Fridrih Engels

Principi komunizma(1)
1. pitanje: ta je komunizam?
Odgovor: Komunizam je uenje o uvjetima oslobodjenja proletarijata.
2. p(itanje): ta je proletarijat?
O(dgovor): Proletarijat je ona klasa drutva koja svoj ivot odrava jedino prodajom
svoga rada, a ne pomou profita od bilo kakvog kapitala; klasa, ija srea i nesrea, ivot
i smrt, cjelokupna egzistencija zavisi od potranje rada, dakle od izmjene dobrih i loih
vremena za uposlenje, od kolebanja neobuzdane konkurencije. Jednom rijei, proletarijat
ili klasa proletarijata jest radna klasa 19. stoljea.
3. p(itanje): Dakle, proleteri nisu postojali oduvijek?
O(dgovor): Ne. Siromane i radne klase postojale su uvijek;(2) radne klase su veinom
bile siromane. Ali takva sirotinja, takvi radnici koji su iveli pod navedenim
okolnostima, dakle proleteri, nisu uvijek postojali, kao to ni konkurencija nije uvijek bila
slobodna i neobuzdana.
4. p(itanje): Kako je nastao proletarijat?
O(dgovor): Proletarijat je nastao s industrijskom revolucijom koja je u Engleskoj izvrena
u drugoj polovici stoljea i koja se poslije toga ponovila u svim civiliziranim zemljama
svijeta. Ta industrijska revolucija bila je prouzrokovana pronalaskom parnog stroja,
razliitih strojeva predilica, mehanikog razboja i cijelog niza drugih mehanikih
naprava. Ti strojevi, koji su bili vrlo skupi i koje su mogli nabaviti samo krupni
kapitalisti, izmijenili su cjelokupni dotadanji nain proizvodnje i potisnuli tadanje
radnike time to su strojevi izradjivali robu jeftinije i bolje nego to su to mogli uiniti
radnici sa svojim nesavrenim kolovratima i razbojima. Tako su ti strojevi predali
cjelokupnu industriju u ruke krupnih kapitalista, a ono malo radnikovo vlasnitvo (alate,
razboje itd.) uinili su potpuno bezvrijednim, tako da su kapitalisti dobili gotovo sve u
svoje ruke, a radnicima nije ostalo nita. Tako je za izradjivanje tkanina za odijelo uveden
tvorniki sistem. Kad je jednom bio dat poticaj za uvodjenje mainerije i tvornikog
sistema, taj sistem je bio vrlo brzo primenjen na sve ostale industrijske grane, osobito na
tiskanje tkanina i knjiga, grnarstvo i industriju metalne robe. Rad se sve vie dijelio
medju pojedine radnike, tako da je radnik koji je prije izvravao cjelovit dio rada sada
izvravao dio toga dijela. Ta podjela rada omoguila je da se proizvodi izradjuju bre i
stoga jeftinije. Ona je djelatnost svakog radnika reducirala na vrlo jednostavan mehaniki
pokret ruke koji se ponavlja svakog trenutka, pokret koji je stroj mogao uiniti ne samo
isto tako dobro nego i mnogo bolje. Tako su sve industrijske grane jedna za drugom

dospjele pod vlast pare, mainerije i tvornikog sistema, a isto tako i predenje i tkanje.
Time su one istovremeno dospjele potpuno u ruke krupnih kapitalista, te je radnicima i
ovdje oduzet posljednji ostatak samostalnosti. Pored prave manufakture, pod vlast
tvornikog sistema postepeno su sve vie potpadali i zanati tako to su i ovdje krupni
kapitalisti sve vie potiskivali sitne majstore podizanjem velikih radionica, pri kojima su
utedjeni mnogi trokovi, a i rad se mogao jako razdijeliti. Tako smo sada doli do toga
da su u civiliziranim zemljama gotovo sve grane rada organizirane na tvorniki nain, da
su gotovo u svim granama rada zanat i manufaktura potisnuti krupnom industrijom. Na
taj nain je dosadanji srednji stale, osobito sitne zanatlije, sve vie upropatavan,
prijanji poloaj radnika sve vie je mijenjan i stvorene su dvije nove klase, koje su
postepeno progutale sve ostale, naime:
I. Klasa krupnih kapitalista, koja ve sada u svim civiliziranim zemljama gotovo
iskljuivo posjeduje sva sredstva za ivot, te sirovine i orudja (strojeve, tvornice) koji su
potrebni za proizvodnju sredstava za ivot. To je klasa buruja ili buroazija.
II. Klasa siromanih, koja je upuena na to da klasi buruja prodaje svoj rad da bi za to
dobila sredstva koja su joj potrebna za izdravanje. Ta klasa se zove klasa proletera ili
proletarijat.
5. p(itanje): Pod kojim se uvjetima vri ta prodaja proleterskog rada buroaziji?
O(dgovor): Rad je roba(3) kao i svaka druga roba i stoga se njegova cijena odredjuje
tano po istim zakonima kao i cijena svake druge robe. Cijena neke robe, pod vlau
krupne industrije ili slobodne konkurencije, to je - kako emo vidjeti - isto, u prosjeku je
uvijek jednaka proizvodnim trokovima te robe. Cijena rada je, dakle, isto tako jednaka
proizvodnim trokovima rada. Trokovi proizvodnje rada sastoje se, medjutim, upravo od
toliko sredstava za ivot koliko je potrebno da radniku omogue da ostane sposoban za
rad i da radnika klasa ne izumre od gladi. Dakle, za svoj rad radnik nee dobiti vie nego
to je za tu svrhu potrebno. Cijena rada ili nadnica bit e dakle najnia, minimum koji je
potreban za odravanje ivota, No, budui da su poslovna vremena as bolja as gora, on
e dobiti katkad vie a katkad manje, kao to industrijalac za svoju robu dobiva katkad
vie a katkad manje. Ali kao to industrijalac u prosjeku dobrih i loih poslovnih vremena
dobiva za svoju robu ni vie ni manje od trokova njene proizvodnje, tako ni radnik nee
prosjeno dobiti ni vie ni manje od toga minimuma. Ovaj ekonomski zakon nadnice
sprovodi se utoliko stroe ukoliko se krupna industrija vie dokopava svih grana rada.
6. p(itanje): Koje su klase radnika postojale prije industrijske revolucije?
O(dgovor): Radne klase su ivjele u razliitim uvjetima i nalazile se u razliitim
poloajima prema posjednikim i vladajuim klasama, ve prema razliitim stupnjevima
razvitka drutva. U starom vijeku radnici su bili robovi posjednika, kao to su to jo u
mnogim zaostalim zemljama, pa ak i u junom dijelu Sjedinjenih Amerikih Drava. U
srednjem vijeku oni su bili kmetovi zemljoposednikog plemstva, kao to su i sada u
Madjarskoj, Poljskoj i Rusiji. U srednjem vijeku i do industrijske revolucije bilo je, osim
toga, u gradovima zanatlijskih kalfa koji su radili kod sitnoburoaskih majstora, a s

