Ocjene 5 prikaai 329-345 Zagreb, 1993, Prilozi za orijentalnu filologiju, 41 (Sarajevo, 1991.), 450 str. 1. Znakenje ovoga broja i posebne okolnosti w svezi s njim Ova} broj Priloga 2a orijentalnn filologiia (a dalinjem tekstw: POF) u cijelost je posvelen objavi referata i dishusija sa znanstvenog skupa »Sieenje islama 5 {slamska kultura u bosanskom ejalerue odréanom u Sarajevs od 7. do 9. ofujka 4991. Sastoji se od dva uvodaa tcksta (0 Orijentalnom instituta i znataja teme koja se proutava), 28 rasprava, ol kojih se 13 odnosi na povijena istra- Zivanja Sitenja islama w Bosni i Hercegovini, kao i granitnim 2emljama — Slavoniji, podragju Klisa, Crnoj Gori i Sand¥aku, a preostalih 13 na kultoro Tofky problematiku: filologijy, islamsky teologiju, filozofiju, pedagogiju i povije knjevnosti. Na kraju su 3 replike w bloke rasprava, Buduci da su Povijemi priloi povijeno glasilo, u ovom se prikaz ogranigujemo ishljutive xa prvi dio éasopiss, odnosoo simpoaija, Koji se rife nate struke. Na ovaj broj porrebno je osvrnuti se detalnije nego Ko je to inade uobita- jeno abog niza posebash okolnost. Samo mjesee dana po. irlasku iz tiska zazoren je w ratnom vihoru izdavaé POF-a, Orijentalni institut uw Sarajeva, { Uniftena gotovo sv naklada newom oxsnutoga éasopisa, Isti je tragitni asad zadesio Lnjiznicu, rukopisnu birku i arhiv toga instituta te mikrofilmove i hopije ashivske grade snimljene w instanbulskom, ankarskom, betkom i dubro- ‘vatkom arhiva, na temelja kojih je priredena vetina tasprava u orom broja POF-2. Buduei’ da je od nctom oxsnutog broja POF-a spaleno samo ackoliko primjeraka, od kojih je jedan xigao do Zagreha, u ovom prikazu smatramo potrebnim ne samo informirati o sadriaju nego i preaijeti barem dio Konkret- sikh sezaltata, Koliko to dopuita okvir ovog prikaza. Mnoge rasprave donose prvi put objavljone statistidke podatke, od Kojih izdvajamo dio zbinnih rezul- ‘tata, Osim toga, nastojali smo prenijeti ito vile i drugih autorskih mifljenja i korisnih opask Nije potrebno isticati yainost proutavanja islamizacije Bome i Hercegovine. ‘Ova tema, koja je istodobno jedna od najvafnijih, najzanimljivijih i najsla- Bije proufenib, postala je inuretno aktualna i u sadainjem ran. Stoga da- nas, kada jo3 ne vidimo kako ée izgledati buduéa Bosna i Hercegovina, s obzirom na to da se prijedlozi zemljovida mijenjaju od mjeseca do mjeseca, a stanje na ratiles od dana do dana, jo} manje mo%emo slutiti Kojim ée puto- ‘vima krenvti buduéa (Gj. poslijeatna) bosansko-hercezovatka_historiografiia. Zaro je jako dobro 0 Sto je cijeli ovaj broj pripremljen uoti rats, dok jof 329‘OCHRNE I PRIKAZE Pov pl 12, 329348 (1589) tragitna zbivanja nisu opteredia dude i poremetila akademski mir proata- vvanja i promiljanja, Posao je, molda, obavijen u 2adnjierenutak. Time, 41, broj POF-a predstaylia sintezu i krunu tetrdesctogodiinjeg rada Ori talnog iastituta a mimom razdobljy, Koje je upravo zavriilo. U_pojed radovinia ima 2a znanost normalnih polemigkih tonova i sufeljavanja. Dobro je 4 su svi rekli svoje miljenje, a pogotovo So sv objavljeni povijesni izvori i izvadeni egzaktni rezultati, Treba imati na umu i to Sto je turska grada zbog jezika dostupna samo malobrojnim orijentalistima, 2. Terminolotke opashe Prije prijelaska na pojedine autore porrebno je jos samo upozoriti na jedau terminolotku distinkeiju dalekoscknog znagenja. Prema misljenju vetine musli- manskih suradnika islamizacija i fienje islama_nisy istoxjecni pojmovi. Vedini ‘muslimanskih autora se Eini da se u pojme islamizacija osieca element prisile, na- silno prevodenje krSana_u islam. Buduti da se ti autori w natelu dr¥e teze po ojoj prijelazak w islam bosansko-hercegovatkog putanstva nije bio prisilan, oni iabjegavaju taj cermin i govore 0 Sitenju islama kao ncutralnom pojmu. Drugi autori (koji nisu muslimani ili, Muslimani) ostaju pri tradicionalnom termint iulemizacija. Ne vlazeéi uv jezignu rasprave ni povijesne polemike o prisli ili dobrovoljnosti islamizacije ili irenja jslama, mi smo se u ovom pregledu iz po Kovanja prema svim autorima steogo driali upravo onog termina Koji oni sami abe. Na isti se natin pottivala i terminologija autora glede pojmova turski i os manski (osmanliski)s bogumilski, krstjanski, hristianski i erkow bosanske; kao i jexitni izsaz koji ne podlijede’ standardy 3. Pregled povijesnih rasprava BRANISLAV DURDEV. Neke napomene o itlamizaciji i boinjaitow 4 istorifi Borne i Hercegouine (str. 25.—36.) Istaknuvsi da se temom islamizacije nije poblite bavio, autor se ogranitio na opéenite i polemitke primjedbe o organizacijipovijesnih istraZivanja Bosni i Hercegovini ee naveo zapaianja glede krititkoga korit- tenja_statistitkim podacima iz starih i novih deftera, te izrazio noke misli 0 formiranju. bosansko-hercegovatke muslimanske nacije. Upozorava da se ka- tastarskidefteri testo nekrititki upotrebliavaju u historiografskim djelima, 4, da se ne uzima dovoljno u obzir to 0 10 nisu statistifki popisi u suvce- menom smislu, Vaine su sljedeée autorove opaske, Za XV. i XVI. scoljee posoje karastarski defteri, no 2a kasnija je razdoblia povijesni materijal razasut. Povijesna su svjedotanscva dugo bila ‘nepouzdana ive dok se nisu ustalile osnovne Konture a emnigkoj strukruri Kojom Bosna i Hercegovina ulazi u XIX. stoljele. Defteri ne tretiraju u svim razdobljima jednako oslobodene od poreza i privilegirano stanovniitvo. Narotito su ne- 330OcyENE 1 pRIKAZE ows pi 12, S293 (199) ujednateni katastarski defteri glede upisivanja vojnitkih posada w vrdavama, Vakufi se, takoder, upisuju samo ponckad, Isto je is popisima Vlaha koji se nekad bile u posebnim popisima, »a zatim neki od njih ponovo i w selima iv nahijama koje se nis rafunale kao vladke, kad de¥e cimarsko zemljiteu Od kraja XVI. stoljefa defteri postaju sve nesigurniji, Kriza_otomanskog im- pesija odrazila se i na Einovniftwo, koje sve vile prepisuje ie starih deftera, & manje utveduje stanje na terens, Autor je kontrolicao istrativate koji slule statisidkim podacima i ustanovio da neki pisci Zesto tbrajaja podatke bez obzira na to ponavljajy i se oni v popisa, Tako se dobivaju wvefani innosi. Proces formiranja boranskochercegovatkog naroda ne sastoji Durdeva, samo u islamizacii nego iu postupno} deuitvenoj diferencijaciiw okvire fosmanske vlast, Diferencijacija se satojala u ofwvanju jezika (Koji Durdev haziva ssepsko-hrvatskime) i drogih etnitkih specifiaosti. Ali to joi avijek nije bilo dovoljno, ‘Trebao je postojati i neki drutveni sadriaj da bi Musi mani mogli biti narod u feudalnom smislu. To se realiziralo u procesu po- stanka i razvitka domaée feudalne klase, U prvim se stoljecima