FACULTE DES LETTRES ET DES SCIENCES HUMAINES

DE SARAJEVO

TRAVAUX
TOME 2
(Histoire, Histoire de lart, Archologie)

SARAJEVO
2012

FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

RADOVI
KNJIGA 2
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

Ova knjiga Radova posveena je

prof. dr. Iljasu Hadibegoviu (1938-2010)

SARAJEVO
2012

RADOVI
Filozofskog fakulteta u Sarajevu
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)
Knjiga 2
2012.

Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Iljasu Hadibegoviu (1938-2010)

REDAKCIONI ODBOR
Ivo Komi, Enver Imamovi, Dubravko Lovrenovi, Pejo okovi,
Zijad ehi, Vesna Mueta-Aeri, Husnija Kamberovi, Salmedin Mesihovi,
Senadin Musabegovi, Asja Mandi, Aida Abadi-Hodi,
Mirza Hasan eman, Snjeana Vasilj
REDAKCIJA
Enes Pelidija, Esad Kurtovi, Edin Radui, Aladin Husi,
Amila Kasumovi, Fahd Kasumovi, Amra ai, Adnan Kaljanac,
Haris Dervievi, Andrea Baoti, Amir Duranovi, Emir O. Filipovi
SEKRETAR REDAKCIJE
Emir O. Filipovi
UREDNIK
Esad Kurtovi

Nauna gledita u pojedinim prilozima odraz su stavova autora,

a ne nuno i Redakcije asopisa.

Ovaj broj Radova dio je izdavake aktivnosti

Filozofskog fakulteta u Sarajevu planirane za 2011. godinu.

vvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvv

sadraj

Sadraj
Rije redakcije ............................................................................................. 17
OKRUGLI STOL
ILJAS HADIBEGOVI OVJEK, NAUNIK, PEDAGOG
Salih Foo, Obraanje na otvaranju Okruglog stola Iljas Hadibegovi
ovjek, naunik, pedagog ............................................................................................ 23
Edin Radui, Iljas Hadibegovi Historiar socijalne historije . ........................... 25
Edin Radui, Bibliografija prof. dr. Iljasa Hadibegovia ....................................... 31
Devad Juzbai, Iljas Hadibegovi i njegovo razumijevanje istorije
Bosne i Hercegovine austrougarskog razdoblja . ......................................................... 41
Zijad ehi, Angaman prof. dr. Iljasa Hadibegovia na pisanju
sinteza historije Bosne i Hercegovine XIX i XX stoljea ............................................ 45
Budimir Milii, Nauni lik prof. dr. Iljasa Hadibegovia kao istoriara
socijalne i politike istorije radnike klase Bosne i Hercegovine do 1919. godine ....... 53
Seka Brkljaa, Iljas Hadibegovi i istorija gradova u Bosni i Hercegovini .............. 65
Amila Kasumovi, Ritam doseljavanja i socijalna struktura doseljenika u
Bosni i Hercegovini prema radovima prof. dr. Iljasa Hadibegovia ........................ 71
Hana Younis, Nijemi svjedoci postojanja
Privatna zbirka prof. dr. Iljasa Hadibegovia . ........................................................ 75
Husnija Kamberovi, Iljas Hadibegovi kao direktor
Instituta za istoriju (1987-1990) .............................................................................. 81
Ibrahim Karabegovi, Kratak osvrt na viegodinje druenje i naunu
saradnju sa rahmetli Iljasom Hadibegoviem .......................................................... 87
Vera Katz, Prof. dr. Iljas Hadibegovi Uitelj i prijatelj ....................................... 91
Ladislav Hladk, Nekoliko sjeanja ekog povjesniara na profesora
Iljasa Hadibegovia . ................................................................................................ 95
Aydn Babuna, Professor Hadibegovi and I ......................................................... 101
Amir Duranovi, Iljas Hadibegovi profesor . .................................................... 103

sadraj

OKRUGLI STOL
NASTAVA HISTORIJE U KOLAMA U BOSNI I HERCEGOVINI
Zijad ehi, Nastava historije u osnovnoj koli, gimnaziji, srednjoj
strunoj koli i na fakultetu ...................................................................................... 109
Bojana Dujkovi-Blagojevi, Nastava istorije u Bosni i Hercegovini sa
aspekta problema strunog usavravanja nastavnika ............................................... 115
, ...... 123
Bahrudin Beirevi, Nastava historije u Unsko-sanskom kantonu
stanje, problemi, prijedlozi ....................................................................................... 129
Arifa Isakovi, Utjecaj reforme osnovnog obrazovanja na poloaj nastave
historije u osnovnim kolama ................................................................................... 133
Aida Kovaevic, Uloga historije u odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini ..... 139
Amna Sefo, Nastava historije po EU-VET 3 projektu ............................................. 151
Samojko Cvijanovi, Udbenici istorije u srednjim kolama .................................. 155
Haris Durakovi, Nastava historije u gimnaziji ..................................................... 161
Samir Hajrulahovi, Poloaj nastave historije u gimnazijama
Kantona Sarajevo .................................................................................................... 165
Senada Jusi, Nastava historije u srednjim strunim kolama . ............................... 169
Vesna Mueta-Aeri, Nastava historije na Odsjeku za historiju
Filozofskog fakulteta u Sarajevu ............................................................................... 173
Prijedlozi za podizanje kvaliteta nastave historije u kolama u
Federaciji Bosne i Herecegovine . .............................................................................. 177
LANCI I RASPRAVE
Esad Kurtovi, Iz historije odgoja i obrazovanja u Dubrovniku i
dubrovakom zaleu (Uenje dobrih obiaja, manira i pismenosti) . ...................... 185
Marjan Drma, Veliki knez bosanski Radoje i dilema oko njegovog steka . ............ 195
Zijad Halilovic, Nekropola sa steccima na lokalitetu Mramorje u
zaseoku Raonici, Kaotice, Viegrad . ....................................................................... 211
Emir O. Filipovi, Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovica
u Beu tokom 1435. godine ...................................................................................... 229
Mirza Hasan eman, O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju ....... 247

sadraj

Haris Dervievi, Kaligrafija Gazi Husrev-begove damije

u Sarajevu (1885-2002) . ........................................................................................ 269
Aleksandar arac, Bosna i Hercegovina u turistikim vodiima na
njemakom jeziku od 1878. do 1918. godine . ......................................................... 285
Asja Mandi, Otto Wagners Role as a Professor in the History
of Modern Architecture ............................................................................................ 301
Mirza Hasan eman, Projekt zgrade Muslimanske trgovake i
poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa . .............................................. 333
Amir Duranovi, Graanica 1966. godine:
Odjeci IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije ................... 357
Zijad ehic, Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna
diplomatija 1993. godine ......................................................................................... 369
PRIKAZI, RECENZIJE I OSVRTI
Senaid Boli, Salmedin Mesihovi, Antiqvi Homines Bosnae,
Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011, 681 str. ........................................... 419
Mahir Hrnji, Todd L. VanPool and Robert D. Leonard, Quantitative
Analysis in Archaeology, Wiley-Blackwell, Oxford, 2011, 350 str. ......................... 420
Midhat Dizdarevi, Vesna Biki, Vizantijski nakit u Srbiji, modeli i naslee,
Arheoloki institut Beograd, Posebna izdanja 48, Beograd, 2010, 207 str. . ........... 422
Denan Dautovi, Irena Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir: prostor i
drutvo, Hrvatski institut za povijest, Biblioteka hrvatska povijesnica,
Monografije i studije III/44, Zagreb, 2009, 297 str. ............................................... 426
Narcisa Semi, -,
(XIV-XV ), ,
Studia Historica Collecta, , 2007, 494 str. . ................................................ 429
Denan Dautovi, -,
XIV-XV , , ,
. DCLXXVIII, , . 29,
, 2010, 312 str. ..................................................................................................... 431
Vesna Mueta-Aeri, ,
( ),
, , . 59, , 2010, 173 str. ........ 435

sadraj

Emir O. Filipovi, Emperor Sigismund and the Orthodox World, (Hrsg.

Ekaterini Mitsiou Mihailo Popovi Johannes Preiser-Kapeller
Alexandru Simon), sterreichische Akademie der Wissenschaften,
Philosophisch-Historische Klasse, Denkschriften, Bd. 410,
Verffentlichungen zur Byzanzforschung, Bd. XXIV, Wien, 2010, 158 str. ........... 437
Enes Dedi, Dubravko Lovrenovi, Steci: bosansko i humsko
mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2009, 312 str. ...................................... 440
Tijana Krianovi, Enver Imamovi, Sarajevska Hagada, ART7,
Sarajevo, 2009, 143 str. ........................................................................................... 443
Nedad Muri, Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut
u Sarajevu, Posebna izdanja, XXXII, Sarajevo, 2010, 236 str. .............................. 446
Nedad Novali, Halid Kadri, Dugo svitanje, ahinpai,
Sarajevo, 2010, 4 toma, 612, 600, 606, 607 str. ..................................................... 449
Mirza Dananovi, Vera Katz, Drutveni i ekonomski razvoj
Bosne i Hercegovine 1945-1953, Institut za istoriju, Sarajevo, 2011, 431 str. ....... 453
Denita Sara-Rujanac, Mitja Velikonja, Titostalgija,
Biblioteka XX vek, Beograd, 2010, 182 str. ............................................................. 455
Nedad Novali, , . LVIII (2009),
, 2009, 323 str. . ................................................. 458
Sejfudin Isakovi, Historijska traganja, br. 5, Institut za istoriju,
Sarajevo, 2010, 278 str. ........................................................................................... 462
Slaven Tadi, Povijesni prilozi, br. 40, god. 30, Hrvatski institut za povijest,
Zagreb, 2011, 256 str. . ............................................................................................ 466
Semir Hambo, 4,
, , , 2011, 175 str. .......... 468
Ivan Botica, Meunarodni znanstveni skup Stjepan Tomaevi
(1461.-1463.) Slom srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva,
Jajce, 11-12. studenog 2011. godine . ....................................................................... 471
AKTIVNOSTI ODSJEKA ZA HISTORIJU
Obiljeavanje 60. obljetnice Odsjeka za historiju .................................................... 481
Emir O. Filipovi, Izvjetaj o radu Drutva za prouavanje
srednjovjekovne bosanske historije . .......................................................................... 487
Amir Duranovi, Dijalog etvrtkom u devetnaest . ................................................. 493
10

sadraj

Amir Duranovi Devad Juzbai Husnija Kamberovi

Zijad ehi Amila Kasumovi, Promocija zbornika radova sa
meunarodne konferencije Bosna i Hercegovina u okviru
Austro-Ugarske 1878-1918. . .................................................................................. 499
In memoriam
Pejo okovi, In memoriam Sima irkovi . ........................................................ 518
Amila Kasumovi, In memoriam Ibrahim Karabegovi ........................................ 523
Esad Kurtovi, In memoriam Bogumil Hrabak . .................................................... 525

Diplomirani studenti Prvog (trogodinjeg) i Drugog (petogodinjeg) ciklusa

po bolonjskom sistemu kolovanja na Odsjeku za historiju, Katedri
Historija umjetnosti i Katedri Arheologija (2008-2011) . .............................. 527
Spisak suradnika .............................................................................................. 537
Upute autorima za oblikovanje priloga ........................................................... 539

11

sadraj

Contents
A word from the Editor ............................................................................... 17
ROUND TABLE:
ILJAS HADIBEGOVI MAN, SCHOLAR, EDUCATOR
Salih Foo, Opening address at the Round table: Iljas Hadibegovi
man, scholar, educator ............................................................................................ 23
Edin Radui, Iljas Hadibegovi A historian of social history .............................. 25
Edin Radui, Bibliography of prof. dr. Iljas Hadibegovi ....................................... 31
Devad Juzbai, Iljas Hadibegovi and his understanding of the
history of Bosnia and Herzegovina during the Austro-Hungarian period ................ 41
Zijad ehi, Prof. dr. Iljas Hadibegovis work on writing syntheses of
history of Bosnia and Herzegovina during the 19th and 20th centuries ................... 45
Budimir Milii, The scholarly profile of prof. dr. Iljas Hadibegovi as
a historian of social and political history of the working class in
Bosnia and Herzegovina until 1919 ......................................................................... 53
Seka Brkljaa, Iljas Hadibegovi and the history of towns in
Bosnia and Herzegovina . .......................................................................................... 65
Amila Kasumovi, Rhythm of colonisation and the social structure of
colonists in Bosnia and Herzegovina according to the works of
prof. dr. Iljas Hadibegovi ........................................................................................ 71
Hana Younis, Numb witnesses of existence
The private collection of prof. dr. Iljas Hadibegovi ................................................. 75
Husnija Kamberovi, Iljas Hadibegovi as the director of
the Institute for history (1987-1990) ........................................................................ 81
Ibrahim Karabegovi, A short review of the long friendship and scholarly
cooperation with the late Iljas Hadibegovi . ............................................................ 87
Vera Katz, Prof. dr. Iljas Hadibegovi A teacher and a friend . ............................ 91
Ladislav Hladk, A few memories of a Czech historian about
professor Iljas Hadibegovi ....................................................................................... 95
Aydn Babuna, Professor Hadibegovi and I ......................................................... 101
Amir Duranovi, Iljas Hadibegovi professsor ................................................... 103
12

sadraj

ROUND TABLE:
THE TEACHING OF HISTORY IN THE SCHOOLS OF
BOSNIA AND HERZEGOVINA
Zijad ehi, Teaching of history in primary schools, gymnasiums,
secondary schools and universities ............................................................................ 109
Bojana Dujkovi-Blagojevi, Teaching of history in Bosnia and Herzegovina
from the aspect of the problem of professional specialization of teachers ................... 115
, Teaching of history in the schools of Republic of Srpska ...... 123
Bahrudin Beirevi, The teaching of history in the Una-Sana canton
Condition, problems, suggestions . ............................................................................ 129
Arifa Isakovi, The influence of the reform of primary education on the
position of history teaching in primary schools ......................................................... 133
Aida Kovaevic, The role of history in education in Bosnia and Herzegovina ....... 139
Amna Sefo, Teaching of history according to the EU-VET 3 project ....................... 151
Samojko Cvijanovi, History textbooks in secondary schools .................................. 155
Haris Durakovi, Teaching of history in gymnasiums . ........................................... 161
Samir Hajrulahovi, The condition of history teaching in the gymnasiums
of the Sarajevo canton .............................................................................................. 165
Senada Jusi, Teaching of history in secondary schools ............................................. 169
Vesna Mueta-Aeri, Teaching of history at the History Department
of the Faculty of Philosophy in Sarajevo ................................................................... 173
Suggestions for the improvement of history teaching in the schools
of the Federation of Bosnia and Herzegovina .......................................................... 177
ARTICLES AND TREATISES
Esad Kurtovi, From the history of upbringing and education in Dubrovnik
and its hinterland (The acquiring of good customs, manners and literacy) . ........... 185
Marjan Drma, The Grand Count of Bosnia Radoje and the dilemma
about his tombstone . ................................................................................................ 195
Zijad Halilovic, The medieval tombstone necropolis on the site Mramoje
in the village Raonii, in Kaotice, Viegrad ............................................................ 211
Emir O. Filipovi, About the stay of the Bosnian King Tvrtko II
in Vienna during 1435 ............................................................................................ 229
13

sadraj

Mirza Hasan eman, About a Grave in Ferhad-beys mosque in Teanj ................ 247
Haris Dervievi, The calligraphy of Gazi Husrev-beys mosque
in Sarajevo (1885-2002) ......................................................................................... 269
Aleksandar arac, Bosnia and Herzegovina in German tourist guidebooks
from 1878 until 1918 .............................................................................................. 285
Asja Mandi, Otto Wagners Role as a Professor in the History
of Modern Architecture ............................................................................................ 301
Mirza Hasan eman, The project for the building of the Muslim merchant
and agricultural bank in Teanj by architect Josip Vanca . ...................................... 333
Amir Duranovi, Graanica in 1966: The repercussions of the 4th
meeting of the Central committee of the League of Communists of Yugoslavia . ...... 357
Zijad ehic, Republic of Bosnia and Herzegovina and
international diplomacy in 1993 ............................................................................. 369
BOOK REVIEWS AND RECENSIONS
Senaid Boli, Salmedin Mesihovi, Antiqvi Homines Bosnae,
Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011, 681 str. ........................................... 419
Mahir Hrnji, Todd L. VanPool and Robert D. Leonard, Quantitative
Analysis in Archaeology, Wiley-Blackwell, Oxford, 2011, 350 str. ......................... 420
Midhat Dizdarevi, Vesna Biki, Vizantijski nakit u Srbiji, modeli i naslee,
Arheoloki institut Beograd, Posebna izdanja 48, Beograd, 2010, 207 str. . ........... 422
Denan Dautovi, Irena Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir: prostor i
drutvo, Hrvatski institut za povijest, Biblioteka hrvatska povijesnica,
Monografije i studije III/44, Zagreb, 2009, 297 str. ............................................... 426
Narcisa Semi, -,
(XIV-XV ), ,
Studia Historica Collecta, , 2007, 494 str. . ................................................ 429
Denan Dautovi, -,
XIV-XV , , ,
. DCLXXVIII, , . 29,
, 2010, 312 str. ..................................................................................................... 431
Vesna Mueta-Aeri, ,
( ),
, , . 59, , 2010, 173 str. ........ 436
14

sadraj

Emir O. Filipovi, Emperor Sigismund and the Orthodox World, (Hrsg.

Ekaterini Mitsiou Mihailo Popovi Johannes Preiser-Kapeller
Alexandru Simon), sterreichische Akademie der Wissenschaften,
Philosophisch-Historische Klasse, Denkschriften, Bd. 410,
Verffentlichungen zur Byzanzforschung, Bd. XXIV, Wien, 2010, 158 str. ........... 437
Enes Dedi, Dubravko Lovrenovi, Steci: bosansko i humsko
mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2009, 312 str. ...................................... 440
Tijana Krianovi, Enver Imamovi, Sarajevska Hagada, ART7,
Sarajevo, 2009, 143 str. ........................................................................................... 443
Nedad Muri, Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut
u Sarajevu, Posebna izdanja, XXXII, Sarajevo, 2010, 236 str. .............................. 446
Nedad Novali, Halid Kadri, Dugo svitanje, ahinpai,
Sarajevo, 2010, 4 toma, 612, 600, 606, 607 str. ..................................................... 449
Mirza Dananovi, Vera Katz, Drutveni i ekonomski razvoj
Bosne i Hercegovine 1945-1953, Institut za istoriju, Sarajevo, 2011, 431 str. ....... 453
Denita Sara-Rujanac, Mitja Velikonja, Titostalgija,
Biblioteka XX vek, Beograd, 2010, 182 str. ............................................................. 455
Nedad Novali, , . LVIII (2009),
, 2009, 323 str. . ................................................. 458
Sejfudin Isakovi, Historijska traganja, br. 5, Institut za istoriju,
Sarajevo, 2010, 278 str. ........................................................................................... 462
Slaven Tadi, Povijesni prilozi, br. 40, god. 30, Hrvatski institut za povijest,
Zagreb, 2011, 256 str. . ............................................................................................ 466
Semir Hambo, 4,
, ,
, 2011, 175 str. ...................................................................................... 468
Ivan Botica, Meunarodni znanstveni skup Stjepan Tomaevi
(1461.-1463.) Slom srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva,
Jajce, 11-12. studenog 2011. godine . ....................................................................... 471
ACTIVITIES OF THE HISTORY DEPARTMENT
Marking of the 60th Anniversary of the History Department .................................. 481
Emir O. Filipovi, Report about the activities of the Society for the
Study of Medieval Bosnian History . ........................................................................ 487

15

sadraj

Amir Duranovi, Dialogue on Thursdays at seven ................................................. 493

Amir Duranovi Devad Juzbai Husnija Kamberovi
Zijad ehi Amila Kasumovi, Presentation of the International
conference proceedings Bosnia and Herzegovina within
Austro-Hungary 1878-1918 .................................................................................. 499
In memoriam
Pejo okovi, In memoriam Sima irkovi . ........................................................ 518
Amila Kasumovi, In memoriam Ibrahim Karabegovi ........................................ 523
Esad Kurtovi, In memoriam Bogumil Hrabak . .................................................... 525
Graduate students of the First (three-year) and
Second (five-year) cycle of the Bologna system of education
at the History Department, the Chair for the History of art
and the Chair for Archaeology (2008-2011) . ................................................. 527
List of contributors .......................................................................................... 537
Instructions for authors ................................................................................... 539

16

rije redakcije

Rije Redakcije
Drugi broj Radova (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) posveen je
nedavno preminulom prof. dr. Iljasu Hadibegoviu (1938-2010). Ovaj broj sadri
nekoliko rubrika u kojima se putem razliitih doprinosa veeg broja autora prepoznaje aktivnost Odsjeka za historiju i katedri Historija umjetnosti i Arheologija u
prethodnom periodu. Oslonjen na izdanje prvog broja i u namjeri da svaki naredni
broj posveujemo istaknutim predstavnicima nae struke i Filozofskog fakulteta u
Sarajevu, ovaj broj asopisa posvetili smo naem dragom profesoru Iljasu Hadibegoviu. Zato ga otvaramo prilozima sa Okruglog stola Iljas Hadibegovi ovjek,
naunik, pedagog odranog 27. aprila 2011. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U sveenom ambijentu, uz prisustvu rodbine, prijatelja i predstavnika Fakulteta prodekana prof. dr. Saliha Foe kao pokrovitelja, uenici i kolege valorizirali
su profesorov dugogodinji nastavni i nauni doprinos istiui njegove ljudske i organizatorske sposobnosti te znaajne radne rezultate koji su mu osigurali izuzetno
mjesto u modernoj bosanskohercegovakoj historiografiji. Za uspjenu organizaciju
okruglog stola i pripremu izlaganja za tampu zasluni su doc. dr. Edin Radui i
asistent Amir Duranovi.
U drugom dijelu objavljeni su rezultati Okruglog stola Nastava historije u kolama u Bosni i Hercegovini odranog u Sarajevu 12. maja 2011. godine. U prisustvu
nastavnika, predstavnika vlasti i brojne publike, meu kojima ponajvie nastavnika
historije, razmatrana je teka situacija u obrazovnom sistemu izazvana neopravdanim promjenama u tretiranju nastave historije u kolama. Putem ovog okruglog
stola, potpomognutog inicijativama Odbora za historijske nauke Akademije nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine i pokroviteljstvom prodekana za nastavu Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Dubravka Lovrenovia, Odsjek za historiju podrao je predstavnike nae struke i omoguio da se uje njihova kritika prosudba
aktualnog stanja. Izvedene zakljuke kao prijedloge za statusno poboljanje poloaja
nastavnika Odsjek za historiju je proslijedio nadlenim predstavnicima u ministarstvima zahtijevajui otvaranje dijaloga o tretmanu nastave historije u osnovnim i
srednjim kolama u Bosni i Hercegovini. Na realiziranju ovog okruglog stola i pripremi njegovih rezultata znaajan doprinos dali su prof. dr. Zijad ehi i vii asistent
mr. Emir O. Filipovi.
Ostatak asopisa predstavljaju uobiajene rubrike sa lancima, raspravama, prikazima, recenzijama, osvrtima i izvjetajima u kojima su pored nastavnika i saradnika
svojim prilozima uee uzeli i studenti Odsjeka za historiju i katedri Historija umjetnosti i Arheologija. Posebnim prilogom izdvaja se Promocija zbornika radova sa meunarodne konferencije Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918 koju

17

rije redakcije

je pod pokroviteljstvom dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Ive Komia
znalaki moderirala vii asistent mr. Amila Kasumovi. Prilog prezentira kapitalnu,
uspjeno zaokruenu i zavrenu plodnu naunu aktivnost Odsjeka za historiju i Filozofskog fakulteta u Sarajevu na organizaciji konferencije, objavljivanju rezultata u
formi zbornika i njegovim predstavljanjem naunoj i strunoj javnosti. Na kraju su
data prigodna slova nedavno preminulim istraivaima bosanskohercegovake prolosti, pregled diplomiranih studenata Prvog i Drugog ciklusa po bolonjskom sistemu
kolovanja na Odsjeku za historiju i katedrama Historija umjetnosti i Arheologija te
slikovni prilozi o proteklim aktivnostima.
Finansiranje ovog broja pomoglo je Ministarstvo obrazovanja i nauke Federacije
Bosne i Hercegovine te Filozofski fakultet u Sarajevu, na emu se u ime autora, Redakcije i italaca iskreno zahvaljujemo. Nadamo se da e rezultati opravdati uloena
sredstva i trud autora i Redakcije da se prezentira bogata aktivnost Odsjeka za historiju, katedri Historije umjetnosti i Arheologije, te Filozofskog fakulteta u cjelini.

18

Esad Kurtovi
Urednik

OKRUGLI STOL
Iljas Hadibegovi ovjek, naunik, pedagog

21

prof. dr. salih foo,

prodekan filozofskog fakulteta u sarajevu

Obraanje na otvaranju Okruglog stola Iljas Hadibegovi

ovjek, naunik, pedagog

Sarajevo, 27. aprila 2011. godine

 vaena porodico Hadibegovi, potovane kolege i kolegice,

U
dragi prijatelji nauke, potovaoci pisane rijei
Ovo je jedna tradicija koju Filozofski fakultet ve due vrijeme njeguje i na neki
nain uva sjeanja na ljude koji su znaajno ostavili peata u historiji ovog fakulteta
i historiji nae zemlje. U tome svakako prednjai Odsjek za historiju, to je jako dobro i to podravamo. U svakom sluaju, ne vrijedi isticati ona djela koja su dovoljna
samo nama bez podrke svih vas i bez javnosti kojoj su nai radovi i naa nauna aktivnost posveeni. Ovaj skup je podrka, prije svega, nauci i ljudima koji su je stvarali
u onim tekim vremenima. Sva su prethodna vremena bila teka, a pogotovo za vas
historiare jer je historija kao nauka teka, jer je puna protivrjenosti i sukoba koje
mi iz sadanjosti teko razumjevamo ili o njima subjektivno sudimo. to je tea historija, to je nauka tea a mjesto naunika neodreenije i nejasnije. Sam Iljas Hadibegovi potvruje tu injenicu. Ja sam jutros pogledao Iljasovu biografiju i vidio sam
da je ivio u pet drava, a da iz svog Bugojna i Sarajeva nigdje nije otiao. Dakle, kolika
je turbulencija i koliko je historija sama promjenjiva kao i ljudska sudbina ili nai putevi kojima idemo. Zato mi dopustite da ispred Fakulteta i njegove akademske zajednice, gdje je Iljas bio nastavnik, da vas pozdravim, da vam se zahvalim na odzivu koji
ste uinili i time uinili ast, prije svega, rahmetli Iljasu, a onda i Fakultetu i njegovim
naporima koje ini da ouva sjeanja na svoje profesore, saradnike i naunike.
Mi ivimo, prije svega, od nauke, stvaramo i vrednujemo se po naim djelima i
onim to smo iza sebe ostavili. Sam ovaj poziv nagovjetava da prije svega imate za
cilj da osvjetlite nauni doprinos Iljasov koji je svakako velik. Historija e ga tek
vrednovati, vi to znate, mnogi njegovi radovi na nesreu su ostali nezapaeni i tek e
istraivai doi do spoznaje, kao to je recimo Istorija SKJ, koja je izuzetno znaajna,
kapitalno djelo koje niko nije uspio prije njega napraviti. Ono je, sticajem okolnosti
23

salih foo

i politikih prilika, gurnuto u zaborav, a naa srea je da znamo ovjeka koji je to

stvorio i na neki nain, podario svima nama.
Takoer, htio bih da kaem da rahmetli Iljas nije samo naunik, i u tom pogledu,
bio je pedagog, koji se ogledao u izuzetno velikom ljudskom dostojanstvu. Prvo je,
kao pedagog, prenosio znanje generacijama i ljudima s kojima je radio. Mislim da
nema nastavnika niti saradnika, pogotovo nema nijednog studenta, koji bi mogli
dati prigovor na njegove kriterije, ponaanje i toplinu odnosa koju je unosio meu
saradnike i studente. Kvalitet predavanja i odnosi koje je uspostavljao, su bili ljudski
i humani, sa izuzetno izraenim velikim pedagokim zahtjevima za savlaivanjem
gradiva i potivanjem nauke i njene istine.
I na kraju, ne mogu a da ne konstatiram da je Iljas bio svestrana linost i nije
sve osobine i njegove radne karakteristike mogue svesti na nekoliko konstatacija
ili natuknica. Vi ete, zato, na ovom skupu podrobnije osvjetliti njegov doprinos
historijiskoj nauci i njegovom nastavnom radu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Ono to ja mogu konstatirati sastoji se u sljedeem, Iljas je bio stamen, prije svega,
hrabar i odvaan ovjek, koji se rukovodio naukom i principima naune metodologije. Nije se elio baviti aktivno politikom niti u nju ulaziti, ve je bio odan nauci i
svom pozivu. I rijetki su takvi ljudi, koji nisu izlazili iz struke nego su uvijek ostali
u njoj, bez obzira na velike ponude koje je imao. Iljas je bio urednik mnogobrojnih
asopisa, istraivao je znaajne i aktuelne teme radnikog pokreta, a zapravo vidimo
da je ostao dostojanstven i kao takvog mi ga pamtimo i zato ovaj dananji skup cijenimo da e dati doprinos, da otvorimo, na neki nain, i puteve saznavanja veliine
koju smo imali i koju je ostavio ovoj mlaoj generaciji rahmetli Iljas Hadibegovi.
elim vam ugodan rad i dobar doprinos u razumijevanju misli i djela naeg kolege
Iljasa Hadibegovia. Hvala.

24

edin radui

Iljas Hadibegovi Historiar socijalne historije

Doktor Iljas Hadibegovi je bio dugogodinji nastavnik Filozofskog fakulteta

u Sarajevu i jedan od najistaknutijih historiara austrougarskog perioda bosanskohercegovake historije. On je bio historiar koji postavlja standarde i norme, osoba
koja je bila uzor onima koji ulaze u svijet prolosti, od studenata, preko magistarskih
i doktorskih kandidata pa do zrelih i ve afirmisanih historiara.
Iljas Hadibegovi roen je 27. jula 1938. godine u Crniu kod Bugojna. Nakon
zavretka osnovnog, gimnazijskog i fakultetskog obrazovanja (studij historije zavrio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 11. februara 1963. godine) u Institutu za
istoriju radnikog pokreta (sada Institut za istoriju) 1964. godine zapoinje naunoistraivaki rad, gdje je radio do izbora za asistenta na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 1. januara 1970. godine. Postdiplomske studije iz Istorije
naroda Jugoslavije XIX i XX vijeka zavrio je 29. septembra 1967. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odbranivi magistarski rad pod naslovom Poeci
radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini do majskih trajkova 1906. godine. Akademsku 1967/68. proveo je na specijalizaciji u Beu kao stipendista Vlade Republike
Austrije. Doktorsku disertaciju Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen
razvoj do 1914. godine odbranio je 10. oktobra 1977. na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu. U zvanje docenta na predmetu Istorija naroda Jugoslavije - novi vijek sa
savremenom istorijom izabran je 1. februara 1978. godine, u vanrednog profesora
unaprijeen je marta 1981, a najvie nastavno fakultetsko zvanje, redovni profesor,
stie 5. marta 1987. godine.
Nauni opus profesora Hadibegovia ini vie od sto bibliografskih jedinica.
Doktor Hadibegovi je radove objavljivao u najpriznatijim naunim historijskim
asopisima u Jugoslaviji. Pored junoslovenskih jezika njegovi radovi su publicirani
i na engleskom, njemakom, italijanskom i ekom jeziku. Vaan dio naunog i pedagokog angamana doktora Hadibegovia predstavlja njegovo sudjelovanje na
brojnim naunim konferencijama u zemlji i inostranstvu, na kojima je svoja znanja
steena napornim radom i primarnim arhivskim istraivanjima razmjenjivao s kolegama iz bive Jugoslavije i drugih evropskih zemalja. Znaajnog traga ostavila su
njegova uea na konferencijama u Lincu 1968, Beogradu 1979, u Reggio Calabriji
25

edin radui

iste godine, u Pragu 1980, u Budimpeti 2001. Takoer, bio je stalni uesnik savjetovanja o historijskoj nauci i njenim problemima gdje je dao veoma vrijedan doprinos
izuavanju historiografije perioda austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini.
Izuzetno vrijedan dio profesionalnog angamana profesora Iljasa Hadibegovia
predstavlja njegov pedagoki i nauni rad na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje je u skoro etiri decenije dugom periodu uestvovao u svim
vidovima i nivoima nastave. Bio je mentor diplomskim, magistarskim i doktorskim
kandidatima iz zemlje i inostranstva, kao i predsjednik ili lan u vie od 20 komisija
za odbrane magistarskih radnji i doktorskih disertacija. Posebno treba istai njegov
rad na organizaciji i rukovoenju postdiplomskim studijem na Filozofskom fakultetu, gdje je profesor Hadibegovi bio i ef Kolegija. Meu studentima i kolegama
nastavnicima i asistentima ostao je upamen kao profesor koji je imao sposobnost
da na jednostavan nain objasni kompleksne historijske i uope drutvene pojave i
procese. Pri tome je koristio vlastito iskustvo i pretpostavljeno iskustvo studenata
kojima je trebalo objasniti ponekad teko shvatljive motive historijskih aktera.
Doktor Hadibegovi je obavljao niz rukovodeih i odgovornih poslova u nastavno-naunim i naunim institucijama, kao i redakcijama naunih i strunih asopisa. Bio je direktor Instituta za istoriju u Sarajevu, lan naunih vijea Instituta
za istoriju u Sarajevu i Orijentalnog instituta u Sarajevu, predsjednik Savjeta RO
Filozofski fakultet, prodekan Filozofskog fakulteta, dekan OUR-a za Filozofiju,
predsjednik Vijea Odsjeka za historiju i ef Kolegija postdiplomskog studija, lan
redakcije asopisa Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Glasnika arhiva
i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Hercegovina i Naa kola te glavni
i odgovorni urednik asopisa Opredjeljenja i Prilozi Instituta za istoriju Sarajevo.
Treba naglasiti da je profesor Hadibegovi dugo godina bio aktivan lan Odbora za
istorijske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Za svoj nastavni i nauni doprinos profesor Hadibegovi je dobio vie nagrada i
priznanja. Za rad na Filozofskom fakultetu dobio je priznanje drutveno politikih
organizacija (1976), za monografiju Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i
njen razvoj do 1914. godine nagraen je sa nagradama - IGKRO Svjetlost (1980) i
republikom nagradom za nauku Veselin Maslea (1983), a dobitnik je i Plakete
grada Sarajeva (1985).
***
Openito gledajui, profesor Iljas Hadibegovi je izuavao irok spektar tema iz
ekonomsko-socijalne, demografske pa i administrativno-politike i drugih aspekata
historije, u mjeri u kojoj je to bilo neophodno za razumijevanje bosanskohercegovakog drutva u cjelini, pri emu stoji ocjena da se posebno afirmirao kao vodei naunik

26

iljas hadibegovi historiar socijalne historije

u izuavanju socijalne historije 19. i 20. stoljea. On je Bosnu i Hercegovinu i bosanskohercegovako drutvo razumijevao i izuavao kao jedinstvenu cjelinu, sa svim
specifinostima koje su imale odreene vjerske, nacionalne i socijalne grupe. Svoje
razumijevanje Bosne i Hercegovine i njene prolosti, pomalo emotivno, izrazio je u
naslovima dva kraa osvrta objavljena 1991. i 1996. godine. Prvi je naslovljen Bosnu
ni vijekovi nisu razgradili, a drugi Nepoznata Bosna. Taj divni zajedniki ivot.
Centralna mjesta naunog opusa profesora Hadibegovia predstavljaju njegove
samostalne knjige: izuzetno vrijedna i nagraena objavljena doktorska disertacija
Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine, te njegova druga knjiga Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea. Vrijedan prilog profesor Hadibegovi je dao i kolektivnom sintetskom djelu Bosna i
Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, nastale u tekim
vremenima u kojima je bilo nuno pokazati utemeljenost osamostaljivanja Bosne i
Hercegovine i ubijediti i sebe i druge da pravo stanovnitva Bosne i Hercegovine za
svojom dravom ni u emu ne zaostaje za pravima drugih naroda Jugoslavije.
Moe se rei da je Hadibegovieva objavljena doktorska disertacija Postanak
radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine (Sarajevo 1980),
dobrim dijelom socijalna historija Bosne i Hercegovine od sredine 19. stoljea do
poetka Prvog svjetskog rata. Prije pojave ove knjige problematika radnitva izuavana je uglavnom kroz prizmu organizaciono-politikog djelovanja radnikog
pokreta, bez analize postanka i zaokruivanja ove nove drutvene strukture, ije je
izrastanje postalo paradigma modernizacije Bosne i Hercegovine, i ekonomske i socijalne. Iako se ni profesor Hadibegovi nije uspio upotpunosti otrgnuti utjecaju
politikog trenutka u kojem je knjiga nastala, on je svojim metodolokim pristupom, koji se zasnivao na detaljnoj analizi nastanka i izrastanja ovog za bosanskohercegovake prilike novog drutvenog sloja do poetka Prvog svjetskog rata, uspio
ideologiju svesti na najmanju moguu mjeru. On je u pet glava ove knjige detaljno
istraio i predstavio, pored privredne osnove i ekonomskog razvoja, ljudski potencijal, drutvene strukture i drutveni razvoj Bosne i Hercegovine posljednjih decenija
osmanske vlasti i u periodu austrougarske uprave, uz oekivano stavljanje najveeg
akcenta na strukturu i broj radnika, poloaj radnike klase i njen politiki profil.
Znaaj knjige o radnikoj klasi je prepoznat od veeg broja istaknutih historiara
koji su se bavili novijom junoslovenskom historijom. Komisija za izbor Iljasa Hadibegovia u zvanje redovni profesor je izdvojila nekoliko ocjena. Naprimjer, ore Stankovi je u beogradskom Istorijskom glasniku 1984. godine napisao da je: u
jugoslovenskoj istoriografiji malo radova koji kompleksno obrauju problem nastanka
jedne klase ili grupe. Delo Iljasa Hadibegovia izuzetno je po inovacijama koje sadri
i po teorijskom pristupu. I druge brojne naune ocjene ove knjige objavljene u prestinim naunim asopisima bile su veoma pozitivne. Dokaz o vrijednosti ove knjige

27

edin radui

za izuavanje socijalne historije Bosne i Hercegovine nalazimo i u injenici da je ona

i sada, u vremenu kada socijalizam i sve teme koje su uz njega vezane meu njima
klasa, radnitvo, radniki pokret nisu popularne, ostala nezaobilazna univerzitetska
literatura.
Vrijedan ali, naalost, do kraja nerealizirani dio projekta DC/13 Privreda i drutvo u Bosni i Hercegovini u Prvom svjetskom ratu zaokruio bi Hadibegovievo
razumijevanje i tumaenje transformacije drutva i drutvenih promjena pred kraj
osmanske i za vrijeme autrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini. I u vie radova, u
kojima je profesor Hadibegovi istraivao problematiku bosanskohercegovakog
grada u vremenu historijskih mijena - podsjeamo da je kruna istraivanja te tematike bilo publikovanje njegove druge knjige po redu Bosanskohercegovaki gradovi
na razmeu 19. i 20. stoljea - drutvo i socijalna transformacija su bili u fokusu njegovog istraivanja. Izuava vjersku, nacionalnu, klasnu, obrazovnu i profesionalnu
strukturu bosanskohercegovakih gradova, a dunu panju posveuje stambenim,
kulturnim i zdravstvenim prilikama gradskog stanovnitva. Tu je, pratei sukob tradicije i modernizacije u Bosni i Hercegovini, izmeu ostalog analizirao drutveni
razvoj gradova, socijalne odnose i promjene u socijalnoj strukturi gradskog stanovnitva koja se sporo mijenjala. Zato Hadibegovi zakljuuje da bosanskohercegovaki grad dugo vremena zadrava agrarni karakter. Posebno traga za faktorima koji
utjeu na zadravanje starih struktura, ali isto tako i za onima koji su doprinosli etnikom i vjerskom arenilu bosanskohercegovakog grada, pri emu veliku vanost
u procesu promjena pridaje pridolim strancima.
Iljas Hadibegovi je pisao duge i analitine radove koji zatvaraju odreeni nauni problem, ali i veoma kratke radove koji odreeno pitanje samo notiraju kako ono
nije nauno rijeeno ni valorizirano i ukazuje na potrebu njihove potpunije historiografske obrade. U nekim radovima je sagledavao cjelinu drutva ili drutvenog sloja
i njegove promjene (kao u sluaju radnike klase i struktura gradskog stanovnitva),
dok bi u drugim u fokus istraivanja stavljao, uslovno reeno, strukture sa margine i
sitnije pojave. Naprimjer, pie radove o Slovencima u Bosni i Hercegovini, stranim
radnicima i njihovoj ulozi u nastanku i razvoju radnike klase, italijanskim radnicima u Bosni i Hercegovini, radnoj snazi u rudarstvu i metalurgiji, o strukturi stanovnitva pojedinih naselja, o promjenama u strukturi gradskog i agrarnog stanovnitva, o uvoenju obaveznog bolesnikog osiguranja i sindikalnom organiziranju,
o nacionalnim manjinama u Bosni i Hercegovini u doba autrougarske vladavine,
poecima graanskog drutva u Bosni i Hercegovini pred kraj osmanske vlasti i za
vrijeme austrougarske uprave (ovaj rad u koautorstvu s Husnijom Kamberoviem),
migracijama stanovnitva openito ili migracijama pojedinih grupa.
Stavovi i zakljuci u knjigama i radovima Iljasa Hadibegovia, kada je rije o
socijalnoj, ali i drugim aspektima historije, bili su veoma odmjereni i zasnovani na
28

iljas hadibegovi historiar socijalne historije

provjerenim injenicama. Bogata i raznovrsna izvorna podloga i probrana referentna literatura u njegovim knjigama i radovima, doprinijela je uvjerljivosti zakljuaka
Iljasa Hadibegovia pri obradi i socijalnih tema bosanskohercegovake historije.
Ostao je poznat po poklanjanju vieg nivoa povjerenja podacima koje je iza sebe
ostavila dravna administracija i popisi stanovnitva, nego razliitim percepcijama i
privatnim procjenama i proraunima, smatrajui da e se na taj nain zatiti od prevelike ideologizacije pri rekonstrukciji tema vezanih za historijsku demografiju, iako
je bio svjestan da i slubeni podaci dijelom mogu biti rezultat ideologije, u ovom
sluaju dravne.
Kada se sumira doprinos Iljasa Hadibegovia izuavanju socijalne historije Bosne i Hercegovine 19. i 20. stoljea treba poeti od konstatacije da je socijalna tema
bila glavni predmet interesovanja i izuavanja ovog plodnog historiara, iako, kako
je ve pomenuto, Hadibegovi nije bjeao ni od drugih aspekata historije. Posebno
ako su oni predstavljali nuan kontekst za potpunije razumijevanje drutva i drutvenih promjena. Metodoloki, on je izuavanje socijalne historije Bosne i Hercegovine naznaenog perioda podigao na jedan vii nivo, uz napomenu da nauni
pristup, opa tema, uopavanje i donoenje generalnih zakljuaka u njegovim radovima nisu vodili ka gubitku zanimljivosti teksta. Profesor Hadibegovi je uspjeno
metodoloki spojio ope i pojedinano u svom tekstu, zadravi zanimljivost prie
izbjegavanjem depersonalizacije historije (njegovi akteri nisu bez imena), kao i naunost prezentiranog naunog problema, metodom uopavanja i donoenja generalnih ocjena i zakljuaka.

29

edin radui

Bibliografija prof. dr. Iljasa Hadibegovia

Knjige
1. Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine,
Svjetlost, Sarajevo, 1980, str. 400
2. Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Osloboenje public, Sarajevo 1991. str. 291
3. Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Institut za istoriju
Sarajevo, Sarajevo 2004, str. 354.
Knjige, monografije i sintetska djela u saradnji sa drugim autorima
1. Hronologija radnikog pokreta Bosne i Hercegovine do 1941. godine, Veselin
Maslea, Institut za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo, 1971, str. 612 (koautori: Nevenka Baji, Dana Begi, Dr. Ahmed Hadirevi, Kasim Isovi, Mr.
Tomislav Iek, Devad Juzbai, Mr. Ibrahim Karabegovi, Ernest Lay, Mr.
Uro Nedimovi, Mirjana Trnini i Dubravko karica)
2. Nastanak radnike klase i razvoj socijalistikog radnikog pokreta 1878-1918, U:
Separat iz drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1983, str. 108 -113.
3. Istorija Saveza komunista Jugoslavije, Rad, Narodna knjiga, IC Komunist, Beograd, 1985, str. XV + 486
4. Kongresi Glavnog radnikog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1910), Graa, Predgovor: Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini (1905-1910), Vijee
saveza sindikata BiH, Sarajevo, 1985, str. 15-31, 35-36, 185 (koautori: Ibrahim Karabegovi i Boo Madar)
5. Poljoprivredna stanica u Modrii (1886-1917), u: Poljoprivredno dobro u
Modrii (1886-1918), Modria, 1986, 21- 40.
6. Modria za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), u: Modria sa okolinom u prolosti, Modria, 1986, str. 476, 109-137.
7. Fojnica za vrijeme austorougarske uprave, u: Fojnica kroz vijekove, Fojnica,
1987, str. 534, 143-181.
31

edin radui

8. N
 astanak i razvoj socijalistikog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini do
1919. godine, Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, knjiga 1, Institut
za istoriju u Sarajevu, NIRO Osloboenje, Sarajevo, 1990, str. 383, 15-78.
9. Nastanak i razvoj socijalistikog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini do
1919. godine, (poseban otisak iz Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovine), Osloboenje, Sarajevo, 1990, str. 15-78.
10. Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske vladavine, U: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, tab Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994, str.
337, 173-236; II izdanje: Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1998, str. 434,
223-297 (Koautor: Mustafa Imamovi)
lanci i rasprave
1. Poloaj radnitva do majskih trajkova 1906. godine, Prilozi Instituta za istoriju
radnikog pokreta (dalje: Prilozi IRP), III/3, Sarajevo, 1967, 47-74.
2. Socijalna zatita radnika u Bosni i Hercegovini do 1906. godine, Godinjak
Drutva istoriara Bosne i Hercegovine (dalje: Godinjak DIBiH), XVI (1965),
Sarajevo, 1967, 243-255.
3. Uvoenje obaveznog bolesnikog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1908-1910.
godine, Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (dalje:
Glasnik ADAR BiH), VIII-IX (1968-1969), Sarajevo, 1969, 185-204.
4. Uloga stranog radnitva u organizovanju radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini
1878-1906. godine, u: Prilozi IRP, V/5, Sarajevo, 1969, 145-162.
5. Prve radnike organizacije u Bosni i Hercegovini, Materijali sa Naunog skupa:
Prvo radniko drutvo u jugoslovenskim zemljama - Osijek 1867, Historijski
institut Slavonije, Slavonski Brod, 1969, 257-289.
6. Politika i ciljevi Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine za vrijeme prvog svjetskog rata, Radovi Filozofskog fakulteta (dalje: Radovi FF), VI (19701971), Sarajevo, 1971, 481-486.
7. Uloga Glasa slobode u irenju socijalistikih ideja u Bosni i Hercegovini od 1909.
do 1919. godine, Prilog izuavanju socijalistike misli u Bosni i Hercegovini od
1909. do 1919. godine, Prilozi IRP, VII/7, Sarajevo, 1971, 183-197. (Koautor:
Ibrahim Karabegovi)
8. Klerikalizam prema radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini poetkom XX vijeka, Godinjak DI BiH, XIX (1970-1971), Sarajevo, 1973,139-162.
9. Promjene u strukturi agrarnog stanovnitva u Bosni i Hercegovini (1878-1914),
Jugoslovenski istorijski asopis (dalje: JI), XII/1-2 (1974), Beograd, 106-114.
32

bibliografija prof. dr. iljasa hadibegovia

10. Migracije stanovnitva u Bosni i Hercegovini 1878-1914. godine, Prilozi Instituta za istoriju (dalje: Prilozi), XI-XII/11-12 (1975-1976), Sarajevo, 1976, 310317.
11. Neimar sindikalnog pokreta, Povodom 70-godinjice smrti Mie Sokolovia,
Osloboenje, XXXIII/10022, Sarajevo, 28. IV 1976, str. 6.
12. Promjene u strukturi agrarnog stanovnitva u Bosni i Hercegovini (1878-1914),
Pregled, LXVI/2 , Sarajevo, 1976, 141-154.
13. O privrednim prilikama u Bosni i Hercegovini posljednjih decenija osmanske vladavine, Prilozi, XIII/13, Sarajevo,1977, 97-131.
14. The Origin and Development of the working class in Bosnia and Herzegovina up
to 1914, Survey, V/1 Sarajevo, 1978, 67-82.
15. Postanak i razvoj radnike klase u Bosni i Hercegovini do 1914. godine, Pregled,
LXVIII/1, Sarajevo,1978, 115-132.
16. Radnitvo u Bosni i Hercegovini posljednjih decenija osmanske vladavine, Godinjak DI BiH, XXVIII-XXX (1977-1979), Sarajevo,1979, 125-146.
17. Radna snaga u rudarstvu i metalurgiji Bosne i Hercegovine od 1878. do1914. godine, Glasnik ADAR BiH, XVIII-XIX (1978-1979), Sarajevo, 1979, 147-161.
18. Razvoj radnikog pokreta u Tuzli u vrijeme austro-ugarske vladavine
(1878-1918), U: Tuzla u radnikom pokretu i revoluciji, tom I, IGTRO
Univerzal,Tuzla, 1979, 11-73.
19. Razvoj socijalistikog pokreta u Bosni i Hercegovini do prvog svjetskog rata, Borba, Beograd, 15. III 1979, str. 71.
20. Radnika klasa i sindikati u Bosni i Hercegovini do prvog svjetskog rata, U: Zbornik radova. Tito, radnika klasa i sindikati, Beograd, 1979, 50-65.
21. Italijanski radnici u Bosni i Hercegovini za austrougarske okupacije 1878. do prvog svjetskog rata, Ital-jug, IX/3, Rim, 1979, 23-30.
22. Italijanski radnici u Bosni i Hercegovini za austrougarske okupacije 1878. do prvog svjetskog rata, Radovi FF, IX-X, (1976/1980), Sarajevo, 1980, 57-64.
23. O privrednim odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije 1878-1883. godine, U: Nauni skup: Srbija u zavrnoj fazi istone krize 1877-1878. godine, Zbornik radova, Istorijski institut, Beograd,1980, 215-224.
24. Assumptions of the Development of capitalism in Bosnia and Hercegovina in the
19th and at the begining of 20th century, Hospodarsk dejing 7. ved. Economic
History, ehoslovenske akademie, Prague, 1981, 121-144.
25. Razvoj radnikog pokreta u Banjaluci do 1918. godine, u: Banjaluka u radnikom pokretu i NOB, Zbornik sjeanja, Institut za istoriju u Banjaluci, Banja
Luka, 1981, 13-31.
33

edin radui

26. Radniki socijalistiki pokret u Bosni i Hercegovini do kraja Prvog svjetskog rata
i stvaranje zajednike drave 1918. godine, Prilozi, XVII/18, Sarajevo,1981,
121-153.
27. Studijski projekat djela Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Prilozi,
XVII/18, Sarajevo, 1981, 371-394. (Koautori: Zdravko Antoni, Drago Borovanin, Nedim arac)
28. Foa za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Godinjak DI BiH,
XXXI-XXXIII (1982), Sarajevo,1982, 101-138.
29. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. (Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine 1945-1982,
Sarajevo, 11. i 12. februar 1982.), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (dalje: ANUBiH), Posebna izdanja, knj. LXV, Odjeljenje drutvenih
nauka, knj. 12, Sarajevo, 1983, 66 -77.
30. Uvodno izlaganje. Socijalistika misao u radnikom pokretu Bosne i Hercegovine do formiranja KPJ 1919. godine, U: Marks, radniki pokret BiH i program
SKJ, Zbornik radova sa Naunog skupa odranog 16. marta 1983. godine u
Sarajevu, Sarajevo, 1983, 15-25.
31. Poljoprivredna stanica u Modrii za vrijeme austrougarske vladavine 18861918. godine, Glasnik ADAR BiH, XXVI, Sarajevo 1986, 157-174.
32. Socijalistiki radniki pokret u Bosni i Hercegovini izmeu aktivnosti i politike
represije (1913-1918), U: Veleizdajniki proces u Banjaluci, Zbornik radova
sa Meunarodnog naunog skupa Veleizdajniki proces u Banjaluci 19151916, odranog 25-27. septembra 1986. godine u Banjaluci, Institut za istoriju u Banjaluci, Banjaluka, 1987, 335-353.
33. Socijalistiki radniki pokret u Bosni i Hercegovini za vrijeme Prvog svjetskog rata
1914-1918. godine, Opredjeljenja, Sarajevo, 18/7-8 (1987), 123 -140.
34. Moderne migracije u Bosni i Hercegovini i nacionalni odnosi, (skica za istraivanje), Prilozi, XXII/23, Sarajevo, 1987, 63-72.
35. Etnika struktura stanovnitva Tuzle u vrijeme austrougarske vladavine (18781918), Prilozi, XXIII/24, Sarajevo,1988, 131-146.
36. Problemi nastanka i politikog organizovanja radnike klase u Bosni i Hercegovini, Opredjeljenja, XIX/7-8, Sarajevo,1988, 169-182.
37. Ideja o naseljavanju ruskih ratnih zarobljenika njemake nacionalnosti u istonoj
Bosni krajem 1915. i poetkom 1916. godine, Ekmeiev zbornik, Godinjak DI
BiH, i Veselin Maslea, XXXIX (1988), Sarajevo, 1988, 155-161.
38. Migracije i Bosna i Hercegovina, Opredjeljenja, XX/10, Sarajevo, 1989, 5-8.

34

bibliografija prof. dr. iljasa hadibegovia

39. Die probleme der enstehung und der politischen organisierung der Arbeitklasse in
Bosnien und Herzegowina, Probleme der Herausbildung und politischen Formierung der Arbeitklasse, Europa verlag, Wien -Zrich, 1989, 89-96.
40. Problemi nastanka i organizovanja radnike klase u Bosni i Hercegovini, U:
Zbornik radova povodom 75-godinjice ivota akademika Envera Redia,
ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XCII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 25,
Sarajevo, 1990, 99-112.
41. Migracije i Bosna i Hercegovina, U: Migracije i Bosna i Hercegovina, (Materijali
sa naunog skupa Migracioni procesi i Bosna i Hercegovina od ranog srednjeg
vijeka do najnovijih dana- njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i
promjene u naoj zemlji, odranog u Sarajevu 26. i 27. oktobra 1989. godine),
Institut za istoriju Sarajevo; Institut za prouavanje nacionalnih odnosa Sarajevo, Sarajevo 1990,7-10.
42. Bosnu ni vijekovi nisu razgradili, Osloboenje, XLVIII/15552, Sarajevo, 5.
oktobar 1991, str. 2.
43. Nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), (rezime), Zora Cankarjeva, 1, Sarajevo, oktobar/decembar
1993, 10-11.
44. Bosna i Hercegovina na raskru novije istorije, Prilozi, XXV/27, Sarajevo,
(1991), 1994, 201-203.
45. Bosanskohercegovsk mesta na rozhrani 19. a 20. stoleti, (Slovensk historick
studie 22), Historicky stav AV R, Praha, 1996, 199-319.
46. Nepoznata Bosna, Taj divni zajedniki ivot, Kult, Sarajevo-Mnchen-Ljubljana-Prag-Be-London, januar/mart 1996, 127-128.
47. Graansko drutvo u Bosni i Hercegovini - porijeklo i kontekst/Organization of
the Civil Society in Bosnia-Herzegovina, Origines and Context, 99, Revija slobodne misli/Review of free tought (dalje: 99), 9-10, Sarajevo, septembardecembar 1997, 48-56. (Koautor: mr. Husnija Kamberovi)
48. Slovenci u Bosni i Hercegovini, Prilog izuavanja broja i rasprostranjenosti Slovenaca u Bosni i Hercegovini od 1910. do 1992. godine, Zora Cankarjeva, VI/16
-17, Sarajevo, julij-decembar 1997, 3-7.
49. Stare razglednice, uvari uspomena, Svijet, Sarajevo, 30. 11. 1997, 44-45.
50. Iseljavanje iz Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918),
Naa kola, XLVI/7- 8, Sarajevo, 1999, 25-30.
51. Nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine
(1878-1918)/National Minorities in Bosnia and Herzegovina during AustroHungarian rule (1878-1918), 99, 19-20, Sarajevo, januar-mart 1999, 97-108.

35

edin radui

52. Pogledi Nedima Filipovia na osmanski grad u Bosni i Hercegovini, Okrugli sto:
Nauno djelo Nedima Filipovia (Sarajevo, 23. novembar 1999.), ANUBiH,
knj. CXII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 32, Sarajevo, 2000, 131-159.
53. Doprinos dr. Hamdije Kapidia razvoju historijske nauke u Bosni i Hercegovini,
Radovi FF, XII, Sarajevo 2000, 187-194.
54. Radniki socijalistiki pokret u Bosni i Hercegovini do kraja Prvog svjetskog rata i
stvaranje zajednike drave 1918. godine, (I dio), Socijaldemokrat, 1, Sarajevo,
Januar, 2000, 165-176.
55. Radniki socijalistiki pokret u Bosni i Hercegovini do kraja Prvog svjetskog rata i
stvaranje zajednike drave 1918. godine, (II dio), Socijaldemokrat, 2, Sarajevo,
April, 2000, 165-184.
56. O Hivziji Hasandediu (tekst bez naslova na str. 56), u: Hivzija Hasandedi,
Tragom bonjake batine, Arhiv Hercegovine Mostar, Mostar, 2000, str. 79.
57. Konfesionalna i nacionalna struktura stanovnitva u kotaru i gradu Jajcu od
1851. do 1991. godine, Prilozi, 30, Sarajevo, 2001, 63-89.
58. Predgovor (u knjizi Hamdija Kapidi, Ali-paa Rizvanbegovi i njegovo doba,
ANUBiH i Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2001. str. 190), 7-16.
59. Socijalna struktura Slovenaca u Bosni i Hercegovini od sredine 19. stoljea do
1992. godine, Prilozi, 36, Sarajevo 2007, 135-178.
Prikazi, osvrti, kritike, promocije, diskusije, izvjetaji i biljeke
1. Franjo Tuman, Stvaranje Socijalistike Jugoslavije, Naprijed, Zagreb, 1960, str.
336, Godinjak DI BiH, XII (1961), Sarajevo, 1962, 268-269.
2. Ante Palavri i Benedikta Zeli, Korespodencija Mihovila Pavlinovia, Historijski arhiv Split, sv. 4, Split, 1962, str. 582, Godinjak DI BiH, XII (1961),
Sarajevo, 1962, 391-392.
3. Vlado Strugar, Jugoslovenske socijaldemokratske stranke 1914-1918, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, Prilozi novijoj jugoslovenskoj historiji, knj.
4, Zagreb, 1963, str. 322, Prilozi IIR, I/1, Sarajevo, 1965, 451-454.
4. A. Benac, B. ovi, E. Paali, . Basler, N. Mileti, P. Aneli, Kulturna istorija
Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do poetka turske vladavine, Sarajevo, 1966, str. 547, JI, V/3-4, Beograd, 1966, 145-149.
5. Generalni trajk u Bosni i Hercegovini 1906. godine, Tom II, knj. I, Sarajevo,
1963, str. 649, knj. II, Sarajevo, 1966, str. 614, Izbor, redakcija i prevod: Kasim Isovi, Izdanje Arhiva SR Bosne i Hercegovine, Prilozi IIR, III/3, Sarajevo,
1967, 267-275.

36

bibliografija prof. dr. iljasa hadibegovia

6. etvrta meunarodna konferencija istoriara radnikog pokreta u Lincu, U: Istorijske pretpostavke Republike Bosne i Hercegovine, Prilozi IIR, IV/4, Sarajevo, 1968, 744-748.
7. Jugoslovenski istorijski asopis, Beograd, br. 1-2 i 3-4/1968, Prilozi IIR, V/5, Sarajevo, 1969, 355-358.
8. Radnika klasa i KPJ u borbi za socijalizam u Bosni i Hercegovini, (Nauni skup
odran u Sarajevu 6. i 7. XI 1969. godine), Prilozi IIR, V/5, Sarajevo, 1969, str.
393.
9. Povodom obiljeavanja 130-godinjice roenja i 70-godinjice smrti Vase Pelagia, Prilozi IIR, V/5, Sarajevo, 1969, 402-405.
10. Drugi (Vukovarski) kongres KPJ 1920, Godinjak DI BiH, XVIII (19681969), Sarajevo, 1970, 309-311.
11. Agrarni odnosi u Bosni i Hercegovini (1878-1918), Graa za prouavanje politikih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prolosti Bosne i Hercegovine
(1878-1918), Tom V, knj. 1, Sarajevo, 1969, str. 122, Godinjak DI BiH, XIX
(1971-1972), 315-317.
12. Nusret ehi, etnitvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), ANUBiH, Djela,
knj. XLII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 27, Sarajevo, 1971, Godinjak DI
BiH, XIX (1970-1971), Sarajevo, 1973, 317-322.
13. Uloga Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine u politikom ivotu pred
Prvi svjetski rat, U: Okrugli sto o Mladoj Bosni, Pregled, XLIV/7-8, Sarajevo, 1974, 815-820.
14. Naune ustanove u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave, Graa
za prouavanje politikih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prolosti
Bosne i Hercegovine (XIX i XX vijek), Tom VI, Sabrao i priredio Dr. Hamdija
Kapidi, Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973, str. 556, Godinjak DI
BiH, XX (1972-1973), Sarajevo, 1974, 273-275.
15. Skuptina Drutva istoriara SR Bosne i Hercegovine, Godinjak DI BiH, XX
(1972-1973), Sarajevo, 1974, 287-294.
16. The Role of the Social democratic party of Bosnia-Hercegovina in political life
before the First World War, Survey, II/1, Sarajevo, 1975, 64-67.
17. Marginalije o graanstvu i graanskoj politici u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave, Prilozi, XI-XII/11/12, (1975-1976), Sarajevo, 1976,
331-333.
18. Devad Juzbai, Izgradnja eljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kalajeve ere, ANUBiH, Djela, knj. XLIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 28, Sarajevo 1974, str. 285, Godinjak DI BiH,
XXI-XXVII, Sarajevo, 1976, 313-316.
37

edin radui

19. Dr Nikola Babi, Rat, revolucija i jugoslovensko pitanje u politici Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1974, str. 229, Godinjak DI
BiH, XXI-XXVII, Sarajevo, 1976, 316-319.
20. Dr Enver Redi, Austromarksizam i jugoslovensko pitanje, Institut za savremenu istoriju, IP Narodna knjiga, Beograd, 1977, str. 497, Prilozi, XIV/14-15,
Sarajevo, 1978, 596-601.
21. Meunarodni nauni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni
i Hercegovini, ANUBiH, Sarajevo, 23-24. oktobra 1978. godine, Godinjak DI
BiH, XXVIII-XXX (1977/79), Sarajevo, 1979, 327-328.
22. Kasim Isovi (1921-1979), Godinjak DI BiH, XXVIII-XXX (1977/79), Sarajevo, 1979, 353-354.
23. Trideset godina Godinjaka Drutva istoriara Bosne i Hercegovine (19491979), Godinjak DI BiH, XXXI-XXXIII (1982), Sarajevo, 1982, 269-272.
24. Djelo Dr. Hamdije Kapidia o ustanku u Hercegovini 1882. godine, U: Nauni skup 100 godina ustanka u Hercegovini 1882. godine (Sarajevo, 21-22. X
1982.), ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XLVI, Odjeljenje drutvenih nauka,
knj. 11, Sarajevo, 1983, 21-31.
25. Prof. in. Branislav Begovi (17. 1. 1902 27. 1. 1984), Godinjak DI BiH,
XXXV, Sarajevo, 1984, 208-210.
26. Diskusija na Meunarodnom naunom skupu u Sarajevu 13-15. maj 1986, Meunarodni nauni skup: Problemi istorije Bosne i Hercegovine 1850-1875,
(Sarajevo, 13-15. maja 1986.), ANUBiH, Posebna izdanja, knj. LXXXIV,
Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 20, Sarajevo, 1987, 162-163.
27. Osvoboditeljnaja borba narodov Bosni i Hercegovini i Rossija 1850-1864. (Oslobodilaka borba naroda Bosne i Hercegovine i Rusija 1850-1864, Dokumenti.
Odgovorni redaktori: J. A. Pisarev, M. Ekmei, Moskva, 1985, Godinjak DI
BiH, XXXVIII, Sarajevo, 1987, 152-155.
28. Tomislav Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Veselin
Maslea, Sarajevo, 1987, Prilozi, XXII/23, Sarajevo, 1987, 229-232.
29. Izvjetaj o radu Instituta za istoriju u 1988. godini, Prilozi, XXIII/24, Sarajevo,
1988, 319-326.
30. Dijalog sa prolou, Bosna i Hercegovina na razglednicama do 1941, (Rije na
otvaranju izlobe 7. 3. 1989.), Izloba u Muzeju revolucije Bosne i Hercegovine,
Odjek, XLII/7, Sarajevo, 1-15. april 1989, str. 19.
31. Promocija radova povodom 75- godinjice ivota akademika Envera Redia, Naune komunikacije, XXXIII, ANUBiH, Sarajevo, 13. decembra 1990, 15-19.
32. Povodom 25. godinjice biblioteke Kulturno nasljee Bosne i Hercegovine, Prilozi, XXIV/25-26, Sarajevo, 1990, 343-349.
38

bibliografija prof. dr. iljasa hadibegovia

33. Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela (I-IV), Veselin Maslea, Sarajevo,

1991, Osloboenje, XLIX/15667, Sarajevo, 1. 2. 1992, str. 9.
34. Zbornik radova posveen akademiku Enveru Rediu, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XCII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 25, Sarajevo, 1990, str. 319,
Prilozi, XXV/27, Sarajevo (1991), 1994, 239-243.
35. Djelo fleksibilne interdisciplinarne metodologije, (Vera Krinik-Buki: Slovenci u Hrvatskoj, Zbornik grupe autora, Intitut za narodnostna vpraanja, Projekt: Slovenci v prostoru nekadanje Jugoslavije izvan Slovenije, knj. 1, Ljubljana
1995, str. 415), Zora Cankarjeva, 14, Sarajevo, januar-mart 1997, 20-21.
36. Traganje za modernom Naronom, Vlado Smoljan: Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine, Gospodarska komora Herceg-Bosne, Mostar, 1996, str. 318 sa 9
karata, Hercegovina, 10, Mostar, 1998, 119-139.
37. Prof. dr. Ibrahim Tepi (1947-1997), In memoriam, Naa kola, XLIV/3, Sarajevo, 1998, 3-5.
38. Prof. dr. Ibrahim Tepi (1947-1997), In memoriam, Prilozi, 28, Sarajevo 1999,
309-311.
39. Odnos politike i istorijske nauke (Political and History sciences relation, 99, 2728, Sarajevo, april-septembar 2000, 17-20.
40. Ali-paa Rizvanbegovi i njegovo doba, Hamdija Kapidi, ANUBiH i Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2001. str. 190 (tekst sa promocije knjige odrane
19. V 2001. godine u ANUBiH), Prilozi, 30, Sarajevo, 2001, 357-362.

39

devad juzbai

Iljas Hadibegovi i njegovo razumijevanje istorije Bosne i

Hercegovine austrougarskog razdoblja

Iljas Hadibegovi se nakon zavretka studija istorije na Filozofskom fakultetu u

Sarajevu 1963. godine zaposlio u Institutu za istoriju radnikog pokreta u Sarajevu
(danas Institut za istoriju) 1964. godine. Tu je radio do 1970. godine i orijentisao se
na izuavanje radnikog pokreta. Magistrirao je u Beogradu 1967. godine sa temom
Poeci radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini do majskih trajkova 1906. godine, da
bi u kolskoj 1967/1968. godini kao stipendista austrijske vlade boravio devet mjeseci na specijalizaciji u Beu i radio u bekim arhivama. Na Filozofski fakultet u
Sarajevu izabran je za asistenta 1970. godine, gdje je 1977. godine doktorirao i proao sva zvanja, a u vremenu od 1987. do 1990. bio je i direktor Instituta za istoriju
u Sarajevu.
Hadibegovi je izuavanje radnikog pokreta stavio u iri koncept prouavanja
ekonomske i socijalne istorije Bosne i Hercegovine i o toj problematici napisao je
niz radova. On se bavio privrednim i drutvenim prilikama u Bosni i Hercegovini,
zadnjih decenija osmanske vladavine, promjenama u strukturi agrarnog i gradskog
stanovnitva u Bosni i Hercegovini, migracijama stanovnitva, socijalnom zatitom
radnika, radnikim organizacijama, ulogom stranih radnika u Bosni i Hercegovini,
odnosom graanskih i klerikalnih krugova prema radnikom pokretu, te ciljevima
Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine za vrijeme Prvog svjetskog rata,
kao i drugim pitanjima. Istovremeno je u svojim napisima pratio i ocjenjivao niz
radova koji su se javljali u istoriografiji.
U Hadibegovievim radovima posebno mjesto ima njegova disertacija Postanak
radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine. Pisac je uloio
znaajni dodatni kreativni napor na redakciji rukopisa i to, kako na osnovu vlastitih
saznanja, tako uvaivi i sugestije i primjedbe komisije za odbranu disertacije i recenzenata. Ovo osobito vai za dijelove knjige gdje su formulisani zakljuci i ocjene.
Knjiga je izala 1980. godine i predstavlja Hadibegoviev najznaajniji rad koji je
od kritike vrlo povoljno ocijenjen (E. Redi, T. Kraljai, . Miki, . Stankovi),
i za nju je pisac dobio nagradu Svjetlosti (1980), kao i Republiku nagradu za nauni
rad Veselin Maslea (1983). Hadibegovi je otiao dalje od zadatka postavljenog u
41

devad juzbai

naslovu knjige davi dosta zaokruenu sliku tokova privrednog i drutvenog ivota
od sredine 19. stoljea do Prvog svjetskog rata. On je na irem planu prikazao okolnosti u kojima se pojavljuje radnitvo i izrasta u posebnu drutvenu klasu, tako da
ovo njegovo djelo ima u mnogome karakter ekonomske i socijalne istorije pomenutog perioda. Djelo je po ocjeni ora Stankovia izuzetno po inovacijama koje
sadri i po teoretskom pristupu (Istorijski glasnik, Beograd 1984, 1-2, 176-177).
Po sudu Envera Redia, Hadibegovi je ovom knjigom uvjerljivo pomjerio granice istraenosti drutvenog razvoja u Bosni i Hercegovini dostignutog u periodu
austrougarske uprave (Dijalog, Sarajevo 1981, 263-276). I sam sam kao recenzent
Hadibegovieve monografije dao pozitivnu ocjenu njene vrijednosti i predloio da
se publikuje.
Radovi koje Hadibegovi objavljuje nakon disertacije proizlaze na odreeni nain iz materije koju on tretira u doktorskoj tezi i predstavljaju njenu dalju razradu i
produbljivanje, obogaeno novim istraivanjima. Time je, bez sumnje, Hadibegovi izrastao u vodeeg naunika u izuavanju socijalne istorije u Bosni i Hercegovini
modernog doba.
Nastavljajui rad na izuavanju radnikog pokreta Hadibegovi je sudjelovao
u redakciji Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1990). On je u
prvom tomu ove istorije napisao poglavlje pod naslovom Nastanak i razvoj socijaldemokratskog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini do 1919. godine (15-78). U njemu je on sublimirao dotadanje rezultate svojih istraivanja i dao jednu zaokruenu
sintezu koja znai odreeni kvalitetan pomak, kako u odnosu na njegovu ranije publikovanu monografiju tako i ostale radove. Tu je on proirio obradu tematike i na
politiku djelatnost Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine obuhvativi i
Prvi svjetski rat. U ratnom periodu dolo je do radikalizacije veeg dijela stranke u
komunistikom smislu i date ocjene autora odgovarale su trenutku kada se knjiga
pojavila. Bez obzira na njegovu dijelom ideoloku usmjerenost, ovaj Hadibegoviev rad ima trajnu vrijednost u naoj istoriografiji.
U knjizi Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu izmeu 19. i 20. stoljea, koja
je doivjela dva izdanja 1991. i 2004. godine, Hadibegovi je publikovao ranije
objavljene radove posveene ovoj tematici. U ovom zborniku radova centralno mjesto zauzima studija Problemski okviri izuavanja bosanskohercegovakih gradova na
razmeu izmeu XIX i XX stoljea (11-92), a narednih est radova bave se sa nekoliko primjera gradova sa razliitim funkcijama bez pretenzije autora da se uspostavlja
vra tipologija gradova. Zadau knjige pisac je skromno oznaio kao pokuaj da se
istraivanja ove vrste pokrenu sa mrtve take, premda ona po svom domaaju znai
znatno vie. Rije je o vanom prilogu urbanoj istoriji Bosne i Hercegovine pod
vlau Austro-Ugarske, u vrijeme kada je nakon etverovjekovne osmanske vladavine nastupio period intenzivnije modernizacije u specifinim uslovima i oblikovanje
42

iljas hadibegovi i njegovo razumijevanje istorije bosne i hercegovine austrougarskog razdoblja

evropskih urbanih modela. Modernizacija se nije odvijala domaim razvojem nego

podsticajem izvana inicijativom drave i stranog privrednog kapitala, pa su se gradovi razvijali neravnomjerno sa lokalnim i regionalnim obiljejima. Pisac nastoji
odgovoriti na pitanje da li je grad u Bosni i Hercegovini na razmeu dva stoljea
prerastao iz orijentalno-islamskog u evropski grad. Oslanjajui se na izvore i relevantnu literaturu, posebno radove Ferdinanda Hauptmanna, Hadibegovi je istraujui vjerske, etnike i socijalne strukture stanovnitva, funkcije saobraaja, privredne,
administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne aktivnosti u bosanskohercegovakim
gradovima pokazao da su se u svim tim oblastima desile znaajne promjene. Uz dalje
postojanje tradicionalnih drutvenih struktura, stvorene su i nove, stranog i domaeg porijekla, sa drukijim nainima proizvodnje, miljenja i ivota. Analizi su podvrgnuta 66 naselja koja su do 1910. imala status grada, a od toga broja 46 gradova
imalo je osmansku urbanu tradiciju. Neki gradovi su postali znaajni industrijski
centri i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (Tuzla, Zenica),
dok je veina ostala na zanatstvu i sitnom poduzetnitvu sa pojaanim saobraajem
i trgovinom. Najkompletniju urbanizaciju imali su gradovi kao sredita okruga, a
posebno Sarajevo kao glavni grad zemlje. Studija Problemski okviri izuavanja bosanskohercegovakih gradova na razmeu izmeu XIX i XX stoljea prevedena je na
eki jezik i objavljena u asopisu Slovenske studije eke akademije nauka.
U prvom izdanju ove knjige (1991) pisac je upotrebljavao naziv Muslimani kao
etniko-nacionalnu oznaku, dok u drugom izdanju (2004) tu oznaku zamjenjuje sa
nazivom Bonjaci, a pri tome ne daje nikakvo objanjenje zato to ini. Piui dalje
o bosanskohercegovakim gradovima u doba osmanske vlasti, Hadibegovi kae
da je svaka etnika grupa govorila svojim jezikom, a slubeni jezik bio je turski
(13), to moe dovesti do krivog zakljuka da je domae stanovnitvo govorilo
vie jezika. Odreene regionalne razlike u jeziku bile su znaajnije od nacionalnokonfesionalnih. Ne stoji ni tvrdnja da Sabor nije imao zakonodavnu vlast (91).
Ta vlast obuhvatala je iroko podruje upravnih, privrednih, socijalnih, kulturnoprosvjetnih i drugih poslova, ali je bila ograniena i mogla se vriti samo uz saglasnost
austrijske i ugarske vlade i vladara. Meutim, niz pitanja koja su spadala u nadlenost
sabora nije se mogao rjeavati bez njegove saglasnosti. Ovo, pak, ne umanjuje znaaj
Hadibegovievog naunog doprinosa.
U vrijeme posljednjeg rata Hadibegovi je sudjelovao u pisanju knjige Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata u izdanju taba Vrhovne
komande Oruanih snaga BiH (Sarajevo 1994. i ponovo 1998). Tu se on javlja kao
koautor poglavlja Bosna i Hercegovina u vremenu austro-ugarske uprave 1878-1918.,
u kome je izloio neke rezultate kako svojih ranijih, tako i novijih istraivanja. Nova
materija sadrana je posebno u tekstu o bosanskohercegovakim trupama u okviru
zajednike austrougarske vojske kao i u tekstu o Prvom svjetskom ratu.

43

devad juzbai

Evocirajui uspomenu na prof. dr. Iljasa Hadibegovia i njegov nauni rad ne

moemo da ne spomenemo dananje stanje u nauci kod nas, kada se prouavanje
ekonomske i socijalne istorije nalo u drugom planu naunog interesovanja, a na
Ekonomskom fakultetu u Sarajevu u poratnom razdoblju nemamo predmeta ekonomske istorije, kojoj se na drugim ekonomskim fakultetima u svijetu posveuje posebna panja. Plediram da se ovoj problematici u naoj sredini posveti odgovarajui
interes.

44

zijad ehi

Angaman prof. dr. Iljasa Hadibegovia na pisanju sinteza historije

Bosne i Hercegovine XIX i XX stoljea

Dugotrajno izuavanje tematike, kompleksno sagledavanje historijskih izvora i

literature, kao i sposobnost analize rasploivog materijala, omoguavaju historiarima pisanje historiografskih sinteza. Sveobuhvatnim pristupom predmetu istraivanja autor daje nauno zasnovane odgovore na postavljena pitanja. Istraivanje
sloenih historijskih tema zahtijeva veliko iskustvo. Prof. dr. Iljas Hadibegovi je
godinama, upornim radom stjecao to iskustvo, koje je kasnije pretoio u svoje pisane naune radove. Otkrivao je, identificirao i analitiki ralanjivao sve segmente
historijskih procesa koji su imali poseban znaaj za drutveni razvoj Bosne i Hercegovine, sa akcentom na period austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini od 1878.
do 1918. godine.
U periodu u kojem je SFRJ imala neizvjesnu budunost, pokrenut je znaajan
projekat pod naslovom Istorija Saveza komunista Jugoslavije, koji je 1985. godine
rezultirao monografijom.1 Napori njenih autora bili su usmjereni na prikazivanje
osnovnih historijskih tokova, tendencija i procesa koji su bili relevantni za razvoj
jugoslavenskog komunistikog pokreta kao i bitnih historijskih dogaaja koji su obiljeili te procese, uz nastojanja da se objasni njihova sutina i uslovljenost. O ozbiljnosti pristupa ovoj monografiji svjedoi injenica da je u konanom uobliavanju
tekstova primjedbama i sugestijama bilo ukljueno oko 250 naunih i drutvenih
radnika iz cijele SFRJ. Prof. dr. Iljas Hadibegovi je bio lan redakcionog odbora
koji se sastojao od 14 lanova, po dva iz republika i po jedan iz autonomnih pokrajina. Za prvi dio monografije pod naslovom Radniki pokreti u jugoslovenskim
zemljama do stvaranja jedinstvene revolucionarne partije, prof. dr. Iljas Hadibegovi
je bio autor priloga i saradnik. U pet tematskih cjelina izloen je proces nastanka i
razvoja radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave od
1878. do 1918. godine.
U prvoj tematskoj cjelini pod naslovom Poloaj jugoslovenskih zemalja krajem
XIX i poetkom XX veka i nastanak radnike klase razmatran je pravni poloaj i
1

I storija Saveza komunista Jugoslavije, Izdavaki centar Komunist/Narodna knjiga/Rad, Beograd

1985.
45

zijad ehi

unutranjo-politiki razvoj Bosne i Hercegovine krajem XIX i poetkom XX

stoljea i ocrtan drutveni okvir u kojem poinje formiranje radnike klase.
Ukazano je na injenicu da su podizanjem industrije i razvojem saobraajnica
bosanskohercegovaki gradovi postepeno mijenjali svoju privrednu, socijalnu pa i
nacionalnu fizionomiju. Graanstvo, inovnitvo, inteligencija i radnitvo inili su
u gradovima nove slojeve, a njihov znatan dio je bio doseljen iz drugih pokrajina
Monarhije. Dovoenje stranih strunih radnika koji su radili na izgradnji eljeznica,
eksploataciji uma i u industrijskim preduzeima znatno je utjecalo na strukturu
radnike klase koja je tek nastajala. U dravnim i privatnim preduzeima pred Prvi
svjetski rat bilo je zaposleno 80.000 do 100.000 radnika od kojih su polovinu inili
industrijski i rudarsko-metalurki radnici. Ukazano je i na injenicu da su osobenost
Bosne i Hercegovine u razvoju radnike klase predstavljale heterogena vjerska i
nacionalna struktura, te prisustvo znatnog broja radnika stranog porijekla.2
U drugoj tematskoj cjelini pod naslovom Pojava socijalistike misli i prve radnike
organizacije u sreditu razmatranja se nalazi proces irenja socijalistikih ideja u Bosni
i Hercegovini, koji je tokom 90-ih godina XIX stoljea postao intenzivniji, uprkos
mjerama koje je austrougarska uprava poduzela. Na to je utjecalo formiranje socijaldemokratskih stranaka u Austriji i Ugarskoj, kao i zaotravanje klasnih suprotnosti u
Bosni i Hercegovini, gdje radnitvo nije bilo zatieno radnikim zakonodavstvom.
Ukazano je na injenicu da je porasla svijest o potrebi organizirane borbe, zbog ega
su se javljali prvi trajkovi, u kojima su izneseni zahtjevi za vee nadnice, krae radno
vrijeme i bolje radne uvjete. Iako je austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini nastojala da sprijei udruivanje radnika, eljezniari (1898) i grafiki radnici (1903) su
formirali prve takve organizacije. Ukazano je na injenicu da su na radniki pokret u
Bosni i Hercegovini znaajan utjecaj imali austrijski i njemaki radniki pokret, kao
i radniki pokreti u junoslavenskim zemljama, odakle su prvih godina XX stoljea
dolazili istaknuti pojedinci, radniki listovi, knjige i broure socijalistikog sadraja.
Koristei se iskustvom socijalistikih partija u drugim zemljama, vodstvo radnika u
Bosni i Hercegovini je podsticalo i usmjeravalo tok socijalne borbe, postavljajui na taj
nain osnove jedinstvenog socijalnog pokreta.3
U treoj tematskoj cjelini pod naslovom Osnivanje socijaldemokratske partije
Bosne i Hercegovine i sindikalnih organizacija posebna panja je posveena analizi
faktora koji su utjecali na organiziranje radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini.
Organizatori radnikog sindikalnog pokreta postali su Radniki odbori za pregovore sa poslodavcima. Pod rukovodstvom Mihajla Mie Sokolovia odrana je 1905.
godine osnivaka skuptina Glavnog radnikog saveza, a borba za njegovu legalizaciju uspjeno je zavrena naredne godine, nakon majskih trajkova. Glavni radniki
2
3

Ibidem, 11.
Ibidem, 18.

