Professional Documents
Culture Documents
Svedoci smo naglog porasta upotrebe fazi logike u veoma raznovrsnim komercijalnim
aplikacijama i industrijskim sistemima. Neki primeri kao to su ve maine, klima ureaji,
usisivai, navigacioni ureaji, kao i mnogi drugi, dovoljan su dokaz velike rasprostranjenosti i
primenjivosti ove tehnike. Fazi tehnologija je nala i primenu u informacionim tehnologijama i
ekspertskim sistemima, gde se koristi kao podrka pri odluivanju.
Fuzzy skupove definisao je 1965te godine Lotfi Zadeh kao matematiki formalizovan
nain predstave i modeliraju neodreenosti u lingvistici. U teoriji klasinih, jasnih skupova,
neki odreeni element ili pripada ili ne pripada nekom definisanom skupu. Drugim reima,
pripadnost elementa skupu je krajnje distinktna. Fazi skup je, u tom smislu, generalizacija
klasinog skupa, budui da se pripadnost (tj. stepen pripadnosti) elementa fazi skupu moe
okarakterisati brojem iz intervala [0,1]. Drugim reima, funkcija pripadnosti (membeship
function) fazi skupa preslikava svaki element univerzalnog skupa u pomenuti interval realnih
brojeva. Jedna od najveih razlika izmeu klasinih i fazi skupova jeste u tome to klasini
skupovi uvek imaju jedinstvenu funkciju pripadnosti, dok se za fazi skup moe definisati
beskonano mnogo razliitih funkcija pripadnosti kojima se on moe opisati (sam izraz fazi
(fuzzy) predstavlja neto nejasno, zamagljeno, lepravo).
Osnovna razlika izmeu fazi logike i teorije verovatnoe sastoji se u tome da fazi logika
operie sa deterministikim nedoreenostima i neodreenostima, dok se verovatnoa bavi
verodostojnou stohastikih dogaaja i iza nje sutinski stoji eksperiment. Fazi logika prosto
ima za cilj prevazilaenje problema u komunikaciji vezanih za razlike izmeu pravila koja
nameu formalne teorije i naina razmiljanja koji opisuju ponaanje ljudskog uma, dok se
verovatnoa generalno bavi fenomenom ponavljanja koji se simbolizuje sluajnou
(sluajnim promenjivama i sluajnim procesima). Drugim reima, fazi i sluajni su dva atributa
koji se razlikuju u svojoj prirodi, odnosno, oni opisuju drugaiji aspekt neodreenosti. Dakle,
fazi logika pokriva subjektivnost ljudskog miljenja, oseanja, jezika, dok verovatnoa pokriva
objektivnu statistiku u prirodnim naukama. Analogno, fazi modeli i modeli formirani na bazi
verovatnoe nose drugaiji vid informacija: fazi funkcija pripadnosti predstavlja slinost
objekata u kontekstu neprecizne definicije osobina, dok verovatnoa daje informaciju o
frekvenciji ponavljanja.
Fuzzy skupovi
Osnovna karakteristika fuzzy skupa je njegova karakteristna funkcija odnosno funkcija
pripadnosti. Oznaimo sa U univerzalan skup. Neka je A (x) karakteristina funkcija klasinog
skupa A iz U takva da moe uzeti vrednost iz skupa {0.1} pri emu je A (x) = 1 ako je x A i
A (x) = 0 za x A. Primetimo da su granice skupa A otre i jasne i da predstavljaju dvoklasnu
kategorizaciju elemenata skupa U (imajmo kao dokaz u vidu i primer iz uvoda u ovu oblast).
Fazzy skup, sa druge strane, uvodi neodreenost ponitavanjem otrih granica izmeu lanova
skupa i onih koji to nisu. Drugim reima, prelaz sa lanova na nelanove nije tako otar, prelaz
je postepen. Fuzzy skup skupa U moe se definisati kao skup ureenih parova
={(x, (x))x U}
gde je (x) takozvana funkcija pripadnosti ili karakteristina funkcija skupa i predstavlja
stepen pripadanja elementa x fuzzy skupu . Funkcija pripaddnosti preslikava skup U u prostor
pripadnosti M, odnosno (x) : UM. Ako je M = {0,1} onda je u pitanju klasian, jasan skup.
Za fuzzy skupove opseg pripadanja je podskup nenegativnih prirodnih realnih brojeva iji je
supremum konaan. Najee se usvaja da je skup M jedinini interval [0,1].