osmanske Vlasti nije moglo govorit 0 domato} feudalno} klasi kao takvoj, vel samo © domacim Iudima u osmanskoj vlastelinskoj klasi (Durdev pile: »spahijsko} lasis). Pevi pokulaji za druktijim polofajem domacih spahija i zaima jav- Jjaja se i ispunjuju potkraj XVI iv prvoj polovici XVII. ali pravi_ proces potinje tek u XVILI. stoljecu. Tada se pojaéanim ditluéenjem swvara domaa feudalna Wlasa i mijenja polota} muslimana-seljaka u odaoss oa krianc-se- Tjake Durdey smatra dani sMuslimanix 2a nacifu nije najsretnije odabran, te da bi ih bilo pravilnie zvati sBofnjacis. Upozorava na_veliku razlika iemedy starog bolanjaitva osmanskog rardoblia i Kallayjeva boinjaieva koje hoe brisati razlike izmedu Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. ADEM HANDZIC. O tirenju islama « Bosni s posebnim osvrtom nna srednju Bosna (str. 37.32.) Autor se poslulio snimkama +Optinog deftera Botanskog sandiakae koji je pohranjen u instanbulskom Glavnom diplomatskom arhivu (Bay bakanlik Arsivi, skradeno: BBA), TD No 24. Smatra da je termin wislamizacijac neadekvatan, jer se w njemu osjea ele- ment prisile. Bududi da Hand¥ié, kao i votina drugih povjemnigara musli- manske narodnosei, smatra da je prijelazak iz kr¥anstva u islam bio dobro voljan, a ne prislan, on (kao i vedina drugih Muslimana) izbjegava pojam vislamizacijac i pile iskljutivo stirenje islamax, Za razliku od Srbije, Slavo- nije i Sriiema, islam se w Bosni Sirio istodobno medu gradskim i seoskim stanovniftvom. Iz te razlike autor zakljutuje da Brenje islama w Bosni nije bilo rezultat represivnih mjera, a uzroke ajegova firenja vidi uw politighim, druftvenim i ekonomskim prilikama. Autor pobija neke stare pisce koji su podtijetlo muslimana izvodili od bogu- mila, kao i one koji ga vuku od muslimanskih izbjeglica iz Slavonije. Pre- uzimam zanimljiv podatak od Adema HandZiéa Koji na temelja turski popiza navodi da je u Sarajeva jof prije 1600. godine podignuto 98 déamija. 331(OGIENE 1 PRIKAZE Posi pri 12, 329-345 (1999) Uotene su dvije kontradiktorne Sinjenice: masovni prijelazak bogumila w islam pod Jajeem 1463. (0 emu pifu svi autori koji se pozivaju ma turske izvore) i kasniji sluBbeni curski popisi (koji takve podatke ne sadrle, nego se iz njih vidi Hrenje islama kao postupni proces). Had3ié to. pokulava djelomice pro- tumatiti neporpunoiéy deftera (na koju upozorava i B. Durdev) jer spahijski defteri ne obubvagaju sve muslimanske stanovnike w jednome mjesw. U Sarajeru, kao sjediftu scediinje vlasti, bilo je 1489. godine popisano 92 smuslimanske 1 100 kriganckih kuéa. Tste je godine u Sarajevskoj nahiji u 18 naseljapopisano 275 mutlimanskih rajinskin domacinstava sa 164 odrasla neolenjena Zana i 652 keSanska domacinstva sa 34 neolenjena. Svimusli- mani su domaci, a ofevi_ su im kriani, 2 velikog nerazmjera u brojane- fofenjenih autor’ zakjutuje dau tom razdoblju narolito omlading prima islam, i to iz Einjenice da je broj neoéenjenih kod muslimana znatno veti nego kod kriana Veliku ulogu u islamiziranju imali_ su dervithi redovi koji su dréali konati’ta i kontrolirati komunikacije. Kako je dervitko uéenje sadréavalo i ncke keiéan- ske primjese, to je olakialo Kontakte sa zatetenim bogumilskim, formalno kriganskim stanovniltvor, Jot prije curskog osvajanja vu Slavoniji_ (1536) popisi iz 1528. biljeze dva irgovikta robljem u Radi i Brékom, valjda kao posijedicu akindbijskih osva- janja i privodenja roblja. Islam je, inate, likvidaciju ropstva postavljao kao vyjersku obveru, © naseljavanju Viaha autor konstatira, medu ostalim, sljedede: »Poslije pada Hercegovine (1470.) (....) Turci u etapama naseljuju brojne stofare, pravo- slayno stanovniftvo, Viahe, iz Hercegovine i Cme Gore a prorijedena_pod- rugja_sjeverne i sjeveroistogne Bosne, naseljavajuéi oblast zapadao od Drine, izmedu rijeka Sprede i Drinjage. 12 steatesijskih razloga Turei usmjeravajy Vlahe i dalje na sjever preko Majevice prema Savi i granicama Ugarske. Sa zapadne strane, opet, Vlasi, iz issih staniita, usmjeravani su u granitna pod= rugja, porjefia Unea i Krke, zaobilazedi ugarsku jajadku banovinu.« Na koji natin je taj proces Srenja islama tek20 sje do sada poznat nikakav opis ili kakva evidencija. Cinjenica je da je u podetku, i dufe vremena, to imalo sasvim deklarativan karakter, sastojalo se u uzimanju novog imena kod mutkaraca, dok se ajihove ene jot dugo spominju pod svojim pravim ime- nom. (...) Mnogo ima eakvih slutajeva gdje je zapisano samo muslimansko ime sa oznakom MUSLIM ito zn Iz imena se ne mote znati je Hi sje o muslimanima prve ili droge generacie, nti jesu Ii doseljeni ili su domaéi. Donekle pouzdani znak raspoznavanja 2a muslimane éiji su roditelji bili krSgani jest onda kada je za ofevo ime upisano >Abdullahe, ‘To muslimansko ime, koje znati »rob Bodjte ili »sluga Bo¥jis, upi- sivano je svim muslimanima prve generacije. NENAD FILIPOVIC. Islamizecija Bosne x proa dua desetljece osmanske last (str. 53-66.) Autor je svoje istrativanje temeljio na Zbirnom popisn bosanskog sandiaka iz 1468,/9, godine koji se éuva u Aratirk (ranije Belediye) kutuphanesi u Istanbula. U proutavanju islamizacije autor vidi dvije faze. Prva traje od hada se pi 332(OCJENE I PRIKAZE Powis pi. 12, 329-948 (1999) postavilo pa sve do 1950. a druga od te godine do danas, Sumu istrativanja prvog razdoblja vidi u znamenitoj studiji Aleksandra Solovjeva »Nestanak bo- gumilstva i islamizacija Bosnee, 1949. Sva istralivanja prethodne faze zasnivala su se na gradi parcijalnog znaZaja, nesluzbenog podrijetla i nerijetko kasnijes postanks, Poletkom pedesetih godina iz istanbulskih i ankarskih arhiva dopre- maju se u sarajevski Orijentalni institut mikrofilmovi osmanskih. katastarskih popisnih knjiga (Tapu Tahrir Defterleri), tko omogucuje sveobuhvatnu obradu. U najistaknutije istraZivage na temelja te nove grade autor ubraja pokojne Ne- dima Filipoviéa i Tajiba Okiéa, te Adema Handa. Za starije razdoblje saduvani su defteri 2a 1468/69, 1485., 1489, 1516, 1630., 1542,, 1570. i 1604. godinu. Na temelju najstarijeg. deftera iz 1468/69. autor je ustanovio da je islamizacije bilo u Bosni i prije 1463. Nabrojivie vilajete, nahije i varofi bosanskog sandéaka i iznijevli podatke © broju_muslimans kuéa, autor je na temelju najstarijeg deftera iz 1468/69. zakljutio sljedece: 1. Islamizacije je u Bosni bilo i prije 1463. godine. 2. U prvih 10 godina islamiza- cija je neznatna i iznosi 10%. 3. Islamizira se stanovniftvo svih socijalnih kate- gorija. 4. Vetina islamiziranih Bofnjaka je od bivSih pripadnika bosanske erkve. 5. Gdje ima pravoslavnih ili katolitkih erkava nema islamizacije. 