Professional Documents
Culture Documents
Sa Zdravim Pčelama U Xxi Vek Trece Izdanje
Sa Zdravim Pčelama U Xxi Vek Trece Izdanje
KANTAR
SA ZDRAVIM PELAMA
U XXI VEK
III DOPUNJENO I PROIRENO IZDANJE
2013.
BEOGRAD
IZDAVA
Jovo N. Kantar, Beograd, Patrijarha Joanikija 16/28
Telefon 011/234-9-162, mobtel. 063/69-40-70
11508 Grabovac, Grabovaka 54 D
Telefon 011/41-28-234
e-mail: kantarjovo@gmail.com
AUTOR I UREDNIK
Jovo N. Kantar
RECENZIJA
Akademik Prof. dr Trikovi Kostadin, izumitelj
Dipl. ing. polj. Milun Mandi, pelar
ISBN 978-86-902277-3-0
Beograd, 2013
ika Jovo,
Proitavi materijal Obrazovanje pelara za XXI vek srpsko pelarstvo
jue, danas, sutra, ne mogu se oteti utisku da konstatujem, da je sasvim malo ljudipelara (ukljuujui i eminentne naune radnike), koji, kao ika Jovo bezrezervno
brinu o budunosti SRPSKE nacije!
Da li e preovladati razum, da li e briga o potomstvu biti jaa od
tvrdoglavosti i tumaranja u moru tame, nemara, neuenja, a iznad svega privlanog
profita, da li e se pojaviti jo neki ika Jovo Kantar, u mnogome zavisi od strategije
razvoja pelarstva u Srbiji, a od strategije razvoja pelarstva Srbije jo nema ni slovo
S.
ao mi je to su van Tvojih saznanja i neki protogonisti iliti nosioci naprednih
ideja u ovom materijalu (prema tvojem pisanju), odstupili od osnovne ideje i
proteiraju na svojim predavanjima i dalje amitraz, fluvalinat i dr.
elim Ti dobro zdravlje i istrajnost u Tvom bezprofitnom opredeljenju uz elju
da nerazumni postanu razumni, da zaivi Tvoja ideja o izboru predavaa SPOS-a, da
se na predavanjima neguje zdrav duh, znanje i opredeljenje za spoznaju svih
prirodnih zakonitosti koje opredeljuju zdravo pelarenje.
Iako je minimalna, moja podrka zdravim idejama je uvek bezrezervna a kao
profesora, koji je u ivot ispratio mnogo generacija, i obavezna.
Na Zlataru,
01. 10. 2006. godine
Pelar, dipl ecc. oko Zeevi, prof.
Predsednik Zlatiborsko-moravike Asocijacije pelara
SADRAJ
Utisci i komentar na novo III dopunjeno i proireno izdanje knjige
Jove N. Kantara Sa zdravim pelama u XXI vek ....................................... 13
Dobra lekcija i putokaz .......................................................................................... 14
Prethodno izreene ocene .................................................................................... 15
Predgovor I izdanju ............................................................................................... 16
Predgovor bugarskom izdanju knjige XXI , 2001 ............... 17
Iz recenzije II izdanja knjige Sa zdravim pelama u XXI vek,
koja je prevedena na slovenski jezik. ........................................................... 18
Molim pelare da prime k znanju .......................................................................... 20
Lekovi uzrok bolesti pela i ljudi ............................................................................ 22
Prirodom protiv bolesti pela, pa je zabranio pristup hemiji u konicu .................. 23
Kad bi ustao Car Duan Silni ................................................................................ 24
OD AUTORA ............................................................................................................ 25
DEO PRVI ................................................................................................................ 27
PELE I PELAR .................................................................................................... 27
1.1. Izgubili svaku meru! ....................................................................................... 30
1.2. Rade naglavake!? ........................................................................................ 30
1.3. Kako se mi aktuelni pelari odnosimo prema njenom velianstvu PELI? . 33
1.4. tetna Boina pogaa i pogaa ostalih proizvoaa u kunoj radinosti ... 34
1.4.1. tetni zamenici cvetnog praha ............................................................. 34
1.4.2. Uklupavanje matice i njeno nestajanje iz konice ................................. 34
1.5. Tri vrste mlei ................................................................................................. 37
1.6. Sojino brano je tetno za pele .................................................................... 37
1.7. Profesor Farar protiv sojinog brana u konici ............................................... 37
1.8. Ni svaki polen nije dobar ................................................................................ 38
1.9. Ne pogau iz Volgine 7 na Zvezdari nego pogau Tabera i Bilaa ................ 39
1.10. Prirodna pelinja hrana je nezamenjiva ....................................................... 39
1.11. Glad za belanevinama i kanibalizam pela ................................................ 40
1.12. tetni zamenici meda ................................................................................... 41
1.13. Upotreba eernog sirupa u kontinuitetu od 4-5 godina
dovodi do degradacije pela. ....................................................................... 41
1.14. Suvi i mokri eer se ne preporuuje za stimulativno prihranjivanje
ni u prolee ni u jesen .................................................................................. 42
1.15. U invertovanom eeru spravljenom sa kiselinom, stvara se HMF hidroksilmetilfurfurol, koji skrauje ivot pelama ....................................... 43
1.16.Prirodna otpornost pela na bolesti ............................................................... 44
1.16.1.Odbrambeni mehanizmi pela na bolesti. ............................................. 44
DEO DRUGI ............................................................................................................. 77
OVEK-PELAR UZRONIK BOLESTI PELA ..................................................... 77
2.1. eerom protiv zdravih pela u pelinjoj zajednici ......................................... 77
2.2. Gusti eerni sirup i mlade pele ................................................................... 79
2.3. eer je i oveku tetan ................................................................................. 81
2.4. Pelareva ludost ............................................................................................ 82
10
11
12
14
15
Ministarstvo kulture vlade Republike Srbije svojim aktom br.413-00-14352001-04 od 15. oktobra 2001. godine dalo je MILJENJE DA publikkacija SA
ZDRAVIM PELAMA U XXI VEK, Jovo N. Kantar JESTE proizvod OD POSEBNOG
INTERESA ZA UMETNOST I KULTURU na koji se ne plaa porez na promet.
U potpisu predsednik komisije Dr Aleksandra Jovievi, pomonik ministra.
16
Knjigu sam dobio u zrelom dobu ivota oveka od 75 godina, koji svom
zdravlju posveuje izuzetnu panju. U tom cilju poeo sam da se bavim pelarstvom
kako bih imao svoj isti med koji ne pobuuje sumnju u kvalitet i u biomedicinske
vrednosti.
Kao zagovornik i konzument zdrave hrane koja ivot oveku ini zdravim i
starost kvalitetnom, u medu sam pronaao namirnicu koja svojim biomedicinskim
svojstvima odgovara mom nainu ishrane. A Jova Kantar je u svojoj knjizi Sa
zdravim pelama u XXI vek otkrio istinu o medu kojeg potroai ele da imaju na
svojoj trpezi ili u kunoj apoteci, odnosno kao hranu ili kao lek. On argumentima
istine ukazuje potroaima da je kristalisani med neoteena namirnica sa svim
svojim nutritivnim i lekovitim svojstvima. Suprotno od toga dekristalisani med sva ta
svojstva gubi i za organizam je tetan, jer zagrevanjem oslobaa jednu otrovnu
materiju sa kancerogenim dejstvom na organizam oveka koja se zove
hidrokilmetilfurfurol (HMF).
Knjiga pelarima ukazuje na tetnost unoenja hemije u konicu radi leenja
bolesti pelinjeg drutva, jer ne otlkanja bolest, a teti pelama i naroito matici i
leglu, te zagauje med i vosak, to potroaima ukazuje na opasnost od meda po
zdravlje ljudi. Knjiga daje instrukcije pelarima kako preventivno otkloniti opasnost od
bolesti i kurativno izleiti obolelo pelinje drutvo bez upotrebe hemijskih preparata i
trovanja meda. Najvea vrednost knjige je put koji autor pokazuje pelarima da je
prirodni pristup jedino ispravan metod ouvanja zdravlja pelama. Dovoljne koliine
prirodnog meda i polena u konici i novo sae je jedino prirodni lek za sve bolesti.
Knjiga na slikovit nain ukazuje na alternativne lekove protiv Varroze, nozemoze,
krenog legal i amerike trulei.
Jovo Kantar je napisao atipinu knjigu prirunik, koja svojim sadrejem ini
jedinstveno tivo na ovim naim balkanskim prostorima.
Dipl. In. graev. Sveta Miti
Beograd, 29. mart 2005. godine
PREDGOVOR I IZDANJU
ZALJUBLJENICI U PELARSTVO,
Upravo pred sobom imate knjigu istine! Knjiga koja govori o najnovijoj bolesti
pela bolesti praznih konica. Bolesti stranoj, po posledicama uasnoj. A uzrok joj
je poznat. Ljudi. Pelari? I da i ne. Lani proroci i predvodnici? Svakako da. Elita
nezaustavljivih gramzivih beskrupuloznih ljudi. Uverljivih, ali netanih poruka.
Katastrofalnih po pele i pelarstvo. Od strunjaka otvoreno nedemantovanih, od
pelara javno ne osuenih.
Godinama voeni interesima velikih hemijskih korporacija, pelari sveta i
Srbije su obmanjivani zarad linih interesa pojedinaca. Ko zna ta sve nismo stavljali
17
u svoje konice! Insekticide, antibiotike A sve zbog hemizacije itavog ivota. I tako
unitismo pelinje, ali i svoje zdravlje!
Ova divna knjiga, poezija razuma i logike, nam je, ini se, stigla u poslednji
as. Na prekretnici smo razvoja pelarstva. Otvaraju se svetska trita, dugo
nedostupna. A mi, naalost, nemamo pelinje proizvode koji zadovoljavaju svetske
standarde utvrene pre nekoliko godina. Sve zbog pogodnog tla za opstanak starih
tehnika leenja pela.
Sreom, ova divna knjiga e nam pomoi da promenimo nain razmiljanja.
To je jedini put u budunost. Demagogije nam je preko glave. Pogledajmo
injenicama u oi. A njih, hvala ika Jovi Kantaru, ovde ima na pretek. Dodue, esto
zastraujuih, ali istinitih. Preteih.
Himnu amitrazu, fluvalinatu, fumagilinu, i kojeemu jo, pokuao je da
prekine ika Jova pre vie godina. Ali samo u krugu svojih prijatelja. Monici ne
dadoe njegovim udarnim tekstovima da dopru do javnosti. Iz linih interesa ili sujete,
ma zar je to vano!
Valjda je dolo vreme da konano ujemo glas nauke i razuma, glas ljudi kojii
misle svojom glavom, a ne svojim buelarom.
A moda Moda u tome neemo uspeti. Jer nam nee biti dozvoljeno. Ili
emo iveti u iluziji da smo uspeli, koristei neka nova sredstva u pelarstvu za koja
emo verovati da su bezopasna. Jer, kau da hemijska industrija odreenu
supstancu proglasi opasnom, tek kada pronae drugu, na kojoj vie zarauje. Ipak,
ostaje nada da e se svet kakvim udom nekad promeniti.
Zbog svega ovog, neete aliti novac kojim ste kupili knjigu Jove Kantara.
Nauiete mnogo, moda da drugaije radite, da se drugaije ophodite prema
pelama, ali smatram da je najvanije da svi nauimo da drugaije razmiljamo.
Knjiga obiluje injenicama. Jasnim, izriitim, konkretnim. esto i bolnim,
razoaravajuim. Ali i opominjuim. Neka nam one budu zvezda vodilja u budunosti,
kako bi tokom XXI veka zaista gajili samo zdrave pele!
Ako bi trebalo autoru predloiti mogua poboljanja narednog izdanja,
primetio bih da u knjizi ima premalo fotografija. Ali, da ne preterujemo. Ipak je
najvea mana ove knjige to se nije pojavila nekoliko godina ranije!
u itkovcu, 5, januara 2001.
dr med. Rodoljub ivadinovi
18
nema spasa. To je stanje kad pele napuste konicu i na kraju ostaje samo prazan
sanduk. Uzroci su kompleksni i, sa aljenjem prouzrokovani od pelara, bilo zbog
halapljivosti za veom zaradom ili neumenou.
Sada kada su antbiotici zabranjeni za upotrebu u pelarstvu kao i mnogo
hemijskih sredstava koji se akumuliraju u proizvode pela i prave ih nepogodnim za
ljudsku upotrebu, ne ostaje nam nita drugo osim da iskoristimo ansu - da vratimo
prirodnu zatitu pelinjim drutvima od bolesti. To moemo da uradimo vrlo lako kao
to nam savetuje Jovo Kantar, kad im vratimo prirodnu hranu, jer su med i cvetni
prah hrana i lek, lek i hrana za pelinja drutva.
I treba da ga posluamo i uradimo, dok ova ansa jo postoji
Sofija, 20. 01. 2007.
Dr Kalinka Gurgulova, spec vet.
19
sisa hemolimfu iz pele i njenih larvi u veoma brojnim dnevnim obrocima. Ako Varroa
pri sisanju hemolimfe dobije jo dodatak nekog sistemika, njen e organizam propasti
za dva do tri dana. Dva takva sistemika su Apitol i Perizin, oni sadre sistemike kao
aktivnu materiju. Da se usprkos svom efektu, jo uvek svugde ne upotrebljava,
delimino je kriva visoka cena. Problematika lekovitih sredstava protiv Varroze je jo
uvek veoma aktivna i raznolika, i u ovoj knjizi je prikazani obim dovoljan.
O ovoj knjizi se moe rei da je znaajan doprinos za dananje pelarstvo, i
uz to da njen sadraj shvatimo vrlo ozbiljno.
Sledi kritiki komentar dr prof. J. Seneganika na 22 strane, po pojedinim
odrednicama teksta, koji zavrava zakljukom: Napisano predstavlja, moj mali prilog
ocenjivanju bogato postavljenog stola. Samo spisak koriene literature na
stranicama 271 282 (ima ukupno 631 referencu) dovoljno govori da su ovi podaci
dovoljno ubedljivi, i da ve pre itanja (studije) osetimo, da je u knjizi neto sasvim
kvalitetno. Nae oseanje i nade su sada stvarnost.
U Ljubljani, 02. 10. 2007.
Prof. dr Jurij Seneganik
20
21
22
23
24
OD AUTORA
Kada pelar proita naslov ove publikacije verovatno e se upitati: A kakvog
li su zdravlja do sada bile nae pele?
Mi ve dugi niz godina uzgajamo bolesne pele ija je produktivnost u
(proseku po zazimljenoj matici) u poredjenju sa pelinjim drutavima u ostalim
zemljama sveta i do 80% manja (Tomain, 1990), odnosno lageruje 12 do 14 kg
meda po drutvu (Spasi, 2002). Samo svako peto drutvo postie petogodinji
svetski prosek.
Dakle, pele su ovekovim - pelarevim neznanjem postale neotporne na
bolesti. ovek-pelar je nekontrolisanom hemizacijom konice varrou uinio
otpornom na lekove, a vosak i med zatrovao. Hranjenjem pela eerom i
surogatima umesto medom i polenom otetio je odbrambene mehanizme pela na
bolesti i dobio kratkovene pele, a sa maticama slabog kvaliteta dobio je mali broj
zimskih pela, i u zimu ulazio sa oslabljenim drutvima koja se s prolea slabo
razvijaju.
U Srbiji postoji oko 380 hiljada konica sa pelinjim drutvima (Mladenovi,
1998), od kojih nije produktivno ni etiri petine. Razlog ovome je u velikim zimskim
gubicima, slabanim pelinjim drutvima, maticama slabog kvaliteta, zaputenom
sau, malim rezervama hrane sumnjivog kvaliteta, u neobuenosti pelara u
upravljanju pelinjim zajednicama i pelinjacima.
Kada od prijatelja dobijete roj, ili ga skinete sa drveta, ili ga kupite od
komercijalnog pelara, vi ne dobijate ni garanciju, niti uputstvo za njegovo
odravanje, ali e vas posavetovati da se upravljate po nekom od pelarskih
prirunika. No, iz njih naalost, neete dobiti pravi odgovor.
Automobil ili traktor ne smete preopteretiti (pie u uputstvu), a u pelarskim
prirunicima takve zabrane nema, ve imperativ, ili kako se u narodu kae zapovedni
nain, kako maksimalno eksploatisati pelinje drutvo.
A znaenje maksimalnog iskoriavanja pelinjeg drutva, kako stoji u
pelarskim prirunicima, pelari tumae i praktikuju kao metodu iscedi sve iz
konice, kao Marko vodu iz suve drenovine.
Knjiga koja vam je u rukama svojevrsno je UPUTSTVO O ODRAVANJU
PELINJE ZAJEDNICE. Ona kritiki ukazuje na stil dosadanjeg pelarenja i daje
uputstvo kako se osloboditi vekovnih zabluda, ali i na postupke humanog odnosa
prema pelama onih pelara koji naalost ine manjinu i po biolokim zakonima
prirode nestaju sa pelinjaka.
Zato pitanje zdravlja i dueg ivota pela interesuje sve pelare. U elji da
upoznam pelare sa svojom viegodinjom praksom, odluio sam da u proirenom i
dopunjenom izdanju napiem ovu publikaciju. Nadam se da e ona podstai pelare
na jedno drugo razmiljanje. Pokuao sam da prikupim i na jednom mestu izloim i
prezentujem znanja i iskustva velikana pelarske nauke koji svojim radovima
korespondiraju sa praktinim pelarstvom. Pitanje zdravlja i dueg ivota pela ine
jedan lanac u kome je svaka karika inilac koji kumulativno deluje na produenje
ivota pelinjeg drutva. Nektar, med i cvetni prah, kao i ist pelinji vosak te snano
pelinje drutvo, pored drugih, najvanije su karike u tom lancu.
26
DEO PRVI
PELE I PELAR
U nauci je poznato da je zemlja nastala pre oko 4,6 milijardi godina. 1 U
devonu , pre oko 400 miliona godina, ve je bilo insekata. Neki od tih insekata su
izumrli*, a dananji insekti, kojih ima oko 750.000 vrsta razvili su se pre otprilike 160
miliona godina u periodu jura-kreda. Meu ovima poznato je oko 12.000 vrsta pela3,
odnosno, prema Kulineviu (2013)4, preko 30.000.
*) Pre oko 60 miliona godina dinosaurusi, koji su u to vreme bili dominantni
kimenjaci, posebno na kopnu, odjednom nestali, zajedno sa velikim brojem
drugih vrsta i ivotinja, bljaka i insekata... Fiziari Avarez (senior) i Avarez
(junior) otac i sin su pretpostavili da je asteroid, od nekih est milja u
preniku, udario u zemlju, pravei ogroman krater i, razbivi se u komade,
rasturio u materiju koja je dospela u atmosferu i bila raznesena vetrovima po
celoj Planeti. Ta je materija blokirala Sunevu svetlost za vie godina, sve dok
se na kraju najsitnije estice praine nisu slegle na tlo. Kao popsledica
priguenja dnevne svetlodti, mnoge biljke i insekti su izumrle, posebno
fitoplankton u morima. Rezultat ovog masovnog gubitka u biljnom svetu jeste
da je lanac ishrane bio potpuno poremeen. To je bilo posebno smrtonosno za
vee ivotinje na vrhu lanca ishrane i, insekte. Znai, svi dinosaurusi su
izumrli, osim moda nekih predaka ptica. Svoju pretpostavku slavni fiziari su
bazirali na postojanju tankog sloja gline, nataloene otprilike u to vreme u
kome su nali da ima poseban sastav izotopa, koji sadri neuobiajenu koliinu
vanadijuma. Prouili su tri razliite lokacije i na svima je naen taj sloj gline,
to navodi na zakljuak da je on nastao u jednom optem svetskom procesu.
Sastav izotopa je ukazivao da je verovatno kompatibilan sa nekim materijalom
nezemaljskog porekla (Krik, 2001).
Prema podacima imuta, (2006)5 da dok ovek pripada najmlaoj ivoj vrsti
na Zemlji (120 hiljada godina), a sisari 200 miliona godina, dotle starost pela i
ostalih insekata se procenjuje na oko 500
miliona godina.6
Preci dananjih pela razvijali su se
uporedo sa nailaskom novih cvetnih biljaka u
periodu gornje krede. Geoloki dokazi o
postojanju pela potiu znatnim delom iz doba
tercijara, pre otprilike 70 miliona godina. Ovom
periodu pripada i okamenjena pela pronaena
u Provansi, Francuska. Fosili pela ostali su
sauvani u raznim naslagama i na razliitim
Slika 1. Fosil pele sauvane u
takama planete. Materijali u kojima su naene
ilibaru star 25 miliona godina
fosilirizirane pele najee su bili ilibar, glineni
naen u Dominikanskoj republici
2
28
29
30
pelinjeg legla na bolesti. I danas, posle 2.000 godina ta se slika ponavlja, samo u
znatno drastinijoj formi.
31
32
- Ameriki pelari su, takoe, povremeno trpeli velike gubitka. U dolini Kae
(Cache) u dravi Juta (SAD) 1903. godine uginulo je 2.000 pelinjih drutava usled
misteriozne bolesti nestajanja pela, praena ledenom zimom i hladnim proleem14.
Kada sve do sada saopteno kumulativno saberemo, dobijemo jadni rezultat:
= 2.000.000 uginulih pelinjih zajednica samo u SAD15.
= 600 uginulih pelinjih zajednica kod jednog pelara iz Drutva pelara
Beograd16.
= 2.000 zazimljenih pelinjih zajednica u jednom susednom mestu pored
Aleksandrova, kod Zrenjanina, zimu 2001/2002. godine preivelo 80 drutava
(izvestio ing. agronomije M. Konar na savetovanju pelara u Novom Sadu).
= 3.000 konica pela, koje nisu preivele napad oveka imao je gospodin
Dave Hackenberg, pelar iz Luiisburga (SAD)17.
Pelama ne smetaju ni surove zime. Njima samo tetu nanosi nedouen
pelar.
Dr Sanferd, (SAD)18, tragajui za uzrocima visokih zimskih gubitaka i
masovni pomor pela 1986-87 godine u junim delovima SAD, dovodi u vezu sa
suom izazvanim nedostatkom cvetnog praha, a stres izazvan ovim, stvorio je
povoljne uslove za razvoj bilo koje bolesti: akaroze, amebioze, nozemoze,
bakterijske i virusne infekcije, pie, ali isputa iz vida sutinu neprirodnu hranu za
pele, neprirodan ambijent, i metodu uvezenu iz Srbije Marko cedi vodu iz suve
drenovine.
U naoj Srbijanskoj koli pelarstva u Volginoj 7 na Zvezdari, u Beogradu,
kojoj se izuava metoda Marko cedi vodu iz suve drenovine, pelari su nauili da
skrivaju gubitke kao najveu dravnu tajnu. Nije tajna da svake godina, prema
informacijama iz druge ruke, pre predavanja koje sam drao u desetini gradova
Srbije i Vojvodine, Republike Srpske, Bugarske i Slovenije, sluao istu melodiju
pjenja, kao na pr. onu u Leskovcu 25. decembra 2004. da su dva pelara izgubili po
200 pelinjih drutava (kraj decembra!!!), ili slinu priu u apcu, Niu, Valjevu,
Kruevcu, Obrenovcu, Smederevskoj Palanci, Apatinu, Novom Sadu, Doboju, Banja
Luci, Novom Mestu (Slovenija), Novom Pazaru (Bugarska). Naravno, da ih nisam
tukao prutom po uima da glasno priaju. Ja sam primao k znanju alopojke i izveo
zajedniki zaljuak: - UZROK? OVEK, NEDOUEN PELAR!
A ta mala pela, je najbolji mali prijatelj kakvog ovek samo moe na
svetu imati19, Kada te iznevere svi lekovi, koje ti prua medicina, kada ti sve
zemaljske banje ne pomognu, pela e ti pomoi svojim otrovom u najokorelijem
reumatizmu kad je ve nastupio reumatini marazam..., zabeleio je profesor Jovan
ivanovi, otac srpskog pelarstva, (1893).
Steenim i nasleenim odbranbenim mehanizmima i prirodnom hranom (med
i cvetni prah) kao lekom u funkciji podrke odbrani od bolesti, njeno velianstvo pela
daje nam sve blagodeti iz konice.
Mirisi iz konice i sakupljako-opraivaka igra pela, te zanosne lepote
mnogobrojnog cvea i medonosnog drvea, razvijaju u oveku bodro raspoloenje i
prijatna oseanja, to sve doprinosi prilivu oseanja snage, zdravlja i optimizma,
kakvo imaju 15 hiljada stanovnika plemena Hunza20, sa svojom izvanrednom
vrstinom i postojanou, nervima jakim kao konopac a tankim i nenim kao strune
na violini. Nikada se ne srde, ne ljute, niti se nerviraju, ne ale se i ne ispoljavaju
netrpeljivost, ne svaaju se i ne znaju za zavist. Sa potpunim duevnim spokojstvom
podnose fiziki bol, neprijatnosti koju donosi suno leto i surova zima, buku i tome
slino, izvestio je Mak Karison, vojni lekar, (prema Malahovu, 2003).
33
34
Kao zamena medu i cvetnom prahu, odnosno pergi, pogaa je vie tetna
negoli i Varroa destructor, mala koniina buba, kao i propilela...
"Zato nikad nemojte u pogau dodavati sojino brano niti mleko u prahu,
sugerie Stiv Taber30, uenik profesora Farara.
35
36
37
38
meavinom koja se sastojala iz tri dela polena i jednog dela sojinog brana primetio
sam udne abnormalnosti na nepoklopljenom leglu drutava koja su dobijala ove
pogae. Matinjaci sa mladim larvama su dobijali velike koliine hrane, ali su larve
esto uginule. Svi problemi su nestali kada sam poeo da prihranjujem pele
polenom bez sojinog brana, to je indiciralo da u sojinom branu postoji neki
toksini sastojak za pele, pie u American Bee Journeal-u Taber.44
Proteini, %
Masti, %
Biljka
Proteini, %
Masti, %
Bagrem
24,2
12,1
Krastavac
22,9
Breza
24,1
3,3
Kukuruz
4,5
1,4
Jabuka
18
Maslaak
10,6
12,9
Leska
30
4,2
Trave
4,7
2,8
Bor
10,7
5,9
Detelina
21,1
14,14
Jelka
15,4
15,7
Facelija
29,5
Kesten
18,7
11,3
Heljda
14,4
39
40
41
42
koja su zimovala na medu mnogo manje troe hrane, imaju vie pela i odgoje veu
koliinu legla u prolee.58
P.I. Cvetkov je utvrdio da su drutva koja su zimovala na eeru uzgojila za
12,7% manje legla i donela 24,6% manje meda u odnosu na zajednice koje su
zimovale na medu59.
Mirjani i sarad. (2005) istiu da su u zimskom periodu najdue ivele pele
hranjene medom (45,9 dana), a najkrae pele hranjene sa kiselinskim invert
sirupom (13,7 dana). Od prolenih pela najdue su ivele pele hranjene medom
(21,6 dana) i enzimskim invert sirupom (20,9 dana), a najkrae pele hranjene sa
frudeksmalom (11,2 dana) i eernim sirupom (14,4 dana).
Zimovanje na
eer
Med
Leglo
23.800
34.460
Indeks
100
144,7
43
Tabela 3. Uticaj kvaliteta zimskih zaliha hrane na koliinu odgajenog legla i unos
meda, (Preuzeto od Lebedeva, Pelar5/2004)
Kvalitet zimskih zaliha hrane
Leglo
eerni med
Prinos
kg
100%
78
100
115%
96
123
Prirodni med
117
103
132
Medom
istim eerom
kiselina u eeru
40,5
34,5
4-6,5
20,9
34,5
50,6
44
3.06.
15. 06.
27. 06.
Svega
Sakupljeno
meda, kg
Prihranjivana
medom
9.450
12.920
12.610
14.310
49.290
102,9
Prihranjivana
eerom
9.570
11.820
10.300
10.350
42.040
77,8
Slika 6. Savremena
standardna konica
45
46
47
48
Masti*
Ugljeni
hidrati
Skrob*
Voda
Mineralne
materije
Ostale
materije
Maslaak
11,12
14,44
34,93
1,99
10,96
0,91
27,64
Vrba crna
22,33
4,15
32,18
1,44
12,30
2,61
26,43
Detelina
(prsek)
20,68
3,22
30,21
7,80
13,44
5,49
26,96
Detelina
bela
23,71
3,40
26,89
1,32
11,56
3,14
31,30
Goruica
crna
21,74
8,58
25,83
2,66
13,22
2,54
28,09
Breskva
26,48
2,71
32,44
1,63
8,47
2,81
27,09
ljiva
28,66
3,15
28,29
0,74
9,79
2,62
27,49
Gospino
zelje
26,90
2,85
30,27
11,10
3,04
25,74
Maslina
16,71
4,69
35,78
1,06
10,12
1,90
30,80
Kalandrija
16,75
5,66
38,87
7,09
9,06
2,68
26,98
Pasja
trava
20,44
2,37
29,33
0,37
13,34
3,06
31,46
Eukaliptus
26,22
1,38
29,96
1,96
9,09
2,71
30,64
Biljka
Skrob i mast u polenu uzajamno se dopunjuju. U polenu koji sadri mnogo masti, po pravilu je malo
skroba, i obratno, pri sadraju vee koliine skroba u njemu je manje masti.
49
Proleni razvoj
500
400
Zimovanje
200
50
51
52
i cvetni prah - pergu. S pravom se moe rei da sae uz maticu, pele radilice i
trutove ini bioloki etverougao pelinje zajednice.
I samo mlado-deviansko sae moe odgovoriti funkciji koju mu je Priroda
odredila. Zato pele radije neguju leglo u novom sau nego u starom.
Prouavajui ponaanje matice i pela dadilja u korienju saa, Don Fri je
utvrdio da pele radije skladite med i nektar u korienom sau, a samo ponekad u
njemu gaje i leglo, ali manje nego na novom. Ovu pojavu je uoio i kod divljih
medonosnih pela koje skladite rezerve hrane u starijem sau u kome je prethodno
gajeno leglo, a svake godine izgrauju novo sae i u njemu formiraju leglo.
Ovakvo ponaanje pela opisala je gospoa Bete jo 1934. godine. Ona je
navela sluaj jednog pelara koji je u 50 svojih konica stavio ramove sa starim
(tamnim) saem i okvire sa satnim osnovama. U svih 50 konica pele su, prirodno,
formirale svoje leglo na sau izgraenom na satnim osnovama, a ignorisale su
staro sae.
Pele mogu otpoeti gajenje legla i na tamnim satovima, obino krajem zime,
i to zbog injenice to se na njima nalaze zalihe prologodinjeg meda i perge
neophodnih za ishranu larvi.
Pele u prirodi (upljem ivom drvetu) nikada ne lageruju med u tamnom i
starom (crnom) sau, ve to sae preputaju moljcu-istau konice i mravima koji
poiste otpatke od moljca, iji je mravinjak u donjem nivou upljine istog drveta
ispod roja.
Iznad roja po pravilu je naseljen puh ili vorak, ije gnezdo obezbeuje
optimalnu mikroklimu pelama, titei ih od hladnoe i, upijanjem vlage iz klubeta
zimi. I to je prirodni lanac u kome je Priroda podelila uloge svakoj od karika da bi se
kao rezultat dobile zdrave i krupne pele. Ove injenice nam sugeriu da svoje
aktivnosti uskladimo sa Prirodom pela.
1.16.1.6. Sposobnost higijenskog i sanitetskog delovanja u konici protiv
mikroorganizama
Ogledi sa pelama to potvruju. Doktor Lavi, saradnik Remi ovena, u
pokuaju da inficira pele, platinskom icom je izbrazdao kosmate delove tela pela, i
nije imao uspeha infekcije nije bilo. Ali su muve i drugi slini insekti, kreui se
preko hranjive podloge, iza sebe, iz svakog otiska stopala, ostavljali bujne kulture
bakterija. Zakljuak je Lavia da je cela povrina tela pele medarice prekrivena
antibiotskim materijama koje ubijaju sve bakterije koje dou u dodir sa pelom.
Drugim antibiotikom pele presvlae svoje sae, treim meaju polen, etvrtim
obogauju matinu mle, a petim med. Antibiotik sadran u propolisu, osim to ubija
bakterije, spreava rast gljivica i klijanje semena.
1.16.1.7. Decenska kiselina
Pele decensku kiselinu precizno ugrauju u polen (tovar na noicama 114,
1%), u propolis (oko 15,8%), u med (0,1%) i u matini mle (do 10%). Ovim je, kako
pie Vahonjina, stvorena jedinstvena celina biljno-ivotinjskog porekla sa kvalitativno
novim biolokim svojstvima. Ta jedinstvena celina pelinje gnezdo titi od bolesti,
pospeuje brzu reprodukciju sa intenzivnim rastom i razvojem jedinki u pelinjem
drutvu, zakljuak je Vahonjine. Time se objanjava da pele svaku votanu ploicu
natapaju decenskom kiselinom, a u svaku eliju nanose tanki sloj istog i
53
baktericidnog propolisa pre nego to matica u nju poloi jaje. To ini odbrambeni
bedem za zatitu larvi od tetnih mikroba. Decenska kiselina se ne sree u prirodi.
1.16.1.8. Hemociti
Hemociti sadrani u hemolimfi pela imaju odbrambenu sposobnost. Oni
obrazuju tzv. fagocitarne organe ili prodirae. Hemociti, prodirui bakterije i druge
vrste estice, tite i uvaju organizam pele od infekcija. Progutane estice i
bakterije se u elijama pelinjeg organizma vare, odnosno one se raspadaju, ime se
u hemolimfi odvija pojaani proces unitavanja stranih estica. U sluaju veih
parazita, grupe bakterija ili hifa115 gljivica, vie hemocita obrazuje kapsule oko strane
materije i na taj nain ih eliminiu (inkapsulacija). Funkciju hemocita omoguuje i
potpomae vie supstanci. Na primer, lektini u hemolimfi potpomau prepoznavanje
strane materije i njenu fagocitozu, dakle uestvuju u odbrani, a pripisuje im se uloga
u ishrani i razviu. Oni se verovatno ukljueni u reorganizaciju tkiva i prijanjanja
elija116.
Fagocitozom mogu da se uklone virusne estice koje se nalaze u hemolimfi,
odnosno van elija. Hemociti mogu da uklone mali broj virusa ili viruse slabe
virulentnosti, dok je u suprotnom taj mehanizam odbrane neefikasan117.
Fagocitoza dominira kada je prisutan mali broj spora patogenih gljivica, a
inkapsulacija (obrazovanje kapsule oko strane materije) predstavlja najefikasniji
nain u borbi protiv gljivica. Lizozim i apedicini i dr. ne deluju protiv gljivinih
infekcija118. Pri prodoru spora Noseme u telesnu upljinu hemociti se nakupljaju oko
parazita, vrei fagocitozu ili inkapsuliranje.
Eksperimentalno je potvreno da su patogene bakterije (Pseudomonas)
unesene u hemolimfu pele bile pojedene od strane fagocitnih krvnih elija
(granulociti) u hemolimfi119. Kod Varroozom napadnutih pelinjih zajednica
primeeno je starenje elija u pela, ali i mogue pojavljivanje velikog broja nezrelih
hemocita120. Nezreli hemociti ne mogu obavljati fagocitarnu funkciju, odnosno
nesposobni su da obavljaju zatitnu funkciju organizma pele od bolesti.
1.16.1.9. Hemokini
grupu malih sekretornih proteina, koji predstavljaju vane regulatore imunog
sistema izazivajui napadake pokrete hemocita ka stranoj materiji
1.16.1.10. Lizozimi
sekret pljuvanih lezda radilica koju pele preciznom merom dodaju u
hranu za larve, u nektar, u polen, u vosak i propolis. Proteinske je prirode i razlae
elijski zid bakterija. On predstavlja faktor humoralnog imuniteta (odnosi se na
telesne sokove koji pelinje drutvo ine imunim na mnoge bolesti pelinje zajednice)
pa se moe rei da ima veze sa mehanizmom otpornosti pelinje zajednice na
bolesti. Koncetracija lizozima u hemolimfi larvi i odraslih pela kree se od 5 g do 25
g/ml. Prirodna ili vetaka infekcija saprofitskim bakterijama poveava koncetraciju
lizozima u hemolimfi na vie od 1.300 g/ml, dok kod pela izletnica ne prelazi 40
g/ml. Pretpostavlja se da to poveanje koncetracije lizozima smanjuje rizik od
nastanka infekcije saprofitnim bakterijama kod larvenog stadijuma.121
54
55
56
57
i vrlo efikasno sredstvo za njegovu konzervaciju. Kisela reakcija meda ima znaaja i
u spreavanju nekih bolesti pela. Kao potvrdu toga mogu se navesti rezultati
istraivanja N.P. Smaragdove, koja je prihranjivala jednu grupu pela eernim
sirupom s dodatkom alkalnih materija (pH 9), a drugu zakiseljenim sirupom (pH 5-6).
Zakiseljena hrana oevidno je spreavala razvoj spora nozeme u epitalnim elijama
srednjeg creva, dok su u isto vreme kod pela hranjenih alkalnom hranom elije
epitela bile ispunjene sporama i skoro sasvim razorene.
1.16.1.21. Priroda je peli podarila sposobnost da moe blokirati
Penibacillus larvae
Poznato je da vodonik-peroksid (H2O2) u medu kao antioksidant medu u
odreenoj meri ublaava tetne efekte Penibacillus larvae.132
1.16.1.22. Priroda je peli podarila sposobnost alarmiranja
uzbune alarmnim signalom OTROVI".
Pele diu na uzbunu celu svoju zajednicu kada zatrovane pele-izletnice
uu u konicu. Posle nekoliko minuta poinje na vie mesta u konici alarmni ples,
pri emu kune pele jure ili spiralno ili u cikcak nepravilnim smerom, i ivahno
maui abdomenom pozivaju u borbu. Na ovaj signal letaka aktivnost pela izletnica
naglo se obustavlja, te i one usresreuju panju na igru, posle ega nastupa borba
na ivot i smrt protiv ubilaki nastrojenih zatrovanih pela, koje budu ubijene i
izbaene napolje iz konice.
1.16.1.23. Priroda je peli podarila snano pelinje drutvo
Nauno je utvreno da je intenzitet leenja jaja u visokoj meuzavisnosti sa
koliinom sakupljenog polena i nektara. to je pelinja zajednica brojnija, time je i
vei unos polena i nektara kao hrane za leglo. Odsustvo rezervi meda, a pogotovo
nedostatak polena, pogubno se odraava na pelinje drutvo i njegovu otpornost
prema bolestima. Normalno razvie hipofaringalnih i mandibularnih lezda, koje lue
sastavne delove mlea, mogue je samo pri hranjenju pela hraniteljica pergom.
Takvo hranjenje neophodno je radi formiranja celog organizma pele radilice, kao i
razvia masnog tkiva i voskovih lezda. Zato mlade pele radilice uskoro posle
izlaska iz elije pojaano upotrebljavaju cvetni prah i hrane se njim u vreme hranjenja
legla i gradnje saa.
Odavno je primeena tesna veza izmeu inteziteta uzgajanja legla i koliine
upotrebljenog cvetnog praha od strane pelinjeg drutva, to potvruju istraivanja u
Naunoistraivakom institutu za pelarstvo Ribnoje. Dokazano je da koliina
unesenog polena zavisi od koliine otvorenog legla, koje se nalazi u gnezdima raznih
drutava, to se vidi iz pregleda koji sledi.
Koliina larvi u gnezdu (broj)
610
1.000
3.300
4.100
6.300
58
59
60
Ulaskom u zamraen prostor, one provode oko sat vremena ispitujui prostor
unutranjosti, naizmeninim izletanjem ispred i okolo odabranog objekta u trajanju
oko jednog minuta, da bi potom nastavile sa pretragama duplje.
Ponovljene posete pela-izvidnica kroz dui vremenski period ima za cilj da
se izvri viestrana procena pogodnosti potencijalnog stana. Istraivanja sa
italijanskom pelom su pokazala da roj najradija naseljava upljine ija se zapremina
kree izmeu 15 i 80 litara sa ulazom (ltom) prema jugu, povrine manje od 7,5
cm2. Najpogodnijim se pokazalo lto koje se nalazilo u podnoju duplje, udaljeno
nekoliko metara od zemlje. Najea udaljenost novog doma od starke iznosila je
izmeu 100 i 400 metara i, objekti u kojima se nalazilo sae u izvedbi prethodnog
roja.
Po pronalaenju stanita, izvidnice se sa svih strana vraaju i igrom na stu
prenose informaciju o svom otkriu, na druge pele, pokazijui im razdaljinu i
pravac. Istovremeno i druge pele izvidnice prezentuju svoje nalaze, tako da je u
igri za izbor ak 13 do 34 potencijalna mesta za smetaj roja (Lindauer, 1955).
Ovakva brojna ponuda pomae da se donese najkvalitetnija odluka, ali i otvara
probleme konsenzusa oko najbolje opcije.
Nekoliko dana je potrebno da se izvidnice usaglase u proveri informacija
ponavljanjem izvianja i da donesu odluku. Pri ovome, ispoljava se veliko
razumevanje izvidnica da pred jaim argumentima odustanu od svog predloga.
Pojavu naroite igre kod pela moemo primetiti kad otvorimo konicu i
pogledamo pele na satonoama, u ulicama ili na okviru koji izvadimo. Ta se igra
moe primetiti na samom poetku rojevog nagona i pre izgradnje matinjaka, ali e i
u tom sluaju matica vrlo brzo poloiti jaja u matinjake. U poetku rojevog nagona
igra je prisutna kod malog broja pela, da bi kako nagon jaa, postojala sve
masovnija i, najzad roj izlee iz konice i hvata se za granu na drvetu u blizini
pelinjaka.
Kad se odluka donese na grani, roj polee, a pele izvidnice njih oko pet
stotina, umesto da prenesu tu informaciju, one igrom proleu kroz roj i lete u pravcu
odredita, na pici deset metara dugog roja.
U trenutku naputanja roditeljskog doma konice, pele vodii roja znaju
gde e ga odvesti, ali ga iz konice najpre odvode na granu drveta u neposrednoj
blizini pelinjaka, gde se zadrava due ili krae vreme. Cilj zadravanja roja na grani
je dvojak: Prvo, roj eli da se uveri da li je s njim matica, i drugo, provera kvaliteta ve
odabranog i utvrenog stanita. Ve u vreme polaganja prvih jaja u matinjake,
otpoinje pretraga blie i dalje okoline za novim stanom. Iz roja na grani upuuje se
nekoliko stotina pela izvidnica da istrai odabrano mesto i uvere u kvalitet. Po
sticanju uverenja, polovina njih se vraa po roj, a druga polovina ostaje na ltu novog
doma, intenzivno lepezei krilima i isputajui feromon mirisne lezde, 139 kao
dobrodolicu roju.
Ukoliko se desi da meu izvidnicama ne doe do potpunog sporazuma, roj
se moe podeliti na dva ili vie delova i da odleti u dva ili vie razliitih pravaca.
Dogodi se da, zbog izostanka konsenzusa, roj ostane na grani i tu ugine, ili ga u
najboljem sluaju prolaznik primeti i javi pelaru, te ga ovaj spase.140
1.16.1.25. Rojna matica je najbolja matica
Pelari sveta kau da su rojeve matice najboljeg kvaliteta, zato to se pele
roje kad su jake. Kada drutvo dolazi u rojni nagon, odnos pela i legla je 10:1.
Takvo stanje normalno nikada ne biva u pelinjem drutvu, da postoji tako velika
61
rezerva besposlenih pela. One se roje kada u prirodi postoji odgovarajua paa, pa
je ishrana larvi na maksimalnom nivou. Rojeve matice pele neguju od jajeta. Znai
matica jaje polae u matinjak. Masa tog jajeta je maksimalna, a upravo masa
poloenog jajeta odreuje kvalitet budue matice. Zato ne sumnjajte u kvalitet te
matice. Pokazano je da su te matice zaista odlinog kvaliteta. Sem toga, injenica je i
da same pele tog drutva mogu da ocene kvalitet matice. Ako se potuje nauni
postupak vetakog uzgajanja matica, njihov kvalitet moe da se priblii kvalitetu
rojevih matica141.
Suzan Cobey (2002), poznata amerika naunica istie da najkvalitetnije
matice nastaju iz matinjaka iz nagona za rojenje. I Hastings (1980) istie da su
matice roene iz nagona rojidbe obino uzgojene pod boljim uslovima nego matice
uzgojene vetakim putem. A akademik Marinkovi (2003) istie da su upravo
najkvalitetnje matice one koje su izvedene iz potrebe prirodnog rojenja. Takve
matice su visoke vrednosti, a naroita im je osobina da su veoma plodne i da due
ive od svih matica proizvedenih na ma koji drugi nain.
Zoran Stanimirovi i saradnici (2000) zastupaju gledite da su najbolje matice
one koje su uzgojene u optimalnim biolokim, vegetacionim i klimatskim uslovima.
Po pravilu, to su matice iz rojnih matinjaka i matice uzgojene u fazi tihe smene
matice. To su dobro razvijene krupne i veoma plodne matice.
Matice iz tihe smene su najbolje samo u izuzetnim sluajevima, kada pelinja
zajednica vri njenu zamenu u trenutku kada u konici ima puno mladih pela starosti
do 12 dana koje neguju matinjake, kada je pelinja zajednica dostigla maksimum u
svom razvoju i kada su se stvorili dobri pani i drugi prirodni uslovi. To je floskula koja
se prepisuje metodom resavske kole ve 150 godina, i postala zabluda.
A, ta je pravi razlog tihoj smeni matica u konici? Nije ono kada pelinja
zajednica vri njenu zamenu u trenutku kada u konici ima puno mladih pela starosti
do 12 dana koje neguju matinjake, kada je pelinja zajednica dostigla maksimum u
svom razvoju i kada su se stvorili dobri pani i drugi prirodni uslovi. Ta teza se
provlai i, metodom resavske kole prepisuje ve 150 godina, kada je Dulittl, jedan
od pionira u proizvodnji matica vetakim putem, napisao da su to najbolje matice,
ne znajui ono to je 150 godina posle otkrio dr Duan Todorovia, docent na
Fakultetu veterinarske medicine Unuverziteta u Beogradu.
Docent dr Duan Todorovi, dipl. Vet. (1986), kao uzrok tihe smene matice,
ukazuje na postepeno slabljenje dva osnovna bioloka mehanizma matice kojima
ona deluje na pelinje drutvo. To su istovremeno slabljenje njene nosivosti i
slabljenje funkcije njenih lezda, pre svega podvilinih, koje lue feromone (matinu
supstancu). On dalje navodi da je tiha smena matice u tesnoj vezi sa
degeneratrivnim promenama na tkivima matice, pre svega sa amiloidozom, pri kojoj
se taloi patoloka belanevina AMILOID.
Ve posle prvog prezimljavanja, u tkivima matice sakuplja se ova patoloka
belanevina koja se sa starou matice poveava. Prisustvo amiloida u veoj meri,
dokaz je smanjene funkcije zahvaenih organa (centralni i periferni nervni sistem,
malpigijevi sudovi, semena kesica, miii semenog kanala), i ne zavisi samo od
starosti matice, ve je veoma individualno, tako da je kod matica iste starosti nekada
neznatno, a nekada veoma ispoljeno. Ovo rezultira u smanjenoj nosivosti jaja i
smanjenoj produkciji matine supstance, to sve utie da pele pripreme tihu smenu
matice.
Zdravko Ilijev, pelar iz Nike Banje, Srbija, (2001), ukazuje na estu pojavu
da dodatu maticu iz komercijalne proizvodnje, pele u pelinjem drutvu prepoznaju
kao lou. Po nalogu Prirode prisiljene su da je menjaju, neznajui da je i ta
62
zamena podvala pelama i pelaru, jer od loe majke raa se loa erka u - ljudskoj
vrsti i, u pelinjem drutvu, takoe.
Spardeon, 1991.
Vidi prilog I, kao i za druge periode razvoja Zemlje.
3
Gerlach, 1984.
4
Kulinevi, J .,primedba pri strunom pregledu. .
5
imth, J. Novi pogledi na vrednovanje meda, "XXIV savetovanje pelara 2006, Novi
Sad, 2006)
6
P. M. Stevanovi & M.. Anelkovi, Istorija geologije, paleozojske periode, 1980.
7
Pelar br.1. 2001
8
prof. dr Vidosava Momilovi, hidrograevinski inenjer, 2001.
9
prof. dr Vidosava Momilovi, hidrograevinski inenjer, 2001.
10
U reviji MO PRIRODE br. 169 za jun 2007. godine, data je informaciju o Pomoru
pela u SAD. I asopis Plar br. 9, 10, 11/2007. doneo je slinu vest, kao i Pelarski
urnal br. 1 - oktobar/2008.
11
Kreculj, Zato nestaju pele, Plar br. 9/2007
12
Beogradski pelar, br 134, 01-2012
13
Besede Svetih otaca, zbornik tekstova, Beograd, l997.
14
prof. dr Bendamin Oldrojd, Univerzitet u Sidneju, Australija. TA UBIJA AMERIKE
PELE, Pelarski urnal br 1/oktobar 2008
15
Kreculj, D.Pomor pelinjih drutava irom Amerike, Beogradski pelar
Br 75. mart 2007., str.82.
16
Informaciju sam dobio od akademika dr prof. Konstantina Trikovia, iz Nia 29.XII 1008.
godine
17
Kreculj, D.Pomor pelinjih drutava irom Amerike, Beogradski pelar
Br 75. mart 2007., str.82.
18
Kulinevi, J., Uzroci jesenjih i zimsko-prolenih gubitaka pelinjih drutava, Pelar,
Beograd, 6/87
2
63
64
u pelinjem otrovu (Klinar). Sadraj belanevina u cvetnom prahu raznih biljaka kree se
od 8 do 80%. (Lavrehin i Pankova 1975) Belanevine iz cvetnog praha zajedno sa nekim
mastima i drugim elementima, izgrauju koni skelet i druga tkiva u pela; (3)
Aminokiseline: Neke od aminokiselina (arginin, histidin, leucin, izoleucin, metionin, treonin,
triptofan, valin i jo neki) utiu samo podsticajno, a drugi utiu direktno na rast i razvoj
pele od jajeta do imago oblika. Aminokiseline omoguavaju funkciju belanevina od kojih
su belanevine i izgraene; (4) Enzimi: vie od 50 enzima koji vre funkciju katalizatora,
odnosno ubrzavaju hemijske reakcije u mnogim ivotnim procesima pela. Vaniji od njih
su invertaza, katalaza, amilaza, peroksidaza; (5) Masti: 9 - 14,5% masti, i vitamina za rast
tek izleglih pela i razvoj njihovih drelnih lezda; (6) eeri: 24 - 48% ugljenih hidrata, (7)
hormoni; (8) Mineralne materije: 0,9 - 8,3% mineralnih materija),
29
U Beogradu, na Zvezdari, u Volginoj br. 7 odrava se "kola" za pelare poetnike gde se
"izuava" zanat uzgoja matica, "tehnologija" dvomatinim pelarenjem po sistemu
"ISCEDI SVE IZ KONICE KAO MARKO KRALJEVI VODU IZ SUVE DRENOVINE" i
tehnologija izrade "Boine pogae".
30
Stewe Taber, "Vetaka ishrana medonosnih pela, SAVREMENI PRINCIPI
PELARENJA, 2000., str.11, 12. (uredio dr med. R. ivadinovi)
31
Dong Bingyi Bolezni in dejavniki ki povzroajo plazenje pel, prevod s francuskog,
Slovenski ebelar br. 1, Ljubljana 2001;
32
Mladenovi, dr Draginja i dr D., 2001.
33
Pela br. 9/85, str. 289.
34
Hruka,V. Laktoza u probavi pele, Pelar 1/85, u prevodu sa slovakog V.Hruke,
Pela 9/85.
35
Nazarov, 2000.
36
Nazarov, 2000.
37
Lavrehin i Pankova,1975.
38
Stanoji , 2001
39
Nai pelari treba da razlikuju lekovite uinke soje na ljude, od tetnih dejstava soje na
pele. U soji se nalaze izoflavoni. Soja sadri fitoestrogene. Otkriveno je da se kod ena u
predmenopauzi, koje imaju visoki nivo estrogena, izoflavoni iz soje veu za receptore
estrogena, tako spreavajui njegovo delovanje. Meutim, kad ene u postmenopauzi
izgube svoj estrogen, izoflavoni mogu dejstvovati kao njegova slabija verzija. To je
zapanjujue otkri, kae Rost Walker( 2003), uveni kardiolog.
Upotreba proizvoda od soje moe sniziti verovatnou za razvoj karcinoma povezanih sa
hormonima, kao to su karcinom dojke i prostate. Pokazalo se da redovno uzimanje soje
takoe sniava simptome u premenopauzi i smanjuje osteoporozu. Proizvodi od soje
takoe imaju blagotvorno dejstvo na ljude s nepravilnostima holesterola. Mnoga
istraivanja pokazala su smanjenje ukupnog nivoa holesterola kod onih osoba koje su
uzimale sojine belanevine. (Walker, 2003).
Inozitol iz soje ima ogroman znaaj za ovekovo zdravlje jer regulie metabolizam kalcijuma i
magnezijuma ..(Mladenovi, Draginja i D., 2001)..
40
Jugoslovensko pelarstvo br.5/86, str. 71.
41.
U termiki neobraenoj soji se nalaze belanevine koje u sutini vezuju za sebe enzim
proteazu i tako spreava da se aktivira tripsinogen. Blokadom proteaze u duodenumu
sisara (dvanaestopalanom crevu) prestaje mogunost varenja proteina, pa ivotinja
moe da ugine zbog nedostatka proteina, neophodnog gradivnog materijala za obnovu
ivotinjskog organizma (dakako i ljudskog, prim. J.K.) ... Blokatori (inhibitori) proteaze u
soji pod uticajem vlage (vode) i toplote (kuvanjem) se raspadaju, ali imaju osobinu da
ponovno vraaju svoju aktivnost kad se zrno ohladi. Nauno je dokazano da ova osobina
reverzibilnosti nestaje ako se sojino zrno pre kuvanja samelje nekoliko puta na mlin za
meso da bi estice (granule) bile to manje (Mladenovi, Draginja i D., 2001).