Primer 1. Neka je skup U skup realnih brojeva i neka klasian skup A predstavlja realne brojeve
koji su vei ili jednaki 5. Tada imamo :
A = {(x, A(x))x U}
Na ovaj nain smo pokazali da je funkcija pripadnosti fuzzy skupa subjektivne prirode,
ali to nikako ne znai da se ona moe potpuno proizvoljno izabrati. Uvek je neophodno da koliko
toliko bude usklaena sa zahtevom koji predstavlja.
* Od sada, pa nadalje emo izostavljati znak tilde iznad oznake fuzzy skupa, osim ako to ne
dovodi do zabune u odreenom kontekstu *
Podrka (support) fuzzy skupa :
Fuzzy skupove moemo definisati i preko njihove podrke (support-a). Podrka fuzzy
skupa jeste nita drugo do klasian, jasan skup elemenata x U takvih da je A(x)0. Oznaava
se sa :
Supp (A) = { x U A(x)0}
Tada je :
Supp (A) = {50, 60, 70, 80, 90, 100}
Supp (B) = {30, 40, 50, 60, 70, 80}
Supp (C) = {10, 20, 30, 40, 50, 60, 70}
Ideja je da, umesto funkcija pripadnosti definisanih tabelom, fazzy skup A moemo
definisati i na sledei nain: univerzalni skup je U = [0, 100], a funkcija pripadnosti je :
A(x) =
i tada je Supp (A) = (40, 100]. Vano je napomenuti da suma stepeni pripadnosti fuzzy skupa
!"# A i ne mora nuno biti jednaka 1 (za razliku od sume verovatnoa moguih ishoda
dogaaja- jedna od bitnih razlika fazi teorije i teorije verovatnoe). Takoe, prazan fazzy skup
ima i prazan skup podrke. Drugim reima, takav fazzy skup za svaki element x U ima
funkciju pripadnosti A(x) = 0.
Fazi skup A ija se podrka sastoji od samo jednog elementa univerzalnog skupa U i pri
tome je A(x) = 1, naziva se fuzzy singlton (fuzzy singleton).
Dalje, element x U za koji vai A(x) = 0.5, naziva se taka prolaska (crossover point).
Jezgro (kernel) fuzzy skupa se sastoji od elemenata iji je stepen pripadnosti jednak 1, tj.
ker (A) = { x U A(x) = 1}
$&
$'
gde znak + oznaava uniju elemenata, a i oznaava odgovarajui stepen pripadnosti elementa
xi skupu A, pri emu je i = A(xi)0. Na taj nain bi fuzzy skup B iz primera 2 mogao da se
prikae i kao :
B=
(
)
(
(*
+
(*
,
(
*
Ukoliko skup U nije disketan, ve je to recimo interval u skupu realnih brojeva, moe se
upotrebiti sledea notacija :
A = -/
$. %
gde je integral upotrebljen u smislu unije elemenata iz A. Npr skup A iz primera 1 moe se
prikazati :
A = -1 0
Princip rezolucije :
Da bismo objasnili princip rezolucije treba da definiemo -preseke (-cut) ili -nivoe
(-level). -presek fuzzy skupa je je klasian skup koji se sastoji od onih elemenata x U iji je
nivo pripadanja vei ili jednak od . Drugim reima,
A = { x U A(x)}, []
sup [ A(x)], G x U
( 0 ,1]
gde operator oznaava operator minimuma i pri tome A(x) oznaava funkciju pripadnosti
konvencijalnog skupa A :
A(x) =
HI
HJ
[ A(x)]
( 0 , A ( x )]
sup
[ 1]
( 0 , A ( x )]
sup
( A ( x ),1]
sup
[ A(x)] =
sup
= A(x)
( A ( x ),1]
[ 0] =
( 0 , A ( x )]
A(x) = [ v A(x)] , G x U
To znai da je A takav fuzzy skup (vrlo slian konvencionalnom) koji svakom elementu
ija je funkcija pripadnosti skupu A vea ili jednaka pridruuje funkciju pripadnosti jednaku ,
dok svim ostalim elementima pridruuje funkciju pripadnosti jednaku 0. Tada se korienjem
principa rezolucije, skup A moe predstaviti na sledei nain :
A = KIMJ LHJ ili A = - L H
(
+ , * N
()
(
(*
(
(
+
(
,
(
*
(
N
(
A=
= (
+
,
*
N
(
()
+
(
()
+
()
()
,
(*
+
(O
+ (P
*
(
,
()
*
N
(
,
+
*
(*
()
N
(*
*
,
*
N
(
()
N
N
,
(
*
(
N
(
,
(
*
0 (H (OH) (
H (PH H 0 KIRS LQJ ,
(H 0 (
(
H 0
,
*
+
N
,
*
N
, (OH) 0
, (PH 0
*
N
+
,
i H 0
*
N
N
.