razvitkom manufakture postepeno su se javljali manufakturni radnici, koje su ve

zapoljavali krupniji kapitalisti.
7. p(itanje): Po emu se razlikuju proleter od roba?
O(dgovor): Rob je jednom zauvijek prodan. Radnik se svakog dana i svakog sata mora
sam prodavati. Pojedini rob, vlasnitvo gospodara, ima zbog zainteresiranosti svoga
gospodara osiguranu egzistenciju, koliko god ona bila jadna. Pojedini proleter, vlasnitvo,
tako rei, cijele buroaske klase, kome njegov rad otkupljuju samo onda kad je nekom
potreban, nema osiguranu egzistenciju. Ta egzistencija osigurana je samo cijeloj
radnikoj klasi. Rob se nalazi izvan konkurencije, proleter se nalazi u njoj i osjea sva
njena kolebanja. Roba tretiraju kao stvar, a ne kao lana gradjanskog drutva; proleter je
priznat kao linost, kao lan gradjanskog drutva. Rob, dakle, moe imati bolju
egzistenciju nego proleter, ali proleter pripada jednom viem stupnju razvitka drutva i
sam se nalazi na viem stupnju nego rob. Rob se oslobadja na taj nain to od svih odnosa
privatnog vlasnitva ukida samo ropstvo i tako sam postane proleter; proleter se moe
osloboditi samo tako ako ukine privatno vlasnitvo uopte.
8. p(itanje): Po emu se proleter razlikuje od kmeta?
O(dgovor): Kmet posjeduje i iskoritava proizvodno orudje, komad zemlje, zato to daje
jedan dio prinosa ili zato to izvrava neki rad. Proleter radi proizvodnim orudjima koja
pripadaju drugome, za raun toga drugoga, za primitak jednog dijela prihoda. Kmet daje,
radnik dobiva. Kmet ima osiguranu egzistenciju, proleter je nema. Kmet je izvan
konkurencije, proleter je u njoj. Kmet se oslobadja ili tako to bjei u gradove i tamo
postaje zanatlija ili tako to umjesto rada i proizvoda daje posjedniku zemlje novac i
postaje slobodan zakupac ili tako to otjera svog feudalca i sam postane vlasnik, ukratko,
tako to na ovaj ili onaj nain ulazi u posjedniku klasu i u konkurenciju. Proleter se
oslobadja tako to ukida konkurenciju, privatno vlasnitvo i sve klasne razlike.
9. p(itanje): Po emu se razlikuje proleter od zanatlije?(4)
10. p(itanje): Po emu se razlikuje proleter od manufakturnog radnika?
O(dgovor): Manufakturni radnik 16-18. stoljea posjedovao je gotovo svagdje jo orudja
za proizvodnju, svoj razboj, kolovrate za svoju porodicu i malo polje koje je obradjivao u
slobodnim asovima. Nita od toga proleter nema. Manufakturni radnik ivi gotovo
uvijek na selu, u manje ili vie patrijarhalnim odnosima sa svojim posjednikom zemlje ili
poslodavcem; proleter ivi veinom u velikim gradovima i nalazi se prema svom
poslodavcu u istom novanom odnosu. Krupna industrija istre manufakturnog radnika
iz njegovih patrijarhalnih odnosa, on gubi svoj posjed koji je jo imao i tek tako sam
postaje proleter.
11. p(itanje): Koje su bile neposredne posljedice industrijske revolucije i podjele drutva
na buroaziju i proletarijat?

