popis kanonskih djela kao neposredan odgovor
upravo Marcionu, i taj je popis posluio kao osnova Bibliji kakvu
danas poznajemo.
Trei veliki heretik toga vremena bio je moda i najzanimljiviji.
Zvao se Bazilid, a bio je aleksandrijski znanstvenik koji je pisao iz-

meu 120 i 130. Bazilid je dobro poznavao idovske svete spise,

kranska evanelja, kao i egipatsku i helensku misao. Danas se misli
da je on napisao dvadeset i etiri rasprave o evaneljima. Po Ireneju
on je zastupao zaista gnjusnu herezu, tvrdio je da je razapinjanje bila
obmana, da Isus nije umro na kriu, nego da je njegovo mjesto preu
zeo neki imun iz Cirene. Takva neobina tvrdnja pokazala se vrlo
postojana i izdrljiva, jer ak u sedmom stoljeu Kuran iznosi upravo
tu tvrdnju, da je Isusovo mjesto na kriu, po predaji, zauzeo imun
iz Cirene. Taj isti zakljuak podupirao je i sveenik od kojega smo
dobili tajanstveno pismo, u kojemu se spominjao "nepobitni" dokaz
o zamjeni, o emu je pisano u prvom poglavlju.
Rane hereze najdublje su se ukorijenile u Egiptu, ili jo tonije,
u Aleksandriji. U to vrijeme to je bio najprosvjeenije i najrazvijenije
sredite tog vremena, drugi po veliini grad u Rimskom carstvu, stje
cite udesno arolikog mnotva vjera, uenja i tradicija. Neposredno
prije nego to su izbile pobune u Judeji, Egipat je bio vrlo pristupa
no utoite idovskih i kranskih izbjeglica, od kojih je veliki broj
zavrio u Aleksandriji. Iz toga razloga moda nije udno to smo
najuvjerljivije dokaze za nau hipotezu pronali upravo u Egiptu. Ti
dokazi nalazili se u takozvanim gnostikim evaneljima, ili tonije
u zbirci Nag Hammadija.
U prosincu 1945. neki egipatski seljak je u potrazi za mekom i plod
nom zemljom, iskopao crveni zemljani vr, u okolici mjesta Nag Hammadi, u Gornjem Egiptu. U tom se vru nalazilo trinaest kodeksa,
knjiga papirusa ili svitaka, u konom ovitku. Ne slutei vanost ot
kria, seljak i njegova obitelj upotrijebili se neke od svitaka za potpalu.
Ipak, ostatak nalaza naao je put do strunjaka i jedna od tih knjiga
prokrijumarena je iz Egipta i dospjela na crnu burzu. Jedan dio tog
kodeksa, koji je kupila Fondacija Carla Gustava Junga, sadri danas
uveno Evanelje po Tomi.
Egipatska vlada je, pak, nacionalizirala ostatak zbirke Nag Hammadi 1952. godine, a meunarodni tim strunjaka sastao se tek 1961.
u namjeri da umnoi i prevede cjelokupnu gradivo. Prvi svezak fototipskog izdanja objavljenje 1972., a cijela zbirka svitaka pojavila
se 1977. u engleskom prijevodu.
Svici iz Nag Hammadija su zbirka biblijskih tekstova, po svojoj
prirodi gnostiki, a nastali su, kako se ini, krajem etvrtog ili po-

etkom petog stoljea, negdje oko 400. godine. Svici su prijepisi, a

izvornici iz kojih je tivo preuzeto potjeu iz znatno ranijeg razdoblja.
Neke od tih tekstova, kao naprimjer, Evanelje po Tomi, Evaelje
istine i Evanelje po Egipanima, spominju najraniji crkveni oci,
Klement Aleksandrijski, Irenej i Origen. Dananji znanstvenici utvr
dili su da neki od tekstova, ako ne i veina, potjeu najkasnije iz 150.
godine, a jedan od njih moda sadri gradivo koje je starije ak i od
etiri uvrijeena evanelja Novog zavjeta.
Zbirka Nag Hammadi predstavlja neprocjenjivu riznicu ranokr
anskih spisa ija je vjerodostojnost, u nekim sluajevima, ravna
vjerodostojnosti evanelja. tovie, neki od tih spisa moda su i jedin
stveno istiniti, jer su izmaknuli obradi kasnijeg rimskog pravovjerja.
Drugi razlog u prilog njihove istinitosti jest i da su ti tekstovi bili
napisani za egipatsku, a ne rimsku publiku, te stoga nisu postojali
ranije poznati razlozi preinaka. Lako je mogue i da su se sastavljai
tih tekstova oslanjali na podatke oevidaca, usmene izvjetaje ido
va, izbjeglica iz Svete Zemlje, a moda ak i osobnih poznanika ili
prijatelja Isusovih, koji su svoju priu mogli ispriati povijesno vje
rodostojnije od pisaca evanelja.
Svici iz Nag Hammadija sadre puno dijelova koji se suprotstav
ljaju pravovjerju i "sljedbenicima poruke", to nas ne mora uditi. U
jednom kodeksu, koji vremenski nije oznaen, pod naslovom Druga
rasprava velikog Seta, Isus je prikazan kao i u Bazilidovoj herezi,
kako izbjegava smrt na kriu nadahnuto smiljenom zamjenom. U
sljedeem poglavlju Isus govori u prvom licu:
Nisam im podlegao kako su mislili... I nisam umro stvarno, ve
prividno, da me ne osramote... Jer moja smrt koju eljae, nastupi
la je u smutnji njihovoj i sljepilu, jer prikovae svog ovjeka za
svoju smrt... Bijae to netko drugi, njihov otac, koji popi u i ocat,
ne bijah to ja. Udarie me trskom, no bijae to netko drugi, imun,
koji je nosio kri na leima svojim. Bijae to netko drugi kome
stavie vijenac od trnja... A ja se smijah neznanju njihovu.
Neki drugi dijelovi iz zbirke Nag Hammadi vrlo uvjerljivo i dosljedno
svjedoe o ogorenoj i dugotrajnoj zavadi Petra i Marije Magdalene,
zavadi koja, kako izgleda, odraava raskol izmeu "sljedbenika po-

ruke" i sljedbenika loze. Tako u Evanelju po Mariji nalazimo kako

se Petar obraa Mariji Magdaleni: "Sestro, mi znamo da te Spasitelj
ljubio vie od drugih ena. Kai nam rijei Spasiteljeve koje si upam
tila - one koje zna, a mi ne znamo". Na jednom drugome mjestu,
Petar se ozlojeeno obraa ostalim uenicima: "Je li on doista nasamo
razgovarao s jednom enom, a nama zatajio? Trebamo li mi sada nju
sluati? Je li on dao njoj prvenstvo pred nama?" Jedan od uenika
ovako odgovara Petru: "Spasitelj je zacijelo poznavae jako dobro.
I zato je ljubljae vie nego nas."
U Evanelju po Filipu razlozi ove zavade, ini se, sasvim su jasni.
Vie puta se spominje brana odaja. "Gospodin je sve inio potajno:
u krtenju, pomazanju, prieu, izbavljenju, i u branoj odaji."
Iako se isprva ini da je brana odaja, simbol ili alegorija, Evanelje
je na sljedeem mjestu jo jasnije: "Bile su tri koje su uvijek ile za Go
spodinom; Marija, majka njegova, sestra njezina, i Marija Magdalena
koju su nazivali njegovom druicom." Jedan znanstvenik misli da
rije druica (companion) treba prevesti kao supruga, to se moe
prihvatiti, jer je Evanelje po Filipu kasnije jo jasnije:
Druica Spasiteljeva je Marija Magdalena. No Krist je nju ljubio
vie nego druge uenike i znao je esto cjelivati u usta. Druge je ue
nike to vrijealo, pa izraavae negodovanje. Rekoe mu: Zato
ljubi nju vie od svih nas? A odgovarajui Spasitelj im ree: Zato
ne ljubim vas kao nju?
Evanelje po Filipu taj predmet jo dalje razvija: "Ne plaite se tijela,
niti ga ljubite. Ako vas zaplai, postat e vaim gospodarom, a ako ga
zavolite, progutat e vas i bit ete oduzeti." Na jednom drugome
mjestu kae se puno jednostavnije: "Velika je tajna braka! Jer bez nje
ga svijet ne bi postojao. O ovjeku zavisi postojanje svijeta, a o braku
postojanje ovjekovo." Pred sam kraj Evanelja po Filipu nalazi
se sljedea tvrdnja: "Postoji Sin ovjeji i postoji sin Sina ovjejeg.
Gospodin je Sin ovjeji, a sin Sina ovjejeg je onaj koji bjee stvo
ren kroz Sina ovjejeg".

14.

POGLAVLJE

Gralska dinastija
e samim svojim postojanjem, spisi iz Nag Hammadija znatno
su poveali vjerojatnost postojanja loze koja se nastavljala na
Isusa. Neka od gnostikih evanelja zasluila su da u njih vjerujemo
kao i knjigama Novog zavjeta. Prema tome, neki dogaaji o kojima
ta evanelja kazuju, kao to su zamjena na kriu, zavada Petra i Marije
Magdalene, brak Isusa i Marije Magdalene, roenje "sina Sina ovje
jeg", nisu se mogli potpuno odbaciti, bez obzira koliko bili sporni.
Mi smo se bavili povijeu, a ne teologijom, a povijest je u Isusovo
vrijeme bila jednako sloena, viestrana i podlona razliitim razma
tranjima, kao i danas.
Zavada Petra i Marije Magdalene, kako stoji u spisima iz Nag Ham
madija, svjedoi, ini se, o sukobu koji smo bili pretpostavili, o suko
bu "sljedbenika poruke" i sljedbenika loze. Oni prvi su na kraju pobi
jedili i uspjeli snano utjecati na razvoj civilizacije Zapada. Nakon
to su prvo prisvojili pravo na nauk, na prenoenje podataka i njihovo
uvanje, ostalo je malo svjedoanstava koja su mogla pokazati da je
Isusova obitelj doista postojala. Svjedoanstava, pak, koja bi uspo
stavila vezu izmeu merovinke dinastije i te obitelji, bilo je jo manje.
Ne moe se rei da "sljedbenici poruke" nisu imali problema. Prva
dva stoljea povijest kranstva je bila zatrovana snanim herezama,
no to nije prestalo niti poslije. Dok se kransko pravovjerje teoloki
uvrivalo pod Irenejem, a politiki pod Konstantinom, hereze su
se nastavile i dalje naveliko mnoiti.
Bez obzira na razlike u teolokim pojedinostima, glavne su hereze
imale zajednike imbenike. One su u svojoj biti bile gnostike, ili
pod gnostikim utjecajem i odbacivale su hijerarhijski ustroj Rima
i postavljale osobno prosvjetljenje iznad slijepe vjere. Te hereze su na
ovaj ili onaj nain bile dualistike, a dobro i zlo ih nisu zanimali kao

svjetovni etiki problemi, ve kao pitanja od kozmike vanosti. I

konano, veina tih hereza smatrala je Isusa smrtnim biem, stvorenim
u naravnom zaeu, prorokom koji je moda bio nadahnut Bogom,
ali koji nije bio boanske naravi. Taj je prorok za njih ili jednom za
sva vremena umro na kriu ili na kriu uope i nije umro. Naglaava
jui njegovu ljudsku narav, mnoge hereze su se pozivale na uzvieni
autoritet svetog Pavla, koji je govorio da je Isus "po tijelu roen od
potomstva Davidova" (Poslanica Rimljanima 1,3).
Najpoznatija i najradikalnija bila je manihejska hereza, koja je u
biti bila gnostiko kranstvo sazdano na vrstim temeljima tradicije
Zoroastre i Mitre. Tu je herezu osnovao ovjek po imenu Mani, roen
u blizini Bagdada 214. po Kr. u obitelji koja je bila oroena s perzij
skom kraljevskom kuom. Manija je otac, jo kao mladia, uveo u
neku mistiku sljedbu, po svoj prilici gnostiku, u kojoj su naglaavali
asketizam i celibat, krstili se i odijevali u bijele halje. Negdje oko 240.
Manije poeo propovijedati vlastito uenje i, poput Isusa, stekao glas
duhovnog iscjeljitelja i istjerivaa demona. Sljedbenici su ga prozvali
"novim Isusom" i ak mu pripisivali bezgreno zaee - to se u to
vrijeme pripisivalo samo boanstvu. Bio je takoer poznat kao "Spa
sitelj", "Apostol", "Prosvjetitelj", "Gospodin", "Onaj koji uskrisuje
iz mrtvih", "Vodi" i "Kormilar". Posljednja dva naziva osobito su
vana, jer se mogu zamijeniti izrazom "Nautonnier", slubenom titu
lom velikog majstora Sionskog priorata.
Kasniji arapski povjesniari kau da je Mani napisao mnogo knjiga
u kojima je tvrdio da otkriva tajne koje je Isus samo usput spomenuo.
Svoje prethodnike vidio je u Zaratrustri, Budi i Isusu, i izjavio daje
on sam primio isto snano prosvjetljenje, s istog izvora, kao i oni. Nje
govo uenje temeljilo se na gnostikom dualizmu, vezanom za jasno
razvijeni kozmoloki sustav. Ono kazuje da je sve proeto opim su
kobom svjetla i tame, i da se najvaniji sukob tih dviju sila odvija u
ljudskoj dui. Mani je prihvatio uenje o reinkarnaciji, kao to su to
poslije uinili i katari. On se nepokolebljivo drao postavke o jednoj
izabranoj klasi posveenih, "prosvijetljenih izabranika", to su ta
koer inili i katari. O Isusu je govorio kao o "udoviinu sinu", to
su, pak, poslije preuzeli slobodni zidari. U isto vrijeme je kazivao
da je Isus bio smrtan, a da je ono boansko u njemu bilo tek simbo-

like i metaforike naravi. Mani je, kao i Bazilid, tvrdio da Isus nije
umro na kriu, nego da je njegovo mjesto zauzeo netko drugi.
Godine 276. Mani je po kraljevoj zapovjedi zatvoren, pri pogu
bljenju su mu prvo odrali kou, a potom mu je odrubljena glava.
Nakon toga je unakaeno tijelo javno bilo izloeno, moda ak u na
mjeri da se sprijei njegovo uskrsnue. Njegovo uenje je, meutim,
samim muenitvom steklo jo vie utjecaja, a meu njegovim ka
snijim pristaama bio je jedno vrijeme i sveti Augustin. Maniheizam
se brzo proirio kranskim svijetom i usprkos otrim mjerama po
tiskivanja, uspio se odrati sve do naih dana. Manihejske kole su
bile osobito jake u panjolskoj i u junoj Francuskoj. U vrijeme prvih
kriarskih pohoda te kole su se ve uspjele povezati s manihejskim
sljedbama Italije i Bugarske. Danas se ne ini vjerojatnim da su katari
potekli od bugarskih bogumila. Najnovija istraivanja pokazuju da
su katari nastali u tada ve tradicionalnim manihejskim kolama
Francuske. U svakom sluaju, albigenska kriarska vojna bila je u
prvom redu usmjerena protiv manihejaca, a usprkos velikih napora
Rima, izraz "manihejski" odrao se i danas u jeziku i rjeniku do na
ih dana.
Uz maniheizam postojalo je i mnotvo drugih hereza. Najopasniju
prijetnju pravovjerjnom kranskom nauku predstavljala je tijekom
prvih tisuu godina Arijeva hereza. Arije je bio crkveni starjeina u
Aleksandriji oko 318. godine, a umro je 355. Njegov spor s pravovjer
jem zasnivao se na jednoj jedinoj postavci: tvrdio je da je Isus bio
smrtan, da nije bio boanske naravi i da nije bio nita drugo nego
nadahnuti uitelj. Uspostavljajui svemogueg i vrhovnog Boga, koji
se nije utjelovio u ovjeku i koji nije podnio sramoenje i pogublje
nje od ruku onih koje je stvorio, Arije je, zapravo, kranstvo vratio
idovskim okvirima. Mogue je da je on, kako je ivio u Aleksan
driji, bio pod utjecajem tamonjih idovskih uenja, primjerice ebionita. Vrhovni bog arijanizma bio je vrlo privlaan ljudima zapadne
civilizacije. Kako je kranstvo stjecalo sve veu svjetovnu vlast,
takav bog je postajao sve privlaniji. Kraljevi i velikai lake su se
mogli poistovjetiti s jednim takvim bogom, nego s blagim, pasivnim
boanstvom, koje se bez otpora podvrglo muenitvu i izbjeglo dodir
sa svijetom.

Iako je arijanizam osuen na Nicejskom saboru 325. godine, Konstantin mu je bio sklon, to je postalo izrazitije koncem njegova ivota.
Poslije njegove smrti, njegov sin i nasljednik, Konstancij, postao je
otvoreni pristaa arijanaca, i sazvao je crkvene sabore kojima je pra
vovjerne crkvene prvake istjerao u progonstvo. Do 360. arijanizam
je gotovo u cijelosti zamijenio rimsko kranstvo, i usprkos slubenoj
osudi 381. godine, nastavio je i dalje rasti i stjecati sljedbenike. Kad
su Merovinzi stekli vlast tijekom petom stoljea, gotovo su sve bisku
pije kranskog svijeta bile ili arijanske ili u njima nije bilo crkvene
vlasti.
Meu najgorljivijim pristaama arijanizma bili su Goti, koji su se
na tu vjeru preobratili poslije poganstva tijekom etvrtog stoljea.
Arijanci su bili i Svevi, Langobardi, Alani, Vandali, Burgundi, Ostrogoti, kao i Vizigoti, koji su, pljakajui Rim 480. godine, potedjeli
kranske crkve. Ako je meu ranim Merovinzima uope bilo kr
anske vjere, onda je to po svoj prilici bilo arijansko kranstvo nji
hovih najbliih susjeda, Vizigota i Burgunda.
Zahvaljujui Vizigotima, arijansko je kranstvo ovladalo pa
njolskom u podruju Pireneja i jugom dananje Francuske. Ako je
Isusova obitelj doista potraila spas u Galiji, tamonji gospodari su
do petoga stoljea bili arijanski Vizigoti. Za vladavine arijanizma
Isusovu obitelj vjerojatno nisu progonili, a ako je bila visoko uva
ena, lako se mogla dinastikim enidbama oroditi s vizigotskim
plemstvom, prije nego to je kasnijim vezama s Francima iznjedrila
Merovinge. Pod zatitom Vizigota, ta obitelj je bila izvan dosega
prijetnji Rima, pa nas stoga ne moraju uditi neka nesumnjivo semitska imena, naprimjer Bera, meu vizigotskim plemiima i kraljevima.
Dagobert II se oenio vizigotskom princezom iji se otac zvao Bera,
a to ime se esto pojavljuje u vizigotsko-merovinkom obiteljskom
stablu koje je zaeto Dagobertom II i Sigisbertom IV Rimska crkva
je objavila da se Dagobertov sin preobratio na arijanizam, to je
doista bilo mogue, jer su uprkos savezu koji je sklopljen izmeu
Klovisa i Crkve, Merovinzi i dalje bili naklonjeni arijanizmu. Jedan
od Klovisovih unuka, Hilperik, nije nimalo tajio svoje arijanske sklo
nosti.
Arijanizam se nije protivio idovstvu, a ni islamu, koji se meteor
ski brzo irio tijekom sedmog stoljea. Arijansko shvaanje Isusa

bilo je u skladu s onim to je pisalo u Kuranu. Isus se tamo spomi

nje trideset i pet puta, i to raznim upeatljivim imenima, meu kojima
su "Izaslanik Boji" i "Mesija". Na svim mjestima on se smatra
smrtnim prorokom, Muhamedovim prethodnikom i zastupnikom
jedinstvenog, vrhovnog Boga. U Kuranu pie, kao i u uenjima Bazilida i Manija, da Isus nije umro na kriu: "A oni ga nisu ubili ni obje
sili, nego im se to priinilo". U Kuranu se ovaj dvosmislen izraz
dalje ne spominje, no to su uinili islamski tumai. Veina njih tvrdi
da je posrijedi bila zamjena, i uglavnom se pretpostavlja da je to bio
imun iz Cirene. Neki muslimanski pisci tvrde da se Isus sakrio u ne
koj udubini zida odakle je promatrao razapinjanje svog zamjenika, to
se slae s odlomkom koji smo naveli iz zapisa Nag Hammadija.

idovi i Merovinzi
Ustrajnost kojom su hereze, a posebno arijanska, promicale da je
Isus bio smrtno ljudsko bie, opirala se i najstranijim progonima.
Mi nismo uspjeli pronai dokaza da je netko od njih posjedovao neka
posebna saznanja o postavci koje su se drali. S iznimkom Nag Hammadi zapisa, nisu im vjerojatno bili poznati ni neki drugi dokazi o
moguoj Isusovoj krvnoj lozi. Moe se pretpostaviti da su neki spisi
postojali, neki spisi nalik onima iz Nag Hammadija, no rimski progo
ni su vjerojatno pobudili strah od posjedovanja takvih svjedoanstava
i uklonili svaku elju da se takva svjedoanstva javno predstave. Ako
je tome bilo tako, onda je Rim svakako uspio u svojoj namjeri.
Hereze nam nisu uspjele otkriti vezu Isusove obitelji i Merovinga,
koji su se u svjetskoj povijesti pojavili tek etiri stoljea poslije.
Dokaze o toj vezi morali smo potraiti kod samih Merovinga. Svje
doanstva o njima inila su se prilino nedostatnima. Ve smo govo
rili o legendarnom roenju Meroveha, koji je bio dijete dvaju otaca.
Jedan od njih je bio tajanstveni vodeni stvor iz prekomorja, pa smo
pretpostavili da je ta matovita pria nastala iz potrebe da se pokae,
ali i prikrije neki dinastiki savez ili mjeoviti brak. Simbolika ribe
je u toj prii bremenita znaenjem, no teko je prihvatiti da je ba to
bilo presudno. Kasniji sporazum Klovisa i rimske Crkve stekao je
neto dublji smisao u okvirima scenarija koji smo ponudili, no sam
sporazum nije predstavljao u tom smislu stvarno svjedoanstvo.

Merovinka krv nosila je pridjevke svetosti, udotvornosti i pripisivala

joj se boanska narav, no nigdje nije bilo jasno reeno da je ta krv,
zapravo, potekla od Isusa.
U nedostatku presudnih dokaza, morali smo oprezno nastaviti,
procijeniti djelomine i tek posredne dokaze i pokuati sloiti skladnu
i cjelovitu sliku. Za poetak smo odluili ustanoviti je li bilo nekih
izriito idovskih utjecaja kod Merovinga.
ini se da merovinki kraljevi nisu bili antisemitski raspoloeni,
ve su, naprotiv, bili ne samo tolerantni, ve i javno skloni idovima
na svojim posjedima, usprkos otrih prosvjeda rimske Crkve. Mje
oviti brakovi su u to vrijeme bili esti. Mnogi idovi su, osobito u
junim krajevima, imali velike posjede i na njima kranske robove
i sluge, a mnogi od njih su bili mjesni poglavari i visoki inovnici
svojih merovinkih gospodara. Merovinki stav prema idovima je,
gledajui u cjelini, u povijesti civilizacije Zapada, bio sasvim izni
man, sve do Lutherove reformacije.
Merovinzi su vjerovali daje njihova udotvorna mo jednim dije
lom vezana uz njihovu kosu, pa se nisu iali, ba poput nazireja iz
Staroga zavjeta i njihovog voe Samsona. Danas postoje miljenja
da je i Isus bio nazirej. Neki rani crkveni oci, kao i neki dananji znan
stvenici, tvrde da je njegov brat, Jakov, svakako bio nazirej.
U merovinkoj kraljevskoj kui, kao i u obiteljima koje su s njom
bile povezane, postojao je veliki broj izrazito idovskih imena. Brat
kralja Klotara II dobio je 577. ime Samson. Neki Miron "le Levite"
bio je grof Besaloua i biskup Gerone. Jedan od grofova Roussillona
zvao se Salomon, a jo jedan Salomon bio je kralj Bretanje. Postojao
je i jedan opat Elisachar, a to je ime izvedenica imena "Eleazar" i
"Lazar". ak i samo ime Meroveh, ini se, nosi podrijetlo sa Srednjeg
istoka.
idovska imena postala su jo uoljivija nakon dinastikih bra
kova Merovinga i Vizigota. Javljaju se u vizigotskom plemstvu, kao
i u kraljevskoj obitelji, tako da je mogue da su neke takozvane "vizigotske" obitelji zapravo bile idovske. To je sasvim vjerojatno, jer
se zna da su ljetopisci toga razdoblja esto znali zamjenjivati rijei
"Got" i "idov". U junom dijelu Francuske, kao i u dijelu panjolske,
koji je za razdoblja Merovinga i Karolinga bio poznat pod nazivom

Septimanija, ivjelo je mnogo idovskog stanovnitva. Taj je dio

Europe bio poznat i pod nazivom Gotska, pa su moda pogrjekom,
a moda i s nekim razlogom, tamonji stanovnici nazivani Gotima.
Zahvaljujui toj zamjeni idove je bilo mogue prepoznati samo po
obiteljskom nazivlju. Tako nalazimo da je ime Dagobertovog tasta
bilo Bera, semitskog podrijetla, a Berina sestra udala se za nekoga
iz obitelji Levy.
Usprkos svemu ovome, sama imena i mistiko poimanje kose nisu
morali biti dokazom veze Merovinga i idova, no postajao je i uvjer
ljiviji dokaz. Merovinzi su bili kraljevska dinastija Franaka, teutonsko
pleme, koje se dralo teutonskog plemenskog zakona. Krajem petoga
stoljea taj su zakon uobliili i doradili Rimljani i postao je poznat
pod nazivom Salijski zakon. Svojim nastankom, Salijski zakon je prije
svega teutonskog podrijetla i prethodio je prodoru rimskog kranstva
u zapadnu Europu. Tijekom sljedeih stoljea taj se zakon odrao,
usprkos crkvenom zakonu, koji je nastojao provoditi Rim, pa je tako
cijelim Srednjim vijekom Salijski zakon bio slubeni svjetovni zakon
svetog Rimskog carstva. Jo u vrijeme Lutherove reformacije njema
ki su seljaci, kao i viteki stale, kao jednu od nepravdi crkvenih vlasti
navodili nepotivanje Salijskog zakona.
Jedan dio Salijskog zakona, Odredba 45, pod nazivom "De Migrantibus" (O seliteljima) ve due vremena zbunjuje znanstvenike
i tumae prava. Taj je dio zakona prepun uvjeta i stavova koji se
odnose na okolnosti pod kojima lutalice mogu dobiti dozvolu za bo
ravak, kao i na stjecanje graanskih prava. Ono to ovdje posebno
zauuje, jest, da taj dio zakona nije teutonskog podrijetla, pa je nas
tao cijeli niz hipoteza koje su se trudile objasniti na koji je nain taj
dio dospio u Salijski zakon. Tek je relativno nedavno otkriveno da je
taj dio Salijskog zakona izveden neposredno iz idovskog zakona,
a njegov trag moe se pratiti sve do jednog poglavlja u Talmudu.
Dakle, moe se rei da Salijski zakon jednim dijelom potjee i od
tradicionalnog idovskog zakona. To nas opet vraa na Merovinge,
pod ijom je upravom Salijski zakon nastao, i pokazuje nam da su oni
dobro poznavali idovski zakon, ali i da su imali na raspolaganju i
idovske tekstove.