6. Med isla- miziranim stanovaiievom ima izyjestan bro} potomaka sitnoga bosanskog, plem- stva. AHMED S. ALICIC. Sirenje islama « Hercegovini (str. 6774.) ‘Autor je svoju raspravu zapoteo tvrdajom da su progoni heretika od Papa i bosanskih kraljeva, kao i progoni babuna od pravoslavnih srpskih kraljeva, stvo- islama u Hercegovini slitni onima u Bosni, ipak postoje stanovite specifinos Osmanska osvajanja su, naime, izazvala najveti bijeg stanovniftva (uglaynom ‘prema jadranskoj obali’i otocima) upravo u Hercegovoj zemlji, zbog Hercega Srjepana koji im se vojnitki suprotstavio. Istaknuvii da se hercegovatko sta- novnittvo sastojalo od dvije socijane strukture — ratara i stofara-Viaha, autor io da islam nije podjednako zahvatio obje grupe. Do kraja XVI. sto- Ijefa na islam je preflo 80%p ratara i 35%» Vlaha. Slika.razmjedtaja_ vjeroispovijesti u Hereegovo} zemlji do dolaska Osmanlija iagledala je po Aligigu ovako: 1. Sjeveroistok je pravoslavni. To je nahija Mile- eva (Prijepolje). 2. Sjever i eentar zemlje je bogumilski ili kriptobogumilski s neznatnim katolitkim i pravoslavnim enklavama. Sastoji se od nahija: Sokol, Bi- strica, DubStica, Osanica, Zagorie, Goratde, Pribud, Nevesinje, Konac Polje, ‘Neretva, Blagaj, Vidotka Ljubinje, Mostar i Kukanj (Pljevlja). 3. Zapadna Her- ‘cegovina je katolitka i bogumilska. U nju ulaze: t2v. bosanska Neretva, Rama, Duvno, Ljubutki, Imotski i Primorje (Makarska). 4, Najistoiniji dijelovi Herce- gove zemlje su pretetito pravoslavni (nahije: Popovo, Bobani, Trebinje i Gacko). ‘Ovo je bilo snazno migracijsko podrutje i rjetko je naseljeno. To su bile vlaske nahije, 5. Na jugu i zapadu su takder pravoslavni Viasi koji se sedantiziraju (ostaju sjediladk). U nahijama sjevernog i srediinjeg dijela Hercegove zemlje proces frenja islama je tekao permanentno i kulminirao potkraj XVI. stoljeéa, kada je bilo 90-99% rmuslimana. Autor donosi izrafunate postotke muslimanskog stanovniiwa za 333OCHENE 1 pRiKazr Poni, pik 12 328-245 (19) svak nahija posebno, dok je 2a cijelu Hercegovinu izrafunao udio muslimana od 83%, 2 kriana od 17%. Zbog trenutaéne akwalnosti demografskih podataka valja se zadriati na postotku muslimana u pojedinim nahijama: Sokol — 95, Bistrica — 99, Dubitica — 97, Osanica — 98, Zagorje — 99, Goraide — 92, Pribud — 97, Nevesinje — 98, Konac Polje — 98, Hercegovatka Nerewa — 98, Blagaj — 84, Dabar — 85, Bobani — 6, Ljubinje — 82, Vidotka — 73, Hereeg Novi — 30, Trebinje — 12, Gacko — 51, Popove — 12, Mostar — 87, Imot- ski — 25, Ljubutki — 65, Duvno — 69, Kukanj — 76, Poblaée — 84 3 Mile- eva — 38. Autor konstatira da je Firenje islama bio dugotrajan proces. Za razliku od Bo- sne u Hercegovini nije primjecan utjecaj dervitkih redova. Ustvrdivii da su u Jirenju islama iskljueni sorganizirano misionarstvo i isplanirana represija, kao i insttucionalizirano prevjeravanjes, autor navodi sljedece drustvene razloge pri- jelaska. w islam: 1. Viekovno postojanje u gotovo jedinstvenom etnosu tri razlitite konfesje, ito je religijsku svijest naroda u Bosni porpuno razvodnjavalo gotovo do atcizacije, posebno pod utjecajem polititkih prilika. 2. Lofa erkvena organizacija, odnosno nepostojanie jedinstvene crkvene organizacije koja bi se suprotstavljala Sirenju islama. 3. Promijenjeni uvjeti u druicvenom i ekonomskom pogleda u odnosa tna sredojovjckovnu hosansku drZavu, odnosno povoljni uvjeti za proizvodade u uukupnom Zivotu pod novim osvajatem, 4, Utvridivanje vlasti novoga gospodara i gubljenje svake nade da ée se promijeniti last. 5. Prisila na bogumile od bosan- skit viadara da prihvate katoligku vjera, progoni bogumila i od bosanskih vla- dara i od vladara stpske drlave dok je ona postala. 6 Koncentracija bogumila ili kriprobogumila na velikom dijelu hereegovatkog sandZaka, koji su ofito lak¥e privatili islam. 7. Organizacija viasti, vrbovanje domaéeg sloja v feudalaa kls- su i njegovo postupno prelazenje u islam. 8. Djelomigno Sirenje utjecaja iz gra- dova, bar onih koji su se formirali, odnosno priviaénost gradova 2a seoske mase, Sto je i vlast poticala, 9. Usjccaj natih liudi koji su devlirmom ili na bilo koji ddrugi natin mobilizirani od strane deFave, jednako kriéana i muslimana, i njihovo postizanje odredenoga vileg drultvenog statusa, I na kraju autor istige da bi se motda moglo nati joS i nekih drogih razloga za prijelazak w islam. FAZILETA HAFIZOVIC, Sirenje islama 4 poteikom i pakrackom sandiaku (str, 75,—82,) Proces turskog osvsjanja Slavonije tekao je w razdobliy od osvajanja Osijeka (1526,) do ruienja Exzmanske tvrdave (1559,). Usporedao s osvajanjem Tarci pristupaju organizaciji vlasti, tako da se 1538. formira potetki sand¥ak, a 1357. i Zarmanski, odnosno pakrathi, Podelki sandiak se Sitio sve do osvajanja Viro- vitice 1552, godine. Na ratom opustolena podrutja Turei naseljuju wlatho stofarsko stanovnittvo, Po- stupno dolazi do islamizacije domages stanovniltva kao i doseljenih Viaha. Val islamizacije je najjadi pedesetih i fezdesesih godina XVE. stoljefa te jade zahwaca aradove i srediinje nahije u unutrainjosti sandZaka. Kao Ko je vidljivo iz popisa 1540. godine, pofetki je sandéak bio podijeljen a tei kadiluka (Potega, Brod i Gorjan), a 1579. na est (spomensta tri te jaf Ora- havica, Virowitica i Osijek). Grad Poiega je 1579. bio »kasaba« s2 406 musli- 334OCTENE 1 PRIKAZ ori: pile 12, 39345 (995) manska i 43 kriéanska domaéinstva, Sto je predstavljao mali pad w odnosu na 1565. godinu, U 69 okolnih sela, ukljudivo i varoli, bilo je 422 krianske i 414 rmuslimanskih kuéa, Nahija Svilna je brojila 172 kranska i 11 muslimanskih domacinstava. Nahija Kurjevo ima 281 muslimansku i 171 keféansku kuéu. U forjavsko} nahiji je 214 muslimanskih i 49 krSanskih. domacinstava. MED2IDA SELMANOVIC. Usicaj tursko-osmanske politike na islamizacijw 1 Bosni (str. 8398.) Autorica postavlja u sreditte svojih razmitijanja natin na koji su Turci uévrstili svoju vast veto se Koristedi etnitkim suprornostima izmedu slavenskog i vlal- kog stanovniitva, Upozorava na to da proces islamizacije jo¥ nije porpuno ob- jalnjen, a tekao je paralelno s mnoftvom drugih procesa, Islamizacija nije, kao to se dini na prvi pogled, spontani, nego programirani proces. U pofetnom di- jelu rasprave detaljno se ‘izlafe razvitak oblika drutvenog uredeaja i gospo- darskih odnosa kod Turaka od njihova doseljenja u Anadoliju do. profirenja imperija na Balkan, Zbog posebnosti feudalnog ustrojstva Otomanskog imperija, 1u Gj pojedinosti ovdje ne mozemo ulaziti, curska je politika usmjerila u Bosni svoje aktivnosti manje na feudalnu klasu, @ vive na seljaitvo, Ono je, naime, rebalo ufinkovito proizvoditi u cilja podmirivanja potreba