DJELO PREDANJA SAMOG SEBE

(Ovu je molitvu sastavila sv. Mala Terezija)

O moj Boe, blaena Sveta Trojice, vrue elim da te ljubim i da ti bude ljubljen. elim
raditi na proslavi svete Crkve, na spaavanju dua koje su na ovom svijetu i izbavljenju dua koje
trpe u istilitu. Ja traim cijelim srcem da potpuno vrim tvoju volju i da se dovinem do onoga
stupnja slave, do kojega si ti meni namijenio u kraljevstvu svome. Jednom rijeju: ja teim za
svetou. Ali i suvie osjeam svoju slabou i nemo - i zato se obraam k tebi, o moj Boe, s
poniznom molbom: budi ti sam mojom svetou!
Poto si me toliko ljubio, da si mi dao jedinoroenoga Sina svoga, da mi bude Otkupiteljem
i zarunikom, to je onda blago njegovih neizmjernih zasluga i moje blago. Puna sree i radosti
prikazujem ti to blago, pa te molim, da ne gleda na mene drukije, nego oima preslatkoga Isusa,
i da me trai u njegovu Srcu, koje je puno arke ljubavi.
Prikazujem ti takoer zasluge svih svetaca u nebu i na zemlji, njihova djela gorue ljubavi kao i
ista djela svetih anela. Napokon rtvujem tebi, presveta Trojice, ljubav i zasluge preblaene
Djevice, ljubljene moje majke. Njoj predajem svoj dar te je molim da ga ona izrui tebi.
Njezin je boanski Sin, priljubljeni moj zarunik, u danima svoga zemaljskog ivota, rekao nama:
Sve, to budete molili Oca u ime moje, On e vam dati" (Iv 14,13). Ja znadem sigurno i stalno,
da e usliati moje molbe. Znam, o moj Boe, to vie eli dati, to ti vie poveava i povisuje
zahtjeve i elje.
Srce je moje prepuno neizmjernih elja, i ja s punim pouzdanjem dolazim, da te molim, da
preuzme moju duu u svoje vlasnitvo. Ostani u meni kao u svetohranitu, i ne naputaj nikada
vie malu svoju rtvu paljenicu.
O kako u te rado tjeiti radi nezahvalnosti zlih ljudi. Molim te, uzmi od mene slobodu i
mogunost, da ti se zamjerim. Ako katkad iz slabosti posrnem, neka boanski tvoj pogled s mjesta
uniti moje nesavrenstvo i ukloni poput vatre, koja sve stvari pretvara u vlastito svoje bie. Ja ti
Boe moj, zahvaljujem na svim milostima, koje si mi iskazao, a najvie, to si mi dao da proem
kroz ognjenu pe patnji. O, kojim li u te veseljem gledati na sudnjem danu, kada u tvojim
rukama bude ezlo kria. Ti si se udostojao, da i meni kao dio dade taj dragocjeni kri, i ja se
nadam, da u i u nebu tebi biti slina, te u gledati znamenja tvoje muke, gdje sjaje na
preobraenom mom tijelu.
Kad proe vrijeme zemaljskoga progonstva, nadam se da e mi biti dano, da tebe gledam i
da te uivam u nebeskoj domovini. Ali ne nastojim oko toga zato da steknem zasluge za vjeni
ivot, ve hou da se trudim jedino iz ljubavi prema tebi. Ne elim nita nego da tebe razveselim i
da utjeim presveto tvoje Srce, pa da spasim due koje e te ljubiti dovijeka. Kada doe veer
ovoga ivota, praznih u ruku doi preda te, jer te o Gospodine, molim da nipoto ne biljei moja
dobra djela. Sva je naa pravednost u oima tvojim puna ljaga. Hou dakle da se zaodjenem u
tvoju pravednost i da od tvoje ljubavi dobijem u posjed tebe samoga. Ja ne traim drugoga
prijestolja, niti druge krune, ve jedino tebe, o ljubime moje due.
U tvojim je oima vrijeme upravo nita i jedan je jedini dan pred tobom kao tisuu godina. Ti me
dakle prema tomu u jedan tren oka moe preobraziti tako da dostojno osvanem pred tobom.
Da dakle ivim u postojanoj ljubavi, prikazujem se tebi, kao rtva paljenica tvoje ljubavi
pune milosra, pa te molim da me neprestano saie, i dade da se rijeka neizmjerne ljubavi i
njenosti tvoga Srca prelijevaju u moju duu, i da na taj nain budem muenicom tvoje ljubavi, o
Boe moj! Neka to muenitvo, poto me je dostojno pripravilo da osvanem pred tobom, bude
napokon okrunjeno mojom smru, neka se dua moja raduje dovijeka to je zdruena s tobom,
milosrdna moja ljubavi.
Ljubljeni miljenie moj, ja elim to svoje predanje tebi sa svakim kucajem srca nebrojeno
puta ponoviti, dok se napokon ne smrai nakon ega u te moi osobno uvjeravati o svojoj ljubavi
kroza svu vjenost.
[Ovu je posvetu napisala sama sv. Terezija od Djeteta Isusa na dan Presv. Trojsva, 9. lipnja 1895. Taj se spis
naao nakon njezine smrti u knjizi Evanelja, koju je stalno nosila na svojim grudima]