46

angaman prof. dr. ijasa hadibegovia na pisanju sinteza historije Bosne i Hercegovine xix i xx stoljea

savez je 1912. godine okupljao 17 strukovnih saveza sa 6.086 lanova, meu kojima
je bilo 2030 Hrvata, 1619 Srba, 737 Muslimana, 168 Jevreja, kao i lanovi iz drugih
podruja Monarhije - 305 eha, 300 Slovenaca, 287 Nijemaca, 282 Maara. Postojala su i prosvjetna, kulturno-umjetnika, sportska i druga radnika drutva. Nakon
aneksije Bosne i Hercegovine, u junu 1909. godine osnovana je Socijaldemokratska
stranka Bosne i Hercegovine, koja je do Balkanskih ratova okupila oko 2500 lanova. Malobrojna i stalno izloena pritiscima vlasti, graanskih politikih stranaka
i vjerskih institucija, ona se razvila u politiku stranku koja je u politiki ivot u
Bosni i Hercegovini unosila socijalistiku kritiku postojeeg drutva. Organiziranje
radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini teklo je uporedo sa formiranjem graanskih politikih stranaka, organiziranih na nacionalnoj i konfesionalnoj osnovi, to je
radnikom pokretu stvaralo ozbiljne tekoe.4
U razmatranju aktivnosti Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine navedeno je da se ona takoer borila za demokratski ustav i sabor, za ope, jednako,
tajno i neposredno pravo glasa. Pozivala je na saradnju sve politike stranke u borbi
za demokratizaciju. Do poetka Prvog svjetskog rata, u Bosni i Hercegovini je bilo
organizirano oko 140 trajkova, u kojima su uestvovale desetine hiljada radnika.
Zahvaljujui aktivnostima sindikata, dvije treine trajkova i tarifnih akcija zavreni
su potpunim uspjehom ili kompromisom sa poslodavcima. Izvojevano je skraenje
radnog vremena, i povienje najamnina za pretean dio najamnih radnika kao i donoenje niza mjera i propisa iz oblasti radnikog zatitnog zakonodavstva. U vrijeme
Balkanskih ratova u maju 1913. godine zavedeno je vanredno stanje i rasputene su
sve socijalistike radnike organizacije.5 U dublja razmatranja nacionalnog pitanja
vodstvo Socijaldemokratske stranke nije se uputalo niti je imalo vlastitu koncepciju, ali se zalagalo za principe nacionalne ravnopravnosti i internacionalizma. U
uvjetima vienacionalnog sastava bosanskohercegovakog stanovnitva, zalagalo se
za jedinstvo nacionalno heterogene radnike klase. U unim diskusijama graanskih stranaka oko pisma i jezika Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine se
zalagala za priznavanje pune ravnopravnosti oba pisma (irilice i latinice) u kolama
i drutvenom ivotu i za upotrebu srpskohrvatskog jezika u radu dravnih organa,
ureda i javnih preduzea. U svojim istupima otro je kritikovala vjerske i nacionalne
sukobe u Bosni i Hercegovini.6
U etvrtoj tematskoj cjelini pod naslovom Radniki pokret u jugoslavenskim
zemljama za vreme Prvog svetskog rata u sreditu razmatranja su stavovi socijalista
prema izbijanju rata i ratnim zbivanjima. Jo u vrijeme politikih kriza 1911-1913.
godine Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine otro je kritizirala
Ibidem, 23.
Ibidem, 34.
6
Ibidem, 29-30.
4
5

47

zijad ehi

austrougarsku politiku, vodei antiratnu propagandu koja se podudarala sa stavovima

Srpske socijaldemokratske partije. U razmatranju prilika u vrijeme Prvog svjetskog rata
konstatovano je da je on iz osnova promijenio dotadanje politike odnose, privredne
prilike i nain ivota, pogaajui estoko sve slojeve stanovnitva. Mobilizacija
najproduktivnijeg dijela stanovnitva oteala je uvjete rada na svim podrujima
privrede, a drava je intervenisala administrativnim reguliranjem proizvodnje,
saobraaja i raspodjele, nastojei da osigura materijalne osnove za voenje rata, to
je uslovljavalo pogoranje radnih uvjeta i umanjivalo mogunosti da radnici tite
svoje interese. Mnoga preduzea, koja su ranije bila sredita socijalne borbe su bila
militarizirana, a u njima zabranjen svaki oblik radnikog pokreta. Sami radnici su bili
stavljeni pod veliki pritisak, uz najotriju kontrolu. Rat je izazvao velike poremeaje u
privrednom ivotu.7
Postupno obnavljanje radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini je poelo od
proljea 1917. godine. Ponovo je pokrenut list Glas slobode, koji je u posljednjim
godinama rata imao znaajnu ulogu. Pod utjecajem pojaanih politikih previranja,
Glavni odbor Socijaldemokratske stranke se pribliavao pozicijama revolucionarnih
struja u evropskom radnikom pokretu. Poetkom februara 1918. godine u Sarajevu je odrana zemaljska konferencija obnovljenih radnikih organizacija koje su
obuhvatile preko 4.000 radnika, a do kraja jeseni je dvostruko premaio predratni
nivo. Nakon Oktobarske revolucije Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine se pridruila zimerwaldskom pokretu za obnavljanje Internacionale. Odbijala je
napade graanske tampe na Oktobarsku revoluciju, povezivala antiratne aktivnosti
s klasnom borbom. Revolucija i diktatura proletarijata dobile su znaajno mjesto u
politikom programu stranke.
U petoj tematskoj cjelini pod naslovom Drutvena uloga i istorijski znaaj socijaldemokratske partije data je ocjena njenog znaaja za formiranje jugoslavenske drave
1918. godine. Ta uloga je ipak prenaglaena, oni faktori koji su tu imali najznaajniju ulogu su potpuno izostavljeni. U obzir je svakako potrebno uzeti i vrijeme i
politiku situaciju u zemlji kada se monografija pojavljuje, a koji su u velikoj mjeri
obiljeeni jakim ideolokim obrascima.
Pet godina nakon publiciranja Istorije SKJ, zavren je projekat Istorija SK Bosne
i Hercegovine.8 Namjera ovog projekta je bila da se pokau osnovni pravci temeljnih
drutveno - politikih procesa i naznae najkarakteristinije pojave u pojednim predratnim, ratnim i poslijeratnim fazama dinamine viedecenijske istorije SKJ. Na XIV
vanrednom kongresu Saveza komunista Jugoslavije 26. maja 1990. godine donesena
je kratka izjava, kojom su se komunisti odrekli politikog monopola. Budui da je
7
8

Ibidem, 39-40.
Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Institut za istoriju, Osloboenje, Sarajevo, 1990, Knj.
I i II.

48

angaman prof. dr. ijasa hadibegovia na pisanju sinteza historije Bosne i Hercegovine xix i xx stoljea

to vrijeme obiljeeno novim ideolokim obrascima, ta dvotomna monografija nije

naila na znaajniju panju. Prof. dr. Iljas Hadibogovi autor je prve glave monografije pod naslovom Nastanak i razvoj socijalistikog radnikog pokreta u Bosni i
Hercegovini do 1919. godine, koja se sastojala iz tri poglavlja.9
U prvom poglavlju pod naslovom Drutveno-ekonomski uslovi za nastanak radnike klase i stvaranje prvih radnikih udruenja u Bosni i Hercegovini, razmatran je
poloaj Bosne i Hercegovine u Osmanskom carstvu i u okviru Austro-Ugarske na
prelazu iz XIX u XX stoljee. Ukazano je na socijalnu strukturu stanovnitva u Bosni i Hercegovini nakon okupacije, koja je doivjela promjene pod utjecajem ulaska
u ire austrougarsko privredno i politiko podruje. Zatim je prikazan proces formiranja radnike klase u Bosni i Hercegovini na koji je osim karaktera i razmjetaja industrije i drugih privrednih grana utjecala i tradicija domaeg stanovnitva. Preraivaka industrija u gradovima zapoljavala je preteno domau ensku i djeiju radnu
snagu, a eksploatacija i prerada drveta, rudarstvo, proizvodnja graevinskog materijala i slino, su bili upueni na zapoljavanje vika agrarnog stanovnitva i stranu radnu snagu.10 Zatim je panja posveena razmatranju poloaja radnitva i poetnim
oblicima radnikog pokreta. Konstatirano je da se poetni razvoj industrije, saobraaja i drugih privrednih grana nije bio praen odgovarajuim zakonodavstvom za
zatitu radnika, pa je njihov poloaj zavisio od poslodavaca, koji su odreivali duinu radnog vremena, visinu nadnice i druge radne uvjete. Nepovoljan ekonomski i
drutveni poloaj radnitva u Bosni i Hercegovini bio je uslovljen nedovoljnom brigom od strane drave i poslodavaca za radnike, koji su eksploatacijom radne snage
nastojali da ostvare visoke profite i kompenziraju sve rizike i potekoe.11 Zaotravanje suprotnosti i irenje socijalistikih ideja u posljednjoj deceniji XIX stoljea su na
povrinu izbacili osnovne radnike zahtjeve - za krae radno vrijeme, vee nadnice
i bolje radne uvjete, koji su bili praeni prvim radnikim trajkovima. Formiraju se
i prva radnika udruenja - eljezniara (1898) i grafikih radnika (1903). Proces
ireg strukovnog organiziranja radnika u Bosni i Hercegovini poeo je intenzivnije
u proljee i ljeto 1905. godine, kada su radniki odbori izabrani da vode pregovore
sa poslodavcima i predstavnicima vlasti uspjeli da sklope kolektivne radne ugovore i
istaknu zahtjeve za pravo sastajanja i udruivanja. Skuptinom radnika svih struka,
27. avgusta 1905. godine udareni su temelji organiziranom socijalistikom radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini.12
U drugom poglavlju pod naslovom Rana faza sindikalnog pokreta i pripreme za
osnivanje Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine (1906-1909) u sreditu
Ibidem, 15-80.
Ibidem, 15-23.
11
Ibidem, 24-27.
12
Ibidem, 28-30.
9

10

49

zijad ehi

razmatranja nalazilo se osnivanje Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine,

uspon i osnovne tekovine sindikalnog pokreta, idejno-politika stanovita i
djelatnost Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, te njen odnos sa drugim
socijalistikim pokretima i organizacijama. Konstatuje se da je znaajnu karakteristiku
ukupnog drutvenog i politikog razvoja u Bosni i Hercegovini u prvoj deceniji XX
stoljea predstavljala injenica da se istovremeno politiki organiziraju nacionalni
pokreti i socijalistiki radniki pokret internacionalistikog usmjerenja. Pod utjecajem
ekonomskih i politikih kriza radnika klasa Bosne i Hercegovine suoila se sa stalnim
porastom cijena to nije bilo praeno odgovarajuim porastom plaa. Da bi se to
stanje popravilo drane su javne skuptine i demonstracije, vlastima i poslodavcima
su upuivani pismeni dopisi i rezolucije sa ekonomsko-socijalnim zahtjevima za vee
nadnice, krae radno vrijeme, uvoenje potpunijeg radnog zakonodavstva i socijalnog
osiguranja, priznavanja radnikih organizacija i njihovih predstavnika, te kolektivizaciju
radnog ugovora.13 Ukazano je na injenicu da do osnivanja Socijaldemokratske stranke
Bosne i Hercegovine radnika klasa nije imala svoju samostalnu politiku organizaciju.
Najvaniji zadatak dravnog aparata je bio u tome da se socijalistiki radniki pokret
kree u zakonskim okvirima i tako nacionalno-politike pokrete pod vostvom
graanskih i njima bliskih krugova dre pod kontrolom. Austrougarska vlast u Bosni
i Hercegovini ostvarujui svoju funkciju uvara javnog reda i mira pojavila se u ulozi
posrednika izmeu radnika i poslodavaca. Slojevita i specifina socijalna struktura
glavnih nosilaca srpske, hrvatske i muslimanske politike utjecala je na razliite stavove
prema radnikoj klasi i njenim socijalno-ekonomskim zahtjevima. Ukazano je na
injenicu da se uporedo sa pojavom radnikog pokreta javila tendencija podvajanja
radnika. Nacionalni pokrete i njihove vodee graanske grupacije karakterisala je
izraena antisocijalistika orijentacija.14
U treem poglavlju pod nazivom irenje i dostignua socijalistikog radnikog
pokreta u Bosni i Hercegovini (1909-1914) u sreditu razmatranja su formiranje
Socijaldemokratske stranke, uspon i osnovne tekovine sindikalnog pokreta, idejno-politika stanovita i djelatnost Socijaldemokratske stranke, te njeni odnosi
sa drugim socijalistikim pokretima i organizacijama. Konstatovano je da su u
politikom dijelu Programa Socijaldemokratske stranke istaknuti principi na kojima
e biti izgraeno novo drutvo: ope, jednako, neposredno i tajno pravo glasa za
sve izbore, ravnopravnost svih naroda koji ive u zemlji, uvoenje narodne odbrane
umjesto stajae vojske; pravo udruivanja i sastajanja, sloboda tampe i izraavanja
misli, proglaavanje vjere za privatnu stvar i odvajanje vjerskih institucija od drave,
obavezno i besplatno pohaanje javnih kola, te ukidanje svih feudalnih ostataka. U
dijelu programa o ekonomsko-socijalnim zahtjevima istaknuto je zatitno radniko
13
14

Ibidem, 31-33.
Ibidem, 36-40.

50

angaman prof. dr. ijasa hadibegovia na pisanju sinteza historije Bosne i Hercegovine xix i xx stoljea

zakonodavstvo te uvoenje potpunog nadzora u oblasti industrije i zanatstva u

kojem e uestvovati i radniki predstavnici.15 Poloaj radnike klase pred Prvi
svjetski rat je bio znatno povoljniji nego u prethodnom razdoblju, emu je u znatnoj
mjeri doprinio i razvoj socijalistikog radnikog pokreta, ije su organizacije vodile
uspjenu borbu za poboljanje uvjeta ivota i rada radnika, posebno za vee nadnice,
krae radno vrijeme, uvoenje radnikog zatitnog zakonodavstva i poveanje
ukupne socijalne sigurnosti radnitva. Osim borbe za demokratski ustav i sabor
zasnovan na opem pravu glasa, meu politikim zahtjevima Socijaldemokratske
stranke nalazila su se i druga pitanja vezana za politika prava graana.16
etvrto poglavlje pod naslovom Tendencija podvajanja radnika. Kriza, ponovno
oivljavanje i revolucionarno usmjeravanje socijalistikog radnikog pokreta u Bosni i
Hercegovini predstavlja sadrajnu cjelinu u kojoj se promatraju drutveni odnosi u
zemlji u ratnim uvjetima, kao i procesi koji su 1919. godine doveli do ujedinjenja
i stvaranja jedinstvene radnike partije. Izbijanjem Prvog svjetskog rata, radnike
organizacije u Bosni i Hercegovini nisu bile zabranjene ali su novonastale okolnosti
onemoguile njihov dalji rad. Zavoenjem iznimnih mjera i mobilizacijom veine
organiziranih radnika i njihovog rukovodstva, prekinut je svaki dalji politiki rad.
Tek od 1917. godine, pod utjecajem vojnih i politikih zbivanja dolo je do oivljavanja politikog ivota u Monarhiji. Proglaenjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca stvoreni su uvjeti za ujedinjenje radnikih pokreta koji su do tada djelovali
unutar Monarhije. Ipak, treba ukazati na injenicu da je ovdje proces ujedinjenja
prikazan jednostrano. Nedostaje spoljni faktor koji je imao presudnu ulogu u tom
procesu, a sama monografija nosi obiljeje vremena u kojem nastaje.
Njen cilj i zadatak - da svojim naunim i dokumentaristikim ostvarenjima poslui
kao solidna podloga i podstrek za dalja sveobuhvatnija i produbljenija nauna istraivanja zbog toka deavanja su prvo marginalizirani, a zatim su u potpunosti izbrisani.
U buduim istraivanjima ova monografija e ipak predstavljati nezaobilazno tivo,
iako nosi snano obiljeje ideoloke naravi.
U opkoljenom Sarajevu 1993. godine kao vid duhovnog i intelektualnog otpora
grupe historiara pristupilo se izradi sinteze historije Bosne i Hercegovine, koja je rezultirala knjigom Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog
rata. Knjiga je rezultat vremena u kojem je nastala, sa namjerom da se prezentiraju
najvaniji historijski procesi i prelomni dogaaji iz historije Bosne i Hercegovine od
najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata.17
U poglavlju pod naslovom Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. godine, prof. dr. Iljas Hadibegovi je bio autor nekoliko tekstova.
Ibidem, 42-44.
Ibidem, 49-54.
17
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, VK OS R BiH, Sarajevo
1994: Drugo dopunjeno izdanje Bosanski kulturni centar, Sarajevo 1998.
15
16

51

zijad ehi

U tekstu pod naslovom Struktura bosanskohercegovakog stanovnitva 1878-1918.

godine ukazano je na socijalnu strukturu koja je doivjela promjene pod utjecajem
razvoja industrije, prodora robnonovanih odnosa na selo i migracija.18 Zatim se
razmatra nova privredna aktivnost i nastanak radnitva, te donoenje Vojnog zakona 1881. godine i izbijanje Hercegovakog ustanka 1882, koji su imali znaajan
utjecaj na organizaciju vlasti u zemlji.19 Prikazana je uloga austrougarske vojske u
ekonomskom i drutvenom ivotu Bosne i Hercegovine, izgradnja bosanskohercegovakih jedinica u okviru austrougarske armije te nacionalno-politiki kurs okupacione uprave.20 Panja je posveena pismenosti i kolstvu i kulturno-prosvjetnim
drutvima koji su predstavljali matice nacionalnih pokreta u BiH.21 U tekstu pod
naslovom Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu 1914 - 1918. godine i njen
ulazak u zajedniku jugoslavensku dravu, Kraljevinu SHS, ukazano je na utjecaj
ratnih zbivanja na prilike u zemlji, te je data ekonomska i demografska slika Bosne
i Hercegovine na zavretku rata, 1918. godine.22 Rad prof. dr. Iljasa Hadibegovia
na projektu DC XIII Privreda i drutvo BiH u Prvom svjetskom ratu 1914-1918.
omoguio je da se u ovoj sintezi prezentiraju brojne, do tada nepoznate injenice.
Od ljeta 1994. godine prof. dr. Iljas Hadibegovi je u Beu godinu dana prikupljao i obraivao materijal, radei kao saradnik i autor na projektu Austrijskog
ministarstva za nauku, saobraaj i umjetnosti pod naslovom Die etnische und konfesionelle Struktur Bosnien und Herzegovina 1850-1918.23 Projekat je vodio prof.
dr. Horst Haselsteiner, a u njemu su pored prof. Hadibegovia uestvovali i dr.
Waleria Heuberger i doc. dr. Alojzije Ivanievi. Na ukupno 120 strana teksta i priloga prof. dr. Iljas Hadibegovi je sumirao glavne rezultate ovog znaajnog perioda
bosanskohercegovake prolosti. Pored uvodnog dijela u kojem su date glavni tokovi
ekonomskih i politikih prilika u posljednjim decenijama osmanske uprave u Bosni
i Hercegovini, u glavnom dijelu rada koji se odnosi na period austrougarske uprave
1878-1918. godine, date su strukture stanovnitva Bosne i Hercegovine te prikaz
njenog politikog razvoja u periodu od 1878. do 1918. godine.

Ibidem, 223-226
Ibidem, 227- 242
20
Ibidem, 242-251.
21
Ibidem, 256-265.
22
Ibidem, 285-288.
23
Horst Haselsteiner, Die etnische und konfesionelle Struktur Bosnien und Herzegovina 1850-1918,
Wien 1997. Rukopis projekta se nalazi u Nacionalnoj biblioteci u Beu.
18
19

52

budimir milii

Nauni lik prof. dr. Iljasa Hadibegovia kao istoriara socijalne

i politike istorije radnike klase Bosne i Hercegovine do 1919.
godine

Prof. dr. Iljas Hadibegovi je dijete jednog burnog vremena i buntovnog podneblja. Rodio se u samo predveerje Drugog svjetskog rata 27. jula 1938. u selu Crnie
kod Bugojna u zapadnoj Bosni. Zavrio je sve stupnjeve obrazovanja i to osnovnu
kolu i gimnaziju u Bugojnu, fakultetski studij grupa opta i nacionalna istorija
u Sarajevu i postdiplomski studij u Beogradu. Odmah po zavretku fakultetskog
studija predano se posvetio naunom radu. Neto vie od pola decenije je radio u
Institutu za prouavanje istorije radnikog pokreta u Sarajevu. Od 1. januara 1971.
godine zapoinje naunopedagoku karijeru na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje je 10. oktobra 1977. godine doktorirao i dospio do najvieg
zvanja redovnog univerzitetskog profesora. Godinu dana je proveo na specijalizaciji
u Beu kao stipendista Vlade Republike Austrije, to je iskoristio za usavravanje
znanja njemakog jezika i istraivaki rad u Haus Hof und Staatsarchiv Wien.
Nauni lik Iljasa Hadibegovia oblikovala je osobena i znamenita socijalistika
epoha Jugoslavije, u ijem je okrilju stvaralaki sazrio za velike naune poduhvate i
ostvarenja, izrastao u vodeeg istoriara socijalne i politike istorije radnike klase
Bosne i Hercegovine do 1919. godine, dao nesumnjiv doprinos napretku bosanskohercegovake i jugoslovenske istoriografije, obogatio naunu i kulturnu batinu
vrijednim istoriografskim radovima i stekao zasluan ugled u istorijskoj nauci Bosne
i Hercegovine, Jugoslavije i ire. Napisao je vie od 80 naunih i strunih radova, koji
se tematski odnose na socijalnu, politiku, demografsku i privrednu istoriju Bosne
i Hercegovine od sredine 19. vijeka do zavretka Prvog svjetskog rata. Od toga su 2
monografije i 69 rasprava, lanaka, priloga i eseja. Koautor je 1 sintetikog djela, 4
monografije, 1 zbornika dokumenata i 1 hronologije. Tome treba dodati oglede o
naunom djelu i naunom liku akademika Hamdije Kapidia i Nedima Filipovia,
profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu, i ire analize o znaaju asopisa Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine i Edicije Kulturno nasljee Izdavakog
preduzea Veselin Maslea u Sarajevu u okviru koje je objavljeno vie istoriografskih djela. Pojedine studije i lanci Iljasa Hadibegovia su prevedeni na njemaki,
53

budimir milii

maarski, eki, engleski i italijanski jezik. Njegovi radovi su objavljivani u uglednim jugoslovenskim asopisima, zbornicima materijala sa naunih skupova u zemlji
i inostranstvu, kolektivnim sintetikim djelima, kolektivnim edicijama o pojedinim
mjestima Bosne i Hercegovine, Enciklopediji Jugoslavije i tampi.
U istraivanju izvorne grae i egzaktnom osvjetljavanju predmetne tematike
Iljas Hadibegovi je dosljedno primjenjivao metodu kritike istoriografske kole.
S pravom je smatrao da bez temeljitih istraivanja neobjavljenih i objavljenih izvora i korienja tekovina istoriografije i srodnih naunih disciplina nema pravog i
potpunog naunog uspjeha. Otuda su njegovi analitiko-sintetiki radovi izrazito
istraivakog karaktera, to im daje osobitu vrijednost. O tome govori podatak da
je za pisanje svojih radova koristio podatke i saznanja iz izvanredno bogate arhivske
grae od 7 fondova i 5 zbirki pohranjenih u Arhivu Bosne i Hercegovine Sarajevo, Haus Hof und Staatsarchiv Wien (Be), Arhivu Srbije Beograd, Arhivu
Instituta za istoriju radnikog pokreta Srbije Beograd, Arhivu Vojvodine Novi
Sad, Arhivu Hrvatske Zagreb, Arhivu Instituta za prouavanje istorije radnikog
pokreta Sarajevo i Arhivu grada Sarajeva, vie publikacija izvora, skoro 20 naslova
domae i strane radnike i graanske tampe i rezultate obimne istorijske, ekonomske, privredne, demografske, kulturoloke, marksistike i publicistike literature.
Veoma je cijenio kao vrelo dragocjenih podataka zvanine statistike publikacije,
ukazujui na njihove vrline i ne male nedostatke. U korienim izvorima su veoma
oskudni i nesistematini podaci o radnom vremenu, visini najamnine, cijenama prehrambenih proizvoda, industrijske robe i stanarina, higijensko-tehnikoj zatiti na
radu, rasprostranjenosti korienja rada djece, nezaposlenosti, stambenim prilikama
i kulturnom ivotu radnike klase. O natalitetu, starosnoj, polnoj i branoj strukturi, mortalitetu, zdravstvenim prilikama i obrazovnom stanju radnike populacije
nema uopte podataka u sauvanoj i dostupnoj izvornoj grai. Dobija se utisak da je
okupacioni reim svjesno izbjegavao da o naznaenoj socijalnoj i drutvenoj problematici ostavlja potpunija pisana svjedoanstva u vidu iscrpnih statistikih pregleda
i irih i dubljih analiza. Cilj je bio da se od domae i svjetske javnosti prikrije runa
strana politike austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Navedene slabosti izvorne grae su predstavljale za istraivaa veliki hendikep. Istoriografske radove Iljasa
Hadibegovia odlikuje egzaktna zasnovanost na bogatom injeninom materijalu
prvorazrednog izvornog znaaja, svestranost u sagledavanju tretirane problematike, primjena naune terminologije, jezgrovitost izraza, stilska dotjeranost i snabdjevenost iscrpnim naunim aparatom.Vano je istai da su autorove interpretacije
sadraja izvora samosvojne, analize podrobne i tumaenja, zapaanja i ocjene odmjereni, izbalansirani i uvjerljivi. Nesumnjiv kvalitet pievih radova je to su osloboeni shematizma, predrasuda, predubjeenja, doktrinarstva, dogmatske sterilnosti, ideoloke i politike angaovanosti, apologetike, praznoslovlja i frazeologije. Na

54

nauni lik prof. dr. iljasa hadibegovia kao istoriara socijalne i politike istorije radnike klase

metodolokom planu je ponudio obrazac za integralnu istoriografsku obradu drutvenog, socijalnog i politikog bia radnike klase.
Glavna preokupacija Iljasa Hadibegovia, od prvog iskoraka u magini svijet
nauke 1963. godine do zadnjeg daha ivota, bila je prouavanje socijalne i politike istorije radnike klase Bosne i Hercegovine od njenih embrionalnih zaetaka u
krilu rastrojenog i dotrajalog Osmanskog carstva do zavretka Prvog svjetskog rata
i stvaranja zajednike drave jugoslovenskih naroda. Ranije su o pojedinim komponentama te tematike pisali Nedim arac, Vlado Strugar i Nikola Babi. Iljas Hadibegovi je dobro zapazio i ocijenio da dotadanja istorijska literatura ne daje ni
priblino vjernu sliku o nastanku, genezi, socijalnom porijeklu, starosnoj, polnoj
i kvalifikacionoj strukturi, mentalitetu, drutvenom poloaju, socijalnoj situaciji,
radnim uslovima, metodama i rezultatima klasne borbe, sindikalnom i politikom
organizovanju, politikom ispoljavanju i duhovnom i kulturnom ivotu radnike
klase Bosne i Hercegovine i o odnosu svjetovne vlasti, preduzetnika, institucionalizovanih religija i graanskih politikih stranaka prema socijalistikom radnikom
pokretu. S mladalakim arom se prihvatio ambicioznog zadatka da popuni tu prazninu u istorijskoj nauci. Najznaajnija ostvarenja iz te oblasti su doktorska disertacija Iljasa Hadibegovia pod naslovom Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine (Sarajevo, 1980) i sintetika studija Nastanak i
razvoj socijalistikog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini do 1919. godine kao prvi
dio istoriografskog djela Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Knjiga 1 (Sarajevo, 1990, str. 13-78). Na to se sadrajno nadovezuje njegova publikacija Kongresi
Glavnog radnikog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919) Graa (Sarajevo,
1985). Monografija Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do
1914. godine i sintetika studija Nastanak i razvoj socijalistikog radnikog pokreta u
Bosni i Hercegovini do 1919. godine ine organsku cjelinu, ije emo naune rezultate izloiti zajedno. Prof. dr. Iljasu Hadibegoviu pripada zasluga da je prvi u istorijskoj nauci dokazao da zaeci raanja kapitalistikih proizvodnih odnosa, buroazije
i najamnog radnitva u Bosni i Hercegovini padaju u zadnje decenije turske vlasti na
bosanskohercegovakom prostoru.
Neuspjeh velikog ustanka srpskog i dijela hrvatskog seljatva u Hercegovini, jugozapadnoj Bosni, Bosanskoj krajini, istonoj Bosni i Sandaku 1875-1878. godine za
nacionalno i socijalno osloboenje i stvaranje modernog drutva i drave iskoristila
je konzervativna Austro-Ugarska monarhija, opsjednuta nerealnim imperijalnim
prohtjevima, da, voljom velikih evropskih sila, okupira Bosnu i Hercegovinu 1878.
godine, slamajui vojnom silom snaan oruani otpor Bonjaka i dijelom Srba, i
pretvori je u sirovinsku bazu, trite i strateko uporite ekspanzionistike politike
Dvojne Monarhije na Balkanskom poluostrvu. Analizi privrednog razvitka Bosne i
Hercegovine, posmatranog u kontekstu sloenih unutranjih i spoljnih drutvenih,

55

budimir milii

ekonomskih i socijalnih odnosa i suprotnosti globalnih interesa Austro-Ugarske

monarhije, posebnih interesa Austrije i Maarske i nacionalnih i socijalnih interesa
Srba, Bonjaka i Hrvata, Iljas Hadibegovi je razlono posvetio dunu panju. Bez
sagledavanja te dimenzije ne d se zamisliti nauno osvjetljavanje drutvenog bia
radnike klase. Austrougarski okupacioni reim stvorio je u Bosni i Hercegovini
bitne pretpostavke za postavljanje neagrarne privrede, izuzev zanatstva, na kapitalistike osnove i mukotrpnu izgradnju modernog drutva i drave evropskog modela. Istovremeno su, iz politikih razloga, ouvani feudalni agrarni odnosi, mada ni
selo nije ostalo izvan uticaja robnonovanih odnosa. Ekonomska politika AustroUgarske monarhije u Bosni i Hercegovini kreirana je u duhu globalnih interesa i
potreba Monarhije i oficijelnog stava o finansiranju potreba bosanskohercegovake
uprave, privrednog razvitka zemlje, kolstva, kulture i zdravstva iz domaih izvora.
Vitalni interesi autohtonog stanovnitva uvaavani su u mjeri koliko su trebali da
doprinesu uvrenju i afirmaciji apsolutistikog stranog sistema vlasti, ouvanju
socijalnog mira, stabilizaciji i integraciji okupirane zemlje u Austro-Ugarsku monarhiju i zamiranju nacionalnooslobodilakih tenji Srba, Bonjaka i Hrvata. U
ocrtanim okvirima odvijao se proces industrijalizacije, izgradnje eljeznikih pruga
uskog kolosijeka u duini od 1.001 km i mree solidnih cesta, investiranje dravnog i koncesioniranog stranog kapitala u eksploataciju rudnog i umskog bogatstva,
osnivanje 54 novana i 44 osiguravajua zavoda i razvitak trgovine, ugostiteljstva,
zanatstva, svjetovnih kola, kulturnih institucija i zdravstva. Do 1907. godine u Bosni i Hercegovini je narastao broj rudnika na 20, veih industrijskih preduzea na
99, zanatskih radnji 8.468 i trgovakih i ugostiteljskih preduzea i radnji 17.262.
U vlasnitvu erara nalazilo se 8 rudnika, ogromni umski kompleksi, najvanije fabrike, sve eljeznike radionice i u cjelini eljezniki i potanski saobraaj. Kada se
razgrne uma privrednih subjekata, esto sa zvunim nazivima, otkrivaju se viestruke slabosti neagrarne privrede. Njene najuoljivije slabosti bile su oskudica u vlastitom kapitalu i povoljnim stranim kreditima, naglaeno prisustvo koncesioniranog
stranog kapitala, pretjerana usitnjenost proizvodnih kapaciteta i uopte poslovanja,
zavisnost od uvoza modernih tehnikih sredstava za rad, uska tehniko-tehnoloka
osnova proizvodnje, ekstenzivnost privreivanja, preovladavanje u izvozu sirovina i
polufabrikata, negativan bilans spoljnotrgovinske razmjene, nizak stepen akumulativnosti, mala konkurentska sposobnost, pojava prvih monopolistikih tendencija i
nepovoljna kvalifikaciona struktura najamnog radnitva. U moru sitnosopstvenika
postupno se uzdizao tanki sloj srednje i krupne buroazije. Poplava privrednih subjekata bila je koliko izraz privrednog napretka i poslovne preduzimljivosti graanske klase, jo vie neracionalnosti poslovanja. Ilustrativan je u tom pogledu podatak
da su 1907. godine od 44.491 rudnika, tvornica, radionica, preduzea i radnji u njih
84% radili iskljuivo vlasnici, u 11% po 1 do 2 radnika, u 4% od 3 do 19 radnika i
u 231 (0,52%) vie od 20 radnika. Brojani odnos zaposlenih u sitnim i srednjim
56

nauni lik prof. dr. iljasa hadibegovia kao istoriara socijalne i politike istorije radnike klase

radnjama, radionicama i preduzeima, s jedne strane, i velikim preduzeima, s druge strane, iznosio je 1907. godine 25% prema 75%. Kada se zna da su se, po pravilu, velika preduzea nalazila u vlasnitvu erara i stranih kapitalista, oigledno je da
je domai privatni kapital imao skromnu ulogu u procesu industrijalizacije zemlje.
Zanatska djelatnost je, usljed konkurencije jeftinijih industrijskih proizvoda, zapala
u hroninu krizu. Tu sudbinu su izbjegli malobrojni moderni zanati. Poar Prvog
svjetskog rata zahvatio je i Bosnu i Hercegovinu. Njegove glavne posljedice bile su
duboki poremeaji drutvenog ivota i privrednih tokova, militarizacija stratekih
privrednih grana i preduzea, izrazita deficitarnost u mukoj radnoj snazi zbog mobilizacije vojnih obveznika, skupoa, neimatina i glad irokih razmjera, haranje
zaraznih bolesti, masovno stradanje stanovnitva, demografski gubici od oko 15%
ukupnog stanovnitva i ratna teta u visini od blizu 2, 5 milijardi zlatnih franaka.
Uporedno egzistiranje meusobno suprotstavljenih ekspanzivnih kapitalistikih drutveno-ekonomskih odnosa i preivjelih i sredstvima dravne sile odravanih feudalnih agrarnih odnosa odredilo je za itavo razdoblje 1878-1918. godine
dubinu, irinu, intenzitet, znaaj i posljedice socijalnog prestrukturiranja drutva
u Bosni i Hercegovini. Autor je suvereno ovladao tom neobino sloenom problematikom i iscrpno je obradio u funkciji egzaktnog osvjetljavanja osnovne tematike u predmetnoj monografiji i sintetikoj studiji. Najznaajnija tekovina toga
procesa je, bez sumnje, pojava na istorijskoj i drutvenoj pozornici buroazije kao
vodee ekonomske snage i zatonika kapitalistikog poretka i radnike klase istorijski i drutveno predodreene da u perspektivi razvlasti i razbatini buroaziju
i uspostavi carstvo komune bez eksploatatora i eksploatisanih. Svaka od te dvije
klase je na svoj nain doprinosila optem progresu. Veoma slojevita etnika, nacionalna, konfesionalna, klasna i socijalna struktura Bosne i Hercegovine je poslije
1878. godine postala mnogo sloenija usljed priliva do kraja prve decenije 20. vijeka blizu 115.000 stranih dravljana iz 21 evropske zemlje. Doseljene strane dravljane su inili preduzetnici, bankari, inovnici, nastavni, nauni i kulturni kadar,
kvalifikovani i nekvalifikovani radnici, seljaci-kolonisti, vojnici i oficiri. Nema
spora da su strani doseljenici odigrali vanu ulogu u afirmaciji evropske kulture i
civilizacije i drutvenom, ekonomskom i kulturnom usponu veih gradova i oblikovanju njihovog sociodemografskog profila. S druge strane, najvei dio stranih
doseljenika je bio pouzdan oslonac austrougarske uprave. Bosna i Hercegovina
je zakoraila u 20. vijek kao izrazito nerazvijena agrarna zemlja sa 88% agrarnog
stanovnitva i isto toliko nepismenih na selu i u gradu 1910. godine. Skuenost
privrednog ivota u daleko najveem broju urbanih naselja nije pogodovala da
se izvri njihova deagrarizacija. Varoice, varoi i gradovi su, s malim izuzecima,
zadrali agrarni i poluagrarni karakter. Njihovu socijalnu osnovu su inili agrarni
ivalj, feudalni zemljoposjednici, preduzetnici, bankari, inovnici, inteligencija

57

budimir milii

i radnitvo. Tanki sloj ekonomski jaih pripadnika buroazije, radnitvo

i inteligencija bili su vjesnici nove epohe. Iz religioznih, nacionalnih, politikih i
socijalnih razloga odvijao se proces iseljavanja domaeg ivlja iz Bosne i Hercegovine, poglavito Bonjaka i u manjoj mjeri Srba. Cijeni se da se 1878-1914. godine
iselilo 130.000 osoba u Osmansko carstvo, Srbiju, evropske i prekookeanske zemlje. To je najvie brojano oslabilo Bonjake.
Zapostavljanje unapreenja poljoprivrede, ouvanje institucije kmetstva, male mogunosti neagrarne privrede da masovnije apsorbuje armiju raskuenih i osiromaenih
seljaka i odsjeenost veine sela od glavnih saobraajnica i razvijenijih gradskih centara
imali su za posljedicu geografsku, ekonomsku i kulturnu izolovanost ruralnih naselja,
posebno u brdskim i planinskim predjelima, ekstenzivnost poljoprivredne proizvodnje, agrarnu prenaseljenost, socijalnu ugroenost dvije treine seoskog stanovnitva i
ouvanje eroziranih patrijarhalnih odnosa, etike i morala. Seljatvo su teko pritiskali
tereti feudalnih obaveza, neposrednih i posrednih poreza, obaveznosti za rad sposobnih mukaraca starosti 16-60 godina da sa tegleom i tovarnom stokom besplatno
kulue po 4-6 radnih dana godinje na izvoenju javnih radova i dugovi bankama i
zelenaima. Jo krajem 1918. godine u Bosni i Hercegovini je bilo oko 100.000 seoskih domainstava u kmetskom i polukmetskom poloaju prema 185.000 slobodnih
seoskih domainstava. Svega 4% feudalne populacije, uglavnom bonjake nacionalnosti, dralo je u potpunoj i djeliminoj podlonosti 761.457 seoskog ivlja. Razvitak
kapitalistikih drutveno-ekonomskih odnosa nepovoljno se odrazio na ekonomski
poloaj feudalne klase, koja je nastavila da ivi po ukorijenjenim obiajima. Nasuprot
tome je masa sitnih plemia ekonomski propala i baena na trite radne snage. Za
rad sposobni seoski bezemljai i znatan dio osiromaenih seljaka mukog pola traio je
izlaz iz socijalnog beznaa u zapoljavanju kao sezonski i stalni radnici u preduzeima
neagrarne privrede, stupanju u napoliarske i sline odnose kod imunijih i bogatih
seljaka i odlasku na rad u toku sezone poljoprivrednih radova u sjevernu Bosnu, Semberiju, Slavoniju, Vojvodinu i Srbiju. Selo se guilo u blatu pauperizma i neprosvijeenosti, na kome je haraio zakon prirodnog odabiranja. Privredno i kulturno zaostalo i
uveliko pauperizovano selo postalo je socijalna barutana, prijetei da svakog trenutka
eksplodira i izazove dublje drutvene i politike potrese i poremeaje. Do toga, ipak,
nije dolo. Samo u tri maha, 1882, 1906. i 1910. godine, seljatvo se usudilo da prkosno digne glavu i otvoreno demonstrira svoje nezadovoljstvo, ogorenje i otpor politici tuinskog reima. Reim nije prezao da primjenom vojne sile uutka buntovno
seljatvo. arita klasnih sukoba i politike borbe preselila su se u gradove, rudarske
centre, umske revire u kojima je vrena eksploatacija uma i javna gradilita. U tim
okrajima uzimali su uea i seljaci zaposleni u neagrarnoj privredi. Za njih je to bila
kola modernih metoda ekonomske i politike borbe. Ne treba misliti da se buntovni i revolucionarni duh seljatva zauvijek ugasio. ekala se povoljnija meunarodna

58

nauni lik prof. dr. iljasa hadibegovia kao istoriara socijalne i politike istorije radnike klase

situacija da se digne kuka i motika i uini kraj tuinskom gospodarenju Bosnom i Hercegovinom. Rasplet je uslijedio izbijanjem Prvog svjetskog rata 1914. godine.
Iljas Hadibegovi je dao sveobuhvatnu analizu brojane snage, socijalnog porijekla, strukture i ekonomskog i socijalnog poloaja radnike klase Bosne i Hercegovine. Uspio je rasvijetliti mnoge nepoznanice. Do Prvog svjetskog rata je, prema
autoru, broj najamnih radnika narastao na 80.000-100.000, od ega je 50% otpadalo na sezonske radnike sa sela. Radnitvo se po brojanoj snazi gubilo u moru
seljake stihije od 1.763.000 stanovnika. Uveliko je bilo optereeno mentalitetom i
predrasudama socijalnih, i konfesionalnih i nacionalnih sredina iz kojih je poticalo
i sa kojima je fiziki i duhovno bilo u stalnoj vezi. Iz karaktera privrede proizlazila je
mala koncentracija radnika u preduzeima i veim gradovima. Izuzetak ini grad Sarajevo, u kome je 1912. godine ivjelo preko 14.000 radnika i namjetenika. Rijetka
su preduzea i rudnici sa vie od 500 radnika, kakvih je bilo u svemu 20 i to 2 fabrike
duvana, 2 tkaonice, 1 fabrika eera, 7 umsko-industrijskih preduzea, 2 eljezare,
5 rudnika i dravne eljeznice. Najvea koncentracija radne snage zabiljeena je na
izgradnji eljeznike pruge Sarajevo - Viegrad - Vardite 15.080 - 27.642 radnika
godinje, eksploataciji uma i preradi drveta 22.645, dravnom eljeznikom saobraaju 5.256 i rudnicima skoro 4.000 radnika. Jedna od karakteristika neagrarne
privrede bila je velika fluktuacija radnika, posebno u preduzeima za eksploataciju
uma, drvnoj industriji, graevinarstvu i rudarstvu. Struktura stanovnitva, potrebe privrede i osobenosti trita radne snage Bosne i Hercegovine neposredno su se
odrazili na strukturu radnike klase. Od 51.871 zaposlenog radnika i inovnika u
neagrarnoj privredi 1907. godine otpadalo je na katolike 39%, pravoslavne 34%,
muslimane 23%, Jevreje 1% i ostale 1%. Pripadnici radnike klase su se regrutovali
iz redova seoskih bezemljaa, siromanih seljaka, kmetovskih kunih zadruga, ekonomski propalih sitnih feudalaca, proletarizovanih vlasnika malih zanatskih, trgovakih i ugostiteljskih radnji, niih inovnika, zemalja Austro-Ugarske Monarhije
i Njemake, Srbije, Crne Gore i Rumunije. Urbane sredine su patile od hronine
prezasienosti trita vikom enske radne snage, koja je 1907. godine inila svega
7% od cjelokupnog radnitva. Interesi kapitala su diktirali zapoljavanje prvenstveno radnika mlae ivotne dobi, dovoljno fiziki sposobnih da uspjeno odgovore
radnim zadacima.
Iljas Hadibegovi je doao do nepobitnog i vanog zakljuka da je nepovoljan
drutveni i ekonomsko-socijalni poloaj radnike klase Bosne i Hercegovine u posmatranom periodu proisticao iz prirode okupacionog sistema vlasti, karaktera poetnog razvojnog stadija kapitalizma, svojstava rane faze industrijalizacije zemlje,
dominacije povlaenog stranog kapitala, niskog stepena razvitka proizvodnih snaga, nestabilnih politikih i ekonomskih prilika, Prvog svjetskog rata i niskog nivoa
klasne svijesti radnitva. Sve do poetka 20. vijeka neagrarna privreda nije poznavala,

59

budimir milii

osim rudarstva, zakonsko regulisanje radnih odnosa. Pa i kada je 1902-1909. godine

dolo do zakonskog regulisanja radnih odnosa i u ostalim privrednim oblastima,
preduzetnici su se esto ponaali kao da ne postoji zatitno radniko zakonodavstvo.
Usljed neadekvatnih mjera zatite ivota i zdravlja radnika na radu, oskudne i jednoline ishrane, loih stambenih prilika, fizikih napora, zdravstvene neprosvijeenosti i niskog nivoa tehnike kulture najveeg dijela radnitva dolazilo je do masovnih
obolijevanja zaposlenih i estih unesreenja na radu. Samo 1910-1914. godine registrovano je 130.901 sluajeva oboljenja radnika sa gotovo 1.800.000 dana bolovanja. U vremenu od 1905. do 1914. godine u Bosni i Hercegovini je nastradalo na
radu vie od 25.800 radnika, to predstavlja jednu etvrtinu do jedne treine svih
zaposlenih. To pokazuje svu teinu ivotnih i radnih uslova radnitva.
Duina radnog vremena i visina najamnine predstavljaju lice i nalije stepena
izrabljivanja najamnih radnika. Prije 20. vijeka jedino je u rudarstvu Bosne i Hercegovine zakonski ogranieno radno vrijeme odraslih radnika na 12 asova dnevno efektivnog rada i djece uzrasta 10-14 godina na 8 asova. U ostalim privrednim
granama radni dan je, prema obiajnom pravu, trajao 12-18 asova. U industriji je
1902. godine ogranien radni dan na 13 asova i uslovljeno uvoenje prekovremenog rada po odobrenju vlasti. Tek kada je probuena radnika klasa Bosne i Hercegovine 1905-1906. godine prela na irokom frontu u ofanzivu za poboljanje
radnih i plaevnih uslova, vlast je ograniila radno vrijeme na 8 -13 asova dnevno.
Ipak, u preduzeima sezonskog karaktera proizvodnje, malim zanatskim, trgovakim i ugostiteljskim radnjama i kod kune posluge gornja granica radnog dana se
kretala od 12 do 18 asova. Vanu tekovinu radnike ekonomske borbe predstavljalo
je ogranienje prekovremenog rada, priznavanje jednodnevnog sedminog odmora
i plaenog odmora i zabrana rada na konfesionalne praznike. Na tom planu nije bilo
bitnijih promjena do Prvog svjetskog rata, iako je 1905 -1914. godine izvedeno 89
radnikih tarifnih pokreta i 140 trajkova. U toku Prvog svjetskog rata radnika
klasa je sasvim obespravljena i praktino stavljena van zakona zabranom djelovanja
radnikim sindikalnih i politikih organizacija.
Visina najamnine u razdoblju 1878-1918. godine je, prema podrobnoj i dokumentovanoj analizi Iljasa Hadibegovia, stalno zaostajala za trokovima ivota.
Obezvreivanje radne snage dovedeno je do apsurda u toku Prvog svjetskog rata,
kada su cijene ivotnih namirnica porasle za vie od tri puta prema 9% za koliko
je poveana prosjena dnevna zarada radnika i kada se za jednodnevnu zaradu nekvalifikovanog radnika nije moglo kupiti vie od 1 kg krompira. Vladajui oblici
najamnine u Bosni i Hercegovini bili su od vremena i komada. Akordni sistem rada
predstavljao je najgrublji vid izrabljivanja i fizikog i psihikog iscrpljivanja i satiranja radnika. Preovladavao je u rudarstvu, industriji, poljoprivredi, preduzeima za
eksploataciju uma, graevinarstvu i zanatstvu. Postojale su velike razlike u visini

60

nauni lik prof. dr. iljasa hadibegovia kao istoriara socijalne i politike istorije radnike klase

najamnine po pojedinim privrednim granama, preduzeima i radnjama i visini dnevne zarade raznih kategorija radnika. Naalost, sauvani podaci o tome su nepotpuni.
Masa radnitva ivjela je na rubu egzistencije. Zna se da je 1914. godine vie od etiri
petine radnika u Bosni i Hercegovini dnevno zaraivalo od 0,80 do 3,20 kruna.
Krajnja oskudnost izvorne grae o stambenim prilikama radnika u Bosni i Hercegovini nije dozvolila autoru da tu tematiku prikae u punom svjetlu. Prvi pisani
podaci o tome datiraju iz 1891. godine. Bez obzira na tu injenicu Iljas Hadibegovi je uspio da predoi svu sloenost i teinu radnike stambene problematike,
ocjenjujui da je civilizacijski, drutveno, ekonomski, klasno i socijalno determinisana. Najpovoljnije stambene prilike bile su strunjaka i stranih i dijelom domaih
kvalifikovanih radnika u rudnicima Kreki, Kaknju, Zenici i Vareu, eljezerama u
Vareu i Zenici, solani u Kreki i fabrikama za preradu drveta u Drvaru, Zavidoviima i Tesliu, za ije su potrebe vlasnici preduzea namjenski izgradili solidne
stambene zgrade i ponegdje pratee kolske, socijalne i zdravstvene objekte. Idilina
slika nestaje onog trena kada radnici prestanu da se ponaaju kao pokorni podanici
prema kapitalistima i putem trajka trae zatitu svojih klasnih interesa. U takvim
sluajevima neki preduzetnici za kaznu otputaju sa posla buntovne radnike i deloiraju ih iz stanova. Oajni smjetajni uslovi bili su kod sezonskih nekvalifikovanih
radnika u preduzeima za eksploataciju ume, koji su ivjeli u improvizovanim drvenim kolibama, obino bez patosa i ikakvog namjetaja i nezatieni od atmosferskih
padavina. U jednoj prostoriji tih koliba povrine 80m znalo je da zajedno ivi po
30 i vie radnika. Svi sezonski radnici sa sela i dio gradskih radnika imao je vlastite
kue, o ijem se komforu nita ne zna. Stambena kriza je naroito bila izraena u veim gradovima, kao Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru, gdje su kirije za iznajmljivanje
stanova gutale vie od jedne treine mjesene zarade radnika.
Prof. dr. Iljas Hadibegovi je sjajno obradio sve aspekte pitanja klasnog sazrijevanja radnitva i konstituisanja, razvitka i ispoljavanja socijalistikog radnikog pokreta Bosne i Hercegovine do 1919. godine. Okupacioni reim je dugo uspijevao da
primjenom sredstava represije u zaetku presijee svaki pokuaj propagande socijalistikih ideja. Zbog toga je ta propaganda vrena ilegalno, koja je, iako skuena, dopirala do uiju domaih radnika. O tome najbolje govori podatak da su vlasti 1894.
godine udovoljile elji i zahtjevu radnika Rudnika i eljezare u Vareu da proslave
Prvi maj. Prva radnika drutva, osnovana 1896-1903. godine, imala su humanitarni i kulturni karakter i predstavljala su pretee modernog socijalistikog sindikalnog pokreta. Izvjesna liberalizacija drutvenog ivota poslije 1903. godine i provala
radnikog nezadovoljstva 1905-1906. godine uinili su da reim, najzad, prizna
radnicima pravo na nepolitiko organizovanje i slobodu zbora i akcije. Osnivanjem
Glavnog radnikog saveza za Bosnu i Hercegovinu 27. avgusta 1905. godine postavljeni su temelji socijalistikog radnikog sindikalnog pokreta. Njegova aktivnost

61

budimir milii

bila je usredsreena na omasovljenje lanstva, institucionalizovani odgoj klasne svijesti, prosvjeivanje i kulturno uzdizanje radnika, borbu za osvajanje povoljnih radnih
i plaevnih uslova i za socijalnu i zdravstvenu zatitu radnika, izgradnju radnikog
zadrunog i kulturnog pokreta, izdavanje sopstvenih glasila i nabavku socijalistike
tampe i literature, organizovanje raznih manifestacija i razvijanje saradnje sa Meunarodnim sindikalnim sekretarijatom i sindikalnim pokretima pojedinih evropskih
zemalja. Izmeu Glavnog radnikog saveza i kasnije osnovane Socijaldemokratske
stranke Bosne i Hercegovine ostvarena je iva saradnja i personalna unija. Do 1911.
godine sindikalni pokret Bosne i Hercegovine je narastao na 6.068 lanova, 9 meustrukovnih odbora, 50 podrunica i 71 platite. Izvan njegovih redova stajalo je 89%
radnitva. U osobito kritinim politikim situacijama, kao 1913. i 1914-1917. godine,
djelatnost sindikalnog pokreta je nasilno onemoguena. Tek u proljee 1917. godine, pod uticajem svjetskih zbivanja, ponovo je oivio i dobio na zamahu socijalistiki
radniki sindikalni pokret Bosne i Hercegovine, koji je krajem 1918. godine brojio
15.822 lana. Iako ga nije odlikovala masovnost lanstva, ipak se svojom drutvenom
ulogom i aktivnou, nametnuo dravi i preduzetnicima kao glavni reprezentant radnikih interesa. Takoer je najvei broj sindikalno neorganizovanog radnitva prihvatilo socijalistiki radniki sindikalni pokret kao rukovodeu snagu radnike klase
u njenim ekonomskim akcijama i sredstva sindikalne borbe za poboljanje poloaja
radnika. Kao antipod socijalistikog radnikog sindikalnog pokreta osnivana su i djelovala klerikalna, nacionalistika i esnafskog tipa radnika udruenja, koja nisu uspjela
da uhvate dublji korijen u radnikoj sredini.
Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (SDS BiH) osnovana je 28-29.
juna 1909. godine na naelima marksistikog uenja i osnovama Erfrutskog programa Socijaldemokratske stranke Njemake, prilagoenog konkretnim drutvenim
prilikama Bosne i Hercegovine. Kao svoje temeljne ciljeve istakla je legalnu borbu
za evolutivni preobraaj kapitalizma u socijalizam, afirmaciju proleterskog internacionalizma kao negacije destruktivnih klerikalizama i buroaskih nacionalizama,
izjednaavanje svih graana u pravima i dunostima, punu nacionalnu ravnopravnost, izgradnju modernog drutva i drave, odvajanje institucionalizovanih religija
od drave i svjetovnog kolstva, uvoenje obaveznosti institucije graanskog braka,
besplatnog kolovanja i zdravstvene zatite stanovnitva, ukidanje feudalnih agrarnih odnosa i predaju u vlasnitvo zemlje seljacima-kmetovima bez plaanja ikakve
naknade i nezavisnost sudstva. Stranka je na izvoru sagledala sloenost konfesionalnog i nacionalnog problema Balkanskog poluostrva, ije je razrjeenje vidjela u stvaranju federacije balkanskih naroda. Njeno vostvo je zastupalo pogreno romantiarsko gledite da su Srbi, Hrvati, Slovenci i nacionalno neoformljeni Muslimani
(Bonjaci) srpskohrvatskog govornog prostora ine jedinstvenu jugoslovensku naciju. Previdjelo se da su ti narodi predstavljali oformljene nacionalne individualitete,

62

nauni lik prof. dr. iljasa hadibegovia kao istoriara socijalne i politike istorije radnike klase

odnosno zasebne etnike kolektivitete. Stranka je do kraja ostala odsudan protivnik

militarizma, rata i zavojevake i kolonijalne politike Austro-Ugarske monarhije.
Jedna od glavnih njenih preokupacija bila je borba za zatitu drutvenih i ekonomsko-socijalnih interesa radnike klase. Posvetila je veliku panju irenju socijalistikih ideja i organizacionoj izgradnji Stranke. Od sredine 1917. godine SDS BiH se u
propagandi opredjeljuje za nasilno ruenje kapitalizma i ujedinjenje jugoslovenskih
naroda u jedinstvenu nezavisnu dravu. Meutim, njeno predratno vostvo je intimno ostalo na pozicijama predratnih programskih stavova SDS BiH. Od osnivanja
do sredine 1912. godine broj lanova Stranke je narastao na 2.445 organizovanih u
10 mjesnih organizacija i 9 povjerenitava. Od toga je bilo 97% radnika, 3% sitnih
zanatlija i 5% ena. itavih 81% lanstva Stranke ivjelo je u veim gradovima i to
52% u Sarajevu, 12% u Banjoj Luci, 12% u Tuzli i 5% u Mostaru. Dogmatski stav
o istoti proleterske klasne borbe ograniio je njeno djelovanje skoro iskljuivo u
radnikoj sredini. Plima revolucionarnog raspoloenja irokih narodnih slojeva u
jugoslovenskim zemljama i pojedinim evropskim zemljama pod uticajem velike Oktobarske socijalistike revolucije u Rusiji, povoljno se odrazila na jaanje uticaja SDS
BiH, koja je poetkom 1919. godine brojala 6.078 lanova prema 92% politiki neorganizovanog radnitva. Kod ogromne veine radnitva su vjerska i nacionalna
osjeanja odnosila prevagu nad osjeanjem klasne pripadnosti. Tu pojavu poznaju i
razvijenije kapitalistike zemlje. Ujedinjenjem socijaldemokratskih stranaka i grupa
jugoslovenskih zemalja u Socijalistiku radniku partiju Jugoslavije (komunista) 2023. aprila 1919. godine prestala je da postoji i djeluje SDS BiH.
Prof. dr. Iljas Hadibegovi je s pravom zakljuio da je radnika klasa, bez obzira
na posebnost svojih klasnih interesa, dijelila sudbinu naroda u Bosni i Hercegovini i
da je socijalistiki radniki pokret po svojoj ideologiji, ciljevima, ukupnoj aktivnosti
i postignutim rezultatima predstavljao osobenu istorijsku i drutvenu pojavu i najnapredniju organizovanu snagu u zemlji.
Prof. dr. Iljas Hadibegovi se, po ugledu na svoje univerzitetske profesore Ferda
Hauptmanna i Hamdiju Kapidia, uspjeno ogledao i na polju publikovanja izvorne grae. U koautorstvu sa dr. Boom Madarom i dr. Ibrahimom Karabegoviem,
objavio je knjigu Kongresi radnikog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919)
Graa (Sarajevo, 1985). Taj zbornik ima trajnu izvornu vrijednost za istorijsku i
drutvene nauke. Sigurni smo da e ponovo oivjeti interesovanje naunih stvaralaca istorijske struke za egzaktnu obradu tema magistralnog znaaja iz istorije radnike klase Bosne i Hercegovine.

63

seka brkljaa

Iljas Hadibegovi i istorija gradova u Bosni i Hercegovini

Ukupan opus radova prof. Iljasa Hadibegovia predstavlja iroko polje ogleda iz
teorija modernizacije kao nenamjerna, ali argumentovano stvarna kritika kole klasinih teoretiara, koji su se odlikovali uoptenou i krutou modela. Upotrebljavajui istoriju kao argument objanjenja opteg modela modernizacije predstavnici
ove kole nastojali su da je objasne kao sloen proces linearno ka nezaustavljivom
napretku, imanentnom socijalnoj strukturi, koji kada jednom zapone u jednoj sferi
drutvene strukture domino efektom u crno-bijelom obrascu dihotomija, suprostavljenog tradicionalnog i modernog, iri se na sve ostale, ka progresu kao smislu i cilju
istorijskog razvoja ovjeanstva. I upravo u vrijeme sedamdesetih godina 20. stoljea
kada ova kola doivljava najjae kritike i prigovore zbog relativne ematizacije, nedovoljne istorinosti i nedostatka teorijske sofisticiranosti, i uporedo sa novim redefiniranim pristupom problemu modernizacije, prof. Hadibegovi je istraivao sloene probleme drutvene istorije Bosne i Hercegovine. Dugo 19. stoljee i u Bosni
i Hercegovini, dva okvira periodizacije omeena 1878. i 1918. godinom, posebno
je zahvalan poligon za ispitivanje modernizacije, koja se u savremenim teorijskim i
istraivakim pristupima podrzumijeva kao tranzicioni drutveno-istorijski proces,
ije ispitivanje prvenstveno pretpostavlja analizu kretanja drutvenih struktura kroz
prostor i vrijeme, i utvrivanje razvojnih modela, razvojnih stadijuma i istorijskih
prekretnica socijalnih promjena.
Ne podreujui ovaj hronoloki niz u ivotu jedne zemlje emama raznih kola i
teorija, nego ba organski odozdo, od rezultata fundamentalnih istraivanja objavljene i neobjavljene grae, kritike i analize kako izvora tako i relevantne literature,
opus prof. Iljasa Hadibegovia nosi isprepleteno, u zavisnosti od prirode problematike o kojoj pie, karakteristike i tradicionalne istoriografije, postavki i ambicija
kole Annales-a, zatim empiriara, kao i savremenih teoretiara moderne.
Naime, Bosna i Hercegovina u modernizacijskim procesima fokusiranim na gradove, odnosno urbanizaciju, kao u glavnom djelu sa tom tematikom pod naslovom
Bosankohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, ili na stanovnitvo, kao npr.
u studiji pod naslovom Konfesionalna i nacionalna struktura stanovnitva u kotaru i
gradu Jajcu od 1851. do 1991. godine, ili na bazinu drutvenu strukturu kao rezultat
65

seka brkljaa

urbanizacije u sintetikom lanku pod naslovom Graansko drutvo u Bosni i Hercegovini porijeklo i kontekst (u koautorstvu sa Husnijom Kamberoviem), nije parcijalan
pristup bosanskohercegovakoj prolosti, nego model i kriterij stepena modernizacije.
ta je grad u Bosni i Hercegovini, kako definie predmet svog posmatranja i analize i o emu to pie prof. Hadibegovi iskazujui rezultate svojih ogleda? Nesaglasnost u definisanju gradova prouzrokovana je mogunou prilaenja problematici s
raznih aspekata. Kod nas je, kao i u nizu drugih zemalja, dosad bio usvojen zakonski
kriterijum, i gradskim aglomeracijama su smatrane one osnovne administrativnoteritorijalne jedinice koje su postojeim pravnim propisima proglaene za gradove.
Taj princip je sasvim logino primijenjen u promiljanju prof. Hadibegovia, jer taj
parametar ima grad i u osmansko doba, a takvog ga je, sasvim bezbolno, naslijedila i preuzela austrougarska uprava. Rezultati istraivanja prof. Iljasa Hadibegovia
ukazuju da je za austrougarsku administraciju pojam gradskog naselja bio rastegljiva,
labava kategorija, koja je najvie zavisila od realnih ivotnih potreba, upravnih, vojnih, politikih, ekonomskih i drugih, te otuda u bosanskohercegovakim gradovima
postoje velike razlike u broju kua, stanovnika, ekonomskoj i drutvenoj strukturi, u
funkcijama grada i u dostignutom stepenu urbanog razvoja.
U temeljnom djelu o gradovima govori se o 66 bosanskohercegovakih naselja,
koja su do Velikog rata 1914. godine stekla ili ve imala status gradskih optina, a
obuhvaeni su svi gradovi od 1879. godine, tada njih 46, kao i ona naselja koja e to
postati u zadatom periodu austrougarske administracije. Ova mjesta su bila glavna
sredita politikog, upravnog, privrednog, vjerskog i kulturno-prosvjetnog ivota
pokrajine, i kroz njihov su se razvoj prelamali, kako kae autor, svi dremei tradicije i drame modernizacijskih promjena. Naime, austrougarska upava ne prekida bosanskohercegovaku urbanu tradiciju i prvi put u povijesti bosanskohercegovakog
istorijskog prostora promjene dravnog okvira, drutvenog, politikog i ekonomskog sistema ne znae potiranje zateenog, starog i iznovo raanje gradova. To je naime, poetak kontinuiranog procesa u vie etapa, dugog skoro jedno i stoljee, koji
traje i danas. Promjene se dogaaju u zateenim i postojeim bosanskohercegovakim urbanim jezgrama, to ne znai i nestvaranje novih (Donja Tuzla, apljina i dr.)
i lagano zamiranje ponekog starog (Izai-grad, Poitelj, Gornja Tuzla), ali nema
otrog prekida. Nakon 1878. godine preinaenja nisu imala za posljedicu gradove
kao arheoloke ruine, kao one antike i srednjovjekovne, nego proces sueljavanja i
integracije staroga i novog kako ga projicira modernizacija, posljedino izgraujui
u stalnom dinamikom interakcijskom odnosu bosanskohercegovake gradove kraja 19, itavog 20. i sada 21. stoljea.
Dok su se klasine studije modernizacije bavile negativnom ulogom tradicije,
nove su otvorile sloenost odnosa tradicije i moderniteta. U okviru ovih studija
preovladalo je shvatanje da tradicija i modernitet nisu dva meusobno iskljuiva
66

iljas hadibegovi i istorija gradova u bosni i hercegovini

koncepta, oni ne samo da koegzistiraju u svakom drutvu, ve se meusobno proimaju i mijeaju. Tako, osnovno pitanje koje se nametalo istraivau je kakva je
relacija bosanskohercegovake urbane tradicije duboko ukorijenjene u osmansko
nasljee i modenizacije kao stila i naina ivota i rada jednog evropskog autoriteta,
koji preuzima vlast u Bosni i Hercegovini 1878. godine, sistematski odozgo mekom
revolucijom formirajui nove obrasce. Na koji nain, na osnovu ega prof. Iljas Hadibegovi rjeava ove probleme i relacije? Ostajui dosljedan sebi i najavljujui skoro pionirskim radom o djeijim koracima kapitalistike privrede i novoj socijalnoj
diferencijaciji u lanku pod naslovom Radnitvo u Bosni i Hercegovini posljednjih
decenija osmanske vladavine, ili jo znakovitije sa prvom knjigom o industrijskoj revoluciji i pojavi i razvoju kapitalizma u Bosni i Hercegovini, nazvanoj u to vrijeme
moda popularnije, trendovski, po jednoj od posljedica te revolucije evolutivnih
koraka Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine, prof. Hadibegovi je, u metodolokom smislu, jedan od zaetnika strukturalne
istoriografije kod nas, a po rezultatima koje prua dominantno djelo o gradovima,
kao i prethodni i naknadni radovi, i jedan od autora koji se svakako moe stvrstati u
praktiare savremenih kola modernizacije.
Promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi gradskog stanovnitva na razmeu
19. i 20. stoljea najbolji su indikator sueljavanja tradicije i modernizacije i na ovome tlu. Naime, demografija je vrlo zahvalno polje za praenje modernizacije drutva.
Najuoljivija promjena je porast gradova, tj. urbanizacija cjelokupnog drutvenog
ivota. Pokazatelj modernosti su i broj stanovnika, stope mortaliteta i nataliteta, kao
i promjene u strukturi stanovnitva u korist radno aktivne populacije vanagrarnog
tipa itd. Izuavanje drutvene strukture gradova pretpostavlja obuhvatanje statistikih i dinamikih odnosa drutvenih grupa. Zbog toga prouavanje pojedinih fenomena u gradovima nuno treba da obuhvati izvjesne empirijske elemente posebnih strukturalnih odnosa radi njihovog svestranijeg osvjetljavanja. Modernizacija i
moderne drave pretpostavljaju i uvoenje raznovrsne statistike, kako po vrsti tako
i brojnosti, koje omoguavaju utvrivanje i mjerenje brojanih fenomena razliitih
vrsta. Izvjesne slabosti koje sadre po metodu i strukturi popisi stanovnitva iz 1879,
1885, 1894, kao i onog najbogatijeg i najraznovrsnijeg iz 1910, autor, bez sumnje sve
vie zaljubljenik u broj i tabele, ali na sreu ne samo u njih, nadoknadio je podacima
publikovanim u izvjetajima o upravi Bosne i Hercegovine za godine od 1906 -1916,
te izvjetajima Trgovake i obrtnike komore za Bosnu i Hercegovinu i drugim, da
bi u istorijskom metodu transformisao broj u dogaaj u zavrnoj fazi istorijske analize i u onoj mjeri u kojoj je to neophodno, jer ponekad cifre govore rjeitije od svih
drugih slika i objanjenja.
Profesor Hadibegovi utvruje da su se promjene dogaale u svim gradovima u
Bosni i Hercegovini, bez obzira na to da li su ostali u zapeku novih saobraajnih i

67

seka brkljaa

privrednih tokova, ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima.

Ukupna ekonomsko-socijalna struktura bosanskohercegovakog drutva sporo se
mijenjala, to se neminovno odraavalo i na gradove. U njima se nalazio pravi mozaik socijalnih skupina u kojima su jo uvijek neizdiferencirane seoska i gradska privreda, a unutar gradske zanatstvo i trgovina, pa e do Prvog svjetskog rata, bez obzira na
modernizaciju pod kojom pretpostavljamo nove proizvodne odnose kapitalistikog
tipa sa svim konzekvencama koje oni nose, u bosanskohercegovakim gradovima biti
naglaena agrarna komponenta (1910. godine 37%). Iako austrougarska okupacija i
uprava ne prekida tradicionalnu strukturu bosanskohercegovakih gradova, u njima
se pored starog stvarao sloj novog, veinom doseljenikog graanstva, heterogene
socijalne, vjerske i etnike strukture. Zajedniko im je bilo da se svi oni naseljavaju
i drutveno uspinju uz dravnu podrku, kao neophodni dio sistema vlasti, novih
oblika proizvodnje i uopte privredne, kulturno-prosvjetne i duhovne aktivnosti.
ivei pored i sa tradicionalnim graanstvom ova treina od ukupnog graanstva
javlja se kao nosilac procesa modernizacije u bosanskohercegovakim gradovima.
Jasno se vidi da su bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea u ekonomskoj i socijalnoj strukturi jo uvijek u veini zadrali svoje tradicionalne odnose,
ali ove promjene bitno su uticale na promjenu etnike i vjerske strukture u ovim
gradovima. Tradicionalni vjerski i etniki mozaik umnogome je zavisio od migracija
stanovnitva, odnosno od useljavanja i iseljavanja, koje nije jednako zahvatilo sve
vjerske i etnike zajednice, ali grad je u pomenutom periodu definitivno uvrstio
svoje politiko, kulturno i ekonomsko vodstvo svakog pojedinano bosanskohercegovakog naroda i odigrao prvorazrednu ulogu u procesu njihove integracije u
modernu naciju.
Za razliku od istih analista, koji zbog isticanja kompletne slike, koja uzgred
budi reeno obuhvata veliki dio glavne studije prof. Hadibegovia o gradovima,
imaju tendenciju umanjivanja i istiskivanja manjih slika, te njihovom marginalizacijom gube plastinost tradicionalne istoriografije, prof. Hadibegovi iri lepezu
konkretnog pojedinanim prikazima nekoliko karakteristinih primjera gradova,
bez pretenzija autora da uspostavlja vru tipologiju, ali primjer Tuzle, Foe, Fojnice, Banjaluke, Modrie i Bugojna, ne samo da predstavlja svakako znaajan doprinos
upravo u tom pravcu, nego pokazuje heterogenost i specifinost modernizacije u
svakom mikrokosmosu urbanog ivota jedinstvenog prostora. Istorija dogaaja u
ovim gradovima nije samo Brodelova perjanica od pjene koju valovi historije nose
na svojim snanim pleima, niti historija povrinskih poremeaja, nego fokusiranje, vrlo plastinom narativnom formom, na karakteristine take u nizu, koje su u
svakom od ovih gradova prouzrokovale posljedice koje su uticale na osobene karakteristike slike ovih gradova (Tuzla kao industrijski grad, Foa kao vojno-strateki
centar, itd). Svoenje od opteg u prvom dijelu studije ka pojedinanom, lokalnom,

68

iljas hadibegovi i istorija gradova u bosni i hercegovini

autor kao da vri oglede iz egzaktnih nauka potvrujui rezultate svojih analiza konkretnim primjerima, koji su tako plastini i privlani i itaocima laicima.
Prigodnim, a heterogenim analitikim aparatom, prof. Hadibegovi je istovremeno pokazao da je modernizacija protivrjean i disharmonian proces, parcijalna
modernizacija, ili, po nekom autorima teoretiarima, deformisana ili konzervativna,
i otvorio budue pravce istraivanja, ne samo hronoloki nego duboko i u zadatom
periodu i teritoriju. Revidirajui teorijsku premisu klasika modernizacije o jednosmjernom razvoju prema modelu Zapada (evropeizacija, amerikanizacija), doprinosi svojim modelom danas iroko prihvaenom stavu da svaka zemlja je imala, a ovdje
je rije o modernizaciji u prolosti, sopstveni, specifini put razvoja.
Uloga drave kao specifine institucionalne elite, sloene subordinirajue upravne strukture, je prvoklasni faktor razvoja bosanskohercegovakih gradova zadatog
perioda Hadibegovievog ogleda. Kroz njeno djelovanje i po posljedicama tih radnji na drutveno-ekonomskom planu, bazirano na tradicionalno-patrijarhalnom
nasljeu urbanog ivota i sporom evolucionizmu u sferi agrarnih odnosa na selu,
raa se slika gradskog i drugaijeg, promijenjenog, modernijeg, ali svakako urbanog
bia, koje se moe nazvati ba osobeno bosanskohercegovakim.

69

amila kasumovi

Ritam doseljavanja i socijalna struktura doseljenika u Bosni i

Hercegovini prema radovima prof. dr. Iljasa Hadibegovia

U XX stoljeu se, osobito nakon Prvog svjetskog rata, radilo na afirmaciji i razvoju ekonomske i socijalne historije. Tome su veliki doprinos dale generacije historiara stasale oko asopisa Anali, koji su predmet istraivanja prenijeli s elite na ire
drutvene slojeve. Pri tome, kvalitet izvora nije bio toliko znaajan, koliko kvalitet
postavljenog istraivakog pitanja. Poseban doprinos analista, iako su razlike meu
generacijama evidentne, bio je u iznalaenju i razvijanju novih znanstvenih metoda
istraivakog rada, to je za posljedicu imalo otkrivanje novih-starih historijskih
izvora kao to su popisi stanovnitva, registri roenih, umrlih, vjenanih itd. Serijalni pristup prolosti postaje paradigma istraivakog rada, a kvantifikacija nezaobilazan metod. Ovaj metod e 50-ih godina XX stoljea nai primjenu i u historijskoj demografiji. Budui da se 70-ih javila kritika kvantitativne metode, historijska
demografija se poela vie povezivati s antropologijom. Interdisciplinarni pristup
predmetu istraivanja postaje sam po sebi razumljiv. Nakon Drugog svjetskog rata
se vie ne moe govoriti o metodolokim preokupacijama na jednom opem nivou,
uglavnom zbog toga to je praksa historiara postala isuvie raznovrsna da bi se mogla svesti na jednaka, uvijek i svugdje vaea naela.
Prof. dr. Iljas Hadibegovi je, u nastojanjima da izvri analizu i rekonstrukciju
odreenih drutvenih struktura u prolosti, gazio stazama gorespomenutih traganja
historijske znanosti. Uvidom u autorovu bibliografiju postajemo svjesni injenice
da su u fokusu njegova interesovanja problemi iz socijalne i ekonomske historije, te
iz historijske demografije. Obzirom na predmet naeg vlastitog historijskog traganja, uinilo nam se interesantnim obraditi pitanje stranaca u njegovim radovima. Pri
tome je vano istai da je profesor Hadibegovi imao razliite pristupe ovom problemu: od toga da je razmatrao pitanje nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini
austrougarskog perioda na jednom vie sintetskom nivou (Nacionalne manjine u
Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918 godine), preko
analiza konfesionalne, etnike i nacionalne strukture u pojedinim gradovima i kotarima (npr. Jajce, i Tuzla) do studija koje su tretirale problem jedne odreene grupe
stranaca koja je bila prisutna na tlu Bosne i Hercegovine u spomenutom periodu
71

amila kasumovi

(interesantni su nam bili sljedei radovi: Italijanski radnici u Bosni i Hercegovini

od austro-ugarske okupacije 1878. godine do Prvog svjetskog rata, Ideja o naseljavanju ruskih ratnih zarobljenika njemake nacionalnosti u istonoj Bosni krajem
1915. i poetkom 1916. godine, Socijalna struktura Slovenaca u Bosni i Hercegovini od sredine XIX stoljea do 1991. godine).
Nas su prvenstvno interesirali izvori kojima se autor koristio u svojim radovima.
Uglavnom su detaljno analizirani popisi stanovnitva, najveim dijelom oni uraeni
u vrijeme austrugarske vladavine iz 1879, 1885, 1895. i 1910. godine, ali, ukoliko
je to zahtijevala zadata tema, i popisi meuratnog perioda (1921. i 1931), kao i oni
nakon Drugog svjetskog rata (1948, 1953, 1961, 1981 i 1991). Pored popisa, koriteni su i drugi zvanini objavljeni izvori poput registara trgovakih firmi, izvjetaja
o upravi Bosnom i Hercegovinom, te pojedini elaborati vezani za ekonomski razvoj
zemlje. Priroda koritenih izvora je znaajno utjecala na rezultate do kojih je autor doao. Naime, obino je rije o razliitim statistikim podacima, koji istraivau
ostavljaju vrlo uzak prostor manevrisanja, odnosno zakljuivanja. Moe se govoriti
o broju doseljenika, njihovoj disperziji u zemlji i maternjem jeziku, odnosno, s kojeg su podruja potjecali, ali mnoga druga pitanja ostaju bez adekvatnog odgovora.
Problem je predstavljala i neujednaenost podataka koji se, konkretno, mogu nai u
popisima iz austrougarskog perioda, budui da je svaki popis raen prema drugaijoj
metodologiji, te je podatke u njima teko komparirati. Pri obradi statistikih podataka znatno dueg perioda problem predstavlja i diskontinuitet ili vee pauze u popisivanju stanovnitva. Autor je ovih problema bio svjestan i esto ih je podcrtavao.
Nije koristio jednoobrazan metodoloki pristup u istraivanju stranih doseljenika.
Predmet njegova interesovanja su bili i sezonski radnici, koji se, prema Fairchildovoj
definiciji imigracije, ne mogu nazvati imigrantima, preko kategorija koje se neto
trajnije zadravaju u Bosni i Hercegovini (posebno je to sluaj sa Slovencima), do
moguih doseljenika ijim su se potencijalnim naseljavanjem u Bosni i Hercegovini
bavili zvanini organi uprave.
Italijanski radnici su na podruju Bosne bili prisutni od 70-ih godina XIX stoljea. Poslije okupacije su oni upoljavani kao graevinari i u proizvodnji drvenog uglja
(npr. 1880. je u Bosni bilo 1500 italijanskih radnika koji su traili posao). Broj italijanskih ugljenara se smanjio nakon 1902. godine, a Sabor je 1910. izvrio pritisak
na Zemaljsku vladu da se ubudue, prilikom upoljavanja radnika u poduzeima,
prednost daje domaim snagama. Autor ostavlja otvorena pitanja porijekla i naina
na koji su ovi radnici dospijevali u Bosnu, da li je dolazak bio organiziran, kakav je
bio njihov utjecaj na deavanja u zemlji i slino.
Sluaj slovenake manjine je neto drugaiji. Radilo se o vrlo heterogenoj grupi
useljenika koja je imala irok spektar zanimanja, a samim tim i interesovanja. Pored sezonskih radnika i vojnika, moemo govoriti i o imigrantima u pravom smislu
72

ritam doseljavanja i socijalna struktura doseljenika u bosni i hercegovini

rijei, a koji su bili predstavljeni u irokoj paleti zanimanja kao to su: inovnici,
uitelji, poduzetnici itd. Naseljavali su se veinom u gradovima poput Sarajeva, Banja Luke, Tuzle, Zenice i Mostara. Nakon zavretka Prvog svjetskog rata, njihovo
prisustvo u Bosni i Hercegovini je bilo neminovno, budui da je u svim sektorima
dravne uprave ostajalo upranjenih mjesta koja domai ljudi nisu mogli popuniti
(npr. prema popisu iz 1921. ih je u Sarajevu bilo 1333). Poslije Drugog svjetskog
rata najvei broj Slovenaca zabiljeen je 1953, jer je ovaj period, prema objanjenju
autora, predstavljao poetak drugog petogodinjeg plana i industrijalizacije u koje
su se Slovenci uklapali svojim kvalifikacionim i obrazovnim strukturama. Svaki naredni popis je biljeio opadanje ukupnog broja Slovenaca u Bosni i Hercegovini, ali
i poboljanje na polju njihove kvalifikacijske i obrazovne strukture.
Rad koji tretira pitanje plana naseljavanja ruskih zarobljenika njemake nacionalnosti u istonoj Bosni na prijelomu 1915. i 1916. godine predstavlja odstupanje
u pogledu koritene izvorne podloge. Opsean statistiki materijal zamijenjen je dopisima razmijenjenim izmeu Ministarstva rata i Zajednikog ministarstva finansija. Ovakva graa prua istraivaima neto sigurniju osnovicu za zakljuivanje, ali je
strogi kritiki pristup i dalje potreban. Veina sadri elaborate koji precizno i detaljno analiziraju datu problematiku. Ideja o naseljavanju spomenute skupine je potekla
od kapetana Aurela Sprunga koji je 1915. sluio u logoru ruskih ratnih zarobljenika
u Vizelburgu. Tamo je bilo i 200 seljaka njemake nacionalnosti, za koje je istaknuto
da su u Rusiji imali ulogu tzv. Musterbauer, da su bili marljivi i privreni njemakom jeziku i tradiciji. Time je objanjeno zato bi ba ova grupa trebala biti naseljena
u Bosni. Osim toga, dat je i odgovor zato bi istona Bosna trebala postati mjestom
njihova novog prebivalita: ovaj kraj je gotovo ostao bez ljudi; srpski kmetovi su
napustili zemlju koju su do tada obraivali, te je ista pripala dravi; istovremeno
je aginska zemlja ostala neobraena. Naseljavanje njemakih seljaka porijeklom iz
Rusije u ovom kraju bi bilo od ekonomskog i politikog znaaja: zemlja bi bila obraena, a pouzdani element bi inio vrst bedem prema neprijateljskim aktivnostima.
Rezultate do kojih je profesor Hadibegovi doao u svojim istraivanjima moemo sublimirati na slijedei nain: u Bosnu i Hercegovinu se u toku etrdeset godina
trajanja austrougarske vladavine doseljavao znatan broj lica, od kojih je najvei broj
dolazio s podruja same Monarhije, te neto manje iz inostranstva. Doseljenici koji
su dolazili iz jedne ili druge polovice Monarhije uglavnom su potjecali sa srpsko-hrvatskih govornih podruja. Ne moemo sve doseljenike svrstati u grupu imigranata,
budui da su neki od njih bili sezonski radnici ili vojnici, koji su se nakon zavrene
sezone ili roka sluenja vraali u svoju domovinu. Od trajnih useljenika se posebno
istiu inovnici, koji su bili potrebni na razliitim, uglavnom viim administrativnim razinama, jer je domai kadar bio nedovoljan brojem, ali i kvalifikacijski manjkav. Znatan je dio i prosvjetnih radnika, poduzetnika, te seljaka-kolonista. Budui

73

amila kasumovi

da se autor koristio preteno statistikim podacima, neka pitanja su ostala neodgovorena: interesantno bi bilo istraiti push-pull efekat kod doseljenih lica, koji
podrazumijeva analizu motiva koji su odreena lica naveli na iseljavanje iz vlastite
domovine (push), kao i analizu onoga to ih je privuklo u zemlju u koju se naseljavaju (pull), nain njihova transporta do nove domovine, da li su dolazili organizirano
ili na vlastitu inicijativu, kako su se implementirali i adaptirali u novoj sredini, koliki
su utjecaj vrili u novim drutveno-ekonomskim okolnostima, kakav je bio njihov
odnos s domaim stanovnitvom i sl.
Profesor Hadibegovi je otvorio polje istraivanja razliitih manjinskih nacionalnih grupa u bosanskohercegovakom drutvu na prelomu XIX i XX stoljea.
Svojim je radovima utjecao na afirmaciju socijalne historije u Bosni i Hercegovini.
Nama osobno, kao mladom istraivau kojeg socijalna historija takoer privlai,
profesorovi su radovi izvorite od kojeg u svome istraivanju kreemo i kome se,
uvijek iznova, vraamo.

74

hana younis

Nijemi svjedoci postojanja Privatna zbirka prof. dr. Iljasa Hadibegovia

U februaru 2012. godine navravaju se dvije godine od kako je izmuen boleu

preminuo prof. dr. Iljas Hadibegovi.
Knjige, arhivski dokumenti i ispisi iznad kojih je profesor Hadibegovi provodio najvie vremena, i na kojima je ostavio mnogobrojne komentare, nijemi su
svjedoci njegove profesionalne aktivnosti, ali u isto vrijeme i njegovog privatnog
ivota. Upravo zato sam se odluila napisati tekst o profesoru Hadibegoviu kroz
prizmu njegovih linih zapisa, pohranjenih u sklopu njegove zaostavtine, u Bonjakom institutu u Sarajevu. Njegove, decenijama, uredno zapisivane biljeke
pruaju najvjerodostojniju sliku profesorovog ivota i rada, stoga e upravo one
biti vodilja u ovom tekstu.
Zaostavtinu prof. dr. Iljasa Hadibegovia, poklonila je njegova supruga Jasmina Hadibegovi, Bonjakom institutu u Sarajevu, nakon njegove smrti.1 Kompletna zaostavtina se moe podijeliti u dvije osnovne zbirke: privatne biblioteke, koja
sadri preko 1800 knjiga iz raznih oblasti historije i drugih srodnih nauka, i privatne
zbirke, u kojoj se, izmeu ostalog, nalaze kopije arhivske grae, mnogobrojni ispisi i
komentari iz knjiga, privatna pisma, lina dokumenta, kopije knjiga i lanaka.
Svima nama koji smo imali sree da upoznamo i saraujemo sa profesorom Hadibegoviem, istraivanje privatne zbirke zapravo je samo podsjeanje na njega i
uklapanje dodatnih djelia u mozaiku njegovog ivota. Doista, nekoliko desetina
metara, jo uvijek nesreene i nepristupane, zbirke ispisane karakteristinim profesorovim rukopisom, irom otvara vrata u skoro svaku pojedinost, ne samo na profesionalni nego i privatni ivot, ovog prije svega velikog ovjeka i naunika.
Pregledajui na desetine kutija privatne zbirke profesora Hadibegovia, nalazimo mnotvo sitnih detalja, koji za naunu javnost ne znae mnogo, ali za razumijevanje profesorovog ivota i upoznavanje njegovog odnosa prema nauci govore
sasvim dovoljno. Tu su, pored ostalog, lanska knjiica iz Narodne biblioteke izdate
1

 ahvaljujem se direktorici Bonjakog instituta u Sarajevu gospoi Amini Rizvanbegovi-Duvi,

Z
to mi je dozvolila da zbirku prije njenog inventarisanja pregledam u potpunosti.
75

hana younis

jo 1965. godine, kartica iz arhiva u Beu iz 1967. godine, obrasci za naruivanje

grae u Bekim arhivima, zapisi sa ispita iz 1973. godine jo dok je profesor bio
asistent, i mnogi drugi dokumenti koji ukazuju na same poetke naunog rada profesora Hadibegovia.
Moda ba zbog toga to je profesor svoja prva istraivanja, kao mladi naunik,
proveo u Beu, ovaj grad je uvijek zauzimao posebno mjesto na njegovim predavanjima. U Be je 1967. godine, sa 29 godina, otputovao kao stipendista austrijske
vlade na istraivanje. Mogu samo zamisliti koliko je potvrda o dobivanju ove stipendije, a koja se nalazi u zbirci, obradovala profesora u to vrijeme. Arhiv u Beu, je zapravo, uvijek za profesora Hadibegovia predstavljao poticaj za detaljnije izlaganje
o nekoj temi, i mi, njegovi studenti, uvijek smo znali da spominjanje Bekih arhiva
znai dodatni sat predavanja. No, to me nimalo ne udi sada kada sam uvidjela koliko je runo ispisanih stranica u profesorovoj privatnoj zbirci upravo iz ovih arhiva.
Na stotine uredno ispisanih fiea, kartica, listova, sa kompletnim podacima pohranjeno je meu brojnim kopiranim dokumentima koje je profesor Hadibegovi
godinama sakupljao. Mislim da su ovi podaci od velike vanosti za sve historiare, ali
i demografe, i statistiare koji e sve popise ikada napravljene u Bosni i Hercegovini
pronai upravo u ovoj zbirci.
Zadivljujua je injenica koliko je samo puta, profesor Hadibegovi, prepisao
i linijarom napravio tabele u koje je ubacivao svaki podatak o broju stanovnika na
koje je naiao, poevi od 1851. godine pa sve do 1990. godine.
Kompletna profesorova dokumentacija koja je bila potrebna za prijave na konkursima za izbore u zvanja, od asistenta do docenta, njegove biografije i bibliografije, kao i sva popratna dokumentacija nalaze se uredno sloeni u ovoj zbirci.
Pored raznih tema koje je profesor Hadibegovi istraivao, jo kao mladi asistent, poput Socijalistike stranke, socijalne zatite radnika, i drugih u zbirci se u
posebnoj fascikli nalazi spremljen kucani tekst svakog poglavlja njegove doktorske
disertacije pod naslovom Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj
do 1914. godine. Nakon nekoliko kutija nailazim i na prijavu i obrazloenje iste, a
zatim referat o prihvatanju teme, i konano izvjetaj o ocjeni iste. Isitavanjem svake
kucane verzije, na kojima se nalazi bezbroj komentara koje je profesor ispisivao olovkama razliite boje kako bi poslije ispravljanje bilo jednostavnije, vidi se koliko je
profesor bio detaljan, ali prije svega odgovoran pri pisanju i citiranju svake pojedine
rijei. No, on to nije radio samo za svoju knjigu, mnogobrojni su ispisi iz lanaka,
knjiga, separata, koje je profesor godinama sakupljao, komentarisao i provjeravao.
Navest u samo recenziju za Izabrana djela, Hamdije Kreevljakovia, koja su izala
1991. godine, recenzija je prepisivana nekoliko puta, a kartice sa potrebnim ispravkama u tekstu otkucane su na vie stranica i uredno spojene spajalicom.