,
(*
(*
+
*
N
N
(
(*
Y
)
(
(
gde x1 , x1 U, []. Poslednja relacija se moe interpretirati i na sledei nain: uzmemo dva
elementa x1 i x2 iz fazi skupa A i povuemo du koja ih spaja. Da bi fazzy skup bio konveksan,
funkcija pripadnosti za svaku taku te dui mora biti vea ili jednaka od minimuma vrednosti
A(x1) i A(x2). Na slici 4.(a) funkcija pripadnosti jeste konveksna, ali nije normalizovana, dok je
na slici 4.(b) prikazana nekonveksna, normalizovana funkcija. Primetimo da konveksnost fazi
skupa ne podrazumeva konveksnost funkcije pripadnosti (slika 4.(c)).
`a
Y
a`
Y
, a druga u
a`
Y
. Rastojanje
izmeu ove dve take prolaska iznosi a i ovo odstojanje se esto naziva propusnim opsegom.
Ponekad se funkcija definie na neto jednostavniji nain:
(x;a,b) =
g i
h
Oblik funkcija i je vrlo slian. Jedina znaajna razlika je u tome to je propusni opseg
funkcije jednak 2b.
Kardinalanost fuzzy skupova :
Slino kardinalnosti jasnog, klasinog skupa, koja se definie kao broj elemenata
sadranih u njemu, kardinalnost (ili skalarna kardinalnost) fazzy skupa A predstavlja sumu
stepeni pripadnosti svih elemenata x iz A, odnosno:
jHj 0 l kM .
jHj
jmj
pri emu je jmj konana. Dakle, relativna kardinalnost odreuje koji deo elemenata
univerzalnog skupa U ima osobinu A kada je U konaan skup. Kada fazi skup A ima konanu
podrku, njegova kardinalnost se moe predstaviti kao fazi skup. Ova fazi kardinalnost se
oznaava jHjn , definisao ju je Zadeh 1978. kao
jHjn 0 IT.
.
jM j
I
jHjn 0 IT.
0
jM j
I
)(,
(
+
0 (Op i
()
(
(*
)
Y
gde
AvBFAiAvBFB
gde
AFAyBiBFAyB
jM v wj
y wj
gde v i y oznaavaju presek i uniju fuzzy skupova A i B respektivno. Kada je A=B, E (A, B) = 1.
U suprotnom ako je jH v {j = 0, tada je E (A, B) = 0. U optem sluaju vai 0 E (A, B) 1.
Podskup. Fazi skup A je podskup fazi skupa B, tj. A F B ako i samo ako vai
kM kw , G x U
jM v wj
jMj
AyB=
Y
)
AvB=
(
)
(
(
(*
(N
+
()
+
(
,
(*
,
(,
*
+
(
(*
*
(
,
(Y
N
*
jM v wj
(()((
E (A, B) = jM y wj = (((*(*(* =
S (A, B) =
jM v wj
jMj
(()((
(()((*
(
)(,
(
+
= 0.23
= 0.38
Kao i u sluaju jasnih skupova, i u sluaju fazzy skupova moemo definisati dvostruku
negaciju i DeMorgan-ove zakone.
Zakon dvostruke negacije. H} = A
Sve ove osobine se baziraju na definicijama komplementa, preseka i unije i lako se mogu
dokazati.
Primer 7. Neka je A = {(3, 0.5), (5, 1), (7, 0.6)} i B = {(3, 1), (5, 0.6). Tada moemo dobiti
A x B = {[(3,3), 0.5], [(5,3), 1], [(7,3), 0.6], [(3,5), 0.5], [(5,5), 0.6], [(7,5), 0.6]}
A + B ={(3,1), (5,1), (7, 0.6)}
A : U [0,1][0,1]
gde je A fazi stepen koji je takoe fazi skup u [0,1] predstavljen kao:
A (x ) =
f (u )
, u [0,1]
u
f : [0,1] [0,1]
Na primer, moemo definisati fazi skup tipa 2 Pametan sa vrednostima pripadnosti kao fazi
skupovima tipa 1 kao to su Ispodproseno, Proseno, Nadproseno itd. Analogno
prethodnoj prii, slobodno sada moemo rekurzivno definisati fazi skup tipa m (m>1) u kome su
rednosti pripadnosti fazi skupovi tipa u m-1 u [0,1].
