Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet
Katedra za arheologiju

Grka kolonizacija Spine, Herakleje, Korkire Melaine,

Narone, Ankone i Adrije
(esej)

Radili:

Mentor:

Lamija Hadibegovi,

Vii ass. Amra ai, MA

Mustafa Uzunali

Sarajevo, 2015

UVOD
Podruje Jadranskog mora je bilo od izuzetnog znaaja za grke trgovce, zbog najvanijih
trgovakih puteva koji su se vodili ovim prostorima. Osnivanje grkih kolonija na prostoru
Jadranske obale je jedan od najznaajnijih dogaaja koji se tiu naroda koji su naseljavali ove
prostore, Ilira.
U periodu od VIII do VI stoljea pr.n.r. u Grkoj dolazi do porasta socijalne diferencijacije, te
dolazi do formiranja klasnog robovlasnikog poretka, te u takvim uslovima vaan znaaj ima
kolonizacija, odnosno iseljavanje stanovnitva u nove krajeve, gdje se osnivaju novi polisi.
Termin kolonija potie od latinske rijei colonia( colo- obraivati zemlju). Grci su u ranom
periodu koristili pojam o, koji se vee za glagol o (ivjeti u daljini ), to bi u
prenesenom znaenju bilo preseliti se.
U ovom radu, osvrnut emo se na grku kolonizaciju Spine, Herakleje, Korkira Melaine,
Ankone, Narone i Adrije, a od velikog broja napisanih djela koja govore o kolonizaciji ovih
prostora, koristit emo samo neke, to su djela Grge Novak Prolost Dalmacije i Stari
Grci na Jadranskoj obali, zatim Aleksandar Stipevi Iliri, Duje Regi Mioevi Iliri i
antiki svijet, John Wilkes Iliri, Robert Matijai Povjest hrvatskih zemalja u antici do
cara Dioklecijana.
Cilj samog rada je ukazati na neke od problema sa kojima se nauka ve dugo vremena mui,
odreivanje mjesta nastanka kolonija, zapravo iznoenje dokaza i argumenata za postojanje
ovih kolonija. Arheoloki nalazi su veoma oskudni, na nekim mjestima za koja se smatra da
su bile grke kolonije ih i nemamo, i sve to donosi sa sobom veliki broj pitanja.
Gdje se zapravo nalazila Herakleja? Da li je Korkira Melaina kao grad uopte postojala? Ko je
osnovao Spinu i Adriju? Da li je Dionizije osnovao Ankonu uopte i kada, nakon osnivanja
Isse, ili moda prije? I jo mnogo drugih, no u ovom radu mi emo pokuati iznijeti miljenja
savremenih pisaca, kako oni gledaju na to sve i kojim izvorima se slue, no potrebno je znati
da su ta pitanja i dalje otvorenog karaktera, na koja e se moda u skorijoj budunosti, uz
pomo nekih novih nalaza i podataka, moi iznijeti i neka nova, moda tanija miljenja.