vojske na grani- cama i utvrdama, dok se staro plemstvo sa svojim posjedima i privilegijama aije uklapalo u taj sustav i predstavljalo je zapreku, Da bi se ona uklonila, tur- ska je vlast preostalom plemstvu otvorila vrata vojnih sluZbi, ‘Time je plemstvo manje kotilo curske naume i ujedno djelomice uklanjano sa svojih posjeda. Tar- ska politika v Bosni nije naiila na veée otpore zbog vjerske i etnitke heteroge- nosti puganstva. U najstarijim popisnim registrima bosanskog sandlaka gotovo nema islamizi- ranog puéanstva. Razloge velikih turskih uspjeha u Hercegovini autorica vidi u potpori »vlatko-katunskih grupacijas. Autorica smatra da su Vlasi bill hetero- ggeni po konfesionalnoj pripadnosti. Oni su bili znatan vojni poteneijal imperija, a povremeno i u sluzbi pojedinih krupaih bosanskib plemiéa. Autorica prenosi ritljenje Saltha H ALitiéa, Koji ne ishju8uje moguénost da je i dio katunskih grupacija bio zahvagen shristjanstvome. Kada seu sreditnjem dijela bosanskog sand2aka stanje Konsolidiralo, proves lamizacije obuhvatio je sela na prostoru sliva gornjeg toka rijeke Bosne i gor- njeg toka Vrbasa potkraj XV. i poletkom XVI. stoljefa. Islamizacijom je z0- hhvaéeno i seosko stanovniitve. Autorica wvrdi da je hijerathija turskog feuda- lizma (pojednostavijeno refeno) bila ovakva: na najnizem je zatim dolazi kmet-nemusliman, onda Viah-stodar, pa kmet-musliman, Prijelazak stanovniitva u islam tumati time Sto je sdotlo do. konkurentne nivelacije u 2a- uzimanju povoljnijeg statusa na druftvenoj ljestvici, izazvane u prvo vrijeme razlikama u konfesionalnim pripadnostimac. Turci stu shvatili da ée Viasi grée- vito braniti dobivenu zemlju, zato su im je davali i obvezivali ih 2a uavrat na vyojne pohode. Zato Vlahe i nije trebalo obvezivati na promjena vjere jer su i bez toga bili dovoljno lojalni. Autorica pile da su vlatke etnitke grupacije doselene u Bosnu dolazile ovamo kao na obecanu zemlju bez ikakva pritiska radi promjene konfesie. Povoljaiji polofaj Viaha od ostalog nemuslimanskog ivlja bio je reguliran »Kanunom 0 335OCIENE 1 PRIKAZI ovis. pil 12, 20-345 990) ‘Viasima oblasti Pavloviéax iz. 1489. godine, »Kanunom 0 Viasima Kraljeve 2e- rmilje« iz 1489. godine i drugim normativima. O kanunima i kanun-namama pisali su, inade, Durdev, Filipovié, Hadtibegovig, Mujié i Sabanov 1 Ganka saznajemo jof neke podatke. Za muslimane jeu popis ‘muslim’, a za nemuslimane 'geber’. Slavenska nemuslimanska raja bila je u nepovoljnijem poloiaju od vlaske. Tako u popisnom registra iz 1562. godine nije 2a Viahe upotrijebljen izraz >efltke, oni su prepoznatljivi po fui. Iso tako prisutnost Viaha mofe se ustanoviti iw spominjanju primicura i dlemata, 4k i onda kada je stanovnitvo islamizirano. Od nemuslimanskog putanstva u selima katolici su bili u povoljnijem polotaju zato ho su imali stare erkvene objekte, koje Turci nisu dirali, Doseljeni voslavcima (Vlasima) je neSto tebe. Buduéi da u ufenju i trebi ikonografija kao kod Kelana, nego samo pisana rijeé kuranskog. teksta, to je novim muslimanima stvaralo velike poteSkoée, narotito nepismenom, seo” skom stanovnityu. Kako je turski jezik bio nepoznat, to je sve, po mifljenju autorice, urjecalo na jatu ukorijenjenose islama u gradovima nego selima, Autorica istodobno tvrdi da joj nije poznat ni jedan primjer nasilne islamiza- cije stanovniftva ili pojedinca w bosanskom sandiaku, ali i da je osmanska poli- tika vodena preko bosanskog sandiaka nastojala udaljiti erkvu od vjernika. SNJEZANA BUZOV. Vlasi u bosanskom sandaku i islamizacija (str. 99.—112,) Autorica obsaduje éetiri pitanja: pravai poloaj Vlaha u Osmanskom Carstvu, tukidanje posebnog statusa Viaha, vlatko ime i Vlahe u bosanskom sandéaku. Navodi da se pravni polotaj Viaha regulirao sljededim zakonodavnim aktima: »Kanuni o Viasima hercegovatkog sandiakae iz 1477,, »O Vlasima oblasti Pavloviéas iz 1485., »O Viasima Kraljeve zemljew iz 1489. i »Vlafki kanuni 2a branigevske Viahee iz 1501. godine. Vlatki kanuni spadaju u najstarije spome- nike osmanskog zakonodavstva, Osnovom za pravno reguliranje polozaja Viaha poslufilo je njihove obigajno pravo. Viatki kanuni reguliraju poreze i pravo na posjedovanje zemljilta. [ako ustrojavaju prayni polozaj krigana, ipak se zasni- vvaju na Serijatskom pravu. Autorica istte da se cjelokupno stanovniStvo Osmanskog Carstva dijelilo u dvije trupe: na one koji su bili duzni obavljati vojnu sludbu i one od Gijeg se rada poreza taj vojni aparat uzdrZavao. Ta podjela nije icovjetna s vjerskom na slimane i keféane, Unutar ovog sustava Viasi sadinjavaju posebou skupinu su porezi umanjeni i njihov se pravni polotaj nije mijenjao u sluéaju pri- jelaska na islam, Polodaj vlaikih knezova i primigura mode se usporediti s polo- Yajem marcoloza i vojnuka, jer oni ne plataju porez. lako se zna da se Viasi risa ubrajali u raja, autorica je ustanovila da se ipak u nekim popisima oni tako aazivaju. Bez obzira na znatajan stupanj autonomije, vlaske zemlje nis poscban teritorij u bosanskom sandéaku, nego samo tvore vlalke nahije unutar njih, Poseban pravni status Viaha i poluvojnitkih redova ukinut je nakon mohatke bitke (1526). Osmanska se dréava na Balkanu ponatala praktifno i fleksibilno.. Zemlji’ni odnosi, polozaj zavisnog stanovnifeva, porezno pravo i druge pravne tekovine desto se preuzimaju it, pravne prakse osvojenih driava. I nakon sluBbe- 336‘OcHENE 1 PRIRAZE Povih pil. 2, 228-865 (909) nog ukidanja posebnog statusa Viaha nelto od ranijih prava i datnosti ipak oscaje u nckim krajevima, Viathi kanuni su, kako kade avtorica, bili =nadredeni principima erijatskog pravac. seu defterima oznatuju rijetja *Eflakine, a od druge polovice XVI. st0- Ijea vlatko ime neseaje iz popisnih deftera. U defteru bosanskog sanddaka iz, 1604. godine Vlasima se nazivaju samo stanovnici planinskih predjela Peiteriy Golije i Searog VJaha. Nescanak vlatkog imena u Kamijim razdobljima tumadi s¢ ajihovom sedantizacijom. I prije nego su Osmanlije osvojili bosansku dréava, bilo je Viaha na podrudja kasnijih nabija Sjenica, Ras, Barge, Birat, Osat i u dijelovima june, jugoistogne i isooéae Bosne. Ta se podrutja poklapaju s protecanjem Dinarida (od Isire, pre~ ko Like i dalmarinskog zaleda i Hercegovine do Sandzaka i Starog Viaha). Aucorica dalje poblize navodi podatke preazete iz. deftera bosanskog sandéak 2a 1469, 1485. 