Drugo proirenje koncepta fazi skupova jeste da razmotrimo fazi skup fazi skupova u
univerzumu U, tj. fazi skup iji su elementi i sami fazi skupovi. Takvi fazi skupovi se nazivaju
fazi skupovi drugog nivoa. Na primer, fazi skup drugog nivoa je kolekcija eljenih osobina
nekog elektrinog ureaja. Elementi ovog fazi skupa drugog nivoa su obini fazi skupovi, fazi
skupovi prvog nivoa kao npr. Pouzdan, Jeftin, Dobrog dizajna, Bezbedan itd.
Rekurzivno, moe se definisati i fazi skup k-tog nivoa (k>1) gde k indicira dubinu ugnedavanja.
~
U odnosu na univerzum U, neka oznaava skup svih fazi podskupova od U i neka P (U )
~
oznaava skup svih fazi podskupova od U i neka P k (U ) bude definisano kao:
~
~ ~
P k (U ) = P ( P k 1 (U ))
za sve pozitivne cele brojeve k 2 . Tada se fazi skup k-tog nivoa, A, definie kao
A : P k 1 (U ) [0,1]
c : [0,1] [0,1]
Tako da vai:
(x ) = c( A ( x ))
A
gde je parametar koji oznaava stepen komplementiranja. Naime kada je =0, funkcija postaje
c( A ( x )) = 1 A ( x ) , tj. standardni fazi komplement i, kako se pribliava vrednosti -1, A se
pribliava univerzalnom skupu U, a kada se pribliava beskonanosti, A tei praznom skupu.
3. komplement (Yager klasa). Ovaj komplement se oznaava sa A i definie sa:
A ( x ) = c( A ( x )) u (1 A ( x) ) , 0 < <
1
gde (0, ) . Za =1, Yegerov presek postaje ogranieni proizvod. Kada Yager-ov
presek postaje operator minimuma. Kada 0 , Yegerov presek postaje grubi proizvod.
Primeeno je da sa porastom parametra raste i stepen pripadnosti, te se stoga parametar
moe interpretirati kao stepen snage izvedene operacije preseka.
4. Gruba suma:
Jedna tipina parametarska t-konorma je unija (Yager-ova unija) koja se definie funkcijom
gde (0, ) . Za =1, Yegerova unija postaje ograniena suma. Kada , Yegerova unija
postaje operator maksimuma. Takoe, ako 0 , Yegerov presek postaje gruba suma.
Primeeno je da sa porastom parametra , opada vrednost stepena pripadnosti.
Relacije izmeu razliitih t-normi (fazi preseka) i s-normi (fazi unija) opisane su
sledeom teoremom.
Teorema 2. Neka su A i B fazi skupovi u univerzumu U. T-norme su ograniene
nejednakostima:
gde je tgp grubi proizvod. Slino, t-konorme su ograniene nejednakostima:
gde je sgs(a,b) gruba suma.
Dokaz. Budui da su dokazi obe relacije u teoremi 2 slini, dokazaemo samo prvu
relaciju o ogranienosti t-normi. Na osnovu uslova ogranienosti t-normi, imamo t(a,1)=a i
t(1,b)=b. Potom, na osnovu uslova monotonosti t-norme, dobijamo:
Stoga, zakljuujemo da vai:
ime je dokazana druga nejednakost u relaciji vezanoj za t-norme. Za prvu nejednakost kada je
b=1, tada je t(a,b)=a, a kada je a=1, tada je t(a,b)=b (uslovi ogranienosti). Stoga prva jednakost
vai kad aje a=1 ili b=1. Buduci da t (a, b ) [0,1] iz druge jednakosti sledi da t(a,0)=t(0,b)=0. Iz
uslova monotonosti sledi:
ime smo dokazali i prvu nejednakost relacije za t-normu teoreme 2. Ovim je dokaz zavren.
Dakle, standardne operacije min i max su, respektivno, gornja granica t-normi (najslabiji presek)
i donja granica t-konormi (najjaa unija). Kao to je prethodno navedeno, Yager-ov presek i
Yager-ova unija postaju standardne operacije minimuma i maksimuma respektivno, kada
, i postaju tmin i smax i operacije respektivno, kada 0 . Stoga Yager-ova klasa fazi
preseka i unija pokriva ceo opseg operacija na osnovu nejednakosti datih teoremom 2.
T-norme i t-konorme predstavljaju vrstu operacija agregacije nad fazi skupovima, tj. ovo su
operacije pomou kojih se kombinuje nekoliko fazi skupova da proizvedu jedan fazi skup.