O(dgovor): Prvo, poto su zbog rada na strojevima cijene industrijskih proizvoda

postajale sve nie, u svim zemljama svijeta bio je sasvim razoren stari sistem
manufakture ili industrije koja se osnivala na runom radu. Sve polubarbarske zemlje,
koje su dosad manje ili vie ostale izvan historijskog razvitka, ija se industrija dosad
osnivala na manufakturi, sad su nasilno bile istrgnute iz svoje zatvorenosti. One su
kupovale jeftiniju englesku robu i dopustile da propadnu njihovi vlastiti manufakturni
radnici. Tako su se postepeno revolucionirale zemlje koje nisu uinile nikakav napredak
hiljadama godina, kao na primer Indija, pa ak i Kina ide sada u susret revoluciji. Dolo
je dotle da jedan novi stroj, danas izumljen u Engleskoj, kroz godinu dana liava kruha
milijune radnika u Kini. Tako je krupna industrija povezala sve narode na Zemlji, a sva
mala lokalne trita spojila u svjetsko trite, svagdje je pripremila civilizaciju i napredak
i dovjela dotle da sve to se dogadja u civiliziranim zemljama mora djelovati na sve
ostale zemlje, tako da ako se sada u Engleskoj i Francuskoj radnici oslobode, onda to u
svim drugim zemljama mora za sobom povui revolucije, koje e prije ili kasnije dovesti
do oslobodjenja tamonjih radnika.
Drugo, svagdje gdje je krupna industrija zamenila manufakturu ona je razvila buroaziju,
njeno bogatstvo i njenu mo u najviem stupnju i uinila je prvom klasom u zemlji.
Posljedica je toga da je svagdje gdje se to dogodilo buroazija dobila u svoje ruke
politiku mo i potisnula klase koje su vladale do tada, aristokraciju, pripadnike cehova i
apsolutnu monarhiju koja ih je zastupala. Buroazija je unitila mo aristokracije i
plemstva tako to je ukinula majorat ili neprodajnost zemljoposjeda i sve plemike
povlastice. Ona je razorila mo pripadnika cehova ukidanjem svih cehova i zanatlijskih
privilegija. Na nihovo mjesto postavila je slobodnu konkurenciju, to jest stanje drutva u
kome svatko ima pravo da se bavi bilo kojom industrijskom granom, pri emu ga nita ne
moe prijeiti u tome poslu osim nedostatka potrebnog kapitala. Dakle, uvodjenje
slobodne konkurencije javni je proglas da su od sada lanovi drutva samo jo utoliko
nejednaki ukoliko su nejednaki njihovi kapitali, da je kapital odluujua snaga i da su
time kapitalisti, buruji, postali prva klasa u drutvu. Medjutim, slobodna konkurencija je
nuna za poetak krupne industrije jer je ona jedino drutveno stanje u kome moe nastati
krupna industrija. Poto je tako buroazija unitila drutvenu mo plemstva i pripadnika
cehova, unitila je i njihovu politiku mo. Kao to je u drutvu postala prva klasa, ona se
i u politikom obliku proklamirala prvom klasom. Ona je to uinala uvodjenjem
predstavnikog sistema koji se zasniva na gradjanskoj jednakosti pred zakonom, na
zakonskom priznanju slobodne konkurencije, a u evropskim zemljama on je uveden u
obliku ustavne monarhije. U tim ustavnim monarhijama birai su samo oni koji posjeduju
stanoviti kapital, dakle samo buruji. Ovi buruji birai biraju zastupnike, a ti buroaski
zastupnici biraju buroasku vladu pomou prava da ne plaaju porez.
Tree, industrijska revolucija je svagdje razvila proletarijat u istoj mjeri u kojoj je razvila
buroaziju. U istom razmjeru u kojem su buruji postali bogatiji, proleteri su postali
mnogobrojniji. Jer, kako se proleteri mogu zaposliti samo pomou kapitala i kako se
kapital umnoava samo onda kada zapoljava radnike, porast proletarijata ide u korak s
porastom kapitala. Industrijska revolucija skuplja istovremeno buruje i proletere u
velikim gradovima, gdje se industrija moe najpovoljnije voditi, i tim gomilanjem velikih
masa na jednom mjestu ona proleterima daje svijest o njihovoj jaini. Nadalje, ukoliko se

industrijska revolucija vie razvija, ukoliko se pronadje vie strojeva koji potiskuju runi
rad, utoliko krupna industrija vie snizuje nadnicu, kao to je ve reeno, na njen
minimum, uslijed ega poloaj proletarijata postaje sve nepodnoljiviji. Tako ona
priprema revoluciju drutva koju izvruje proletarijat, s jedne strane zbog rastueg
nezadovoljstva i, s druge, zbog rastue moi proletarijata.
12. p(itanje): Koje su bile dalje posljedice industrijske revolucije?
O(dgovor): Krupna industrija stvorila je u obliku parnog stroja i drugih strojeva sredstva
koja omoguuju da se industrijska proizvodnja u kratkom vremenu i s malo trokova
povea do beskonanosti. Slobodna konkurencija koja nuno proizilazi iz te krupne
industrije dobija zbog te lakoe proizvodnje vrlo brzo krajnje otar karakter; mnogi
kapitalisti bacili su se na industriju i za kratko vreme vie je proizvedeno nego to se
moglo potroiti. Posljedica toga bila je ta da se proizvedena roba nije mogla prodati i da
je nastala takozvana trgovinska kriza. Tvornice su se morale zatvarati, tvorniari su
bankrotirali, a radnici su ostali bez kruha. Posvuda je nastala najvea bijeda. Poslije
stanovitog vremena suvini proizvodi su prodani, tvornice su poele raditi, nadnica je
porasla i svi poslovi su opet postepeno ili bolje nego ikada. Ali ne zadugo, robe se
proizvelo opet suvie i nastala je nova kriza koja je imala isti tok kao i prijanja. Tako je
od poetka ovog stoljea stanje industrije stalno osciliralo izmedju epoha prosperiteta i
epoha krize, i skoro redovno, svakih pet do sedam godina,(5) nastajal je kriza, koja je
svaki put bila vezana s najveom bijedom za radnike, s opim revolucionarnim nemirom i
s najveom opasnou za cjelokupno postojee stanje.
13. p(itanje): to slijedi iz tih trgovinskih kriza koje se redovito ponavljaju?
O(dgovor): Prvo, slijedi to da je krupna industrija, iako je u svojoj prvoj razvojnoj epohi
proizvela slobodnu konkurenciju, sada ipak prerasla slobodnu konkurenciju, tako da je
konkurencija i uopte vodjenje industrijske proizvodnje od strane pojedinaca postalo za
nju okov koji ona mora razbiti i koji e razbiti; da se krupna industrija sve dotle dok se
vodi po sadanjem naelu moe odrati samo pomou opeg poremeaja koji se ponavlja
svakih sedam godina i koji svaki put ugroava cjelokupnu civilizaciju i ne baca u bijedu
samo proletere nego upropatava i velik broj buruja; da se, dakle, mora napustiti ili sama
krupna industrija, to je apsolutno nemogue, ili stvoriti sasvim nova organizacija drutva
koju ona ini potpuno nunom, u kojoj bi industrijsku proizvodnju vodilo cijelo drutvo
prema jednom vrstom planu i prema potrebama svih, a ne pojedini industrijalci koji
konkuriraju jedan drugome.
Drugo, slijedi to da krupna industrija i proirenje proizvodnje u beskonanost, to je ona
izazvala, omoguuju drutveno stanje u kojem se ono to je potrebno za ivot proizvodi u
tolikoj mjeri da e svaki lan drutva moi sve svoje snage i sklonosti razviti i
manifestirati u potpunoj slobodi, tako da je ono svojstvo krupne industrije koje u
dananjem drutvu proizvodi svu bijedu i sve trgovinske krize, upravo isto svojstvo koje
e pod drugom drutvenom organizacijom unititi ba tu bijedu i ta kolebanja koja
stvaraju nesreu, tako da je sasvim jasno dokazano:

1. da od sada sva ta zla treba pripisati samo drutvenom uredjenju koje vie ne odgovara
uvjetima vremena, i
2. da postoje sredstva da se potpuno uklone ta zla pomou novog drutvenog uredjenja.
14. p(itanje): Kakvo e morati da bude novo drutveno uredjenje?
O(dgovor): Ono e prije svega oduzeti vodjenje industrije i uope svih grana proizvodnje
pojedinim individuama koje medjusobno konkuriraju i umjesto toga svim tim granama
proizvodnje upravljat e cijelo drutvo, to jest za raun drutva, prema drutvenom planu
i uz uee svih lanova drutva. Ono e, dakle, ukinuti konkurenciju i zamjeniti je
asocijacijom. Budui da je vodjenje industrije od strane pojedinaca imalo za nunu
posljedicu privatno vlasnitvo, i kako konkurencija nije nita drugo ve nain vodjenja
industrije od strane pojedinih privatnih vlasnika, privatno vlasnitvo se ne moe odvajati
od pojedinanog vodjenja industrije i od konkurencije. Privatno vlasnitvo e se takodjer
morati ukinuti, a zamjenit e ga zajedniko korienje svih proizvodnih orudja i
raspodjela svih proizvoda prema zajednikom dogovoru ili takozvana zajednica dobara.
Ukidanje privatnog vlasnitva jest, tako rei, najkrai i najkarakteristiniji rezime
preuredjenja cijelog drutva, preuredjenja koje nuno proizlazi iz razvitka industrije, i
komunisti ga stoga s pravom istiu kao glavni zahtjev.
15. p(itanje): Dakle, ukidanje privatnog vlasnitva nije prije bilo mogue?
O(dgovor): Ne. Svaka promjena u drutvenom uredjenju, svaki prevrat u odnosima
vlasnitva bio je nuna posljedica stvaranja novih proizvodnih snaga koje se nisu vie
mogle uklopiti u stare odnose vlasnitva. Tako je nastalo i samo privatno vlasnitvo. Jer
privatno vlasnitvo nije uvijek postojalo, nego, kad je potkraj srednjeg vijeka u obliku
manufakture stvoren nov nain proizvodnje koji se nije uklapao u tadanje feudalno i
cehovsko vlasnitvo, tada je ta manufaktura, koja je prerasle stare odnose vlasnitva,
proizvela novi oblik vlasnitva, privatno vlasnitvo. Za manufakturu i za prvi stupanj
razvitka krupne industrije nije bio mogu nikakav drugi oblik vlasnitva osim privatnog
vlasnitva, nije bilo mogue nikakvo drugo drutveno uredjenje osim uredjenja koje se
osniva na privatnom vlasnitvu. Sve dok se ne bude moglo proizvoditi toliko da bude
dovoljno ne samo za sve nego i da ostane viak proizvoda za poveanje drutvenog
kapitala i za dalje usavravanje proizvodnih snaga, sve dotle mora postojati vladajua
klasa, koja raspolae proizvodnim snagama drutva, i siromana, ugnjetena klasa. Kakve
e te klase biti, to zavisi od stupnja razvitka proizvodnje. Srednji vijek, koji zavisi od
zemljoradnje, daje nam barona i kmeta, gradovi kasnijeg srednjeg vijeka pokazuju nam
cehovskog majstora, kalfu i nadniara., 17. stoljee ima manufakturistu i manufakturnog
radnika, 19. stoljee krupnog industrijalca i proletera. Jasno je da proizvodne snage nisu
dosad bile toliko razvijene da bi se moglo dovoljno proizvoditi za sve i da je privatno
vlasnitvo postalo okov, prepreka za te proizvodne snage. Sada, medjutim, kad je, prvo,
razvitkom krupne industrije proizvedeno kapitala i proizvodnih snaga u dosad
nepoznatom razmjeru i kad postoje sredstva da se te proizvodne snage poveaju do
beskonanosti; drugo, kad su te proizvodne snage koncentrirane u rukama nekolicine
buruja, dok se velika masa naroda sve vie proletarizuje i njen poloaj postaje bjedniji i

nepodnoljiviji u istoj mjeri u kojoj se poveava bogatstvo buruja; tree, kad su te