1 1489. godinu 0 teritorijalno} rasprostranjenosti Vlaha. Na} ‘vedi dio njih bio je doseljen Glede prelaienja Vlaha na islam autorica konstatira sljedeée: prema deftera iz 1489. godine, kada su popisana 1764 vlatka domatinstva i 310 neodenjenih po- jedinaca, muslimana je kilo 30 ili 15%, Ni uw XVI. i XVU. steljeéu podact za hhosanski’ sandak nisu bitno rarlitid. U XVI. stoljedu islamiziranih je Viaha bilo oko 4% Optirni defter bosanskog sandiaka iz 1604. godine je posliednji popis takve vyrste, Viasko se pudanstvo tada djjelilo u tri cjeline: stara vlatka podruja na istoku bosanskog sandéaka, podragja vlatkih doseljonja sa Heim pojasom boran- ske Posavine i pograniéne nahije na zapadu bosanskog sendéaka. Ianos filrije nije bio svuda ist. Viaha je bilo 198% sveskupnog pofansiva bosanskog sandZaka. Registrirani su slutajevi prijelasha vojnuka u vlaiki status (109), ali ima vojauka iv rajinskom statusu, Od ukupnog broja filurd2ijskog stanovnittva godine 1604. bilo je 14% muslimana. Meda filurdAijskim stanovnistvom zabiljebeno je 1604. godine jo$ i 50 svetenika i 7 redovaika, Na podrufju vlatkih nahija (je i stanovniitvo) nalazili su se sljede€i pravoslavni manastiri: Sv, Nikola w Banji u nahiji Banja, te dva manastira — Zaslu¥je i Gomionica nahiji Zmijanje. Od ddrugih vjerskih. objekata u_bosanskom sandiaku joi su manastici.Milelevo, Gostovig, Sv. Jovan i erkve Moitanica, Papratna, Lomnica, Sv. Nikola, Dobeun i Krulevo. Opéenito se moze refi da je filurdiijsko stanovaitevo bosanskox sand¥aka 1604. godine pravoslavne vjeroispovijesti. Autorica ipak smatra da podatak 9 14/ muslimana treba uzeti § oprezom jer su battine pod filurijom gesto driali razni dunosnici — nosioci administrativne vlasti: spahije, uleme, obreniei iz gradova, pripadnici plaéenih vojnitkih rodova i drugi. Na kraju autorica navodi i neke potetkoée w istra¥ivanju. Kod viatkog, ‘ednosno filurddijskog stanovniitya, nije_se, naime, oznaéavala vjeroispovijest (koja se inate redovito navodi kod drugih Kategoria stanovniitva). Nuno je i komparativno proufavanje izvora razlifite provenijencije Autorica je 0 Viasima objavila nekoliko sadova, od kojih preporufujemo tita- tehjima »Viciko pitanje i osmankiski izvorie u Povijesnim prilozima, broj 11 (1992), ser. 39.—60,, u kojima je opet ponovila i neke teze iz rasprave u POF-u kkada je saznala da je njegova naklada postala nedostupna, 22. Porlen pelle aeOCJENE 1 PRIKAZI Pov, pi 1, 329945 (999) AMINA KUPUSOVIC. Sirenje islama u vilajetu Pavli (str. 113154.) ‘Ovaj prilog uza Sest stranica uvodnog teksta sadr¥i i 16 stranica prijevoda sta- istitkih popisa. Zato éemo ukratko prikazati osnovne postayke u teoretskom dijelu rasprave, a statistike prenijeti samo somarno. Zemlja Pavlovica, ili vilajet Pavli, jedan je od Setiri dijela bosanskoga kraljev- stva koji su Osmanlije najranije osvojili. On je 1469. godine obuhvacao sljede’e nahije: Videgrad, Dobrun, Hrtar, Brodar, Borat, Prata, Stadena ili Kamenska, Volujak, Glasinac, Pale i Olovo. Kasnije se administrativna podjela unekolike promijenila. Istradivanje se odnosi na veemensko razdoblje od 1489. do 1604 godine, a obuhvaéa podrugja nahija Borat, Olovo, Dobrun, Vilegrad, Hrtar, Brodar, Prata i Studena. Raguni se temelje na izvornoj osmansko} gradi »tapu tabrir defterima« i 10 opfirnim defterima 2a bosanski sandZak iz 1489, 1516., 1540. 1 1604. godine. Zemljoradnitko stanovnittvo koje su Osmanlije zatekli dobilo je rajinski status Godine 1468. w vilajetu Pavli spominje se 448 vlaikih domaginstava sa 130 neofenjenih, 1485. upisana su 393 domacinstva i 133 neoenjena u 14 diemata Niihov je status regulirao »Kanun diemati eflakin vilajeti Pavlis, Vlasi Banjani su popisani u nahiji Maglaj (Sto znati da su doseljeni, ali se postije oni uopée ne spominju w navedenim nahijama. Za godinu 1489. tipitno je da muslimana ima veé wu svim sredinama, kako grad skim tako i seoskim naseljima, i da gotovo nema Konfesionalno iste sredine. Rijet je o »novim muslimanimas &ji ofevi nose Kr8anska imena. $ obzirom na dobnu pripadnost uotljivo je da su na islam prelazili u veo} mjeri mladi ljudi, §to autorica tumadi ovakvom formulacijom »... osim ekonomskog interesa sva~ ako ne mofemo zanemarti i ideolotku privlatnose nove vjeres. Prema autoritinu rafumu dinamika Yirenja islama izgledala bi na primera isla- ‘mom najjate zahvaéene nahije ovako. Godine 1489. u nahiji Boraé bilo je 30 rmuslimanskih kuéa. Ako se urafunaju i neotenjeni, onda se udio muslimana penje na 3%/e, Ali veé godine 1516. islam je primilo 68/0 domadinstava, odno- sno 76% poreznih obveznika (ukljudujuti | neotenjene mladiée). Godine 1540. za iste se kategorije iznos penje na 864 odaosno 99%. U drugim nahijama postotni udio muslimana je bio aii. Evo udjela muslimana za 1489. godinu: spomenuti Boraé 30%, Olovo 23%, Praéa 23%. Vilegrad 220/e, Brodar 13%, Hetar 13%, Dobrun 4/4. Godine 1604. stanje je ovakvo: Studena 100%, Bo- rat 99M, Brodar 98s, Olovo 92%, Hrtar 92%, Vilegrad 80%, Dobrun 67%, U ukupaom broju stanovnika mostimani su zastupljeni sa 93%, Godine 1489. nema jo razlike u Firenju islama u gradskim i seoskim sredinama. To autorica tumaéi nepostojanjem gradova orijentalnog tipa. Treba imati na tumu da gradski stacus ima samo ono gradsko stanovniltvo koje se bavi grad- skom privredom, dok ostalo bez obzira na to io Zivi u gradu zadrZava rajins status. Autorica navodi jo dosta podataka za gradove i trgovilta (pazare) koje ovdje ipak ne mozemo prenijeti Statistitke tabele donose broj seanovnika specificican na »muslimanske obitej, neozenjene muslimane, krBanske obitelji, neoenjene krSéane i udovice« (bez ukazivanja koje su one vjere) po pojedinim selima spomenutih nahija za godine 1489, 1516. 1 1604. Iako nisu kompletirani podaci za sve nahije i sve godine, ipak se mogu pratiti osnovna statistika kretanja. 338OCJENE 1 PRIKAZI Por pil 12, 329-365 (98) Ovdje treba objasniti odakle visok stupanj ncotenjenth mustimana koji je ti %ni pokazatelj 2a prvotno razdoblie islamizacije. Tada je, naime, bro} neotenje- nih muslimana dosezao vee brojke u usporedbi $ neotenjenim keféanima, Seo seatistiki odrazava Ginjenicu da su islam prihvaCali mladi Ijudi. Stariji su ostajali 1 krléanskoj vjeri. Potkraj XV. i tjekom cijelog XVI. stoljeéa. postjale sv, dakle, mijeSane obitelji u kojima su roditeli krBéani, a djeca muslimani. MUSTAFA MEMIC. Nastanak i Sirenje islama sadainjim granicama Crme Gore (str. 155.186.) iio tn" apoE. cae PRE CH Cees = vaoet nove vast. 2 Sieoje blema vi Cras] Gort 3. © iaretlvanfu papad= i ides 0 Cinof Got Piel tage cata ree is NS cr be a 100 godina (od 1394, kada su potcla prea prodiranja ie amjera Skopia, pa do 1496y kad Jo veé vazalna Crna Gora pripoena Skadartkom sandiak). Najsariji pops kojim ve rspolade pore fx 1455, godine. To je popisTecbega Tshakoviea koji obuhvaca nikGickl vilsjt na Limu, Popis VIaha iz 146869. sa rit 72 diemata (eacknedine) i'w ajima su svi knezovi keiéani Autor