42
Dong Bingyi Bolezni in dejavniki ki povzroajo plazenje pel, prevod s francuskog,
Slovenski ebelar br. 1, Ljubljana 2001;
43
American Bee Journeal-u (Taber, prema ivadinoviu, 2000).
65
66
spore, oblike koji su veoma otporni na nepovoljne uslove spoljne sredine (visoke
temperature, nedostatak vlage itd.) i koji mogu da preive vie dsetina godina u loim
uslovima, a nakon toga ponovo da preu u aktivnu formu i da nasatve da se
razmnoavaju (R.Reli, 2004)
69
Bergett, 1978, prema Renati Reli, 2004.
70
"Za normalan ivot i razmnoavanje pela potrebna je hrana koja sadri belanevine,
masti, ugljene hidrate, mineralne soli, vitamine i vodu.. Sve ove meterije su sloene,
visokomolekularne i poseduju veliku zalihu energije. U organizmu pele se razlau na
prosta jedinjenja, formirajui na kraju prostije niskomolekularne materije koje se disanjem i
sistemom za izluivanje odstranjuju iz organizma.
U crevima se prerada hrane ostvaruje pod dejstvom fermenata (biolokih katalizatora). Za
dejstvo fermenata neophpdna je optimalna temperatura i odgovarajua kiselost ili
alkalnost sredine. Kod pela su fermenti najaktivnioji pri temperaturi 34-350C; takvu
temperaturu pele odravaju u svom gnezdu u proleno-letnjem periodu, kada one
uzgajaju leglo i mnogo koriste polen (pergu). U zimsko vreme kada je temperatura gnezda
znatno nia, pele se hrane gotovim medom, a on sadri uglavnom eere, koji su u toku
leta ve razloeni fermentima pela.
Belanevine su materije, karakteristine po sadrini azota, zbog ega ih nazivaju jo i
azotnim materijama. One sadre 15-18% azota, 50-55% ugljendioksida, 6-7% vode, 0,32,5% sumpora i u manjoj koliini fosgor, gvoe, magnezijum i neke druge materije.
Belanevine imaju veoma sloen hemijski sastav, ali u organizmu prilikom varenja, one se
razlau na konane proizvode aminokiseline. Postoji do 30 razliitih aminokiselina.
One se mogu smatrati "ciglama" od kojih se u raznim jedinjenjima "zidaju" belanevine.
Belanevine su veoma raznovrsne po svome sastavu: one se razlikuju jedna od druge
koliinom i kvalitetom kiselina koje sadre i njihovim rasporedom u belanevinama.
Fizioloki se aminokiseline dele na dve grupe: nezamenjive, koje ivotinje ne mogu
sintetizovati i obe moraju doi u organizam u gotovom obliku, i zamenljive, koje pri nudi
mogu da se sintetizuju u elijama tela iz prostijih materija. U nezamenljive aminokiseline
spadaju: lizin, triptofan, histidin, leucin, izoleucin, fanilalanin, treonin, metionin, valin,
arginin.
Pored belanevina u sastav hrane moraju ui azotna jedinjenja koja se nazivaju amidima, a
u kojima su aminokiseline sjedinjene s drugim materijama. Od belanevina i amida
izgraeni su glavni sastavni delovi elija. Pri razlaganju belanevina u elijama tela
obrazuju se ugljendioksid, voda i materije koje sadre azote (mokraa, mokrana
kiselina), a takoe organske i neorganske soli. Ove materije izbacuju se iz organizma
preko organa za luenje - kod viih ivotinja bubrega, a kod insekata (i pela)
malpigijevih sudova.
Od belanevina se sastoji osnovna masa elija tela. ivotni procesi su stalne promene u
sastavu belanevina. Ove promene (disimilacija i asimilacija) i ine razmenu materija
osnovno svojstvo ivog organizma. Pri ovom nastaje oslobaanje energije tj. hemijska
energija hranjivih materija pretvara se u toplotnu, u kretanje, u energiju elektromagnetskih
polja itd. Razorene estice belanevina ivotinje nadoknauju uzimanjem hrane. Naroito
je velika potreba za belanevinama kod organizama koji rastu. Belanevinaste materije
pele dobijaju iz polena raznih biljaka, koji one meaju u konici, ime dobijaju pun
komplet aminokiselina i amida. Naroito mnogo polena pele troe u periodu intenzivnog
uzgajanja legla.
Masti ulaze u sastav citoplazme i izuzetno su neophodne za razmenu materije unutar elija.
U crevnom kanalu masti se razlau na krajnje produkte: glicerin i masne kiseline, koje se
spajaju s molekulom metala i pretvaraju se u materije rastvorljive u vodi. Oni se krvlju
prenose u elije i tkiva tela, gde se ponovo sintetizuju. U fiziolokom popgledu masti su
najkoncetrovaniji izvori toplote. Spojene s kiseonikom iz vazduha, masti se razlau na
molekul kiseonika i ugljen-dioksida, proizvodei pri tome veliku koliinu toplote: i gram
masti = kalorija toplote. Masti se taloe u organizmu kao rezerva i troe se pri
nedovoljnom unosu hrane. Pele dobijaju masti iz polena (perge).
67
68
meda kojim je cvetni prah zalivan pretvara se u mlenu kiselinu, koja konzervie cvetni
prah. Tako, dok je sve cvetni prah, tek unet u konicu, sadravao: 18% eera, 3,33%
masti, 24,6% belanevina, 2,55% mineralnih soli i 0,55% mlene kiseline, u cvetnom
prahu konzerviranom u sau ima: 34,8% eera, 1,58% masti, 21,74% belanevina,
2,43% mineralnih materija i 3,06% mlene kiseline" (Jamak, 1980). Za formiranje jedne
porcije, kuglice cvetnog praha (u dvema korpicama) pela poseuje od 7 do 20 cvetova
(Lebedeva i sar. 2003)..
72
Abadi, 1982.
73
Beogradski pelar, br 134, 01-2012
74
Irene Keller i sarad., 2005
75
Primedba na podatke Keller i s. u tekstu u Pelaru br.9/2005, str.406).
76
Lebedev.
77
Bandov
78
Aranelovi, Danijela
79
Vraar N.
80
Aranelovi, Danijela.
81
R.ivadinovi, 2001
82
Mladenovi, Stevanovi, 2003
83
Miloradovi, D, 2003
84
Lavrehin, Pankova, 1975
85
Abadi, 1982
86
Cvetkovi, 2003.
87
Mladenov, S. Leenje pelinjim proizvodima apiterapija, prevod s bugarskog, IKOM
INTELEKT, 1997;
88
White i Subers, 1963., prema R.Reli, 2004
89
Nektar je sladak aromatini sok, koji se lui iz mednica cvetova. "Sadri odreeni procenat
eera i to od 3% do 76%. Nektar koji pele donose u konicu obino sadri od 20% do
66% eera. Ako nektar sadri manje od 4,2% eera, pele ga ne unose" (Lebedev,
2004). "Hemijska analiza, prema Orovskom, 1954), pokazuje sledee: voda 78,78%,
unvertni eer 5,57%, azotne materije i belanevine 0,21%, trsani eer 11,42%,
organske kiseline 0,10%, dekstrini 1,62%, mineralne soli 0,19%, neorganske
materije 0,11% i dr. " (Mladenov, 1997). "Za ispunjavanje nektarom mednog eluca
(voljke) pela ostvaruje 250 1.446 poseta cvetovima Kod pela opredeljenih za funkciju
sakupljanja nektara smanjuje se iva masa (proseno za 36%), poveava se specifini
znaaj miia i rasta `nosivosti, naglo se smanjuje zapremina srednjeg creva (proseno
za 63%) i pojavljuje se mesto neophodno za razmetanje mednog elucauveanog pri
punjanju naktarom". (Lebedeva i sar. 2003).
90
Pretena komponenta nektara je saharoza. To je sloeni eer , koji se ne upija kroz
zidove creva u krv oveka niti u hemolimfu pele.Ali za vreme varenja saharoza se
razlae na dva prosta eera: glukozu (groani eer) i fruktozu (voni eer).
Razlaganje saharoze u probavnom sistemu pele i oveka nastaje pod dejstvom fermenta
invertaze, a sam proces naziva se invertovanje eera (Taranov, 2001)..
91
Organske kiseline u nektaru biljke (do 0,43%): glikozna, mlena, vinska, oksalna, jabuna,
limunska, siretna, mravlja, glutaminska i asparaginska kiselina (poslednju smatraju
antikristalizatorom eera). Od neorganskih kiselina u medu se nalaze fosforna i sona
kiselina (Taranov, 2001).
92
Vitamina u medu nema mngo, ali se oni nalaze u kombinaciji s drugim, za organizam
vanim materijama i ovo poveava njihovu vrednost. U jednom gramu meda sadri se 30
g vitamina C (limunske kiseline), 10 vitamina E (tokoferola), 4 vitamina B3
(pantotenske kiseline), 3,8 biotina, 3,1 niacina, 3,0 g B2 (piridoksina i dr (Taranov,
2001). Prema Jojriu (1968), med sadri vitamine B2, B6, B1, B3, B5, Bg, E, K, C i karoten.
U jednom kg meda ima B2 (riboflovina) 1,5 mg, vitamina B1 (aneurina) do 0,1 ng, vitamina
B3 (pantonenske kiseline) do 2 mg, vitamina B5 ili PP (nikotinske kiseline) do 1 mg,
vitamina B6 (piridiksina) do 5 mg, vitamina C (askorbinske kiseline) do 30-54 mg.
69
70
vreme larvenog stadijuma (5-5,5 dana), i maticu za sve vreme njenog reproduktivnog
ciklusa, koji moe trajati i nekoliko godina (Stanoji (2001).
Po emu se razlikuju pomenuta tri tipa mlea? Kod sisara majka lui mleko istog sastava bez
obzira na pol potomaka. Kod pela je to drugaije. Po jednoj hipotezi, u matinoj mlei
verovatno postoje neke supstance koje vre fagostimulativnu ulogu: podstiu ishranu,
ubrzavaju metabolizam i razvoj endokrinog sistema, to utie na potpuni razvoj polnih
lezda. Ako pak ovo nije tano, onda, verovatno, u radilikoj mlei postoje neke
inhibitorne supstance koje usporavaju ishranu radilikih larvi, pa se one ne mogu da
razviju u punovredne enke. Za ovu hipotezu postoji i neka potvrda: radilika larva prvog
dana starosti ima oko sebe 4-5 puta vie mlea nego to je sama teka, a pojede svega
oko 20%.
Laboratorijska ispitivanja su pokazala da se u matinom mleu nalaze gonadotropin hormon i
tokoferol (vitamin E), koji utiu na aktivnost polnih lezda. Dalje, pacovi hranjeni radilikim
mleom nisu donosili potomstvo (Jojri, 1968).
Da se radi o tri tipa mlea potvruju opiti na Gorkovskom dravnom univerzitetu koji su imali
cilj da se utvrdi uticaj matine mlei na promene polnih svojstava kod medonosnih pela.
U tu svrhu presaeno je u tri navrata 2.689 trutovskih larvi i jaja, 2.965 jaja od matica
trutua, 625 od pela lanih matica i 99 neoploenih jaja na ishranu matinim mleom.
Pele hraniteljice su odmah prepoznale prevaru, i veinu larvica su izbacile iz matinjaka,
ali su ipak primile na negovanje i ishranu 710 larvica od matica trutua, 191 od lanih
matica i dve larvice izleene iz neoploenih jaja, to iznosi ukupno 903 larvice ili 14,15%
od broja presaenih.
Na kraju ogleda dobijeno je 0,95% izleenih jedinki koje su promenile pol pod uticajem
drugaijeg mlea. Meu izleenim jedinkama bilo je matica i pela radilica razliite
veliine, od patuljastih do izuzetno krupnih, ali i teratogenih (nakaznih).
U drugom ogledu presaeno je u dva navrata 4.777 radilikih i 107 matinih larvi na ishranu
trutovskom mleu. Prijem je u ovom sluaju bio bolji. Od 4.777 radilikih larvi, stadijum
odraslog insekta doivelo je 768 jedinki, to iznosi 16,07% od broja presaenih radilikih
larvi, a od toga je bilo 439 trutova, to opet ini 9,18% od broja presaenih larvi. Od
ukupnog broja presaenih radilikih larvi 329 nije promenilo pol, to izraeno u
procentima, iznosi 6,88%.
Od 107 matinih larvi presaenih u trutovske elije, na trutovsku mle, izleene su 43
odrasle jedinke (40,18%). Meu izleenim jedinkama bilo je 26 pela radilica (24,29%) i
17 trutova, to znai da je promenilo pol njih 15,88% jedinki. Meu izleenim jedinkama
nije bilo ni jedne matice
Iz navedenog istraivanja i analitikih podataka se vidi, i to ubedljivo, da pele hraniteljice
lue tri tipa mlea koji se sutinski meu sobom razlikuju i da su u stanju da izmene
morfogenetske osobine koje idu sve do promene pola (Kantar, 2004)
106
Re propolis prema nekim autorima potie od dve grke rei : pro pred, i polis grad, tj
pred grad (postavljena odbrana za zatitu grada, tj konice). Ima i drugo tumaenje da je
re nastala od rei propoliso, koja na grkom ili na latinskom znai zamazivati, zaglaivati.
Propolis je smolasta materija ukastozelene do mrke ili tamnocrvene boje. Sadri do
30% pelinjeg voska, oko 20% mehanikih primesa, 40-60% smola i balzama, 5-10%
eterinih ulja, 5-15% tanina, polena i dr. Ustanovljeno je da su osnovne komponente
propolisa flavonoidi, niz organskih kiselina, terpena, aldehida, estera,alkohola, etera,
mineralnih materija, aminoliselina i dr. Pele ga sakupljaju sa pupoljaka biljaka. Svojim
usnim organima pela zahvata smolu sa pupoljaka i izvlai je u dugaku nit, dok se ne
otkine. Zatim odvojeno pare smole obrauju noicama i mee u korpicu u kojoj se
prenosi polen. Za vreme sakupljanja pela mea propolis sa sekrecijom mandibularnih
lezda, koja joj pomae u obraivanju lepljivih smola pupoljaka biljaka (topole i vrbe, ali ih
nema u polenu, Popravko, Lavi, izmarik i Matel, prema lenderovu i Ivanovu, 1986).
Sakupljanje propolisa traje due vreme, i pela ga esto prekida da bi se vratila u konicu.
i nahranila. Pela se ne oslobaa propolisa sama, nego obino eka na zidu konice
(ponekad od jednog asa do 2 dana), dok je druge pele, koje koriste propolis, ne
71
72
116
73
Stanimirovi, 2012.
Taranov, 2001.
134
Fransoa Huber (1750-1831), je vajcarski strunjak u pelarstvu. Makar i slep, uz pomo
svog saradnika i supruge, on je godinama, zajedno istraivao ivot i razvoj pelinjeg
drutva i kao razultat dobio niz interesantnih otkria. Dokazao je da pele, kad izgube
maticu, mogu da proizvedu novu i od mnogo mlaih larva, nego to je irah tvrdio, ak i
od onih samo nekliko sati starih (Dimitrijevi, 1936). Utvrdio je i niz do data nepoznatih
injenica: (1) pele radilice, pod odreenim uslovima, mogu da poloe jaja iz kojih se
izlegu trutovi. (2) jaja se oplouju u polnom sistemu matice, (3) matica se oplouje u
vazduhu, (4) neoploena od truta matica polae trutovska jaja. Mnoge druge podatke je
opisao u knjizi Najnovija posmatranja pela (Staleti, 2001).
Kada je konici koja je izgubila maticu i ostala bez jaja i legla, dodao maticu vanredne
plodnosti i kada je zalegla pedesetak jaja, i u konici je ostavio manje od tri dana, a potom
je odstranio, sutradan, tj. etvrtog dana Birnens134 je izbrojao pedeset malih larvi, od kojih
je najstarija imala jedva 24 sata. Ve od tog doba vie larvi je bilo "odreeno" da postanu
matice, a dokaz je u tome to su im pele dale mnogo veu koliinu mlea nego to daju
obinim pelinjim larvama. On je potvrdio da se matica sparuje sa trutovima u vazduhu, i
to samo jednom u ivotu (najnovijim otkriem je utvreno da se sparuje i po drugi put,
kada posle dugog leenja isprazni spermateku, prim. J.K., ). Iber je svojim opitima tano
ispitao sve osobine matica i sve sluajeve koji kod njih mogu da nastupe. Ispitao je tano
red kojim one polau pelija, a kojim trutovska jaja (on tano upotrebljava izraze: "pelija
jaja" i "trutovska jaja"). Tano je izneo prirodu mtica i njihove meusobne odnose.
Utvrdio je da i sparene matice iji je organizam kakvim sluajem pretrpeo kakvu izmenu, ili
one ije je osemenjavanje izvreno nepotpuno, ili je izvreno kasno, takoe polau samo
trutovska jaja. Znao je da i "device, nesparene matice polau jaja, ali iz kojih se izvode
samo trutovi. Da bi to i proverio, etiri nedelje je drao mlade matice zatvorene u svojoj
konici i kad ih je posle toga pustio na slobodu, konstatovao je da one nisu vie
pokazivale nagon za parenjem, da parenja posle toga uopte nije ni bilo, ali da su ipak
polagale jaja i u pelije i u trutovske elije; da su se sva ta jaja ispilila, ali da su se iz njih
uvek raali samo trutovi (Dimitrijevi, 1934)
Huber (prema Dimitrijeviu, 1934) je utvrdio da matica ve posle dvadest do dvadeset i etiri
sata nakon sparivanja polae jaja
Fransoa Huber sa svojim saradnikom Birnensom 8. septembra 1788. godine je utvrdio da u
konicama ponekad zaista ima plodnih pela radilica. "Rasekosmo je i naosmo da su
njeni jajnici manji, manje otporni i sa manje jajnih kanala, nego to su jajnici kod matica.
Tkiva u kojima su jaja, mnogo su manja i imala su malu nabubrenost na jednaka
odstojanja. Izbrojismo jedanaest jaja osetne veliine, od kojih su neka izgledala zrela da
budu snesena. Jajnici su bili dupli kao i kod matice.
Devetog septembra uhvatismo drugu pelu u trenutku kad je nosila. Njeni su jajnici bili manje
razvijeni nego u one prve, te kod nje naosmo samo etiri sazrela jaja. Jedno od tih jaja
Birnens odvoji iz jajnog kanala i uspeo je da ga jednim svojim vrhom dri na staklenom
tapiu, ime se, uzgred da kaem, pokazalo da se jaja u samom jajnom kanalu oblau
lepljivom tenou, a ne u prolazu iznad kesice, kao to je Svarmerdam mislio".
"Poslednjih dana tog meseca naosmo u istim konicama jo deset plodnih pela, koje smo
takoe, sekcirali. Kod veine njih smo takoe nali jajnike, ali je bilo i nekoliko kod kojih
nije bilo ni traga od toga. Jajni su kanali kod njih po svome izgledu bili vrlo nepravilno
razvijeni, da bi ih otkrili, trebalo je imati vie umenosti koju mi u sekciranju jo nismo
mogli stei.
Plodne radilice (lane matice, prim. J.K.) nikada ne nose radilika jaja, nego samo trutovska.
One nisu indiferentne u izboru elija u koje polau svoja jaja. Plodne radilice uvek radije
nosu u trutovske elije, a u radilike samo kad trutovskih vie nemaju. Sline su maticama
koje su kasno oploene u tome to i one ponekad nose jaja u matinjake. Radilice u
poetku ukazuju potpunu negu jajima i larvama koje su snele plodne pele, na vreme
poklapaju te elije, ali ih posle tri dana poto ih zatvore, uvek ponite.
133
74
Sva su me moja ispitivanja uverila, da se pele koje su sposobne da nose jaja, raaju samo
u konicama koje su izgubile maticu, pie Iber Boneu, i nastavlja : Kad pele izgube
svoju maticu, pripremaju veliku koliinu mlea da njome hrane one larve kojima e je da
zamene. I ako se pele koje su sposobne da polau jaja raaju samo u tom jednom
sluaju, oigledno je da se one raaju samo u konicama ije pele spravljaju matinu
mle.
Pele (hraniteljice matinih larvi, prim. J.K.) koje se gomilaju oko matinjaka, prelaze preko
obinih elija i zadravaju se na njima, pri emu im padaju delii mlea koji su namenjeni
larvama matinjaka... esto sam ponavljao opit koji vam opisah, motrei briljivo sve
okolnosti, pie dalje Iber, i pojanjava: uspevao sam da mi se u konici raaju plodne
pele uvek kad god sam to hteo. Sredstvo je za to prosto: oduzmem konici maticu i pele
odmah preduzimaju da je drugom zamene, proirivajui vie elija u kojima je pelinje
leglo i hranei matinom mleju larve koje su u njima. Ali tom prilikom isputaju neznatne
koliine mlei koji pada na mlade larve koje su u susednim elijama, i ta im hrana u
nekoliko razvija jajnike. Uvek se dakle, raaju plodne radilice u konicama u kojima se
pele bave zamenom nestale matice". Dakle, pele lane matice su izleene iz jaja ije
su se larve razvijale u neposrednoj blizini matinjaka, jer hraniteljice unosei mle na
matinu larvu, namerno ili sluajno prosipju manje koliine matiine hrane po
radilikim crviima u elijama blizu matinjaka.
Po izlasku iz matinjaka, mlada matica se svom estinom ustremljuje na zatvoreno leglo tih
pela-buduih lanih matica i svom snagom svojih eljusti ih otvara i ubija. Tako
hranenje sa malo vie mleom, ima uticaja na ratzvitak jajnika, zakljuuje profesor J.
ivanovi (1893).
Ali se one mnogo retko mogu pronai, jer se mlade matice koje se iz matinjaka izlegu
odmah bacaju na njih i ubijaju ih. Da bi im u svom eksperimentu sauvao ivot, Iber je
uklanjao njihove neprijatelje: iz konice je uklanjao matinjake pre nego to larve u
matinjacima dostignu svoj poslednji peobraaj. Plodne radilice ne nailazei u trenutku
svog roenja na rivale u konici, rado ih pele primaju, a ako se i vidno obelee, mogu se
posle nekoliko dana videti da nose trutovska jaja. U fusnoti pisma Boneu, Iber napominje:
esto sam viao da mlade matice, odmah im se rode, napadaju matinjake i da se
zatim bacaju na pelinje elije koje ih takoe uzbuuju. Kad sam to prvi put video, jo
nisam ispitivao plodne radilice, te nisam mogao razumeti iz kog se razloga matica
ustremljuje i na pelinje elije. Ali sada shvaam da one raspoznaju vrstu pela koje su u
tim elijama poklopljene i da prema njima imaju isti instinkt ljubomore, isti oseaj mrnje
kao i prema lutkama pravih matica.
Fransoa Huber ( 1935) je jo u 18. veku utvrdio da mlade matice koje se ne spare sa
trutovima u vremenu od 3 do 4 sedmice, izgube polni nagon, prestaju da izleu iz konice,
i posle 6-7 nedelja poinju da polau neoploena jaja iz kojih se raaju trutovi. Takvu
maticu nazivamo matica trutua.
Govorei o tim maticama koje nose samo trutovska jaja, Iber istie da je iznenaen negom i
panjom koju pele ukazuju ovima koje zaleu u matinjake, briljivou kojom hrane
larve koje se u njima nalegu, i poklopcem kojim ih zatvaraju kad za to dospeju. Poto
zatvore matinjake, ukraavaju ih vijugavim linijama i na njima le (greju ih) do
poslednjeg preobraaja trutova koji su u njima. Iber je primetio da trutue nikada ne
unitavaju zatvorene matinjake, I otuda sam zakljuio da prisustvo matinjaka u
njihovim konicama kod njih uopte ne izaziva onaj oseaj mrnje kao kod matica ije
parenje nije bilo odocnjelo. On je 4. septembra 1791. godine u jednu od svojih konica
kojoj je pre izvesnog vremena bila oduzeta njena prirodna matica, a pele nisu propustile
da izgrade vie matinjaka, dodao maticu ije je parenje odocnelo do dvadeset i osmog
dana i koja je nosila samo trutovska jaja. U isto vreme je oduzeo sve matinjake, sem
jednog, koji je zatvoren pre pet dana. Dovoljno mi je bilo da u konici ostavim samo taj
jedan, da bih video kakav e utisak on uiniti na dodatu maticu, koju pustih meu
pelama, pie Iber i, pojanjava: prvog dana i sutradan, ta matica pree vie puta preko
matinjaka, ne razlikujui ga, izgleda, od drugih elija. Sasvim je mirno polagala jaja u
75
elije koje ga okruuju i, mimo nege koju su pele ukazivale matinjaku, izgledalo mi je da
ni za trenutak nije predoseala opasnost koja joj je pretila od matiine nimfe koja je u
njemu. Pele su se prema njoj ponaale tako dobro kao to bi se ponaale i kao
prema svakoj drugoj matici: izdano su je hranile, ukazivale potovanje i oko nje
inile pravilne krugove, koje neki tumae kao izraz njihove potinjenosti... Odocnjelo
parenje ini da matica izgubi i izvesan deo svog instinkta. One vie ne oseaju nagon za
neprijateljstvo, prema maticama u stanju nimfe i ne tee da ih u njihovoj 'kolevci' unite,
nastavlja Iber i dodaje: Moje e itaoce iznenaditi, da su matice, ije je parenje odocnelo i
ija je plodnost tako nekorisna pelama, ipak tako dobro primljene i da su pelama isto
tako drage kao matice koje nose i pelinja i trutovska jaja. Isto tako video sam da
pele neguju svoju maticu i ako je bila jalova, a kad je umrla ponaale su se prema
njenom leu kao i dok je bila iva, i da im je ona mrtva za dugo bila milija i od
najplodnijih matica koje sam im davao. Iber je primetio da trutue nikada ne
unitavaju zatvorene matinjake, I otuda sam zakljuio da prisustvo matinjaka u
njihovim konicama kod njih uopte ne izaziva onaj oseaj mrnje, kao kod matica ije
parenje nije bilo odocnelo.
135
prema Dimitrijeviu, 1935.
136
Milo Opai, Pelar br. 2/90.
137
J: Kulinevi.Kako pele vre izbor prirodnog stanita?, Pelar br. 8/95.
138
Pelovodstvo br. 1/83.
139
V.P. Pelarbr. 10/92, str. 268.
140
Pelar br. 8/95, str.201-203.
141
Lebedev, 2001.
DEO DRUGI
78
negovane u pelinjem drutvu koja ivi na medu1. Na novom jelovniku pele krae
ive 10-15 dana, kae Glen Sanley. Hajdak (1930) i Butler (1946), na osnovu
svestranih istraivanja utvrdili su da saharoza nije punovredna hrana, a Taranov
(1938) je ustanovio da su pele na saharozi s prolea ranije uginule i imale 30%
manje legla od pela koje su zimovale na medu. Istraivanja koja su vrena u
Nauno-istraivakom institutu za pelarstvo Ribnoje, pokazala su da su za 36 dana
pelinje zajednice koje su zimovale na eeru, odnegovale oko 23.800 legla (pela),
a drutva koja su zimovala na kvalitetnom medu odnegovala su 34.460 legla (pela),
odnosno za 44,7% vie.
I u kvalitetu matica dobijenih u drutvima koja su prihranjivana eernim
sirupom 1:1 i u drutvima koja nisu prihranjivana nije bilo razlike. Ogledna drutva
koja su prihranjivana dnevno sa po 1 litrom sirupa 1:1 primila su 10-40% manje larvi2
dok Morze kae da pele koje se ne hrane kvalitetnom hranom (medom), ne mogu ni
uzgojiti dobre matinjake3. Hastings kae da eerni sirup nikada nee uzgajiti
kvalitetne matice4. Jedno istraivanje u bivem SSSR o uticaju vrste hrane na kvalitet
matice u vreme bespanog perioda, kada su pelinje zajednice koje su negovale
matice podelili u etiri grupe: 1. grupi konica davali razblaeni med, 2. grupu hranili
medom koji su prethodno razblaili eernim sirupom, 3. grupu eernim sirupom i 4.
grupa konica koje su proizvodile isti broj matica kao i prethodne tri, ali u vreme
procesa uzgajanja matica nisu niim hranjene, pokazalo je da su najbolje matice
dobijene u konicama koje su hranjene medom i meavinom meda i eernog sirupa.
Odmah iza njih po kvalitetu bile su matice iz konica koje nisu niim hranjene.
Najslabijeg kvaliteta bile su matice iz konice u kojima su pele hranjene eernim
sirupom.
Pele su tokom duge evolucije stekle sposobnost da se racionalno ponaaju.
One intenzivno rade onoliko koliko im je potrebno, a potom, kada skupe dovoljne
zalihe hrane, ne vie od 50 kg, usporavaju sakupljaku aktivnost. Tada prelaze na
svojevrsne individualne fizioloke pripreme stvaranje individualnih rezervi hrane za
naredni nepovoljni vremenski period. Snabdevaju svoje vitalne organe, lezde,
jajnike i masno tkivo dragocenim bioloki aktivnim materijama.
Neadekvatnim postupcima oveka pele su prinuene da menjaju
dugotrajnom evolucijom steene navike i sposobnosti, pa moraju da rade
protivprirodno, mnogo vie nego to im je potrebno da odre vrstu. ovek im esto i
preko svake mere oduzima med, a u zamenu daje velike koliine eernog sirupa,
to ima za posledicu sve vee iscrpljivanje generacije pela koje neposredno
uestvuju u preradi vetake hrane. Budui da su ove generacije iscrpljene, one kao
takve uzgajaju sledee generacije sa smanjenim vitalnim organima, pa zato u kasnu
jesen drutva uu oslabljena, te u toku zime uginu, ne doekavi prolee. Istraivanja
provedena u Pelarskom institutu Ribnoje pokazala su da je pelinja zajednica koja
je u julu preradila i lagerovala u sae 54,1 kg hrane od eernog sirupa, a za vreme
glavne pae skupila 48,3 kg meda, uginula je 10. oktobra iako je tokom avgusta
imala 8 punih ulica pela i uzgajila dosta legla. Na osnovu objavljenih rezultata
istraivanja, u Institutu su izveli zakljuak da prerada velikih koliina eernog sirupa
negativno utie ne samo na pele koje uestvuju u njegovoj preradi, ve i na sledea
pokolenja pela, uz objanjenje, da preveliko angaovanje pela na preradi eernog
sirupa dovodi do smanjenja invertovanih eera u medu, smanjenja aktivnosti
invertaze drelnih lezda kod pela koje su uestvovale u preradi enormnih koliina
saharoze, ali i kod potonjih generacija pela. Zato se i deava, neglaavaju u
Institutu, da i najsnanije zajednice preko zime propadnu, a ponekad i ne doive
zimu 5 (6).
79
80
prihranjivanje pela gustim eernim sirupom nepravilno i tetno jer gust eerni
sirup najee ostane nepreraen u med, pa u njemu ostane mnogo saharoze i
nema belanevina, to uzrokuje da se kasnije teko prerauje, da je nedovoljno
kalorian, a po hemijskom i biolokom sastavu i svojstvima daleko je od prirodne
hrane meda. Zbog toga hrana koja je obezbeena od sirupa sa visokom
koncentracijom eera, usled loe fermentacije i nedovoljnog cepanja invertovanja,
sklona je kristalizaciji i opasna za pele u zimskom periodu. Zato je za pele
najprihvatljivija i najzdravija eerna hrana sa niskom koncentracijom eera, poput
nektara najveeg broja cvetova koji sadre izmeu 70 i 80% vode (Kabulkov), to
nam potvruju i same pele kada najaktivnije izleu ujutro i u hladnije doba dana,
kada je nektar najrei. U prilog ovome idu i rezultati istraivanja japanskih naunika,
koja potvruju da u toplije letnje dane pele radije skupljaju vodnjikavi nektar nego
onaj sa veom koncentracijom eera.
U asopisu Gleanings in bee culture pie da cvetni nektar sadri razliite
koliine vode, i da verovatno u proseku ima 35 i 40% vrstih hranjivih materija, od
ega najvie eera Malo je cvetova iji nektar sadri vie od 50% vrstih materija,
pa je ovakav nektar zbog visokog viskoziteta pelama teak za preradu. Tokom
miliona godina svog razvoja, organizam pele se prilagoavao cvetnom nektaru kao
osnovnoj hrani. Husnija erimagi tvrdi da se kasnijim prihranjivanjem pelinja
drutva iscrpljuju, jer je potrebna velika energija za pripremu meda od saharoze za
zimu. Ovome u prilog ide i zakljuak efilda (1936) da nije iskljueno da vee koliine
preostale saharoze u eernom rastvoru, pelama iziskuje vie truda prilikom varenja
u zimskom periodu. Zato preko zime i nastupa vee iscrpljivanje organizma to e
uticati na veu smrtnost preko zime i na krai proleni ivot pela. Po enfildu, suvie
koncentrovane eerne rastvore (2:1) pele ne stiu da invertuju, dok retke rastvore
sa malim procentom saharoze pele invertuju u vremenu potrebnom da sirup dobije
gustinu poput meda.
Prevedeno na jezik pelara praktiara, odnos vode i eera u eernom
rastvoru moe da se kree od 4:1 do 1:1. Nauni saradnik instituta za pelarstvo
Ribnoje erebkin istie da cepanje saharoze najbre nastupa ako se daje sirup u
koncentraciji od 50% eera, odnosno 1:1. O ovome erimagi navodi da: Kod nas
pelari obino gree prihranjujui pele za zimu sirupom u odnosu (eer : voda) 2:1
i 3:1. Poslednja ispitivanja su pokazala da je za zimsko prihranjivanje najbolji odnos
1:1 pod uslovom da se izvri rano u jesen.
Niko od autora pelarskih prirunika koji sugeriu koncentraciju eera u
sirupu 1,5:1, 3:2, 2:1, 5:3, 3:1 nije potvrdio naunu opravdanost ovog ili onog saveta,
to je pelare dovodilo do zabune i stvorilo zablude.
Prema istraivanjima vajcarskih autora, vrenih krajem sedamdesetih
godina, pelinje zajednice koje su dohranjivane krajem leta imale su u proseku 40%
vie pela nego kontrolna drutva koja nisu prihranjivana. Ali krajem zime situacija je
bila sasvim izmenjena. Naime, kontrolna drutva bez stimulativne prihrane iz
predhodnog avgusta imala su 10% vie pela nego pelinje zajednice ija je jaina
bila uveana stimulativnim prihranjivanjem u avgustu prethodne godine 13. Jesenje
dohranjivanje eerom stimulie maticu na leenje, pa se mlade pele iscrpljuju
negovanjem legla. Mlade pele koje hrane larve, iscrpljuju rezerve svoga tela, bre
ostare i krae ive utvrdila je Mauermayer, a Ana Mauricio je u svojim istraivanjima
otkrila da su pele u pelinjim zajednicama bez legla ivele 167-188 dana, i da mlade
pele u svom telu skupljane rezervne materije ne iscrpljuju, pa stoga ive due
vreme.
81
82
83
84
85
86
87
88
89
prostor na toj strani predstavljao urbanu gradsku sredinu bez gotovo ikakvog
medonosnog rastinja. Komentariui ovaj fenomen Popara istie: ...Kao i svi ivi
organizmi tako su i medonosne pele izloene mnogobrojnim zraenjima i to iz
Zemlje, iz Kosmosa i iz mnogobrojnih savremenih tehnikih sredstava. Meutim nisu
sva zraenja tetna ni za ljude ni za ivotinje... U tehnika tetna zraenja spadaju
ona zraenja koja emituju dalekovodna i druga elektro postrojenja visokog napona
(35-400.000 volti), zatim emisione radio i TV antene, i antene mobilne telefonije. U
blizini tih objekata ne treba postavljati pelinjake jer njihova zraenja oigledno
smetaju pelama.
Potom su pomenuti rojevi vraeni na bazni pelinjak i za nepuna tri meseca
veoma solidno pripremljeni za predstojee zimovanje.
Uzgoj jakih drutava u ovakvom ambijentalnom okruenju ne treba ni
pokuavati.
90
91
Izai iz konforne zone, znai uloiti mnogo ivog rada po svakom drutvu, to
ima za rezultat dobro zdravlje pelinjih zajednica i isti pelinji proizvodi. To zahteva
postupak koji predlae Voronkov (1979) da se ranoproleno i kasnojesenje leglo
odstrani iz konice, a na mesto njega stave ramovi iz rezerve sa najmanje 2 kg
zatvorenog meda po okviru27. (2) korienje okvira graevnjaka i modifikovanih
okvira28, (3) termiki postupak u kontrolisanju Varroe; (4) formiranje vetakih
rojeva29; (5) tretiranje timolom po preporuci O.F. Grobova i saradnika, da se svaka
ulica u pelinjem drutvu zaprai sa po 0,25 grama leka30:ili drugi postupci sa
timolom, (6) tretiranje Apitolom31, (7) tretiranje mravljom kiselinom iziskuje due
pripreme paketia32 (8) tretiranje oksalnom kiselinom - nakapavanjem i mlenom
kiselinom, (9) sprovoenje tehnolokih i zoohigijenskih mera po predlogu dr A.
Draginia (1985),33 (10) zazimljavanje pelinjih drutava na nektarnom medu (ne
manje od 25 kg), uz puno perge (ne manje od 4 kg), sa mladim maticama iz rojenja i
jakim pelinjim zajednicama. Umesto fumagilina protiv nozemoze primeniti KAS-a-81
i jedan nastavak bagremovog meda, dok nistatin vratiti veterinarima za leenje pilia,
a pojavu krenog legla suzbijati gajenjem jakih pelinjih drutava, ostavljanjem u
konici pelama ne manje od 12 kg bagremovog meda plus 3-4 kg perge, lociranjem
pelinjaka na mesto bez vlage i bez vetra, dranjem u konici nagnjeenih enova
belog luka, zamenom matica...
Ovim putem ilo je relativno malo pelara, i to onih zaljubljenika u pele i
prirodu koji su eleli da medu sauvaju Boanska svojstva.
92
Mahmaaripov
Borodeva,Pelar, 8/80, str. 235.
3
Pelar, 4/94, str. 85.
4
Pelar, 3/80, str. 17.
5
Stanoji, ., Optimalne mogunosti pela u preradi ugljenovodonine hrane, Pelar,
Beograd, 11/88
6
Jakovljev, agun
7
dr Vlatko Petri., Pelar br. 3/9.
8
ri, 1989.
9
Bailey
10
Wedmore, prema Vujnoviu, 2003.
11
Kulinevi
12
Prof. dr M. irovi, Poseta Lebedeva pelarima Srbije, Pelar br. 11 za novembar 2007.
13
KulineviPelar br. 7,8,9/1993.
14
Pod ovim naslovom gospodin Zdravko Ilijev je posle saznanja steenih u eksperimentu o
uticaju zraenja na pelinje zajednice, odrao predavanje pelarima Nia 1994. u dva
navrata kao i pelarima Bele Palanke 1998. Eksperiment je trajao etiri godine (19901994), a postavio ga je posle dvadesetgodinjeg istraivanja. Sa dozvolom gospodina
Ilijeva, prenosimo sie njegovih rezultata na tom polju, uz veliko hvala na ljubaznosti
cenjenog gospodina.
Geopatogena zona nastaje kao dinamian energetski poremeaj na odreenom mestu i
u odreeno vreme, a uzrokuje je podzemni tok vda, gasa, nafte, zatim prisustvo
minerala, radioaktivnih elemenata, tektonskih pukotina, te snano delovanje magme iz
utrobe Zemlje, imajui stalno u vidu njenu stalnu rotaciju i erupcije (lava). Tu su, isto tako
veoma tetni Hartmanovi i Kerijevi vorovi, kojih ima posvuda, te pretstavljaju snaan
energetski snop koji i te kako remeti energetski sistem elektromagnetskog polja ovejeg
tela. Tu su, dalje, i sve raznovrsnija, sve mnogobrojnija i pogubnija tehnika zraenja koja
ns i pele okruuju i negativno utiu na zdravlje i ljudi i pelinjih zajednica, nastala
razvojem civilizacije (trafo-stanice, radio-odailjai, TV odailjai, dalekovodi, antene
mobilne telefonije, radioaktivna zraenja) (Hasanpai, 1987).
ak La Maja (1987) u svojoj knjizi Medicina stanovanja (1987) pie: Doktor Rajnos Per
(1947) sa Instituta za radiesteziju, u svojoj knjizi Kosmo telurska zraenja, u podnaslvu
Pereovi zraci, njihova planetarna topografij, njihov mogui odnos prema bolestima ljudi i
ivotinja, biljaka, a naroito prema raku, pie da je zemljina kugla i u smislu sever jug i
u smislu istok - zapad opasana kosmo-telurskim zraenjima. I vajcarski, a onda i
nemaki radovi orkrili su ogromnu geomagnetnu mreu silnica koje uspravno izlaze iz tla,
a doktor Hartmanova mrea predstavlja napredak i poboljanje, te je preciznija od
Pereove. Oblika je pravougaonika sa osnovom 2 m sa 2,5 metra, i debljine 21 cm..
Pereovi prezraci u stvarnosti predstavljaju ne samo trodimenzionalnu reetku samo na tlu,
nego isto tako redovno predstavljaju trodimenzionalno pregraivanje atmosfere. A doktor
Anri Kvikvandon iz Centra za geobioligiju Pitove, kao veterinar, koristei otkria doktora
Hartmana, utvrdio je opasno dejstvo tetnih talasa na veliki broj ivotinja i biljaka (naroito
u stoarstvu i ratarstvu). U tom smislu ak La Maja (1987) navodi da tetna zraenja
dolaze od vodenih tokova (nadzemnih, a naroito podzemnih), suvih geolokih raselina,
nalazita minerala (naroito radioaktivnih), nekadanjih movara, od lokalnih magnetskih
poremeaji (perturbacija ili nestanak zemljinog magnetizma), od balvana stabala koji trunu
u zemlji (i koje obori oluja), suptilne telurske struje, iz prirodnih kaverni vie ili manje
zatrpanih izvora ive vode na vertikali njihovog izviranja, stena koje zrae, ila metalne
rude. Dakle, sve to se kree, a i sve to miruje (mirne vode). Dakle, i sve to ini upljine,
jame, razlike u potencijalu "materijalnog prisustva". Dakle, sve to potie od trenja (tok
podzemne vode), sve to stvara nejednakost, asimatriju, disjunkciju i zraenje ovog ili
onog tipa: zatrpane kanalizacije i septike jame (izvor snanih patogenih zraenja),
podzemnih prokopa, nekadanjih gljivita, pruge podzemne eleznice i kolektori
kanalizacije u upotrebi, nekadanji bunari (zatrpani i nezatrpani, panjevi poseenog
2
93
drvea koji trunu u zemlji, nekadanji dnevni kopovi pretvoreni u suterene, zemljita na
kojima su nekad bila groblja, pa su promenila namenu, neki bazeni za filtriranje,
aglomeracije otpadnih voda. Zatvorene upljine u kojima se ne kree vazduh stvaraju
snane izvore jonizacije. Treba navesti i sve tenosti koje se kreu (cevovodi za odvod
mokrae u modernim talama), kanalizacioni sistemi u stanu i u velikim blokovima,
rezervoari i vodovodna postrojenja, i sve to se kree i proizvodi trenje. Elektrine
eleznice, tramvaji i trolejbusi, elektrini provodnici pod lajsnama ili ispod plastike,
otvorene utikake kutije, defektna uzemljenja, elektrine instalacije automobila, aparati sa
rentgenskim zracima, deo elektrinih aparata u domainstvu (naroito penice sa
miktotalasima) elektrina pisaa maina, lutajua struja. Sve to stvara elektromagnetno
polje. Televizijski prijemnik. Motke televizijske antene, vojni radarski ureaji, registarske
kase, raunarski terminali; uopte uzev, svi aparati sa elektronskim kolima, alarmni
ureaiji, itd. Nuklearna postrojenja...
15
Raseline (geol.) su podzemne pukotine ispunjene vodom u obliku podzemnih jezera,
peine i bazeni sa naftom.
16
To su mree tetnog zraenja iz svemira (pogreno iz kosmosa, jer je Kosmos ifra,
naziv za Sovjetski program lansiranja vetakih satelita Zemlje, Krlea, 1974), koje
pokrivaju celu planetu Zemlju. Hartmanova mrea zraenja se prostire pravcem severjug i istok-zapad, i na naem podruju pravi pravougaonike, ije strane sever-jug iznosi
250 cm, a istok-zapad 190 cm. irina svake stranice je 20-25 cm. Ukrtanja upravnih i
paralelnih stranica obrazuje vorove nazvane po Hartmanu Hartmanovi vorovi. Neki od
tih vorova su veoma tetni, i to oni koji se podudaraju s nekim drugim tetnim zraenjem.
Kerijeva mrea zraenja iz svemira prostire se u smeru severoistok-jugozapad i drugi
pravac je severozapad-jugoistok, i ini kvadrat stranica 350 cm. irina stranice Kerijeve
mree iznosi 50 cm. Ukrtanja stranica ini vorove, koji po Keriju nose njegovo ime
Kerijevi vorovi. Ovi vorovi u sadejstvu sa nekim drugim tetnim zraenjem postaju
veoma patogeni, ak tetniji od Hartmanovih vorova. I kod ove mree nije svaki vor
tetan.
Hartmanovi i Kerijevi vorovi su negativni po ljudski organizam na lokacijama vertikalno
iznad podzemnih vodotokova i raselina. Izvan vodenih tokova i raselina oni su pozitivni, u
njima se ovek prijatno osea. Podzemni vodeni tokovi uzrokuju zraenja iz zemlje koja
su tetna za ljudski organizam i pele. Prilikom proticanja vode dolazi do trenja izmeu
vode i korita kroz koji tee, te stvara tetan pritisak koji zrai vertikalno na povrinu
zemlje.
Neutralne zone su mesta na tlu gde nema tetnih zraenja, i pretstavljaju povrinu gde se ne
seku svemirski vorovi sa podzemnim vodotokovima i mesta gde se ne preklapaju
Hartmanovi i Kerijevi vorovi.
Za tetnost svemirskih i geopatolokih zraenja znali su jo stari Rimljani (a pedesetih
godina XX veka doktor Ernst Hartman obnovio je znanja o toj vrsti zraenja), i razmetaj
prostorija i nametaja u kuama pravili su tek nakon provere tog zraenja. Proveru su
vrili pomou pasa i maaka. Danima posmatrajui u prostorijama ponaanje psa,
oznaavali su kao zdrava mesta one lokalitete gde je pas spavao i gde se rado
odmarao. Na mestima gde je pas leao stavljali su krevete i stolice, jer pas je traio u
prostoriji zdravo mesto za leanje. Posle toga u prostoriju su unosili maku. Ali mesto na
kojem je maka leala nisu stavljali niti stolicu niti krevet, jer mesto koje pogoduje maki
tetno je za ljudski organizam. Pored make, i sova, zmija, osa i mrav prave svoja stanita
na mestima gde su pojaana zraenja.
Pozitivan i negativan uticaj zraenja, pored pasa i maaka, oseaju i pele (Hasanpai,
1987). Lutowsky (2002), osporava postojanje Hartmanove i Kerijeve mree. Kad je re o
radiestezijskom radu na problemu tetnih zraenja, Lutowsky ukazuje na injenicu da
postoje tekstovi u kojima stoje odavno prevaziene i neistinite teorije, kao to su na
primer hipoteza o postojanju Hartmanove i Kerijeve mree tetnih zraenja, iako se ve
decenijama gomilaju samo podaci koji negiraju te hipoteze... Teko je iznai bilo kakav
prihvatljiv argument, koji bi iao u prilog teoriji postojanja Hartmanove i Kerijeve mree, ali
94
je vrlo lako nai sijaset argumenata kojima se pobija ta teorija, pie Lutowsky i
pojanjava: Naime, utvreno je da tetna zraenja postoje i niko razuman i ne pokuava
da u to sumnja... Hartmanova i Kerijeva mrea, (kao to se na slici 15 vidi) imaju potpuno
pravilnu geometrijsku strukturu, to implicira da su zone tetnih zraenja potpuno
regularno rasporeene, po zemljinoj povrini... Ako su zone tetnih zraenja regularno
rasporeene, nastavlja Lutowsky, onda sledi da su tako rasporeeni i izvori tetnih
zraenja. Ali to nije tano, kategorian je Lutovsky, jer izvori tetnih zraenja su
praktino haotino rasporeeni, a i ta njihova raspodela se iz dana u dan menja... Naime,
poznato je da je u velikim gradovima najvea koncetracija tih izvora i stalno niu novi
(centrale, fabrike, dalekovodi i dr.). Kako onda prihvatiti da mnotvo neravnomerno,
praktino haotino rasporeenih izvora tetnih zraenja u Zemlji, na njenoj povrini i u
Svemiru, mogu stvoriti tako regularne mree tetnih zona, kao to su Hartmanova i
Kerijeva, sa uejem zakljuuje Lutovsky.
Prof. dr Lazar Milin (1995, u Apologetici I) na jednom mestu je nainio uporedni pregled
naunika svetskog formata od antike do danas, koji veruju da Bog postoji i onih koji u to
ne veruju. I svi imaju argumente za svoje uverenje. Dozvolimo da i dr Hartman i dr Keri
imaju argumente za svoje postavke.
ordano Bruno (1548-1600) izgoreo je na lomai u Rimu, na trgu Campo di Fiori 17.
februara 1600. godine, zbog odbacivanja Aristotelove nauke o kristalnim sferama, oko
nepomine zemlje i prihvatanja Kopernikove nauke o heliocentrinom sistemu, koja su
bila suprotna vladajuoj dogmi katolike crkve. Nikola Kopernik (1473-1543), koji je bio
svetenik (Milin, 1985) bio je bolje sree kada mu je ostala glava na ramenu zbog naune
misli, koja je presudila ordanu Brunu. I Galilej Galileo (1564-1642), koji je prvi u svetu
izumeo teleskop i usmerio ga ka Nebu, a 1610. godine objavio prva svoja astronomska
otkria, i. prihvatajui Kopernikov heliocentrini sistem kao jedini taan i istinit, doao je u
sukob sa crkvenim uenjem, pa mu je odlukom Inkvizicije 1616. bilo zabranjeno
propovedanje da se Zemlja okree oko Sunca i da je Ono sredite sveta. Ne mogavi
odustati od svog uenja, Inkvizicija ga je 1633, u sedamdesetoj godini ivota osudila kao
jeretika na progonstvo, ali i tamo pod prismotrom. Posle smrti 1642 crkvene vlasti nisu
dopustile da mu se podigne nadgrobni spomenik. Tek posle 125 godina, 1757. skinuta je
zabrana s Galilejevih dela.
Moda sve one zvezde, u kojima je ordano Bruno video sunca sa svojim planetama, i ovo
nae Sunce sa svojim planetarnim sistemom, koje je bilo u fokusu Kopernikovog i
Galilejevog istraivanja, ispoljavaju nadmono jaa zraenja od svih zraenja vetaki
stvorenih objekata na naoj planeti, to su Hartman i Keri spoznali daleko pre nas. Ako se
ovome dodaju savremana nauna saznanja da je Univerzum ogroman i da sadri
nebrojeno mnogo zvezda, od kojih su mnoge sasvim razliite od naeg Sunca, i da
samo naa galaksija ima verovatno 1011 zvezda, a postoji najmanje 10 galaksija i da oko
ovih zvezda verovatno krue planete (Krik, 2001), i da sve te Zvezde emituje zraenja
koja prekrivaju i nau planetu, govori u prilog teorije Hartmana i Kerija. Naa dananja
saznanja o osnovnim esticama materije i zraenja potvruju injenicu da kosmiko
pozadinsko zraenje koje danas proima celokupni svemir pretstavlja nerazgovetni apat
koji se moe jedva oslunuti radio-teleskopom. I prisustvo ogromne koliine
elektromagnetnog zraenja (fotona) u poreenju sa esticama materije (bariona) pri
odnosu 109 milijarda prema jedan (Krik, 2001), upuuje na zakljuak da se ne moe
tek-tako jednostavno odbaciti teorija Hartmana i Kerija.
17
Koristili su je starosedeoci severne i june Amerike, Eskimi, Kelti, Jevreji, zatim narodi
nastanjeni u Sibiru, Tibetu, Kini, Australiji, Africi, itd. Neki su radiesteziju okrivljivali i
optuivali kao neku vrstu crne magije, vraje rabote, jer je esto koriena za
komunikaciju sa onostranim silama, sa svetom mrtvih, za predvienje i spreavanje
nesrea. Tek zadnjih par decenija je poela da nalazi svoje pravo mesto, iako vrlo teko i
sporo. O njoj se danas raspravlja u renomiranim naunim krugovima, vre se i ozbiljna
istraivanja, koja su snano pospeena rezultatima istraivanja posveenih ispitivanju
uticaja spoljnih elektrinih i magnetnih zraenja na ljudski organizam (Lutowsky, 2002).
95
Radiestezisti su osobe koje imaju sposobnost da raljama ili slinim mehanikim spravama
pronlaze izvore zraenja pod zemljom (Krlea, 1969.).
Prema Lutowskom (2002), radiestezista za indikaciju detektovanog zraenja koristi ralje,
visak, radiestezijski tap... za razliku od obinog radiopate, kod koga su indikacioni znaci
odreene zdravstvene tegobe, neugodnost, uznemirenost i sl.
Lutowsky (2002), za radisteziju ima dve definicije: optu, za koju kae da je skup
postupoaka koji omoguavaju detekciju zraenja (energija) ivih i neivih sistema , koji su
zasnovani na delovanju tih zraenja na ljudski organizam i potpuniju definiciju da je
radiestezija radiopatski zasnovana metoda detekcije razliitih vrsta zraenja, dostupna
samo osobama sa specifino naglaenom radiopatskom osetljivou. Re radiestezije je
sloenica latinske rei radius, to znai zrak, i grke rei esthesia ije je znaenje
osetljivost.