ogromne proizvodne snage, koje se lako poveavaju, toliko prerasle privatno vlasnitvo i
buruja, tako da svakog asa izazivaju goleme smetnje u drutvenom uredjenju, tek sada
je ukidanje privatnog vlasnitva postalo ne samo moguno nego ak apsolutno nuno.
16. p(itanje): Da li e ukidanje privatnog vlasnitva biti moguno mirnim putem?
O(dgovor): Bilo bi poeljno da se to dogodi i komunisti bi sigurno bili posljednji koji bi
se tome protivili. Komunisti znaju vrlo dobro da su sve zavjere ne samo beskorisne nego i
tetne. Oni znaju vrlo dobro da se revolucije ne mogu vriti po narudbi i proizvoljno,
nego da su one svagdje i u svako doba bile nuna posljedica prilika koje su potpuno
nezavisne od volje i djelovanja pojedinih partija i cijelih klasa. Ali oni takodjer vide da se
razvitak proletarijata u gotovo svim civiliziranim zemljama nasilno spreava i da samim
tim protivnici komunista svom silom rade na izbijanju revolucije. Bude li tako ugnjeteni
proletarijat napokon primoran na revoluciju, mi komunisti emo braniti stvar proletera
isto tako dobro na djelu kao sada na rijeima.
17. p(itanje): Da li e se privatno vlasnitvo moi ukinuti najednom?
O(dgovor): Ne, kao to se ni ve postojee proizvodne snage ne mogu najednom toliko
poveati koliko je potrebno za uspostavljanje zajednice. Revolucija proletarijata do koje
e prema svim izgledima doi samo e postepeno preoblikovati sadanje drutvo i tek e
onda moi ukinuti privatno vlasnitvo kad bude stvorena masa sredstava za proizvodnju
koja su za to potrebna.
18. p(itanje): Kakav e biti tok razvitka te revolucije?
O(dgovor): Ona e prije svega uspostaviti demokratsko dravno uredjenje, a time
direktno ili indirektno politiku vlast proletarijata. Direktno - u Engleskoj, gdje proleteri
ve sainjavaju veinu naroda. Indirektno - u Francuskoj i Njemakoj, gdje se veina
naroda ne sastoji od proletera nego i od sitnih seljaka i gradjana koji se nalaze tek na
prelazu u proletarijat i u svim svojim politikim interesima postaju sve zavisniji od
proletarijata i stoga e se uskoro morati pokoravati zahtjevima proletarijata. Za to e
moda biti potrebna nova borba, koja se, medjutim, moe zavriti samo pobjedom
proletarijata.
Demokracija bi proletarijatu bila sasvim beskorisna kad se ne bi odmah njome koristio
kao sredstvom za sprovodjenje daljih mjera koje direktno napadaju privatno vlasnitvo i
osiguravaju egzistenciju proletarijata. Najglavnije od tih mjera, koje se ve sada pokazuju
kao nune posljedice postojeih odnosa, jesu slijedee:
1. Ogranienje privatnog vlasnitva pomou progresivnih poreza, visokih poreza na
nasljedje, ukidanje nasljedstva po sporednoj liniji (braa, neaci itd.), prisilni zajmovi itd.

2. Postepena eksproprijacija zemljovlasnika, industrijalaca, posjednika eljeznica i

brodovlasnika, djelomino konkurencijom dravne industrije, djelomino direktno putem
naknada u papirnom novcu.
3. Konfiskacija dobara svih emigranata i onih koji se suprotstavljaju volji veine naroda.
4. Organizacija rada ili zaposlenje proletera na nacionalnim dobrima, u tvornicama i
radionicama, ime e se ukloniti medjusobna konkurencija radnika, a industrijalci, dok
god budu postojali, bit e primorani da plaaju novanu nadnicu kao i drava.
5. Ista prisila na rad za sve lanove drutva do potpunog ukidanja privatnog vlasnitva.
Stvaranje industrijskih armija osobito za agrikulturu.
6. Centralizacija kreditnog sistema i trgovine novcem u rukama drave, pomou
nacionalne banke s dravnim kapitalom i onemoguavanje svih privatnih banaka i
bankara.
7. Poveanje broja nacionalnih tvornica, radionica, eljeznica i brodova, krenje
cjelokupnog zemljita i poboljanje ve obradjenog u istom razmjeru u kojem se
umnoava kapital i radnici koji stoje na raspolaganju naciji.
8. Odgoj sve djece u nacionalnim zavodima i na raun nacije od momenta kad im vie
nije potrebna prva materinska nega. Odgoj i proizvodnja zajedno.
9. Podizanje velikih palaa na nacionalnim posjedima u obliku zajednikih stanova za
zajednice gradjana koji se bave industrijom i zemljoradnjom a koje u sebi ujedinjavaju
prednosti kako gradskog, tako i seoskog ivota, a da ne pate od njihove jednostranosti i
tete.
10. Ruenje svih nezdravih i loe gradjenih stanova i gradskih etvrti.
11. Isto nasljedno pravo za vanbranu kao i za branu djecu.
12. Koncentracija cjelokupnog transportnog sistema u rukama nacije.
Naravno, sve ove mjere ne mogu se sprovesti odjednom. Ali jedna mjera uvijek e za
sobom povlaiti drugu. Kad bude izvren prvi radikalni napad na privatno vlasnitvo,
proletarijat e biti primoran da ide sve dalje, da u rukama drave sve vie koncentrira sav
kapital, svu zemljoradnju, svu industriju, sav transport, svu razmjenu. Na to su usmjerene
sve te mjere i one e se moi izvesti i razviti svoje centralizirane konsekvencije tano u
onom omjeru u kojem se poveavaju proizvodne snage zemlje pomou rada proletarijata.
Napokon, kad sav kapital, sva proizvodnja i sva razmjena budu koncentrirani u rukama
nacije, privatno vlasnitvo e otpasti samo po sebi, novac e postati suvian, a
proizvodnja e toliko porasti, ljudi e se toliko izmijeniti da e moi otpasti i posljednji
oblici odnosa staroga drutva.

19. p(itanje): Da li e se ta revolucija moi izvriti u jednoj jedinoj zemlji?