76

nijemi svjedoci postojanja - privatna zbirka prof. dr. iljasa hadibegovia

Na isti nain je ostavio i brojne recenzije rukopisa, magistarskih i doktorskih disertacija. Koliko detaljno je svaki rad pregledavan jasno govori podatak da je svaka tamparska greka, a treba imati u vidu da se radilo o tekstovima koji su kucani na maini, zapisana kao i svaka fusnota koja je provjerena po vie puta. U mnogim sluajevima profesor
Hadibegovi je autorima ukazivao na greke u tekstu i ispravnu verziju istih. Stoga ne
udi da se u zbirci nalazi vie radova koje su autori poslali profesoru sa molbom da im kao
vrstan strunjak za period austro-ugarske uprave ukae na eventualne propuste.
Zbirka pored brojnih ispisa iz bekih, beogradskih i sarajevskih arhiva, sadri dosta veliki broj kopija originalnih dokumenata, kao i knjiga i separata iz ovih arhiva.
Profesorovo interesovanje nije bilo usko vezano samo za teme koje je istraivao, tako
u kopiranim dokumentima, a posebno knjigama podatke mogu pronai istraivai
svih tema vezanih za bosansko-hercegovaku historiju sustro-ugarskog perioda.
Prioritet na polju interesovanja profesora Hadibegovia bio je ovjek kao dio
drutvene zajednice. Bio je pobornk savremenih tema u naunim istraivanjima, to se
jasno ocrtava kroz irok spektar drutvenih tema koje je profesor Hadibegovi istraivao. Ipak, moram napomenuti da se profesorovo interesovanje za historiju nije zaustavljalo samo na austro-ugarskom periodu. U zbirci se nalaze dokumenti iz osmanskog perioda, poevi od 1850. godine, pa sve do savremene historije. Tako istraivai
najnovije historije Bosne i Hercegovine, izmeu ostalog u ovoj zbirci, mogu pronai
i spiskove lica iz pojedinih optina, koja su nelegalno posjedovali oruje i koje im je
oduzeto od strane stanica javne bezbjednosti sredinom 1992. godine.
Koliko je profesor Hadibegovi bio aktivan u svim udruenjima, vezanim za
historijsku nauku, jasno govore brojni zapisi sa sjednica Drutva historiara Bosne i
Hercegovine, sjednica povodom pisanja istorije SK Jugoslavije, kao i prekucani magnetofonski snimci sjednica CK SKBiH za istoriju i mnogi drugi slini dokumenti
sauvani u profesorovoj zbirci. U posebnim rokovnicima nalaze se veoma interesantni lini komentari profesora Hadibegovia na izlaganja kolega sa raznih skupova.
Moram napomenuti da se profesor vrlo rado sjeao ovih skupova, a posebno onih
odranih na Krku i Brijunima.
Nauni opus prof. dr. Iljasa Hadibegovia sa temama njegovog interesovanja, u
potpunosti se moe rekonstruisati kroz njegove ispise iz arhiva, komentare, pozivnice za uestvovanje na skupovima, recenzentske tekstove i brojne druge pojedinosti
koje sadri ova zbirka. Ipak, svi ovi radovi iako jasno ukazuju na smjer profesorovog
naunog rada, u sebi imaju i drugu vrijednost. Oni su zapravo veoma vaan izvor za
sagledavanje burnog vremena u kojem je profesor Hadibegovi kao primjer naunog radnika ivio i radio. Zbirka sadri dokumente o svim etapama profesorovog
naunog napredovanja, poevi od zapoljavanja, preko usavravanja, poviica plate
pa sve do preivljavanja ratne golgote i odlaska u penziju. Tu su takoer dokumenti
o rjeenju stanbenog pitanja, dizanju kredita, odlascima u inostranstvo i drugi.
77

hana younis

Ako princip post quem i ante quem, kao jedno od obaveznih profesorovih pitanja na ispitu, primjenim na njegov ivot i rad onda u sebi dati za pravo da to bude
poetak agresije na Bosnu i Hercegovine, koji se u potpunosti moe, naprosto osjetiti u ovoj zbirci. Stoga mi se posebno vanim ini rei neto i o periodu nakon 1992.
godine koje je u odnosu na ostali dio zbirke relativno manjeg obima. Ovaj period
uglavnom se sastoji od jednog malog broja dokumenata, koje je profesor sakupio
dok je istraivao u Austriji i Njemakoj, u periodu od augusta 1994. do maja 1996.
godine, i nekoliko diplomskih radova. Zapravo je mnogo vie kopiranih separata i
novinskih lanaka. Mali ispisani komentari na papiriima, njihov sadraj, skice privatnih pisama, komentari novinskih lanaka, ispisanih na ve koritenom papiru,
samo su mali pokazatelj ratnih stradanja koje je profesor Hadibegovi, kao i ostali
graani opkoljenog Sarajeva, preivljavo. I pored ratnih dejstava, koja su svim stanovnicima opkoljenog Sarajeva onemoguavali normalan ivot i rad, profesoru je
najtee padala razdvojenost od kerki. Kada je napustio Sarajevo 1994. godine, nije
ni znao kako pie u jednom pismu, da je bio tako bolestan i da je naglo gubljenje na
teini bilo uzrok zdravstvenih problema.
A ivot u opkoljenom Sarajevu je zaista ostavio trajne posljedice na profesorovo
zdravlje. Iz perioda nakon 1996. godine datira i jedan po veliini najmanji papiri u
cijeloj zbirci na kojem je profesor Hadibegovi napisao: Ginkocel tablete, lijek-tablete protiv zaboravljanja (...), a onda opet nekoliko skica privatnih pisama, nakon
kojih se zapitam koliko je dobro bilo pamtiti vrijeme Balkanske tame koja izgleda
nema kraja (...) kako je profesor zapisao u ljeto 1993. godine.
Nakon zavretka rata, kako je vrijeme prolazilo, profesorovi komentari na radovima postajali su sve krai, a kao odraz bolesti koja je profesora sve vie crpila, na
poetku svakog sauvanog diplomskog rada, uvijek je zapisivao proitano.
Ipak, bez obzira na sve moram napomenuti, da ga mi, njegovi poslijeratni studenti, pamtimo ba po njegovom veselom duhu, uvijek spremnog da prokomentarie svaki na odgovor na njemu karakteristian nain, kritiki ali uvijek sa dozom
humora.
Kako je bolest iznenada u potpunosti onemoguila profesora u daljem izuavanju bosanskohercegovake prolosti pokazuje i njegov rad na rukopisu, pohranjen u
ovoj zbirci, pod naslovom Bosna i Hercegovina 1850.-1878., koju je po posljednji
put pregledao, ali samo do 88 stranice gdje mu je ostala uredno zailjena zelena olovka, kojom je ispisivao posljednje komentare na tekst.
Na kraju bih spomenula pet crvenom i sivom bojicom iaranih papira zbijenih
meu dokumente zbirke profesora Hadibegovia. Moram rei da sam se glasno
nasmijala vidjevi ih. Neki istraiva bi se zasigurno upitao: ta je profesor Hadibegovi htio rei? A mi koji smo imali privilegiju druenja sa njim tano moemo
zamisliti sliku Tare, profesorove unuke, kako crta na njegovim papirima, i kriom ih
78

nijemi svjedoci postojanja - privatna zbirka prof. dr. iljasa hadibegovia

ostavlja u njegove dokumente. I moda je ovo i najbolji nain da zavrim ovaj tekst o
profesoru Hadibegoviu, s obzirom da smo svaki zajedniki malo dui razgovor zavravali upravo priom o njegovoj unuci, Tari, a poslije i Farah, i njihovim trenutnim
vragolijama, o kojima je profesor sa tako mnogo ljubavi uvijek govorio.
Ja lino mogu samo rei da sam zaista imala veliku sreu, da je profesor Hadibegovi bio moj mentor na diplomskom i magistarskom radu. Njegovi komentari,
detaljna uputstva i sati provedeni na konsultacijama predstavljali su za mene neprocjenjivo iskustvo u mojim prvim naunim koracima. Iskreno mu se zahvaljujem,
na podrci koju sam uvijek imala od njega, i njegovom upornom insistiranju da se
bavim drutvenim temama, rekla bih mu da je bio upravu i da se nisam pokajala.
Neka je rahmet dui njegovoj.

79

husnija kamberovi

Iljas Hadibegovi kao direktor Instituta za istoriju (1987-1990)

Iljas Hadibegovi je naunu karijeru poeo u Institutu za istoriju 1. jula 1964.

i tu ostao do 31. decembra 1969, kada je preao na Odsjek za istoriju Filozofskog
fakulteta u Sarajevu. U Institut se vratio 1987. na poziciju direktora i tu dunost
obavljao tri godine, do 1990, mada je izabran na mandatni period od etiri godine.
Njegov povratak u Institut proao je svu predvienu zakonsku proceduru. Najprije je u julu 1987. raspisan konkurs za izbor direktora, na koji se javio samo jedan
kandidat prof. dr. Iljas Hadibegovi. Konkursna komisija je na sastanku 28. jula
1987. konstatirala da je Hadibegovi afirmisani nauni radnik, koji dobro poznaje
problematiku rada i programsku orijentaciju Instituta, obzirom da je izvjesno vrijeme radio u Institutu i da je bio njegov viegodinji spoljni saradnik. Imajui u vidu
navedene injenice, profil i naunu orijentacijiu kandidata, kao i njegovu drutveno-politiku angaovanost, Konkursna komisija je jednoglasno odluila da se predloi Savjetu Instituta da izabere Iljasa Hadibegovia za direktora Instituta.
Prema tadanjoj uobiajenoj proceduri dobivanja saglasnosti politikih i dravnih institucija, konkursni materijal je poslan komisijama za kadrovska pitanja
u Konferenciji SSRN, Predsjednitvu SRBiH, Izvrnom vijeu SRBiH, Skuptini
SRBiH, Vijeu Saveza sindikata. Saglasnost Izvrnog vijea SRBiH je stigla 17. septembra 1987, nakon ega je za 24. septembar 1987. sazvana sjednica Naunog vijea
Instituta. Na dnevnom redu se nala taka naslovljena Davanje miljenja o naunim
i strunim kvalifikacijama kandidata za direktora Instituta. Sjednici su bili prisutni
Ibrahim Karabegovi, Stania Tutnjevi, Nedim arac, Enes Pelidija, Ahmed Hadirovi, Tihomir Klari, Mladen Ani, Avdo Sueska i Iljas Hadibegovi. Odsutni
su bili Drago Borovanin, Budimir Milii, Rafael Bri i uro Toi. Zapisnik je
vodila Nejra Krili.
Na sastanku je Ibrahim Karabegovi, dotadanji direktor Instituta i predsjednik
Naunog vijea, upoznao prisutne da se na raspisani konkurs za direktora javio Iljas
Hadibegovi, jedini kandidat, te obavijestio o stavu Konkursne komisije, koja je podrala Hadibegoviev izbor, i saglasnosti republike vlade za taj izbor. Zakljuak Naunog vijea je bio da se uputi prijedlog Savjetu Instituta da Hadibegovia izabere za
direktora. Odlukom Savjeta broj 01-0104-228. od 28. septembra 1987. Hadibegovi
81

husnija kamberovi

je izabran za direktora, te Rjeenjem broj 03-0301-4/93 od 26. oktobra 1987. imenovan direktorom Instituta, a 3. novembra 1987. potpisao je Izjavu da je upoznat sa
Samoupravnim sporazumom, o udruivanju radnika u Institut za istoriju, Statutom,
Pravilnikom o radnim odnosima i drugim samoupravnim optim aktima.
Na poetku svog direktorskog razdoblja Hadibegovi se suoio sa problemima u
realizaciji velikog projekta DC XIII/2. Na prvoj sjednici NV 20. novembra 1987.
o tome je raspravljano. Ukazivano je na tekoe u realizaciji projekta, kanjenja u
radu (posebno su spomenuti Tomislav Iek i Duan Beri, koji kasne u realizaciji
svojih zadataka). Hadibegovi je dobio zadatak da sa njima razgovara u vezi s realizacijom zacrtanih obaveza.
Drugi problem s kojim se suoio bio je realizacija projekta o nacionalnim odnosima, na emu je radio Enver Redi. ini se da je ovo zaotravanje u vezi s Redievim projektom, a to je zaotravanje podrazumijevao i isticanje zahtjeva da Redi
dio sredstava vrati Institutu, vano imati u vidu kao jedan od razloga zbog kojih
Hadibegovi kasnije, premda je bio predloen, nije uao u ANUBiH.
Sredinom 1988. Hadibegovi je intenzivirao meunarodnu saradnju Instituta.
Na sjednici Naunog vijea 12. maja 1988. razmatrani su prijedlozi meunarodne saradnje sa Bugarskom, Maarskom, Poljskom, SSSR-om i Francuskom. Zvui
udno, ali na ovoj sjednici u maju 1988. Nauno vijee je usvojilo zakljuak da se
Savjetu Instituta uputi prijedlog za nabavku jednog kompjutera, jednog mikroitaa-tampaa, jedne elektrine maine te oprema za dvije asistentske kancelarije.
Cilj je bio nabavka opreme radi ukljuivanja i sistem naunih informacija iz oblasti
historijske nauke u SFRJ. Ideja je bila da se u SFRJ stvori cjelovit i jedinstven sistem
objedinjenih podataka bibliografskog, istraivakog, arhivskog i tehnikog karaktera na jugoslavenskom nivou. Bili su ovo prvi znaci modernizacije rada u Institutu.
Prihvaen je i prijedlog Komisije CKSKJ za istoriju za pisanje vietomne historije
Saveza komunista Jugoslavije. Takoer su odreeni odgovorni istraivai za asistente pripravnike (Tomislav Kraljai za Selenu Leovac i Devad Juzbai za Tnde
Polonik), te je zakljueno da svi naunici koji trae odsustvo radi sudjelovanja na
naunim skupovima dostave Vijeu rezime svoga saopenja ili prisustvuju sjednici
Vijea i usmene obrazloe rezime, jer se na taj nain eljelo utjecati na naunu politiku u Institutu. Koliko god zahtjev za nabavkom jednog kompjutera moe biti pokazatelj poetka modernizacije, ovi zahtjevi za dostavljanje rezimea izlaganja prije
odravanja naunih skupova izvan Instituta mogu se tumaiti i kao odreena vrsta
ograniavanja naune autonomije.
Na sjednici NV 8. septembra 1988. razmatrano je pitanje naina angamana Nedima arca i Drage Borovanina, koji su ispunjavali uvjete za penziju, te mogunosti
podmlaivanja kadra. Raspravljano je i o nezavretku magistarske radnje Seke Brkljae, te joj je produen rok do konca godine za predaju rada u proceduru odbrane.
82

iljas hadibegovi kao direktor instituta za istoriju (1987-1990)

Takoer se raspravljalo o obiljeavanju 30-godinjice rada Instituta. Odlueno je da

se tim povodom organizira nauni skup pod naslovom Migracioni procesi i BiH od
ranog srednjeg vijeka do najnovijih dana njihov uticaj i posljedice na demografska
kretanja i promjene u naoj zemlji. Na ovoj sjednici prihvaene su recenzije Ibrahima
Karabegovia i Milana Gakovia o radu Tomislava Ieka Hrvatska seljaka stranka
u BiH od 1929. do 1941. godine, te izvjetaj Duana Beria o radu na njegovom
projektu Ustanak u Hercegovini 1852-1862. Beri je u svom Izvjetaju navodio da
je napisao 700 stranica, te da je ostalo da napie jo 200 stranica. Meutim, Nauno
vijee je zakljuilo da Beri nita od toga nije dostavio na uvid, kako je to od njega
ranije traeno [...] tako da se ne moe ni utvrditi koliko je do sada, i pored svih prolongiranja rokova, uradio poslova na ovoj temi. Odlueno je da se predloi Savjetu
Instituta da se u skladu sa ranijom odlukom od 23. 6. o.g. regulie pitanje ne samo
vraanja sredstava po ovoj temi SIZ-u nauke BiH nego i pitanje finansijskih posljedica samog autora. Zbog prekoraenja svih do sada utvrenih rokova prestaje dalji
rad na ovoj temi, a mr. Beri nastavlja samo dosadanji rad na projektu DCXIII/2,
prema ranije utvrenom planu i obavezama, na osnovu ega e mu se jedino i obraunavati lini dohodak u Institutu. Ukoliko imenovani eli da dalje nastavi rad na
ranijem projektu to moe uiniti jedino u vrijeme koje se ne poklapa sa radnim vremenom u Institutu. Mada je ovakav stav Naunog vijea ukazivao na poetke zaotravanja odgovornosti prema realizaciji odobrenih projekata, kasniji razvoj dogaaja je pokazao da za to nisu dovoljne samo odluke nego i njihova dosljedna primjena.
Iljas Hadibegovi je kao direktor Instituta uglavnom radio na tri glavna
polja: organizacija naunih skupova, angaman novih mladih saradnika, te
aktiviranje naune tribine kao mjesta za razmjenu naunih ideja. Kada je rije
o naunim skupovima u vrijeme dok je Hadibegovi bio direktor Instituta,
valja istaknuti onaj organiziran povodom obiljeavanja 30-te godinjice rada
Instituta. Taj skup nije imao svearski karakter, nego je bio jedan od najboljih
naunih skupova u Bosni i Hercegovini. Najprije je na sjednici Savjeta Instituta
25. marta 1988. izabran Odbor za pripremu naunog skupa u vezi s proslavom
30-godinjice osnivanja i rada Instituta. Odbor su sainjavali: Nedim arac,
Drago Borovanin, Nusret ehi, Rasim Hurem, Iljas Hadibegovi, Seka
Brkljaa, Budimir Milii, Vera Katz i Spomenka Piva. Nauni sekretar bila
je Vera Katz. Na nekoliko sjednica Odbora sainjen je adresar sa imenima
potencijalnih sudionika. Pozivi su upueni na 108 adresa (106 u Jugoslaviji i 2 u
inozemstvu). Skup je odran u Sarajevu 26. i 27. oktobra 1989, a suorganizator
je bio Institut za izuavanje nacionalnih odnosa u Sarajevu. Iljas Hadibegovi je
u svom izlaganju ukazao ne samo na znaaj migracija u historiji ljudskog drutva,
nego jo jedanput briljantno manifestirao irinu svojih naunih pogleda. On
na migracije gleda kao na vjeitu potrebu ovjeka za kretanjem i traganjem za

83

husnija kamberovi

vlastitim identitetom, te naglaava da je rije o fenomenu kojemu se ne zna ni

poetak ni kraj, za koji ne postoje ni vremenska ni prostorna ogranienja, iji se
tragovi podjednako uvjerljivo raspoznaju i na rimskom krajputau i u kosmikom
letu, ijim su tvornikim i razarakim silama i moima graeni i razgraivani
putevi i gradovi, stvarane i unitavane zemlje i narodi, kulture i civilizacije i iji su
pokretaki motivi i istorijski tokovi najee ostajali nepoznanica oko koje su se
od pamtivijeka pleli, rasplitali i saplitali mitovi i legende, kolosalne religijske sage,
umjetnost i nauka, neovisno od toga da li je nazivana teolokom, filozofskom,
sociolokom ili istorijskom. Nije, meutim, ostao samo na opim stavovima nego
se usmjerio na ovjeka: Ugroavan ratovima, bolestima i prirodnim stihijama,
voen egzistencijalnim instinktima i porivima drutvenog i linog prestia, ili
zanoen varljivim iluzijama da se iza horizonta skriva neki bolji, ljepi, drukiji,
njemu skloniji i njega dostojniji svijet, ovjek, u stvari, od postanka neumorno
i neprekidno krstari u upornom traganju za odgovorima na vjena pitanja svoje
zemaljske i nebeske sudbine, svlaujui neprohode ovog svijeta i neumitno
ga mijenjajui u nastojanju da ga svede na sopstvenu mjeru i oblikuje mu
prepoznatljiviji ljudski izgled.
Tako je Hadibegovi kao direktor Instituta nastavio krstariti naukom, svjestan
svih varljivih iluzija, koje je nastojao nadomjestiti angairanjem novih i mladih naunih saradnika, to je bilo drugo vano polje njegova doprinosa ne samo razvoju Instituta nego i historijske nauke u Bosni Hercegovini openito. Jedna od prvih odluka
Naunog vijea konstituiranog 1989. bila je pokretanje procedure prijema troje novih
asistenata, mada je odluka o tome bila donesena u drugoj polovici 1988. godine. Tada
su u Institut primljena dva asistenta za 20. stoljee i jedan asistent za osmansko razdoblje. Zanimljivo je da se na radno mjesto asistenta za osmansko razdoblje prijavio samo
jedan kandidat, za asistenta za 20 stoljee, razdoblje NOR, prijavila su se dva kandidata, a primljena je Sonja Mikovi, te za asistenta za socijalistiko razdoblje prijavila
su se tri kandidata, a primljen je Husnija Kamberovi. Informacije o radu tih komisija,
kao i prijedloge, na Naunom vijeu je podnio Ibrahim Karabegovi. U oktobru 1989.
primljena su jo dva asistenta za 19. stoljee (Selena Leovac i Tnde Polonik, koji su
ve bili angairani u Institutu preko SIZ-a nauke).
Na sjednici Vijea 18. decembra 1989. aktivirana je Predavaka tribina Instituta
i imenovan Odbor koji e rukovoditi tribinom. Na elu Odbora je bio Devad Juzbai, a ostali lanovi su bili Ibrahim Karabegovi, Boris Nilevi, Tomislav Kraljai i
Ibrahim Tepi. Kasnije su kooptirani jo Tihomir Klari i Selena Leovac, kao sekretar
Tribine.
U vrijeme dok je Hadibegovi bio direktor u nekoliko navrata se raspravljalo o
zastojima na pojedinim projektima. Na sjednici Naunog vijea 25. januara 1990.
razmatran je rad Seke Brkljae, koja je kasnila sa predajom svog magistarskog rada.
84

iljas hadibegovi kao direktor instituta za istoriju (1987-1990)

Zakljueno je da je Brkljaa duna kompletan rad koji se nalazi u fazi prekucavanja, to prije predati mentoru prof. dr. Miloradu Ekmeiu. No, i drugi su imali
probleme sa zavretkom projekata: poetkom 1990, zbog zdravstvenih razloga, odlueno je da se od SIZ zatrai da se projekt Vojke Besarovi pod naslovom Stranci
u srednjovjekovnoj Bosni privremeno zaledi, te da joj se omogui da konkurira sa
drugim projektom pod naslovom Bibliografija knjiga i napisa iz dnevne i periodine
tampe o Jevrejima u BiH 1918-1941.
Jedna od posljednjih sjednica NV, na kojoj je Hadibegovi sudjelovao kao direktor Instituta bila je ona od 8. maja 1990. na kojoj je data saglasnost dr. Enesu
Pelidiji da na Filozofskom fakultetu u Zadru moe predavati nastavu iz predmeta
Historija SFRJ novoga vijeka, dok je Tomislav Iek dao sugestiju da se o sudbini
Instituta za istoriju i drugih instituta u Sarajevu raspravlja na nain na koji bi oni bili
tretirani kao subjekt, a ne objekt rasprave. Oito se ve tada poela plesti odreena
mrea oko Instituta koja nije imala puno veze sa historijskom naukom.
Predosjeajui dolazak novog doba i nametanje novih vrijednosti, Hadibegovi
je 29. juna 1990. traio sporazumni raskid radnog odnosa sa Institutom, a Rjeenje o tome je doneseno 29. septembra. Od 30. septembra 1990. Hadibegovi se
definitivno vratio na Filozofski fakultet, gdje se sav posvetio svojim profesorskim
obavezama.

85

ibrahim karabegovi

Kratak osvrt na viegodinje druenje i naunu saradnju sa rahmetli

Iljasom Hadibegoviem

Prof. Dr. Iljas Hadibegovi roen je 27. jula 1938. godine u Crniu, predgrau
Bugojna. Otac Sulejmanbeg i majka Behida imali su pet sinova od kojih su dvojica
najmlaih, Iljas i Reuf, zavrili Filozofski odnosno Medicinski fakultet. Stariji brat
Reuf je poznati ginekolog u Bugojnu i okolini. Iljas se opredijelio za studij istorije,
za nauku koju je najvie volio.
Polovinom oktobra 1963. godine izabran sam za asistenta u Institut za prouavanje istorije radnikog pokreta, od 1974. godine Institut za istoriju. Nepunu godinu
kasnije za asistenta u Institut izabran je i Iljas Hadibegovi. Od tada pa narednih
trideset i vie godina trajalo je nae prijateljstvo i nauna saradnja. To prijateljstvo
je uvreno i kumstvom, a Iljas je sevep da kasnije postanem i bugojanski zet. U
nekoliko navrata bio sam gost Iljasovih roditelja. Iskreno sam se radovao kad mi
se pruila prilika da i ja u Modrii ugostim mlaeg kolegu. Stariji sam od Iljasa 7
godina, ali moram priznati, nakon nekoliko godina moj odnos prema njemu, liio
je na odnos profesor-student. esto sam, nemoan da razrijeim neko od pitanja, ili
da se odluim za neko od rjeenja, traio savjet od Iljasa. Za takve probleme je najee njegov prijedlog bio: neka to prenoi pa emo donijeti odluku. Iljas je to bi
se reklo, razmiljao potrbuke, duboko i njegovi savjeti i preporuke su sagovorniku
uvijek dobro dole. Potrebno je istai da je i on uvaavao savjete svojih kolega.
Nae druenje nastavljeno je na postdiplomskom studiju u Beogradu, i to na neobian nain. Naime, ja sam se ve od oktobra 1963. godine nalazio u Beogradu
na postdiplomskom studiju, a Iljas e se pridruiti svojim kolegama u jesan 1964.
godine. Doekao sam ga na beogradskoj eljeznikoj stanici i predloio da veeramo
u Gradskom podrumu gdje je svirao poznati orkestar Paje Nikolia, a pjevala je uvena Divna Kosti. Osvanuli smo u podrumu i tako sluajno, zapoeli nae druenje
i nauno usavravanje u Beogradu. Naravno, moglo se to jednom i nama dogoditi.
Budui da sam na vrijeme poloio sve ispite za prvu godinu studija stekao sam
pravo na smjetaj u studentskom gradu. To svoje pravo ustupio sam Iljasu, a ja sam i
dalje stanovao kod sestre i zeta u Beogradu.

87

ibrahim karabegovi

Zahvaljujui dobrim dijelom i Iljasu grupa postdiplomaca iz Sarajeva proglaena

je od strane akademika Vase ubrilovia i profesora Joce Marjanovia najuspjenijom. Iljas je uspjeno zavrio postdiplomski studij u Beogradu u jesen 1967. godine.
Do kraja 1969. godine radio je u Institutu, a od januara 1970. godine pa do kraja
njegovog radnog vijeka radio je na Filozofskom fakultetu - Odsjek za istoriju, gdje
je doktorirao i stekao najvie zvanje zvanje redovnog profesora. Bio je i kandidat
za prijem u ANUBiH.
Naa saradnja na vie projekata nije sluajna. Naime, nai prvi projekti hronoloki, pa i tematski, dodirivali su se. Iljas je izuavao socijalistike ideje i radniki
pokret BiH od poetka do prvog svjetskog rata, a ja sam nastavljao dalje do kraja
1941. godine.
Poetak nae saradnje su godine nakon zavretka postdiplomskih studija na izradi
Hronologije radnikog pokreta BiH do 1941. godine i u sastavu tima od 11, uglavnom mladih naunih radnika. Hronologija je objavljena u Sarajevu 1971. godine.
esto smo zajedno uestvovali na naunim skupovima u zemlji i inostranstvu.
Za obojicu je bila od posebnog znaaja Internacionalna konferencija istoriara radnikog pokreta u Lincu (Austrija), koja se odrava redovno svake godine od 1964.
i na kojoj su uestvovali istoriari iz cijeloga svijeta. Organizacija ove konferencije
bila je na najviem nivou, sa visokim stepenom tolerancije izmeu sovjetskih i zapadnoevropskih istoriara. Prvo nae uee i zajedniki nastup dogodio se 1970.
godine sa referatom Uloga Glasa slobode u irenju socijalistikih ideja u BiH od
1909. do 1919. godine. Osim u protokolu Lincerske konferencije, rad je objavljen i
u Prilozima br. 7, Sarajevo 1971. godine.
Osamdesetogodinjica osnivanja Glavnog radnikog saveza za BiH obiljeena
je 1985. godine objavljivanjem knjige grae o ovoj sindikalnoj centrali u Bosni i
Hercegovini pod naslovom Kongresi GRS za BiH (1905.-1919.). U ovoj knjizi
je objavljen i opiran uvod o sindikalnom pokretu u BiH, a nastala je kao rezultat
odline saradnje dr. Boe Madara, dr. Iljasa Hadibegovia i moje malenkosti.
Iste 1985. godine objavljena je Istorija saveza komunista Jugoslavije. U radu na
ovom projektu uestvovalo je vie od 60 autora i saradnika iz 8 republikih i pokrajinskih centara. Osim Iljasa i mene koji smo radili na prvom i drugom dijelu teksta
(od poetka socijalistikih ideja do 1919. godine) u ovom opirnom timu nalazili su
se iz BiH i dr. Nedim arac, predsjednik Redakcijskog odbora dr Zdravko Antoni i
dr. Drago Borovanin. Rad na ovom projektu bio je nova prilika za nau saradnju, za
sticanje novih saznanja i upoznavanja novih prijatelja. Nova saznanja i nova iskustva
timskih poduhvata posluie kasnije u radu na istoriji SKBiH, koja je objavljena
1990. godine. Na oba projekta naa saradnja je nastavljena i proirena. Malo sam se
udaljio od najavljene teme, ali to sam uinio namjerno jer je veliko pitanje da li e
mi se pruiti jo jedna ovakva prilika za iznoenje miljenja o Iljasu kao naunom
88

kratak osvrt na viegodinje druenje i naunu saradnju sa rahmetli iljasom hadibegoviem

radniku. Bio je poznat kao istraiva, provodio je dane, mjesece, pa i godine u arhivskim ustanovama. Njegovi nauni rezultati zasnovani su prije svega na arhivskoj grai, a to se najbolje vidi na njegovim knjigama (o bosansko hercegovakim gradovima
i doktorska disertacija) koje su svojevrsni pionirski poduhvati.
Ovom prilikom bih elio da upozorim mlae naune radnike - istoriare da
posvete posebnu panju tekstu koji je objavljen u Istoriji SKBiH pod naslovom
Drutveno-ekonomski uslovi za nastanak radnike klase i stvaranje prvih radnikih udruenja u Bosni i Hercegovini str. 15-89. iji je autor dr. Iljas Hadibegovi.
Malo je poznato da je ovaj tekst od autora koji se bave ovom problematikom ocijenjen kao najuspjeniji i najbolji. Po mom miljenju ovaj tekst odnosno studija je
najbolji primjer kako treba pisati. On je posebno pouan za mlae naune radnike
iji su tekstovi optereeni opirnim citiranjem, pa estim navoenjem dokumenata
in extenso. Iljasova studija je primjer savrene organizacije i naune interpretacije
teksta u obliku sinteze.
Najbolji primjer nae saradnje je Iljasovo uee u radu na monografijama Modria i okolina kroz istoriju, Modria 1986. godine i Poljoprivredno dobro u Modrii (1886-1918), Modria 1986. godine (koautorstvo sa prof. Muliem).
Posebno me je obradovala injenica to se Iljas odluio, dobrim dijelom i na
moje insistiranje, da preuzme ulogu direktora Instituta za istoriju u periodu od
01.10.1987. do 30.09.1990. godine. Kako je poznato, Iljas na ovoj funkciji nije izdrao do kraja.
Ubrzo su i Bosnu i Hercegovinu zahvatila tmurna vremena i tragini dogaaji koji
su uticali na nau saradnju. U toku 1994. godine, uz jo nekoliko kolega iz Instituta, i
ja sam se angaovao na Filozofskom fakultetu, na kojem sam se jo vie zbliio sa Iljasom, koji je bio jedan od potpisnika referata za moj izbor u zvanje redovnog profesora.
Saradnja na Fakultetu bila je kratkog vijeka, ali veoma plodonosna. Naime, ponudu
Glavnog taba Armije Bosne i Hercegovine, poetkom 1994. godine, da se napie pregled istorije Bosne i Hercegovine, Institut i istoriari sa Filozofskog i Pravnog fakulteta
rado su prihvatili. Bilo mi je poznato da se Iljas sprema da napusti Sarajevo, ali, ja u
ulozi predsjednika Redakcije, nisam imao potrebu da ga pourujem da na vrijeme zavri svoj dio, period austrougarske vladavine, koji je radio zajedno sa profesorom Mustafom Imamoviem. Zavretak svoje dionice, teksta koji moe da poslui kao primjer
kako traba pisati, i meni kao efu Redakcije bila je najbolja podrka.
Iljas je u ljeto 1994. godine napustio Sarajevo i pridruio se svojim najbliim.
Jubilarna Lincerska konferencija, poetkom septembra 1994. godine, bila je razlog
da se vidimo i da pokaemo uesnicima iz cijelog svijeta da Bosna i Hercegovina
nije pokorena i da se bori pod nadovjeanskim uslovima. U postdaytonsko vrijeme
vrijedno je pomenuti Iljasovo i uee Tomislava Ieka na naunom skupu u Maarskoj 1999. godine. Ja sam se divio nastupu mojih kolega koji su referisali o poloaju
89

ibrahim karabegovi

nacionalnih manjina. Koliko se sjeam ovo e biti i jedan od posljednjih zajednikih

nastupa u inostranstvu sa mojim kolegama i prijateljima.
Moglo bi se o naoj saradnji jo pisati, ali i meni je ponestalo snage. Iljas nas je
rano napustio, mogao je istorijskoj nauci, posebno izuavanju istorije Bosne i Hercegovine da jo puno doprinese.

90

vera katz

Prof. dr. Iljas Hadibegovi Uitelj i prijatelj

Sjeanje na prof. dr. Iljasa Hadibegovia vezano je za tridesetogodinje razdoblje od kolske 1976./77. do 2006. godine. Dolazak na treu godinu studija bio
je poetak upoznavanja, kada je prof. Hadibegovi u zvanju vieg asistenta vodio
vjebe iz Istorije naroda i narodnosti Jugoslavije. Bio nam je vrlo blizak i uz osmjeh
nas uio jasnoi izraavanja, nainu prezentacije naih kratkih radova na zadane
teme, pisanju prikaza i osvrta na knjige i strpljivo nam ukazivao na gramatike i
stilske greke, ali nas je uio i civiliziranom voenju dijaloga. Njegov odnos prema
onima koji su ozbiljno shvatili svoje zadatke bio je prijateljski, primjedbe i sugestije
upuivao nam je na nain dobrog uitelja, hrabrio nas, ali nas je i vraao na ponovo
pisanje radova, to smo mi zvali popravnim, a sve je to bilo u funkciji dorade zadataka do zadovoljavajue razine. Mada smo za taj rad s profesorom Hadibegoviem
dobivali samo potpis u indexu, a ne i ocjenu, trudili smo se, pa smo nakon tih vjebi
bili mnogo pismeniji a seminarski radovi iz nastavnog predmeta Historije novog
vijeka bili su bolji. Slikovito objanjavanje pojedinih povijesnih procesa ostalo mi je
do danas u sjeanju, kao npr. kratke prie o raslojavanju prenapuenih sela, zatim o
famoznom novom dimnjaku na seoskom imanju, to je imalo za posljedicu daljnje
usitnjavanje seoskih posjeda, zatim o neobrazovanosti stanovnitva, o solidarnosti
u siromatvu itd, itd. Tumaio nam je i mnoge rijei i pojmove, a za otkrivanje znaenja onih koje smo ve morali znati upuivao nas na rjenike. Nekim temama profesor Hadibegovi davao je ivost tako to nas je upuivao na knjievne klasike u
ijim se djelima plastino opisuju povijesni dogaaji. Govorio nam je da knjievnost
moe doarati svakodnevni ivot stanovnitva na selu, u gradovima, ukazati na stvaran ivot i odnose meu ljudima. Takoer, znao je recitirati dijelove nekih pjesama
i uiniti ta tri sata vjebi mnogo dinaminijim, a nas zadiviti nad spoznajom koliko
se pojedine pjesme, romani, kratke prie i historiografska djela isprepliu u istraivanjima. Iz tog vremena u sjeanju su ostala i druenja na pauzama izmeu sati kada
profesor nije odlazio u svoj kabinet ve je ostajao s nama na hodniku i vodio razgovore o studentskom standardu, mogunostima stipendiranja, kreditiranja i slinom.
Dvadeset godina nakon studija ponovo sam srela profesora Hadibegovia na
projektu Slovenci na prostoru nekadanje Jugoslavije izvan Slovenije u organizaciji
91

vera katz

Instituta za nacionalna vpraanja iz Ljubljane. To je bilo vrijeme neposredno poslije

rata kada smo se pokuavali vratiti istraivanjima. Bilo je lijepo ponovo sluati
profesora Hadibegovia i njegove upute jer je bio vrsni znalac socijalne historije.
I na tom je projektu pokazao svoje uiteljske sposobnosti. Zavrni rukopis trebalo
je poslati na disketi uz printanu verziju to je u prvi mah za mene bilo okantno, a
zatim neshvatljivo da se tako neto zahtijeva neposredno nakon rata od ljudi bez
novanih mogunosti za pohaanje teajeva i kupovinu raunala. U tom trenutku
zajedno smo se nali pred novim tehnolokim izazovom. Prije nego to sam odluila
odustati od posla, profesor Hadibegovi je pretpostavljao da u ja to i javno izrei
pokazalo se da me je dobro poznavao pa me je tiho savjetovao. Kao iskusan uitelj i
dobar prijatelj rekao mi je da se moram prilagoditi novim tehnikama ukoliko mislim
nastaviti raditi i uputio me na mogunost prijave projekta kod Sorosa. Naglasio je
da od tog honorara mogu kupiti raunalo jer ubudue bez njega neu moi raditi ni
druge projekte. Naravno, posluala sam ga. To je opet bio prof. dr. Iljas Hadibegovi
u ulozi velikog uitelja i prijatelja, iskrenog i otvorenog u situacijama kada se osjetite
nemonim ili malodunim pred nekim zadacima ili pred neim nepoznatim.
Najvie vremena s profesorom Hadibegoviem provela sam razgovarajui i radei
na pripremi doktorske disertacije o drutvenom i ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine u razdoblju od 1945. do 1953. godine. Profesor Hadibegovi bio mi je mentor. Njegovo poznavanje dogaaja, socijalne historije, ekonomskog razvoja i mnogo
toga potrebnog za spoznaju tog perioda bilo je od neprocjenjive vrijednosti za moj
rad. O kvalitetama profesora Hadibegovia kao znanstvenika uli smo danas mnogo
toga, a ja ovdje elim ukazati na jo jedno njegovo inzistiranje pri izradi nekih tema, a
to je naglaavanje vanosti statistikih podataka za historijsku znanost. Teko bi bilo
ponoviti sve savjete koje je profesor Hadibegovi davao tijekom mentorskog voenja. Prisjetit u se samo nekih. Govorio je kako su vana istraivanja nadnica i cijena,
raanja i umiranja, uspona i padova u proizvodnji, postupaka pri izboru i glasovanju,
ispitivanja razine drutvenog standarda, ali da i mnoge druge masovne pojave iskazuju
potencijalnu potrebu za podacima koji se mogu kvantificirati. Nakon toga bi dodao:
Ali, to su samo kosti, tome treba dodati i meso koje ete nai u arhivskoj grai. Govorio je da su brojevi udna stvar, a u jednoj biljeci s konzultacija zapisala sam njegovu
ideju da bi bilo korisno brojiti i odreene kljune rijei u tekstovima i govorima politiara iz tog vremena te bi usporeivanje brojeva, odnosno veliina, pomoglo u opisu
predmeta istraivanja. Tako bi se dobili odgovori na pitanja koja postavljaju povjesniari. U periodu pisanja doktorata prebrojavanje kljunih rijei bilo je nezamislivo,
ali danas mi se ini da bi to bilo izvodljivo, a analiza tekstova na taj nain sigurno bi
dala vrlo zanimljive rezultate. Naravno, spominjanjem bilo koje teme izviru i sjeanja
na profesorove komentare, sugestije, savjete i slino. To je bilo dugo poznanstvo, a u
odreenim razdobljima i vrlo intenzivna suradnja.

92

prof. dr. iljas hadibegovi uitelj i prijatelj

Ta je tri desetljea, s odreenim pauzama, prof. Hadibegovi obiljeio u mom

ivotu. Bio mi je uitelj u mnogim situacijama, od davanja savjeta vezanih za pisanje
zadataka tijekom studentskih vjebi, preko onih kako nai prvo uposlenje, do onih
u vezi s pisanjem doktorske disertacije. Svakako, mnogo toga ostat e neizreeno i
nezabiljeeno. Kada se usporede ova tri perioda naeg, slobodna sam rei, druenja,
tada moram rei da je studentsko razdoblje bilo najljepe. Bili smo mladi, uspjeni,
s puno vremena za uenje, za veernje i dnevne izlaske, zatim duge razgovore kao
da danu nema kraja, razmjenu knjiga, informacija, ispitnih pitanja, za otvorenost u
meusobnom komuniciranju. U tu nau mladost profesor Hadibegovi se savreno uklapao. Pun entuzijazma, tada je pisao doktorsku disertaciju, imao dvije male
kerkice o kojima je priao s mnogo ljubavi. I one su bile dio naih razgovora kada
je profesor govorio kako emo i mi saznati to je to ljubav prema djeci, ali moramo
jo malo odrasti. Meutim, najvie razgovora o ljepim ili manje ljepim ivotnim
trenucima, ostat e zapisano u srcu, u sjeanju na izvrsnog uitelja i dobrog prijatelja
prof. dr. Iljasa Hadibegovia.

93

ladislav hladk

Nekoliko sjeanja ekog povjesniara na profesora

Iljasa Hadibegovia

Danas, kad razmiljam o tome zato je jedno od mojih strunih podruja postala
povijest Bosne i Hercegovine, moram konstatirati da je vani faktor koji je na poetku moje karijere bio presudan za problematiku kojoj u se kao povjesniar posvetiti,
bio susret s profesorom Iljasom Hadibegoviem.
Prvi smo se put susreli u jesen 1987. godine u Pragu u povodu 21. sastanka ehoslovako-jugoslavenske komisije povjesniara. Ta bilateralna znanstvena komisija,
koja je djelovala od sredine 60-ih godina 20. stoljea kako bi organizirala i razvijala
uzajamnu suradnju meu povjesniarima tadanje Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije i tadanje ehoslovake, gotovo se etvrt stoljea redovito sastajala
i odravala (naizmjence jednu godinu u ehoslovakoj, a drugu u Jugoslaviji) zajednike znanstvene sastanke, na kojima se razgovaralo o razliitim temama iz povijesti
naroda obiju zemalja. Predavanja i rasprave s tih znanstvenih skupova objavljeni su u
nizu zanimljivih i vrijednih strunih zbirki. Profesor Hadibegovi aktivno je sudjelovao u radu komisije 70-ih i 80-ih godina. Godine 1986. bio je, na primjer, jedan od
glavnih organizatora jubilarnog 20. sastanka, koji se odrao u Sarajevu. Ja sam u to
vrijeme bio sasvim mladi povjesniar. Na sastanku komisije u Pragu sudjelovao sam
prvi put. Hadibegovieva osobnost odmah me privukla. Taj bosanski povjesniar
bio mi je zanimljiv ne samo zbog svoje strunosti, nego i zbog vrlo drutvene, prijateljske naravi te karakteristinog decentnog smisla za humor. Istodobno je bio za
mene olienje jo jedne vrlo vane, kako mi se u to vrijeme barem inilo, bosanske
osobine: svoga naizgled anacionalnog ponaanja i stavova. To mi je bilo vrlo simpatino, ali i ne samo meni.
Iako su se sastanci ehoslovako-jugoslavenske komisije povjesniara odravali u
vrijeme socijalizma i svi su jugoslavenski lanovi komisije tada slubeno zastupali stav
o bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih naroda, tijekom rasprave o nekim, osobito etnikim, pitanjima to je meu njima esto izazivalo jake emocije. ekim organizatorima sastanaka zbog toga je bilo ao te su ustrajno pokuavali smiriti takve rasprave.
U tome im je svesrdno pomagao Iljas Hadibegovi, koji se uvijek trudio ostati miran
te nastale nacionalne sukobe skrenuti na alu. Zbog tog svog nekonfliktnog pristupa i
95

ladislav hladk

vesele, drutvene naravi bio je meu ekim povjesniarima omiljen. Hadibegovi je

70-ih i 80-ih godina stvorio bliske, prijateljske kontakte prije svega s dr. Vladislavom
astnjem, predsjednikom ehoslovake sekcije ehoslovako-jugoslavenske komisije, s dr. Miroslavom estkom, tajnikom ehoslovake sekcije, profesorom Josefom
Kolejkom sa Sveuilita u Brnu te s nizom drugih ekih i slovakih povjesniara.
Ja sam krajem 80-ih godina imao nepunih trideset godina i u to sam vrijeme pripremao tekst svoje doktorske disertacije o meusobnim odnosima ekih i jugoslavenskih pripadnika socijalno-demokratskog pokreta u Austro-Ugarskoj monarhiji.
Prilikom obrade teme koristio sam relativno opsena izdanja dokumenata o poecima radnikog pokreta pojedinanih jugoslavenskih naroda, ali za osjeaj dubljeg
razumijevanja problematike htio sam stei uvid i u ostali povijesni materijal, prije
svega u primarne arhivske dokumente te u ondanji junoslavenski tisak. Profesor
Hadibegovi ponudio mi je tada u Pragu mogunost studijskog boravka u sarajevskim arhivima i knjinicama, gdje se po njegovu miljenju nalazila velika koliina
materijala o irokoj paleti aktivnosti eha u Bosni i Hercegovini na prijelazu 19. u
20. stoljee. Na toj sam mu ponudi bio vrlo zahvalan.
Na svoj prvi studijski boravak u Bosnu i Hercegovinu stigao sam u jesen 1988.
godine. Iljas Hadibegovi bio je tada ravnatelj Instituta za istoriju u Sarajevu. Sjeam se da je doao osobno me pozdraviti na sarajevski kolodvor. Iako je bio ravnatelj, doao je u sportskoj odjei (u trapericama i tenisicama) i karakteristino veselo
raspoloen. Dao mi je i novac za pokrivanje nekih trokova smjetaja. U omotnici je
bilo nekoliko milijuna dinara, to me na poetku okiralo, dok nisam shvatio da se
radi o inflacijskim dinarima. I na drugi su nain o meni u Sarajevu izvrsno brinuli.
Bio sam smjeten u hotelu Europa u sreditu grada, a moj teak koveg pun knjiga,
raznih arhivskih izvadaka i potrebnih rjenika u hotel mi je pomogao odnijeti u to
vrijeme takoer mladi povjesniar Enes Pelidija.
Studijski boravak u Sarajevu bio je za mene vrlo koristan jer sam za svoju disertaciju pronaao puno zanimljivog materijala. Bosanska metropola u meni je ostavila
mnogo ugodnih uspomena: grad s dotad meni nepoznatom orijentalnom arhitekturom i atmosferom sasvim prirodne nacionalne i kulturne tolerancije, izvanredno
ljubazni i prijateljski nastrojeni zaposlenici Instituta za istoriju, Arhiva Bosne i Hercegovine, Narodne knjinice i Filozofskog fakulteta Sarajevskog sveuilita. Hadibegovieva briga o meni i jo jednoj mladoj kolegici iz Graza, koja je u to vrijeme
takoer boravila u Sarajevu, bila je odlina. Ne samo da je s nama esto raspravljao
o temama naih disertacija i pozivao nas na ruak i veeru, nego se sjeam da je ak
nagovorio svog bliskog suradnika Ibrahima Karabegovia da nas preko vikenda vozi
vlastitim automobilom u vrlo lijepe planine u okolici Sarajeva.
Godine 1988., zahvaljujui Hadibegoviu, objavljen mi je prvi kratki lanak u asopisu Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
96

nekoliko sjeanja ekog povjesniara na profesora iljasa hadibegovia

(L. Hladk: Nekoliko ekih izvora o formiranju Socijaldemokratske partije u

Bosni i Hercegovini, Glasnik XVIII, 1988, str. 155167), a dvije godine kasnije
jedna dulja studija u asopisu Prilozi (Uzajamni kontakti meu ekim i bosanskohercegovakim radnikim pokretom pred prvi svjetski rat, Prilozi XXIV, br.
2526, 1990, str. 187204).
Struno je podruje profesora Hadibegovia bila moderna jugoslavenska povijest, prije svega povijest politikog, gospodarskog i drutvenog razvoja Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Njegova knjiga Postanak radnike
klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine (Sarajevo, 1980) izazvala je,
osobito zbog svoje iroke baze izvora i bogate faktografije, zasluenu panju i meu
ekim povjesniarima. Pozitivnu recenziju za taj je rad objavio 1983. godine u prakom asopisu Slovansk pehled dr. Miroslav estk (Slovansk pehled LXIX, 1983,
str. 410412), vrlo dobar strunjak za junoslavensku povijest 19. stoljea.
Iljas Hadibegovi pokuavao je kao ravnatelj Instituta za istoriju krajem 80-ih
produbiti poznavanje austrougarskog razdoblja u povijesti Bosne i Hercegovine
(kao i kasnijih faza povijesnog razvoja te zemlje) te je u vezi s tim nastojao ojaati
suradnju s povjesniarama svih naroda koji su na prijelazu 19. u 20. stoljee u Bosni i Hercegovini zajedno ivjeli i sudjelovali u tadanjoj gospodarskoj i drutvenoj
modernizaciji. Odatle i njegov velik interes za suradnju s povjesniarima iz Austrije,
Maarske, ehoslovake, Poljske i drugih zemalja. Iz istih je razloga Hadibegovi
nastojao poboljati i kadrovski sastav Instituta za istoriju. Sjeam se da je u to vrijeme bila u Institutu nekoliko godina zaposlena Tnde Polomik, Maarica udana za
sarajevskog eha. Uz ostale je jezike govorila i srpski odnosno hrvatski te maarski
i eki. U Institutu se specijalizirala za kulturnu povijest Bosne i Hercegovine u austrougarskom razdoblju. S njom i cijelom njezinom obitelji tada sam se u Sarajevu
takoer druio.
ivot Iljasa Hadibegovia, kao i sudbina cijele Bosne i Hercegovine, teko je pogoen ratom u razdoblju od 1992. do 1995. Hadibegovia, koji je godinama radio
kao profesor povijesti na sarajevskom Filozofskom fakultetu, najvie je emocionalno
dirnulo to su se njegovi studenti, kojima se prije rata s maksimalnom panjom posveivao, razili na razliite nacionalne strane jedni su za vrijeme rata ostali u opkoljenom Sarajevu i pomagali u njegovoj obrani, a drugi su otili u oblinje planine
te sudjelovali u granatiranju i teroriziranju njegova stanovnitva.
Psihiki i fiziki vrlo slabom Hadibegoviu pomogli su tijekom rata austrijski
povjesniari, koji su mu omoguili da napusti Sarajevo te, zahvaljujui stipendiji,
dio rata proboravi u Beu. Mi, eki povjesniari, nismo imali takve financijske mogunosti, ali svog bosanskog kolegu nismo zaboravili. Vrlo se dobro sjeam susreta s
Hadibegoviem u njegovu malom stanu u Beu kod Junog kolodvora, kamo sam
mu doao u posjet dok je rat u Sarajevu bjesnio (neposredno prije mene bio je kod
97

ladislav hladk

njega i dr. Miroslav estk). Bio je to prilino tuan sastanak s ovjekom slomljenog
srca. Hadibegoviu je neposredno prije rata objavljena u Sarajevu uspjena knjiga Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea (1. izdanje, Sarajevo
1991). Mi, njegovi prijatelji dobili smo tu knjigu od autora u Beu. Iz nje smo nakon
povratka u eku njezin opsean i faktografski vrlo sveobuhvatan uvod preveli na
eki te ga objavili u Pragu u asopisu Slovansk historick studie (I. Hadibegovi:
Bosenskohercegovsk msta na rozhran 19. a 20. stolet, Slovansk historick studie XXII, 1996, str. 199319). Sarajevskog profesora time smo jako obradovali.
Tijek rata u Bosni i Hercegovini intenzivno sam pratio, a svoj stav prema ratu
i stanovnicima te teko stradale zemlje pokuao sam izraziti u svojoj monografiji
Bosna i Hercegovina. Historie neastn zem [Bosna i Hercegovina. Povijest nesretne
zemlje] (Brno, 1996), koja je prvi sveobuhvatni eki rad o povijesti Bosne i Hercegovine obraenoj u irokom rasponu od srednjeg vijeka do potpisivanja tzv. Daytonskog sporazuma. Kasnije sam svoje studije o bosanskoj povijesti opirnije objavio u
drugoj knjizi, pod nazivom Bosensk otzka v 19. a 20. stolet [Bosansko pitanje u 19.
i 20. stoljeu] (Brno, 2005).
Nakon rata jo sam nekoliko puta posjetio Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, i opet
sam boravio u arhivima i knjinicama te sudjelovao na razliitim znanstvenim skupovima. Profesor Ibrahim Karabegovi, novi ravnatelj Instituta za istoriju na prijelazu 20. u 21. stoljee, omoguio mi je da u asopisu Prilozi objavim neke druge
lanke i studije s bosanskom temom (eka historiografija o Bosni i Hercegovini
(1980.1998.), Prilozi XXIX, 2000, str. 275280; T. G. Masaryk i Bosna i Hercegovina. Prilog historiji bosansko-ekih odnosa, Prilozi XXX, 2001, str. 117141;
Odnos eha i eke Republike prema Bosni i Hercegovini, Prilozi XXX, 2002,
str. 165177).
Prilikom svih posjeta Sarajevu trudio sam se susresti i s profesorom Hadibegoviem te porazgovarati s njim. Sa mnom se, kada je bio zdrav, vrlo rado susretao, no
to nisu bili ba radosni susreti. Hadibegovi je jo uvijek predavao na Filozofskom
fakultetu i odano je pomagao studentima i mladim povjesniarima (ukljuujui nekoliko eha koji su u to vrijeme doli u Sarajevo prikupiti materijal za svoje diplomske radove), ali nikada nije uspio u potpunosti obnoviti svoju vitalnost i ivotni optimizam. Da starog profesora barem malo razveselim, priao sam mu o ekoj, o
njegovim ekim poznanicima te o mjestima koja je kod nas volio posjeivati. Potom
sam sluao njegova sjeanja: na njegovo studiranje, putovanja u inozemstvo i susrete
sa stranim kolegama, kod kojih nikad nije nedostajalo vina, veselog raspoloenja
i komplimenata upuenih enama ... U tim priama i sjeanjima Hadibegovi je
barem na trenutak postajao opet onaj ovjek kojeg sam poznavao iz vremena prije
rata ovjek koji je strastveno volio povijesnu struku i sam ivot.

98

nekoliko sjeanja ekog povjesniara na profesora iljasa hadibegovia

Smru profesora Iljasa Hadibegovia bosanska je historiografija izgubila znaajnu linost. Zahvaljujui svojoj velikoj marljivosti i iznimno ugodnoj naravi ostat
e zauvijek u sjeanju svojih brojnih kolega i studenata, a osobito svojih ekih prijatelja!

99

aydn babuna

Professor Hadibegovi and I

In the late 1980s I was a young research assistant at Bogazii University in Istanbul. Like many other people all over the world I was following the political developments and drastic changes in the Balkans, more particularly in Bosnia-Herzegovina, with curiosity. One of the most striking developments in Bosnia-Herzegovina
in the early 1990s was the re-emergence of the Bosniaks as an important actor on
the political scene. So, I thought that it would be interesting to find the historical
roots of the national development of the Bosniaks. Having read some key books on
the subject I came to the conclusion that I had to focus on the Austro-Hungarian
period. As a next step I got a scholarship for Austria and started on my PhD at the
Political Science Department and the Department for the History of East and South-Eastern Europe at the University of Vienna. Austria was the ideal country for
me, not only because of my PhD subject but also because of its proximity to former
Yugoslavia, making it easy for me to conduct research in Yugoslavia. However, before embarking on my archival and field research in Bosnia I had to spend two long
years in Vienna to finish my courses.
I came to Sarajevo to carry out my research in the state archive of BosniaHerzegovina at the beginning of 1991. It was in this archive that I met Professor
Hadibegovi. We soon became friends, even though he was a professor and I a research assistant just at the beginning of my career. We had long conversations on the
situation of the Bosniaks under Austro-Hungarian rule and Professor Hadibegovi
gave me some important clues for my research. He also introduced me to the staff
of the archive, which was very helpful during my research. Our friendship was not
confined to the archive and he also invited me to his home. Even though we had met
just a short time previously he treated me like his guest in Sarajevo. He took me to
various sights in the city, mostly together with Professor Ibrahim Tepi. Of course,
we also ate many evapii in Baarija together.
It is very difficult to describe to those who were not in the city at that time the
strange atmosphere in Sarajevo in 1991. Despite the fact that everybody was conscious of the approach of the impending war and was uncertain about the future,
everyday life was going on normally. However, every single person living in the city,
101

aydn babuna

including Professor Hadibegovi, was dominated by the pervading spirit of pessimism. I remember very well how he was concerned about the future of his country
as well as the future of his family and daughters.
Towards the end of my research in Sarajevo the first signs of the war came from
Slovenia. The Bosnian newspapers were full of the reports about the clashes between the JNA and the Slovenian forces in June 1991. All the foreign scholars working in the state archive had already left the city. I decided that it was now time to go
back. In all this turmoil I had to wait for a couple of days to find a bus for Vienna.
On the day of departure, when I was waiting in the Sarajevo bus station, Professor
Hadibegovi suddenly appeared. I was quite surprised since I already said goodbye
to him. He had brought a box full of cookies for my journey. This was the last time
that I saw him before the war.
It was not until the year 2000 that I met him again. In November 2000, I came
to Bosnia-Herzegovina as the OSCE observer for the elections. During my short
stay in Sarajevo I had the opportunity to visit him in his office at the University of
Sarajevo. He looked much older and suffered from diabetes. We talked about the
war and his family and the situation in Bosnia. This was the very last time that I saw
him.
I remember Professor Hadibegovi not only as a distinguished scholar but also
as a good man. The signed copy of his important work Bosanskohercegovaki gradovi
na razmeu 19. i 20. stoljea is certainly one of the most valued works in my library.

102

amir duranovi

Iljas Hadibegovi Profesor

Kulture su poput pojedinaca potrebno je da proe vreme

da bi stekle identitet. Seanja na prolost su zvezde vodilje
naih zajednikih i pojedinanih misli. Prolosti se ne moemo
osloboditi naa sadanjost postaje neija prolost;
naa prolost je bila jednom sadanjost. Vreme
koje prolazi i njegove znaajne posledice govore
da e sve jednog dana biti istorija,
da sve ima svoju istoriju. 1
Kada smo prije neto vie od godinu dana saznali vijest da profesor Iljas Hadibegovi vie nije meu nama, nismo mogli ni pretpostaviti kako e proteklo vrijeme
brzo proi te kako e, istovremeno, ime profesora Hadibegovia postati sve prisutnije u naem svakodnevnom kolegijalnom i prijateljskom saobraanju. Sada vidimo da
to znai jednu veoma bitnu stvar. Profesor Hadibegovi nam nedostaje! Nedostaje
nam kao profesor i uitelj, kao kolega i prijatelj. Preostalo je Hadibegovievo djelo i
sjeanje. Sjeanje kao vodilja naih zajednikih i pojedinanih misli. Zajednikih, jer
imamo razliite pripadnosti i pratee im oblike drutvene interakcije a istovremeno
pripadamo jednoj grupi, grupi historiara, kolega i prijatelja, koji zajedno lokaliziramo
i prikupljamo svoja sjeanja. Pojedinanih, jer svako od nas duboko u sebi nosi barem
jednu epizodu sjeanja u kojoj je i profesor Iljas Hadibegovi.
Sredinom ezdesetih godina 20. stoljea, kada je profesor Hadibegovi zapoeo svoju bogatu i uspjenu naunu karijeru, prvo na Institutu za istoriju radnikog
pokreta, a zatim na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, poelo je
ispisivanje tragova jedne tihe, ali i bogate historije. Historije pojedinca, Iljasa Hadibegovia, saradnika, asistenta, docenta, vanrednog i konano, redovnog profesora. Istovremeno, bilo je to ispisivanje tragova za historiju zajednike prie kolega,
prijatelja, saradnika i studenata Iljasa Hadibegovia s kojima je na razliite naine bio
1

 eremi Blek, Donald M. Makrejld, Izuavanje istorije. Beograd: Clio, 2007, 9. Naslov originala:
D
Jeremy Black and Donald M. MacRiald, Studying History. Jeremy Black and Donald M. MacRiald,
1997, 2000.
103

amir duranovi

upuen na meusobnu povezanost. Tokom vremena, teklo je i mukotrpno graenje

karijere naunika, prepoznatljivog po temeljitoj analizi historijskih izvora i zakljuaka utemeljenih na provjerenim injenicama. Zakljuaka i zapaanja ija ambicija
nije prelazila stvarne mogunosti prikupljenih podataka niti stilsku granicu lijepog
pisanog izraza. Na zalasku karijere uvidjeli smo da je proteklih decenija u ivotu i
radu profesora Hadibegovia sabrano sasvim dovoljno materijala za prepoznatljiv
identitet. ovjek. Naunik. Pedagog.
Uporedo sa tim, profesor Hadibegovi je u sjeanjima svojih studenata ostao
upamaen kao izvanredno talentiran predava, sposoban da i najkompleksnije
drutvene pojave i procese, iznijansiranim odabirom pravih rijei priblii svojim
sluaocima. Bio je to spoj dostojanstvenog nastavnikog dranja plemike naravi s
jedne, i autoriteta utemeljenog na mnotvu historijskih injenica, s druge strane.
Ni u jednom niti u drugom nije oskudijevao. Potomak ugledne bugojanske porodice, sarajevski i beki student, uenik Hamdije Kapidia i Ferde Hauptmanna,
izmeu ostalih, sadravao je u sebi niti plemikog porijekla i aristokratskih manira
evropskog obrazovanja. Dugotrajan i temeljit istraivaki rad omoguio je izgradnju
autoriteta autentinog i teko ponovljivog predavaa. Iz svake navedene niti isijavao
je prepoznatljiv spoj ve izgraenog identiteta. Ljudski odnos prema studentima i
sluaocima, naunika odgovornost prema materiji koju je izuavao i predavao, pedagoki pristup na kojem bi svako mogao pozavidjeti.
Kada se ova vrijedna karijera poela pribliavati svome preranom kraju, na poetku novog milenija, u posljednjoj generaciji studenata kojima je profesor Hadibegovi drao predavanja, a upisali smo studij historije 2003. godine, bio sam i ja. Do
dolaska na treu godinu studija, kada je bio prvi susret sa profesorom Hadibegoviem na predmetu Junoslavenske zemlje pod habzburkom i mletakom vlau od XVI
do konca XVIII stoljea i jugoistona Evropa od konca XVIII stoljea do 1918. godine,
proli smo dosta temeljit i opsean studijski program, razliite predavake pristupe,
poloili prilino teke ispite. U svakom od tih iskustava bilo je vrijednih momenata
za koje vjerujem da su duboko memorirani u naem sjeanju na te, uistinu lijepe
studentske dane.
Naalost, odreenjem sudbine, akademska 2005/06. godina bila je posljednja
godina u kojoj je profesor Hadibegovi drao predavanja. S poetkom semestra i
mi smo imali tu privilegiju. Iako vidno shrvan bezobzirnom boleu, lagano nas je
uvodio u cijeli niz tema kompleksnih odnosa izmeu suprotstavljenih imperija sa
Istoka i sa Zapada na irem jugoistonoevropskom prostoru, iju su puninu historijskih dogaanja ispunjavali ivoti bezbrojnih pojedinaca i drutava uklijetenih izmeu navedenih sila.2 Bila je to prilika da otvorenije, ire, sveobuhvatnije ponemo
2

Na ovome mjestu najradije se prisjeam nekoliko detalja Hadibegovievih predavanja iz navedenog predmeta. Naime, jo uvijek se sjeam i svojim studentima prenosim iznijansirano pojanjenje

104

iljas hadibegovi profesor

gledati na regionalne odnose, prilika za temeljitije sagledavanje sloenih drutvenih,

politikih, ekonomskih i inih odnosa. Bila je to prilika za uenje. Znanja i ambicije
nije nedostajalo. Snage, meutim, ipak jeste. Ubrzo je profesor Hadibegovi otiao
na bolovanje s kojeg se, naalost, nije vratio. Njegovi kasniji povremeni dolasci na
Fakultet bili su prilika da ga vidimo i posluamo sugestije, koje nam je u prolasku
dijelio. I tada je pojavom odavao dojam istinskog profesora. U pratnji kolege Edina
Raduia, uvijek bi se zadrao u kraem razgovoru sa studentima, a nae uzmicanje
pred Hadibegoviem tihim hodom nije bilo samo otvaranje prostora kako bi profesor proao. Vie je to bio izraz potovanja prema proteklim decenijama njegovoga
rada i njegovoj linosti.
Proteklo vrijeme moda je bilo dovoljno da se ostvari adekvatan analitiki uvid u
rad profesora Hadibegovia te da se valorizira njegov nauni opus. Ako i nije bilo
dovoljno, vrijeme koje je ispred nas moe ponuditi odgovor na to pitanje. Meutim,
ako bismo ovdje i sada htjeli saeti navedene tri dimenzije prepoznatljivog identiteta, ovjek, naunik, pedagog dovoljno je rei, Profesor.

mukotrpnosti prelaska iz jednog drutveno-ekonomskog (a kasnije i politikog) obrasca u drugi.

Ponajprije se prisjeam predavanja o crnogorskom drutvu koje iz rodovsko-plemenske drutvene
organizacije stupa u nove oblike drutvenog organiziranja sa namjerom izgradnje drave tako
prisutne teme historije 19. stoljea. Pored navedenog, moglo bi se navesti jo niz drugih primjera i
o historiji bosanskohercegovakog drutva, no vjerujem kako u primjerima o broju proizvedenih
opanaka u Visokom, pitanjima o tradicionalnom nainu proizvodnje pekmeza kao i drugim pitanjima iz ivotne svakodnevnice evocirati uspomene brojnih Hadibegovievih studenata koji su
imali priliku sluati njegova predavanja.
105

OKRUGLI STOL
Nastava historije u kolama u Bosni i Hercegovini

107

zijad ehi

Nastava historije u osnovnoj koli, gimnaziji,

srednjoj strunoj koli i na fakultetu

Polazei od konstatacije da je nastava historije u vaspitno-obrazovnom procesu

u Bosni i Hercegovini uvijek imala znaajno mjesto, njena marginalizacija posljednjih godina utjecala je na injenicu da su Odbor za historijske nauke Akademije
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta
u Sarajevu, svjesni postojeeg stanja, inicirali odravanje rasprave o ulozi i mjestu
nastave historije u vaspitno obrazovnom procesu u osnovnoj koli, gimnaziji, srednjim strunim kolama i na fakultetu, koja se danas, 14. maja 2011, odrava na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Cilj ovog skupa je da se konstatira trenutno stanje i
ponudi mogunost da se ono, uz adekvatnu pomo nadlenih institucija, promijeni.
Proces disolucije SFR Jugoslavije imao je znaajne posljedice na stanje bosanskohercegovake historiografije, historiografije jugoistone Evrope, pa i ire, a kao
posljedica toga povean je interes za prolost i traenje u njoj odgovora na aktualna
zbivanja. U posljednje dvije decenije evidentno je da su politiki ciljevi nali svoje
mjesto i u obrazovnom procesu. Etnocentrinim postavkama krajnji cilj je marginalizacija ili ak potpuno uklanjanje povijesnog identiteta Bosne i Hercegovine. To
je jedan dui period posebno bilo izraeno u kolskim udbenicima za osnovno i
srednjokolsko obrazovanje, u kojima je izbor i sadraj udbenika historije-istorijepovijesti prema postojeim nastavnim planovima i programima ispolitiziran.
Polazei od injenice da je historija kljuna komponenta dravnog identiteta,
konstatirano je da tri meusobno suprostavljene verzije nastavnih planova i programa u Bosni i Hercegovini predstavljaju prepreku mogunosti budueg drutvenog
povezivanja. Uz pojaan angaman meunarodne zajednice nakon 1999. godine
pokrenut je proces koji je trebao otkloniti postojee nedostatke, to je realizirano u
nekoliko faza.
Savjet Evrope i UNESCO sponzorirali su pet seminara o nastavi historije u kolama
u Bosni i Hercegovini, sa ciljem da se potaknu daljnje rasprave o glavnim problemima.
U novembru 1999. odran je prvi seminar sa temom Nastava iz kontroverznih i
osjetljivih tema iz historije u srednjim kolama. Uesnici su bili kantonalni ministri

109

zijad ehi

obrazovanja, historiari, eksperti za nastavne planove i programe, nastavnici, autori

udbenika i voditelji obuke za nastavni kadar. U maju 2000. godine na Konferenciji
ministara obrazovanja Bosne i Hercegovine postignut je sporazum da se provedu
temeljne reforme postojeih paralelnih obrazovnih sistema. Usvojeni su neki opi
principi koji su trebali predstavljati osnovu za reformu svih nastavnih planova i
programa i udbenika, pribliavajui se tako evropskim standardima obrazovanja.
Na seminaru koji je organiziran u aprilu 2001. godine raspravljalo se o nastavnim
planovima i udbenicima historije, a na seminaru organiziranom u decembru iste godine o novom pristupu u nastavi historije u srednjim kolama. Na seminaru odranom
u junu 2002. godine rasprava se vodila o nastavi iz nacionalne historije, a u decembru
iste godine glavna tema seminara bila je priprema nastavnih planova i programa.
Udbenici iz historije Bosne i Hercegovine bili su predmet rasprave na nekoliko
seminara. Njihove analize su ukazale na injenicu da je u njima pretjeran naglasak
na politiku historiju, da se cjelokupna nacionalna historija sagledava iz aktuaalme
nacionalne perspektive i prenosi na sve historijske periode te da se ignoriu razdoblja zajednike historije. Zbog toga je ukazano na potrebu da se uvai utjecaj ekonomskih, socijalnih i kulturnih promjena. Uz podrku Misije OSCE-a izraeno je
uputstvo za pisanje i ocjenu ubenika historije, koje su usvojili svi ministri. Uraen
je i Prirunik za nastavnike o nastavi savremene historije u kolama, koji je u znatnoj
mjeri pomogao nastavnicima da razumiju metodike i pojmovne promjene, pratei
evropske trendove nastave historije u posljenjih deset godina.
Daljnji korak bio je sporazum o zajednikoj nastavnoj jezgri planova i programa,
koji su potpisali ministri obrazovanja, a imala je za cilj da potvrdi zajedniku osnovu za obrazovanje u Bosni i Hercegovini. Za predmet historija zajedniku jezgru
je inila opa ili svjetska historija, dok je nacionalna historija preputena potpuno
kantonalnim ili entitetskim nastavnim planovima i programima.
Od 2004. godine, kada je uz pomo OSCE-a obrazovana komisija na dravnom
nivou za izradu Smjernica za budue kolske udbenike, nastupila je nova faza koja
je trebala rezultirati usklaenim nastanim planovima i programima. Tako su svi
ministri obrazovanja u Bosni i Hercegovini 2006. godine potpisali da prihvataju
Smjernice, koje su se pored zajednikih jezgri, trebale primjenjivati u izradi
udbenika 2007/2008. godine. U Smjernicama su istaknuti sljedei ciljevi: Uenici
treba da dobiju osnovno razumijevanje historije svih triju konstitutivnih naroda i
nacionalnih manjina; Bosna i Hercegovina treba da bude glavna polazna taka; tri
konstitutivna naroda i nacionalne manjine trebaju biti predstavljeni na nepristrasan
nain... Meutim, utjecaj Smjernica na izradu novih udbenika historije u Bosni i
Hercegovini je bio razliit. Prema rezultatima jedne analize odjela za obrazovanje
Misije OSCE-a, utjecaj Smjernica se u pojedinim udbenicima znatno razlikovao.
Na udbenike raene po hrvatskim nastavnim planovima i programima Smjernice
110

Nastava historije u osnovnoj koli, gimnaziji, srednjoj strunoj koli i na fakultetu

nisu imale gotovo nikakav uinak. Nacionalna historija se i dalje poistovjeuje sa

historijom Hrvatske i historijom Hrvata. Udbenici objavljeni u RS su primjenom
Smjernica u znatnoj mjeri poboljali didaktiko- metodiku razradu i vizuelni izgled
udbenika, ali je i dalje zadran fokus na srpskoj nacionalnoj historiji.
Najvei pomak je zabiljeen u udbenicima koji su raeni od 2003. godine po
federalnom nastavnom planu i programu, a prihvaeni su od strane kantona sa bonjakom veinom, a od 2007. u potpunosti su potovali primjenu Smjernica. Oito
je da obrazovni sistem jo uvijek u velikoj mjeri prati politike obrasce o ustrojstvu
Bosne i Hercegovine. Analiza nastavnih planova i programa i postignutih rezultata
u osavremenjivanju nastave historije u posljednjih osam godina potvruje injenicu
da taj proces jo uvijek ide paralelno sa politikim procesima u Bosni i Hercegovini. Ukoliko se nastavi dosadanja praksa da se postignuti i potpisani dogovori ne
potuju, onda e se ovo pitanje i narednih godina vrtiti u krug. Ko se ne pridrava
dogovora naravno da mora snositi posljedice. Prvo je potrebno ukloniti politiku i
ideologiju iz obrazovanja, to bi dalo osnovu da se ono uskladi u konceptualnom
smislu. U suprotnom, ponovo e se godinama sluati ista objanjenja, po ko zna koji
put e se predlagati da se ponovo kree iz poetka. Treba samo insistirati da se konstatira ko i zbog ega minira sav trud koji je uloen u modernizaciju nastave historije
proteklih godina.
Misija OSCE-a je pokrenula trogodinji projekat pod nazivom Historija za
budunost - kroz obrazovanje ka pomirenju, koji finansiraju Francuska, Austrija,
Maarska, vicarska i Fondacija Otvoreno drutvo. Ovim projektom nastoje se utemeljiti principi i standardi u nastavi historije u Bosni i Hercegovini osiguravajui
zajednike osnove znanja, kulture i vrijednosti za sve uenike.
Pored razdvajanja historiografije, razdvajaju se i uenici. Ulazak u XXI stoljee
sa dvije kole pod jednim krovom u vrijeme globalizacije i evropskih integracija je
anakronizam koji nema primjera u dananjoj Evropi. Segregacija uenika je rezultat
namjere da se i obrazovanje koristi za ostvarenje odreenih politikih ciljeva. Pitanju obrazovanja romske djece, hendikepiranih osoba i kolovanja uenika slabijeg
materijalnog stanja bi trebalo posvetiti posebnu panju.
U vaspitno obrazovnom procesu predmet historija je uvijek zauzimala
znaajno mjesto. Meutim, ako se uporede sadanji Nastavni planovi i programi za
devetogodinje obrazovanje za osnovnu kolu u Hrvatskoj, Srbiji, Republici Srpskoj i
Federaciji BiH, vidi se da se nastava historije u Hrvatskoj i Srbiji izvodi u etiri razreda
(VI, VII, VIII i IX) sa ukupnim fondom od osam sati, u RS sedam a po NPP na
hrvatskom jeziku 8 sati te po NPP na bosanskom jeziku razliito po kantonima, od 6
do 8 sati. Smanjivanje broja sati nastave je imalo za posljedicu da nastavnici postojeu
normu sati mogu realizirati radom u tri razliite kole. Zbog toga je potrebno izvriti
usklaivanje broja nastavnih sati u osnovnoj i srednjim kolama.
111

zijad ehi

Jedno od vrlo vanih pitanja je i udbenika literatura. Vie godina je evidentan problem da za srednje strune kole nema udbenika, a nadlene institucije se
prema tome odnose kao da to nije njihov problem. Posebnu panju potrebno je
posvetiti strunoj ocjeni udbenika. Za recenzente je potrebno birati osobe iz ue
strune oblasti, to nije bila dosadanja praksa. Potrebno je uspostaviti vie reda u
izdavakoj djelatnosti kada je u pitanju udbenika literatura. Sistem koji se provodi
u veini evropskih zemalja u izdavanju udbenike literature potrebno je analizirati
i ta iskustva koristiti jer bi u znatnoj mjeri umanjilo trokove nabavke udbenika i
uope kolovanja. Tim pitanjima se kod nas ne posveuje panja, u prvom planu se i
dalje nalaze interesi izdavaa a uenik sa svojim potrebama i mogunostima je na posljednjem mjestu. Pred poetak svake kolske godine poinju velike borbe izdavaa
za trite, od posjeta kolama, lobiranja, pritisaka na nastavnike da se izabere njihov
udbenik. U toj oblasti potrebno je uspostaviti mnogo vie reda.
Pitanjima koritenja prirunika, historijskih atlasa, kolskih programa (ranije
snimljenih, jer se sada tome gotovo ne posveuje panja), primjeni dokumentarnih
filmova i interneta u nastavi, kao i nastavi izvan uionice bi trebalo dati znaajno
mjesto u nainu izvoenja nastave.
Znaajnu panju bi svakako trebalo posvetiti strunom usavravanju nastavnika, za ta je potreban dobro osmiljeni koncept, koji e dati znaajan doprinos toj
namjeri. Da bi nastava historije postigla svoj odgojni i obrazovni cilj potreban je
dobro organizirani metodski rad nastavnik mora dobro poznavati teoriju i praksu
i to znanje kvalitetno primjeniti u izvoenju nastave. Potrebno je voditi rauna o
strunim asopisima koji izlaze ne samo u zemlji nego i u inostranstvu. Njihovim
praenjem nastavnici bi u znatnoj mjeri mogli da obogate svoja znanja i razmjene
iskustva sa drugim nastavnicima. To bi otvaralo nove poglede na razmatrane teme i
znaajno doprinijelo primjeni novih metoda izvoenja nastave.
Organiziranju seminara, javnih tribina i aktivnosti strukovnih udruenja bi takoer trebalo posvetiti znaajnu panju. Iako su registrirana brojna udruenja historiara na kantonalnom i opinskom novou jo uvijek meu njima nama saradnje.
Pitanju u kojoj mjeri mediji imaju ulogu u kreiranju javnog mnijenja, posebno
kada je rije o historiji, trebalo bi posebno posvetiti panju. Pri tome treba insistirati
na objektivnom i strunom tumaenju tema koje su predmet razmatranja.
Uvoenje bolonjske koncepcije studija u Bosni i Hercegovini bilo je motivirano namjerom ubrzanog prikljuka evropskom prostoru visokog obrazovanja. Bez
zakonskih i materijalnih uvjeta brzo se pokazalo da se u taj proces ulo prebrzo
to je ostavilo niz negativnih posljedica. Analizom bolonjske koncepcije studija na
fakultetima na kojima se izvodi nastava historije vidljivo je da su u primjeni koncepti
studija 3+2, 4+1, a za iduu akademsku godinu se najavljuje i studij 5+0.

112

Nastava historije u osnovnoj koli, gimnaziji, srednjoj strunoj koli i na fakultetu

Primjena nove koncepcije studija je ujedno znatno opteretila nastavnike i saradnike. Prema normativima u okviru 40-satne radne sedmice nastavnicima i saradnicima je za nauni rad planirano 6 sati a za nastavu i druge nastavne obaveze 34 sata.
Poseban problem predstavlja minimalno izdvajanje sredstava za nauni rad - izradu
magistarskih i doktorskih teza, uee na naunim skupovima ili studijske boravke
u inostranstvu. Problem zapoljavanja kadra koji zavrava studij po bolonjskoj koncepciji studija je ve evidentan. Trite rada jo nije prepoznalo potrebu za njim.
Iako je prva generacija okonala drugi ciklus studija prole godine, male su mogunosti za njihovo zapoljavanje.
Studij historije vie nije atraktivan u mjeri u kojoj je to bio ranije. Vidi se to po
profilu upisanih studenata jer ih je vrlo malo sa zavrenom gimnazijom. Uglavnom
su to uenici sa zavrenim srednjim strunim kolama u kojima nastavu iz historije
imaju jednu godinu, pa na studij dolaze sa vrlo skromnim znanjem.
Ovo su samo zgusnuta zapaanja postojeeg stanja nastave historije u osnovnoj
koli, gimnaziji, srednjim strunim kolama i na fakultetu. U dananjim izlaganjima
i diskusiji e se otvoriti i brojna druga pitanja. Zakljuci dananjeg skupa e biti upueni ka nadlenim tijelima. Oni e biti objavljeni, oni e ujedno biti svjedoanstvo
da su historiari intervenisali sa ciljem da zatite svoju struku. Nadam se da e nae
rijei doi do mjerodavnih mjesta.