Herakleja

''22 Poslije Liburna dolazi ilirski narod. Iliri nastanjuju morsku obalu sve do Haonije,
koja lei nasuprot Korkire, Alkinojeva otoka. Tamo je smjeten grki grad nazvan Herakleja s
lukom. Tamo stanuju lotofazi, barbarski narodi po imenu Herastamni, Bulini i Hili, koji su
susjedi Bulina. Taj narod govori da je Hilo, Herkulov sin, ivio s njima. Oni su barbarski
narod koji zauzima poluotok malo manji od Peloponeza. Bulini su takoer ilirski narod.
Putovanje uzdu obale Bulina sve do rijeke Nesta traje jedan dan''.1
Ovako Pseudoskilaks govori o Herakleji u svom ''Periplusu'', to je prvi spomen i jedne
''ilirske'' Herakleje, od 30-tak poznatih u starom svijetu. Pored teksta iz ''Periplusa'', jedini
vrst dokaz za postojanje Herakleje na Jadranu je vei broj bronanih novia koje je veinom
publicirao Brunmid 1913. godine. ''Na samom otoku Hvaru naeno je 120 komada novaca
grada Herakleje koji se danas nalaze u muzejima Zagreba (46 komada), Osijeka (32), Zadra
(7), kod Machijeda u Hvaru (26) i kod porodice pok. . Marchija u Hvaru (9)''.2
Iako je najvei broj novia pronaen na Hvaru, to ne znai da se sama Herakleja tu nalazila,
jer ju Pseudoskilaks izriito stavlja na kopno, a otok Hvar, tj Pharos u svome djelu spominje
zasebno.Prisustvom Grka na ilirskom podruju dolazi do postepene urbanizacije okolnih,
veinom gradinskih naselja i prihvatanja grkog elementa kao politikog, ekonomskog, i/ili
vjerskog modela kojem se tei u buduem napredovanju i razvitku. Pratei taj primjer
odreena naselja, u ovom sluaju Herakleja, dolaze u vrlo zavidan poloaj da poinju sa
kovanjem vlastitog novca, to nisu bila u mogunosti ni mnoga grka naselja.
Kovanice iz Herakleje su pravljene''...s raznolikim aversom i reversom, ali uvijek s legendom
HPAK, HPAK!\E ili HPA: na reversu je uz legendu u pravilu prikaz luka i buzdovana (dva
tipina Heraklova atributa), odnosno dupina, dok je na aversu najee Heraklova glava, a
rjee (uz legendu HPA) glava Artemide.''3

1 John Wilkes, Iliri, str. 107.( Scylasic Caryandensis Periplus maris ad litora habitata Europae et
Asiae et Lybiae, GGM sv.1)
2Grga Novak, Stari Grci na Jadranskoj obali, str. 157.
3Robert Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb,2009., str. 65.
3

Problem Herakleje je to jo uvijek nije arheoloki potvreno njeno postojanje na naoj obali.
Iako su je pokuali locirati u vie mjesta (Hvar, Solin i ibenska Rogoznica) svaki pokuaj se
zavrio vie-manje bezuspjeno. ak i samo njeno postojanje je isprva prihvatano samo kao
dio mita, jer je povezana sa priom da je Grke u Jadran doveo Heraklov sin Hyllo. 4 Tome u
korist ide i injenica da je Pseudoskilaks jedini pisac koji je spominje na istonoj obali
Jadranskog mora.
''Prema Timoneju i Eratostenu kae Pseudoskimnos u svojoj ''Perijegezi'' str. 403-412:
Liburnima je susjedan narod Bulina. Iza toga je veliki Hilejski poluotok, za koji se smatra da
je gotovo isto tako velik kao Peloponez. Kau da na njemu u petnaest gradova nastavaju Hili,
koji su porijeklom Heleni. Oni kau da im je osniva Hilo sin Heraklov. S vremenom oni su se
pobarbarili, kako kau, zbog dodira sa susjedima, to pripovijedaju Timej i Eratosten''.5
Sedamdeset godina nakon Pseudoskilaksa Timonej (356.-260.) ne spominje Herakleju, to se
ne mora tumaiti da je nije ni bilo, jednostavno, to je bio dovoljan period da se njeni
stanovnici asimiliraju, ili kako kae Pseudoskimnos barbariziraju, zbog kontakta sa okolnim
narodima. Pria o petnaest gradova na Hilejskom poluotoku je preuveliana, jer o tome nema
arheolokih dokaza. Ali ako je Timonej mislio na petnaest manjih utvrda, gradina, tada bi
cijela pria imala smisla.

Spina

17 Poslije umbrijskog naroda dolaze Tireni: oni se proteu od dalje straneTirenskog

mora do Jadrana. U njihovoj zemlji lei grki grad Spina i rijeka Spines a putuje se uzvodno
do grada dvadeset stadija. Putovanje od grada Pise od tog istog mjesta traje tri dana.6.

4Duje Rendi-Mioevi, Iliri i antiki svijet, str. 156.