dono tro} douafiscava oa pojedina mpea | viajes Cine Core da ih oa bea sumicao, Potkra} XV. stljéa ukupni bro} domacinstava bo je T1218, 4 por ea} XVI stoliata 17244, Cona Gora se dilila u 4 sandiakaca u Kojima je o- arr ipod putanseva u iwtom razdoblja tckag ovaber Crogorski od 3381.03 5228, Skadarski od 3576 na 7376, Hercogovatki od 2519 na 4572, Voticnsko- “Prizrensk od 1951 na 2168 domaginstava [Nema povijenih trgova.o pojaviislama na thu Ce Gore veé w IX, stljto, ada, ov Serccunt ruovali ba oball svoje padore, Prema do rade pos SORA PR Bomaicaled aCe koji je prelao w slam oko 1474, godine, Godine 1477. islam se najile profi taht Kuan, gdje je w 11 sea sabiljefeno 38 ruslimanskih domacinstva, 0 defterw Skadarskop sinddaka 1485, zabiljeeno je 4171 krkéansko 1 63 musi tmanska domacinstva, So je omjet 985:13, Godine 1570, w aahiji Kukan} Ziv wet 65/6 mustimana, Autor honstatira da je Srenje lama raitte dilove Gore Tshvacalo razlititim intensitetom. Ovdje ne modemo prenjel sve niegave po- asthe ‘Autor navodi da su se Osmanlie tlerantno odnosili prema erkvenim dobrima Dopusl su manartirima dohoyna aktvnoti osavili fm materiales dobre hojs we zacteipsicvakoNiaigsrope tals Dole ‘ace dlavalgodrarAiee tapije, Manastir se spadaliw privlegirane sobjekte glede porezne ste, a sve~ ‘poi redsrats gen ll eglyarealn gt Gt aronos Wea icanstmeractal vitke:pehedsjtActor separ yet Boparadall ocbebasshah au tkacho ae hve dekomenacie mana Toe u eins aku: atria sil na run i tnrrke ola, to na Hetw ne samo east pastow nego i pravo- ilavnib i ruslimana.e aia, Autor istige da nema potvrda tvrdnjama prema Kojima su dolaskom osmanskog aavojovata pravoslavne erkve i manastii »porufeni«, sognjem sagorjelicy »ra- zorenie, xopustofeni« i slitno. Naprotiv, u vrijeme osmanske driave tijekom XVI. i XVIL stoljeéa sagradeni su velo znatajni sakralni objekti: Pivski mana- 339‘OcJENE 1 PRIKAZE Pow pik 12, 529-345 (053) stir, manastir Ostrog izmedu Nikita i Danilovgrada, manastir Dobrilovina na Tari, manastir Sudikovo w Budimlju, manastiri u Ravnoj Rijes, BeSkovu i Za- stupa, te erkve w Miradi, Majstorevini, Delonici, Vreneltici, Brzojevici kod Plava i drugi. Timari su se dijeiliiskljudivo 2a vojnu slozbu bee drugib uvje- tovanja, pa tako ni idnoSéu odredeno} religji. Stoga su, narotito u Prvo vrijeme, timamici i spahije najéefce registrirani iz kelanskih redova. Od- znos pravoslavne erkve prema osmanskoj dréavi pofeo se mijenjati od ‘raja XVVIL,, u Crnoj Gori od polovice XVII. stoljeéa, zbog politike Mletazke Repu- blike ? Austrije, a od XVIIL stoljefa i Rusje. Pokrkavanja, istjrivanja, itrebljivanja (tv. sistrages) i prodavanja muslimana u ropstvo (najéesée Mleanima) imaju w Crnoj Gori dugu tradieiju, Buduéi da smu »istrage poturicas s pofetka XVIII. stoljeéa opéepoznate, zadrtimo se malo vile na slitnim, alii manje poznatim pojavama XIX. i XX. stoljeéa, Od 1852. do 1858. godine u Konjusima, Bozitima na uiéu Réanitke rijeke i u selu Donja R¥anica pokriteno je 775 osoba. Muhamed Memié to opisuje ovako: »Krieenje je najfefée bilo masovno, na otvorenom polju, w prisustvu plemenskih kapetana, barjaktara, perjanila, Jandarma i ostae elite. Posjednja grupa od 400 pokrite- nih u Donjoj REanici imala je tu ‘prednost’ to je svima pokrltenima kum bio vojvoda Miljan Vukov (...) takav je natin pokrtavanja bio w suprotnosti sa propisanim normama pravoslavne crkve, koji predvida poseban postupak sva- kako w crkvama, a ne na poljanama, pred sveStenikom, a ne pred policijskim organima. . « Najvedi »process pokritavanja bio je od veljate do svibnja 1913, na podrutju Plava i Gusinja. Najprije je 550 gradana pogubleno. Zato je gosinjski muftija savjetovao stanovnievu da privremeno prijeds w pravoslaynu vjeru, a da se u islam vrate tek kada prilike dopuste. Tada je prevedeno w pra~ voslavnu vjeru 12.000 gusinjsko-plavskih muslimana, Potkra) svibaja iste godine opuieno je otvaranje déamije i porratak u islam koji to Zele. Oxim tri obiteji, svi su se vratili, Na Kraju rasprave autor iznosi podatak da je tijekom 300 go- dina turske vlasti ukupno 55% stanovnieva pretlo u islam te da je bilo eviden- tirano ukupno 160 dlamija na podrufju te zemlje, NENAD MOACANIN, Islam izmedu Save, Drave } Dunava (str. 187.194.) Autor konstatira da se islam u slavonsko-srijemskom medurjedu Sitio po modelu koji se neto razlikovao od >ugarskoge ili sbosanskoge. Do polovice XVI. sto- Ijeéa invori spominju velo malo muslimana, Tzuzctak Eine samo. vojne posade. Gradani muslimani javljaju se u veéem broju tek u popisu nastalom oko 1555. godine, Vjerojatno je tako i na selv, ali za to nema potvrde. U gradovima (Osi- jek, Varadin, Nijemei i Rata) muslimani imaju mali ili nikakav zemljoposjed. Obraéenika a islam bilo je jedino u Osijeku (30%). Oni nisu koncentrirani ni 1u jednoj skupini po zanimanju ili imanju, nego posvuda podjednako, Udio mu- slimanskog stanovnistva pada sa 1,6% a Sezdesetim na 0,5%/+ u osamdesctim godinama XVI stoljeéa. § izuzetkom Poteltine muslimanskih sela je razmjerno malo, nelto ih je vile oko Osijeka i Orahovice, a drugdje samo sporadiéno, Au- tor smatra neodrZivom tvrdnju zagrebatkog biskupa potkraj godine 1536., da j 1 stedajoj Slavoniji 40.000 puéana preslo na islam, vel i stoga jer u Slavoniji sveukupno nije bilo toliko stanovnika. Kako je domaée stanovniftvo slabo kon- Yertiralo na islam, vetinu slavonskih muslimana sadinjavaju doseljenici, i 10 ne 40‘ocjENe 1 pREKAZE Pov pil 12, 329-345 1980) toliko iz Bosne, nego iz udaljenijih zemalja, Prvi val naseljavanje urbanoga ci- vilnog stanovniSwva dogodio se po zavrletku osmanskih osvajanja podetkom pedesetih godina XVI. toljea i cr3)20 je do drage polovice Scrdesstih. Nakon ramih nedaéa 1593.