O(dgovor): Ne. Krupna industrija je ve samim tim to je stvorila svjetsko trite tako
povezala sve narode na Zemlji, a osobito civilizirane narode, da svaki pojedini narod
zavisi od onoga to se dogadja kod drugoga. Nadalje, ona je u svim civiliziranim
zemljama tako izjednaila drutveni razvitak da su u svim tim zemljama buroazija i
proletarijat postale dvije odluujue klase drutva, a borba izmedju njih glavna borba
naeg vremena. Stoga komunistika revolucija nee biti samo nacionalna nego e se
izvriti u svim civiliziranim zemljama istovremeno, to jest barem u Engleskoj, Americi,
Francuskoj i Njemakoj. Ona e se u svakoj od tih zemalja razviti bre ili sporije, ve
prema tome da li ova ili ona zemlja ima izgradjeniju industriju, vee bogatstvo i znatniju
koliinu proizvodnih snaga. Stoga e ona u Njemakoj biti sprovedena najsporije i
najtee, a u Engleskoj najbre i najlake. Ona e takodjer izvriti znatan utjecaj na ostale
zemlje u svijetu, te potpuno promijeniti i mnogo ubrzati tok njihova dotadanjeg razvitka.
Ona je univerzalna revolucija
i stoga e imati univerzalno podruje.(6)
20. p(itanje): Kakve e biti konane posljedice uklanjanja privatnog vlasnitva?
O(dgovor): Time to drutvo oduzima iz ruku privatnih kapitalista korienje svih
proizvodnih snaga i saobraajnih sredstava, a isto tako razmjenu i raspodjelu proizvoda, i
to e svim tim upravljati prema planu koji proizilazi iz postojeih sredstava i potreba
cijeloga drutva, bit e prije svega uklonjene sve loe posljedice koje su sada jo vezane
uz postojanje krupne industrije. Krize e nestati; proirena proizvodnja, koja je za
sadanje drutveno uredjenje hiperprodukcija i tako snaan uzrok bijede, nee tada biti
dovoljna i morat e se tada jo mnogo proiriti. Umjesto da dovodi do bijede,
hiperprodukcija e, prelazei najpree potrebe drutva, osigurati zadovoljenje potrebe
svih ljudi i proizvoditi nove potrebe, a istovremeno i sredstva za njihovo zadovoljenje.
Ona e biti uvjet i poticaj novog napretka, ona e taj napredak ostvariti a da drutveno
uredjenje nee pri tom svaki puta dovesti u nered kao dosad. Krupna industrija,
oslobodjena pritiska privatnog vlasnitva, razvit e se u takvom razmjeru prema kojem e
njeno sadanje stanje izgledati isto tako siuno kao to manufaktura izgleda prema
krupnoj industriji naeg vremena. Taj razvitak industrije stavit e drutvu na raspolaganje
dovoljnu koliinu proizvoda i time zadovoljiti potrebe svih. Zamljoradnja, koja je uslijed
pritiska privatnog vlasnitva i uslijed parceliranja zemljita ometena u tome da primjeni
ve stvorena poboljanja i naune metode, isto tako e dobiti sasvim novi zamah i
drutvu e staviti na raspolaganje sasvim dovoljnu koliinu proizvoda. Drutvo e na taj
nain proizvoditi dovoljno proizvoda da bi raspodjelu moglo tako urediti da budu
zadovoljene potrebe svih lanova. Razdvajanje drutva na razliite, medjusobno
suprotstavljene klase postaje time suvino. Ali ono ne postaje samo suvino nego je ak
nespojivo s novim drutvenim uredjenjem. Postojanje klasa proizilo je iz podjele rada, a
podjela rada u svom dosadanjem obliku sasvim nestaje. Jer da bi se industrijska i
poljoprivredna proizvodnja dovele do opisane visine, nisu dovoljna samo mehanika i
kemijska pomona sredstva. Sposobnost ljudi koji pokreu ta pomona sredstva moraju
se takodjer razviti u odgovarajuoj mjeri. Kao to su seljaci i manufakturni radnici

prolog stoljea promijenili cjelokupan nain svog ivota, pa ak postali sasvim drugi
ljudi kad su bili uvueni u krupnu industriju, isto tako e zajedniko vodjenje proizvodnje
od strane cijeloga drutva i nov razvitak proizvodnje koji odatle slijedi zahtijevati i
stvoriti sasvim druge ljude. Zajedniko vodjenje proizvodnje ne moe se ostvariti sa
ljudima kao to su dananji, od kojih je svaki podredjen pojedinanoj grani proizvodnje,
za nju vezan, ona ga iskoritava, s ljudima od kojih je svaki razvio samo neke svoje
sklonosti na raun svih drugih, koji pozna samo jednu granu ili granu jedne grane
cjelokupne proizvodnje. Ve i sadanja industrija treba takve ljude sve manje. Industrija
koju zajedniki i planski vodi cijelo drutvo pretpostavlja uz to ljude ije su sklonosti
svestrano razvijene, koji mogu sagledati cjelokupan sistem proizvodnje. Podjela rada ve
sada potkopana strojevima, koja jednog pretvara u seljaka, drugog u postolara, treeg u
tvronikog radnika, etvrtog u berzanskog pekulanta, sasvim e nestati. Odgoj e
omoguiti mladim ljudima da brzo upoznaju cjelokupan sistem proizvodnje, ve prema
tome da li ih na to navode potrebe drutva ili njihove vlastite sklonosti. On e im, dakle,
oduzeti jednostrani karakter koji sadanja podjela rada svakome od njih namee. Na taj e
nain komunistiki organizirano drutvo dati prilike svojim lanovima da svoje svestrano
razvijene sklonosti svestrano manifestiraju. A time nuno iezavaju i razliite klase.
Tako je komunistiki organizirano drutvo s jedne strane nespojivo s postojanjem klasa, a
s druge strane uspostavljanje tog drutva samo daje sredstva da se ukinu te klasne razlike.
Odatle proizilazi da e nestati i suprotnosti izmedju grada i sela. Ve je iz isto
materijalnih razloga nuan uvjet komunistike asocijacije da poljoprivredu i industriju
vode isti ljudi umjesto dvije razliite klase. Rasprenost poljoprivrednog stanovnitva na
selu, pored koncentriranja industrijskog stanovnitva u velikim gradovima, jest stanje
koje odgovara samo nerazvijenom stupnju zemljoradnje i industrije, prepreka svakog
daljeg razvitka, to se ve sada jako osjea.
Opa asocijacija svih lanova drutva radi zajednikog i planskog iskoritavanja
proizvodnih snaga, proirenje proizvodnje u takvom stupnju da bi zadovoljila potrebe
svih ljudi, prestanak stanja u kome se potrebe jednih zadovoljavaju na raun drugih,
potpuno unitenje klasa i njihovih suprotnosti, svestrani razvitak sposobnosti svih
lanova drutva uklanjanjem dosadanje podjele rada, industrijskim odgojem,
mijenjanjem djelatnosti ueem svih u dobrima koja su svi proizveli, stapanjem grada i
sela - to su glavni rezultati ukidanja privatnog vlasnitva.
21. p(itanje): Kakav e utjecaj izvriti komunistiko drutvo na porodicu?
O(dgovor): Ono e odnos oba spola uiniti istim privatnim odnosom koji se tie samo
zainteresiranih osoba i u koji se drutvo ne treba mijeati. Ono to moe, jer uklanja
privatno vlasnitvo i djecu zajedniki odgaja, i time unitava obje osnove dosadanjeg
braka, zavisnost ene od mukarca i djece od roditelja koju uzrokuje privatno vlasnitvo.
Ovdje lei i odgovor na dreku visokomoralnih malogradjana protiv komunistike
zajednice ena. Zajednica ena je odnos koji sasvim pripada gradjanskom drutvu, a
danas potpuno postoji u prostituciji. Prostitucija se zasniva na privatnom vlasnitvu i
nestaje zajedno s njim. Dakle, komunistika organizacija umjesto da uvodi zajednicu
ena, ona je, naprotiv, ukida.