5Grga Novak, Stari Grci na Jadranskoj obali, str. 156.
6John Wilkes, Iliri, str. 106.( Scylasic Caryandensis Periplus maris ad litora habitata Europae et Asiae et
Lybiae, GGM sv.1)

U sjevernom Jadranu su postojala dva veoma bitna emporija, to su Spina i Adria, naselja koja
su nastala na delti rijeke Pada, iskljuivo radi odravanja trgovakih veza. Grka je osnivanje
tih kolonija pripisivala Pelazgima, koji su po njima bili predhelenski stanovnici jugoistone
sredozemne Evrope od Male Azije preko Grke do Apenina.
Emporijima su Grci nazivali trgovaka naselja izvan Grke, koja nisu imala pravni karakter
slobodnoga grada - polisa 7ve su to bile naseobine u kojima su ivjeli grki trgovci, ali i
drugi narodi , u ovom sluaju Veneti i Etruani, a kasnije i Kelti.
Spina se nalazila juno od dananjeg glavnog toka Pada, ali u antiko doba smjetamo je
odmah uz morsku obalu, no vremenom zbog nanoenja rijenog materijala oko desetak
kilometara od obale se udaljilo ovo naselje. Grki trgovci su u te krajeve donosili luksuznu
keramiku, a Spina i Adrija su im bila krajnja odredita, dok su iz padske nizije u Grku nosili
velike koliine ita i kositar, koji je u to vrijeme bio od velikog znaaja. Na podruju Spine,
istraena je nekropola Valle Trebba i mnogi arheoloki nalazi koji su naeni u toku
iskopavanja su nalazi antikih vaza iz vremena od 510.-400. god.pr.n.e., te potvruju grki
import i postojanje Spine. Iskopavanja u Valle Trebba su zapoeli prof.Salvator Aurigemma i
dr. Augusto Negriolu, a 1922. god. u toku istraivanja otkrivenu su etruanski grobovi, i to
ne pojedinani, nego itava nekropola. Na podruju Valle Pegga kraj Comacchija pronaeno
je pet hiljada grobova u kojima su naeni dokazi o grkom stanovnitvu na tom podruju. .
...ne moe se odbaciti injenica da je Spina imala u Delfima svoju riznicu, da mnogi grki
pisci oznauju Spinu kao grki grad kao ni arheoloke nalaze u Valle Trebba gdje na stotine
grkih vaza govore da je Spina ili bila osnovana od Grka ili bar to da su u njoj svakako u V
st. ivjeli grki kolonisti..8

7 Robert Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb, 2009., str.60.
8 Grga Novak, Stari Grci na Jadranskoj obali, str.154.
5

Korkira Melaina
Postojanje i osnivanje grada Korkire Melaine je jako upitno, samim tim to se na
Koruli nije naao niti jedan natpis koji spominje ime tog grada, niti se na nekom drugom
mjestu naao natpis sa tim imenom. Postoji otok blizu obalnog podruja nazvan Melita, a
drugi jedan blizu njega nazvan je Crna Korkira, gdje se zemlja proiruje iz obale u dva rta,
ali jedan od njih gleda u pravcu rijeke Naron. Korkira lei dvadeset stadija od Melite, a osam
od kopnene obale.9
Pseudoskilaks u svom Periplusu spominje ovaj otok, ali ne kae ni da je grki, ni da se na
njemu nalazi grad. To je i prvo spominjanje imena Korkira Melaina, dok je nakon toga
Pseudoskimnos, koji je pisao u II i I stoljeu pr.n.e., prvi antiki pisac koji spominje da je na
Koruli postojala kolonija i to knidska. Karl Muller u svom izdanju Pseudoskilaksova
Periplusa takoer spominje Korkira Melainu, te kae da je postojala i bila osnovana od strane
Knida oko 50. Olimpijade. I Strabon takoer govori o Korkiri Melaini, o tome kako postoji
grad koji su osnovali Knidijci, te kako se u I stoljeu pr.n.e. i poetkom I stoljea n.e. kada
rimske flote plove Jadranskim morem, nedaleko od Korule se susreu flote Cezareva legata
Vatinija i Pompejeva flota pod zapovjednitvom M.Oktavijana, kada sam Oktavijan plovi na
Korulu da tamo ukroti gusare. Strabon Korkira Melainom naziva otok na kojem se nalazi
grad. Iz pisaca slijedi, da su Grci poznavali otok Korkiru Melainu jo u IV stoljeu pr.n.e.,
9 John Wilkes, Iliri, Split 2001. , 107.str. (Scylasic Caryandensis Periplus maris ad
litora habitata Europae et Asiae et Lybiae, GGM sv.1)
6