113

bojana dujkovi-blagojevi

Nastava istorije u BiH sa aspekta problema

strunog usavravanja nastavnika

Vrijeme u kome je nastavnik istorije, uz udbenik, bio jedan od glavnih izvora

znanja, ostalo je daleko iza nas, u prolom stoljeu. Danas se od nastavnika oekuje da bude savremen, da umije da slua, da je kadar da prenese znanje, da motivie
uenike, da zadovolji standarde uenja (koje nikako da definiemo), da umije da
rjeava sve vrste sukoba u razredu, od vrnjakog nasilja, preko konfesionalnih, do
nacionalnih i svih drugih, i ta sve jo ne... S druge strane, svakodnevno napredovanje tehnologije i kruenje informacija kojima smo izloeni, zahtijevaju od svakog
pojedinca, a posebno onih koji rade sa mladim ljudima, da budu upueni u nove
tehnologije i mogunosti koje one pruaju, i da ih u skladu sa prilikama u kojima
djeluju, i primjenjuju. Od linog afiniteta nastavnika zavisi koliko e biti informisan
i spreman da se uhvati u kotac sa novitetima i da ih primjeni u radu sa uenicima.
Ovdje bi trebalo da se pozabavimo uslovima u kojima nastavnici rade i brojnim
ogranienjima koja su dio nae svakodnevice.
Kompetencije nastavnika istorije na poetku XXI vijeka
Poduavanje istorije je kompleksan zadatak. Tokom nastave nastavnik treba da
transformie gradivo u formu koja treba da bude razumljiva onima koji ue i da u
isto vrijeme zadri integritet i kompleksnost samog gradiva.
Koje bi bile osnovne kompetencije nastavnika? Meu prvom svakako treba izdvojiti znanje i razumijevanje. Pored toga, nastavnik treba da ima visoke komunikacijske sposobnosti; on/ona treba da razvija u uionici i koli odnose koji poveavaju otvorenost i doprinose potovanju. Nastavnik treba da vlada znanjima koja mu
omoguavaju dobro planiranje nastave i poduavanja koje treba biti zasnovano na
proaktivnim asovima. Nastava mora biti orijentisana prema ueniku, a interaktivne
metode poduavanja prepoznate i koritene.
ta znai dobra nastava istorije i kako to izgleda u praksi? Preliminarni rezultati
istraivanja stavova uenika o njihovim profesorima (istraivanje koje je finansirala
Fondacija Bila Gejtsa) pokazuje dobar nain odvajanja dobrih od loih nastavnika.
115

bojana dujkovi-blagojevi

Na razred je zaposlen i ne gubimo vrijeme;

U naem razredu uimo da ispravimo svoje greke;
Moj nastavnik ima nekoliko dobrih naina da objasni svaku temu o kojoj
govorimo na asu.
N
 astavnici iji su se uenici sloili sa izjavom Mi mnogo vremena na asu provodimo vjebajui za dravni ispit (maturu) pokazivali su loije rezultate na
ispitima, nego uenici drugih nastavnika.1
Dobar nastavnik istorije treba da poznaje materiju, ali i da ima znanja iz pedagogije. Nita manje ne bi smjela biti ni znanja iz metodike i didaktike. Ono to predstavlja zanat nastavniku istorije jesu svakako tehnike poduavanja.
Problem obrazovanja buduih nastavnika istorije u Bosni i Hercegovini
U BiH danas gotovo svako ko poeli da bude nastavnik i radi u koli, moe to
uiniti sa veoma malo truda. Potrudi se, zavri fakultet, pronae vezu i eto posla u koli. Koliko su dananji tek svreni studenti istorije pripremljeni za nastavniki poziv?
Veoma malo. Obrazovanje buduih profesora istorije u BiH pati od mnogih bolesti.
Naalost, vie nas ue kako da budemo dobri istraivai, a manje dobri nastavnici. Nastava metodike nastave istorije, kao i drugih pedagoko-didaktikih vjetina, vie je u
kozmetikoj slubi uljepavanja nastavnih planova i programa na odsjecima za istoriju,
nego to joj je sutinski posveena ozbiljna panja. Nastava metodike je obino svedena na jedan ili dva semestra.2 Tokom kolovanja, budueg nastavnika ne prati niko, u
smislu provjere njegovih sposobnosti u radu sa djecom. Primjeri zemalja u kojima je to
drugaije rijeeno su brojni. Ovdje emo navesti samo primjer Finske, koja ve godinama ima obrazovni sistem koji vai za najbolji u Evropi. U Finskoj je zvanje nastavnika
jedno od najpoeljnijih. U prilog tome govori podatak da svega 6% onih koji apliciraju na takve fakultete, uspije da se upie.3 Pored klasifikovanja aplikanata prema
uspjehu iz srednje kole, te polaganja prijemnog ispita, svi aplikanti moraju da prou
i test sposobnosti, kojim se nastoji utvrditi da li je kandidat podoban (itaj sposoban)
za budue nastavniko zanimanje. Tokom kolovanja, ve u treoj sedmici studenti
kreu sa praktinom nastavom. Na dodiplomskim studijama, od 180 ECTS kredita,
ak 72 studenti moraju da poloe u tzv. edukativnim disciplinama.4 Ovi pokazatelji
 uisa Black, Reform of History Teaching Methods and Pedagogy in History Teaching in SEE,
L
Ljubljana, decembar 2010. Tekst u posjedu autora.
2
Na Banjalukom univerzitetu predmet Metodika nastave istorije se izvodi u samo jednom semestru,
dok je na Sarajevskom univerzitetu ovaj predmet zadran u dvosemstralnom obimu.
3
Facts and Figures, University of Jyvaskula 2011 2012, www.jyu.fi
4
Basic studies in education 25 ECTS kredita i 4 kredita koji su rezervisani za praktini rad u koli, i
intermidiate studies in education 37 kredita i jo 6 za praktini rad.
Informacije preuzete iz predavanja Dr Elisa Heimovaara, Department of Teacher Education
Methodological Training of Teachers: How to implement a modern curriculum based on common
learning outcomes and standards? Tekst u posjedu autora.
1

116

nastava istorije u bih sa aspekta problema strunog usavravanja nastavnika

jasno govore u prilog tome koliko se panje posveuje obrazovanju buduih nastavnika. Praktina nastava odvija se u kolama, koje su dio univerziteta i pod budnim
okom mentora/nastavnika. Odlina pripremljenost buduih nastavnika, kao i visok
stepen autonomije u radu, sigurno su neki od uzroka odlinih rezultata koje finski
obrazovni sistem pokazuje u meunarodnim okvirima. Kao izuzetno vaan podatak
treba navesti da su jo tokom devedesetih godina prolog vijeka finske obrazovne
vlasti ukinule svaki nadzor i kontrolu nad nastavnim procesom. Konkretno, nema
prosvjetne inspekcije niti kolskog nadzora od strane drave i prosvjetnih vlasti. Miljenja sam da sav uspjeh finskog obrazovnog sistema lei u izuzetno visokoj graanskoj svijesti svakog pojedinca i uesnika u obrazovnom procesu.
Izuzetna pripremljenost nastavnika i obuka koju prolaze na osnovnim i master
sudijima su svakako neophodni za dobro vladanje materijom i dobar rad nastavnika
u koli.
Edukacija ne prestaje sa zavretkom studija. Gotovo da nema zemlje u Evropi
koje nema jasnu strategiju cjeloivotnog uenja. U Finskoj edukacija nastavnika koji
ve rade je visoko razvijena. Nastavnici se sami prijavljuju na treninge i seminare,
koji su organizovani na fakultetima, ali i na nivou lokalnih zajednica. Slino je rjeenje i u Danskoj. ak i nama susjedna Hrvatska ima veoma iroko rasprostranjenu lepezu ponude nastavnicima za dodatnu edukaciju. Nastavnici se ne usavravaju
samo u temama i oblastima iz predmeta koji predaju. Brojne su vjetine i znanja
koje nastavnici moraju da savladaju. Pedagoki instituti, ali i nevladine organizacije,
veoma esto nude brojne edukacije, kojima se obezbjeuje kontinuirana obuka onih
koji obrazuju djecu.
 entri za dodatno obrazovanje nastavnika istorije?
C
Realna potreba ili modni trend.
Ukratko toga nema u BiH. Nakon poloenog strunog ispita nastavnik je preputen sam sebi i dobija veoma malo podrke, u smislu strunog usavravanja, kako
od svoje kole tako i od nadlenih ministarstava, ali i strune javnosti u BiH.
Nastavnici istorije u BiH se koluju na filozofskim fakultetima, odnosno njihovim odsjecima za istoriju. Diplomirani nastavnik istorije, ako ima nevjerovatnu sreu, uglavnom se zapoljava u kolama, osnovnim ili srednjim. Nakon godinu dana
rada u koli pod mentorstvom starijeg i iskusnijeg kolege, mladi nastavnik istorije je
obavezan da polae struni ili esto nazivan dravni ispit za rad u prosvjetnim organima. Tu prestaje svaka dalja obaveza usavravanja naeg mladog nastavnika.
S druge strane, svakodnevno napredovanje tehnologije zahtijeva od svakog pojedinca, a posebno onih koji rade sa mladim ljudima, da budu upueni u nove mogunosti, i da ih u skladu sa prilikama u kojima djeluju, primjenjuju. Od linog afiniteta

117

bojana dujkovi-blagojevi

nastavnika zavisi koliko e biti informisan i spreman da se uhvati u kotac sa novitetima i da ih primjeni u radu sa uenicima.
No poimo redom.
Ako radite u koli koja ima relativno dobru ICT opremu, onda obino morate da
unaprijed najavite kada elite da je koristite. Obino neki beznaajan dio nedostaje,
kao produni kabl ili neto slino. Ako su se sve srene zvijezde poklopile, onda moete sa uenicima da pogledate neki film ili na neki drugi nain iskoristite opremu.
Naravno, to sve pod uslovom da kao nastavnik znate kako da koristite ICT sprave.
Ne zaboravite da nastavnike to niko nije uio u njihovoj koli/fakultetu.
kolama obino nedostaje mnogo toga. Karte su stare i uvijek ih nema dovoljno.
O ostalim nedostajuim uilima mogao bi se napisati itav esej.
Nove i preporuene metode rada u uionici predviaju da nastavnik bude kreativan, da svoj rad zasniva na multiperspektivnom pristupu, da to vie koristi izvore
u nastavi, da on bude samo moderator, a nikako centralna figura u razredu. Ovo je
odlino, ali da se pozabavimo koliinom priprema koje takav rad podrazumijeva i
stavimo ga u kontekst rada ex cathedra. S druge strane, postavimo pitanje, koliko je
takvih znanja na mladi nastavnik dobio tokom svog redovnog kolovanja.
Nastavnik treba izuzetno da se potrudi i da pronae relevatne istorijske izvore i da
pripremi as zasnovan na radu sa izvorima. Ovo zahtjeva daleko vei lini angaman i
pripremu nego to je to sluaj kada nastavnik ispredaje lekciju iz udbenika.
Premda je u BiH posljednjih godina dolo do produkcije daleko kvalitetnijih
udbenika i pratee literature (istorijske itanke) nego to je to bio sluaj prije samo
10-ak godina, prilike su i dalje daleko od odlinih. Sa malo volje i sluha kod nadlenih udbenika i sva druga pratea literatura moe biti bolja.
Naoj zemlji nedostaje jasan koncept strunog usavravanja nastavnika.
Nai nastavnici veoma esto nisu stimulisani da pohaaju seminare. Nemaju
definisano plaeno odsustvo za edukaciju. Veoma esto nailaze na nerazumjevanje
nadlenih. Do sada su u praksi u BiH uglavnom u ponudi bili besplatni seminari
i edukacije za nastavnike. ak i tada je bilo teko doi do onih koji ele da odvoje
svoje slobodno vrijeme i da uestvuju u edukaciji.5
U dananjoj BiH je zaivjela inkluzivna nastava. Meutim, o nainima i metodama
rada sa djecom sa posebnim potrebama, nae nastavnike istorije nije niko uio. Bukvalno, nastavnici su preputeni sami sebi da se snalaze. Neki su uspjeniji, neki manje
uspjeni, ali sam miljenja da najvie trpe djeca, kojima je potrebna vea panja nego
to je dobijaju.
5

Primjer organizovanja seminara u BiH koje je izvodilo Udruenje nastavnika istorije u BiH EUROCLIO
HIP. Praksa je pokazala da, naalost, jo uvijek postoji odreeni stepen nezainteresovanosti nastavnika.
S druge strane, postoji i kritina masa nastavnika koja pored postojeih seminara i treninga, pokazuje
veliko interesovanje za dodatnu edukaciju.

118

nastava istorije u bih sa aspekta problema strunog usavravanja nastavnika

Dalje usavravanje i edukacija nastavnika, kako u vjetinama, tako i u znanjima,

zavisi u najveoj mjeri od linog afiniteta i motivisanosti nastavnika da se dalje usavrava. Nadlene institucije (ministarstva, pedagoki zavodi) pruaju malu pomo.
Konkretno, za nastavnike istorije dodatnu edukaciju treninge pruale su intervladine (Savjet Evrope, OSCE) i nevladine organizacije (EUROCLIO i EUROCLIO HIP). Sve obuke su bile povezane uglavnom sa razliitim projektnim
aktivnostima i bile su uslovljene dinamikom samih projekata, ali i raspoloivou
donatorskih fondova. Iz razgovora sa nastavnicima, ali i rezultata provedenih anketa, jasno je da nastavnici visoko vrednuju takve vidove edukacija, jer pruaju rjeenja za konkretne i svakodnevne probleme u uionici. Pored toga, nastavnici veoma
cijene i obuku o razliitim aspektima nastave zasnovane na razvoju vjetina (rad sa
izvorima, kako pronai izvore, rad sa fotografijama, karikaturama, grafikonima, filmovima i sl). Kao velika nepoznanica pokazao se i nain ocjenjivanja i vrednovanja
uenikih znanja i aktivnosti. Kako ocjeniti grupni rad jo uvijek je otvoreno pitanje. Jo jednom obratite panju na pitanje koliko je na mladi nastavnik ovakvih
znanja usvojio tokom svog redovnog kolovanja.
Seminari i radionice u organizaciji nevladinih organizacija su se pokazali i kao
mjesta gdje nastavnici mogu da iskau svoje stavove i miljenja o procesima u vezi sa
nastavom istorije. U dananjoj BiH, naalost, njihov glas se veoma malo uje. Oni
koji svaki dan prakticiraju nastavu istorije, imaju veoma veliku publiku (broj aka
koji pohaaju osnovne kole nije zanemarljiv), imaju konkrene probleme i svakako
najbolje informacije o tome ta ne valja, a ta valja u obrazovnom procesu, o tome
kako unaprijediti praksu, kakvi su nam udbenici, i na kraju, ali nikako manje vano, i kakva su nam djeca.
Rad dobrog nastavnika je nevidljiv. Obino se na nastavu istorije gleda kao na dosadnu, nezanimljivu i preopirnu. Ako uz to jo imate i nastavnika koji se trudi da
neemu naui svoje uenike, i trai od njih da i oni usvoje neka znanja, onda je esto
rezultat strah od predmeta, a sam nastavnik je okarakterisan kao prezahtjevan, i koji
nema razumijevanja za sve obaveze koje uenici imaju pred sobom. U optoj poplavi
odlinih uenika, koja prijeti da obuhvati gotovo polovinu uenika upisanih u osnovne kole, nastavnici koji pokuavaju da realno ocjene znanja uenika, bivaju izvrnuti
ruglu, kod uenika, ali i kod roditelja i kolega. Praksa je pokazala da je najmanje glavobolje kada se piu samo dobre ocjene, kada se mnogo ne talasa, i mirna Bosna.
S druge strane, rezultati meunarodnih testova pokazaju da se naa djeca, naalost, nalaze na zaelju tabele po pokazanom znanju. To su razlozi zbog kojih treba
da pozvone sva zvona na uzbunu u ovoj zemlji. Oigledan je nesklad izmeu ocjena
i pokazanog znanja.
Rad nastavnika i njihovo zalaganje i trud nemaju adekvatnu provjeru. Kolege nastavnici iz Hrvatske, gdje je ve uvedena opta matura u srednje kole, a na pragu je
119

bojana dujkovi-blagojevi

matura i za osnovne kole, kau da je to vid provjere kako znanja uenika, tako i rada
nastavnika. U kojoj mjeri e se potvrditi ocjene uenika zaraene tokom godine, sa
optim prosjekom na maturi iz pojedinih predmeta, pokazuju analize.
Problem pripremljenosti mladih nastavnika za rad u nastavnim procesima treba
posmatrati u irem kontekstu. Panja treba biti usmjerena na kurikulum nastave istorije i njegov razvoj; pored toga treba ispitati i stei uvid u naine rada u uionicama,6
naine obrazovanja nastavnika tokom studija, ali i obavezne obuke tokom radnog
vijeka i procedure i obaveze koje kole treba da imaju u tom procesu, jednako kao i
sami nastavnici, nacionalne i univerzitetske prijemne ispite i u opte nezavisne evaluacije znanja. Jedno opseno, na dravnom nivou provedeno ispitivanje svih faktora, moe dovesti do odgovora na pitanja gdje je nastava istorije u BiH sada, na
kom je nivou, i jo vanije kuda treba da ide. Sigurna sam da nam je svima cilj da
kroz nastavu istorije nau djecu nauimo da misle svojom glavom i da se kritiki
odnose prema prolosti. Samo tako oni e biti u stanju da djeluju kao aktivni graani
ovog drutva. Kvalitetna nastava istorije moe kod uenika da razvije sposobnost da
odabiru i odluuju samostalno, te da razviju vlastite poglede na prolost. Cilj emo
ostvariti onda kada aci u BiH postanu otvoreni prema razliitim pogledima ili interpretacijama, te da razumiju zato do tih razlika i dolazi. Nai aci treba da budu
sposobni naglasiti pozitvne kulturne uticaje, kako svoga, tako i susjednih naroda.
Nastava istorije treba i moe da kod uenika razvija takve poglede na svijet koji potuju ljudska prava, jednakost i demokratiju. Uenici bi trebali biti i osposobljeni i
da prevaziu stereotipe i predrasude, ali i da budu otvoreni prema novim idejama.

ta se moe uraditi na poboljanju stepena dodatne edukacije nastavnika?
Svi akteri u zemlji koji imaju dodirnu taku sa istorijom, treba da djeluju brzo i
zajedno, kako bi se broj asova nastave istorije, barem u osnovnim kolama izjednaio i vratio na 8 asova mjeseno.
Inicirati izmjene relevatnih zakona i uticati da se, kao obavezno, uvede vid dodatnog obrazovanja nastavnika. U nekim zakonima ovo ve postoji, ali je drugi
problem to nisu predvieni slobodni dani (plaena odsustva) za nastavnike koji
pohaaju neki vid edukacije.
Uspostaviti partnerstva izmeu vladinog i nevladinog sektora u oblasti obrazovanja. Dati priliku i mogunost nevladinom sektoru da djeluju u kolama, meu
nastavnicima, i dre seminare i tribine.
U posljednje vrijeme esto se potencira nastava koja treba da razvija vjetine kod
uenika. Svakako da je to potrebno naoj djeci s aspekta boljeg snalaenja u budunosti. Mogunost razvijanja vjetina zavisi od nekoliko faktora.
6

S vi znamo da kada se najavi prosvjetna inspekcija, veina nastavnika spremi scenario i istrenira
uenike kako treba da se taj as vladaju.

120

nastava istorije u bih sa aspekta problema strunog usavravanja nastavnika

Kao najznaajniji izdvajaju se:

Nain uenja nastavne metode. Akcenat treba biti na aktivnom uenju, pristupu razliitim izvorima i multiperspektivnosti;
Nastavni plan i program prenatrpani planovi koji se zasnivaju na hronolokom pristupu izuavanja istorije onemoguavaju kvalitetan pristup poduavanju vjetina.
Istorija u naim udbenicima mahom je politika i vojna, to je ogranienje
samo po sebi.
NPP ne predvia fleksibilnost koja je neophodna da bi nastava postala rastereenija i ostavila slobodu nastavniku da poduava uenike vjetinama.
Udbenici istorije u BiH predstavljaju potencijalno ogranienje. Nastavniku trebaju sadraji koji su ve sami po sebi multiperspektivni. Korisnije je
da na nastavnik vie vremena provede pripremajui aktivan rad sa uenicima
nego da traga za izvorima.
Lokalna istorija gotovo ne postoji. Uenici vie ue o civilizaciji Inka, nego o
prolosti kraja u kome ive.
Najvaniji ograniavajui faktor je nedovoljna osposobljenost nastavnika za
realizaciju nastave koja se zasniva na vjetinama.

Kako pomoi nastavnicima da se ovaj nedostatak nadomjest?

Udruenje nastavnika istorije u BiH, EUROCLIO HIP, uz aktivnu podrku evropskog udruenja nastavnika istorije EUROCLIO, ima potencijala i volje
da pomogne nastavnicima u njihovom usavravanju. lanovi ovog udruenja, koje
okuplja nastavnike i istraivae istorije iz cijele BiH, ve devet godina aktivno rade
na unaprjeenju nastave istorije u BiH. Do sada je u organizaciji ovog udruenja
odrano preko 200 seminara, na kojima je uee uzelo preko 500 nastavnika istorije. Saradnja i razmjena iskustava sa kolegama, kako u zemljama okruenja, tako i
u Evropi, sigurno doprinose profesionalizaciji samih nastavnika istorije i unaprjeivanju nastave u BiH. Kroz brojne edukacije lanovi ovog udruenja upoznati su sa
svim aktuelnim trendovima u nastavnim procesima u Evropi, koje potom prenose
kolegama u zemlji, te na taj nain doprinose daljoj profesionalizaciji struke.

121

,
.
,
,
, ,

.
3

15 (
. 74/08 71/09).


. ,
, .

,
,
.

,
.

,

.

, ,

123

, .
36
, 36 ,
72, 68 .
.
,
,
.
:
, ,
, , .
,
. 3 4
(
. 74/08 106/09). ,

, .
: , , - -.
.
, 8 (2+2+2+2),
- 10 (2+2+3+3), -
(2+2+2),
(2+2). 2009/2010.

,
.

: ,
- -
.
, ,
,

.
: ,
, ,
.
124

.

: , ,
: - , .
.

. ,
,
, .
:

.
.

2007. .
,
.

. ,
- , ,

.
,
, ,
. .
:
. 185
348 (190 158 ).
100% .
(
) -
( ).
, 84, 158
. (

), 100%
.
125

,
, .
-
.
,
.

.
: 2009/2010.


. ,

.



.
( - ,
, , - , ,
, ).

,
. ,
,

.
- :
( )
( ).
,
,
.
,

.
: ,

,
126

. , ,
.
.

. ,
, .
,
14.05.2011.
,
.
.
- ,
, ,
, ,
(
. 78/06).
:
,
.
, .
,
,
.
,
.
,
.

. ,
,
,
.

.
,

(PISA, TIMSS),
,
.

127

, .
,
, ,
8.
.
, ,

2010/2011. .

128

bahrudin beirevi

Nastava historije u Unsko-sanskom kantonu

stanje, problemi, prijedlozi

U Unsko-sanskom kantonu (u daljem tekstu USK) nastava historije se izvodi u

osnovnim i srednjim kolama, a do prije par godina izuavala se i na Pedagokom
fakultetu Univerziteta u Bihau, na studijskoj grupu Bosanski jezik sa historijom.
Nadlenost nad kompletnim obrazovnim sistemom, kao to je poznato, u Federaciji Bosne i Hercegovine je u kantonima, to je sluaj i sa USK. Nastava historije u osnovnoj koli se izuava od 6. do 9. razreda, u srednjim kolama historija se
izuava u gimnazijama, srednjim strunim etverogodinjim kolama, trogodinjim
strunim kolama, Medresi Cazin i u Katolikom kolskom centru u Bihau. Ovdje
emo se fokusirati upravo na srednjokolsko obrazovanje, gdje postoji pravo arenilo
nastavnih planova i programa (u daljem tekstu NPP), te broja asova historije. U
gimnazijama se historija izuava 2 asa sedmino od prvog do etvrtog razreda, u
srednjim tehnikim kolama po starom federalnom programu, te u medresi po 2
asa u prve dvije godine. U trogodinjim kolama historija se izuava samo u prvom
razredu, dva asa sedmino.
Nastavni plan i program za gimnazije prati tradicionalnu podjelu i izuavanje
historije po periodima: predhistorija, stari i srednji vijek se izuavaju u prva dva razreda, a u treem i etvrtom razredu se izuava historija novog vijeka do 19. stoljea,
te historija 19. i 20. stoljea. Izuavanje po periodima obuhvaa opu, regionalnu i
nacionalnu (bosanskohercegovaku) historiju. Odreeni kvalitativni iskorak u izuavanju historije u gimnazijama je donijela i udbenika graa u zadnjih 10-ak godina koja je, vie-manje, koristila nove metode u nastavi historije, te uenicima uinila
zanimljivije izuavanje historije. To zavisi od udbenika do udbenika i od autora do
autora. Ovdje moramo naglasiti da su Smjernice za pisanje udbenika dale pozitivan
pomak u sadrajnom i koncepcijskom pogledu.
Nastavni plan i program za etverogodinje stune kole (po starom Federalnom
NPP-u) donosi izuavanje historije u prva dva razreda po dva asa. U prvom razredu
se izuava historija od predhistorije do druge polovine 19. stoljea, a u drugom razredu historija 19. i 20. stoljea. Izuava se opa, regionalna i nacionalna (bosansko-

129

bahrudin beirevi

-hercegovaka) historija. Gotovo identian je NPP za Medresu. U trogodinjim

strunim kolama se historija izuava samo u prvom razredu, i to historija 20. stoljea (opa, regionalna i nacionalna). Nedostatak adekvatne udbenike grae, pored
ostalog, karakterie izuavanje historije u srednjim strunim kolama (trogodinjim
i etverogodinjim).
Ionako komplikovan sistem su dodatno uslonile reforme srednjeg strunog obrazovanja, programima FAR, EUVET 1, EUVET 2 i drugim njima slinim programama, ija je osnovna karakteristika enormno smanjenje asova historije (samo dva asa
historije i to u prvom razredu), te uniformnost nastavnog plana i programa za sve struke. Na podruju Unsko-sanskog kantona veina strunih kola je bila primorana prei
na rad po ve spomenutim programima, a mali broj kola je u procesu prelaska. Nastava historije je maksimalno zapostavljena po tim reformisanim programima. Historija
se izuava samo jednu godinu, i u trogodinjim i etverogodinjim strunim kolama,
po identinom nastavnom planu i programu i izuava se samo historija Bosne i Hercegovine od 5. st. p.n.e do 19. st., te historija 19. i 20. stoljea u dva modula. Nastavni plan i program je pun nedostataka, donesen ad hoc bez mogunosti da se sugerie
i utjee na isti. Smanjen je broj asova historije to za uenike, obrazovni sistem, te
drutvo u cjelini ima nemjerljivu tetu. Uz smanjenje broja asova historije dolo je do
enormne pojave tehnolokog vika profesora historije u kolama.
Hiperprodukcija kadrova koja je zahvatila cijelu zemlju imala je svoj odjek i na
USK, kroz ve pomenuti studij bosanskog jezika s historijom. Iz samog naziva studija se vidi da je historija usputni predmet, a bez obzira na tu injenica svreni studenti
predaju historiju ak i u srednjim kolama ukljuujui i gimnaziju.
Decentralizacija koja sama po sebi ne mora biti loa karakteristika, u naim konkretnim uslovima to jeste. Rezultirala je sljedeim: nepostojanje naunog i strunog
osmiljavanja nastave historije u kantonu, a moglo bi se rei i nebriga i zapostavljanje ovog vanog predmeta, posebno u naim uslovima gdje bi historija trebala imati
znaajno mjesto u pripremi novih generacija za budunost i pomirenje. injenica da
u Pedagokom zavodu USK ak ne postoji savjetnik za historiju, dovoljno govori o
odnosu nadlenih institucija o nastavi historije u kolama.
Kao to se vidi iz izloenog, u USK ne postoji dobro osmiljeni sistem predavanja nastave historije, a kvalitet uglavnom zavisi od slobode i inventivnosti nastavnika. To se, takoer, ini u veem broju sluajeva upitnim, s obzirom na pomenutu
hiperprodukciju nedovoljno osposobljenog kadra.
Prijedlozi za poboljanje:
Historiji vratiti znaaj i ulogu koju je imala i koja joj treba pripadati u obrazovnom sistemu.

130

nastava historije u unsko-sanskom kantonu stanje, problemi, prijedlozi

To podrazumijeva:
1. Minimalno vraanje fonda sati kao u prethodnom sistemu (gimnazije: svi razredi po dva asa, etverogodinje strune kole: prva dva razreda po dva asa,
trogodinje strune kole: prvi razred dva asa).
2. Aktivno uestvovanje naunih institucija i nastavnika historije u kreiranju,
kako NPP-a tako i metodoloko-metodikom osmiljavanju nastave historije
i njenoj ulozi u promijenjenim okolnostima.
3. Otvaranje razgovora oko hronolokog, tematskog, segmentarnog, slobodnog
pristupa u poduavanju nastave historije, kao i mogunosti reduciranja tema
koje bi se izuavale omoguivi na taj nain veu interakciju u nastavnom procesu.
4. Raditi na poboljanju vjetina kod uenika u procesu izuavanja historije, to
e doprinijeti formiranju uenika kao aktivnih graana drutva.
5. Horizontalna i vertikalna prohodnost u sistemu obrazovanja i kompatibilnost
sa obrazovanim sistemom u drugim krajevima zemlje.
6. U NPP-u predvidjeti znaajnije izuavanje drugog i drugaijeg.
7. Obezbijediti kontinuiranu edukaciju nastavnika, te pratiti i vrednovati tendencije u izuavanju nastave historije, kako u regionu tako i u Evropi. Koristiti
njihova pozitivna iskustva.
8. U perspektivi pripremiti nastavnike historije za predavanje srodnih predmeta,
kao to su historija civilizacija, historija religije, pa i historije umjetnosti, jer se
pokazalo da su u mnogim kolama historiari bili prinueni da preuzmu i taj
zadatak.
9. Ostaviti odreeni prostor u NPP-ima (uz poveanje broja sati historije) za nastavu historije u kolama za specijalistika zanimanja, gdje bi odreene teme
iz historije trebale biti jedan od vanijih segmenata njihovog obrazovanja (primjer: Turistika kola).
10. Ukljuiti nastavnike historije u projekte promoviranja kulturno-historijskog
nasljea na lokalnom i regionalnom nivou.

131

arifa isakovi

Utjecaj reforme osnovnog obrazovanja na poloaj

nastave historije u osnovnim kolama

a) Nastavni planovi i programi za devetogodinju osnovnu kolu u BiH

Obrazovanje u BiH je u nadlenosti dva entitetska i deset kantonalnih ministarstava obrazovanja, te Odjela za obrazovanje Brko Distrikta. Zbog podijeljene
nadlenosti nad obrazovanjem reforma osnovnog obrazovanja, naroito u Federaciji, tee neujednaeno to je rezultiralo i razlikama u nastavnim planovima i programima.
U Republici Srpskoj devetogodinje osnovno obrazovanje uvedeno je kolske
2003/2004. godine, a nastava se izvodi po jedinstvenom NPP za devetogodinju
osnovnu kolu koji je izradio Republiki Pedagoki zavod Republike Srpske. (Ovaj
NPP predstavlja model Okvirnog NP za devetogodinju osnovnu kolu kojeg su
predstavnici entitetskih i kantonalnih obrazovnih vlasti izradili u oktobru 2003.
godine).1
U Federaciji BiH devetogodinje osnovno obrazovanje se uvodi sukcesivno od
kolske 2004/2005. godine. U Unsko-sanskom kantonu, Bosansko-podrinjskom,
Tuzlanskom, Zeniko-dobojskom i Kantonu Sarajevo nastava se za sve uenike od I
do VII razreda izvodi po novom programu za devetogodinju kolu, a u Posavskom i
Hercegovako-neretvanskom kantonu za dio uenika. U Kantonu 10 devetogodinje osnovno obrazovanje je zapoelo kolske 2006/2007. a u Zapadnohercegovakom 2009. godine. U Brko Distriktu BiH, pored osmogodinjeg osnovnog, provodi se i devetogodinje osnovno obrazovanje.
Zbog ustavne nadlenosti kantona nad obrazovanjem stanje u obrazovanju u
Federaciji BiH je mnogo sloenije u odnosu na situaciju u Republici Srpskoj. Uvoenjem devetogodinje osnovne kole u Federaciji je formirano Vijee za usklaivanje udbenike politike kojeg ine federalni i svi kantonalni ministri obrazovanja i
nauke. Zadatak Vijea je, izmeu ostalog, i usvajanje okvirnih NPP. Pored Vijea
za usklaivanje udbenike politike, postoji i: Koordinacijsko tijelo za provedbu i
1

 ijeli papir, Zajednika strategija za modernizaciju osnovnog i srednjeg obrazovanja u BiH, 2003.
B
godina.
133

arifa isakovi

praenje obrazovne reforme u Federaciji Bosne i Hercegovine i Agencija za predkolsko, osnovno i srednje obrazovanje, Stalna struna komisija za praenje i vrednovanje primjene koncepcije devetogodinje osnovne kole i novih nastavnih programa, Stalna struna komisija i podkomisija za izradu Okvirnog nastavnog plana i
programa, standarda i normativa za devetogodinju osnovnu kolu itd. ali je teko
stei uvid u njihove ingerencije i meusobni odnos.
Prema Koncepciji devetogodinje osnovne kole nastavni planovi i programi
kantona se sastoje od:
a) Opeg dijela - zajednike jezgre
b) Posebnog dijela - lokalne komponente
Dosadanji rezultat ovakve obrazovne politike u pogledu NPP-a je sljedei:
1. NPP za devetogodinje osnovnu kole na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini
Ovaj Nastavni plan i program su 2008. godine priredila ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta: Hercegovako-neretvanskog, Srednjobosanskog,
Zapadnohercegovakog, Posavskog i Kantona 10.
2. Okvirni NPP od 1. do 8. razreda devetogodinje osnovne kole koje je donijelo Vijee za usklaivanje udbenike politike F BiH.
3. NPP za devetogodinju osnovnu kolu od 1. do 8. razreda koji se koriste u
pet kantona u ijim se kolama izvodi nastava na bosanskom jeziku: Kanton
Sarajevo, Tuzlanski kanton, Zeniko-dobojski kanton, Unsko-sanski i Bosansko-podrinjski kanton.
Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo je donijelo i NPP za 9. razred.
b) H
 istorija u nastavnim planovima za osmogodinju i devetogodinju
osnovnu kolu
Problemi nastave historije su se poeli umnoavati procesom njenog osavremenjivanja koji je zapoeo prije procesa prelaska sa osmogodinjeg na devetogodinje
osnovno obrazovanje. Poeo je na osnovu preporuka prvog seminara Vijea Evrope organizovanog 1999. godine u saradnji sa Uredom Visokog predstavnika o temi
Nastava iz kontroverznih i osjetljivih tema iz historije u srednjim kolama. Uesnici su bili kantonalni ministri obrazovanja, historiari, eksperti za nastavne programe, voditelji obuke za nastavni kadar, autori udbenika i nastavnici.
Na osnovu preporuka Vijea Evrope o poduavanju historije 21. vijeka (2001/15),
Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta je 2002. godine donijelo novi NPP za historiju u osnovnim i srednjim kolama i objavilo konkurs za
pribavljanje rukopisa udbenika koji su trebali biti napisani u skladu sa novim NPP.
134

utjecaj reforme osnovnog obrazovanja na poloaj nastave historije u osnovnim kolama

Meutim, ve naredne godine se pokazalo da reforma NPP i udbenika historije

nije donijela pozitivne promjene, nego je stvorila jo vee razlike u nastavi historije u
kolama u BiH, naroito u kolama koje su dotada izvodile nastavu po jedinstvenom
NPP na bosanskom jeziku. Prema dokumentima do kojih sam uspjela doi u toku
pisanja referata, do 2003. godine u kolama u BiH primjenjivana su tri NPP:
1. NPP na bosanskom jeziku,
2. NPP na hrvatskom jeziku i
3. NPP na srpskom jeziku.
Nakon 2003. godine poinje dijeljenje u okviru NPP na bosanskom jeziku uzrokovano neprihvatanjem pojedinih kantonalnih ministarstava, NPP za historiju koje
je 2002. godine donijelo Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Time su stvorene razlike u broju sedminih sati nastave historije u kantonima u
kojima je dotada primijenjivan jedinistven NPP. Naprimjer: u kolskoj 2004/2005.
godini nastava historije u osnovnim kolama Kantona Sarajevo bila je zastupljena sa 6
sati, a u kolama na podruju Unsko-sanskog kantona, ije je nadleno Ministarstvo
prihvatilo NPP Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, sa 8 sati.
Nastavni plan i program za devetogodinju osnovnu kolu
U NPP za devetogodinju osnovnu kolu nastava historije je najvie marginalizirana u nastavnim planovima i programima kantona u kojima se nastava izvodi na
bosanskom jeziku. Sedmini broj asova historije odgovara broju asova historije
predvienim Okvirnim NPP koje donosi Vijee za usklaivanje udbenike politike
i prema kojem se piu udbenici, ali postoje neke razlike u programskim sadrajima.
U izmjenama programskih sadraja u odnosu na Okvirni NPP prednjai Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo.
Okvirnim NPP bilo je predvieno da se u okviru predmeta Drutvo u V razredu
izuava historija BiH od najranijih vremena do danas, ali je odlukom Ministarstva
ovaj dio je eliminisan iz NPP.
Iz NPP za VI razred eliminisani su sadraji koji se odnose na podruje BiH u prahistoriji i u antikom dobu koji su inkorporirani u NPP za VII razred.
Iz NPP za VIII razred izuzeti su sadraji koji se odnose na historiju BiH pod austrougarskom vlau i prenijeti u NPP za IX razred.

135

arifa isakovi

VI
RAZRED

VII
RAZRED

VIII
RAZRED

IX
RAZRED

NPP NA HRVATSKOM JEZIKU

NPP REPUBLIKE SRPSKE

NPP
(Sarajevo, Tuzla, Zenica, Biha, Gorade)

 osljedice neusklaene obrazovne politike u NPP za

P
historiju u osnovnoj koli
a) Nastavni planovi i programi
Najbolji pokazatelj nerazumijevanja obrazovnih vlasti kada su u pitanju problemi nastave historije je konkurs za pribavljanje rukopisa udbenika historije za
osnovnu i srednju kolu koji je 2006. godine objavilo Vijee za usklaivanje udbenike politike F BiH. Prema propozicijama konkursa autori udbenika su bili duni da izrade udbenike potujui Nastavni plan i program Federalnog ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i sporta iz 2002. godine, Zajedniku jezgru NPP u BiH
i Smjernice za pisanje i ocjenu udbenika historije, to je bilo nemogue, jer se sva tri
dokumenta meusobno iskljuuju.
Koliko je Vijee za usklaivanje udbenike politike uspjeno u svome radu ilustrira injenica da su se udbenici historije za osmogodinju osnovnu kolu pisali po
jednom, a nastava se izvodila po drugom NPP. Tako naprimjer, za NPP za historiju
po kojem se izvodila nastava u kolama na podruju Kantona Sarajevo od 2003.
godine ne postoji adekvatan udbenik, iako u Zakonu o osnovnom obrazovanju
Kantona Sarajevo (l. 42) pie da se nastavni plan i program ne moe realizirati ako
ne postoji odgovarajui udbenik.
Koncepcija devetogodinje osnovne kole pretpostavlja moderan NPP, kako za
druge nastavne predmete, tako i za historiju. Meutim, ako se uporede NPP za historiju u osmogodinjoj osnovnoj koli i NPP za historiju u devetogodinjoj osnovnoj koli uoavaju se stari problemi: preobimni programski sadraji u odnosu na
broj sedminih sati i koji su uz to hronoloki koncipirani iako je preporuka Vijea
Evrope koju su usvojile obrazovne vlasti 2001. godine bila da se odustane od principa linearnog nastavnog plana, odnosno od kontinuirane hronologije kroz sva historijska razdoblja.2 Novina u NPP za historiju u devetogodinjoj, u odnosu na NPP
2

 ijee Evrope Ministarsko vijee Nastava povijesti u Evropi 21. stoljea, Preporuka Rec (2001)
V
15 o nastavi povijesti u Evropi 21. stoljea.

136

utjecaj reforme osnovnog obrazovanja na poloaj nastave historije u osnovnim kolama

za osmogodinju kolu su definirani ciljevi NPP i nain njihovog ostvarivanja tj.

date su preporuke za primjenu odreenih nastavnih metoda i oblika rada. To bi bila
pozitivna novina da su svi elementi NPP meusobno kompatibilni. Moglo bi se rei
da su programski sadraji definirani na principima tradicionalne nastave historije, a
nastavne metode i oblici rada za ostvarivanje ciljeva NPP na principima modernog
naina pouavanja historije.
Ovako kreirani nastavni planovi i programi su jedan od razloga loeg imida historije kao nastavnog predmeta, zbog ega odreene profesionalne grupe tretiraju
historiju kao nastavni predmet koji samo stvara probleme. Prilikom izrade nastavnog plana i programa svaka profesionalna skupina se javlja i kao interesna skupina,
koja se nalazi u konkurentnom odnosu prema drugim takvim skupinama za druge
nastavne predmete. Svaka od profesionalnih skupina izrauje obimne NPP elei
na taj nain istai znaaj svog nastavnog predmeta na osnovu ega trae poveanje
broja sati.3
Okvirni Nastavni planovi i programi za historiju u devetogodinjoj osnovnoj
koli su takoer opseni s obzirom na broj sati. Postoji realna potreba za poveanjem
broja sati nastave historije u osnovnoj koli, ali taj zahtjev se ne temelji na opsenom
NPP nego:
a) ulozi historije u postkonfliktnom vremenu
b) novom nainu pouavanja historije
b) Udbenici historije
Jedan od velikih problema nastave historije u kolama su i udbenici iji sadraji
su ostali sporni uprkos brojnim analizama i usvajanjem Smjernica za pisanje i ocjenu
udbenika historije. Iako Smjernice predstavljaju jedan korak naprijed ka usklaivanju sadraja udbenika historije, one su izazvale i odreene probleme. Njima je
odreeno da kontroverzne i osjetljive teme treba predstaviti na multiperspektivan
nain uz koritenje historijskih izvora, ali kao ni NPP, ne ukazuju autorima i recenzentima koje su to kontroverzne i osjetljive teme.
S obzirom na podijeljenost historiografije, a da se meu autorima i recenzentima
udbenika historije nalaze i nauni radnici ija su stajalita nepomirljiva, ovakve nepotpune Smjernice oteavaju proces usklaivanja sadraja udbenika historije. Vijee
za usklaivanje udbenike politike je prije dvije godine uvelo praksu koja obavezuje
autore udbenika da uvae sugestije recenzenata koji meusobno ne razmjenjuju miljenja u toku recenziranja udbenika. S obzirom da se miljenja recenzenata u pogledu naune utemeljenosti sadraja odreenog udbenika razlikuju, ili su autorovi i
3

 ogledati dokument: Zajednika strategija za modernizaciju osnovnog i opeg srednjeg obrazovanja

P
u BiH. Dokument su izradile 2003. godine obrazovne vlasti u BiH uz pomo EC-TAER programa
koji je finacirala EU.
137

arifa isakovi

stavovi recenzenata opreni, ovakav postupak recenziranja udbenika, uz sve prethodno navedene oteavajue okolnosti, je neprimjenjiv na udbenike historije.
Izradu udbenika historije je jo vie zakompliciralo Vijee za usklaivanje udbenike politike F BiH koje konkursom autorima i recenzentima samo sugerie da
trebaju potovati Smjerince, to znai da njihovo potivanje nije obavezno. Iskljuivanje obaveze potivanja Smjernica, Vijee je potvrdilo i usvajanjem novog obrasca za recenziranje udbenika historije koji je prvi put primjenjen u recenziranju
udbenika historije za 7. razred devetogodinje osnovne kole. U obrazac su unijeti
kriteriji zasnovani na Smjernicama: pitanje zastupljenosti multiperspektivnosti u
predstavljanju kontroverznih tema i historijskih izvora. U obrascu nema eliminatornih kriterija, nego se po svim kriterijima udbenici ocjenjuju ocjenama od 1 do 5,
pa ak i kada je u pitanju autorova objektivnost.
Rezultat ovakvog naina pisanja i recenziranja udbenika historije je osam odobrenih udbenika historije za 7. razred devetogodinje osnovne kole koji se meusobno razlikuju po konceptu i interpretaciji istih tema.
Prijedlozi:
1. Uskladiti broj sati nastave historije u NPP u BiH
2. Uskladiti obim programskih sadraja sa brojem nastavnih sati
3. Izraditi novi NPP na nivou BiH sa to irom zajednikom jezgrom u kojem
e biti odreene teme koje treba predstaviti na multiperspektivan nain. Teme
oko kojih se ne postigne saglasnost izbjei, jer uenici mogu i na drugim temama uiti da posmatraju odreeni problem iz razliitih perspektiva.
4. Nastavni plan i program bi trebao biti tako koncipiran da omoguava izradu
udbenika kao radnog materijala, odnosno da prua mogunost da se uenici
sa odreenim temama upoznaju samo na osnovu historijskih izvora tj. da se
izbjegne davanje gotovih injenica kroz lekcije to koritenje historijskih izvora esto ini nepotrebnim.
5. Promijeniti nain biranja recenzenata udbenika historije
6. Izraditi posebne obrasce za recenzente udbenika historije iz reda univerzitetskih profesora i iz reda nastavnika historije u osnovnim i srednjim kolama koji
bi recenzirali udbenike po razliitim kriterijima.

138

aida kovaevi

Uloga historije u odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini

Obrazovanje nikad ne moe biti neutralno.

Ono moe sluiti oslobaanju ili moe biti instrument za potlaivanje
Paolo Freire
U Poruci graanima i datim Obeanjima obrazovnih vlasti Bosne i Hercegovine,
jasno je naglaen znaaj reforme obrazovanja za budunost zemlje. Nakon donoenja okvirnih zakona stvoreni su osnovni preduvjeti za provoenje misije i plana
reformi u skladu sa datim obeanjima. Reforma osnovnog i opteg srednjeg obrazovanja trebala je biti dvogodinji projekat sa periodom implementacije od januara
2004. godine do januara 2006. godine. Napokon, 2011. godine, svima bi trebalo
biti jasno da intervencija donosioca odluka nije dovoljna, da je jednako vano uee i drugih protagonista i da je ...jaz izmeu proklamiranih obrazovnih politika i
njihovog provoenja u praksu bio i ostao teak za premotavanje... posebno u postkonfliktnoj i ratom podijeljenoj zemlji u kojoj do sada nije izgraen funkcionalan
obrazovni sistem. Do sada su utroena znaajna sredstva za finansiranje projekata
izgradnje inkluzivnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ali rezultati su ponekad
obeshrabrujui. To najbolje ilustruje stanje u nastavi historije koja bi trebala da ...
zauzima jedno od najvanijih mjesta u procesu kolovanja odgovornih i aktivnih
graana, te u potovanju svih vrsta razlika, na osnovu razumijevanja nacionalnog
identiteta i na osnovu principa tolerancije... i koja bi trebala ...da omogui graanima Evrope da unapreuju svoj pojedinani i kolektivni identitet kroz poznavanje
svog zajednikog istorijskog nasljea u njegovoj lokalnoj, nacionalnoj, evropskoj i
globalnoj dimenziji. Savjet Evrope u saradnji sa Misijom OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Institutom za izuavanje udbenika Georg Eckert davao je stalnu podrku reformi nastave historije. Angairani su brojni strani i domai strunjaci na
analizi nastavnih planova i programa i udbenika iz historije. Obuavani su autori udbenika, recenzenti i nastavnici za uvoenje savremene metodologije, pisanje
udbenika i poduavanje nastave historije. Znaajan rezultat provedenih aktivnosti
je donoenje Smjernica za pisanje i ocjenu udbenika iz historije u Bosni i Hercegovini. Usvajanjem ovog dokumenta zaokruena je izrada referentnog okvira za razvoj
Okvirnog nastavnog plana i program za historiju u Bosni i Hercegovini. Dosadanja
139

aida kovaevi

praksa ipak potvruje da to nije dovoljno, da je za realizaciju ovakvo znaajnog projekta potrebna ira podrka i ukljuenost akademske zajednice i institucija u Bosni
i Hercegovini. Iskustva drugih zemalja takoer potvruju da treba shvatiti da ne
postoji arobna formula za savladavanje raznih prepreka do uspjene demokratske
tranzicije, kao to su korupcija, birokracija, meusobno nepovjerenje, nedostatak
solidarnosti i nepotivanje drave.
U okviru prve faze projekta Historija za budunost kroz obrazovanje ka pomirenju Misija OSCE-a je organizirala internacionalnu Konferenciju u Sarajevu, pod
istim nazivom. Konferenciji je prisustvovlo preko 60 uesnika; prosvjetni radnici
koji se obrazovanjem bave u teoriji i praksi, domai i meunarodni strunjaci, predstavnici obrazovnih vlasti i meunarodne zajednice. Naglasak je stavljen na izradu
standarda nastavnog plana i programa i izuavanje historije u cijeloj Bosni i Hercegovini. Zakljuci sa ove Konferencije daju kratak pregled postignutih rezultata u
okviru reformi nastave historije, ali smjernice za planiranje narednih koraka obrazovnih vlasti i institucija u Bosni i Hercegovini. U dijelu Zakljuaka stoji :
Rezultate postignute u reformi historije, treba odrati daljim reformiranjem
i osavremenjavanjem nastave historije. Treba potaknuti ministarstva obrazovanja i Konferenciju ministara obrazovanja kao organa za koordinaciju aktivnosti u oblasti obrazovanjana na nivou BiH, da prue podrku ljudima koji se
historijom bave kao profesijom, da nastave sa reformom.
Da bi proces reforme u nastavi historije bio proveden, potrebno je odrati stalnu
saradnju izmeu nadlenih institucija na razliitim nivoima na teritoriji Bosne i
Hercegovine.
Nastavne planove i programe treba uskladiti sa principima datim u Smjernicama za pisanje i ocjenu udbenika historije i koristiti ih prilikom izrade standarda u nastavnim planovima i programima.
Treba se zalagati da se historija stavi u kontekst ireg okvira historije Evrope, i
da se za sve periode nae referentni okvir.
Pri izradi standarda u nastavnom planu i programu treba angairati, kako institute za istraivanje, tako i one koji vre obuku nastavnika.
Tokom rada na izradi standarda u nastavnom planu i programu za historiju
takoer treba angairati nastavnike i autore udbenika.
Ministarstva obrazovanja i pedagoki zavodi trebaju osmisliti i uvesti u praksu
stalne seminare za struno usavravanje nastavnika historije.
Treba vriti dalju nadgradnju saradnje izmeu univerziteta, naunika, institucija
koje vre edukaciju nastavnika (tokom studija i u nastavi) i obrazovnih vlasti.
Treba organizirati programe razmjene i saradnje na prostoru Jugoistone Evrope, dajui podrku meunarodnoj saradnji i razmjeni, kako bi se omoguilo
uporeivanje ovih iskustava s iskustvima drugih podruja.
140

uloga historije u odgoju i obrazovanju u bosni i hercegovini

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Vijeem Evrope i Georg

Eckert Institutom naredne, 2010. godine organizirala je i dva regionalna foruma
u Lukavcu (kod Tuzle) i u Banjoj Luci pod nazivom Historija za budunost Kroz
obrazovanje ka pomirenju. Na forume su pozvani predstavnici ministarstava obrazovanja, pedagokih zavoda, nastavnici, domai i strani strunjaci. Nakon procjene
dokle se dolo u izuavanju historije, u to spadaju udbenici i nastavni plan i program, i zacrtane potrebne mjere za odravanje kontinuiteta uesnicima su trebali
biti proslijeeni Zakljuci sa skupova. Koliko mi je poznato to nije uinjeno. Ipak,
nije teko i bez toga izvesti zakljuak, da je trenutno stanje u nastavi historije vie
nego zabrinjavajue. Da bi se pitanjem nastave historije u Bosni i Hercegovini trebali poeti baviti i drugi strunjaci osim historiara (sociolozi, pedagozi, psiholozi,
pravnici itd) to potvruju primjeri iz drugih zemalja.
 eforma Nastavnih planova i programa nastave historije u
R
osnovnim i srednjim kolama
Nedostatak pojmovnika obrazovne reforme u Bosni i Hercegovini, nerijetko
proizvodi nesporazume sutine reformskih koraka. Radi boljeg razumijevanja reforme nastavnog plana i programa za historiju, navest u neke definicije osnovnih
pojmova uz dodatne napomene:
Nastavni plan i Program (curriculum) ine dokumenti kojim se propisuju predmeti i odreuju ciljevi aktivnosti i rezultati uenja po nivoima obrazovanja, odobreni od strane mjerodavnih obrazovnih vlasti. (Formalni NPP
obino se javlja kao set dokumenata. Dokumenti NPP-a mogu, osim predmeta
sadrati i elemente kao to su ciljevi i rezultati za koje se oekuje da ih uenici
ostvare kao i nain na koji se mogu legitimno kombinirati kako bi se postigla
kvalifikacija (kao to je svjedoanstvo ili pravo na diplomu).
R azvoj nastavnog plana i programa proces tokom kojeg se identifikuju i
organiziraju iskustva i potrebe, mogunosti i resursi za izradu nastavnog plana
i programa, podruja uenja, struktura predmeta (silabusa) rezultati uenja,
vremenski okvir, nain implementacije, evaluacija i verifikacija. (Koritenje termina razvoj implicira da je izrada NPP-a vaan proces koji traje i ukljuuje
lepezu ljudi. Proces razvoja nastavnog plana i programa zahtijeva paljivo
planiranje i upravljenje. On takoer zavisi od postupne implementacije, a nakon toga slijedi sistematina procjena i revizija).
Okvir nastavnog plana i programa dokument koji propisuje predmete,
odreena pravila i doputa ispunjavanje posebnih potreba. (Glavni cilj ovog
modela je da omogui donoenje nekih odluka u vezi sa NPP-om, na lokalnim nivoima odnosno da dozvoli neke razlike u NPP-u prema resursima pojedinih kola, interesima, potrebama i mogunostima uenika ili strunou
141

aida kovaevi

nastavnika. Meutim, okvir treba biti dovoljno precizan u svojim zahtjevima

da bi omoguio prohodnost uenika izmeu kola ili regiona. Okvir NPP-a
obino propisuje, kao minimum, namjeravane i iroke rezultate uenja uenika,
set predmeta koji su na raspolaganju i pravila koja ureuju kako se predmeti
mogu kombinovati u odobrene obrasce, ukljuujui jezgro, izborne i fakultativne predmete. On takoer treba da opie i to kako ispunjava relevantne
obaveze, socijalne i ekonomske politike djelovanja vlade. Okvir NPP-a takoer
propisuje ta je zajedniko za datu zajednicu i istovremeno daje neke specifine
stepene slobode lokalnim kolama ili zajednici. Okvir NPP-a moe funkcionisati kao ustav obrazovanja. Lokalni nastavni planovi i programi treba da se
razvijaju u svjetlu Okvira NPP-a (ne treba da budu kontradiktorni njegovim
principima).
Standardi: alternativna miljenja
Pouene nunosti (ta neko treba da uradi)
Pravna naela (ta neko mora da uradi)
Mjerila kvalitete (oekivano postignue)
Atributi kvalitete (definisanje uspjeha)
Prag znanja (ciljevi uenja).
Prve aktivnosti na reformi nastavnih planova i programa historije u Bosni i Hercegovini uslijedile su nakon objavljenog Izvjetaja za UNESCO Nastavni planovi
i programi nacionalnih predmeta u Bosni i Hercegovini (1999), koji je sainio tim
eksperata iz Jedinice za istraivanje komparativnog obrazovanja sa Univerziteta u
Heidelbergu. Cilj ove misije bio je da se ubrzaju napori da se ukloni pristrasnost iz
nastavnih planova i programa i da se pomogne da se razviju nastavni planovi i programi koji e omoguiti djeci iz svake nacionalne grupe da cijene sve kulture Bosne
i Hercegovine. U dijelu Izvjetaja koji se odnosi na analizu drutveno-politikih intencija u nastavnim planovima i programima za historiju, navedeni su rezultati koji
se odnose na prihvatljive i neutralne elemente, neprihvatljive ciljeve i zadatke pogleda na historiju i odnosa prema drugim narodima koji ive u Bosni i Hercegovini.
Za promjenu stanja i poboljanje tehnikog kvaliteta nastavnih planova i programa
nacionalne grupe predmeta preporueno je da sve ukljuene strane:
postignu sporazum o modelu strukture nastavnog plana i programa;
otklone pristrasnost iz nastavnih planova i programa nacionalne grupe predmeta;
poboljaju tehniki kvalitet nastavnih planova i programa nacionalnih predmeta;
uspostave mehanizam revizije nastavnog plana i programa.

142

uloga historije u odgoju i obrazovanju u bosni i hercegovini

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, je ve narednih godina pokrenulo aktivnosti na reformi nastavnih planova i programa nacionalnih predmeta. Na
osnovu pozitivnog miljenja jednog broja kantonalnih ministarstava donesen je
novi Nastavni plan i program za jezik, knjievnost i historiju/povijest za osnovnu
kolu i gimnaziju (2002). U Nastavnom planu i programu su osim programskih sadraja sa distribucijom asova, navedena kratka uputstva za izvoenje programa i
profil strune spreme nastavnika. Najvee promjene u Nastavnom planu i programu
napravljene su u distribuciji sadraja. Na primjer, Uvod u historiju i Stari vijek sadrani su u programima petog i estog razreda osnovne osmogodinje kole, a ire po
modelu koncentrinih krugova u prvom i drugom razredu gimnazije. U pripremi za
primjenu novog Nastavnog plana i programa objavljen je Konkurs za prikupljanje
rukopisa udbenika. Uz nove, kvalitetnije udbenike pripremljeni su i nastavni materijali (historijske itanke i radne sveske za uenike) za nastavu historije u narednoj
(2003/2004) kolskoj godini.
Ali, nakon usvajanja Zajednikih jezgri nastavnih planova i programa u augustu 2003. godine, uslijedile su nove intervencije na Nastavnim planovima i programima za historiju neposredno pred poetak kolske godine. Zajednika jezgra
nastavnih planova i programa trebala su biti ugraena u Nastavne planove i programe i omoguiti prohodnost u obrazovanju na prostoru Bosne i Hercegovine. Ovaj
postupak je najvie potekoa prouzrokovao upravo u nastavi historije i to u kantonima i dijelovima kantona koji su primjenjivali federalni nastavni plan i program
za historiju, jer je distribuciju sadraja trebalo vratiti u ranije okvire. Nakon revizije
nastavnog plana i programa, odobreni udbenici i nastavni materijali nisu podravali realizaciju programskih sadraja. U osnovnim kolama i gimnaziji bila su potrebna
po dva nova udbenika, za jedan razred to je prouzrokovalo brojne potekoe uenicima, roditeljima, nastavnicima, autorima udbenika, izdavaima itd.
Reformom Nastavnog plana i programa za gimnaziju u nekim kantonima, napravljene su nove razlike u Nastavnim planovima i programima za predmet historija.
Ovim izmjenama, u redovnoj nastavi, historija se izuava dvije godine (prvi i drugi
razred), a kao izborni predmet u treem i etvrtom razredu gimnazije. Ovakvi projekti obrazovnih vlasti u kantonima, stvaraju dodatne potekoe za prohodnost u
obrazovnom sistemu, na nain propisan Okvirnim zakonom o osnovnim i srednjim
kolama u Bosni i Hercegovini. Potrebno je napomenuti da se prema Zajednikim
jezgrima nastavnih planova i programa za gimnaziju, historija izuava etiri godine.
Nove potekoe u provoenju reforme Nastavnih planova i programa za historiju u osnovnim i srednjim kolama nastale su poslije usvajanja Smjernica za pisanje i
ocjenu udbenika u osnovnim i srednjim kolama. U Polaznim osnovama ovog dokumenta navedeno je da udbenik historije proizilazi iz nastavnog plana i programa,
to sasvim jasno upuuje na potrebu razvijanja novih nastavnih planova i programa
143

aida kovaevi

za osnovne i srednje kole. U skladu sa Smjernicama napisani su i odobreni novi

udbenici, a razvijanje nastavnog plana i programa uslijedilo je neto kasnije. Ovaj
obrnuti slijed postupaka u okviru reforme nastave historije prouzrokovao je nove
potekoe u odgojno-obrazovnom procesu. Nastavnici su bili u posebnoj situaciji,
realizaciju programskih sadraja trebali su planirati prema novim udbenicima, a
ne prema Nastavnom planu i programu ustavu obrazovanja. Da li je i kako organiziran postupak usaglaavanja Nastavnih planova i programa za historiju u osnovnim osmogodinjim kolama i srednjim kolama sa Smjernicama za pisanje i
ocjenu udbenika u Bosni i Hercegovini od strane obrazovnih vlasti, nema zvaninih
informacija. Istaraivanja na ovom podruju vjerovatno bi pokazala nove razlike u
metodologiji izrade i sadraju Nastavnih planova i programa za historiju.
Nakon donoenja Okvirnog zakona o osnovnim i srednjim kolama u Bosni i
Hercegovini 2003. stvoreni su uslovi za poetak provoenja reforme i izgradnje
inkluzivnog osnovnog i opteg srednjeg obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Federalno ministarstvo obrazovnja i nauke koordiniralo je aktivnosti formiranja Upravnog
tijela za pripremu prijedloga strategije prelaska na obavezno devetogodinje osnovno obrazovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine. Izraeni su modeli dokumenata
Koncepcije devetogodinjeg osnovnog obrazovanja i Okvirnog nastavnog plana za
devetogodinje osnovno obrazovanje. Imenovane su strune komisije i potkomisije
za izradu prijedloga Okvirnog nastavnog plana i programa.
Okvirni nastavni plan za historiju
VI /9

VII/9

VIII/9

IX /9

1 as

2 asa

1 as

2 asa

Pokrenut je izuzetno znaajan projekt reforme osnovnog obrazovanja na razvoju nastavnog plana i programa, ali proces koji zahtijeva paljivo planiranje i upravljanje nije dovoljno pripremljen, to se odrazilo na postignute rezultate. Prijedlozi
okvirnog nastavnog plana i programa za neke predmete nisu zadovoljavali osnovne
kriterije. Posljedica toga su brojni problemi, koji se u obrazovnom sistemu ire kao
u sistemu spojenih posuda. Ovo najbolje ilustruje primjer Okvirnog plana i programa za predmet Drutvo u petom razredu devetogodinje osnovne kole. Komisija
koja je razvijala program ispotovala je zakljuak Smjernica, ne vodei rauna o
starosnoj dobi, predznanju, razumijevanju i interesovanjima djece. Nastavni sadraji
i ishodi uenja, Okvirnog nastavnog plana i programa predmeta Drutvo odnose se
na politiku, drutvenu, ekonomsku i kulturnu historiju Bosne i Hercegovine i ako
se uenici tek u estom razredu upoznaju sa historijom. Teko je nabrojati brojne
apsurde ovog nastavnog plana i programa koji moe posluiti kao dobar primjer
kako se ne bi smjeli raditi nastavni planovi i programi. Autori su uspjeli napisati
144

uloga historije u odgoju i obrazovanju u bosni i hercegovini

udbenike za predmet Drutvo prema Okvirnom nastavnom planu, ali odobreni

udbenici se ipak nisu mogli primjenjivati u nastavnom procesu zbog neprilagoenog programskog sadraja. Uslijedile su razliite intervencije u kantonima na
Okvirnom nastavnom planu i programu za peti razred devetogodinje kole, a glavne rasprave voene o tome, ko e predavati ovaj i jo neke predmete, nastavnici razredne nastave ili nastavnici historije i geografije.
Razvoj Okvirnog nastavnog plana i programa za historiju u skladu sa referentnim
okvirom je proces koji se treba nastaviti uz odgovarajuu koordinaciju obrazovnih
vlasti. Jednostrane intervencije, dalje uslonjavaju stanje, proizvode nove razlike
koje dodatno onemoguavaju horizontalnu i vertikalnu prohodnost u obrazovanju.
U Sarajevskom kantonu su napravljene izmjene Okvirnog nastavnog plana i programa za historiju. Intervencije se ne odnose na poboljanje postavljenih standarda, ve
na programske sadraje.
U Strategiji razvoja strunog obrazovanja i obuke u Bosni i Hercegovini za period
2007.-2013. definirani su opi pravci razvoja ove vrste obrazovanja. U dokumentu
je navedeno da se U strunom obrazovanju i obuci u Bosni i Hercegovini trenutno
primjenjuje nekoliko vrsta nastavnih planova i programa od 2000. godine u primjenu su uli i nastavni planovi i programi razvijeni po modularnoj tehnologiji u
okviru Phare VET programa. Nastavni planovi i programi uraeni po modularnoj
metodologiji treba da omogue horizontalnu i vertikalnu prohodnost u okviru jedne struke ili vie struka, da omogue pokretljivost uenika na prostoru cijele Bosne
i Hercegovine bez polaganja dopunskih ispita. Modularni nastavni planovi i programi takoer trebaju omoguiti upis uenika na visokokolske ustanove. Razliito
tumaenje i provoenje okvira za razvoj autonomije srednjih strunih kola u Bosni
i Hercegovini, koji je dat Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju
u Bosni i Hercegovini i neujednaeno provoenje reforme srednjeg strunog obrazovanja proizvelo je razlike u nastavnim planovima i programa za ista zanimanja
na nivou kantona. Ovim postupcima u nastavnim planovima i programima koje
su razvile neke kole, historija je potpuno izostavljena kao opeobrazovni predmet.
Dovoljno je jo napomenuti da, prema zvaninim statistikama, srednje strune kole
pohaa 70% srednjokolaca.
 dbenici i dodatni nastavni materijali za nastavu historije
U
u Bosni i Hercegovini
Rezultati reforme nastave historije su dvije generacije udbenika za gimnaziju
i tri generacije udbenika historije za osnovne kole. Udbenici su savremenije dizajnirani i opremljeni, ali je njihova primjena stvorila brojne probleme uenicima,
roditeljima, nastavnicima, autorima i izdavaima. Uloen je ogroman trud i finansijska sredstva, koji nisu dali odgovarajue rezultate. Prvu generaciju udbenika,
145

aida kovaevi

historijske itanke i radne sveske (2003) izradili su najkompetentniji autori, profesori sa fakulteta sa nastavnicima iz osnovnih i srednjih kola. Nakon ugradnje Zajednikih jezgri nastavnih planova i programa u Nastavni plan i program za historiju,
primjena novih udbenika izazvala je brojne potekoe.
Druga generacija udbenika raena je prema Smjernicama za pisanje i ocjenu
udbenika u Bosni i Hercegovini 2007. Jedan broj autora ovih udbenika imao je
priliku da se educira na seminaru koji je organizirala Misija OSCE-a i Institut za
udbenike Georg Eckert uz prisustvo stranih strunjaka. Seminar je bio usmjeren
na metode i koncepte za prezentiranje kontraverznih pitanja iz udbenika historije.
Obuka za autore udbenika zavrena je neposredno prije isteka vremena za predaju
rukopisa na raspisani Konkurs. Autori nisu imali dovoljno vremena u potpunosti
primjeniti steena iskustva, ali u ocjeni stoji da su to ve prve pozitivne promjene,
pogotovo u metodikom pogledu.
Do sada su objavljeni rezultati dvije analize udbenika historije u Bosni i Hercegovini koji su izraeni prema Smjernicama (2007). Istraivanja je omoguila i finansirala Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Prvu analizu uradila je dr. Heike
Karge sa Georg Eckert Instituta za meunarodno istraivanje udbenika: Historija
20. stoljea u udbenicima Bosne i Hercegovine Analiza udbenika historije za
zavrne razrede osnovne kole 2008. godine. Rezultati analize su pokazali da se i
nakon objavljenih Smjernica u Bosni i Hercegovini jo uvijek primjenjuju udbenici
u kojima je na jednostran, iskljuiv nain predstavljena nacionalna historija. Rad je
objavljen i proslijeen obrazovnim institucijama, ali nije bilo odgovarajuih reakcija
zbog nepotivanja Smjernica, odnosno pristupa prezentacije historijskih sadraja,
koji se odnose na prolost Bosne i Hercegovine i naina na koji se tretiraju drugi
narodi i nacionalne manjine u ovim udbenicima.
Odrana je i Javna rasprava o udbenicima iz historije (2007) u Tuzlanskom
kantonu, nakon reakcije Udruenje veterana na sadraje udbenika za osmi razred osnovne kole i za etvrti razred srednjih kola (autori Hadiabdi, Derviagi,
Muli i Mehi). Kantonalna skuptina Tuzlanskog kantona pokrenula inicijativu za
organiziranje Javne rasprave o ovim udbenicima. Ministarstvo obrazovanja ovog
kantona je nakon Izvjetaja dvije komisije i odrane Javne rasprave donijelo odluku da ovi udbenici trebaju biti povueni u osnovnim kolama. Nakon ovakve odluke, Georg Eckert Institut uputio je kantonalnim ministarstvima obrazovanja i
pedagokim zavodima Komentar na javnu raspravu o udbenicima historije koja je
odrana u Tuzlanskom kantonu. U komentaru je navedeno da u skladu sa Smjernicama za pisanje i ocjenu udbenika iz historije za osnovne i srednje kole u Bosni
i Hercegovini koje su potpisali svi ministri obrazovanja u Bosni i Hercegovini u januaru 2006, oba udbenika su pozitivno ocjenjena od strane recenzenata, te odobrena od strane ministarstava obrazovanja, tj. Komisije za izradu udbenika na nivou
146

uloga historije u odgoju i obrazovanju u bosni i hercegovini

Federacije BiH, iji lanovi su bili i strunjaci iz kantona. Unija veterana je smatrala
da se autori ova dva udbenika ne bave ratnim periodom na korektan nain. U daljem
tekstu detaljno su dati odgovori na komentare ratnih veterana i dalje je navedeno da je
jedini komentar sa kojim se slau je da su autori napravili greku to nisu spomenuli
predsjednika Bosne i Hercegovine, Aliju Izetbegovia, u kontekstu ruenja bive SFRJ,
i osnivanja neovisne drave Bosne i Hercegovine. Vano je istai da ovo moe i bit
e jednostavno ispravljeno, i ne treba biti razlog da se potpuno zabrani upotreba
udbenika. U ovom sluaju treba biti ispotovana procedura unutar sistema u kojem
su ovi udbenici bili odobreni. U tekstu se dalje navodi....Da bi ova diskusija trebala
biti poticaj za otpoinjanje neophodnih debata o reformi nastavnih planova i programa za historiju, posebno onog koji se odnosi na period devedesetih godina prolog
stoljea u BiH. Samo otvorene diskusije mogu poploati put za odvijanje nastave iz
historije u kolama u BiH, koji ne sakriva, nego se kritiki odnosi prema goruim pitanjima o tome kako u nastavi tumaiti savremenu historiju Bosne i Hercegovine.
Rezultati druge analize udbenika iz historije (2007) objavljeni su u Dodatnim
nastavnim materijalima o Bosni i Hercegovini u periodu 1992.-1995. Slike novije
prolosti. Ovo istraivanje odnosi se na ueniko vienje koritenih udbenika iz
historije. Upitnik za istraivanje konstruisan je na Institutu za Internacionalno istraivanje udbenika Georg-Eckert u Njemakoj. Pitanja su se odnosila na udbenike
iz historije za etvrti razred gimnazije, koje su uenici koristili u nastavi u kolskoj
2007/2008. Anketa je provedena u Gimnaziji Dobrinja u Sarajevu.
Izdavanje tree generacije udbenika za osnovnu devetogodinju kolu, prema
Okvirnom nastavnom planu i programu, jo je u toku. Do sada su izraeni i odobreni udbenici za osam razreda devetogodinje osnovne kole. Za svaki razred odobreno je po nekoliko udbenika tako da nastavnici imaju priliku sami birati koji e
koristiti u nastavi. Ovakava udbenika politika ima prednosti jer se daje mogunost konkurencije i odabira kvaliteta, ali ima i nedostatke zbog naina na koji se
provodi. Dogaa se da udbenici prou svu proceduru za primjenu i ako ne prate
programske sadraje ishode Okvirnog nastavnog plana i programa za historiju. Ova
injenica stvara nove probleme u nastavnom procesu. Udbenik je i dalje osnovno
nastavno sredstvo za uenje jer sadri osnovne informacije o nastavnim sadrajima.
Odgojno-obrazovni rad u nastavi treba biti organiziran na nain da omoguava realizaciju programskih sadraja i standarda propisanih Okvirnim nastavnim planom
i programom, to u ovakvim sluajevima predstavlja problem.
U okviru reforme nastave historije razvijeni su i dodatni nastavni materijali i prirunici za nastavnike:
Obini ljudi u neobinoj zemlji, Jugoslavija izmeu Istoka i Zapada, EuroClio;
Slike novije prolosti, Dodatni materijali o Bosni i Hercegovini u periodu 1992.1995;
147

aida kovaevi

Prirunik za nastavnike historije u Bosni i Hercegovini;

Dr. Robert Stradling, Kako predavati historiju 20. stoljea, Sarajevo, 2002;
Dr. Robert Stradling, Multiperspektivnost u nastavi historije, Sarajevo, 2004;
Nastava moderne historije u Jugoistonoj Evropi, Dodatni nastavni materijali,
2007, CDRSEE.
Dodatni nastavni materijali i prirunici za nastavnike mogu biti znaajna podrka nastavnicima historije u buduem radu. Isto tako, ovi materijali bi trebali biti i
smjernica za rad domaim strunjacima, kako da svojim buduim radom pomognu
u poboljanju uslova za primjenu savremenog pristupa u pouavaju historije u kolama u Bosni i Hercegovini. Neke teme obraene u materijalima, u daljem razvoju
Okvirnog nastavnog plana i programa, takoer mogu biti uvrtene u standarde.
Nastavnici
Nastavnici ne samo da imaju uticaj na razvitak djece, nego je taj uticaj veoma
znaajan. Postoji ogranieno vrijeme u kojem se djeci pomae da steknu znanja i
razumijevanje, dovoljno da bi postali dobri graani svojih nacija, naeg problematinog kontinenta i naeg ugroenog globalnog sela. Od profesije predavanja historije
se trai da preuzme velike odgovornosti. Nastavnici historije moda nee prihvatiti
kompliment, ali ga ne mogu odbiti. Oni moraju preuzeti izazov. Ako nastavnici historije odstupe, tada je prilika proputena i djeca su izdana.
Reformom nastave historije, osim promjene nastavnih planova i programa i
udbenika uvodi se i novi nain predavanja historije. Savremeni pristup pouavanja historije pred nastavnike postavlja nove obaveze, ali i izazove. Osim pouavanja o dogaajima iz prolosti (injenicama), kod uenika treba da razvijaju
posebno razumijevanje, kompetencije i vjetine (vjetine historiara): kritiko i
kreativno miljenje, hronoloko razumijevanje, razumijevanje promjena i kontinuiteta, sposobnost empatije. Uenjem historije uenici treba da ue kako da
misle. Da bi to postigli nastavnici treba da primjenjuju multiperspektivan pristup i analizu izvora. Ocjena i propitivanje izvora bi trebale biti osnov za uenje
historije. Analizu izvora nastavnici treba da pripreme u skladu sa postavljenim ciljevima uenja koji podrazumijevaju i razvijanje konkretnih vjetina i stavova kod
uenika. U novim udbenicima nastavnici imaju mogunost da izaberu razliite
vrste izvora (pisani i slikovni) koje mogu pripremiti za analizu. Nastavnici mogu
da pripremaju i druge izvore za analizu koji e ukljuiti interesovanja uenika, pomoi im u razumijevanju i razvijanju sposobnosti kritikog i kreativnog miljenja,
itanja, izraavanja, vizuelnih sposobnosti i sl. Primjenom multiperspektivnog
pristupa nastavnici trebaju dati iri kontekst o nekom dogaaju, razvijati svijest
148

uloga historije u odgoju i obrazovanju u bosni i hercegovini

kod uenika da postoje razliita tumaenja prolosti, zasnovana na gleditu onog

ko posmatra kao i od dostupnosti izvora.
U Okvirnom nastavnom planu i programu ishodima uenja i aktivnostima
nastavnika od nastavnika se oekuje da razvija navedene kompetencije kod uenika
i primjenjuje savremeni pristup u pouavanju. Nastavnici to mogu postii ako
su imali priliku da se educiraju za primjenu savremene metodologije u nastavi i
odgovarajuu podrku. U svim dosada objavljenim dokumentima koji se odnose
na reformu nastave historije i preporukama nakon provedenih istraivanja
vezanim za reformu, navedena je potreba organiziranja seminara i kontinuiranog
usavravanja nastavnika historije. Jedan broj nastavnika imao je priliku da uestvuje
na seminarima o savremenim pristupima za pouavanje historije koje je organizirala
Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Euroclio, CDRSSE..., ali veina nije imala
priliku da se upozna ni sa osnovnim informacijama. injenica je postavljene zahtjeve
nastavnicima teko ispuniti, ako nisu imali odgovarajuu podrku, uzimajui u
obzir da su rjeenja za potekoe koje su javljale u okviru reforme nastavnih planova
i programa i udbenika u glavnom nalazili sami nastavnici. Poseban problem
predstavlja Metodika nastave historije na fakultetima na kojima se obrazuju
studenti za budui poziv. Obuka nastavnika za budue zanimanje nije se gotovo
nimalo promijenila. Na nekim fakultetima, se kao osnovna literatura za pripremu
ispita jo uvijek koriste prevaziene metodike nastave historije koje se odnose na
tradicionalnu nastavu. Ovakvo stanje se mora promijeniti obzirom da, nakon
zavrenog studija, nastavnici nemaju izgraene osnovne kompetencije za rad, to
u praksi predstavlja veliki problem koji se odraava na kvalit odgojno-obrazovnog
procesa i postignute rezultate uenja.
Zakljuci
Nedosljedno i provoenje zakona i dokumenata potpisanih u okviru reforme
obrazovanja, a posebno onih koji se odnose na reformu nastave historije (referentni okvir) prouzrokovalo je jo veu podjeljenost u obrazovnom sistemu u Bosni i
Hercegovini. Nastava historije je glavni kamen spoticanja u izgradnji inkluzivnog
obrazovanja.
Reformi nastave historije naophodna je vea podrka institucija i akademske zajednice. Neophodno je pokretanje debata o reformi nastavnih planova i programa
za historiju i goruim pitanjima o tome kako u nastavi tumaiti savremenu historiju
Bosne i Hercegovine. Nastavnicima historije neophodna je podrka u edukaciji. Pitanje metodike nastave historije na fakultetima potrebno je to prije rijeiti, prilagoditi je zahtjevima savremene nastave.

149

amna sefo

Nastava historije po EU-VET 3 projektu

Od oktobra 2007. god. Srednja medicinska kola uestvuje u EU-VET 3 projektu kao pilot kola za zanimanja:
Medicinski tehniar
Farmaceutski tehniar
Laboratorijsko-sanitarni tehniar
Odabir pilot kola tekao je u saradnji sa relevantnim ministarstvom obrazovanja.
Nakon zajednikog dogovora oko toga koja e zanimanja biti ukljuena u Projekat
kao pilot zanimanja, sva ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta su Projektu dostavila svoje liste kola po prioritetima za odabrana zanimanja koja predlau
da budu pilot kole. U odabiru pilot kola ministarstva su se vodila kriterijima za
odabir kola. Nastavniko vijee nae kole je nominovalo 3 profesora za lanstvo
u radnim grupama koje e raditi na razvijanju novih Nastavnih planova i programa. Od prole kolske godine kola je upisala 4 odjeljenja pilot projekta EU-VET
3 programa, koji nastavu pohaaju po modularnom nastavnom planu i programu.
Projekat se sastoji od pet komponenata:
Razvoj upravljanja i politike
Institucionalni razvoj
Razvijanje modularnog nastavnog programa za odreene grupe zanimanja i
obuka nastavnika
Model finansiranja
Tehnika specifikacija opreme za VET kole
EU-VET 3 projekat
Prema postojeoj legislativi u Bosni i Hercegovini, nastavnici koji rade u strunim kolama su podijeljenji u dvije glavne kategorije. Prva se odnosi na nastavnike
koji predaju opteobrazovne predmete, a druga na nastavnike koji predaju strune
predmete. Postojei koncept se uglavnom odnosi na drugu kategoriju i namijenjen

151

amna sefo

je njoj. U opteobrazovne predmete spadaju maternji jezik, strani jezik, matematika,

tjelesni i zdravstveni odgoj, informatika, demokratija i ljudska prava . Profesori koji
su uestvovali u radnim grupama dali su prijedlog da se u opteobrazovne predmete
uvrsti i historija kao predmet koji e se predavati u prvom razredu sa po dva asa
sedmino. Prema Projektnom zadatku Nastavni planovi i programi treba da ukljue
kljune kompetencije za cjeloivotno uenje, a naroito vjetine stranih jezika, informacionih i komunikacionih tehnologija i poduzetniko uenje.
U sklopu VET-3 projekta, obuka VET nastavnika je bila bazirana na procjeni
njihovih potreba da bi bili kompetenti da provode nove modularne nastavne planove i programe. Za nastavnike iz grupe 1 obuka na radnom mjestu je u nadlenosti
prosvjetno-pedagokih zavoda. Do sada znaajan broj nastavnika srednjiih strunih
kola je obuen na radnom mjestu. Znaaj ovih obuka za pedagoki razvoj nastavnika je ogroman. Teme koje se najee obrauju na obukama su: izrada modularnih
NPP-a, nova nastavna metodologija, izrada i implementacija modularnih NPP-a,
ocjenjivanje uenika, obuke iz informacionih tehnologija i elementi VET reforme.
Sistem obuke nastavnika, kako one koja se provodi prije zaposlenja tako i one koja
se provodi na radnim mjestima kad su nastavnici u radnom odnosu u koli, struno
usavravanje nastavnika i mogunost napredovanja u njihovoj karijeri su jako vani
elementi u svim reformskim nastojanjima i procesima.
Status historije u srednjim kolama koje predaju po EU-VET 3 projektu
Historija kao predmet prema modularnom Nastavnom planu i programu je zastupljena je sa po dva asa sedmino u prvom razredu. U prvom razredu prema Nastavnom planu i programu po EU-VET projektu izuava se historija Bosne i Hercegovine od
paleolita do priznanja Bosne i Hercegovine kao drave, i njen poloaj i uloga u sklopu
svjetske historije. Cilj nastave historije je upoznavanje razvoja drutva u svjetskim, evropskim i bosanskohercegovakim prilikama. Nastavni plan i program obuhvata drutvena, ekonomska, kulturna, podjednako koliko i politika i diplomatska kretanja Bosne
i Hercegovine. Budui da za srednje strune kole (modularna nastava) jo uvijek nema
udbenika u nastavi koristimo kombinaciju udbenika:
Z. ehi, M. Fori, V. Smriko, E. Haimbegovi, Udbenik historije za prvi i
drugi razred strunih kola, SP, Sarajevo 2004.
H. Hadiabdi, Udbenik historije za prvi razred gimnazije, Bosanska knjiga,
Tuzla, 2007.
E. Kurtovi, S. Hajrulahovi, Udbenik historije za drugi razred gimnazije, SP,
Sarajevo, 2007.
V. Smriko, A. Husi, Udbenik historije za trei razred gimnazije, SP, Sarajevo,
2007.
152

nastava historije po eu-vet 3 projektu

Z. ehi, A. Kovaevi, A. Leka, Udbenik historije za etvrti razred gimnazije,

SP, Sarajevo, 2007.
Promjene u strunim kolama koje rade po EU-VET 3 projektu su se odrazile na
status historije kao nastavnog predmeta u kolama. U obrazovnom procesu predmet
historija ima veoma vanu ulogu, meutim broj asova historije u srednjim strunim
kolama se smanjuje! Uenici kroz izuavanje historije stiu analitike i interpretativne
vjetine koje mogu koristiti u ivotu i primjeniti u budunosti, da bi razumjeli svijet
u kojem ive i promjene koje doivljavaju, i koje e im pomoi da ocijene informacije koje im nude mediji i drugi izvori! Uz pomo primjene najsavremenije nastavne
tehnologije, zaista bi trebalo da postane predmet kog e rado oekivati. Historija kao
predmet olakava ueniku da stekne vie znanja u ovladavanju gradiva iz drugih predmeta, zato je historija kao predmet nezaobilazna i kao nauka i kao predmet u koli.
Postignuti rezultati
Bitno je istai da u kolama koje rade po planu i programu na bosanskom jeziku,
za koje je nadlean Pedagoki Zavod Mostar uinjen veliki napredak u metodologiji
nastave historije. U cilju strunog usavravanja nastavnika Pedagoki Zavod redovno organizuje strune aktive i seminare. Naglasak je stavljen na multiperspektivnost
i izgradnju historijskih vjetina, te koritenje multimedijalnih nastavnih pomagala.
Sve navedeno je ugraeno u nastavni plan i program historije za gimnaziju, srednje tehnike i strune kole, kojeg je odobrilo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta 2009. godine.
Primjena nastavnog plana i programa i novih udbenika zahtjeva potpuno drugaiju ulogu nastavnika u sistemu obrazovanja. Zato bi i udbenici trebali biti koncipirani za interaktivno uenje i dijaloku metodu. Nastava historije zauzima jedno
od najvanijih mjesta u procesu kolovanja odgovornih i aktivnih graana, i trebala
bi da omogui uenicima da unapreuju svoj pojedinani i kolektivni identitet, kroz
poznavanje svog zajednikog historijskog nasljea u njegovoj lokalnoj, nacionalnoj,
evropskoj i globalnoj dimenziji.
Zakljuak
Bilo bi dobro da nadlene institucije iz oblasti historijske nauke vie ukazuju na
ovaj problem i da se bore za bolji status historije u srednjim kolama, i da rade na
izradi udbenika za historiju za srednje strune kole, a da se historijska graa obrauje obimnije, dublje i sadrajnije. Udbenici bi trebali sadravati radne listove, prirunike za nastavnike, CD sa dokumentima, a didaktiki materijali bi trebali biti
zastupljeni to vie u udbenicima.