19
Izraz negativan Hartmanov ili negativan Kerijev vor podrazumeva zraenje koje se
tetno ili negativno odraava na ljudski organizam, odnosno na pelinje drutvo. Suprotno
tetnom, negativnom zraenju (u Hartmanovom ili Kerijevom voru nad vodenim tokovima
ili raselinama), odomaio se izraz pozitivan Hartmanov ili pozitivan Kerijev vor, koji
podrazumeva da na tom mestu nema tetnih zraenja, te da je taj lokalitet podoban,
pozitivan, blagotvoran za prebivanje ljudi i pela, pa se u ematskom prikazu ispitivanog
lokaliteta sva tetna zraenja oznaavaju sa , a ona koja nisu tetna sa +.
20
Nae poznavanje elektriciteta zasniva se na postojanju naelektrisanja koje je prisutno na
povrni veine objekata i organskih i neorganskih, i to naroito onih koji su uraeni od
materijala koji su slabi provodnici. Postoje dve vrste naelektrisanja: pozitivno i negativno, i
ona se meusobno privlae. Prostor izmeu ta dva naelektrisanja nazvan je elektrino
polje. U cilju razumevanja naina na koji objekti postaju naelektrisani, podsetimo se
osnovnih osobina atoma. Atomi su sastavljeni od neutralnih estica (neutrona), i
naelektrisanih estica (protona i elektrona). Neutroni i protoni se nalaze u jezgru atoma,
oko koga krue elektroni, po priblino krunim orbitama razliitih poluprenika. Dakle,
svaki atom ima pozitivno naelektrisano jezgro (nukleus) oko koga krui negativno
naelektrisan elektron. Elektroni ne ostaju uvek na istim orbitama, nego mogu prelaziti i
prelaze sa jedne orbite na drugu. Kada prelaze sa vee na manju orbitu oni emituju
energiju, zraei elektromagnetne talase, a da bi preli sa manje na veu orbitu, moraju
apsorbovati energiju iz okoline. Znai, sve to postoji oko i pored nas, svi predmeti i svi
ivi i neivi sistemi, zrae elektromagnetne talase (Lutovsky, 2002). Pozitivno
naelektrisanje jezgra potie od protona, od kojih svaki ima masu koja je 1.840 puta vea
od mase elektrona. Atom se nalazi u stabilnom stanju kada je pozitivno naelektrisanje
jednako negativnom, i on tada nema naelektrisanje. Meutim, prilikom poremeaja
ravnotee izmeu pozitivnog i negativnog naelektrisanja u atomu, zbog gubljenja ili
primanja elektrona (koji su tada oznaeni kao joni) dolazi do poremeaja u naelektrisanju
tela. to je vei broj atoma sa poremeenom ravnoteom, to e naelektrisanje tela biti
vee. Na primer, ako protrljamo stakleni tapi komadom svile, on e postati pozitivno
naelektrisan. Trenjem e elektroni iz miliona atoma staklenog tapia prei na komad
svile, koji e postati negativan. Naravno direktni kontakt dva objekta, kao u navedenom
primeru, nisu jedini nain promene naelektrisanja. Ukoliko se neki objekat nalazi u
elektrinom polju drugog objekta, to takoe moe izazvati naelektrisanje. Kada je
naelektrisanje u kretanju dolazi do strujnog toka, koji se moe ostvariti u rastvoru, u
spoljnom okruenju ili u samoj peli.
Kvantitet protoka u elektrinom kolu odreen je koliinom naelektrisanja koje protekne u
jedinici vremena, to se meri amperima.
Hans Oersted je primetio jo 1820. godine uticaj magnetnog polja na iglu kompasa.
Ustanovljeno je da elektrino polje uzrokuje postojanje magnetnog polja. Linije
magnetne sile izazivaju odreenu orjentaciju magnetnih objekata unutar magnetnog polja
(Pickard, 1996).
21
Fluks tok, brzina prenoenja energije (na prim. svetlosti) ili materije (na prim. tenosti)
kroz odreenu povrinu (prenik) (Krlea, 1974).
96
22
DEO TREI
PELARI I HEMIJA
98
99
Slika 12. Uneene hemijske materije u konice: sedmino 2-3 puta. Koliko je sedmica
sadrano u vremenu od 1981. do 1990. godine!? Taj se trend u nas nije smanjivao ni do
2004. godine, dok je u EU u upotrebi samo pet lekova
100
101
otvarao u sezoni 1992-93.godine dalo 5,5 kg vie meda od konice koju je samo pet
puta otvarao i detaljno pregledao. Ova mu je dala 14 kg meda iz medita, a konica
koju je ostavio na miru imala je u meditu 19,5 kg meda. U sezoni 1993-94. godine
pravilo se potvrdilo: konica koju prethodne sezone nije otvarao, u ovom periodu je
pregledao pet puta i imao 5,9 kg meda manje nego u meditu zajednice koju nije
otvarao i uznemiravao. U zakljuku Simi konstatuje da je svako otvaranje konice
tetno, i da ga treba izbegavati kad god je to mogue.
I istraivanja Branka Relia, koja je izveo 1991. godine potvrdila su uverenja
istraivaa da ne treba slabiti snagu ni najjaih pelinjih zajednica. Njemu su najjaa
pelinja drutva posluila za formiranje paketnih rojeva, koja su po umanjenju za oko
jedan kilogram pela obolela od krenog legla. Uzrok bolesti je naao u zajednikom
dejstvu stresa pelinje zajednice i njenog slabljenja za paketni roj.
Napred izloeni inioci, kao i drugi neracionalni postupci pelara, ine
organizam pelinje zajednice (kao jedeinstvene bioloke celine) veoma osetljivim na
svaku neprirodnu delatnost. Stoga bi pelar i nauka o pelarstvu trebalo da istrauju
tehniku upravljanja pelinjim zajednicama koja e iskljuiti, ili na namanju moguu
meru smanjiti aktivnosti koje e izazvati stresnu situaciju u pelinjim drutvima. U
suprotnom, pele reaguju prekidom razvoja legla i fiziolokim slabljenjem pelinje
zajednice, to ima za posledicu slabu medoproduktivnost.
102
uzmu, ime prestaje negovanje legla i deficitarnost zimskih pela, pa na kraju jeseni i
poetkom zime pele nestanu, a hrana u konici ostane
U pelinjim zajednicama moe biti prisutna velika koliina polena od
kukuruza i suncokreta, a da u potpunosti doe do prestanka legla iako postoje
optimalni uslovi za njegov razvoj. Drutvima pod jaim stresom ne pomae ni
dodavanje eernog sirupa. Meutim ako se ovakva drutva prihrane neposredno
po povratku sa letnje pae, moe im se pomoi. Neka pelinja drutva nakon
intenzivne pae mogu izgledati vrlo jaka i imati mnogo legla za dui period
vremena, ali ta ista drutva mogu izgubiti vrlo brzo sve pele, tako da konice
ostanu pune meda, ali bez pela (Nuchbauer).
I profesor Kulinevi podsea ve vie puta pelare da shvate da se
fenomen o kome govori gospodin Nuchbauer i kod nas dosta esto javlja, i doprinosi
izuzetno visokim gubicima na pelinjacima. U naim uslovima, pie profesor, i varroa
ima znaajnu ulogu u potenciranju i odravanju stresne situacije u pelinjim
drutvima, kako kroz direktno parazitiranje i jo vie kao prenosilac i aktivator
nekoliko virusa.
Gavrilovi (1988) iznosi problem nestanka pela u Slavoniji i Baranji s jeseni i
zime 1987/88. godine, kada je konice napustilo 100, 200 pa i vie pelinjih
zajednica, ostavivi konice pune meda. Optuili su varrou i zamerili pelarima to
nisu savesno obavili i poslednje dimljenje u oktobru. Leto i jesen 1987. godine bili su
suni, a jesen dugo potrajala. Ambijent u kome su pele radile inili su veliki
kompleksi suncokreta i kukuruza.
O problemu nestajanja pela iz konice, Klinar (1987) pie da je poslednjih
nekoliko godina kritino razdoblje kada pelinje zajednice formiraju drutvo za
zimovanje, postalo jesenje doba. Ono se ogleda u naglom smanjivanju broja pela
u zajednicama, tako da ih za zimsko klube preostaje suvie mali broj pa, pre ili
kasnije pelinje zajednice propadnu.
Slinu pojavu opisao je Gnedinger (1986) gde je konstatovano podruje bilo
dolina reke Rajne i podruje varcvalda. Takoe su isti gubici registrovani i u
Francuskoj, u podruju Alzasa, a uzroci su bili nepoznati.
Godina 2000. bila je godina elementarne nepogode, i jedna od najsunijih u
poslednjih 144 godine, slina onoj koju je Sveti Jovan Zlatousti (IV vek n.e.) opisao u
besedi na Usekovanje, govorei: Kad je sva zemlja ispucala od sue; kad je nebo
plamtelo kao oganj; vazduh bio vreo kao rastopljeni bakar, a oblaci zauzdani; kad
nije bilo ni trave ni cvea, ni jutarnje rose, niti je drvee davalo mladice, niti klasje
njihalo svoje vrhove; kad su reke presuile, a izvori se jedva hranili iz nedara zemlje
nije padala kia".
U slinom ambijentu, leta 2000. godine, ve julska generacija radilikih larvi
je oskudevala u polenu, to je imalo za posledicu da je generacija pela izleenih iz
tih larvi bila telesno oteena. I, kao takva negovala je avgustovske larve takoe bez
polena, pa su tokom avgusta i septembra roene generacije zimskih pela kratkog
veka.
Produenim leglom u oktobru i novembru ve oteena generacija zimskih
pela negujui kasno leglo, jo vie se iscrpela i, tako iznurene pelinje zajednice
ule su u zimu. Iako zima 2000/2001. godinu nije bila surova, oteena generacija
zimskih pela nije mogla preiveti, to je potvrdila analiza uzorkovanih uginulih pela
na Fakultetu veterinarske medicine u Beogradu, da u uzorcima nije bilo nozeme niti
tragova Varrooe.
Malobrojna prezimela drutva najverovatnije pripadaju soju pela, koje su
zahvaljujui posedovanju genskih alela pln 1 i pln 2 imala sposobnost da pronau
103
POLEN. Naime, nauno su identifikovana dva genska lokusa koji utiu na traenje i
donoenje polena. Nivo rezervi polena u leglu je karakteristian, i odreen je upravo
lokusima pln 1 i pln 27.
Upravo leto i jesen 2000. godine bili su izrazito suni i bez polena. Jedino uz
obale reka i du kanala pelinja drutva su mogla nai neto vie polena, pa su stoga
mogla i pripremiti i uzgojiti zimske pele, koje su spremno doekale prolee. To su
mogla i ona retka, koja su posedovala genske alele pln 1 i pln 2.
U sezoni 2002/2003 u Nemakoj je izgubljena ak treina pelinjih drutava,
verovatno zahvaljujui visokoj inficiranosti virusom akutne paralize pela i kamirskim
virusom, to je prvi nalaz ovog virusa u Evropi. I tokom sezone 2003/2004. g. takoe
je u Nemakoj stradao velik broj pelinjih drutava.8
Slian pomor pela bio je karakteristian u jednom mestu u blizini
Aleksandrova (kod Zrenjanina) kada je od 2.000 zazimljenih pelinjih drutava
prezimelo samo njih 80,9 ili primer pelinjaka u Vukievici kod Obrenovca, kada je od
70 pelinjih drutava samo jedno drutvo doekalo jesen 2003. godine i ulo u zimu i
prolee 2004. godine.
U rano prolee 2004. godine na komercijalnom pelinjaku u Frejzer dolini u
Britanskoj Kolumbiji prijavljeno je propadanje drutava i to u velikim razmerama, koje
je rezultiralo gubicima od 80% do 90%. Utvreno je da je razlog za ovo uginue
kamirski virus. Istraivai u Evropi i SAD su utvrdili da je kamirski virus visoko
zarazan patogeni mikroorganizam medonosnih pela u prisustvu Varroe destructor.
104
105
larvi radilica i trutovskih larvi, nastao zaraenou Varroom, jer je nauno potvreno
da varroa, sisanjem hemolimfe, odnosno belanevina iz hemolimfe larvi radilica i
trutovskih larvi podstie masovna uginua pelinjih zajednica. Pored toga dr
Sotnjikov kae da se sadraj ukupnih belanevina u hemolimfi bolesnih pela
sniava, pod uticajem Varroe, za 39,257,1%, a koliina preostalog azota poraste
3,23,5 puta u odnosu na neobolele insekte18, dok telesna masa obolelih,
estodnevnih larvi radilica i sedmodnevnih larvi trutova je za 3 i 7 mg manja od mase
tela larvi iste starosti bez Varroe. Belanevine namenjene larvama, dostavljaju pele
hraniteljice. Pri odsustvu belanevinaste hrane u drutvu, pele koriste rezerve iz
svog organizma. U tom sluaju koliina azota za odgajanje jedne pele iznosi
3,1mg19. Ishrana larvi na raun telesnih rezervi pele dovodi do gubitka njihove
sposobnosti da kasnije neguju leglo. Pri deficitu belanevina, odneguje se malo pela
i za kratko vreme ograniava se razvitak drutva; leglo se gaji na raun troenja
rezervi belanevina iz tela pela hraniteljica, to dovodi do smanjenja mase i
sadraja azota u njihovom organizmu za 19%, a znatno im se skrauje duina
ivota20 Takva pojava primeuje se u prolee, sve do pojave sveeg polena, pri
odsustvu rezervi perge u gnezdu. Raaju se pele sa nakaznim krilima ili bez njih.
Zimske pele brzo odumiru, a mlade esto ne uspevaju da se pojave. Drutvo slabi i
ugiba. Poslednjih godina, u vezi sa globalnim zagrevanjem, sve vie se osea
nedostatak belanevinaste hrane u pelinjim drutvima. U suno vreme ona ne mogu
da sakupe dovoljnu koliinu hrane. U njima se zaustavlja razvoj. Pokuaji
stimulisanja leenja matice putem prihrane ugljenohidratnom hranom, ne daju
eljene rezultate. Pele prekidaju negu legla ranije, ve krajem jula ili poetkom
avgusta. U takvim drutvima pele su nedovoljno pripremljene za dug ivot tokom 7
8 meseci i esto ugibaju u decembru ili januaru.
Doktor Sotnjikov nastavlja: Naruava se mehanizam biosinteze niza
belanevina21. Smanjuje se koliina lizocima, belanevine odgovorne za stanje
otpornosti pela prema infekcijskim agensima22. Obolele pele, koje izlaze iz elija,
znatno su manjih dimenzija. Gubici u masi (teini) kreu se od 6,3 do 25%. Tako, pri
prisustvu jednog krpelja ona se smanjuje za 6,5%; pri dva za 10,6; pri tri za 11 do
14,5%; pri sedam osam za 23,9 do 25,423. Deficit belanevina u organizmu bolesnih
pela utie na razvitak ivotno vanih organa. Hipofaringealne lezde, koje su
odgovorne za invertovanje tranog eera i stvaranje komponenata matinog
mlea, pri oboljenju odrasle pele smanjuju se za 14,6%, a u stadijumu lutke za
13,531,5%24. Masno telo smanjuje se kod obolelih pela za 1,22,2 puta25.
Produkcija sperme truta napadnutog od tri Varroe smanjuje se za 50% 26. Na taj nain
Varroa, hranei se hemolimfom pela, dovodi do deficita belanevina u njihovom
organizmu i pri tome skrauje njihov ivot.
Prema podacima A. V. Sadova (1976, 1978), pri oboljenju u prolee i jesen
jedne pele starosti do 12 dana sa tri Varroe, duina njenog ivota smanjuje se dva
puta. Pri istom broju parazita, pele stare od 13-20 dana ivele su krae u prolee
1,4, leti 1,6 i u jesen 1,8 puta nego zdrave. Parazitiranje Varroe u leglu dovodi do
pojave nakaznih pela i trutova. Pri zaraenosti manjoj od 1%, defekti se ne
primeuju; pri 5% nalazi se 0,8%; pri 20% 2,2%; pri 30% 10,3% nakaznih insekata 27.
Broj pela u drutvu primetno se smanjuje, a sastav stari. Pri niskoj temperaturi pele
ugibaju i ostaju u konici. U normalnim uslovima, za razvitak jedne pele od larve do
imaga potrebno je 25 27 mg proteina, ili 46 mg azota28. U jako zaraenim
zajednicama, u kojima se primeuje deficit belanevina, ak i odstranjivanje Varroe
ne omoguava ouvanje drutva tokom zime, jer su pele nekvalitetne. Prihranjivanje
pela eernim sirupom radi dopunjavanja zimskih rezervi hrane, kae Sotnjikov,
106
107
godina, med (ast izuzecima) i vosak bez izuzetka, izneverili su narodno verovanje.
Med i vosak vie ne poseduju boanska svojstva prirodne istote i zdravstveno
hranidbene vrednosti, ve u sebi sadre ostatke opasne hemije, a med i prekomerne
doze vetaki unesenih antibiotika.
Saznanje da med nije ispravan i da je postao opasan, izaziva stres
potroaa, koji kao i u pelinjoj zajednici neprekidno traje. Jer, saznanje da:
1. naftalin izaziva raznovrsne mutagane, embriotoksine i kancerogene
efekte, koje imaju za posledicu patoloke pojave i anomalije razvia ploda, mrtvoroenje i spontani pobaaj. A naftalin se koristio i jo se moe nai u praksi nekih
pelara kao lek protiv varroe. U SAD i SSSR-u njegova je upotreba zabranjena jo
1987.godine.
2. AMITRAZ zagauje med i vosak, i ispoljava kancerogeno dejstvo,
saopteno je na III meunarodnom sinpozijumu o Varroozi odranom 1984.godine u
Splitu. Dve godine kasnije (1986), na internacionalnom savetovanju o zdravstvenoj
zatiti pele odranom u Zagrebu, dr Taplay, direktor Instituta za pelarski razvoj i
izuavanje meda u Bremenu (Nemaka), potvrdio je sumnje iz Splita i referisao o
mutagenim i teratogenim svojstvima amitraza. Kao supstanca, amitraz nije
kancerogen, ali metaboliti amitraza foramidin, 2,4-dimethylanilin i ksilidin su
kancerogeni, mutageni i teratogeni.
Teratogeno dejstvo metabolita 2,4-dimethylaniline.
Uraena je jedna ozbiljna studija 2001. godine tako to je prouavan uticaj
amitraza i njegovog metabolita (2,4-dimethylaniline) na preivljavanje, rast, razvoj i
teratogeni efekat kod abe Xenopus laevis kojoj je prirodno stanite jezero Viktorija31.
Ovaj projekat je rezultat saradnje naunika iz Holandije, Kenije i Zimbabvea. Edem
zaetog ploda je najea posledica amitraza. Kod 100% preivelih embriona dolazi
do edema pri koncentraciji od 5 mg/l. Teratogeni indeks amitraza je 2,7, a njegovog
metabolita (2,4-dimethylaniline) vei od 5. Kod svih embriona pri koncentraciji od 25
mg/l je zapaen gubitak pigmentacije (boje) i encefalomegalija (nenormalno uveanje
mozga). Tako je prema svim naunim pokazateljima, metabolit amitraza 2,4dimethylaniline okarakterisan kao teratogen.
U istraivanju koje je uraeno na mievima da bi se utvrdio uticaj amitraza na
reproduktivnu funkciju, a koje je nadzirala Dr Fiona Young, 200332, utvreno je da su
enke mieva kojima je tokom 5 dana davan amitraz kroz hranu (50 mg/kg) pre
parenja, gubile veliki broj fetusa (plodova) prevremenim koenjem, za razliku od
enki kojima nije davan amitraz. Kada je ista doza davana tokom 5 dana pre parenja
mievima mujacima, plodovi u uterusu enki su bili statistiki znaajno manji nego
kod mieva koji nisu dobijali amitraz. Isti efekat amitraza na plodnost je utvren i kod
pacova i zeeva, ali se ne raspolae podacima za ljude.
Palermo-Neto J, Sakate M i Florio JC. (1997)33 utvrdili su da je izlaganje
enki pacova (dojilja) odmah nakon koenja hrani koja je sadrala dnevnu dozu od
10 mg/kg amitraza, dovelo do tranzitornih promena u razvoju i ponaanju mladunaca
(kasniji razvoj dlake, kasnije otvaranje oiju, kasnije sputanje testisa).
Zbog naina primene amitraza, oni (foramidin i ksilidin) nalaze se svuda u
konici, pa i u medu i u vosku.
Tom prilikom dr Talpay je upozorio da je problematina strana voska
zagaenog amitrazom u njegovoj primeni u medicini, a posebno u kozmetici, budui
da je amitraz liposolubilan i, kao takav, nalazi se i stalno ostaje u strukturi voska.
Koeniger i Fu izrazili su sumnju u ispravnost amitraza i ukazali na njegovo
kancerogeno delovanje. A Ruttner je upozorio da med iz konica tretiranih amitrazom
nije za upotrebu u ishrani ljudi zbog rezidua. Jurij Seneganik, pelar i biohemiar po
108
109
110
3.7. FUMAGILIN
Pelari vie od decenije i po preventivno upotrebljavaju antibiotik fumagilin
protiv nozemoze, pa se nekontrolisanom primenom moe nai u medu i u njemu se
zadrati do 12 meseci. Nauno je utvreno da pri leenju pela od nozemoze dolazi
samo do kratkotrajnog poboljanja. A upotrebom fumagilina u dozama 0,8 mg/ml, 0,4
mg/ml i 0.08 mg/ml spreava deobu i rast elija mladog legla. Isto se deava i sa
elijama dece i osoba koje uzimaju med sa fumagilinom ili njegovim reziduama. Ako
se daje u veim koncentracijama, ovaj antibiotik izaziva poveanje broja aneuploidnih
elija (sa smanjenim ili poveanim brojem hromozoma). To dovodi do poremeaja u
reprodukciji pela ali i u ljudskoj populaciji. Ovi poremeaji imaju za posledicu
smrtnost, pobaaj, defekte novoroenadi...37
Dejan Kreculj38 podsea na rezultate istraivanja sa Fakulteta veterinarske
medicine u Beogradu na temu Opravdanosti primene fumagilina u terapiji
nozemoze u kojima mr Jevrosima Stevanovi, dr Zoran Stanimirovi i dr Mia
Mladenovi iznose da:
-"fumagilin naruava prirodnu ravnoteu u crevima pela, to dovodi do
intenzivnog razvoja gljivica sa krajnjim ishodom poveanog uginua pela;
-fumagilin ima potencijalni genotoksini efekat na oveka ukoliko je prisutan
u medu i u drugim pelinjim proizvodima sa posledicama poremeaja u reprodukciji
ljudi (uestali pobaaji, slabost organizma...);celioinhibitorno dejstvo (spreava rast i
deobu elija) i oteuje respiratorni epital ljudi (oteuje elije plua);
-inhibira anfiogenezu kod ljudi (izaziva umnoavanje elija krvnih sudova)
-indukuje apoprozu (ubrzava starenje elija, organa i organizma u celini)".
Neki nai vajni strunjaci u svojim predavanjim naivnim pelarima i
tekstovima u Pelaru afirmativno govore i piu o ovom opasnom antibiotiku, iako
su Maari zatvorili fabriku i obustavili proizvodnju fumagilina, kae u svom
predavanju beogradskim pelarima dr Luganski (2003).
Nastojanje pelara da spase pelinje zajednice od Varrooze i nozemoze,
uzrokovao je primenu cele palete od preko 200 raznih lekova, meu kojima i ova
etiri najopasnija, ozbiljno su zapretili istoi meda, dovodei u sumnju njegov
kvalitet i biomedicinske vrednosti sa negativnim predznakom po zdravlje oveka.
Saznanje da se u zagaenom medu mogu nai opasne materije koje,
delujui na gene oveka, izazivaju rak, mutiraju gene na karcinom i teratogenou
donose na svet decu nakaze sa zastraujuim izopaenostima, dovodi ovekapotroaa meda u stresnu situaciju, koja ne prestaje.
111
112
113
1999. godine
2000. godine
Streptomicin
43,2
26,0
Sulfatiazol
28,0
16,2
Sulfametazin
11,4
6,7
Oksatetraciklin
11,4
5,6
U toj grupi uzoraka, ostataka antibiotika nisu bile vrste meda iz Grke,
vedske, Austrije, Finske i Belgije42.
Da se tamo ne ale sa zdravljem ljudi, pokazuje primer suspenzije uvoza
kineskog meda. Veterinarski komitet EU 25. januara 2002. g,. izglasao je suspenziju
uvoza proizvoda ivotinjskog porekla iz Kine u EU. To se odnosi kako na proizvode
namenjene humanoj upotrebi tako i one za ishranu ivotinja, a jedan od glavnih
proizvoda na koje se suspenzija odnosi je med. Proizvodi koji su ve upueni u
Evropu bie primljeni, ali i podvrgnuti detaljnom ispitivanju. Na osnovu te odluke,
Evropska agencija za standarde hrane naruila je tokom februara dodatne testove
kineskog i meanog meda koji se prodaju u Velikoj Britaniji. Od 16 uzoraka, u 10 su
otkriveni ostaci antibiotika hloramfenikola, a u est ostaci streptomicina. Ista agencije
je javila o povlaenju kineskog meda iz prodaje43.
114
115
pesticidima. I smo kvalitetno i bioloki isto sae moe odgovoriti funkciji koju mu je
Priroda odredila.
Iako pele marljivo i pedantno, gonjene instiktom ienja, pripremaju elije45
saa za zaleganje, one nisu u mogunosti da ih potpuno oiste od delova kouljice i
ostataka otrovnih i drugih materija koje su pelar i nimfa ostavili u elijama saa. Na
taj se nain normalne elije vremenom degradiraju, postaju manjeg obima, pa se iz
nijh izvode sitne pele46, a iz zatrovanih elija izlaze oteene pele i zatrovan med.
Na pojavu degradacije saa, jo daleke 1937. godine, na 11. Meunarodnom
kongresu pelara u Parizu ukazao je Descont (1938)47 u svom referatu, kada je,
pored ostalog, rekao: Jedan od uzroka degradacije pela nalazi se u samoj eliji. To
je kouljica (kokon) nimfe koju pele, raajui se, ostavljaju u svojoj kolevci.
116
117
118
Folbeks VA Neu
Perizin
Apistan
Beyvarol
dibrombenzofenon
brompropilat
kumaphos
fluvalinat
flumethrin
1 mg/kg
0,9
0,6
0,7
0,4
Ne moe da se otkrije
10 mg/kg
0,6
Ne moe da se otkrije
20 mg/kg
12
0,8
Ne moe da se otkrije
50 mg/kg
16
12
18
1,5
Ne moe da se otkrije
60 mg/kg
20
16
21
2,1
Ne moe da se otkrije
100 mg/kg
24
19
31
4,5
Ne moe da se otkrije
200 mg/kg
33
29
94
10
Ne moe da se otkrije
119
Izleeno generacija
pela
svetla
123
mrka
12
120
2,4
tamna
1012
118
3,7
crna
2526
106
13,1
120
svetlost, kartira se i pretapa jer u crnom sau sakuplja se izmet larvi i mada je
sazidan slojevima kokona u njemu se mogu sakupljati prouzrokovai bolesti pela i
legla.
121
Jedinica
mere
Novo
sae
gram
150
100
10
15
20
194,6
208
216
214,6
poveanje
debljine
dna elije
mm
0,22
0,40 (3)*
0,73
1,08
1,44
100
181,8
331,8
490,0
654,5
smanjenje
prenika
elije
mm
5,42
5,38
5,26
5,24
5,21
5,21
100
99,26
97,0
96,6
96,12
96,12
smanjenje
zapremine
elije
cm3%
0,282
0,269
0,225
0,249
0,248
100
95,4
90,4
88,3
87,9
gubitak
toplote
kroz sat
kal.
0,247
0,173 (2)*
0,13 (6)*
0,101
koef.
5,61
3,44
2,16
1,31
100
61,3
38,5
23,2
smanjenje
koliine
%
100
86,0
60,0
49,0
46,0
45,0
voska
*
Brojevi u zagradi, sem prve vodoravne kolone, oznaavaju broj pokolenja posle kojih su
vrena merenja
122
123
124
125
126
Fararova teza da je aktuelni pelar najvei neprijatelj pela ima uporite staro
vie od sto godina koja je na svetlost dana doneo na asopis kada je ovek-pelar
opljakao pelama med. to se dalje dogaalo opisao je urini u tekstu Pelarska
zima u Pelaru br. 2 za februar 1898. godine (da ne bi bilo zabune, to je kraj
devetnaeatog veka).
I poslednju kap meda pele podele izmeu sebe dodavajui je jedna drugoj
sisalicom. One koje su najblie matici, dobijaju ponajvie sa zadatkom da i poslednju
kap upotrebe na ishranu matice. Krajnji redovi zatim prvi umiru od gladi s nekim
tihim, sveanim, pravim stoikim spokojstvom. I tako redom umiru sve, do one
sredinice gde se matica nalazi. Tada u rojevima vlada tiina koja je svojstvena samo
organizmima koji umiru od gladi. Pele hraniteljice, ili one koje su se desile blizu
matice i koje su kao amanet od drutva dobile najvie meda za ishranu matice,
njihove majke, i poslednje napore svoje snage upotrebljavaju i iz usta svojih
odvajaju da ishrane svoju majku. Prema fizikoj svojoj snazi redom do poslednje
umiru, a matica ostaje da ivi jo dva dana po smrti celog drutva, a zatim i ona
umire.
Matica moe gladovati samo 2 sata, inae umire, tvrdi gospoa Atchiey u
svom asopisu The Southland Queen. Zimi moe i due bez hrane izdravati, jer
onda ne lee jaja77.
127
biloloki prirodno snanog drutva. U istoj meri bilo je optereenje zadnjeg creva, pa
su u prolee tako formirane nazovi jake zajednice bile najvie zagaene izmetom, i
sa najvie sa plesni zahvaenog saa. Od nozeme je obolelo 28,1% vie jakih nego
prirodno bioloki snanih drutava. Eksperimentalno je utvreno da spajanje vie
drutava u jednu konicu kod pela izaziva, i dosta dugo odrava stanje
razdraljivosti, to se negativno odrava na sadraj rezervnih hranjivih materija u
njihovom organizmu. I ferment katalaza, zaduen da spreava truljenje izmeta u
konici i da titi pele od uginua, kod ovakvih drutava je manje aktivan u proseku
za 12,1%.
Rezultati zimovanja su se negativno odrazili na proleni razvoj i produktivnost
pelinjih drutava. Pelinje zajednice formirane od slabia sa jeseni imale su 21,6%
manje legla i isto toliko manje meda istie Lebedov i istie da ova, kao i s jeseni
formirana drutva od po dve slabije zajednice od iste koliine pela, u toku sezone do
24. juna nisu bila u stanju da se razvijaju kao prirodno bioloki snana drutva. Ona
ni do kraja ogleda nisu dostigla razvoj jakih pelinjih zajednica. Zato jako drutvo lako
prezimljava. Ali i u jaini pelinje zajednice koja se priprema za zimu, ne sme se
preterati sa vetakim pojaavanjem drutva. U tom sluaju pojavljuje se viak
toplote, usloava se ishrana pela i zimovanje protie loije, upozorava Taranov i
savetuje da zazimljena pelinja zajednica treba da pokriva 9-11 ulica u DB konici,
poto su i ogledi Jakovljeva (1971) pokazali da se optimalna snaga zazimljenog
drutva nalazi u tim granicama.
Optimum od 9 do 11 ulica pela u DB konici obezbeuje balans izmeu
ukupne koliine vode nastale respiratornim putem (ukljuujui i primljenu slobodnu
vodu) i gubitka vode koji nastaje isparavanjem, tako da ne dolazi ni do pojave ei, ni
do pojave akumuliranja vode u organizmu pele. Pelinje zajednice manje od
optimalnih imaju problema sa vikom vode pa ih treba utopljavati tokom zimovanja
(na taj nain se smanjuje potronja hrane i stvaranje metabolike vode). Snanije od
optimalnih zajednica koje pate od ei treba pokriti folijom (mala potronja meda po
jedinici pele).
Jako pelinje drutvo koje je rezultat dara prirode je poeljno drutvo za
zazimljavanje. Ono nazovi jako drutvo koje smo montirali spajanjem dva osrednja
drutva, nije i poeljno drutvo, i ne treba ga tako stvarati. Gospodin dr ivadinovi, u
Pelaru 11/97 str. 336 je to plastino elaborirao i u zakljuku nam dobronamerno
savetovao: Krajnje je vreme da se otreznimo i da shvatimo da se prirodom ne moe
upravljati, ve da joj se moe pomagati ili odmagati.
Zato Milan Mati, iz apca, tokom septembra sve slabo razvijene zajednice
rasformira i pripaja drutvima srednje jaine, ime postie dva cilja: prvo, vri
masovnu pozitivnu selekciju na pelinjaku i, drugo, pojaavanjem osrednjih drutava
pelama i hranom iz rasformiranih konica dobija snane pelinje zajednice i
optimalne zalihe hrane, to je preduslov broj jedan za uspeno zimovanje i
izimljavnje, a time i prevenciju protiv nozemoze.
128
129
Bekei, 2005.
Ibid.
3
Mlaen i sar., prema citatu Stevanovieve i sar., 2000.
4
Citat iz lanka u "American Bee Journal"-u za 1993. godinu koji je sadran u knjizi
"Savremeni principi pelarenja, dr med R. ivadinovia
5
Maksimovi, Petrievi.
2
130
131
ispitivanjima utvreno vosak postaje od meda...(i polena, prim. J.K..) Zato je elija
estougaona, a ne okrugla kao pelinje telo? Zbog ekonomije, jer od svih elija iste
zapremine koje se mogu sloiti jedna uz drugu bez praznina izmeu njih, estougaonici su
geometrijski oblici za koje je potrebno najmanje materijala. To je jo u IV veku utvrdio
matematiar Pappus iz Aleksandrije, on koji je u pelama video "velike geometre". Kada
bi kakav um izvan zemaljske kugle pitao ta je na zemlji najsavrenije stvorila ivotna
logika, tada bi mu trebalo pokazati medno sae, rekao je mudri i velianstveni Meterlnik.
A kako je prave? Sevdi, zavravajui svoja matematika izlaganja, kae: Pela-arhitekta
stvorila je plan. Na praznom prostoru odredila je mesto prve elije, dok e se ostale reati
po matematikoj tanosti u zavisnosti od prve. Tako se gradi prvi st, a dok je on jo u
izgradnji, ve se zapoinje u izvesnoj udaljenosti i drugi i trei A Huber, koji je sve
video, video je kako je jedna mlada i jo nedovoljno iskusna pelica, gradei elije saa
u redu svojih starijih sestara, pogreno postavila jednu esticu voska. Uklonie je odmah
u stranu i jedna od starijih zauze njeno mesto, skide pogreno postavljenu esticu, preradi
je i opet pusti mladu pelicu da se ui i, dalje rdi! ta na to da kaemo? (Dimitrijevi,
Jugoslovensko pelarstvo 7/1934).
46
Taranov, 1993.
47
Descont, G., Problem pelinjih elija, Jugoslovensko pelarstvo br 5 i 6, Beograd,
1938.
48
Protivna miljenja: Root je posle ogleda sa okvirima starim 25 godina, izjavio da zidovi
elija imaju uvek skoro istu debljinu, jer pele uklanjaju kokone ukoliko pokriju zidove.
Ipak, ako na dnu ostane 8 do 10 naslaganih slojeva, one produe elije da bi imale istu
dubinu na starom sau debljine 2 do 3 mm gde se leglo uvek dobro razvija ne smanjujui
svoj rast. Baldensperger, posle iskustva od 56 godina na svojim pelinjacima, nikada nije
naiao na kakav okvir koji bi morao izbaciti zato to su mu kouljice suzile elije.. Iz
godine u godinu su se u mojim okvirima izvodile 7 do 8 generacija pela iako su mnogi bili
u upotrebi i u primitivnim konicama na Alpima, u Aliru, ili Palestini, i video da su se
preko 200 generacija izvodile u njihovim elijama, ne primeujui nikakve tetne
zadebljine ... to se popravka saa tie, roj, kao mlad organizam, vie voli novo sae, i
istei konicu otkida itave komade starog saa. Isto je to i u primitivnim konicama, gde
se svake druge ili tree godine obnavlja sae, a to je vreme kada bi mogle nastupiti tetne
posledice". I American Bee Journal (jun 1935) sa potpisom g. Miller-a uporujui elije
starih okvira koji su u upotrebi vie od 24 godine, a jedan jo od 1885. g., sa novima, ne
nalazi da ima kakve razlike u dimenzijama, "niti da ima razlike u krupnoi pela koje su se
u tim okvirima izlegle". Ako bi iz ovog pitanja trebalo izvesti kakav zakljuak, mogli bi rei
da pele u datoj prilici znaju da izvre podmalaivanje saa (Derscont, 1938).
49
Grobov, Lihotin, 1989. prema Lebedevu.
50
Aleksimicer, Bodnaruk, Kubajuk, 1997, prema Lebedevu.
51
Cvetkovi, 2003.
52
U aprilskom broju asopisa American Bee Journal 2006. godine, u radu pod naslovom
Preivljavanje u funkciji uzgoja matice u pelinjem vosku koji sadri kumafos, objavili su
rezultate svojih dvogodunjih istraivanja o uticaju kumafosom kontaminiranog voska na
uzgoj i preivljavanje matica.
53
Ppm = delovi u milionu
54
Walner, 1999.
55
Nosr&Walner, 2003
56
E.H. Frost, D. Shutler i K. Hillier, Uticaj lekova protiv varoe na memoriju pela. (Rezultati
istraivanja koji su predstavljeni na Amerikoj konferenciji o istraivanjima u oblasti
pelarstva, (Pelar 12/10, str. 589)..
57
Madren, 1995, prema ivadinoviu, 2000.
58
ivadinovi, 2002.
59
Pregled lekova koji se koriste u svetu u suzbijanju pelinjih bolesti u svetlu rezolucije 34.
kongresa Apimondije 1995, Kantar, 1998):
60
Meunarodni struni seminar Pelarenje za budunost, Ni, 14.-15 XII 2002. godine
132
61
DEO ETVRTI
134
vode postao odluujui faktor koji utie na izvoenje legla i razvoj pelinjeg drutva 2, i
tako, prema Dull-u u unutranjosti elije saa u kojoj je zaleeno jaje, u trenutku
raanja i u periodu razvoja larve, relativna vlanost mora biti 90-95%, jer inae larva
se nee izlei. Dull je utvrdio da se pri relativnoj vlanosti od 50% izlee samo 29%
larvi to predstavlja i donju granicu ispod koje ne postoje uslovi za pucanje jajne
opne.
Ukoliko nema pojila na pelinjaku ve u prvim februarskim danima, ako
pelar zakasni u aktiviranju izvora higijenske vode ili tome ne pridaje panju, pele su
primorane da se same snalaze za vodu i vodonoe e pasti na barice, kanale i druge
izvore, uzimae nehigijensku vodu, najee zaraenu mikroorganizmima tetnim po
zdravlje pelinje zajednice.
istoa vode nema bitnog znaaja za pele,3 pa mirisi neprijatni za oveka
nisu neprijatni i za pele. Pele u nedostatku vode na pojilu poseuju, izmeu
ostalog, i kanale sa osokom, napune svoje voljke sa 2-5%-tnim rastvorom mokrae i
skladite je u konici, istie cenjeni naunik. I kada je postavljeno pojilo sa istom
vodom i kada ga pele redovno poseuju, one e u traganju za mineralnim
materijama, zbog nedostatka soli u vodi, poseivati i stona ubrita. To ima za
posledicu unoenje u konicu patogenih mikroorganizama, kao to su salmonela,
enteropatogeni sojevi crevnih bacila, streptokoke, stafilokoke, izazivai tuberkuloze i
dr4. Ovaj autorSmirnov preporuuje da se zbog toga na pelinjacima pored pojilica sa
pitkom vodom postave i pojilice sa rastvorom morske soli, a doza da ne iznosi vie
od 0.01%, odnosno 1 gram soli na 10 litara vode. Doze soli vee od navedene
skrauju ivot pelama, u odnosu na pele koje su hranjene eernim sirupom bez
dodatka soli, to se vidi iz table 12.
Smirnov navodi da je analogne rezultate dobila i Ana Mauricio (1946), prema
kojima su ginuli veliki pelinjaci preko zime zbog prisustva soli u medu u jednom
sluaju 0,66%, a u drugom 0,46%.
Tabela 12. Uticaj koliine morske soli na duinu ivota pela (prema podacima
Smirnova)
Koliina morske soli na 1 litar sirupa
bez soli
Duina
ivota
0,1-0,2%
0,5%
1%
5%
10%
1-2 g/l
5 g/l
10 g/l
50 g/l
100 g/l
dana
2533
1517
1011
910
100
50
35
33
10
6.6
135
odjednom navale na vodonou, i u urbi sisaju iz nje istisnutu kap vode. Vodu
unesenu u konicu pele distribuiraju u elije u malim kapljicama. Park (1929.) je
utvrdio da pele smetaju kapljice vode u deformisane elije na krajevima saa, ili u
elije u kojima se ve nalaze jaja i najmlae larve. Lepezanjem krila pele e
regulisati njeno isparavanje. Ukoliko je potrebno, unetu kapljicu vode e pokretom
glave razmazati u vidu tankog filma po gornjem zidu elije. Ovim postupkom ubrzae
proces isparavanja i poveati efekat hlaenja legla6.
U zavisnosti od tempereture spoljnjeg vazduha, pele vodonoe donose vee
ili manje koliine vode, ee ili ree poleu na pojilo, due ili krae se zadravaju u
konici, vei ili manji broj pela nektarua preuzima ulogu vodonoa, veom ili
manjom brzinom pune medni mehur vodom.
Iz tabele 13 vidi se aktivnost pela vodonoa, zasnovana na istraivanjima
Jeskova.
Tabela 13. Pregled koliine unete vode u konicu
Pri
temperaturi,
C
Vreme punjenja
mednog mehura
(sekundi)
4,7
0,5
2,35
23-24
4467
0,7
30,846,9
13
18
23
136
nego ih kune pele saekuju u predvorju konice i njih 34 urno uzimaju vodu od
jedne vodonoe, tako da se ova i ne zadrava u konici7.
Tabela 15. Pregled vremena zadravanja u konci pela-vodonoa u
zavisnosti od temperature spoljnjeg vazduha.
Vreme zadravanja vodonoa u konici
Temperatura
vazduha, C
sekundi
minuta:sekundi
13
375
6:12
18
268
4:24
23
234
3:54
29
170
2:50
Leti kada nema pae i bez vode na pelinjaku, pele su ljute, napadaju i ne
moe im se prii bez zatitne opreme. Kao ilustraciju ovakvog raspoloenja pela,
asopis PELAR je u dvobroju za oktobar i novembar 1949. godine, na strani 210,
objavio iskustvo jednog vajcarskog pelara, koje u obradi prenosimo: Mirne i
blagorodne pele kojima je pelar bez bojazni prilazio, odjednom su postale jako
ljute i napadale su dalje od konice. Uzrok je otkrio, kada je 1911. godine proitao u
jednom asopisu da su pele jatimice pojurile na vodu u postavljenom pojilu. edan
ovek obino je zle volje, pa i kod pela moe biti slino. Kada je obezbeivao
redovno vodu na pelinjaku, primetio je da se njihovo raspoloenje jasno promenilo,
postale su mirne i prestale sa napadanjem.
Pojilo na pelinjaku lti je odlian indikator stanja pae dotinog dana. Ako
na pojilu nema pela, ili ih je veoma malo, paa je obilna, a ukoliko su pele prekrile
pojilicu i utroile veu koliinu vode, znak je da cvetnice ne mede i da je temperatura
spoljnjeg vazduha uzrok nemedenju. U prolee, pojilica puna pela znak je da je na
delu ekspanzija razvoja pelinjih zajednica na vrhuncu.
Pojilice napunjene oplemenjenim eernim sirupom odlino slue kao
putokaz pelama za brzo pronalaenje mesta pojila na pelinjaku prilikom prvih
proisnih letova pela u februaru, kao i odvraanja pela sa nehigijenskih napajalita
koja su poseivale do aktiviranja pojilita.
Za stvaranje i odravanje visokoproduktivnih, prirodno bioloki snanih i
zdravih pelinjih zajednica neophodna je higijenski ispravna voda na pelinjaku, koja
ima ne manji znaaj od konice naseljene pelama. Neodgovornost pelara za
obezbeenje pelama higijenski ispravne vode naplauje se izgubljenim medom i
obolevanjem pelinjih drutava.
137
do oplodnje u bliskom srodstvu. Ovo ima vie negativnih posledica, od kojih je jedna
tzv. areno leglo, na to pelari malo obraaju panju, ali zato imaju malo legla i
slabana pelinja drutva.
ta je areno leglo?
Zabluda!
To je ahovska tabla na kojoj su posednuta samo crna polja, a bela polja
neposednuta, prazna. Pelar, naviknut da jednim pogledom vidi besprekorno,
votanim poklopiima, poklopljene sve elije saa sa obe strane sta, iznenadi se
kada uoi ratrkane poklopljene elije, a izmeu njih prazninu - elije bez legla.
Matica sparena u bliskom srodstvu polae i do jedne polovine letalna jaja,
odnosno jaja iz kojih bi se poeli razvijati tzv. diploidni trutovi, koje pele, gonjene
prirodnim nagonom, prepoznaju, i nakon izvoenja iz jajeta, u roku od nekoliko sati
sve takve larvice isiu, pa pelar vidi prazne elije saa u emu prepoznaje areno
leglo.
Meutim, najnovija istraivanja nemakih naunika (Kleinhenz i sarad. 2003),
o kojima je informisao prof dr Jovo Kulinevi8 menjaju do sada uvreeno verovanje,
da prazne elije koje se mogu lako zapaziti unutar kompaktnog poklopljenog legla, i
koje smo nazivali areno leglo, nisu uvek posledica loe matice, nastale usled
starosti, niti sparivanja u bliskom krvnom srodstvu. Nego...
...Prazne elije unutar kompletno zaleenog legla, prema najnovijim
istraivanjima nemakih istraivaa, slue pelama za termoregulaciju unutar
pelinjeg gnezda. Na takvom se poslu pojedine pele u pojedinim elijama, bez
pokretanja mogu zadrati i do 45 minuta.
Bojom obeleene, pele na povrini poklopljenog legla odravaju
temperaturu grudi u pojasu od 32,2C do 38,1C. Veina posmatranih pela u
praenom periodu, napravilo je po nekoliko ulaenja u prazne elije u podruju
poklopljenog legla i zadravanja u njima, due od dva minuta. Tamperatura grudi
pela u momentu ulaska u eliju izmerena je izmeu 34,1C i 42,5C. U 83%
sluajeva ta temperature je bila via (maksimum 5,9C, proseno 2,5C) nego
temperature pela na povrini legla. U praznim elijama izmeu legla, pele koje su
proizvodile toplotu imale su srednju temperature od 40,6C. Pele koje su se samo
odmarale u elijama imale su temperaturu od 32,7C i nisu obavljale nikakvu vidljivu
aktivnost.
Pele koje su proizvodile toplotu razlikovale su se od onih koje su se
odmarale po neprekidnim disajnim pokretima abdomena (trbuha). Prenos toplote sa
povrine legla od strane pojedinanih pela i onih unutar praznih elija simuliran je
pod kontrolisanim uslovima. Zagrevanje na leglu izaziva jako povrinsko zagrevanje
poklopia i do 3C u toku 30 minuta. Prenoenje toplote je 1,9 do 2,6 puta efikasnije
kada su grudi pele u direktnom dodiru sa poklopljenim leglom, nego kad to nije.
Zagrevanje unutar prazne elije podie temperature susednih elija sa leglom do
2,5C u toku 30 minuta. Rasprostiranje tako proizvedene toplote moglo se
registrovati na razdaljini do 3 elije sa leglom od mesta gde se nalazi vrua pela.
Ovo najnovije otkrie nemakih naunika, o termoregulaciji unutar pelinjeg
gnezda i ulozi praznih elija u podruju poklopljenog legla iz osnova menja
dosadanju teoriju o arenom leglu. areno leglo je bilo zabluda.
Do ovog istraivanja uglavnom se smatralo da dobra matica treba da zalee
svaku eliju sa to je manje mogue preskoenih elija. Ako je takvih elija podosta,
smatralo se da je to posledica starosti matice ili sparivanja u bliskom krvnom
srodstvu, to ponekad moe biti i tano.
138
139
140
plen grabenih pela. Ako od njih pravi i paketne rojeve, svesno zanemarujui
injenicu da se u naim uslovima ne mogu razviti do jeseni i da ih samo oko 10%
prezimi, pelar sa njima ne prave tetu samo sebi, ve i kupcima, odnosno
pelarima-poetnicima i srpskom pelarstvu uopte.
Osamdesetih godina u nas su se masovno i nekontrolisano koristila hemijska
sredstva na bazi fenotijazina, amitraza, brompropilata, koji su nalazili primenu
prskanjem i dimljenjem pelinjih zajednica, a devedesetih godina i na bazi
fluvalinatom i amitrazom impregniranih letvica, zadravanih due vremena u
konicama. esta dimljenja, najee bez potrebe, esta otvaranja konica i vrlo
uestale manipulacije pelama kroz proteklih tridesetak godina borbe sa Varroom,
dri pelinje zajednice u stalnoj stresnoj situaciji, koja ima za posledicu hronino
slabe pelinje zajednice i prazne konice u rano prolee.
Zazimljavanjem slabih drutava i spajanjem vie slabia u jednu konicu
ravno je unitenju pelinje zajednice.
Tokom aktivne sezone neki pelari ostavljaju pele bez higijenskog pojila i
upuuju ih na pretraivanje terena za vodom bez koje im nema ivota. U potrazi za
vodom angauje se i do 90% svih izletnica, nektarua i polenarica, ali i znatan deo
kunih pela, i ne nalazei je, umiru od umora i gladi, a leglo u pregrejanoj konici
(pri temperaturi vioj od 38C) biva uniteno. Pelar na letu vidi izbaene lutke,
nesvestan ta se zbilo, i okrivljuje nepoznate bolesti, a da nije svestan injenice da je
on glavni uzrok bolesti praznih sanduka.
Bolest praznih sanduka zahvatila je 2004/2005. g. vie od 50% pelinjeg
fonda na prostoru Srbije juno od Save i Dunava 9, za ta su pelari optuuju Varrou
destructor. Regionalna asocijacija pelarskih organizacija jugoistone Srbije izdala
je saoptenje za javnost, da je na podruju teritorije koju pokriva, do poetka januara
2005. godine stradalo oko 40% pelinjih zajednica, a mnoga drutva su znatno
oslabila i, u prolee se oekuje jo uginua... (Spasi, 2005)10. Objektivno gledajui,
Varroa je samo jedan od uzroka uginua pelinjih zajednica. Drugi inilac nestanka
pela je neadekvatna (eerno-mleno-sojina) hrana, a trei razlog je deficit zimskih
pela, nastao varljivom brojnou mladih pela kratkog veka, roenih u septembru i
oktobru pod uticajem stimulativnog prihranjivanja eernom otopinom pelinjih
zajednica u mesecima avgustu, septembru i oktobru11.
Komercijalizacijom pelinjih proizvoda, pele su liene prirodne hrane meda i
polena koji su im istovremeno i lek protiv bolesti. Zbog konzumiranja neprirodne
hrane (saharoza, mleka u prahu, sojinog brana i drugih surogata) koja ne sadri
fitoncide i antibiotike, fenolna i polifenolna jedinjenja kakva poseduje medi polen,
pele su postale neotporne prema pelinjim bolestima.
Sve ovo doprinelo je da na pelinjacima nema prirodno bioloki snanih
pelinjih zajednica sposobnih da se odupru bolestima. Od bolesti praznih sanduka u
junim dravama SAD poetkom 2007 godine uginulo je nekoliko stotina hiljada
pelinjih drutava. To su strunjaci nazvali poremeajem nestajanja pelinjih
drutava (CCD) i time otvorili vrata nekim drugim strunjacima za istraivanje ve
davno poznatih istina o uzrocima nestajanja pela. Cela istina je u injenici da je
pomor pela u SAD, Evropi i Srbiji nastupio od bolesti praznih sanduka.
141
abarov.
Kulinevi.
3
Jeskov.
4
Smirnov.
5
Lindauer.
6
Lindauer, 1954.
7
Lindauer
8
Vrue pele u praznim elijama unutar legla, Pelar br.6 za jun 2006.
9
Iz predavanja abakim pelarima Miljka ljivia, predsednika SPOS-a, 20. marta 2005.
godine.
10
Spasi, Potresno saoptenje za javnost regionalne asocijacije, Pelar br, 3/2005).
11
Stimulativna prihrana u periodu avgust/oktobar ima za posledicu raanje kratkovenih
pela. Pelinje zajednice stimulativno prihranjivane krajem leta imale su u proseku oko
40% vie pela nego kontrolna drutva bez prihrane, ali je krajem zime situacija bila
sasvim drugaija. Kontrolna drutva bez stimulativnohg prihranjivanja imala su 10% vie
pela nego pelinja drutva ija je jaina uveana stimulativnim prihranjivanjem u avgustu
prethodne godine (Kulinevi, 1993., Pelar 7,8 i 9/1993).
2
DEO PETI
144
145
146
147
148
formiraju klube veliine malo vee jabuke. Od takvih pela nema meda u narednoj
sezoni.
149
i u ponovljenom postupku sve konice izrojile, setio se saveta deda ivana 7 i njegove
pouke: Takav nain uzgoja je veoma skup, to sam iskusio, trokovi se mogu smanjiti
samo davanjem veeg broja larvi uzgajivakom drutvu, ali tada neminovno opada
kvalitet matica.