da su u II st. pr.n.e. i dalje znali da se na njemu nalazi jedan grad,koji su Knidijci osnovali,
ali mu imena ne navode ni jedni ni drugi.10 to se tie arhelokih nalaza, koje bi mogli
dovesti u vezu sa postojanjem Korkira Melaine su novci, Grga Novak u Stari Grci na
Jadranskok obali spominje etiri komada, dok Robert Matijai u djelu Povjest hrvatskih
zemalja u antici do cara Dioklecijana spominje pet komada novia, kako god u Zagrebu u
Arheolokom muzeju se nalaze dva komada novia, na jednom noviu se jasno vidi natpis
na reversu KOPKYPAIN i klas, a na aversu glava golobradog mladia sa lovorovim liem.
Novci pripadaju IV stoljeu pr.n.e. i nakon toga se vie ne pojavljuju. Na Koruli je, prema
nekim autorima koji svoje zakljuke zasnivaju na antikim izvorima i na otkrivenom
numizmatikom materijalu, postoja ve u VI st.pr.n.e. jedna kolonija Kniana, ali nita
sigurno ne znamo o mjestu gdje bi ta kolonija mogla leati. 11
Korkira Melaina u prevodu Crna Korkira je dobila taj naziv da bi se mogla razlikovati od
Korkire ( Krf), ali pridjev crna(melaina) je dobila jer se po vjerovanjima, kada se putnik
pribliava otoku s mora zbog zimzelenog drvea,ona djeluje kao crna, dok prema mitologiji,
pjesnik Apolonije Roanin u III st.pr.n.e. prenosi da je Korkira (lijepokosa) nimfa, kerka
rijenog boga Azopa, koju je Posejdon oteo i nastanio na istoimenom otoku, i upravo
Apolonije opisuje da je otok crn, od tamne ume, te da ga zato zovu Crnim, dok to moemo
dovesti u vezu sa kultom Afrodite. ...kult Afrodite jedan od sredinjih kultova u Knidu, te da
je na Koruli pronaen rimskodobni natpis posvete Veneri Pelagiji (morskoj).12
Otok je izduenog oblika, duine 38 km, te ima pogodne luke za glavne smjerove plovidbe.
Korkira Melaina nije imala neki poseban znaaj kao poljoprivredna kolonija ili kao bogata
rudama, meutim, preko Korkire Melaine su prolazili glavni trgovaki putevi. U svome
istraivanju Korule Grga Novak iznosi miljenje da su trgovake lae da bi dole do Bosne i
doline Neretve morale ploviti od Hvara do Korule, te je istraivao mogue luke na Koruli i
na zapadnoj strani otoka u Veloj Luci i okolini otoka naao ostatke rimskog naselja sa
ostacima grkih elemenata i priklonio se hipotezi da su Knidijci , Korkiru Melainu osnovali
na tom podruju. Vano je napomenuti da je na sjevero-istonom kraju Korule postojala
10 Grga Novak, Stari Grci na Jadranskoj obali, str.162.
11 Aleksandar Stipevi, Iliri, kolska knjiga, Zagreb, 1989., str.34.
12 Robert Matijai, Povjest hrvatskih zemalja u antici do cara
Dioklecijana,Zagreb, 2009., str.57.
7

subkolonija Isse, Lumbarda o kojoj svjedoi epigrafski dokument, poznata psefizma iz

Lumbarde iz III stoljea pr.n.e., koja govori o naseljavanju grkih kolonista pod
rukovodstvom Isse.
Lumbardska je psefizma, po miljenju onih koji su je prouavali, najstariji pisani grki
spomenik u naoj zemlji.13
Ovo naselje je bilo na breuljkastom rtu, na kojem su pronaeni ostaci helenistine cisterne,
koje je osim za snadbjevanje vodom sluila kao i neka vrsta svetita .Lumbarda, s lijepom i
prostranom lukom koja je zatiena gotovo od svih vjetrova, smjetena je u sjeveroistonom
dijelu otoka, i svojim poloajem odgovara smjetaju drugih grkih kolonija na naoj
obali...14