153

samojko cvijanovi

Udbenici istorije u srednjim kolama

Udbenik istorije proizlazi iz nastavnog plana programa i on je osnovno sredstvo

za usvajanje znanja i samostalan rad uenika, ali je isto toliko neophodan i nastavniku za planiranje rada na asu.
Osnovna namjera je da se nastava istorije uskladi sa rezultatima naune istoriografije (nacionalne i svjetske) i zahtjevima savremenog obrazovanja. NPP i na njegovoj osnovi udbenici su elementi pomou kojih se konkretizuju ovi zahtjevi. Preispitivanje i novo tumaenje pojava, dogaaja, linosti, ideologija, metoda rada stavlja
nastavnika istorije u sprecifian poloaj, a od njega se zahtjeva stalno usavravanje.
Potreba za novim udbenicima koji e kvalitativno i kvantitativno uspjenije predstaviti istoriju, oigledna je. Udbenici koji su u upotrebi teko da mogu udovoljiti
kriterijumima savremene metodike nastave istorije. Trenutni udbenici za srednje
kole su raeni na osnovu vaeih NPP, te u prvom redu daju hronoloki prikaz
istorijskih dogaaja i ne ostavljaju mnogo prostora za primjenu uenja zasnovanu na
razvoju vjetina uenika. Tu treba dodati nedovoljnu osposobljenost samog nastavnog kadra za realizaciju nastavnog procesa zasnovanog na razvoju uenikih vjetina. Nedostatak savremene nastavne tehnologije, prostora, inventara i sl. je jedan od
problema koji utiu na kvalitet nastavnog procesa.
Postavlja se pitanje: kakvi su nam udbenici potrebni?
da li su udbenici ogledalo i nas samih,
ta uraditi da se uenici privole da to vie koriste udbenike,
kako oblikovati udbenik da bude interesantan,
da li je vizuelno zanimljiv i da li kod uenika pobuuje interes da ga istrauje,
da li je udbenik za dijete tog uzrasta,
da li e ga rado drati u rukama,
kako motivisati uenike da ele uiti i vladati svojim uenjem,
kako uiniti da znanja koja prenosimo ostaju,
da li poduavati uenike ili predmet,
ta nam je vano da uenici znaju i zapamte,
155

samojko cvijanovi

koje strategije koristiti za uspjenu realizaciju ciljeva,

da li primjenjujemo multiperspektivnost,
da li je tekst rasporeen po nivoima znanja ili su data znanja predviena za sve
uenike,
jezik kojim je pisan udbenik da je prilagoen uzrastu uenika,
da li ubaciti gradivo vezano za struku,
da li motiviu uenike da istrauju,
da li su zadaci i pitanja nekad preteki i ne pomau u shvatanju,
da li prua mogunost ueniku za izradu znanja i umijea kroz samostalne aktivnosti,
da li pitanja i zadaci ija je funkcija da podre proces uenja kod uenika, daju
povratnu informaciju o napredovanju u uenju (ako znamo da proces uenja
nije proces akumulacije ve konstrukcije znanja),
da li pitanja postavljena u udbeniku olakavaju dijaloki metod rada,
da li je primjenjena interaktivna nastava i grupni rad,
da li je uloga nastavnika aktivnija i kreativnija,
da li pitanja i zadaci podstiu kritiko razmiljanje uenika,
da li do izraaja dolazi inventivnost uenika,
da li kod uenika razvija vjetine da ue kako da misle.
Kako oblikovati udbenik da bude interesantan?
Da bi se poboljao kvalitet udbenika treba izraditi standarde. Savremeni udbenik mora da zadovolji dva osnovna kriterijuma:
1. da je gradivo ispravno tumaeno, dakle nauno zasnovano,
2. da je gradivo didaktiki-metodiki oblikovano da uenika motiviemo na rad,
to jest da je zanimljivo.
Da bi se poboljao kvalitet udbenika osim tehnike opremljenosti, udbenik
mora biti kako gradivom sadrajan, tako i interesantan. Kreiranju udbenika mora
se prii sa potovanjem osnovnih didaktikih principa, a to su: princip naunosti,
princip prilagoenosti nastave uzrastu uenika, princip sistematinosti i postupnosti u nastavi, princip povezanosti teorije i prakse, princip trajnosti i usvajanja znanja.
Glavni zadaci udbenika jesu da pomau uenicima da to bolje shvate sadraj.
Da ih osposobi za rjeavanja problema i da im uvruje ve steeno znanje. U naim
udbenicima pitanja i zadaci stoje na kraju i uvijek su reproduktivnog tipa, tj. zadaci
ponavljanja i uvjebavanja. Mnogo rjee se javljaju u naslovima i na poetku lekcije
156

Udbenici istorije u srednjim kolama

ija funkcija je da pripremi uenika u novo gradivo, tako da itanje lekcije bude traganje za odgovorima. Ona bi trebala da povezuje staro i novo gradivo ono to uenik
ima u svom iskustvu sa novinama. Pitanja postavljena u uvodnom dijelu u sklopu
teksta kao i njegovom zavretku olakavaju dijaloku metodu rada. Pitanja u toku
lekcije imitiraju tok razmiljanja za odgovorima. Pitanja koje stoje iz grupe lekcija i
povezuju njihovo gradivo u cijelini. Ovi tipovi pitanja treba da budu zastupljeni u
udbeniku a pitanja i zadaci koji stoje iza lekcije trebaju da budu rezime te lekcije
i njen kratki pregled. Najvei broj pitanja treba da podstiu dublji misaoni napor
uenika. Direktna pitanja, posmatraj, pogledaj, zakljui, dopuni motiviu uenike
pri rjeavanju zadataka. Vana inovacija u udbeniku treba da bude zastupljenost
tema iz kulture nauke, prosvjete, savremenog ivota i dosljedno da se prate kroz cijeli
hronoloki okvir. Da ne dominira politika istorija u odnosu na sve druge (kulturnu
istoriju, istoriju svakodnevnog ivota). Uz osnovni hronoloki pristup insistirati na
sinhronistikom pristupu kako u strukturiranju udbenika tako i u prezentovanju
sadraja nacionalne, evropske i svjetske istorije.
U okviru nastavnih jedinica izdvojeni podnaslovi i najvaniji dijelovi teksta tebaju biti obojeni jakom bojom a neki dijelovi teksta da budu istaknuti odgovarajuom bojom podloge. Odtampani pojmovi datumi i linosti omoguavaju bolju
preglednost ime autor istie njihovu vanost. Poseban kvalitet udbenika ini obilje slikovnog materijala, fotografije, grafika, karikatura, heraldikih simbola. Likovno grafika oprema udbenika ini ga zanimljivim za uenika kao to su ilustracije,
mape, karte, crtei (didaktiki aparat) koji ima za cilj da podri tekst, da ga objasni,
uini zanimljivim, pomogne u razumijevanju. Ueniku treba dati mogunost da
sam analizira znaajne istorijske izvore ime se stvara prostor za kreativno i kritiko
miljenje i dobija se podsticajnost udbenika. Istorijski izvori u udbenicima i ilustracioni materijal koji prati tekst daje mogunost primjene uenja zasnovanog na
razvoju vjetina uenika. Da uz svaku nastavnu jedinicu ako je mogue da se ukljue
razliiti tipovi istorijskih izvora. Tekstove unutar nastavne jedinice podijeliti podnaslovima jer uenicima pomau kod snalaenja u tekstu. Uvrstiti pregledan podsjetnik na kraju svake nastavne jedinice i uvrstiti rjenik nepoznatih rijei. Karte da
budu na poetku lekcije a ne na kraju jer uenik treba jo da ita naslov da shvati
istorijsko vrijeme i prostor to jeste uzrono-posljedine veze. Karte trebaju da budu
jasne, funkcionalne i uraene u adekvatnom koloritu. U udbenike treba uvrstiti
hronoloke tabele koje bi se koristile u procesu uenja.
ta je karakteristika dobrog udbenika?
Pitanja koja se postavljaju da bi se izvrila ocjena je pitanje koje se fokusira na
unutranji kvalitet udbenika: sadraj, pedagoki pristup.

157

samojko cvijanovi

Ocjena sadraja udbenika iz istorije

1. Koji je istorijski period obraen? Da li se ti periodi tano podudaraju sa onim
koji se pominju u nastavnom planu i programu? Da li postoje ikakve praznine
koje je potrebno popuniti iz nastavnog materijala?
2. Da li udbenik predstavlja poprilino sveobuhvatan hronoloki pregled dueg
vremenskog perioda? Ili selektivniji pregled?Ili se fokusira na nekoliko bitnih
perioda u dravnoj, regionalnoj, evropskoj ili svjetskoj istoriji ili na iroke istorijske teme i situacije?
3. Koliko je stranica posveeno svakom periodu koji je obraen u udbeniku i da li
je duina u skladu sa onim sto je potrebno prema programu iz predmeta istorije?
4. Koliki je naglasak stavljen na politiku, diplomatsku, ekonomsku, socijalnu i
kulturoloku istoriju unutar sadraja udbenika? Da li udbenik nudi nacionalnu perspektivu evropske ili nacionalne istorije?
5. Da li obrada nacionalne istorije obuhvata i osvrt na gledita drugih zemalja i
naroda na dogaaje i procese u domovini?
Pedagoki pristup
Koje su sposobnosti i shavatanja potrebni, da bi uenici bili u stanju da tumae
izvorni materijal i izvode provjere sadranog uvodnim dijelovima udbenika?
Da li je u njoj sadran izvorni materijal, ativnosti i zadaci, kao i narativni tekstovi?
Ako su locirani drugi elementi, kako su u knjizi organizovani?
Da li postoji izvorni materijal, odnosno druge aktivnosti za uenje na kraju
svakog poglavlja ili se nalazi na kraju knjige?
Glavna svrha da se uenici prisjete informacija iz tekstova udbenika, pruaju
mogunost da se kritiki osvrnu na istorijske dokaze, isti dokaz moe tumaiti
na vie naina, raznih izvora istorijskih dokaza, da prue instrumente.
Kako se bilo koja ilustracija, fotografija, mapa i dijagram dovodi u vezu sa tekstom?
Da li udbenik uvodi uenike u istorijske dogaaje pitanja i razvoj situacije
koje obrauje? Npr, da li se udbenikom nastoji pokazati kako ljudi vide ne
samo dogaaje i stanje u kojem su ivjeli, nego i alternative koje su im otvorene
u svako doba kako ih je oblikovala vlastita prolost?
Unutranji kvalitet udbenika iz istorije
Da li balans izmeu teksta i drugih elemenata (ilustracije, mape, pisma, slike,
rukotvorina) odgovara starosnoj dobi i nivou sposobnosti onih za koje je udbenik napisan?

158

Udbenici istorije u srednjim kolama

Kao to je sigurno da mlai i manje sposobni preferiraju udbenike sa manje

tekstova, a vie ilustracija, takoe je sigurno da e za njih biti tee ako se od njih
trai prekomjerno koritenje izvornog materijala.
Da li udbenik nudi pluralnost tumaenja prolosti (npr. vie perspektiva). Da
li e uenika navesti na razmiljanje o istoriji kao o disciplini?
Da li oekujete da e udbenik izazvati kod uenika interesovanje za predmet
i za prolost?
Tekst ne treba biti ni previe pojednostavljen, niti nerazumljiv uenicima.
Tekst treba biti itljiv, ali bi takoe uenicima trebalo pomoi da kod sebe razviju stil pisanja koji odgovara disciplini istorije.
Da bi se doprinijelo da udbenik bude to kvalitetniji predlaem timski rad u
izradi udbenika u ijoj bi izradi uestvovali strunjaci razliitog profila (strunjaci
za sadraj, za didaktiko oblikovanje, za likovno-grafiku opremu). Sve ovo moe se
postii ako postoje jasne procedure izrade i izdavanja udbenika i zakon o udbenicima. Kako bi se to uspjenije realizovala procedura izrade udbenika potrebno je
uspostaviti saradnju izmeu Zavoda za izdavanje udbenika, Ministarstava prosvjete i kulture i Pedagokih zavoda. Prilikom izrade udbenika treba ee konsultovati
aktive nastavnika istorije.

159

haris durakovi

Nastava historije u gimnaziji

Dugo vremena se ekalo na jedan skup koji bi tretirao problematiku nastave historije u kolama u BiH. U organizaciji Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta
u Sarajevu odran je takav skup 12. maja 2011. Detektirani su brojni problemi u
nastavi historije, poevi od osnovne kole, pa do fakulteta.
U ovom izlaganju e biti rijei o nastavi historije u gimnazijama Hercegovakoneretvanskog kantona, koje nastavu izvode na bosanskome jeziku. Ve iz ove reenice moe se naslutiti jedan od problema. Na podruju Hercegovako-neretvanskog
kantona imamo gimnazije koje izvode nastavu na bosanskom jeziku i gimnazije koje
izvode nastavu na hrvatskom jeziku. To nije problem, obzirom da su i bosanski i
hrvatski i srpski jezik slubeni jezici u Bosni i Hercegovini. Problem je u razliitim
nastavnim planovima i programima, razliitim udbenicima. Primjer je Gimnazija
Mostar, gdje se u jednoj smjeni izvodi nastava po jednom planu i programu, a u
drugoj po drugom planu i programu. Realizaciju nastavnog plana i programa na
bosanskom jeziku prati Pedagoki zavod Mostar, nastavnog plana i programa na hrvatskom jeziku Zavod za kolstvo Mostar. Dakle, u Mostaru postoje dva pedagoka
zavoda nadlena za podruje Hercegovako-neretvanskog kantona, dok npr. u Srednjobosanskom kantonu pedagoki zavod i ne postoji.
Kada posmatramo i poredimo stanje nastave u gimnazijama Hercegovako-neretvanskog kantona sa stanjem u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, opet postoje velike
razlike. Naelno to ne bi bio problem. Problem se javlja kada uenik pree iz gimnazije iz
Sarajeva u gimnaziju u Mostar. Primjer je uenica iji su se roditelji preselili iz Sarajeva u
Mostar. Uenica je pohaala drugi razred jedne sarajevske gimnazije i upisala se u drugi
razred Druge gimnazije Mostar. Prema nastavnom planu i programu u opim gimnazijama Kantona Sarajevo historija je zastupljena sa po dva asa u prvom i drugom razredu,
dok je u opim i jezikim gimnazijama Hercegovako-neretvanskog kantona historija
zastupljena po dva asa od prvog do etvrtog razreda. Tako je spomenuta uenica u drugom razredu gimnazije u Sarajevu, iz historije uila savremenu historiju. Dolaskom u
drugi razred u gimnaziji u Mostaru, desio se problem, jer se u drugom razredu gimnazije
u Mostaru ui srednji vijek, a tek u etvrtom razredu savremena historija. Postavljamo
pitanje nadlenim institucijama, kako rijeiti ovakve probleme.
161

haris durakovi

Tu smo ve kod sljedeeg problema broj asova historije se smanjuje. Profesori

historije, neopravdano, ostaju bez posla. Miljenja smo da je nedopustivo da ope gimnazije u Sarajevu imaju historiju samo u prvom i drugom razredu. To apsolutno nije
praksa ni u gimnazijama u entitetu Republika Srpska, a ni u susjednim zemljama. U
gimnazijama drutveno-jezikog smjera u Republici Srpskoj nastava historije zastupljena je sa po dva asa u prvom i drugom razredu, te sa po tri asa u treem i etvrtom razredu. U opim gimnazijama Hercegovako-neretvanskog kantona, historija je
zastupljena sa po dva asa sedmino, od prvog do etvrtog razreda. Druga gimnazija
Mostar je specijalizirana gimnazija u kojoj djeluju tri obrazovna smjera: pedagoki,
matematiko-informatiki i filoloki. U Nastavnom planu i programu za pedagoku i
matematiko-informatiku gimnaziju historija je zastupljena sa po dva asa u prvom
i drugom razredu i sa po jednim asom u treem i etvrtom razredu. Smatramo da je
potrebno ujednaiti broj asova historije u gimnazijama u Bosni i Hercegovini.
Kada je rije o udbenicima koji se koriste u gimnazijama Hercegovako-neretvanskog kantona, i tu postoje odreene razlike. Na poetku svake kolske godine,
kole dobiju od Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke Katalog udbenika doputenih za koritenje u nastavi. Obino su tu po dva-tri udbenika za svaki razred i
svaki predmet. Na profesoru je da izabere udbenike po svom nahoenju.
Profesori historije u gimnazijama koje izvode nastavu na bosanskom jeziku na
poetku kolske godine imaju sastanak u Pedagokom zavodu Mostar, gdje se donese odluka o izboru udbenika koji e se koristiti u nastavi. Tako je napravljen izbor
sljedeih udbenika historije za koritenje u nastavi:
H. Hadiabdi, E. Derviagi, Udbenik historije za prvi razred gimnazije, Bosanska knjiga, Tuzla, 2007.
E. Kurtovi, S. Hajrulahovi, Udbenik historije za drugi razred gimnazije, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007.
V. Smriko, A. Husi, Udbenik historije za trei razred gimnazije, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007.
Z. ehi, A. Kovaevi, A. Leka, Udbenik historije za etvrti razred gimnazije,
Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007.
Poznato je da su ovi udbenici pisani na osnovu Smjernica za pisanje udbenika
historije za osnovne i srednje kole u Bosni i Hercegovini.1 U odnosu na udbenike
iz ranijih godina vidljiv je odreeni napredak. Meutim, niti uz jedan ovaj udbenik
nema historijske itanke, radne sveske za uenike, a ni prirunika za nastavnike, to
je predvieno Smjernicama.
Tako u taki 3. 3. stoji: uz udbenike, autori su duni izraditi i prirunik za
nastavnike. Prirunik treba ponuditi primjere obrade nastavne jedinice, kao i oblike
1

Smjernice su objavljene u Slubenom glasniku BiH, broj 5, godina 2007.

162

nastava historije u gimnaziji

i metode rada, ciljeve, zadatke, rezultate uenja, nastavna sredstva, te minimum didaktikih sredstava.2
U taki 3. 18. stoji: Radna sveska za uenike treba pratiti udbenik i koristiti se
radi sistematizacije gradiva. Radne sveske mogu biti skromnije dizajnirane;ne moraju biti u boji, niti tampane na skupom papiru.3
Pored gore navedenih problema, nastava historije se u kolama svodi na profesora,
udbenik i tablu. kole nisu najbolje opremljene nastavnim pomagalima. Npr. mi u
Drugoj gimnaziji Mostar posjedujemo nekoliko historijskih karata i odreenu literaturu u biblioteci, tako da je profesoru prilino teko osmisliti dobar interaktivan as.
Kao pozitivan primjer ovdje bi izdvojili dva prirunika. Oba prirunika, u odreenoj mjeri, mogu izuzetno pomoi u kreiranju dobrog asa. To su:
Grupa autora, Obini ljudi u neobinoj zemlji: svakodnevni ivot u BiH, Hrvatskoj i Srbiji 1945-90. Jugoslavija izmeu istoka i zapada, Euroclio, Beograd,
2007.
Grupa autora, Historijske itanke 1-4, Nastava moderne historije u Jugoistonoj
Evropi (dodatni nastavni materijal), Centar za demokraciju i pomirenje u Jugoistonoj Evropi, Sarajevo, 2007.
Inae, u kolama koje rade po planu i programu na bosanskom jeziku, a za koje je
nadlean Pedagoki zavod Mostar, u proteklih pet-est godina napravljen je odreeni iskorak u izvoenju nastave historije. Stavljen je akcenat na interaktivnu nastavu,
na koritenje multimedijalnih nastavnih pomagala, te koritenje i analizu historijskih izvora na asovima historije.
Sve navedeno ugraeno je u Nastavni plan i program historije za gimnazije, kojeg
je odobrilo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovako-neretvanskog kantona 30. 9. 2009. godine. U Nastavni plan i program su ugraeni ciljevi
i zadaci tematskih cjelina, oekivani rezultati i obrazovni ishodi, zatim vrijednosti,
stavovi i sposobnosti koje trebaju uenici usvojiti, aktivnosti uenika i aktivnosti
nastavnika. Ovo je rezultat timskog rada i dobre saradnje izmeu profesora historije
i Pedagokog zavoda Mostar.
Na kraju, sloit emo se da je uloga historije u odgojno-obrazovnom procesu
jako bitna, ali pitanje je da li je drutvo, a time i uenici svjesni te uloge. Takoer
trebamo sebi postaviti pitanje ta je uzrok takvih stavova. Dovoljno je spomenuti
da je dob uenika koji pohaaju gimnaziju je od 15 do 19 godina, te da je to vrijeme u kojem uenici sazrijevaju, percipiraju i shvataju drutvene procese. Imajui to
u vidu vanost objektivnog i temeljitog prezentiranja prolosti ljudskog drutva i
2
3

Slubeni glasnik BiH, broj 5, godina 2007, str. 178.

Slubeni glasnik BiH, broj 5, godina 2007, str. 178.
163

haris durakovi

naroda Bosne i Hercegovine izuzetno je bitna. Uenici kroz izuavanje historije stiu
sliku svijeta u kojem ive, ue se samostalnom donoenju zakljuaka, objektivnom
prosuivanju. Uenici se ue da uvae tue miljenje, a svoje obrazloe valjanjim
argumentima; shvataju da nesuglasice trebaju rjeavati dijalogom i na miroljubiv
nain; razvijaju senzibilitet prema umjetnosti, kroz historiju umjetnosti, historiju
filma, historiju muzike.
Nae preporuke za unapreenje nastave historije bile bi sljedee:
da se radi na izradi prirunika za nastavnike i radnih sveski za uenike;
da se napravi izbor pounih dokumentarnih filmova koji bi se mogli koristiti
u nastavi, da taj izbor izvre fakulteti, te da ga preporue ministarstvima obrazovanja;
da se razmilja o izradi web stranice po ugledu na hrvatski povijesni portal;
da fakulteti ostvare bolju saradnju sa pedagokim zavodima;
da fakulteti barem jednom godinje organizuju ovakve okrugle stolove.
Kada je rije o statusu historije kao predmeta u kolama bilo bi dobro da autoriteti
iz oblasti historijske nauke vie javno ukazuju na vanost historije u kolama, da se vie
bore za status historije u srednjim kolama, jer u svim reformama (npr. EU-VET) broj
asova historije se drastino smanjuje.

164

samir hajrulahovi

Poloaj nastave historije u gimnazijama Kantona Sarajevo

Prema kantonalnom planu i programu koji se u gimnazijama Kantona Sarajevo

primjenjuje od kolske 1999/2000. godine nastava historije je zastupljena sa dva asa
sedmino u prvom i drugom razredu. U treem i etvrtom razredu gimnazije historija je kao nastavni predmet zastupljena samo u drutvenom izbornom podruju
sa tri asa sedmino. Poto se u sarajevskim gimnazijama pored drutvenog uenici
mogu izjasniti za prirodno, jeziko ili matematiko-informatiko izborno podruje
veina uenika u treem i etvrtom razredu ne slua nastavu historije.
Za razliku od historije i drugih predmeta koji se nalaze u slinoj poziciji (geografija, fizika, hemija i biologija) neki predmeti kao to su bosanski jezik i knjievnost,
matematika, prvi i drugi strani jezik zastupljeni su u nastavi sve etiri godine i u svim
izbornim podrujima. Tako je npr. matematika u prvom i drugom razredu gimnazije
zastupljena sa etiri asa sedmino, a u treem i etvrtom razredu sa po tri asa sedmino osim u matematiko-informatikom izbornom podruje gdje uenici u treem i
etvrtom razredu imaju pet asova matematike sedmino (vidi priloenu tabelu).
S obzirom da se smanjivanje broja asova historije deava i u osnovnim i u srednjim strunim kolama jasno je da poloaj i budunost nastave i nastavnika historije
nisu nimalo svijetli. Vjerovatno e i interes mladih ljudi za studij historije u narednim godinama biti manji, jer veina mladih ljudi eli da studira fakultete koji e im
omoguiti egzistenciju i zapoljavanje to je sa historijom sve manje sluaj.
Krivicu za ovakvo stanje snosimo prije svega mi historiari, jer je postojei plan
i program u Kantonu Sarajevo na snazi ve punih dvanaest godina, a da, osim pojedinanih pokuaja, do sada nismo uspjeli da ozbiljnije ukaemo na ovaj problem, a
kamoli da ga rijeimo.
Veliki problem za profesore, a posebno za uenike i njihove roditelje je upotreba tri udbenika historije u prvom razredu gimnazije. Na poetku kolske godine
uenici i njihovi roditelji su prinueni da kupe udbenike za prvi, drugi i trei razred. S obzirom da je ista situacija sa jo nekim predmetima jasno je da su roditelji
gimnazijalaca na poetku prvog razreda izloeni velikom materijalnom troku kako
bi obezbijedili svojoj djeci sve udbenike koji su im potrebni. Profesori su onda

165

samir hajrulahovi

dovedeni u neugodnu poziciju da objanjavaju uenicima i roditeljima da upotreba

tri udbenika historije u prvom razredu nije nikakva samovoljna odluka profesora
ve nedostatak udbenika koji bi bio napisan po kantonalnom planu i programu.
to se tie strunog usavravanja nastavnika ekonomska kriza je i tu ostavila negativne posljedice. Za razliku od prethodnih godina kada je PPZ Kantona Sarajevo
organizovao trodnevne seminare na kojima su nastavnici i profesori historije imali
priliku da uju nekoliko interesantnih predavanja strunjaka iz razliitih oblasti, u
zadnje tri godine, zbog smanjenja novanih sredstava, seminari se ne odravaju ve
se dva puta godinje odravaju sastanci strunih aktiva.

166

17.
18.

6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.

2.
3.
4.
5.

1.

R.
br.

A JEZIKO PODRUJE
Bosanski/hrvatski/srpski jezik i
knjievnost
Prvi strani jezik
Drugi strani jezik
Trei strani jezik
Latinski jezik
B-DRUTVENO PODRUJE
Historija/Povijest**
Geografija/Zemljopis**
Sociologija
Psihologija
Pedagogija
Filozofija sa logikom
Obrazov za demokratiju i ljudska prava
Uredsko poslovanje
Statistika
Ekonomija
Pravo
C-PRIRODNO PODRUJE
Matematika
Fizika

NAZIV
NASTAVNOG
PREDMETA

4
2

2
2

2
2

4
2

3
2

3
2

Zajedniko za sva
izborna
podruja
I
II

2
2

4
4
2
2

4
4
4
1

3
3
3

2
3
3
3
2

3
2

3
2

IV

III

III

IV

DRUTVENO

3
3

2
2

3
2

III

3
3

3
2

IV

PRIRODNO

5
3

2
2

3
2

III

5
3

3
2

IV

MATEM.
INFORMAT.

2
2

2
3

2
2

3
2

III

3
2
2
2

3
2

IV

ADMINISTRATIVNO

2
2

3
2

III

3
2

IV

2
6
****
2
****

3
2

III

2
6
3

****

****

3
2

IV

PEDAGOSPORTSKO KO-PSIHOLOKO

IZBORNO PODRUJE III i IV RAZRED

JEZIKO

NASTAVNI PLAN ZA GIMNAZIJU KANTONA SARAJEVO

poloaj nastave historije u gimnazijama kantona sarajevo

167

 168

Hemija/Kemija***
Biologija***
Informatika
Nacrtna geometrija
D-KULTURNO-ZDRAVSTVENO
PODRUJE
Muzika/Glazbena kultura
Likovna kultura
Sport
Kultura religija
UKUPNO A+B+C+D
Broj predmeta
2
28
12

29
12

2
2
1

2
2

2
2
2

28
10

2
2
28
9
28
11

2
2
28
11
30
12

3
3

2
2
28
11

3
3

28
11

2
2
28
11

2
2

28
12

2
2
28
12

7
28
12

****

9
2
28
12
****

29
12

1
1
2

1
1
2
2
29
12

 kole e u skladu sa svojim kadrovskim i drugim potencijalima blagovremeno obavijestiti kandidate o izbornim podrujima koja
uenik moe birati.
** ***
i U cilju rastereenja uenika ovi predmeti bi se mogli izuavati po polugoditima sa 4 asa sedmino u jednom polugoditu (na
primjer: u prvom razredu geografija u prvom, a historija u drugom polugoditu, a u drugom razredu obrnuto)
****
U okviru ovih asova kroz mezocikluse koji obuhvataju oko 30 asova realiziraju se sadraji iz oblasti atletike, gimnastike, ritmike
i drugih sportskih disciplina u sportskom izbornom podruju, a sadraji iz oblasti razvojne, pedagoke, socijalne psihologije i
drugih psiholokih disciplina; te didaktike, savremene nastavne tehnologije specijalne pedagogije i drugih pedagokih disciplina.
(Trenutno Druga i Peta gimnazija te Uiteljska kola imaju saglasnost i na djelimino ureivanje plana u I i II razredu o emu
kole imaju obavjetenje).

23.
24.
25.
26.

19.
20.
21.
22

samir hajrulahovi

senada jusi

Nastava historije u srednjim strunim kolama

Nastava historije se danas u okviru Federacije Bosne i Hercegovine nalazi u loem stanju. Korijene problema vidimo u organizaciji nastave historije te osnovnim
nastavnim sredstvima koji su u opticaju:
1. Udbenici kvantitet i kvalitet sadraja udbenika nije usklaen u osnovnim i
srednjim kolama tako da kada uporedimo udbenike za osnovnu i udbenike
za srednju kolu u udbenicima za srednju kolu neete moi pronai mnogo
novih obogaenih sadraja.
Uenici to zbog svojih interesovanja pronau i kompariraju te ih to vodi gubitku
interesovanja jer oni to vide kao konstantno ponavljanje jednog te istog sadraja.
Obim sadraja udbenika osnovnih i srednjih kola mora biti razliit s ciljem da
se uenici u osnovnoj koli zaista baziraju na osnovne-temeljne informacije koje e
ueniku biti jasne i temeljno ugraene tako da kada pree na vii nivo obrazovanja u
kontinuitetu mu se razvija i interesovanje za novim informacijama i otkriima.
2. Nedostatak kvalitetnog udbenika: Nastavni plan i program se ne obrauje
po sadraju istog udbenika u svim kolama - nastavnik/profesor je taj koji
dobije na izbor vie autora i izdavaa i na osnovu line analize izabere njemu
odgovarajui udbenik koji od tog trenutka koristi bar nekoliko slijedeih generacija. Treba spomenuti da nastavnici nisu upoznati sa svim udbenicima, ili
zato to komercijalisti ne urade na vrijeme dobar posao za izdavake kue ili u
isto vrijeme jedan distibuter promovie vie udbenika za isti predmet od kojih
jedan uvijek dobiva veu panju. U ovakvom nainu odabira osnovnog sredstva rada-udbenika gubi se sistem koji bi doveo uenike na isti ili priblini
nivo znanja u istom gradu da ne govorimo o nivou Federacije i drave. Kvalitet
nastave sveo se samo na kvalitet profesora. To je suprotno onome to predstavlja kola ista ili priblina mogunost, kvalitet te sistem za sve uenike u bilo
kojem dijelu drave. U sluaju da idete u osnovnu ili srednju kolu u Mostaru
u sluaju da preete na kolovanje u Sarajevu u okviru istog nivoa obrazovanja
imat ete problem jer kantonalni i federalni planovi i programi nisu usklaeni.

169

senada jusi

3. Nepostojanje udbenika je slijedei problem: spomenuli smo nesrazmjernost

postojeih udbenika. Meutim, jo vei problem je uope nepostojanje udbenika. Taj problem je posebno izraen u srednjim strunim kolama gdje se
nastava historije izvodi jednu ili dvije kolske godine, a posljednjih godina u
okviru devetogodinjeg osnovnog obrazovanja i u osnovnim kolama.
Besmisleno je smatrati da uenik za jednu godinu moe da obradi sve nastavne
sadraje postojeih udbenika (prvi razred: od predhistorije do Berlinskog kongresa, drugi razred, od Berlinskog kongresa do danas). Treba spomenuti da se ranije u
prvom razredu npr. srednjih medicinskih kola i njima slinih usmjerenja nastava
historije odvijala u okviru tri asa sedmino a danas se odvija u okviru dva asa. Njihov sadraj nije struktuiran niti je stavljen naglasak na neki poseban historijski dio
koji bi se trebao detaljnije obraditi tako da se da smisao obradi nastave historije te
kolske godine ili dvije ovisno o kojoj strunoj koli govorimo.
U sluaju da se nastava historije odvija samo jednu kolsku godinu sva etiri udbenika budu u opticaju. Sadrajno to je nemogue kvalitetno propratiti, finansijski
kota etiri puta vie, znanje koje ostaje je minorno i nema svrhu razumijevanja pojava i procesa tako da historija gubi svoj cilj, a vremenski gledano tu se samo spomenu
sadraji. Uenici se u tom sluaju uglavnom odluuju ne kupiti udbenik uope tako
da se sve svodi na predavaje profesora a uenici mole da im se diktira kao da ivimo
u vremenu naih predaka. Umjesto da se radi kvalitetna nastava sa modernim metodolokim pristupom veliki broj profesora je primoran raditi u loim uslovima i svesti
se samo na svoje znanje ako eli da bilo ta ti uenici naue.
U sluaju da se obrauje nastava historije dvije godine onda su u prvom razredu
u opticaju 3 udbenika a u drugom jedan. Tu je problem uglavnom u prvom razredu
i uglavnom je jednak predhodno objanjenom.
4. Kvalitet nastave ovisno o broju uenika po razredu: Ako uzmemo u obzir i
broj uenika koji se nalazi u jednom razredu a prosjek je oko 25-30 uenika a
cilj historije je razvijati komunikaciju govora, donoenje vlastitih zakljuaka
na osnovu predoenih informacija, razvijanje i potovaja svog i tueg, razvijati
ljubav prema vlastitoj domovini, kritiki gledati na svijet oko sebe a ne samo
prisvajati ponuene teze mi imamo raskol u onomo to trebamo i onome to
radimo odnosno moemo uraditi.
Iz iskustva mogu rei da svaki razred koji ima vie od 20 uenika ima odreeni
broj zapostavljenih uenika a to je broj preko broja 20.
Danas nije isti nain odgoja djece kao to je to bio prije 20 ili vie godina. Nai
uenici jako malo razgovaraju bilo s roditeljima bilo s vrnjacima tematski i odgojno
tako da konstantno opada nivo i kvalitet komunikacije novih generacija. Takoer,
zbog nedovoljne inerakcije njih i roditelja te poputanje roditelja u svemu svojoj
170

nastava historije u srednjim strunim kolama

djeci mi imamo situaciju da radimo uglavnom sa djecom koja su izvan bilo kakvog
roditeljskog nadzora a radno mjesto profesora se potpuno preoblikuje u odgajatelja
ili ak neku vrstu nadzornika njihovog ponaanja. Njima je doputeno jako mnogo
tako da danas nije situacija u kojoj je mogue po razredu imati broj uenika kakav
je bio ranije. Svakodnevno uenicima kola postaje roditelj jer roditelji realno nisu
prisutni u odgoju svoje djece. Ako uete u kolska dvorita mogu se primjetiti uticaji
svih moguih TV programa neprilagoenih djeijem uzrastu. Profesor i kola to
pokuavaju svakodnevno korigovati i usmjeravati da bi dobili jedno zdravije drutvo
ali to je Sizifov posao.
Naalost ima i uspjeha i neuspjeha jer roditelj je ipak roditelj i ta se uloga ne
moe izuzeti iz odgojnog procesa.
5. Nova struna usavravanja: svaki profesor bi bar u toku svake dvije godine rada
trebao proi usavravanje u novim medotolokim pristupima nastavi, predmetu i odgoju uenika. Naalost danas veliki broj profesora koritenje elektonske
opreme smatra novim metodolokim napretkom to naalost nije ali je eto poeljno znati rukovati istim.
Neophodni su seminari o novim metodolokim saznanjima jer tako imamo obavezno napredovanje profesora, obavezna nova saznanja tako da kvalitet nastavnog
procesa ne ovisi o pojedincu- profesoru.
6. Ocjenjivanje ocjene su zaista nerealan prikaz njihovog znanja. Zbog konstantnih pritisaka da uenici postiu odline prosjeke, koje realno gledajui
ne mogu svi imati, ocjenjuje se sve i svata. Od toga da je uenik tih na asu
i ne pravi odreene probleme do stvarnog znanja, a to je veliki raspon. Zbog
pritisaka da kole treba da ostvare velike prosjeke u uenju i vladanju stvara se
irealna nezdrava atmosfera.
Kvalitet nastave historije i njen znaaj mogu se vratiti ako se pristupi struktuirano i od osnova ovom procesu promjena, treba raditi paralelno sa reformom i nastavom jer nemamo vremena ekati jednu po jednu reformu. To se moe jednostavno
paralelno uraditi da dobijemo na kvaliteti nastave i kvaliteti znanja i odgoja postojeih i buduih generacija.
Sreen plan i program, vei broj asova, manji broj uenika po razredu, kvalitetan udbenik i sreen sadraj te struna usavravanja profesora na metodolokom
polju su put ka tome.

171

vesna mueta-aeri

Nastava historije na Odsjeku za historiju

Filozofskog fakulteta u Sarajevu

Odsjek za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu ima nezamjenjivu ulogu u

obrazovanju kadrova za izvoenje nastave historije. Na odsjeku za historiju obrazuju
se budui nastavnici, profesori i nauni radnici. Obrazovanje kadrova za nastavni proces u osnovnim i srednjim kolama odvija se od k. 2005/2006 godine, po Bolonjskom
sistemu, na tzv. dodiplomskom studiju koji traje tri godine, i diplomskom dvogodinjem studiju. Po ranije vaeim nastavnim planovima i programima nastava se odvijala
u okviru etvorogodinjeg studija, te dvogodinjeg postdiplomskog studija.
Analizirajui ranije nastavne planovi i programe i poredei ih sa bolonjskim, moe
se zakljuiti da je dolo do poveanje broja predmeta unutar nastavnih oblasti, koji su
proizili iz nastavnih oblasti, te time do znatno veeg optereenja kako nastavnika,
tako i studenata.
Gradivo etverogodinjeg studija valjalo je sada uklopiti u novi trogodinji sistem studiranja. U isto vrijeme pored norme koju je propisao kanton (norma nastavnika je 4 do 6 odnosno 8 sati sedmino, a saradnika 12 sati sedmino), gotovo
svi nastavnici i saradnici imaju broj asova preko te propisane norme. Sa poveanjem
broja predmeta nastavnici i saradnici su vie angaovani u nastavnom procesu, pa
imaju malo vremena kojeg mogu koristiti za bavljenje naunim radom.
Kada je rije o ispitima po bolonjskom sistemu studiranja, studenti na Odsjeku
za historiju dva puta u semestru, u toku jedne sedmice, imaju provjere znanja u vidu
testova za sve semestralne predmete. Imajui u vidu da se u okviru jednog semestra
studenti sluaju po sedam i vie predmeta, rezultati provjere znanja nisu zadovoljavajui. Osim toga, u junu studenti imaju ispitni rok kada polau kompletno gradivo, a u
julu popravni ispitni rok. I pored toga skoro svaki put ima zahtjeva za dodatne ispitne
rokove koje bolonja ne prepoznaje.
Nakon trogodinjeg dodiplomskog studija, studenti dobivaju prvi univerzitetski stepen po bolonjskoj deklaraciji, bachelor. Sa zavrenim dodiplomskim studijem
studenti historije se mogu zaposliti u osnovne i srednje strune kole, sve osim gimnazija. Sa ovim zvanjem definitivno je ukinuto zvanje profesora historije koje su
kandidati sticali nakon ranijeg etvorogodinjeg studija.
173

vesna mueta-aeri

Dalji nastavak kolovanje danas se odvija na drugom dvogodinjem ciklusu studija, tzv. master studiju koji podrazumijeva dva usmjerenja, nastavni i nauni smjer.
Po prvom usmjerenju student dobiva naziv magistar historije nastavni smjer, a po
drugom magistar historije nauni smjer. Prvi je osposobljen za rad u nastavi, prvenstveno u gimnaziji, a drugi za nauno-istraivaki rad. Ranije je to bio postdiplomski
dvogodinji studij, kojeg je student upisivao nakon etvorogodinjeg studija historije, sa kojim je kanditat sticao naziv magistra historijskih nauka. I ovaj naziv se gubi
novim sistemom studija. To je sada, nakon trogodinjeg prvog ciklusa studija, drugi
ciklus studija nakon kojeg se brani diplomski rad (ne magistarski rad kao ranije).
Treba rei da osim razlike u zvanjima, velika je razlika izmeu ranijeg magistarskog
rada od bolonjskog diplomskog rada, ne samo u obimu nego i stepenu obraenosti
teme, to uostalom i sam naziv govori.
Od idue godine starta po novom nastavnom planu i programu i postdiplomski,
doktorski studij u trajanju od tri godine. Razvoj historijske nauke u BiH Odsjek za
historiju ranije je usmjeravao upravo preko postdiplomskih i doktorskih studija, to
je tenja i po novom nastavnom planu i programu.
Diplomski studij podijeljen je hronoloki na oblast starog, srednjeg i novog vijeka, a sadrajno pokriva svjetsku, evropsku i BiH historiju. Za razliku od ovog,
doktorski studij, koji je takoer koncipiran hronoloki, okrenut je ka nacionalnoj
historiji pa su na doktorskom studiju planirana usmjerenja:
1. Prostor BiH u kontekstu antike Evrope i Mediterana,
2. Historija srednjovjekovne Bosne,
3. Historija BiH u osmanskom periodu 1463 -1839,
4. Historija BiH u 19. i 20. stoljeu.
Po zavretku doktorskih studija doktoranti e biti osposobljeni za ukljuivanja
u nastavni procese i nauno-istraivaki rad na visokokolskim, naunim i drugim
institucijama u Bosni i Hercegovini i van Bosne i Hercegovine.
Ustvari, primjena bolonskih principa studiranja treba da omogui svestranije
obrazovanje, efikasniju pripremu za budui rad u nastavi ili nauci, te prohodnost
kroz razliite evropske studije.
Ima miljenja da se pourilo sa uvoenjem bolonjskog sistema studiranja u Bosni
i Hercegovini to je bilo motivirano namjerom ubrzanog prikljuenja evropskom sistemu visokog obrazovanja. Bez obezbjeenja odgovarajuih uvjeta pokazalo se da se
u taj proces zaista ulo prebrzo. U toku primjene Bolonjskog sistema studiranja nailazilo se na niz nejasnoa koje su rezultirale izmjenama i dopunama nastavnog plana i programa 2008/2009. godine. Tu se takoer postavljalo i pitanje tumaenja bolonjskog sistema studiranja, pa se deavalo da jedan problem bude razliito tumaen.

174

Nastava historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu

Osobito se to odnosi na sistem ocjenjivanja koji je uveliko drukiji od ranijeg naina

ocjenjivanja, a razlikuje se i na samom Filozofskom fakultetu od odsjeka do odsjeka.
Kao poseban problem pojavljuje se injenica da studij historije vie nije atraktivan kao to je to bio ranije. To se vidi po profilu upisanih studenata kojih je vrlo malo
sa zavrenom gimnazijom. Uglavnom su to uenici sa zavrenim srednjim strunim
kolama u kojima nastavu iz historije imaju jednu godinu, pa na studij dolaze sa vrlo
malo predznanja.
Na kraju treba rei da prilikom zapoljavanja, jo uvijek zaposlenje prije nae
student historije koji je zavrio etvorogodinji studij po predbolonjskom sistemu,
na osnovu kojeg stie zvanje profesora historije, od onog koji je zavrio trogodinji
dodiplomski studij sa kojim stie ope zvanje. To navodi na zakljuak da e trebati
jo vremena do bolonjski sistem studiranja u potpunosti zaivi. Za to je potrebno
stvoriti odreenje preduvjete, izmeu ostalog i doraditi nastavne planove i programe. Prije svega potrebno je utvrditi nastavne oblasti na koje se nastavnik bira, a potom utvrditi koji sve predmeti spadaju u te oblasti, a koji ne. Pri tome svakako treba
revidirati broj predmeta, jer je dolo do njihovog usitnjavanja.
ini se da bi koncept studija etiri plus jedan bio adekvatniji od postojeeg tri
plus dva, to je Odsjek za historiju svojevremeno i predlagao, ali nije prihvaeno.
Nastavnicima i saradnicima treba omoguiti vie prostora za bavljenje naunim radom, za ta opet treba obezbijediti odgovarajua finansijska sredstva.
Da bi dobivali bolje kandidate za upis na studij historije treba pokrenuti aktivnosti za uvoenje veeg broja asova historije kako u osnovne tako i srednje kole.

175

Prijedlozi za podizanje kvaliteta nastave historije u kolama

u Federaciji Bosne i Herecegovine

Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je 12. maja 2011. godine bio organiziran

jednodnevni Okrugli stol o temi Nastava historije u kolama u Bosni i Hercegovini, na kojoj su aktivnog uea sa referatima uzeli prof. dr. Zijad ehi, prof. dr.
Dubravko Lovrenovi, akademik Devad Juzbai, prof. dr. Vesna Mueta-Aeri,
prof. dr. Azem Koar, Melisa Fori, Arifa Isakovi, Aida Kovaevi, Senada Jusi,
Enver Dervibegovi, Bahrudin Beirevi, Milija Marjanovi, Samir Hajrulahovi,
Haris Durakovi i drugi prisutni nastavnici i profesori historije.
Nakon predstavljanja referata voena je diskusija poslije koje su referenti i diskutanti donijeli sljedee zakljuke:
1. Da se nastava historije u osnovnim i srednjim kolama na podruju Federacije
Bosne i Hercegovine izvodi po dva sata sedmino to trenutno nije sluaj.
2. Da se unato svih pozitivnih pomaka ostvarenih u reformskom procesu, ukljuujui i Smjernice za pisanje udbenika iz historije i geografije i usuglaene
zajednike jezgre, dananje stanje udbenike literature ne moe ocijeniti zadovoljavajuim i da je za nadilaenje takvog stanja nuna primjena novih metodolokih, pedagokih i didaktikih standarda u njezinoj izradi.
3. Da nadlene institucije poduzmu odgovarajue mjere kojim bi se srednjim
strunim kolama osigurali primjereni udbenici.
4. Da se osuvremeni proces strunog usavravanja nastavnog osoblja.
5. Skrenuti panju medijima, printanim i elektronskim, na sadanje nezadovoljavajue stanje prezentacije historijskih tema, esto ideologiziranih ili tumaenih od strane nekompetentnih osoba nacionalistikih sklonosti. Ovo smatramo posebno tetnim jer se pogubno odraava na stanje ionako zaputene
politike kulture cijeloga drutva osobito pogaajui mlade.
6. Insistirati na izmjeni normativa kojima je utvren odnos izmeu nastavne i
naune komponente univerzitetskog nastavnog osoblja.
7. Uz podrku entitetskih i kantonalnih institucija pristupiti izradi novih udbenika historije iji se osnovni cilj ogleda u poznavanju prolosti kao jednog od
temelja za izgradnju humanije budunosti.
177

Prijedlozi za podizanje kvaliteta nastave historije u kolama u Federaciji Bosne i Herecegovine

8. Uvesti recenziranje Okvirnih nastavnih planova i programa i objavljivati ih sa

imenima autora to do sada nije bila praksa. Ministarstvo obrazovanja i nauke
Kantona Sarajevo je dostavljalo nastavnicima NPP (a to su u stvari Okvirni
NPP) na razmatranje nakon to Vijee za usklaivanje udbenike politike
usvoji NPP i odobri udbenike napisane u skladu sa tim NPP. Veina nastavnika ne poznaje postupak donoenja NPP i odobravanja udbenika, pa su dajui
sugestije u pogrenom trenutku sami doprinijeli stvaranju nesklada izmeu
NPP i udbenika.
9. Uputiti Vijeu za usklaivanje udbenike politike F BiH (kojeg ine svi kantonalni ministri obrazovanja i nauke zajedno sa federalnim ministrom koji
ima ulogu koordinatora) zahtjev za usaglaavanjem broja sedminih sati nastave historije u osnovnim i srednjim kolama.
10. Izjednaiti nastavnu normu nastavnika historije u kantonima koja treba biti
u skladu sa poveanim optereenjem nastavnika reformom nastave historije.
Naprimjer; nastavna norma nastavnika historije u srednjim kolama je arolika jer postoji razlika izmeu gimnazija, strunih i tehnikih kola, a te razlike
su jo jae izraene u nekim kantonima.
Obrazloenja zahtjeva
Za ostvarivanje zadataka nastave historije nastavnici i uenici moraju imati dovoljno vremena, a jedan as je u sluaju nastave historije esto gori nego nijedan.
Osim toga, nastavnici u svim kolama za provoenje istih ideja moraju imati na raspolaganju isto vrijeme.
Zastupljenost historije u NPP u F BiH izgleda ovako:
NPP na hrvatskom jeziku

NPP na bosanskom jeziku

Napomene
1. Vijee za usklaivanje udbenike politike usvaja Okvirne NPP prema koji bi
trebali predstavljati osnovni dio NPP koja donose resorna kantonalna ministarstva pravei u izvjesnoj mjeri izmjene u odnosu na Okvirni NPP. Ovakva
praksa je odreena Koncepcijom devetogodinje osnovne kole.
2. Do sada je Vijee za usklaivanje udbenike politike usvojilo Okvirne NPP-e
od 1. do 8. razreda devetogodinje osnovne kole. Godine 2008. resorna ministarstva kantona sa veinskim hrvatskim stanovnitvom (u kojima je devetogodinje osnovno obrazovanje poelo kasnije nego u kantonima sa veinskim
bonjakim stanovnitvom) je donijelo NPP za devetogodinje osnove kole

178

Prijedlozi za podizanje kvaliteta nastave historije u kolama u Federaciji Bosne i Herecegovine

na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini. Zvanino ne postoji Nastavni plan

i program na bosanskom jeziku ve postoje Nastavni planovi i programi za devetogodinju osnovnu kolu od 1. do 8. razreda koja su zasebno usvojila resorna
ministarstva: Kantona Sarajevo, Tuzlanskog kantona, Zeniko-dobojskog, Unsko-sanskog i Bosansko-podrinjskog kantona. Ministarstvo obrazovanja i nauke
Kantona Sarajevo je donijelo i NPP za 9. razred.
Broj sedminih sati historije je isti u svim NPP navedenih kantona, ali postoje
izvjesne razlike u programskom sadrajima.
Zakonska mogunost ispunjenja zahtjeva
Jedan od ciljeva uvoenja reforme osnovnog obrazovanja je i rastereenje uenika u toku jedne nastavne sedmice. Ako se uporedi Koncepcija devetogodinje
osnovne kole kojom je odreeno maksimalno optereenje uenika nastavom u
toku jedne sedmice sa Okvirnim NPP uoava se mogunost poveanja broja sati
nastave historije.
Ova tabela je iz Okvirnog Nastavnog plana i programa za VIII razred devetogodinje osnovne kole. Sedmini broj nastavnih sati, odnosno sedmino optereenje
uenika, prema Okvirnom NPP je 25 (Tabela 1), a prema Koncepciji devetogodinje osnovne kole je maksimalno optereenje uenika u toku sedmice do 30 sati.
To znai poveanje sedminog broja nastave historije nee dovesti do prekoraenja
maksimalnog optereenja uenika u jednoj sedmici.
Uporeivanjem Okvirnih NPP uoava se jedna neloginost: uenici VIII razreda
su manje optereeni nego uenici VI razreda. VI 26, a VIII razred 25 sati sedmino.
TABELA: 1.

Redni
broj

Obavezni nastavni predmeti

Sedmini broj
nastavnih sati

Godinji broj
nastavnih sati

1.

Maternji jezik i knjievnost

140

2.

Prvi strani jezik

70

3.

Drugi strani jezik

70

4.

Matematika

140

5.

Fizika

70

6.

Hemija / kemija

70

7.

Biologija

35

8.

Geografija / zemljopis

35

9.

Historija / povijest

35

179

Prijedlozi za podizanje kvaliteta nastave historije u kolama u Federaciji Bosne i Herecegovine

10.

Tehnika kultura

70

11.

Likovna kultura

35

12.

Muzika / glazbena kultura

35

13.

Tjelesna i zdravstvena kultura

70

UKUPNO REDOVNE NASTAVE

25

875

Vijeu za usklaivanje udbenike politike potrebno je sugerirati da svaka izmjena NPP prema kojem se piu udbenici na kantonalnim nivoima utjee na kvalitet nastave historije, jer udbenici ne odgovaraju NPP po kojem se izvodi nastava.
Osim toga, ovakva praksa finansijski optereuje roditelje uenika.
U novom NPP za historiju bi trebale biti odreene teme koje treba predstaviti na
multiperspektivan nain.
Traiti da se u recenziranje udbenika geografije, ako u NPP za geografiju ostanu
i dalje historijske teme, ukljue i historiari. Ovo je neophodno jer su sadraji geografije esto u koliziji sa sadrajem udbenika historije.
Nastavni plan i program bi trebao biti tako koncipiran da omoguava izradu udbenika kao radnog materijala, odnosno da prua mogunost da se uenici sa odreenim temama upoznaju samo na osnovu historijskih izvora tj. da se izbjegne davanje
gotovih injenica kroz lekcije to koritenje historijskih izvora esto ini nepotrebnim.
Promijeniti nain biranja recenzenata udbenika historije. Vijeu za usklaivanje udbenike politike dati precizne prijedloge za izbor recenzenata.
Izraditi posebne obrasce za recenzente udbenika historije iz reda univerzitetskih profesora i iz reda nastavnika historije u osnovnim i srednjim kolama koji bi
recenzirali udbenike po razliitim kriterijima. U obrasce za recenziranje uvesti eliminatorne kriterije.
Veliki problem su i sadraji djeije tampe (Male novine, 5PLUS, ) koju takoer odobrava Federalno ministarstvo obrazovana i nauke. Historijske teme piu
nestrune osobe to uenike esto dovodi u zabunu.
Sarajevo, 12. maj 2011. godine

180

prof. dr. Zijad ehi
Predsjednik Organizacionog odbora Skupa

lanci i rasprave

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

37(497.5 Dubrovnik)04/14

esad kurtovi

Iz historije odgoja i obrazovanja

u Dubrovniku i dubrovakom zaleu
(Uenje dobrih obiaja, manira i pismenosti)

Apstrakt: Pored vladarskih i vlastelinskih dvorova, samostana franjevaca, pravoslavnih

manastira, kua krstjana Crkve bosanske i veih gradskih naselja elementi odgoja i obrazovanja u dubrovako zalee dolazili su i preko mladih ljudi koji su odlazili u Dubrovnik kao
posluga ili na izuavanje zanata i koji su se po isteku svojih zaduenja vraali u svoje krajeve.
Ugovorima gospodari garantiraju posluzi i egrtima smjetaj, ishranu, obuu i odjeu, brigu
o zdravlju, zavravanje zanata i novanu naknadu za rad, a ponekad i specifine odredbe kojima su poslodavci obavezuju da e poslugu i egrte poduavati dobrim manirima, lijepom
ponaanju, ali i da e ih uiti itati i pisati iako to nije glavna klauzula ugovora.
Kljune rijei: Odgoj i obrazovanje u srednjem vijeku, Dubrovnik, Bosna
Abstract: Apart from the royal and noble courts, Franciscan or Orthodox monasteries,
houses of the members of the Bosnian church and the larger town settlements, the elements
of upbringing and education in the hinterland of Dubrovnik also arrived through young
people who came to Dubrovnik as servants or apprentices who later returned to their homes after finishing their education. Through contracts the tutors guaranteed the servants
and apprentices food and shelter, clothes, health care, craft education and financial compensation for their work, and sometimes even specific conditions by which they obliged to
teach their servants and apprentices good manners and behaviour, but also to teach them to
read and write even though this was not the main clause of the contract.
Key words: Upbringing and education in the Middle Ages, Dubrovnik, Bosnia

Odgoj i obrazovanje u srednjem vijeku obino povezujemo sa porodicom, vjerskim institucijama i svjetovnim kolama. To su najei primjeri stjecanja elementarne poduke koja obogauje pojedince i itave sredine te omoguuje progres ljudskog
drutva. Ta poduka je tada razvijenija u primorskim gradovima na istonoj jadranskoj obali zahvaljujui neprestanom prosvjeenom mediteranskom utjecaju i danas
185

esad kurtovi

je historiarima poznatija zahvaljujui ouvanoj izvornoj grai primorskih arhiva.

Nisu rijetki primjeri da su i Slaveni iz zalea bili u prilici da budu ukljueni u takvom
ambijentu u razliite vidove poduke, odgoja i obrazovanja. Na ovom mjestu dajemo
nekoliko primjera brige o odgoju i obrazovanju kroz ugovore o slubi i izuavanje
zanata mladei iz zalea u Dubrovniku.
***
arita kulturnog ivota u srednjovjekovnoj Bosni su dvorovi vladara i velmoa, samostani franjevaca, pravoslavni manastiri, kue krstjana Crkve bosanske i vea
gradska naselja sa razvijenom privredom i veim prisustvom stranaca (Bobovac, Sutjeska, Jajce, Visoko, Blagaj, Bora, Fojnica, Olovo, Foa, Srebrenica). Kao glavni
nosioci pismenosti istiu se profesionalni dijaci, kojima se daje prednost nad crkvenim licima. Oni djeluju u kancelarijama vladara i velmoa, imaju svoje skriptorije i
razvijaju svoj dijaki podmladak. 1
Znaajno mjesto u odgoju i obrazovanju ima i dubrovako susjedstvo. Upuenost susjeda jednih na druge proizvela je isprepletene svakodnevne veze u kojima su
i elementi odgoja i obrazovanja nali svoje mjesto. Pored uobiajene ope pogodnosti i prednosti Dubrovnika u odnosu na zalee, kako svojim razvojem kao primjerom produkta progresivnog razvoja tako i svakodnevnim aktivnostima privrednog i
kulturnocivilizacijskog prometa uope, u kojima se demonstriraju rezultati poduke
i odgoja, znaajno mjesto predstavlja i dolazak mladei kao radne snage i egrta iz
zalea na sluenje i izuavanje zanata u Dubrovnik.
Veliki broj ugovora o sluenju i izuavanju zanata na podruju Dubrovnika pripada
materijalu koji definira odgoj i obrazovanje. Tu naroito dolaze do izraaja ugovori o
izuavanju pojedinih zanata gdje se ono finiira zavravanjem zanatskog kolovanja,
davanjem diplome, opreme, pribora i alata svrenom zanatliji. To su okviri koji zahtijevaju detaljniju analizu i sasvim sigurno mogu dati dobre rezultate na polju izuavanja
odgoja i obrazovanja uope.2 Na ovom mjestu panju emo skrenuti na nekoliko ugovora sa konkretnim informacijama koje govore o brizi za odgoj i obrazovanje a koje
nadilaze uobiajene obaveze prema posluzi i zanatske odgojne okvire majstora i egrta.
***

 -, , ,

, 1978, 336-337, 339, 349; Pavao Aneli, Doba

srednjovjekovne bosanske drave, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do
pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Veselin Maslea, Sarajevo 1984, 440-441, 446, 561-562.
2
Iscrpna polazita u, -,
, ,
- , 1955.
1

186

Iz historije odgoja i obrazovanja u Dubrovniku i dubrovakom zaleu

Nekoliko ugovora o sluenju pokazuje da su mladii iz dubrovakog zalea imali

priliku da kod svojih gospodara budu ueni dobrim manirima i lijepom ponaanju.
Takva obaveza je ona kojom se obavezao Marin Gueti koji je primio na petogodinju slubu Juraa Radotia iz Trebinja juna 1398. godine. Pored ostalog Marin se
obavezao da e Juraa uiti svemu to je dobro (et ipsum instruere et docere quicquid
boni scivero).3 Ugovorom iz februara 1403. godine Nikola Vilanovi iz Konac Polja
u Bosni (kod Nevesinja) obavezuje se na etvorogodinju slubu kod Bartolomeja
Papaconija iz Venecije (ser Bartholameo condam ser Jacobelli Papazoni de Veneciis).
Meu obavezama koje je preuzeo Bartolomeo je i stavka da e on svoga slugu Nikolu
istom savjesti poduavati vrlinama i plemenitosti (et eum super eius bona consciencia
instruere et docere quicquid virtutis et bonitatis potere et sciuero).4 Aprila 1409. godine
Radoje iz Drijeva, od oca Uljee i majke Velke, obavezao se na estogodinju slubu
kod Pirka Kljunovia. Pirko se obavezao da e Radoja poduavati dobrim obiajima
kao svoga sina (et docere eum bonos mores ut esset filius suus).5 Aprila 1441. godine
 Ego Juras Radotich de Tribinio confiteor quod loco me et operas meas Marino Martoli de Gociis
presenti et conducenti me ad standum cum eo ad ipsi seruiendum usque ad quinque annos proxime
futuris, promittens et me obligans eidem fideliter et legaliter seruire et eius mandatis hobedire et
facere quecumquam michi possibillia vommiserit facienda et res et eius bona fideliter et legaliter
saluare et custodire et de ipsius non facere furtum nec fraudem nec volenti facere consentire et ab eo
non aufugere nec recedere absque eius licencia usque dictum terminum. Et si aufugeret etc. Pro quo
Juras ego Bogissa Radotich eius frater constituo me plegium et paccatorem dicto Marino pro omni
furto et dampno quod faceret dictus Juras de rebus et bonis ipsius marini vel eidem recomissis ad
saluandumm per eundem. Et ex aduerso ego Marinus predictus promitto et me obligo dictum Juras
tenere mecum et eidem facere expensas victus et vestitus condecentes secundum eius condicionem
et ipsum instruere et docere quicquid boni sciuero usque ad dictum terminum (06.06. 1398.g.),
Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Diversa Cancellariae, XXXIII, 114.
4
Ego Nicholaus Villanouich de Chona poye partium Bossine confiteor quod ex certa mea sciencia
et bona voluntate loco me et opera mea ser Bartholameo condam ser Jacobelli Papazoni de Veneciis
presenti et recipienti me ad standum cum eo ad ipse seruiendum et laborandum usque ad quatuor
annos proxime futuros, promittens et me obligans dicto ser Bartholameo fideliter et legaliter seruire
et eius mandatis hobedire et facere quemcquam michi possibilia commisserit facienda eundo,
stando et redeundo et eius res et bona fideliter saluare etc. usque ad dictum terminum et ante
dictum terminum non aufugere bec recedere ab eo absque eius licencia. Et si aufugeret etc. Et hoc
quia ex altera parte dictus ser Bartholameus promixit et se obligauit dicto Nicolao facere expensas
victus et vestitus condecentes tam infirmo existenti quam sano et eum super eius bona consciencia
instruere et docere quicquid virtutis et bonitatis potere et sciuero usque ad dictum terminum et
in fine termini ei dare pro eius salario et mercede dictorum IIIIor annorum ducatos quatuor. Ser
Paulus de Gondulla judex, Laurencius de Rixa de Ragusio, Jacobellus condam Pasqualis Cayapetra
de Veneciis testes (23.02. 1403.g.), DAD, Diversa Notariae, XI, 38.
5
Radoye filius Vlesse de Narento cum voluntate Velche eius matris presente, voluntate et
consentiente locuit se et opperas suas Piricho Clunouich stazonario usque ad sex annos procxime
futuros, promictens bene et fideliter seruire sibi et obedire et facere omnia sibi possibillia et furtum
non comitere nec volenti comitere consentire et non recedere ab eo durante dicto termino. Et si
recederet ante terminum dictorum sex annorum dictus Piricho possit eum conuenire realiter et
personaliter Ragusii, Stagni, Narenti et qualibet in omnibus partibus ubi inuenerit eum. Et hoc
3

187

esad kurtovi

Ivan Pripi iz Drijeva obavezao se na desetogodinju slubu kod Antonija Sasa iz

Trana (ser Anthonio Stephani Sasso de Trano). Izmeu ostalog Antonio se obavezao
da e Ivana upoznati sa dobrim obiajima i manirima (et docere cum bonos mores).6
Na uenje dobrih manira vjerovatno se ee obavezuju gospodari kod kojih je
enska posluga. U ugovorima se ponekad gospodari obavezuju da e se potruditi
da po isteku sluenja udaju svoju sluavku. Takva obaveza, bez obzira na injenicu
da podrazumijeva udaju u istom drutvenom sloju, oito da je podrazumijevala
i dodatnu brigu u ponaanju posluge. Na takav nain na sluenje se obavezuju
Stanica iz Dabra (1371), Radoslava iz Drine (1375), Ljubna iz Popova (1376),
Pribislava iz Dabra (1394), Stojsava iz Bosne (1409), ivka iz Slivna (1430), Vukna iz Fatnice (1436), Stana iz Vidovog polja (1443), Stanisava iz Blagaja (1501)
i druge sluavke.7
quia dictus Piricho promixit sibi dare victum et vestimenta condecenter et docere eum bonos mores
ut esset filius suus. Ser Paulus de Gondola judex et Ruschus magistri Christofori testis (16.04.
1409.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVIII, 65.
6
Ego Johannes Pripzich de Narento confiteor quod loco me et opperas meas ser Anthonio Stephani
Sasso de Trano usque ad decem annos, promictens bene et fideliter seruire sibi et hobedire omnibus
suis mandatis circha possibilitatem meam, furtum non comitere nec volenti comitere consentire
ymo saluare et custodire res et bona dicti ser Anthonii ac si essent mea propria et non recedere ab eo
durante tempore dictorum decem annorum seruitutis mee. Et si recedere possit me detineri facere
in cerceribus pro suo libito voluntatem. Et hoc quia dictus ser Antbius promixit et se obligauit
solempniter dare dicto Johanni victum et vestimenta condecenter et docere cum bonos mores. Que
omnia predicta promixit una pars alteri et altera alteri atendere et obsseruare et non contrafacere
vel venire aliquo modo, racione vel causa sub pena. Hec autem etc. Ser Blasius de Sorgo judex et
Ruschus magistri Christofori testis (20.04. 1441.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVIII, 242.
7
Ego quidem Stoyinus Cranislauich de Deber confiteor quod Staniam sororem meam ibidem
presentem et volentem possuit et locauit Millossi Sasaii usque ad annos decem, ... et ipsam in
fine termini maritare secundum condictione ipsius Stanie etc. (24.02. 1371.g.), DAD, Diversa
Notariae, IX, 29; Radoslaua filia condam Ratchi de Drina facit manifestum quod ipsa locat se
et opera sua donec ipsa viuet Lillo magistri Andree de Barulo, ... et maritare ipsam conueniente
quoniam dicto Lillo videbitur (01.04. 1375.g.), Diversa Cancellariae, XXIV, 24; Ego quidem
Pribil Bochienouich de Papoa confiteor quod Liupnam filiam meam presentem et volentem et
opera sua dedi et concessi seu locaui ad standum cum Milaua reclausa ecclesie Omnium sanctorum
ex ciuitate usque ad annos octo proxime futuros, ... et in fine termini facere ipsam maritari
(28.09. 1376.g.), Diversa Notariae, IX, 162v; Ego Pribislaua filia condam Radecii de Hisdabra
Bossine confiteor quod loco me et operas meas Chatusse sorori Blaxi de Radouanno et uxori
Petri Nichulich, ... et ipsam bene tractare et corigere et si bene portabit ipsam maritare et ei in
auxilium maritacionis (25.10. 1394.g.), Diversa Cancellariae, XXXI, 125; Radin Stoysich dat et
concedit Osrien Ratchouich pilipario unam puellam etatis annorum sex vocatam Stoysauam, quam
dictus Radin dixit emisse a Teucris in partibus Bossine. Et dictus Osrien debeat eam gubernare et
adueniente tempore etatis nubilis dictus Osrien debeat eam viro collocare et docere, prebere prout
videbitur dicto Osrien et ex tunc ea maritata dicta Stoysaua sit libera et francha a dicto Osrien
verum interim dictus Osrien possit eam compellere ad standum secum et eam reuendicare ubi esse.
Et dictus Radin ex nunc liberat et francat ipsam quantum pro se. Et hoc ideo quia dictus Radin
confessus est habuisse a dicto Osrien yperperos decem septem pro dicta puella. Quibus dictus
188

Iz historije odgoja i obrazovanja u Dubrovniku i dubrovakom zaleu

Kada su ene u pitanju konkretnije informacije pratimo u drugim ugovorima.

Januara 1402. godine Tvrdislava, kerka Ljuboja Stanjevia iz Luke, postala je sluavka uvenog slavenskog kancelara u Dubrovniku Ruska Kristoforovia na rok
od deset godina. Pored ostalog Rusko se obavezao da e Tvrdislavu iste savjesti
poduavati dobrim obiajima (et ipsam docere et instruere bonos mores).8 Februara
Radin eam emerat ut dixit verum si asserit aliquo qui vendicaret dictam puellam a dicto Osrien
aliquo modo quod dictus Radin teneatur et debeat soluere dictos yperperos decem septem dicto
Osrien ad omnem voluntatem dicti Osrien. Hec carta etc. judex et testis ut supra (02.11. 1409.g.),
Isto, XXXVIII, 99v; Giucha filia condam Radoslaui Bogdanich de Sliuno etatis legiptime locauit
se ad standum et famulandum pro annis sex proxime futuris cum Marino de Laguo de Trano, ...
et eam finito dicto tempore sex annorum suis propriis denarios maritare iuxta eius condicione
(21.06. 1430.g.), Isto, XLVI, 188v; Vochna filia condam Radoman de Vatniza voiuode Radossaui
Paulouich annorum quatuordecim prout dixit Ana sua Radossaua aua spontanea voluntate ac de
voluntate et consensu predicte Radossaue aue sue, locauit se et opera sua egregio artium phisice et
cirurgie doctori domino magistro Jacobo de Prothonotario de Messana ... et ipsam maritare dum
sibi magistro Jacobo videbitur tempus habile et debitum ac sibi dare pro dote et vestibus quantum
hobestum et condecens est similibus seruicialibus dari (30.10. 1436.g.), Diversa Notariae, XXI,
43v; Radiuoi Boliesaligh de Vidoapoglia et Stania eius uxor acordauit et locauerunt eorum
filiam Stanam cum Henrico Filippi de Arigucio de Florentia cum hic pactis et condicionibus,
videlicet, quod ipsa Stana debet stare cum ipso Henrico et non cum aliquo usque ad congruum
tempus maritationis ipsius Stane secundum discretionem ipsius Henrici et secundum quod erit
conueniens et debet sibi bene seruire in omnibus rebus licitis et honestis. Et ipse Henricus debet
tenere ipsam Stanam in domo sua durante dicto tempore tam infirmam quam sanam et sibi
facere expensas et eam vestire et calciare secundum statum ipsius Stane et bene atque humaniter
tractare et quando erit tempus maritandi ipsam Stanam quod ipse Henricus debeat maritare
ipsam secundum discretionem suam et secundum quod erit conueniens et honorale. Que omnia
suprascripta dicte partes promiserunt inter se firmiter obseruare renunciantes (27.12. 1443.g.),
Diversa Cancellariae, LVIII, 142; Bernardinus de Verona habitator Ragusii conduxit et achordauit
pro ancilla Stanissauam filiam Radogne Vuchichieuich de Blagai partium Bosne presentem et cum
presentia et voluntate Ifchi et Giuragh Braichouichi auunculorum dicte Stanissaue ibi presentium
et dictam Stanissauam achordantium dicto Bernardino pro annis quinque continuis proxime
futuros, ... Et si erit bona et honesta dictus Bernardinus promisit eam maritare cum peruenerit ad
etatem nubilem iuxta suam conditionem et cum dote sicut solent maritari ancille (21.01. 1501.g.),
Diversa Notariae, LXXX, 59.
8
Gluboye Stagneuich de Luca facit manifestum quod ipsi dat et locat unam suam filiam nomine
Tuerdislaua et oppera sua Ruscho magistri Christofori presenti et conducenti ipsam puellam ad
standum sechum usque ad decem annos proxime futuros, promictens et se obligans pro dicta sua
filia quod ipsa per complebit tempus predictum decem annorum et fideliter seruiet et hobediet
mandatis dicti Ruschi et eius famillie et faciet omnia seruicia eidem possibilia que comisserit
sibi idem Ruschus et eius familia et quod ipsa non aufugeret nec furtum comitet. Et hoc quia
ipse Ruschus promitit dictam puellam tenere, passere et induhere condecenter prout sue bone
consciencie paruerit et ipsam docere et instruere bonos mores. Renuntiando. Quibus omnibus
supradictis Hielias de Poza custos careribus comunis Ragusii tutor et tutorio nomine predicte
Tuerdislaue una cum predicti Ruscho tutore et conditore considerans quod ipsa puella stabit
famillichia cum patre suo consenssit ut supra una cum Gluboye patre dicte puelle (04.01. 1402.g.),
DAD, Diversa Cancellariae, XXXIV, 58v; . -,
, 46.
189

esad kurtovi

1404. godine Rua, kerka Dapa Desinia iz Drijeva obavezala se na petogodinju

slubu kod Tripe oria iz Kotora (Tripe Georgii de Catharo). Izmeu ostalog
Tripe se obavezao da e Ruu dobro poduavati (et bene docere eam).9
Najinteresantniju grupu ugovora predstavljaju oni u kojima je data i poneka informacija o obrazovanju koje prevazilazi uobiajene domete i norme porodinih
krugova, zanatskih radionica i odgoja putem uenja dobrih manira u ponaanju. To
su ugovori u kojima se gospodari slugama i egrtima obavezuju da e ih uiti itati i
pisati. Augusta 1404. godine Bolja, supruga izvjesnog Obrada iz Konavala, dala je
sina Boljeslava na estogodinju slubu kod ljekara Ivana iz Ankone (magistro Johanni magistri Antonii cirosicho de Anchona) koji je bio na dunosti dubrovakog dravnog ljekara. Ljekar Ivan se obavezao da e djeaka uiti itati i pisati i poduavati
dobrim obiajima (et docere eum legere et scribere ac bonos mores).10 S obzirom da se
radi o Italijanu prije bi se radilo o uenju itanja i pisanja talijanskog i latinskog nego
slavenskog jezika, odnosno domaeg jezika sredine iz koje je dolazio.
Sline primjere nalazimo i kasnije. Marta 1488. godine Radosav Milkovi iz Vrsinja uz jemstvo brae Rajana i Vukaina Milkovia, stupio je u petogodinju slubu
kod lanara Benka Vladojevia. Benko se obavezao da e se brinuti o Radosavljevom
zdravlju, smjetaju, ishrani, obui i odjei, izuavanju lanarskog zanata, da ga nee
tjerati nego da e se o njemu dobro brinuti, isplatiti mu na kraju ukupnu plau u
iznosu od 30 perpera dubrovakih dinara, po zavretku slube dati mu novu obuu
i odijelo od dubrovakog platna te uiti ga itati i pisati (et legere et scribere docere).11
 Rusa filia Dapi Dessinich de Narento facit manifestum quod ipsa locat se et oppera sua Tripe
Georgii de Catharo usque ad quinque annos procxime futuros, promictens bene et fideliter seruire
dicto Tripe et omnia facere que michi comisserit et furtum non comitere nec volenti comitere
consentire. Et hoc quia idem Tripe promixit dictam Ruxam tenere et bene docere eam et dare sibi
victum corporis et singulo anno unam modrinam, perperum unum, unum caputergium et unam
camisiam. Renuntiantes (13.02. 1404.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXV, 49v.
10
Bogla uxor Obradi facit manifestum quod sponte dat et locat magistro Johanni magistri Antonii
cirosicho de Anchona ad presens salariato comunis Ragusii eius filium Bogleslauum de Canal
partium Bosne etatem legiptimum non habentis ad standum cum dicto magistro Johanne usque
ad sex annos procxime futuros, promictens quod dictus Bogleslauus fideliter et legaliter seruiet sibi
et faciet omnia que ipse magister Johannes comitet tamen ei posibilia, furtum non chomitet nec
volenti comitere consentiet et ex pacto si dictus magister Johannes recederet de Ragusio quod dictus
Bogleslauum teneastur ire sechum ad illas partes ad quas ire volluerit. Et hoc quia dictus magister
Johannes promixit et se obligauit bene tractare dictum puerum et docere eum legere et scribere ac
bonos mores, dare ei victum et vestimenta condecenter secundum aliorum famulorum in simili gradu
permanenci. Renuntiantes (09.08. 1404.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXV, 96.
11
Benchus Vladoeuich lanarius conduxit et accordauit in famulum suum pro annis quinque
proxime futuris Radossauum Milchouich de Versigne presentem et acceptantem et se et operas suas
locantem. Qui Radossauus promisit stare toto dicto tempore cum dicto Bencho, non discedere
non furari nec furari volentibus consentire, famulari, obedire et seruire in omnibus licitis et
honestis more boni et fidelis famuli. Pro quo quidem Radossauo predicto Rayanus et Vuchassinus
Milchouichi fratres super se et sua bona omnia constituerunt se plegios et principales solutores
9

190

Iz historije odgoja i obrazovanja u Dubrovniku i dubrovakom zaleu

Januara 1490. godine Radivoj Ratkovi i Nikola Herakovi (preko Marina Herakovia i Blaa Radosalia) primili su na sedmogodinju slubu i izuavanje zanata podstrigaa sukna Radivoja Radosalia iz Bobana uz saglasnost njegove majke
Radosave. Od svojih poslodavaca Radivoj Radosali iz Bobana trebao je dobiti sve
uobiajeno to je dobijala i druga posluga i egrti, ali dodatno i pouavanje itanja i
pisanja (et literas legere et scribere et docere eum).12
Najvrjedniji primjerak ostavljamo za kraj. Marta 1491. godine Dragoje Vladisali iz Slivnice obavezao se na etvorogodinju slubu kod Vukca Vukotia. Vukac se
obavezao da e se brinuti o Dragojevom zdravlju, smjetaju, ishrani, obui i odijei,
da e mu po isteku ugovora isplatiti 15 perpera, te da e ga uiti pisati slavenski (eum
docere scribere in sclauo).13
***
Za razliku od navedenih situacija u ugovorima o sluenju i izuavanju zanata, koji
imaju odgojnu funkciju ali u kojima odgoj i obrazovanje nisu u sreditu ugovorenog
slubovanja pronaen je jedan ugovor koji govori o uenju pisanja kao osnovnom
elementu naukovanja. Februara 1427. godine dubrovaki vlastelin Teodor Prodanepro omni manchamento seu damno quod dictus Radossauus facerit dicto Bencho. Contra vero
dictus Benchus super se et sua bona promisit dictum Radossauum tam egrum quam sanum domi
sua tenere, nutrire, cybare, calceare et vestire, artem lanaram docere et legere et scribere docere non
expellere, beneque tractare in omnibus et in fine dictorum annorum quinque illi dare et soluere
iperperos triginta et ipsum de nouo vestire et calceare de panno Raguseo totum. Renuntiando
(10.03. 1488.g.), DAD, Diversa Cancellariae, LXXXVI, 42.
12
Radiuoi Ratcouich in suo nomine Marinus Cheracouich et Blasius Radossalich cimator tanquam
procuratores Nichole Cheracouich cimatoris et mercatoris dictis nominibus conduxerunt et
accordauerunt in famulum suum ad artem cimarie et ad omnia alia ipsis necessaria hic Ragusii
et extra Ragusium pro annis septem proxime futuros Radiuoi Radossalich de Bobanis presentem
et acceptantem et se et operas suas locantem, cum consensu etiam matris sue Radossaue presentis
et contentatis pro dicto tempore. Qui Radiuoi promisit toto dicto tempore stare cum dictis
conductoribus, non discedere non furari nec furari volentibus consentire sed laborare, obedire et
seruire in omnibus licitis et honestis more boni et fidelis famuli. Contra vero dicti conductores
dictis nominibus promiserunt et obligauerunt se et sua bona omnia dictum Radiuoi tam egrum
quam sanum domi sue Ragusii et extra Ragusium nutrire eum, vestire et calciare, cybare et artem
cimarie bene et diligenter docere et literas legere et scribere et docere eum et non expellere eum
toto dicto tempore sed in omnibus eum bene tractare et in fine dicti temporis illum totum de
nouo de panno Raguseo vestire et illi dare et soluere in pecunia numerata ducatos auri septem.
Renuntiando (21.01. 1490.g.), DAD, Diversa Cancellariae, LXXXVII, 63v.
13
 Vuchaz Vuchotich conduxit et achordauit Dragoe Vladissalich de Sliunize presentem et
acceptantem pro annis quattuor proxime futuros, promittens dictus Dragoe toto dicto tempore
stare et habitare cum dicto Vuchaz et ab ipse non discedere non furari nec furari volentibus
consentire, sed esse fidelis, solicitus et obediens more boni et fidelis famuli. Et versa vice dictus
Vuchaz promisit dictum Dragoe toto dicto tempore annorum quattuor tenere in domo sua tam
egrotum quam sanum et eum cibare, nutrire, calceare et vestire et eum docere scribere in sclauo et
in fine tempus sibi dare et soluere pro eius mercede yperperos quindecim (26.03. 1491.g.), DAD,
Diversa Notariae, LXX, 149v.
191

esad kurtovi

li (ser Theodoro de Prodanello) dao je Pavla, jednog slugu vojvode Sandalja Hrania
Kosae na jednogodinju slubu kod dubrovakog sveenika Andrije Drinkaevia (domino Andrea Drinchaseuich). Pored uobiajene brige za smjetaj, zdravlje i
ishranu don Andrija se obavezao da e Pavla uiti pisanju kao dobar uitelj (doceris
litteras iuxta suum posse et vacari circha instructionem ipsius tamquam bonus homo
et bonus magister). Teodor se obavezao da e za ovu Pavlovu poduku i sve navedene
trokove (pro retentione instructione et magisterio et expansis predictis, ut supra dandis
per ipsum ipsi Paual) platiti 50 perpera, a zato je unaprijed don Andrija primio 20
perpera, a na ostatak je mogao raunati po zavretku predvienog roka ugovora.14
Dubrovaki vlastelin Teodor Prodaneli je od ranije poznat kao zastupnik vojvode
Sandalja Hrania15 i oito je da je ovo angaman koji je traio moni vojvoda a za
svoje potrebe. Oito je i da se radilo o potrebi uenja latinskog ili talijanskog jezika
s obzirom da je vojvoda imao izuzetno razvijenu kancelariju za obrazovanje domae
pismenosti i da je za uitelja izabran ugledni dubrovaki sveenik.16

 Ser Theodoro de Prodanello dedit et locauit Paual seruitorem voiuode Sandalii pro uno anno
proxime futuris, incepto die primo mense februari presentis et ut sequitur finitur, ad standum cum
domino Andrea Drinchaseuich presente et ipsum conducente, his pactis, modis et condicionibus,
videlicet, quia dictus dompnus Andreas teneatur ipsum Paual teneri secum in domo sua per dictum
annum et ipsum Paual bene et mansuete tractari et ipsum ad mensam ipsius domini Andree teneri et
sibi Paual dare expensas oris pro dicto anno et eundem, ut supra, bene tractari et mansuete et ipsum
etiam Paual doceris litteras iuxta suum posse et vacari circha instructionem ipsius tamquam bonus
homo et bonus magister. Et versa vice idem ser Theodorus dare promisit eidem domino Andree
pro retentione instructione et magisterio et expansis predictis, ut supra dandis per ipsum ipsi Paual,
yperperos quinquaginta grossos de Ragusio. Ita tanquam, si infra dictum annum decederet id
Paual quod pro rata habeat solutionem id dominus Andreas. Et confessus fuit id dominus Andreas
habuisse a dicto ser Thodoro pro parte dicti precii yperperos viginti et residium habeat in fine dicti
anni, promittentes partes predicte omnia predicta attenderis et obseruaris. Renuntiando omnes.
(07.02. 1427.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLIV, 106v.
15
Esad Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, Institut za istoriju, Studije i
monografije 4, Sarajevo 2009, po registru pod Prodaneli.
16
O don Andriji Drinkaeviu: Andrea Drinchaseuich cappelano (28.07. 1423.g.), DAD, Diversa
Notariae, XIV, 19v; don Andree de Drinchas (08.11. 1424.g.), Isto, 147v; Dominus Andreas
de Drinchasio presbiter Ragusiensis (12.09. 1445.g.), Isto, XXIX, 140v; Dom Andreas de
Drinchas (03.03. 1460.g.), Isto, XLIII, 98.
14

192

Iz historije odgoja i obrazovanja u Dubrovniku i dubrovakom zaleu

Esad Kurtovi
From the history of upbringing and education in
Dubrovnik and its hinterland
(The acquiring of good customs, manners and literacy)
Summary
The paper is a contribution to the history of upbringing and education in Dubrovnik and its hinterland during the Middle Ages. Elements of upbringing and
education in the hinterland of Dubrovnik also arrived through young people who
came to Dubrovnik as servants or apprentices who later returned to their homes
after finishing their education. Apart from the usual terms in contracts, the tutors
guaranteed to supply the servants and apprentices with food and shelter, clothes,
health care, craft education and financial compensation for their work. Sometimes
they would even insert specific conditions by which they obliged to teach their servants and apprentices good manners and behaviour, but also to teach them to read
and write even though this was not the main clause of the contract. Contracts about
trades in which language is to be taught were very rare.