22. p(itanje): Kako e se komunistika organizacija odnositi prema postojeim

nacionalnostima?
- ostaje(7)
23. p(itanje): Kako e se komunistika organizacija odnositi prema postojeim
religijama?
- ostaje
24. p(itanje): ime se komunisti razlikuju od socijalista?
O(dgovor): Takozvani socijalisti dijele se u tri klase.
Prva klasa se sastoji od pripadnika feudalnog i patrijarhalnog drutva; nju su unitili i
svakodnevno unitavaju krupna industrija, svjetska trgovina i buroasko drutvo koje su
one stvorile. Iz nevolja sadanjeg drutva ta klasa zakljuuje da bi ponovo trebalo
uspostaviti feudalno i patrijarhalno drutvo, jer u njemu nije bilo tih nevolja. Svi njeni
predlozi idu direktno ili okolnim putem prema tome cilju. Tu klasu reakcionarnih
socijalista komunisti e uvijek energino napadati, bez obzira na njene vrue suze i
tobonje sauee za bijedu proletarijata, jer
1. tei neemu sasvim nemoguem;
2. eli da uspostavi vlast aristokracije, cehovskih majstora i manufakturista s njihovom
pratnjom: apsolutnim i feudalnim kraljevima, inovnicima, vojnicima i popovima, da
uspostavi drutvo koje je, dodue, bilo slobodno od nedostataka sadanjeg drutva, ali je
zato imalo barem isto toliko drugih nedostataka, a nije prualo nikakvu nadu za
oslobodjenje ugnjetenih radnika pomou komunistike organizacije;
3. pokazuje svaki put svoje prave namjere kad proletarijat postaje revolucionaran i
komunistiki: tad se ona odmah povezuje s buroazijom protiv proletarijata.
Druga klasa sastoji se od pripadnika sadanjeg drutva kod kojih je uslijed bijede koja iz
njega nuno proizilazi probudjeno strahovanje za opstanak toga drutva. Oni, dakle, tee
za tim da odre sadanje drutvo, ali da uklone nevolje koje su s njim vezane. U tu svrhu
jedni predlau obine mjere za poboljanje, drugi grandiozne sisteme reformi, koji, pod
izgovorom reorganizacije drutva, ele odrati osnove sadanjeg drutva, a time i samo
sadanje drutvo. Te buroaske socijaliste komunisti moraju takodjer neprestano pobijati,
jer oni rade za neprijatelje komunista i brane drutvo koje komunisti upravo ele razoriti.
Napokon, trea klasa sastoji se od demokratskih socijalista, koji, kao i komunisti, ele
jedan dio mjera naznaenih u 18. pitanju, ali ne kao prelazno sredstvo ka komunizmu,
nego kao mjere koje su dovoljne da ukinu bijedu, da uklone nevolje sadanjeg drutva. Ti
demokratski socijalisti ili su proleteri koji jo nisu dovoljno upoznati s uvjetima