Ankona
Poslije Sumnita dolazi narod Umbra, gdje lei grad Ankona. Taj narod tuje Diomeda
kao posljedicu blagodati koje od njega prima i oni odravaju Diomedov hram.Putovanje du
Umbrije traje dva dana i jednu no.15
Strabon kae da je Ankon osnovan od izbjeglica ispred Dionizijeve tiranije, ako je tako kao
to smatra Strabon to se moglo dogoditi prije osnivanja Isse, odnosno prije 390.god.pr.n.e.,
samim tim to je Dionizije imao vlast Atrije i Isse, i pretpostavlja se da nije mogao dopustiti
da izmeu naselja koje on podigao bude neko od njegovih neprijatelja, koji su mogli napadati
lae. Postoje dvije mogunosti o osnivanju Ankone, dakle mogla je biti osnovana od strane
izbjeglica iz Sirakuze, prije osnivanja Isse oko 390.god.pr.n.e., a nakon to je Dionizije Issa i
Ankona je dola pod vlast Dionizija, ili je osnovana od strane Dionizija, u isto vrijeme kad i
Issa, ili kasnije.

13 Duje Rendi Mioevi, Iliri i antiki svijet, Split 1989., str.168.

14 Isto
15 John Wilkes, Iliri, Split, 2001., str.106. (Scylasic Caryandensis Periplus maris ad
litora habitata Europae et Asia et Lybiae, GGM sv.1.)
8

Adrija
Vode se velike rasprave o tome, ko je osnovao Adriju, koja se nalazila u Padskoj niziji,
sa sjeverne strane glavnog toka rijeke Pada. Zajedno sa Spinom je inila krajnje odredite
grkih trgovaca, koji su na te prostore donosili grku keramiku, a odnosili ito, jantar,
kositar... Imamo vie miljenja o osnivanju ove kolonije, zapravo neki je nazivaju grkim
emporijem, osnovanom od strane Pelazga, naroda koji su naseljavali prostore od Male Azije
do Apenina. Na prostoru Adrije, kao i na prostoru Spine su ivjeli i drugi narodi, kao to su
Veneti, Etruani, kasnije i Kelti. Neki su uzeli da je Adria (Atria) bila najprije umbrijski, a
onda etruanski grad16, drugi opet da je bio venetski. 17,no bez obzira ko je osnovao, ona je
pala pod vlast Dionizija, koji je na te prostore naselio Sirakuane. Prema jednoj tradiciji, Grci
su dali ime dananjemu Jadranskomu moru Ionios kolpos, zaljev jonjana, jer su i sami bili
jonjani, no kad Herodot govori o dalekim putovanjima Fokejaca, donosi ime mora u obliku
Adrien (akuz. sg.), stvoreno prema gradu Adriji na sjevernome dijelu mora. Ako se naziv
Ionios kolpos (jonski zaljev) koristio za juni i srednji Jadran, tada se oblik Adrien koristio za
njegov sjeverni dio.

Narona
Rijeka Neretva koja se u antiko doba nazivala Naron, je bila jedna od veoma bitnih
puteva kojom se prevozila roba u unutranjost kopna. Samo ime pripisujemo Ilirima, te
smatramo da je u poetku Narona bila isto ilirsko naselje. S Jadranskog mora u krajeve u
Bosni i Hercegovini , jo u III stoljeu pr.n.e.roba je ila rijekom Naron. I sam Strabon
zabiljeio je, da se na rijeci Naron prodaje keramika roba sa Hiosa i Tasosa. 18 Mada se ne
16 Grga Novak, Stari Grci na Jadranskoj obali, str.188. (E. Meyer, Geschichte des
Altertums II, str.684.)
17 Isto ( De Sanctis, o. c. 155 i op. 3- A.Gitti, Sulla colonizzazionc greca nell' Adriatico; La
parola del passato VII, Napoli 1952., str. 166.)