Kneevina u Septimaniji
Ovakvi djelomini dokazi bili su veoma poticajni, no to je bila slaba
potpora naoj hipotezi gdje nastojimo dokazati da su krvni nasljed
nici Isusa postojali na jugu Francuske, da su se prienili Merovinzima,
te da su stoga Merovinzi podrijetlom djelomice i idovi. Iako unutar
samoga razdoblja Merovinga nismo uspjeli pronai vane dokaze
za tu hipotezu, to nam je uspjelo u razdoblju koje je neposredno us
lijedilo nakon Merovinga. Uz pomo tih "naknadnih" dokaza hipo
teza se pokazala odrivom.
Ve smo prije istraili mogunost opstanka merovinke loze na
kon to su ih Karolinzi svrgnuli s prijestolja. Tada smo upoznali malu
neovisnu kneevinu, koja je na francuskom jugu postojala sto pedeset
godina. Najznaajniji vladar te kneevine bio je Guillem de Gellone,
jedan od najcjenjenijih junaka svoga vremena. On se pojavljuje kao
glavni lik Willehalma, Wolframa von Eschenbacha, koji ga dovodi
u vezu s gralskom obitelji. Tako smo, istraujui podrijetlo Guillema
i njegove sredine, naili na neoekivane i uzbudljive podatke.
Posjedi Guillema de Gellonea su se na vrhunce njegove moi pro
tezali od sjeverostone panjolske, preko Pirneja do junog dijela
Francuske, Septimanije. To su podruje ve due vremena naseljavali
idovi, a tijekom estog i sedmog stojea oni su bili u dobrim odnosi
ma sa svojim vizigotskim gospodarima, privrenim arijanskom kr
anstvu. Njihovi odnosi su bili toliko dobri da su mjeoviti brakovi bili
uobiajeni, a nazive "Got" i "idov" ljetopisci su znali zamjenjivati.
Poloaj idova je do 711. godine u Septimaniji ve postao veoma
teak. Dagobert II tada je bio mrtav, a njegovi nasljednici morali su
se skrivati u Razesu, pokrajini gdje se nalazio i Rennes-le-Chateau.
Dok su pripadnici merovinke loze i dalje nominalno bili na prije
stolju, stvarna mo bila je u rukama naelnika dvoraca, Karolinga,
koji su, uz pomo Rima, teili ustolienju vlastite dinastije. U to su
se vrijeme Vizigoti ve uveliko preobratili na rimsko kranstvo i
zapoeli s progonom idova na svojim posjedima. To je svakako bio
jedan od razloga to su, u vrijeme najezde Maura u panjolskoj, i
dovi doekali osvajae dobrodolicom.
Pod muslimanskom vlau idovi su ivjeli sretno. Mauri su bili
blagonakloni prema njima i znali su ih upoljavati na odgovornim

poloajima u upravi osvojenih gradova, poput Kordobe, Granade i

Toleda. Trgovina i zanatstvo idova bili su doputeni, idovska misao
razvijala se usporedno s islamskom, a mnogi gradovi, meu kojima
je bila i maurska prijestolnica Kordoba, preteito su bili naseljeni
idovskim stanovnitvom.
Poetkom osmoga stoljea Mauri su preko Pireneja prodrli u Septimaniju, pa je tako u vrijeme izmeu 720. i 759. godine, kada su
Dagobertov unuk i praunuk bili skriveni u Razesu, Septimanija bila
pod muslimanskom vlau. Septimanija je tako postala samostalna
maurska kneevina s prijestolnicom u Narbonneu, a nominalno je
polagala vjernost emiru iz Kordobe. Iz Narbonnea su septimanijski
Mauri poeli prodirati na sjever i zauzimati gradove unutar franake
zemlje sve do Lyona.
Maursko napredovanje je zaustavio Karlo Martel, naelnik dvora
i djed Karla Velikog. Do 738. g. Karlo je potisnuo Maure nazad do
Narbonnea i tamo ih opkolio. Narbonne se, meutim, pod opsadom
pokazao neosvojivim. Grad su branili Mauri i idovi, a Karlo je u
svom bijesu mogao samo pustoiti njegovu okolicu.
Karlov sin, Pipin, je do 752. sklopio nekoliko sporazuma s mjesnim
plemiima i na taj nain zapravo preuzeo vlast u Septimaniji. Grad
Narbonne je, meutim, i dalje odolijevao sedmogodinjoj opsadi Pipinove vojske, a Pipinu je u to vrijeme bilo nuno uvrstiti svoj poloaj.
On i njegovi nasljednici optueni su za prisilno osvajanje merovinkog
prijestolja, pa je Pipin, u elji da ozakoni svoje pravo, uspostavio di
nastike veze s preivjelim lanovima obitelji merovinke kraljevske
krvi, a svoju krunidbu je naglasio biblijskim obredom pomazanja.
Obred pomazanja je bio neupitno pravo Crkve da stvara kraljeve, no
neki znanstvenici misle da je svrha toga obreda bila stvoriti privid
da je franaka monarhija bila nalik idovskoj monarhiji iz Staroga
zavjeta, a na neki nain i njezin produetak. To je veoma zanimlji
vo, jer se postavlja pitanje, zato bi Pipin elio ozakoniti svoj poloaj
po biblijskom uzoru. No, moda je imao tu potrebu iz razloga to je
merovinka dinastija, koju je maknuo s prijestolja, sebe ozakonila
na isti nain.
Pipin je imao dva velika problema, ilavi otpor Narbonnea i uspo
stavljanje punog prava na prijestolje po biblijskom primjeru. Profesor
Arthur Zuckerman, sa Sveuilita u Columbiji, pokazao je kako je

Pipin oba problema rijeio pogodbom sa idovskim stanovnitvom

Narbonnea. Tom pogodbom Pipin je trebao dobiti idovsku suglas
nost za prisvojeno pravo na biblijsko nasljee, kao i pomo Zidova
u borbi protiv Maura. On bi, pak, Zidovima Septimanije priznao nji
hovu kneevinu i dopustio da imaju svog kralja.
idovi Narbonnea su se 759. okrenuli protiv muslimana, poubijali
ih i otvorili vrata tvrave Francima. Ubrzo nakon toga idovi su pri
znali Pipinovu vrhovnu vlast i potvrdili zakonitost njegova prava na
biblijsko nasljee, a Pipin je, drei se svoje nagodbe, 768. u Septimaniji dopustio osnivanje idovske kneevine, koja je nominalno
bila pokorna Pipinu, no u biti je bila neovisna. Vladar te kneevine
slubeno je bio proglaen kraljem idova. U romansama su ga nazivali
Aymery, no ini se da je, pristupajui franakom plemstvu, uzeo ime
Teodor ili Thierry. On je bio otac Guillema de Gellonea, a Pipin i bag
dadski kalif priznali su ga kao "sjeme Davidove kraljevske kue".
Dananji znanstvenici nisu sigurni u podrijetlo i sredinu iz koje
je potekao Teodor, no veina istraivaa misli da je bio potomak
Merovinga. Arthur Zuckerman tvrdi da je podrijetlom bio iz Bagdada,
"prognanik", iji su preci bili idovi Babilona jo za vremena babi
lonskog ropstva. Mogue je takoer da "prognanik" iz Bagdada nije
bio Teodor, ve da je to bi neki ovjek koji je doao posvetiti Teodora
i da su ih kroniari zamijenili. Profesor Zuckerman spominje da su
"zapadnjaki (idovski) prognanici" bili "istije krvi" od onih na is
toku.
Tko su mogli biti ti "zapadnjaki prognanici", ako to nisu bili Me
rovinzi? Zato bi osoba merovinkog podrijetla postala priznatim
kraljem idova, vladarem idovske kneevine, "sjemenom Davidovim", osim ako Merovinzi doista nisu djelomice bili idovi? Nakon
to je Crkva sudjelovala u umorstvu Dagoberta i nakon to je odbila
potovati pogodbu s Klovisom, Merovinzi, koji su preivjeli, lako
su se mogli odrei vjernosti Rimu i vratiti se svojoj prijanjoj vjeri.
Veze s tom vjerom svakako su ponovo ojaale nakon to je Dagobert
oenio ker Bere, navodno vizigotskog kneza koji je nosio pravo semitsko ime.
Teodor ili Thierry je uvrstio svoj, kao i Pipinov poloaj hitrim
vjenanjem s njegovom sestrom, koja je bila tetka Karla Velikog. Go
dine koje su uslijedile donijele su napredak i blagostanje kraljevini

Septimaniji. Bila je nagraena posjedima koji su bili osloboeni name

ta karolinkih vladara, kao i nekim veim dijelovima crkvenog ze
mljita, usprkos protivljenju pape Stjepana III i njegovih nasljednika.
Teodorov sin, kralj idova Septimanije, bio je Guillem de Gellone, no on je po svojim naslovima bio i grof Barcelone, Tolousea,
Auvergnea i Razesa. Guillem je, kao i njegov otac, bio ne samo merovinke, nego i idovske kraljevske krvi, koju su Karolinzi, kalif i,
protiv svoje volje, papa, priznavali kao krv kue Davidove.
Usprkos kasnijim pokuajima zatiranja, dananja znanost i istra
ivai su nedvojbeno dokazali da je Guillem bio idov. Njegov teni
arapski i hebrejski spominje se i u romansama, gdje se on pojavljuje
kao Guillem Prince d'Orange. Grb s njegovog tita jednak je titu
istonjakih "prognanika" - Judin lav, a tom su plemenu pripadali i
kua Davidova i poslije Isus. Njegov je nadimak bio "Orlovski nos",
a potovao je idovski sabath i blagdan Sjenica ak i usred svojih
pohoda. Evo to o tome kae Arthur Zuckerman:
"Ljetopisac koji je napisao prvo izvjee o opsadi i padu Barcelo
ne biljeio je dogaaje po idovskom kalendaru...
Zapovjednik pohoda, vojvoda Villiam od Narbonnea i Toulousea
vodio je borbe potujui idovski sabath, kao i druge svete dane. Pri
svemu tome, nailazio je na punu potporu i razumijevanje kralja
Louisa."
Guillem de Gellone dobio je od Karla Velikog visoku titulu kraljev
skog vazala kojom je postao jednak vladaru i ravnopravan u odluiva
nju, a u narodnoj predaji izjednaio se s legendarnim likovima Rolanda
i Oliviera. Kada je sin Karla Velikog, Louis, postao carem, Guillem
je bio taj koji mu je poloio krunu na glavu. Louis je tada navodno
rekao: "Gospodine Guillem... tvoja je loza uzdigla m o j u " . Ova je
izjava vrlo neobina, jer je upuena ovjeku ija je loza, bar to se
tie kasnijih povjesniara, potpuno nejasna.
Guillem je u isto vrijeme bio i vie od ratnika. Neto prije 792. g.
ustanovio je akademiju u Gelloneu, doveo znanstvenike i stvorio
znaajnu knjinicu, ime je to mjesto postalo cijenjenim sreditem
idovskih nauka. Moda je upravo iz takve neke akademije ponikao
onaj bezbonik Flegetanis, idovski znanstvenik, podrijetlom od Salomona, koji je, po Wolframu, povjerio tajnu svetog Grala Kyotu iz
Provanse.

Guillem se 806. povukao iz javnog ivota na akademiju. Umro

je 812., a akademija je poslije pretvorena u samostan, danas uveni
Saint-Guilhelm-le-Desert. Mjesto Gellone je, pak, postalo jo za
Guillemova ivota jednim od prvih poznatih sjedita kulta Marije
Magdalene, koji se tamo razvijao usporedo sa idovskom akade
mijom.
Isus je potekao iz plemena Judinog, od kraljevske kue Davidove.
Smatra se da je Marija Magdalena donijela sveti Gral - Sangraal, ili
"kraljevsku krv" u Francusku. U osmom stoljeu ivio je u junoj
Francuskoj plemi iz plemena Judinog, od kraljevske kue Davidove,
koji je bio priznat kao kralj idova. No, on nije bio samo idov, ve
i Meroving, a on i njegova obitelj su u romansama Wolframa von
Eschenbacha povezani sa svetim Gralom.

Davidovo sjeme
Tijekom kasnijih stoljea bilo je dosta napora da se izbrie trag idov
ske kraljevine u Septimaniji, a na to ukazuje i esto zamjenjivanje
"Gota" i "idova". Ipak, taj trag nije bilo lako izbrisati. Godine 1143.
Petar, opat iz Clunyja, u svom obraanju Louisu VII., osuuje idove
Narbonnea koji tvrde da meu njima ivi jedan kralj. Godine 1144.
opat iz Cambridgea, neki Teobald, govori o "vanim idovskim prin
evima i rabinima, koji ive u panjolskoj i sastaju se u Narbonneu,
gdje stoji kraljevsko sjeme". Iz godina 1165.-66. poznati putnik i
ljetopisac Benjamin iz Tudele izvjetava da se u Narbonneu nalaze
"mudraci, plemii i kneevi koje predvodi... nasljednik kue Davi
dove, kako stoji u njegovom rodoslovlju".
Tko god da je od Davidova sjemena bio u Narbonneu u dvanaestom
stoljeu, to je bilo manje vano od injenice da su drugi nositelji tog
sjemena ivjeli negdje drugdje. Obiteljska stabla se granaju, ire i
iznova dijele. Ako su neki potomci Teodora i Guillema ostali u Nar
bonneu, bilo je i drugih, koji su za etiri stoljea stekli puno vee po
sjede. Do dvanaestoga stoljea neki od tih posjeda mogli su se svrsta
ti meu najbolje u kranskome svijetu - pokrajina Lorraine i frana
ko kraljevstvo u Jeruzalemu.
U devetom je stoljeu loza Guillema de Gellonea dosegnula svoj
vrhunac s vojvodama Akvitanije, kada se povezala i s vojvodskom

Karta broj 10. - idovska kneevina

kuom Bretanje. U desetom stoljeu, neki Hugo de Plantard, zvan

"Dugi nos", izravni potomak Dagoberta i Guillema de Gellonea, dobio
je sina Eustahija, koji je postao prvi vojvoda de Boulogne. Eustahijev
unuk je bio Godfroi de Bouillon, vojvoda de Lorraine i osvaja Jeru
zalema. A Godfroi je ustanovio dinastiju i "kraljevsku tradiciju" koja
je, zasnovana na "Sionskoj stijeni" bila ravnopravna tradiciji koja je
vladala Francuskom, Engleskom i Njemakom. Ako su Merovinzi doi
sta podrijetlom od Isusa, onda je Godfroi, kao izdanak merovinke
kraljevske krvi, zauzimajui Jeruzalem, vratio svoje zakonito nasljee.
Godfroi je javno bio katolik, kao i kua de Lorraine. Oni su to
morali biti da bi preivjeli u svijetu koji je postao iskljuivo kran
ski, no ini se kako se na nekim mjestima ipak znalo za njihovo
podrijetlo. Postoji izvjee iz esnaestoga stoljea o posjetu Henrija
de Lorrainea, vojvode de Guisea, gradu Joinvilleu u pokrajini Cham
pagne, u kojemu se kae da je pri ulasku u grad svjetina uzvikivala:
"Hosana sinu Davidovom".
Moda nije nevano da je ovaj dogaaj preprian u jednoj nedav
no napisanoj povijesti pokrajine Lorraine, koja je tiskana 1966. To
djelo sadri i poseban uvod, koji je napisao Otto von Habsburg, koji
je po svojim titulama danas vojvoda de Lorraine i kralj Jeruzalema.

Ilustracija 3.
Grb mjesta Rennes-le Chateau.

Ilustracija 4.
Slubeni znak Sionskog priorata.

1 5 .

POGLAVLJE

Zakljuak i predvianje
budunosti
Ali, ako tvrdnju daj e Isus ustao iz mrtvih ne shvatimo doslovno,
ve simboliki, onda je moemo protumaiti na razne naine,
koji se ne sukobljavaju s naim saznanjima i koji ne umanjuju
njenu vanost. Prigovor u kojemu stoji da simboliko shvaanje
gasi svaku nadu krana u besmrtnost je nedovoljan, jer je ljudski
rod vjerovao u zagrobni ivot puno prije nastupanja kranstva,
i stoga nije imao potrebu za dogaajem uskrsnua kao zalogom
besmrtnosti. Danas je vea opasnost no ikada da se mitologija, po
nauku Crkve shvaena doslovno, potpuno odbaci. Nije li vrijeme
da se kransku mitologiju, umjesto da nestane, pokua shvatiti
simboliki?
Carl Jung, "Neotkriveno ja", Sabrana djela,
svezak 10, (1956), str. 266.

a poetku nismo imali namjeru neto izriito dokazati, kao ni

osporiti. Pogotovo nismo imali namjeru osporiti neke od osnov
nih naela kranstva. Poeli smo istraivati jednu tajnu i traili smo
odgovore na zbunjujua pitanja, rjeenja nekih povijesnih zagonetki.
Tijekom istraivanja naili smo na neto puno vee od onoga emu
smo se nadali, a konani, sporni zakljuak nas je na prvi pogled, iz
nenadio u svojoj besmislenosti.
Taj zakljuak nam je usmjerio pozornost na Isusov ivot i na neke
poetke religije koji su na njemu zasnovani. Ni tada nismo eljeli
osporavati kranstvo, ve smo eljeli utvrditi je li na zakljuak bio

mogu ili nije. Prouavajui biblijsko gradivo ustvrdili smo da jest,

iako ni sada ne moemo dokazati njegovu istinitost. On i dalje ostaje
na razini hipoteze. Ipak, po naem miljenju, ta hipoteza objanjava
puno toga i, gledajui s povijesnoga gledita, prua znatno vjerojatniji
prikaz zbivanja ljudi, koji su prije dvije tisue godina ostavili neiz
brisiv trag u svijesti civilizacije Zapada i u narednim stoljeima uobli
ili nau kulturu i civilizaciju.
Iako svoju hipotezu sami ne moemo dokazati, ini se da bi to na
temelju niza svjedoanstava, spisa, kao i njihovih predstavnika, mogao
uiniti Siortski priorat. Pismene natruhe, kao i osobni razgovori uka
zuju da oni posjeduju neku vrstu "neoborivog dokaza" za hipotezu
koju smo mi ovdje izloili. Mi ne znamo tono o kakvom se dokazu
radi, ali na temelju onoga to znamo, moemo pokuati pogoditi.
Ako je naa hipoteza tona, Isusova ena i njegovi izravni potom
ci (a mogao je imati mnogo djece od svoje esnaeste ili sedamnaeste
godine do svoje navodne smrti) sklonili su se u idovsku zajednicu
na jugu Francuske i tamo odrali svoju lozu. ini se da su pripadnici
te loze, enei se osobama iz franake kraljevske loze, stvorili mero
vinku dinastiju. Godine 496. Crkva je sklopila nagodbu s tom dinasti
jom, kojom se vjeno vezala za merovinku krv i lozu, a vjerojatno je
pri tome znala pravo podrijetlo te loze. To objanjava ponudu Klovisu da postane Svetim rimskim carom, "novim Konstantinom", te za
to on doista nije bio promaknut u kralja, ve samo priznat kao takav.
Nakon to je Crkva sudjelovala u umorstvu Dagoberta, a poslije
i iznevjerila merovinku lozu, time je postala krivom za zloin koji
se nije mogao ni objasniti, ni zanijekati. Taj je zloin valjalo prikriti,
jer otkrie pravog identiteta Merovinga ni na koji nain ne bi ojaalo
poloaj rimske Crkve u odnosu na njene neprijatelje.
Usprkos svim naporima za unitenjem, Isusova je, ili barem merovinka loza, ipak opstala. Jednim dijelom nastavila se preko Karolinga, koji su zbog uzurpacije prijestolja osjeali veu krivnju nego
Rim, pa su teili ozakoniti svoj poloaj dinastikim brakovima s merovinskim princezama. No jo je vanije to je loza opstala i preko
Dagobertovog sina, Sigisberta, iji su potomci bili Guillem de Gellone,
vladar idovske kraljevine Septimanije, a poslije i Godfroi de Bouil
lon. Nakon to je Godfroi zauzeo Jeruzalem 1099. godine, Isusova

je loza na taj nain vratila zakonito nasljee, koje joj je pripadalo

jo od starozavjetnih vremena.
Je li Godfroijevo stvarno podrijetlo u doba kriarskih pohoda bilo
doista nepoznato, kako je to Crkva eljela, nije potpuno sigurno.
Obzirom na tadanju crkvenu prevlast, njegovo podrijetlo nije moglo
biti javno, no vjerojatno su postojale brojne predaje i legende. To je
osobito bilo izraeno u priama poput one o Lohengrinu, Godfroijevom mitskom pretku, kao i u romansama o svetom Gralu.
Ako je naa hipoteza tona, sveti Gral je nosio barem dvostruko
znaenje. S jedne strane to je bila Isusova krvna loza, zajedno s nje
govim potomcima - "Sang Raal", "Real" ili "kraljevska" krv, iji su
uvari bili templari, koje je stvorio Sionski priorat. Istodobno sveti
Gral je bio, doslovno, posuda koja je sadravala Isusovu krv. U prene
senom znaenju to je bila utroba Marije Magdalene ili, ire, sama
Marija Magdalena. Na taj je nain nastao kult Marije Magdalene
koji se veliao tijekom Srednjega vijeka, a znali su ga mijeati s kul
tom Djevice. Nije teko dokazati da su mnoge "crne Djevice" ili "crne
Madone" u vrijeme ranog kranstva zapravo bile svetita koja su
slavila Mariju Magdalenu, a ne Djevicu, a na tim je mjestima bila pri
kazana majka s djetetom. Neki autori su pokuavali dokazati i da su
gotike katedrale, te velianstvene kopije maternice, koje su bile po
sveene Gospi, bile zapravo posveene Isusovoj eni, a ne njegovoj
majci, kako to, naprimjer, iznosi Le Serpent rouge.
Sveti Gral je, dakle, simbolizirao i Isusovu krvnu lozu i samu Ma
riju Magdalenu, iz ije se utrobe ta loza nastavila. Ipak, nasluuje se
jo neto. Godine 70. po Kr., za vrijeme velike pobune u Judeji, rimske
su legije pod Titovim zapovjednitvom opljakale jeruzalemski Hram.
Kae se da je opljakano blago stiglo do Pirineja. Meutim, u razgo
voru nam je Pierre Plantard rekao da se to blago sada nalazi u rukama
Sionskog priorata. Postoji, meutim, mogunost da je Hram u Jeruza
lemu sadravao jo neto uz blago koje su otele Titove legije. Drevno
idovstvo nije razdvajalo vjeru i politiku. Mesija je bio kralj-sveenik
ija se vlast trebala podjednako razvijati na duhovnoj i na svjetovnoj
razini. Stoga postoji vjerojatnost da su se u Hramu nalazili i slubeni
zapisi o izraelskoj kraljevskoj lozi. Ako je Isus doista bio "idovski
kralj", u Hramu se morao nalaziti zapis koji je to potvrivao. Na tom
su se mjestu mogli nalaziti njegovo tijelo ili grob u koji je bio smje-