Metoda kontrolisanog rojenja sastoji se u injenici, da se dozvoli
razmnoavanje samo onim maticama koje imaju najbolje osobine, ba onako, kako
se deava u prirodi, a ostalima ne dozvoljava. U vezi s tim:
- Vri selekciju pelinjih zajednica na osnovu uvida u ostvarene prinose u
poslednjih nekoliko godina i izdvaja najelitnije;
- u zavisnosti od potrebe za brojem matinjaka, najboljoj zajednici
dozvoljava da povue matinjake, a ako ona okleva tada je podstie na rojenje, i njoj
preputa da odlui kada e povui matinjake;
- kad povuku rojne matinjake, zajednice deli na oplodnjake dimenzije
Alpske konice u kojima e se matice izlei i iz kojih e poleteti na sparivanje. U
njima e se mlade matice razviti, uveati drutva i pokazati svoju pravu vrednost, te u
njima uspeno prezimljavati;
- kao i Kerle, i on u martu naredne godine rezervne matice koristi za
saniranje bezmataka i zamenu starijih matica.
U njegovom modelu oplodnjka vri odabir najboljih drutava iz reda onih
matica koje je u proizvodnim drutvima zamenio sa mladim. Od najboljih matica i
drutava u oplodnjacima isprovocira potreban broj da u planiranom vremenu uu u
rojno stanje. On to radi spajanjem oplodnjaka iju je mladu maticu iskoristio, sa onim
koje je odabrao za rojenje, ili pak dodavanjem legla i pela iz ostalih konica onim
oplodnjacima koje je odredio da se izroje. Na taj nain su odabrani oplodnjaci
dvostruko jai, ali je najbitnija injenica da se pele nalaze u rojnom orgazmu, pa e
i matinjaci utoliko biti krupniji, a izleene rojne matice bie bez konkurencije.
150
Tabela 16. Pregled uticaja koliine zaliha hrane u konici na kvalitet pela (prema
podacima Rjamove i Lebedeva)
POKAZATELJI
6-8
10-12
1.
12,4
16,8
18,2
2.
137
159
171
3.
3,57
3,71
3,85
4.
100
117
121
5.
irina 3 tergita, mm
4,6
4,64
4,78
6.
Duina 3 tergita, mm
2,21
2,21
2,26
7.
Duina 4 tergita, mm
2,15
2,15
2,22
8.
5,6
7,1
7,7
9.
32
36
38
10
101,4
106,5
108,5
11
3,1
3,4
3,8
12
8,7
8,8
10,6
13
26,9
30,1
40,5
151
U periodu pripreme
za zmu
U zimskom periodu
med
1,0
1,5
2,0
perga
0,5
0,4
0,2
Tip hrane
152
153
154
155
pelinje zajednice. U sezoni prolee-leto pela radilica ivi est nedelja (prema nekim
autorima 4-6 nedelja), a nakon dvadesetog dana svog ivota postaje pela izletnica
sabiraica nektara i polena. Naravno da je ova starosna granica relativna, jer moe
da varira u zavisnosti od spoljne sredine i potrebe samog pelinjeg drutva.
U bivem SSSR-u strunjaci su22 ogledima utvrdili da su pele izvedene u
drutvu teine 2,2 kg ivele i radile due u proseku 4,8 dana od pela izvedenih u
drutvu teine 0,9 kg, to se najdirektnije odrazilo na medoproduktivnost. Uzmimo
kao primer da na poetku pae dva pelinja drutva imajuj istu jainu od oko 40.000
pela, ali prvo, koje se samostalno razvijalo pod najpovoljnijim biolokim uslovima, a
drugo koje smo formirali od dva, tehnikom dvomatinog pelarenja ili razvili zrelim
leglom iz slabijih zajednica, dakle leglom koje je oskudevalo u hrani, da paa
traje 25 dana, da je dnevni unos u oba drutva jednak i da iznosi 2 kg nektara. Prosta
raunica kae da je drugo drutvo na toj pai proizvelo 50 kg meda, a prvo - 59,6 kg
ili 9,6 kg vie od drugog, iz razloga to njegove pele izletnice u proseku ive 4,8
dana due nego pele radilice drugog drutva.
U svetlu navedenih injenica proizilazi zakljuak da je naslee i ishrana
radilikih larvi presudan bioloki faktor za jainu pelinjeg drutva i za radnu duine
ivota pela u njemu, da se snano drutvo neguje cele godine, i objanjava razliitu
produktivnost pelinjih zajednica, odnosno visoku produktivnost po jedinici ive mase
u jakom, a nisku u slabom pelinjem drutvu.
156
6-7
8-11
1,9
1,3
1,0
32,9
19,2
9,4
18,5
1,8
157
Ukupno
pela
Dan
pregleda
Dnevni
kapacitet
matice
Leglo
staro1-12
dana,broj
od1-12
od13-24
od25-36
19.05.
953
11.440
15.620
12.030
5.310
32.960
18.07
1.258
15.100
17.280
18.550
15.830
51.660
158
Kada bismo imali matice koje proseno polau 2.000 jaja u toku 24 sata, ne
bi bilo potrebe za maltretiranjem pela, niti za enormnim fizikim naporom sa
dvomatinim pelarenjem. Matici klase 2.000 potrebno je 24,6 dana
(49.280:2.000) da zalee sve elije jednog nastavka konice sistema LR (77 elija u
horizontalnom redu 32 elije u vertikalnom redu table saa iznosi 2.464 na jednoj
strani sata; toliko imamo i na drugoj, ukupno 4.928 elija na obe strane; 4.92810
okvira to iznosi 49.280 elija koliko ima prostora u ploditu) i da razvije leglo teko
oko 49.000 pela. Tako kvalitetna matica u snanom drutvu na optimalnim
rezervama hrane (vie od 12 kilograma meda i 4,4 kg perge), poloie jaja iz kojih e
se izlei dugovene zimske pele, kojih e 4. novembra u drutvu biti oko 30.000
jedinki (tabela 21) i iji e broj od oko 15.000 poetkom marta predstavljati izimljene
pele hraniteljice ranog legla-larvi koje e biti kvalitetno i obilno hranjene. Na njih
pada ceo teret nastavljanja ivota pelinje zajednice.
Tabela 20. Pregled stanja pelinje zajednice za period od 12. aprila do 04. novembra
sa maticama iz ireg rejona Stala-ievac (Izvor mr L. Plunikov, Pelar 5/94, str.
102)
Dnevni
Stanje kapacitet
na dan matice
Leglo
staro 112 dana,
broj
1-12
5.310
12.030
15.620
11.440
8.780
15.830
18.550
17.280
15.100
10.650
13.890
9.340
2.950
30
-
UKUPNO
Umrlo (-) i za
zimu roeno
pela (+)**
Uveanje
Kumulativno
drutva
uveanje
pelama za
zimskih pela
zimu
Broj
Broj
Broj
1-12
13-24
25-36
Broj
%
Broj
12.04, 442
24.04. 1.002
5.310
5.310
06.05. 1.301
12.030 5.310
17.340
19.05. 953
15.620 12.030 5.310
32.960
31.05. 731
11.440 15.620 12.030 39.090
100
-5.310
12.06. 1.319
8.780
11.440 15.620 35.840
100
-12.030
25.06. 1.545
15.830 8.780
11.440 36.050
100
-15.620
06.07. 1.440
18.550 15.830 8.780
43.160
100
-11.440
18.07
1.258
17.280 18.550 15.830 51.660
100
-8.780
30.07. 887*
15.100 17.280 18.550 50.930
100
-15.830
11.08. 1.157
10.650 15.100 17.280 43.030
100
-18.550
23.08
778
13.890 10.650 15.100 39.640
100
-17.280
05.09. 245
9.340
13.890 10.650 33.880
100
10.650
33.880
17.09. 2,5
2.950
9.340
13.890 26.180
82,5 +8.786
8.786
34.966
29.09. 30
2.950
9.340
12.320
82,5 +11.459
20.245
23.777
11.10. 30
2.950
2.980
88,4 +8.256
28.501
31.481
23.10.
30
30
70
+2.065
30.566
30.596
04.11
0
70
+21
30.586
30.586
*
Naglo smanjenje temperature i zahlaenje koje se odralo u periodu od 12. juna do 18. jula 1991. nije
se negativno odrazilo na kapacitet polaganja jaja Rasinske matice
**Rezultati istraivanja Pelarske istraivake stanice u Harkovu, gde je utvreno da pelinja
zajednica tokom zime izgubi izmeu 11,6 i 60 procenata zazimljenih pela, to je iskazano u sledeem
pregledu (Tabela 21)
do 27.07
Izmeu 27.07 i
26.08.
Izmeu 27.08 i
7.09
Izmeu 8.09. i
13.10.
60%
17,5%
11,6%
30%
159
Dakle od pla:
(a) izleenih do 27. jula, tokom zime opstane 40% jedinki;
(b) izleenih izmeu 28. jula i 26. avgusta prezimi u procentu od 82,5%,
(c) izleenih izmeu 27. avgusta i 7. septembra tokom zime preivi i prolee
doeka njih ak 88,4%, a one
(d) izleene u periodu od 8. septembra do 13 oktobra prezime i uu u prolee
njih 70% pela. (I. Boro, 1982).24)
Autor ovih redova je koristio gornje pokazatelje u iskazivanju snage pelinje
zajednice za prezimljavanje, i ako rezultati dr Wile sa Instituta u Erlangenu (Odeljenje
za pelarstvo) u Nemakoj odreenije ukazuju na ivot zimskih pela i posledice od
angaovanja letnjih pela u periodu jul-avgust.
Naime, rezultati istraivanja Willa-e (1981)25 (Tabela 22 )pokazuju da pele:
(a) izleene do 1. avgusta, kao letnje pele neguju leglo i obavljaju sve
poslove u konici i vre funkciju sabiraica (nektarua, polenarica i vodonoa), do
kraja leta i nestaju u periodu septembar-oktobar;
(b) izleene do 6. avgusta letnje pele neguju leglo i vre sve funkcije kunih
pela i pela sabiraica. Njih oko 98% isezava iz koice do petka novembra, a oko
2% prezimi i doekaju poetak marta;
Tabela 22. Pregled preivljavanja zimskih pela, (Izvor: Wila, prema Stanojeviu,
Pelar 1/99, str. 10 i Pelar 5/94)
Aktivnosti pela
do 01.08.
Obavljaju sve
poslove u konici i
sve funkcije kao
izletnice
do 06.08.
jaje 0708.09.
Programirane kao
kratkorone, s
mogunou da
postganu
dugovene
10-15.09.
novembar
Pele
izleene
septembaroktobar
februar
mart
april
maj
100%
Nestaju
98%
doeka
2%
doeka
80%
isezne
do kraja
oktobra
15%
doeka
Nestaju
45%do
20.
20%
2%
Nestaju
Izmeu
16. i
22.09.
Pele jo u jajetu
bile programiarne
na dugovenost
70% do
polovine
30% do
kraja
marta
Izmeu
23.09. i
10.10.
Programirane u
jajetu na
dugovenost
60% 15. II
53%
15% ue i
nestane
10%
Nestaje
160
oko 80% isezne do kraja oktobra, a zimu preivi i mart doeka oko 15% pela i u
aprilu nestanu;
Tabela 23. Dinamika smene zimskih sa letnjim pelama (Izvor: erbina,
Bliznjuk, 1946)
Period smene pela*
Starih pela
oko 11.5
oko 88 ,5
oko 25,0
oko 75,0
Do oko 5. maja
oko 50,0
oko 50,0
*Za nae uslove geografsku irinu i klimatsku zonu smena pela se vri oko mesec dana
ranije.
(d) oko 45% pela izleenih od 10 do 15. septembra preivi do tree dekada
februara, 20% ih ue u mart i neguju leglo, ali njih oko 2% isezne u aprilu;
(e) pele izleene izmeu 16 i 22. septembra: njih oko 70% doivi prvu
polovinu februara. Krajem marta drutvo broji oko 30% pela koje su jo, u jajetu bile
programirane na dugovenost, pa njih oko 15% isprati april, a u maju nestaju;
(f) pele izleene izmeu 23. septembra i 10. oktobra, a jo u jajetu
programirane za dugovenost, njih oko 60% doivi polovinu februara, u mart ih
ue oko 53%, u april oko 10% i u maju isezavaju26.
Izimljenih 15.000 pela e s lakoom uzgojiti mlade i nastaviti ivot pelinje
zajednice u novoj sezoni. Dinamika smena starih pela s novim, prema rezultatima
Tulske ogledne stanice koju navode erbina i Bliznjuk, obavlja se u sledeim
rokovima (tabela 24)
Sa ovako kvalitetnom maticom u snanom drutvu koje je poetkom
novembra imalo oko 27 kg meda i 4,4 kg perge (Rjamova, 1979), a blagovremeno je
oieno od varroe, s prolea se kao vulkan burno razvija, pa nema bojazni da nee
maksimalno iskoristi bagremovu pau bez meanja pelara u njihovu prirodu. Jer
pele su najsrenije kada ih pelar ostavi na miru.
Ali matica klase 2.000 je misaona imenica, i ona je, prema Pere Mezonevu
izvanredna samo ako takvo polaganje jaja ustali za izvesno vreme. Najelitnijom
maticom smatra se, u naim prilikama, ona koja proseno polae 1.500 jaja za 24
sata u periodu od 40 dana u najpovoljnijoj sezoni razvoja pelinjeg drutva (.Simin,
1983).
erbina i Bliznjuk, u knjizi Pelarstvo (1946, str. 47), navode da matice
pod uslovima srednjeg pojasa Ruske Federacije dnevno polau najvie 1.500 jaja.
Prema Jevtiu (1961), Nolan je 1920. godine utvrdio da je matica dnevno polagala
najvie 1.528 jaja, a 1921. godine 1.587 jaja, to korespondira sa nalazima Difura iz
1900. godine, kada je ovaj utvrdio najveu dnevnu nosivost od 1.538 jaja (za period
od 24. maja do 14. juna).
Halifman u knjizi Pele pie da matica snese proseno oko 2.000 jaja, a
rekordne plodne matice mogu da snesu i preko 3.000 jaja Posmatranjem istraivaa
utvreno je da se matica kree po praznim elijama saa proseno jedan centimetar
pta radi polaganja jednog jajeta, a polaganje jajeta traje proseno pola minuta.
Nakon snesenih 30 jaja, matica se odmara i prima hranu od pela pratilja. Utroak
vremena za odmor u obraunu za jedno jaje, iznosi oko 6 sekundi. Ukupno za
161
0,8-1,2
1,1-1,2
1,2-1,4
1,4-1,6
1,6-1,8
900
1.150
1.270
1.315
1.415
162
12 pela, okrenutih prema matici glavama, obrazujui oko nje slobodan prostor. U
svitu ulaze samo pele hraniteljice. Njezin sastav nije stalan; kada se matica kree
po sau, zadnje pele ispadaju iz svite, a one koje se nalaze ispred ukljuuju se u
svitu. Dok se matica nalazi na ramu zaposednutom pelama hraniteljicama, ona za
svo to vreme polae jaja u, od strane pela pripremljene elije. Ali kada matica pree
na sae ili deo saa gde nema hraniteljica, oko nje se ne obrazuje svita i na tom sau
ona ne polae jaja. Zahvaljujui toj specifinosti, broj poloenih jaja odgovara broju
pele hraniteljica.
Hajdak navodi da mlade pele od tri dana ivota ostaju na okviru meda sa
pelinjim podmlatkom, dok radilice od etiri do deset dana svog ivota na susednom
ramu iste elije pripremajui ih matici za leenje. Kad matica doe na takav
pripremljen ram, poinje odmah da polae jaja, a zateene pele poinju da je hrane.
Ako matica ne nae elije spremljene za leenje, ona se vraa u leglo i prekida sa
polaganjem. Zbog toga aktivnost matice u polaganju jaja zavisi od brojnosti mladih
pela hraniteljki, poto moe da polae samo onoliko jaja koliko su mlade pelehraniteljice ienjem pripremile elija.
Iz posmatranja Hubera (1792), Taranova i Ivanova (1946), te posmatranja
koja je izvrio Allen (1955, 1956) jasno je da brzina s kojom matica polae jaja (koja
varira i prema godinjem dobu, i prema stanju i jaini drutva) zavisi od koliine
hrane koju prima od pela hraniteljica. Perepelova je (1928) u 35 posmatranja nala
da maticu hrane mlade pele u dobu od 6 do 13 dana starosti, dok je Alena (1955),
27 godina posle Perepelove, u 65 posmatranja utvrdila da su to mlade pele
starosne dobi od jednog do 11 dana. Alena je (1955), pored toga dola do podataka
koji pokazuju da uzrasti odnosnih pela variraju prema stanju razvia njihovog
drutva. Ovo objanjava injenicom da je ona posmatrala mlae pele kao
hraniteljice svojih matica. Raspon uzrasta pela koji su ovi istraivai zapazili slian
je rasponu uzrasta pela za koje postoje podaci da hrane larve 34.
Lev Plunikov (1995) je tokom 1991. godine istraivao bioloke i privredne
osobine pela u bivoj Jugoslaviji, pri emu je u fokus istraivanja stavio, pored
drugih vanih karakteristika, i razvoj pelinje zajednice. Za tu svrhu formirao je 5
grupa poelinjih zajednica sa maticama iste starosti i priblino iste jaine. Pregledom
aktivnosti matica svakih 12 dana, utvrdio je da je dnevna produktivnost matica u
proseku iznosila izmeu 737-950 jaja, a u periodu najintenzivnijeg razvoja pelinjih
drutava od 1.546 do 1.765 jaja dnevno (Tabela. 26).
Prikazani rezultati pokazuju da se istraivai u sutini ne razlikuju mnogo u
svojim nalazima iako je istraivanjima bio pokriven skoro ceo XX vek. Ono to je
1900. godine utvrdio Difur, to je posle 90 godina potvrdio Lev Plunikov (1994), ali
samo sa neznatnim poveanjem dnevnog kapaciteta matice od oko 200 jaja. Zato
stoji zakljuak akademika Pere-Mezonova da je matica koja polae 2.000 jaja
dnevno izvanredna, ako se takvo polaganje ustali za due vreme. To drugim reima
znai da je takva matica misaona imenica, a ne realna injenica.
Sve druge matice koje kvalitetom ne dostiu onu klase 2.000 su naa
realnost. Takvoj matici (klase 1.500) je potrebno 32 dana da zalee sve elije
jednog LR nastavka, to znai da bi, pod identinim aktivnostima, pelar kao u
prethodnom primeru, prihranjivanje trebao produiti do 10. septembra, kada maticu
treba premestiti u ram-izolator. Kad pele poklope zaleene elije, maticu treba
preneti na prazan ram-izolator, a ram staviti u sanitarni sanduk sa mravljom kiselinom
ili ga pretopiti kako bi unitili Varrou. Maticu treba osloboditi iz ram-izolatora posle
prvog mraza, a zatvoreno leglo unititi. Izolacijom matice postiu dva cilja: (1) mlade
pele nemaju obavezu da hrane larve i sauvae svoje vitalne organe za surovu
163
zimu i obaveze koje ih oekuju u martu i aprilu i (2) ram sa maticom u izolatoru slui
kao zamka za Varrou jer e enke krpelja sa pela pohitati u otvoreno leglo i nai
smrt u sanitarnom sanduku ili u vreloj vodi kazana.
Tabela 25. Dnevna produktivnost matice*
Po deset pelinjih drutava iz rejona
Pokazatelji
Morave
(kod Stalaa)
Kranj,
Slovenija
Sjenice
Jahorine,
(centralna Bosna)
Gradsko,
(centralna
Makedonija)**
Dnevna nosivost
u periodu
najintenzivnijeg
leenja jaja
1546
1765
1564
1636
456
12-25.06
06-19.05
06-19.05
31.5.-12.06.
12-25. 06.
12 dana
12 dana
12 dana
12 dana
12 dana
Prosena dnevna
nosivost za 168
dana (12.04.17.09. 1991)
950
782
737
808
369
Nagli pad temperature za vreme ogleda 10. maja, u mnogome je umanjio (38-50%) kapacitet
rasploda svih matica.
**
Velika razlika u klimatskim uslovima i sklonost rojljivosti, makedonske pele pokazale su nisku
plodnost matica.
Tabela 26. Pregled line pripreme pelinjeg drutva za zimovanje od dana roenja
pela, preko dana promocije u sabiraice do dan umiranja pela u periodu 14.
jun-22. septembar
Matica
poloila jaja,
dana
Razvoj pela
u eliji 21
dan
Dan roenja
pela
"Stairanje
u konici 20
dana
Dan
promocije u
sabiraice
Radni sta
kao
sabiraice 17
dana
Pele umiru,
dana
Zimski gubici
%
*
14. jun
(+16)+(-21)
5.jul
+20
25.jul
(+6)+(-17)
11.avg.
26. jun
(+4)+(-21)
17.jul
(+14)+(-20)
6.avg.
+17
23.avg.
60
5. jul
+21
26.jul
(+5)+(-20)
15.avg.
(+16)+(-17)
1.sept.
6.jul
+21
27. jul
(+4)+(-20)
16.avg.
(+15)+(-17)
2. sept.
17.jul
(+4)+(-21)
17.avg.
(+14)+(+20) 6.sept.
+17
23. sept.
28.jul
(+3)+(-21)
18.avg.
(+13)+(-20)
7.sept.
+17
24.sept.
17,5
5.avg.
+21
26.avg.
(+5)+(-20)
15.sept.
(+15)+(-17)
2. okt.
6. avg.
+21
27.avg.
(+4)+(-20)
16.sept.
(+14)+(-17)
3. okt.
11,6
17. avg(+14)+(-21)
7.sept.
+20
27.sept.
(+3)+(-17)
14.okt.
18. avg.
(+13)+(-21)
8. sept.
+20
28.sep.
(+2)+(-17)
15.okt.
31. avg.
+21
21.sep
(+9)+(-20)
11.okt.
(+20)+(-17)
3.nov.
7.sept.
+21
28.sep.
(+2)+(-20)
18. okt.
(+13)+(-17)
4. nov.
30
22. sept.
(+8)+(-21)
13.okt.
+17
2.nov.
+17
19.nov.
*Rezultati istraivanja na Eksperimentalnoj stanici za pelarstvo u Harkovu (I. Boro, 1982)
164
165
nivoa polaganja jaja matice sa takvim nivoom rezervi hrane dovodi do umanjenja
broja roenih pela koji moe dostii i do 0,25 kg pela za jedan dan36.
Ubedljivo je dokazano da velike zalihe hrane refleksno pozitivno deluju na
pele: one obilnije hrane larve, iz njih se raaju visokokvalitetne pele, koje uzgajaju
vie legla i obezbeuju poveanje produktivnosti drutva proseno za 20,7% po 1 kg
ive mase pela37.
Odravanje rezervi meda i perge na nivou optimalnom za brzi proleni razvoj
podrazumeva da je pelinje drutvo jo s jeseni prethodne godine zazimljeno na ve
pomenutim zalihama (27 kg meda i 4,4 kg perge). Zato Dragan Anti, poznati
vranjanski pelar zazimljuje pele sa jednim LR nastavkom punim kvalitetnog
bagremovog meda. On nema brige oko zimovanja niti petljanja sa prihranjivanjem, a
poto se u sastavu ovog meda nalazi alkaloid robicin koji spreava razvoj nozemoze,
nema potrebe za preventivnim unoenja fumagilina, opasnog antibiotika. I Vladimir
Hunjadi, poznati novosadski pelar posle suncokretove pae ne vrca med (koji je
jako bogat polenom) iz plodita A konica, tako da drutvima ostaje preko 25 kg
meda, te stoga ne praktikuje nikakvo jesenje prihranjivanje, ali zato na tri nedelje pre
bagremove pae u drutvima ima po 8 okvira legla 38 i za bagremovu pau u
konicama oko 60.000 pela koje e se iskljuivo brinuti o unosu nektara.
Viak meda i polena u konici nije rasipnitvo, istie Farar i podsea da
pelinja drutva koja u toku zime i u rano prolee utroe vie meda i polena za razvoj
legla, daju i najvie prinose u narednoj godini. Meutim, dodaje cenjeni naunik:
pelinja drutva mogu prezimeti i na manjim zalihama, ali pri tome i najjae zajednice
ne mogu dati maksimalne prinose. A ime ih mi zazimljujemo!? Na eernim
pogaama ili na gustom eernom sirupu koji pele ne uspeju pravovremeno da
prerede, pa na njima prerano uginu. A onda se pitamo zato su nam toliki zimski
gubici?
Proleno forsiranje matice da to intenzivnije polae jaja pomou eerne
prihrane, ne dovodi do eljenog cilja, jer se raaju kratkovene pele od kojih ima
malo koristi. Naime, postoji korelacija u reproduktivnoj snazi i veliini legla sa jainom
pelinjeg drutva do trenutka kada ono dostigne 2,5 kg ive mase, i tek takvo drutvo
moe da omogui matici maksimalno polaganje jaja, odnosno moe da ishrani sve
larve nastale iz poloenih jaja39. Matica polae onoliko jaja u elije koliki ih broj
mladih pela moe prekriti, odnosno prema Taranovu, matica polae onoliko jaja
koliko je pele iz svite dugo hrane. Pele iz svite koje su na zaelju pratnje, odvajaju
se iz svite, a na pravcu kretanja matice prikljkuuju se nove. Kada na putu kretanja
matice nema mladih pela i svita nestaje, tada matica prestaje sa polaganjem. Kada
u gnezdu pelinjeg drutva nema dovoljno mladih pela da hrane maticu i da izvre
pripreme praznih elija za zaleganje, matica se vraa u leglo, istie Hajdak i,
zakljuuje: Aktivnost matice u polaganju jaja zavisi od mladih pela hraniteljica, poto
ona moe da polae samo onoliko jaja koliko su mlade pele hraniteljice ienjem
pripremile elija. Toplije gnezdo dae vei broj mladih pela koje se rasporeuju na
ramove do legla, i ienjem elija pripremaju matici teren za zaleganje. A toplije
gnezdo nalazimo kod pelinjih zajednica koje su, kao snane i na optimalnim
koliinama kvalitetne hrane, ule u zimu.
Zato pele izleene u jakim pelinjim zajednicama imaju odlinu konstituciju:
bogato masno tkivo, dobro razvijene lezde, due rilice, vei medni mehur i imaju
visoka produktivna svojstva, otpornost na bolesti i sa lakoom prezimljavaju i najljue
zime.
Jako drutvo sposobno je poput onog od pre mnogo miliona godina da se
odupre bolesti. Jo ako je putem prirodne selekcije i uz pomo oveka-pelara
166
167
meda nego da taj posao nismo ni radili i pelinja drutva ostavili da rade po snazi
bioloke moi.
Ako je drutvo 8,8 kg pela sakupilo 26,4 kg meda, tj. 3 kg po kilogramu
pela (26,4:8,8), tada e jedno pelinje drutvo od 4,4 kg sakupiti po kilogramu pela
4,86 kg meda, to je u rezultatu vie za 62% na jedinicu ive mase pela, odnosno
sakupilo je 21,384 kg meda. Dva takva drutva, pojedinano razmetena svako na
svojoj podnjai i pod vlastitim krovom, donee pelaru 42,768 kg meda, to je vie za
62% negoli kada ih je spojio i zajedno stavio na jednu podnjau i pod jedan krov.
[3+(3x0,62)] = [3+1,86] = 4,86 x 4,4 = 21,384 x 2 = 42,768
Ili isti primer: dnevni unos je 3 kg nektara, ali figurativno izraen raun
pokazuje da e spajanjem dve zajednice od po 4,4 kg pela imati unos 26,4 kg
(3kgx8.8), to je 62% manje od unosa dva drutva snage od po 4,4 kg pela
Neverovatno, ali to je u ogledu sa Srednjeruskom rasom pela, koji je izveden pod
rukovodstvom Taranova, potvreno kao injenica.
Matematika dokazuje ono to je nauka utvrdila, a priroda pokazala A nauka i
priroda su nepogreivi. Pelarima je dozvoljeno da gree.
U svom fiziolokom razvoju pelinja drutva srednjoruske rase pela
nastavljaju sa poveanjem unosa naktara uporedo sa poveanjem svoje mase koja
ne prelazi 6 kg, odnosno 60.000 pela. Ako se ta masa i dalje poveava, tada se
smanjuje unos nektara u konicu priblino za 2/3. Za nau Carnicu takva istraivanja
nisu vrena (bar ne kod nas), ali to ne znai da i njena drutva kada preu plafon
45.000 pela nee pokazivati slinu tendenciju. Pri tome je Taranov otkrio veoma
vaan zakljuak za praktino pelarstvo: tokom pae optimalna koliina pela u
drutvu treba da bude izmeu pet i est kilograma.
Profesor Taranov je jo davne 1976. godine u Pelovodatvu br. 4/1976.
godine u rubrici Otveajem na voprosi, odgovarajui na pitanje italaca, pored
ostalog istakao: Medobranje pelinjeg drutva raste s poveanjem broja pela u
zajednici. Istovremeno raste i koliina sabranog meda na jedincu ive mase pela.
No, to poveanje nije neogranieno. Eksperimenti formiranja ekstra jakih drutava
(pomou objedinjavanja vie drutava), na primer od 8-9 kg pela, pokazala su da
ona skupljaju na jedinicu ive mase (a esto i po drutvu) znatno manje meda nego
jaka drutva koja su dosatigla prirodnu jainu od 6-7 kg pela. U vetaki formiranim
ekstra jakim drutvima naruava se prirodna ravnotea. Zbog obilja pela izletnica,
pele prihvatiteljice ne mogu brzo da prime prineeni nektar, pa su prinuene da ga
odnose u gnezdo na znatna odstojanja itd. Sve to sniava intenzitet sakupljanja
nektara i njegovu preradu, to u rezultatu daje manje meda. Prema tome postoji
optimalna snaga pelinjih drutava, pri kojoj na jedinicu ive mase, a i po celom
drutvu, pele sakupe najveu koliinu meda.
Koja je to optimalna snaga drutva? U odgovoru na ovo pitanja profesor dr
Lebedev, ak profesora Taranova, na predavanju Nikim pelarima 1999. godine
kae da je Farar u eksperimentima sa pelinjim drutvima snage 1, 2, 3 i 4 kg pela
dokazao produkcionu dominaciju jaeg drutva, pa su pelari teili da dostignu i
prestignu ovaj maksimum. Nastavljajui istraivaki put do optimalno snanog
drutva, profesor Taranov je ispitivao produkcionu superiornost drutava snage 5, 6,
7, 8, 9 i 10 kg pela, ali vetakim stvaranjem, odnosno putem spajanja pelinjih
drutava. On je dokazao da pelinja drutva sa brojanim rastom do est kg pela
nastavljaju poveanje unosa meda u ukupnoj koliini po jedinici mase pela. Vie od
est kg pela u konici smanjuje koliinu skupljenog meda po jedimici ive mase
pela. Zato tokom pae optimalna koliina pela u konici treba da bude izmeu 5 i 6
168
Unos (kg)
90.000
29,0
3,22
60.000
26,9
4,48
30.000
16,2
5,39
15.000
7,1
4,71
Unos (kg)
1955.
1956
1955.
1956.
70.000
20,9
15,8
2,61
1,97
50.000
21,4
15,3
3,56
2,55
40.000
13,0
10,1
2,6
2,0
30.000
8,5
5,1
2,10
1,27
169
profesor Taranov, te mnogi koji slede demantuju zagovornike spajanja vie pelinjih
drutava u super snane zajednice.
Vie od desetak godina unazad u opticaju je tabela 29 preuzeta iz
predavanja profesora dr Lebedeva, koje je odrao 1989. god. Kragujevakim
pelarima41 koju su i nai predavai maksimalno eksploatisali dokazujui da u jakom
drutvu snage 50.000 do 60.000 pela, glavni teret medobranja pada na pele
izletnice (t.j. da one ine 60-65% ukupnog broja pelinje zajednice)
Tabela 29. Broj pela izletnica(Preuzeto od Lebedeva i
Krivcova)
Brojano stanje u drutvu
u%
15.000
2,3
15
20.000
5,0
25
25.000
7,5
30
30.000
12,0
40
40.000
20,0
50
50.000
30,0
60
60.000
39,0
65
170
171
na njihovoj preradi u med. Na preradu nektara one troe oko 20 minuta. Ovo znai
da u toku jednog sata (60 minuta) jedna preuzimaica moe da preuzme nektar od
samo tri izletnice.
U naoj praksi, pojaavanjem drutva samo izletnicama iz jednog ili dva i
vie pomonih drutava ili nukleusa, uvek smo stvarali nesrazmeru: veliki broj
sakupljaica i deficit prihvatiteljica, to je imalo za posledicu koju su opisali Sili i Tovi
(Seeley i Tovey)44. Kada sakupljaice dou u konicu, i u potrazi za preuzimaicama
da im predaju doneeni nektar izgube oko 50 sekundi, postaju destimulisane pa
izvode drhravi ples i prizivaju druge izletnice-sakupljaice nektara da se prihvate
uloge preuzimaica, jer mali broj kunih pela ne moe odgovoriti nametnutom
zadatku.
U prilog ovome idu i rezultati dobijeni u Pelarskom institutu Ribnoje, koje
nam je prezentovao profesor dr Lebedev da u kampanji pae pri dnevnom unosu
manjem od 1 kg nektara, izletnica usisa u mednu voljku 7,1 mg nektara, i sama
smeta tovar u eliju saa. Kada je dnevni unos vei od 1 kg, a ne prelazi dva,
izletnica napuni mednu voljku sa 15,5 mg slatke tenosti, tada teret preuzimaju dve
preuzimaice. Kada je paa izdanija i dnevni unos iznosi 4 kg nektara, sakupljaica
usisa u svoj medni mehur 28 mg nektara, rastovaraju je 4 preuzimaice. Pri najjaoj
pai kada dnevni unos iznosi 8-12 kg nektara, sakupljaice pune medni eludac sa
60 mg nektara45, odnosno po A.N. Jefremovu (1966) i do 65-70 mg nektara, tovar joj
preuzimaju 10-12 preuzimaica.
Iz navedenih podataka da se zakljuiti da u proseku jedna preuzimaica u
svoju mednu voljku preuzme 6-7 mg nektara koju koliinu sa uspehom moe i
preraditi. Kako?
Sili i Tovi opisuju tu tehniku. Kada se sakupljaice sa unosom vrate u
konicu one ne odlaze do elija za deponovanje nektara, ve ga predaju pelama
preuzimaicama jezik na jezik. Posle prihvatanja nektara preuzimaica se pomera iz
rejona prijema koji je blizu ulaza u konicu i odlazi do mesta uskladitenja gde
deponuje nektar u elije. A ta se dalje dogaa u konici, prvi je opisao Colin G.
Butler u svojoj knjizi The World of Honey Bee, (1974). god. i Neum Petrovi Jojri u
knjizi Pele i medicina (1977). Preuzimaica odabira miran ugao gde nastavlja da
prerauje nektar. Ona otvara svoje eljusti i iz mednog eluca vrti deo nektara
pokreui jezik napred-nazad. Onda vrh jezika sporo podie i ubrzano sputa. Ciklus
pokreta se ponavlja, s tim to se vrh jezika podie sve vie i vie, a svaki put se
izbaci jo jedan mali deo nektara, sve dok se ne pojavi prilino velika kap ispod
njenog delimino savijenog jezika. Kap ponovo proguta i ceo proces ponavlja 80-90
puta u toku 20 minuta. Tako se odstranjuje voda i vri dodatna prerada nektara kojeg
onda smeta u eliju. Ako je paa ekstremno izdana sa visokim dnevnim unosom u
najpovoljnijem delu dana te nema dovoljno prostora, nektar privremeno ostavljaju i u
elijama saa sa jajima ili u elije sa mladim larvama, ak ponekad i bez ikakve
prerade, u najveoj urbi, to je ekstreman sluaj. Odatle potie prskanje nektara sa
rama legla koji stresemo, i to pokazuje da je paa u jakom usponu46.
U knjizi Pele i medicina Naum Petrovi Jojri (1977) je napisao: pela
preuzimaica rastavlja gornju eljust i malo istura napred i nanie svoje rilce na kome
se pojavljuje kapljica nektara. Zatim pela ponovo guta ovu kaplju, a rilce se uvlai.
Ova procedura periodino isputanje kapljice nektara na malo uzdignutom rilcu i
ponovno uvlaenje u mednu voljku ponavlja se 120 do 140 puta. Tek posle toga
pela pronalazi slobodnu votanu eliju u koju ostavlja kapljicu nektara. Meutim, iz
ove kapljice nije se dobila kapljica meda: druge pele nastavljaju sloeni rad na
pretvaranju nektara u med. Ako pele preuzimaice budu pretrpane poslom, tada
172
pele sabiraice-nektarue veaju svoj teret kapljicu nektara na gornji zid votane
elije. Visee kapljice imaju veu povrinu isparavanja i, zahvaljujui tome, iz nektara
intenzivno isparava vlaga. Nektar sadri 40- 80% vode, a radi spremanja meda pele
moraju udaljiti od ove koliine. Zato pele svaku kapljicu esto prenose iz jedne
votane elijice u drugu, treu... sve dok ne ispari deo vlage i nezreli med
(polufabrikat) postane gust. Mnotvo pela pedantno radi na jednoj kapljici meda.
Mahanjem krila (svaka pela naini 26.400 zamaha u minuti) one stvaraju dopunsku
cirkulaciju vazduha u konici, to ubrzava proces isparavanja. Osim toga, u isto
fizikom procesu, od bitnog znaaja je zgunjavanje nektara u mednoj voljci pele
radilice. Pri tome se kapljica nektara umanjuje po obimu na raun usisavanja vode u
elije medne voljke.
Jojri nije omeio vreme u kojem se ovaj proces dogaa, niti oznaio broj
preuzimaica nektara, a nije ni otkrio veliinu formacije kunih pela koje
polufabrikat finaliziraju u gotovi proizvod med. Reju mnotvo pela Jojri je
iskazao da su pele zaduene za preuzimanje nektara i one koje finaliziraju kapljicu
nektara u kaplju meda brojno nadmonije od pela sabiraica nektara.
U knjizi Hrana i ishrana pela G. F. Taranov (2001) je zabeleio: Pela
nakupivi nektar u medni eludac, posadi se bilo gde na sau glavom na gore (ka
vrhu) i to uspravljanje izvlai rlce. Na istegnuto, malo povijeno rilce pela ispusti iz
medne voljke kapljicu nektara, koja izgleda kao da je obeena za rilce. Zatim pela
postepeno ispravlja rilce, i nektar se ponovo uvlai u medni eludac. Pela mnogo
puta isputa i ponovo uvlai kapljicu nektara. Kad zavri rad, ona skladiti kapljicu u
eliju. Pri proputanju kroz rilce svaki put dodaje nektaru sekret drelnih lezda, a to
obogauje nektar fermentima (koji ubrzavaju inverziju) i belanevinama".
Razjanjenje mnotva pela, daju Sili i Tovi, koji kau ako se u konicu
vraa veliki broj sakupljaica natovarenih nektarom, a pele preuzimaice postaju
prezauzete (zbog ega se deava da u blizini ulaza u konicu na mestu primopredaje
nema dovoljno slobodnih preuzimaica koje bi preuzele nektar od sakupljaica) tada
sakupljaica gubi u vremenu traei u konici slobodnu preuzimaicu. Izgubljeno
vreme sakupljaice u potrazi da pronae preuzimaicu negativno utie na
sposobnost drutva da iskoristi pau. S porastom broja sakupljaica (koje se u
konicu vraaju s punom voljkom nektara), efikasnost prenosa i prerade nektara od
cveta do mesta skladitenja opada, ako se istovremeno ne povea i broj pela
preuzimaica. Zato je Priroda odredile, a nauka otkrila: ako je vreme traenja
preuzimaica kratko (manje od 20 sekundi) i kada je koliina sakupljenog nektara od
strane drutva (izraeno brojem sakupljaica) MANJA od njegovog preraivakog
kapaciteta, odnosno kada preuzimaice ekaju nezaposlene (izraeno brojem
preuzimaica), tada sakupljaice izvoenjem repnog plesa regrutuju kune pele,
odnosno skladitarke ili preuzimaice da se preorjentiu na sakupljanje nektara, i
istovremeno ih obavetavaju o lokaciji pae. Tako se poveava broj sakupljaica i
uveava brzina sakupljanja nektara od strane pelinjeg drutva,
1. ako brzina sakupljanja prevazie kapacitet prerade nektara, vreme
za pronalaenje primaica je due. Kada dostigne 50 sekundi, sakupljaice izvodei
drhtavi ples regrutuju iz redova izletnica nove pele preuzimaice, to ubrzava
kapacitet prerade nektara i njegovo skladitenje u elije;
2. to je uestalost povratka sakupljaica sa punom voljkom nektara
vea, to je i vreme traenja preuzimaica due. Kada se u konicu vraa 8-10 pela
u minuti, vreme do pronalaenja preuzimaica se dramatino poveava na vie od
pola minuta. To je posledica zauzetosti preuzimaica koje su preuzele nektar od
173
174
7-8
<6
Ukupna
produktivnost kg
meda
>30 kg
57,3%
33,5%
9,2%
36,52 kg
25,1-30 kg
48,7%
41,0%
10,3
34,9 kg
20,1-25 kg
49,2%
38,3%
15,5%
31,4 kg
15,1-20 kg
34,7%
49,0%
16,3%
23,3 kg
15 kg
11,2%
56,2%
32,6%
14,4 kg
Zimske zalihe
hrane
175
67
811
1,9
1,3
1,0
32,9
19,2
9,4
18,5
1,8
176
Naziv knjige
Maksimalan broj
pele
Maksimalan broj
elija sa leglom
a) Struna literatura
von Berlepsch
(1869)
Pele i pelarenje sa
pokretnim saem u
oblastima bez kasne letnje
pae.
100.000
57.000
Dzierzon (1878)
Racionalno pelarenje
60.000
40.000
Wilson (1871)
Drutva insekata
80.000
Michener (1974)
>60.000
Free (1977)
Organiyacija drutva
medonosnih pela
40.000
Dietz (1982)
Medonosne pele U:
Hermann H.R., Drutveni
insekti, Odeljak III,323-360
40.000 - >80.000
Gerig (1985)
30.000
40.000
Bretschko (1985)
45.000-70.000
<45.000
Winston (1987)
20.000
50.000
Bttcher (1989)
80.000
Ruttner (1992)
32.000-48.000
Mortiz &
Southwick
(1992)
<25.000
<30/000
Hsing &
Nitschmann
(1995)
<80.000
42.000
Medonosne pele
40.000
30.000
Herold i Wei
(1995)
50.000-60.000
Graham, Dadant
& Sons (1997)
60.000
Sedlag (1979)
do 60.000
(100.000)
Grzimek (1993)
ivot insekata
>80.000
Bellman (1995)
do 80.000
Biologija i brojevi
40.000-80.000
177
Tabela 33. Razvoj legla pelinjeg drutva 1998/1999 (na osnovu podataka Liebiga,
prema Stanojeviu, 2001)
Dan procene
Utvren broj
pela
10.500
1. procena 26.03.1999.:
Za vreme zime izgubilo je vie
od polovine zimskih pela.
Izbrojano
4.250
Otvoreno
Zatvoreno
6.200
2.400
Pojanjenje
Izleeno samo
malo pela
Izbrojanokrajem maja
Maksimalan broj pela nastao je
poetkom jula. Potom se
smanjivalo kontinuirano
42.000
10.000
400
Na primeru duine ivota pele do tri, odnosno do est nedelja ivota, Liebig
daje podatke o populaciji jednog najjaeg drutva iji je razvoj pratio sjeseni 1998. i
tokom 1999.godine. Pelinje drutvo S5 sa ostalih 15, prezimelo je na oko 800 m
nadmorske visine (u mestu vabiuen Alb). Za vreme zime izgubilo je vie od
polovine zimskih pela. Pri proceni broja pela 15. oktobra 1998. utvren je broj od
10.500 jedinki. Pri prvoj prolenoj proceni 26. marta 1999. drutvo je brojalo samo
4.250 pela. Leglo se tada sastojalo od 6.200 otvorenih i 2.400 zatvorenih elija. U
martu je bilo samo malo izleenih mladih pela
a) Pod prtpostavkom da
letnje pele ive tri nedelje
Krajem maja leglo je
dostiglo maksimum od 42.800
elija. Potom se ono smanjivalo
koninuirano. Kod procene broja
pela u oktobru, drutvo je
imalo 400 elija zatvorenog
legla. Krajem oktobra drutvo je
preseljeno na toplo mesto
(Neckartal), to je uticalo da
matica poinje ponovo da
polae jaja.
Maksimum broja pela
nastao je poetkom jula kada je
Slika 15. Krva razvoja pelinje zajednice
drutvo imalo 42.000 jedinki,
to se vidi na dijagramu slike 23 . Do sredine septembra ovaj broj se sveo na 10.000.
Ova jaina se odravala do novembra.
178
179
drugima svake druge ili tree godine. Za neke i nema nikakve periodinosti - oni
zamenjuju samo defektne ili slabe matice. Ima ih koji dodaju matice samo
bezmatcima. Nalazimo da su ove metode vrlo radikalne ili sasvim nedovoljne; to se
nas tie usvojili smo jedan srednji rok, vodei rauna o sledeim obzirima:
Zna se da matica ivi otprilike pet godina, ali njeno noenje, koje je u
poetku intenzivno, i poto dostigne svoj vrhunac pone da opada, dok se potpuno
ne iscrpi. Kad bi se moglo znati vreme njenog opadanja, znalo bi se i vreme njene
zamene. Naalost, tu nema nieg odreenog, jer su mnogi uzroci koji na to utiu.
Mnoge su matice i u treoj godini jo mlade i snane, dok su druge u svojoj drugoj
godini ve stare. Rasa pela, nasleenost, vitalnost truta koji je maticu osemenio,
uslovi pod kojima je parenje izvreno, veliina konice, broj i raspored praznih okvira
u koje matica polae svoja jaja, ograniavanje tog noenja obilnom paom kojom se
popunjavaju elije, manja ili vea toplota, geografski poloaj predela, podsticajno
prihranjivanje, itd, inioci su koji utiu na matiino noenje. Ako je na primer matica
prinuena da se zbog nedovoljnog prostora u svojoj konici odmara, njena e se
plodnost produiti, dok e se u izvesnim prilikama zbog preteranog zamora brzo
iscrpsti, pie Pere-Mezonev, i nastavlja: Mada su brojevi o dnevnoj nosivosti jaja
matice ogromni, njihovo pominjanje u prethodnom tekstu omoguava da se shvati od
kolikog je ogromnog uticaja na trajnost plodnosti jedne matice njena manja ili vea
intenzivnost noenja. Iz toga moemo doi do logikog zakljuka, da posle
trogodinjeg obilnog noenja jaja, takorei forsiranog u velikoj okvirnoj konici,
matica sigurno nije vie sposobna da i tree godine d pelinje drutvo, dovoljno
jako, da moe dati lep prinos.
I Avetisjan (1983), 50 godina posle Pere-Mezonova, ne iznosi nita naroito
novo, ve kao razloge za zamenu matica istie prirodne uslove, duinu aktivnog
perioda pelinjeg drutva i njegovu snagu, intenzitet polaganja jaja, rasnih odlika
matica i dr. Ako je aktivni period drutva i polaganje jaja od strane matice kratak,
ako drutvo nije jako i matica polae u toku godine oko 75-100 hiljada jaja, onda e
njena fizioloka starost nastupiti kasnije. Suprotno, pri produenom aktivnom periodu
u snanom drutvu matica moe da poloi u sezoni 150-200 hiljada jaja. U takvom
sluaju organizam matice se troi bre i fiziooka starost nastupa ranije.
Po podacima Bugarske Ogledne stanice u Sofiji51, u drutvima sa
jednogodinjim maticama bilo je za 37% vie legla i 18% vie pela i sakupile su za
42% vie meda nego u zajednicama sa trogodinjim maticama52. Dakle, rezultati
nedvosmisleno pokazuju da su najveu produkciju imala drutva sa jednogodinjim
maticama, u odnosu na drutva sa trogodinjim maticama, to se vidi iz tabele 34.
Tabela 34. Uporedni pregled produkcije matica razliite starosne dobi
(Izvor: Radojev, 1984)
Starost matice
Pela
Meda
100
100
100
114
110
121
137
118
142
180
1969.
1970.
1971.
1972.
1973.
1974.
1975.
1976.
Ukupno
Meda, kg
88
99
111
121
148
72
82
138
859
181
Takve matice, koje su kod nas naalost pravilo, obavezno treba menjati svake
godine, a najee ih same pele zamene tihom smenom ve u prvoj godini.
A matice koje se uzgoje po svim pravilima koje je programirala Priroda, i uz
pelarevu selekciju i obezbeenje ostalih optimalnih pravila i postupaka, svoju pravu
vrednost pokau u drugoj godini ivota, pa bi prava teta bila menjati ih svake
godine. Zato svaki pelar treba da oceni, prema svojoj tehnici pelarenja i uslovima
pae, hoe li matice drati jednu ili vie godina, pri emu je najpresudnije i najvanije
tehnika uzgajanja i kvalitet osemenjavanja matica. Koliko pelar odstupi od prirodnih
zakona, toliko je otiao na krivi put, kae veliki pelar-praktiar Josip Beli, i
poruuje ne lov na novac, ve borba za kvalitet.
Prema arlsu Martinu Simonu (2001), Ormando (Ormand) je priznati veliki
pelar tree generacije, autor dve velike knjige, nosilac svetskog rekorda u Ginisovoj
knjizi rekorda za najvei prinos meda dobijen iz jedne konice u jednoj sezoni sa
jednom maticom, 404 funte (oko 202 kg), rekord koji je trajao od 1957 do 1963, kada
je oboren jedino korienjem vie matica; usled Varrooze je odustao od pelarenja i
vie ne menja matice!
Zakljuak se namee kao imperativ: da industrjski pelari treba da menjaju
matice (vetaki proizvedene po bilo kojoj metodi) svake godine, poto su one slabog
kvaliteta i koriste se samo za jednokratnu upotrebu. Ostale matice (iz tihe smene,
rojne i dobijene po metodi petog dana), kod stacionarnog pelarenja, mogu da se
koriste dve godine. Meutim, ako ove pelinje zajednice (s ovim maticama) selimo
dva puta, odnosno kada su bile na etiri intenzivne pae, moraju se menjati svake
godine kao i matice dobijene vetakim putem55.
182
183
Skraeno gnezdo
912
100
109,9
savreno isto
zagaeno
5 poena
3 poena
Pokazatelji
184
185
Pejovi, 2001
LOKUS mesto u hromozomu, odnosno u lancu DNK, koje odgovara poloaju odreenog
gena.
3
Higijensko ponaanje pela uslovljeno je sa dva genska lokusa, koji se nezavisno
nasleuju. Jedan od njih kontrolie otklapanje obolelog zatvorenog legla (U - uncapp).
Drugi lokus (R - remove) odstranjuje obolele larve i lutke.
Jedinke-pele koje su recesivni homozigoti (UURR) iste gnezdo, izbacjui iz njega larve i
lutke zaraene patogenim bakterijama. Jedinke-pele koje u svom genotipu sadre
dominantne alele U i R, bez obzira na tip kombinacija, nemaju izraeno higijensko
ponaanje (Stanimirovi i sar. 2003). Znai, nastavlja Stanimirovi, higijensko
ponaanje pele radilice kod evropske pele nasleuju kao recesivnu osobinu, dok je ovo
ponaanje kod Apis mellifera cerana postalo dominantna osobina. Otpornost na varrou
utvrena je genetikom uslovljenou etiri specifine karakteristike pela, od kojih zavisi
stepen zaraenosti drutva varroom. To su (1) supresija (usporavanje) reprodukcije
krpelja, (2) proporcija krpelja u elijama, (3) higijensko-negovateljsko ponaanje, (4)
trajanje zatvorenog perioda tokom razvoja legla. Identifikacija gena matice (nazvanog
SMR Suppression of Mite Reproduction, odnosno gen za spreavanje reprodukcije
krpelja) bilo je preduslov za kreiranje transgenih (genetiki modifikovanih) matica koje
nose izmenjeni gen i daju potomstvo koje u hemolimfi nosi izmenjeni protein (SMR), koji
uslovljava prekid reprodukcionog ciklusa enke varroe, to vodi ukupnom smanjenju
varroe u konici (Stanimirovi i sar. 2003).
4
U ambijentu dugog, sunog i arkog leta 2000. godine ve julska generacija radilikih larvi
je oskudevala u polenu, to je imalo za posledicu da je generacija pela izleenih iz tih
larvi bila telesno oteena. I kao takva negovala je avgustovske larve takoe bez polena,
pa su tokom avgusta i septembra roene generacije zimskih pela kratkog veka.
Produenim leglom u oktobru i novembru ve oteena generacija zimskih pela, negujui
ksno leglo, jo vie se iscrpela i, tako iznurene, pelinje zajednice ule su u zimu. Iako
zima 2000/2001 godine nije bila surova, oteena generacija zimskih pela nije mogla
preiveti, to je potvrdila analiza uzorkovanih uginulih pela na Fakultetu veterinarske
medicine u Beogradu, da u uzorcima nije bilo nozeme niti varroe.
Malobrojna prezimela drutva (2 od 16 uginulih) najverovatnije pripadaju soju pela, koje su,
zhahvaljujui posedovanju genskih alela pnl 1 i pnl 2, imala sposobnost da pronau
POLEN. Naime, nauno su identifikovana dva genska lokusa koji utiu na traenje i
donoenje polena. Pronalaenje i izbor izvora hrane, unos polena i nektara u konicu, u
zavisnosti od potreba i zaliha u konici, ima genetsku determinisanost. Dva genska lokusa
koji utiu na odnos zaliha hrane u drutvu, i na traenje i unos polena i nektara poseduju
ona pelinja drutva koja obezbeuju velike rezerve hrane za zimu. Koliina polena i
nektara u konici odreena je genskim lokusima pnl 1 i pnl 2, LOD 3.1 i LOD 3.2 (Hunt i
sar. 1995, prema Stanimiroviu i sar, 2003). Genski lokus pnl 2 je povezan genima koji
utiu na sposobnost pela da odrede koncetraciju eera u nektaru (Stanimirovi i sar.,
2003).