193

Pregledni rad (Review paper)

726.825(497.6)14
929.731 Radosali R.
929.731 Dragosali R.
marjan drma

Veliki knez bosanski Radoje i dilema oko njegovog steka

Abstrakt: O velikom knezu bosanskom Radoju skoro da nemamo nikakvih podataka,

kada je u pitanju izvorna graa. Upravo su iz tog razloga u historiografiji nastale dileme
kada je rije o historijskom identitetu ovog ovjeka, tako da se u odreenim historiarskim
krugovima pokazao interes za otkrivanjem potpunijeg identiteta velikog kneza bosanskog
Radoja. Meutim, unato velikim naporima do konanog rijeenja se nije dolo. Historiografija je ponudila dva rijeenja, a ona su da je veliki knez bosanski Radoje, zapravo upan
i knez Radoje Radosali ili knez Radoje Dragosali. Ove dvije linosti su svjedoci koji se
spominju u bosanskim kraljevskim poveljama na prijelazu iz XIV. u XV. st.
Kljune rijei: Radoje Radosali, Radoje Dragosali, veliki knez bosanski, upan, knez.
Abstract: We have almost no information about the Grand Count of Bosnia Radoje,
when primary sources are concerned. It is because of this that dilemmas arose in historiography about the historical identity of this man, so that certain historians showed interest
for the uncovering of this problem. However, despite the great efforts, a final solution was
not found. Historiography provides two possibilities; one is that Radoje, the Grand Count
of Bosnia, was in fact upan and Count Radoje Radosali, and the other one is that he was
Count Radoje Dragosali. These two individuals are mentioned as witnesses in Bosnian
royal charters from the end of the 14th and beginning of the 15th century.
Key words: Radoje Radosali, Radoje Dragosali, Grand Count of Bosnia, upan, Count

Steak velikog kneza bosanskog Radoja

esto emo u historiografskim tivima srednjovjekovne Bosne susresti titulu i
ime veliki knez bosanski Radoje. Budui da je imao vrlo vanu titulu, pojedini historiari su promiljali tko bi mogao biti taj ovjek. Izvorna graa i jedini spomen
dotine linosti je natpis sa njegovog steka koji se nalazi na lokalitetu Brdanjak
u Zabru (pored dananjeg sela Lepenice) kod Kiseljaka. Na lokalitetu se nalazi
nekropola sa sedamnaest steaka i ona je danas sastavni dio katolikog groblja. Meu
stecima su etiri velika i dva obina sljemenjaka, a ostalo su sanduci. Sljemenjaci su
195

marjan drma

od krenjaka i paljivo su obraeni, dok je obrada sanduka gruba, a materijal konglomerat. Grupa od etiri velika sljemenjaka je i terenski neto odvojena od ostalih
spomenika.1 Upravo jedan od ova etiri je Radojev steak.
Na steku je istaknuto ljeme i krovni prijepusti.2 Njegovi ukrasni motivi su
obina i tordirana vrpca i grb koji se sastoji od vuje glave i neto prednjeg trupa
sa prednjim nogama, okruen vijugastom vrpcom iz koje ravnomjerno izlaze po
tri listia. U ovakvoj formi grb velikog kneza Radoja je jedini potpuni grb koji je
isklesan na jednom steku.3 Osim toga na spomeniku se nalazi nekoliko rozeta.
Na jednoj bonoj i jednoj eonoj strani urezan je natpis koji kae da je to spomenik velikog bosanskog kneza Radoja, koji je postavio njegov sin knez Radi.4 Vrlo
blisku analogiju ovome grbu predstavlja grb na peatnom prstenu iz Arnautovia
koji takoer ima iste simbolike elemente na grbu.5 Radojevu grobnicu su u prolosti vie puta otvarali traei grobno blago pri emu su naeni ostatci srmali-ohe6 i Radojev prsten peatnjak.7
Steak je i danas u slinom stanju, kao i 1958/59. g, kada ga je Pavao Aneli
analizirao. Steak ima na sebi dva velika oteenja, koja su prema Anelievim
fotografijama iz 1963. g. bila evidentna i u to vrijeme. Prema tome, oteenja su
nastala ranije i to najvjerovatnije izmeu I. i II. svjetskog rata kada je Vinko Mikolji (visoki advokat i ljubitelj starina) kopao ispod steka. Obzirom da je ovo jedan
od najvrjednijih steaka u Bosni i Hercegovini, smatram da bi trebalo poduzeti
hitne mjere konzervacije i prevencije s ciljem to boljeg ouvanja nacionalnog kulturnog blaga.

 avao Aneli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo,

P
1982, 60-61.
2
 , . ( 2 ),
(dalje: ), XV, II, , 1928, 143.
3
Pavao Aneli, Arheoloka ispitivanja, u: Lepenica (Priroda, stanovnitvo, privreda i zdravlje),
Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1963, 181-182.
4
efik Belagi, Steci Kataloko-topografski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971, 167; Dubravko
Lovrenovi, Steci bosansko i humsko mramorje, II. dopunjeno izdanje, RABIC, Sarajevo, 2010, 258.
5
Koji je od Pribinia pokopan u Milima (Arnautoviima), danas nije mogue pouzdano utvrditi.
Mogue je da se radi o upanu Brajku (bilj. 47). Pavao Aneli, Srednji vijek-doba stare bosanske
drave, u: Visoko i okolina kroz historiju 1, Skuptina optine Visoko, Visoko, 1984, 230.
6
Vid Vuleti-Vukasovi, Starobosanski natpisi u Bosni i Hercegovini, Viestnik Hrvatskoga arkeologikoga drutva, Broj 1, Zagreb, 1889, 44-45.
7
Prsten ispod steka kneza Radoja iskopao je, u svoje vrijeme, visoki advokat Vinko Mikolji. Prsten
se danas nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu, koji ga je kupio od Mikoljijevih nasljednika (bilj.
46). Aneli, Srednji vijek-doba stare bosanske drave, 230.
1

196

Veliki knez bosanski radoje i dilema oko njegovog steka

Slika 1. Natpis na Radojevom steku sa tordiranim uetom

(snimio: Marjan Drma)

Slika 2. Grb na Radojevom steku

(snimio: Marjan Drma)

Prema transliteraciji i transkripciji ire Truhelke8 na Radojevom steku pie:

Ua bona strana
1. red: Se Zlamenie kneza
Dulja bona strana
1. red: Radoe velikoga kneza bosanskoga
2. red: apostavi sinj 444 negov
3. red: j knezj Radij z boiom pomo~
4. red: i svoihj vqrnqhj asinom ni sd...
5. red: omj inomj pomoi~ nego samj onj
Se zlamenie kneza-Radoe velikoga kneza bosanskoga, a postavi sinj
negovj knezj Radij z boiomj pomoju i svoihj viernihj a sinomj ni
sd(rug)omj inomj pomoiju nego sam.
Budui da smo prezentirali steak sa veinom referenci koje nam on nudi, u daljnjem izlaganju pokuat emo dati odgovor na pitanje tko je veliki knez bosanski
Radoje? Da bismo bili u mogunosti povezati diplomatiku grau sa natpisom sa
steka prvo emo rei neto o tituli velikog kneza bosanskog.
Titula kneza je dosta rairena kod slovenskih naroda i uvijek je oznaavala starjeinu, poglavara i ovjeka od ugleda. Ona je stekla znaajnu ulogu u srednjovjekovnoj
8

, , , II, , 1889, 76.

197

marjan drma

Bosni u doba oblasnih gospodara.9 iro Truhelka smatra da su bosanski knezovi

upravljali onim dijelom zemlje, koji se u ono doba naziva Bosnom.10 Marko Vego
na to dodaje, da je pridjev bosanski, sinonim za visoki knez. Bosanski knez je
obavljao dunost starjeine dvorske kancelarije i njemu je bio podreen niz pisara
raznih zvanja.11 Titula velikog kneza bosanskog nije bila nasljedna, a dodjeljivao ju
je sam kralj.12 Ona potpuno odgovara poloaju palatina na ugarskom dvoru13 i vee
se za bosanski kraljevski dvor. Sudei po svemu ova titula je uvedena u srednjovjekovnu Bosnu u drugoj polovici XIV. st. za vladavine Tvrtka I. Razlog tomu je bio
prelazak stolnog kraljevskog mjesta iz Visokog u Sutjesku i Bobovac.14 Veliki knez
bosanski je postavljen (od strane kralja) da vodi rauna o dvoru i dvorskoj kancelariji
u Visokom.15 U srednjovjekovnoj Bosni spominje se svega nekoliko linosti koji su
nosili ovu titulu,16 i svaki spomen je iz druge polovice XIV. i prve polovice XV. st.
Ukoliko uz spomenuto pretpostavimo da je i Radojev steak podignut nekad u to
doba, onda se prirodno namee odgovor da je Radoje ivio i djelovao u ovo vrijeme. to
se tie Radojevog ugleda, on nije mogao da se mjeri sa hercegom Hrvojem Vukiem,
knezom Pavlom Radinoviem i vojvodom Sandaljem Hraniem. On takoer nije
nastupao kao samostalni oblasni gospodar,17 nego je obavljao dvorske poslove u Visokom.
 , (

), Knowledge, , 2001, 88-99.

10
Tako je bilo knezova humskih, knezova Usore, Soli, Donjih krajeva, Drine, a te su pokrajine na
dvoru obino imale zastupnika, koji se u dravnim listinama spominju u popisu svjedoka. iro
Truhelka, Dravno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka, Glasnik Zemaljskog muzeja
(dalje: GZM), Knjiga 1, Sarajevo, 1901, 96.
11
Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo, 1982, 80. Sjedite mu
je bilo na dvoru bosanskog kralja, gdje je obavljao funkciju starjeinedvorske kancelarije. Vesna
Mueta-Aeri, Sarajevo i njegova okolina u XV. stoljeu (Izmeu istoka i zapada), Sarajevo
Publishing, Sarajevo, 2005, 40.
12
Aneli, Srednji vijek-doba stare bosanske drave, 120.
13
Pejo okovi, Veliki knez bosanski Tvrtko Borovini, Croatica christiana periodica 37, Zagreb,
1996, 77.
14
 -, , ,
, 1978, 36. Pavao Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska (Stolna mjesta bosanskih vladara u
XIV i XV stoljeu), Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2004, 315-320.
15
 . ,
, XLI, Beograd,
2004, 316.
16
Ovi se knezovi zovu knezovi bosanski te se opetovano spominju: za kralja Tvrtka II. bosanski knez
Tvrtko Borovini (1433.), za Tome bosanski knez Radi Mozoli (1446.), a u natpisima bosanski
knez Radivoj (Toplik) i bosanski knez Bati (Kopoi). Truhelka, Dravno i sudbeno ustrojstvo
Bosne u doba prije Turaka, 96.
17

, , .
, (
), 100.
9

198

Veliki knez bosanski radoje i dilema oko njegovog steka

Geografska blizina Lepenice kraljevskom dvoru u Visokom takoer ide u prilog velikom
knezu bosanskom Radoju. Ukoliko je stanovao u Lepenici lako je mogao stizati u Visoko
i obavljati svoje dunosti, govorimo li o prostornoj udaljenosti ova dva mjesta.
Prva poznata linost sa titulom velikog kneza bosanskog bio je Hrana (Vukovi)
Kosaa.18 Poslije njega spominju se: Dragia (Vuki) Hrvatini,19 Priboje Masnovi,20
Radoje Radosali,21 Bati Mirkovi,22 Tvrtko Borovini23 i Radi Mozoli.24
Odreenim analogijama poelo se pretpostavljati da je veliki knez bosanski Radoje, zapravo upan i knez Radoje Radosali ili knez Radoje Dragosali. Ove linosti javljaju se kao svjedoci u kraljevskim poveljama bosanskog srednjovjekovlja
na prelazu iz XIV. u XV. st.25 U samome tekstu, uoljiva je sumnja pri tvrdnji da je
jedan od ove dvojice veliki knez bosanski Radoje, bez obzira na vremensku podudarnost. Otvorena je mogunost da doista jeste jedan od njih,26 ali isto tako i da je netko
sasvim trei. Da bismo nastavili ka cilju potrebno nam je sagledati povelje i titule
koje se spominju u poveljama uz Radoja Radosalia i Radoja Dragosalia.
Dileme oko svjedok Radoj
Radoje Radosali je jedna od znaajnijih linosti bosanskog srednjovjekovlja na
prijelazu iz XIV. u XV. stoljee. O njemu imamo svega nekoliko turih podataka
gdje se kao svjedok spominje u bosanskim kraljevskim poveljama meu brojnom
 n je spomenut 13. februara 1423. g. u mletakoj povelji kao magni comitis regni Bossine.
O
, , , IV-V., ,
1949-1950, 208.
19
 , , , . , III, , 1891, 233.
20
Aneli, Srednji vijek-doba stare bosanske drave, 122.
21
, , 314.
22
Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga IV, Izdanje Zemaljskog
muzeja, Sarajevo, 1979, 56-57.
23
okovi, Veliki knez bosanski Tvrtko Borovini, 57-81.
24
 -, 19. .
1450., , , 1905, 253-256.
25
 , , (dalje:
), 6, , 2007, 180-181.
26
Ljubomir Stojanovi je bio miljenja da ovaj steak pripada Radoju Dragosaliu.
, , I, ,
, 1902, 74. Marko Vego je dijelio miljenje Ljubomira Stojanovia. Vego, Zbornik
srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga IV, 65. Pavao Aneli je pak bio miljenja
da steak pripada Radoju Radosaliu. Aneli, Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u
falzifikatima Ivana Tomke Marnavia, GZM, Nova serija, Tom XXVI, 1971, 357. Aneli, Studije
o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, 60-61. Aneli, Arheoloka ispitivanja,
181-182.
18

199

marjan drma

drugom vlastelom.27 Njegova linost je prilino marginalizirana u historiografskim

tivima i uglavnom se usputno spominje. U diplomatikoj izvornoj grai, njegovo
se ime sa titulom upan spominje dva puta i to 1392. i 1395. g. Radoje Radosali sa
titulom knez, spominje se u periodu od 1399. do 1405. g.28 Ostaje otvoreno pitanje
da li je Radoje Radosali bio upan pa je postao knez ili se radi o dvojici velmoa koji
sluajno nose isto ime, ali razliite titule. Pavao Aneli je na osnovu steka velikog
kneza bosanskog Radoja bio miljenja da je Radoje Radosali bio upan i knez od
upe Lepenice. Uspio je sainiti genealogiju Pribinia, kojoj je pripadao i Radoje
Radosali. Pribinie je ubicirao na prostor gornje Lepenice i to tono na regiju gdje
je podignut steak velikog kneza bosanskog Radoja.29

Slika 3. Izdvojena etiri sljemenjaka od ostataka

nekropole. Drugi s desna je Radojev steak.
(snimio: Marjan Drma)

Slika 4. Oteenja na Radojevom steku

(snimio: Marjan Drma)

Da bismo prihvatili Anelievu intuitivnu pretpostavku, potrebno nam je za

poetak popratiti titularne procese u poveljama bosanskog srednjovjekovlja u to
doba. Pratimo li kronoloki povelje kroz drugu polovicu XIV. st. uvidjet emo kako
broj knezova raste, a upana se smanjuje.30 Aneli smatra da se upa Lepenica raspala koncem XIV. st. na tzv. kneije31 ili kasnofeudalne upe manjih teritorijalnih
 Svi su oni osim titule dvorski opsluivali jo i zvanje kneza. Posjedovali su leno, i skoro u svim
poveljama i ugovorima sudjeluju kao svjedoci. Bilo je meu njima i takvih koji nose atribut upana.
Jedan od takvih je i Radoje Radosali koji je: ot dvora prijestav upan. Pavo ivkovi, Socijalne
promjene na dvoru bosanskih kraljeva tijekom 14. i 15. stoljea (Primjeri nastanka novog plemstva
u Bosni), Radovi, Vol. 21, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1988, 26.
28
Aneli, Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavia, 357.
29
Aneli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji sednjovjekovne Bosne, 60-61.
30
 j ,
. , , , , 1863, 455.
31
Aneli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji sednjovjekovne Bosne, 68.
27

200

Veliki knez bosanski radoje i dilema oko njegovog steka

okvira.32 Ova pria bi ila u prilog Aneliu u kontekstu Radoja Radosalia. Ako je
bio upan upe Lepenice, mogao je postati knez kneije (dijela raspadnute upe).
Meutim, nije nam poznat sluaj u tadanjoj Bosni da je netko bio upan pa knez,
to ne znai da se nije upravo tako desilo sa Radojem Radosaliem. Sima irkovi
primjeuje da je u vrijeme Tvrtka I. bio izgraen sistem uprave u kojem su upani
bili iskljuivo vladarevi organi. upani su esto bili zamjenici knezova kad bi ovi
otili u rat, a u sudstvu se javljaju i knezovi upa.33 injenica je da se u ovo doba
potiskuje titula upana, a sve vie do izraaja dolaze knezovi.34 Unato svemu ne
moemo sa sigurnou prihvatiti da je Radoje Radosali upan i knez, ista osoba.
Spomenuti emo obrnuti sluaj gdje je Dragia Dinji iz Podrinja bio knez, pa
je postao upan,35 ali to nam i dalje ostavlja nae pitanje podjednako otvorenim.
U ovoj prii rjeenje nam moda nudi spomen upana Radoja, koji je promakao
Aneliu. Naime, 8. decembra 1400. g. u povelji kralja Stjepana Ostoje, kojom
kralj vojvodi Hrvoju dariva Livno,36 upan Radoje (kao kraljev povjerenik) trebao
je ispitati to narod misli o ovoj donaciji.37 injenica je da se upanu Radoju ne
spominje prezime, ali se takoer u bosanskim poveljama tog doba ne spominje ni
drugi upan Radoje osim upana Radoja Radosalia. Mala je vjerovatnoa da je neki
drugi upan Radoje spomenut samo jedanput u toj povelji, mada nije iskljuena.
Pridodat emo ovome da se 1395. g. upan Radoje Radosali spominje kao svjedok
u darovnici Stjepana Dabie, Vukmiru Semkoviu i njegovoj brai. Godine 1400. u
darovnici kralja Stjepana Ostoje vojvodi Hrvoju, upan Radoje se nalazi upravo uz
ime Vukmira Semkovia.
Indicije ovih teorija govore da bi ipak najloginije bilo da se ovdje radi zapravo o dvojici
velmoa sa istim imenom, ali razliitim titulama. upan Radoje Radosali se spominje
u poveljama u periodu od 1392. do 1400. g, a knez Radoje Radosali u periodu 1399.
do 1405. g. Prema Aneliu, Radoje Radosali je bio sin kneza Radosava Pribinia38 i

I sto, 22.
 , , ,
, 1964, 216-218.
34
 ,
. -,
, :
(XIV-XV), , , 2007, 288-289.
35
Aneli, Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavia, 356.
36
Upisahj podj mo~ srqdnu peatj otvorena dva lista, danj Vukmiru Semkoviu i Vuku
Nimiiu i upanu Rado~, da po~ u Hlivno. Franz Miklosich, Monumenta Serbica spectantia
historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae, 1858, 247-248.
37
Truhelka, Osvrt na sredovjene kulturne spomenike Bosne, GZM, XXVI, 1914, 236.
38
Radosav Pribini je zabiljeen kao knez 17. jula 1392. g. Miklosich, Monumenta Serbica, 222.
32
33

201

marjan drma

samim tim pripadnik velikake porodice Pribinia.39 Nama se sada namee pitanje koji
je bio sin Radosava Pribinia, upan ili knez? Izgleda da bi bilo blie da je njegov
sin knez Radoje Radosali, koji je od oca naslijedio titulu kneza i nastavio njegovim
stopama u dravnim poslovima poslije oeve smrti. Radosav Pribini se posljednji
put spominje 1392. g,40 a na istoj povelji je meu svjedocima upan Radoje Radosali.
Manja je vjerovatnoa da se otac i sin zajedno spominju i to da sin ima veu titulu od
oca. Dakle, prije e biti da je sin kneza Radosava Pribinia knez Radoje Radosali,
koji se prvi put spominje 1399. g.41
Knez Radoje Dragosali se spominje par puta kao svjedok u bosanskim kraljevskim poveljama i to od 1399. do 1405. g.42 O njemu znamo jo manje nego o Radoju
Radosaliu. Iz porodice Dragosali se prije Radoja spominje knez Gojak Dragosali.43 Meutim, izgleda je pripadnik ove porodice i knez Eugen Dragosali, koji je
spomenut 1378.44 Mogue je da su ili Gojak ili Eugen, otac kneza Radoja Dragosalia. Prema ovome, oito je da su i Dragosalii bili vlasteoska porodica, koja je
djelovala u kraljevskoj slubi na prijelazu iz XIV. u XV. st.
Da li je moda knez Radoje Dragosali vremenom postao veliki knez bosanski
Radoje, to je veliko i otvoreno pitanje. Ostaje nam mogunost da bi veliki knez bosanski mogao biti i neka sasvim etvrta osoba. Meutim, ta teza se ini najmanje
vjerovatnom. Iako nemamo spomen velikog kneza bosanskog Radoja u poveljama
bosanskih kraljeva, vjerujem da je spominjan u prvoj fazi svoje karijere dok je bio
samo knez. Teko je prihvatiti tezu da veliki knez bosanski Radoje nije nikako i nigdje spominjan, osim na svom steku. Nakon reenog pokuat emo kneza i upana Radoja Radosalia, kao i kneza Radoja Dragosalia staviti u kontekst politikih
zbivanja u Bosni u to doba. Cilj nam je paljivo odmjeriti koji je od ove tri linosti
eventualno postao veliki knez bosanski i sahranjen u gornjoj Lepenici gdje je podignut, a nalazi se i danas, steak velikog kneza bosanskog Radoja.

 neli, Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavia, 357.
A
Bilj. 30.
41
Miklosich, Monumenta Serbica, 234.
42
, , , , ,
2006, 422, 426 i 494.
43
, , 180.
44
knezj Hegenj Dragoslalikj, Miklosich, Monumenta Serbica, 190.
39
40

202

Veliki knez bosanski radoje i dilema oko njegovog steka

 upan i knez Radoje Radosali i knez Radoje Dragosali

u bosanskim kraljevskim poveljama

upan Radoje Radosali poinje se javljati u poveljama nakon smrti kralja Stjepana
Tvrtka I. 1391. g. Takve su okolnosti novog kralja Stjepana Dabiu (1391.-1395. g.)
nagnale da na svoju stranu pridobije to vie vlastele, koja mu je bila potrebna da bi
zateeno dravno stanje odrao to stabilnijim. Prva od povelja u kojoj se spominje upan Radoje Radosali pisana je 17. jula 1392. g.45 Dubrovani su poslali svoje poslanike Stipana Lukarevia i Rafaela Guetia na kraljevski dvor u Trstivnicu. Kralj Stjepan
Dabia im je izdao povelju kojom je potvrdio sve povlastice i slobode, podijeljene im
od njegovih praroditelja, a posebno od kralja Stjepana Tvrtka.46 upan Radoje meu
brojnom vlastelom bio je svjedok ovog dogaaja. Oito je kralj elio ostati s Dubrovanima u dobrim odnosima, zbog kojih je srednjovjekovna Bosna tradicionalno imala veliku trgovaku korist. Vijesti o upanu Radoju Radosaliu u naredne skoro tri
godine nemamo, ali nema sumnje da je mijenjao svoju politiku spram kralja i svojih
dunosti, jer e se ponovno spomenuti njegovo ime na povelji Stjepana Dabie u ne
tako vedrim okolnostima, govorimo li o skoroj smrti kralja Dabie.
Tokom 1395. g. kralj Dabia se razbolio, ali je ipak 17. maja 1395. g. potvrdio upanu Vukmiru Semkoviu i brai mu Tvrtku i Stipanu selo Kolo na Duvanjskom polju,
koje im je bio dao kralj Stjepan Tvrtko I. za drugo selo, Jelanicu. Stjepan Dabia im je
potvrdio selo za njihovu vjernu slubu, osobito u turakih bojih.47 Prema povelji neupitno je prisustvo upana Radoja ovom dogaaju.48 Upadljivo je da je kralj nagraivao
vlasteline koji su sudjelovali u bitkama protiv Osmanlija. Ovakve prilike upuuju na
 Kralj Stefanj Dabia i sj bogodarovainomj mi gospoiwmj kralicwmj kyrj Elenomj na
svetomj evanjelji i na asnomj krjsti gospodni i s vlasteli kralvjstva mi: s voevodomj
Hrjvoemj, i voevodomj Vlatkomj Usorjskimj, s knezemj Stipoemj Hrjvatiniemj, s knezemj
Radosavomj Prqbiniemj, s knezemj Dobrosavomj Divoeviemj, s Tefaiwmj Batalomj,
s knezemj Goqkomj Dragosaliemj, upanomj Tvrjdisavomj Tuicomj, s knezem Vljihnomj
Blatkoviemj, s knezem Voisavomj Boevodiemj, s knezem Vljkjcemj Narjtiiemj,
upanomj Radoemj Radosaliemj, upanomj }rqemj Tihjinoviem, z dvorjscimj
Stanjcemj Prqkuiemj; i semu ytvrjdenu i neporonu vqti do vika naega n iqhj.
Miklosich, Monumenta Serbica, 222.
46
Vjekoslav Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, 198.
47
Marko Perojevi, Stjepan Dabia, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine
1463, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, 1998, 362.
48
A tomu svidoci i runici nai vlastele, wtj Bosne knezj Pavlj Radinovij z bratiwmj,
knezj Prqboe Masnovij z bratiwmj, tepai Batalo z bratiwmj, Vljkota Prqbinij z
bratiwmj, Sanjdalj bovoda z bratiwmj, Grgurj Viljhanij z bratiwmj; wtj hljmjske
zemle knezj Vljkainj Milatovij z bratiwmj, knezj }ran Radivoevij z bratiwmj; wtj
doljnihj krai voevoda Hrjvoe z bratiwmj, knezj Mladinj Stanjij z bratiwmj; wtj
Usore voevoda Bljihna z bratiwmj, knezj Stipacj Biloevij z bratiwmj; wtj dvora
prqstavj upanj Radoe Radosalij z bratiwmj; a wdj svoiti Branko Simjij z bratiwmj.
Miklosich, Monumenta Serbica, 226-227.
45

203

marjan drma

jo uvijek relativno stabilno stanje unutar same drave. Nedugo potom kralj Stjepan
Dabia umire,49 a na bosanskom prijestolju ostaje njegova ena Jelena Gruba (1395.1398. g.). U ovo doba e ve polako poeti jaati dravna politika djelatnost oblasnih
gospodara, meu kojima e se posebno isticati Hrvoje Vuki. Od 1395. g. proi e pet
godina da bi opet dobili vijesti o upanu Radoju. Naime 8. decembra 1400. g. u povelji novog kralja Stjepana Ostoje (1398.-1404. g.), kojom kralj vojvodi Hrvoju dariva
Livno,50 upan Radoje (kao kraljev povjerenik) trebao je ispitati to narod misli o ovoj
donaciji. U ovo doba je velika mo vojvode Hrvoja. Dodjela Livna vojvodi Hrvoju
je jedna od gesti kojom kralj eli da ga zadri na svojoj strani, kao saveznika i vjernog
velmou. U projektu o donaciji sudjelovao je i upan Radoje, jer je poslan od strane
kralja da izvidi kako e narod reagirati na sve to.51 Nakon ovog spomena u diplomatici
bosanskog srednjovjekovlja upanu Radoju Radosaliu se gubi svaki trag.
Vratiti emo se godinu dana unazad i propratiti prvi spomen knezova Radoja
Radosalia i Radoja Dragosalia. Oni e prvi put biti spomenuti u kraljevskoj povelji nakon dolaska na prijestolje kralja Stjepana Ostoje 1398. g.52 Povelja je bila
upuena Dubrovanima 15. januara 1399. g. u kojoj, izmeu ostaloga, pie kako su
Dubrovani doli govoriti kralju za zemlje koje im je darovao.53 Uz brojne velikae
koji su bili svjedoci ovog ina (meu kojima je prvi vojvoda Hrvoje) spominju se
knezovi Radoje Radosali i Radoje Dragosali.54 Nedugo potom dva kneza se spominju 5. februara 1399. g. u povelji kralja Stjepana Ostoje upuene Dubrovanima,
kojom kralj trai da mu Dubrovani isplate Dmitrovdanski dohodak u vrijednosti
od 2000 perpera.55 U ove dvije povelje vidno je da kralj eli zadrati dobre odnose s
 1395. , (8. )
. , , 174.
50
Miklosich, Monumenta Serbica, Viennae, 1858, 247-248.
51
Truhelka, Osvrt na sredovjene kulturne spomenike Bosne, 1914, 236.
52
Izbor Stjepana Ostoje obavljen je izmeu 20. svibnja i 10. lipnja 1398. Glavnu rije pri izboru
imao je vojvoda Hrvoje Vuki, kome je novi kralj postao pokoran i posluan. Perojevi, Stjepan
Ostoja, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 375.
53
Dubrovani su dobili 24 sela u Primorju i to: Kurilo, Osalnik, Ljuba, Gromau, Oraac, Trsteno,
Draevo, Brseevo, Mravinac, Dulgo, Maljkove (Donje i Gornje), Slano, Trnovu, Podgoru,
epikue, Podima, Koteze, Zaton, Visoane, Toilnik, Smokovljane, Olje i Topolu. Perojevi,
Stjepan Ostoja, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 378-379.
54
I kjda stvori si~ milostj kralevstvo mi, tuzi bihu kralevstva mi vlastele, a na ime
voeboda Hrjvoe knezj Pavlj Radinovij, voeboda Sanjdalj, tepai Batalo i voeboda Vlatko
Tvrjtkovij, voeboda Vljkainj Milatovij, voeboda Pavlj Kleij, knezj Prqboe
Masnovij, knezj Radoe Radosalij, knezj Radoe Dragosalij, knezj Voisavj Voevodij,
knezj Vukainj Zlatonosovij, knez Kovaj Diniij. Miklosich, Monumenta Serbica, 234.
55
Kral Stepanj Wstoq i z bogodarovano-m-i gospoiomj kralicomj kirj Kuqvomj, postavive
ruci na svetomj evanjeli i na jsnomj krjsti gospodjnq i s vlasteli kralevjstva mi: s boebodomj
Hrjvoemj, s knezomj Pavlomj Radinoviemj, s tepaiomj Batalomj, s boevodom Sanjdalemj, s
boevodom Pavlomj Kleiemj, s boevodom Vlatkomj Tvrjtkoviemj, s boevodom Vljkainomj
49

204

Veliki knez bosanski radoje i dilema oko njegovog steka

Dubrovnikom, ali uz uvjet da oni izvravaju svoje obaveze spram Bosne. Dva kneza
su nesumnjivo na strani kralja i svjedoci su izdavanja ovih povelja.
Kako je rasla mo Hrvoja Vukia, vremenom su se poeli zatezati odnosi izmeu
njega i kralja Stjepana Ostoje i trebao se dogoditi prestini obraun meu njima.56
Ipak, u tim kriznim vremenima knez Radoje Radosali je ostao vjeran kralju. To
zakljuujemo zahvaljujui povelji kralja Stjepana Ostoje od 22. aprila 1404. g.57 u kojoj
se on spominje. Povelja je izdana na Visokom i upuena je mletakim trgovcima. U
njoj pie kako mletaki trgovci mogu slobodno trgovati po cijeloj Bosni bez ikakvih
dadbina. Kralj takoer obeava da e sam nadoknaditi tetu ukoliko neki Mleanin
bude opljakan. Ovaj ugovor je oito bio uperen protiv dubrovakih trgovakih
interesa.58
U ovo doba odvija se rat izmeu Bosne i Dubrovnika (1403.-1404. g.) u kojemu je
Ostoja, po svemu sudei, elio podjarmiti Dubrovnik. Malo je udno da knez Radoje
Dragosali nije bio svjedok ovog dogaaja. Dva puta ranije je njegovo ime stajalo uz
ime kneza Radoja Radosalia u poveljama iz 1399. g. Mogue je da se knezu Radoju
Dragosaliu nije dopadala kraljeva politika spram Dubrovnika, tako da nije htio
ni sudjelovati u takvom inu jer je vidio bolju priliku za sebe, ako ostane na strani
Hrvoja i Dubrovnika. Mihailo Dini takoer primjeuje kako se u ovom periodu
pojedini bosanski velikai brinu za svoje interese i kako neki naputaju kralja Ostoju.59
Ukoliko se u ovo vrijeme knez Radoje Dragosali odmetnuo od kralja Ostoje manja je
vjerovatnoa da se javljao kao svjedok na poveljama po drugom Ostojinom dolasku na
vlast. Samim tim, knez Radoje Dragosali bi izgubio prostor za djelovanje u dravnoj
Milatoviemj, s knezomj Radoemj Radosaliemj, s knezomj Voisavomj, s knezomj Vukainomj
Zlatonosoviemj, s knezomj Radoemj Dragosaliemj, s knezomj Prqboemj Masnoviemj, s
knezomj Vukomj Tepiemj, s knezomj Kovaemj Diniiemj. Miklosich, Monumenta Serbica,
236-237.
56

. . ,
, 203. Nemiri, ponukae kralja Ostoju i bosanske
boljare, da sazovu zbor u Visoko. Truhelka, Nai gradovi.-Visoki., Nada, br. 19, Zemaljska vlada
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1903, 259.
57
Consilio cum magnificis et potentibus dominis comite Paulo Radinovich, vayvoda Vochomir
Jurievich, vayvoda Paval Clisich et vayvoda Radiz Sanchovich et comite Radoe Radosalich
baronibus nostris, ac etiam cum consilio quam plurium nobilium et militum apud nos
consistentium. ime Ljubi, Listine o odnoaju izmeu junoga slavenstva i Mletake republike,
Knjiga V, JAZU, Zagreb, 1875, 39-41. Eusebius Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica
cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, JAZU, Vol,
XXIII, Zagreb 1892, 73.
58
Ferdo ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba (1350.-1416.), Izdanje Matice
hrvatske, Zagreb, 1902, 182-183.
59
Mihailo Dini, Bosanska feudalna drava od XII. do XV. stoljea, u Historija naroda Jugoslavije
I, kolska knjiga, Zagreb, 1953, 596.
205

marjan drma

slubi i mogunost da on postane veliki knez bosanski. Ova hipoteza ne donosi

konaano rjeenje, ali ipak odaje sumnjiv dojam u odnosima izmeu kneza Radoja
Dragosalia i kralja Ostoje. Knez Radoje Dragosali e se spomenuti kao svjedok u
kraljevskoj povelji tek nakon to je kralj Ostoja svrgnut s vlasti.
Uskoro je na Ostojino mjesto doveden kralj Tvrtko II. Tvrtkovi (1404.-1408.
g.). U ovom periodu knez Radoje Radosali se morao odluiti, da li e se prikloniti
novom kralju.60 To je na koncu oigledno i uinio, jer se kao svjedok javlja na njegovoj povelji upuenoj Dubrovanima 24. juna 1405. g.61 U ovoj povelji ponovno se
spominje knez Radoje Dragosali, kojemu je po svemu sudei odgovarala politika
Tvrtka II. Tvrtkovia u koju je bio vjerovatno i ranije ukljuen. Kralj je izdao povelju
u Trstivnici, gdje je u tu svrhu doao Dubrovanin Nikola Gueti. Kralj je onda
potvrdio sve zakone i uvite i povelje i zapise kralja Tvrtka I., Dabie i Ostoje, te posjede Lisac, Imoticu i Trnovicu, koji nisu u ranijim poveljama bili upisani.62 Nakon
ovog izglaeni su odnosi Bosne i Dubrovnika.
Mogue je da se posljednji put spominje jedan od knezov Radoj u povelji
kralja Stjepana Ostoje, nakon to se kralj Stjepan Ostoja ponovno vratio na prijestoje 1408. g.63 U tekstu povelje nemamo knezovo prezime, tako da je teoretski
mogue da se spomen odnosi na kneza Radoja Radosalia ili kneza Radoja Dragosalia, ali prije e biti da je jedan od te dvojice Radoje Radosali jer je sudei
po svemu on taj knez, koji je i ranije ostajao vjeran kralju Ostoji. Naime, to je
O
 staje otvoreno pitanje to je Tvrtko II. uradio s ostalim Ostojinim pristalicama. Nije nam poznato
kakvi su bili stavovi Pavla Kleia, kneza Radoja Radosalia i Vukmira Jurjevia, koje neto ranije
susreemo kao svjedoke na Ostojinoj povelji podarenoj Mleanima. Pavo ivkovi, Tvrtko II.
Tvrtkovi (Bosna u prvoj polovini XV. stoljea), Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1981, 41.
61
Gospodinj kralj Tvrtko Tvrtkovij na svetomj eva(n)jdjelj~ i na asnomj krjsti hristovi
i va .D. eva(njge)liste i va .vi. vrjhovjnihj apljstolji va .ti. svetihj wtacj, ie sutj
va Niki~, i va vjse svete wtj vika bogu ugodivje i va due nae sa izabranimi vlasteli
i veljmoami rusaga bosanskoga rotismo se i prisegosmo naipreq q gospodinj kralj Tvrtko
Tvrtkovij i gospodinj hercegj Hrjvoe splicki i knezj Pavlj Radinovij i knezj Vukcj
Hranij i voeboda Sanjdalj Hranij i knezj Bawa Hercegovij i knezj Radoe Radosalij
i knezj Radoe Dragosalij i knezj Batij Mqrjkovij i knezj Radosavj Priboevij i knezj
Vladisavj Dqniij i knezj Vukj Rogatij i knezj Bqlica Bqljhanij, iako sem~ vie
pisanomu ne biti potvorenu ni pokolebimu do djni i do vika. Miklosich, Monumenta Serbica,
256-257. , , , 490-495.
62
Perojevi, Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena
do godine 1463, 416-417. II
(1404-1409) 1405. ,
. , XV ,
, XL-XVI, , , (1993-1994)
1995, 19.
63
Sloivi se dakle, ova gospoda podigoe opet na bosansko prijestolje Stjepana Ostoju. Bilo je to
u listopadu 1408. Izbor Ostojin bio je uperen osobito protiv hercega Hrvoja. Perojevi, Stjepan
Ostoja (opet), u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 427.
60

206

Veliki knez bosanski radoje i dilema oko njegovog steka

bila darovnica brai Radivojeviima, napisana 28. decembra 1408. g,64 kojom ih
je kralj nagradio za njihovu vjernu slubu.65 Nakon ovog datuma knezu Radoju
Radosaliu se u diplomatikim izvorima gubi svaki trag. U budunosti e se kao
svjedok u bosanskim kraljevskim poveljama spominjati kao nasljednik i sin kneza
Radoja Radosalia, knez Radi Radojevi.
Po sistemu patronimike, titularne osnove kao i vremenske podudarnosti, on
moe biti sin kneza Radoja Radosalia ili kneza Radoja Dragosalia. Meutim,
kralj Ostoja je drugi put ostao na vlasti do 1418. g. i teko da bi dozvolio da u dravnoj slubi slui netko tko mu je eventualno ranije okrenuo lea. Na steku velikog kneza bosanskog Radoja pie kako je steak podigao njegov sin knez Radi.
Izvorna graa upuuje na to da je upravo Radi Radojevi, taj knez koji je podigao
steak svom ocu Radoju. Radi Radojevi se posljednji put spominje 16. augusta
1420. g,66 a knez Radoje Radosali imao je veu mogunost za ostvarenje spomenute titule, tako da je vjerovatno on njegov otac. Najprije e biti da je knez Radoje
Radosali nakon 1408. g. postao veliki knez bosanski. Imamo primjer Tvrtka Borovinia iz prve polovice XV. st, kojemu je titula kneza prerasla u titulu velikog
kneza bosanskog,67 tako da takva titularna preinaka nije upitna. Spomenuti emo
i to da se knez Radoje Radosali spominje prvi put 1399. g, zbog ega nam se
namee pitanje o vremenu njegova roenja.68 Po svemu sudei Radoje Radosali
je mogao biti roen najkasnije do 1385. g, a vrijeme njegove smrti je oko 1417. g,
ako ne i ranije. Ovo nam govori da je doivio prosjenu srednjovjekovnu ivotnu
starost, ali o nainu njegove smrti moemo samo nagaati.

 Huic adsunt testes: dominus rex cum fratribus, comes Paulus cum fratribus, comes Radoje cum
fratribus, comes Burech cum fratribus et prestantioribus Bosne, comes Radam Dragoevich et
procurator comes Gjura Georgii Dragichievich. Fermendin, Acta Bosnae, 1752, 87-89
65
Zato im je darovao Omi s Primorjem s obje strane Cetine do rnovnice, Gorsku upu, grad
Kruevac i Blato, upu Luku s obje strane Neretve izuzevi prava Sandaljeva, carinu pod Viseom,
barkanj na Volivini i na Norinu i drugi dio Norinskoga, upu Veenicu do Neretve, grad Imotski
sa upom Imotom i Posuje, mjesto Dvare sa upom Radobilje, upu Podsuje, upu Rakitno,
upu Drenicu, grad na Poljih i sama Polja, upu Planinu, predio Krajinu od Neretve do Cetine,
Neumski kraj. Perojevi, Stjepan Ostoja (opet), u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih
vremena do godine 1463, 428.
66
Miklosich, Monumenta Serbica, 304-306.
67
okovi, Veliki knez bosanski Tvrtko Borovini, 63-77.
68
Uvjet za stjecanje prava na javno djelovanje bila je punoljetnost, koja se dobivala s navrenih 14
godina ivota, poslije ega je mlada gospoda mogla nastupati, ali i nakon toga bilo je poslova za
koje se traila potpuna sposobnost, a ona je nastupala s 18, odnosno 20 godina ivota. okovi,
Veliki knez bosanski Tvrtko Borovini, bilj. 16, 61.
64

207

marjan drma

Umjesto zakljuka
Nakon vie unakrsnih metoda koje smo koristili, pri tenji da doemo do cilja,
ono to moemo ponuditi je sljedee. Vjerujemo da je veliki knez bosanski Radoje,
oko ijeg steka je prepoznata dilema, zapravo knez Radoje Radosali. Steak je podigao knez Radi Radojevi, koji je bio njegov sin. O smrti velikog kneza bosanskog
Radoja ne znamo nita, meutim moemo rei da je steak podignut izmeu 1408.
i 1417. g. Godine 1417 e se u bosanskim kraljevskim poveljama kao svjedok poeti
spominjati Radojev sin, knez Radi. Teza do koje smo doli ipak govori da je vlasteoska porodica Pribinia, bila iz gornje Lepenice. Iz toga se moe zakljuiti da Pavla
Anelia intuicija ipak nije prevarila, ali zasigurno nije uzimao u obzir sve segmente
koji su koriteni u ovome radu da bi iznio tu teoriju. Razlika je i u tome da smo
dokuili da Radoje Radosali nije bio upan i knez, nego su to dvije razliite osobe.
Nesumnjivo je da je veliki knez bosanski Radoje Radosali bio jedna od znaajnijih linosti u politikom dravnom vrhu srednjovjekovne Bosne na prijelazu iz XIV.
u XV. st, a samim time zasluuje vie panje u historiografiji, od one koju je dosada
imao. Nosio je titulu kneza od 1399. g, a nakon 1408. g. postao je veliki knez bosanski. Osim njega u poveljama bosanskih kraljeva u njegovo doba ima jo svjedoka o
kojima bi se pojedinano moglo vie rei u literaturi, te bi se jo dublje moglo dokuiti unutarnje politiko stanje srednjovjekovne bosanske drave na prijelazu iz XIV.
u XV. st. Veliki knez bosanski Radoje Radosali je u ovim prijelomnim godinama itavo vrijeme ostajao odan kraljevima i nije pao pod politiki utjecaj domae krupne
vlastele, Dubrovnika ili Ugarskog kralja.. Prema steku iz Lepenice i njegovoj ornamentici moglo bi se eventualno govoriti i o religijskom identitetu Radoja Radosalia
velikog kneza bosanskog. Vjerovatno je zbog svog ugleda u praksi imao odreene
ovlasti na prostoru upe Lepenice, koja je u njegovo vrijeme obuhvatala dananje
opine Kreevo, Kiseljak i Fojnicu, kao i u Visokom u kojem je radio. Shodno tome
imao je ljude, koji su bili potrebni za sve segmente drutvenog ivota u to doba,
u njegovoj i kraljevskoj slubi. Kao to je on uao u dravnu slubu preko svoga
oca Radosava Pribinia, tako je i njega u tom poslu naslijedio sin Radi Radojevi.
Genealogiju velikakog roda Pribinia je teko pratiti u poveljama nakon 1420. g.
Mogue da su se potomci kneza Radia Radojevia vremenom odmetnuli od kralja i
uli u savez s Osmanlijama, koji su u narednim decenijama postali prisutniji u Bosni.

208

Veliki knez bosanski radoje i dilema oko njegovog steka

Marjan Drma
The Grand Count of Bosnia Radoje and the dilemma about his tombstone
Summary
Historians from several different generations have dealt with the problem of
identity of Radoje, the Grand Count of Bosnia, without much success. We know
that Radoje was a Bosnian Count and that he was buried on the site of Brdanjak in
Lepenica near Kiseljak, where his tombstone still remains today. According to the
inscription preserved on the tombstone we know that it had been erected by Radojes
son Radi. The diplomatic sources of medieval Bosnian history present us with two
possible solutions of Radojes identity. One is that he was in fact upan and Count
Radoje Radosali, and the other one is that he was Count Radoje Dragosali. Both
of these figures are mentioned as witnesses in Bosnian royal charters from the end
of the 14th and beginning of the 15th century.

209

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

726.825(497.6 Kaotice)
726.825(497.6 Raonici)
zijad halilovi

Nekropola sa stecima na lokalitetu Mramorje u

zaseoku Raonii, Kaotice, Viegrad

Abstrakt: Pored historijskog prikaza ireg podruja, ovim radom e biti obuhvaena
tehnika obrada steaka i grobne humke (tumulusa) na lokalitetu Mramorje u zaseoku
Raonii, selo Kaotice, opina Viegrad. Lokalitet se nalazi na manjem breuljku, pokraj
puta, koji je bio aktivan i u doba Ilira. Put je vodio iz Meee, prelazio na desnu stranu
rijeke Drine, te preko Kaotica nastavlja do Strgaine i povezivao podruje donjeg Polimlja,
sa zemljom Pavlovia. Koriten je i u vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini
(1878-1918). Zahvaljujui sauvanim podacima u srednjovjekovnim ispravama, podruje
Kaotica, nije ulazilo u sastavu zemlje Pavlovia, ali je isto tako interesantna injenica da je
porodica Vladimiri-Radosali bila porijeklom iz Kaotica (Kotice) te da su lanovi spomenute porodice bili knezovi nieg reda na dvoru Pavlovia.
Kljune rijei: Raonii, Kaotice, steci
Abstract: Beside the historical overview of the broader area, this paper will also encompass the technical analysis of medieval tombstones and a grave tumulus on the site of
Mramorje in the village Raonii, in Kaotice, municipality of Viegrad. The site is located
on a small hill, next to the road which was used in the time of the Illyrians. The road led
from Meea, across the right side of the River Drina, over Kaotice to Strgaina, connecting the lower Polimlje with the land of the noble family Pavlovii. It was used in the period
of Austro-Hungarian rule over Bosnia and Herzegovina (1878-1918). Due to the preserved
information in the medieval documents, we know that the region of Kaotica was not a part
of the Pavlovii property, but it is also interesting that the family of Vladimiri-Radosali
stemmed from Kaotice (Kotice) and that members of this family were counts of lower
status on the Pavlovii court.
Key words: Raonii, Kaotice, medieval tombstones steci

Geografski poloaj
Naselje Kaotice se nalazi na desnoj strani rijeke Drine, u blizini Meee, od
opine Viegrad udaljeno je 12, 24 km zrane linije u pravcu jugozapada. U zaseoku
211

zijad halilovi

Raonii iznad Kaotica nalazi se lokalitet Mramorje, ija je nadmorska visina

869 m, geografska irina N 43 41.583 i geografska duina E 19 11.838 1 ili N
4839420.253 E 6596927.200 EPE:1,8 SBAS.2 (Sl. 1).

Sl. 1. Poloaj lokaliteta Mramorje u Raoniima, Google snimak

Na lokalitetu se nalazi prahistorijska grobna gomila (tumulus) i nekropola sa 12

steaka. (Sl. 2).

Sl. 2. Lokalitet Mramorje, foto Emin Raoni 28. 08. 2009.

1
2

Google earth, preuzeto dana 13. 11. 2011. godine

GPS Magelan professional, preuzeto na terenu dana 12. 11. 2011. godine

212

Nekropola sa stecima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonii, Kaotice, Viegrad

U katastarskim knjigama lokalitet se nalazi na prostoru oznaenom kao k.. broj

3114, posjedovni list broj 39, k.o. Kaotice, opina Viegrad, Republika Srpska,
Bosna i Hercegovina. (Sl. 3).

Sl. 3. Kopija katastarskog plana

213

zijad halilovi

Historijski podaci
Prahistorijske grobne gomile (tumulusi) u Bosni i Hercegovini su poznati pod razliitim nazivima (gomila, kamena gomila, gromila, grobna gomila, umka, humka,
unjka, zaspa). Spadaju meu najbrojnije prahistorijske objekte s osnovnom koncentracijom u junoj Bosni, Podrinju i Hercegovini, a sporadino se pojavljuju i u centralnoj
i sjevernoj Bosni. Tumulusi predstavljaju nasute objekte po pravilu krune osnove (ponekad i eliptine), prvobitno najvjerovatnije kupastog oblika, a sauvani su najee u
obliku vie ili nie kalote. Podizani su od zemlje kombinacijom zemlje i kamena, a u
tipino krakim krajevima od kamena (osim onih u poljima). Izuzimajui tumuluse u
fortifikacionoj funkciji (tzv. limitni tumuli u okviru gradinskog fortifikacionog sistema) kao i one u funkciji kultnih objekata zaspa,3 najvei dio tumulusa su sepulkralni
objekti s jednom ili vie sahrana koje opet mogu biti funkcionalno povezane (sahrane
iz iste hronoloke faze u porodinom ili rodovskom tumulusu) ili pak iz razliitih faza
istog perioda. Nerijetko se susreu i sahrane iz razliitih epoha (npr. naknadne sahrane
iz rimskog doba ili itave srednjovjekovne nekropole na prahistorijskim tumulusima).4
U nauci je utvreno da grobne gomile na prostoru Bosne i Hercegovine pripadaju
prahistorijskim Ilirima, pa se stoga i nazivaju ilirskim tumulima.
Podruje sela Kaotice ulo je 1373. godine u sklop srednjovjekovne bosanske drave, kada su oblasni gospodar Lazar Hrebljanovi (oko 1370. do 1389) i bosanski
ban, kasnije kralj Tvrtko I Kotromani (1353-1391) u borbama pobijedili Nikolu
Altomanovia i podijelili njegovu zemlju. Sjeverna oblast do samog ua Lima u
Drinu sa utvrenim gradovima Dobrunom, Rudnikom i Uicem pripala je knezu
Lazaru, a ban Tvrtko pripojio je bosanskoj dravi srednji dio zemlje, Podrinje i Polimlje, sve do iza Prijepolja.
Nakon smrti kralja Tvrtka I. vlast u gornjem Podrinju i donjem Polimlju su preuzela dva oblasna gospodara: knez Pavle Radinovi (1415) i veliki vojvoda Sandalj
Hrani (1435), lan porodice Kosaa.
Pavlovii su drali uski pojas s desne strane Drine od ua Lima sa Viegradom i
Dobrunom. Tim podrujem vladaju poslije smrti Pavla Radenovia njegovi sinovi Petar Pavlovi (1420), i Radoslav Pavlovi (1441), konano Radoslavljev sin vojvoda
Ivani (1450).

Zaspa narodni naziv za poseban oblik prahistorijskog tumulusa u zapadnoj Bosni. U novije vrijeme
se gubi i zamijenjen je nazivima (humka, unjka, crkvina, glavica i sl), ali uz jo ouvanu tradiciju da
se radi o zasutoj crkvi. U pitanju su obino tumulusi nasuti zemljom ili mjeavinom zemlje i pijeska,
ponekad i kamena, veih dimenzija, visine i do 10 m. Prvi ih je zabiljeio F. Fiala (1896. godina).
Poznatije su: Zaspa u Benkovcu kod Bosanske Krupe, Crkvina u Johovici kod Bosanskog Novog,
Glavica (Hunjka) u Rejzoviima kod Kljua i Humka u Kijevu kod Sanskog Mosta. Okvirna datacija
je bronzano i eljezno doba (XVIII III st. p.n.e); Borivoj ovi, Zaspa u: Arheoloki leksikon Bosne
i Hercegovine, tom I, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1988, 190.
4
Borivoj ovi, Tumulus u: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom I, (ur. Borivoj ovi)
Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1988, 173.
3

214

Nekropola sa stecima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonii, Kaotice, Viegrad

Poslije Ivania tim podrujem vladaju njegova braa vojvoda Petar i knez Nikola
do 1463. godine. U podruju Drine i ua Lima u Drinu, Pavlovii su drali s lijeve
strane Drine grad Brodar, dok se na desnoj strani Drine u njihovom posjedu nalazila
planina Bujak, na samoj granici rudske i viegradske optine. Tu je 29. IX. 1447.
godine Ivani Pavlovi izdao povelju, kojom potvruje Dubrovanima trgovake
povlastice, a zavrava sa rijeima: na planini na Bujaku prema naem gradu Brodaru.
U podruju planine Bujaka, a u blizini sela Mramor, Ivani i njegova braa imali su
svoj dvor i upravo je tu pisana spomenuta povelja.5
Porodica Kosaa, odnosno herceg Stjepan Kosaa drao je u svom posjedu itavu lijevu stranu Lima od Komorana, juno od Prijepolja pa do samog ua Lima u
Drinu, a na desnoj strani te rijeke grad Miloevac i vjerovatno ugao izmeu lijeve
obale Uvca i Lima. A. Bejti navodi da se posjed Kosaa irio na desnoj strani Lima
i nizvodno od ua Uvca. U prilog tome navodi naziv toponima Sandaljeva kosa u
sastavu sela Bijelo brdo, to govori da su Pavlovii u svom posjedu na desnoj obali
Drine drali samo uski pojas, koji je u istonom pravcu vodio izmeu Dobruna i
Bijelog Brda. Posjed Pavlovia na desnoj strani Drine bio je identian onom koji je
imao knez Lazar 1373. godine, kao sjeverni dio Altomanovia zemlje.6
Nakon zauzimanja bosanskog kraljevstva od strane Osmanskog carstva, u blizini
Meee, iznad ua Lima na lijevoj strani Drine, na prostoru istoimenog srednjovjekovnog grada formirana je nahija Brodar.7
Predmet ovoga rada nije nekropola steaka aplja, ali je neophodno spomenuti
je u kontekstu pisanih i materijalnih podataka o Kaoticama. Pored srednjovjekovnih isprava u kojima se spominju lanovi porodice Vladimiri-Radosali, irilski
natpis urezan na steku spomenute nekropole, govori da je ispod nadgrobnika sahranjen Juraj brat Radojev. Natpis u transliteraciji glasi; + A se lei Juraj (kon=kod)
Radoja, svoga gospodiia, a u transkripciji glasi: + A se lei Juraj (kon=kod) Radoja,
svoga gospodiia.8 Pisar Radoja naziva gospodiiem (vlastelinom), poput pisara iz
Dubrovnika, dok uz Jurja nema titule.
U povelji vojvode Ivania Pavlovia izdatoj Dubrovanima 29. IX. 1442. godine
knez Juraj, sin Radosava Vladimiria, potpisao se u svojstvu svjedoka umjesto svoga
brata kneza Radoja; ... i ne namiri tui knez Radoje Radosava Vladimiria na negovo
sije misto zakle se brat negov knez Jurai.
 lija Bejti, Rudo i rudski kraj kroz vijekove u: Rudo spomenica povodom 30-godinjice Prve
A
proleterske brigade, Sarajevo, 1971, 185-186.
6
Bejti, Rudo i rudski kraj, 186.
7
Hazim abanovi, Bosanski paaluk postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982, 131.
8
Marko Vego, Novi i revidirani srednjovjekovni natpisi iz Bosne, Nae starine XIV-XV, Godinjak
Zavoda za zatitu spomenika kulture prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1981, 55.
5

215

zijad halilovi

Iz navedenog se vidi da su braa knezovi Radoje i Juraj bili sinovi Radosava Vladimiria, poslanici vojvode Ivania Pavlovia. Knez Radosav Vladimiri je stalno
sluio na dvoru knezova Pavlovia. Knez Radosav se u tom svojstvu spominje 31.
XII. 1427. godine, a njegov sin Jurko ( Juraj) Vladimiri 25. X. 1432. godine. U
potvrdi vojvode Petra i brata mu kneza Nikole Pavlovia, Dubrovanima od 15. VI.
1454. godine, pojavljuje se kao svjedok knez Juraj Radosali. Pod prezimenom Radosali, Marko Vego podrazumijeva Vladimirie. Iz navedenih pisanih dokumenata
i natpisa Jurja Vladimiri-Radosalia iz Kaotica, moe se zakljuiti da je knez Radoje Vladimiri- Radosali umro iza 29. IX. 1442. godine, a knez Juraj VladimiriRadosali, iza 15. VII. 1454. godine. Taj zakljuak potvruje i sadraj natpisa na
steku sa lokaliteta aplja u Kaoticama. Sve navedeno upuuje na injenicu da je
porodica Vladimiri-Radosali bila porijeklom iz Kaotica (Kotice) kod Meee.9
Na osnovi podatka u literaturi,10 (sl.4), uoavamo injenicu da podruje Kaotica
u srednjem vijeku, nije ulazilo u sastav zemlje Pavlovia, ali istovremeno na osnovi
spomenutih srednjvojekovnih isprava, doznajemo da su lanovi porodice VladimiriRadosali knezovi nieg reda na dvoru Pavlovia.

Sl. 4. Karta identifikovanih naselja zemlje Pavlovia prema popisu iz 1604.

9

Vego, Novi i revidirani, 55.

Milo D. Mikanovi, Karta identifikovanih naselja zemlje Pavlovia prema popisu iz 1604., u:
Zemlja Pavlovia srednji vijek i period turske vladavine. Zbornik radova (ur. Milan Vasi) Akademija
nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, Banja Luka, Srpsko Sarajevo,
2003, 2-3 i 611-613.

10

216

Nekropola sa stecima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonii, Kaotice, Viegrad

Sadraj natpisa sa nadgrobnika pod kojim je sahranjen Juraj, na lokalitetu aplja

u Kaoticama, upuuje na injenicu da su knez Radosav Vladimiri i njegovi sinovi
Radoje i Juraj porijeklom iz Kaotica (Kotice) kod Meee. Postavlja se pitanje da
li je granica zemlje Pavlovia i prije ua rijeke Lim u Drinu prelazila na desnu obalu
Drine i obuhvatala podruje sela Kaotice, odnosno kakav status su uivali lanovi
porodice Vladimiri-Radosali na dvoru Pavlovia, ako se zna injenica da podruje
kojim su upravljali nije bilo u sklopu zemlje Pavlovia?
Prethodna zakonska zatita
U Prostornom planu BiH do 2000. godine na podruju opine Viegrad kao
spomenik III kategorije uvrten je 31 lokalitet nekropola sa stecima (1015 steaka)
bez preciznije identifikacije.11
Nekropola steaka Mramorje u Raoniima, Kaotice nije bila evidentirana i upisana u Registar spomenika kulture Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine,
dok je nekropola steaka aplja, Kaotice, bila evidentirana sa 15 sauvanih steaka,
ali takoer nije bila upisana u Registar spomenika kulture Socijalistike Republike
Bosne i Hercegovine.12
Na 52. sjednici Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika odranoj od 21. do
23. novembra 2011. godine Historijsko podruje Prahistorijski tumulus i nekropola
sa stecima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonii, Kaotice, opina Viegrad, RS,
proglaeno je nacionalnim spomenikom.13
Istraivaki i konzervatorsko-restauratorski radovi
Istraivake radove u smislu popisa i obilaenja lokacija na podruju opine Viegrad vrio je efik Belagi.14 Natpis Juraja iz Kaotice kod Meee, obradili su;
iro Truhelka15 i Marko Vego.16
Konzervatorsko restauratorski radovi nisu preduzimani.
 rupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b valorizacija, prirodne i kulturnoG
historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog
fakultet u Sarajevu i Urbanistiki zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo, 1980, 51.
12
Dopis Zavoda za zatitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 0740-4-4071-1/11, od 27. septembra 2011. godine, dostavljen Komisiji za ouvanje nacionalnih
spomenika 30. 09. 2011. godine.
13
http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=192&lang=1
14
efik Belagi, Steci, kataloko-topografski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971, 255-260.
15
iro Truhelka, Bosanica, prinos bosanskoj paleografiji, Glasnik Zemaljskog Muzeja u Bosni i
Hercegovini, knjiga IV, Sarajevo, 1889, 77.
16
Vego, Novi i revidirani, 55.
11

217

zijad halilovi

Opis nekropole sa stecima na lokalitetu Mramorje

U sjevernom dijelu lokaliteta, na najvioj taki, nalazi se tumulus promjera od
oko 3,5 m. U odreenim dijelovima vidljivi su u krug postavljeni kamenii od 1030 cm. Kamenje je iste vrste u cijelom obimu tumulusa. Steci su poredani u nizu
od sjevera ka jugu, a orijentirani su u pravcu zapad istok. Pripadaju vrsti poloenih
kamenih monolita razvrstanih u tri forme; ploa, sanduk i sljemenjak. (Sl. 5).

Sl. 5. Plan nekropole sa stecima, izradila Amra Sari

Njihovo umjetniko oblikovanje oituje se u formi i ukrasu. Na ovoj nekropoli

postignut je visoki nivo estetske vrijednosti forme: pojedini steci imaju relativno
velike dimenzije. Osnovni umjetniki kvalitet steaka predstavljaju ukrasi izvedeni
u visokom reljefu i udubljivanju. Od ukupno 12 spomenika; 4 ploe, 2 sanduka i
6 sljemenjaka, ukraena su tri; sljemenjak br. 3., ploa br. 4. i sanduk br. 10. (Sl. 6).
Njihovi ukrasni motivi su; cik-cak linija, tordirano ue, obina bordura, povijena
loza, dvostruka spirala, vodenica, polumjesec, jabuka, figuralna predstava - konjanik
svojim kopljem ubija velikog zmaja, koji je napao prestraenu ensku osobu, motiv
zmaja u krugu, djedovski tap te simbol za koji je mogue pretpostaviti da se radi
o nekoj vrsti simetrino postavljenih spirala sa rukama. (Sl. 7. i 8). Steci su fino
obraeni, dijelom utonuli u zemlju i prevrnuti.

218

Vrsta

Sljemenjak

Sljemenjak

Sljemenjak

Ploa

Ploa

Sljemenjak

Sljemenjak

Ploa

Sljemenjak

Sanduk

Sanduk

Sanduk

Steak
broj

10

11

12

S-J

Z-I

Z-I

JZ-SI

Z-I

Z-I

Z-I

Z-I

Z-I

Z-I

Z-I

Z-I

Orijentacija

18

54

80

53

53

44

30

44

35

40

64

104

70

45

68

54

38

43

57

52

44

40

irina

162

155

187

174

175

175

140

150

180

172

104

127

Duina

NE

NE

NE

DA

NE

DA

DA

NE

NE

NE

NE

DA

Postolje
DA/NE

30

N/A

14

Visina

60

65

55

50

irina

200

194

165

60

Duina
Samo
vidljivo
na E
strani

NE

NE

DA

NE

NE

NE

NE

NE

DA

DA

NE

NE

Baza
Ukrasi
biljeke DA/NE

Sl. 6. Proraunska tabela lokaliteta Mramorje, izradio Andrew Lawler

Visina

Vidi slika 3

Vidi slika 2

Vidi slika 1

Ukrasi
biljeke

Oboren
na bonu
stranu i u
strani

Druge
biljeke
Nekropola sa stecima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonii, Kaotice, Viegrad

219

zijad halilovi

Sl. 7. Steak br. 3.

Istona eona strana.
Simetrino postavljene spirale sa rukama.

Sl. 8. Steak br. 3. Istona eona strana.

Simetrino postavljene spirale sa rukama.
Crte, Zijad Halilovi.

Reljefni motiv zmije evidentiran je 38 puta na stecima. Prema svom izgledu predstavljaju obine i stilizovane (zmije) i zmajeve. est primjeraka zmajeva slie krupnim
zelembaima, a u ostalih 12 primjeraka radi se o pravim zamjevima sa krilima i razigranim repovima. Figuralne predstave zmaja zabiljeene su u Gvoznu kod Kalinovika, gdje zmaj hvata glavu ene, zatim u Vlahoviima kod Ljubinja, gdje je glava koze
(jareta) u raljama bijesnog zmaja i
na Visoici planini, lokalitet Dolovi-Poljice, opina Konjic, konjanik s kopljem napada zmaja koji, je
zgrabio desnu ruku ene.17

Sl. 9. Steak br. 10. Sjeverna bona strana. Figuralna

predstava: konjanik svojim kopljem ubija velikog zmaja,
koji je napao prestraenu ensku osobu.

Pored ove tri predstave na lokalitetu Mramorje u Raoniima, Viegrad, evidnetirana je etvrta
figuralna predstava, gdje konjanik svojim kopljem Sl. 10. Steak br. 10. Istona eona
strana. Motiv zmaja u krugu, crte,
ubija velikog zmaja, koji je napao prestraenu enZijad Halilovi
sku osobu. (Sl. 9)
Zanimljiv je i drugi motiv zmaja u krugu. Prema poloaju krila zmaj je u poziciji
slijetanja i mogue je da nosi plijen u kandama. Zmajevi ove vrste nisu evidentirani
u literaturi. (Sl. 10)
17

efik Belagi, Steci kultura i umjetnost, Veselin Maslea, 1982, 265-268.

220

Nekropola sa stecima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonii, Kaotice, Viegrad

Karakteristika ovog lokaliteta

je i motiv djedovskog tapa, ija je
pojava uglavnom vezana za religijski nain ivota osobe sahranjene
ispod nadgrobnika (Sl. 11). Drak tapa od sredine blago se uzdie na obje strane, potom malo
povija i zaobljuje na obje strane.
Ispod draa tapa na uspravnom
dijelu primjetno je proirenje u
Sl. 11. Steak br. 10. Vodoravna povrina steka.
vidu jabuke sa naznaenim uduDjedovski tap.
bljenjem u vidu take. Predstave
tapova istraivai (M. Karanovi, I. Reneo, A. Solovjev), su uglavnom vezivali za
velikodostojnike Crkve bosanske (djed i gost). Meutim, L. Kati je nakon nalaza
tordiranog tapa u Imotskoj Krajini, miljenja, da bi to mogao biti znak vlasti i asti
pokopanog, to za posljedicu ima odrednicu, da bi tap mogao imati i civilnu, a ne
samo sveeniku oznaku. . Belagi je miljenja da tapovi na stecima simbolizuju
bosanskog sveenika uope.18
Katalog tumulusa i steaka
Prahistorijska grobna gomila (tumulus) je krunog oblika, raena kombinacijom kamena i zemlje. Nalazi se u sjevernom dijelu lokaliteta, na najvioj taki, sa
promjerom oko 3,5 m. U odreenim dijelovima vidljivi su u krug postavljeni kamenii od 10-30 cm. Kamenje
je iste vrste u cijelom obimu tumulusa. Sa istone strane prolazi
lokalni makadamski put. U dijelovima koji su nii i blii zemlji
grobna gomila je obrasla travom,
dok se oko nje nalazi nisko raslinje i vee drvee. Osim kamena,
koji je postavljan u krunom toku
na vrhu se ne primjeuju bilo koji
Sl. 12. Prahistorijska grobna gomila (tumulus).
drugi ostaci grobnice. (Sl. 12).
***
Steak br. 1. sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, fino obraen, utonuo sa zapadne eone strane, obrastao mahovinom i liajevima, orijentiran u pravcu zapad istok,
18

Belagi, Steci kultura, 243-249.

221

zijad halilovi

dimenzije steka su: 127x40x40 cm,

dimenzije postolja su: 60x50x14 cm
Steak br. 2. sljemenjak bez ukrasa, fino obraen, utonuo i nagnut na bonu
sjevernu stranu, orijentiran u pravcu zapad istok,
dimenzije steka su: 104x44x35 cm;
Steak br. 3. sljemenjak, ukraen, obrastao mahovinom i liajevima, orijentiran u pravcu zapad istok,
dimenzije steka su: 172x52x44 cm
Na zapadnoj eonoj strani nalazi se motiv dvostruke spirale raene tehnikom
udubljivanja. (Sl. 13). Ispod krovne plohe, duinom june bone strane, prua se
dvostruka cik-cak spirala, takoer raena tehnikom udubljivanja. Na istonoj eonoj
strani nalazi se motiv za koji se moe pretpostaviti da se radi o nekoj vrsti simetrino
postavljenih spirala sa rukama. (Sl. 14).

Sl. 13. Steak br. 3.

Zapadna eona i juna
bona strana steak. Motiv
dvostruke i cik-cak spirale.

Sl. 14. Steak br. 3. Istona

eona i juna bona strana.
Simetrino postavljene
spirale sa rukama i motiv
cik-cak linije.
222

Nekropola sa stecima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonii, Kaotice, Viegrad

Steak br. 4. ploa sa postoljem i sa ukrasom, obrasla mahovinom, liajevima i

niskim raslinjem, orijentirana u pravcu zapad istok,
dimenzije steka su: 180x57x30 cm,
Na gornjoj povrini, na zapadnoj strani, nalazi se motiv vodenice, raen tehnikom udubljivanja. (Sl. 15).

Sl. 15. Steak br. 4. Vodoravna povrina steka sa vodenicom. Motiv vodenice

223

zijad halilovi

Steak br. 5. ploa, veim dijelom utonula, obrasla mahovinom i liajevima,

orijentirana u pravcu zapad istok,
dimenzije steka su: 150x43x4 cm,
Steak br. 6. sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom i liajevima, orijentiran u pravcu zapad istok,
dimenzije steka su: 140x38x44 cm,
dimenzije postolja su: 165x55x8cm;
Steak br. 7. sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom, liajevima i raslinjem, orijentiran u pravcu zapad istok,
dimenzije steka su: 175x54x53 cm
dimenzije postolja su: 194x65x2 cm,
Steak br. 8. ploa bez ukrasa, utonula sa sjeverne strane, obrasla mahovinom
i liajevima, orijentirana u pravcu zapad istok,
dimenzije steka su: 175x68x6 cm;
Steak br. 9. sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom, liajevima i raslinjem, skliznuo niz odron i oboren na jugoistonu bonu stranu, zbog
ega nije in situ, orijentiran u pravcu jugozapad sjeveroistok,
dimenzije steka su: 161x39x81 cm,
dimenzije postolja su: 200x60x30 cm,
Steak br. 10. sanduk bez postolja, ukraen, fino obraen, obrastao mahovinom i liajevima, prevrnut na junu bonu stranu, orijentiran u pravcu zapad istok,
dimenzije steka su: 187x70x80 cm,
Na istonoj eonoj
strani nalazi se motiv
zmaja u krugu (Sl. 16),
na zapadnoj eonoj
strani motiv polumjeseca, iji su kraci okrenuti prema donjem dijelu steka, a u sredini
se nalazi jabuka (Sl. 17).
Iznad polumjeseca nalazi se obina bordura i
tordirano ue, izmeu
kojih se prua povijena
Sl. 16. Steak br. 10. Istona eona strana. Motiv zmaja u krugu.
loza. (Sl. 18)
224

Nekropola sa stecima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonii, Kaotice, Viegrad

Sl. 17. Steak br. 10. Zapadna eona strana. Motiv

polumjeseca, jabuke, obine bordure, povijene loze i
tordiranog ueta.

Sl. 18. Steak br. 10. Zapadna

eona strana. Motiv polumjeseca,
jabuke, obine bordure, povijene
loze i tordiranog ueta. Crte, Zijad
Halilovi

Na sjevernoj bonoj strani nalazi se figuralna predstava. Konjanik svojim kopljem ubija velikog zmaja, koji je napao ensku osobu (Sl. 19). Na gornjoj povrini
steka nalazi se motiv djedovskog tapa. (Sl. 20).

Sl. 19. Steak br. 10. Sjeverna bona strana.

Figuralna predstava: konjanik svojim kopljem
ubija velikog zmaja, koji je napao prestraenu
ensku osobu. Crte, Zijad Halilovi

Sl. 20. Steak br. 10. Vodoravna povrina steka.

Motiv djedovskog tapa. Crte, Zijad Halilovi

Steak br. 11. sanduk bez postolja i ukrasa, obrastao mahovinom, liajevima i
raslinjem, oteen sa istone eone strane, orijentiran u pravcu zapad istok,
dimenzije steka su: 155x104x54 cm,
Steak br. 12. ploa bez postolja i ukrasa, utonula, orijentirana u pravcu sjever jug,
dimenzije steka su: 162x64x18 cm.

225

zijad halilovi

Sadanje stanje grobne gomile (tumulusa) i steaka

Uvidom na licu mjesta, 12. XI. 2011. godine, ustanovljeno je sljedee: Prahistorijska grobna gomila (tumulus) u dijelovima koji su nii i blii zemlji obrasla je
niskom travom, dok se oko nje nalazi nisko trnje, raslinje i vee drvee. Na itavoj
gomili uoljivi su nanosi mahovine, na kojoj poinje da buja vegetacija (niska trava).
Steci su izloeni ubrzanom propadanju usljed nedostatka redovnog odravanja,
pojedini su oteeni, prevrnuti i dijelom utonuli u zemlju. Prekriveni su biljnim organizmima (liajevima i mahovinom). Podruje nekropole sa oivljavanjem vegetacije obrasta travom, niskim i visokim raslinjem, to dodatno uzrokuje razaranje
steaka. Steak br. 9. je skliznuo prema putu i prevrnut je na bonu stranu, takoer
i steak broj 10. je prevrnut na bonu stranu, postoji mogunost da je ukraen i sa
june bone strane. Specifini rizici za steke na ovom lokalitetu su; vandalizam
prevrtanje steaka, dezintegracija lokaliteta zbog dugogodinjeg neodravanja, te
nepovoljni uticaji atmosferilija. (Sl. 21).

Sl. 21. Pogled na lokalitet Mramorje

226

Nekropola sa stecima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonii, Kaotice, Viegrad

Zijad Halilovic
The medieval tombstone necropolis on the site Mramoje
in the village Raonii, in Kaotice, Viegrad
Summary
On the site of Mramorje there is a prehistoric grave tumulus and 12 medieval
tombstones. The site is located on a small hill next to the road which was used in the
time of the Illyrians. The road led from Meea, across the right side of the River
Drina, over Kaotice to Strgaina, connecting the lower Polimlje with the land of
the Pavlovii noble family. It was used in the period of Austro-Hungarian rule over
Bosnia and Herzegovina (1878-1918).
The prehistoric tumulus is of a round shape, built using a combination of stones
and soil. It is placed on the northern part of the site, on the highest point, with a
radius of around 3.5 m. In certain areas we can also see stones placed in circles of
about 10-30 cm.
The medieval stone tombstones steci appear as a part of an unbroken sepulchral continuity in the Bosnian area, whose roots go deep into prehistoric times,
where we can notice their connection with sites from earlier epochs prehistoric
settlements and places of cult, ancient agglomerations and graves, churches and fortifications of late antiquity and early Middle Ages. Their genesis and development
can be traced from the mid 12th century until the beginning of the 16th century.
On the site of Mramorje in Raonii, the tombstones belong to the sort of laid
stone monoliths; slab, coffin and apex tombstones. Ornaments in high relief represent their main artistic quality. From 12 tombstones in all; 4 slabs, 2 coffins and 6
apex tombstones, three of them are ornamented; apex tombstone No. 3, slab No.
4, and coffin No. 10. Their ornamental motifs are zigzag line, woven rope, simple
borders, bent vine, a double spiral, watermill, crescent, apple, a figural representation of a horseman killing a big dragon with a spear, a dragon within a circle, a stick,
and a symbol which can be explained as a sort of symmetric spirals with handles.
The tombstones are finely processed. Some of them have sunk into the ground, and
others have been turned over.