ten nakon to je maknut iz privremenog groba koji se spominje u Evan

eljima.
Nema znakova da je Tit prilikom pljake Hrama 70. godine prona
ao neto u vezi s Isusom. Takav materijal je takoer mogao biti i
uniten, ako je uope postojao, no takoer je mogao i ostati skriven.
Titove vojnike zanimao je samo plijen, pa moda nisu dovoljno traili.
Svaki sveenik koji se u to vrijeme mogao zatei u Hramu postupio
bi na isti nain. Suoen s vojnikom hordom, prepustio bi im zlato,
dragulje i ostalo materijalno blago kojemu su se nadali. Istodobno,
potrudio bi se skriti moda puno vanije zapise, zapise o punopravnom
kralju Izraela, priznatome Mesiji, kao i o kraljevskoj obitelji.
Do 1100. godine Isusovi su potomci stekli istaknute poloaje u
Europi, a preko Godfroija de Bouillona i u Palestini. Njima samima
bilo je poznato njihovo podrijetlo, no moda nisu mogli dokazati svoj
identitet. No, takav je dokaz moda bio neophodan za njihove dalje
namjere. Ako se znalo za postojanje ili za mogunost postojanja
takvog dokaza negdje oko Hrama, vjerojatno se nije alilo truda oko
njegova traenja. To objanjava ulogu templara, koji su pod velom
tajne istraivali ispod Hrama, na mjestu koje se zvalo Salomonove
tale. Temeljem ispitanih svjedoanstava, ini se da su Vitezovi tem
plari poslani u Svetu Zemlju s jasnim ciljem da tamo neto nau. Ta
koer se ini da su svoj zadatak obavili, pronali ono zbog ega su
tamo poslani i donijeli to natrag u Europu. Sto se dalje s tim dogodilo,
ne zna se, no ini se da je, po nalogu Bertranda de Blacheforta, etvr
tog velikog majstora templarskog reda, neto skriveno u okolici mje
sta Rennes-le-Chateau. To to je tamo bilo skriveno bilo je razlogom
dolaska odreda njemakih rudara na to mjesto, gdje su u najveoj
tajnosti, strogo osigurani, iskopavali i gradili neko spremite. Moe
mo samo nagaati to je tamo moglo bilo skriveno. To je moglo biti
mumificirano Isusovo tijelo, ili neki dokumenti koji su govorili o Isusu
i njegovoj djeci, no vjerojatno je bilo neto od velike vanosti. Bilo
koji od spomenutih predmeta moemo nazvati svetim Gralom, i bilo
koji od njih mogao je dospjeti u ruke katarskih heretika i biti dije
lom tajanstvenog blaga Montsegura.
"Kraljevska tradicija" stvorena je Godfroijem i Baudouinom de
Bouillonom i to zato, jer je osnovana na "Sionskoj stijeni". Svojim
statusom bila je izjednaena drugim istaknutim europskim dinasti-

jama. Ako je "Sionska stijena", kako to kae Novi zavjet, a poslije

i slobodni zidari, bilo drugo ime za Isusa, ta tvrdnja odjednom dobiva
novi smisao.
Nakon to je jednom zauzela prijestolje kraljevine Jeruzalema,
merovinka dinastija je mogla poeti navjetavati svoje podrijetlo.
Tako se romanse o Gralu pojavljuju upravo u to vrijeme i zato su
bile tako izravno povezane s templarima. U to je vrijeme, nakon to je
uvrstila svoj poloaj u Palestini, "kraljevska tradicija" trebala razo
tkriti svoje podrijetlo. Kralj Jeruzalema postao bi vaniji od svih dru
gih vladara Europe, a jeruzalemski patrijarh potisnuo bi papu. Na taj
nain bi Jeruzalem postao kranskom prijestolnicom svijeta, a taj
bi kranski svijet vjerojatno bio mnogo vei. Da je Isus bio priznat
kao smrtni prorok, kralj-sveenik i zakoniti vladar, kao nasljednik
Davidove loze, veoma bi ga lako prihvatili i muslimani i idovi. Kralj
Jeruzalema bi tada mogao nastaviti politiku po naelima templara i
izmiriti kranstvo sa idovstvom i islamom.
Povijesne okolnosti nisu dopustile ovakav slijed dogaanja. Fra
nako jeruzalemsko kraljevstvo nikad nije uvrstilo svoj poloaj. Sa
svih je strana bilo opkoljeno muslimanskom vojskom i upravom, pa
nije moglo stei snagu i unutranju sigurnost koja je bila potrebna
za opstanak drave, kao i za suprotstavljanje europskim krunama i
rimskoj Crkvi. Velianstvena zamisao je nakon gubitka Svete Zemlje
1291. godine bila potpuno izgubljena. Merovinzi su ponovno ostali
bez krune, a templari su postali suvini i trebalo ih je ukloniti.
U narednim stoljeima Merovinzi su uz pomo i zatitu Sionskog
priorata vie puta pokuavali vratiti svoju batinu, no to se ve sve do
gaalo samo u Europi. U tim pokuajima bila su sadrana barem tri
razliita, iako meusobno povezana programa. Jedan je bio stvara
nje odreene psiholoke klime putem tajnih predaja u svrhu slabljenja
duhovne prevlasti rimske Crkve. Ta se predaja izraavala hermetikom i ezoterikom misli, rosenkreuzerskim manifestima i slinim,
njima sklonim tekstovima, obredima slobodnih zidara i, dakako, sim
bolima poput Arkadije i podzemnog toka. Drugi program je sadra
vao politike spletke u svrhu otimanja vlasti, kako su to inile obitelji
Guise i Lorraine u esnaestom stoljeu i voe Fronde u sedamnaestom
stoljeu. Treim programom Merovinzi su pokuavali vratiti svoje
nasljee brakovima s drugim dinastijama.

Na prvi pogled moe izgledati da su takvi "bizantinski" postup

ci bili nepotrebni i da Merovinzi, ako su zaista podrijetlom sezali do
Isusa, nisu trebali imati toliko muke da uspostave svoj poloaj prima
ta. ini se da je samo trebalo razotkriti i ustanoviti pravi identitet i
da bi ih svijet priznao. Meutim slijed dogaanja nije bio tako jedno
stavan. Samog Isusa nije priznavalo Rimsko carstvo. U onome trnutku
kad se Dagobertovo umorstvo i zbacivanje njegove loze inilo potreb
nim, Crkva je to odobrila. Prerano otkrivanje identiteta ne bi Merovinzima osiguralo uspjeh. Vrlo je vjerojatno da bi to bio posve pogre
an potez, koji bi doveo do estoke borbe suprotstavljenih strana,
vjera bi bila u opasnosti, dolo bi do ozbiljnih sukoba s Crkvom, kao
i sa svjetovnim vladarima. Takav bi sukob Merovinzi mogli izdrati
jedino da su bili vrsto na vlasti, a u protivnom bi tajna njihova iden
titeta, njihov jedini pravi adut, bila uzaludno iskoritena i nepovratno
izgubljena. Obzirom na politike i povijesne okolnosti, tim se adutom
oni nisu mogli domoi vlasti. Snaga tog aduta mogla je doi do iz
raaja tek nakon to je vlast preuzeta, dakle s monog poloaja.
Stoga su se Merovinzi, da bi se domogli vanog poloaja, morali
sluiti metodama koje su bile uobiajene. U etiri sluaja gotovo su
uspjeli, no onemoguili su ih pogreni prorauni, nesretne ili pak
nepredviene okolnosti. U esnaestom stoljeu kua Guise gotovo se
popela na prijestolje. U sedamnaestom stoljeu Fronda je spreavajui
Louisa XIV. gotovo uspjela na njegovo mjesto postaviti predstavni
ka kue Lorraine. Krajem devetnaestoga stoljea postojao je plan za
stvaranje neke vrste Svete lige koja je trebala ujediniti katoliku Eu
ropu, a trebale su je initi Austrija, Francuska, Italija i panjolska,
pod vlau Habsburga. Taj je plan omelo neobino ponaanje Nje
make i Rusije, koje su dovele do razliitih saveza velikih sila i ko
nano do rata koji je oborio sve europske dinastije.
U osamnaestom stoljeu merovinka je loza bila najblie svom
cilju. enidbenim vezama s Habsburzima, kua Lorraine je osvojila
austrijsko prijestolje i zavladala Svetim rimskim carstvom. Kada je
Marija Antoaneta, ki Francoisa de Lorrainea postala kraljicom Fran
cuske, francusko prijestolje je bilo u dosegu sljedeeg narataja
Merovinga. Da se nije dogodila Francuska revolucija, kua HabsburgLorraine je vrlo lako poetkom devetnaestog stoljea mogla zavladati
cijelom Europom.

Francuska revolucija bila je koban udarac merovinkim nadama

i tenjama. U kratkoj kataklizmi nestalo je sve ono to su planirali sto
pedeset godina. Iz nekih opaski u "Prioratskim spisima" vidljivo je
da je Sionski priorat tijekom revolucionarnih gibanja izgubio neke
svoje najdragocjenije dokumente, no moda i jo neto vie. To moda
objanjava zato su veliki majstori nakon tih dogaanja bili samo oso
be iz francuskog kulturnog ivota, poput Nodiera, koji su jedini imali
pristupa inae nedostupnim spisima. To moda objanjava i ulogu
Saunierea. Njegov predasnik, Antoine Bigou, skrio je, a vjerojatno
i sam sastavio ifrirane pergamente prije samog poetka Revolucije
i nakon toga pobjegao u panjolsku, gdje je ubrzo umro. Moda zbog
toga Sionski priorat nije znao gdje se nalaze pergamenti, no ak i da
se znalo gdje su, nije ih bilo lako uzeti bez pristanka sveenika koji
se tamo nalazio. Taj ovjek morao se pokoriti zapovijedima Sionskoga priorata, suzdrati se neugodnih pitanja, drati se utnje i ne mije
ati u interese i poslove Reda. Ako su pak pergamenti govorili o neem
drugom, o neemu to je moda bilo skriveno u okolici mjesta Rennes-le-Chateau, takav ovjek bi im bio jo dragocjeniji.
Sauniere je umro ne otkrivi svoju tajnu, a isto se dogodilo i s
njegovom domaicom Marie Denarnaud. U godinama koje su usli
jedile vie puta je uzaludno kopano u okolici mjesta. Ako su se tamo,
kao to mi pretpostavljamo, nalazili predmeti velike vanosti, vjero
jatno su maknuti kad je Sauniereova pria poela privlaiti pozor
nost, kao i lovce na blago, to dakako, ne mora biti tono ukoliko su
se ti predmeti nalazili u spremitu izvan iijeg domaaja, u kakvom
podzemnog skrovitu, naprimjer, ispod umjetnog ribnjaka ili neeg
slinog. Takvo podzemno skrovite bilo bi sigurno i nedostupno, a
kopanje bi bilo nemogue bez da se prethodno isprazni ribnjak, to
je teko uiniti nezapaeno na privatnom posjedu. Jedan takav umje
tni ribnjak postoji u okolici mjesta Rennes-le-Chateau, nadomak mje
sta Lavaldieu, to znai "Boji dol". Taj je ribnjak lako mogao biti
napravljen iznad neke podzemne odaje, koju je lako bilo spojiti pod
zemnim prolazom s nekom od pilje koje su razasute poput saa na
okolnim brdima.
Od pergamenata koje je Sauniere naao, dva su reproducirana i
objavljivanjem putena u javnost, no druga dva su drana u strogoj
tajnosti. U razgovoru s nama, Pierre Plantard je izjavio da se ti per-

gamenti nalaze u privatnom trezoru londonske banke Lloyd. Njihov

dalji trag vie nismo mogli pratiti.
to je bilo sa Sauniereovim novcem? Jedan dio novca, ini se, dao
mu je novanom transakcijom nadvojvoda Johann Habsburki. Po
znato nam je, takoer, da je opat Henri Boudet, upnik Rennes-lesBaina, osigurao neke svote novca ne samo Sauniereu, nego i biskupu
Carcassonnea. Po nekim osnovama moemo zakljuiti da je najvei
dio novca Sauniereu dao opat Boudet i to preko Marie Denarnaud,
Sauniereove domaice. A kako je siromani opat Bodet sam doao
do tog novca, ostaje nejasno. ini se da on jest bio lan Sionskog priorata, no ostaje nejasno je li novac stizao neposredno od njih. Mogao
je stii iz riznice Habsburga, ili iz Vatikana, kojega su ucijenili Sionski priorat i Habsburzi. Novac ili blago iz kojega je novac potekao
poslije je za nas postao manje vanim u usporedbi s drugim otkriima.
Taj je novac privukao nau pozornost na cijeli misterij, no poslije
nam je postao manje vaan.
Stvorili smo hipotezu o krvnoj lozi, koja podrijetlom see do Isusa,
i koja se odrala do naih dana. Ne moemo, dakako, biti sigurni da
je ta hipoteza tona u svim pojedinostima, no ak i ako neke detalje
valja izmijeniti, uvjereni smo da je u osnovi naa hipoteza tona. Mo
da smo pogrijeili i pri tumaenju uloge nekog velikog majstora ili
pri tumaenju nekog saveza u borbama oko vlasti i politikim igrama
osamnaestoga stoljea. No usprkos tome, naa su nas istraivanja uvje
rila da je u misteriju mjesta Rennes-le-Chateau bio sadran i ozbiljan
pokuaj da ponovno uspostave merovinku monarhiju u Francuskoj,
vjerojatno i u cijeloj Europi, te da pravo te monarhije poiva na inje
nici da Merovinzi svojim podrijetlom seu do Isusa.
Na ovaj nain niz nepravilnosti, zagonetki i pitanja na koja se nisu
nali odgovori tijekom istraivanja nalaze svoje objanjenje. Isti je
sluaj i s naoko nevanim, no jednako zbunjujuim sitnicama, kao
to su: naslov knjige vezane za Nikolu Flamela - Sveta knjiga Abrahama idova, kneza, sveenika, Levita, astrologa i filozofa plemena
idovskoga koje je gnjevom Bojim raspreno meu Galima; simbo
lini gralski pehar Rene d'Anjoua, koji onome koji ga popije naiskap
omoguuje vienje Boga i Marije Magdalene; Andreino Kemijsko
vjenanje Christian Rosenkreuza, koje govori o tajanstvenoj djevojci

kraljevske krvi, koja je stigla na obalu u amcu, i ije je punopravno

nasljee palo u muslimanske ruke; tajna koju je poznavao Poussin,
kao i "tajna" za koju se govorilo da ini "sr" Drube svetog sakra
menta.
Tijekom istraivanja naili smo i na mnoge manje vane pojedi
nosti, koje tek sada dobivaju smisao. Sada se ini jasnim zato je Louis
IX u Mariji Magdaleni vidio izvor francuske kraljevske loze, a to se
vjerovanje ak i u okolnostima petnaestoga stoljea inilo nerazum
nim. Sada takoer moemo shvatiti zato je kruna Karla Velikog,
ija se kopija danas nalazi u riznicama Habsburga, nosila natpis "Rex
Salomon" (Kralj Salomon). Takoer postaje jasno zato se u Proto
kolima sionskih mudraca govori o novom kralju "od svetog sjemena
Davidovog".
Nikada do kraja nije razjanjeno kako je kri pokrajine Lorraine
postao simbolom snaga Slobodne Francuske pod vodstvom Charles
de Gaullea. Samo po sebi to je vrlo neobino, jer je kri Lorraine, zna
men Renea d'Anjoua, poistovjeen s cijelom Francuskom. Pokrajina
Lorraine nikada nije bila srce Francuske, i tijekom svoje povijesti
uglavnom je bila neovisno vojvodstvo, germanska drava u sastavu
staroga Svetog rimskog carstva.
Kri Lorraine je mogao biti usvojen i zbog vane uloge Sionskog
priorata u francuskom pokretu otpora. Moda je usvojen i zato jer je
general de Gaulle bio povezan s lanovima Sionskog priorata, meu
kojima je bio i Pierre Plantard. Otprilike trideset godina prije kri
Lorraine se znakovito javlja u jednoj pjesmi Charlesa Peguya. Nepo
sredno prije nego to je poginuo na Marni 1914. godine, Peguy blizak prijatelj Mauricea Barresa, pisca La Coline Inspiree - napisao
je sljedee stihove:
Les armes de Jesus c'est la croix de Lorraine,
Et le sang dans l'artere et le sang dans la veine,
Et la source de grace et la claire fontaine;
Les armes de Satan c'est la croix de Lorraine,
Et c'est la meme artere et c'est la meme veine
Et c'est le meme sang et la truble fontaine...

Znak Isusa je kri Lorraine

I krv arterije i krv u veni,
Vrelo su milosti i izvor bistar;
Znak Sotone je kri Lorraine,
Iste arterije i iste vene,
Iste je krvi i izvor zamuen.
Krajem sedamnaestoga stoljea, preasni otac Vincent, povjesniar
i antikvar iz Nancyja, napisao je povijest Sionskog priorata u podru
ju Lorraine, a uz to je napisao jo jedno djelo pod nazivom Istinita
povijest svetog Sigisberta, gdje se nalazi i prikaz Dagobertovog ivo
ta. Na naslovnoj stranici ove knjige nalazi se epigraf, izvor iz etvrtog
evanelja, koji glasi: "On je meu vama, a vi ga ne znate".
Prije poetka ovog istraivanja osobno smo bili agnostici, nismo
bili ni za, ni protiv kranstva. Zahvaljujui sredini iz koje smo pote
kli, te injenici da smo religije prouavali usporedno, bili smo skloni
vrijednosnoj sri veine svjetskih vjera, ali smo bili ravnoduni prema
njihovim dogmama, teologiji i nadgradnji, lako smo mogli potovati
gotovo svaku vjeru, nijednoj nismo mogli priznati iskljuivo pravo na
istinu.
Kad nas je traganje dovelo do Isusa, oslonili smo se na vlastiti
osjeaj za ravnoteu i perspektivu. Bez predrasuda i preduvjerenja,
nismo imali namjeru stei korist dokazivanjem bilo ega. Ako je
objektivnost uope mogua, mi smo se na taj nain bavili Isusom,
moda na isti nain kako bi povjesniari pristupili Aleksandru ili
Cezaru. Zakljuci do kojih smo stigli, zaprepastili su nas, ali ne i
uzdrmali. Nismo osjetili potrebu preispitivanja vlastitih uvjerenja, a
na sustav vrijednosti nije se poljuljao.
No ipak, nametnulo se pitanje o drugim ljudima. O milijunima
ljudi cijeloga svijeta kojima je Isus Sin Boji, Spasitelj, Izbavitelj.
Da li povijesni Isus, kralj-sveenik, koji se pojavio u naem istrai
vanju, ugroava njihovu vjeru? Do koje smo mjere naruili ono to
mnogi ljudi dre da je u samoj sri njihovog razumijevanja svetosti?
Vrlo dobro smo svjesni da je nae istraivanje dovelo do zaklju
aka koji se na vie naina protive odreenim temeljnim naelima

dananjeg kranstva, da su ti zakljuci heretike, moda i blasfemine naravi. Sa stajalita odreene, utvrene dogme, mi smo za takve
prijestupe. Meutim, mi ne vjerujemo da smo ponitili ili umanjili
svetost Isusa u oima onih koji u njega doista vjeruju. Iako sami ne
prihvaamo Isusa kao boanstvo, nai zakljuci ne tjeraju druge da
nuno tako misle. Jednostavno, nema razloga koji su mogli sprijeiti
Isusa da se oeni i ima djecu, i da pri tome zadri svoju boansku
narav. Ne postoji razlog zbog kojega bi takva narav dola u pitanje
zbog njegove ednosti, jer da je doista bio Sin Boji, nema razloga
zbog kojih nije mogao imati enu i obitelj.
Temelj veine kranskih teologija jest tvrdnja da je Isus Boje utje
lovljenje. Drugim rijeima, Bog se, nakon to mu se smililo vlastito
stvorenje, u njemu utjelovio, preuzeo ljudsko oblije. Na taj je nain,
rei emo, mogao izravno upoznati ljudski poloaj i sam proivjeti
ljudski ivot. Mogao je shvatiti, u iskonskom smislu, to znai biti
ovjek i sueliti se njegovoj usamljenosti, patnji, bespomonosti i tra
ginoj smrtnosti. Samim time to je postao ovjek, Bog je mogao upo
znati ovjeka na nain koji Stari zavjet nije doputao. Odrekao se
svoje visine i daljine Olimpa i neposredno podijelio ovjekovu sud
binu. Tako se ljudska sudbina mogla iskupiti, On joj je pridao vrijed
nost i opravdao je svojom patnjom i svojom rtvom.
Isusovo simboliko znaenje izvire iz toga to je on Bog koji je
stekao ljudsko iskustvo i na taj nain neposredno spoznao to znai biti
ovjek. Ipak, je li se Bog, utjelovljen u Isusu, mogao istinski smatrati
ovjekom, a da ne upozna dva osnovna, moda najtemeljnija ljudska
iskustva, kao to su upoznavanje seksualnosti i roditeljstvo?
Mi mislimo da nije i zapravo nam se ini da ta inkarnacija nosi
istinsku simboliku snagu tek ukoliko Isus jest bio oenjen i ako je
imao djecu. Evanelja i kranska vjera ne prikazuju savrenog Isusa,
on je Bog koji se tek djelomino utjelovio u ovjeku. Mi mislimo da
je Isus, onakav kakav se otkrio tijekom naeg istraivanja, zasluniji
da mu se prizna sve ono to mu kranstvo pripisuje.
Mi, dakle, ne mislimo da smo, gledajui u cjelini, kompromitirali
Isusa, niti umanjili njegovu vanost. Zakljuci do kojih smo doli
nisu mu nanijeli zla, jer se on pojavio kao iv ovjek, iji je ivot i va
an i prihvatljiv dananjim ljudima.

Mi ne moemo pokazati ovjeka za kojega emo moi rei da je

on izravan Isusov potomak, jer su se obiteljska stabla za svih ovih
stoljea granala i mnoila. Danas u Velikoj Britaniji, kao i u ostalom
dijelu Europe postoji dvanaestak obitelji, s mnogim pridruenim
granama, koje su merovinkog roda. To su kue Habsburg-Lorraine
(dananji titularni vojvode od Lorraine i kraljevi Jeruzalema), Plantard,
Luxembourg, Montpezat, Montesquieu i niz drugih. "Prioratski spisi"
kau da je obitelj Sinclair u Velikoj Britaniji takoer u vezi s tom krv
nom lozom, kao i razne grane Stuarta. ini se da je, izmeu ostalih, i
obitelji Devonshire bila poznata ova tajna. Sve te kue vjerojatno
vode svoje podrijetlo od Isusa, ali ako postoji jedan ovjek, koji bijed
nog dana trebao istupiti kao budui kralj-sveenik, mi ne znamo tko
bi to trebao biti.
No ipak, nekoliko je stvari jasno. to se nas tie, Isusov izravni
potomak ne nosi u sebi nita vie boanskog od bilo kojeg od nas.
Vrlo vjerojatno tako misle danas i mnogi drugi, a pretpostavljamo i
Sionski priorat. Kad bi se danas otkrilo da jedna ili vie osoba podri
jetlom see do Isusa, to ne bi uzdrmalo svijet kako se to moglo dogo
diti prije stotinu ili dvije stotine godina. Vjerojatno bi ljudi danas,
ak i da im se predoi "neoboriv dokaz" o postojanju takve loze, samo
slegnuli ramenima. Stoga se ini da razraeni planovi Sionskog priorata nemaju mnogo smisla, ukoliko nisu na neki znaajan nain vezani
uz politiku. Bez obzira na teoloku razinu naih zakljuaka, oni bi
se mogli odraziti i drugdje, jer bi posljedice na politikom planu mo
gle biti nesagledive, obzirom na vladajue miljenje, vaee vrijed
nosti i ustanove svijeta u kojemu ivimo.
U prolim vremenima razne su se obitelji merovinkog podrijetla
ozbiljno bavile politikom, a izmeu ostalog, eljeli su se domoi po
litike moi. To je svakako vrijedilo i za Sionski priorat i za njegove
velike majstore, pa nema razloga da ne pretpostavimo kako to za sve
njih ne vrijedi i danas. Cijeli niz svjedoanstava kazuje da Sionski pri
orat razmilja o sjedinjavanju crkve i drave, sjedinjavanju duhovnog
i svjetovnog, svetog i profanog, politike i religije. U mnogim spisima
se kae da Sionski priorat tvrdi kako e novi kralj, u skladu s merovinkom tradicijom, "vladati, ali ne i upravljati", to dakle znai da e
on biti kralj-sveenik, ija uloga e biti prvenstveno obredna i simbo-

like vanosti, a da bi samo upravljanje preuzeo netko drugi, po

svoj prilici, Sionski priorat.
U devetnaestom stoljeu Sionski je priorat preko slobodnih zida
ra i Hierona Zlatne doline pokuao oivjeti i osuvremeniti Sveto rim
sko carstvo, kao neku vrstu teokratskih Sjedinjenih europskih drava,
kojima bi vladali s jedne strane Habsburzi, a s druge temeljito izmije
njena Crkva. Taj pothvat je sprijeio Prvi svjetski rat, s kojim su
pale sve vladajue europske dinastije. Moemo pretpostaviti da su i
dananji ciljevi Sionskog priorata u temeljnim postavkama slini
onima kojima je teio Hieron Zlatne doline.
Nepotrebno je posebno istaknuti da su ova nagaanja spekulativna,
no u ta nagaanja ukljuene su i Sjedinjene europske drave, kao
neka vrsta europske konfederacije, zdruene u carstvo pod vlau
dinastije koja vue podrijetlo od Isusa. Ta bi dinastija u tom sluaju
vladala na politikom, svjetovnom prijestolju, ali i na onome svetog
Petra. Pod tom vrhovnom vlau uspostavila bi se mrea kraljevina
ili kneevina, uzajamno povezanih dinastikim brakovima ili savezi
ma, po feudalnom sustavu dvadesetog stoljea, ali liena zlouporaba
koje se obino vezuju uz pojam feudalnih odnosa. Stvarno upravljanje
vjerojatno bi bilo preputeno Sionskom prioratu, koji bi moda preu
zeo oblije europskog parlamenta s izvrnom i/ili zakonodavnom
vlau.
Ovakva Europa bi stvorila novu i jedinstvenu politiku snagu na
meunarodnoj pozornici ija bi se vanost mogla usporediti sa Sovjet
skim Savezom ili Sjedinjenim Dravama, a mogla bi postati i snani
jom od njih zbog svog oslonca u duboko ukorijenjenim duhovnim i
emocionalnim temeljima, lienih apstraktne teorije i ideologije. Takva
Europa bila bi prihvatljiva i umu i srcu, a napajala bi se zajednikom
svijeu Zapadne Europe, u kojoj bi se probudio iskonski vjerski
nagon.
Takav program moe se initi neostvarivim, no povijest nas je do
danas nauila da ne podcjenjujemo potencijal kolektivne svijesti i sna
gu koja se moe stvoriti njenim upravljanjem. Nekada je izgledalo
nezamislivo da bi jedan vjerski fanatik, bez vlastite vojske, bez po
litike stranke u pozadini, bez iega osim vlastite karizme, ali i naro
da gladnog vjere, mogao bez pomoi svladati moderan, vrhunski
ustrojen reim, kako je to uspjelo Homeiniju protiv aha u Iranu.