I ispitivanja Damia i Kulinevia (1994) potvruju razlike u sposobnosti pela da sakupljaju
polen. Oni su izveli ispitivanja na varijabilnost drutava krajinske medonosne pele (Apis
mellifera var. carnica) na kolinu sakupljenog polena na dva razliita lokaliteta: sedam
dana u Banatskom Karaorevu, a potom za isti vremenski period u Kruevcu. Tokom
ogleda svakodnevno je meren prikupljeni polen u skidaima za svako ogledno drutvo.
Razlike u kolinama prikupljenog cvetnog praha izmeu najproduktivnijeg i najmanje
produktivnog drutva bile su velike i kretale su se od 218,84 do 0,95 grama u Banatskom
Karaorevu, to se sto ponovilo u Kruevcu i iznosilo kod najproduktivnijeg drutva
337,07 g, a najmanje produktivno je sakupilo 16,99 g.Dakle, pelinje zajednice koje su
sakupile velike koliine polena u jednom lokalitetu slino su se ponaale i u drugom.
Meutim, varijabilnost najbolje pokazuje koeficijent varijacije. U Banatskom Karaorevu
koeficijent varijacije oglednog pelinjaka za ovu osobinu iznosi 79,65%, a u Kruevcu
50,17% (Dami i Kulinevi, 1994).
2
186
187
188
mnogi autori strunih knjiga, da poslednje zimske pele nestaju iz konice krajem maja jer
ne odgovara stvarnosti.
(4) erzon je bio u uverenju da u maju ili junu proizvedene pele, ako su pri povoljnom
vremenu stalno zaposlene, mogu preiveti manje od dva meseca i ovo eksperimentalno
ispitao.
On je u prolee i leti jednom jakom drutvu dodao italijansku maticu, i za est nedelja je bilo
sasvim malo, a posle dva meseca nikako nije bilo crnih pela, tj, pela koje su izleene od
stare matice.Naalost iz njegovog opisa nije jasno da li je pomenuto drutvo pri zameni
matica bilo osloboeno legla ili je leglo stare matice izvoeno u prisustvu nove. U drugom
sluaju morali bi se vremenski podaci duine ivota pela skratiti dve do tri nedelje
(Liebig, 2001).
51
B. Mitev
52
Radojev, 1984
53
Mladenovi, Stevanovi, 2003.
54
1977, prema Stanojiu.
55
Ilijev, 2002.
56
Taber, 1944.
57
eair 1897, Fri 1921, Vodmore 1947.
58
Tomain 1991.
59
Lindauer
60
Taranov, 1983.
61
American Bee Journal 11/2003, str. 876-879.
62
Stanojevi, 3/2004.
63
Stanoji
64
erimagi, Rihar, Sulimanovi, BOLESTI TETTNICI TROVANJE PELA, Lubljana, 1981,
str.50.
65
Varroa destructor (Anderson i Trueman, 2000), je doskora poistveivana sa Varoom
jacobsoni (Oudemans, 1904) pronaenoj na na azijskoj peli (Apis cerana) na ostrvu Javi.
Iako su varoe iz razliitih populacija na izgled jednake, njihov parazitizam na evropskoj
peli (Apis mellifera) se znaajno razlikuje. Parazit opisan 1904. godine kao V. jacobsoni
jo uvek je ogranien na azijsku pelu (Apis cerana) kao jedinog domaina. Samo su dva
od 18 razliitih haplotipova u grupi parazita na azijskoj peli preli na evropsku i proirili se
po celom svetu. Oba pripadaju vrsti Varrooa destructor, a ne vrsti Varroa jacobsoni. Ove
se vrste meusobno znaajno razlikuju u veliini, reproduktivnim svojstvima te u strukturi
mitohondrijalne DNK (mtDNK) sekvebce gena citokrom oksidaze I (CO-I). Varroa
destructor je vea od Varroa jacobsoni, te je samo Varroa destrucror sposobna da nanosi
tetu pelama. Sva prethodna istraivanja koja su navodila da se odnose na Varroa
jacobsoni, zapravo su za parazita Varroa destrucror. Poznata su jop dve vrste Varroa
koje parazitiraju na pelama: Varroa underwoodi i Varroa rindereri. Varroa underwoodi i
njeni razvojni oblici utvreni su u trutovskom leglu u zajednicima Apis cerana na
Indonezijskim ostrvima. Odrasle enke Varroa underwoodi pronaene su i u elijama
trutovskog legla evropske pele (Apis mellifera) u Papua na Novoj Gvineji, no nisu
utvreni znaci razmnoavanja. Varroa rindereri je otkrivena na spiljskoj peli Apis
koschevnikovi na ostrvu Borneu u Indoneziji. Parazit Varroa destructor je prvi put unesena
u Evropu (prostor biveg SSSR-a) 1965, a u Hrvatsku je prvi put utvren 1978. godine.
Danas se veoma proirila u celom cvetu, s izuzetkom Havaja i Austraalije (Drai, Maja,
2004). U prolee 1976. u Srbiji, na teritoriji optine Knjaevac je ustanovljena varroa,
odnosno kod Dimitrovgrada, a ve 1977. godine u Srbiji je varooza bila registrovana u 6
optina, da bi 1978. bila otkrivena u 11 optina (Kantar, 2002).
DEO ESTI
VARROA DESTRUKTOR.
Osim to parazitira i sisa
hemolimfu peli i njenoj larvi, i
time joj stvara teka oteenja i
skrauje ivotni vek na pola1,
varroa moe da bude prenosnik
amerike
kuge2,
patogenih
bakterija i veeg broja virusa koji
napadaju pele, kao to su virus
akutne paralize, virus hronine
paralize, virus crnih matinjaka,
virus oblanih krila, kamirski
virus3 i dr. Samo na jednoj enki
varroe, Brenda Ball, naslednica
Beiliya iz Engleske je utvrdila da
se nalazi dovoljno virusa da bi se
Slika 16. Varroa destructor
zarazilo 100.000 pela radilica4 i
(Anderson i Trueman, 2000).
da je virus akutne paralize pela
bio primarni uzronik uginua
pelinjih zajednica koje su bile napadnute Varroom4. Uz prisustvo krpelja u pelinjem
drutvu, nozemoza poveava smrtnost pela4.
Prema najnovijim istraivanjima grupe francuskih i amerikih naunika) 5
Varroa, pored toga to larvama i pelama sisa hemolimfu, ona, ima uticaja i na gene
pele, to ima za posledicu promene u aktivnostima gena. Neki geni bivaju dodatno
provocirani da funkcioniu bolje ili loije, a identifikovano je 148 gena koji su
pokazivali razliitu aktivnost. Aktivnost kod ak 32 gena je varirala u zavisnosti od
prisustva Varroe; kod 116 u zavisnosti od naslea pele (tolerantne ili netolerantne
na Varrou), dok je kod dva gena zavisila od oba faktora (i od Varroe i od genetskog
naslea pele).
Parazitiranje Varroe utie na gene koji reguliu embrionalni razvoj (slino kao
to su neki faktori - EST (BBI60020A20G3) gen pokazuje prekomernu aktivnost.
Detaljna genetska istraivanja pokazala su da tu aktivnost izaziva virus deformisanih
krila (G. Lanzi, 2006).
Varroa je uzrokovala i umnoavanje virusa deformisanih krila, i ovaj virus je
direktno povezan sa parazitiranjem Varroe. Varroa je uzrokovala i dejstvo na gene
koji uzrokuju sistemsko slabljenje pele. Ona je uzrok samoubilake aktivnosti gena.
Parazitiranje Varroe na peli je uzrok pada imuniteta pelinjeg drutva, to
ima za uzrok nekontrolisano razmnoavanje virusa, poput virusa deformisanih krila 6.
190
Eksperimentalna drutva u
periodu avgust-septembar*
Stepen zaraenosti,%
Na zasenjenom
mestu (hladu)
Na suncu
Samarkadska oblast
(hladnija zona)
Odraslih pela
20,6
11,2
legla
32,9
18,6
Suhandariska oblast
(toplija zona)
Odrasalih pela
14,9
7,3
legla
28,8
14
*Ogledi izvedeni u periodu jun-jul nisu pokazali razliku u stepenu zaraenosti pelinjih zajednica
191
6.2. VARROOZA
Ve vie od 30 godine, na naim prostorima prisutna, Varrooza svake godine
uzima svoj danak. Negde vie, negde manje. Potvrena je injenica da Varroom
zaraena pelinja drutva loe zimuju, sporo se razvijaju u prolee, krae ive i
donose male prinose meda.
Prilikom sisanje hemolimfe, enka Varroe odjednom pravi est uboda u tkivo
pele. Usta su joj veoma otra kako bi probila hitin pele.
Ulazi u eliju
otvorenog
legla
u
momentu
kada
feromonima larve bude
privuena njena panja.
Razmnoava se tempom
da se svakog meseca
broj poduplava.13.
Sa pet grinja na
sebi, pela koja se izlegla
bila je laka za 5-10% po
svakoj odrasloj enki
varroe, a u hemolimfi je
Slika 17. Dinamika razvoja legla i varroe
imala
manje
40%
belanevina u odnosu na nenapadnutu pelu (Engels)14. Sadov (1979) je utvrdio da u
Varroozom zaraenom drutvu, u organizmu pela ima 20,4% manje belanevina u
poreenju sa zdravim pelinjim zajednicama15. Napadnute lutke na kojima se nalaze
2-3 enke parazita mogu izgubiti 15-20% teine16,17. De Jong sa saradnicima (1982)
naao je da jedna varroa na lutki pele smanjuje teinu radilice za vie od 6%, dva
parazita vie od 10%, a osam grinja vie ak od 25%. Meutim, znatno su vee
deformacije na pelama, istu autori, i kau da sa tri grinje deformisano je 2,6%
pela, sa pet parazita deformisano je 7,7% pela, a sa sedam varroa na lutkama
deformisano je ak 60% pela u pelinjoj zajednici, od kojih nema u medobranju
nikakve koristi. Grobov (1977) je slikovito prikazao odnos parazita i domaina: tri
enke varroe na telu pele jednako je jednom kilogramu parazita na telu oveka
mase 80 kg. Svaka dva sata pela izgubi 0,1-0,2% svoje teine ako se na njoj nalazi
192
varroa18. Jurij Seneganik (1989) pie da se varroa svaka dva sata hrani pri emu
svom domainu oduzima do 0,1 mg hemolimfe, to dnevno moe dostii do 1 mg i
vie, tj. priblino 1% telesne teine domaina, pa je pela u poloaju kao kad bi se
odraslom oveku, mase 70 kg dnevno oduzimalo 700 grama krvi. Posledice
parazitiranja grinja na odraslim pelama su pogubne, istie Seneganik. On istie da
se kod pela pojavljuje znatno slabiji razvoj hranidbenih lezda, slabiji kvalitet
matine mlei, manje belanevina u hemolimfi i do 20%, iscrpjeno masno tkivo,
smanjena telesna teina do 50% i vie19.
Sulimanovi (1985.) je u ogledima naao preko 20 parazita na jednoj larvi, pa
ih je na jednoj trutovskoj izbrojao 35, a na jednoj radilikoj lutki 17 parazita. Leglo je
najvie napadnuto u prolee i u jesen, kada ga ima malo, istie Sulimanovi 20.
Zdravko Milkovi je otklapanjem i pregledom stotinu poklopljenih radilikih
elija iz drutava snage od 50.000 do 55.000 pela u A-konicama, utvrdio na
pelinjim larvama od 9 do 89, a u stotinu otklopljenih trutovskih elija pronaao je od
47 do 365 odraslih enki Varroe. U dve konice je bilo i kreno leglo, tako da nije bilo
stotinu ivih trutovskih larvi, nego samo 35, odnosno 43, na kojima je pronaeno 47,
odnosno 17 odraslih enki Varroe. U tim konicama je primeena mnogo vea
invadiranost parazitom radilikog legla, nego u ostalim konicama, te je na stotinu
radilikih larvi pronaeno 89, odnosno 75 odraslih enki Varroe. U 10 drutava iz
konica tipa, LR koja su bila mlada i formirana u junu 1990. g. sa 4 rama zatvorenog i
2 rama otvorenog legla kao i mladim maticama i imala od 12.000 do 15.000 pela,
otklapanjem i pregledom stotinu poklopljenih trutovskih elija pronaao je na
trutovskim larvama od 11 do 41 odraslu enku Varroe, a u stotinu otklopljenih
radilikih larvi utvrdio je od 0 do 14 odraslih parazita (Lolin, 1991).
Artmenko
i
saradnici (1978) su
utvrdili da je broj
parazita na odraslim
pelama porastao od
0,2% u aprilu na 2132% u septembru, a
Seljenko je naao
invaziju od 85% u
pelinjim zajednicama
koje su se pripremale
za zimu21.
Prema Riharu
Slika 18. Tokovi razvoja legla i varoe tokom godine u
(1999), u vremenu
srednjeevropskim klimatskim uslovima, Buchler, 2003).
od jula do septembra
uzgojem zimskih pela, pelinja drutva se uravnoteuju i pripremaju za zimu.
Trutovskog legla je sve manje. Sklonost ka grabei se poveava, a izgon trutova
viestruko poveava broj Varroa u pelinjim drutvima.
Nastala je generacija dugovenih enki varroe (2-12 meseci). enka koja se
izlegla u drugoj polovini leta iako je jo jednom zalegla, moe odmah zalegati u druge
elije. enka moe time da poloi jaja i do sedam puta, tako da ih poloi i do 30
(Kulinevi, 1986).
Sposobnost razmnoavanja Varroe raste poveavanjem koliine legla u
pelinjoj zajednici kao i trajanjem stadijuma poklopljenog legla.
Na grafikonu (slika 27) moe se videti kako u netretiranoj pelinjoj zajednici
broj parazita raste od aprila i dostie svoj najvei broj u septembru i oktobru. Za isto
193
to vreme broj pela, odnosno legla poev od juna poinje polako da opada, da bi u
septembru broj Varroa u konici bio vei od broja pela. Brojni se odnos pela i
Varroe u periodu jul-avgust naglo menja na tetu pela. Stepen napada Varroe se
naglo poveava, pa nastaje kritino razdoblje za pelinje zajednice. To se dogaa
zato to je u pelinjem leglu nizak nivo juvenilnog hormona, hormona mladih larvi.
Zato je to kritini period koga pelar ne bi smeo da dozvoli, ali ako do tada nije
tretirao pelinje zajednice, ovo je vreme kada se to neizostavno mora provesti.
Zato Ritter (1997) sugerie: sve to uradimo na suzbijanju varroe u konici
pre jula, pomaemo zimske pele. Kasnijim leenjem pomaemo prolenom razvoju
pela u sledeoj godini. Dve godine kasnije (1999), Ritter naglaava da je najvanije
od svega da ponemo unitavati varrou toliko rano koliko je to mogue u pelarskoj
sezoni. Kada je to? To su meseci intenzivnog razvoja pelinje zajednice april, maj i
jun. U ovom periodu ako se ne preduzimaju mere leenja, oko 90% enki varroe
nalazi se u zatvorenom leglu, pa se krajem juna i ne nasluuje katastrofa koja je na
pomolu. Tek u julu i avgustu kada se smanjuje pelinje leglo, veliki broj krpelja
naseljava sve manji broj elija radilikog legla, to ima za posledicu oteenje larvi iz
kojih se formiraju zimske pele. ivot takvih pelinjih drutava se smanjuje, jer se u
elijama zatvorenog legla esto nae i do desetak krpelja na lutki 22, a konice pune
hrane ostaju bez pela. Zbog toga je u avgustu i septembru potrebno proveriti
uspenost primenjivane metode
Kod napadnutih pela radilica, primeeno je ubrzano starenje elija a takoe
je mogue pojavljivanje velikog broja nezrelih hemocita23. Prvi znaci promene
hemocita kod lutaka su otkriveni tek na poetku tamnjenja hitinskog pokrivaa.
Ishrana krpelja hemolimfom pele dovodi do osiromaenja njenih belanevinastih
komponenti. Kako samo deo belanevina ima hranidbeni karakter, to se mnoge
belanevine javljaju kao razliiti hormoni i fermenti, pa e kao jedna od posledica
Varrootozne invazije biti naruavanje hormonalnog balansa, to se naroito ispoljava
u ve poznatim naruavanjima metamorfoze i obrazovanju nakaznih lutaka i imaga,
kao i na pojavu neplodnih trutova nesposobnih za sparivanje (Gaponova, Grobov) 24.
Jedno istraivanje 2001. i 2002. godine nemakog Instituta za pelarstvo
(Oberursel) otkrilo je da Varroe koje se nalaze na odraslim pelama mogu da utiu
na njihovo ponaanje, tj. zbog slabije orjentacije one se teko vraaju u konicu, a na
pai ostaju skoro dva puta due nego nezaraene pele. Kada su pele testirali
postavljanjem lanog lta, zaraene pele izletnice su udarale u njega dva puta
ee od nezaraenih, to znai da imaju lou orjentaciju, ulo se na 38. kongresu
Apimondije u Ljubljani, 2003. godine (Mihajlovski, 2004).
Negativan uticaj parazitiranja enke Varroe na larvi i lutki pele u eliji
manifestuje su u znatno skraenom ivotu odrasle pele, u higijenskom ponaanju
zajednice, preradi razerve hrane, u obavljanju straarske slube. Iz legla u kojem je
enka Varroa parazitirala izlaze pele koje nisu potpuno integrisane u sistem podele
rada u pelinjoj zajednici kao ravnopravne radilice. Takve pele imaju slabo razvijene
mlene lezde to spreava pelu da se due bavi brigom oko legla i u znatno
ranijem vremenu postaje izuletnica. Iz legla u kojem je parazitiralo vie enki ne
moe se izlei potpuno razvijena pela. Kada se na pelama ponu raspoznavati
oteenja, ivotni vek pela traje svega nekoliko dana. Ove pele esto pokazuju
deformacije krila i zadka. Nije retka pojava da u uslovima visoke zaraenosti smrt
pele nastupi ve u samoj eliji saa. Tada se na leglu uoavaju kliniki znaci koji
odgovaraju evropskoj trulei pelinjeg legla.
194
195
uzimanje hrane, i tu se hrani njenom hemolimfom (krvlju). Prvo hranjenje traje oko 2
sata, dok je na predlutki trajalo oko 2,7 minuta, posle ega se vraa na ubrite koje
je jedino mesto sastajanja i obitavanja cele porodice. Tu svi odlau izmet i budui da
dolazi do estih susreta enki i mujaka, u zoni ubrita vri se i sparivanje polno
zrelih enki-erki sa bratom mujakom. Tu porodica provodi oko 90% vremena, a
naputa ga samo kada imaju potrebu za hranom. U zoni ubrita obavi se i oko 90%
(od 287) sparivanja. Tu majka-varroa, posle 60-70 sati od trenutka poklapanja elije
polae jaja. Prvo jaje kao najznaajnije polae nasuprot ubritu u jednom od tri ugla
estrostrane elije, neposredno ispod poklopca, dovoljno udaljeno od lutke-imaga i
malo ili nimalo poseeno od majke varroe da ga sluajno ne bi nagazila i pomerila.
Ta velika briga oko bezbednosti prvog jajeta proistie iz nunosti da se rodi mujak
koji e oploditi enke. Posle prvog, u intervalima od 30 sati varroa-majka polae jo
4-5 jaja, iz kojih se u istom intervalu da raaju mlade enke-varroe. Mujak e se
ispiliti za 30 sati, a svoju polnu zrelost postie posle 132 sata od roenja, odnosno
222 sata od trenutka poklapanja elije, a prva enka-varroa posle 19 sati.
Nakon to je na leima pele izala iz elije, mlada enka posle 4-13 dana
naseljava novu eliju otvorenog lega u kojoj polae jaja i krug se zatvara. Razvojni
ciklus mujaka traje 6,5, a enke Varroe traje 5-5,5 dana, to vidimo iz pregleda Maje
Drai (2004)29 (tabela 38).
Tabela 38. Razvoj Varroe u satima (danima)
Mujak
enka
Jaje
30 h
20-24 h
Larva (6 nogu)
52 h
30 h
Protonimfa (8 nogu)
48 h
48 h
Deutonimfa
24 h
25-30 h
Ukupno dana
6,5
5-5,5
196
U koliko asova
Dani zatvorenog
6
12
18
1.
00
6
12
2.
18
00
3.
Neposredno pred poklapanje elije legla - oko 20 sati pre poklapanja radilike elije ili
trutovske pre 40 sati, majka-Varroa ulazi u eliju, spusti se niz zid i podvlai se pod
larvu u meavinu meda i mlea gde ostaje nepokretna i neprimetna. Varroa rae
naseljava trutovske nego radilike elije, pa je stoga 8 do 10 puta vea verovatnoa da
e naseliti elije truta (Drai, Maja, 2004),
Posle polklapanja elije, enka-majka treba da rei najmane etiri problema.
izbor ubrita. Ona e na gornjem zidu elije blie analnoj zoni predlutke odabrati
mesto na kome e ona i porodica da vre nudu. Tu e, u neposrednoj blizini ubrita,
da budu svi na okupu i tu e se sparivati brat 30 sa sestrama. Od 278 sparivanja, 90%
se obavi u rejonu ubrita. Na njemu e cela porodica biti okrenuta glavom prema
izmetu koncetrisanom u jednoj taki ubrita31
pronai izvor hrane;
gde poloiti prvo jaje i
da ne bude zarobljena u kokonu.
Limitirajui faktori:
kasno raanje i polno sazrevanje mujaka - 144 sata32
kasno polno sazrevanje enki (prema Koenigeru):
prve posle 244 sata (10 dana i 4 sata)33,
druge posle 280 sati (11 dana 16 sati) i
tree posle 288 sati (dvanaest dana).
Tako je mujaku ogranieno vreme da oplodi novoroene enke. Ima toliko vremena
da se sa prvom sestrom pari 8 puta i osemeni je sa 24-40 spermatozoida, sa drugom 4
puta sa 0-26 spermatozoida i sa treom sestrom da se pari 2 puta, ali bez
spermatozoida pa izostane osemenjivanje.
Posle sparivanja koja su tajala vie od est minuta kod jednokratnog parenja ni jedna
enka nije bila oploena;
Posle dve parenja enke su dobile u spermoteku od 0 (5 enki) do 26 spermatozoida
(9) enki.
Kod slobodnog sparivanja u trajanju od 48 asova, sa izuzetkom jedne, u 11 enki
naeno je vie od 24 spermatozoida, a u spermoteci tri enke bilo je po 40
spermatozoida
A) Kratko vreme nakon poklapanja elije-legla:
- zavrava se stadijum slabo pokrene poloene larve pele radilice i
- Poinje intenzivna pokretna faza u kojoj se larva isprua i trai poslednje rezerve
hrane.
- Poinje ispredanje kokona.
- enka-majka Varroa oslobaa se mlea, penje se na larvu i na njoj se vrsto pripija,
vrsto se drei, kako ne bi pala na zid elije gde bi bila zarobljena.
U narednih 33 sata (48 sati kod trutovske larve),
Larva pele ispreda kokon, a majka-Varroa je vrsto prilepljena na njoj.
B) nakon ispredanja kokona:
- larva pele se ispravlja i zauzima vertikalne elije;
- gornjeg dela elije enka majka Varroe koristi za svoje potrebe";
- enka majka se vraa u rejon ubrita i odmara na zidu elije, gde provodi oko 90%
svog vremena;
C) po isteku 60-70 asova (3 dana i 12 minuta) od poklapanja elje sa larvom pele
197
radilice:
- enka-majka naputa ubrite i premeta se u prednji kraj gornjeg dela elije
neposredno pod sami poklopac.Tu e (u jednom od tri ugla estouglog prostora) da
poloi prvo jaje (neoploeno) iz koga e se izlei mujak. Izbor mesta odreuje s
takvom preciznou da noge budueg mujaka budu upravljene prema zidu elije, tako
da se po roenju vrsto prilepi za unutranju povrinu elije, tik u samom uglu.
-Posle 20-30-minutnog odmora, majka-Varroa premeta se u rejon ubrita.
D) nakon 30 sati iz jajeta se izlee protonimfa mujaka, kada majka- Varroa polae
prvo oploeno i sledea 3-4 oploena jaja u intervalu od 30 sati.
"Razvoj parazita u jajetu pri temperaturi od oko 34C vremenski je veoma brz: ve
posle 24 sata nakon plaganja jajeta, unutar njega se vidi larva sa est nogu; u daljnja
24 asa preobrazi se u protonimfu sa osam nogu, izlazi iz jajeta i sie krv (hemolimfu)
lutki. Muka protonimfa nakon tri dana, a enska posle pet dana preobraavaju se u
deodonimfu i ve se meusobno razlikuju. U nekolko narednih dana postaju odrasli
krpelji. Potpuni razvoj od jajeta do odraslog parazita traje 8 11 dana (u laboratorijskim
uslovima), a u paksi 170 sati (7,1 dan) anka i 120 sati (pet dana) mujak
(Sulimanovi, 1985).
E) prelaz iz predlutke u lutku ple odvija se u vremenu od 30 do 40 minuta.
To vreme i ono jo neposredno posle prelaza u stadijum predlutke, majka-Varroa
koristi:
- za proirenje prostora ubrite i
- na stranjem delu kutikule predlutke napravi otvor za uzimanje hrane.34.
Za vreme stadijuma lutke i predlutke pele ili truta, enka-majka uzima hranu u trajanju
od 2 minuta i 42 sekunde. U stadijumu lutke prvo hranjenje traje dva sata.
Suprotno od navike hranjenja u kratkim razmacima od oko tri minuta, dok je pela bila
u stadijumu larve, prvi obrok na lutki traje otprilike dva sata (Drai, 2004).
F) Po isteku 30 sati iz neoploenog jajeta se izlee protonimfa mujaka. U isto vreme
majka-Varroa polae prvo oploeno jaje i u intervalu od 30 sati sledea tri do etiri, iz
kojih e da se izlegu enke-erke Varroe.
12
4.
18
00
6
5.
- oko 18 asova majka-Varroa polae 1. oploeno jaje. Toga dana rodio se mujak, za
ije je polno sazrevanje potrebno da proe 132 sata (5 i dana)
- oko 23,59 asova majka-Varroa polae 2. oploeno jaje, kada se izlegla enka iz
prvog oploenog jajeta.
Tek roena enka iz prvog oploenog jajeta, poinje da stie polnu zrelost.
12
18
00
6
6.
12
18
leglo
00
6
7.
12
u 6 asova enka majka polae 3. oploeno jaje, kada se je izlegla mlada Varroa
enka iz 2. oploenog jajeta.
Jue i prekjue roene enke stairaju polnu zrelost
18
00
8.
198
12
18
u 12 sati enka majka polae 4. oploeno jaje. U to vreme se izlegla enka iz treeg
oploenog jajeta.
Jue, prekjue i nadjue roene enke stairaju polnu zrelost
00
6
9.
12
18
00
6
10.
12
18
00
6
11.
12
oko 00,00 asova i 3 minuta izlegla se enka iz 5. oploenog jajeta. Brat je prihvata, i
poklanja joj ljubav, uz istovremeno odbacivanje starije. Njoj e moi pokloniti samo 24
minuta i obleati je etiri puta.
18
00
6
12.
12
18
Brat e nastaviti svadbeno veselje sa starijim sestrama i tetkama, ali e usreiti moda
jo samo jednu od njih, jer za duu ljubavnu igru nema vremena, poto se zavrava
dvanaestodnevni ciklus zatvorenog legla pela radilca. Ona e moda imati sreu pa
da na sebi dva puta oseti slast ljubavnika.
Mlada enka Varroa nakon to je izala na leima tek roene pele, ona
posle 4 do 13 dana trai eliju u koju e polagati jaja i tako nastaviti ciklus. Varroa
izbegava mlade, tek izleene pele, pa najee bira kune pele uzrasta od 5 do 12
dana (Maja Drai, 2004)
Zakljuak: Nastavljajui ciklus, Varroa unitava pelinja drutva!!!
199
200
Varroe, dnevno moe da padne i vie od 1.000 tamnih Varroa. Tokom jeseni i zime,
kada nema legla i sva Varroa je na pelama, smatra se da na jednu opalu Varrou
dnevno, u konici ima do 500 Varroa. To drutvo je ugroeno!
Zimsku zaraenost moemo utvrditi i tako to iz sredine klubeta stresemo u
teglu 50-100 pela. Prelijemo ih sa 100-150 ml vrele vode u kojoj je rastvoreno 2-3
grama praka za pranja. Promukamo, i kroz 2-3 minuta odlijemo vodu. Prebrojimo
pele i otputene Varroe. Stepen napada raunamo tako to broj Varroa pomnoimo
sa 100 i podelimo sa brojem pela. Kod slabe zaraenosti na 100 pela emo nai
do 2 Varroe, kod srednje do 5, a kod visoke preko 9 Varroa. Ako stepen zaraenosti
prelazi 2%, mora se jo jednom tretirati (oksalnom kiselinom ili perizinom, prim. J.K.).
201
202
203
prvog insekticida, a potom mnogo bre stiu rezistenciju protiv drugih hemikalija60, na
ta je Kulinevi upozorio jo 1982. godine61.
Godine 1990. Popeskovi u Peli br.7 (str. 204) iznosi informaciju o 149 u
svetu registrovanih preparata protiv Varrooe, to je u saglasnosti sa HadiVeljkoviem62. Devet godina kasnije u svom predavanju pelarima Beograda, 6.
februara 1999. godine profesor informie auditorijum o 200 lekova protiv krpelja
Varroe, ali se onaj pravi jo nije naao i nee se nai, kategorian je u svetu nauke
cenjeni profesor. Kao biolog svetskog formata on vidi zatitu pelinjih drutava u
primeni alternativnih sredstava promovisanih na 34. kongresu Apimondije, 1995.
godine, ali i u korienju preparata na bazi bakra.
Petnaest
godine
posle
prof.
Popeskovia, Mr sc Zlatko Pukadija (2004)
istie da su sintetiki akaricidi namenjeni
kontroli Varrooze stvorili nove probleme
pelarima, koji su izraeni kroz rezidue u
pelinjim proizvodima i kasnije kroz razistenciju
Slika 21. enka varroe na lutki sie
parazita na primenjivani akaricid... Veliki broj
krv. Prenosi ameriku kugu, Eeri
istraivanja, nastavlja Zlatko Pukadija, je
koli i evropsku trule (modifikovano
pokazao kako nekoliko organskih kiselina, koje
prema ADIZ-a, 1/98)
se i inae u manjim koliinama nalaze u konici
(mlena, mravlja i oksalna kiselina), moe biti uspeno upotrebljeno za kontrolu
populacije parazita Varroa Destructor u pelinjoj zajednici. Istraivanja obavljena
poslednjih nekoliko godina pruaju sve vre dokaze kako i neka eterina ulja, kao i
neki dobro poznati dodaci hrani mogu biti efikasno primenjeni za kontrolu Varrooze.
Kada itave populacije tetoina postanu rezistentne na njih ne deluje ak ni
5.000 puta vea doza hemijskih sredstava od poetne doze koja ih je unitavala 63,64.
Rezistenciji su naroito podloni piretroidi (klartan, mavrik, apistan, bayVarrol) prema
kojima krpelj stvara otpornost pri ponovljenom davanju ili pogrenom doziranju. U
vajcarskoj je zabeleena u drugoj godini upotrebe fluvalinata prva pojava delimine
rezistencije, a od tree godine potpuna neosetljivost pojedinih vrsta tetoina na ove
pesticide (Gerig, prema Todoroviu)65. Doktor Nonberto Milani iz Torina ispitivao je
fenomen rezistencije varroe na apistan spravljen na bazi sintetikog piretroida
fluvalidina. Utvrdio je da enke varroe koje su razvile rezistenciju na ovaj preparat,
bez ikakvih smetnji podnose i 100 puta veu dozu ovog leka. Istu otpornost varroa je
stekla i prema bayVarrolu, akaricidu razvijenom na bazi flumitrina, sintetikog
piretroida66.
Otpornost varroe na fluvalinat utvrdili su Loglio i Plebanio 1992. godine, a ve
poetkom 1994. u junom Tirolu i na Siciliji dolazi do masovnog pomora pela67.
Bojazan da zaostajanje manjih koliina fluvalinata, koje ne mogu da unite
varrou mogu da utiu na nastanak rezistencije na fluvalinat, Moosbeckhofer i Kohlich
su izrazili jo 1990. godine68.
Varroa je kao i drugi ektoparaziti tako genetski ustrojena da je sposobna da
brzo razvije otpornost na razliite hemikalije, pri emu im dobro slui njihov nain
razmnoavanja u kome se grinja sparuje u bliskom srodstvu. Krpelji koji uspeno
preive upotrebljeno hemijsko sredstvo prenose tu sposobnost u genetsku bazu
potomaka, koji dolaskom na svet donose sa sobom rezistenciju na lekove hemijskog
porekla. Pri genetski uslovljenoj neosetljivosti, u toku vremena potomstvo neosetljivih
grinja zameni potomstvo osetljivih individua. Takvim procesom vri se prirodna
selekcija varroa otpornih na akaricide. Ovaj proces traje bre, ukoliko pelari esto
ponavljaju tretiranje ili poveavaju duinu tretmana dranjem letvica klartana u
204
205
206
207
208
11
nauka o insektima
nauka o paucima
13
Dr Antonio Naneti, ef Instituta za pelarstvo u Bolonji (Italija), lan grupe strunjaka
Evropske Unije za zdravstvenu zatitu pela. Iz predavanja na temu Savremene metode
suzbijanja varoe u Evropskoj Uniji, odranog u Aleksincu 29. jula 2006.
14
Pela 2/87, str.45-46.
15
Slovenaki ebelar 2/80.
16
. Sulimanovi, VAROOZA, Zagreb,1985., str. 42.
17
Grobov, l977
18
. Sulimanovi,Ibid
19
Slovenski ebelar 4/89, str.117.
20
. Sulimanovi, Ibid, str.42.
21
. Sulimanovi, Ibid, str.38.
22
Neumann, 1999.
23
Domackaja, Grobov, l980
24
Pelar9/86, str.278.
25
Pukadija i sarad. 2004.
26
Pukadija i sarad., 2004
27
Izvor: Otkria grupe vajcarskih naunika "ta se deava u poklopljenoj eliji pelinjeg
legla u kojoj se nalazi enka Varrao jacobsoni" publikovano u Die Biene/ADIZ, januar i
februar 1998., prevod s nemakog, Pelar br. 3,4/98)
28
Skripnjik, V.V., Krupske, N.K., Kako krpelj varroa odabira larvu, Pelovodstvo,
Moskva, 6/88
29
Pukadija, Bubalo, Drai, Kezi, Varooza konrola alternativnim pristupom, Osijek,
2004.
30
Treba napomenuti da parenje u srodstvu ne izaziva tetne posledice za potomstvo kod
svih vrsta. Krpelj medonosne pele varooe Jacobsoni seu destructor pari se u svim
generacijama u najuem srodstvu, iskljuivo izmeu brata i sestara, pa se, i pored toga ,
normalno odrava i svaka generacija se pojavljuje u sve savrenijoj formi. Posledice
slobodnog parenja u srodstvu naroito je katastrofalna u populaciji medonosne pele na
teritoriji koja je izolovana (usamljena ostrva). Posledice ukrtanja u bliskom srodstvu su:
smanjenje veliine legla, poveanje smrtnosti larvi u embrionalnom razvoju, izleganje
odraslih jedinki s nedostacima u grai i funkciji njihovog organizma, kao to su: sterilni
trutovi i slepi trutovi s belim oima, smanjenje vitalnosti odreslih jedinki, neotpornost
prema bolestima, neotpornost prema niskim temperaturama i dr. (M.Marinkovi, 2003)
31
Rezultat praenja vajcarskih naunika (Die Biene/ADIZ, februar 1998, prevod s
nemakog, Pelar br. 4/98, str.198).
32
Prema Stanimiroviu i s. (2004/5) "Do formiranja polno zrelog haploidnog mujaka proe
svega 5-6 dana".
33
Prema Stanimiroviu i s. (2004/5) "Od momenta oploenja jajne elije pa do razvoja polno
zrele enke proe oko 15 dana".
34
Varoa se nikad ne hrani na prednjem delu tela pele (glava, grudi), nego iskljuiva na
zadku. Takvim ponaanjem, verovatno spreava oteenja na lutki (usni aparat, krila,
antene, noge). Kada bi lutka umrla ili bila oteena, varoa ne bi mogla napustiti eliju, ve
bi u njoj i sama uginula. Suprotno od navike hranjenja u kratkim razmacima od oko tri
minuta, dok je pela bila u stadijumu larve prvi obrok na lutki traje otprilike dva sata
(Drai, 2004).
35
J. Kulinevi, R.Gai, PELARSTVO, Beograd, 1984., astr.95
36
Bandov, 2001
37
Luka,1996.
38
Melzer, 1985.
39
Pelar 9/97, str. 278.
40
Rihar, 1999.
12
209
DEO SEDMI
212
Klase potomaka
Broj
pregledanih
elija legla
Broj
plodnih
enki
Varroe
Varroe
erke
100
100
100
100
100
100
100
6
18
38
89
129
264
168
1,00
1,16
1,01
1,62
1,65
1,70
1,27
Mujaci
Nedovoljno
razvijeni
stadijumi
Jaja
Potencijalno
potomstvo
0,00
0,26
0,57
0,83
0,80
0,73
0,32
0,41
0,75
0,85
0,80
1.04
1,05
1,29
0,00
0,60
0,28
0,10
0,10
0,10
0,21
1,41
2,75
2,63
3,40
3,53
3,61
3,09
213
15. maj.
27.maj
16.jun
3.jul.
23.jul
13
10
26
214
215
216
Trutovsko leglo
Odnos
15,8
64
1:4
13,4
57
1:4.25
16,7
61
1:3,65
14,5
67
1:4,62
15,3
62
1:4
14,9
72,5
1:4.86
16,9
66,1
1:3,9
217
Ramovi koji imaju trutovske elije, bilo da su naeni u meditu ili ploditu, kartiraju
se i pretapaju, a umesto njih se dodaju novi da bi se varroa naterala u trutovsko
leglo koje planski dirigujemo. Ako se paljivo izvri selekcija ramova za plodite,
eliminie se 70-90% varroe (Horr, 1998).
Budui da trutovsko leglo pele-voskarice pripremaju u praznom prostoru, to
ram-graevnjak, ram-lovac i TIT-3 ram (ram-zamka) slui u biotehnikoj borbi protiv
varroe kao efikasno sredstvo u sistemu ostalih biotehnikih mera.
Ako zbog slabosti pelinjeg drutva nema dovoljno trutovskog legla u konici
ili ako je zaraza pelinje zajednice velika, varroe nemaju drugog izbora osim da
nasele radiliko leglo. Matinjaci su poteeni, jer je vreme od 16 dana nedovoljno za
reprodukciju varroe.
Kako stavljati ram-graevnjak?
U Rusiji gde imaju najvie iskustva u borbi sa Varroom, preporuuju
stavljanje graevnjaka u konicu pored legla, i to u jesen kada se formira zimsko
klube, drugi put ga stavljaju kada je matica zalegla prvi graevnjak, stavljajui ga
pored legla. Trei put trutovsko sae stavljaju kada je trutovsko leglo na prvom ramu
stavljenom u jesen pokriveno. Na njegovo mesto stavljaju graevnjak sa praznim
trutovskim elijama. Graevnjak sa zatvorenim elijama isecaju pri emu elije ne
unitavaju, ve ih uvaju za narednu upotrebu. Da bi se pri isecanju zatvorenog legla
izbegla deformacija elija u sau, moe se primeniti rashlaivanje saa i legla,
stavljanjem rama-graevnjaka u rashladni
ureaj na temperaturu izmeu -18 i -30C. Tu
treba da odstoji vie od 72 sata, jer prema
Smirnovu, varroa na temperaturi od -10 do 30C ivi od 48 do 72 sata, pa bi krae
zadravanje zatvorenog legla u zamrzivau bilo
necelishodno.
Graevnjak daje dobre rezultate samo
u godinama sa vrlo povoljnim panim i
klimatskim prilikama kada pele dobro i rado
Slika 23. Graevnjak
grade sae. Pa ak i u takvim godinama on se
moe upotrebiti samo nekoliko puta, jer takvom
graevnjaku kao zamci za varrou odgovaraju
samo srednjo jake pae, a kod jakih paa
izgraeno trutovsko sae brzo biva iskorieno
za smetaj nektara i matica u njega ne stigne
da poloi neoploena jaja. Ako je pak godina
kiovita i prohladna, pele tee grade trutovsko
sae pa ovakvi okviri nee moi biti korieni
kao zamka za varrou.
Da bi se ovakav okvir mogao koristiti
Slika 24. Ram TIT-3 Preuzeto od
ve od samog prolea i u razliitim klimatskim
Govanni Boca, 1994
uslovima, kao i kod slabijih unosa, ne treba
isecati sae. Tada treba isei samo poklopce
sa trutovskih elija, trutove istresti, sae isprati vodom i vratiti u konicu. Takav okvir
moe posluiti za odgajanje vie generacija trutova, pa i u vreme kada pele nerado
grade sae. Ovakvi okviri mogu se uspeno upotrebiti ve poetkom prolea naredne
godine. To znai da pored rezervnog radilikog saa, pelari traba da imaju u rezervi
i izgraeno trutovsko sae.
218
TIT-3 ram je svojevrstan ram-zamka, koji se stavlja u veoma jaka drutva oko
etiri nedelje pre poetka rojenja, tako to se umetne izmeu okvira sa leglom. Osam
dana po stavljanju TIT-3 rama u konicu, isee se sve to su pele izgradile u
jednom od tri polja. Po isecanju saa, TIT-3 se zaokrene za 180 i ostavi na mestu
gde je bio. 7 dana od prvog pregleda isee se jedno od dva preostala polja, ono koje
ima veu koliinu zatvorenog legla. Ovim isecanjem postie se prvo unitavanje
krpelja. Pri treem pregledu, koji se vri oko 7 dana posle drugog, iseca se zatvoreno
leglo iz polja koje je njime zaleeno i pokriveno. Ciklus se ponavlja sve dok ima
trutovskog legla.
Ram-lovac je okvir sa zaleenim mladim nepoklopljenim leglom na sredini
saa koji se stavlja u pelinju zajednicu kojoj smo prethodno oduzeli celokupno leglo.
enke krpelja sa svih pela u konici usmeravaju se u elije otvorenog legla i tu
bivaju poklopljene. Posle poklapanja legla, ram lovac odstranjujemo iz konice i
stavljamo ga u sanitarnu konicu na tretman mravljom kiselinom.
Kada stavljati graevnjak, TIT 3 i ram lovac u pelinje drutvo?
Doktor Jozef Breko (1981), rukovodilac pelarskog instituta u Beu,
pelarei u Tunisu, dva puta godinje je vrio odstranjivanje zatvorenog trutovskog
legla i pri tome konstatovao da je to dovoljno u borbi protiv Varrooze 15. Breko
(prema Ignjatoviu, 1982), u svom referatu kae:Kad se u pelinjem drutvu pojavi
Varroa imamo na raspolaganju vie naina kako da pelarimo s njom, a da ne kodi
pelama.
Na primer:
1) da imamo jake zajednice sa mladim maticama ;
2) slabe zajednice treba na vreme odstraniti;
3) kad procvetaju trenje treba isei jednu polovinu rama ;
4) na vrhuncu razvoja vegetacije jo jednom treba isei pokriveno trutovsko
leglo, ali sada sa celog rama (on misli na obine graevnjake);
5) pred uzimljavanje, pre nego pele formiraju klube, a leglo je sve izleeno,
dodati po 3 grama timola na podnjau, a pre toga staviti papir, da na taj nain
unitimo jo izvesan broj enki Varroe (prema savremenoj doktrini, efikasnija je
zatita jednim tretmanom u kasnoj jeseni oksalnom kiselinom unititi Varrou na
pelama, a timol-prah staviti u konicu da u periodu zime za toplih dana, poput
deurnog straara, unitava preostale krpelje prim. J. K.).
Istraivai-praktiari iz Libefelda (1998) daju sledea pravila:
- trutovski st e brzo biti izgraen i zaleen kad se stavi neposredno u
dodir sa satom zaleenog legla;
- trutovski sat treba staviti pravovremeno krajem marta, poetkom aprila:
- sat treba isei pred izleganje trutova. Ako se u tome zakasni broj Varroa
e se uveati. Kod zadnjeg isecanja, sat se stavlja na rub gnezda (Rihar, 1999)
erbenko (1977) sa saradnicima je utvrdio da matica normalno lee
trutovska jaja tek kad nastupi ustaljeno toplo vreme, a Allen (1965) je opisao razvojni
krug trutovskog legla koji se u kotskoj (gde je obavljao istraivanja) protee od
poetka maja do kraja avgusta i postie vrhunac negde u isto vreme kada je i najvei
broj pelinjeg zapata. On je konstatovao da je izgraeno vie trutovskog legla kada
se sa prolea u konicu doda izgraeno trutovsko sae16.
Ako se dogodi da pelinja zajednica oslabi (bilo zbog prskanja nekim od
pesticida ili usled nekih drugih uzroka) i pele nisu u stanju da grade trutovsko leglo,
tada bioloka metoda isecanja legla postaje nemogua. Upotrebom timola drutvo se
oslobaa parazita pri emu postie efekat od 600 do 800 oborenih varroa po drutvu,
iskustva su Franca Knobelspiesa, majstora pelarstva iz Nemake.
219
220
221
Jaina drutva u
prolee, ulica
Zaraenost krpeljima
na 100 pela
Do maja formirano
pomonih
drutava,%
Tretirani protiv
varroe
14-17
4,57
5,67
50
Netretirani
14-17
3.56
11,83
50
Vetaki rojevi
Kontrolna
pelinja drutva
Vei deo
pela uginuo
Kod sve tri grupe drutava su tokom 1975. i 1976. godine u isto vreme
sprovedene i jednake mere opsluivanja i nadzora.
Pelinja drutva iz prve dve grupe su se brzo razvijala i u maju 1976. godine
od njih je formirano 50% pomonih drutava. Do poetka glavne pae sa lipe,
polovina prezimelih drutava prve i druge grupe zauzimala su po tri dela Dadanove
konice, a obrazovana od njih pomona drutva veim delom su se proirila u dva
tela konice. Pred glavnu pau ta su drutva po snazi znatno nadmaila drutva iz
kontrolne grupe. Pelinja drutva sve tri grupe su se tokom jula i avgusta 1976.
godine nalazila u jednakim panim uslovima, ali znatne razlike u snazi su odredile i
razlike u sakupljenom medu. Izraeno u uloenim sredstvima i utroenom vremenu,
dobit od drutava formiranih od vetakih rojeva bez legla je iznosila od 74 do 92%,
pri emu je kontrolna grupa drutava iskazala gubitke.
222
oslobode varroe kada nastupa period zaleganja jaja iz kojih e se raati zimske
pele19.
223
pelinjih zajednica. Po miljenju Jordana, beki pelari (sa preko 10.000 konica) bi
ve davno prestali da gaje pele da konice nisu selili 23.
224
u klasinim tek 4-5 okvira legla, odluio je da i preostalih 13 pelinjih drutava preseli
u svetle konice.
Gospodin Ivan Brndui iz Bora s razlogom upozorava na rizik osvetljavanja
klasinih konica. On snagom argumenata za i protiv u PELARU br.7 1999.
godine (str.301-302), pie: ...Ova tema je bila aktuelna jo 1928/29. godine, kada su
mnogi asopisi za pelarstvo pisali o tome... Rus Igoin je tvrdio da ova njegova
konica daje mnogo vie meda od neosvetljenih konica. Matica, na primer polae
jaja za jednu polovinu vie od neosvetljenih konica, a pele sakupe duplo vie
meda.
Prema pisanju Brjuhanenka (1929.),
konice bez svetla (mrane) dale su sedam
kilograma meda, a osvetljene osamdeset
kilograma meda i nije tamparska greka, jer
slovima jo pie deset puta vie. Na drugom
pelinjaku u jednoj svetloj konici leglom je bilo
zauzeto 25 okvira... Konice sa prozorima na
ovome pelinjaku donele su 40 kg meda vika
a sem toga, svaka od njih je izgradila od 20 do
30 novih vetakih satnih osnova i spremile
zimnicu od oko 20 kg meda. Pele u
neosvetljenim konicama dale su manji prinos
od jedne treine do jedne estine.
U toku 1928. i 1929. godine pod
nadzorom Brjuhanenka izvreni su ogledi na
vie mesta u Rusiji. Prema postignutim
rezultatima dolo se do sledeih zakljuaka:
1. svetlost u konici pomae da se
leglo bolje razvija i da pelinja drutva budu
jaa;
2. Sunane konice su od velikog
Slika 26. Reomirova staklena
znaaja za trgovce rojevima, zato to su to
konica (Jojri, 1968)
prave fabrike pela;
3. pele u svetlim konicama postaju
mnogo mirnije i pitome. Lake ih je pregledati, te se i rad oko njih bre zavrava... Svi
koji su eksperimentisali sa svetlim konicama primetili su da su im pele mnogo
mirnije... Couallier pie da je dobio povoljne rezultate sa jednom svetlom konicom u
koju je smestio kiparske pele koje su kao to je poznato, ne samo ljute ve i opake.
Ove pele im su se nale na svetlosti, postale su tako mirne, da se ne da ni
zamisliti, i to u vrlo kratkom vremenskom periodu...
Svetle konice, opisane u eksperimentima iz 1928-1930. godine, dale su
znaajne rezultate, a nisu ule u masovnu upotrebu, pa se postavlja pitanje zato?
Logino se pita i Brndui, i daje komentar: Konica od stakla na otvorenom, i na
naim prostorima u Srbiji je sunani topionik, ak i u hladu apsorbuje veliku koliinu
toplote. Suprotno ovakvom zakljuku, video sam jednog dana jula 2004. godine, na
pelinjaku Slobodana Jankovia u Grabovcu kod Obrenovca etiri sunane konice
izmeu 32 razliitih tipova, koje se uopte nisu rojile, i ako su sve druge putale
jedan do dva roja28
Na predavanjima koja su nikim pelarima 17. i 18. marta 1999. godine
odrali Krivcov i Lebedev, jedan od pelara postavio je pitanje profesoru Lebedovu
za miljenje o konicama sa jednom zastakljenom povrinom koja je ispitivana u
225
226
borbi sa krpeljom varroe. Naime, vrei istraivanja 1997. godine na 33 paketna roja
(teine 1.350 grama) u periodu od aprila, kada su formirani, pa nadalje oni su utvrdili:
1) da je kod pelinjih zajednica koje su imale podnjau sa apitehnikim
ramom bilo 14%, odnosno 28% manje varroe u junu i julu nego kod onih pelinjih
drutava koja su bila smetena u konice sa klasinom podnjaom;
2) rastojanje od donje ivice ramova u ploditu do podnjae (na koju krpelji
padaju) od 12,5 mm rezultira smanjenjem ponovnog povratka varroe na pele za
75%, dok rastojanje od 50 mm potpuno onemoguava povratak varroe.
U zatiti pela od varroe, podnjaa sa
apitehnikim ramom pokazala je brojne
prednosti nad klasinom podnjaom, koje se
istiu u sledeem:
1) pripremi
kvalitetnijih
pela
za
zimovanje,
2) uspenijem prezimljavanju pelinjih
drutava,
3) brem prolenom razvoju pelinjih
zajednica,
4) paketni rojevi imaju znatno vie legla
nakon 7 nedelja nego oni u konicama sa
Slika 27. Visoka podnjaa sa
klasinom podnjaom.
apitehnikim ramom: 1. iana
Helmut Horen je 1980. godine u svojim mrea 3mm, 2. karton, 3. podite
istraivanjima utvrdio:
dr Aleksia, 4. vratanca (Prema
1) da pelinje zajednice u konicama
iriu, 2000)
sa apitehnikim ramom na podnjai ve krajem
leta prestaju sa zaleganjem, tako da su zimske pele osloboene obaveze
negovanja jesenjeg legla, pa u veoj meri ostaju dugovenije sa sposobnou da
sigurno preive zimu;
2) da je broj uginulih pelinjih zajednica zimi u konicama sa apitehnikim
ramom bio znatno manji nego kod drutava koja su zazimljena u konicama sa
klasinom podnjaom. Jer, kod pelinjih zajednica koje imaju klasinu podnjau,
pogotovo ako su optereene Varroom, leglo se produava i do prve dekade
novembra pa se zimske pele pojaano angauju u negovanju legla i time postaju
kratkovene i nesposobne da preive i sam poetak zime;
3) pelinje zajednice u konicama sa apitehnikim ramom bre se razvijaju u
prolee. Kod njih leglo zapoinje kasnije to znai u povoljnijim temperaturnim
uslovima kad ima vie toplih dana i kada je lake doi do vode na pojilu, polena i
nektara. Izostaje rizik izletanja pela na pojilo - vodu i polen u hladnim danima, a
kune pele nisu u tolikoj meri istroene negovanjem ranog legla.
Apitehniki ram osim to spreava direktni kontakt otpalih varroa i pela,
pospeuje razvoj pelinjeg drutva i kompenzuje gubitke od krpelja.
Pierre Chaplean (2004) je izvestio da je tokom 2000. i 2001. godine na
pelinjaku Les Reines Chapleau (Kvebek, Kanada), izveden projekt testiranja
mreaste podnjae. Testiranja su ukljuila 184 pelinje zajednice, od kojih je 106 bilo
opremljeno mreastom podnjaom, a 78 je sluilo kao kontrolna grupa. Rezultati
tokom prve (2000.) godine bili su kontradiktorni. Pokazali su da je upotreba otvorene
mreaste podnjae stvaralo povoljne uslove za razvoj Varroe. Meutim, ogranieni
broj drutava gde su uslovi eksperimentisanja rigorozno kontrolisani, i gde je
cirkulacija vazduha ispod podnjae bila ograniena, pokazao je statistiki
znaajan pozitivan rezultast 66% manje Varroa.
227
228
II
III
IV
6,4
6,8
Tokom maja
3,5
4,1
4,9
5,7
229
230
231
232
Poinje sa
otvaranjem
mreastog bubnja
i
vaenjem
poklopca bubnja.