—1606. i atkoliko godina buna i hajdutja, pofinje drugi val s velim brojem dosejenika, ali manje pragen urbanim razvojem. HATIDZA CAR. Demografsko kretanje, socijalni i honfesionalni sastav stanovniltua 1 visotkoj nabifi (str. 195252.) Istrativanje se odnosi na razdoblje od ulaska ove nahije w sastay Osmanskog, sultanata do poéetka XVIL, stoljeéa, Neposredno prije dolaska Turaka stanovni- vo je bilo prorijedeno ratovima, Staroma struktura je bila dosta nepovoljna tako da je job 1468./9., primjerice, u gradu Visohom evidentirano 220 kr&éan- skih obitelji i 25 neodenjenih mutkih élanova. Potetkom XVI. stoljefa intenzi- vviraju se bilo spontane, bilo planske migracije, tako da je broj domacinstava porastao u nahiji sa 3.200 u 1489. na 3.801 u 1516, godini. U Visokom je 1516. zabiljeZeno 257 domaéinstava i 75 punoljetnih neo¥enjenih muskaraca (to svje~ barem manjem mortalitews u ratovima). Godine 1604 1 nahiji ima 5.034 domadinstva. Demografskom obnovem potinje i jai razvoj gradova. Raste broj obrenika, koji vveé 1540. godine dine 30%o, 1570. — 77Me, a 1604. — 69% gradskog pucanstva. U Vitokom 3ivi i mnogo dervila, koji promitu pismenost, obrazovanje i prijelaske : 0 stanovaiftvo dosta brzo prelazi u islam. Godine 1485. ima ih 20%, a 1489, vee 40%. U tri gradska naselja Visotke nahije (Visoko, Fojnica i Krelevo) muslimansko stanovniitvo je 1485. godine Zinilo samo 3/ populacije. Do vierskih promjena dolazi poslije pada srebrenitke (1520}), fabatke (1521.) i jajadke (1528.) bano- vine. Tako u Visokom broj muslimana raste godine 1489, na 59%, 1516. na 389%, 1528. na 60%/e, 1540, na 78/s 11570. na 938. Drugadije je u Fojnici i Kreleva, sdje udio muslimana dose¥e 1570. godine samo 25%, odnosno 24¥/o, Nije ni u selima proces prihvacanja islama bio ravnomjeran. Na 38 scranica ove rasprave sw tabele stacisttkih popisa, a na jednoj objava sumarnih rezultata i postornog ratuna za cijelu nahiju. Tz posljednje se vidi da je udio muslimanskog stanovniltva porastao s2 118 u 1485. na 90%o u 1604. godinis postotak muslimana u Visokom sa 7%» na 91%, Fojnici sa 7 na 36M%e iu Krefeva sa 98/6 na 459% uw istim godinama, BEHIJA ZLATAR. Sirenje islama i islemska kultura Sarajevu 3 okolini (str. 253.268.) Proces prijelaska na islam bio je u okolici Sarajeva intenzivniji nego u drugim dijelovima Bosne. Na to utjetu dvije Einjenice: jof prije dolaska Turaka ovdje je bila slabs rkvena organizacija, a u tursko dobe grad postaje srediltem civilaih i vojnih vlasti, Prihvaéanjem islama feudalei su dobivali natrag svoje stare ba Ine kao timate, a seljaci izvjesne povlastice, Broj muslimanskih domova porastao je w gradu Sarajevu sa 11 v 1468. godini na 3.895 u 1604, a broj krHéanskih sa 65 na 149. U sarajevskoj nahiji u istom vee- 3H‘OopENE 1 PRIKAZI ovi. pel 12, 92848 (1998) menskom razdoblja broj muslimanskih domova raste 62 237 na 5.349, a krléan- shih pada sa $66 na 16. Broj stanoynika (osoba) muslimanske vjere jo porastao sa 242 na 9.244, dok Kelanskih pada sa 631 na 156, Do godine 1604. proces prijelaska na_islam je uglavnom zavrien. U gradu ivi 96,79%, a a nahiji 99,5294 muslimana, RAMIZA IBRAHIMOVIC. Struktura vojnithe Klase 1 15. i potetkom 16. vijeka s posebnim osurtom na Sirenje islama u Bosni (str. 269.-~282.) Osmanlije suv Bosnu doili s potpuno izgradenim druftveno-politikim i gospo~ darskim sustavom, koji se u naloj historiografiji naziva timarsko-lenskim. Dok su stariji povjesaiari (Truhelka) njemu podrijetlo tealili u Perzii, suvremeni pretpostavljaju da porjote iz arapske dréave, Velike timare su u prvo vrijeme dobivali carski ili namjesnitki gulami (oslobo- deni robovi). Tada jo3 nije zapotelo masoyno Sirenje islama pa gotovo cijeli timarsko-lenski_ sustav potiva na oslobodenicima. Kasnije se uw timarski sustay stapno ukljutuje i nekadatnja vlastela, Godine 1455. u zbimom popisu kra- jidta Isa-bega Ishakoviéa 548/0 timarnika oznageno je kao »gulam« ili >hizme- Gare, Oni su se odlikovali bezuvjetnom vjerno%u. Velik bro} Ijudi koji slude w vojsci dolazi u Bosna s istoka, a ima i dosta Madara, Kod sitnog plemstva dobivanje timara nije bilo uvjetovano prijelaskom na islam, nego lojalnoiéa. Korisike sitnoga zemljiinog posjeda (do 20,090 aki) 2vao se spahija, srednja vlastela su zaimi ili begovi (posjed se naziva zeametom), a keu- pni feudalni posjedi Koji su u prvor redu vlivali sultan i visoki dostojanstvenici i namjesnici zvao se has. Ipak se broj zemljoposiednika nemuslimana od pada Bosne pod tursku vlast do kraja XV. stoljeda smanjuje sa. 298% na 6%, Velik bbroj ke¥éanskog plemstva samovoljno napuita timate, a neki ga gube zbog ne- Spahije prelaze na islam otprilike jednakim intenzitetom kao i na- jovi nekih krSéanskih spahija prelazil so v islam, U drugo} polovici XV. stolieéa zatinje se jezgca domaée vojnitke klase, a u XVI. oni sasvim prevladavaju u Bosni. Bosansko se plemstvo definitivno oblikuje do XVI. stoljeéa. FEHIM D4. SPAHO. Pribvatanje islama hod stanovnittes blithog sandiaka (str. 283.—290.) Kiki sanddak je slu#beno osnovan 1537. godine i, ksko je titavo vrijeme pred stavljao graniéno podrufju, ima neke svoje specifitnosti uyjetovane krajiskim karakterom. Proces prihvaéanja islama u klitkom sandZaku odnosi se na dvije Kategorije stanovniftya: na rajinsko stanovnittvo koje je preostalo nakon velikih iseljavanja kao ina doseljene Viahe. U ovom sandfaku islamizacija nema masovai karakter. Stanovaifevo w rajin- skom statusu (koje nikad nije bilo w vlaSkom statusu) lakie, ranije i masovniie prelazi na islam. To su podrugja Uskoplia, Livna, Neretve, Rame i Glamofa, gdje ima do 49 muslimana, U nahiji Saromiite udio muslimana je tak 78% Muslimani evore votinu u gradu Livny, Kod viaikog stanovnitva istoga po- drudja islamizacija je minimalna i dose¥e samo 6Y/o, Jo je manje muslimana u M2‘OCTENE 1 PRIKAZE Por pil 1, 329-365 (190) vlatkim podrugjima Petrove gore, Petiovog polja, Zmiinje polje, Sinja i Velike — samo 2/, Najzapadnije nahije klifkog sandZaka su 100% kr¥éanske: Buko- vvica, Karin, Obrovac, Kligevac, Cetina, Zrmanja, Popina, Strumiéki i Plavna, ali i neke mahije malo prema w unutrainjosti: Kupres, Unica i Grahovo. Islam se najjage prihvata u podrufjima naseljenim rajinskim stanovnistvom. To je naj= uudaljenija zona od_granice kamo spada podrutje Saromila, Unca, Kuta, Gra~ hova, Kupresa, Janja i Sokol2. U drugoj polovici XVI. pa do podetka XVII. stoljefa naseljuju se ranije opustie~ Ii keajevi. Primjerice, u nabiji Livao je broj wlafkih kuéa porastao od 1528, do 1604. sa 54 na 337, 4 u nahiji Uskoplje od 1550. do 1604, sa 196 na 2.049. Visiko je stanovaiftvo evidentirano na podruéju cijeloga kliskog sandiaka, osim nahije Neretve. Medu Viasima je islamizacija bila neznatna. U nahijama Obro- vac Unae, Gradaéae, Mazin, Cvecuia, Karin i Velin uopée je nije bilo. Godine 1604. u status kasabe evidentizani su ovi gralovi klikog sandéaka: Konjic, Prusac, Donji i Gornji Vakuf, Livno, Glamoé, Jezero, Sinj, Hrvace, Velika, Droif, Knin, Zemunik, Obrovac, Skradin i Klis. Nakon gore izlozenoga povijesnog bloks, POF donosi u drogom dijelu kulturo- Toiki, takoder ima 14 raspeava. Prvih 13 samo demo poimenitno navesti radi informacije, ne osvréudi se na njih jer se bave filologijom, knjizevnoku i slitnom tematikom izvan okvira nale struke. U svezi s povijeléa jedino je posljednji prilog. 1. Darko Tanaskovié. Ilamska ili mustimanska kultura u Bosni? (str. 291.—302.) 2. Limet Kazumovit. Skolstvo i njegovs uloga u stoaranj pretpostavki za razvo} fendsure w BiH w osmanskom periods (str. 303.310.) 