Mi, naravno, ne izriemo upozorenje i ne trudimo se usporei

vati Sionski priorat s Ajatolahom Homeinijem, niti smatramo da je
Sionski priorat mraan poput iranskog demagoga. No ipak, iranski
je demagog pokazao kako iskoristiti ono to je duboko ukorijenjeno
u ljudskoj naravi, snagu i skrivenu mo ljudskog vjerskog nagona i
to je upotrijebio za politike potrebe. Politike potrebe ne moraju
uvijek dovesti do zloporabe vlasti, kako su to pokazali Churchill i
De Gaulle za vrijeme Drugog svjetskog rata. Vjerski se nagon moe
usmjeriti u bezbroj smjerova. Taj nagon je izvor velike potisnute
snage i esto ga dananje vlasti zanemaruju, jer se temelje na razu
mu, koji ih esto sputava. Vjerski nagon je izraz dubokih psiholo
kih i emocionalnih potreba, koje su jednako stvarne kao i potrebe za
kruhom, zatitom ili materijalnog sigurnou.
Znamo da Sionski priorat nije "ekstremna" organizacija, no nova
no je izvanredno zbrinuta i u nju su ukljueni ili su joj skloni mnogi
odgovorni i utjecajni ljudi iz politike, ekonomije, medija, kao i umjet
nikog svijeta. Od 1956. godine njihovo lanstvo je poveano etiri
puta, kao da su posrijedi pripreme i okupljanje. Pierre Plantard nam
je rekao da on i njegov Red rade u skladu s manje ili vie pozorno
razraenom rasporedu. A od 1956. godine je i Sionski priorat poeo
javnost iznositi neke podatke, inei to suzdrano, da potakne zanima
nje, u malim, odmjerenim koliinama. Takvo zanimanje je i nas navelo
da napiemo ovu knjigu.
Ako Sionski priorat misli "pokazati karte", vrijeme je za to zrelo.
Politiki sustavi i ideologije koje su ranijih godina naeg stoljea
neto obeavali, pokazali su vrlo potronima. Komunizam, socijali
zam, faizam, kapitalizam, zapadna demokracija, svi su redom izne
vjerili svoja obeanja, i razoarali svoje pristae, ne ostvarivi snove
koje su obeavali. Politiari sa svojim uskim pogledima bez perspe
ktive, te zloporabom poloaja, danas vie ne ulijevaju povjerenje.
Na Zapadu danas vladaju cinizam, nezadovoljstvo i gubitak iluzija.
Sve je vie psihikih stresova, strepnji i beznaa. I dalje se uporno
traga za smislom, ispunjenjem duhovne strane ivota, za onim u to
bi se istinski moglo vjerovati. Postoji i potreba za novim smislom
svetosti, a kao posljedica toga javlja se neka vrsta religiozne obnove
u cijelom nizu sljedbi i kultova, kao naprimjer, irenje fundamentali
zma u Sjedinjenim Dravama. Postoji i potreba za novim, istinskim

"voom", ne Fuhrerom, ve potreba za mudrom i benignom duhov

nom figurom, kraljem-sveenikom kojemu e ljudska vrsta moi
pokloniti svoje povjerenje. Naa civilizacija se zasitila materijalizma,
no postala je svjesne i druge vrste gladi. Ljudi su poeli gledati dru
gdje u potrazi za ispunjenjem emocionalnih, psiholokih i duhovnih
potreba.
Moe se uiniti da ovakva klima pogoduje ciljevima Sionskog
priorata i da prua Sionskom prioratu priliku da ponudi alternativu
postojeim drutvenim i politikim sustavima. Teko je povjerovati da
bi ta alternativa mogla biti stvaranje Utopije ili Novoga Jeruzalema.
Ipak, u onoj mjeri u kojoj bi zadovoljila potrebe koje postojei sustavi
niti ne prepoznaju, takva ideja mogla bi se pokazati iznimno privla
nom.
Mnogi poboni krani ne usteu se tumaiti Apokalipsu kao atom
ski holokaust. Kako bi se moglo interpretirati pojavljivanje Isuso
vog izravnog nasljednika? Publika koja je voljna sluati mogla bi u
tome prepoznati Drugi dolazak.
K R A J

DODATAK

Navodni veliki majstori

Sionskog priorata
JEAN DE GISORS "Prioratski dokumenti" kazuju da je Jean de
Gisors bio prvi neovisni veliki majstor, a preuzeo je poloaj nakon
"sjee brijesta" i razdvajanja od vitezova templara 1188. godine.
Roen 1133., umro je 1220. godine. Bio je slubeni gospodar utvrde
Gisors u Normandiji, gdje su se tradicionalno susretali engleski i fran
cuski kraljevi, i gdje se 1188. godine dogodio udnovat sukob, pri e
mu je posjeen jedan brijest. Sve do 1193. godine bio je vazal engles
kog kralja Henrika II, a nakon toga Rikarda I. Posjedovao je takoer
imanja u Engleskoj - u Sussexu i u Hampshireu. Prioratski dokumenti
navode da se susreo s Thomasom Becketom 1169. O tom susretu ne
govore neki drugi spisi, no Becket je bio u Gisorsu 1169. i morao se
susresti s gospodarom utvrde.
MARIE DE SAINT-CLAIRE Podaci o Marie de Saint-Clair jo su
oskudniji od onih o Jeanu de Gisorsu. Roena je oko 1192. i bila je
u rodu s Henrikom de Saint-Clairom, barunom Rosslyna u kotskoj,
koji je pratio Godfroi de Bouillona u Prvoj kriarskoj vojni. Rosslyn
je bio smjeten nedaleko glavnoga templarskog preceptorata u kot
skoj, a za crkvicu u Rosslynu, koja je sagraena u petnaestom sto
ljeu, vezane su mnoge legende o Ruinu kriu i slobodnom zidarstvu.
Baka Marie de Saint-Claire vjenala se u francusku obitelj Chaumont,
ba kao i Jean de Gisors. Na taj su se nain obiteljska stabla obitelji
Chaumont, Gisors i Saint-Clair tijesno ispreplela, a neki podaci ka
zuju da je Marie de Saint-Clair zapravo bila druga supruga Jeana de
Gisorsa, no to nismo uspjeli sami potvrditi. Po obiteljskim stablima

Rodoslovlje broj 5. - Obitelj Gisors, Payen i Saint/Clair

(preneseno iz djela Henrija Lobineaua)

iz Prioratskih spisa, njezina majka je neka Izabela Levis. To prezime,

koje djeluje kao da je idovskog podrijetla, esto se pojavljuje u po
krajini Languedoc, gdje su idovska naselja postojala prije dolaska
kranstva.
GUILLAUME DE GISORS Guillaume de Gisors bio je unuk Jeana
de Gisorsa, roen je 1219. godine. Njegovo je ime vezano uz otkrie
misteriozne glave u templarskom preceptoratu u Parizu, poslije uhi
enja koja su se zbila 1307. godine. Spomen o njemu nali smo jo
samo jednom, na povelji iz 1244., gdje se navodi da je bio vitez.
Prema rodoslovljima u "Prioratskim spisima", njegova je sestra bila
udana za nekog Jeana des Plantarda. "Prioratski spisi" spominju i da
je 1269. bio iniciran u red Lae i dvostrukog polumjeseca, koji je
osnovao Louis IX (Sveti Louis), za plemie koji su ga pratili na zlo
sretnoj estoj kriarskoj vojni. Ako je Guillaume de Gisors bio lan
tog reda, morao je sa Svetim Louisom biti na pohodu u Egiptu.
EDOUARD DE BAR Roen 1302., Edouard, grof de Bar bio je unuk
engleskoga kralja Edouarda I i neak Edouarda II. Potjecao je iz obitelji
koja je bila utjecajna u Ardenima od vremena Merovinga i gotovo
je sigurno bio vezan uz dinastiju Merovinga. Edouardova ker udala
se u kuu Lorraine, pa su se rodoslovlja Bar i Lorraine meusobno
ispreplela.
S navrenih est (!) godina, Edouard se 1308. godine pridruio voj
vodi de Lorraineu u nekom boju, bio zarobljen, a otkupnina za njega
nije plaena sve do 1314. Nakon to je postao punoljetan, kupio je
posjed Steney od jednog od svojih strieva, Jeana de Bara. Godine
1324. bio je vojni saveznik Ferryja de Lorrainea i Jeana Luksembur
kog, a kua Luxembourg je, poput kue Lorraine, nosila merovinku
krv. Edouard je poginuo 1336. u brodolomu kraj ciparske obale.
Nijedan neovisni izvor ne navodi vezu izmeu Edouarda de Bara
i Guillaumea de Gisorsa. Prema rodoslovlju iz "Prioratskih spisa",
Edouard je praneak Guillameove ene, Iolande de Bar. Nismo usp
jeli potvrditi ovo srodstvo, no nismo nali ni podatak koji ga osporava.
Ako je Edouard postao veliki majstor Siona 1307. godine, kako
iznose "Prioratski spisi", on je tada imao pet godina. To nije nemo
gue, ako je bio zarobljen u boju kada je imao est godina. Dok

Edouard nije postao punoljetan, grofovijom Bar upravljao je njegov

stric, Jean de Bar, u svojstvu regenta, a mogue je da je Jean takoer
bio i "regent veliki majstor". ini se besmisleno da je petogodinji
djeak izabran za velikog majstora, ukoliko status velikog majstora
nije na neki nain bio vezan nasljeem ili krvnim srodstvom.
JEANNE DE BAR Jeanne de Bar, Edouardova starija sestra, roena
je 1295. Ona je, dakle, bila unuka engleskoga kralja Eduarda I i ne
akinja Eduarda II. S navrenih petnaest godina udala se 1310. za
earla od Warrena, Surreya, Sussexa i Stratherna, a pet godina poslije
razvela se od njega, nakon to je on bio izopen zbog preljuba. Jeanne
je ostala ivjeti u Engleskoj, a usprkos tome to nismo uspjeli nai
zapise o njezinu ivotu ili radu, ini se da je bila u bliskim odnosima s
engleskom kraljevskom kuom. U slinim je odnosima, izgleda,
bila i s francuskim kraljem, koji ju je 1345. pozvao da se vrati u Fran
cusku, gdje je postala namjesnicom grofovije Bar. Godine 1353.,
unato Stogodinjem ratu i neprijateljstvu Engleske i Francuske, Jean
ne se vratila u Englesku. Kad je francuski vladar zarobljen u boju kod
Poitiersa 1356. godine, i zatvoren u Londonu, Jeanne ga je posjeiva
la i "dvorila". Navodno je tijekom dugog zatoenitva postala njego
vom ljubavnicom, iako su oboje bili u poznim godinama. Umrla je
1361. u Londonu.
"Prioratski spisi" kazuju da je Jeanne de Bar upravljala Sionskim
prioratom sve do 1351., pa izgleda daje ona jedina osoba koja se po
vukla prije svoje smrti, dala ostavku, ili je pak bila smijenjena.
JEAN DE SAINT-CLAIR Tijekom naeg istraivanja nismo uspjeli
gotovo nita saznati o Ivanu de Saint-Clairu, i ini nam se da je on bio
manje vana osoba. Roen je oko 1329. Podrijetlom vue korijene
od francuskih kua Chaumont, Gisors i Saint-Clair-sur-Epte. Po rodo
slovljima "Prioratskih spisa" njegov je djed bio oenjen tetkom Jeanne
de Bar. Ta je veza prilino slaba, no ini se da i to dokazuje kako je
zvanje velikog majstora kruilo iskljuivo unutar mree meusobno
vezanih obitelji.
BLANCHE D'EVREUX Blanche d'Evreux zvala se, zapravo, Blan
che de Navarre i bila je ker navarskoga kralja. Roena je 1332.

godine, a od oca je naslijedila grofovije Longueville i Evreux, u ne

posrednoj blizini Gisorsa. Deset godina ranije udala se za francuskoga
kralja Filipa VI, i preko njega je sigurno upoznala Jeanne de Bar.
Veliki dio ivota provela je u zamku Neuphle, blizu Gisorsa, gdje je
i umrla 1398.
Brojne legende kazuju da se Blanche ozbiljno bavila alkemijom
i raznim eksperimentima, pa se spominju i laboratoriji koji su postojali
u jednom od njezinih zamkova. Ona je, navodno, posjedovala i neku
alkemijsku knjigu neprocjenjive vrijednosti, nastalu u Languedocu
tijekom etrnaestog stoljea, koja se temeljila na nekom rukopisu iz
posljednjih dana merovinke dinastije sedamsto godina prije. Bilo
je govora i o tome da je bila osobni pokrovitelj Nicolasa Flamela.
NICOLAS FLAMEL Na popisu velikih majstora Flamel je prvi koji
nije u krvnom srodstvu s pripadnicima rodoslovlja koja se navode u
"Prioratskim spisima", pa izgleda da je s njime zvanje velikog maj
stora po prvi put ponueno izvan obiteljskog kruga. Flamel je roen
oko 1330. godine i neko je vrijeme radio kao biljenik u Parizu. Tamo
su mu kroz ruke prole mnoge rijetke knjige, a on je stekao iroko
znanje s podruja slikarstva, poezije, matematike i arhitekture, te se
poeo zanimati i za alkemiju, kabalu i hermetiku misao.
Flamel se, prema vlastitom izvjetaju, oko 1361. godine susreo s
jednim alkemijskim tekstom, koji je poslije izmijenio njegov ivot.
Cjeloviti naziv toga djela potpuno zbunjuje, ali i budi zanimanje: Sveta
knjiga Abrahama idova, kneza, sveenika, levita, astrologa i filozofa
iz plemena idovskoga, koje je gnjevom Bojim rasuto medu Galima.
Ovo je djelo poslije postalo uveno u tradiciji ezoterije Zapada, a iz
vornik je, kako se smatra, pohranjen u Nacionalnoj knjinici u Parizu.
Prijepise toga djela paljivo su i predano, no ini se bez uspjeha, prou
avale generacije onih koji su se eljeli baviti arobnjatvom.
Takoer prema vlastitim zapisima, Flamel se bavio tom knjigom
bez veih uspjeha dvadeset i jednu godinu. Konano je tek na puto
vanju u panjolsku, u Leonu susreo 1382. jednog obraenog idova
koji mu je knjigu protumaio, pa je po povratku primijenio ono to
je nauio. Navodno je svoju prvu alkemijsku transmutaciju izveo 17.
sijenja, a to je datum koji se vie puta ponavljao u vezi sa Sauniereom i mjestom Rennes-le-Chateau.

Bez obzira je li Flamelov zapis toan ili ne, on se nevjerojatno

obogatio, a pred kraj ivota posjedovao je, samo u Parizu, preko tri
deset kua i zemljita. Istodobno je bio vrlo skroman ovjek koji nije
uivao u vlastitoj moi, a veliki dio bogatstva potroio je na dobra
djela. Do 1413. godine osnovao je i opremio etrnaest bolnica, sedam
crkava, i tri crkvice u Parizu, a otprilike jednako toliko i u pokrajini
Boulogne, bivoj grofoviji oca Godfroija de Bouillona. Upravo je zbog
svoje nesebinosti i velikodunosti stekao naklonost sljedeih nara
taja, a u osamnaestom stoljeu su mu duboko potovanje iskazivali
ljudi poput sir Isaaca Newtona, koji je neumorno, pravei biljeke,
iitavao njegova djela, a jedno je od njih i vlastoruno prepisao.
RENE D'ANJOU Nismo uspjeli otkriti nijedan zapis o vezi Nicolasa Flamela i Rene d'Anjoua, iako nas je pri tome Rene naveo da
dobro promislimo, jer je on bio jedan od najvanijih ljudi u godinama
koje su neposredno prethodile renesansi. Roen je 1408. godine, a
tijekom ivota je nosio niz titula iji broj ulijeva strahopotovanje.
Nosio je titulu grofa od Bara, Provanse, Pijemonta, Guisea, kralja Na
pulja i Sicilije, Aragona i Valensije, Malorce i Sardinije, i ono naj
zvunije, kralj Jeruzalema. Kralj Jeruzalema bio je, dakako, samo po
asno, a ne i stvarno, a to nas podsjea na kontinuitet koji se protee
sve do Godfroi de Bouillona. Ipak, taj su naslov uvaavali drugi eu
ropski vladari, pa se jedna Reneova ker udala 1445. za engleskog
kralja Henrika VI i postala vana osoba za vrijeme Rata rua.
"Prioratski spisi" kau da je Rene postao veliki majstor Sionskog
priorata 1418. godine, kada je imao samo deset godina, a njegov stric,
Louis, kardinal od Bara obnaao je dunost "namjesnika velikog
majstora" do 1428. godine. Tijekom naeg istraivanja otkrili smo da
je Rene bio uveden u neki Red 1418. godine. Bio je to red Bijelog
hrta, ali nismo nali nikakvih drugih podataka o tome. To je, meutim,
mogao biti Sionski priorat pod drugim imenom.
Izmeu 1420. i 1422. godine kardinal pokrajine Lorraine osnovao
je jo jedan Red, red Vjernosti, a Rene je bio primljen kao jedan od
prvih lanova. Godine 1448. Rene je osnovao vlastiti Red, Red polu
mjeseca, a sam ga je predstavljao kao obnovljeni red Lae i Dvo
strukog polumjeseca, iji je lan stotinu i pedeset godina prije bio
Guillaume de Gisors. Meu prvim vitezovima Polumjeseca bili su

Francesco Sforza, milanski grof, i otac pokrovitelja Leonarda da

Vincija, zatim grof od Lenoncourta, koji je, prema "Prioratskim spisi
ma" sastavio rodoslovlja koja su se poslije nala u Dossiers secrets,
a meu njima je bio i neki Ferri, vlasnik nekog posjeda u pokrajini
Lorraine, Sion-Vaudemont, nastalog jo za merovinkih vremena. Re
ne je svoj red zamislio kao protuteu redu Podvezice u Engleskoj i
redu Zlatnog runa u Burgundiji, meutim iz nekih nejasnih razloga
red Polumjeseca je izazvao nezadovoljstvo Crkve i papa ga je zabranio.
Simbol Snaga slobodne Francuske tijekom Drugog svjetskog rata,
kri pokrajine Lorraine, potekao je upravo od Rene d'Anjoua. Kada
je postao vojvoda pokrajine Lorraine, danas poznati kri sa dvije vo
doravne crte, postao je njegov osobni grb.
IOLANDE DE BAR Roena je oko 1428. godine, a bila je ker Rene
d'Anjoua. Godine 1445. udala se za Ferrija, gospodara Sion-Vaudemonta, koji je bio i jedan od prvih vitezova Reneova reda Polumje
seca. Nakon Ferrijeve smrti Iolande je najvei dio ivota provela u
Sion-Vaudemontu, koji je za njezina vremena od lokalnog hodoas
nikog okupljalita prerastao u svetite cijele pokrajine Lorraine. Isti
takav status to je mjesto uivalo i za poganskih vremena, a poslije
je tamo naen i kip Rosemerte, stare galsko-teutonske boice-majke.
To mjesto je smatrano svetim i u ranom kranskom razdoblju, iako
se tada zvalo Mont Semita, to je vuklo na idovsko, a ne na kran
sko podrijetlo. Za merovinkog razdoblja na tom je mjestu postavljen
kip Djevice, a 1070. godine grof od Vaudemonta, koji je tada vladao,
proglasio je sebe "vazalom Kraljice Nebeske". Djevica Sionska je
slubeno proglaena "gospodaricom grofovije Vaudemont", u njezinu
ast svakog svibnja su se odravale sveanosti i postala je zatitnicom
cijele pokrajine Lorraine. Tijekom naeg istraivanja naili smo na
povelju iz 1396. godine koja se odnosi na jedno osobito viteko brat
stvo koje je imala sjedite na planini, bratstvo sionskih vitezova, iji
su se korijeni, navodno, mogli nai u staroj opatiji na brdu Sionu u
blizini Jeruzalema. ini se da je do petnaestog stoljeaa Sion-Vau
demont prestao biti vatnim, pa mu je Iolande na neki nain vratila
staru slavu.
Njezin je sin Rene poslije postao vojvodom pokrajine Lorraine.
Po nalogu roditelja kolovao se u Firenci i temeljito upoznao ezote-

riku tradiciju usmjerenjem samih akademija, a njegov uitelj i

staratelj bio je Georges Antoine Vespucci, jedan od zatitnika Botticelija.
SANDRO FILIPEPI Poznatiji kao Botticeli, Sandro Filipepi roen
je 1444. Ako izuzmemo Nicolasa Flamela, on je prvi na popisu veli
kih majstora Siona koji nije u neposrednom srodstvu s obiteljima
ija se rodoslovlja pojavljuju u "Prioratskim spisima". ini se da je
bio u bliskim odnosima s nekima od tih obitelji, jer su njegovi zati
tnici bile obitelji Medici, Este, Gonzaga i Vespucci, a ve smo naveli
da je jedan Vespucci bio uitelj sina Iolande de Bar, kasnijeg vojvo
de pokrajine Lorraine. Sam Botticeli uio je u Filippa Lippija i Mantegne, koji su uivali zatitu Rene d'Anjoua. Botticeli je takoer bio
uenik i Verocchija, alkemiara i istaknutog predstavnika hermetike misli, meu ijim je acima bio i Leonardo da Vinci.
Isprva nismo povezivali Botticelijevo ime uz okultno ili ezoteriju,
no neki moderni istraivai koji se bave razdobljem renesanse, poput
Edgara Winda i Francis Yates, uvjerljivo su pokazali da je on imao
sklonosti prema ezoteriji i mi smo se priklonili njihovim zakljucima.
ini se da se veliki dio Botticelijeva djela oslanja na ezoterika na
ela. Postoje tvrdnje da je najranije poznate tarot karte napravio
upravo Botticeli, odnosno njegov uenik Mantegna, a poznata slika
"Proljee", izmeu ostalog, tumai se kao razrada motiva Arkadije
i ezoterikog "podzemnog toka".
LEONARDO DA VINCI Roen je 1452. i dobro se poznavao s Botticelijem, vjerojatno i zato to je zajedno s njime bio Verocchijev
uenik. I njemu su, kao i Botticeliju, zatitnici bile obitelji Medici,
Sforza i Gonzaga. Ludovico Sforza, koji mu je bio zatitnik, bio je
sin Francesca Sforze, koji je bio prisan prijatelj Rene d'Anjoua i jedan
od prvih lanova Reda polumjeseca.
Leonardovo zanimanje za ezoteriku do sada je ve utvreno, kao
to je sluaj i s Botticelijem. Francis Yates ga opisuje kao ranog rosenkreuzera, a ini se da ga je ezoterija zanimala jo vie nego Botticelija. Njegov biograf i suvremenik, Vasari, opisuje ga kao ovjeka "he
retikog uma", no nejasno je to je pod tim mislio. Posljednjih godina
neki su mu autori pripisali staro heretiko vjerovanje koje kae da

je Isus imao brata blizanca. Neki znakovi koji podupiru tu tvrdnju

nalaze se na skici slike pod nazivom "Djevica sa svetim Ivanom Kr
stiteljem i svetom Anom", kao i na uvenoj "Posljednjoj veeri",
gdje se nalaze dva gotovo istovjetna Krista. Ipak, nema niega to
bi moglo ukazati da li treba doktrinu o Isusovu blizancu shvatiti do
slovno ili simboliki.
Izmeu 1515. i 1517. godine Leonardo je bio vojni inenjer u voj
sci Charlesa de Montepensiera i de Bourbona, connetabla (marala)
Francuske, vicekralj a pokrajine Languedoc i Milana. Godine 1518.
smjestio se u dvorcu Cloux, pa je tako, ini se, ostao u blizini con
netabla koji je ivio u oblinjem mjestu Amboise.
CONNETABLE DE BOURBON Charles de Monpensier i de Bourbon,
vojvoda od Chatelleraulta, connetable Francuske, bio je poetkom
esnaestoga stoljea vjerojatno najmoniji velika u Francuskoj. Ro
en je 1490., a bio je sin Claire de Gonzage. Njegova sestra udala
se za vojvodu de Lorrainea, unuka Iolande de Bar i praunuka Rene
d'Anjoua. U njegovoj osobnoj pratnji bio je i neki Jean de Joyeus, koji
je, po svojoj eni, postao gospodarom mjesta Couiza, Rennes-leChateau i Arques, u blizini ega je poslije otkriven grob posve jed
nak onome s Poussinove slike.
Kao vicekralj Milana, Charles je upoznao Leonarda da Vincija, a
ini se da su se viali i poslije, u okolici Amboisea. Godine 1521.
Charles je dopao u nemilost francuskog kralja Francoisa I, pa je
morao napustiti svoja imanja i pobjei iz zemlje. Primio ga je Karlo
V, vladar Svetoga Rimskog carstva i postao je zapovjednikom njegove
vojske. U tom je svojstvu porazio i zarobio francuskog kralja u boju
kod Pavije 1525., a dvije godine poslije umro je za vrijeme opsade
Rima.
FERDINAND DE GONZAGA Poznatiji kao Ferrante de Gonzaga,
roen je 1507. godine, a bio je sin vojvode od Mantove i Isabelle
d'Este, velike Leonardove zatitnice. Njegova osnovna titula bila je
grof od Guastalle. Godine 1527. pomogao je svom neaku Charlesu
de Montpensieru i de Bourbonu u vojnim pohodima. Nekoliko godina
poslije je, ini se, bio tajni vojni saveznik Francoisa de Lorrainea, voj
vode de Guisea, koji se tada gotovo domogao francuskog prijestolja.