U ovoj fazi vrlo je
znaajno da se u
istu pripremljenu
konicu otvorom ustima
bubnja
snano udari po
satonoama (slika
30), kako bi sve
pele bez ostatka
bile preseljene u
konicu,
a
konmica
zatim
zatvori (slika 31).
Slika 30. Snanim udarcem
Operacija traje 1otvorom bubnja, sve pele bez
3 minuta.
ostatka istresu se u
Prednost i
dezinfekovanu konicu
vrednost
ove
metode je u injenici to se uporedo sa tretiranjem
pela protiv Varroe, izvri i detaljan pregled
pelinjih drutava i odstranjivanje eventualno
obolelog legla, starog saa, te eventualna dopuna
zaliha hrane sa okvirima zatvorenog meda i perge
iz rezerve. Ni jedan drugi metod to ne obezbeuje.
Kada se sabere ukupno vreme rada u sve
tri faze toplotnog tretmana, sa svim ostalim
zootehnikim i higijenskim merama, izlazi da za
obradu jednog pelinjeg drutva treba realno
vreme rada oko 30 minuta.
Po gleditu profesora Ercegovca i radnog
tima dovoljno je jednom godinje izvriti tretiranje
termikim postupkom, naravno uz primenu ostalih
zootehnikih i higijenskih mera u svakoj konici, da
bi se uz Varroozu moglo uspeno pelariti.
Utroeno vreme od 30 minuta po jednoj
konici moe izgledati da je neekonomino.
Meutim, u jednoj godini je relativno mlo sa
uporeenjem zbira (ukupne sume) vremena koje
pelar upotrebi u tretiranju poznatim postupcima u
prolenom, letnjem i jesenjem periodu (broj
odlazaka na pelinjak + broj otvaranja konica +
broj tretmana) i broja kljunih operacija koje se pri
tome obave
Ova metoda uspeno se moe provesti i
uproenom tehnikom kao zamena prezentovanom
ureaju- aparatu.
233
234
235
Ako se pak mere i tretmani za kontrolu populacije Varroe izvedu jako kasno u jesen,
mnoge zimske pele bie sigurno oteene, a zimski gubici pelinjih zajednica e se
da poveaju. Zato svaka mera izvedena s ciljem unitavanja parazita Varroa
destructor u pelinjoj zajednici pre jula i avgusta dobro e doi pelinjoj zajednici, a
kasniji tretmani e dobro posluiti letnjim pelama za sledeu godinu.
2) istrajnim unitavanjem parazita. ime? U prvom redu lekovima koji
isparavaju: timolom i mravljom kiselinom (Grobov). Veliki broj istraivanja je pokazao
kako timol (Apigard) i mravlja kiselina u periodu jul - septembar, a oksalna i mlena
kiselina u periodu kada u pelinjoj zajednici nema legla (novembar i prva polovina
decembra) uspeno unitavaju populacije Varroa destructor. I istraivanja obavljena
poslednjih godina pruaju sve ee dokaze kako i neka eterina ulja (timol) kao i
neki dobro poznati dodaci hrani (KAS 81) mogu biti efikasno primenjeni za kontrolu
varro.
236
237
Tabela 44
Matematiki model umnoavanja varroe kada u konici nema Varrocida
Na dan D = 960
D+1 (960-80)+112=992
9921/12=82
D+2 (992-82)+112=1.024
1.0241/12=85
D+3 (1024-85)+112=1.051
1.0511/12=87
D+4 (1051-87)+112=1.076
1.0761/12=89
D+5 (1076-89)+112=1.099
1.0991/12=91
D+6 (1099-91)+112=1.120
1.1201/12=93
D+7 (1120-93)+112=1.139
1.1391/12=95
D+8 (1139-95)+112=1.156
1.1561/12=96
D+9 (1156-96)+112 =1.172
1.1721/12=97
D+10 (1.172-97)+112=1.187
1.1871/12=99
D+11 (1.187-99)+112=1.200
1.2001/12=100
D+12 (1.200-100) +112= 1.212
1.2121/12= 101
1.212+(11151,4)=1212+1561=2773
Slika 35. Dinamika razvoja varo (Modifikovano
prema Koenigeru i Fuu)
Napomena:
Duina ivota enki varroe:
Sakao i sar.: 43 dana leti, 3-5 meseci zimi
Smirnov:
713 dana pri T 13-25C i vlanosti 65-75%
4872 sata pri T od-10 do -30C
milevski:
zimi na mrtvim pelama 16 dana
leti na mrtvim pelama 12 dana
najdue ive na T od 32C i
vlanosti 95%
Mikitjuk, 1979. je na 52 enke varroe utvrdio:
da su njih 78,9% polagale jaja jednom
5,8% polagale jaja dva puta
4,8% polagale jaja tri puta
1,9% polagale jaja etiri puta
Ovo dovoljno pokazuje da sa Varroom nema
ale
238
239
240
Minimum/maksimum
Timol ram
Celogodinja upotreba u vajcarskoj, 1997.
(broj drutava 22)
0,33
0,02-0,83
Timol ram
Celogodinja upotreba u vajcarskoj, 1998.
(broj drutava 38)
0,40
0,11-1,06
Timol ram
Upotreba izvan pae u vajcardkoj, 1998.
broj drutava 10).
0,17
0,02-0,32
Timol ram
Celogodinja upotreba u Nemakoj, Walner,
1997. (broj drutava 19)
0,63
0,07-2,0
0,16
0,02-0,48
0.08
0,02-016
1,1-1,3
0,8
241
242
Broj otpalih
varroa
Odnos
Poetak aprila
Februar
Timol u
konici
Konica
bez Timola
Timol u
konici
Konica bez
Timola
Timol u
konici
Konica bez
Timola
277
62
163
57
352
57
4,7 : 1
2,85 : 1
6,0 : 1
*Rezultati istraivanja odelenja Saveznog instituta eksperimentalne veterine u Belogrodu. Deset grama
timola sipali su u kutiju od ibica, zamotali u gazu i kroz leto stavili na podnjau (Pelar 6/81, str.184).
7.4.1.3. Franc Knobelspies
je utvrdio da je zimi 1991/92. godine pod dejstvom timola nedeljno padanje
iznosilo od 3 do 7 krpelja. Na prolee 1992. godine u drutvima koja zimi nisu bila
tretirana timolom naao je u 400 poklopljenih elija trutovskog legla izmeu 30 i 160
elija sa Varroom. U tretiranim drutvima pri istom broju kontrolisanih elija u
zatvorenom leglu trutova, bilo je samo 2-9 elija sa krpeljom. Izraeno u procentima
u netretiranim drutvima zaraenost je naena od 7,5 do 40%, a u tretiranim 14-17,8
puta manje, t.j. od 0,5 do 2,25%.
Maja 1994. godine preselio je sedam najjaih pelinjih zajednica na pelinjak
od oko 60 drutava u vlasnitvu drugog pelara. Preseljena drutva imala su u
konici frakno-timol ram celog leta, a konice vlasnika pelinjaka nisu tretirane.
Krajem avgusta iste godine iz drutava vlasnika pelinjaka i susednih pelara izlazile
su (ne izletale) mlade pele sa deformisanim krilima koje su bauljale oko konica.
Desetog oktobra vratio je svoja drutva u matini pelinjak i podvrgao ih
kontrolnom tretiranju perizinom. Proverom je utvrdio da je...
...u
1
2
3
4
5
6
7
svega
drutvima:
palo
83
61
185
50
172
51
130 732
varroe:
Ostavio je timol-ramove u pelinjim drutvima tokom cele zime i padanje
varroe se nastavilo do sledeeg 1. maja, kada je izbrojao...
71
91
105
31
201
141
115
243
svega
755
8 PD zaraenih sa 3236% i
tretiranih timolom 2 puta u
razmaku od 7 dana
Na slaboj pai
(indeks 100)
132,4
100
+2,3 kg meda
-3.9kg meda
ili 26,2% manje
244
1 LR nastavak
gusto posednut
pelama
1 LR nastavak
slabije posednut
pelama
slaba drutva
2,5 g
1,75 g
0,87 g
0g
Timol u prahu
Dozimetar
pribor
Grobov i
saradnici
0,25/ulica ili 10
g usporeno
delovanje
vedska,
Finska,
Norveka
10
grama u
satono
u
Trouiller
(2003)
Oblika
limene
patete
50
grama
Kada
opadne
10 i vie
varroa
Da
Poetak
septem
Da
Posle
vrcanja
Suner
15-20
grama u
toploj
vodi
SarierImdorfBogdanov
Julavgust
2 12
Martapril
Doza,
grama
Knobelspies
Frakno
Timolram
Vreme tretiranja
2u
intervalu
2-3
sedmice
2u
intervalu
2-3
sedmice
Odmah
Preko zime
Autori
Nosa
Tabela 49
2 50
grama u
intervalu
od 2
nedelje
Primena:
1) U toku aktivne sezone: kod tee zaraenih zajednica (vie od 20%) 3-4
tretmana u razmaku od 4 dana, a kod slabije zaraenih drutava u intervalu od 7
dana (Grobov i sarad. 1984).
2) U toku sezone mirovanja i sezone aktivnosti pela u polju, kada dnevne
temperature spoljnog vazduha, za due vremena ne prelaze 26C, 10 do 12 g timola
245
246
247
Mravlja
kiselina
Timovar
Pelinjak Drutva
Opadanje Varroe
(19.07.-27.09.)
Srednja vrednost
Srednja vrednost
Maksimum
12
289
158
524
14
105
313
707
12
350
75
147
24
178
86
501
Kao to se vidi iz tabele, pele na etiri pelinjaka nisu bile previe zaraene
Varroom.
Efekat timola praen je paralelno sa mravljom kiselinom kojom su bila
tretirana 26 drutava. Ogled je obavljen ponavljanjem etiri puta tretmana u razmaku
od 3-4 dana dozom od 60 ml 60% rashlaene mravlje kiseline
Ako se uporede drutva tretirana mravljom kiselinom i zimskim
nakapavanjem oksalnom kiselinom sa onima tretiranim sa timolom (timovar-trakama)
248
i oksalnom kiselinom, jasno se vidi da timol ima vei uinak u odnosu na mravlju
kiselinu.
Timol u obliku timovar traka je pokazao veu efikasnost od mravlje kiseline, a
ni jedno drutva koje je tretiran u letnjem periodu nije stradalo do prolea 2008.
godine (Pelar br 10 /2008).
Autori
God.
Marcheti
i sarad,
1984
.
Lodesani
i sarad.
Frilli i
sarad.
1990
.
1991
.
Chiesa
1991
Prah
Liebig
1995
.
U
smei
Higes i
sarad.
1996
.
Prah
Higes i
Lorente
1997
.
Prah
Flores i
sarad.
1997
Bollhald
er
1998
.
Prah
u
smei
U
smei
Doza
gram
a
Mesto
primene
Trajanje
tretmana,dan
a
Vreme
tretmana
Prosena
efikasnost,
%
4
15
Izmeu saa
16
Okt/Nov
66
21
Okt/Nov
81
Novembar
95
Na satonoe
Okt/Nov.
96,8
Na satonoe
21
Aug/Nove
m
96,8
Na satnu
osnovu
19
Februar
97,8
48
Petri na
satonoe
28
April/Maj
97,6
2
10
Petri na
satonou
21
2
15
Na satnu
osnovu
49
Prah
3
4,5-6
Prah
41
5
0,5
sau
1
15
5
1g po
ulici
Posipanjepre
ko saa
Na satnu
osnovu
97
Avg/okt.
85-97
249
7.4.5. APIGARD
Amerika firma Dadant&Sons u asopisu American Bee Journal vol 146.
4, april 2006. dala je odgovor na 17 najee postavljenih pitanja pelara o Apigardu,
preparatu protiv Varroe.
1. ta je apigard?
Apigard je timol u sporootputajuem gelu, koji se koristi kao sredstvo za
kontrolu Varroe destruktor kod pelinjih drutava.
2. Kako se primenjuje apigard?
Ako se apigard koristi u tacni, odstrani se poklopac sa nje i postavi se sa
strane na vrh okvira sa leglom.
Treba proveriti da li je ostavljeno dovoljno prostora da pele pristupe tacni,
koristei slobodan prostor iznad plodita. Potom zatvoriti konicu. Posle dve nedelje
ponoviti tretman sa drugom tacnom i ostaviti 2-4 nedelje.
Ako pak, koristite pakovanje od 3 kg, onda treba izdvojiti kaiicom 50 g
apigarda. Tretman ponoviti posle dve nedelje i ostaviti ga u konici naredne 2-4
nedelje.
3. U koje doba godine se moe koristiti Apigard?
Apigard je najbolje koristiti na leto ili jesen, osim u panom periodu. Spoljna
temperatura trebalo bi da bude oko 15C, podrazumevajui da je drutvo aktivno.
Raznoenje apigard-gela zavisi od toga kako ga pele transportuju kroz proces
ienja konice, a uveava se poveanjem spoljne temperature. Apigard ne treba
koristiti pri temperaturama viim od 38C. Primenu treba izbegavati u vreme pae, jer
bi dolo do zagaenja meda.
4. Zato ne treba apigard primenjivatu u prolee?
Apigard se moe primenjivati u prolee ako je neophodno, pod uslovom da je
dnevna temperatura dovoljno visoka. Meutim, to nije najbolje vreme za primenu
preparata. Timol koji je aktivni sastojak u apigardu moe ponekad u kratkom periodu
da stopira maticu u polaganju jaja, a to nije poeljno u rano prolee, kada drutvo
treba da se uveava. Ako je veliko leglo u prolee, tada je bezopasnije koristiti
apigard, nego leglo prepustiti daljoj reprpdukciji, ali je u svakom sluaju bolje tretman
odloiti do leta.
5. Mogu li se hraniti pele dok se koristi apigard?
Da i ne. Preporuuje se da se ne primenjuje apigard dok traje prihranaje, jer
pele tada troe sve svoje vreme uzimajui hranu i ne zanimaju se ienjem
apigard-gela. Nema velikog rizika ali e postojati razlike izmeu razliitih drutava
250
ako se u isto vreme i hrane i tretiraju. Treba pokuati prvo na nekoliko drutava i
utvrditi reakciju pela.
6. Pretpostavlja se da e prva doza biti potroena za dve nedelje, ali sam
utvrdio da je nestalo gela ve posle nedelju dana; da li je potrebno da se druga doza
stavi odmah?
Ne. Brzina sa kojom se gel troi zavisi od temperature i od ponaanja
pojedinih drutava. Mogue je da doza gela nestane iz tacne ve za 2-10 dana. Gel
nestaje isparavanjem i kada ga pele detektuju kao strano telo, pokuavaju da ga
uklone. Pri visokim temperaturama jae je dejstvo isparavanja. Pele pronalaze gel i
nastoje da ga brzo oiste. Generalno, jaka drutva bre rade, dok manja slabije. Pri
niim temperaturama gel isparava znaajno slabije. Kod radilica nije uoeno da gel
uklanjaju bre.
7. U ponovljenoj dozi gel traje due; zato je tako?
Druga doza traje due jer su se pele tada privikle na miris timola u konici.
Higijensko ponaanje sada nije tako izraeno kao pri poetnom upoznavanju.
8. Posle dve nedelje ima jo uvek neto apigarda u tacni ili doznoj posudi.
ta se desilo i ta treba raditi?
Ponekad, kad se gel isui pele za njega gube interes. Ostatak formira plitku
povrinu (na voskom fundiranom kartonu oko 1010 cm). Ako postoji samo mala
koliina ostataka gela, on se moe razmazati na vrhove ramova plodita. To je
aktivan apigard i, pele e ga ukloniti to e pomoi u kasnijoj kontroli Varroe.
9. Prva doza bila je pre dve nedelje, a sada bi druga trebalo da traje 2-4
nedelje. ta, ako u to vreme pele trebaju da uestvuju u pelinjoj pai?
Ako oekujete pelinju pau nemojte tretirati. Ukoliko je bitan tretman pre
pokretanja pela na pau, primenite jednu dozu apigarda i otklonite svaki rezidualni
materijal pre pokretanja pela. Drugu dozu treba pokrenuta odmah posle pae.
Ovakav reim ne moe biti toliko efikasan koliko daju dva uzastopna tretiranja
apigardom. Ne postoji zavrni period za apigard, to ranije - to bolje. Drugim reima,
apigard tacne se mogu ukloniti i istog dana postaviti.
10. Koristim apigard u prolee i moja drutva izgledaju veoma slabo, zato?
Verovatno da je matica krae vreme prekinula polaganje jaja. To se ne
deava esto, ali ako se desi to je samo vremenski efekat. Ona e ponovo poeti
polagati jaja kada se miris timola razie posle oko 3 nedelje, to nee otetiti drutvo
ili maticu.
11. Koji nivo kontrole (unitenja) Varroe mogu postii tretmanom apigardom?
Apigard esto daje rezultate jednako dobre kao to su se mogli postii ranije
sa apistanom ili bajVarrolom, ali generalno moe se oekivati nia efikasnost, negde
izmeu 85% i 95% unitenja Varroe. Prosek koji smo mi registrovali tretmanom 1.000
konica bio je 93%. Apigard deluje bolje ukoliko je toplije ali samo do 38C.
12. Zato bi se koristio apigard kada on ne deluje tako dobro kao apistan u
bajVarrol?
Postoji otpornost Varroe na piretroide (aktivne sastojke apistana i bajVarrola)
u mnogim oblastima. Apistan i bajVarrol u tim oblastima nisu efikasni i zato je
neophpdno koristiti druge tipove tretmana. Apigard deluje drugaije od piretroida i
ubija Varrou u razvoju, rezistentnu na piretroide. Dok rezistencija jo ne postoji,
dobro je zameniti tretmane apigardom.
13. Mogu li koristiti u isto vreme apigard i apistan?
Da, moete, ali bi to bilo rasipanje para i ne bi imalo realne prednosti.
Koristite jedno ili drugo, ali ne u isto vreme oba.
14. Da li je leglo Varroe rezistentno na timol?
251
252
Ukupno otvorenih
trutovskih elija
Mrtvih varroa
Varroa sa
mrtvim leglom
Varroa bez
legla
Varroa sa
leglom
595
370
15
3
5
1
4
0
0
1
457
344
3
2
0
7
4
6
0
1
432
118
4
1
6
1
1
2
1
2
383
186
8
2
0
9
4
12
5
3
428
278
0
2
9
1
0
2
2
0
U blok/kalupima od
voska
U centru saa
U medu
9,96 mg/kg
41,61 mg/kg
47 mg/kg
0,11 mg/kg
U medu
60,5 mg/kg
2523 mg/kg
0,02 mg/kg
253
254
Na D
Posle 8 dana
Posle 15 dana
26,6%
12%
6,6%
255
29
10
10
Doza, ml
45
30
15
23
10
-mravlje kiseline
26.613
10.763
2.052
-Folbeks VA
22.392
-Fenotijazin-tablete
26.155
*za vreme trajanja ogleda, temperatura vazduha iznosila je 22-24C
Na D
Posle 30 dana
Posle 60 dana
Otvoreno leglo
4,7 dm2
64,7 dm2
60,0 dm2
Zatvoreno leglo
23,0 dm2
87,7 dm2
112,0 dm2
256
pela/legla
100%
960
960
88
0,1
90%
864
864
79
0,9
0,9
0.09
10%
96
96
0,1
0,1
0.01
u PD
192
10
1,1
0,11
1/12 u leglu
na pelama
88
1,1
0.11
10,20
0,52
0,057
0,0057
257
258
neposredno pred tretiranje. Ako stavljena na satonou ploa dnevno olaka za oko
7g, treba oekivati efikasnost mravlje kiseline od oko 95%, a ako je laka za oko 10g
i vie, efekat leka je oko 97%. Kada je dnevni gubitak teine manji od 7g, leenje
treba nastaviti u prolee, istie Kolarovi.
Kada doza od 250 ml kiseline, pri datom broju otvora na omotu folije,
isparava dnevno intezitetom 35 ml, varroa e biti 100% unitena. Odgovor kako e
proi leglo dao je Liebig 1987. godine, a dopunio 10 godine kasnije Koeniger izjavom
da ne postoji supstanca sa kojom je tako mnogo pelinjih drutava ubijeno kao sa
mravljom kiselinom. Meutim, dr Luganski je, na primedbu naih pelara da se kod
nas koristi nia koncetracija (60-65%), odgovorio Mi ne elimo krpelja da uplaimo,
ve da ga ubijemo (irovi, 2003/4). Ruski strunjaci preporuuju primenu
koncetrovane mravlje kiseline 85-99%. Luganski smatra da je jedino ispravna
koncetracija ona koja nosi oznaku 98-100%. Svaka druga nia od koncetrovane
mravlja kiseline dovodi do rezistencije Varroe na kiselinu.
Pelari koji nerado prave pakete od kartonskih ili vlaknastih ploa sa
mravljom kiselinom u kesi od plastine folije, bilo iz bojazni od rukovanja kiselinom, ili
radi boljeg ekonomisanja vremenom, bezbedno i brzo e izvriti tretiranje pelinjih
zajednica sa antivarroa cevkama ili furmitom ploama.
Po jednu furmitom plou jednostavno staviti preko satonoa drugog
plodinog nastavka (kada pelinje drutvo gusto ispunjava 2 LR nastavka). Ako
plodite ima vie od 20 ramova posednutih pelama, na satonoe se stavljaju dve
ploe.
Jednostavan i manje opasan nain unoenja mravlje kiseline u zaraenu
pelinju zajednicu je sipanje leka u plastini poklopac od tegle (prekriven mreom od
plastike), koji se stalno nalazi na satonoama ili na podnjai. pricom za injekcije
primerene zapremine uzme se mravlja kiselina u dozi od 15 do 17 ml (Lebednicev),
odnosno 25 ml 60% mravlje kiseline, kako to radi autor ovih redova. Tretman treba
ponoviti tri puta u intervalu od 4-5 dana, to znai da se varrou dri pod vatrom 12-15
dana.
Kojom dozom? Pregled koji sledi (tabela 59) opravdava sve doze koje su
autori ponudili i postupke koje su primenili u korienju leka. Pri svemu tome se sa
uvaavanjem treba odnositi prema upozorenju Liebiga i Koenigera.
Autori se slau u miljenju da primenu mravlje kiseline u suzbijanju Varrooze
treba vriti u prolee posle masovnih izletanja pela, ponoviti tretiranje posle vrcanja
leti, a u jesen obaviti tretiranje radi preventive. Bitno je odravati kontinuitet
isparavanja mravlje kiseline u pelinjoj zajednici u vremenu od 13 dana, kako bi
enke varroe koje su prvih dana naselile zatvoreno leglo, bile unitene, a zaraenost
pelinjeg drutva svedeno na stopu ispod 2%. Veliina doze, nain tretiranja i leenja
prema pregledu koji sledi to obezbeuje.
259
Kolarovi
Doza,
ml
250
Koncentracija,%
85
Primena
Izvor
Dispozicija
Zadravanje u
konici
(dana)
Vlaknasta plastina
ploa 2591 cm
2:
1 u leto
1 u jesen
PELAR
7/96
3:
1 u prolee
1 u leto
1 u jesen
PELAR
11/81
21-25
2:
1 u prolee
1 u jesen
PELOVODSTVO
6/83
21-25
2:
1 u prolee
1 u leto
PELOVODSTVO
10/83
dok ne
ispari
1 u jesen
u 3. dekadi
septembra
PELAR
7/84
3-5
2 u prolee
u
razmaku12
dana
1x u jesen
PELOVODSTVO
9/84
10-15
3:
1 u prolee
1 u leto
1 u jesen
PELAR
12/87
3-5
3:1 u
prolee
1 u leto
1 u jesen
PELOVODSTVO
12/85
24 asa
2:
1 u prolee
1 u leto
PELA
7/84
na satonoama
Ministarstvo
poljoprivrede
SSSR
150200
86,599,7
Kartonske ploe
20300,5 cm
1-2 otvora 1,5 cm
ili flaica pljoska 250
ml
21-25
21-25
10-12
na satonoama
150200
Smirnov
86,599,7
Kartonske ploe
10100,5 cm
1-2 otvora 1,5 cm
na satonoama
Stepanivili,
Gruzijska
naunoistraiva
ka proizvodna
stanica
150
86,599,7
100
Plunikov
98-100
25
Smirnov i sar.
iz Instituta
veterinarskog
saniteta
Sokolovi
30-50
Kartonske ploe
15200,3 cm
podnjaa:
2 otvora 1,5-2 cm
satonoe:
2 otvora 1-1,3 cm
Flaica pljoska 250
ml*
ili poklopac tegle
na satonoama
96,599,7
Kartonske ploe
10100,5 cm
2 otvora 1,5 cm
na satonoama
100
85
Kartonske ploe
15250,3 cm
na satonoama
Redakcija
asopisa
Pelovodstvo
Kartonske ploe
10100,5 cm
30-50
86,599,7
Rihar
25
60
Kartonske ploe
23320,5 cm
na satonoama
260
Autor
Doza,
ml
Koncentracija,%
40
85
Zadravanje u
konici
(dana)
Primena
Izvor
na podnjai
dok ne
ispari
1x u leto
SLOVENSKI
EBELAR
3/88
Iverica 101512
cm
12-14
2:
1 u leto
1 u jesen
SLOVENSKI
EBELAR
3/88
3x7=21
2:
1 posle
bagrema
2 posle
zadnje pae
PELAR
4/2000
24 asa
3-4
kratkotrajana
tretiranja u
toku jedne
sedmice***
PELAR
4/2000
Svakih 7
dana
dopunjavati
PELAR
5/95
20
2:
1 u prolee
1 u leto
SLOVENSKI
EBELAR
3/88
20-25
3:
1 u prolee
1 u leto
1 u jesen
PELOVODSTVO
3/84
10
3:
1 u prolee
1 u leto
1 u jesen
PELAR
6/90
dok ne
ispari
3:
1 u prolee
1 u leto
1 u jesen
Intervju sa
autorom
9.10.1999.
PELAR
6/88
Iverica 201512cm
Walner
Breko
30-50
85
na podnjai
Golubovi
20-30
na satonoama
Imdorf.
Sarijer
Bogdanov
20-30
po
nastav
ku
85
na podnjai
65
na satonoama
1000
15
Plastina terapija
Koeniger
Rotar
15
98-100
na podnjai
Tampon od itisona
1518 cm
na satonoama
Arekljan
40-45
itnik
15
86,599,7
98-100
Pejanovi
10
98-100
na satonoama
Pavli
25
Jovo Kantar
25
65
Kartonske ploe
48 sati
3:
1 u prolee
1 u leto
1 u jesen
60
Kartonske ploe
23320,5 cm
na satonoama ili
poklopac tegle
na satonoama
24 asa
2:1 u leto
1 u jesen
Doktrina
unitavanja
varroe u
Slovenskom
pelarstvu
2003. godine
petnaest
nemakih i tri
austrijska
nauna instituta
koji se bave
varroom48
Doza,
ml
Koncentracija,%
Dispozicija
Zadravanje u
konici
(dana)
85
Ispariva BS 05 za
A konice
Ispariva MS ili LS ili
BS 05 za LR konice
Dugotrajno
2 ml po
1
Zander
ovom
ramu:
(na
satono
e)
3 ml po
ramu
(na
podnja
u)
60
Sunerasta krpa
20200,5 cm
1 dan
25-30/1
nastavak
50-60/2
nastavka
85%
Prema
uputstvu
proizvoaa
80 ml
po
nastavku
60
Medicinska boica
bez tanjira
U isparivau
Primena
261
Izvor
2 i to:
1 kraj julaSL
poetak avgusta EBELAR
1 u prvoj polovini
septembra, posle 5/2003.
prihranjivanja
3-4 puta
tokom 4-7
dana.
Pelarenje
za
budunost,
S kraja jula do
kraja septembra. Ni, 2002.
Dovoljna 2
Dok ne tretmana: prvi
ispari pre, a drugi posle
prihranjivanja u
avgustu
septembru
Dok ne
ispari
Dva puta
godinje. Posle
vrcanja i nakon
prihranjivanja
Isparavanje pojaava fitilj, najbolje od staklene vune(Huttinger, 1981.), koji se prema potrebi, manje
ili vie, izvue iz flaice, a cela koliina treba da ispari za desetak dana (Sulimanovi).
**
Za pelinju zajednicu u jednom nastavku:
-Kada je podnjaa visoka 10 cm, plou natapati sa 40-45 ml mravlje kiseline
-Kada je podnjaa manje visine, plou natapati sa 30-40 ml mravlje kiseline
Za pelinju zajednicu u dva nastavka:
-Kada je podnjaa visoka 10 cm, plou natapati sa 50 ml mravlje kiseline
-Kada je podnjaa manje visine, plou natapati sa 30-40 ml mravlje kiseline
***
Ako je prirodno palo 30 krpelja dnevno, tretiranje vriti nezavisno od sezone
1)Ako je prirodno opadanje 3 krpelja dnevno, tretiranje treba izvesti ODMAH posle vrcanja meda,
krajem maja
2)Kada je prirodno padanje krpelja krajem maja vee od 3 tretiranje treba obaviti ODMAH (ako
nema unosa ili se ne oekuje za dve sedmice)
3)Ako je dnevno prirodno opadanje 10 krpelja tretiranje treba obaviti (1) posle letnjeg medobranja, i
(2) sredinom septembra
*
262
263
264
Drutvo u 1
nastavku
Drutvo u 2
nastavka
Kada
Tanjiri*
ispariva**
kratki
MK 85%
tanjir
papirni pekir
50 ml
12 cm
1414 cm
100 ml
14 cm
1616 cm
Avgust pre
prihranjivanja
Tanjiri
ispariva
dugi
MK 85%
tanjir
papirni pekir
150 ml
12 cm
1414 cm
200 ml
14 cm
1616 cm
Septembar
posle
prihranjivanja
Varijanta
MK 85%
materijal od
25-30 ml
50-60 ml
mekanig
1015 cm
1015 cm
vlakana
*Tanjiri je od posude za cvee prenika 12-14 cm.
** Ispariva-fitilj je papirni pekir ili materijal mekanih vlakana
Medicinska
boica bez
tanjira
U avgustu i
septembru
265
Izuzetno se mora primeniti bilo kada u toku godine, kad pojedina pelinja
drutva imaju na podnjai, odnosno u fioci ispod podnjae prirodno pale 30 i vie
Varroa (IMDORF-SARIER-BOGDANOV, 1995, Rihar, 1999)
Tretman metodom isparivaa moe uspeti i kod dnevnih temperatura do
30C, a none temperature ne smeju biti manje od 5C.
ime?
60% mravlja kiselina.
Ispariva se privrsti na ram.
Kako?
Punjenje ispariva obaviti prema uputstvu proizvoaa. Svako drutvo dobije
80 ml mravlje kiseline po zaposednutom nastavku.
Posle vrcanja treba obezbediti dnevnu koliinu isparavanja od 15 do 20 ml
otprilike tokom pet dana.
Nakon prihranjivanja treba obezbediti dnevnu koliinu isparavanja od 6 do 10
ml tokom 10-ak dana.
Jedan ispariva po dodatnom nastavku. Kod drutva u jednom nastavku
ispariva postaviti dalje od leta, a kod drutva na dva nastavka po mogunosti
postaviti dva isparivaa dijagonalno.
Isparavanje u konicama gde su ramovi na toplo je uravnoteenije, a uinak
vei.
266
267
kiselinu, dok za mravlju kiselinu redosled sipanja nije bitan, kae mr hemije in.
Jovan Markovi (Predavanje januar 2012.).
Za vreme tretiranja, prema Luganskom (2003), obavezno je prihranjivanje
pelinjih drutava!
268
0,25 litara
9 grama
10
0.50 litara
18 grama
20
1,00 litar
35 grama
269
Efikasnost
Izvor
Perizin (kumafos)
nakapavanjem
89-98%
Alonso (1990)
Barbatini (1989)
Ritter (1986)
Oksalna kiselina
prskanjem
95-98%
Imdorf (1997)
Radetzki (1994)
Oksalna kiselina
nakapavanjem
95-98%
Charriere (2001)
Liebig (1998)
Nanetti (2003)
Oksalna kiselina
isparavanjem
95-98%
Radetzki (2001)
Imdorf (2002)
Oksalna kiselina
dvostrukim prskanjem
94-99%
Assmann (1990)
Imdorf (1990
Kraus (1994)
270
L.
Kolarovi
Spoljna
temperat
ura
Kada
tretirati
Koncentracij
a rastvora
Doza po
svakoj
strani rama,
ml
Nain primene
Broj
tretiranja
via od
5C
Kraj jula,
decembar
30g u 1.000
ml vode
3-4
prskanje
II. Jurkovi
novembar
decembar
5-6 po ulici
Nakapavanje
E.Haupt
novembar
decembar
5-6 po ulici
Nakapavanje
1***
Doktrina
unitavanja
varroe u
Slovenskom
pelarstvu
2003.godine
1.Bez legla.
Od sredine
novembra do
sredine
januara.
2. U vreme
rojenja i
formiranja
rojeva bez
legla.
3,5%
otopine u
zaslaenoj
vodi ili 35 g
u 1.000 ml
vode
Nakapavanje
izmeu
satonoa, ali
po pelama
1 zimsko
nakapavanje
0-7C
3 nedelje
posle prvog
jesenjeg
mraza,
kada nema
legla.
35 g na litar
(1.000 ml)
zaslaene
tople vode
1:1
Nakapavanje
izmeu
satonoa, ali po
pelama u dozi
od 5 ml po ulici.
Pri T izmeu
0C i 7C
Kad je
spoljnja
T iznad
take
mrnjenja
Kada su
drutva bez
legla.
35 g na litar
(1.000 ml)
zaslaene
vode
Nakapavanje
izmeu satonoa
po pelama
Jednokratna
primena Ne
poveavati
dozi niti broj
tretmana
Jovo
Kantar
petnaest
nemakih i
tri
austrijska
nauna
instituta
koji se
bave
varroom
2002.
* Ako posle tretiranja u julu opada jedna, a u septembru vie od 5 krpelja tretman treba ponoviti
** Sa leglom
*** E.Haupt (DB/10/2000) tvrdi da je mogue samo sa jednokratnim zimskim tretmanom oksalnom
kiselinom i bez opasnih materija dovesti varrou na tolerantnu meru
**** Kod dvokratnog tretiranja u jesen, posle popunjavanja zimske hrane eernim sirupom, u
prolee je u zalihama meda ovih drutava bilo 100-120 mg/kg oksalne kiseline. Pelinja drutva iz
zime su izala jako slaba i nesposobna za ivot (Luganski, S.N.)
271
272
Koliina rastvora
30 ml
1 nastavak
40 ml
50 ml
Rastvr kiseline mora biti mlak i svee pripremljen (Jean-Paul Faucon, 2004)
i pre upotrebe zagrejan na temperaturi oko 37C.
Rastvor treba nakapati samo po pelama u ulicama, izbegavajui kapanje po
satonoama i vosku.
7.6.2.2. Metoda rasprivanjem
Uputstva Glavne veterinarske uprave Ministarstva poljoprivrede SSSR-a
propisuju leenje pelinjih drutava od Varrooze rasprivanjem 2% rastvora oksalne
kiseline pomou prskalice oroavanjem svakog okvira sa gusto posednutim pelama
sa obe strane ili se okviri samo podignu za oko 5 cm pa se pele neposredno prskaju
u ulicama izmeu okvira. Za obradu jednog okvira utroi se 10-12 ml rastvora. Slabije
posednuti ramovi posle stresanja pela u konicu, odstranjuju se iz drutva i ne
prskaju. Zanimljiva je injenica koju je izneo dr Luganski u vezi primene oksalne
kseline prskanjem. Doavi u kontakt s parazitom kiselina ima dvojako dejstvo (1)
Varroa se otruje ovom kiselinom, (2) vrhovi njenih noica (vakuum apice) se opeku
i, ona vie nije u stanju da se dri za pelu, pada na podnjau i ugiba (irovi,
2003/4).
Prema pomenutim vajcarskim istraivaima, rasprivanjem se svaka strana
rama, isprska sa po 3-4 ml 2,5-3% vodenog rastvora oksalne kiseline.
Metoda prskanja ili sprejovanja neto je efikasnija od nakapavanja, ali se
zbog mogunosti udisanja sitnih estica aerosola, naroito pri vetrovitom vremenu,
ne preporuuje.(Markovi, 2004b).
Dr Luganski je u predavanju Beogradskim pelarima naglasio da je
primenom rasprivanja, oksalna kiselina kod ruskih pelara poznata kao bubreni
otrov. ...To je veoma opasno, jer je utvreno da oksalna kiselina izaziva kamen u
bubrezima i druga bubrena oboljenja, kategorian je Luganski (irovi, 2003/4),
to nije istinito, jer argumentacije na stranama ove knjige to demantuju. Izlaganje
Boe Petrovia na svom pelinjaku 02. jula 2006. g. u urjanu grupi od vie od
stotine pelara iz Beograda, Banja Luke, Prijedora. ko je god radio sa oksalnom
kiselinom izgubio je zdravlje, i zato svi vi, obraa se nama koji ga sluamo, dalje
ruke od oksalne kiseline, jer je takvu sintagmu nauio od profesora Luganskog.
273
274
Pri korienju oksalne kiseline nije dozvoljeno poveavati dozu niti broj
tretmana, jer to dovodi do slabljenja i propadanja drutva, a proleni razvoj drutva
moe biti usporen. Medonosne pele u zidovima creva imaju grupu enzima pod
nazivom - glutation S-transferaza (GST) aktivnost. Ova vana grupa enzima deluje
kao detoksifikacioni sistem protiv potencijalnih tetnih supstanci sa kojima pele
mogu doi u dodir. Smanjenje GST aktivnosti moe uiniti pele mnogo ranjivijim na
toksine supstance iz okruenja (Naneti, 2004).
U eksperimentu izvedenom na dejstvo rastvora oksalne kiseline i eernog
sirupa na GST aktivnost, nije otkriveno da rastvor, korienjem normalnih doza,
smanjuje GST aktivnost kod pela.
Eksperiment je bio postavljen tako to su lutke i odrasle pele bile tretirane
nakapavanjem oksalnom kiselinom. Posle petnaest dana tretman je ponovo izveden.
Odrasle pele i lutke su uzete iz istih drutava. Statistiki test izveden na nizovima
podataka i za lutke i za odrasle pele nije pokazivao bilo kakvu razliku u GST
aktivnosti koja se moe pripisati tretmanu (uporeenja izmeu grupa i, unutar svake
grupe). Srednja GST aktivnost u ovim uzorcima je iskazana u tabeli 65.
Tabela 65. Prosena aktivnost Glutation S-transferaza kod medonosnih pela
leenih oksalnom kiselinom metodom nakapavanja (Preuzeto od Naneti-a,
Pelar1/2004).
Eksperimentalna grupa
Tretirana grupa
Kontrolna grupa
194,1
184,4
207,0
191,5
226,2
211,5
275
3 i vie
Timol
Oksalna kiselina
Odmah posle
vrcanja: 1
dugotrajno ili 3
kratkotrajna
Ram
graevnjak
Izrezivanje
trutovskog
legla 2-3 puta
Izrezivanje
trutovskog
legla 2-3 puta
Jun
1 posle letnjeg
vrcanja-dugotrajno
2. sredinom
septembradugotrajno
Kraj jula
10 i vie
Krajem
avgusta
manje od
10
1 dugotrajno
Poetak
septembra
2 dugotrajna
ili 3
sedmice
otparavanja
ili 3
sedmice
otparavanja
Oktobar
Posle nestanka
legla
Novenbar
Posle nestanka
legla
Ako u bilo
Dugotrajni ili 3
kom delu
30 i vie
kratkotrajna*
sezone
*Mravlja kiselina naliva se direktno na suner i tretira 3-4 puta u seriji po 30 ml 65% na satonoe,
odnosno 85% na podnjau, u toku jedne sedmice. Efikasnost od tri kratkotrajna tretmana mravljom
kiselinmom jednaka je jednom dugotrajnom tretmanu.
276
277
278
279
280
281
282
283
Kada
tretirati
Koncentracija,%
Doza po
jednoj strani
rama, ml
Nain
primene
Broj
tretiranj
a
Kraus
pri 4-5C
kada
nema
legla
15
8,2
prskalica
Koeniger
i
saradnici
23. marta
do
6. maja
Opitovanje sa
leglom
10
Weiss
vie od 510C
i 12C
kada
nema
legla
13
via od
5C
kada
nema
legla
15
T iznad
take
mrnjenja.
Leti kod
mladih
drutava
bez
poklopljenog legla.
Zimi pri T0
iznad
take
mrnjenja.
vea od
7C u
jutarnjim i
veernjim
satima
Leti kod
prirodnih i
vetakih
(golih)
rojeva.
Kasna
jesen ili
zima
Autori
Kolarovi
petnaest
nemakih i
tri
austrijska
nauna
instituta
koji se
bave
varroom,
(2002)
Pikadija
(2004)
Efekat,
%
97
50
prskalica
15
Interval
u
danima
60
prskalica
2-3
max
15
5-8
prskalica
2-3 bez
legla
1.11.
15%
(meavina
100 ml 85%
mlene k. i
oko 500 ml
vode)
8 ml po
jednoj
strani
rama, to
ravnomernije
Kuni ili
raspriva
pod
vazdunim
pritiskom
Dvokrat
na
primena
unutar
nekoliko
dana
15%
8 ml po
pelama sa
svake strane
rama, kao i
po zidu
konice.
Vreme
proticanja
meri
topericom
Kuni runi
raspriva
ili
raspriva
opremljen
komprimira
nim
vazduhom
Dvokrat
no
u
razma
ku od
5-7
dana
80
80% u
PZ bez
legla.
20-30%
sa
leglom.
284
285
286
287
288
289
290
291
292
DEO OSMI
294
295
NAIN PRIMENE:
- Plastinu foliju otvoriti odsecanjem makazama sa dve strane.
- Paljenje izvriti otvorenim plamenom .
- Ubaciti briket tabletu u dimilicu. Jedan briket-tableta gori i dimi 15-20 minuta
i daje oko 600 mlazeva. Ubaeni dim u konicu kroz leto, ispunjava itavu zapreminu
i zahvata sve prisutne pele (tretira ih) i vri dezinfekciju konice.
- Postupak tretiranja se obavlja u veernjim asovima sa u toku 3 dana
zaredom.
- Posle pauze od 5, 6 do 10 dana, dimljenje se obavlja dok Varroa pada, u
toku itave godine.
- Zdravstveno je ispitan, hemijski i bakterioloki odobren za primenu u
pelarstvu.
c) TABLETE ZA EKOLOKU IMUNOSTIMULATIVNU HRANU ZA PELE
SA AROMATINIM I LEKOVITIM MEDONOSNIM BILJEM, odnosno upakovana
pomenuta IMUNOSTIMULATIVNA HRANA ija je PRIMENA VEOMA
JEDNOSTAVNA, A EFIKASNOST OIGLEDNA. Jednostavno se naini po receptu:
- 50 grama mlevenih aromatinih i lekovitih medonosnih biljaka (sitno kao
brano tipa 400,
+ 300 grama meda,
+ 700 grama eera u prahu.
= ekoloka pogaa.
NAMENJENA JE:
- Dohrana i prihrana pela.
- Pojaan imunitet pela.
- Produen ivotni vek i radni vek pela.
- Jaa pelinja drutva.
- Pele sigurnije prezimljavaju.
- Zamena za eerni sirup pri obezbeenju zimske hrane za period
prezimljavanja.
PRIMENA:
Tokom itave godine.
Kod slabijih drutava.
Kod Varroze i drugih bolesti pela i legla.
Stavlja se na satonoe ili u hranilicu.
Najsigurnija je prevencija i alternativna terapija protiv Varroe i drugih bolesti
pela.
D )EKOLOKI SAN ekoloko eterino sredstvo za pelarstvo i u kui.
Predstavlja novu pogodnost primene u pelarstvu u borbi protiv Varroe i votanih
moljaca, ali i kunih moljaca i sitnih insekata.
Preparati su medicinski ispitani na teke metale (pesticide) i niza bakterija.
Briketi su i veterinarski ispitani.
To potvruju posmatranja Ignjata Gligoria, pelara, koji pelari sa 150
drutava na pelinjaku u rejonu nacionalnog parka erdap kraj Golupca. On je
utvrdio da je primenom ekolokih briketa Eko-Varro-san i Thimo-Varro-san
dimljenjem oistio pele u konicama od Varroe, a tabletama za ekoloku
imunostimulativnu hranu pojaao elan pelama da ubrzano grade, dograuju i
proiruju postojee sae. Kada se skine satna osnova ili se delimino skrati, pele e
izgraditi novo sae, a da uopte ne izlaze van konice, tj. ne kontaktiraju sa
prirodom. To se deava tokom zime ili duih vremenskih nepogoda bezpanih
perioda.
296
297
298
Maksimalno smanjenje
zaraenosti,%
aj gorkog pelena
100
86,4
aj ljute paprike
120
83
aj ljute paprike + 20 ml
120
91,1
10% propolisa*
*Alkoholni rastvor propolisa dobili su na nain da su samleli propolis i potopili ga u hladnu vodu.
potom su koristili talog tako to su ga najpre isuivali, a potom prelili 96% alkoholom u odnosu 1:10,
sipali u tamne boce sa hermetikim zatvaraem, uvali nedelju dana uz povremeno mukanje, pa ga
filtrirali i posle toga koristili.
Korienjem aja akaricidnog bilja sa eernim sirupom u prolee i u jesen, jednom aktivnou
reavamo dve obaveze: prehranu i tretiranje protiv Varrooze, zbog ega bi trebalo da ue u redovnu
tehnologiju pelarenja.
8.5. KOMBIAM
KOMBIAM je dvokomponentni ekoloki preparat koji kombinuje 15% mravlju
kiselinu i eterino ulje majorana, ije je dejstvo na varrou zasnovano na
meusobnom potpomaganju (Synergie-efektima), iskoriavanjem i optimalnim
korienjem obe komponene.
Na topolove daice (veliine 200503 mm) nanosi se 1,5 ml majoranovog
ulja i po dve takve daice se postavljaju popreko na satonoe okrenute natopljenom
stranom prema leglu. Na podnjai zatienoj plastinom folijom u obliku tepsije, nalije
se jedan litar 15% mravlje kiseline. Posle nedelju dana postupak se ponavlja: daice
se menjaju, a mravlja kiselina se obnavlja (dopunjuje se 15% kiselinom do jednog
litra).
Koeniger je sa saradnicima predstavio rezultate ogleda koji je izvoden na
2.000 pelinjih zajednica sa preparatom i izvestio o efikasnosti od 95,4% ubijenih
grinja na jednom pelinjaku, dok je drugi pelinjak beleio rezultat od 61,3% (od 30
do 80%). Ovde je mravlja kiselina razjela koriene aluminijumske olje, pa je
kiselina iscurela pre nego to je mogla ispoljiti svoje puno dejstvo.
Upotreba 15% mravlje kiseline i majoranovog ulja objanjava se injenicom
da ne postoji supstanca sa kojom je tako mnogo pelinjih zajednica ubijena kao sa
96-98% mravljom kiselinom (Koeniger).
299
100%
85%
15%
u PD
1/12 u
leglu
na
pelama
%
I-1
II - 7
III - 13
BROJ TRETIRANJA
IV - 19
V - 25
VI - 31
VII - 37
VIII -43
IX - 49
960
816
144
112
95
17
655
556
99
112
95
17
620
527
93
18
15
3
342
290
52
14
12
2
289
245
44
11
9
2
167
142
25
6
5
1
123
104
21
3
2
1
61
52
9
3
2
1
50
42
8
2
2
0
161
116
96
54
46
26
22
10
13
10
148
106
88
50
42
24
20
8,38
6,04
5,00
2,81
2,39
1,35
1,14
0,52
0,41
300
301
ciljem da svaka pela bude prekrivena eerom u prahu. Nakon toga teglu odloe na
nekoliko minuta, za koje vreme se pele lepranjem krila oslobode praha i parazita.
Potom okrenu teglu pa je protresu iznad tabaka belog papira. Kroz ianu mreicu
proi e na belu podlogu eer u prahu i sa njim paraziti, koje je lako prebrojati
Tanost zaraenosti pelinje zajednice se procenjuje na 70% u jednom postupku.
Kada se postupak ponovi u trajanju od 3 minute, tanost prisutnosti Varroe u
pelinjeoj zajednici se poveava na 79,8%. Ako eerni prah maskira krpelja,
celokupnu istresenu masu iz tegle prosejati kroz fino sito koje proputa eer, a
zadrava Varrou.
Na ovom principu razraena je i metoda dodavanja matice obezmatienim
drutvima. Naime, obezmatieno drutvo se naprai branom ili mirisnim puderom,
pa se matica, prethodno napraena, puta direktno na satonoe meu pele.
Stavljaji u pogon svoj prirodni nagon samoienja i uzajamnog ienja, pele i ne
obraaju panju na prisustvo dodate tue matice.
Dr Jevrosioma Stevanovi (2007), sa Katedre za biologiju Fakulteta
veterinarske medicine Univerziteta u Beogradu, u svojoj doktorskoj disertaciji na
temu Ekoloko-etoloki odbranbeni mehanizmi Apis melifera Carnica prema
ektoparazitu Varroa destructor na podruju Srbije, nauno je utvrdila pozitivne efekte
rasprivanje eernog praha po satonoama na stepen oteenja tela krpelja i puni
uinak eernog praha na stepen negovateljskog2 i higijenskog3 ponaanje pela
posle tretmana. Primenom eernog praha (prosene veliine zrnaca estica 25-40
m) u tri doze (20, 30 i 40 grama po tretmanu) i tri dinamike tretmana (svakog treeg
dana, svakog sedmog dana i svakog etrnaestog dana), utvrdila je delotvorno
dejstvo eernog praha na zdravlje pelinjih drutava.
302
303
304
Trutovsko
Radiliko
10,3
2,5
100
95,0
73.0
Vreme
otkrivanja
varroe
5 sek.
2 min.
ostalo u
leglu
Izbaeno
grinja,%
60
37
75 min.
izalo iz
legla i
naselilo
pele
ostalo u
leglu
28
72
305
Oisti se za vreme od
3 - 5 sek.
1 - 5 min.
22,5%
7,5%
5 - 15 min.
59,1%
10,5%
306
drutva u Grkoj, kod Papasa preivela su osam godina bez tretiranja, jer su u leglu
utvrdili 63-67% neplodnih enki varroe.
Tabela 73. Razmnoavanje varroe u leglu
Radiliko leglo
Razmnoavanje enki
Varroe
Evropa
Urugvaj
80%
10 - 40%
307
Prioritetno je hemiju koristio s prolea (mart-april) i u jesen (septembaroktobar). U periodu jun-jul primenom graevnjaka, odstranjivao je trutovsko leglo i,
kako sam kae, oslobaao pelinje zajednice oko 30% parazita.
U prolee i s jeseni leenje hemijom obavljao je sa po 4 tretiranja i to
dimljenjem u intervalu od 6 do 7 dana. U sluaju loeg ili previe hladnog vremena
leenje je odlagao za nekoliko dana, istie Seneganik, i objanjava da je
etvorokratno za redom tretiranje unitavalo najvei broj varroe koja je u intervalu
izmeu dimljenja izlazila iz elija zatvorenog legla.
est godina je upotrebljavao malation plus tedion, danikoroper 1981-1983.
godine i apiakaridim 1984-1986. godine. U oba sluaja preparate u obliku dimnog
koluta stavljao je u dimilicu i tretiranje je vrio preko dima.
Dimne listie amitraza je koristio 1987. godine i s prolea 1988. godine.
Septembar-oktobar 1988. godine obavio je jedno tretiranje dimnim listiima amitraza,
a preostala tri izveo je vodenom emulzijom klartana u srazmeri 1:1.000, prskanjem
pela na ramovima.
Pouna je dinamika korienja, i smena hemijskih sredstava akaricida, koja
je obezbeivala da grinje ne postanu rezistentne na hemikalije, a ritmom tretiranja da
hemija ne zagadi vosak i med. Kada je radio sa dimnim sredstvima za period od est
godina obavio je 48 dimljenja, a mnogi nai pelari taj bilans su ostvarivli za jedan
mesec. Godinu i po dana koristio je amitraz, a kada se informisao o tetnosti te
supstance po zdravlje ljudi, prekinuo je posle 12 dimljenja da ga unosi u konicu.
Tako je uz varrou uspeno pelario Jurij Seneganik, pelar iz hobija,
biohemiar po struci i univerzitetski profesor po zvanju, strogo se pridravajui regula
o upotrebi preparata u leenju Varrooze, pa je ouvao istou voska i ispravnost
meda.
308
Aktivna supstanca
Apitol
Cimiazol hlorid
262,5 mg*
Perizin
Kumafos
32,0 mg
Cekafix
30,0 mg
Doza aktivne supstance za pelinje drutvo na 8-10 ramova. Doziranje je zavisno od jaine drutva, i
kree se izmeu 87,5 i 350 mg.
*
309
310
Nukleus 2-4
rama
5-7 ramova
8-10 ramova
11-14 ramova
Doza leka u
ml
25
50
75
100
Koliina
apitola, g
0,5
1,5
311
312
Aktivnost pelara
April
Maj
Jun
Jul
Avgust
Septembar.
Oktobar
Novembar
Decembar
313
314
Pod ovim naslovom autor ove publikacije je, na osnovu lako itljivog i
popularno izloenog taksta profesora i pelara Joe Rihara sa Ljubljanskog
univerziteta, nainio pregled aktivnosti po mesecima pelara na suzbijanju vatroe uz
ouvasnje istote meda i zdravlja pelinjih zajednica. Kad se dosledno ispotuje
Riharova shema, pelinje zajednice su obezbeene od gubitaka koje nanosi
Varrooza. Pri upotrebi 5-postotne vodene otopine oksalne kiseline, jednim
nakapavanjem sa 30-50 ml po drutvu, u zavisnosti od povrine legla, efekat
oborenih Varroa je iznosio 99%. to je u drutvu vie legla to je i uinak nii (Rihar,
1999).