oslobodjenja svoje klase ili su predstavnici sitne buroazije, klase koja, sve do osvajanja
demokracije i socijalistikih mjera koje iz nje proizilaze, u mnogim stvarima ima isti
interes kao i proletarijat. Komunisti e se stoga u momentu akcije sporazumijevati s tim
demokratskim socijalistima i po mogunosti sprovoditi s njima trenutno zajedniku
politiku ukoliko ti socijalisti ne stupe u slubu vladajue buroazije i ne napadnu
komuniste. Jasno je da to zajedniko djelovanje ne iskljuuje diskusiju o razlikama koje
postoje izmedju njih i komunista.
25. p(itanje): Kako se komunisti odnose prema ostalim politikim partijama naega
vremena?
O(dgovor): Taj odnos je razliit u razliitim zemljama. U Engleskoj, Francuskoj i Belgiji,
gdje vlada buroazija, komunisti imaju privremeno jo zajedniki interes s razliitim
demokratskim partijama, i to utoliko vei ukoliko se demokrati vie pribliuju cilju
komunista u socijalistikim mjerama koje oni sada svagdje zastupaju, to jest ukoliko
jasnije i odredjenije zastupaju interese proletarijata i ukoliko se vie oslanjaju na
proletarijat. U Engleskoj, na primjer, artisti, koji se sastoje od radnika, mnogo su blii
komunistima nego demokratski malogradjani ili takozvani radikali.
U Americi, gdje je uvedeno demokratsko uredjenje, komunisti e morati podravati
partiju koja to uredjenje eli okrenuti protiv buroazije i iskoristiti ga u interesu
proletarijata, to jest s agrarnim nacionalnim reformatorima.
U vicarskoj su radikali, iako sami jo vrlo mjeovita partija, ipak jedini s kojima
komunisti mogu stupiti u vezu, a medju tim radikalima opet vadski i enevski su
najnapredniji.
U Njemakoj, napokon, tek predstoji odluna borba izmedju buroazije i apsolutne
monarhije. Budui da komunisti ne mogu prije raunati na odlunu borbu izmedju njih
samih i buroazije sve dotle dok buroazija ne bude vladala, u interesu je komunista da
buroaziji pomognu kako bi to prije dola na vlast da bi je zatim opet to prije sruili.
Dakle, komunisti moraju, nasuprot vladama, neprestano podravati liberalnu buroaziju i
samo se uvati toga da ne upadnu u samoobmane buroazije i da ne povjeruju njenim
zavodljivim obeanjima o blagotvornim posljedicama za proletarijat koje e nastupiti
poslije njene pobjede. Jedine koristi koje e komunistima donijeti pobjeda buroazije
sastojat e se u sljedeem: 1. U razliitim koncesijama koje e komunistima olakati
obranu, diskusiju i proirenje njihovih principa, a time i ujedinjenje proletarijata u usko
povezanu, za borbu spremnu i organiziranu klasu; i 2. u sigurnosti da od toga dana kad
padnu apsolutne vlade, dolazi na red borba izmedju buroazije i proletarijata. Od toga e
dana partijska politika komunista biti ista kao u onim zemljama u kojima ve vlada
buroazija.
Pisano krajem oktobra i u novembru 1847. godine.
Prvi put objavljeno u zasebnoj brouri 1914. godine.

Beleke:
1) Engelsov rad Principi komunizma predstavlja nacrt programa Saveza komunista. O
izradi programa u obliku katihizisa opirno se diskutovalo pred prvi kongres Saveza, na
kome se reorganizovao Savez pravednih i dobio ime Savez komunista (u junu 1847). U
septembru 1847. londonska Centralna uprava Saveza komunista (Schapper, Bauer i Moll)
poslala je nacrt "Komunistike vjeroispovesti" okruzima i optinama Saveza. Ovaj
dokument, koji pokazuje uticaj utopijskog socijalizma, nije mogao da zadovolji Marxa i
Engelsa, kao ni "boanski poboljan" nacrt koji je izradio u Parizu "istinski" socijalista
Moses He. Na sjednici pariske okrune uprave Saveza komunista od 22. oktobra Engels
je iscrpno i otro kritikovao nacrt i predloio da se napie novi. Taj nacrt, koji je uskoro
izradjen, bili su Principi komunizma.
Engels, koji je Principe komunizma smatrao samo privremenom skicom programa, u
pismu Marxu od 23/24. novembra 1847. izraava misao da je najbolje da se napusti
zastarjela forma katihizisa i da se izradi program u obliku "komunistikog manifesta".
Drugi kongres Saveza komunista (29. novembar - 8. decembar 1847), na kome su Marx i
Engels zastupali naune principe programa proleterske partije, naloio je obojici da
izrade manifest. Pri sastavljanju Manifesta Komunistike partije osnivai marksizma su
koristili neke teze koje su ve bile razvijene u Principima komunizma.
2) Uporedi Engelsovu napomenu u Manifestu Komunistike partije o tome da je klasnom
drutvu prethodila epoha besklasnog prvobitnog drutva.
3) Marx je docnije utvrdio da je radna snaga roba.
4) Odgovor nije sauvan.
5) Godine 1892. Engels pie u predgovoru drugom izdanju Poloaja radnike klase u
Engleskoj o ciklusima industrijskih kriza poetkom 19. vijeka: "U knjizi je reeno da
jedan periodini ciklus velikih industrijskih kriza traje pet godina. Tako je bar izgledalo
po toku od 1825. do 1842. Ali istorija industrije od 1842. do 1868. je dokazala da su
stvarni periodi desetogodinji, da su medjukrize bile sekundarne prirode i da su od 1842.
sve vie iezavale".
6) Zakljuak da je proleterska revolucija mogua istovremeno samo u visoko razvijenim
kapitalistikim zemljama i uz to da ju je nemogue dosljedno sprovesti u jednoj jedinoj
zemlji, dosljedno je formulisan u Engelsovom spisu Principi komunizma; zakljuak je bio
ispravan za period prije monopolistikog kapitalizma.
Do novog zakljuka, pod novim istorijskim uslovima, doao je V. I. Lenjin, izvodei ga
iz svog zakona o neravnomjernosti ekonomskog i politikog razvitka kapitalizma u epohi
imperijalizma. On smatra da je pobjeda socijalistike revolucije prvobitno mogua u
nekim zemljama ili ak u jednoj zemlji i pri tom istie nemogunost istovremene pobjede
revolucije u svim zemljama ili u veini zemalja.

Ovaj novi zakljuak V. I. Lenjin je prvi put formulisao u svom lanku O paroli
Sjedinjenih Drava Evrope (upor.: V. I. Lenjin, "Izabrana dela", tom 9, "Kultura",
Beograd 1960, str. 351).
7) U Engelsovom rukopisu umjesto odgovora na pitanja 22 i 23 stoji samo rije "ostaje".
To oigledno znai da odgovor treba da ostane takav kakav je formulisan u jednom
prethodnom, do sada nepronadjenom, nacrtu programa Saveza komunista.