Kao i gotovo svi iz obitelji Gonzaga iz Mantove, Ferrante se predano

bavio ezoterijom.
Uz njega je vezan i jedan podatak iz "Prioratskih spisa", koji se
isprva inio pogrenim. Popis velikih majstora Sionskog priorata iz
Dossiers secrets kae da je Ferrante upravljao Redom sve do svoje
smrti, 1575. godine. Neki drugi izvori navode da je on umro u blizini
Bruxellesa godine 1557. Okolnosti pod kojima je umro neodreene
su, a mogue je i da nije umro te godine, ve da se jednostavno prita
jio. S druge strane, postoji mogunost i da je godina u Dossiers secrets
pogrena. Ferrante je imao sina Cesara, koji je umro 1557. pa se nje
gova smrt sluajno ili ne pomijeala s oevom. Vano je to to mi
nismo nali nijednu tako upadljivu i oitu netonost u "Prioratskim
spisima", ak ni u sluajevima koji su bili zagonetniji i podloniji
osporavanju drugih izvora. inilo nam se nezamislivo da je ta grjeka posljedica nepanje ili previda. Naprotiv, kao da se tom pogre
kom, koja tako oito potire ve prihvaene injenice, eljelo neto rei.
LOUIS DE NEVERS Louis, vojvoda Neversa, bio je, zapravo, Louis
de Gonzaga. Roen 1539., bio je neak Ferrantea de Gonzage, svog
prethodnika s popisa velikih majstora Siona. Njegov se brat prienio
u obitelj Habsburg, a ki mu se udala za vojvodu od Longuevillea,
nositelja titule koja je prije pripadala Blanch d'Evreux. Neka njegova
dalja rodica udala se za vojvodu de Lorrainea i ozbiljno se posvetila
svetome mjestu Sion-Vaudemont. Godine 1622. naruila je da se tamo
postavi poseban kri, a 1627. godine osnovali su samostan i bogoslo
viju.
Tijekom vjerskih ratova Louis de Nevers bio je saveznik kue
Lorraine i njezina mlaeg ogranka, kue Guise, koja je tragom stare
francuske dinastije Valois gotovo i sama dospjela do prijestolja. Go
dine 1584. Louis je potpisao sporazum s vojvodom de Guiseom i
kardinalom pokrajine Lorraine, i obvezao se na zajedniki otpor fran
cuskom kralju Henriku III. Ipak, ubrzo se, zajedno sa svojim save
znicima, pomirio s Henrikom IV i postao vrhovnim nadglednikom
novanih poslova novoga vladara. Na tom je poslu vjerojatno blisko
suraivao s ocem Roberta Fludda. Sir Thomas Fludd bio je rizniar
vojne skupine koju je engleska kraljica Elizabeta uputila kao pomo
francuskom kralju.

Louis de Nevers je, poput ostalih Gonzaga, dobro poznavao tra

diciju ezoterije, a vjeruje se da je suraivao i s Giordanom Brunom,
koji je, kako tvrdi Francis Yates, bio lan nekih hermetikih drutava
koja su prethodila "rosenkreuzerima". Louis je 1582. godine boravio
u Engleskoj i viao se sa sir Philipom Sidneyem, autorom Arcadije,
i Johnom Deejem, koji je u to vrijeme bio najcjenjeniji engleski po
znavalac ezoterije. Godinu dana kasnije Bruno je posjetio Oxford,
susreo se s tim istim ljudima i unaprijedio rad njihove tajne udruge.
ROBERT FLUDD Roen je 1574. godine, a nakon Johna Deeja, po
stao je predvodnikom ezoterijske misli u Engleskoj. Iscrpno je pisao
i objavljivao djela irokog spektra ezoterijskih tema i pri tome raz
radio vrlo razumljiv pogled na hermetiku filozofiju, koji se smatra
jednim od najuspjelijih djela te vrste to su ikada napisani. Francis
Yates ukazuje da bi jedan dio njegova djela mogao biti "peat ili tajna
ifra neke hermetike sljedbe ili drutva". Iako sam Fludd nikada
nije tvrdio da je pripadao "rosenkreuzerima", koji su tada u kontinen
talnom dijelu Europe izazivali veliku pozornost, on ih je arko podu
pirao izjavljujui da su "magija, kabala i alkemija brae Ruina kria
vrhunsko dobro".
U to isto vrijeme Fludd je stekao visoki poloaj na londonskom
Medicinskom fakultetu, a jedan od njegovih prijatelja bio je i William
Harvey, koji je prvi doao do otkria cirkulacije krvi. Fludd je tako
er uivao naklonost Jamesa I i Charlesa I, koji su ga oslobodili plaa
nja zakupnine na zemljite u Suffolku, i bio je lan znanstvene komi
sije koja je nadgledala engleski prijevod Biblije zvan "Prijevod kralja
Jamesa".
Fluddov je otac poznavao Louisa de Neversa, a Fludd se kolovao
na Oxfordu, gdje su John Dee i sir Philip Sidney ve ustanovili ezoterijsku skupinu nekoliko godina prije. Izmeu 1596. i 1602. godine
Fludd je puno putovao po Europi i druio se s ljudima koji su poslije
bili upleteni u zbivanja oko "rosenkreuzera". Meu tim ljudima je bio
i neki Janus Gruter, osobni prijatelj Johanna Valentina Andrea.
Godine 1602. Fludd je dobio vrlo zanimljivu, a za nae istraivanje
vanu ponudu. Pozvali su ga u Marseilles, da bude osobni uitelj sino
va vojvode de Guisea, a posebno Charlesa, mladog vojvode de Guisea.
ini se da je Fludd odravao vezu s Charlesom sve do 1620. godine.

Taj isti Charles, vojvode de Guise, oenio je 1610. godine Henriette-Catherine de Joyeuse, koja je izmeu ostaloga posjedovala
mjesto Gouiza, u podnoju planine gdje se nalazi Rennes-le-Chateau,
kao i Arques, u ijoj blizini se nalazi grob koji je sasvim nalik onome
s Poussinove slike. Dvadesetak godina poslije, 1631., vojvoda de Gui
se je, nakon urote protiv francuskoga kralja, otiao u dobrovoljno
progonstvo u Italiju, gdje mu se ubrzo pridruila ena. Umro je 1640.,
a njegovoj eni nije doputen povratak u Francusku, sve dok nije pri
stala prodati posjede Couize i Arques francuskoj kruni.
JOHANN VALENTIN ANDREA Sin luteranskoga pastora i teologa,
roen je 1586. u Wlirtenburgu, koji je bio smjeten na granici pokra
jine Lorraine i Palatinata Rajne. Ve oko 1610. godine putovao je
Europom i govorilo se da je lan tajnog drutva ezoterijskog ili hermetikog usmjerenja. Godine 1614. postao je akon u malom mjestu
blizu Stuttgarta, i ini se da je tamo ostao cijelo vrijeme Trideseto
godinjega rata (1618.-1648.).
ROBERT BOYLE Roen je 1627. kao najmlai sin vojvode od Corka.
Kasnije ponueno, vlastito plemstvo, odbio je, a kolovao se na Eatonu, gdje je u to vrijeme rektor bio sir Henry Wotton, koji je bio usko
vezan s "rosenkreuzerskim" krugom Friedricha Palatinskog.
Godine 1639. krenuo je na dulji put po Europi. Proveo je neko
vrijeme u Firenci, gdje je obitelj Medici, odolijevajui pritiscima
pape, i dalje pruala potporu ljudima koji su se bavili ezoterijom,
kao i znanstvenicima, meu kojima je bio i Galileo. U Genevi je pro
veo gotovo dvije godine i tamo se poeo zanimati za ezoteriju i demonologiju. U to je vrijeme napisao djelo pod naslovom "Vrag iz
Mascona", a preveo ga je neki Pierre du Moulin s kojim je prijatelje
vao do kraja ivota. Du Moulinov je otac bio osobni kapelan Cathe
rine du Bar, ene Henrika de Lorrainea, vojvode od Bara. Kasnije je
Du Moulin stariji stekao trajnu zatitu Henrika de la Tour d'Auvergnea, vikonta od Turrennea i vojvode od Bouillona.
Nakon to se vratio u Englesku, Boyle je odmah uspostavio vezu
s krugom Samuela Hartliba, koji se dopisivao s Andreom i bio nje
gov blizak prijatelj. U pismima iz 1646. i 1647. godine esto spomi
nje "nevidljivi koled" i navodi da su ga "stupovi Nevidljivog ili,

kako se sami nazivaju, Filozofskog fakulteta, nekoliko puta poa

stili svojim drutvom".
Godine 1654. Boyle je ve dulje u Oxfordu, gdje se viao s Johnom
Wilkinom, bivim osobnim kapelanom Friedricha Palatinskog. Go
dine 1660. Boyle je bio meu prvima koji su svoju vjernost ponudili
dinastiji Stuart, pa je Charles II postao zatitnikom Kraljevskog dru
tva. U London se doselio 1668., zajedno sa sestrom koja je, preko
mua, bila u srodstvu s Johnom Duryjem, koji se takoer dopisivao
s Andreom i bio njegov prijatelj. U svome stanu u Londonu, Boyle
je primao uvaene posjetitelje, meu kojima je bio i Cosimo III de
Medici, kasniji vladar Firence i veliki vojvoda Toskane.
Tih su godina najprisniji Boyleovi prijatelji bili Isaac Newton i
John Locke, a neki izvori navode da je on pouio Newtona tajnama
alkemije, a Locke je vrlo brzo nakon to je upoznao Boylea, proveo
dulje vrijeme na jugu Francuske. Poznato je daje posjetio grobove
Nostradamusa i Rene d'Anjoua i boravio u okolici Toulousea, Carcassonea i Narbonea, a vjerojatno i Rennes-le-Chateaua. Viao se s voj
votkinjom de Guise i prouavao inkvizicijske spise o katarima, kao
i povijest legendi koje su govorile kako je Marija Magdalena doni
jela sveti Gral u Marseilles. Godine 1676. posjetio je Saint Baum,
mjesto u kojemu je ona navodno ivjela.
Za vrijeme dok je Locke istraivao Languedoc, Boyle se marljivo
dopisivao s ljudima iz Europe. Meu njegovim spisima nalazi se po
lovica prepiske s nekom nepoznatom osobom iz Francuske, pod ime
nom Georges Pierre, to je vjerojatno bio neiji pseudonim. U tim se
pismima govori o alkemiji i alkemijskim pokusima, i, to je jo vani
je, spominje se Boyleovo lanstvo u jednom tajnom hermetikom
drutvu kojemu su pripadali i vojvoda od Savoje i Pierre du Moulin.
U razdoblju od 1675. do 1677. godine Boyle je objavio dvije vrlo
smjele alkemijske rasprave - Zagrijavanje ivog srebra sa zlatom i
Povijesni prikaz srozavanja zlata. Godine 1689. javno je izjavio da
ne moe primati posjetitelje u danima koji su odreeni za alkemi
jske pokuse. Ti pokusi moraju, pisao je, posluiti ranijoj zamisli da
ostavim neku vrstu hermetike ostavtine odanim uenicima te vjeti
ne i da jasno, u prateim biljekama iznesem neke postupke, kemij
ske i medicinske, koji su jednostavniji od onih jedva shvatljivih, a koje
sam imao obiaj primjenjivati, ali sloeniji i tee razumljivi od onih

koje sam ve objavljivao, ali one vrste koja je blia najplemenitijim

hermetikim tajnama, ili, kako ih je nazvao Helmont, "arcana majora".
Boyle ovdje takoer dodaje da namjerava govoriti jasno koliko
se to moe, "iako se postupci u cijelosti ne navode, usprkos moga o
vjekoljublja, budui sam obvezan uvati tajne."
"Pratee biljeke", koje Boyle spominje, nikada nisu naene, a
lako su mogle zavriti kod Lockea ili, jo vjerojatnije, kod Newtona.
Godine 1691., pred samu smrt, Boyle je sve svoje biljeke i papire
predao njima dvojici, kao i uzorke tajanstvenoga "crvenog praha"
koji je igrao vanu ulogu u veem dijelu Boyleovih pisama, kao i u
njegovim alkemijskim pokusima.
ISAAC NEWTON Roen je u Lincolnshireu 1642. godine. Sam je
tvrdio da su mu preci bili "drevni kotski plemii", iako to nitko nije
uzimao ozbiljno. kolovao se u Cambridgeu. U Kraljevsko drutvo
izabran je 1672., a prvi put se susreo s Boyleom godinu dana poslije.
Johna Lockea upoznao je 1689. ili 1690. godine, kao i zagonetnu
osobu pod imenom Nicholas Fatio de Duillier. Podrijetlom enevski
plemi, Fatio de Duillier je, ini se, viteki bezbrino lutao Europom i
moda radio kao pijun protivnika francuskoga kralja Louisa XIV.
ini se da je takoer bio vrlo prisan s brojnim vodeim znanstveni
cima svoga doba. Vrlo brzo nakon to je doao u Englesku postao je
Newtonom blizak prijatelj, a tijekom sljedeih dvadeset godina bili su
gotovo nerazdvojni.
Newton je 1696. postao upravitelj Kraljevske talionice i sudjelovao
pri utvrivanju standarda zlata. Predsjednikom Kraljevskog drutva
postao je 1703., a otprilike, u isto je vrijeme upoznao mladog fran
cuskog protestantskog izbjeglicu Jeana Desaguliersa, koji je bio
jedan od nadzornika pokusa Kraljevskog drutva. Sljedeih godina
Desaguliers je postao jedan od najglasnijih zagovornika slobodnoga
zidarstva u cijeloj Europi. Druio se s vodeim slobodnim zidarima,
poput Jamesa Andersona, viteza Ramsaya i Charlesa Radclyffa, a
1731. je kao majstor slobodnozidarske loe u Haagu vodio inicijaciju
prvoga europskog princa koji je postao pripadnikom "zanata". Taj
princ bio je Francois, vojvoda de Lorraine, koji je poslije enidbe s
austrijskom caricom Marijom Terezijom postao vladar Svetoga Rim
skog carstva.

Nigdje nije zabiljeeno daje Newton bio slobodni zidar, iako je

bio lan polu-slobodnozidarske udruge, "Kluba gospode Spaldinga",
kojoj je pripadao i Alexander Pope. Svojim djelima, a prije svega
interesima, nije se puno razlikovao od drugih slobodnih zidara svoga
doba. Kao i mnogim drugim slobodnozidarskim piscima, i njemu je
Noa bio vaniji od Mojsija, u smislu izvora ezoterijske mudrosti. Go
dine 1689. zapoeo je djelo koje je smatrao najvanijim, studiju o
drevnim monarhijama, pod nazivom Kronologija drevnih kraljevstava, gdje je pokuao ustvrditi podrijetlo institucije kralja, kao i prednost
Izreala nad ostalim kulturama antike. Newton kae da je judaizam
bio riznica boanskog znanja, koje se poslije rasplinulo, iskvarilo i u
velikoj mjeri izgubilo. Usprkos tome, vjerovao je, veliki dio toga zna
nja stigao je do Pitagore, iju je "glazbu sfera" tumaio kao metaforu
zakona gravitacije. U pokuaju da znanstveno postavi vremenske
odrednice dogaaja iz Svetoga pisma i klasinih mitova, koristio je
Jazonovo traganje za Zlatnim runom kao kljunu prekretnicu. To je
traganje, kao i drugi pisci to su se bavili slobodnim zidarstvom i ezoterijom, tumaio kao alkemijsku metaforu. Takoer je pokuao odgo
netnuti hermetike "podudarnosti", odnosno uzajamne veze glazbe i
arhitekture. Kao i mnogi drugi slobodni zidari, drao je da su sam
sklop i odnosi unutar Salomonova hrama vrlo znaajni i vjerovao da
u sebi kriju alkemijske formule, kao i da su alkemijski postupci bili
dio drevnih obreda u Hramu. Za nas je bilo veliko otkrie da se New
ton bavio takvim stvarima. To se u svakom sluaju ne poklapa s nai
nom kako je on predstavljen u naem stoljeu, kao znanstvenik koji
je jednom za sva vremena razdvojio filozofiju prirode od teologije.
Meutim, Newton je bio predan hermetikim tekstovima vie od bilo
kojeg znanstvenika svoga vremena i vlastitim je stavovima podupirao
tu tradiciju. Duboko religiozan, bio je opsjednut traganjem za boan
skim jedinstvom i mreom podudarnosti unutar same prirode. To tra
ganje odvelo ga je u istraivanje svete geometrije i numerologije, u
prouavanje sri svojstava oblika i brojeva. Zahvaljujui druenju s
Boyleom esto se bavio i alkemijom i zapravo je njoj pridavao naj
veu vanost. Uz primjerke manifesta "rosenkreuzera" s osobno
pridodanim biljekama, u njegovoj je knjinici bilo vie od stotinu
alkemijskih naslova. Jedno od tih djela, koje je napisao Nikola Flamel, on je sam marljivo prepisao. Newton se bavio alkemijom cijelo-

ga ivota, a o tome je odravao obimnu tajnu prepisku s Boyleom,

Lockeom, Fatio de Duillierom i drugima. U jednom takvom pismu ne
ke rijei koje su bile kljune za razumijevanje bile su izbaene.
Newtonovi znanstveni interesi bili su slobodniji nego smo mislili,
no takvi su bili i njegovi religiozni pogledi. On se vrlo odluno, no
ipak utljivo, protivio ideji presvetog Trojstva, i odbacivao je pomo
dni deizam svoga vremena, koji je svemir svodio na mehaniki stroj
nebeskog Tvorca. Preispitivao je Isusovu boansku narav i vrijedno
prikupljao sve rukopise koji su o tome govorili. Dovodio je u sumnju
cjelovitu istinitost Novoga zavjeta, vjerujui da su neki dijelovi izmi
jenjeni i umetnuti u petom stoljeu. Neke rane gnostike hereze poti
cale su njegovu radoznalost, a o jednoj od njih je napisao i veliku
studiju.
Newton je na poticaj Fatia de Duilliera pokazao iznenaujuu
sklonost kamizarima, prorocima iz Cevennesa, koji su se nakon 1705.
poeli pojavljivati u Londonu. Kamizari, koji su dobili ime po bijelim
tunikama, pojavili su se na jugu Francuske, kao nekada katari. Tako
er poput katara, i oni su se suprotstavili Rimu i naglaavali znaaj
gnoze, neposrednog znanja nad vjerom, i sumnjali u Isusovu boansku
narav. I njih su unitili surovom vojnom silom, nekom vrstom albigenskog pohoda osamnaestog stoljea, a nakon to su protjerani iz
Languedoca, nali su utoite u Genevi i Londonu.
Nekoliko tjedana prije smrti Newton je, uz pomo prisnih prija
telja, bespotedno spalio mnoge kutije s rukopisima i osobnim spisima.
Njegovi suvremenici nemalo su se iznenadili kad na smrtnoj poste
lji nije zatraio bolesniko pomazanje.
CHARLES RADCLYFFE Obitelj Radclyffe iz Sjeverne Umbrije bila
je vrlo utjecajna jo od esnaestog stoljea. Godine 1688., neposredno
prije nego to su ga svrgnuli s prijestolja, James II dodijelio im je ti
tulu earl pokrajine Derwentwater. Charles Radclyffe roen je 1693.
Njegova majka bila je nezakonita ki Charlesa II i njegove ljubav
nice, Moll Davis. Tako je Radclyffe preko majine strane bio kraljev
ske krvi, unuk Charlesa II, brati Lijepog princa Charleya i Georgea
Leeja, earla od Lichfielda, koji je takoer bio nezakoniti unuk stuartskoga kralja. Stoga se ne trebamo uditi to se Radclyffe tijekom
svoga ivota toliko posvetio problemima i ciljevima Stuarta.

CHARLES DE LORRAINE* Roen je 1744. i od brata Francoisa bio

je mlai etiri godine. Vjerojatno je da su obojica u mladosti bili pod
jakim utjecajem jakobita, jer je njihov otac ponudio zatitu i utoite
u Bar-le-Ducu prognanim Stuartima. Godine 1735., kad je Francois
oenio Mariju Tereziju, Charles se takoer orodio s austrijskom cari
com, a jedanaest godina poslije, 1744., tu vezu je potvrdio vjenanjem
sa sestrom Marije Terezije, Marijom-Anom. Iste je godine imenovan
guvernerom austrijske Nizozemske (dananje Belgije) i vrhovnim za
povjednikom austrijske vojske.
Francois se prilikom enidbe odrekao svih prava na pokrajinu
Lorraine, koja je bila povjerena nekom Francuzu, a u zamjenu je dobio
nadvojvodstvo Toskane. Charles je pak odbio priznati tu zamjenu i
nije se odrekao svojih prava na pokrajinu Lorraine. Nakon to je
Francois abdicirao, on je postao naslovni vojvoda de Lorraine, pa je
godine 1742. krenuo s vojskom od sedamdeset tisua ljudi ponovo
osvojiti rodnu zemlju. U tome bi vrlo vjerojatno uspio da nije morao
vojsku skrenuti u eku, kako bi sprijeio francusku najezdu.
U vojnim operacijama Charles se pokazao kao vjet zapovjednik
i danas bi ga smatrali jednim od boljih generala svoga doba, da nije
na svoju nesreu, morao krenuti na Friedricha Velikog. Friedrich je
jednu od svojih najblistavijih i najvanijih pobjeda ostvario upravo
protiv Charlesa, u boju kod Leuthena 1757. Ipak, Friedrich je Charlesa smatrao dostojnim i "opasnim" protivnikom i govorio je o njemu
samo biranim rijeima.
Nakon poraza kod Leuthena, Marija Terezija je razrijeila Charle
sa zapovjednitva i on se povukao u Bruxelles, gdje je postao zatitni
kom umjetnika na dvoru koji je bio ugodan, istanan, postavi sre
ditem knjievnih, slikarskih, glazbenih i kazalinih djelatnosti. Taj
je dvor u mnogo emu nalikovao dvoru Charlesovog pretka Rene
d'Anjoua, a ta slinost vjerojatno nije bila sluajna.
Charles je 1761. postao velikim majstorom Teutonskog reda, a
taj je Red predstavljao trag starih teutonskih vitezova, njemakih
zatitnika templara, koji su bila vana vojna sila sve do esnaestog
stoljea. Godine 1770., novim pomonikom teutonskog reda imenovan
je Charlesov omiljeni neak, Maximilian. Sljedeih godina stric i
* Charles de Lorraine u nas je poznat i pod imenom Karlo Lotarinki.