Tabela 77. (Izvor: Rihar, 1999)
Kontrola pelinjih drutava
Mesec
Broj palih
Varroa na
dan
Mravlja kiselina
Timol
Oksalna
kiselina
Ramgraevnjak+
razrojavanje
Mart - April
Kontrola
3 i vie, ne
ekati avgust
1 dugotrejno,
posle prolenog
vrcanja
2-3 izrezivanja
()
+ Razrojavanje
Kraj jula
10 i vie
2 dugotrajno
Posle pae u
avgustu
1 dugotrajno ili
Isparavanje
3 sedmice
septembar
Isparavanje
3 sedmice
Novembar
Kada nema
legla*
Ako u bilo
kome delu
sezone
padne
30 i vie
krpelja,
odmah
tretirati
1 dugotrajno ili
isparavanje
3 sedmice
Krajem maja
ili poetkom
juna
315
Naziv sredstva
Uslovi primene
nona temperatura
dnevna temperatura
nain upotrebe
DUGOTRAJNO ISPARAVANJE
Dnevno isparavanje
Pri temperaturi
Trajanje isparavanja
7 dana
Doza
KRATKOTRAJNO DEJSTVO
Po potrebi 3-4 puta u intervalu 4-7 dana
Pri dnevnoj temperaturi veoj od 20C
Nosa
A-knica sa:
10 ramova 15 ml
9 ramova 10 ml
7 ramova 7 ml
LR-knica. za jedan korpus 15 ml
* Izdala je za septembar 2001. godine insrtrkcije za pelare, koja upuuje kako osloboditi pelinja
drutva od varroe primenom alternativnih sredstava. Tabelarno predsravljena, alternativna sredstva
se koriste po gornjoj emi.
**Sastav: timol 74,8%; eukaliptol 16%; menthol 3,7%; kamfor 3,7%; vermikulit Q.S. 1,8%.
316
Tabela 79. (Izvor: tekst dr Janeza Poklukara, Slovenski ebelar br. 4/2001)
Broj pelinih
drutava u
eksperimentu
76
Varroa otkrivena
Koncem
aprila
U julu
U avgustu
Sredinom
septembra
Sredinom oktobra
kad nema legla
Broj zaraenh
p.d. i leeno
Redovan
tretman svih
pelinjih
drutava-
76
76
Nain leenja
Oksalna kiseline 5
ml/ulica*
nakapavanjem
35 grama oksalne kiseline se rastvori u 1 litru (1.000 ml) eernog sirupa 1:1
Sredinom
aprila
Pele sme
smanjuju
zaraenost
ako se pelar
ne mea u
njihov ivot
(ne proiruje
gnezdo i ne
remeti miran
prirodni razvoj
PD).
Kontrla
otpalih
enki
varroe na
papiru
ispod
mree.
317
Od 15. jula do
poetka septembra
Ocena, ta initi
Ako 1/3 do 1/2 PD nema
Varrou jesenje tretiranje
- USPENO
318
319
naunih ustanova Nemake i Austrije koji se bave suzbijanjem varroe 27. Kao
najznaajnije, u predgovoru prevoda u hrvatskom izdanju ove broure Prof. dr uro
Sulimanovi istie misao dr Wolfanga Rittera predsednika Stalnog svetskog odbora
za bolesti pela, koji kae da u suzbijanju Varroe uspeh donosi koncept, a ne lek.
U Nemakoj, naime, postoji ne samo nacionalni nego i programi za odreena
podruja, poto se smatra da je samo zajednikim usaglaenim delovanjem mogue
postii potrebne rezultate u suzbijanju varroe.
Kod nas, samo u Bakom Monotru istovremeno tretiraju pelinja drutva
istim lekom svima pelarima bez obzira da li su lanovi Udruenja pelara ili nisu.
Rad na suzbijanju Varroe u pelinjim zajednicama mora biti kontinuiran ili
one brzo propadaju. Neophodno je pritom kombinovati odgovarajue postupke
suzbijanja varroe.
Dakle, koncept suzbijanja se mora prilagoditi mestu i nainu pelarenja, i
mora se protezati kroz celu pelarsku godinu. Pelari bi trebali da se kod nadlenih
savetodavnih slubi iformie o posebnim podrunim programima suzbijanja varroe
(ovo vai za nemake pelare, a provodi se u ekoj, Slovakoj, Izraelu, Sloveniji..., i
kod nas - u Bakom Monotru, prim. J.K.).
Globalno gledano, u Nemakoj su se opredelili za unitavanje Varroe u tri
perioda: 1) za vreme pae, 2) nakon vrcanja, u pelinjim drutvima sa leglom, 3) zimi,
u drutvima bez legla.
1) Za vreme pae, primena hemijskih sredstava kod proizvodnih drutava
nije dozvoljena! Znaajno umanjenje broja varroa moe se postii biotehnikim
postupkom, kao to su uklanjanje trutovskog saa, postavljanje okvira za uzgajanje
trutova (graevnjak) i stvaranje novih drutava. To je naroito vano u podrujima
gde paa poinje kasno, jer se hemijski tretman moe izvesti tek krajem sezone, a do
tada bi pelinje zajednice mogle da budu znaajno oteene.
2) Nakon vrcanja u drutvima sa leglom treba upotrebljavati sredstva koja
deluju i na Varrou u leglu. Trenutno je u te svrhe mogue preporuiti samo izvesne
postupke sa mravljom kiselinom.
3) Zimi, u drutvima bez legla se vrlo efikasno primenjuju prskanje mlenom
kiselinom i nakapavanje oksalnom kiselinom ili perizinom
Napomena:
Za pelara je vano da utvrdi broj Varroa, kako bi mogao stei predstavu o
moguoj teti koju e imati. Dijagnoza se postavlja brojanjem otpalih varroa na
podnjai tokom sedam dana, odnosno pregledom podnih uloaka (koji se stave ispod
mree na patos podnjae).
Uloak je zatien mreom od kontakta sa pelama.
U otpadu se svakodnevno prebroje otpale varroe, sedam dana posle
postavljanja istog uloka. Prerauna se koliko je varroe padalo dnevno.
Procena stepena zaraenosti zavisi od godinjeg doba i stanja drutva:
ako ve u julu pada 5-10 Varroa dnevno, zajednicu odmah treba tretirati da bi
se omoguilo uzgajanje zdravih zimskih pela.
U oktobru-novembru dnevno teba da pada manje od 0,5 varroa. Meutim,
nezavisno od toga, sugerie se zimska obrada pelinjih zajednice oksalnom
kiselinom ili perizinom.
320
8.25.1.BIOLOKI POSTUPCI
a) Uklanjanje trutovskog legla
Zato? Varroe se radije razmnoavaju u trutovskom nego u radilikom leglu.
Trurovsko leglo je napadnuto 5-10 puta vie te se u njemu varroe bre
razmnoavaju! Zato razvoj Varroe tokom godine bitno zavisi od obima trutovskog
legla. Jedna neuklonjena Varroa u trutovskom leglu se do kraja sezone viestruko
umnoi.
Kada? Tokom itave sezone uzgajanja trutovskog legla (od aprila do jula).
Naroita efikasnost se postie na poetku uzgajanja.
ime? Koriste se okviri graevnjaci (prazni okviri).
Kako? Okviri graevnjaci se stave u leglo, a ne na njegov rub. Dve do tri
nedelje po postavljanju, treba ih izvaditi i pretopiti one na kojima je vei deo
trutovskog legla poklopljen. Pritom se ne sme izostaviti ni najmanji deo trutovskog
legla sa graevnjaka. Po mogunosti koristiti dva graevnjaka po drutvu (isecati ih
na 7-10 dana). Godinje po drutvu isecati to je vie mogue graevnjaka (barem
tri).
Uinak? Uklanjanjanjem trutovskog legla iz tri graevnjaka u sezoni, mogue
je da broj varroe u avgustu bude umanjen za vie od pola. Tako se dobija u vremenu
pre prvog hemijskog tretiranja (na prim. kod kasne umske pae). Pored toga,
oduzimanjem trutovskog legla smanjuje se rojni nagon.
Posebne napmene! Broj Varroa je vei u trutovskom sau graevnjaka nego
kod ve izgraenog saa. Budui da se trutovi u drutvu uzgajaju i na drugim
mestima, a ne samo u okviru graevnjaku, ima ih dovoljno za potrebe parenja.
Zajednice grade trutovsko leglo samo u povoljnim uslovima. Zato se ne teba bojati
smanenja prinosa ili slabljenja zajednice usled oduzimanja trutovskog saa iz
graevnjaka. Odsecanjem i pretapanjem graevnjaka moe se dobiti relativno ist tj.
reziduama neoptereen, skoro prvoklasan pelinji vosak.
b) Trutovsko sae za hvatanje Varroa
Zato? Trutovsko saa za hvatanje varroa je veoma efikasno u zajednicama
bez legla, i moe se tokom pane sezone kombinovati sa spreavanjem rojenja. Ova
metoda je naroito efikasna u mladim zajednicama.
Kada? Poevi od kraja prolenog buenja (poetak maja), pa do itave
sezone uzgajanja trutovskog legla.
ime? Nepoklopljenim trutovskim leglom (dobijen preveavanjem
izgraenog trutovskog saa, trutovskih satnih osnova ili graevnjaka).
Kako? Zajednica bez legla ili delovi zajednice (na prim. roj, vetaki roj ili
nukleus nakon izlaska pela iz legla) sadre trutovsko sae sa nepoklopljenim
leglom. Nakon poklapanja legla, sae se vadi i topi zajedno sa varroom.
Jednokratnom upotrebom se uklanja oko 80% varroe.
Formiranje nukleusa
Kada? tokom prolene pae (uljana repica); spreava rojni nagona kod
proizvodnih zajdnica, i dobijanje mladih zajednica sa malim brojem varroa. Moe se
obaviti posle izlaska legla, stavljanjem trutovskog saa za hvatanje Varroe.
321
8.25.2.HEMIJSKI POSTUPCI
podrazumevaju primenu organskih kiselina i eterinih ulja:
- timol u kombinaciji sa mravljom kiselinom kontrolie Varrou u periodu
jul, avgust, septebar i oktobar.
- u prisustvu Varroe u zatvorenom leglu upotrebljavaju mravlju kiselinu,
-u konicama bez prisustva legla koriste mlenu i oksalnu kiselinu.
Pelari vajcarske upotrebljavaju ispitane lekove pod kontrolom strunjaka
za leenje pela28, a Sarier, Imdorf, Fluri i Bogdanov sa Pelarskog istraivakog
instituta u Bernu su predloili shemu i pravila korirenja alternativnih sredstava za
suzbijanje Varroe (tabela 66 sa strane 277 i tabela 82), koju je Evropska unija
propisala kao obavezujuu u perlarstvu.
Tabela 82. Pravila primene prema Imdorfu, arieru i Bogdanov (Izvor Rihar, 1999)
Mravlja kiselina
Dugorono
Kratkorono
Oksalna kiselina
Timol
Nain
korienja
Pasivno isparavanje
Nakapavanje
Pasivno
isparavanje
Pri dnevnoj
temperaturi
Via od 5C
Via od 12C
u 75 g/l eernog
sirupa 1:1
12-20 g
rastvorenog u
toploj vodi
Aktivna
supstanca
Rastvor
Doza
Materijal
85%
1) 85% na podnjau 2)
65% na satonoe
Mravlja kiselina naliva se direktno na suner i tretira 3-4 puta u seriji, po 30 ml 65% MK na
satonoe, odnosno 85% MK na podnjau, u toku jedne sedmice. Efikasnost od 3 kratkotrajna
tretiranja jednaka je jednom dugotrajnom (Imdorf i sarad. 2000).
*
322
323
324
poveana doza antibiotika ubrzava ozdravljenje ali u sebi nosi dvostruku opasnost,
trovanje pela i lagerovanje antibiotika u medu.
Tabarly i Monteira utvrdili su (prema Abadiu, 1982), da je sirup koji je
sadravao pet puta veu dozu didromycina od normale, izazvao trovanje pela. A
tetracyclin dat u propisanoj dozi, bukvalno skrauje ivotni vek pela.
Moffet, Wilson i Brizard ukazali su, prema ambonaud-u, na otrovnost
tetramicina i u lekovitim dozama. Poveanjem broja dodataka antibiotika u lekovitim
sirupima dolazi do kumulacije istih u medu i do stvaranja taloga koji predstavljaju
opasnost za potroae, a u konicama izazivaju povoljnu sredinu za razvoj mikoza.
Jednako kao i prekomerne, i nedovoljne doze antibiotika predstavljaju
opasnost. Davanjem umanjenih doza antibiotika javlja se rezistencija na njih. Ovaj
problem, istiu naunici, utoliko je ozbiljniji to on pogaa ne samo konice pelara
koji koristi antibiotike, ve isto tako i sva pelinja drutva u jednom rejonu, ije e
zagaenje klicama antibiorezistenata uiniti teom borbu protiv bolesti, istie
ambonau i upozorava na zloupotrebu antibiotika u pelarstvu i na njihovo prisustvo
u medu.
Tabarly i Rousseu su utvrdili da antibiotici u konicu dolaze putem ishrane
pela sirupom, a mesenom kontrolom razliitih antibiotika u medu u toku jedne
godini utvrdili su beznaajno opadanje njihovog dejstva, te pojanjavaju da nizak PH
u medu pogoduje dobrom uvanju tetracyclina. Ketznelzon je, prema ambonaudu,
utvrdio da je hidromyicin u medu vrlo postojan i da tokom 9 meseci ne gubi nita od
svog dejstva.
Poljski naunici Tisseti i Roussean, prema Abadiu, upozoravaju da
viestrana upotreba meda u kome ima ostataka antibiotika, izaziva promene u
crevnoj flori pela i izaziva jak proliv. Oni takoe istiu da uveana doza antibiotika u
hrani pela moe izazvati njihovo uginue od trovanja lekom.
Pohlepni za veim prinosom meda uz malo rada, nesavesni pelari koji
dodavanjem antibiotika stimuliu pelinja drutva na uveanje legla, i oni koji olako
antibioticima lee pele obolele od amerike trulei legla, od krenog legla, od
nozemoze, od evropske trulei treba da znaju da ostaci antibiotika u medu kod ljudi
izazivaju promene u crevnoj flori, to je veoma tetno za zdravlje ljudi, istiu Tisseti,
Roussean, Galuzsa i Niemczuk. Antibiotici u medu izazivaju razliita alergijska stanja
u ljudi, kao: disbakterioze, oboljenja jetre, oboljenja koe, oboljenja sluzokoe usne
upljine, oiju i drugih bolesti prouzrokovanih gljivicama, a osobe koje postanu
preosetljive, reaguju alergijom koja moe biti slina anafilatikom oku sa padom
krvnog pritiska, ubrzanim radom srca i slabim pulsom, a preosetljivi mogu zavriti
smru, upozoravaju erimagi, Rihar i Sulimanovi (1981). Stoga Raievi savetuje
da antibiotike u pelarstvu nikada ne treba davati preventivno, ve samo u svrhu
leenja u skladu sa laboratorijski potvrenom dijagnozom na osnovu uraenog
antibiograma i pod strunom kontrolom veterinara.
325
te se stoga matica mora menjati. Himna o nistatinu ispevana u Peli br. 7 1991 i
Pelaru br. 4 1994. godine, autora dr sci. A. Maksimovia je himnu zabluda
pelarima o nistatinu, ijom primenom nisu imali uspeha u leenju krenog legla, ve
se zaraza proirila na sve pelinjake, zahvativi pelinje zajednice irom bive
Jugoslavije. Stoga su pelinja drutva, zbog unitene mikroflore u crevnom sistemu
pela fungicidom Nistatinom, postala neotporna i na sve invazione pelinje bolesti.
Efikasnom merom protiv bolesti krenog legla pokazala se zamena matic
maticama iz selekcije, to potvruju pelari Crne Gore, kada su zamenili 1.000
matica, selekcionisanih u Apicentru Jajinci35 i izbacili nistatin iz upotrebe, kao
neprimeren lek u pelarstvu.
326
327
328
329
330
331
332
emajliranoj posudi (2-3 sata) i nakon 8 asova stajanja na mlakoj ploi poreta,
dobije se akaricidni odvar (aj) koji u sebi sadri etarska ulja u kojima se nalazi
tujon57, tujol, abstitin, karotin, fitoncidi i aksorbinska kiselina.
Tako spremljen preparat suzbija nozemozu. Kada se iz punog sanduku
hrane (iz sredine nastavka) odstrane tri okvira meda i umesto njih dodaju prazni
ramovi, pele e preradom 8-10 litara eernog sirupa 1:1 sa dodatkom KAS-a-81
iste ispuniti lekovitom hranom koja suzbija pojavu i razvoj nozemoze u pelinjim
zajednicama zimi. To potvruju rezultati istraivanja profesora dr Joe Rihara i
Janeza Firma sa Biotehnikog fakulteta Univerziteta u Ljubljani. Naime, u svojim
istraivanjima na zadatu diplomsku temu, Janez Firm sa Ljubljanskog univerziteta je
utvrdio da je laboratorijskim nalazom prisutnost noseme bila negativna. Kada je
mrtve pele stavio pod mikroskop, spora nozeme nije bilo u drutvima koja su
hranjena eernim sirupom sa dodatkom KAS-a, a imala su i upola manje mrtvih
pela po konici u jednom mesecu (proseno 48:85). Nozema je nestala, pie Firm,
iako je ranije imao i 30% uginulih pelinjih zajednica, mada je preventivno leio, kako
sam kae sad fumagilinom, sad belim lukom, sad apinosemom, sad kombinovano, a
uinka nikakvog nije bilo, kao i da ih nisam leio.
Poseduje antiVarrozna i antinozemozna svojstva, a uspeno deluje i kao
stimulans na brzi razvoj pelinjeg rano-prolenog i kasno-letnjeg legla na velikim
povrinama saa. I ako ne spada u red najefikasnijih akaricida, vrednost mu je u
tome to ga moemo koristiti u svako doba kada pele poseuju hranilicu, bez
negativnih posledica po pelinju zajednicu.
To potvruju posmatranja Vase Bataneva, koji je utvrdio da je primenom
KAS-a u leenju Varrooze, dnevno na podnjau padalo 12-53 grinje, uz napomenu
da su jedinke krpelja padale svakodnevno dok je u konici bilo hrane u kojoj je bio
prisutan KAS-81.
Smirnov i Karpov savetuju primenu KAS-a poev od druge polovine aprila, a
nauni saradnik Saveznog naunoistraivakog instituta veterine Popov, opisujui
dejstvo KAS-a 81, kae da dodat u hranu deluje preko hemolimfe na varrou sve dok
u konici ima hrane u kojoj je prisutan. Napominje da se koliina KAS-a moe i
udvostruiti bez tetnog dejstva na pele, kao i da se istovremeno moe koristiti sa
mravljom kiselinom.
Od kada koristi KAS-81, pelar Petar ergovi iz Nia, istie da nije primetio
unos medljikavca u konice, niti zapazio nozemozu, a antibiotik fumagilin je iskljuio
iz upotrebe.
I ore Stanoji iz Novog Sada ve vie od 12 godina kako koristi KAS-81,
ne upotrebljava nikakve lekove protiv nozemoze. I svi pelari koji su prihvatili terapiju
protiv Varrozze sa KAS-om-81, ne znaju za nozemozu u pelinjim drutvima.
Od kad koristi KAS (sezona 1999. do 2008.) Sinia Mitrovi iz Beograda, na
svom pelinjaku u Vraniu ne zna za Varrozu niti za nozemozu. Kako se, 1999.
godine zaljubuio u KAS kada je sa podnjae zgrtao krpelje kao zimi sneg, ta ga
ljubav ne naputa ni posle punih devet godina. Uvek ima jaka drutva i ne zna za
zimske gubitke.
In. Ferid Velagi pelar (220 pelinjih zajednica) uzgajiva matica, iz Stare
Solane kraj Tuzle, je rat s Varroom dobio bez hemije i nema problema sa bolestima u
konici i u pelinjaku. Pre 30 godina, od 220 pelinjih drutava koliko je zajednica
imao u pelinjaku, Varroa mu je ostavila samo 12 slabia, i ako je koristio sva
hemijska sredstva koja su leila Varrozu. Ja kaem da se bez hemije moe
pelariti, kae veliki pelar: Vratio se Prirodi i u Prirodu. Koristi KAS-81, kojeg je
nazvao arobni aj i to sa puno razloga: od kada koristi KAS-81 ne zna ta je
333
kreno leglo i nozemoza, a za Varrou, od kada koristi arobni aj, uveni uzgajiva
matica i rojeva kae neki napisi to povruju. Ja se teim da je to istina, jer ve
godinama Varroe je mali broj u periodu kada je ona trebala da napravi masovnu
invaziju. Pelin uzgaja u svojoj bati, a po borove pupoljke putuje 50 kilomtara dalje58.
Njegovo stimulativno dejstvo na uveanje legla posebno dobija na znaaju za
pripremanje zimskih i ranoprolenih pela. Veliina avgustovskog legla je odluujua
u odreivanju kvaliteta produktivnosti matice, a veliina povrine legla, u matru i
poetkom aprila odreuje i kvalitet pelinje zajednice i matice. Jer nije svejedno da li
pelinja zajednica u zimu ulazi sa jednim, dva ili tri kilograma pela. Brojnost i kvalitet
pela koje zazimljujemo odreuje i proleni razvoj sledee godine. Zato prihrana i
dohrana pela sirupom sa dodatkom KAS-a tokom jula i avgusta ima veliki znaaj za
uveanje pelinjeg drutva i njegove sposobnosti da uspeno prezimi i brzo se s
prolea razvije. Rezultati istraivanja Aleksenoka i Sutova, saradnika Veterinarskog
institiuta u Moskvi, prezentovani u tabeli 83, pokazuju svu delotvornost KAS-a u
poveanju legla, u poveanju produktivnosti pelinjih drutava i u suzbijanju
Varrooze.
Tabela 83. Uticaj KAS-a 81 na stanje pelinje zajednice u poreenju sa drugim
akaricidima (Prema podacima Rihara)59
POKAZATELJI
KAS-81
5,2
2,2
1,6
1,8
28,2
5,0
50,2
4,1
10,8
5,0
27,5
5,4
6,2
33,0
25,4
10,3
7,3
6,9
334
Mladi pupoljci bora sadre smole, gorke materije, vitamin C, eere tzv.
pinitol (izomer manitola) i etarska ulja koja se sastoje iz alfa pinena, dipentena,
silvestrena i kadinena.
Za pripremu antiVarrooznog aja, pelen se bere u cvetu (oko 90% ukupne
koliine sirovine lia i vrhovi granica), a oko 5% potrebnog pelena bere se samo
kao mlado, meko lie dok je pelen jo mlad, najvie 40 cm. Vezuje se u snopie i
sui na pogodnom promajnom mestu u senci, a osuen je kada se lomi.
Pupoljci bora beru se za vreme rasta u februaru/martu (Tucakov, 1971) u
duini ne veoj od 4 cm. Sui se kao i pelen na promajnom mestu zaklonjenom od
sunca.
Osuena sirovina se odmeri u odnosu 900g pelena u cvetu, plus 50 g mladog
pelena i plus 50 g suvih pupoljaka bora. Sve se izmea, stavi u poveu emajliranu
posudu, prelije sa 10 litara vrele vode i kuva na tihoj vatri 2-3 sata. Posle odstoji
osam asova na toploj ploi poreta i kroz gazu procedi. Proceen aj (oko 6-7
litara), nalije se u iste plastine flae i treba se upotrebiti u roku od 10 dana. U dozi
od 30-35 ml na litar sirupa (1,5:1) daje se pelama za prihranu tokom meseca jula i
avgusta, kao i za stimulaciju proletnjeg razvoja, te letnjeg prihranjivanja, posle
vrcanja kada nastane bespani period. U ovom periodu dovoljna je porcija od 300 ml
sirupa 1:3 (zaslaena vodica), sa dodatkom KAS-a, svako drugo vee, kako drutva
ne bi izgubila leglo. Pri ovakvom odnosu vode i eera izletnice sa pojaanom
aktivnou unose cvetni prah u konicu.
Kada se porciji sirupa sa KAS-om doda morska so (koja sadri 48 elemenata
Mendeljejeve tablice u procentu od 0,01% (Smirnov), odnosno jedan gram na 10
litara sirupa, onda smo potpuno podmirili organizam pela svim potrebama za
mineralima, pa je nepotreban izdatak za kupovinu forsapina i drugih ina.
V.I. Vinokurov61 istraiva na Dravnom poljporivrednom univerzitetu u
Voronjeu (Rusija) odvar od pelena pravi po receptu: 50 grama suvog isitnjenog
pelena (lie i gornji delovi biljke sa cvetovima) i jednog litra kljuale vode. Odvar
stavi u tamnu posudu i ostavi da odstoji dva dana. Tako dobijeni aj u dozi od 100 ml
doda na litar sirupa 1:1, pa svako pelinje drutvo prihrani sa 6 litara lekovitog
napitka. Rezultati istraivanja su pokazali efikasnost leka u smanjenju Varroe od
86,4%.
"Najbolji efekat leenja pela od Varroe postie se pri letnje/jesenjem
prihranjivanju pelinjih drutava krajem jula do - poetkom septembra, tj. pri
pripremi za zimovanje. Jakim pelinjim drutvima preporuuje se doza lekovitog
sirupa sa KAS-om 81: u DB konicama 5-6 litara, u LR konicama i polokama
10 litara. Pomenuta doza je optimalna. Dakle skromni i neugledni KAS 81,
kombinovan sa timolom i mravljom kiselinom, kao i sa ostalim preparatima, spreava
najopasnije invazione bolesti pelinjih zajednica - Varroozu i nozemozu, bez tetnih
posledica na vosak, med, cvetni prah i propolis. Potencira razvoj legla. I to sve
besplatnodabe.
335
336
337
338
339
2. Blagovremeno otkriti
Podrazumeva umeti prepoznati ameriku kugu, to podrazumeva
permanentno struno obrazovanje pelara.
- Vri redovnu i sistematsku kontrolu pelinjaka na kugu. Sistematsku
kontrolu generalno praktikuje jednom u prolee, kada drutva nisu brojno popunjena.
Problem je u tome da se bolest pojavi tek kasnije u punoj sezoni, pa to radi prilikom
vrcanja meda, pri emu koristi bealicu koja mu obezbeuje da proceni prinos pre
neo to definitvno podigne nastavak s medom. To mu prua mogunost da lako
ispita sumnjivo drutvo, pre nego to vrati nastavak na bealicu. .
- Praktikuje ciljanu i stalnu kontrolu. Smatra da kontrola mora biti stalna i sa
ciljem. Poto smo nauili da identifikujemo kugu moramo stalno biti u budnom stanju.
Ne razbuca celu konicu da bi utvrdio bolest, ve kao obrazovan pelar skree
svoju panju na slabo drutvo, nekompaktno leglo, neprijatan miris, uginula ili slaba
drutva na kraju zime, nova drutva koja se sporije razvijaju od drugih, drutva koja
manje proizvode od drugih, drutva koja slabo uzimaju sirup.
- identifikuje kritine take u voenju pelinjaka i materijala koji upotrebljava
u svom radu. U kritine kljune take ukljuio je: kontrolni pregled u prolee,
pripremu nukleusa i medobranje.
Kontrolnim pregledom u prolee, kao kljunim, utvruje uzrok bolesti uginulih
drutava, slaba drutva spaja ili rasformira (ne pojaava!!!), konice uginulih drutava
odnosi na skladite, a ako su uginua od kuge odnosi ih na dezinfekciju i iskljuuje iz
daljnje upotrebe.
Priprema nukleusa je kljuni momenat gde se ne sme preneti ram i leglo iz
sumnjivih drutava.
Trenutak medobranja koristi kao najpogodniji momenat za otkrivanje
drutava obolelih od kuge. Svako drutvo koje proizvodi mnogo manje od ostalih je
sumnjivo i kratko ga ispituje i spreava rasturanje okvira.
3. Razborito intervenisati
znai da treba spreiti svako daljnje prostiranje zaraze bez upotrebe
antibiotika. Jednu meru preduzima prema pelama (znai sve napred izloeno,
prim. J.K.) a drugu na dezinfekciju materijala.
U svom zakljuku gospodin an-Pjer aplo je kategorian u stavu da je
mogue ouvati jedan komercijalni pelinjak osloboen amerike kuge bez primene
antibiotika... Ovo je mogue ak i u kontekstu kada postoje dodirne take sa
susednim sumnjivim pelinjacima koji mogu biti izvor zaraze. Tu situaciju ivimo. Sve
se sastoji u preventivi koja se primenjuje, kao i ranom otkrivanju. Sa preventivom
mogu se dogoditi samo neki sluajevi, ali e oni biti brzo otkriveni i omeeni
postupcima adekvatnog otkrivanja... Potrebno je shvatiti da mere zatite i elementi
strategije otkrivanja ine jedno povezano SVE koje mora rezultirati iz dobrog
poznavanja bolesti i realnog shvatanja ptraktine situacije na pelinjaku.
340
341
zahvatila Maarsku nije karakteristina samo za tu zemlju nego za sve zemlje Evrope
i Amerike.
Pogreno leenje Varrooe dovodi do ekspanzije amerike kuge naroito
krajem leta, kada je usled panih prilika leglo puno Varroe, a i broj pela se inae
smanjuje, pa i ako se pojavi Evropska trule ili meinasto leglo, koje smanjeni broj
pela ne moe da poisti, onda je tu i APV virus, te drutvo krajem leta za tri nedelje
propadne.
Savet strunjaka je bio, da pelari moraju odlino poznavati biologiju pele i
Varroe. Da obavezno koriste biotehnike metode borbe. Da je nedoputena primena
hemijskih sredstava u periodu pred medobranje i u medobranju. Da su od hemijskih
postupaka mravlja kiselina i timol sredstva kojima se vri kontrola Varroe u periodu
posle medobranja, a oksalna i mlena kiselina nalaze primenu u vremenu kad u
pelinjim drutvima nema zatvorenog legla (novembar/decembar).
Varroa destructor podstie pre svega APV virusa, evropsku trule legla i
meinasto leglo. Tvrdi se da meinasto leglo (napada i leglo i odrasle pele)
prouzrokuje mnogo vie tete nego to se misli.
342
343
344
345
346
Podsetio bih vas da u treu grupu otrova, koju Rusi ovakvim nainom
informisanja javnosti predstavljaju maltene bezopasnom, spadaju i sledei pesticidi,
svima vama dobro poznati: u pelarstvu ozloglaeni imidakloprid (Gaucho), malation
(Etiol, Malation, Ambarin), dimetoat (Sistemin, Perfekthion, Fosfamid), fenitrotion
(Fenitrotion, Galation) i drugi.
Na osnovu tekstova u asopisu Pelovodstvo, kako se u pelarstvu biveg
SSSR-a, vodila borba sa Varoom Destructor u vermenu od 1980. do 1995.. godine i
sadanjih istupanja dvojice strunjaka od kojih jedan (otnikov pije amitraz pred
pelarima u Srbiji), stie se utisak da su tada oni bili maloletni i da nisu ni znali za
problem u pelarstvu koji se zvao varroa , te da nisu itali referat dr Talpaya na
Simpozijumu o varoi u Zagrebu 1986. godine, niti isitali tekst dr Eriha ifertjna u
broju 11 pelarske revije Imkerfrojnd i njegovog izvetaja pod brojem AB 25/1984,
pod naslovom "Suzbijanje varooze", 1984. godine, niti Mr Jevrosimu Stevanovi i
prof. dr Zorana Stanimirovia koji su dali nauno dokazanu sliku o fumagilinu koji
zastrauje deluje na zdravlje ljudi i pela (Pelar br 11 i 12 (2000. godine).
Nova generacija ljudi strunjaka na elu sa dr Luganskim, S. Sotnjikovom, i
drugima napustila je metode leanja bolesti pela koje su u osamdesetim godinama
20 veka promovisali Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo poljoprivrede SSSR, (a
nosioci ideje i protogonisti bili Smirnov, O.F. Grobov, V.V. Mikitjuk i L.N. Guseva ), i
inaugurisali opasnu hemiju (amitraz) i jo opasnije antibiotike (fumagilin) za tiho
unitenje Nacije. Iako Ruska nacija svake godine gubi vie od 600 hiljada dua 98
(a ako nastavi takvim pomorom, odnosno ne raanjem, 2050. godine Rusija e
se, od sadanjih 143,7 miliona svesti na 100 miliona stanovika), urednik
Pelovodstva, kao i dr Luganski i drugi strunjaci na platnom spisku farmaceutske
industrije, ne pitaju se koliko je tom pomoru doprinela popularizacija upotrebe
amitraza u pelarstvu i trovanje meda, jer konzumiranjem meda sa ostacima
metabolita ove stravine supstancije, trudnice zbog saznanja da metaboliti iz
amitraza izazivaju zloudne tumore, mutacije gena i malformacije ploda u
utrobi majke, ne ele dete - nakazu pa se odluuju na prisilni prekid trudnoeabortus, to se meu mladim damama iri brzinom veom od 6 maha 99 (prim.J. K.).
Ruske pelarske strunjake zdravlje nacije ne interesuje, njih zanima debeli
buelar. Kakva je razlika izmeu interesa srpskih i ruskih strunjaka u oceni
amitraza? Ja je ne vidim. Prim. J.K.).
Iz samo dla Uputstava za lekove, navodim one za koje sam imao priliku da
se upoznam preko oglasa uz Veliku enciklopediju pelarstva Moskva Minsk,
2005., vidljivo je da je rusko pelarstvo prelo na metodu upravljanja zdravljem pela
- hemijom koju je odbacio 34. konkres Apimondije 1995. godine, a potvrdili svi
kongresi Meunarodne pelarske organizacije koji su nakon toga odrani.
Dakle, nova generacija ljudi strunjaka u pelarstvu Ruske federacije,
poput Luganskog I otnikova promovie antibiotike i akaricid amitraz.
- Protiv evropske i amerike kuge - Baktopol, (2000) - antibiotik;
- Protiv bolesti gnjiloe - Oksivit (1999) - Antibiotik, Oksibaktocid (2002), Antibiotik
- Protiv varooze - Fumigan (specifini akaricid) (1999), Bipin selektivni
akaricid (1997),
Protiv Askosferoze i Aspergilleza - Unisan (1995), Antibiotik, Mikoask
(2001), difenokonazol,
Apiask (2003), - Antibiotik
- Protiv nozemoze i bakterijskih bolesti pela - Nozemacid (2002),
Nozemat (19959) - Antibiotik.
347
348
349
veliine, ali podjednaka po broju pelinjaka. Za svaki od njih zaduen je jedan pelarski
inspektor, koji je vladin slubenik s ogranienim mandatom. Pelari su toliko disciplinovani
da ne ostavljaju letvice u konici due od naloga inspektora. Drava je u pelarskom
pogledu podeljena na tri inspektorata. Svaki inspektor ima velika ovlaenja od
ministarstva pelarstva za regulisanje celokupnog rada pelara: (1) zatitu pela od
bolesti, (2) odreivanje lokacije za opraivanje citrusa i nedozvoljavanje prekomernog
nagomilavanja konica i (3) odreivanje osnovnih i 2-3 pomone lokacije za eksploataciju
glavne pae.
30
Pela, Zagreb, 9/88,str.265
31
Iz referata dr Gore Rozental, nauog direktora u Ministrastvu poljporivrede, Agronomsku
institut Vulkani-Bet Dagan, "Pela" br. 11, Zagreb 1989.
32
(1) na najveem pelinjaku u Yad Mardekaj - 20.000 sparenih i 15.000 nesparenih matica i
matinjaka; (2) u Pelarsko Institutu Zrifin - oko 1.000 sparenih i 9.000 matinjaka; (3) u
desetak najveih pelinjaka proizvede se oko 10.000 matica za vlastite potrebe (Magistar
Josip Markovi, dipl. veterinar, dve godine specijalizirao pelarstvo u Izraelu na najveim
pelinjacima, "Pela" br.1, Zagreb, 1991, str.10-11)
33
U svom napisu Jesenje prihranjivanje sa fumagilinom u Pelaru br.8/96 dr Mlaan, u
objanjenju potreba poveavanja doze fumagilina kao preventive protiv nozemoze pela,
posluio se metodom tautologije. Kad govori o poveanju doze fumagilina u pelarstvu u
svetu, naglaava da su doze znatno vee u odnosu na one koje se upotrebljavaju kod
nas, i iznose od 5 grama na 3,75 litara eernog sirupa pa do 10 grama na 7,5 l sirupa.
Zastanimo za trenutak, i pogledajmo ubedljivuigru brojeva :
5 grama na 3,75 l surupa
10 grama
na 7,50 l sirupa
Prosta raunuca kae (a i bez raunice je oigledno) da je to isto! Tautologija! 3,75 : 5
= 7,5 : 10. Bilo kako bilo raun pokazuje da 1 (jedan) gram fumagilina dolazi na 0,75 l
sirupa, ili 1,33 grama na 1 l sirupa.
Da bi bio to ubedljiviji o potrebi vee doze leka, Mlaan nastavlja: ak i maarski
proizvoa fumagilina navodi u svom uputstvu dozu po konici od 3 do 5 g.Ovo ve nije
tautologija, ve sraunata tendencija da se igrom brojeva i grama pelari ubede da to
vie troe fumagilina i stvore pogodnu klimu za kreno leglo u pelinjem drutvu. A prema
preporuci strunjaka jedan drugi antibiotik nistatin lei krenim leglom obolelu
pelinju zajednicu. Meutim, dobronamerni znalci kau da nistatin pomae dok terapija
traje, odnosno nee spreiti pojavu recidiva.
Ako se u dosadanjoj praksi kod nas primenjivala doza fumagilina od 1 do 2 g na litar
eernog sirupa po pelinjem drutvu, kako shvatiti preporuku dr Mlaana da u naim
uslovima prilikom jesennjeg prihranivanja adekvatna doza treba biti 4-5 grama fumagilina
na 3,75 do 4 litra sirupa po pelinjem drutvu(citat po Mlaanu), nego kao tautologiju,
kada su to veoma priblino iste doze. Naime, 4-5 g na 3,75 pokazuje da je to 1,07-1,33 g
fumagilina na jedan litar sirupa. A 4-5 g na 4 litra sirupa jeste to i 1 do1,25 g fumagilina
na 1 litar sirupa.Dakle, dr Mlaan ne preporuuje nita novo.
Poznato je da su i nedovoljne doze antibiotika jednako opasne kao i prekomerne.
Dodavanjem umanjenih doza najee se javlja rezistencija na antibiotike. Ovaj problem
utoliko je ozbiljniji to on pogaa ne samo konice pelara koji koristi antibiotike, ve isto
tako i sva pelinja drutva u jednom rejonu, ije e zagaenje klicama antibiorezistenata
uiniti teom borbu protiv bolesti (ambonaud).
Postavlja se pitanje koju dozu koristiti, ako uopte treba koristiti fumagilin? Informisani
pelari koriste fumagilin i onako u uveanim dozama pa nesvesno i zdrava pelinja
drutva ine pogodnim tlom za razvoj krenog legla i postaju potroai jednog drugog
antibiotika, nistatina. Jer, kako drugaije shvatiti sugestije strunjaka nego kao
tendenciju da proizvoai antibiotika plasiraju namenski svoju robu na sigurno trite.
Stavljajui pod znak pitanja opravdanost upotrebe fumagilina u pelarstvum protiv
nozemoze, Jevrosima Stevanovi i saradnici (2000) suprotstavili su dr Mlaana,
zagovornika upotrebe uveanih doza fumagilina u pelarstvu, protiv dr Vladimira Mlaana
350
koji pie o nedelotvornosti tog leka u terapiji nozemoze, te konsultujui i citirajui obilje
svetske strune literature, izneli na svetlost dana (mnogo im hvala) argumantaciju protiv
primene fumagilina u pelarstvu. I gospodin ore Stanoji u magazinu DOBRO
JUTRO (mart, 2001) snagom argumenata upozorio je na stravine posledice koje ostaci
fumagilina u medu ostavljaju na zdravlje ljudi, u prvom redu na zdravlje trudnica i dece.
Doktor Vladimir Mlaan, kao uvaeni strunjak nalazi se na spisku predavaa SPOS-a
za edukaciju pelara ve vie od 15 godina, ali za obuku pelara u prevenciji bolesti pela
i u prepoznavanju bolesti, ali ne i u leenju obolelih pelinjih drutava, Jer, leenje obolelih
pelinjih zajednica vre kvalifikovana-struna lica, diplomirani veterinari. Kao uvaenog
strunjaka, sva pelarska drutva na teritoriji SR Srbije i R. Srpske pozivali su dr Mlaana
da im odri predavanje, i bili ponosni to im je on doktor nauka bio predava, a pelari
zahvalni i bogatiji u saznanju odgajanja pelinjih drutava bez nozemoze uz preventivnu
upotrebu fumagilina !!!? I autor ovih redova bio je prisutan predavanjima, kada je dr
Mlaan ubedljivom retorikom uveavao za duplodoze fumagilina u jesenjoj prihrani pela
kao preventivnu meru protiv nozemoze.
A jo davne 1977. godine dr Neka Snoj, redovni profesor Veterinarskog fakulteta
Univerziteta u Ljubljani protivila se preventivnoj upotrebi antibiotika u pelarstvu. Ni doktori
humane medicine ne daju antibiotike zdravim pacijentima preventivno, pa zato bi to mi
inili pelama, logino je pitanje jednog laika.
Koliko smo mi pelari po sugestiji predavaa, sa spiska SPOS-a, doprineli
nekontrolisanoj primeni ne samo antibiotika fumagilina, ve i drugih ina i hemijskih
akaricida i insekticida (amitraza) u leenju pelinjih zajednica, pa time vosak i med uinili
opasnim za ljudsko zdravlje i za zdravlje pela. A takav med su najee konzumirale
trudnice umesto belog eera, kako bi edo doneseno na svet bilo zdravo i napredno. A
koliko smo doprineli ceni koju za to plaaju trudnice i porodilje donosei na svet decu koja
zavravaju u Tirovoj i na Onkolokoj klinici ?
Dananji svet je drutvo prevaranata, naalost. Prevareni veliaju preverante, a mali
prevaranti veliaju velike prevarante (S. Miloradovi).
34
"Pelar" br.4/ 2002, str.167
35
PELAR, 11/95
36
PELAR, 9/97, str.279. Nisam uspeo da dobijem nagradu od 100 nemakih maraka, koju
je gospodin Mati obeao svakom ko na poletaljci pelinje zajednice primeti obolele lutke
od krenog legla.
37
PELAR, 9/91, 3/96
38
PELAR, 12/89
39
Pelar8/96; predavanje 1996, 1997, 2005.
40
PELAR, 8/91
41
PELA, 1/90
42
Tasi,V. Pele i pelari, Podgorica, 1996, str. 40;
43
"Pelar"5/2002;
44
Kantar, N. J. Sa zdravim pelama u XXI vek, Beograd, 2001, str. 87;
45
Beli luk ima irok spektar lekovitih dejstava pa nalazi iroku primenu u narodnoj i u
zvaninoj medicini. Vulinovi-Zlatan (1997). ...Iz glavice belog luka izolovano je 33
jedinjenja: aminokiselina, bogata sumporom alin, enzim alinaza pretvara alin u alicin.
Izomeri VINILDITIN i AJOEN (ajoen pokazuje antimikocidnu i lipoksigenaziku inhibitornu
aktivnost).
U jednom enu sadrano je: ugljeni hidrati, 1 g, proteini 0,2 g, masti 0,01 g, vitamini A1,
B1, B2, B3, C, E, alitiamin (vit.B1+alicin), sumpora (500-3.720 mg/kg, minerali u tragovima u
visokom nivou, ukljuujui bakar, gvoe, cink, kalaj, kalcijum, mangan, aluminijum,
germanijum, selen, fosfor, kalijum, 10 razliitih vrsta eera ( fruktoza, klikoza, arabinoza,
inulin). Ukupan sadraj eera iznosi oko svih supstanci; sadri i esencijalna ulja,
fitoncide, adenozin, dimetil-trisulfid...
Akademik Jovan Tucakov (1971) ...Beli luk kao lek priznaje i nauna medicina nekih
drava. U narodnoj medicini upotreba belog luka protiv kolere i tifusa, srdobolje i proliva,
351
preventivno protiv malarije, barske groznice i drugih bolesti koje se javljaju kao posledica
poplava i nezdrave vode. Za leenje organa za disanje, za leenje obolelog srca i krvnih
sudova. U mnogim naim gradovima beli luk upotrebljavaju protiv arterioskleroze,
nesvestice, nervoze srca, lupanja srca itd. I neke ivane bolesti lee belim lukom. Protiv
glavobolje, nesvestice, muke, gaenja (trudnih ena) i sipnje. Kao preventivno sredstvo za
jaanje trbunih organa, protiv neuredne stolice. Protiv crevnih parazita. Za klistiranje
dece mlekom u kome je prokuvano nekoliko enjeva belog luka. To radi i kolska
medicina i smatra da je to najefikasniji i najmanje opasan nain istarivanja dejih glista.
Dr Radul Markovi, (2001)."...Beli luk sadri i selen, pa su Kinezi zbog ovog njegovog
svojstva utvrdili i nauno dokazali da se rak ree javlja u onim krajevima gde ga ljudi esto
upotrebljavaju u ishrani... Beli luk sadri i znatne koliine joda koje uslovljavaju ovekovu
krepkost... Vitamini pomau pravilno funkcionisanje jetre... Po fiziologiji kineske medicine
slezina je glavni organ za stvaranje energije iz hrane, pa se s pravom kae `jaka slezina
jak pankreas`, a to uslovljava `bolju regulaciju dijabetesa i ispoljavanje antidijabetskog
efekta` " Beli (i crni) luk se sa uspehom upotrebljava i kod ovih oboljenja:
Artritis, Atereskleroza, Atletsko stopalo, Boginje (male, ovje, velike), Crevni gasovi,
elavost, Bronhitis, Dijabetes, Dispersija, Dizenterija, Epilepsija, Gangrena, Grip,
Hidropsija, Katar, Oboljenje usta i nosa, Trovanje (duvanom, olovom), Perut, Prehlada
(obina), Rak i Reumatizam. Sepsa, Skorbut, uljevi, Tifusna groznica, Tuberkuloza, Ujed
(psa, korpije) i Visoki krvni pritisak. Zatvor (opstipacija), utica, Akne, Alergije, ir,
furunkul, karbunkul, Bronhitis, Deje bolesti (ovje boginje (veriele), rubeole, zauke
(parotitis), veliki kaalj ili rikavac (pertusis), Prehlade, kaalj i bolesti grla, Cistitis i uretitis
(infekcija urinarnog trakta), Proliv (dijareja), Poremeaj probave: zapaljenje eluca
(gastritis), goruica i teka probava, otitis (zapaljenje uha): zapaljenje spoljnjeg slunog
hodnika i zapaljenje srednjeg uha.Emfizem (naduvenost),Groznoca, Bolesti srca:
arterioskleroza, ateroskleroza, pektoralna angina, koronarno oboljenje srca. Hipertenzija
(povieni krvni pritisak u krvi). Bolesti bubrega: pijelitis (zapaljenje bubrene karlice),
pijelonefritis (istovremeno zapaljenje bubrega i bubrene karlice), glomerunefritis
(zapaljenje bubrega koje je koje je preteno zahvatilo glomerule), nefritis (zapaljenje
bubrega). Bubreni kamenac. Menstrualni poremaaji. Flebitis (zapaljenje vena) i
tromfoblebitis ( tromboza prouzrokovana zaaljenjem zida vene). Prostata: benigna
hipertrofija prostate i prostatitis (zapaljenje prostate). Sinuzitis (zapaljenje paranazalnih
sinusa). Infekcija izazvana stafilokokama: impetigo ( oboljenje koe izazvano piogenim
mikrobima). Poremeaj totaste lezde (tiroida) gua, hipotiredizam. Bradavice (veruke).
Gliste. Gljivina infekcija. Vaginitis (zapaljenje vagine izazvano raznim klicama):
kandidijaza trihomonijaza.
Beli luk takoe: Pospeuje luenje ui. Spreava arteriosklerozu i visoki krvni pritisak.
Aktivan je protiv stzreptokoka, stafilokoka i bakterija koje prouzrokuju izvesne vrste tifusne
groznice i dizenteriju. Upotrebljava se za leenje eludanih bolesti bolesti creva zbog
svog antibakterijskog delovanja. Otvara apetit i pomae varenju hrane, jer eterina ulja
koja se nalaze u njemu, izazivaju pojaano luenje sokova lezda organa za varenje.
Zbog toga ga treba koristiti u malim koliinama. Ako se upoptrebljava u veim koliinama,
onda teti obo0lelim od ira ba elucu, dvanaestopalanom crevu, gaastritisa i slinih
bolesti stomaka. titi od eludanih poremeaja, naroito kad promene klime, vode i
hrane mogu biti naugodne. Preventivan je lek protiv virusa gripa, prehlada i dr. Uklanja
infekcije izazvane glistama. Lei razliite poremeaje koe. Poveava otpornost
organizma i spreava prevremene simptome starenja i ateroskleroza. Povoljno deluje kod
prehlade, a daje se i kod crevnih parazita. Beli luk se takoe koristi u kozmetici, posebno
za jaanje korena kose i za ienje koe" Prema
Genadij Petrovi Malahov (2003) "Njegova priroda je vrua i suva u etvrtom stepenu.
Odstranjuje tamne krugove oko oiju. ini prijatnim polni snoaj oveka koji ne doivljava
orgazam. Vraa glas. Pomae kod kalja za izbacivanje sluzi. Isteruje sitne i krupne gliste
iz organizma.ini obilnom menstruaciju i mokrau. Izbacuje posteljicu iz materice.
Pojaava polnu potenciju. Poboljava boju lica i daje mu rumenilo. Koristan je za slezinu.
352
Meutim, enjak prouzrokuje stvaranje gnojnih rana (ireva), slepilo i glavobolju. Njegovo
tetno dejstvo otklanjaju sire (ocat) i maslo (ulje) ".
Rika Zarai (1990), "Beli luk je mono antiseptiko sredstvo, veoma korisno u vreme
epidemiej gripa ili bronhitisa. Veoma je lak za varenje, preiava krv, omekava krvne
sudove, smanjuje krvni pritisak. Izuzetno je efikasan lek protiv crevnih parazita. Vano je
napomenuti da je zapaen manji procenat obolelih od raka kod stanovnika onih zemalja
koji troe vee koliine belog luka. Sok belog lukarazblaen u vodi odlino je
dezinfekciono sredatvo i pomae zarastanju rana, opekotina i apcesa. Pomeajte sitno
seckan beli luk sa maslinovim uljem i maite ga na hleb od integralnog brana. To je divan
dodatak uz salate od sveeg povra. Jedite, kao i ja, eanj belog luka sa hlebom
namazanim puterom, ili s hlebom i maslinkama, hlebom i orasima". Rika Zarai skree
panju da beli luk kome je preraivanjem otklonjen miris (onaj u prahu ili pilulama) gubi
svoja lekovita svojstva.
Vasa Pelagi (1893, prema Jevtoviu, 1983) "... Jedui ga, on jaa eludac,
predohranjava od greva i vodene bolesti, goni mokrau, uva od groznice i drugo. Protiv
kalja i neuredne stolice dobro ga je utui i jesti s medom. Da se odgoni mokrani kamen,
treba piti svaki dan po au bijela vina u kome je malo enjaka svareno. Trulo meso oko
zuba i mala zububoljalei se kad se ispee enjak u vruem pepelu, i onmako vreo na
bolni zub metne i podri... "
"Beli luk je sredstvo protiv raka, rezultat je otkria istraivaa iz Pensilvanije, pie S.K.
Vanjkevi (2002), i nastavlja "o tome svedoe podaci epidemiolokih istraivanja: u
zemljama gde je Beli luk tradicionalna komponenta nacionalne kuhinje, stepen obolevanja
od raka je nii u poreenju sa zemljama gde beli luk ne ulazi u favorite. U 100 grama
hranjivih materija u Belom luku S.K. Venjkevi nas informie da ima:
Belanevina.
6,5 g;
Ugljenih hidrata
5,2 g
U 100 grama Belog luka sadrano je makroelemenata:
Gvoa
1,5 mg
Kalijuma
260 mg
Kalcijuma
60 mg
Magnezijuma
30 mg
Natrijuma
80 mg
Hlora
30 mg
Sadraj mikroelemenata na 100 grama
Jod
9 mkm
Kobalt
9 mkm
Mangan
810 mkm
Bakar
130 mkm
Cink
1.052 mkm
Posle nekoliko godina istraivanja otkrivene su dodatne komponente. Pokazalo se da
se u belom luku sadri germanijum elemenat koji spreava razvoj tumora u organizmu.
Jedna glavica belog luka sadri jedan milijariti deo germanijuma.
Osim germanijuma, u belom luku se nalazi i selen, magnezijum i razliite
aminokiseline. Svi ti elementi mogu da daju veliki broj razliitih jedinjenja.
Jedna od prvih materija koja je otkrivena u belom luku je adenozin. Adenozin se bori sa
trombocitima u krvi, odnosno sa njihovim vikom. Slilan efekat je ranioje zabeleen
upotrebom en-ena i crnog luka (u mnogo manjoj meri). Znaajno je istai da se
adenozin ne gubi termikom obradom.
"Beli luk iz naeg organizma odstranjuje otrove, poboljava krvotok i rad srca. Ukoliko
patite od tromboflebitisa, ili jednostavno ne elite da se od njega razbolite, jedite Beli luk,
poruuje S.K.Vanjkevi.
"Verovatno ste u ovom popisu prepoznali neke elemente koje nalazite u itajui o
sastavima vitaminskih preparata, pie S.K.Vanjkevi i nastavlja "Ukoliko patite od slabog
srca ili imate problema sa krvnim sudovima, tada e vam lekar verovatno propisati
353
preparate koji sadre kalijum (sintetike preparate farmaceutske industrije, prim. J.K)..
Kod alergije i prehlade propisae vam kalcijum; kod niskog hemoglobina propisae vam
gvoe. I svi ti elementi se nalaze u jednom enu Belog luka!"