227

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

94(497.6)1435
929.73 Tvrtkovi T.
emir o. filipovi

Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia u Beu

tokom 1435. godine

Apstrakt: U radu se opisuje boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia u inostranstvu tokom 1435. i poetkom 1436. godine. Pored preispitivanja hronologije zastupljene u historiografiji, autor na osnovu do sada nedovoljno iskoritenih podataka
takoer predstavlja vijesti o kraljevim aktivnostima i drugim deavanjima u Beu gdje su
ga ugostili herceg Albrecht Habsburki i njegov tast, car Svetog rimskog carstva i ugarski
kralj, Sigismund Luksemburki.
Kljune rijei: Tvrtko II Tvrtkovi, Sigismund Luksemburki, Albrecht Habsburki,
Be, Poun, Viegrad, dvorska kultura
Abstract: This paper describes the time the Bosnian King Tvrtko II Tvrtkovi spent
outside of the country during 1435 and 1436. Apart from analysing the chronology which
is present in historiography, the author uses insufficiently exploited data to present the
Kings activities and other events in Vienna where he was hosted by Herzog Albrecht of
Habsburg and his father in law, Emperor of the Holy Roman Empire and King of Hungary,
Sigismund of Luxemburg.
Key words: Tvrtko II Tvrtkovi, Sigismund of Luxemburg, Albrecht of Habsburg, Vienna, Bratislava, Visegrd, courtly culture

Paljivijim iitavanjem starije historiografske literature mogu se uoiti neiskoriteni

podaci koji, unato njihovom znaaju, nisu izazivali posebnu panju. Prije svega to je
posljedica pristupa istraivaa, ogranienih svojim tematskim okvirima, koji nisu imali
potrebe ulaziti u detaljnije izlaganje i raspravljanje o pojedinim pitanjima, najee se
zadovoljivi tek njihovim spominjanjem. Takav je sluaj sa epizodom boravka bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia van zemlje sredinom tridesetih godina 15. stoljea.
Za nju se znalo od samih poetaka kritikog bavljenja srednjovjekovnom bosanskom
prolou, te je ona uvrtena u skoro sve sintetske prikaze bosanske historije koji su
ukljuivali i razdoblje razvijenog srednjeg vijeka,1 pa i u istraivake monografije i
1

Vjekoslav Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, 275-277; ,

229

emir o. filipovi

lanke kao izraze rada na temama sa uim hronolokim okvirima.2 U ovom tekstu
pokuat emo predstaviti i skrenuti panju na neke objavljene ali nedovoljno iskoritene informacije, pomou kojih emo razaznati pojedinosti o boravku kralja Tvrtka
II u Beu tokom 1435. godine, te time ponuditi prilog sagledavanju, tematiziranju i
aktualiziranju kulturnih i drutvenih razmjena izmeu bosanskog i ugarskog dvora
u ozraju razvijenih kulturnih formi poznog srednjovjekovlja.
***
Relativno dugi period stabilne vlasti Tvrtka II Tvrtkovia na prijestolju Bosanskog
kraljevstva kulminirao je kompleksnim politikim prilikama koje su nastupile tokom
etvrte decenije 15. stoljea. Tada izbija Konavoski rat,3 dolazi do obrauna kralja sa
usorskom porodicom Zlatonosovia,4 zatim njegov sukob sa srpskim despotom urem Brankoviem5 i neslaganje s vojvodom Radoslavom Pavloviem, jaanje osmanskih pozicija u Bosni, te intezivirana djelatnost protukralja Radivoja Ostojia koji je
aktivno pokuavao oslabiti poloaj kralja Tvrtka II i sam preuzeti vlast u dravi.6
Kombinacija svih ovih uzroka na politikoj sceni srednjovjekovne Bosne znaajno je nakodila ugledu kralja Tvrtka II. Situaciju moda najbolje ilustrira injenica
da su Dubrovani upravo u ovo vrijeme obustavili isplatu redovnih tributa koje su
dugovali bosanskoj kruni. Pauza u prilivu sredstava iz Dubrovnika nastupa 1432.
kada su kralju istovremeno isplaeni i svetodmitarski i stonski dohodak za prethodnu godinu.7 Razvoj dogaaja potekao je u nepovoljnom smjeru po bosanskog
, . I, , , . CXXIX, ,
. 53, , 1940, 446; Marko Perojevi, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od
najstarijih vremena do godine 1463, knj. I, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, 1942, 488490, 493; , , ,
, 1964, 266.
2
Pavo ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi Bosna u prvoj polovini XV stoljea, Institut za istoriju u
Sarajevu, Sarajevo, 1981, 173-181; Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti (Sveta kruna ugarska
i Sveta kruna bosanska) 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 257-258, 263-264; Petar
Rokai, Poslednje godine balkanske politike kralja igmunda (1435-1437), Godinjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu, knj. XII/1, Novi Sad, 1969, 89-109.
3
iro Truhelka, Konavski rat (1430-1433). Historika studija po spomenicima dubrovake
arkive, Glasnik Zemaljskog muzeja, knj. XXIX (1917), Sarajevo, 1918, 145-211.
4
Pavo ivkovi, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosovii i bosanski kraljevi (posljednja decenija
XIV i prve tri decenije XV stoljea), Historijski zbornik, god. XXXIX, Zagreb, 1986, 147-162.
5
ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 164-165. Usp. ,
, CLIO , , 1999, 176-177.
6
ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 168-169. O Radivoju: Lajos Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens
und Serbiens im Mittelalter, Mnchen Leipzig, 1914, poglavlje: Radivoj, Sohn des Knigs Stefan
Ostoja von Bosnien 1429-1463, 69-109.
7
Prima pars est de dando tributum ambassiator regis Bosne quod sibi debent de yperperis duobus mille
e de yperperis quingenta dum expeditionem fuerunt in opportuna forma (5. april 1432), Dravni
arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Consilium rogatorum (dalje: Cons. Rog.), sv. V, f. 76v.
230

Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia u Beu tokom 1435. godine

vladara te su, prema rijeima ljetopisca imuna Klimentovia koji je pisao poetkom
16. stoljea, godinu dana kasnije istjerali Bonane Tvrdka krala iz Bosne.8
Stariji historiari razliito su posmatrali Tvrtkov odlazak iz zemlje, uglavnom se
sloivi u tome da je povod kraljevim potezima leao u izgubljenoj podrci i haotinom stanju koje je zadesilo njegovo kraljevstvo. Vjekoslav Klai tvrdio je da je
Tvrtko bez prestanka boravio u Ugarskoj do tri godine, u koje vrijeme bijae tuna
drava njegova pozoritem estokih borba i ratova, u kojih se medjusobno zatirahu bosanska vlastela, pomagana divljimi etami turskimi.9 Sima irkovi je period Tvrtkovog izgnanstva smanjio na skoro pune dve godine,10 zakljuivi da od
metea za vreme kratke vladavine Ostojinog naslednika, nije vlast bosanskog kralja
pala toliko nisko te da su ga nastale okolnosti dovele u izolaciju i naterali ga da se
iskljuivo vee za kralja igmunda i Ugarsku.11 Pavo ivkovi, koji se detaljno bavio
vremenom vladavine kralja Tvrtka II, bio je neto odreeniji u predstavljanju podataka o poloaju u kojem se stjecajem okolnosti naao bosanski vladar. Ipak ni on
nije kraljevu situaciju mogao predstaviti u boljem svjetlu tvrdei da je s izmirenjem
vojvode Sandalja Hrania i vojvode Radosava Pavlovia bila zapeaena Tvrtkova
daljnja sudbina. Prema njemu je Tvrtko II u tom momentu, nakon skoro punih trinaest godina uspjene vladavine, toliko oslabio da se svakog trenutka oekivao njegov pad. Priklijeten sa sviju strana, pruao je jo izvjesno vrijeme otpor suparnicima
i neprijateljima, nakon ega je bio prinuen da odstupi s prijestolja.12
Teko je na osnovu raspoloivih izvora odrediti kada je tano kralj Tvrtko II napustio svoje kraljevstvo. U dubrovakim arhivskim knjigama ga tokom 1434. godine posljednji put susreemo 8. i 9. oktobra kada Dubrovani alju odgovore na njegovo i pismo kneza Matka Talovca.13 Kralj je potom, u Matkovoj pratnji, sa grupom
odabranih plemia koji su mu ostali vjerni, krajem 1434. ili poetkom 1435. godine
doao u Poun gdje je Sigismundu iskazao vazalnu vjernost.14 Od tada i u narednih
 1433. tada izagnae bonane tvrdka krala iz bosne, i ta bie drugi tvrdko, Ivan Kukuljevi
Sakcinski, Kratki ljetopisi hrvatski Ljetopis Fratra imuna Klimentovia, Arkiv za povjestnicu
jugoslavensku, knj. IV, Zagreb, 1857, 33.
9
Klai, Poviest Bosne, 275.
10
 , II , ,
,
, , , 266.
11
Isto, 267.
12
ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 167-168.
13
Prima pars est de induciando super responsionibus litterarum domini regis Bosne et domini
comitis Matei lectarum in presenti consilio (8. oktobra 1434), DAD, Cons. Rog, sv. V, f. 226;
Prima pars est de faciendo tres nobiles officiales qui forment et formatas portent ad consilium
rogatorum responsiones faciendas litteris domini regis Bosne et domini comitis Matei, Isto.
14
... aliis vero tum per illustrem regem Bozne prenotatum in signum sue nobis observande fide
... illustrem Stephanum Twertk regem scilicet Bozne pretactum simulcum baronibus et notabi...
8

231

emir o. filipovi

nekoliko mjeseci se bosanski vladar nalazio u pratnji kralja Sigismunda, koji je periode izmeu produenih boravaka u Pounu provodio u Beu u kojem se nalazio od
sredine januara do poetka marta 1435. godine.15

Iako u dokumentu to nije izriito navedeno, moemo pretpostaviti da se
kralj Tvrtko nalazio uz Sigismunda jo 15. januara kada je ovaj izdao ispravu hercegu Albrechtu u austrijskom mjestu Hainburgu na Dunavu,16 jer, oslanjajui se na
austrijske kronike, dolazimo do podatka da je Sigismund u Be, vjerovatno zajedno s
Tvrtkom, stigao ve 17. januara 1435. gdje se zadrao nekoliko sedmica. Anonimni
beki ljetopisac nije propustio napomenuti da je te duge i hladne zime pao nevien
snijeg kakav nije bio zapamen u prethodnim godinama.17
U Beu su Sigismund i Tvrtko, u drutvu mnogih biskupa, kneeva i hrabre
gospode, boravili i 27. januara 1435. godine, kako se vidi iz isprave koju je rimski
car i ugarski kralj izdao ekom plemiu Ulrichu II od Rosenberga (1403-1462).18
ipsam Posonium in conspectum nostre adduxit maiestatis, quem tandem regem simulcum suis
baronibus et nobilibus predictis nos accepto ab eis .... [obse]rvando fidelitatis homagio... (27.
septembra 1437), Lajos Thallczy Antal ldsy, Magyarorszg mellktartomnyainak oklevltra
A Magyarorszg s Szerbia kzti sszekttetsek oklevltra 1198-1526, Magyar Tudomnyos
Akadmia, Budapest, 1907, 116. Usp. Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 257.
15
Iako Elemr Mlyusz, Die vier Gebrder Talloci, Studia Slavica Academiae Scientiarum
Hungaricae, Vol. XXVIII, Budapest, 1982, 33, navodi da je u Pounu, ili u njegovoj okolici,
Sigismund neprestano boravio izmeu 8. oktobra 1434. i 10. maja 1435, mnogo su vjerovatnije
tvrdnje Jrga Hoenscha, Itinerar Knig und Kaiser Sigismunds von Luxemburg 1368-1437, Studien
zu den Luxemburgen und ihrer Zeit, Bd. 6, Fahlbusch Verlag, Warendorf, 1995, 120, koji boravak
ugarskog kralja u ovom gradu smijeta izmeu 16. oktobra 1434. i 13. januara 1435, zatim izmeu
13. februara i 10. maja 1435. Prema istraivanjima Hoenscha, Sigismund se u Beu nalazio izmeu
ovih datuma, odnosno, od 21. januara do 13. februara. Usp. Wilhelm Altmann, Die Urkunden
Kaiser Sigmunds (1410-1437), Regesta Imperii XI, Bd. II (1424-1437), Verlag der Wagnerische
Universitts-Buchhandlung, Innsbruck, 1897-1900, 345-348. Takva hronologija je preuzeta i u
izdanju Pl Engel Norbert C. Tth, Kirlyok s kirlynk itinerriumai (1382-1438) Itineraria
regum et reginarum (1382-1438), Budapest, Magyar Tudomnyos Akadmia Magyar Orszgos
Levltr, 2005, 129. Meutim, kako slijedi iz nastavka teksta, u tom se segmentu kraljev itinerar
moe djelomino korigirati.
16
Altmann, Die Urkunden Kaiser Sigmunds (1410-1437), Bd. II (1424-1437), 344.
17
Anno 1435 ... da cham Chaiser Sigmund her von Prespurkh an Sand Antoni Tag (d.i. Montag den
17. Jnner) und war die Wochen hie, und fur darnach wider gen Prespurkh auf Schliten, wan es was
das Jar gar ein langer herter Winter und grosser Snee, das in manigen Jaren nie so grosser Snee ist
gefalln, Theodor Georg von Karajan, Die Alte Kaiserburg zu Wien vor dem Jahre md, Berichte
und Mittheilungen des Alterthums-Vereines zu Wien, Bd. VI, Wien, 1863, 69.
18
Sigmund z boie milosti msk ciesa wdy rozmnoitel e, a Uhersk, esk etc, krl. Urozen
wrn mil! Psan twmuu o nkterch bziech, jen sie nynie w echch dj, wdni jsc i sweh
wcech dobe srozumwe, wak u jasnho knze Albrechta Rakskho, syna naeho milho nynie
w Wiedni s krlem Bosenskm a s mnohm jinmi biskupy, knieaty, hrabiemi a pny, nej sie
tu k nm sjeli ... Dn u Wiedni, we twrtek po hodu s. Pawla na wieru obrcenie, let krlowstw
naieh Uherskho etc. w xlviii, imskho w xxv, eskho w xv a ciesarstwie w druhm lt
232

Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia u Beu tokom 1435. godine

U ispravi istom destinataru od nekoliko dana kasnije (31. januar), vidi se da je

Sigismund s bosanskim kraljem doao u Be vidjeti svoju ker Elizabetu i njenog
supruga Albrechta, austrijskog hercega.19 Razlog njihovog dueg boravka u Beu
moe se pripisati injenici da su oekivali roenje Sigismundovog prvog unuka
jer je Elizabeta u to vrijeme bila trudna. Kako nas izvjetavaju anonimni beki
ljetopisac i Thomas Ebendorfer, ona je 16. februara rodila sina kojem su u ast
sv. Jurja nadjenuli ime Georg. Dijete je, meutim, poslije krtenja ivjelo svega
tri sata.20 Tada su u Beu, pored Sigismunda i hercega Albrechta, bili prisutni jo
i kralj Tvrtko kao i grof Fridrih II Celjski, brat carice Barbare.21 Taan datum djetetove smrti potvren je i naknadno pronalaskom natpisa na eljeznom kriu u
jednoj kripti crkve sv. Stjepana.22 O Tvrtkovom boravku kod ugarskog kralja dobro su bili obavijeteni i Dubrovani koji su 16. februara pisali pismo Sigismundu
(27. januara 1435), Frantiek Palack, Archiv esk ili star pjsemn pamtky esk i Morawsk,
Djl prw, W Praze, 1840, 39-40. Usp. Jovan Radoni, Der Grossvojvode von Bosnien Sandalj
Hrani-Kosaa, Archiv fr Slavische Philologie, Bd. XIX, Berlin, 1897, 464.
19
e jsme nynie s krlem Bosenskm sem pijeli nai dceru ohledati (31. januara 1435), Palack,
Archiv esk, 40. Oba citirana dokumenta pisao je Ad mandatum D. Imperatoris: Caspar Slik
miles Cancell. S obzirom na to da je splitski notar 23. januara 1494. godine u jednom inventaru
opisao unam taciam magnam argenti unciarum quindecim vel circa, cum uno flore in medio, cum
literis circa dicentibus Gaspar Slik ... laboratam opere Bosne, moe se iznijeti pretpostavka da ju je
uvaeni kancelar Kaspar Schlick (1396-1449) dobio upravo tom prilikom. Marko unji, Nekoliko
podataka o srednjovjekovnim bosanskim izraevinama od srebra, Radovi Filozofskog fakulteta, knj.
II, Sarajevo, 1963, 347; Isti, Mjere, novac, zarade i cijene na dalmatinsko-bosanskom podruju (XIV.
i XV. st.), - II dio, Radovi Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost, V, Sarajevo, 1997, 46.
20
Darnach, an Sand Juliana Tag (d.i. Mittwoch den 16. Februar) der heiligen Jungfraven genas die
Herzogin eines Chnaben, der lebt auf drey Stund. v. Karajan, Die Alte Kaiserburg zu Wien vor dem
Jahre md, 69. Ovaj podatak donosi i uveni austrijski ljetopisac Thomas Ebendorfer von Haselbach
koji ga grekom smjeta u 1431. godinu: Quo et anno natus est sibi filius primogenitus, quem Ducem
Georgium ob beati Georgii honorem, quem in speciali deuotione coluit, vocitavit; qui post Baptisma
non longa vita functus est. Thomas Ebendorfer, Chronica Austriae, (Hg. Alphons Lhotsky), MGH,
Scriptores Rervm Germanicarvm, n.s. XIII, Berlin-Zrich, 1967, 374.
21
Biljeka o ovom dogaaju, s pogrenim datumom, nalazi se i u Bekim Analima: An freitag nach
unser lieben frawen tag zw der liechtmessen [4. februar] anno Domini millesimo quadrigentesimo
tricesimo quinto ist mein fraw, hercog Albrechtinn, ires suns, der da ist genennet [ostavljen je prazan
prostor za ime], niderkomen. Dieselb zeit ist k[aiser] Sigmund, ir vater, und der kunig von Wossen,
graf Fridreich d . . . von Cyli und ander herren vil von Unger unnd andern lannden zw W . . .
Alphons Lhotsky, Die obersterreichische Fassung der sogenannten Wiener Annalen, Mitteilungen
des obersterreichischen Landesarchivs, Bd. 2, Linz, 1952, 16. Usp. Karl Uhlriz, Zur Kunde
sterreichischer Geschichtsquellen, u: Festgaben zu Ehren Max Bdingers von seinen Freunden und
Schlern, Verlag der Wagnerschen Universitts-buchhandlung, Innsbruck, 1898, 320. O odnosima
bosanske krune sa Celjskima usp. Ignacij Voje, Odnos Celjskih grofova prema politikim prilikama
u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, u: Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska
kultura, Izdanja Muzeja grada Zenice, III, Zenica, 1973, 53-67; Pejo okovi, Fridrik II. Celjski
kao pretendent na bosansko prijestolje, Prilozi, br. 35, Institu za istoriju, Sarajevo, 2006, 11-29.
22
v. Karajan, Die Alte Kaiserburg zu Wien vor dem Jahre md, 69.
233

emir o. filipovi

zamolivi ga da ih preporui kod despota ura Brankovia i kralja Tvrtka II jer

se obojica nalaze u njegovoj blizini.23
injenica da je Tvrtko II provodio vrijeme kod Sigismunda izazivala je panju
mnogih suvremenika te je nala odraza i u slubenoj zabiljeci koncila u Baselu od
18. februara 1435. godine. U njoj stoji kako je grof Konrad od Weinsberga izvjestio
sabor da se bosanski kralj podloio Sigismundu skupa sa svim sektama i praznovjerjima svoga kraljevstva.24 Izvjesno je da su u to vrijeme Tvrtko II i Sigismund i dalje
boravili u Beu ili u njegovoj neposrednoj blizini. To se moe zakljuiti i na osnovu
jedne biljeke iz Bekog gradskog arhiva, u kojoj se pod godinom 1435, nalaze detaljni
podaci o njihovim aktivnostima u Beu. Naime, radi se o izvodu iz biljenice rashoda
gradske opine kojeg je prvi puta objavio Johann Evangelist Schlager, ali bez detaljnije
hronoloke analize.25 (Prilog 1.) Poto je zapis poticao iz augusta 1435. mnogi su istraivai koji su se bavili ovim problemom ustvrdili kako su Sigismund i Tvrtko upravo u
toku tog mjeseca boravili u Beu.26 Meutim, iz objavljenog teksta primjeuje se da su
se opisivani dogaaji desili na Vasnacht, tj. Fastnacht, to je u njemakim zemljama
naziv za predkorizmeni karneval koji se slavi dan prije iste srijede (Pepelnice), tj.
posljednjeg utorka prije korizme.27 Taj je festival 1435. godine obiljeavan u noi s
Ceterum quod dominus rex Bosne se contulit ad conspectum sacre maiestatis vestre, et, ut
presensimus, eciam dominus Georgium dispot Sclavonie ad eandem profecturus est. Supplicamus
humillime, ut ipsis ambobus et utrique eorum dignetur maiestas vestra prelibata hanc civitatem
suam et mercatores eius quam maxime commendare ... (16. februara 1435), Lajos Thallczy
Jzsef Gelcich, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae Raguza
s Magyarorszg sszekttetseinek oklevltara, Budapest, 1887, 389. ,
, 207-208.
24
Item prefatus comes de Winsperg pro singulari gaudio concilii dixit, quomodo rex Possne, qui
est confinis Ungarie regni et Turcorum, se et totum ipsius regnum et omnes ipsius regni sectas
et supersticiones submisit cesaree majestati (18. februar 1435), Concilium Basiliense, Bd. V
(Tagebcher und Acten), (Hrsg. Gustav Beckmann Rudolf Wackernagel Gulio Coggiola),
Basel, 1904, 118. Usp. Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 258, 687.
25
J[ohann] E[vangelist] Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, Neue Folge, Vol. II, Carl
Gerold, Wien, 1839, 20, 78-79.
26
Joseph Aschbach, Geschichte Kaiser Sigmunds, Vierter Band, Friedrich Perthes, Hamburg, 1845,
310-311; Karl Wei, Geschichte der Stadt Wien, I. Abtheilung. Die Rmerzeit und das Mittelalter,
Verlag von Rudolf Lechners k. k. Universitts-Buchhandlung, Wien, 1872, 111; Richard Mller,
Wiens Hfisches und Brgerliches Leben im Ausgehenden Mittelalter, u: Geschichte der Stadt
Wien, Bd. III/2, (Hrsg. Albert Starzer), Alterthumsvereine zu Wien, Wien, 1907, 680.
27
C. M. Krysa, Shrove Tuesday, New Catholic Encyclopedia Vol. 13 (Seq-The), The Catholic
University of America Gale, Washington, 2003, 97-99. U njemakom nazivu ovog blagdana
Fastnacht tj. no posta, moe se prepoznati isposniki element. Ekvivalent na naem jeziku je
Fanik, dok se ee koristi naziv Pokladni utorak. U francuskoj je ovaj blagdan poznat kao Mardi
Gras (Debeli utorak) jer je to dan u kojem je dozvoljeno astiti se svom vrstom hrane prije poetka
korizmenog posta. Tada se prireuje i karneval koji takoer svoju etimologiju ima u naputanju
mesa koje je zabranjeno konzumirati tokom posta.
23

234

Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia u Beu tokom 1435. godine

prvoga na drugi mart i ova se hronologija sasvim poklapa sa dosadanjim znanjima o

kretanjima i aktivnostima Tvrtka II tokom 1435. godine.
Sadraj navedene arhivske biljeke omoguuje nam da priblino rekonstruiramo pojedine aktivnosti dvojice vladara dok su boravili u Beu. Na osnovu tih informacija saznajemo da ih je prilikom njihovog dolaska u Be 1435. godine, beki
gradonaelnik Hans Steger sveano doekao sa cijelim gradskim vijeem i sa najpotovanijim enama i kerkama grada.28 Sigismund i Tvrtko su pod skupim, zlatom
izvezenim baldahinom, posebno izraenim za ovu priliku o troku graana,29 zajedno odjahali do crkve sv. Stjepana. Kakvu je impresiju velianstvena katedrala mogla
imati na bosanskog vladara moda najbolje ilustrira pria koju nam prenosi Enea
Silvio Piccolomini, odnosno papa Pije II, u svom djelu De ritu, situ, moribus et condicione Theutonie descriptio, prema kojoj su bosanski poslanici koji su jedne prilike
boravili u Beu, divei se visini i ljepoti crkve, izjavili da vjeruju da je njena izgradnja
kotala vie od cijelog Bosanskog kraljevstva.30 (Slika 1)

Slika 1. Slika Bea - Drvorez iz Nirnberke kronike, 1493 (Schedelsche Weltchronik, f. 98v-99r)
 Ain Mal [Mittagsmahl] so die Herren [Brgermeister und Rthe] einig wurden wie Sy gegen den
Kaiser reitten woliten 12 lb. Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 78.
29
Za izradu kanopija, tj. baldahina, potroeno je 60 pfeninga (dinara), dok je na zlatne marame
koje su ga ukraavale utroeno ukupno 40 funti. Majstoru, odnosno slikaru koji je izradio i oslikao
kanopij plaeno je 5 funti i 40 pfeninga za materijale, tj. zlato i svilu, kao i za uloeni trud i rad.
Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 79.
30
... Sed omnium preclarissima est Vienna, quam prisci Flavianum appellavere et hic credimus Aras
fuisse Flavianas, de quibus Ptolomeus commemorat. Hic ducum Austrie vetusta sedes et palatia
digna regibus et templa, qui mirari Italia posset. Ex quibus divi Steffani delubrum admirabilius est,
quam nostris exprimi verbis queat. Cuius turrim cum aliquando inspexissent Bosnensium legati et
tum artificium tum altitudinem admirati essent, in eam sentenciam verba profuderunt vt turrim
illa pluris constitisse dicerent, quam regnum Bosne venundari posset, Enea Silvio Piccolomini, De
ritu, situ, moribus et condicione Theutonie descriptio, Stockel, Lyptzick, 1496, fol. xix. Usp. Anton
Ritter von Perger, Der Dom zu Sanct Stephan in Wien, Literarisch-artistischen Abtheilung des
sterr. Lloyd, Triest, 1854, 35, 101.
28

235

emir o. filipovi

Graani su pred crkvom sv. Stjepana lino predali darove Sigismundu, izmeu
ostalog poklonivi mu i etiri sjajna pozlaena srebrena pokala, koja su, usljed nedostatka vremena morali posuditi od hercega Albrechta, to su mu kasnije, o troku
gradske opine, nadoknadili izradom etiri pokala u vrijednosti vie od 230 funti.31
Graanke su cara poastile bogatom kopom (njem. Hefftl) u vrijednosti od 43 funte,
Sigismundovom tastu Hermanu Celjskom poklonili su jednu kopu u vrijednosti od
6 funti, odnosno 8 guldena, dok je kopa koju su poklonili kralju Tvrtku vrijedila 9
funti, odnosno 12 guldena.32 S obzirom na njihovu visoku cijenu, kope su svakako
morale biti kvalitetno umjetniko djelo i mogle su liiti na one koje se uvaju u riznici
katedrale u Aachenu (njem. Aachener Domschatzkammer).33 (Slike 2 i 3)

Slika 2. Kope sa grbovima Ugarskog i Poljskog kraljevstva (Aachen, Domschatzkammer)

Slika 3. Kopa sa grbom Ugarskog kraljevstva (Aachen, Domschatzkammer)

Pored toga, bosanski je vladar primio i jednu bavu, tj. Fuder, vina i 4 modija
zobi, tj. 4 Muth Habern,34 to je, po svemu sudei, bilo namijenjeno njegovoj pratnji
 unserm genedigen Herren dem Kaiser 4 silbrein vergulte Stukh die vns vnser genediger lieber
Herr der Herzog [Albrecht V] dartzue geliehen hat, dafir wir im hinwieder 4 andere Stukh haben
machen lassen, am ersten zwey grosse Kpf un zween grosse Pecher 232 lb, Schlager, Wiener
Skizzen aus dem Mittelalter, 79.
32
vmb ein Hefftl damit die Burgerinnen vnserm genedigen Herrn den Kaiser geert haben 43 lb ...
dem Kunig von Bossen vmb ain Hefftl damit in auch die Frawen geert haben 12 Gulden facit 9 lb
... dem alten Grafen von Cily [dem Schwiegervater Sigmunds] vmb ain Hefftl 8 gulden facit 6 lb,
Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 79.
33
Wilhelm Neumann, Kleinknste Whrend des Mittelalters, u: Geschichte der Stadt Wien, Bd.
III/2, (Hrsg. Albert Starzer), Alterthumsvereine zu Wien, Wien, 1907, 569; J. Hampel, Die
Metallwerke der ungarischen Kapelle im Aachener Mnsterschatze, Zeitschrift des Aachener
Geschichtsvereins, Bd. XIV, Aachen, 1892, 57-58.
34
Wei, Geschichte der Stadt Wien, 111; Moritz Bermann, Alt- und Neu-Wien Geschichte der
Kaiserstadt und ihrer Umgebungen, A. Hartlebens Verlag, Wien Pest Leipzig, 1880, 474475. Carski Fueder je u srednjem vijeku podrazumijevao mjeru od 54-60 funti, odnosno otprilike
30 litara. Usp. J. Andreas Schmeller, Bayerisches Wrterbuch, Bd. I, Historische Comission der
Knigliche Academie der Wissenschaften, Mnchen, 1872, 695, s.v. Das Fueder.
31

236

Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia u Beu tokom 1435. godine

iji nam taan sastav i brojnost, prema raspoloivim podacima, ostaju nepoznati. Meutim, s obzirom na koliinu poklonjenih namirnica, moe se iznijeti pretpostavka da
je kraljeva svita u Beu ipak bila brojna. Pored ovih poklona, gostima su darovana i tri
skupocjena vijenca izvezena svilom i ukraena zlatom i biserima, za to je krojau svile
(njem. Seidensticker) plaeno ukupno 55 funti.35
Careva je kasa, vjerovatno usljed iscrpljujuih Husitskih ratova, bila u loem stanju, te je bio primoran od uprave grada Bea traiti pozajmicu od 6000 funti, na
ime ega je kao depozit zaloio svoj srebreni escajg (viljuke, noeve i sl.) u krinji
kao i jedan koveg Silberasachs in ain truhen vnd ain Kisen kojeg su inovnici
gradske administracije uredno postavili u toranj gradske vijenice.36
Poto su se Sigismund i Tvrtko II u Beu zadrali due vremena, to je otvorilo mogunost viednevnog slavlja i praznovanja.37 Samo su za Fastnacht bila organizirana
etiri banketa u kui bogatog trgovca suknom i bankara Niklasa Teschlera (1485),38
koji je tokom prethodnog perioda u gradu drao neke manje vane slube, ali mu je
tom prilikom povjereno organiziranje prijema za uvaene goste. Od tada njegov status
i utjecaj u gradu rastu te je za bekog naelnika biran u dva navrata 1453. i 1456/1457.
godine.39 Teschlerova kua bila je zapravo uveni Regensburger Hof na trgu Lugeck,
koji je tako prozvan jer je od 14. stoljea sluio kao skladite i prenoite za trgovce iz
Regensburga. U posjedu Niklasa Teschlera ova se kua nalazila od 1428.40
Banketi u Beu tokom razvijenog srednjeg vijeka predstavljali su izvrsnu priliku za okupljanje i socijaliziranje visoko rangiranih dostojanstvenika i gostiju. Oni
su obino odravani u domovima uglednih graana i to o troku gradske opine.
Da bi te fete podigli na veu razinu gradski su dostojanstvenici esto pozivali ene
da svojim prisustvom uveliaju proslave. To se desilo i prilikom posjete Sigismunda i Tvrtka. Tada su gradske vlasti potroile 3 funte na vino i isplatu trokova enama koje su sedam dana ile na dvor.41 Sveanostima su doprinijeli i doboari koji su

 von drein Krnczlein dem Seidennater [Seidensticker] auf Perl Gold vnd Spredgseiden das alles
zu den Krnzlein komen ist 55 lb, Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 79.
36
Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 80; Wei, Geschichte der Stadt Wien, 111; Bermann,
Alt- und Neu-Wien, 474-475.
37
Bermann, Alt- und Neu-Wien, 474.
38
die 4 Mal zu der Vasnacht in des Teschler Haus 97 lb, Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 80.
39
Richard Perger, Niklas Teschler und seine Sippe Ein Beitrag zur Sozialgeschichte Wiens im 15.
Jahrhundert, Jahrbuch des Vereines fr Geschichte der Stadt Wien, Bd. 23/25 (1967/69), Wien,
1969, 124; Ferdinand Opll, Leben im mittelalterlichen Wien, Bhlau, Wien, 1998, 127.
40
Peter Csendes Ferdinand Opll (Hrsg.), Wien Geschichte einer Stadt Von den Anfngen bis zur
Ersten Trkenbelagerung, Bd. 1, Bhlau, Wien, 2001, 118, 472.
41
Die VII Tag als die Frawn gen Hof gewesen sein vmb Wein 3 lb, Schlager, Wiener Skizzen aus
dem Mittelalter, 80.
35

237

emir o. filipovi

pratili ene za to su im isplaene ukupno 2 funte.42 Plesovi odrani te sedmice bili su

po svemu dogaaj za pamenje jer su, usljed nedostatka prostora, tezge za meso koje
su se u to vrijeme nalazile oko Teschlerove kue morale biti sklonjene i razbijene. Za
njihovu popravku angairano je ukupno 47 stolara da rade jedan dan kako bi ponovno
osposobili trg za njegovu raniju namjenu.43
Sudei prema iscrpno biljeenim rashodima beke opine saznajemo da su ene
koje su posjeivale vladare u dvoru zapravo tamo dolazile iz gradskih bordela. Naime,
beki magistrat je 1436. platio bordelima u Beu po 5 funti za tkanine jer su, prilikom
posjete cara Sigismunda i kralja Bosne hercegu Albrechtu u prethodnoj godini, ene i
prednjeg i stranjeg bordela (njem. Forderen i Hinteren Frauenhaus) kod kapije Widmerthor morale biti sveano odjevene sve u iste somotne haljine.44
Svakako su se u prvim danima marta, nakon dugotrajnog slavlja, Tvrtko II i Sigismund zaputili prema Pounu. Tamo su boravili i 19. marta 1435,45 gdje ih je zatekla vijest o smrti Sandalja Hrania.46 Tu su se izgleda razili jer je Sigismund uskoro, u pismima datiranim 25. i 31. marta 1435. godine,47 Dubrovanima javio da je
Der Stadt Drumettern die den Frawn gen Hof [bei ihrem Einzug] gedient haben 2 lb, Schlager,
Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 79. Za izradu bubnjeva utroeno je 4 funte, 4 ilinga i 12
pfeninga: vmb ain panier zu den drumetten 4 lb 4 ss 12 dr., Isto.
43
Ausgeben zu dem Abbrechen der Fleischpenkh bey dem Teschler 47 Zimmerman 1 tag, Schlager,
Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 80.
44
1436. 10 ellen Sammed pr 5 Pfd. di man beiden Husern geschenkt, Franz Seraph Hgel, Zur
Geschichte, Statistik und Regelung der Prostitution Social-medicinische Studien in ihrer praktischen
Behandlung und Anwendung auf Wien und andere Grossstdte, Wien, 1865, 57. Usp. Josef Schrank,
Die Prostitution in Wien in Historischer, Administrativer und Hygienischer Beziehung, Bd. I (Die
Geschichte der Prostitution in Wien), Wien, 1886, 70. Bordeli su se, zapravo, nalazili nedaleko od
dananjeg Naschmarkta na ulici Linke Wienzeile, odnosno kod uvenog Pozorita na rijeci Wien
(njem. Theater an der Wien) u Mariahilf distriktu. Wei, Geschichte der Stadt Wien, 199. Usp.
Schrank, Die Prostitution in Wien, 61; Leopold Senfelder, ffentliche Gesundheitspflege und
Heilkunde, u: Geschichte der Stadt Wien, Bd. II/2, (Hrsg. Albert Starzer), Alterthumsvereine zu
Wien, Wien, 1905, 1021.
45
Requisiti a domino imperatore Posonii existente accesserunt domini legati illuc; et tunc ibidem
erat rex Bosne, et paucis diebus ibidem remanserunt. Fuit autem hoc xix Marcii et reuersi sunt
Wyennam (19. Mart 1435), Ernestus Birk, Johannes de Turonis regestrum (Tercia legacio
sacri concilii), Monumenta Conciliorum Generalium seculi decimi quinti Concilium Basiliense
scriptorum, Tom. I, Vindobonae, 1857, 791. Usp. Karl Joseph von Hefele, Conciliengeschichte, Bd.
VII, Herdersche Verlagshandlung, Freiburg im Breisgau, 1874, 607.
46
Dubrovani su Sigismunda o Sandaljevoj smrti izvijestili 24. marta 1435. godine. Usp. Thallczy
Gelcich, Diplomatarium, 390.
47
Dubrovani odgovaraju Sigismundu na pismo od 21. aprila: Serenissime... Una manus cursorum
nostrorum a serenissima maiestate vestra redeuncium nobis die xxi. Aprilis devoluti, binas suas
literas factas Posonii vigesima quinta et ultima Marcii rediderunt. Prima quarum nobis fidelibus
intimat expedicionem inde domini Tuertchi regis Bosne a se dimissi cum restitucione alias
assignatorum facta fidelitate et obediencia debita imperiali maiestati vestre, que eidem magnum
in modum rem et negocia nostrum fidelium suorum commendavit. Altera nos fideles eiusdem
42

238

Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia u Beu tokom 1435. godine

otpustio Tvrtka koji mu je poloio vazalnu prisegu i zatraio da barunima Humske

zemlje, nekad vjernim njegovoj kruni, koji su se nakon Sandaljeve smrti vratili u pokornost, prue pomo.48 Tvrtko je, dakle, upravo krajem marta krenuo na put da bi
ve u aprilu uspio iz Bosne uspostaviti kontakt s Dubrovanima.49
Situacija u Bosni se za vrijeme Tvrtkovog odsustva znaajno promijenila. Na politikoj sceni vie nije bilo starog i iskusnog vojvode Sandalja Hrania kojeg je naslijedio sinovac Stjepan Vuki.50 Tvrtkov novi poloaj najbolje pokazuje podatak da
su Dubrovani ve u maju njegovom poslaniku Radoslavu Kodezbi isplatili zaostale
tribute za protekle tri godine u ukupnoj vrijednosti od 7500 perpera.51 Vrijeme provedeno u Dubrovniku Kodezba je iskoristio da potrai i dobije naknadu za kraljeve
kue i posjede u Novim zemljama i Konavlima koje su u proteklom vremenu zakupljivali Dubrovani,52 ime je kraljevska blagajna u relativno kratkom vremenskom
hortatur ab subsidia exhibenda baronibus terre de Chomlian olim fidelibus corone sue, qui,
extincto voivoda Sandagl, ad obedienciam solitam corone eiusdem redierunt. (7. maja 1435),
Thallczy Gelcich, Diplomatarium, 391.
48
Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 260.
49
Prima pars est de scribendo domino regi Tuertcho regi Bosne respondendo litteris suis et similiter
de scribendo domine regine et consorti (21. aprila 1435), DAD, Cons. Rog, sv. V, f. 268. Usp.
ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, nap. 83 na str. 176.
50
 . , - , , ,
. CCCLXXVI, , . 48, , 1964, 10-11. Usp. ivkovi,
Tvrtko II Tvrtkovi, 178-179.
51
Prima pars est de offerendo ambaxiatori siue nuntio predicto regis Tuertchi tributa temporis preteriti
sibi debita per comitatem nostram ipso dante et exhibente expeditorias ipsius regis pro ipsis tributis
in opportuna et valida forma (11. maj 1435), DAD, Cons. Rog, sv. V, f. 275. Radossaus Codesba
ambaxiator et spatialis nuntius domini Tuertchi Regis Bosne ... confessus et manifestus fuit realiter
habuisse et recepisse sibi datos et solutis in presentia testium ... a nobili et sapienti viro domino Rectore
ser Toma de Sorgo et eius minori consilio Ragusii dantis et soluentibus vigore libertatis consilii
rogatorum ... pro tributis trium annorum preteritorum debitis dicto domino Regi per commune
Ragusii in totum yperperos septem mille quingentos, videlizet pro tributo yperperos IIM debito
annuatim eidem domino Regi in festo Sancti Dimitrii pro tribus annis proxime preteritis finitis et
completis die 26. octobris 1434 proxime preteriti yperperos sex mille, et pro tributo yperperos VC
eidem annuatim debito in festo Sancti Blasii pro tribus annis proxime preteritis finitis et completis die
tertio februarii 1435 proxime preteriti yperperos mille quingentos, qui summant in totum yperperos
7500 (23. maj 1435), DAD, Div. Not, sv. XX, f. 7.
52
Prima pars est de dando libertatem domino Rectori et suo paruo consilio accipiendi a massariis
bladorum tot denarios quot perferre erunt ad faciendo integram solutionem tributorum
debendorum Regi Tuertcho cum hac conditione quod ex primis denariis affictuum comunis
qui exigerunt debeant dari dictis massariis tot denarii quot accepti fuerunt occasione predicta
(18. maj 1435), DAD, Cons. Rog, sv. V, f. 278. Radossauus Codesba ambaxiator et nuntius
predictus eodem instanti et in presentia suprascripti domini Rectoris et eius consilii ac testium
suprascriptorum vice et nomine suprascripti domini Regis confessus et manifestus fuit quia a
domina Bielza uxor condam ser Petri de Lucaris, a dona Marussa uxore condam ser Marini de
Saracha, a ser Dragoe Marini de Sorgo, pro domibus ipsius domini regis quas ipsi prenominati et
quilibet eorum habent et tenent ad affictum, et a ser Marino Mi. de Resti et fratribus pro terris
239

emir o. filipovi

periodu obogaena. Pokazuju to i Tvrtkove poslovne aktivnosti jer su mu 14. juna

1435. godine Dubrovani dopustili da preko njihovog grada u Veneciju poalje oko
800 litara srebra.53
Tvrtkov povoljni poloaj, meutim, nije dugo potrajao. Ve se tokom ljetnih
mjeseci u Bosni pojavljuju Osmanlije koji djeluju u zatiti interesa Stjepana Vukia
i protukralja Radivoja,54 pa je krajem 1435. godine bosanski kralj Tvrtko II bio jo
jednom primoran da odsustvuje iz Bosne. Historiari su osnovne razloge njegove
nevolje u tom periodu traili u uspjesima hercega Stjepana Vukia Kosae koji je,
uz osmansku pomo, uspio protjerati i ugarske vojne snage iz Huma.55
Nije sasvim jasno da li je Tvrtko II i tokom mjeseca augusta bio na svom dvoru na
Bobovcu, odakle je pisao bosanskom vikaru Jakovu Markijskom da ne tjera franjevce iz Jajca. Njegovo pismo Datum in nostro Castella Robovvach [!], in festo sancti
Bartholomaei Apostoli, anno Domini mccccxxxv, u starijoj je historiografiji datirano 24. augusta 1435. godine.56 Meutim, Gregor remonik je, prema nekim
drugim pokazateljima, postavio tezu da pismo nije moglo nastati 1435, nego da bi
po historijskom kontekstu vie odgovaralo 1432. godini.57
Kralj je vjerovatno posljednji put u toku 1435. godine u Bosni boravio sredinom
novembra kada se obratio Dubrovanima sa zahtjevom da mu se isplati najamnina
za kuu koju je imao u njihovom gradu.58 U drugoj polovini novembra je morao
krenuti na put kako bi ve u decembru doao do Stolnog Biograda,59 gdje se sastao
s kraljem Sigismundom koji je tamo, prema Hoenschu, boravio od 20. decembra
ipsius domini Regis que sunt in Terris Nouis et Canali, et a quolibet et qualibet ipsorum et ipsarum
sibi integre solutum est pro affictu trium annorum preteritorum completorum per totum mensem
septembris proxime preteritum (23. maj 1435), DAD, Div. Not, sv. XX, f. 7.
53
Prima pars est de faciendo gratiam domino Restoe ambassiator regis Bosne quod possit extrahere
de Ragusio et mittere Venetiis circa libras octingentas argenti ipsius regis Tuertchi quod sibi
restauit ad vendendi ex argento huc portato franchum et librum ab omni gabella (14. juna 1435),
DAD, Cons. Maius, sv. V, f. 40v.
54
, -, 13.
55
ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 181.
56
Luca Wadding, Annales Minorum seu Trium Ordinum a S. Francisco Institutorum, Tomus X,
Romae, 1734, 232. Usp. Eusebius Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis
editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, JAZU, Zagreb, 1892, 146.
Tvrtko II se zadrao u Bosni jo i u toku augusta 1434. [!] godine, boravei u utvrenom Bobovcu,
ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 180.
57
Gregor remonik, Ostaci arhiva Bosanske franjevake vikarije, Radovi, knj. III, ND BiH,
Odjeljenje istorisko-filolokih nauka, knj. 2, Sarajevo, 1955, 34-35.
58
... Nedugo iza tog njegovog posljednjeg javljanja iz Bosne, gubi mu se svaki trag. Po drugi put je
morao da napusti zemlju. I ovoga puta potraio je utoite na ugarskom dvoru, ivkovi, Tvrtko
II Tvrtkovi, 181.
59
Lajos Thallczy navodi 5. decembar 1435. godine, ali svoju tvrdnju ne potkrijepljuje pozivom na
izvor. Usp. Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 85.
240

Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia u Beu tokom 1435. godine

1435. do 30. januara 1436.60 Tvrtko je, prema pisanju Thomasa Ebendorfera,
u Stolnom Biogradu bio ve 21. decembra, u drutvu Sigismunda i Albrechta,
njihovih supruga, te nekih drugih velikaa.61 Bosanskog kralja su vjerovatno i tada
pratili njegovi vjerni dvorjani i najblii suradnici.
Na dvoru ugarskog kralja nalazio se i bosanski vikar Jakov Markijski koji je od
ranije insistirao na vroj vjerskoj politici prema Bosni, te je stoga planirao jednu estomjesenu misiju koja bi, po njegovom shvatanju, morala donijeti uspjeh u
Bosanskom kraljevstvu. Zbog toga se povezao sa legatima Bazelskog koncila zatraivi njihovu podrku u svojim nastojanjima da i Sigismunda oraspoloi za svoje
planove.62 Pored njega i Sigismunda, sastanku, koji je trajao naredne etiri sedmice,
prisustvovali su herceg Albrecht Habsburki i kralj Tvrtko II, zatim eki poslanici:
gospoda Meinhard i Ptaek, vitezovi Divi Boek i Johann Smiick, praki graani Joham Melwar i Sigmund Manda iz starog grada, Daniel i Paul iz novog grada,
Mathias Lauda iz Piseka, Johann od Nimburga i drugi nepoznati. Baselski legati su
bili: biskup Philibert, Johann Palomar, Martin Berruer i Thomas Ebendorfer od
Haselbacha, pored njih su u Stolnom Biogradu boravili i papinski legat Ambrozije
Traversari kao i mnoga druga gospoda iz razliitih zemalja.63
Bosanski kralj je 25. januara 1436. izdao povelju u korist bosanskih franjevaca. Tim
je dokumentom primio sve franjevce i sve samostane Bosanske vikarije u Bosanskom
kraljevstvu u svoju zatitu, posebno u onim zemljama i posjedima koji su njemu potinjeni, davi im slobodu da ire u Bosni vjeru katoliku i da krste i obraaju stanovnike bez obzira na spol i ivotnu dob. Iz te se povelje vidi da je Tvrtko II u Ugarskoj
boravio u pratnji plemia i dvorskih slubenika; palatina Tvrtka Borovinia, dvorskog
kneza Vladislava, sina vojvode Pavla Kleia, zatim Jurja Dragievia i protovestijara
 ltmann, Die Urkunden Kaiser Sigmunds (1410-1437), Bd. II (1424-1437), 361; Hoensch,
A
Itinerar Knig und Kaiser Sigismunds von Luxemburg, 120.
61
Die vero XXI mensis antedicti [decembris] intrauit similiter dominus imperator cum imperatrice
et illustrissimo principe Alberto, duce Austrie, et conthorali sua et nonnullis magnatibus, cui
obuiam venimus, pariter et rege Bosne (21. decembar 1435), Ernestus Birk, Thomae Ebendorferi
de Haselbach Diarium gestorum per legatos Concilii Basiliensis, Monumenta Conciliorum
Generalium seculi decimi quinti Concilium Basiliense scriptorum, Tom. I, Vindobonae, 1857, 757.
Usp. Rokai, Poslednje godine balkanske politike kralja igmunda (1435-1437), 102.
62
Multa eis exposuit de rege Bosne, qui ad eadem die qua nos intrauit Albam regalem, dicens, quod
ille rex erat fictus Christianus, nec in veritate erat baptizatus, imo prohibebat suos baptizari per
fratres minores, qui sunt in regno suo; quod in illo regno sunt tenentes sectam Manicheorum;
quod si imperator diceret illi regi, quod populus regni Bosne baptizeratur, quod in sex mensibus
totus ille populus baptizeatur, cum sit ad hac voluntarius, et rogabat eos, ut tempore et loce de
hoc facerent verbum imperatori (21. decembar 1435), Ernestus Birk, Aegidii Carlerii (Quinta
legacio), Monumenta Conciliorum Generalium seculi decimi quinti Concilium Basiliense
scriptorum, Tom. I, Vindobonae, 1857, 676-677.
63
Franz Palacky, Geschichte von Bhmen, Bd. III/3 (Bhmen und das Baseler Concil. Sigmund und
Albrecht. J. 1431-1439), In Commission bei Kronberger, Prag, 1854.
60

241

emir o. filipovi

Bosanskog kraljevstva Restoja Milohne.64 Njihovo prisustvo uz bosanskog kralja potvreno je i poveljom koju je 19. januara 1436. godine ugarski kralj Sigismund izdao
fidelis nostri egregii Resteye filii Mylohnae de Bogonynagora, camerarii illustris Stephani Twertk regis Bosne fidelis nostri dilecti za vjernost, zasluge i hrabro dranje koje
je pokazao prema bosanskom kralju i ugarskoj kruni u sukobu sa Osmanlijama i pobunjenicima.65 Da je delegacija s kojom je tada kralj Tvrtko II boravio u Ugarskoj bila ira
nego se do sada pretpostavljalo otkriva nam povelja koju je kralj Sigismund 20. januara
1436. izdao Milivoju Maiu od Gernycze i njegovoj bratiji, potvrdivi im raniju darovnicu vojvode Jurja Vojsalia. Destinatari su dobili svoje posjede jer su se u sastavu vojske
vojvode Jurja borili protiv Osmanlija, Kosaa i pristalica protukralja Radivoja. Iako za to
nema izriitih potvrda, moe se pretpostaviti da je uz njih u Stolnom Biogradu takoer
boravio i njihov feudalni senior.66 O razlozima kraljevog povratka u zemlju takoer se
moe samo pretpostavljati. Vjerovatno shvativi da mu prisustvo ugarske vojske u njegovom kraljevstvu nee donijeti nita korisno u dugoronom pogledu, Tvrtko II se vratio
u Bosnu gdje se izmirio sa Stjepanom Vukiem.67 Upravo je preko Kosae uredio svoje odnose sa Osmanlijama obavezavi se na godinji tribut u iznosu od 25.000 dukata
zauzvrat dobivi garancije da e biti priznat kao vladar i poteen od napada. Na taj je
nain obnovljen njegov status osmanskog haraara koji ga vie nije naputao sve do smrti
1443.68 Iako se iz dananje perspektive cijena plaenog tributa moe initi previsokom,
ona je ipak omoguila Tvrtku II da momentalno smiri stanje u zemlji. Da je bosanski
kralj uspostavio odreenu vrstu kontrole u zemlji pokazuje i to to je 14. augusta 1436.
njegov poslanik Radoslav Kodezba uspio od Dubrovana naplatiti uobiajene tribute za
prethodnu godinu.69
Item magnificis et egregiis Tuertkone Borovinich, palatino regni nostri Bosnae; Georgio filio
Dragich; Ladislao filio quondam vajvodae Pauli Klessich; magistro curiae nostrae; et Hristoja de
Hlevna, camerario nostro, nostris in regno nostro Bosnae baronibus, nobilibus et militaribus ... (26.
januar 1436), Emericus Pavich, Ramus viridantis olivae, Budae, 1766, 6-7; Eusebius Fermendin,
Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque
ad annum 1752, JAZU, Zagrabiae, 1892, 150-151. remonik, Ostaci arhiva Bosanske franjevake
vikarije, 35-38. Usp. Pejo okovi, Veliki knez bosanski Tvrtko Borovini, Croatica Christiana
Periodica, god. XX, br. 37, Zagreb, 1996, 76-77; Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 264.
65
 , , , . LVIII,
, 2009, 174.
66
 , 1436.
, , . LX, , 2012, u tampi. Zahvaljujem
se kolegi Isailoviu to mi je ustupio rukopis svoga rada na koritenje.
67
Come seguono li fatti del tratato de la paxe tra lo re Tuertcho et esso voiuoda di la qual scriueti e
di nouelle di qualuncha parte tanto del nostro signor e messer Matio quanto de li turchi, e de ogni
altre vi occorciano vencieti informadi et auisati (30. juni 1436), DAD, Lett. di Lev, sv. XII, f. 38v.
Usp. , -, 24; Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 264.
68
 , XIV XV , , 1-2, , 1970, 37.
69
Prima pars est de dando libertatem domino Rectori et suo minori consilio respondendi ambaxiatori
regis Tuertchi Bosne et offerendi et dandi sibi tributa unum anni Sancti Blaxii et Sancti Dimitrii
64

242

Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia u Beu tokom 1435. godine

Zakljuna razmatranja
Do sada se nije mnogo znalo o viemjesenim aktivnostima kralja Tvrtka II van
Bosne poetkom i krajem 1435, te poetkom 1436. godine. Pozadina njegovog odlaska u inostranstvo najee je u historiografiji pripisivana prisilnim faktorima ili
vjerskoj problematici, iako su pojedini historiari smatrali da je on po svoj prilici
iao u Ugarsku, da se dogovori s kraljem Sigismundom o obrani protiv Turaka.70
Veoma je teko na osnovu sauvanih izvora saznati neto vie o tome ta je zapravo
uvjetovalo Tvrtkov odlazak u Ugarsku i Austriju ali moemo osnovano pretpostavljati da su to uistinu bili razlozi ivotne vanosti.71 Pored osmanskog prisustva u Bosni jedan od faktora koji je mogao utjecati na Tvrtka da se okrene ugarskom kralju
bila je i pojaana aktivnost protukralja Radivoja koji, unato periodu tokom kojeg
Tvrtka II nije bilo u Bosni, ipak nije sebi uspio osigurati trajno priznanje ni u zemlji
ni u susjedstvu.72 Poseban problem predstavljali su i uspjesi Stjepana Vukia, koji je,
pomognut od Osmanlija, uspio uvrstiti i konsolidirati posjede naslijeene od strica
Sandalja Hrania. Takvi uslovi u zemlji su Tvrtka II primorali da oslonac potrai u
Ugarskoj te je on izvjesno vrijeme bio iskljuen iz neposrednih akcija kojima su se
rjeavala brojna kljuna pitanja vezana za sudbinu njegovog kraljevstva. Meutim,
unato prividno tekoj situaciji u kojoj se zatekao, kralj je na kraju uspio stvari staviti
pod svoju kontrolu bez veih potresa.
Na osnovu fragmentarnih i sporadinih podataka, kao i saznanja iznesenih u
ovom radu, stjee se utisak da je itinerar bosanskih vladara i vlastele bio daleko
bogatiji nego to o tome imamo sauvanih detaljnih svjedoanstava. Sve nam to
daje za pravo da razmiljamo kako su njihovi boravci van zemlje bili mnogo ei
nego to se to do sada smatralo. Njihova su putovanja, poduzimana u uvjetima
srednjovjekovnog saobraaja, morala imati obiljeja avantura, gdje je upoznavanje sa novim krajolicima, licima, stvarima i obiajima, ostavljalo dubok dojam na
putnike. Prisustvovanje znaajnim dogaajima poput banketa, zabava, vitekih
turnira, velikih kongresa, audijencija na stranim dvorovima i sl. podrazumijevalo
je stjecanje novih i znaajnih iskustava koje su bosanski vladari i velikai mogli sa
sobom ponijeti nazad u domovinu. Takvi su utisci dalje otvarali vrata kulturnim
i civilizacijskim utjecajima koje su povratnici primjenjivali u domaoj sredini, ili
prilagoavali ve postojeim normama.

sibi debita pro commune nostrum... (14. augusta 1436), DAD, Cons. Rog, sv. VI, f. 72v; (16.
augusta 1436), DAD, Div. Not, sv. XXI, f. 6v. Usp. Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 264.
70
Perojevi, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, 493.
71
Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 263.
72
, , 266.
243

emir o. filipovi

Prilog 1.
Izvod iz biljenice rashoda gradske opine u Beu za 1435. godinu.73
Ain Mal [Mittagsmahl] so die Herren [Brgermeister und Rthe] einig
wurden wie Sy gegen den Kaiser reitten woliten.......................................... 12 lb
unserm genedigen Herren dem Kaiser 4 silbrein vergulte Stukh die vns
vnser genediger lieber Herr der Herzog [Albrecht V] dartzue geliehen hat,
dafir wir im hinwieder 4 andere Stukh haben machen lassen, am ersten zwey
grosse Kpf un zween grosse Pecher..............................................................232 lb
vmb ein Hefftl damit die Burgerinnen vnserm genedigen Herrn den Kaiser geert haben..................................................................................................... 43 lb
dem Kunig von Bossen vmb ain Hefftl damit in auch die Frawen geert
haben..........................................................................................12 Gulden facit 9 lb.
Der Stadt Drumettern die den Frawn gen Hof [bei ihrem Einzug] gedient
haben........................................................................................................................ 2 lb
von drein Krnczlein dem Seidennater [Seidensticker] auf Perl Gold vnd
Spredgseiden das alles zu den Krnzlein komen ist...................................... 55 lb
dem alten Grafen von Cily [dem Schwiegervater Sigmunds] vmb ain Hefftl 8 gulden facit................................................................................................... 6 lb
von dem Himmel zu machen.....................................................................60 dr.
vmb ain panier zu den drumetten.............................................. 4 lb 4 12 dr.
Item von den Permann haben wir genomen drew guldein Tcher zu dem
Himmel darunder man den Kaiser HerInn hat gelait vnd im Hintz sand Steffan ist geben worden pr. 18 gulden facit....................................................... 40 lb
vmb ain Fueder Wein dem Kunig von Bossen........................................ 46 lb
4 Mutt Habern auch dem Kunig von Bossen................................... 10 lb 4
dem Maler von dem Himmel [sein innerer Plafond] darunder man den
Kaiser HerInn belaitt hat, fr seiden fr gold vnd fr lon.................5 lb 40 dr.
Die VII Tag als die Frawn gen Hof gewesen sein vmb Wein................. 3 lb
die 4 Mal zu der Vasnacht in des Teschler Haus..................................... 97 lb
Ausgeben zu dem Abbrechen der Fleischpenkh bey dem Teschler 47 Zimmerman 1 tag [wahrscheinlich um Raum fr das Bankett zu gewinnen; das
Haus des Teschler war damals noch mit Fleischbnken umgeben].

73

 rema: J. E. Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, Neue Folge, Vol. II, Carl Gerold, Wien,
P
1839, 78-80

244

Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia u Beu tokom 1435. godine

Emir O. Filipovi
About the stay of the Bosnian King Tvrtko II in Vienna during 1435
Summary
This paper describes the time the Bosnian King spent outside of his Kingdom
during 1435 and 1436. The author questions the prevailing chronology existing
in contemporary historiography and presents data about the Kings activities and
other events in Vienna where he was hosted by Herzog Albrecth of Habsburg and
his father in law, Holy Roman Emperor and King of Hungary Sigismund of Luxemburg. The paper offers a contribution to the observation and analysis of cultural and
social exchanges between the Bosnian and Hungarian court within the developed
cultural forms of the late Middle Ages.
Until now not much was known about the several months long activities of King
Tvrtko II outside of Bosnia at the beginning and end of 1435, and during the beginning of 1436. Due to a lack of preserved sources it is extremely difficult to find
out more about what made Tvrtko leave for Hungary and Austria, but it can be
assumed that these were reasons of genuine importance. Apart from the Ottoman
presence in Bosnia, one of the factors which could have influenced Tvrtko to turn to
the Hungarian King was the intensified activity of Radivoj, the pretender to the Bosnian throne. Despite King Tvrtkos long absence from his Kingdom, Radivoj was
still not able to ensure a permanent recognition neither in the country nor abroad.
Another problem were the successes of Stjepan Vuki, who, aided by the Ottomans, managed to strengthen and consolidate the possessions he inherited from his
uncle Sandalj Hrani.
On the basis of scattered, fragmentary and irregular data, as well as the examples
presented in this paper, an impression can be gained that the itinerary of the Bosnian rulers and nobles was much more extensive than the preserved documents show
us. This data allows us to think that their trips abroad were much more frequent
than it is assumed. These journeys, conducted under the conditions of medieval
transport, must have been adventurous, whereby encountering new landscapes, persons, things and customs, left a deep impression on the travellers. Their attendance
on occasions of significance, such as banquets, parties, feasts, knightly tournaments,
large congresses, audiences at foreign courts etc., implied the gathering of new and
important experiences which they could then bring back to their homeland and
share with their countrymen. These impressions further opened the door to cultural and civilizational influences through their acceptance and application or through their adjustment in the domestic environment.

245

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

726.8:28(497.6 Teanj)15
929 Gazi Ferhad-beg
929 Halifa Mula Hasan
mirza hasan eman

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

Abstrakt: Autor raspravlja o moguoj atribuciji jednog nadgrobnog obiljeja u haremu Ferhadija damije u Tenju linosti Ferhad-begova bajraktara. Mjesno usmeno predanje
Tenja jedno nadgrobno obiljeje vee za navedenu linost. Takoer, autor analizira mogunosti da se linost Ferhad-begova bajraktara poistovijeti (identificira) s linou Halife
Mula Hasana kojega Ferhad-begova vakufnama (iz 16. st.) potvruje kao muteveliju Ferhad-Begova vakufa.
Kljune rijei: Teanj, Ferhad-beg, Ferhad-begova vakufnama, Mula Mustafa, Halifa
Mula Hasan, oko Mazali, niani.
Abstract: The author discusses the possible attribution of a tombstone in the graveyard
of the Ferhadija mosque in Teanj to Ferhad-beys flag bearer. The local oral tradition of
Teanj connects one tombstone to this person. Also, the author analyses the possibility of
identifying and equating of Ferhad-beys flag bearer with Caliph Mulla Hasan who is confirmed as a mutawall of Ferhad-beys waqf in a charter from the 16th century.
Key words: Teanj, Ferhad-bey, Ferhad-beys waqf charter, Mulla Mustafa, Caliph Mulla Hasan, oko Mazali, tombstones, nadgrobna obiljeja, nian.

Istraiva bosanske i hercegovake povijesti, kulture i umjetnosti oko Mazali u

svome radu o Tenju donosi jedan veoma zanimljiv podatak; U haremu [Ferhadija]
damije istiu (se) dva nadgrobna spomenika: osnivaa i tobo njegovog barjaktara. Sa
umjetnikog i estetskog gledita ljepi je spomenik ovoga potonjeg iako je raen od jeftinijeg materijala (muljika). Sarkofag je u obliku sanduka s lijepo izrezanim kordonom po
vrhu, podignut je na podnoju od tri stepenice. I niani su jednostavni no skladno se odnose po veliini i obliku prema sarkofagu, to nije sluaj sa Ferhat-begovim sarkofagom. 1
1

 oko Mazali, Teanj. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine N.S. 8(1953), 289-302,

posebno 300, Sarajevo. Vidj. i Mehmed Mujezinovi, Konzervacija nadgrobnog spomenika Ferhada, sina Skenderova u Tenju. Nae starine 6 (1959), 247-249, Sarajevo; Mehmed Mujezinovi,
Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine II, Sarajevo, 1982, 252-253.
247

Mirza Hasan eman

Ovu zabiljeku oko Mazali je sainio tokom svoje posjete Tenju neposredno
poslije Drugog svjetskog rata ili, moda, ak i neto ranije. Zabiljeka o tome da je
ovdje ukopan bajraktar osnivaa damije nastala je na temelju mjesnog usmenog
predanja kojeg Mazali jasno ne oznaava kao precizan izvor, ali koje je, kao to je
vidljivo iz cijelog lanka, zabiljeio. Naime, Mazali ne navodi linosti iz Tenja od
kojih je dobio ove podatke. Zanimljiv je i njegov komentar unutar teksta u kojem
kada govori o dva nadgrobna spomenika u haremu Ferhadija damije u Tenju kae
da su to spomenici osnivaa i tobo njegovog barjaktara. Time kao da je Mazali
izrazio odreenu sumnju u spomenuto usmeno predanje Tenja. (Vidj. sl. 1)

Sl. 1. Nadgrobno obiljeje Ferhad-begovog bajraktara (?).

U pozadini Ferhad-begovo nadgrobno obiljeje.

Bilo bi dobro istraiti u lokalnom predanju Tenja, ako za to ve nije kasno, postojanje bilo kakvih drugih usmenih ili pisanih podataka o bajraktaru osnivaa Ferhadija damije u Tenju. Spomenuti Mazaliev navod o mjesnom usmenom predanju u
Tenju veoma je zanimljiv jer je isto predanje jo uvijek ivo, ali u blijedim tragovima.
Naime, starije generacije stanovnika Tenja, koje su nositelji usmenih predanja, svakim
danom sve vie nestaju. Kako smatram da ista predanja treba provjeriti u preciznoj
uporedbi sa spomenutim nadgrobnim spomenikom, kao i to da je nuno provesti preciznu analizu nadgrobnog spomenika to se odluujem na pisanje ovog kratkog rada.
O linosti Ferhad-begovog pomonika (bajraktara) u mjesnom usmenom predanju Tenja nita se vie (drugo) ne zna. Meutim, s pojavom prijepisa Ferhad-begove

248

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

vakufname mogu se pokuati nainiti neke veze izmeu usmenog predanja i podataka koje donosi ovaj povijesni izvor koji se datirana u 1559. godine. Na temelju
prijevoda i redakcijske obrade Ferhad-begove vakufname koje je uinio Muhamed
dralovi ovdje je donesen izvadak iz iste, koji se direktno tie objekata novoustrojenog vakufa i linost koje se u vakufnami spominju.2
Izvadci iz objavljenog teksta vakufname glase:
[Ferhad-beg] ..........Potvrdio je i priznao da uvakufljuje asnu damiju koju je napravio u kasabi Teanj (ta se damija zove Ferhadija) u
okolini kadiluka Brod, za Boije robove koji obavljaju namaz nakon idolopoklonstva (?!!). Takoer je uvakufio kuu koja je u blizini pomenute
damije (medresu) za ljude i djecu koji se ele poduavati uenju Kurana.
Isto je tako uvakufio drugu kuu za putnike, koja se zove han, kog ne treba objanjavati i opisivati, jer je poznato da pripada pomenutom vakufu.
Takoer je uvakufio svotu u iznosu od trideset tisua onovremenskih dirhema i uvjetovao je da se uzme dobit od spomenutog iznosa tako da svakih deset dirhema ini jedanaest. Uzima desetinu na nain samostalnosti
izraenoj u erijatu najboljeg stvorenja zagovaraa na sudnjem danu.
Uvakufio je i mlinove u jednoj kui, u spomenutoj kasabi, s dva rvnja, a
na vodi poznatoj po imenu Radua.
Takoer je uvakufio trideset i dva duana poredanih jedan do drugog,
vrata uz vrata, u pomenutoj kasabi. Godinja kirija za svaki iznosi ezdeset
dirhema. Uvakufio je i dva vrta koja je kupio od Ulama pae i Muslihudina Halife u spomenutoj kasabi Teanj. Uvakufio je i drugu kuu u blizini
rijeke Usore i dva komada zemlje, od kojih se jedan zove Tugavica, a drugi
po poznatoj granici u blizini spomenutog hana. Takoer je uvakufio ifluk
Jablanica i aglii uz Ripnu zajedno s poslugom, njihovim suprunicima,
djecom, konjima, kravama i alatom za njihov rad. Granice ovog ifluka su
od rijeke Ripne do puta prema selu Trepa, a od ovog do puta sela Kosova, a
od puta Kosova do Telel Bikup (?) a od njega do rijeke Jablanice, a od nje do
rijeke emhun (?), a od nje do brda Kalnoveti (?), a od njega pored arih
al Azim (?) do Hadera (?), u blizini kue gdje je Hodin han,3 a od njeg
do spomenute rijeke poznate kao Jablanica.
I zvadak iz vakufname daje se radi ireg kruga itatelja dok je isti uem krugu istraivaa ovo razdoblja
i ove materije ve poznat zajedno s cjelinom sauvanog prijepisa vakufname.
3
U neto kasnije objavljenom radu Muhamed dralovi dao je neto drugaiji prijevod vakufname.
Razlike prijevod ogledaju se u nekim manjim detaljima koji, u sutini, ne mijenjaju niti oblik niti
strukturu niti vanost vakufname. Isti se tiu mikrotopografije Ferhad-begova vakufa. Vidj. Muhamed
dralovi, Vakufnama Ferhad-bega, sina Iskenderovog, iz 1559. g. U: Lejla Gazi i Ahmed S. Alii
(Ur.) Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek). Monumenta Turcica Historiam Slavorum
Meridionalium Illustrantia, Tomus quintus, Serija III, Vakufname, knjiga I. Orijentalni institut
Sarajevo, 1985, 137-140.
2

249

Mirza Hasan eman

Uvjetovao je da se brine za hitabet, imamet i mujezinluk i druge

potrebe, uzora plemenite gospode Mula Mustafu, sve dok je iv na ovom
prolaznom svijetu. I kad se to s Bojom providnou uvea neka postupa
skladno s tim uveanjem, uz uvjete da nee troiti ni nato osim to je uvjetovao vakif. Ova su poveanja za hatiba i imama, jer ine dovu za due
svih vjernika i vjernica, muslimana i muslimanki. 4
U drugom dijelu vakufname, prije dijela koji predstavlja pokuaj njenog opoziva,
stoji jedna veoma vana napomena:
[Ferhad-beg] ... Predao je imovinu spomenutom Halifi Mula Hasanu, nakon to ga je uinio, mutevelijom za potrebe knjienja i ostalih
neophodnosti u ovim poslovima, strogo i uredno. On e upravljati time
kao to upravljaju mutevelije.... 5
Iz citiranog drugog dijela vakufname vidljivo je da je Halifa Mula Hasan ve bio
spomenut u prednjem dijelu vakufname, pa se moe zakljuiti da tekst prijepisa vakufname nije sauvan u potpunosti. Inae, i iz nekih drugih detalja vakufname moe
se zakljuiti da njen tekst, onakav kakav je dospio do nas, nije potpun.
Takoer, iz citiranih dijelova vakufname vidljivo je da su ...uzor plemenite gospode Mula Mustafa i spomenuti Halifa Mula Hasan dvije razliite osobe koje je
vakif Ferhad-beg privolio na saradnju prilikom ustroja svog vakufa. Uzor plemenite
gospode Mula Mustafa mogao bi, po svemu sudei, predstavljati (glavnog) imama
Ferhadija damije u Tenju. Nasuprot tome Halifa Mula Hasan ima poloaj mutevelije Ferhad-begova vakufa.
Ako bi se povezali mjesno (za sada samo) usmeno predanje o pripadnosti neadtribuiranog mezara (o kojem govori oko Mazali) u haremu Ferhadija damije
Ferhad-begovom bajraktaru s ovim podatkom iz Ferhad-begove vakufname tada bi
se, uvjetno, moglo odrediti osobu ukopanu u ovom po veliini i znaaju drugom
mezaru u haremu Ferhadija damije. Odnosno, ujedno bi se moglo odrediti mjesto
ukopa Halife Mula Hasana, mutevelije Ferhad-begova vakufa.
Navedeni tradicijski podatak o Ferhad-begu i njegovom pomoniku bajraktaru predstavlja veoma zanimljivu tradicijsku sukladnost (konkordancu) koja Ferhad-bega i njegovog pomonika dovodi u uporedbu s Gazi Husref-begom i njegovim pomonikom i mutevelijom njegovog vakufa Murad-begom Tardiem. Naime,
Muhamed dralovi, Medmua Abdulkerima, teanjskog kadije iz XIX stoljea. Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke u Sarajevu 5-6(1978), 165-180; Muhamed dralovi, Vakufnama
Ferhad-bega, sina Iskenderovog, iz 1559. g. U: Lejla Gazi i Ahmed S. Alii (Ur.) Vakufname iz
Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek). Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium
Illustrantia, Tomus quintus, Serija III, Vakufname, knjiga I. Orijentalni institut Sarajevo, 1985,
137-140.
5
Muhamed dralovi, Navedena djela, ll. cc.
4

250

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

Gazi Husref-beg i njegov pomonik Murad-beg Tardi ukopani su u dva turbeta u

haremu Gazi Husref-begove damije u Sarajevu.6 Oba turbeta razlikuju se neznato po svojoj veliini i unutarnjoj dekoraciji.7 Iz ove tradicijske sukladnosti obiaja
zajednikog ukapanja vakifa i njegovog mutevelije oekivalo bi se (kao logino) i
podizanje Ferhad-begove damije u Tenju s kamenim kupolama, te ukapanje Ferhad-bega u mezaru unutar turbeta. Takva oekivanja bila bi logina i predstavljala bi
odraz spomenute sukladnosti u odnosu na Gazi Husref-begovu damiju u Sarajevu
i injenice da je Ferhad-beg pomagao Gazi Husref-begu u ustroju njegovog vakufa
na irem podruju Tenja oko 1530. godine. No, o tome drugom prilikom i na drugom mjestu.8 U svakom sluaju pojava ove sukladnosti izmeu mjesnog predanja
i podataka u Ferhad-begovoj vakufnami ne smije biti zanemarena i ista treba biti
predmet daljnjih istraivanja. Odnosno, u buduim istraivanjima povijesti, kulture
i umjetnosti Tenja o postojanju iste sukladnosti treba voditi rauna.
Analiza nadgrobnog obiljeja
oko Mazali dao je i prvi opis nadgrobne konstrukcije nad spomenutim mezarom u haremu Ferhadija damije u Tenju. Prema Mazaliu Sarkofag je u obliku sanduka s lijepo izrezanim kordonom po vrhu, podignut je na podnoju od tri stepenice.9
(Vidj. sl. 2) Mezar o kojem je ovdje rije orijentiran je u uobiajenom pravcu orijentacije muslimanskih grobova pri emu je desna strana mezara okrenuta u pravcu jugo
jugo istoka. Konstrukcija nadgrobnog obiljeja izvedena je u razliitim vrstama
kamena. Ista ima oblik sarkofaga korpus kojega oblikuje vie kamenih ploa koje su
(ini se) razliitog petrografskog sastava, a kojih se isti ne moe precizno odrediti bez
posebnih ispitivanja. Na prvi pogled izgleda da su ove ploe krenjake (vapnenake)
petrografske strukture. U podnonom dijelu sarkofaga nalazi se trostepena podloga
(podnoje) izvedeno iz veoma lomljivog i u sadanjem trenutku tronog kamena tipa
muljika. Sama konstrukcija korpusa sarkofaga izvedena je iz ploa krenjakog karaktera pri emu su dvije ploe na uim stranama sarkofaga jasno geometrijski uobliene
i prepoznatljive. Dvije due bone plohe sarkofaga izvedene su, takoer, iz ploa krenjakog karaktera, ali nije jasno da li su iste bile izvedene iz dvije jedinstvene pravou amdija Kreevljakovi, Turbeta i mezari oko begove damije. U: Spomenica Gazi Husrev-begove
H
etiristogodinjice, Sarajevo, 1932, 38-41. Vidj. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i
Hercegovine, vol. II, Sarajevo, 1998, 251-258, posebno 252-253.
7
U analizi unutarnje dekoracije izvedene u slikarskoj tehnici zidnog fresko slikarstva potrebno je
kritiki razluiti (ukoliko je to jo uvijek mogue ?!) izvorni i austro-maarskodobni sloj.
8
Vidjeti Adem Handi, Gazi Husrev-begov vakuf u Teanjskoj nahiji u XVI stoljeu. Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke 2-3(1974), 161-174, posebno 164-165. Sarajevo. Objavljeno i u djelu
Adem Handi, Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 169-184. Up. i Mirza Hasan eman, Ferhad-begova
damija u Tenju, passim, rukopis, u pripremi za tampu.
9
oko Mazali, Nav. dj., 300.
6

251

Mirza Hasan eman

gaone ploe koje su tokom vremena napukle, pa su krpljene cementnim malterom ili
su bile izvedene iz vie manjih ploa krenjaka spojevi kojih su zakrpljeni malterom,
tako da se isti danas jasno ne vide. Krpljenje ploa obavljeno je nestruno malterom
(bukom) uz upotrebu sivog cementa. (Vidj. sl. 3 i 4)

Sl. 2. Nadgrobno obiljeje Ferhad-begovog bajraktara (?).

Pogled s take ispred lijeve sofe damije.

Sl. 3. Nadgrobno obiljeje Ferhad-begovog bajraktara (?).

Pogled na lijevu bonu stranu.
252

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

Sl. 4. Nadgrobno obiljeje Ferhad-begovog bajraktara (?).

Pogled na desnu bonu stranu.

Iz sadanjeg stanja nadgrobnog spomenika moe se pretpostaviti da je sarkofag

istog obiljeja bio pokriven jedinstvenom monolitnom kamenom ploom petrografski sastav i porijeklo koje u ovom trenutku nisu poznati. Naime, danas se nad
sarkofagom nalazi pokrovna ploa izlivena iz armiranog betona. Danas eljezna
armatura izbija iz strukture ploe na nekoliko mjesta na povrinu ploe. To je oiti
dokaz da je izvorna (?) pokrovna ploa sarkofaga bila u loem stanju i da je ista,
nakon to je oko Mazali posjetio Teanj i sagledao ovaj spomenik, zamijenjena armiranom betonskom ploom. . Mazali jasno kae: Sarkofag je u obliku sanduka
s lijepo izrezanim kordonom po vrhu, ... to svjedoi da je u njegovo vrijeme izvorna
(?) pokrovna ploa bila sauvana u onolikoj mjeri koja je Mazaliu dozvoljavala da
zakljui da je sarkofag imao lijepo izrezan kordon po vrhu. Sarkofag je smjeten na
stepenastom postamentu kojeg ine tri stepenice izvedene od muljike. Postament
se stepenasto (piramidalno) suava do pod samu donju ivicu sarkofaga. U strukturi
postamenata vidljivi su spojevi kamenih ploa od kojih je isti izveden. Recentna armirano betonska pokrovna ploa sarkofaga ima blagi pad na sve etiri strane. Moglo bi se pretpostaviti da je ista izvedena po uzoru (oblikom i veliinom) na izvornu
(?) pokrovnu plou sarkofaga koja je uklonjena iz ovdje ve navedenih razloga.
Dimenzije nadgrobnog obliljeja promatrane odozdo prema gore su kako slijedi: donji stepen postamenta duina: 220, irina 89, vidljiva debljina 10 cm (donji
stepen nadgrobnog obliljeja postamenta je utonuo u zemlju ispod poploane staze

253

Mirza Hasan eman

oko damije, pa se moe zakljuiti da je njegova debljina neto vea), srednji stepen
postamenta: duina 203, irina 78, debljina 12 cm i gornji stepen postamenta: duina 192, irina 66, debljina 14. cm. Sva tri stepena postamenta su dosta oteena
/ izlomljena, ali jo uvijek se nalaze u geometrijski prepoznatljivoj konstruktivnoj
funkciji. Dimenzije sarkofaga koji se nalazi iznad tri stepena postamenta su: duina
162/163, irina 59 i visina 34 cm. (Vidj. sl. 2)
Nad sarkofagom nalazi se spomenuta armirano-betonska ploa dimenzija: duina
192, irina 75 i debljina 10 cm (debljina ploe mjerena je na najvioj taki dvoslivnog
hrbata ploe). Bona debljina ploe je neto manja i varira od take do take mjerenja.
Sadanja, armirano betonska, ploa neto se stanjuje, odnosno ima blagi pad prema
njenom uznonom dijelu. Najvii dio pokrovne ploe sarkofaga je na taki u koju je
uglavljen uzglavni nian. oko Mazali kae: I niani su jednostavni no skladno se odnose po veliini i obliku prema sarkofagu, to nije sluaj sa Ferhat-begovim sarkofagom.
Iz navoda oke Mazalia moe se zakljuiti da su se u vrijeme kada je on posjetio
Teanj nad grobnom konstrukcijom izdizala, tj. bila su sauvana oba niana. Danas se
nad konstrukcijom die samo uzglavni nian.10 Na uznonom dijelu ploe sarkofaga
ne vide se tragovi ostaci otvora (rupe) za uglavljivanje niana. Isti nisu vidljivi jer su
nestali tokom izrade nove armirano-betonske pokrovne ploe sarkofaga. Drugim rijeima, otvor (rupa) za usaivanje uznonog niana, koji je svakako postojao u izvornoj
ploi, nije naznaen na novoj ploi izvedenoj iz armiranog betona.
Nad uzglavnim dijelom sarkofaga smjeten iznad ploe die se jednostavni kreom u bijelo obojeni nian koji je, po svemu sudei, izveden iz lokalnog petrografskog materijala muljike.11 Nian je uglavljen u plou sarkofaga, a oblikovan je na
nain da mu je glavni korpus kvadratnog presjeka dimenzija oko 14 x 16 cm, iznad
korpusa nalazi se neto sueni vratni dio niana visine oko 8 cm, a potom slijedi
turban niana koji po polaznom obliku predstavlja varijaciju tipa turbana u guve,
ali koji je izveden pojednostavljeno. Iznad turbana izdie se 12 cm visoki zaravnjeno
kupasti istak. Visina turbana je oko 17 do 20 cm, njegov promjer je oko 28, a obim
oko 68 cm. (Vidj. sl. 3, 4 i 5)
U donjem dijelu (podnoju) nian je profiliran stepenasto, tj. piramidalno se
iri prema dolje. Vidljiva su dva stepena ukupne visine 5 cm, dok trei (ili ostali)
stepen(-i) nije(nisu) vidjiv(i) jer je nian utopljen u masu armirano-betonske ploe.
Pamtim ovo nadgrobno obiljeje s jednim nianom od kraja 60-ih i poetka 70-ih godina. Nije mi
poznato kada je i u kakvim okolnostima uklonjen uznoni nian. O tome nisam uspio saznati nita vie.
11
Danas je nian prekreen u bijelo, pa se detalji petrografske strukture ne mogu zamijetiti. Meutim,
oteenja krene boje na ivicama niana daju mogunost da se pretpostavi da je nian izveden
u muljici ili nekom slinom materijalu. Upotreba muljike na nekim nadgrobnim obiljejima i
arhitektonskim objektima u Tenju predstavlja odraz postojanja bogatih leita ovog sedimentnog
materijala u koritima i vertikalnim slojevima obala oblinjih rijeka Usore i Bosne. Stoga se muljika
koja se pojavljuje u Tenju moe smatrati lokalnim petrografskim materijalom.
10

254

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

Nije jasno da li je postojalo vie stepeni profilacije koja je izvorno ili kasnijom popravkom mogla dublje potonuti u novouoblienu armirano-betonsku plou sarkofaga. Nian je blago nagnut nekoliko stepeni unazad prema, sada nepostojeem,
uznonom nianu. Nije jasno zbog kojeg razloga je nian nagnut. Mogue je da je
nian nagnut tokom popravaka u proteklim vremenima, a da je u izvornoj izvedbi
bio u potpunosti uspravan.

Sl. 5. Nadgrobno obiljeje Ferhad-begovog bajraktara (?).

Pogled na lijevu bonu stranu niana s urezanom 1241. godinom (A.H.)

Nian nema na sebi nikakve tragove precizno izvedenog natpisnog polja s jasno
uoblienim, kaligrafski strukturiranim i klesarski izvedenim natpisom (tarih). Na
strani sauvanog niana okrenutoj prema uznonom (sada nepostojeem) nianu
urezane su plitke nepravilne12 linije koje (meni) ne daju nikakvu mogunost da se
12

 epravilne s aspekta promatranja pravilnosti grafikog ductus-a nekog od stilova arapskog pisma
N
koje se primjenjuje u izvoenju natpisa u islamskoj epigrafici.
255

Mirza Hasan eman

zakljui da je na toj strani bio urezan bilo kakav natpis. Na lijevoj bonoj strani
uzglavnog niana, a neposredno ispod krunog prijelaza vrata niana na kvadratni
presjek korpusa niana nalazi se urezana (ugravirana) godina ispisana arapskim brojevima koja bi se mogla itati kao 1241 (?) godina po Hidri (A.H).13 (Vidj. sl. 5 i 6)

Sl. 6. Nadgrobno obiljeje Ferhad-begovog bajraktara (?).

Pogled na urezanu 1241. godinu (A.H.) na lijevoj bonoj strani niana.

Zanimljivo je da uzglavni nian na unutarnjoj plohi okrenutoj prema uznonom

nianu (ali niti na njenoj naspramnoj vanjskoj plohi) nema sauvane ostatke
bilo kakvog natpisa. Na toj plohi mogao bi se oekivati natpis (tarih) izveden u
uobiajenoj maniri isklesavanja povrina koje okruuju slova (harfove) i na taj nain
postizanja klesanja reljefnih slova (harfova). Jedni natpis koji se nalazi na nianu
jeste spomenuta uklesana godina.
13

 ertikalna posljednja hasta u broju 1241. moda bi mogla biti proitana i kao nevjeto izvedena
V
arapska brojka 9. U tom sluaju radilo bi se o 1249. g. Razlika od 8 godina za moja razmatranja o
ovom nadgrobnom obiljeju nisu znaajna jer bez obzira o kojoj godini se radilo (1241. ili 1249.)
ista ne mijenja sutinu hipoteza i zakljuaka. Godina Hidretska 1241. pada od 1. Muharrema
do 29. Zul-Hidde to bi odgovaralo Gregorijanskom kalendaru (A.S. = C.E. = Common Era)
od utorka 16. augusta 1825. do petka 4. augusta 1826. g. Potrebno je napomenuti da mjesec
Zul-Hidde moe imati 29 ili 30 dana. Vidjeti Zejnil Faji, Tabelarni pregled hidretskih godina
preraunatih u godine nove ere. Sarajevo, 1982, 104-105. Provjera preraunavanja izvrena je
na WEB stranici Islamic Philosophy on Line (Philosophia Islamica) Conversion of Hijri A.H.
(Islamic) and A.D. Christian (Gregorian) dates: www.muslim philosophy/ip/hijri.htm, te na WEB
stranici Institute of Oriental Studies at Zrich University www.oriold.uzh.ch/static/hegira.html.
Stranicama pristupljeno u vie navrata posljednji put 23. oktobra 2011. g. Godina 1241. A.H.
odgovara 1825/1826. g. nove ere (A.S.).

256

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

Ovdje se treba postaviti pitanje datacije spomenutog nadgrobnog obiljeja.

Kako su niani (ukljuujui i onaj nestali uznoni), oito, bili anepigrafski14 teko se
bilo ta pouzdano moe rei o dataciji obiljeja. Urezana 1241. (?) godina (A.H. =
1825/1826. g. nove ere) na bonoj strani niana takoer nita ne govori vie o dataciji
nadgrobnog obiljeja, ve, dapae, situaciju oko njegove datacije uslonjava. Kao to
je ve reeno uobiajeno je da se natpis (tarih) izvodi na navedenoj plohi. Stoga,
kao i na temelju injenice da je na bonoj strani urezana samo godina ne moe se
ispisana 1241. (?)godina (A.H.) smatrati izvornom godinom ukopa ukopane osobe
(rahmetlije), a niti godinom podizanja nadgrobnog obiljeja. Najverovatnije se u
ovom sluaju moe raditi o navodu godine kada je, moda, popravljana nadgrobna
konstrukcija. Naime, oko Mazali, za kojeg se smatra da je bio strunjak vrsnoga
oka i odgovorne preciznosti u radu, nije zabiljeio podatak o postojanju urezane
godine na bonoj strani niana!? Nije jasno da li se ovdje radi o tome da je . Mazaliu
tokom njegove precizne opservacije promaknuo ovaj vaan detalj (urezana godina)
ili se ovdje radi o naknadnom urezivanju godine (nakon Mazalieve posjete Tenju)
ime bi datacija i mogua adtribucija nadgrobnog obiljeja bila antidatirana!?
U kritikoj analizi problema koji se iz navedenog pojavljuje 1241. (?) godina
(A.H.) urezana na bonoj strani niana ako bi se prihvatila kao godina ukopa ukopane
osobe ili podizanja nadgrobnog obiljeja diskreditirala bi mjesno predanje da se u
ovom sluaju radi o ukopu Ferhad-begovog bajraktara, najvjerovtanije mutevelije
Ferhadovog vakufa. Drugim rijeima, u tom sluaju ukop i samo nadgrobno obiljeje
bili bi relativno mladi. Kao suprotnost ovom zakljuku potrebno je ponovo naglasiti
neke injenice. Nian nema na uobiajen nain izvedeni natpis (tarih), a onaj koji
se nalazi na nianu nije epigrafiki i prospografijski potpun, tj. donosi samo 1241.
godinu (A.H.) Niani podignuti u drugoj polovini 16. st. u maniri islamske epigrafije
14

 slojevitoj historiji i raznorodnoj praksi obiljeavanja mezar na podruju Bosne i Hercegovine

U
moe se zamijetiti i pojava da se u sloenoj mikrotopikoj situaciji unutar harema groblja desi da
se nian s natpisom (tarihom) nakon to je uniten ili nestao zamijeni anepigrafskim nianom. U
navedenom kontekstu nije iskljueno da je izvorni nian na nadgrobnom obiljeju Ferhad-begovog
bajraktara mogao biti epigrafski, tj. s natpisom. Isti je mogao stradati u za sada nejasnim prilikama,
a tokom obnove nadgrobnog obiljeja isti je mogao biti zamijenjen anepigrafskim nianom.
Tu mogunost sugeriraju injenica da je nian izveden u materijalu koji petrografski drugaiji
od materijala u kojem je izveden sami sarkofag, te pojava urezane godine 1241 A.H. na bonoj
strani niana. Situacija u velikom broju mezaristana u gradovima Bosne i Hercegovine je veoma
sloena jer su na brojnim konstrukcijski sloenijim nadgrobnim obiljejima izvorno koriteni
razliiti petrografski materijali. Tu situaciju posebno uslonjava injenica da su neke nadgrobne
konstrukcije u prolosti obnavljane, pa je stoga danas veoma teko u nekim sluajevima uoiti i
jasno odrediti izvorni oblik nadgrobnih obiljeja i mogue slojevitosti tokom njihove obnove. Kao
primjer mogu navesti situaciju u mezaristanu damije Divan Katib Hajdara ili Bijele damije na
Vratniku u Sarajevu u kojem trenutno provodim dio revizije nalaza skopljanskih niana (uskupski
niani) na podruju Sarajeva pri emu nastojim razrijeiti sloenu mikrotopiku situaciju u
mezaristanu spomenute damije. Tu su niani odvojeni od konstrukcije jednog sarkofaga i potom
izmijeani s ostalim polomljenim nianima u haremu iste damije.
257

Mirza Hasan eman

Bosne i Hercegovine mogli su biti ostavljeni i bez natpisa, ali u tom sluaju urezana
1241. godina (A.H.) svojom pojavom i mjestom urezivanja postaje suvina. Takoer,
niani podignuti u 19. st. u maniri islamske epigrafije Bosne i Hercegovine mogli su
biti ostavljeni i bez natpisa, ali i u tom sluaju urezana 1241. godina (A.H.) postaje
suvina ako nije jasno vezana za in ukopa neke osobe. Ugledni bosanskohercegovaki
znanstvenik oko Mazali koji je prije poetka, tokom ili poslije Drugog svjetskog
rata posjeivao Teanj i pisao lanak o Tenju, nije donio nikakav podatak o postojanju
urezane 1241. godine (A.H.) na spomenutom nianu. Da li je to previd ili ne ostaje
otvorenim pitanjem. U ovom trenutku ne moe se dati odgovor na pitanje odakle
odjedanput pojava urezane godine na nianu, a da istu Mazali nije zamijetio i
evidentirao. Mogue objanjenje za ovo jeste mogunost da je u vrijeme Mazalieve
posjete nian bio prekreen debljim slojem krea (vapna) to je onemoguilo da
Mazali zamijeti urezanu godinu na nianu. U posljednjih 20-ak godina, koliko mi je
poznato, nian je jo uvijek prekreen, a urezana godina jasno je vidljiva.
Mjesno usmeno predanje jasno ovaj nadgrobni spomenik vee za linost
Ferhad-begovog bajraktara. Ukoliko bi ukop ispod ovog nadgrobnog obiljeja bio
mlai (tj. iz 19. st.) teko da bi u jednoj takvoj sredini kao to je bio Teanj jedan mlai
ukop o kojem mjesno usmeno predanje poznaje relevantne detalje mogao biti vezan
za linosti iz 16. st. Naime, postojanje kolovane uleme, medrese i njenih muderis,
institucije teanjskog muftije i dr. znaajnih i pismenih linosti iskljuuje mogunost
da isti nisu znali ta im se nalazi, odnosno tko ime je ukopan u haremu damije! Tj.,
iskljuuje se mogunost da navedene osobe i institucije dozvole vezivanje ouvanog
mjesnog usmenog predanja (tradicije) za recentni ukop iz 19. st. Takoer, ukoliko
je onovremeno mjesno usmeno predanje (tradicija u 19. st.) pored postojanja
navedenih osoba i institucija vezala linost Ferhad-begovog bajraktara za ovaj mezar
i njegovo nadgrobno obiljeje tada je ona svakako odraavala staro usmeno predanje
iz ranijih razdoblja kojem treba vjerovati. Mjesno usmeno predanje koje je zabiljeio
oko Mazali tokom svoje posjete Tenju neposredno prije, tokom ili poslije Drugog svjetskog rata svakako predstavlja predanje koje se temeljilo na prijenosu (lat.
traditio) poznatih (tj. ve postojeih) podataka iz 19. st. Kako su podaci koje je mjesno predanje 20. st. preuzelo iz tradicije 19. st. verificirani postojanjem kolovane
uleme, medrese, muderis, institucije teanjskog muftije i dr. znaajnih i pismenih
osoba koji su znali ta im se sve nalazi, odnosno tko ime je ukopan u haremu damije, to se u mjesno usmeno predanje zabiljeeno u 20. st. ne moe sumnjati.
Poloaj mezara s nadgrobnim obiljejem, koji se vezuje u mjesnom predanju
Tenja za Ferhad-begovog bajraktara, unutar harema Ferhadija damije u Tenju je
takav da svojim lijevim, posebno uznonim, dijelom izbija na poploanu plohu staze
kojom se iz sokaka koji je dijelio medresu (danas prostorije Medlisa Islamske zajednice u Tenju) i harem damije pristupalo u harem damije, odnosno do lijeve sofe i
258

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

samog ulaza u damiju. To bi moglo govoriti da je pristupna staza od ulaza u harem

nekada davno (izvorno) bila neto ua, ali je ispred samog trijema damije neto
kasnije proirena.15 Drugim rijeima, nadgrobna konstrukcija nad spomenutim mezarom mogla je biti podignuta unutar harema damije (koji je dijelom mogao biti
namijenjen i za ukope), ali je kasnijim proirivanjem pristupne staze ista konstrukcija jednim dijelom legla na istu stazu. Ako je spomenuti ukop nad kojim se izdie
nadgrobno obiljeje, o kojem je ovdje rije, iz 19. st. tada je nelogino, i protivi se
svim obiajima vezanim za ukapanje umrlih osoba u muslimanskoj tradiciji, da novi
ukop (mezar) izbije jednim dijelom na ve postojeu prometnu stazu kojom se pristupa damiji!? Tim prije to bi u tom sluaju mjesta za ukop bilo dovoljno u pravcu
istonog zida damije i ogradnog zida harema. No, na ovoj povrini harema ni danas
nema ukopa. To potvruje da je ukop o kojem je ovdje rije (bez obzira kojoj linosti je mezar pripadao) stariji jer ga je potivalo kasnije (mlae) ureenje prustupne
staze u harem damije.
Pojava natpisa koji se nalazi na nianu, koji nije potpun jer donosi samo 1241.
godinu (A.H.), moe se na ovom stepenu istraivanja tumaiti jedino na nain da
isti datum obiljeava godinu obnove konstrukcije nadgrobnog obiljeja. Kako u to
15

 ustrougarska mapa (karta) u izdanju K. u. K. Militrisch- Geographischen Institute, Wien, Zone

A
27, Colonne XVIII, Section 10, Viertel c, Sztl. a/1 a/2 A. Provinz: Bosnien, Kreis: Banja Luka,
Bezirk: Teanj, Gemenide: Teanj. Vermessungsjahre 1882, ne donosi detalje ureenja harema
Ferhadija damije u Tenju jer je sitnijeg razmjera. Ti detalji, meu kojima i pristup iz sokaka
izmeu medrese i harema damije u Tenju ne mogu se sigurno razaznati niti na neto kasnijim
(mlaim) katastarskim planovima krupnijeg razmjera koje sam imao priliku vidjeti, a koji se nalaze
u Slubi za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove Opine Teanj. Iskrenu zahvalnost
dugujem gg Nadiru Medariu, Besimu Smajlbegovi, Fatimi Smajlbegovi i Husejnu Mehuljiu
iz Slube za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove Opine Teanj za iscrpnu analizu
katastarske dokumentacije za pojedine zemljine parcele i objekte u Tenju. Svoju zahvalnost
dugujem i akademskom slikaru Ahmetu Hunduru iz Tenja za usmenu komunikaciju o teanjskim
porodicama. Potrebno je napomenuti da su postojala jo dva ulaza u harem damije. Jedan se
nalazio sjeverozapadno od damije i preko njega se pristupalo u harem iz ehagia sokaka. Ovaj
ulaz je i danas u upotrebi. Trei ulaz nalazio se u ogradnom zidu harema damije desno od zida
s minaretom damije. Isti ulaz omoguavao je muftiji Mesudu ef. Smajlbegoviu izravni pristup
damiji iz stambenog objekta koji se nalazi nasuprot damije. Isti ulaz je u jednom trenutku (ne
znam kada) zatvoren, a prostor uz desnu stranu damije je nasut i dijelom zaravnjen. Meutim, pad
terena jo uvijek postoji i isti ide od dananje abdesthane (smjetene na vioj razini; abdesthana je
tokom ljeta 2011. pretvorena u adrvan bez krovne konstrukcije s izljevnim lulama koje slue za
uzimanje abdesta) do mejittaa koji se nalazi na nioj razini. Osim toga, u konstrukciji ogradnog
zida harema damije vidljivi su u njegovim gornjim dijelovima ostaci ulaza od strane kue
Smajlbegovi. Nije mi poznato da li su na ovoj strani damije, izmeu desnog zida (s minaretom)
damije i ogradnog zida harema u davnini prakticirani ukopi, tj. da li su tu postojali mezari.
Sumnjam da bi isti, ukoliko su postojali, bili prekriveni naslagama zemlje koja je nasuta u ovom
dijelu harema. Meutim, to se ne moe iskljuiti ukoliko su u dalekoj prolosti niani hipotetikih
mezar stradali u nejasnim prilikama i bili dislocirani. Gubljenje spoznaje o tanom mjestu na
kojem su se mogli nalaziti dislocirani (?) niani moglo je za posljedicu imati uklanjanje niana i,
sa zaboravom, kasnije nasipanje i nivelaciju ovog dijela harema Ferhadija damije.
259

Mirza Hasan eman

vrijeme, tj. u poetku 19. st., nije bila poznata upotreba cementa i armiranog betona
to ista pretpostavljena (provedena) obnova nije bila dugog vijeka. Nova (slijedea)
obnova nadgrobnog obiljeja provedena je izmeu Mazalieve posjete Tenju neposredno prije, tokom ili poslije Drugog svjetskog rata i 60-ih i 70-ih godina 20. st.
Naime, dananje stanje navedenog nadgrobnog obiljeja poznato mi je od poetka
70-ih godina 20. st.
U prilog navedenoj mojoj tvrdnji o dataciji druge poznate obnove navedenog nadgrobnog obiljeja u 60-e i 70-e godine 20. st. ide injenica da oko Mazali jasno
kae Sarkofag je u obliku sanduka s lijepo izrezanim kordonom po vrhu, podignut je na
podnoju od tri stepenice. oko Mazali nije bio tehniki nepismen da ne bi mogao
razlikovati gornju pokrovnu plou sarkofaga nadgrobnog obiljeja s lijepo izrezanim
kordonom po vrhu od armirano betonske ploe za koju smatram da je predstavljala rezultat obnove obiljeja tokom 60-ih i 70-ih godina 20. st. Prema tome, moe se zakljuiti da je gornja pokrovna ploa sarkofaga nadgrobnog obiljeja nestala, tj. zamijenjena
je armirano betonskom ploom jer je, oito, bila oteena ili u loem stanju.16
Na temelju svega reenog moglo bi se, hipotetiki, zakljuiti da ne postoje prepreke da se ukop s nadgrobnih obiljejem o kojem je ovdje rije moe smatrati izvornom konstrukcijom iz 16. st. i da se isti na temelju mjesnog usmenog predanja vee
za linost Ferhad-begovog bajraktara. Navedeno nadgrobno obiljeje nema sauvane epigrafike elemente (tarih) na temelju kojih bi se mogla izvriti pouzdana datacija i atribucija mezara odreenoj linosti.
Sam nian predstavlja jednostavnu izvedbu (forma) niana tipa nian s turbanom u guve isklesanog u lokalnom petrografskom materijalu muljika. Po svome
osnovnom obliku nian bi mogao odgovarati nianima s turbanom u guve izvedenim oko sredine 16. st., pa nadalje. injenica da nian nema natpis (tarih), te njegova forma otvaraju mogunost njegove datacije u mlae razdoblje, moda u 17. st. ili
znatno kasnije, ak do u poetak 19. st. Drugim rijeima, ovaj nian oblikom izvedbe i pojednostavljivanjem elemenata forme (detalja) navedenog tipa niana mogao
bi naginjati ka recentnijoj izvedbi niana izvedenog u starijoj formi nian s turbanom u guve. Poetkom 19. st. nadgrobno obiljeje bilo je, oito, u loem stanju,
pa se moe pretpostaviti da je doivjelo obnovu. Po svemu sudei moglo bi se raditi
o obnovi samo uzglavnog niana, odnosno (oba) nian. Tj., ovdje se moglo raditi o
zamjeni jednog ili oba derutna izvorna niana (za koja se ne zna da li su bila izvedena u muljuci) novim nianima izraenim iz muljike. Ova obnova mogla se dogoditi
16

 ao primjer iz najnovijeg vremena moe se navesti nadgrobno obiljeje nad mezarom Ferhad-bega,
K
vakifa kasabe Teanj. Na navedenom obiljeju tokom konzervatorskih i restauratorskih radova
1998. g. uklonjeni su starija polomljena pokrovna ploa i oteeni uzglavni nian i zamijenjeni
novom ploom i novim parom niana. O tome vidj. Mirza Hasan eman, Odlike obiljeja nad
mezarom Ferhad-bega, sina Iskenderova vakifa kasabe Teanj. Godinjak Centra za balkanoloka
ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 40(2011), 255-275. Sarajevo.