neak bili su vrlo bliski, a kada je 1775. godine u Bruxellesu postav

ljen Charlesov kip na konju, Maximilian je takoer bio nazoan.
Kip je slubeno bio otkriven na paljivo odabrani dan, 17. sijenja.
Tog je datuma Nicolas Flamel napravio prvu alkemijsku transmutaciju, taj se datum javlja na nadgrobnom kamenu Marie de Blanchefort i konano, tog se datuma dogodio i fatalan Sauniereov udar.
MAXIMILIAN DE LORRAINE* Maximilian de Lorraine ili Maxi
milian von Habsburg roen je 1756. Bio je omiljeni neak Charlesa
de Lorrainea i najmlai sin Marije Terezije. Dok je bio mlai, inilo se
da je pred njime vojna karijera, sve dok nakon jednog pada s konja
nije trajno povrijedio nogu. Poslije toga dogaaja posvetio se crkvi
i 1784. postao biskup Munstera, ali i nadbiskup i carski izbornik
Kolna. Nakon smrti strica Charlesa postao je 1780. veliki majstor teu
tonskog reda.
I na drugim je podrujima Maximilian slijedio stope strica. Poput
Charlesa, postao je vatreni potovatelj umjetnosti, a meu njegovim
tienicima bili su Haydn, Mozart i mladi Beethoven, koji mu je na
mjeravao posvetiti svoju Prvu simfoniju. Ipak, Maximilian je umro
prije nego je Beethoven zavrio i objavio svoje djelo.
Maximilian je bio otrouman, blag i tolerantan vladar, podanici
su ga voljeli, a oni ravni njemu, cijenili. On je bio sjajan primjer
prosvijetljenog velikaa osamnaestoga stoljea i vjerojatno jedan od
obrazovanijih ljudi svoga vremena. U politikim pitanjima pokazao
je bistrinu duha i pokuavao je upozoriti svoju sestru, Mariju Antoanetu, na buru koja se spremala u Francuskoj. Kada je pobuna kona
no izbila, Maximilian je ostao priseban, a ini se da je na neki nain
bio sklon izvornim ciljevima Francuske revolucije, iako je u isto vri
jeme pruao utoite plemiima u bijegu.
Iako je Maximilan poricao da je slobodni zidar, to je uvijek pri
hvaano s rezervom. Sumnja se da je pripadao jednom ili dvoma
tajnim drutvima, usprkos vlastitom poloaju u Crkvi i usprkos
otrim zabranama Rima. Poznato je, u svakom sluaju, da se javno
druio s pripadnicima "zanata", meu kojima je bio i Mozart.
Maximilian se poput Roberta Boylea, Charlesa Radclyffa i Char
lesa de Lorrainea, uklapa u neku vrstu obrasca koji se moe izvesti
* U nas je poznat kao Maksimilijan Lotarinki i takoer kao Maksimilijan Habsburki

iz popisa velikih majstora Sionskog priorata, a taj se obrazac prote

e sve do srednjega vijeka. Poput Boylea, Radclyffa i vlastitoga strica,
i Maximilian je bio najmlai sin. Popis velikih majstora ine brojni
mladi ili najmlai sinovi, od kojih mnogi imaju puno poznatiju stariju
brau.
Maximilian se, slino Radclyffu i Charlesu de Lorraineu, nije oso
bito isticao i radio je iz sjene, djelujui, ako veliki majstori uope
djeluju, preko posrednika ili zastupnika. Radclyffe je djelovao, ini
se, preko viteza Ramsaya, a poslije preko Hunda. Charles de Lorrai
ne je djelovao preko svojeg brata Francoisa. Maximilian je, pak, dje
lovao preko osoba iz kulturnog ivota, kao i preko svojih brojnih
polusestara i polubrae, kao naprimjer preko Marije Karoline, koja
je kao kraljica Napulja i Sicilije najvie utjecala na razvoj slobodnog
zidarstva u tim krajevima.
CHARLES NODIER Charles Nodier, roen 1780., ini se da je prvi
uveo novi obrazac, koji su poslije slijedili svi veliki majstori Sionskog
priorata nakon Francuske revolucije. Za razliku od svojih prethodnika,
nije imao plemike krvi i nije bio u izravnom dodiru niti s jednom
obitelji ija rodoslovlja donose "Prioratski spisi". Nakon Francuske
revolucije, prema naem dosadanjem istraivanju, Sionski priorat,
ili barem njegovi veliki majstori, bili su izolirani od staroga plemstva,
kao i od svakoga praga politike moi.
Nodierova majka bila je neka Suzanne Paris, za koju se tvrdi da
nije poznavala svoje roditelje. Njezin je otac bio odvjetnik u Besanconu i pripadnik mjesnoga jakobinskog kluba. Nakon izbijanja revo
lucije Nodier je postao gradonaelnikom Besancona i predsjednikom
gradskog revolucionarnog vijea. Bio je takoer i vrlo cijenjeni slobodnozidarski majstor, na elu slobodnozidarske djelatnosti i politike
svoga vremena.
Charles Nodier pokazao je vrlo ranu zrelost i navodno su uklju
io u kulturna i politika dogaanja ve kao desetogodinjak. Do svoje
osamnaeste godine postao je poznat kao knjievnik i do kraja ivota
je nastavio objavljivati po jednu knjigu godinje. Zanimao se za vrlo
razliite stvari i pisao putopise, oglede o knjievnosti i slikarstvu,
rasprave o pjesnikim oblicima i versifikaciji, studiju o kukcima,
ispitivao je narav samoubojstva, pisao je autobiografska sjeanja,

bavio se arheologijom, lingvistikom, pravnim pitanjima i ezoterijom i, najvie od svega, pisao je brojna prozna djela. Danas Nodiera
obino spominju tek kao knjievno nesvakidanju pojavu.
Iako je isprva pokazao sklonost Francuskoj revoluciji, Nodier joj
se ubrzo suprotstavio. Slian je obrat pokazao i u odnosu prema Napoleonu, pa se ve 1804. imperatoru glasno suprotstavio i objavio u
Londonu jednu satirinu pjesmu, The Napoleone. Nakon to je izdao
ovaj buntovniki traktat, dosta je neobino to je poduzeo sve to je
bilo u njegovoj moi da na taj in privue pozornost. U poetku vlasti
na njega nisu obraale pozornost, a Nodier se namuio kako bi kon
ano bio uhien. Nakon to je napisao pismo Napoleonu u kojemu
priznaje svoju krivicu, zatvorili su ga na mjesec dana i poslije toga
poslali natrag u Besancon, gdje su ga, preko volje, tek drali na oku.
Nodier je poslije tvrdio da se njegovo suprotstavljanje reimu na
stavilo i da je sudjelovao u dvije urote protiv Napoleona, 1804. i 1812.
godine. Iako je bio sklon hvastanju i razmetljivosti, moda je ta njego
va tvrdnja i bila tona, jer je organizatore dviju zavjera upoznao jo
kao mladi u Besanconu, i bio je s njima u prijateljskim odnosima.
VICTOR HUGO Hugoova obitelj bila je podrijetlom iz pokrajine
Lorraine i, kako je poslije uporno tvrdio, visokoga plemikog roda.
Sam Hugo je roen 1802. u Besanconu, mjestu u kojemu su zaete
mnoge subverzivne djelatnosti. Njegov je otac bio Napoleonov gene
ral, no bio je u prisnim odnosima s urotnicima koji su bili umijeani
u spletku protiv cara. Jedan od tih urotnika bio je i ljubavnik gospoe
Hugo. ivio je zajedno s njima u istoj kui i imao je vanu ulogu u
razvoju mladoga Victora, kao njegov kum i uitelj. Hugo je tako od se
dme godine ivio u svijetu spletki, urota i tajnih drutava.
Ve u sedamnaestoj godini bio je uenik Charlesa Nodiera i upra
vo je uz njega stekao eruditsku irinu poznavanja gotike arhitekture,
koja je zamjetna u Zvonaru crkve Notre Dame. Hugo i njegov brat su
1819. godine osnovali nakladniku kuu zajedno s Nodierom, i ta je
kua izdavala asopis koji je ureivao Nodier. Hugo se oenio 1822. g.
I tom je prilikom odrana posebna ceremonija u Saint Sulpiceu. Tri
godine poslije on i Nodier su sa suprugama otili na due putovanje u
vicarsku. Iste godine, 1825., dva prijatelja otputovala su zajedno
na krunidbu Karla X. Sljedeih godina Hugo je ustanovio vlastiti

salon, po uzoru na Nodierov, kojega su potpomagali isti slavni i utje

cajni ljudi toga vremena. Kada je 1845. godine Nodier umro, Hugo je
bio jedan od ljudi koji su na sprovodu nosili lijes.
Hugo je, poput Newtona, bio duboko religiozan ovjek, no njegovi
su religiozni pogledi bili vrlo slobodni. Poput Newtona, snano se
opirao presvetom Trojstvu i odbacivao Isusovo boanstvo. Posljedi
com Nodierova utjecaja cijeloga se ivota zanimao za ezoteriju,
gnozu, kabalu i hermetiku misao, to je vidljivo iz njegove poezije i
proze. Poznato je, takoer, da je bio povezan s takozvannim redom
"Ruina kria" u kojemu su takoer bili Eliphas Levi i mladi Mauri
ce Barres.
Hugoovi politiki stavovi uvijek su bili izvorom smutnje kod kriti
ara i povjesniara, a bili su odvie sloeni, nedosljedni i ovisni o
drugim imbenicima da bismo sada o njima govorili. Ipak, ini nam
se vanim da je Hugo bio nepokolebljivi rojalist, i da je, usprkos osob
nom divljenju koje je osjeao prema Napoleonu, pozdravljao obno
vu burbonske dinastije. S druge strane, ini se da je Bourbone smatrao
poeljnima tek privremeno, kao neku vrstu privremenog rjeenja.
ini se da ih je prezirao, a posebno je osuivao Louisa XIV. Hugo je
najsrdanije prihvatio Louisa Filipa, koji mu je bio i osobno blizak
prijatelj, "kralja graanina", izabranog da vlada ustavnom monarhi
jom. Louis Filip je brakom bio vezan s kuom Habsburg-Lorraine,
a njegova je ena, zapravo, bila neakinja Maximiliana de Lorrainea.
CLAUDE DEBUSSY Roen je 1862. g., usprkos tome to mu je
obitelj bila siromana, vrlo brzo se povezao s bogatim i utjecajnim
krugovima. Ve kao mladi nastupao je kao pijanist u zamku ljubav
nice francuskog predsjednika, a ini se da je i s njime sklopio poznan
stvo. Jedna ruska plemkmja, koja je prije toga uzdravala ajkovskog, posvojila ga je, i on je s njom putovao po vicarskoj, Italiji i
Rusiji. Nakon to je osvojio dugo eljenu glazbenu nagradu, neko je
vrijeme studirao u Rimu, u razdoblju od 1887. do 1906. g. Uglavnom
je boravio u Parizu, a prije i poslije tih godina uglavnom je puno pu
tovao. Na tim je putovanjima upoznao mnogo istaknutih ljudi, od
kojih, prema naim istraivanjima, nitko nije bio povezan s obiteljima
ija su se rodoslovlja javljala u "Prioratskim spisima". Debussy je
bio vrlo tajanstven u pogledu svojih prijatelja plemia ili politiara,

veina njegovih pisama nije objavljena zbog zabrana, a iz onih koja

su objavljena paljivo su izostavljena vana imena, a esto i cijele
reenice.
Debussy je upoznao Victora Hugoa preko simbolistikog pjesni
ka Paula Verlainea, a kasnije je skladao glazbu po Hugoovim djelima.
Tijekom boravka u Parizu prikljuio se simbolistikim krugovima,
koji su tada vladali kulturnim ivotom glavnoga grada Francuske.
Ti su krugovi ponekad bili briljantni, ponekad nastrani, a ponekad i
jedno i drugo. Meu osobama koje su tamo pripadale bili su mladi
Emile Hoffet, preko kojega je Debussy upoznao Berengera Saunierea, zatim Emma Calve, diva sklona ezoteriji, tajanstveni arobnjak
simbolistike poezije Stephane Mallarme, ije je remekdjelo, Poslije
podne jednog fauna, Debussy uglazbio, zatim dramski pisac simbo
lizma Maurice Maeterlinck, iju je dramu, Peleas i Melisanda, De
bussy pretvorio u svjetski poznatu operu. Bio je tu i ekstravagantni
grof Philippe Auguste Villiers de PIsle-Adam, koji je napisao "rosenkreuzersku" dramu Axel. Godine 1918. smrt je Debussyja sprijeila
da dovri libreto za Villiersovu okultnu dramu, koju je takoer elio
pretvoriti u operu. Meu njegovim poznanicima koji su posjeivali
uvene Mallarmeove sjedeljke utorkom bili su Oscar Wilde, W. B.
Yates, Paul Valery, Andre Gide i Marcel Proust.
Debussyjev i Mallarmeov krug bili su proeti ezoterijom, iako su
isti ljudi pripadali i krugovima koji su se ozbiljnije bavili ezoterijom.
Debussy se viao s gotovo svim istaknutim ljudima takozvanoga
francuskog okultnog preporoda.
JEAN COCTEAU Roen je 1889. godine i inio nam se najloijim
kandidatom za velikog majstora utjecajnoga tajnog drutva. Meu
tim, slian nas je osjeaj pratio i s nekim drugim imenima s kojima
smo se po prvi puta susreli. Uz gotovo sva imena vrlo brzo bi se po
javile potrebne vane veze, no ipak, u sluaju Cocteaua, toga je bilo
vrlo malo.
Moramo primijetiti da je Cocteau odrastao u krugovima koji su
bili bliski vlasti, njegova je obitelj bila politiki utjecajna, a njegov
stric je bio ugledan diplomat. S tim krugovima Cocteau nikada nije
izgubio veze, usprkos tome to je poslije ivio boemski. Iako je njego
vo ponaanje ponekad bilo nesnosno, uspio je odrati bliske odnose

s pojedinim ljudima iz najviih plemikih i politikih krugova. Po

put mnogih drugih majstora Sionskog priorata, Boylea, Newtona i
Debussyja, naprimjer, ostavljao je dojam osobe koja je bila potpuno
ravnoduna prema politici. Nije aktivno sudjelovao u pokretu otpora
za vrijeme njemake okupacije, ali je privukao panju javnosti svojom
odbojnou prema Petainu i njegovu reimu. Poslije rata uivao je
naklonost de Gaullea, a de Gaulleov brat ga je pozvao da odri jedno
vano predavanje o stanju u Francuskoj. Nama se najuvjerljiviji do
kaz o njegovoj pripadnosti Sionskom prioratu ine njegova djela film Orfej, naprimjer, zatim kazalini komad Orao ima dvije glave,
o austrijskoj carici Elizabeti, i ureenje crkava, kao to je Gospina
crkva u Londonu. A najuvjerljiviji od svega je ipak njegov potpis na
statutu Sionskog priorata.

Post scriptum, 1996.

ilo bi iznimno teko i pomalo dosadno, sakupiti sve pojedinosti i
fragmente informacija, koji su do nas stizali nakon objavljivanja
knjige Sveta krv, sveti Gral i izloiti ih u obuhvatnom obliku. Mnogi
od njih bi mogli biti svedeni na samo jednu reenicu. Mnoge takve
reenice bi zahtijevale itave odlomke s komentarima, prije nego li bi
se mogle umetnuti u suvisao kontekst. U ovom post scriptumu moe
mo pruiti samo pikantne primjere informacija, koje omoguuju vie
ili manje jezgrovitu prezentaciju. itatelj e u nekim sluajevima
moda morati pribjei tekstu knjige, kako bi mogao umetnuti nov dje
li mozaika na njegovo primjereno mjesto. No, u veini sluajeva e
novi fragmenti mozaika sami pruiti objanjenje i pronai put do
svog pravog mjesta.

1.) Kada je knjiga Sveta krv, sveti Gral prodana francuskom izdava
u, gosp. Pierre Plantard de Saint-Clair, tadanji Veliki majstor Sionskog priorata nas je zamolio da proita rukopis. Spremno smo mu
ispunili molbu, nakon ega nam je predao est stranica na kojima je
iznio svoje prijedloge dodataka i ispravaka francuskom izdanju knji
ge. Vei dio gradiva, koje nam je ustupio gosp. Plantard, suvie je spe
cijalizirano i vjerojatno suvie akademski da bismo ga ukljuili u ovu
knjigu, jer se, primjerice, sastoji od bibliografskih referenci, datuma,
istananosti titula i nomenklatura, nepoznatih i sporednih povijesnih
pojedinosti. Meutim, vrijedno je spomenuti barem dvije toke.
itatelj e se nedvojbeno prisjetiti da smo, nakon prvotnog skep
ticizma, bili oduevljeni uvjerljivou i dosljednou popisa Velikih
majstora Sionskoga priorata. No, u dodatku knjige smo ukazali na
jednu oitu nepodudarnost, toliko sumnjivu pogreku, koja kao da
je namjerno privlaila pozornost na sebe. Prema popisu Velikih maj
stora, Ferdinand de Gonzague - poznatiji pod imenom Ferrante de

Gonzaga - predsjedao je Sionskim prioratom od 1527. do 1575. Iako

treba priznati da Ferrante nije jedno od zvunih imena u povijesti
Zapada, povrno istraivanje postojeih biografskih podataka, otkriva
da je umro 1557. U naem dodatku smo raspravljali o moguim ra
zlozima te nedosljednosti, ali nismo mogli pruiti nikakvo zadovo
ljavajue objanjenje. U svom romanu o Nostradamusu, naslovlje
nom The Dreamer of the Vine, Liz Greene je, posluivi se pjesnikom
slobodom, postavila Charlesa, kardinala Lorraine, na mjesto Velikoga
majstora nakon Ferrantea, navijestivi da mu je ime moda poslije
izbrisano s popisa zbog njegove upletenosti u masakar Bartolomejske
noi. Neposredno nakon objavljivanja knjige The Dreamer of the Vine,
kolega gosp. Plantarda, markiz de Cherisey nam je poslao dokument
s fragmentarnim informacijama. U jednom odlomku je uzgredno
spomenuo da je u razdoblju od 1557. do 1575., Veliki majstor Sionskog priorata bio kardinal Lorraine, ije je ime poslije izbaeno s
popisa. Je li Liz Green ispravno pretpostavila? Ili je, pak, markiz de
Cherisey a posteriori, nakon objavljivanja njezina romana, pretvorio
njezinu pjesniku slobodu u povijesnu injenicu? Tada to jo nismo
mogli saznati; a markiz de Cherisey je umro prije nego smo o tome
s njime mogli razgovarati. Objanjenje nam je pruio gosp. Plantard
u svojim dodacima. U njima potvruje da se u redovima Priorata doista
dogodio nekakav raskol. Kako je rekao gosp. Plantard, Ferrante je
svrgnut na tajnom sastanku lanova Priorata u Torinu, odranom
1556., godinu dana prije njegove smrti 15. studenog 1557. Pretpostav
lja se da je Nostradamus sljedeih deset godina nakon toga, djelovao
u funkciji svojevrsnog 'regenta' Velikog majstora. Nakon njegove
smrti 1566., navodno je nastupilo devetogodinje razdoblje razmirica
unutar Reda. To se vjerojatno promijenilo uspostavom trijumvirata,
koji su tvorili vojvoda Longuevillea, ija se obitelj iznova provlai
naom priom, Nicolas Froumenteau, s kojim se do tada nismo upo
znali, te trea osoba, koju gosp. Plantard nije imenovao, a moda je
rije o kardinalu Lorraine.
Gospodin Plantard nam je pruio neke zanimljive podatke i o
dogaajima, koji su ukljuivali neka mnogo poznatija imena. Tako
je rekao da je Victor Hugo uveden u Sionski priorat na tajnom sastanku
odranom u Bloisu 2. svibnja 1825., pod pokroviteljstvom Charlesa

Nodiera. U lipnju 1829., Hugo je navodno predsjedao sastanku odra

nom povodom pristupanja u red Theophilea Gautiera, kojeg su pre
dloila dva druga istaknuta knjievnika, Gerard de Nerval i Petrus
Borel. Na sastanku Reda odranom 22. srpnja 1844. u Sainte Madeleineu, Hugo je izabran za Velikog majstora i Nodierova nasljednika.
Prema gosp. Plantardu, Hugoa se godinu dana nakon toga pokualo
svrgnuti lanim uplitanjem u jedan skandal. Nakon osujeenja tog pla
na, Gautier, koji je navodno bio njegov glavni tvorac, pobjegao je iz
Pariza u Alir.
Naravno, nita od navedenog se ne moe provjeriti bez podrobnog
istraivanja, koje, meutim, ne mora rezultirati uspjehom. Isto tako,
nita od toga u sutini nije ni osobito znaajno. No, nevjerojatna je
preciznost navedenih pojedinosti. S takvom smo se preciznou esto
susretali tijekom naeg istraivanja Sionskog priorata, to nas je uvjeri
lo da Prioratu pridamo ozbiljnu pozornost. Naravno, knjievnik lako
moe proizvesti veoma precizne pojedinosti. Ali, gosp. Plantard za
to nije imao nikakvih umjetnikih razloga. Niti mu je cilj bio stjecanje
financijske ili neke druge koristi. S obzirom da nismo mogli pronai
nijedan uvjerljiv razlog zbog kojeg bi pribjegao krivotvorenju, odlu
ili smo mu povjerovati. No, nismo bili spremni bezuvjetno prihvatiti
njegove tvrdnje, ali ni potpuno ih odbaciti.
2.) Godine 1985., John Saul i Janice Glaholm objavili su knjigu
Rennes-le-Chateau: A Bibliography. Nakon toga je dr. Saul osobno
poduzeo istraivanje, koje je rezultiralo nekim provokativnim otkrii
ma. Tako je, primjerice, predloio zanimljivo objanjenje za takoz
vanog 'kvinotaura' - tajanstveno morsko stvorenje koje je, prema
legendi, oplodilo Merovehovu enu dok se kupala u moru i na taj nain
postalo jedan od utemeljitelja merovinke dinastije. Dr. Saul e to
objanjenje izloiti u svojoj novoj knjizi. Osim toga, u najmanje dva
izvora je otkrio naizgled posredne, ali jasne knjievne aluzije o ljubav
noj vezi, moda ak i braku, izmeu Isusa i Marije Magdalene. Jedna
od njih je pjesma Les Perles ou les Larmes de la Sainte Magdeleine,
koju je 1606. u Toulouseu objavio Cesar de Nostradamus (1553-1629),
najstariji sin Michela de Nostradamusa. Pjesma je posveena gospoi
Elinor de Mont-Pezat, a dananji izdanci obitelji Montpezat, od kojih

je jedan suprug danske kraljice, nalaze se na prioratskom popisu

obitelji, koje jo uvijek istiu svoje zakonito merovinko podrijetlo.
Dr. Saul je otkrio jo neke navjetaje o vezi Isusa i Magdalene, u dru
gim djelima nepoznatih francuskih pisaca iz 17. st, - Charlesa SaintPaula, Claudea Corteza, Desmaretsa de Saint-Sorlina i Pierrea de Saint
Louisa. Posljednji od njih, primjerice, bio je redovnik roen 1626.,
koji je napisao opsenu i fantastinu poemu La Magdeleine au De
sert de la Sainte-Baume en Provence. To djelo obiluje igrom rijei,
anagramima, akrostihovima, dvosmislenim izrazima i drugim literar
nim dosjetkama, koje odjekuju stilom srednjovjekovne trubadurske
poezije i prethode manirama knjievnih veliina 20. st., kao to su
Joyce, Nabokov, Queneau, Cabrera Infante i Julian Rios - i, naravno,
Sauniereova mentora, opata Henrija Boudeta, u djelu La Vrai Langue Celtique, te markiza de Cheriseya u romanu Circuit. A iza vela
verbalne virtuoznosti, La Magdeleine au Desert ne aludira samo na
postojanje braka, nego i Magdalenine krvne loze.
3.) Tijekom istraivanja za svoju knjigu The Hidden Tradition in
Europe, Yuri Stoyanov je naiao na izvanredan i provokativan do
kument. Taj dokument tvore detaljna izvjea o katarskim vjerovanji
ma, osobito u podruju Languedoca. Sastavio ga je katoliki pisac,
moda i sveenik, koji se infiltrirao u visoke katarske krugove i pri
sustvovao je njihovim inicijacijskim obredima. Tijekom tih obreda,
buduim 'parfaits' (savrenima) su se povjeravale skrivene i poten
cijalno eksplozivne tajne. Prema svjedoanstvu koje je otkrio Yuri
Stoyanov, katari su prenosili tajno uenje o tome kako je Isus doista
bio oenjen Magdalenom.
U svojoj knjizi, kao i tijekom razgovora s nama, Yuri Stoyanov
je ukazao na jedinstvenost katarskog uenja o braku Isusa i Magdale
ne. On tvrdi da to uenje ne postoji meu bogumilima, dualistikim
'hereticima' iz Istone Europe, za koje mnogi vjeruju da predstavljaju
izvor katarskih vjerovanja. Ti katari, ustvari, nisu potjecali od bogu
mila, nego su se neovisno utemeljili u podruju Pireneja i june Fran
cuske. Ako je Magdalena sa svojim djetetom, Isusovim potomkom,
doista pronala utoite u idovskoj zajednici u tome podruju, neka
saznanja o tome su se nedvojbeno, nakon stoljetnog prenoenja,

ukorijenila i u katarskoj predaji. No, to uenje nije bilo poznato isto

noeuropskim bogumilima, koji su prigrlili slinu teologiju. Naravno,
kriarski ratovi su doprinijeli uspostavi novih veza izmeu Istoka i
Zapada i, u skladu s tim, omoguili nova mijeanja vjerovanja i pre
daja. Upravo su se u tom razdoblju poela stapati katarska i bogumil
ska uenja i bogumili su se tek tada mogli upoznati s batinom katarske predaje.
4.) U Istonoj Europi su mnogi vjekovima isticali svoje zakonito
podrijetlo, premda moda ne od samoga Isusa, ali stoga neosporno
od njegove obitelji i kue Davidove. To je osobito znaajno za povijest
dinastije Bagratida. Tvrdilo se da su preci obitelji Bagration bili pripa
dnici plemena, koje je ivjelo u okolici dananjeg Libanona i Sirije
u 1. st. po Kr. To pleme je poslije migriralo na sjeveroistok, preko Male
Azije. Do etvrtog stoljea su postali nasljedni kraljevi Armenije, a
potom i Gruzije. Gruzijom su vladali do 1801., kada je car Aleksandar
I zatoio njihova posljednjeg vladara, Georga XII, ije je kraljevstvo
pripojeno Ruskom Carstvu. Istaknuti potomak te obitelji, princ Petyr
Ivanovich Bagration, stekao je slavu u Napoleonskim ratovima kao
moda najvei i zasigurno najsmioniji od svih ruskih generala. Spo
minje ga i Tolstoj u svom romanu Rat i mir. Sudjelovao je u brojnim
velikim bitkama, ukljuujui onu kod Austerlitza 1805. Izbavio je
rusku vojsku od katastrofe u bitki kod Borodina 1812., u kojoj je i
poginuo, podlegavi zadobivenim ozljedama. Izdanci obitelji Bagra
tion danas ive u New Yorku, Parizu i panjolskoj. Da se u dananjoj
Gruziji ponovno uspostavi monarhija, obitelj Bagration bi mogla
ostvariti svoje zakonito pravo na prijestolje.
U srednjovjekovnim bizantskim izvorima iznova se istie davidovsko podrijetlo Bagratida. Slubeni naslov svih vladara te dinastije,
glasio je 'Potomak kralja i proroka Davida'. A svoje peate bi potpi
sivali rijeima: 'Od kue Jiajeve, Davidove, Salomonove, Bagratidove.' U rodoslovlju vladara dinastije Bagratida, iznova se spominju
imena 'David' i 'Emanuel'.
U knjizi The Messianic Legacy, raspravljali smo o 'poslije-evaneoskoj' povijesti Isusove obitelji - o njegovoj brai, Jakovu, Judi i
moda o osobi poznatoj pod imenom Toma ('Blizanac'). Citirali smo