U knjizi Leenje belim lukom S.K.Vanjkevi (2002) nalazimo na znaajne novine
lekovitog dejstva Belog luka na suzbijanju i leenju opakih bolesti. Godine 1991. grupa
naunika je izdvojila iz Belog luka jedinjenje aliksin. Aliksin se u Belom luku prerauje,
prilikom seckanja, mlevenja ili gnjeenja enova.. Izbacivanje aliksina je odgovor belog
luka na traumatian uticaj. Slinu reakciju su naunici primetili i kod paradajza, graka i
krompira. Aliksin odlino deluje na ljudski organizam injenicom:
1. da otklanja stres, tanije pospeuje poveanje otpornosti organizma.
2. preventivno utie na zloudne tumore.
Ameriki i Venecuelski istraivai su krajem osamdesetih godina XX veka otkrili
jedinjenje u Belom luku koje su nazvali ejhojen. Ekseperimenti su pokazali da ejhojen
spreava stvaranje tromba. Ovo jedinjenje je poelo da se proizvodi kao preparat i koristi
kod tromboflebitisa i tromboza. Ejhojen uspeno otklanja gljivine bolesti i zloedne
izraslune. Iako nije lek protiv raka, ejhojen se preporuuje u preventivi i leenju raka
debelog creva, raka koe i raka eluca.
46
Od 300 grama zelene mase (perje i stablo) belog luka moe se iscediti 117-120 ml soka
(irovi, 2002/4).
47
Pelovodstvo br. 2, 2001. godine.
48
PELAR, 2/97, str. 53-54
49
Pelovodstvo br. 2, 2001. godine.
50
Pelovodstvo br. 4, 1997. godine.
51
Nozema se razvija u crevima pela pri temperaturi u klubetu od 22 do 34C. Pri
temperaturi nioj od 22C i vioj od 34C nozema prekida svoj razvoj (Poltev, 1984). Iz
prednjeg se namee zajkljuak da se nozema ne javlja kada u zajednici nema legla, jer je
u to vreme temperatura u klubetu od 14 do 22C. Tada se nozema javja samo kod
uznemiravanih drutava, jer ono usled uznemiravanja podie temperaturu u oblasti
nozeme iznad 22C. Ali zato im krene leglo stvorie se temperaturni uslovi za razvie
nozeme 34-35C. Temperaturu iznad 34C zimi lako odravaju samo jake pelinje
zajednice, dok one slabe kod kojih temperatura pada i do 32C pruaju optimalne uslove
za razvoj nozeme (Ilijev, 11/1986).
Nozema moe biti uzrokovana jo jednom vrstom mikrosporiduja pod nazivom Nosema
cerena, koja je otkrivena na pelinjacima u paniji, Francuskoj, Austriji, Nemakoj i Italiji.
Otkria Nanet-ja i sar., 2006.) ukazuju na prisustvo ovog uzronika nozemoze pela i na
pelinjacima junomoravskog podruja Srbije koja sprovodi dr prof Zoran Stanimirovi i dr
Jevrosima Stevanovi. Nozema cerana izaziva do sada nezabeleene i neopisane
simptome u pelinjim zajednicama, koji se razlikuju od onih kod klasine nozemoze.
Najugroeniji deo pelinje zajednice su radilice i to u vreme intenzivne aktivnosti. Obolele
pele stradaju napolj , daleko od konice. To dovodi do progresivnog pustoenja konica,
a da se i ne primete uginule pele, to bi uzrokovalo ma nji prinos nektara i polena i za
posledicu imalo potpuno nestajanje drutava zbog nesatnka radilica i nedostatka hrane.
Kao i kod obine nozemeze, spore Noseme cerane imaju sposobnost opstanka u duem
vremenskom periodu u spoljnoj sredini , to doprinosi brzom irenju zaraze. Utvreno je
da su u najvie pogoenim regijama ponovne infekcije vrlo uestale i javljaju se u
vremenskom intervalu izmeu dva i etiri meseca. Utvreno je da je uzronik osetljiv na
fumagilin, meutim, primena fumagilina u pelarstvu u Evropskoj Uniji zabranjen (propis
CE 2377/90).(Stanimirovi,sarad. 2008).
52
Gvozden Stevanovi. Pelar br. 5/2011.
53
Okara je kuvana zrnasta masa koja je ostala u cedilu prilikom dobijanja sojinog mleka
toplom metodom (Mladenovi, Draginja i D., 2001)..
54
Tofu je sir dobijen od sojinog mleka sa dodatkom taloga iz morskih solana. Pravi se u
zemljama Dalekog istoka (Mladenovi, Draginja i D., 2001)..
55
"NAE PELARSTVO, Kolarev narodni univerzitet, Beograd, 1947.
354
56
355
356
93
357
kou. Rizik se moe samo pretpostaviti. Pored toga, pelari esto nakapaju preparat na
ruku i tome ne pridaju vanost. Postoji jedno istraivanje (K W. McDougall, 1979), u kome
je utvreno da se u tkivima junadi zaklanih 24 i 48 sati nakon kupanja u preparatu Taktic
R koji se razreen koristi za kupanje goveda, mlene stoke i svinja radi ubijanja krpelja i
vaiju (razreen u vodi na samo 0,025% amitraza, dok Hemovar ili MitacR sadre ak
20%, to je 800 puta vie) nalazi manje od 0,02 mg/kg amitraza. Ostaci u mleku i buteru
dobijenim od krava okupanih u istom preparatu dostiu maksimum od 0,01 mg/kg (mleko)
i 0,17 mg/kg (puter) amitraza 6 sati nakon tretmana, a tek kod mleka i putera uzetih 2
dana nakon tretmana svode se na 0,01 mg/kg. Neka stada se redovno tretiraju
pomenutim preparatom. Danas se zabranjuje primena ovog preparata u periodu od 3
dana pre klanja.
Ljubo Maver i Janez Poklukar iz Slovenije (Apiacta, 2003) utvrivali su ostatke amitraza u
slovenakom medu, uz to napominjui da je upotreba ovog preparata ilegalna u Sloveniji
od kraja 2002. godine. Napominju da je amitraz nestabilan u medu i da se potpuno
raspadne na nekoliko svojih metabolita nakon 3 do 4 nedelje. U svim uzorcima meda,
amitraz nije prelazio granicu od 0,02 mg/kg. To je mnogo ispod granice od 0,2 mg/kg,
koliko je dozvoljeno Uredbom EU broj 2393/99. Citiran je i Klaus Wallner (1999) koji tvrdi
da viegodinja upotreba amitraza ne dovodi do gomilanja amitraza u vosku.
Petzold (1977) navodi sledee metabolite amitraza: N-(2,4-dimethylphenyl)-N'methylformamidine (U-40,481); 2,4-dimethylformanilide (U-36,893); 2,4-dimethylaniline
(U-54,915A); 4-amino-3-methylbenoxic acid (U-54,914) (ivadinovi, 2006).
98
Za prvih osam meseci prole godine (2006. prim J.K.) broj stanovnika smanjen je za oko
600 hiljada nestala je itava jedna gubernija. Rusija ih ima 89, kae Natalija Rimaevska
i nastavlja, strunjak za demografska kretanja, i nastavlja: Rusija se danas nalazi na
takozvanoj taki sa koje nema povratka. Prema prognozama, 2025. godine, umesto 143,7
miliona ljudi koliko ih ima sada, u Rusiji e iveti samo 125 miliona. A 2050 samo 100...(
Ljubinka Milievi, Vladimir Putin moja bitka za Kosovo SOFOS, Beograd, 2007., str.
163..
99
1 mah je brzina zvuka od 333,333 m/sec
100
vedska je jo 1986. godine na listu kancerogenih pesticida stavila amitraz (N2,4(dimethylphenyl)-N-((2,4-dimethylphenyl)-imino)methyl-N-methanimidamide)
(ivadinovi, 2006)..
101
Maarska, Poljska, i ehoslovaka.(dr Gnedinger, savetnik za bolesti pela, iz izvetaja
za FAO-od 1.4. 1984).
102
E. ifertajn, "Suzbijanje varooze", prevod sa slovenakog, "Pelar"5/85;
103
Ljubinka Milievi, Vladimir Putin moja bitka za Kosovo SOFOS, Beograd, 2007., str.
163.
UMESTO POGOVORA
ivot nije u tome da se ivi, ve da se bude zdrav, rekao je jo pre 2000
godina veliki majstor poezije o medicini i zdravlju Marcijal (45104 n.e.). A na ivot
ne poinje trenutkom roenja, ve 9 meseci pre dolaska na svet. Trunica iz koje se
razvijamo oivljuje zahvaljujui hrani. Da bi novoroene valjano krenulo u ivot
potrebna mu je zdrava majka koja se hrani zdravom hranom, pie dr D.C. Dervis u
svojoj knjizi TAJNE ZELENIH RIZNICA PRIRODE, i savetuje trudnicama da
jelovnik ispune namirnicama koje e u toku devetomesene trudnoe biti u funkciji
pravilnog razvia zametka. Medom treba zameniti beli eer pie dr Dervis i
pojanjava da med nije samo izvrsna hrana, ve i dopuna svake druge hrane, a
majino konzumiranje meda tokom trudnoepo dve kaiice uz svaki obed, veoma
pomae da se kod deteta razvije dobar nervni sistem.
Ovakav savet mogao se prihvatiti u vreme od pre 35 godina kada nije bilo
Varrozne invazije, bolesti uzrokovane parazitom Varroa Destructor i, amitraza koji je
bio potka i osnova protivVarrozne borba u Srbiji. I, ne samo u Srbiji!
Ako je amitraz liposolubilan (a to je nauno utvreno), a njegovi metaboliti
formamidin, 2,4-dimethylanilin i ksilidin, imaju kancerogeno, mutageno i teratogeno
dejstvo, to je nauno utemeljeno, i ako se u medu zadravaju 18 meseci, hoe li
trudnice koje su po sugestiji cenjenog naunika, medom zamenile beli eer u
jelovniku ishrane tokom 9 meseci trudnoe, doneti na svet zdravo edo, ili dete sa
nekom, naoko vidljivom ili nevidljivom anomalijom. A ako ovekov ivot zapoinje
stotinu godina pre njegovog roenja (1), hoe li kontaminirano sae pretopljeno u
kontaminirani vosak od koga se fabrikuju kontaminirane satne osnove koje u konici
kao novoizgraeno sae imaju funkciju ostave za med i cvetni prah, odnosno pergu i
inkubator legla, kao i funkciju deponije liposolubilnog biVarrola, mitaka, Varrolika i
hemovara odnosno amitraza. DAKLE, HOE LI TAKO PRODUKOVANO SAE
KONTAMINIRANO TOKOM 20 godina u kontinuitetu, i naavi se kao baza u
lekovitim pastama farmaceutske industrije, i kozmetikim kremovima salona za
ulepavanje dama i gospode, dakle, hoe li tetno delovati na nae keri i sinove,
unuke i praunuke.
I univerzitetski profesori dr Duan Stankovi, dr Bogoljub Konstantinovi i in.
Jovan ivani edukuju budue majke poukom - sugestijom: Redovnim uzimanjem
meda u ishrani, budue majke jaaju sebe i dete, a manje su izloene i slabostima
usled bolova". Piui o znaaju meda u ishrani trudnica, dojenadi i male dece,
naglaavaju da nauka i iskustvo ubedljivo pokazuju da med u ishrani tih kategorija
predstavlja nezamenljivu namirnicu...Pelinji med je jedna idealna namirnica za
trudnice, porodilje i majke zbog toga to moe osposobiti organizam i pojaati optu
vitalnost da podnese sve terete nametnute funkcijama trudnice, porodilje i majke" 2.
"Razvoj embriona, a zatim i ploda, dogaa se u vodenoj sredini,
najpogodnijem miljeu za razvoj, u kome slobodno pliva do 35. nedelje svog razvoja.
estonedeljni embrion sadri 97,5% vode, etveromeseni 90%, sedmomeseni
73,5%, a trenutkom raanja sadraj vode se smanjuje do 70,9%. Iako embrion ima
duinu svega 4 cm i teinu 4 grama, on se za to vreme poveava za vie miliona
puta. Od drugog meseca pa do roenja on se povea za oko 800 puta. Iz izloenog
360
361
BIBLIOGRAFIJA
(A) Udbenici - knjige
Pelarska enciklopedija, prevod sa bugarskog NOLIT, Beograd, 1977.
Pelarski kalendar 1985., Zagreb, 1985.
Pelarski kalendar 1986., Zagreb, 1986.
Abadi, N., Pele i zdravlje, NOLIT, Beograd, 1982
Abadi, N., Tajne pelinjeg meda, Sarajevo, 1967.
Anelkovi, M. Istorijska geologija mezozojske periode, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva Srbije, Beograd, 1972;
Avram, Z. Sa pelama u biznis od poetnika do profesionalca, Sarajevo, 2005.;
Beli, J., Moj nain pelarenja, Zagrab, 1973.
Beli, J., Pelarenje danas, Peteranec, 1981.
Beli, J., Pelarski kalendar, Zagreb, 1956.
Beli, J., Sulimanovi, ., Zlatna knjiga pelarstva, Zagreb, 1981
Bila, G.D., Krivcov, N.I., Lebedev, V.I., Kalendar pelara, Matica, Ni, 2000.
Brem, A.E., Kako ive ivotinje, Rijeka, 1967.
Bugarski, M., Pelarstvo, Novi Sad, 1946.
Caki, C. Sistemi dvomatinog pelarenja, Valjevo, 2003.;
ondi, Z. Osnovna pravila pri gajenju pela s kalendarom radova, Tuzla, 2002.;
erimagi, H., Pelarstvo, Sarajevo, 1980
erimagi, H., Varrooza bolest pelinjeg legla i odraslih pela, II izdanje, Sarajevo, 1981.
erimagi, H., Rihar, J., Sulimanovi, ., Bolesti - tetnici - trovanje pela, Ljubljana,
1981.
Dervis, D.C., Tajne zelenih riznica prirode, Beograd, 1983.
Elez, R. Smrt iz tanjira BSE Bolest ludih kravaMETAPHYSICA, Beograd, 2004.;
Grbi, D., Suzbijanje pelinjih bolesti i tetnika, Nolit, Beograd, 1999.
Grevs, R., Zlatno runo, Beograd, 1957.
Grozdani, S., Pelinja paa, Sremski Karlovci, 1938
Halifman, Pele, Moskva, 1948.:
Hilman, H., Domai lekar, Beograd, 1975.
Ili, D. e, Apomondija 2003. - Odabrani radovi, Leskovac, 2003.;
Ili, D. e, Gospodar pela, Leskovac, 2002.;
Jakovljevi, S., Radovi na pelinjaku, Beograd, 1997.
Jankovi, A., Leenje medom i drugim pelinjim proizvodima, II izdanje, NOLIT, Beograd,
1984.
Jankovi, P., Hadi-orevi, Lj., Med i pelinji proizvodi - hrana - lek -kozmetika, MPB,
Beograd, 1981.
Jamak, K. Medonosno bilje, NOLIT, Beograd, 1980.;
Jevti, R.T., ivot i gajenje pela Beograd, 1950. 1961.
Jevtovi, M., Pelagiev narodni uitelj Beograd, 1983.
Jojri, N.P., Pele i medicina, Beograd, 1977.
Jojri, N.P., Pele krilati farmaceuti, Beograd, 1968.
Kantar N. J. Majkata unikalno tvorenije, Sofija, 2006.
Kantar, N. J. Sa zdravim pelama u XXI vek, Beograd, 2001;
Kantar, N. J. Sa zdravim pelama u XXI vek, Beograd, 2001;
Kantar, N.J. Matica je pojem, Preddvor, 2008.,
Kantar, N.J. Matica misaona imenica TIRO-ERC, Beograd, 2004.
Kantar, N.J. Pozivnica na stoti roendan, GRAFIKOMUNO, Novi Beograd,
Kantar, N.J. Zdravi peli v XXI vek,IK VIDELINA, Sofija, 2007.
364
Kantar, N.J. S zdravimi ebelami v XXI stoletje, II dopunjeno i proireno izdanje, Kamnik,
(Slovenija). 2007.
Kantar, N.J., Pregled lekova koji se koriste u svetu u suzbijanju pelinjih bolesti i parazita u
svetlu rezolucije 34. Kongresa Apimondije 1995., Zbornik radova ZDRAVSTVENA
ZATITA PELA, prethodni materijal za savetovanje 12. 12. 1998., Drutvo pelara
Beograd, Beograd, 1998
Konstantinovi, B., Praktino pelarstvo - nauka i praksa za praksu, SPOS, Beograd,
1996.
Konstantinovi, B., Praktino pelarstvo II izdanje, MPB, Beograd, 1976.
Koprivica, F.K., Uvod u pelarstvo, Cetinje, 1952.
Koptev, V.S. i. Harenko, G.I. Tehnologija razvedenija i soderanija siljnih pelinih semej,
Moskva 1989.;
Kosti, A., Medicinski leksikon, Beograd-Zagreb, 1988
Kovalev, Nudin, Poltev, Taranov, Udbenik pelovodu, Moskva, 1970.
Krik, F. Sutina ivota - priroda i poreklo, prevod s engleskog, Klub NT, Beograd, 2001;
Krivcov,N.J. i Lebedev,V.I. Kompleksno savremeno pelarstvo, prevod s ruskog, Drutvo
pelara Matica, Ni, 1999.;
Krlea, M. Enciklopedija JLZ, tom 2, Zagreb, 1967;
Krlea, M. Leksikon Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, JLZ, Zagreb, 1974;
Kulinevi, J., Gai, R., Pelarstvo, Beograd, 1984.
Kulinevi, J., Gai, R., Pelarstvo, III izdanje, Beograd, 1991.
Lavrehin, F.A., Pankova, S.V., Biologija medonosnoj peli, 1984
Lolin, M., Bolesti pela, udbenik za studente veterinarske medicine, Beograd, 1985.;
Maksimovi, A. Novi pelar, Budim, 1810. reprint izdanje, Sombor, 2010.
Mandi, M. Drutvo pelara aak monografija, Beograd, 2005.;
Marinkovi, M. - Pelarstvo stvarnost ili magija, Zenica 2004.
Markovi, R. Beli luk i hrana i lek, ZLATOUSTI, Beograd, 2001.;
Mati, M., Usmeravanje rada pela, abac, 1996.
Mesege, M., Moj herbarij zdravlja, Opatija, 1988.
Mesege, M., Vratimo se prirodi, Opatija, 1988.
Meterling, M., ivot pela, Matica srpska, Novi Sad, 1949., reprint, Trstenik, 2001.;
Milanovi, Z., Pelarstvo - zbirka podataka, Beograd, 1997.
Miloradovi, Dikosava, Tajne polena, GRAFICOM, Beogead, 2003.;
Miljkovi, Z. Knjiga mudrih izreka, MOZAIK KNJIGA, Zagreb, 2000.;
Mirjani, M., Mladenovi, M., Nada Dugali-Vrndi, Mlaan, V. Uticaj razliite ishrane na
duinu ivota medonmosne pele, Zbornik plenarnih i naunih radova XIII naunog
savetovasnja KVALITET I PROMET MEDA I PELA, Beograd-Zemun 12-13. februar
2005.
Miti, V.N., Pesticidi u poljoprivredi i umarstvu Jugoslavije, 11 izmenjeno i dopunjeno
izdanje, Grme, Beograd, 1996.
Mitler, . Osnovne makrobiotike namirnice, ZRNCE-SAN, Beokrad, 2007.
Mladenov, S., Radosavovi, M., Leenje pelinjim proizvodimaapiterapija i osnovi
pelarstva, IKOM Intelekt, 1997.
Mladenovi, M. i grupa autora, Pelarski prirunik - uzimljavanje i proleni razvoj pelinjih
drutava i iskoriavanje bagremove pae, Drutvo pelara Beograd, Beograd, 1994.
Obuina, R., Pelarstvo uikog kraja od 1918. godine do danas, monografija, Uice,
1995.
Pelarevi, K. Praktino pelarstvo 1930, Reprint ALTERS SLONA BRAA, Beograd,
2002.;
Pejovi, R.D., Ispitivanje higijenskog i negovateljskog ponaanja pela podvrste Apis
mellifera carnica u funkciji njihove otpornosti prema bolestima, Magistarska teza,
Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet u Beogradu, 2001
Peradin, L., i sar., Pelarstvo, Zagreb, 1979
Pobegajlo, I., Trule legla i njeno suzbijanje, Sarajevo, 1957.
Poinkova, P., Pelite produkti v medicinata, Sofija, 1983.
365
366
Verbikij, V. P., Kopeeiko, I. Z., Sumarov, I. I., Boljaja enciklopedija pelovodstvo ot Ado
, Moskva AST Minsk, HARVEST, 2005.
Veskovi, B., Budite pelar, Beograd, 1996.
Veskovi, B., Kurs iz praktinog pelarstva u 10 predavanja, II izdanje, Beograd, 1977.
Veskovi, B., Matica u pelinjem drutvu, Beograd, 1980.
Veskovi, B., Radovi na pelinjaku po mesecima, II izdanje, Beograd, 1981.
Vlahovi, B., Sve o medu, Zagreb, 1987.
Vujaklija, M., Leksikon stranih rei i izraza, Beograd, 1991.
Vulinovi-Zlatan, S., Bijeli luk, hrana i lijek, Beograd, 1997.
Zarai, R. Tajne moje prirodne medicine. DELTA PRESS, Beograd, 1999.;
ak La Maja Medicina stanovanja, prevod s francuskog, AKVARIJUS, Beograd, 1987.
ivadinovi, R. i Raievi, Z. Efikasno suzbijanje Varroe mravljom i oksalnom kiselinom,
Ni, 2003;
ivadinovi, R., Kako da izvuete profit iz pelarstva ekonominost i marketing u
pelarstvu, itkovac, 2002.
ivadinovi, R., Savremeni principi pelarstva, 2. deo, itkovac, 2001.;
ivadinovi, R., Savremeni principi pelarstva, Prvi deo, itkovac, 2000.
ivanovi, J. Srpski pelar, 1893., reprint, Novi Sad, 2001.;
ivoti, D.D., Prirunik za sakupljanje bilja, Otokar Kerovani, Rijeka, Beograd, 1982.
B) DOKTORSKE DISERTACIJE:
Stevanovi B. J. Ekoloko-etoloki odbranbeni mehanizmi Apis mellifera Carnica prema
ektoparazitu Varroa destructor na podruju Srbije, Bioloki fakultet, Univerzitet u
Beogradu, 2007.
C) MAGISTARSKE TEZE:
irkovi, M.D., Reproduktivno-produktivna i higijensko-negovateljska karakterizacija
Sjeniko-Peterskog ekogenotipa medonosne pele, Fakultet veterinarske medicine,
Univerzitet u Beogradu, 2002
Pejovi, R.D., Ispitivanje higijenskog i negovateljskog ponaanja pela podvrste Apis
mellifera carnica u funkciji njihove otpornosti prema bolestima, Fakultet veterinarske
medicine, Univerzitet u Beogradu, 2001
Stevanovi, B. Jevrosima, Istraivanja morfometrijske i hromozomske varijabilnosti u
funkciji ouvanja diverziteta kranjske medonosne pele (Apis mellifera carnica Pollmann,
1979) na teritoriji Srbije, Bioloki fakultet, Univerzitet u Beogradu, 2002
D) ZBORNICI RADOVA
Avram, Z. Utjecaj produktivnosti na ekonominost pelarske proizvodnje, Zbornik radova,
Meunarodni znanstveno-struni skup, DANI MEDA U HRVATSKOJ, Osijek, 2004.;
Bekei, L. Borba protiv Varroe, ogledi, rezultati, XXIII savetovanje pelara 2005, zbornik
radova, Novi Sad, 2005.;
Buchler, R. Varrooza - klinika slika, dijagnostika i terapija, bioloke i hemijske mere
suzbijanja, Zbornik plernarnih radova, Pelarenje za budunost, Meunarodni struni
seminar, Ni, 14.-15. XII 2002; uredio ivadinovi, R.Fuchs, E. Uzgoj pela, Zbornik
radova, Meunarodni znanstveno-struni skup, DANI MEDA U HRVATSKOJ, Osijek,
2004.;
Dragini, A. Varrooza, Prirunik o bolestima i tetnicima pela, Savez pelarskih
organizacija Srbije, Beograd, 1985.
Dugali-Vrndi, Nada, Mladenovi, M.; Nedi, N. Rezidue antibiotika u medu sa
beogradskog trita, Zbornik plemnarnih i naunih radova XIII naunog savetovanja sa
meunarodnim ueem, KVALITET I PROMET MEDA I PELA, Univerzitet u Beogradu
Poljoprivredni fakultet, Bioloki fakultet i Fakultet veterinarske medicine, Beograd,-Zemun,
12-13 febrauar 2005.;Gudelj, M. Jelena, Nutrativna vrednost meda i ostalih pelinjih proizvoda, Zbornik
plemnarnih i naunih radova XII naunog savetovanja sa meunarodnim ueem,
367
368
(E) Periodika
Apilajf var, Matica, Ni, 2/98
Dizenterija, trovanje pela eerom, prevod K. Jovanovi, Pelar, Beograd, 4/96
Gleanings in bee culture, Kako pele oduzimaju vodu iz nektara, u prevodu A.Plavi,
Pelar, 8/95, Beograd
Neki problemi evropskog pelarstva, Pelar 7/95
Odgajanje medonosne pele otporne na krpelja Varroa jacobsoni, American bee
Journal, 1/89, u prevodu Z.Milkovia, Pelar, Beograd, 5/89
Ostaci oksitetraciklina (OTC) u pelinjim proizvodima, ebelar 5/96 u prevodu
A.Bikar, Pelar, Beograd, 1/97
PELAR - 1898, brojevi 1 - 12, Beograd, 1998.
Spravonik HIMKI Ljeningrad, 1977.
Timol, Matica, Ni, 1-2/98Todorovi, D., Hemijska sredstva akaricidi i potreba
primene i istraivanja drugih naina suzbijanja Varrooze, Pelar, Beograd, 7/89
Abas Haladin, M. B. , Pronaena pela stara 135 miliona godina, Pelar, Beograd,
1/2001;
Akciy, C.F. Hung, Adams, Jean R., Shimanuki, H., Uloga varroe i virusa i njihova
povezanost, Pelar, Beograd, 3/96
Alkeksenok, A.J., i sar., O mutagenoj aktivnosti leebnih preparatov, Pelovodstvo,
Moskva, 7/85
Anti, B., Sa Kombiam protiv varroe, Pelar, Beograd, 5/98
Anti, B., Sunce kao ubica varroe, Pelar, Beograd, 5/98
Aranelovi, D., Feromon otiska stopala, Pelar, Beograd, 5/94
Arekeljan, M.A., Kislota efektivnaja, Pelovodstvo, Moskva, 3/84
Avetisjan, G.A. Razvedenije i soderanije pel, Moskva, 1983;
Avetisjan, G.A. Uspeno zimovanje kao uslov poveanja produktivnosti pelinjih drutava,
u prevodu Z. Ilijeva, Pelar, Beograd, 10/85
Avram, Z., Kako do veih prinosa, Pelar, Beograd, 1-2/94
Avram, Z., Produktivnost pelinjih zajednica, Pelar, Beograd, 1/97
Baal, B.V., Pojava akutne paralize (ABV) na odraslim pelama i krpelju Varroa jacobsoni,
Pelar, Beograd, 3/87
Bandov, N., Elementi ishrane medonosne pele i larve, Pelar, Beograd, 2/86
Bandov, N., Higijensko ponaanje pela radilica, Pela, Zagreb, 12/90
Bandov, N., Higijensko ponaanje pelinje zajednice, Pelar, Beograd, 2-3/91
Bandov, N., Suzbijanje varroe u zatvorenom leglu, Pelar, Beograd, 3/2001
Batanev, V., Prilog suzbijanju Varrooze preteno neakaricidnim sredstvima, Pelar,
Beograd, 3/88
Belanovi, R., Varrooza, Pelar, 10/80
Beograd, 2004;
Bila, G.D., Fenotipska promenjivost medonosne pele, Pelovodstvo, Moskva, u
prevodu .Stanoji, Pelar, Beograd, 2/86
Bila, G.D.,. Jaina i kvalitet pelinjrg drutva - osnova uspeha pelara, u prevodu
M.irovia, Pelar, Beograd, 8/95
Bila, G.D.,. Termoreim pelinjeg drutva, Pelar, Beograd, 2/81
Bila, G.D.,. Uticaj rezerve perge na kavalitet pela, Pelovodstvo, Moskva, 4/10,
prevod S.Miloradovi, Pelar, Beograd, 1/96
Biskupovi, I., Biomehanika borba protiv varroe, Pelar, Beograd, 5/97
Borncek, R., Merle, B., Varrooza na tehnikom institutu za pelarstvo u Francuskoj, pokusi
apistanom u 1988., Pela, Zagreb, 9/89
Bosca, G., Guida pratica di apicolturi con agenda lavori, Milano, 1994.
Brence-Lazarus, T., Kako emo i kada upotrebljavati nove lijekove protiv Varrooze,
Pela, Zagreb, 5/89
Brence-Lazarus, T., Simpozijum u Ohridu, Pela, Zagreb, 7/90
Brndui, I., Svetle konice, Pelar, Beograd, 7/99
369
370
371
Ignjatovi, R., Jo borbi protiv Varrooze (prikaz iz Slovenskog ebelara 2/80 ) Pelar,
Beograd, 2/89
Ignjatovi, R., Okvir graevnjak i borba protiv varroe, Pelar, Beograd, 10/80
Ignjatovi, R., Planiranje leenja Varrooze kombinovanjem lekova, Pelar, Beograd,
8/81
Ilijev, Z., Novom podnjaom protiv krpelja ali i vie od toga, Pelar, Beograd, 1/86
Ilijev, Z., Pelinja zajednica i njeno ponaanje u periodu zima-prolee, Pelar, Beograd,
2/88
Ilijev, Z., Utopljavanje pelinjeg klubeta je bitan uslov za uspeno zimovanje pelinje
zajednice, Pelar, Beograd, 11/86
Imdorf, .A& Eva Rademacher, Projekat odreivanja vrednosti maksimalno dozvoljenih
koliina ostataka oksalne kiseline u medu (MDK), Pelar br. 9; Beograd, 2004.;
Imdorf, A. i Bogdanov, S. Upotreba esencijalnih ulja za kontrolu Varroe, Pelar br.2,
Beograd, 2004;
Imdorf, F.A., arier, .D., Bogdanov, V.S., Alternativna borba sa Varroozom,(Bern,
1995)
Internet: Letnji tretman protiv krpelja (Varroa jacobsoni) uobiajen u Evropi,.Matica, Ni
5/2000
Jakovljev i agun, Optimalne mogunosti pela u preradi ugljenovodonine hrane,
Pelar, Beograd, 11/88
Jeff S. Pettis, Anita M. Collins, Reg Wilbanks, Mark Fildaufer, Preivljavanje i funkcija
uzgoja matica u pelinjem vosku koji sadri kumafos, American Bee Journal, april 2006,
prevod sa engleskog na srpski, Beogradski pelar br. 93, godina VIII, septembar, 2008.
Jegenhrad, H. Nove metode borbe protiv amerike trulei, L abeielle de France et l
apiculteur 901 jun 2004.
Jelenc, J., Da li su pogae pomalo i kodljive?, Slovenski ebelar, Ljubljana, 4/95
Jeskov, E.K., Mikroklimat pelinjeg ilia, Moskva, 1983.
Jeskov, E.K., Ponaanje pela-vodonoa, u prevodu S.Miloradovia, Pelar, Beograd,
3/86
Jeskov, E.K., Uticaj temperature na embrionalni razvoj pele radilice, Pelar, Beograd,
3/97
Johanson, T.S.K., Johanson M.P., Hranjenje pela eerom-kada i kako, Bee world
1/77, prevod s engleskog, Pelar, Beograd, 9/90
Jovanovi, K., Dizenterija i trovanje pela eerom, Pelar, Beograd, 4/96
Jovanovi, V., Plava, N., Znaaj preventivnih mera u savremenom pelarstvu, Pelar,
Beograd, 11/96
Jubilarni 35. kongres Apimondije, Pelar, Beograd, 1/98
Jurkovi, I., Varroa po dveh desetletjih med naj ostane zdravilo, Slovenski ebelar,
Ljubljana, 2/2001.
Kamatnij, K.I., I pri varroatoze visokie medosbori, Pelovodstvo, Moskva, 4/86.
Kantar N.J. Amitraz za i protiv, Beogradski pelar br. 23 za novembar 2002;
Kantar N.J. Amitraz za i protiv, Pelar 11/06, Beograd, 2006.
Kantar N.J. Trideset godina sa Varroom, Pelar br. 7., 8., 9./2008., Beograd, 2008
Kantar, J Prirodna otpornost pela na bolesti, Beogradski pelar br. 32. Beograd, 2003;
Kantar, N. J Na pelinjaku Vladimira Hunjadija, Pelar br. 12, Beograd, 2003;
Kantar, N. J Protiv nozemoze bez opasnog fumagilina, Beogradski pelar"br.17 za maj
2002;
Kantar, N. J. Panja pela prema larvi truta,"Beogradski pelar br. 15 za mart 2002;
Kantar, N. J.Ugroen kvalitet medu, Beogradski pelar br.14 za februar 2002;
Kantar, N. J.Otvoreno pismo Izvrnom odboru i Predsedniku SPOS-a od 4. marta 2003.
(nepublikiovano), Beograd, 2003;
Kantar, N.J Dvadesetpet godina sa Varroom, nepublikovani tekst, 2002.
Kantar, N.J. ovek glavni uzronik stresa kod pela, Pelar11/2000
Kantar, N.J. Letnja polenska glad-kratkovene pele, Pelar10/2001;
Kantar, N.J. Oksalna kiselina, Beogradaski plelar9/2001;
372
373
Koeniger, G., Koliko je stvarno jako pelinje drutvo, prevod sa nemakog, Pelar,
Beograd, 5/2001
Koeniger, G., Novo nauno razvrstavanje razliitih tipova varroe, prevod sa nemakog,
Pelar, Beograd, 12/2000
Koeniger, N., Fu., S., Jedanaest godina s Varroom, Pela, 6/90, Zagreb
Kolari, D., Osnovna naela amerikog zazimljavanja, Pelar, Beograd, 2/79
Kolarovi, L., Hladno ili toplo zazimljavanje pela, Pelar, Beograd, 2/85
Kolarovi, L., Alternativne metode suzbijanja varroe, Pelar, Beograd, 7, 8/96
Kolarovi, L., Dananje mogunosti suzbijanja i leenja Varrooze, Pelar, Beograd,
5/87
Kolarovi, L., Dananje mogunosti suzbijanja, leenja Varrooze, Pelar, Beograd 5/87
Kolarovi, L., III meunarodni simpozijum o Varroozi, Pelar, Beograd, 11/84
Kolarovi, L., Kratak prikaz rada strunog dela III internacionalnog simpozijuma o Varroozi
pela u Splitu 1984. godine, Pelar, Beograd, 12/84
Kolarovi, L., Meunarodno savetovanje o Varroozi marta 1983. godine u tutgartu,
Pelar, Beograd, 12/83
Kolarovi, L., Pelarenje na krajnjem severu u predelu polarnog kruga, Pelar,
Beograd, 8/95
Kolarovi, L., Primena naftalina u pelarstvu, korist ili teta, Pelar, Beograd, 9/84
Kolarovi, L., Uzimljavanje pelinjih drutava, Pelar, Beograd, 11/96
Kolarovi, L.,Alternativne metode suzbijanja Varroe, Perlar 7/96, Beograd, 1996;
Kolenc, F., Kako bomo letos zatorali Varroo, Slovenski ebelar, Ljubljana, 3/88
Komissar, A.D., Sovremenije termokameri, Pelovodstvo, Moskva, 11/84
Koner, B. Moja iskustva u primeni mravlje kiseline protiv Varroe, Pelar br. 7, Beograd,
2004.;
Kosti, T., Varroa nije nepobediva,intervju sa prof. Dr J. Kulineviem, Pelar,
Beograd, 3/82
Kovaevi, A., Bolesne pele sakupljaju manje peluda i nektara, Pela, Zagreb, 1/88
Kovaevi, A., Nova sredstva protiv Varrooze, Pela, Zagreb, 11-12/88
Kreculj, D. Fumagilin iz pandorine kutije Pelar4/20001;
Krein, E1., Konice, pele, pelari, Pelar, Beograd, 8/81
Krilov,V.S. Murovinaja kislota v ulje, Pelovodstvo, Moskva, 9/8
Kruni, M.Nikodinovi, R. Brajkovi, M. Terzi, Lj. Medonosna pela (Apis mellifera I)
indikator zagaenosti ivotne sredine, Jugoslovenski nauni skup sa meunarodnim
ueem, Sremski karlovci, jul, 1994. godine.
Kruni, Tatjana, Oksalna kiselina, primena, ispitivanja u vajcarskoj, Pelar br. 9;
Beograd, 2004.;
Kulinevi, J., Vrue pele u praznim elijama unutar legla, Pelar br.6 za jun 2006.
Kulinevi, J., Neke injenice iz biologije pela u novom svetlu, Pelar, Beograd, 9/95
Kulinevi, J., Burzanske umske pele i Varrooza, Pelar, Beograd, 5/90
Kulinevi, J., Dostignua u selekciji i genetici pela, Pelar, Beograd, 5/82
Kulinevi, J., Evropska ekonomska zajednica i varroa, Pelar, Beograd, 8/89
Kulinevi, J., Kako se vri selekcija i repropdukcija matica u institutu PKB
Agroekonomik, Pelar, Beograd, 1990
Kulinevi, J., Kako stvoriti visokoproduktivno pelinje drutvo, Pelar, Beograd, 2/91
Kulinevi, J., Kvalitet pelinjih proizvoda i rezidue akaricida, Pelar, Beograd, 1/98
Kulinevi, J., Med je ipak najbolja hrana za pele, Pelar, Beograd,5/94
Kulinevi, J., Ostaci (rezidue) fluvalinata u medu i pelinjem vosku, Pelar, Beograd,
10/94
Kulinevi, J., Ostaci (rezidue) fluvalinata u pelinjem vosku i medu, Pelar, Beograd,
5/94
Kulinevi, J., Osvrt na prevedeni rad o naknadnom dejstvu saa tretiranog apistanom i
bajVarrolom na varrou, Pelar, Beograd, 9/91
Kulinevi, J., Patologija medonosnih pela na 30. svetskom pelarskom kongresu u
Nagoji, Japan, Pelar, Beograd, 2/86
374
375
376
377
378
379
Southwick, E.E., Pele u ilibaru, American bee journal, januar 1995, u prevodu
D.Aranelovi, Pelar br. 4/96
Spasi, V. Potresno saoptenje za javnost regionalne asocijacije, Pelar br, 3/2005)
Spasi, V., Mravlja kiselina (CHOOH), Matica, Ni, oktobar 1999.
Spitzer, M., Koliko sami pelari doprinose irenju pojedinih bolesti u pelinjim
zajednicama, Pela, Zagreb, 1/90
Spitzer, M., Sulimanovi, ., Otpornost azijske pele (Apic cerana) prema Varroa
jacobsoni, Pela, Zagreb, 3/88
Staleti, M., Ameriki naunici koriguju metode borbe sa Varroom, Pelar 5/96
Staleti, M., Preventiva protiv trulenih legla, Pelar 5/97
Stanimirovi, Z, Stanimirovi Marijana, , Todorovi Dajana: Savremena strategija
suzbijanja varroe sa osvrtom na molekularno-genetike aspekte selekcije pela u funkciji
rezistencije. Pelar br 1, Beograd, 2003;
Stanimirovi, Z. ; Stevanovi, J. Nosema ceranae kao mogui uzrok CCD-a Kadedra za
biologiju, Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet u Beogradu, 2011.
Stanimirovi, Z. i Mladenovi, M. tetne posledice po zdravlje ljudi pri suzbijanju Varrooze
pela, Pelar br. 1, Beograd, 2001;
Stanimirovi, Z., irkovi, D., Stevanovi, Jevrosima: Metode za utvrivanje stepena
zaraenosti Varroom, Pelar br. 7, Beograd, 2004.;
Stanimirovi, Z., i Stevanovi, Jevrosima: Biologija pelinjeg krpelja Varroa destructor,
Pelar br.5,
Stanimirovi, Z., Stevanovi Jevrosima, IRKOVI, D. Preveniranje i kontrola amerike
kuge, nozemoze, Varroze i nekih virusnih infekcija pelinjih zajednica ZBORNIK
RADOVA,XXVI Savetovanja pelara 2008. Novi Sad.
Stanoji, ., Biljni preparat protiv varroe, Pelar, Beograd 5/87
Stanoji, ., Deficitarnost trutova, Pelar, Beograd, 3/89
Stanoji, ., Iskustva o primeni KAS-81, Pelar, Beograd, 6/96
Stanoji, ., Kombinovane mere protiv varroe, Pelar6/81, Beograd
Stanoji, ., Kvalitet zimske hrane i produktivnost pela, Pelar, Beograd, 2/79
Stanoji, ., Mineralne materije u jesenjem prihranjivanju pela, Pelar, Beograd,
9/83
Stanoji, ., Mineralne materije u jesenjem privreivanju pela, Pelar 10/88 i 9/83
Stanoji, ., Nedovoljna ishrana larvi i fenotip radilica, Pelar, Beograd, 8/81
Stanoji, ., O arenom leglu, Pelar, 6/89, Beograd, 1989.
Stanoji, ., Oprezno s fumagilinom, Dobro jutro, br. 347, Novi Sad, mart, 2001.
Stanoji, ., Oprezno s naftalinom, Pelar 11/81, Beograd
Stanoji, ., Optimalne mogunosti pela u preradi ugljenovodonine hrane, Pelar,
Beograd, 11/88
Stanoji, ., Poveanje efikasnosti okvira graevnjaka, Pelar 8/86, Beograd
Stanoji, ., Rezultati zimovanja, Pelar, Beograd, 6/85
Stanoji, ., ire se sredstva protiv varroe, Pelar, Beograd, 11/81
Stanoji, ., Uslovi normalnog zimovanja pela, Pelar, Beograd, 12/80
Stanoji, ., Uticaj mlea na polni dimorfizam kod pela, Pelar, Beograd, 4/85
Stanoji, ., Zimovanje na punom gnezdu uz pojaanu ventilaciju, Pelar, Beograd,
2/80
Stanoji, ., Zimska lokacija i mir na pelinjaku, Pelar 11/97
Stanoji, ., Zraak nade, Pelar, Beograd, 2/88
Stanojevi, M. Proleni razvoj pelinjih zajednica, Pelar br. 3, Beograd 2004.;
Stanojevi, M. Uzimljavanje i zimovanje pelinjih drutava, Pelar 1/99
Stanojevi, M., Da li je podnjaa sa ianom mreom pravi izbor? 1/2000,
BeogradStanje, problemi i mere za unapreenje pelarstva Jugoslavije, referati za
savetovanje, Beograd, 1972.
Stefanovi, S. Bata, Kad od dobrog postoji jo bolje, Pelar br. 4, Beograd, 2005.;
Stepanivili, V.G., Iz praktiki borbi s Varroozom v Gruzii, Pelovodstvo, Moskva, 10/83
380
381
BELEKE O AUTORU
Jovo Nikolin Kantar roen 18. maja1 1933.godine, u Crnoj Vlasti, optina
Otoac, u Lici, Republika Hrvatska. kolovao se u rodnom mestu, Otocu,
Kragujevcu, Sarajevu, Zagrebu, Beogradu. Vojne nauke studira na Vojnoj akademiji,
Komandno-tabnoj akademiji i na koli nacionajne odbrane, a politike - na
Vojnopolitikoj koli.
Slubovao je u Gospiu, Bjelovaru, Puli, Vipavi, Beloj Crkvi (Banat),
Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i drugim mestima SFRJ. Penzionisan je u Zagrebu
1988. godine, posle 14 godina noenja ina pukovnika. U tim i, u drugim mestima
gde je u funkciji komandira, komandanta, nastavnika u vojnoj koli, naelnika vojne
kole, edukovao vojnike, studente i sluaoce-oficire, a iz funkcije vojnog inspektora
kontrolisao aktivnosti vojnih jedinica i tabova na terenu, kontaktirao je mnoge
pelare svih uzrasta i opredeljenja i posetio mnoge pelinjake irom SFR Jugoslavije
i, doao do saznanja da velike pelinjake imaju pelari ije porodice gaje ljubav
prema pelama, te rade za pele i za sebe. A male pelinjake gaji samo usamljeni
pelar iz hobija, bez volje supruge i ostalih ukuana.
Pelarei iz hobija od 1977, stekao je ne malo iskustvo, i u tom vremenskom
periodu od 30 godina, kontinuiranim pranjem i isitavanjem brojne pelarske
literature i periodike, koja odslikava savremena nauna saznanja i praksu u
pelarskom svetu (est domaih i stranih asopisa Pelovodstvo, Moskva;
Slovenski ebelar Ljubljana; Pela, Zagreb; Pelar, Beograd; Beogradski pelar,
Beograd; Dobro jutro Novi Sad; Matica Ni, Melitagora, Skoplje), sagledao
kompleksnu problematiku zatite pela od Varroze i drugih pelinjih bolesti, a kao
posledicu toga - zagaenje meda i voska hemijom.
Preputeni sami sebi, bez uticaja veterinarske struke i nauke, nebrige
dravne administracije i nemara pelarske asocijacije, pelari su se na razne naine
snalazili, pa zbog nekontrolisanog unoenja u konicu opasne hemije i neprirodne
hrane, oslabili su prirodne odbranbene mehanizme pela na bolesti, i zagadili
hemijom med, tako da ovaj, od prirode darovan, proizvod vie nema Boanska
svojstva lekovitosti, u ta smo od iskona verovali.
Pele, svojim prirodnim odbranbenim mehanizmima, su kroz dugu evoluciju
pokazale sposobnost da preive sve surovosti Prirode, preovladavi 160 miliona
surovih zma, i isto toliko arkih i sunih leta, kao i sve kataklizme, i da se
suprotstave svim bolestima, zahvaljujui prevashodno matici, ali su se pokazale
nesposobnim da preovladaju tri (1) glad, (2) pelara i (3) Varrou destruktor.
Pelarstvom se iz hobija poeo baviti stotinu godina kasnije od svoga dede
Milana koji je kao kroja, uz ivanje kao zanimanjem, u XIX veku u Austro-Ugarskoj,
pelario sa sanduarama (u obliku otseene piramide) napunjenih i, belim lukom
kao lekom. Od 1977. g. i ceo periood do sada uporan je zagovornik, propagator i
bezkompromisni borac gvozdene preventivne protiv bolesti pela uz ouvanje
prirodnih odbranbenih mehanizama pelinjih zajednica, te kurative na pelinjacima
primenom EKO-lekova protiv bolesti pela. Izbacivanjem iz pelarske prakse
zablude da su eer, sojino brano, mleko u prahu i drugi za pele neprirodni
proizvodi dobra zemena za med i cvetni prah i izbacivanjem iz konica starog saa i
384
dodavanje satnih osnova nainjenih od prirodnog voska, nije imao nikakvih bolesti
pela osim Varroze, koju je suzbijao primenom timola, mravlje kiseline, oksalne
kiseline, apitola, perizina, KAS-81, prakastih materija.., (ne hemijske letvica niti
daica tipa Matisan i Evrotom), to je detaljno obradio u svojoj prvoj knjizi Sa
zdravim pelama u XXI vek2001.u kojoj je uneo novi pojam obolevanja pela pod
nazivom Bolest praznih sanduka. Stavio je znak STOP unoenju hemije u konicu
i znak PROTIVLJENJA uzgoju matica neprirodnim postupcima, emu je posvetio
svoje dve knjige i sva predavanja, u cilju ouvanja zdravlja pela i istote pelinjih
proizvoda od hemijskih zagaenja, a u cilju ouvanja zdravlja Nacije. U uvodu svojih
predavanja voli u li da kae i knjige pokae, da je Prvu knjigu napisao protiv
pelara, za zatitu pela, meda i potroaa meda, dok je II napisao protiv nesavesnih
uzgajivaa matica za odbranu imuniteta pelinjih zajednica i nas pelara.
Sarauje sa pelarskim listovima Pelar, Beogradski pelar, Obrenovaki
pelar, Melitagora, revijom Dobro jutro i asopisom Matica". lan je Drutva
palara Obrenovac u Obrenovcu i Drutva pelara Beograd u Beogradu.
Autor je knjige Sa zdravim pelama u XXI vek, 2001, Matica misaona
imenica, 2004. i koautor knjige Zdravstvena zatita pela, Beograd, 1998; XX
savetovanje pelara, Novi Sad, 2002. i II kongres pelara Srbije"-Zbornik radova,
28. i 29. septembar, Aleksinac, 2002. godine, i brojnih predavanja. Napisao je i knjigu
pod naslovom Pozivnica na stoti roendan, 2007., kojom pokazuje uti karton,
skree panju na zdrav ivot osobama u srednjim i poznim godinama.
Bio je biran za predsednika komisije za struno obrazovanje pelara Srbije,
2002. godine, u kom svojstvu je napisao Program strunog obrazovanja pelara
Srbije za XXI vek, koji je na II kongresu pelara Srbije 2002. g. usvojen kao zvanini
kongresni dokument. Godine 2005. ustupljen je pelarima Crne Gore.
Ponovo je, marta 2008. g. biran za lana odbora za struno obrazovanje
pelara Srbije, a jula 2011. za lana komisije za zdravstvenu zatitu pela.
Bio je aktivni uesnik II kongresa pelara Srbije 2002. godine sa referatom na
temu Program strunog obrazovanja pelara Srbije.
Rajko Pejanovi, abac, jula. 2011.
1
U pasou, linoj karti, zdravstvenoj knjiici i dokumentima izdatim 1984. i kasnije stoji 18.
maj 1933. g. Moj otac Nikola, koji je bio posluitelj u koli i kod seoskog paroha popa Ilije
Vurdelje, objanjava tu razliku, tako da je j pop Ilija Vurdelja zaboravio upisati pravi datum
roenja, pa je pogreno, pet meseci kasnije, uneo novi. Radi se o neodgovornom
sveteniku, koji je suprotno moralnim i duhovnim vrednostima, iz pohlepe, odloio knjigu
roenih, zaboravio na pero i mastilo i dao prednost sveenju vodice uoi Svetog Jovana,
pa se pijan i opijen i nadran nije ni setio da upie moje ime u knjigu roenja na Krstovdan
18. januara. Dakle, pop Ilija Vurdelja, koji je iz nemarnosti, mene roenog u znaku
JARCA na Krstovdan uoi Svetog Jovana, po emu mi je kum Branko Grbi i odredio
ime, upisao u knjige pet meseci kasnije i odredio mi mesto u Biku.
Pod uticajem Saturna Jarac je znak zemljani i, sa ostalim planetama sa kojima stoji u
zavisnosti, daje dobre osobine: nepokollebljivost, izdrljivost, podstie na ambicije,
potovanje svega to svojim postojanjem to zasluuje.
Pod uticajem Venere Bik daje pozitivne snage odlunost, smisao za praktino i
dobrodunost, ali mu samosaaljivost i materijalni interas umanjuju pozitivne vrednosti.
Zato u personalnim dokumentima (svedoanstvima, diplomama i dr.) do 1984. godine stoji
18. januar? Zato to odmah posle Drugog svetskog rata nije bilo knjige roenih, koja je
kao dokument Pravoslavne crkve bila unitena, pa je umesto nje matiar Mesnog odbora
koristio usluge moga oca Nikole kao svedoka, koji je kao posluitelj u koli pamtio imena i
dan roenja svih aka. Tako svi mladii i devojke kojima je 1945, 46, 47, 48 godine
385
trebao izvod iz knjige roenih dobijali dokument na osnovu upisa u Novu knjigu roenih po
svedoenju moga oca Nikole. Tek kada je pravna drava stasala i kada su sauvani
duplikati Matinih knjiga roenih vraeni u optinu, nastale su promene u mojim
dokumentima. I ne samo po tom problemu, ve i po drugim pitanjima. Dovoljna je
ilustracija da su mi roditelji roeni u Austro-Ugarskoj, a ja sam roen u Kraljevini Srba,
Hrvata i Slovenaca, da sam prva dva razreda osnovne kole uio u Banovini Hrvatskoj
Kraljevine Jugoslavije, da me je u treem razredu zadesila propast Kraljevine i nastanak
Nezavisne drave Hrvatske i Italijanska okupacija koja nas je sauvala od smrti
novoformirane ustake drave u kojoj sam vrlo esto menjao mesto boravka u zavisnosti
gde sam bio izvesno siguran da ne budem preklan, zatim Demokratska Federativna
Jugoslavija (07. marta 1945, Ivan Boi, Sima irkovi, Milorad Ekmei, Vladimir Dedijer,
Istorija Jugoslavije. Prosveta, 1972, str. 540), potom Federativna republika Jugoslavija,
pa Federativna narodna republika Jugoslavija, zatim Socijalistika Federativna republika
Jugoslavija, pa Savezna republika Jugoslavija, Rapublika Srbija i Crna Gora i sada
Republika Srbija. Kao Jarac sve sam te promene dobro podneo.
KANTAR
(1) Jovo, roen 18. januara 1933. godine, a u zvaninom izvodu iz knjiga roenih stoji mesec
maj, datum 18. maj.
(2)Izvor u oltaru neohrianske bazilike,
(3)vaga
(4) Nekadanja turska mera od 44 oke
(5) CANTHARUS LINEATUS riba kotunjaa, jedna od kvalitetnijih riba (Leksikon JLZ,
1974, str.447). U IV dopunjenom i redigovanom izdanju LEKSIKONA STRANIH REI I
IZRAZA Milana Vujaklije , 1991. godine nema rei KANTAR.
esto neke osobe meaju pojam KANTAR sa pojmom KANTOR.
KANTOR (lat.CANTOR):
(1)
pevapojac
(2)
srednjovekovni crkveni slubenik, koji je kontrolisao pevake kole.
(3)
U rimokatolikim crkvama orgulja i horovoa.
(4)
U sinagogi peva solista (Leksikon JLZ, 1974, str.447)
(5)
Uitelj crkvenog pevanja i muizike (LEKSIKON STRANIH REI I IZRAZA
Milana Vujaklije , 1991. godine, str. 385)