18 Grga Novak, Stari Grci na Jadranskoj obali, str.165. ( Strabon VII. 317, ed. cit. str. 435)
9

govori o nekom emporiju na rijeci Naron, moe se pretpostaviti da su trgovake lae svoju
robu morale negdje iskrcati i gdje e se roba preuzeti . Pseudoskilaks u III st.pr.n.e. kae da
naselje, odnosno trgovaki emporij zaista postoji. Poslije Nesta je rijeka Naron.Prolaz u
tjesnace rijeke je nesmetan. Doista troveslarke i teretni brodovi plove sve do trgovakog
naselja koje lei sjeverno osamdeset stadija od mora.19
Nalazila se unutar dubokog zaljeva koji je zatvarala sjeverna obala Peljeca s kopnom, u
koji utie Naron, tvorei iroku deltu movarnog karaktera.

20

Narona nije kovala svoj

novac, niti je u njoj naen neki grki natpis. Svi naeni arheoloki nalazi su iz vremena Rima,
ali imamo arheoloke nalaze u Lisiiima u dolini Neretve , koji nam samo potvruju da je to
bio glavni put kojim se prevozila roba, i to ne malim brodiima, ve velikim brodovima koji
su preli Jonsko more, dio Jadranskog, i koji nisu mogli ploviti po Neretvi nego su morali
imati neko pristanite, koje je zapravo Narona. Osnivanje Narone veemo jo za neolit, samim
tim to nalazi iz Lisiia pripadaju tom vremenu. Kada nam rimski pisci spominju Naronu,
ona je ve tada utvren grad sa bedemima u kojima se Vatinije sklonio tokom neuspjeha u
borbi sa Delmatima.

ZAKLJUAK
Iliri su predstavljali jednu jako zanimljivu zajednicu, o kojoj i ne znamo mnogo toga, osim
onoga kako su ih vidjeli drugi, u toku njihove meusobne interakcije. Prostor Jadranskog
mora, kao to smo ve rekli, predstavljao je jedan od glavnih puteva kojim su se koristili grki
trgovci, te je ovo podruje bilo pod stalnim pritiskom istih. Ne samo putevi, nego i bogatstva
koja ovi prostori nude su privlaili sve vie panje, te su Grci eljeli potpunu kontrolu, samim
tim osnivaju mnogobrojne kolonije, te se mijeaju sa domaim stanovnitvom. Nakon
iznoenja stavova i miljenja savremenih historiara, koji su objanjenja traili u djelima
antikih pisaca, pjesnika, geografa, mnoge nam stvari i dalje ostaju nejasne, i na mnoga
pitanja moemo opet imati razliite odgovore, jer je malo arheolokih nalaza s kojima bi
potkrijepili ono to je ve reeno. Gdje su osnivane kolonije, kada, od strane koga, zato nema
19 John Wilkes, Iliri, Split, 2001., str.106. (Scylasic Caryandensis Periplus maris ad
litora habitata Europae et Asia et Lybiae, GGM sv.1.)
20 Robert Matijai, Povjest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb, 2009., str. 59.
10

arhelokih nalaza, da li su antiki pisci puno grijeili u pisanju, da li je to zapravo onako kako
se prikazuje, da li se moemo voditi nekim mitskim vjerovanjima i jo mnogo pitanja, koja
emo i dalje postavljati i na koja emo traiti odgovore.

LITERATURA

Matijai, Robert: Povijest hrvatskih zemalja od antike do cara Dioklecijana, Leykam

international, Zagreb, 2009.
Novak, Grga: Prolost Dalmacije, Slobodna Dalmacija, Split, 2004.
Novak, Grga: Stari Grci na Jadranskoj obali,
Regi Mioevi, Duje: Iliri i antiki svijet, Knjievni krug, Split, 1989.
Stipevi, Aleksandar: Iliri, kolska knjiga, Zagreb, 1989.
Wilkes, John: Iliri, Laus, Split, 2001.

11