Julija Afrikanca, koji te Isusove srodnike naziva 'desposyni' ili

'Uiteljevi ljudi', 'zbog njihove povezanosti sa Spasiteljevom obite
3
lji'. Naveli smo i odlomak iz Euzebijeva djela, koji govori sljedee:
"...od Gospodinove su obitelji preivjeli unuci Judini, za kojega
se govorilo da Mu je brat, u svjetovnom smislu. Optuivalo ih se da
nisu Davidovi potomci, te su dovedeni pred ... Cezara Domicijana ... Domicijan ih je upitao jesu li Davidovi potomci, to su
priznali. "
Euzebije izvjeuje da su 'desposyni' poslije postali poglavari razli
itih kranskih crkava, navodno sukladno strogom dinastikom na
slijeu. Euzebije ih slijedi do razdoblja vladavine cara Trajana, 98.117. po Kr. Jedan suvremeni crkveni povjesniar iznosi priu koja
ih smjeta u 4. st., u doba Konstantinove vladavine. Godine 318. po
Kr., tadanji rimski biskup, a poslije papa Silvestar, navodno se osob
no susreo s osam 'desposyna', od kojih je svaki predsjedao 'kran
skom' kongregacijom. Oni su mu navodno iznijeli sljedee zahtjeve:
1.) opoziv kranskih biskupa Jeruzalema, Efeza i Aleksandrije; 2.)
da te biskupije potom budu dodijeljene lanovima 'desposyna'; i 3.)
da kranske crkve 'nastave' novano pomagati crkvu 'desposyna'
u Jeruzalemu, koja se valja smatrati Majkom svih crkvi.
Ne iznenauje da je rimski biskup odbio te zahtjeve, uz obrazlo
enje da se Majka svih crkvi nalazi u Rimu i da Rim zadrava vrhov
nu ovlast imenovanja svojih biskupa. Tvrdi se da je to bio posljednji
kontakt izmeu 'desposyna' i zdruene ortodoksije utemeljene na
pavlinskoj misli. 'Desposyni' su nakon toga navodno nestali s pozor
nice svjetske povijesti, otiavi dalje na sjeveroistok. Posve je mo
gue da su se ondje enidbama povezali s Bagratidima. Moda su i
sami bili izdanci te obitelji, iji su pripadnici, od kraja 3. st., ponosno
isticali svoj status prvih kranskih vladara Europe, iako moda ne
rimokatolikih.
5.) U knjizi Sveta krv, sveti Gral, raspravljali smo o tajanstvenim
redovnicima, koji su navodno potjecali iz Kalabrije, iju je opatiju
Orval u Ardennesu utemeljila tetka Godfroija de Bouillona, 1070.
Spomenuli smo da je iz Orvala stigao i Petar Pustinjak, koji je bio

glavni zagovornik Prvog kriarskog rata; isto tako, nagaali smo o

moguoj Petrovoj ulozi u izboru Godfroija za 'kralja' Jeruzalema,
nakon kriarskog osvajanja toga grada. Pretpostavili smo da je moda
upravo Petar povjerio Godfroiju informaciju, koja je pripomogla
njegovu izboru.
U The Messianic Legacy, kao i u prethodnoj 4. toki, raspravljali
smo o opstanku lanova Isusove obitelji i njegovih sljedbenika, tako
zvane 'nazorejske stranke', suprotstavljene pavlinskoj ortodoksiji
Rimske crkve. U jeku uestalih pobuna u Judeji, mnogi su 'nazoreji'
pobjegli iz zemlje, neki na zapad u Egipat i zemlje uz istonoafriku
obalu, a drugi na sjeveroistok, u Libanon i Siriju, potom u Malu Aziju
i konano u Istonu Europu. Neki su od njih, pak, pronali utoite
u koptskim, nestorijanskim i ivanovskim samostanima na Srednjem
istoku, koji su sauvala njihova uenja. Svici iz Nag Hammadija ili
takozvana 'gnostika evanelja', potjeu upravo iz jednog od tih
koptskih izvora.
Islam, koji se utemeljio u 7. st, prvotno je bio snoljiv prema
kranskim zajednicama u svojim zemljama, od kojih su neke bile
ortodoksne, druge heterodoksne, a katkad i 'heretike'. Meutim, tije
kom 8. i 9. st., te zajednice su bile podvrgnute estokim progonima,
to je mnoge krane natjeralo na bijeg. Pritom su sa sobom odnosili
svete tekstove i uspostavljali nove samostane u Siciliji i Kalabriji,
koje su tada bile pod vlau Bizantskog carstva. Godine 1070., progon
nekolicine preostalih kranskih skupina u Svetoj zemlji, dosegnuo
je vrhunac kada su sjeveroistoni Turci pokorili arapske muslimane;
to je izazvalo nova iseljavanja u Siciliju i Kalabriju. Godinu dana
poslije, 1071., posljednji posjedi Bizantskog carstva pali su u ruke
Normana i vladarske kue Anjou. Sicilija i Kalabrija su tako potpale
pod normansku vlast.
S obzirom na takav razvoj dogaaja, podrijetlo monastikog reda
u Orvalu postaje jasnije, smislenije i mnogo uvjerljivije. Posve je
razumljivo zato su redovnici, koji su posjedovali informaciju o Isusu,
pronali svoj put iz Egipta, Sirije ili Libanona, Male Azije ili moda
ak Svete zemlje, do Kalabrije. I posve je razumljivo zato im je ta
lijanska plemenitaica, Mathilde de Toscane, ustupila zemlju na feu
dalnom posjedu svojega supruga u Ardennesu. Na taj nain su joj

njezini tienici mogli povjeriti sve tajne koje su skrivali. A njezinim

tienicima su mogli postati upravo zahvaljujui informacijama
kojima su raspolagali. Ako su redovnici iz Orvala doista bili protje
rani iz Svete zemlje, tada se njihovo propovijedanje kriarskog rata
moe jednostavno objasniti. A, ako je Mathilde bila upuena u tajnu
o zakonitom, davidovskom podrijetlu Godfroija de Bouillona, tada
je imala jo vei razlog da postane zatitnicom redovnika. To bi moglo
objasniti sredinju orvalsku legendu o prstenu izgubljenom u jezeru,
koji je poslije otkriven u utrobi ribe, koja veoma podsjea na priu
o kralju Salomonu.
6.) Templari u Francuskoj uhieni su 13. listopada 1307., kako se
pretpostavlja, u iznenadnom prepadu na njihove preceptorate. Ubrzo
nakon toga su uslijedila slina uhienja - kao, primjerice, u prosincu
u Aragonu. Neki aragonski templari su pobjegli, odbacivi svoju
odjeu, obrijavi brade i izgubivi se meu civilnim stanovnitvom.
No, veina se povukla u svoje utvrene dvorce diljem kraljevstva i
u susjednu Kataloniju, gdje su se pripremali za obranu.
U sijenju 1308., kraljeva vojska je opsjela templarsku utvrdu
Miravet. Templari su odravali obranu do studenog sljedee godine,
kada su se predali pod povoljnim uvjetima. Uavi u preceptorat,
opsadna vojska je otkrila, izmeu ostalog, eljezno koplje koje je na
vodno imalo neke osobite, moda ak svete znaajke i koje se tova
lo kao relikvija. To koplje se navodno prenosilo naratajima obitelji
grofova Barcelone.
Zato je to koplje bilo znaajno? O tome moemo samo nagaati.
No, prvi grof Barcelone se u naoj knjizi spominje pod imenom Guillem de Gellone, princ Orangea, grof Toulousea i Razesa (Rennes-leChateaua). On je bio jedan od velmoa Karla Velikog i vladar idovske
kneevine u junoj Francuskoj. Osim toga, Wolfram von Eschenbach
spominje Guillema kao lana 'gralske obitelji', a pojavljuje se i u nje
govu Willehalmu. Je li to koplje na neki nain povezano s kopljem iz
gralske prie, koju je Wolfram ispripovijedao u Parsifalul Valja
iznova spomenuti da je Wolfram tvrdio da je tu priu saznao od izvjes
nog Guiot de Provinsa, koji ju je, pak, u panjolskoj uo od nekog
Flegetanisa.

7.) Mnogi nai itatelji su nam poslali neke veoma zanimljive in

formacije. Jedna od njih se odnosila na Leonarda. U prvom izdanju
knjige Lives of the Artists iz 1550., Vasari je napisao da je Leonardo
oblikovao: "...toliko heretian nauk, da vie nije ovisio ... ni o jednoj
religiji." Ta reenica je isputena iz drugog izdanja te knjige iz 1568.,
kao i svih sljedeih. No, u svim sljedeim izdanjima, ukljuujui
ono na kojemu se osniva suvremeni prijevod, izvjeuje se da se Leo
nardo, kao nemoan starac, ispovjedio i pokajao, te primio posljednju
pomast. No, to je jasan propust. Naime, bez reenice iskljuene iz
prvog izdanja, itatelj ne bi znao to je Leonardo ispovjedio i zbog
ega se pokajao. Ne bi ak ni mogao pomisliti da se u svojoj ispovije
di zbog neega uope pokajao.
8.) Godine 1988., kanadski pisac Michael Bradley, objavio je knji
gu Holy Grail across the Atlantic, u kojoj slijedi neke tragove nae
prie do Sjeverne Amerike. Prema Bradleyu, 'prava sila iza osnutka
Montreala' bio je Compagnie du Saint-Sacrament (Druba svetog
sakramenta). Godine 1641., Compagnie je u strogoj tajnosti poslala
50 naseljenika, koji su osnovali sredite Montreal, u kojemu su nasta
vili djelovati. Godine 1650., su utemeljili budui grad pod imenom
'Societe de Montreal' ili Montrealsko Drutvo. Otprilike sljedeih
pedeset godina, Montreal se odravao neprestanim priljevom novca,
koji je stizao iz redova Compagnie - oko 200 000 livri tijekom prvih
30 godina. Meu zajednikim vlasnicima otoka Montreala, nalazio
se i Jean-Jacques Olier. Valja se prisjetiti da se Olier uestalo spo
minje u prioratskim dokumentima, kao osoba koja je zastupala njihove
interese i utemeljila tajnu konklavu u Saint-Sulpiceu, meu ijim su
lanovima bili Vincent de Paul i Nicolas Pavilion, tadanji biskup Aleta, gradia nekoliko kilometara udaljenog od Rennes-le-Chateaua.
Osobito zanimanje za Montreal pokazivao je, izmeu ostalih, ministar
financija Louisa XIV, Nicolas Fouquet, koji je zajedno sa svojim
bratom Louisom, odigrao kljunu ulogu u naoj prii. Fouquet je,
ak, jednom prilikom poelio sebi pripisati titulu 'kralja Amerike'.
9.) U razdoblju neposredno prije tiskanja knjige Sveta krv, sveti
Gral, nastavili smo dobivati nasumine i ratrkane informacije od

Pierrea Plantarda de Saint-Claira i markiza de Cheriseya. No, tada

je bilo prekasno da provjerimo i potvrdimo te nove podatke, a kamoli
da ih ukljuimo u na tekst. Nismo ih mogli prilagoditi ni knjizi The
Messianic Legacy, budui da se ne bavi odreenim razdobljima fran
cuske povijesti, na koja su se ti podaci odnosili. Tek smo poslije, u slo
bodno vrijeme, mogli provjeriti i potvrditi vjerodostojnost tih poda
taka i utvrditi njihovo znaenje.
Tako nam je, primjerice, tijekom tiskanja knjige Sveta krv, sveti
Gral, markiz de Cherisey poeo postupno slati indikativne podatke
o slikaru Jacquesu Louisu Davidu (1748-1825). Bili smo upoznati s
Davidovim slikama. Primjerice, uoili smo njegov briljiv prikaz
zlatnih merovinkih pela na Napoleonovom krunidbenom platu.
No, Davidovo ime se do tada jo nije pojavilo u vezi sa zagonetkom
Rennes-le-Chateaua, kao ni u 'Prioratskim dokumentima', kako smo
ih nazvali. No, u ovom post scriptumu mu konano moemo posvetiti
zasluenu pozornost.
Poznato je da je David bio Napoleonov dvorski slikar 'neoklasinog' izriaja, koji se proslavio svojim prikazima Napoleonove
krunidbe (koji su se godinama reproducirali na reklamama za konjak)
i Maratova ubojstva, kao i portretom Marije Antoanete neposredno
prije njezina pogubljenja. Prvu znaajnu slikarsku narudbu primio
je 1782., od supruge tadanjeg ministra za rat, marala de Noaillesa.
Bila je to Catherine de Cosse-Brissac. Obitelj Noailles se esto navo
di u 'Prioratskim dokumentima', iji su pripadnici zakoniti merovinki nasljednici. Iznova se spominju i u naoj prii, sve do 20. st, kada
je Cocteauova pokroviteljica bila grofica de Noailles. Veza izmeu
obitelji Cosse-Brissac i Noailles, see do 16. st. i one su jedne od obi
telji najue povezanih s francuskim slobodnim zidarstvom. 'Fouquetovo pismo' iz 1656. iznjedrilo je upravo iz arhiva obitelji CosseBrissac.
Oko 1795., David je u svom parikom studiju poeo okupljati
uenike. Meu lanovima toga kruga bio je i izvjesni Maurice Quay.
Quay je bio utemeljitelj nepoznatog drutva i blizak prijatelj mladog
Charlesa Nodiera, navodnog velikog majstora Priorata od 1801. do
1844. Tajno drutvo koje je osnovao Quay i kojemu je pripadao Nodier, redovito se sastajalo u prostoriji iznad Davidova studija. Malo

je vjerojatno da David nije znao za to drutvo i njegove aktivnosti,

osobito jer je jedan od lanova bio njegov uenik. tovie, mogue
je da su novaci stizali upravo iz njegova kruga uenika. A taj krug,
barem u jednom sluaju, izravno nas vodi natrag do zagonetke Rennes-le-Chateaua.
Meu Davidovim uenicima nalazio se i budui vojni zapovjednik,
markiz d'Hautpoul. Markiz Armand d'Hautpoul je bio potomak
obitelji Hautpoul-Blanchefort, koja je, do francuske revolucije, go
spodarila Rennes-le-Chateauom. Ustvari, Armand je bio neak Marie
de Negri d'Ables ili Marie de Blanchefort, iji zagonetan nadgrobni
kamen predstavlja jednu od polaznih toaka naega istraivanja mi
sterija Rennesa.
Armand d'Hautpoul nikada nije izlagao svoje slike i o razdoblju
njegova egrtovanja kod Davida nije poznato nita. Od 1803., kada
je postao porunik u regimenti konjike artiljerije, nastavio je svoju
vojnu karijeru. Borio se u Ulmu, Austerlitzu i panjolskoj. Ranjen
je u Wagramu. Borio se uz samoga cara, kao stoerni artiljerijski as
nik, prilikom Napoleonove invazije na Rusiju; a tijekom povlaenja
vojske, borio se u Lutzenu i Dresdenu, gdje je iznova ranjen, no taj
put mnogo ozbiljnije. Godine 1814. napustio je Napoleonovu vojsku
i poloio svoju vjernost novo uspostavljenoj burbonskoj monarhiji,
postavi generalom i zapovjednikom Stoernog zbora. Pod kraj ivota,
dao je ostavku na to mjesto, odbivi sluiti pod vlau Louisa Philippea.
Stric Armanda d'Hautpoula, Joseph-Marie, markiz d'Hautpoul,
bio je suprug Marie de Negri d'Ables ili Marie de Blanchefort, poznate
i pod imenom Marie d'Hautpoul-Rennes. Tim brakom su ponovno
ujedinjena dva ogranka drevne obitelji Hautpoul, koja su se razdvojila
1418. No, Joseph-Marie d'Hautpoul je umro prilino mlad 1753.,
a Marie 1781. Naslijedio ju je budui general, Armand d'Hautpoul,
koji je tako postao i uvar obiteljskih tajni. Na taj nain njegova izrav
na povezanost s Davidom i, preko njega, s Nodierom, dobiva posve
novo znaenje.
10.) Jedna osoba kojoj nismo posvetili dovoljno pozornosti u
Svetoj krvi, svetome Gralu je grof de Chambord. itatelj e se pri-

sjetiti da se Chambordovo ime povezivalo s priom o Berengeru Sauniereu i, prema tome, s polaznom tokom svakog istraivanja zago
netke Rennes-le-Chateaua. Naime, poznato je daje jedna od Sauniereovih pokroviteljica i zatitnica bila udovica grofa de Chamborda.
A, kada je nadvojvoda Johann Stefan von Habsburg (barun von Brandhof i grof de Meran), posjetio Saunierea u Rennes-le-Chateauu,
predstavio se kao 'Monsieur de Chambord'. Nadvojvoda je upravo
pod pseudonimom 'M. de Chambord' i u ime Chambordove udovice,
nastavio svake godine redovito posjeivati Saunierea, kako bi pra
tio razvoj sveenikova istraivanja i uplaivao redovitu godinju svotu
od oko 20 000 franaka. 'M. de Chambord' je vie od dvanaest puta
posjetio Rennes-le-Chateau, a umro je 1947. Prema 'Prioratskim do
kumentima', u ime obitelji Chambord, ali i voen osobnim interesima,
tragao je za slubenim dokazima o merovinkom podrijetlu, koji bi
se potom mogli iskoristiti za 'uzdrmavanje politikih temelja u Fran
cuskoj.' No, tko je zapravo bio grof de Chambord, u ije su se ime
odvijale sve te aktivnosti?
Godine 1793., Louis XVI i njegova supruga Marija Antoaneta,
pogubljeni su na giljotini. Njihov sin, koji je trebao biti budui kralj
Louis XVII, nestao je. Prema nekim izvjeima, ubijen je u parikom
Hramu, bivem preceptoratu templarskih vitezova. Prema drugim
izvjeima, princ je odveden na sigurno mjesto. U svakom sluaju, o
njemu se nakon toga vie nita nije ulo i njegova sudbina i danas
predstavlja jednu od najveih zagonetki europske povijesti. U me
uvremenu, dva brata ubijenoga kralja - od kojih se stariji takoer
zvao Louis, a mlai Charles - pobjegla su u inozemstvo.
Nakon Napoleonove abdikacije 1814., ponovno je uspostavljena
burbonska monarhija, a brat pogubljenog kralja zasjeo je na prijestolje
kao Louis XVIII. Njega je nakon smrti 1824., naslijedio Charles,
najmlai od tri brata, kao Karlo X. Karlov sin je ubijen 1820. No,
neposredno prije smrti, rodio mu se sin, Henri-Dieudonne d'Artois,
vojvoda de Bordeaux. Godinu dana poslije, 1821., tom djetetu je do
dijeljena titula grofa de Chamborda. Prema tome, grof de Chambord
je bio unuk francuskog kralja Karla X. Osim toga, on je bio posljednji
izravan i zakoniti nasljednik vladarske kue Bourbon, koju je 1589.
utemeljio Henrik IV.

Djed mladoga grofa, Karlo X., bio je nesposoban vladar, ak i

prema standardima prethodnih burbonskih kraljeva. Karlo je u Fran
cuskoj, koja je doivjela revoluciju, carstvo, sekularizaciju, odvaja
nje Crkve od Drave, sve veu slobodu govora i zaetke ustavne de
mokracije, pokuao uspostaviti boansko pravo i apsolutnu monarhiju.
Stoga je revolucija koja je izbila 28. srpnja 1830, bila neizbjena.
Karlo je bio prisiljen abdicirati, oekujui da e ga naslijediti njegov
unuk, grof de Chambord, kao kralj Henrik V. No, francuska skuptina
je odbila prihvatiti to nasljedstvo i umjesto toga glasovala za predaju
krune orleanskom vojvodi, koji je zavladao kao takozvani 'graanski
kralj' Louis-Philippe. Neko nasljedna francuska monarhija, time je
postala izborna, a grofu de Chambordu su oduzete sve povlastice,
kao i ono za to je vjerovao da je njegovo naslijee.
U razdoblju u kojem su se odvijali ti dogaaji, grof je imao deset
godina. Privremeno je utoite, zajedno sa svojim djedom, pronaao
u Edinburghu u Britaniji, gdje im je ustupljena palaa Holyrood. Na
kon toga su otili u Prag, gdje su boravili u dvorcu Hradcany, u ko
jemu je Karlo 1836. preminuo. Nakon smrti djeda, esnaestogodinji
grof de Chambord je dobio novog skrbnika, samoga generala Armanda, markiza d'Hautpoula, neaka Marie de Negri d'Ables ili Marie
de Blanchefort. Valja se prisjetiti da je Hautpoul napustio svoju du
nost zapovjednika Stoernog zbora, u znak prosvjeda zbog izbora Lou
isa Philippa.
Tijekom sljedeih nekoliko godina, grof de Chambord, jo uvijek
ogoren zbog gubitka nasljedstva, neprestano je mijenjao svoje bora
vite - tako je, primjerice, privremeno ivio u Austriji, Rimu i ekoj.
Godine 1841. je stigao u London, gdje je ivio u ulici Belgrave. No,
dvije godine nakon toga je organizirao demonstracije u etvrti Belgravia, ime je izazvao neprijateljstvo mlade kraljice Viktorije, koja
je podravala vladavinu Louisa-Philippa. Ubrzo nakon toga se vratio
u Europu.
Chambord se 1846., u dobi od dvadeset est godina, oenio nadvojvotkinjom Marijom-Theresom von Habsburg-Este, sestrom vojvode
Modene, koji je vladao habsburkim posjedima u sjevernoj Italiji.
Grof i njegova nova supruga su uspostavili svoju rezidenciju u Wiesbadenu. Jedan od lanova njihove pratnje bio je i tadanji markiz de

Cherisey. Meu drugim posjetiteljima i dvoranima nalazili su se

pripadnici nekoliko obitelji, koje se iznova pojavljuju u naoj prii,
primjerice, obitelji Noailles i Joyeuse. U 17. St., vojvoda de Joyeuse
se oenio vojvotkinjom d'Arques, nasljednicom posjeda na kojemu
se nalazio grob u Arquesu, oslikan na Poussinovoj slici, u ijoj je po
zadini Rennes-le-Chateau. Nakon preseljenja u Rim, vojvoda de Jo
yeuse i vojvotkinja d'Arquesa su postali Poussinovi pokrovitelji.
Francusku je 1848. zadesila nova revolucija; no, sve nade grofa
de Chamborda za preuzimanjem prijestolja, rasprene su izborom
Louisa Napoleona za predsjednika Druge Republike. etiri godine
poslije, republika je referendumom pretvorena u Drugo Carstvo, a
Louis Napoleon je postao car Napoleon III. Sljedea dva desetljea,
Chambord je bio prisiljen iz egzila promatrati kako se Francuska pre
tvara u kulturno sredite Europe i, kako se inilo, najveu silu na kon
tinentu. Iako je Krimski rat (1854-6) zavrio prilino neodlueno,
iznjedrio je nekim impresivnim vojnim pobjedama, poput one kod
Alme, Balaclave i Inkermana. Naravno, to su prije svega bili uspjesi
britanske vojske, premda su se dobro iskazale i francuske trupe, pa
je Francuska mogla ponosno uivati u slavi. Slavu je iznova stekla,
ovaj put s mnogo vie zasluga, 1859., kada su francuski vojnici po
razili Austrijance u bitkama kod Magente i Solferina, oslobodivi sje
vernu Italiju habsburke vlasti.
Godine 1870., auru francuske nepobjedivosti rasprila je Bismarckova vojna mainerija u Francusko-pruskom ratu. Nakon niza poni
avajuih poraza, Napoleon III je bio prisiljen abdicirati, Drugo Car
stvo se sruilo, a privremena revolucionarna vlada u Parizu je progla
sila republiku. Nakon takvog debakla, inilo se da e grof de Cham
bord konano moi ostvariti svoj ivotni san. U listopadu 1873. mu
je ponueno francusko prijestolje, pod uvjetom da prihvati trobojnu
zastavu i naela Francuske revolucije. Sputan vjernou svojim apso
lutistikim vrijednostima, grof je odbio prihvatiti te uvjete. Ponuda
je povuena i u veljai 1875. je slubeno proglaena Trea Republika.
Taj dogaaj je jo vie ogorio Chamborda, koji je preminuo 1883.
Dok je bolestan leao na samrtnoj postelji, velik broj njegovih pristaa
okupljao se na molitvi u Lourdesu i Paray-le-Monialu, sreditu dru
tva Hieron du Val d'Or (Hieron Zlatne doline), koji se spominje u

knjizi Sveta krv, sveti Gral. Dvije godine nakon smrti supruga, Chambordova udovica, Maria-Theresa von Habsburg, poslala je svojega
roaka, Johanna Stefana von Habsburga u Rennes-le-Chateau.
to je ondje traio u njezino ime? Kako tvrde 'Prioratski doku
menti', tragao je za dokazima o merovinkom podrijetlu sadranom
u pergamentima, koje je otkrio Berenger Sauniere. Ali, ti dokazi nisu
mogli potvrditi zakonito kraljevsko pravo burbonskog pretendenta
kao to je bio Chambort. No, mogli su potvrditi njegovo merovinko
podrijetlo i, prema tome, zakonito kraljevsko pravo Habsburgovaca.
Teko je procijeniti kako je ta potvrda mogla utjecati na 'politike te
melje u Francuskoj'. Ali, ta mogunost je 1914. postala realna kada
je Francuska zaratila s Habsburkom monarhijom. Naravno, Saunierea je to moglo dovesti u kompromitirajui poloaj. Isto tako, to bi
objasnilo glasine o njemakim i austrijskim pijunima u blizini Rennes-le-Chateaua. Objasnilo bi i kakve su interese u tom misteriju imali
Habsburgovci, ali i Hohenzollerni. Objasnilo bi zato je francuski
ministar rata, kako tvrdi jedan dobro obavijeten izvor, vodio dosje
o Sauniereu i njegovim navodnim kontaktima s neprijateljskim agen
tima. I, konano, moglo bi rasvijetlili tajanstvene okolnosti Sauniereove smrti 1917.
11.) Claude Debussy je bio jedan od Velikih majstora Sionskog
priorata, kojeg nikako nismo mogli zamisliti u toj ulozi. Naravno,
on je doista pokazivao interes za 'ezoteriju' i 'rosenkreuzerstvo'. Su
raivao je i s nekim istaknutim kulturnim linostima. Odravao je
veze s istim ljudima kao i Berenger Sauniere, primjerice, s Emmom
Calve i opatom Emilom Hoffetom. No, u cjelini, Debussy nam se inio
pravim estetom fin-de-siecle-a, koji zbog svoje duboke predanosti
umjetnosti ne bi dopustio da poklekne pred monim meunarodnim,
politiki orijentiranim tajnim drutvom. Nakon objavljivanja Svete
krvi, svetoga Grala, nismo saznali mnogo podataka o Debussyju, koji
bi znaajnije objasnili njegovu ulogu velikog majstora. No, moda je
vrijedno spomenuti njegovu kritiku Wagnerove opere Die Walkure,
koju je napisao 1903. U svom komentaru jednog prizora opere, De
bussy je uzgred rekao sljedee: "Moda je cilj unititi skandaloznu
legendu o tome da je Isus Krist umro na kriu..."