3. Fehim Nametak, Drustveno-istoriske uslovljenost divanske knjizevnosti w Bilt (str, 311.318.) 4. Amir Liubovit, Sirenje arapsko-islamske jilozofite (falsafa) u natim krajevimna (str, 319.328.) 5. Slobodan Mié. Hamaevijtka i hurufiska jeres u Bosni kao reakeija na polititke ‘kriau Osmanske Imperije x drugo} polovini 16. vijela (str, 329.—336.) 6. Boris Nilevié. Slike religioznosti srednjoviekowne Bosne pred osmanski dolazak (str. 337.—H46, 7. Diemal Celié. Domate i orijentalno 1 materijalnom kultwrnom nasleds bo- sansko-bercegowatih Muslimana (str. 347358.) 8. Madtida Betirbegovié. Urbanizacija i prosvjetni objekti u bosanskom ejaletu (str. 358,368.) 9. Marjeta Ciglenethi, Turgerije v Penjskem muzeiu (str. 369,—384,) 10. Ehrem Caulevit, »Bosanskia turski i njegova autentina obiljeia (str. 385.— —394.) IL Betir Diaka. Ste je pomoglo pribustaniu perzijske knjifeumosti Bosni i Hercegovini? (str. 395.—400,) 12. Mubamed Hukovie. Gaibija, jh Mustafa — mistik i buntounik (str. 401.— 408.) 13. Mubamed Zdralovit. Bergivi u Bosni (str. 409.~424,) 43LOCJENE I PRIKAZE ori. pil 12, 38-345 (1995) Posliednji prilog 2bog vike rezloga zaslubuje da se na njemu sadetimo. Gledice koje zastupa je disharmonitno cezama koje dele promovirati muslimani. Zanin- Tivo ga je éuti ne samo zato ko predstavlja drugu seranu (vaudiatur et altera parse) nego i zbog oftcth replika koje je iazvao. Iz ovog se suteljavanja 20rn0, kao mozda nigdje drugdie, vidi bie problema. Donosimo ncke formulacije Milana Vasifa zajedno s replikom Saliha Aliica. MILAN VASIC, Islamisaciia w jngoslovenshine zemljama (str. 425.—442.) ‘Autor istte da je islamizacija bila, poticana spregom niza odgovarajudih Eini- Jaca stalno prisutnih w osmanskom dr¥avnom i drufevenom poretku i uopée w sis- emu odnosa kakvi su vladali u Osmanskom carstvu. Budusi da w njemo, kao ni u drugim muslimanskim detavama nije bilo specijalizirane religiiske insitucije poput Crkve kod Krigana, vjerski i svjetovni Zivot muslimana bio je potpuno isprepleten, Glavai Ginilac islamizacije bio je pravai poredak koji je »pravovjer tnce muslimane stavio w polo!aj punopravaih podanika carstva, a svi su nemusli- mani bili u podredenom polotaju kao »itigenicie (zimmi). Kriéani su doista ivali pravau zattita, njthova religia i vjerski Zivot doista su se toleirali, ali a tuvjetima ograniéenih vjerskih sloboda i pod vjerskim pritiscima nisu mogli dod do punog izraZaja. Ova je neravnopravnost povlatila 2a sobom diskriminaciju na polititkom, drultveno-ekonomskem i kulturnom plana, Razlike su postojale tlede posjedovanja dobara, nagina odiievanja, ponaSanja i slifno. Neki su zakon- ski propisi bili ponigavajuci 22 nemuslimane. Prijelaskom w islam konvertit je ppostajao punopravii podanik earstva, stjecao vetu sigurnost i povoljnije wvjete 1a Fivot i napredak Faktori islamizacije su bili kompleksni, ali se oni ekonomske prirode djelovali najsnainije, To je u znatnoj meri pojaéavalo privid dobrovoljnosti samog gina prijelaska na islam. Posebno znagajnu ulogu w Sicenja islama imali su dervitki redovi, od kojih su na nalem podrutju bili rafireni: mevledije, naktibendije, hhalvetije, kadirije, rifsije bektatije, hamaevije i drugi SALIH ALICIC. Osort na izlaganje M. Vasiéa »Islamizacija w jugoslovenskim zemljamae (str. 443.—444.) Autor je usturdio da je Vasiéeva metodologija »porpuno sporna i nenauén te da ponavija pogretke svojih prethodnika iz XIX, stoljeéa. Osnovna je po grelka S00 se posiulio metodom ekscesa, a ne process, i da zato pitanje fslama do danas jo8 nije objainjeno. Prvo treba utvrdit iz sistema, Najvecu Vasigevu konteadikeiju oponent vidi w Va- sigevo} wednji da je tamo gdje je otpor turskoj ekspanziji i vlasti bio vedi isla mizacija bila masovnija, Autor istite da Vasié Nedima Filipovica nije shvati. Inaldzikova izlaganja. su neprovierena, a ostala je literatura islamofobna, koja je pisana sreem, a ne dokumensom. Tho god bude promatrao firenje islama (isla- mizaciju) izvan procesa sigurno ge doti na pogreine i znanstveno neodrtive zakljathe. M4OCTENE 1 PRIKAZE Powis erik 12, 320-368 (989) 4. Zaklintak Cijeli 41. broj POF-2 posveéen je jesinoj temi i time se izdvaja od prethodnih brojeva ovog uglednog znanstvenog Zasopisa. Osnovna nakana objevljenih. re- ferata sastojala se u tome da se o islamizaciji it Sirenja islama w bosanskom eja- letu progovori na rnanstveno utemeljeni naéin koji bi bio lien nasiijedensh pred rasuda, Postavljenom problema pristupilo se integralno, kao process, a ne kao zbiru izdvojenih dogadaja. Mote se slobodno re‘i da seu nakani uvelike uspje- Jo, jer se u porpunosti radilo na arhivskoj dokumentaciji. Znatan dio stranica w objavijenom broju donosi statstike podatke, a vrijednost takve vrste grade je sama po sebi neupitna i stozerna. U konkreinom slufaju ona je jot i pojatana time o je posrijedi materijal na turskom jeziku, koji donosi videnje rbivanja nama suprotne strane, i jo8 k tome veeini europskih povjesnigara jeriéao ne- dostupan (osim profesionalnim orijentaistima). Koriftena strugna literatura navedena je w biljekama, Buduti da je starija lite- ratura steuénjacima veé pornats, i iskazana u bibliografijama, ovdje bismo ipak Zeljeli ukazati na samo jedno novije djelo za koje zasigurno, zbog prekinutih vyeza s Bosnom, jo8 svi nisu uli, a koje se izravno bavi postayljenim problemom. To je djclo Mubemeda Hadiijahi(a: Porijeklo bosanski muslimuna, w izdanjn (Bosanske) maslimanske biblioteke Sarsicvo, 1999. (186 stranica). Tu kajigu pre- porutuje Adem Had¥i. Inna kraja, nekto sasvim ukratko o samom dasopisu i Institutu hoji je gajio takwu ananstven tradiciju Setiri deseclie’a. Sam naslov Easopisa mofe zavarati jer bi neupuéeni mogli pomislti da je to disto filoloiko glasilo. Stoga upucujemo sve povjemifare ds ne zaobilaze ni prvih 40 brojeva POF-2, u kojima povijesna problematika zauzima otprilike izmedu Eetvetine i eretine svih prilogs. Znaran dio rasprava odnosi se na Bosansky krajinu — granitno podruéje s Hrvatskon i poprifte dugotrajnih europskih ratova, Vibe o Zasopisv, kao i djelatnosti Or jentalnog insticuta mote se naéi u bibliografijama, koje eakoder spadajy v niz ajegovih. izdanja, primjerice, Bisera Nurudinovie: Bibliografija jugoslovenske onijentalisike 1961—1965. godine, Sarajevo, 1981.3 ili Svetlana Milié: Pregled izdanja Orijentalnog insttuta sa bibliografijom radova w njima (1973—1985), Sarajevo, 1988, Posebni otisak iz POF-a 37 (1987) 211-240, Nadajmo se da ¢e se, tim prilike dopuste, 41. broj POF-a ponovno viskati, a daljnje izdavanje Easopisa bic nastavljeno. Po%elimo Orijentalnom instiuy ito skeriju sanaciju jer takva znanscvena tradicija ne smije zamrijeti. Andrej Cebotaren