Stoga ove operacije igraju vanu ulogu u smislu odluka koje se donose u fazi okruenju.
Uopteno, operacija agregacije se definie funkcijom:
tako da vai:
Znamo, na osnovu relacija iznesenih u teoremi 2, da su sve t-norme manje nego operator
minimuma funkcije preseka i da su sve t-konorme vee od operatora maksimuma funkcije unije.
Prirodno, postoji i klasa operatora agregacije smetenih izmeu operatora maksimuma i
operatora minimuma. Ovi operatori se nazivaju operatori usrednjavanja, budui da realizuju
ideju o razmenama izmeu minimalnih i maksimalnih stepeni pripadnosti agregiranih skupova.
Stoga, operatori usrednjavanja su operatori agregacije za koje vai
gde su
Jedan tipian parametarski operator usrednjavanja jeste generalizovana sredina
definisan kao:
,
Moe se dokazati da ako , tada generalizovana sredina postaje min(a1, a2, an). S
druge strane, ako + , generalizovana sredina postaje max(a1, a2, an).
Odatle, generalizovana sredina pokriva celokupan interval izmeu operatora minimuma i
maksimuma. To prikazuje sledea slika:
Primer 8. Hajde da predstavimo neke specifine sluajeve prethodno uvedenih operacija. Ako
posmatramo t=min operator, s=max operator i materijalnu implikaciju, dobijamo:
Ako se, pak, usvoji da je t=algebarski proizvod, s=algebarsaka suma i materijalna implikacija
kao predstavnik fazi implikacije, tada je:
Ako je vie od jednog elementa skupa U mapirano (preslikano) funkcijom f u isti element y u V,
uzima se maksimum meu njihovim stepenima pripadnosti. Drugim reima:
gde su xi svi elementi preslikani u isto y. Vrlo esto, funkcija f od interesa slika n-torku iz U u
taku u V. Neka je stoga U kartezijanski proizvod univerzuma, tj. U=U1xU2xxUn , a A1, A2,
An n fazi skupova u univerzumima U1, U2,Un, respektivno. Funkcija f slika n-torku (x1, x2,
...xn) jasnog skupa U u taku y iz jasnog skupa V, tj. y=f(x1, x2, xn). Princip ekstenzije
omoguava funkciji f(x1, x2, xn) da bude proirena tako da deluje na n fazi podskupova
univerzalnog skupa U: A1, A2, An, tako da vai:
gde je B fazi slika (takoe fazi skup) od A1, A2, An kroz funkciju f. Fazi skup B definie se
kao:
gde je:
Uz jedan dodatan uslov da je B(y)=0 ako ne postoji nijedan (x1, x2, xn)U takav da vai
y=f(x1, x2, xn).
Razmotrimo nekoliko brojnih primera u cilju ilustracije ovog vanog principa.
Ako je funkcija operacija kvadriranja f tj y=f(x)=x2, primenom principa ekstenzije, lako moemo
odrediti fazi skup B=Velik2 prostim kvadriranjem elemenata skupa A. Dobijamo:
Iz gornjih kalkulacija, oito je da imamo dve take (-1 i 1) iz U preslikane u jednu jedinu taku
y=1. Stepen pripadnosti za y=1 je odreen kao maksimum stepeni pripadnosti pridruenih
takama x=-1 i x=1, odakle dobijamo B(y)=1. Odatle, fazi slika B je
Iz raunanja predstavljenih prethodnom tabelom, jasno je da imamo dva ureena para, (-1,-2) i
(1,-2), koji se slikaju u taku y=-1, kao i (-1,2) i (1,2) koji se slikaju u taku y=3. Stoga, moraju
biti uzeti njihovi maksimalni stepeni pripadnosti, respektivno. Sledi:
Operator minimuma: ( A B )
Operator maksimuma: ( A B )
Algebarska
suma:
Komplement: (A )
Neka fazi skup A(B) oznaava stepen pripadnosti fazi skupa B fazi skupu A.
Korienjem principa ekstenzije, imamo:
Postoji jo veliki broj razliitih primena principa ekstenzije kao to je tzv. fazi aritmetika
u kojoj su binarni aritmetiki operatori sabiranja, oduzimanja, mnoenja i deljenja proireni, od
jednostavnih operacija nad brojevima, na primenu na fazi brojeve sa kojima emo se upoznati
neto kasnije. Takoe, fazi kardinalnost, koju smo ve pominjali, takoe je jedna od primena
principa ekstenzije.