12.) itatelj e se moda prisjetiti da je dananji Sionski priorat,

prvi put postao poznat javnosti 1956., kada se njegovo ime pojavilo u
francuskom Journal Officiel. Kasnije smo otkrili da su 1955. i 1956.
godina naizgled veoma znaajne za priu koju smo istraivali. U
knjizi The Messianic Legacy smo pokuali utvrditi okolnosti pod koji
ma su dokumenti s rodoslovljima, koje je navodno otkrio Sauniere,
tajno otpremljeni u Englesku. Otkrili smo slubeno ovjerene spise
iz 1956., u kojima se tvrdi da je Sauniereova neakinja povjerila na
vedene dokumente trojici londonskih biznismena, koji su ih pohranili
u banku u Londonu. Poslije se dokazalo da su neki od tih dokumenata
krivotvorine. No, za druge, koji potvruju postojanje merovinke
krvne loze, utvrdilo se da su autentini. Oni nose slubeni peat fran
cuskog konzulata u Londonu i datirani su 25. kolovoza 1956. Francu
ski konzulat nam je potvrdio autentinost peata, datuma i potpisa.
Stoga nas je zanimalo je li 1956. godina na neki nain znaajna. Jesu
li se intrige oko krijumarenja dokumenata u Englesku, mogle dogo
diti u bilo koje vrijeme i je li 1956. godina puka sluajnost? Ili je,
pak, 1956-tu obiljeio neki osobit splet dogaaja, zbog kojih je to tre
balo uiniti upravo te godine? Razmiljali smo o tome koji su dogaaji,
koji su obiljeili tu godinu, mogli biti znaajni za predmet naeg istra
ivanja. Jedine naizgled znakovite okolnosti bile su opa nestabilnost,
koja je tada vladala u Francuskoj i njezini sve vei problemi u Aliru.
Oko deset mjeseci nakon objavljivanja knjige The Messianic Le
gacy, 6. rujna 1987., Sunday Times je pruio jedan od moguih i
provokativnih odgovora na nae pitanje. Toga dana je na naslovnoj
stranici tih novina objavljeno da se 'Francuska pokuala pridruiti
Commonwealthu'. Potom su iznesena izvjea iz nedavno objavljenih
vladinih dokumenata, koje je istraio povjesniar dr. John Zametica.
Godine 1940., uoi i nakon pada Francuske, navodno su se vodile
provizorne rasprave na najvioj razini, o sjedinjenju Francuske i
Britanije pod vrhovnom vlau britanske kraljice. No, ta ideja je tada
naputena, ali je 1956. ponovno iznesena. Francuski premijer Guy
Mollet je 11. rujna 1956. predloio Sir Anthonyu Edenu, da Francu
ska i Britanija stvore politiku zajednicu. Mollet je navodno rekao
da e Francuska biti spremna prihvatiti vrhovnu vlast Elizabete II i
britanskog kraljevstva.

Eden je sazvao ministarsko vijee koje je o tome trebalo rasprav

iti. Vijee se prvi put sastalo 24. rujna 1956. te, na savjet Ministarstva
financija i vanjskih poslova, hitro odbacilo francuski prijedlog. Fran
cuski premijer je potom predloio alternativu - da se Francuskoj barem
dopusti da pristupi Commonwealthu, pri emu e priznati kraljicu
kao vrhovnog dravnog poglavara. Tvrdi se da je Eden blagonaklono
prihvatio taj prijedlog, no lanovi vijea koje je uspostavio, na uobi
ajen su ga nain odbacili - sazvavi novo vijee koje je o njemu
trebalo raspraviti. To vijee je osnovano 2. listopada 1956. Trideset
etiri dana nakon toga, prije donoenja ikakvih zakljuaka, francuske
i britanske trupe su izvrile invaziju na Suez. U meunarodnim pre
viranjima koja su uslijedila, zauvijek su nestali svi prijedlozi za
ujedinjenje Britanije i Francuske.
Meutim, sama injenica da se o takvim prijedlozima raspravljalo,
daje novo znaenje otpremanju Sauniereovih rodoslovlja u Englesku
1956. Ako su se doista vodile rasprave na najvioj razini, o ujedinjenju
Britanije i Francuske ili o pridruivanju Francuske Commonweal
thu, tada bi ti dokumenti s rodoslovljima doista bili veoma znaajni
- mogli bi se iskoristiti za ostvarenje razliitih interesa stranaka ili,
pak, uskratiti. Da je prilikom tih rasprava doveden u pitanje francuski
suverenitet, svjedoanstva o merovinkoj lozi - njezinom podrijetlu,
opstanku i statusu najstarije i 'najlegitimnije' u Europi - nikako se
ne bi mogla zanemariti. Ne bismo pretjerivali kada bismo rekli da
je sama injenica da ti dokumenti postoje, da se za njih znalo, mogla
biti dovoljna da odvrati Britaniju od bilo kojeg oblika zajednice s
Francuskom.
13.) Tijekom promocijske turneje Europom, povodom objavlji
vanja stranog izdanja knjige Sveta krv, sveti Gral, jedan od autora
se u televizijskom studiju upoznao s istaknutim pripadnikom plem
stva, politikim 'uglednikom' i komentatorom. On je proitao nau
knjigu i o njoj nestrpljivo elio s nama razgovarati. Rekao je da je
kao mladi, prije Drugog svjetskog rata, bio u slubi tadanjeg vla
dara svoje zemlje. Jednom prilikom je upitao kralja koji od svojih
naslova smatra najznaajnijim. Kralj mu je bez razmiljanja odgovo
rio: 'Vojvoda Lorraine' (iako mu se pravo na tu titulu moglo osporiti).

Kada ga je na izvjestitelj zamolio da objasni razlog, kralj mu je

odgovorio: "Zato to je to bila prva titula u Europi" - 'prva', u ovom
kontekstu, vjerojatno znai 'najvia'. Nedugo nakon tog dogaaja,
na je izvjestitelj taj razgovor povjerio svom kolegi dvoraninu, koji
mu je tajanstveno odgovorio: "Pa, naravno, on je upuen u Tajnu."
Na izvjestitelj nam je rekao da je znaenje tih zagonetnih razgovora
shvatio tek nakon to je proitao nau knjigu.
14.) U knjizi The Temple and the Lodge, otkrivamo da je obitelj
Montgomery odigrala istaknutu ulogu u osnutku i zdruivanju onoga
to e poslije biti poznato pod imenom slobodno zidarstvo. I, prem
da u knjizi to izravno ne zakljuujemo, itatelj e nedvojbeno uoi
ti brojne veze izmeu Montgomeryja i drugih obitelji povezanih sa
Sionskim prioratom. Meutim, kada smo napisali knjigu Sveta krv,
sveti Gral, nismo bili svjesni znaaja obitelji Montgomery. Stoga se
u tom tekstu spominje samo jedan lan obitelji - Gabriel, koji je
1559., na vitekom turniru ubio francuskog kralja iz kue Valois, Henrika II, probovi mu oko kopljem - to sablasno podsjea na sudbinu
koja je 679. god. navodno zadesila merovinkog kralja Dagobert II.
Nostradamus je upravo zahvaljujui svom naizgled preciznom predvi
anju smrti francuskog kralja, strelovitom brzinom stekao ugled veli
kog proroka i vidovnjaka. Meutim, kako smo istaknuli u tekstu,
Nostradamus je, ustvari, bio agent vladarske kue Lorraine, a to 'pro
roanstvo' nekakav plan djelovanja. Prema nekim slinim pretpo
stavkama, Gabriel de Montgomery, koji je pridonio ispunjenju proro
anstva, takoer je radio za kuu Lorraine.
Nakon objavljivanja Svete krvi, svetoga Grala, stupili smo u vezu
s jednim lanom obitelji Montgomery. On nam je ustupio veoma
zanimljive podatke, neki dijelovi koji su izloeni u knjizi The Temple
and the Lodge i dodatno potvruju njezine zakljuke. Osim toga,
ispripovijedao nam je priu koju je otkrio meu spisima obitelji Mont
gomery - prijevod ili prijepis mnogo starijeg teksta, koji potjee iz
19. st. Ta pria govori o nekom Jiaju ben Josipu i njegovoj eni Mir
jam iz Betanije, koji su ivjeli u doba rimske okupacije Palestine.
Mirjam je bila sveenica 'kulta ene'. Nakon ustanka protiv Rimljana
- u prii se ne otkriva kojeg - Mirjam je bila uhiena. No, budui

da je bila trudna, osloboena je smrtne presude, te je kriom pobjegla

iz Palestine, pronaavi utoite u Galiji, gdje je rodila ki. Jiaj ben
Josip se u prii vie ne spominje, no vjerojatno je poginuo u ustanku
ili je pogubljen zbog sudjelovanja u njemu. Ta pria dovoljno govori
sama za sebe. Zaprepauje njezina slinost sa zakljucima koje
smo iznijeli u knjizi Sveta krv, sveti Gral.
Na izvor nam je pruio i iscrpna svjedoanstva o neo-vitekom
redu, poznatom pod imenom Fleur de Lys (Red ljiljana). Taj Red su
1439. navodno osnovali Rene d'Anjou, Cosimo de Medici i neime
novani lan obitelji Montgomery, jedan od brojnih kota koji su se
u to doba borili u Europi. Pretpostavlja se da je Red potisnuo papa
Siksto IV 1478., nakon ega vei dio stoljea nije djelovao. Kada se
1556. ponovno pojavio, meu njegovim lanovima su navodno bili
James Hamilton, Robert Seton, William de Gonzaga, Louis de Gonzaga i F. von Habsburg. Obitelji Hamilton i Seton, kao i obitelj Mont
gomery, tvorile su meusobno isprepletenu mreu kotskih aris
tokrata povezanih s osnutkom slobodnoga zidarstva. Louis de Gon
zaga, vojvoda de Nevers, navodi se na popisu Velikih majstora Sionskog priorata. Njegov brat William bio je oenjen Eleanorom von
Habsburg, keri cara Ferdinanda I. Williamova unuka je bila supru
ga drugog Habsburgovca, budueg cara Ferdinanda II.
Pretpostavlja se da je osnovni cilj Reda ljiljana, bio vojni pohod
protiv Turaka u dananjoj Srbiji, to bi moglo objasniti simbol lji
ljana na grbu dananje Bosne. No, ini se da je Red bio usko pove
zan s francuskom politikom 16. i 17. st. Tvrdi se da je oko 1560.,
njezin lan bio Gabriel de Montgomery, koji je svojim kopljem ubio
Henrika II, kao i najmanje 30 drugih pripadnika kotske garde, koji
su navodno tvorili osobnu strau valoikih monarha, ali su, ustvari,
bili tajni saveznici njihovih suparnika, vladarske kue Guise-Lorraine.
Oko devedeset godina nakon toga, u razdoblju fronde, Red ljiljana
je navodno jo uvijek bio povezan s vladarskom kuom Lorraine.
Na izvjestitelj je tvrdio da je te podatke saznao od svog ujaka,
pokojnog brigadira Johna Montgomerayja, koji je bio osobni tajnik
belgijskog kralja Leopolda u razdoblju izmeu dva svjetska rata u
20. st. i posljednji Veliki majstor Reda ljiljana. Posljednjih 30-ak
godina, Red je naizgled obustavio svoja djelovanja, ali danas se

iznova budi. Od njegova osnutka, Veliki majstori tog reda bili su

sljedei:
1439.-1480. Rened'Anjou
1480.-1485. Ludovico Sforza, milanski vojvoda
1485.-1508. Rene II. de Lorraine
1508.-1527. Charles de Montpensier, Connetable de Bourbon
1527.-1556. Ferrante de Gonzaga
1556.-1572. Hugh Montgomery, 2. grof Eglingtona
1572. -1585. David de Seton
1585.-1595. Robert de Saint-Clair
1595.-1640. Charles de Guise, vojvoda Lorraine
1640.-1675. Henri de la Tour Bouillon
1675.-1689. John Graham of Claverhouse, vikont Dundee
1689. -1715. Hugh Montgomery od Mount-Alexandera
1716.-1730. John Erskine od Mara
1730.-1746. Charles Radclyffe, grof Derwenttvatera
1746.-1757. John Erskine od Mara
1757.-1768. Alexander Montgomery, grof Eglingtona
1768.-1800. Maximillian von Habsburg
1800.-1815. Hugh Montgomery od Grey Abbeya
1815.-1825. George Baumont
1825. -1838. Robert Montgomery od Combera
1838.-1862. Archibald Mongomerie od Eglingtona i Wintona
1862.-1875. Louis Napoleon
1875. -1900. Ro bert Dundee od Braxfielda
1900. -1914. Robert Hamilton od Hamiltona
1914. - Leopold, belgijski kralj
Neka od tih imena, osobito potonja, nama su nepoznata. No, popis
sadri i imena pet osoba - Rene d'Anjoua, Connetable de Bourbona,
Ferrantea de Gonzage, Charlesa Radclyffea i Maximilliana von Habsburga - koji se spominju kao Veliki majstori Sionskog priorata.
Brojna druga imena su takoer usko povezana s priom iz nae knjige.
Naprimjer, Ludovico Sforza je bio pokrovitelj Leonarda da Vincija,
a Leonardo je bio jedan od velikih majstora Priorata. Rene II od

Lorraine (i Anjoua), bio je sin Iolande de Bar, koja se takoer nalazi

na popisu Velikih majstora Priorata i bio je oenjen Jeanneom d'Harcourt de Montgomery, s kojom je imao sina Claude de Guisea. Voj
voda Lorraine, Charles de Guise, bio je oenjen vojvotkinjom d'Arquesa, na ijem se posjedu nalazio grob oslikan na Poussinovoj slici
i koja je bila Poussinova pokroviteljica u Rimu. John Graham od
Claverhousea, vikont Dundee, poginuo je u bitki kod Killiecrankiea.
Tvrdi se da mu je na tijelu, koje je poslije otkriveno na bojnome
polju, leao izvorni templarski kri iz vremena prije 1314.
Moramo priznati da nismo imali dovoljno vremena ni moguno
sti da istraimo i potvrdimo te pojedinosti o Redu ljiljana. Naa sazna
nja o tome iskljuivo proizlaze od naega izvjestitelja. No, taj Red
e biti predmetom nove knjige dr. Hugha Montgomeryja i Gradimira
Popovicha.
15.) Alexander Lernet-Holenia uglavnom je nepoznat u zemljama
engleskog govornog podruja. ak i meu itateljima upuenima u
austrijsku knjievnost, on uiva ugled darovitog diletanta, a ne velikog
umjetnika. Roen je 1897. i bio je suvremenik Josepha Rotha i Heimita von Doderera, a umro je 1976. Poput Rotha i Doderera, u djetinj
stvu i mladosti je ivio u staroj Habsburkoj monarhiji i svjedoio
propasti tog neko monog i naizgled nedodirljivog imperija. Nalik
Rothu i Dodereru, otro je kritizirao preminuli reim, ali i nostalgino
eznuo za zlatnim danima njegova sutona.
Lernet-Holenia se poeo baviti pjesnitvom u dvadesetim godina
ma svog ivota, kao i svoga stoljea. Njegove prve pjesme uznosili
su knjievni velikani poput Rilkea i Hofmannsthala. Premda nije
napustio pjesnitvo, tridesetih godina 20. st. se usredotoio na pisanje
drama, a potom romana; iako je pjesnitvo smatrao svojim najveim
postignuem, danas se najvie pamti upravo prema svojim romanima.
Usprkos odreenoj knjievnoj vrijednosti, ta se djela ipak ne mogu
oznaiti monumentalnima. No, ovdje ih spominjemo jer neka od njih,
katkad veoma zagonetno, govore o temama znaajnima za misterij
Rennes-le-Chateaua. Naprimjer, 1936., dvadeset godina prije nego
li su Pierre Plantard de Saint-Clair i njegovi sljedbenici, poeli ukazi
vati na znaaj merovinke krvne loze, Lernet-Holenia je objavio

roman naslovljen Uskrsnue Maltraversa. Slijedi jedan odlomak iz

tog djela:
"Prema legendi, Maltraversi izvorno potjeu od samoga Merovea
(Meroveha), sina oceanskog demona, koji je svladao franaku
kraljicu dok se kupala u moru. Kada su Francuskom zavladali
Karolinzi (Merovinzi su navodno bili toliko nesposobni da zadre
svoje regenstvo, da su se iz puke obijesti jednostavno vozikali zem
ljom u zaprenim kolima s dva kotaa, nalik onima koja su se
koristila tijekom seoba naroda) i zaposjeli prijestolje, neki od
posljednjih Merovinga su pobjegli na normansko podruje, odakle
su isticali svoja nasljedna prava. Sauvali su simbol najstarijeg
francuskog grba, zlatne abe, koje su poslije zamijenjene Uljani
ma. Normandijski vojvode su im ustupili grofoviju Maltravers.
'Nasljednici aba su se oporavili od propasti svoje kue i uskoro
postali toliko moni zatitnici normandijskih vojvoda, da su stek
li prezime 'Fortescue', to znai 'moan tit'. A njihova je krilati
ca glasila: 'Ustani i uzmi svoje nasljedstvo.'
Ali to nikada nisu uinili. No, kada su Normani osvojili En
glesku, slijedili su ih i Fortescue-Maltraversi, kojima je dodijeljena
grofovija Surrey, prije nego to je predana Howardima. Kasnije su,
pak, izgubili grofoviju de Maltravers u sjevernoj Francuskoj, koja
je prela u ruke obitelji Sommerstorff iz Clevea. Otprilike u doba
turskih ratova, izvjesni Hugh Fortescue-Maltravers, mladi izdanak
dinastije, stigao je u Maarsku, pridruio se vojsci protiv Turaka,
postao general, nakon ega mu je car dodijelio titulu grofa 'ancienne noblesse', ali bez oznake 'uzvieni', emu su se ostale obitelji
protivile, iako su i same taj naslov nosile vie ili manje zakonito.
Bez obzira, car mu je dodijelio nekoliko posjeda u sjevernoj
Maarskoj, ukljuujui Skalitz i Sobotitz. "

itatelj e nedvojbeno primijetiti da se nijedno od imena iz nave

denog odlomka, ne pojavljuje u knjizi Sveta krv, sveti Gral. Moda
je rije o anagramima ili, pak, o igri rijeima na nekoliko jezika,
koje je Lernet-Holenia poznavao. Moda tvore neku drugu igru rijei

ili ifre, poput one koja se pojavljuje u naoj prii od Henrija Boudeta do markiza de Cheriseya. No, navedeni odlomak jasno pripovi
jeda o merovinkoj krvnoj lozi, koja se na drugim mjestima opisu
je kao prva plemenitaka europska obitelj. Na drugome mjestu u
tekstu, Merovinzi se eksplicitno poistovjeuju s 'gralskom obitelji'.
No, usprkos znaaju koji im jasno pridaje, Merovinzi su sporedni
likovi Lernet-Holenijevog romana, koji se nastavlja u drugim smjero
vima i usredotouje na druge teme. Podaci o Merovinzima umetnuti
su kao non-sequitur, pa se ini da Lernet-Holenia nekome lukavo daje
navijestiti da neto zna. Naravno, pria obiluje i mnogim incidentima,
koji je ine alegorijskom. No, u ovom post scriptumu se ne moemo
usredotoiti na iscrpnu knjievnu analizu i interpretaciju. Moemo
samo itateljima preporuiti knjigu Uskrsnue Maltraversa, kao i
druga djela Lernet-Holenijeva opusa.
Za razliku od Lernet-Holenije, koji moda nije bio osobito istaknut
knjievnik, drugi pisci iz njegova bekog kruga bili su mnogo utje
cajniji. Jedan od njih je Heimito von Doderer (1896-1966). Premda
moda nije uivao ugled neto starijih romanopisaca, Roberta Musila
i Hermanna Brocha, koji su 30-ih godina dominirali bekim knjiev
nim krugovima, Doderer je osigurao svoje mjesto u svim udbenicima
njemake prozne knjievnosti dvadesetog stoljea. Ni on nije odvie
poznat itateljima engleskog govornog podruja, ali jedno od njegova
dva najznaajnija djela, The Demons, kao i jo dva sporedna teksta,
prevedena su na engleski. Starije od njegova dva najambicioznija
romana, Die Strudlhofstiege, objavljeno u Njemakoj 1951., jo uvijek
eka engleski prijevod. Isto vrijedi i za njegov najbizarniji roman, The
Merovingians, or The Total Family, objavljen u Njemakoj 1962.
No, iznova istiemo da na ovome mjestu nije mogue pruiti iscrpnu
knjievnu analizu toga djela. Dovoljno je rei da se radnja te knjige,
usprkos njezinom naslovu, ne odvija u doba vladavine Merovinga.
Upravo suprotno, to je sloena simbolika i moda alegorijska pria,
koja obiluje mnotvom nesuvislih digresija i pripovijeda razliite
dogaaje iz merovinke povijesti u maniri buroazije devetnaestog
stoljea. itateljima koji dovoljno dobro poznaju njemaki jezik da
uspiju uhvatiti smisao Dodererove raskone, barokne i, katkad, zamr
ene proze, pruit e neiscrpno i plodno tlo.

Ti bi se itatelji mogli suoiti s pitanjem zato su dva pro-habsburka austrijska romanopisca, koja su djelovala u Beu izmeu 30-ih
i 60-ih godina dvadesetog stoljea, bila toliko zaokupljena merovinkim temama. Osim toga, vjerojatno e ih ta djela potaknuti na traga
nje za nekim drugim piscima iz Dodererova i Lernet-Holenijina
knjievnog kruga, primjerice, Musilovim najbliim prijateljem i ue
nikom, Albertom Parisom Guterslohom, iji najznaajniji roman,
Sunce i Mjesec, jo uvijek iekuje prijevod.
16.) Lernet-Holenia, Doderer i ostali knjievnici njihova kruga,
potaknuli su nas na razmiljanje o tome je li pria, koja nas je dovela
do Francuske, moda postojala i na drugim mjestima, prije svega u
Habsburkom carstvu i njegovim bivim posjedima. Ta podruja su
do poetka 19. st, ukljuivala dananju Belgiju, odnosno bivu aus
trijsku Nizozemsku. Konano, upravo je ta zemlja bila glavno sredi
te Merovinga. Otamo su izronile brojne obitelji, koje su isticale svoje
merovinko podrijetlo, ukljuujui obitelj markiza de Cheriseya. Char
les de Lorraine, Veliki majstor Sionskog priorata, u osamnaestom je
stoljeu bio vrhovni guverner austrijske Nizozemske. Belgija je bila
i domovina nekoliko simbolista kraja stoljea koji su se kretali u kru
govima okupljenima oko Debussyja i Emme Calve, kao to su Emile
Verhaeren i, naravno, Maurice Maeterlinck, iju je dramu Peleas i
Melisanda, glazbeno obradio Debussy. Vei dio tog podruja jo uvi
jek nije dovoljno istraen. Ali, najnevjerojatnije i najznaajnije otkrie
iznjedrilo je iz posve drugog kraja biveg Habsburkog carstva. To
otkrie dugujemo Soniji Kanikovoj, jednoj od urednica knjige The
Everyman Companion to East European Literature (Dent, 1993.).
Gospoa Kanikova nam je privukla pozornost na ekog knji
evnika Prokopa Chocholaueka (1819-1864). Chocholauek je
gotovo posve nepoznata i sporedna linost, dvojbenog knjievnog
ugleda. Iz opisa ge. Kanikove proizlazi da je on bio neka vrst neu
spjelog ekog Sir Waltera Scotta, koji je proizveo niz podrobno
istraenih, ali knjievno bezvrijednih povijesnih romana, uglavnom
o vitekim temama. Godine 1842., u doba cvjetanja parikog kruga
Charlesa Nodiera, Gerarda de Nervala, Petrusa Borela, Theophilea
Gautiera i Victora Hugoa, Chocholouek je objavio roman Templari
u ekoj.

Kako tvrde Pierre Plantard de Saint-Clair, markiz de Cherisey i

njihovi suradnici, Vitezovi templari su djelovali kao svojevrsna izvr
na sila i javno tijelo Reda Siona. Tvrdi se da je Red Siona bio stvar
na mo koja je djelovala iza templara do njihova razdvajanja 1188.
Red Siona je te godine navodno postao Sionski priorat, pod kojim
imenom djeluje i danas. Istraivanjem smo otkrili mnogo indicija koje
osnauju te tvrdnje, ali ne i konanu potvrdu koja bi se osnivala na
svjedoanstvu neovisnom o tvrdnjama samoga Priorata. Tako smo,
primjerice, otkrili povelje iz 12. i 13. st, koje se odnose na Red Siona,
ali ga izravno ne povezuju s templarima. Otkrili smo i neke druge
naznake o Sionu iz 17. st., kada je jedna od njegovih zgrada dodije
ljena jezuitima. No, ni u jednom svjedoanstvu sastavljenom nakon
17. st., nismo pronali nikakve navjetaje o Sionskom prioratu, sve do
izranjanja suvremene organizacije pod pokroviteljstvom gosp. Plan
tard de Saint-Claira 1956.
U knjizi Templari u ekoji, objavljenoj 1842., Prokop Chocholouek je prilino izravan. On tvrdi da je na poetku kriarskih ratova,
devet vitezova pod vodstvom Hughesa de Payensa, utemeljilo svoju
organizaciju pod imenom Vitezovi Siona ili Red Siona. Oni e po
slije postati skrivena jezgra vitezova templara, koji su osnovani kao
njihovo javno tijelo. Red Siona iznova se provlai Chocholouekovim
romanom. Tako, primjerice, saznajemo da se templarski dunosnici
meusobno pozdravljaju rijeima 'Zdravo, Sione!' ili 'Slava Sionu!'.
itateljima koji poznaju eki jezik, Prokop Chocholouek e
neosporno predstavljati bogato nalazite. Mi, naalost, ne poznajemo
taj jezik i iznova nas zbunjuje kako je nepoznati eki romanopisac
s poetka 19. st., stigao do tih podataka.

~ ~