260

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

poetkom 19. st., a to bi potvrivalo i urezivanje 1241. godine (A.H.) na bonoj

stranici niana. injenica da pretpostavljeni izvorni uzglavni nian nije morao imati
natpis potovana je i tokom pretpostvaljene obnove niana. Pri tome se moglo desiti
da je, kao to je ve reeno, izvorni nian mogao biti i epigrafskog karaktera, tj. sadravati na sebi i natpis (tarih). Taj epigrafski nian mogao je u nejasnim prilikama
biti uniten ili se nalaziti u izuzetno loem stanju (derutan) koje nije omoguavalo
faktografsku restituciju natpisa, pa je kao takav mogao biti zamijenjen anepigrafskim nianom izvedenim iz muljike. Drugim rijeima tokom obnove poetkom 19.
st. natpis je iz odreenih razloga mogao biti izostavljen, a urezana je samo godina
obnove nadgrobnog obiljeja ili samo uzglavnog niana, odnosno (oba) nian. U
19. st. mjesno usmeno predanje jasno je vezivalo ovo nadgrobno obiljeje i mezar
pod njim za linost Ferhad-begovog bajraktara. U takvom stanju nadgrobno obiljeje doekalo je spomenutu posjetu oke Mazalia Tenju.
Moje gore navedeno miljenje da bi nian isto tako (bi) mogao biti i znatno mlai od 16. st. skladno se uklapa u predzakljuak o obnovi nadgrobne konstrukcije,
posebno niana, na poetku 19. st.
Na temelju podataka koje donosi Ferhad-begova vakufnama o Halifi Mula Hasanu kao muteveliji Ferhad-begovog vakufa moglo bi se, hipotetiki, povezati muteveliju Halifu Mulaha Hasana s linou Ferhad-begovog bajraktara iz mjesnog usmenog predanja Tenja. Iz navedene relacije slijedi zakljuak da se mezar i obiljeje nad
njim, koje mjesno usmeno predanje u Tenju vee za Ferhad-begovog bajraktara,
moe smatrati mezarom i nadgrobnim obiljejem Halife Mula Hasana prvog mutevelije Ferhad-begovog vakufa. Ferhad-beg je poznat kao vakif u kasabi Teanj.
oko Mazali dao je i likovno-estetsku ocjenu ovog nadgrobnog obiljeja. On
kae: Sa umjetnikog i estetskog gledita ljepi je spomenik ovoga potonjeg [misli na
bajraktara] iako je raen od jeftinijeg materijala (muljika). 17 Moda je Mazaliev
sud o likovno estetskoj vrijednosti ovog nadgrobnog obiljeja malo pretjeran u
njegovoj pozitivnoj ocjeni naspram neto slabijoj ocjeni nadgrobnog obiljeja nad
Ferhad-begovim mezarom?! Moda bi se izneseni sud oke Mazalia i mogao prihvatiti ako bi se odnosio na polaznu zamisao oblikovanja (zamiljeni proporcijski
odnosi, odnos volumena i prostora i odnos niana i sarkofaga s postamentom) navedenog nadgrobnog obiljeja Ferhad-begovog bajraktara. Meutim, ako se kritiki sagleda izvedba navedenog nadgrobnog obiljeja tada se moe zakljuiti da se
tokom iste nije potivalo izvornu zamisao, da su u detaljima izgubljeni zamiljeni
proporcijski odnosi, te da upotrijebljeni materijal i nain njegove obrade ne svjedoe o izrazito visokoj drutvenoj vanosti ukopane osobe (rahmetlije). Naime, kvaliteta upotrijebljenog materijala (muljika i loiji krenjak /vapnenac/) za izvedbu
ovog nadgrobnog obiljeja, oblik i veliina istog, kao i odsustvo bilo kakvog natpisa
17

oko Mazali, Nav. dj., 300.

261

Mirza Hasan eman

(tariha) mogli bi govoriti da je osoba koja je ovdje ukopana pripadala neto niem
drutvenom sloju onovremenog Tenja. 18
Na trenutak bih se, bez zluradosti, zapitao da li je Ferhad-begov mutevelija (bajraktar) zasluio neto kvalitetnije nadgrobno obiljeje? Meutim, ovo pitanje moe
se sagledati i s neto drugaijeg aspekta. Naime, moe se pretpostaviti da je sam Ferhad-beg svjesno i planski izabrao za muteveliju svoga vakufa osobu koja je pripadala neto niem drutvenom sloju u kasabi Teanj. Ferhad-beg je to mogao uiniti s
namjerom da postigne svojevrsnu gradaciju u drutvenoj hijerarhiji sebe kao vakifa
i Halife Mula Hasana kao mutevelije kako bi budueg muteveliju njegova vakufa
doveo u poloaj vie odgovornosti. injenica da na uzglavnom nianu nema tariha mogla bi poduprijeti i dataciju ovog nadgrobnog obiljeja u drugu polovinu 16.
st. Pri tome je potrebno naglasiti i pretpostavku da je nian mogao biti, kao to je
ve reeno, izveden naknadno tokom neke popravke cijelog nadgrobnog obiljeja
i zamjene eventualno unitenog niana novim. To se moglo desiti tokom obnove
poetkom 19. st. kada je na nian (stari ili novi?) uklesana 1241. godina (A.H.).
Razlika izmeu petrografskih materijala u kojima su izvedeni nian i ostalih dijelovi
konstrukcije nadgrobnog obiljeja kao da to sugerira. Vrijeme u kojem je mogla stradati navedena nadgrobna konstrukcija (ukljuujui i sami nian, odnosno niane)
je veoma dugo i isto je bilo bremenito razliitim nezgodama. Nije iskljueno da je
nadgrobna konstrukcija nad ovim mezarom mogla stradati tokom napada austrijske vojske na Teanj pod vodstvom princa Eugena od Savoye 1697. g. Meutim, za
stradavanje nadgrobnog obiljeja Ferhad-begovog bajrakatara u 1697. g. nema pouzdanih potvrda. Postoje samo hipotetike analogije prema dogaajima iz 1697. g.
koji se tiu sudbine Ferhadija damije i nadgrobnog obiljeja samog Ferhad-bega.19
Iste analogije sugeriraju da je nadgrobno obiljeje Ferhad-begova bajraktara moglo
stradati 1697. godine ukoliko je tada ve postojalo (bilo izgraeno). Meutim, princ
Eugen od Savoye ne mora biti krivac za sve to se dogaalo. Lo materijal upotrijebljen na nadgrobnoj konstrukciji, kao i velika starost iste mogli su dovesti nadgrobno obiljeje u veoma loe stanje, pa je obnova istog poetkom 19. st. bila nuna.
Mazalieva pohvala likovno-estetskim vrijednostima ovog nadgrobnog obiljeja
upitna je u kontekstu mojih navedenih kritikih napomena. Da bih umanjio otrinu
svojih ovdje iznesenih napomena o Mazalievu sudu naglasit u i mogunost da je
Ukoliko natpis nije postojao u izvornoj izvedbi niana mogao bi se na prvi pogled stvoriti navedeni
zakljuak. Meutim, odsustvo natpisa (tariha) na ovom nianu mora se promatrati uvjetno. To znai
da su pod nianom bez natpisa mogle biti ukopane i osobe koje su pripadale neto viem drutvenom
sloju. Istina je da je u mlaim stoljeima osmanskodobne povijesti na naim prostorima postojala
intencija ispisivanja tariha na nianu, ali to nije bilo striktno pravilo koje se moralo potovati.
19
O stradanju Ferhadija damije u Tenju i moguem stradanju nadgrobnog obiljeja nad mezarom
Ferhad-bega 1697. g. vidjeti Mirza Hasan eman, Odlike obiljeja nad mezarom Ferhad-bega,
sina Iskenderova vakifa kasabe Teanj, 255 i d.

18

262

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

tokom viestoljetnog postojanja ovo nadgrobno obiljeje moglo pretrpjeti razliita

oteenja i djelovanje atmosferskih padavina koje tokom izmjenjivanja ciklusa zamrzavanja i topljenja u vrijeme zimske sezone negativno utjeu na povrinu upotrijebljenog petrografskog materijala muljike i drugog upotrijebljenog kamena. U tom
smislu rijei loa struktura kamena mogla je biti oteena mrvljenjem, pucanjem i
ispiranjem nekih materijala iz strukture samog kamena. To je na kraju, sljedstveno
reenom, moglo dati dananji neto grublji izgled ovog nadgrobnog obiljeja. Stoga
bi Mazalievo komparativno isticanje nadgrobnog obiljeja Ferhad-begovog bajraktara, koje tei ka njegovoj ocjeni u superlativu, moglo, bar dijelom, biti na mjestu, tj. moglo bi se prihvatiti i biti istinito.20 Pri tome se, naravno, ne smije zanemariti
da pojedinac kao promatra i presuditelj moe imati subjektivne sudove o estetskim
vrijednostima nekih umjetnikih ostvarenja.
Zakljuak
Podatak koji je sauvalo mjesno usmeno predanje Tenja, a prema kojem treba biti
kritiki oprezan, treba se pokuati dovesti u razmatranje i uporedbu s podacima koje
donosi Ferhad-begova vakufnama iz 1559. g. Tek iz pomne analize i uporedbe istih
mogu se donijeti neki zakljuci. Ti zakljuci prije bi trebali i mogli predstavljati hipotezu nego li vrsto utemeljen sud. Na temelju svega do sada izloenog moe se, oprezno,
pretpostaviti mogunost da je pod nadgrobnim obiljejem smjetenim u neposrednoj
blizini trijema i lijeve sofe Ferhad-begove damije u Tenju mogao biti ukopan Halifa
Mula Hasan, Ferhad-begov osobni bajraktar i mutevelija njegovog vakufa. U prilog
takvom opreznom zakljuku ide nekoliko podataka i ovdje iznesenih tvrdnji temeljenih na detaljnoj analizi koje u cilju jasnijeg razumijevanja navodim u slijedu: 1. mjesno
usmeno predanje grada Tenja (nekadanje kasabe) navedeni mezar vee (pripisuje)
uz Ferhad-begovog bajraktara, 2. isto predanje zabiljeeno je od strane oke Mazalia
tokom njegove posjete Tenju, 3. Ferhad-beg je povijesno potvrena linost i vakif je
kasabe Teanj, 4. Ferhad-beg je u kasabi Teanj ustrojio svoj vakuf, a sadrajne vrijednosti i objekti tog vakufa nalazili su se, najveim dijelom, u samoj kasabi Teanj, 5. esdesete i sedamadesete godine 20. st. donijele su nalaz medmue Abdulkerima, Teanjskog
kadije iz XIX stoljea, u okviru koje se nalazi i prijepis (dodue nepotpun) vakufname
Ferhad-bega, vakifa kasabe Teanj - ista medmua je i objavljena 70-ih godina 20. stoljea, 6. iz navedene vakufname jasno se razaznaje da je Ferhad-beg za muteveliju svoga
novoustrojenog vakufa imenovao osobu poznatu u mjesnom ivotu i ranom usmenom predanju Tenja pod imenom Halifa Mula Hasan, 7. tokom narednih (kasnijih)
20

Nadgrobno obiljeje Ferhad-begovog bajraktara (?) zahtijeva hitno izvoenje strunih konzervatorskih i restauratorskih radova. Tim prije ukoliko se prihvati mogunost identifikacije osobe koja je
ukopana pod istim s linou Halife Mula Hasana kao Ferhad-begovog bajraktara i mutevelije njegovog vakufa, a spomen kojega je do dananjih dana sauvala Ferhad-begova vakufnama iz 1559. g.
263

Mirza Hasan eman

stoljea spomen Halife Mula Hasana izgubio se iz usmenog predanja Tenja, a sauvan
je samo spomen na Ferhad-begovog bajraktara koji je (po tome predanju) bio i ukopan u relativnoj blizini mezara ovog vakifa, 8. u haremu Ferhadija damije u Tenju ne
postoji ni jedan drugi mezar (osim onaj koji pripada samom Ferhad-begu) koji bi imao
naglaenije arhitektonske odlike do li mezar s nadgrobnim obiljejem, kojeg mjesno
predanje pripisuje Ferhad-begovom bajraktaru, 9. to je jedini mezar u spomenutom
haremu koji se, arhitektonski i kiparski, moe uporeivati s nadgrobnim obliljejem
nad Ferhad-begovim mezarom, 10. nadgrobno obiljeje mezara Ferhad-begovog bajraktara ima relativno naglaene arhitektonske odlike i odraava znaajniji kiparsko-klesarski rad i kao takav predstavlja odraz odreenog drutvenog i imovinskog statusa
osobe koja je pod njim ukopana (rahmetlije), 11. podaci kojima je raspolagalo mjesno
usmeno predanje u Tenju, a koji su mogli povezivati mezar Ferhad-begovog bajraktara s linou mutevelihje Ferhad-begovog vakufa, tj. s linou u dotinoj kasabi svakako (tada, davno) znanog Halife Mula Hasana, izgubljeni su u proteklim vremenima
nesklonim preciznom evidentiranju i uvanju brojnih injenica i ouvanju mjesnih
predanja, kao i zatiti muslimanskog kulturnog naslijea, 12. mjesno usmeno predanje grada Tenja koje navedeni mezar vee uz Ferhad-begovog bajraktara je starije od
nalaenja i objave Ferhad-begove vakufname tokom 60. i 70.-ih godina 20. st., 13. da je
nalaz vakufname stariji od zabiljeenog mjesnog predanja o mezaru Ferhad-Begovog
bajraktara prethodno zakljuivanje da bi pod nadgrobnim obiljejem o kojem je ovdje
rije mogao biti ukopam mutevelija Ferhad-begovog vakufa (Halifa Mula Hasan) po
navedenoj metodologiji bilo bi upitno i smatrano nategnutim, 14. obiljeje nad mezarom kojeg mjesno usmeno predanje Tenja vee uz Ferhad-begovog bajraktara svojim oblikom i stilskim odlikama moe pripadati razdoblju druge polovine 16. st. pod
uvjetom da nije u znaajnijim odlikama izmijenjeno tokom popravke moguih oteenja; meutim, isto tako sauvani nian na nadgrobnom obiljeju moe se datirati u
iroki raspon od druge polovine 16. do 19. st., 15. moe se pretpostaviti da je Ferhadbeg, kada je ustrojavao svoj vakuf i izdavao vakufnamu, vodio rauna da za muteveliju
svoga vakufa odredi osobu koja je ugledna u domaoj sredini, te osobu koja je svojom
fizikom dobi mogla garantirati kakav takav vremenski kontinuitet u voenju njegovog vakufa,21 16. na uzglavnom nianu nadgrobnog obiljeja na lijevoj bonoj strani
21

S toga se moe oekivati da je Halifa Mula Hasan mogao (i trebao) biti neto mlai od samog vakifa
- Ferhad-bega, to bi mu omoguavalo da nakon smrti Ferhad bega valjano vodi njegov vakuf
odreen broj godina bez prekida. Naravno, neumitni tok ivota koji moe donijeti iznenadnu smrt
i u mlaoj ivotnoj dobi ne moe se iskljuiti niti u sluaju Halife Mula Hasan. Na temelju hipoteze
o pretpostavljenom odnosu izmeu starosne dobi Ferhad-bega i Halife Mula Hasana moglo bi se
pretpostaviti da je Halifa Mula Hasan mogao umrijeti oko 1578-1580. g. to bi kritiki podnijelo
smjetanje (okvirno datiranje) nadgrobnog obiljeja nad njegovim mezarom u drugu polovinu 16.
st. Naravno, Halifa Mula Hasan mogao je poivjeti i znatno due. O ivotnoj dobi Ferhad-bega
vidjeti pregled miljenja kod Mirza Hasan eman, Ferhadija damija u Tenju, passim, rukopis, u
pripremi za tampu.

264

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

uklesana je 1241. godina (A.H.), 17. navedena godina ne bi mogla, kao to je izloeno,
predstavljati godinu ukopa umrle osobe, niti godinu podizanja nadgrobne konstrukcije, 18. navedena godina moe, kao to je izloeno, predstavljati godinu obnove nadgrobne konstrukcije provedenu na poetku 19. st. pri emu je mogao biti zamijenjen,
ak, i uzglavni nian tom prilikom na nianu je mogla biti uklesana godina mogue
obnove: 1241. (A.H.), 19. u godinama neposredno pred Drugi svjetski rat, tokom ili
poslije njega, Teanj je posjetio oko Mazali koji je tu proveo odreena istraivanja
i sainio odreenu dokumentaciju; u svom radu (lanku) posveenom Tenju oko
Mazali spominje ovo nadgrobno obiljeje, govori o sauvanom i ovdje spomenutom
mjesnom usmenom predanju, navodi da su nad sarkofagom u njegovo vrijeme postojala oba niana, te istie zavretak sarkofaga prema gore s lijepo izrezanim kordonom
po vrhu to potvruje postojanje profilirane pokrovne kamene ploe sarkofaga nadgrobnog obiljeja, 20. - tom prilikom Mazali nije dao nikakvu naznaku o postojanju
urezanog datuma -1241. godine (A.H.) na nianu!? 21. nadgrobno obiljeje obnovljeno je tokom 60-ih i 70-ih godina 20. st. prilikom koje obnove je gornja ploa sarkofaga
zamijenjena armiranom betonskom ploom, 22. izmeu Mazalieve posjete Tenju
i 60-ih i 70-ih godina 20. st. nestao je uznoni nian s nadgrobnog obiljeja, 23. na
temelju svega iznesenog moe se zakljuiti da ne postoje prepreke da se mezar u haremu Ferhadija damije u Tenju, o kojem je ovdje rije, datira u starija razdoblja, po
svemu sudei u drugu polovinu 16. st.; meutim, po obliku (forma) i nainu izvedbe
sauvanog niana ne moe se iskljuiti da je isti mogao nastati i u mlaim razdobljima,
ak poetkom 19. st., 24. takoer, na temelju svega iznesenog moe se zakljuiti da ne
postoje prepreke da se mezar u haremu Ferhadija damije u Tenju, o kojem je ovdje
rije, hipotetiki dovede u vezu s Ferhad-Begovim bajraktarom i mutevelijom njegovog vakufa, 25. dakle, na temelju provedene analize i uporedbe podataka moglo bi se
provesti hipotetiko atribuiranje po kojem bi se mezar (s anepigrafskim nadgrobnim
obliljejem) u haremu Ferhadija damije u Tenju mogao, uvjetno, smatrati mezarom
Halife Mula Hasana, mutevelije Ferhad-Begovog vakufa pri tome pojava urezane godine 1241. (A.H.) na nianu ne dovodi u pitanje, kao to je ve reeno, mogunost
navedenog hipotetikog atribuiranja, 26. provedeno atribuiranje i hipoteza koja iz
istog proizilazi mogu se prihvatiti samo uvjetno, tj. predstavljaju samo okvir za daljnja
istraivanja, 27. pitanje povezivanja, odnosno identifikacije linosti Ferhad-Begovog
bajraktara (zajedno s njegovim mezarom) s linou Halife Mula Hasana, mutevelije
Ferhad-Begovog vakufa zahtijeva provoenje daljnjih raznorodnih istraivanja.
U Ferhad-begovoj vakufnami nalazi se zanimljiva pojava konstrukcije u oslovljavanju: uzor(a) plemenite gospode Mula Mustafa. Ista iskljuuje znaenje i prevoenje esti(ce) mula s rjeju gospodin (to bi predstvaljalo in reduplikacije u
oslovljavanju), ve istom znaenju vie pridaje karakter titulacije uenog vjerskog
slubenika. Pretpostavljam da je isti sluaj kod pojave esti(ce) mula u potpunoj

265

Mirza Hasan eman

titulaciji Halife Mula Hasana. Pojava esti(ce) mula u oslovljavanju odreenih osoba u Tenju u vrijeme pisanja Ferhad-begove vakufname temelj je za zakljuivanje o
postojanju uenih vjerskih slubenika u kasabi Teanj. Za osobu koja e se brinuti o hitabetu, imametu i mujezinluku u Ferhad-begovoj damiji i kao mutevelija o
njegovom vakufu u Tenju Ferhad-beg nije mogao izabrati osobe koje ne raspolau
potrebnim znanjima iz islamskog nauka i pravnih regulacija koje se tiu ustroja i
funkcioniranja institucije vakufa. To, neizravno, svjedoi i o drutvenoj i intelektualnoj strukturi kasabe Teanj sredinom 16. st.
U strukturi imena Halife Mula Hasana. zanimljiva je pojava esti(ce) Halifa
znaenje koje se u ovom sluaju ne moe pouzdano protumaiti. Kako je osnovno znaenje rijei halifa namjesnik ili zastupnik to se u ovom sluaju ne moe isto
aplicirati uz ime Mula Hasana. Kako iz osnovnog znaenja navedene rijei proizilazi (proistie) i njeno drugo znaenje: pravovjernost to se znaenje rijei /est(ice)/
Halifa uz ime Mula Hasana moe shvatiti (tumaiti) kao pravovjeran (pravovjerni).
Odnosno, u krajnjoj interpretaciji ta rije mogla bi imati i znaenje poboan. Kao da
su pravovjernost i pobonost Mula Hasana bile dvije glavne crte njegovog karaktera.
Stoga bi pravovjernost, bolje reeno pobonost, mogla biti jedan od odlika linosti,
koja je (Halifu) Mula Hasana izdvajala i izdvojila izmeu vie kandidata za dunost
mutevelije Ferhad-begovog vakufa.
Ovdje bih elio postaviti dva pitanja koja sugeriraju odreene ovdje iznesene hipoteze. Odgovori na ista pitanja mogla bi biti predmet daljnjih istraivanja. Da li su
kojim sluajem uzor(a) plemenite gospode Mula Mustafa i Halifa Mula Hasana, u iju
se uzoritost i gospodstvo nikako ne moe i ne smije sumnjati, bili u (meusobnoj) rodbinskoj vezi? Drugo pitanje glasi: da li su kojim sluajem uzor(a) plemenite gospode
Mula Mustafa i Halifa Mula Hasana mogli biti u rodbinskoj vezi s Ferhad-begom?

266

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj damiji u Tenju

Mirza Hasan eman

About a Grave in Ferhad-beys mosque in Teanj
Summary
The author discusses the possible attribution of a tombstone in the graveyard of
the Ferhadija mosque in Teanj to Ferhad-beys flag bearer. The local oral tradition
of Teanj connects one tombstone to this person. Also, the author analyzes the possibility of identifying and equating of Ferhad-beys flag bearer with Caliph Mulla
Hasan who is confirmed as a mutawall of Ferhad-beys waqf in a charter from the
16th century.

267

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

7.033.3:003.077(497.6 Sarajevo)1885/2002
726.2(497.6 Sarajevo)1885/2002
929 Islamovi H.
haris dervievi

Kaligrafija Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu (1885-2002)

Apstrakt: Oslikavanje zidova Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu za vrijeme austrougarske uprave uinjeno je 1885. godine. Tom prilikom je na ukraavanju doprinio
znameniti bosanski kaligraf hadi hafiz Husejin Rakim-efendija Islamovi. Istraivanje je
usmjereno ka utvrivanju obima i kvalitete kaligrafskog ciklusa Islamovia u Gazi Husrevbegovoj damiji u Sarajevu.
Kljune rijei: Hadi hafiz Husejin Rakim-efendija Islamovi, Gazi Husrev-begova
damija u Sarajevu, islamska kaligrafija
Abstract: The wall paintings of Gazi Husrev-beys Mosque in Sarajevo were produced
in 1885, during the Austro-Hungarian rule. At that time, a famous Bosnian calligrapher
hajji hafiz Husejin Rakim-efendi Islamovi contributed to the ornamentation of the walls.
The presented research is focused on determining the scope and quality of the calligraphy
cycle of this calligrapher in Gazi Husrev-beys Mosque in Sarajevo.
Key words: hajji hafiz Husejin Rakim-efendi Islamovi, Gazi Husrev-beys Mosque in
Sarajevo, Islamic calligraphy

Nae muhamedansko sugragjanstvo proslavilo je ovogodinji praznik rogjenja sveeva u svezi sa novinom, kojoj imade razloga da se od svega srca raduje.
Toga dana u subotu kako unaprijed javismo otvorena je sveano obnovljena gazi Usrev-begova damija najvea i najdivotnija u Sarajevu, a dostojna
da se broji megju najljepe damije svega muslomanstva.
Sarajevski list, 1885.

Navedeni citat dio je lanka koji je popratio sveano otvaranje Gazi Husrev-begove
damije u Sarajevu 22. decembra 1885. godine, iji je povod bilo okonanje restauracije
objekta, nakon to je oteen u velikom poaru augusta 1879. godine. Saniranje i novo
ukraavanje damije izvoeno je tokom 1884. i 1885. godine. Slikarsku dekoraciju

269

haris dervievi

izvela je grupa slavonskih umjetnika predvoenih S. Lerchom, a uraenih po nacrtima

Peesneggera i Hans Nimeczeka, dok su kaligrafski radovi povjereni hadi hafiz Husejin
Rakim-efendiji Islamoviu.1
Od ogromnog kaligrafskog ciklusa, vjerovatno najznaajnijeg bosanskohercegovakog hattata2 XIX. stoljea, konzervatorsko-restauratorskim radovima na damiji
tokom 2001.-2002. godine sauvana su samo dva ispisa iznad portala damije.3
Ko je Hadi hafiz Husejin Rakim-efendija Islamovi?
Hadi hafiz Husejin Rakim-efendija Islamovi (1839-1895.) roen je u Sarajevu
i smatra se jednim od najznaajnih bosanskohercegovakih kaligrafa XIX. stoljea.
U rodnom gradu zapoinje naobrazbu kod sarajevskog alima Tahir-efendije, da bi
upisom u Gazi Husrev-begovu medresu nastavio sa sticanjem znanja ispred sarajevskog muftije Mustafe Hilmi-efendije Hadiomerovia. Pored izuavanja tradicionalnih islamskih znanosti pokazao je interesovanje za islamsku kaligrafiju, te se
vjeruje da je prve asove kaligrafije pohaao kod Abdulah Ajni-efendije Hasagia
 . Mehmed Handi, H. Hfz. Husein Rakim ef. Islamovi (glasoviti kaligraf arapskog pisma),
H
Novi Behar, br. 20/21 (1938/39), 237-238; Islamovi, Hadi hafiz Husein Rakim//oko Mazali.
Enciklopedija likovnih umjetnosti, 1. izd., Sv. 3, Zagreb, Leksikografski zavod FNRJ (1959-1966),
1964, 10; oko Mazali, Leksikon umjetnika : slikara, vajara, graditelja, zlatara, kaligrafa i drugih
koji su radili u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Veselin Maslea, 1967, 60; Mehmed Mujezinovi,
Diplome kaligrafa Islamovia u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, br. I, Sarajevo, Gazi Husrevbegova biblioteka, 1972, 91-94; Mehmed Mujezinovi,
Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knj.1, Sarajevo, Veselin Maslea, 1974, 189; Teufik Mufti,
Arapsko pismo (razvoj, karakteristike, problematika), Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu,
1982, 145; Nihad engi, Begova damija kao djelo umjetnosti : estetska metamorfoza kroz stoljea
i posljednje konzervacije originatliteta, Sarajevo, Sarajevo Publishing, 2008, 52, 87; ODLUKA,
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika, Graditeljska cjelina Gazi Husrev-begova (Begova)
damija u Sarajevu, kons.gov.ba (20.10.2011.); Haso Popara, Idazetname u rukopisima Gazi
Husrev-begove biblioteke Prilog prouvanju historije obrazovanja u BiH, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, br. XXV/XXVI, Sarajevo, Gazi Husrevbegova biblioteka, 2007, 21-23; Haris
Dervievi, Islamska kaligrafska batina u Bosni i Hercegovini: Hadi Hafiz Husejin Rakimefendija Islamovi (1839. 1895.), u: Identitet Bosne i Hercegovine kroz historiju, (ur. Husnija
Kamberovi), Institut za istoriju, Sarajevo, 2011, 239-248.
2
hatat (ar.) kaligraf, vidi: Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, Svjetlost,
1966, 320.
3
Nihad engi, Begova damija kao djelo umjetnosti, 52, 87; ODLUKA, Komisija za ouvanje
nacionalnih spomenika, Graditeljska cjelina Gazi Husrev-begova (Begova) damija u Sarajevu, kons.gov.ba (20.10.2011.). Oba su ispisana thuluth pismom. Desni ispis je tekst bismille (U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog), a drugi tekst Kurana asnog
(Allah poziva u kuu mira; X, 25). Prijevodi sura Kurana asnog
u radu preuzeti su iz Korkut Besim prevodilac. Al-Quran al-Karim: wa targamatu manihi =
Kuran s prevodom. Medina, Kompleks Hadimu-l-Haremejni--erifejni-l-Melik Fahd za tampanje
Mushafi erifa, 1991-1993.
1

270

Kaligrafija Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu (1885-2002)

(u. 1872.).4 Ljubav za harfom5 odvela je Rakim-efendiju u Istanbul. Pripovijeda se da

je po dolasku u ovaj grad usnio kako mu je mjesec pao na desnu ruku, te se niz nju
prolio. Ovo je Islamovi vidio kao znak svoje budunosti u kaligrafiji, pa se usavrava pred najveim imenima kaligrafije Istanbula kao to su: Al-Sayyid Muhammad
Huls, Al-Sayyid Muhammad awq, Al-Sayyid Muhammad Tawfq, Yahy Hilm,
Haq Zaki-dede, Muhammad rif, Sm, Al Haydar i Hafd Malak-pa.6
Nakon dobijanja etiri kaligrafske idazetname7 za thuluth, naskh i taclq pismo
1867. godine, hafiz Rakim-efendija Islamovi se vraa u Sarajevo u kojem dri asove islamske kaligrafije.8 Sauvala su se do danas imena petorice koja su pred njim
uila kaligrafiju i to: Behaudin-efendija Sikiri, Akif-efendija HadihusejinoviMuvekit, hafiz Sulejman-efendija uak, Hadi hafiz Mustafa-efendija adordija,
te znameniti alim hafiz Abdulah Ajni-efendija Buatli.9 U Fondu rukopisa Gazi
Husrev-begove biblioteke u Sarajevu nalaze se rukopisi koje su prepisala trojica Islamovievih uenika, koja svjedoe o njihovom zavidnom umijeu.10
Najvei poduhvat Rakim-efendije Islamovia jeste kaligrafski ciklus za Gazi Husrev-begovu damiju u Sarajevu, nastalu tokom 1884-1885. godine (slika 1).
Manje je poznato da je Rakim-efendija ostavio natpise na nianima, kao to je onaj za
Mustaj-bega Denetia u nekadanjem haremu Hade Kemaludinove (emalua) damije u ulici Ferhadija, kasnije premjetenom u harem Ali-paine damije u Sarajevu.11
Hadi hafiz Husejin Rakim-efendija Islamovi umro je 1895. godne u Ineglu
(Turska) na povratku sa hada.
Teufik Mufti, Arapsko pismo, 144.
harf (ar.) slovo, vidi: Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 315.
6
Mujezinovi, Diplome kaligrafa Islamovia u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, 91-94;
Haso Popara, Idazetname u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke, 21-23;
7
idazetnama (ar. pers.) skr. idazet, svjedodba, diploma o zavrenim teolokim naukama, vidi:
Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 340.
8
H. Mehmed Handi, H. Hfz. Husein Rakim ef. Islamovi, 238.
9
H. Mehmed Handi, H. Hfz. Husein Rakim ef. Islamovi, 237-238; Azra Kasumovi, Hafiz
Abdullah Ajni ef. Buatli, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. XVII/XVIII, Sarajevo, Gazi
Husrevbegova biblioteka, 1996, 323-333.
10
Akif-efendija Hadihusejinovi-Muvekit (Gazi Husrev-begova biblioteka: R-3194); Hadi Hafiz
Mustafa- efendija adordija (GHbb: R-8947), Hfz. Abdulah Ajni-efendija Buatli (GHbb:
R-2187, R-2675, R-7578)
11
Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika, Knj.1, 189; ODLUKA, Komisija za ouvanje
nacionalnih spomenika, Graditeljska cjelina Ali-paina damija sa haremom u Sarajevu, kons.
gov.ba (20.10.2011.); Jedan drugi tarih iz 1891./92. godine ini se zanimljivim, a iji se autor
potpisuje kao Rakim. To je natpis za Sagrdijan damiju u Tuzli, ali Mujezinovi iznosi sumnju da
se radi o hadi hafiz Husejin Rakimu-efendiji Islamoviu. Vidi: Mehmed Mujezinovi, Islamska
epigrafika Bosne i Hercegovine. Knj.2., 2. izdanje, Sarajevo, Sarajevo Publishing, 1998, 155, 503.
4
5

271

haris dervievi

Izvori za kaligafski ciklus Rakim-efendije u Gazi Husrev-begovoj damiji

Da je za kaligrafiju Gazi Husrev-begove damije bio angaovan Rakim-efendija Islamovi prvi spominje hadi Mehmed Handi,12 kojeg svi kasniji autori citiraju. Handi
do ovog podatka dolazi posredno, iz biljenice Esad-efendije Uzunia. Da bi se ovo prihvatilo kao vjerodostojno, treba postaviti pitanje ko je bio Esad-efendija Uzuni?

Slika 1. Razglednica unutranjosti Gazi Husrev-begove damije

(izdanje Gazi Husrevbegova vakufa iz nepoznate godine, tampao Gorenjski tisk, Kranj)

Esad-efendija Uzuni (1847.-28. XII. 1910.) pripadao je sarajevskoj porodici

Uzuni, koja je dala nekoliko uglednih i uticajnih linosti.13 Po zavretku rudije
zaposlio se u kancelariji Bosanske vlade, gdje je radio sve do 1878. godine. Kao kapetan
je 1876. godine uestvovao u vojnim akcijama s dobrovoljcima u pohodu na epak i
Zvornik. Nakon uspostavljanja austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, novembra
1878. godine je putem Budimpete otila delegacija bosanskohercegovake gospode
radi priznavanja cara i kralja, u kojoj je uestvovao i Esad-efendija Uzuni. Njegovo
ime susreemo takoer u Zapisnicima gradskog zastupstva za vrijeme austrougraske
vlasti, gdje se Esad-efendija Uzuni navodi kao gradski zastupnik.14 Pored toga Esadefendija je bio lan Zemaljskog upravnog vijea za Bosnu i Hercegovinu.15 Uzuni
se takoer okuao u pisanju, do sada jedinog poznatog naunog rada, objavljenog u
H. Mehmed Handi, H. Hfz. Husein Rakim ef. Islamovi, 237-238.
Todor Kruevac, Sarajevo pod austro-ugarskom upravom 1878-1978, Sarajevo, Muzej grada,
9, podnona zabiljeka br. 1. na strani 76, podnona zabiljeka br. 1. na strani 233, podnona
zabiljeka br. 1. na strani 431; Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave
(1878 1918), Sarajevo, Arhiv grada Sarajeva, 1969, 18, 58, 133; Todor Kruevac, Bosanskohercegovaki listovi u XIX. veku, Sarajevo, Veselin Maslea, 1978, 391; Nusret ehi, Autonomni
pokret muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Svjetlost, 1890,
podnona zabiljeka br. 29. na strani 367; Valerijan ujo, Leksikon Sarajeva, sv. 2, Sarajevo,
Mediapress : Buybook, 2009, 512.
14
 Viesti Sarajevske, Zapisnik gradskog zastupstva, Bosansko-Hercegovake novine, br. 17., 26.2.1880.
15
Oglas: Zemaljsko upravno viee poziva (...), Bosansko-Hercegovake novine, br. 22., 14.3.1880.
12
13

272

Kaligrafija Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu (1885-2002)

Glasniku Zemaljskog muzeja 1890.

godine.16
***
Prvi broj Anala Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu izaao
je 1972. godine, gdje Mehmed
Mujezinovi objavljuje rad o kaligrafskim idazetnamama Rakimefendije Islamovia.17 U tekstu se
takoer spominju Islamovievi
kaligrafski nacrti za Gazi Husrevbegovu damiju, koje Mujezinovi Slika 2. Shema Gazi Husrev-begove damije (Shema
stavlja kao prilog (slika 3). Dva li- prema: Husref Redi, Studije o islamskoj arhitektonskoj
batini, Sarajevo, Veselin Maslea 1983, 201.)
sta nacrta sadre vrsne kaligrafske
ispise, a pored na osmanskom turskom18 podatak njihovog mjesta u objektu. Prema Mehmedu Mujezinoviu, skice su
se nalazile u arhivu Vakufske uprave za Bosnu i Hercegovinu, te je vjerovati da su slino
drugim dokumentima i knjigama kaligrafski nacrti naknadno ustupljeni Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Danas nije mogue utvrditi dalju sudbinu niti smjetaj nacrta, te
e prilog iz Mujezinovievog eseja iz 1972. godine biti osnovni vizualni materijal za
ovaj rad, koji e ujedno posluiti za pokuaj rekonstrukcije rasporeda kaligrafije u Gazi
Husrev-begovoj damiji.
Nemaran odnos prema naslijeu ogleda se u nepostojanju bolje arhive fotografija
Gazi Husrev-begove damije, koja se smatra jednim od najreprezentativnijih osmanskodobnih graevina Bosne i Hercegovine. Na sauvanim fotografijama i razglednicama ovog objekta u veini je prikazan eksterijer, dok se unutranjost rijetko pojavljuje.
Pri Gazi Husrev-begovom vakufu u Sarajevu formirana je zbirka vizualnog
materijala, koju ine fotografije i razglednice damije. Vakuf je za potrebe turizma
nekoliko puta dao tampati razglednice, meu kojima su vrlo vrijedne one sa
eneterijerom Gazi Husrev-begove damije.19 Ovoj zbirci takoer pripadaju fotografije
 ssad Eff. Uzuni, Neto o gradu (katelu) sarajevskom, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i
E
Hercegovini, god. II, knj. I (1890.), Sarajevo, Zemaljska tamparija, 1890, 113-114;
17
Mehmed Mujezinovi, Diplome kaligrafa Islamovia u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu, 91-94.
18
Svesrdnu pomo dugujem mr. Fahdu Kasumoviu sa Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u
Sarajevu, i to naroito za razumijevanje osmansko-turskog dijela teksta.
19
Zbirka Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu: Razglednica trijema Gazi Husrev-begove damije
sa adrvanom, vjerovatno iz druge polovine XX. st. (dimenzije: 10 cm x 15 cm); Razglednica
trijema Gazi Husrev-begove damije, vjerovatno iz druge polovine XX. st. (dimenzije: 10 cm x
15 cm); Razglednica unutranjosti Gazi Husrev-begove damije prema jugozapadu, vjerovatno iz
druge polovine XX. st. (dimenzije: 10 cm x 15 cm); Razglednice sa minberom Gazi Husrev-begove
16

273

haris dervievi

nastale za vrijeme restauracije objekta 2001-2002. godine, na kojima su vidljivi

kaligrafski ispisi.20

Slika 3. Kaligrafske skice hadi hafiz Husejin Rakim-efendije Islamovia za Gazi Husrev-begovu
damiju u Sarajevu (Preuzeto iz: Mehmed Mujezinovi, Diplome kaligrafa Islamovia u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. , Sarajevo, Gazi
Husrev-begova biblioteka, 1972, 91-94.)

Agha Khan fondacija na Univerzitetu Massachusetts Institute of Technology posjeduje iznimno bogatu zbirku vizualnog materijala islamske arhitekture dostupne na
internetu. U grupi bosanskohercegovakih objekata nalaze se fotografije Gazi Husrevbegove damije napravljene 1981. godine,21 na kojima je primjetna kaligrafija Rakimefendije Islamovia.
damije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova vakufa - Sarajevo, fotograf Cveto Ros, vjerovatno iz
druge polovine XX. st. (tampao: ZP Primorski tisk, Koper) (dimenzije: 10,5 cm x 14,5 cm);
Razglednica sa mihrabom i ursom na jugoistoku Gazi Husrev-begove damije u izdanju Uprave
Gazihusrevbegova vakufa - Sarajevo, fotograf napravio Cveto Ros, vjerovatno iz druge polovine
XX. st. (tampao: ZP Primorski tisk, Koper) (dimenzije: 10,3 cm x 14,3 cm); Razglednica
unutranjosti Gazi Husrev-begove damije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova vakufa Sarajevo,
godina nepoznata, koja je koritena kao ulaznica (tampao: Turistkomerc : biro za turistiku
propagandu - Zagreb) (dimenzije: 10 cm x 14,5 cm); Razglednica unutranjosti Gazi Husrev-begove
damije u izdanju Gazi Husrevbegova vakufa godina nepoznata (tampao: Gorenjski tisk, Kranj)
(dimenzije: 17 cm x 23 cm).
20
etrdeset osam fotografija, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz
Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu (dalje GHBv) (Sve fotografije su iste
dimenzije 12,5 cm x 17,7 cm).
21
Main entrance faade at the Gazi Husrev Bey Mosque, Painted dome of portico at the Gazi
Husrev Bey Mosque, Dome over porch at Gazi Husrev Bey Mosque, Main entrance of the mosque,
Portico and balconies at the front of the mosque, Entrance to the mosque from the portico, View
of mosque entrance from the interior, fotograf William Remsen, iz 1981. godine, preuzete sa
www.archnet.com (30.08.2009.).
274

Kaligrafija Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu (1885-2002)

Danas je mogue nagaati o kvaliteti i kvantitetu izgubljene grae bosanskohercegovakih institucija kulture, koja je unitena u ratnim deavanjima 1992-1995.
godine. Rijetki su sauvani dokumenti poput unikatne fotografije enterijera Gazi
Husrev-begove damije iz Arhiva Zavoda za zatitu spomenika Federacije Bosne i
Hercegovine pri Ministarstvu kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine.22
Raritetne fotografije unutranjosti napravio je Dean Conger, viegodinji fotograf National Geographica. Na svom putovanje prema istoku Evrope boravio je u
Sarajevu 1983. godine kada je fotografisao vjernike u molitvi.23
Izgled damije prije 2002. godine vidljiv je na fotografijama u djelima o islamskoj
umjetnosti i kulturi Bosne i Hercegovine, gdje su u veini prikazi vanjtine damije.24
Na osnovu pomenutih izvora, te njihovom komparacijom sa kaligrafskim nacrtima Islamovia pokuae se rekonstruisati raspored kaligrafskih ispisa na Gazi
Husrev-begovoj damiji.
Kaligrafija Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu (1885-2002.)
Na vrhu prvog lista nacrta Rakim-efendije Islamovia, objavljenog uz rad
Mehmeda Mujezinovia, nalazi se kaligrafski tekst u formi kruga sa rijeima Ajeta
Svjetlosti koji se najvjerovatnije nalazio na centralnoj kupoli damije,25 ispisan thuluth pismom (svaki broj prije arapskog teksta odgovara broju na shemi damije na
slici 2):

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Allah je izvor svjelosti nebesa i Zemlje!

Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se uii blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istonim i zapadnim. (Kuran, XXIV, 35) Istinu je rekao Allah.
Kaligrafski ispisi na kupolama obje tetime sadravali su tekst Kurana asnog.
Na desnoj tetimi pisalo je:
 igitalizovana fotografija iz nepoznate godine Arhiva Zavoda za zatitu spomenika Federacije
D
BiH, Ministarstvo kulture i sporta Fedracije BiH.
23
etiri fotografije Muslims Pray at Bey Mosque, fotograf Dean Conger, iz 1983. godina, preuzete
sa www.corbisimages.com (30.08.2009.). Dean Conger bio je jedan od urednika fotografije u
National Geographic.
24
Fotografija unutranjosti, Husref Redi, Islamska umjetnost, Beograd, Jugoslavija, 1982, 123.
25
Dvije fotografije, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke
fotografija GHBv. Na ovim fotografijama vidljiv je samo dio 35. ajeta XXIV sure Kurana: (..)
22

275

haris dervievi

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! On je Allah - nema drugog Boga osim Njega,
Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga osigurava, Onaj koji
nad svim bdi, Silni, Uzvieni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad
onih koje smatraju Njemu ravnim! (Kuran, LIX, 23) Istinu je rekao Allah.

Prema skici na kupoli lijeve tetime nalazila su se dva ajeta iz dvije razliite sure
Kurana asnog:

On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz niega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On
ima najljepa imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri
(Kuran, LIX, 24) * Nit Sunce moe Mjesec dostii nit no dan pretei, svi oni u
svemiru plove (Kuran, XXXVI, 40)
Prelazak iz kvadratne u krunu osnovu na kupolama obje tetime rijeen je pomou pandatifa, na kojima su se nalazili takoer ispisi. Primjeuje se da je Rakimefendija ve na nacrtu odvojio te odredio raspored teksta na pandatifima. Na pandatifima desne tetime nisu se nalazili ajeti iz Kurana, nego pobone izreke i molitve:

Allahu usliaj! Budi zagovornik Boiji Poslanie! Svjedoim da nema boga osim
Allaha! A Muhammed je Boiji rob i Boiji Poslanik.
Za razliku od desne tetime u lijevoj26 su odabrani ajeti iz Kurana:
26

Fotografija Painted dome of portico at the Gazi Husrev Bey Mosque, koju je napravio William
Remsen 1981. godine preuzete sa www.archnet.com (30.08.2009.). Navedena fotografija Painted
dome of portico at the Gazi Husrev Bey Mosque nije fotografija kupole trijema kako William
Remsen navodi, ve fotografija kupole lijeve tetime, jer je poznato da kupole trijema nisu imale
kaligrafiju, a to je vidljivo na slijedeim fotografijama: fotografiji Dome over porch at Gazi
Husrev Bey Mosque, koju je napravio William Remsen 1981. godine preuzete sa www.archnet.com
(30.08.2009.); razglednici trijema Gazi Husrev-begove damije, godina nepoznata; tri fotografije
kupola trijema, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija
Gazi Husrev-begovog vakufa.

276

Kaligrafija Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu (1885-2002)

Kuda god se okrenete, pa tamo je Allahova strana (Kuran, II, 115) * A ako oni
glave okrenu, ti reci: Meni je dovoljan Allah (Kuran, IX, 129) * A njihova posljednja molitva: Tebe, Allaha, (...) hvalimo! (Kuran, X, 10)* Maallah! mo je samo
u Allaha (Kuran, XVIII, 39)
Islamovi je jali thuluth pismom ispisao osam imena: Allah, Muhammed, imena
etverice prvih halifa Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alia, te imena dvojice Poslanikovih unuka Hasana i Husejina. Ova imena bila su ispisana ispod velike kupole na
tri zida centralnog prostora, te na kibla zidu. Svakom od imena dopisani su odgovarajui atributi, kojima su kaligrafije sa imenima dobile na harmoniji. Imena Allah i
Muhammed nalazili su se na kibla zidu ispod polukupole i to tako da je Allah bilo
ispisano na desnoj, a Muhammed na lijevoj strani u odnosu na mihrab:

Allah * Velianstveni * Ya hazreti Allah * Sveopi Darivatelj

Muhammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik
(Kuran, XXXIII, 40)
Fotografije kibla zida27 na kojima su vidljiva dva prethodna imena, potvruju
kvalitete hafiz Rakim-efendije kao kaligrafa.
Imena Ebu Bekr i Osman nalazila su se na jugozapadnom zidu centralnog prostora
ispod tambura velike kupole. Oba imena su bila u istoj ravni28 i to tako da je Ebu Bekr
bilo blie minberu tj. jugoistonije, a Osman se nalazilo iznad lijevog luka desne tetime.

Ebu Bekr Iskreni, Allah bio zadovoljan njim

Osman Zi al-Nurejn, Allah bio zadovoljan njim

 usref Redi, Islamska umjetnost, 123; Razglednica unutranjosti Gazi Husrev-begove damije,
H
godina nepoznata.
28
Muslims Pray at Bey Mosque - fotograf Dean Conger, iz 1983. godina, preuzete sa www.corbisimages.com
(30.08.2009.)

27

277

haris dervievi

Na sjeveroistonom zidu centralnog prostora nalazila su se imena halife Omera i

Alia. Ime Omer nalazilo se jugoistono,29 a Ali je bilo ispisano iznad luka ulaza lijeve tetime.30 Postoje indicije da je Rakim-efendija Islamovi znatnu panju posvetio
slovu m u imenu halife Omera.31
Omer Ibn al-Hattab Poznavalac istine, Allah bio zadovoljan njim
Ali al-Murtada, Allah bio zadovoljan njim
Imena Poslanikovih unuka, Hasana i Husejina, nalazila su se na sjeverozapadnom zidu centralnog prostora, tj. na zidu glavnog ulaza u damiju.32
Hasan, Allah bio zadovoljan njim
Husejn, Allah bio zadovoljan njim
Svako od osam imena, prethodno spomenutih, bilo je uokvireno pravilnim estouglom, koji ih je odvajao od slikarstva zidova na unutranjosti damije.
Na prvom listu nacrta, nalaze se jo dva ispisa. Prvi je sa imenom prvog mujezina
Bilala, koji se prema podatku sa nacrta nalazio iznad mahfila, ali zbog nedostatka
fotografija teko je rei gdje. Bilalovo ime jedino je napisano taclq pismom. Drugi
ispis, ujedno i posljednji na prvom listu, jeste 37. ajet III sure Kurana. Moe se tvrditi da je za ovaj ajet postalo ikonoloki predodreeno da se nalazi unutar mihraba,
koji je rasporeen unutar pet centralnih podioka mihraba.33
O hazreti Bilale Habei
 ema sauvane fotografije kaligrafskog ispisa imena halife Omera, ali je sigurno da se ono tamo
N
nalazilo.
30
Fotografija iz nepoznate godine Arhiva Zavoda za zatitu spomenika Federacije BiH, Ministarstvo
kulture i sporta Federacije BiH
31
H. Mehmed Handi, H. Hfz. Husein Rakim ef. Islamovi , 238.
32
Pronaao sam fotografije koje sadre obrise i krajeve samo jednog kaligrafskog ispisa na
sjeverozapadnom zidu, te je teko govoriti o rasporedu istih, ali je sigurno da su se imena Hasan
i Husejin tamo nalazila. Muslims Pray at Bey Mosque - Fotograf Dean Conger, iz 1983. godina,
preuzete sa www.corbisimages.com (30.08.2009.)
33
Mihrab Gazi Husrev-begove damije ima sedam podioka. Husref Redi, Islamska umjetnost, 123.
29

278

Kaligrafija Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu (1885-2002)

Kad god bi joj Zekerijja u hram uao (Kuran, III, 37)

Na drugom listu su skice za kaligrafiju pandatifa centralne kupole, kaligrafiju na
polukupoli, te iznad troja vrata damije, iznad prozora, iznad mihraba sofa trijema,
te nacrt za jo jednu kaligrafiju u mihrabu centralnog prostora, te nacrt ispisa iznad
mihraba. Sve skice na drugom listu ispisane su thuluth pismom.
Za pandatife centralne kupole Islamovi je rezervisao za lijepa Allahova imena:34

Prema podatku sa drugog lista skica 37. i 38. ajet LXXVIII. sure Kurana nalazili
su se na polukupoli. Na skici su ajeti ispisani jedan pored drugog u formi luka, vjerovati da je shodno tome realizacija ove kaligrafije bila identina.
Gospodar nebesa i zemlje i onoga to je izmeu njih, Milostivi, kome nee smjeti niko
prvi rije prozboriti * na Dan kada Dibril i meleki budu u redove poreani (Kuran,
LXXVIII, 37.-38.)
Iskaz Maallah nalazio se iznad nekog od lukova, ali u nedostatku fotografija
teko je pretpostaviti tano mjesto.
Maallah!
34

 otografija jednog pandatifa centralne kupole, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz

F
2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa.
279

haris dervievi

Iznad svih vrata na unutranjem zidu damije odabrani su ajeti sa sadrajem

islamskog pozdrava selam. Iznad luka vrata glavnog ulaza bilo je ispisano:35
Mir vama! Uite u dennet zbog onoga to ste inili! (Kuran, XVI, 32)
Vjerovatno se iznad vrata desne tetime nalazila kaligrafija sa sljedeim tekstom:36
Mir neka je vama, zato to ste trpjeli, a divno li je najljepe prebivalite!
(Kuran, XIII, 24.)
Iznad vrata lijeve tetime nalazio se tekst:
Mir vama, od grijeha ste isti, zato uite u nj, u njemu ete vjeno boraviti!
(Kuran, XXXIX, 73)
Iskaz Maallah, te kaligrafski ispisi iznad sva troja ulazna vrata bili su ispisani
u krunici, dok su ispisi iznad prozora bili unutar elipse. Islamovi je za jedanaest
prozora odredio ajete iz Kurana koji slave Allaha.
Allah je nema boga osim Njega ivi i Vjeni! (Kuran, II, 255)37

Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepa imena ima! (Kuran, XX, 8)38

 iew of mosque entrance from the interior - Fotografija koje je napravio William Remsen 1981.
V
godine preuzete sa www.archnet.com (30.08.2009.); Fotografija iz nepoznate godine Arhiva
Zavoda za zatitu spomenika Federacije BiH, Ministarstvo kulture i sporta Fedracije BiH;
Fotografija kaligrafije iznad glavnih vrata damije godina nepoznata (pretpostavljam da su iz
2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa;
36
Nije pronaena fotografija prije restauracije 2001./2002. godine.
37
Kaligrafija se nalazila iznad prozora sa lijeve strane minbera. Fotografija kaligafije iznad prozora, godina
nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog
vakufa; Husref Redi, 123; Razglednica unutranjosti Gazi Husrev-begove damije u izdanju Uprave
Gazihusrevbegova vakufa Sarajevo, godina nepoznata, koja je koritena kao ulaznica (tampao:
Turistkomerc: biro za turistiku propagandu - Zagreb); Razglednica unutranjosti Gazi Husrev-begove
damije u izdanju Gazi Husrevbegovog vakufa, godina nepoznata (tampao: Gorenjski tisk, Kranj).
38
Kaligrafija se nalazila iznad prozora sa lijeve strane mihraba. Fotografija kaligafije iznad prozora, godina
nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog
vakufa; Razglednica unutranjosti Gazi Husrev-begove damije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova
vakufa - Sarajevo, a fotograf napravio Cveto Ros, godina nepoznata (tampao: ZP Primorski tisk,
Koper).
35

280

Kaligrafija Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu (1885-2002)

Samo je Allah Bog! i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!

(Kuran, LXIV, 13)39
Allah je, nema Boga osim njega, gospodar svega to postoji! (Kuran, XXVII, 26)40
Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! (Kuran, II, 163)
Nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira velianstvenog!
(Kuran, XXIII, 116) 41
Allah e vam oprostiti od milostivih On je najmilostiviji! (Kuran, XII, 92)
Uini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!
(Kuran, VII, 151)
Zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji! (Kuran, XXIII, 109)
Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji! (Kuran, XXIII, 118)
A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (Kuran, XXI, 107)
Kaligrafija se nalazila iznad prozora na jugozapadnom zidu centralnog prostora, i to blie kibla zidu,
pored minbera. [Fotografija iz nepoznate godine Arhiva Zavoda za zatitu spomenika Federacije
BiH, Ministarstvo kulture i sporta Federacije BiH;]
40
Kaligrafija se nalazila iznad prozora na sjeveroistonom zidu centralnog prostora, i to blie kibla zida.
Fotografija kaligafije iznad prozora, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine)
iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa; Fotografija iz nepoznate godine Arhiva Zavoda
za zatitu spomenika Federacije BiH, Ministarstvo kulture i sporta Fedracije BiH; Razglednica sa
mihrabom i ursom na jugoistoku Gazi Husrev-begove damije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova
vakufa - Sarajevo, a fotograf Cveto Ros, godina nepoznata (tampao: ZP Primorski tisk, Koper).
41
Kaligrafija se nalazila iznad prozora na sjeveroistonom zidu centralnog prostora, i to blie lijevoj
tetimi, prozoru iznad ursa. [Fotografija kaligafije iznad prozora, godina nepoznata (pretpostavljam
da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa; Fotografija iz
nepoznate godine Arhiva Zavoda za zatitu spomenika Federacije BiH, Ministarstvo kulture i sporta
Federacije BiH;]
39

281

haris dervievi

Iznad mihraba glavnog molitvenog prostora nalazio se ispisan ajet:42

I dok se on u hramu stojei molio, meleki ga zovnue. (Kuran, III, 39)
Nia mihraba podijeljena je na sedam podioka, unutar centralnih pet bio je ispisan prethodno spomenuti 37. ajet III sure Kurana asnog, dok je na preostala
dva podioka, krajnjem desnom i krajenjem lijevom, bio tekst molitve. Na desnom
podioku bilo je ispisano:
O Poznavaoe skrivenoga
Na lijevom podioku bio je ispisan drugi dio molitve:
Sauvaj nas onoga ega se bojimo
Iznad dva mihraba na sofama trijema bio je ispisan po jedan ajet, i to iznad desnog mihraba:43
A kada molitvu zavrite, Allaha spominjite, i stojei, i sjedei. (Kuran, IV, 103)
Slijedei tekst se nalazio iznad mihraba na lijevoj strani trijema:44
Vjernicima je propisano da u odreeno vrijeme molitvu obavljaju. (Kuran, IV, 103)
Posljednji kaligrafski ispisi na skicama ujedno su jedina dva sauvana rada Islamovia. Oba se nalaze na portalu damije. Desni ispis nosi tekst bismille:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Husref Redi, Islamska umjetnost, 123; Razglednica unutranjosti Gazi Husrev-begove damije
u izdanju Uprave Gazihusrevbegova vakufa Sarajevo, godina nepoznata, koja je koritena kao
ulaznica (tampao: Turistkomerc: biro za turistiku propagandu - Zagreb); Razglednica unutranjosti
Gazi Husrev-begove damije u izdanju Gazi Husrevbegovog vakufa, godina nepoznata (tampao:
Gorenjski tisk, Kranj).
43
Portico and balconies at the front of the mosque, Entrance to the mosque from the portico, View of
mosque entrance from the interior, koje je napravio William Remsen 1981. godine preuzete sa www.
archnet.com (30.08.2009.); Razglednica trijema Gazi Husrev-begove damije, godina nepoznata
44
Na fotgrafiji se nalazi samo zadnji dio 103. ajeta IV sure Kurana asnog:
. Fotografija
kaligafije, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija
Gazi Husrev-begovog vakufa.
42

282

Kaligrafija Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu (1885-2002)

Drugi sauvani kaligrafski rad je ajet Kurana asnog:

Allah poziva u kuu mira (Kuran, X, 25)
Na osnovu predoenog vizualnog materijala zakljuuje se da je Rakim-efendija
Islamovi realizirao kompletan kaligrafski ciklus skiciran na nacrtima. Zbrajanjem
se dolazi do broja od etrdesetosam levhi vrhunske izvedbe. Kompozicije su itljive,
zaokruene, dok jednostavnost iskaza biva noseim elementom Islamovievog stila,
te se stoga vidi da je Rakim-efendija apsolutno opravdao povjereni zadatak
Zakljuak
Veliki poar zahvatio je Sarajevo 1879. godine, kada je bila oteena i Gazi
Husrev-begova damija. U elji da se dodvori muslimanskoj populaciji, austrougarska
vlast pristupa restauraciji pomenutog objekta 1884.-1885. godine. Za kaligrafsko
ukraavanje damije biva angaovan hadi hafiz Husejin Rakim-efendija Islamovi
(Sarajevo 1839. - Inegl 1895.), Bosanac iji su uitelji bili najpoznatiji istanbulski
kaligrafi. Od etrdesetosam kalgrafskih radova do danas su se sauvala samo dva na
portalu damije. Usporedbom kaligrafskih nacrta Rakim-efendije i prikupljenog
vizualnog materijala, zakljuuje se da je Islamovi izveo planiranirani kaligrafski
ciklus. Ovim radom je utvreno da je kaligrafija thuluth i taclq pisma izvedena rukom
velikog majstora.

283

haris dervievi

Haris Dervievi
The calligraphy of Gazi Husrev-beys mosque in Sarajevo (1885-2002)
Summary
A large fire broke out in Sarajevo in 1879 when among other buildings, the Gazi
Husrev-bey Mosque was also damaged. In order to please the Muslim population,
the Austro-Hungarian authorities restored the building during 1884 and 1885.
The calligraphic decoration was carried out by hajji hafiz Husejin Rakim-efendi
Islamovi (Sarajevo, 1839 Inegl, 1895), a Bosnian whose teachers were the most
prominent calligraphers from Istanbul. From the forty-eight calligraphic works only
two have survived on the portal of the Mosque. Comparing the calligraphic sketch
and collected visual material, it is concluded that Rakim-efendi Islamovi realized
the whole calligraphic cycle. This paper argues that the calligraphy of thuluth and
talq script was carried out by the hand of the great master.

284

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

930.85((497.6) 1878./1918

aleksandar arac

Bosna i Hercegovina u turistikim vodiima na njemakom jeziku

od 1878. do 1918. godine

Abstrakt: Autor u radu predstavlja i opisuje Bosnu i Hercegovinu na osnovu turistikih

vodia pisanih na njemakom jeziku u periodu od 1878. do 1918. godine. Analizom sadraja vodia prikazuje sliku i izgled zemlje, njeno stanovnitvo, gradove, kulturu i tradiciju
kao i turistiku ponudu i smjetaj kojeg je zemlja nudila stranom putniku-turisti. U radu
prikazuje promjenu koja je nastupila u zemlji nakon okupacije 1878. godine, te prati modernizaciju zemlje.
Kljune rijei: turistiki vodi, turizam, turistika ponuda, Bosna i Hercegovina, Sarajevo,
Biha, Mostar, Kakanj, Konjic, putovanja, hoteli, bosanskohercegovake eljeznice, suvenir,
Abstract: The author presents and describes Bosnia and Herzegovina on the basis of
tourist guidebooks written in German between 1878 and 1918. Analysing the contents of
the guidebooks he shows the image of the land, its population, towns, culture and tradition
as well as tourist attractions and accommodation offered to the foreign tourist/traveller. He
shows the change which occurred in the country after it was occupied in 1878 surveying its
modernisation at the same time.
Key words: Tourist guidebooks, tourism, tourist offer, Bosnia and Herzegovina, Sarajevo,
Biha, Mostar, Kakanj, Konjic, travel, hotels, railroads of Bosnia and Herzegovina, souvenirs

Tokom devetnaestog stoljea dolo je do mnogih kulturolokih promjena. Industrijska revolucija promijenila je nain ivota evropskog kontinenta. Ratovi izmeu velikih sila pripadali su prolosti i lagano se gradila zajednika budunost svih
evropskih zemalja. Ubrzan rast industrije i ekonomije imao je za posljedicu irenje komunikacijskih veza, prije svega eljeznice. One su omoguile brzo i slobodno
kretanje po svim krajevima Evrope. Turizam i turistika putovanja postajale su dio
mode, kojim moderni ovjek pokazuje svoj uspjeh i slobodu ivota. Putovanja koja
su poduzimana nisu vie kao ranije imala samo avanturistiki i vjerski karakter, sada
je ovjek putovao radi odmora i relaksacije. Za tu vrstu aktivnosti kao nezaobilazan industrijski proizvod njemu su se nudili turistiki vodii, knjige koje sadre sve
285

aleksandar arac

neophodne informacije potrebne za putovanja po nekoj stranoj zemlji. Pojedinci i

privrednici e ubrzo prepoznati potrebu za pisanjem i stvaranjem vodia, bez kojih
se putnik vie nee usuivati da krene na put.
Vodii koji su nastajali u drugim dravama prije vie od stotinu godina a opisuju
tadanju Bosnu i Hercegovinu, predstavljaju vaan izvor za prouavanje ove zemlje. U
njima vidimo kako su se tih godina predstavljali zemlja i ljudi iroj evropskoj javnosti,
koja su to historijska obiljeja bila vrijedna spomena i kako je opisan svakodnevni ivot
u zemlji, ta je ova zemlja mogla da ponudi evropskom turisti i koje su bile sfere njegovog interesovanja. Miljenje da su: Bosna i Hercegovina turistike zemlje budunosti,1
govori nam da je u periodu od 1878. pa do 1918. ovim dvjema provincijama predviana velika turistika budunost, koja je trebala ekonomski da ojaa zemlju. Slika Bosne
i Hercegovine u vodiima je neoptereena trenutnim politikim deavanjima i u njoj
se opisuje jedan intaktan i stabilan svijet u koji se poziva putnik, da bi u njemu mogao
da obogati svoje znanje i te osjetio ari koje mu ove zemlje pruaju.
Nakon okupacije 1878. godine Bosna i Hercegovina dobiva svoj novi status,
ona je sada, de facto, dio Austro-Ugarske monarhije. Taj njen novi poloaj ali i
osmansko naslijee ije obiljeje je zemlja jo uvijek nosila, postat e njeni glavni
aduti u novonastaloj situaciji. Ako su politika pitanja oko njenog statusa narednih etrdeset godina esto bila predmet rasprave, po pitanju turizma i putovanja
ona nisu nikada postavljana. Za ljude koji su dolazili iz Monarhije u Bosnu i Hercegovinu stvar je bila jasna: Ove dvije nove provincije su nae, i zato ih treba to
prije upoznati i uivati u njihovim ljepotama.
I prije 1878. godine mnogi su Nijemci i Austrijanci prolazili i boravili u
ovim krajevima. Utiske sa njihovog putovanja pretvarali su u putopisne knjige
iji je sadraj bio namijenjen onima koji su imali elju da se upoznaju sa ovim
evropskim dijelom Osmanskog carstva. Pioniri takvih dijela bili su Gustav
Thoemmel sa djelom Historijski, politiki i topografski opis Vilajeta Bosne iz 1867.
godine,2 Johann Roskiewicz sa Studije o Bosni i Hercegovini iz 1868. godine,3
Otto Blau sa Putovanje po Bosni i Hercegovini iz 1877. godine4 i Amand Freiherr
von Schweiger-Lerchenfeld sa djelom Bosna, zemlja i njeni stanovnici iz 1878.
Bosnien und die Herzegovina sind Turistenlnder der Zukunft. A.Hartlebens Illustrierter Fhrer Nr
56, Illustrierter Fhrer durch Bosnien und die Herzegovina, Dr. C.A. Neufeld-Munchen, A.Hartlebens
Verlag, Wien-Pest-Leipzig, 1903, 8 dalje: A.Hartlebens Illustrierter Fhrer durch Bosnien, 1903.
2
Gustav Thoemmel, Geschichtliche, politische und topografische Beschreibung des Vilajet Bosnien (das
ist das eigentliche Bosnien, nebst trkisch Croatien, der Hercegovina und Rascien), Verlag von Albert
A. Wenedikt, Wien, 1867.
3
Roskiewicz Johann, Studien ber Bosnien und die Herzegovina, F.A.Brockhaus, Leipzig und Wien, 1868.
4
Blau Otto, Reisen in Bosnien und der Hertzegowina, Topographische und Pflanzengeographische
Aufzeichnungen, (mit einer Karte und Zusetzen von H. Kiepert), Verlag von Dietrich Reimer, Berlin,
1877.
1

286

Bosna i Hercegovina u turistikim vodiima na njemakom jeziku od 1878. do 1918. godine

godine.5 Svi ovi radovi bili su jako korisni, jer su s velikim brojem podataka itaocima
pruali mogunost da i prije svoga dolaska u ove krajeve upoznaju glavna obiljeja i
karakteristike zemlje. Autori ovih djela davali su historijske opise o prolosti Bosne i
Hercegovine i kroz njih traili objanjenje za trenutnu situaciju. Pored ovoga, vaan
aspekt bio je i geografski opis zemlje koji e na izvjestan nain biti jako koristan
u prvim godinama nakon okupacije jer e zahvaljujui njemu austrijske trupe
unaprijed upoznati teren i zato vrlo brzo prodrijeti u sve krajeve zemlje, pa i one
najzabaenije, i tamo uspostaviti svoju vlast.
I nakon okupacije u mnogobrojnim drugim djelima pisalo se o svim aspektima
ovih zemalja, od historije, politike, geografije, flore i faune, pa do kulture i tradicije
naroda Bosne i Hercegovine. Ta djela kao to su djelo Adolfa Strausza Bosna, Zemlja
i narod iz 1882-1884 godine6 i Johanna Asbotha Bosna i Hercegovina, Slike putovanja i Studije iz 1888. godine,7 nastavit e tradiciju ranijih putopisaca, samo to e
oni zemlju sada opisivati kao sastavi dio Austrougarske monarhije a ne vie kao dio
Osmanskog carstva. Ove knjige koje su davale irok opis i razmatrale mnoga pitanja
bile su podobne za upoznavanje sa zemljom i situacijom u njoj, tako da su svi zainteresirani mogli jako puno toga da saznaju a da nikada nisu morali da kroe na tlo
Bosne i Hercegovine. Meutim, dolaskom u ove zemlje postavljalo se jedno drugo
pitanje. Moderni putnici iz ovih knjiga nisu mogli da saznaju potrebne informacije
o prenoitima, najnovijom komunikacijskom mreom, mjestima koja su interesantna obinom turisti i koja vrijedi pogledati. Sada su putnicima bili potrebni novi
oblici putopisne literature koji su nudili upotrebljive informacije sa terena.
Takve oblike informacija nudili su turistiki vodii, koji za razliku od putopisne
literature ne predstavljaju stav autora, ve se trude da neutralno i objektivno putniku,
turisti ponude osnovne informacije koje su mu potrebne dok boravi u zemlji. Uzimajui u obzir injenicu da e se na mnogim mjestima turisti jako kratko zadravati,
nudile su im se samo osnovni i najinteresantniji podaci o toj sredini, ali u isto vrijeme
su se trudili da o svakom dijelu zemlje kau barem po jednu informativnu reenicu.
Vodie koji su opisivali putovanje po Bosni moemo da podijelimo u dvije osnovne grupe i to u one koji su nastajali kao rezultat rada neke velike izdavake kue koja
se bavila izdavanjem turistikih vodia za razne zemlje i koji su esto izlazili u nekoliko izdanja i vodie koji su nastajali kao rezultat rada pojedinaca, te se broj njihovog izdavanja uglavnom svodio na samo jedan i nikada nisu nadopunjavani. U prvu
grupu ubrajamo vodie izdavake kue Hartlebens i vodie iz kue Baedeker.
 mand Freiheer von Schweiger-Lerchenfeld, Bosnien, Das Land und seine Bewohner, Geschichtlich,
A
Geographisch, Etnographisch und Social-Politisch, Druck und Verlag von L.C.Zamarski, Wien, 1878.
6
Strausz Adolf, Bosnien Land und Leute, Historisch-ethnographisch-geographische Schilderung, Druck
und Verlag von Carl Gerolds Sohn, Wien, 1882-1884.
7
Asboth Johann, Bosnien und die Herzegovina, Reisebilder und Studien, Wien, 1888.
5

287

aleksandar arac

U drugu grupu spadaju vodii Reinharda Petrmanna i Ervina von Paske koji se nisu
iskljuivo bavili Bosnom i Hercegovinom nego su u svojim putovanjima po Dalmaciji dali i jedan osvrt na turistiku ponudu Hercegovine.
Prva dva velika izdavaa dali su najvei doprinos u predstavljanju zemlje u
turistikom smislu. Oni su sa svojim velikim iskustvom izgraenim izdavanjem
mnogobrojnih vodia za destinacije irom svijeta postali jedan od vodeih i najpopularnijih izdavaa ovakvog tiva na njemakom govornom podruju. Izdavaku
kuu Hartleben osnovao je Conrad Adolf Hartleben koji je 1803. godine otvorio
svoju prvu knjiaru u Peti. Nakon toga se posvetio i izdavatvu tako da je od
sredine XIX. stoljea izdavao i turistike vodie. Sve ukupno oni su izdali etiri
izdanja Illustrovanog vodia po Bosni i Hercegovini i to prvo izdanje 1892.8, drugo
1895.9, tree 1910.10 i etvrto 1913.11 godine. Pored ovog vodia informacije nalazimo i u vodiu istog izdavaa pod nazivom Illustrovani vodi po Dalmaciji12 u
ijem sastavu nalazimo jedno cijelo poglavlje o Bosni. Pored ovih glavnih vodia
ovaj izdava izdavao je i skraene, slikama siromanije vodie. Jedan od njih bio
je Illustrovani vodi po Bosni i Hercegovini 13 iz 1903. godine. Ovaj vodi imao je
samo 96 strana teksta koji su predstavljali skraenu verziju gore spomenutih istoimenih vodia.
Druga velika izdavaka kua je ona Karla Baedekera iz Leipziga. Prvobitno je
osnovana u Koblencu 1827. godine kao obina knjiara ali je od 1832. poela da
izdaje i turistike vodie. Bosnu i Hercegovinu su oni uvrstili kao dio Austrougarske
monarhije u vodiu pod nazivom Prirunik za putnike, Austro-Ugarska sa Bosnom
A. Hartlebens Neue Reisebcher, Unterwegs, schilderungen und naturansichten von den beliebstesten
Reisewegen, Reiserouten in Bosnien und der Herzegovina, Illustrierter Fhrer mit 58 Abbildungen,
einem Plane von Sarajevo und einer Karte, A. Hartlebens Verlag, Druck von Friedrich Jasper in Wien,
Wien-Pest-Leipzig, 1892 (ovo izdanje sadri 127 strana teksta); dalje: Hartlebens, Reiserouten in
Bosnien, 1892
9
A. Hartlebens Neue Reisebcher, Reiserouten in Bosnien und der Herzegovina, Illustrierter Fhrer
mit 68 Abbildungen, einem Plane von Sarajevo und einer Karte, berichtigste und wesentlich vermerthe
Auflage, A. Hartlebens Verlag, Wien-Pest-Leipzig, 1895. (ovo izdanje sadri 151 stranu teksta); dalje:
Hartlebens, Reiserouten in Bosnien, 1895
10
Puna signatura ovog izdanja: Pojman Julius Neufeld, C. A., Illustrierter Fhrer durch Bosnien und
Herzegowina., A. Hartlebens Verlag, Wien, 1910. (ovo izdanje sadri 104 strane teksta)
11
Pojman, Julius. Illustrierter Fhrer durch Bosnien und die Herzegowina. (= A. Hartlebens illustrierter
Fhrer - Band 56). 4. Auflage, A. Hartleben, Wien-Leipzig 1913. (broj strana 112)
12
Illustrierter Fhrer durch Dalmatien (Abbazia-Lussinpiccolo) Langs der Kste von Albanien bis Korfu
und nach den Ionischen Inseln, mit 8 Separatbildern, 62 Abbildungen im Texte und 11 farbigen
Karten und Plnen, Fnfte, gnzlich umgearbeitete und vermehrte Auflage, A. Hartlebens Verlag,
Wien. Pest. Leipzig., 1902, dalje: Illustrierter Fhrer durch Dalmatien, 1902.
13
A.Hartlebens Illustrierter Fhrer Nr 56, Illustrierter Fhrer durch Bosnien und die Herzegovina, Dr.
C.A. Neufeld-Munchen, A.Hartlebens Verlag, Wien-Pest-Leipzig, 1903.
8

288

Bosna i Hercegovina u turistikim vodiima na njemakom jeziku od 1878. do 1918. godine

i Hercegovinom, Cetinje, Beograd, Bukuret.14 Bilo je nekoliko izdanja za AustroUgarsku a sadraj o Bosni prvi put se pojavljuje u 22. izdanju iz 1890. godine. U
ovom izdanju jedan odjeljak je nosio naslov Bosna. Godine 1907. naslov spomenutog odjeljka je promijenjen u Bosna i Hercegovina, a godinu dana pred poetak
Prvog svjetskog rata, naziv Bosne i Hercegovine nestaje sa naslovnog lista, dok se u
sadraju on pojavljuje kao ravnopravni dio Monarhije sa Tirolom, Dalmacijom, Beom itd.15 U radu je koriteno dvadeset i deveto izdanje ovog vodia iz 1913. godine,
koje obuhvata cijelu Austrougarsku monarhiju.16
Petermanov Vodi kroz Dalmaciju17 nije izaao u izdanju neke velike izdavake
kue ve je on djelo pojedinca, odnosno Udruenja za poboljanje Drutveno-privrednih interesa kraljevine Dalmacije koja je ovim vodiem planirala da pokae svoju
turistiku ponudu ostatku Monarhije. Jedno poglavlje ove knjige bavi se putovanjem od Splita do Mostara preko Ljubukog i Metkovia. Za razliku od ovog vodia,
vodi Ervina Paske Praktini vodi kroz Dalmaciju18 opisuje cijeli teritorij Bosne i
Hercegovine od Banje Luke do Novog Pazara. Na alost ovaj vodi je dao samo
osnovne i najznaajnije turistike destinacije u zemlji tako da su mnoga mjesta izostavljena. Njegova prava snaga lei u korisnim informacijama kao to su putovanja
eljeznicom i brodom, te isti daje i cijene pojedinih vonji.
Kako su u vodiima vidjeli Bosnu i Hercegovinu
Zemlja i ljudi
Autori koji su sastavljali vodie imali su zadatak da zemlju predstave s njene najljepe strane. Za razliku od ranijih putopisaca koji su pisali za italaku publiku koja
vjerojatno nikada nije imala priliku da sama doe na prostore koje putopisi opisuju,
sada su vodii pisani za ljude koji se ve nalaze na prostoru Bosne i svojim oima gledaju u stvari koje su navedene i opisane u vodiu. Karakteristino za sve vodie jeste
to su se u njima nalazile samo rijei slave, za sve turistike destinacije. Stvari koje nisu
 andbuch fr Reisende, sterreich-Ungarn nebst Bosnien und der Herzegovina, Cetinje, Belgrad,
H
Bukurest, von Karl Baedeker. Leipzig, 1907. (dalje: Baedeker, 1907.)
15
Kosti ore, Bedeker kao ogledalo politikih promena na Balkanu, Sa Bedekerom po jugoistonoj
Evropi, SANU, Beograd, 2005, 14.
16
Baedekers Reisehandbcher, Osterreich-Ungarn nebst Cetinje, Belgrad, Bukurest, Handbuch
fur Reisende von Karl Baedecker, Mit 75 Karten, 76 Planen, 7 Grundrissen und 2 Panoramen,
Neunundzwanzigste Auflage, Verlag von Karl Baedeker, Leipzig, 1913 dalje: Baedeker, 1913.
17
Petermann Reinhard, Fhrer durch Dalmatien, Herausgegeben vom Vereine zur forderung der
Volkswirschaftlichen interessen des Knigreichs Dalmatien, mit 165 Illustrationen von Ludwig Hans
Fischer, mit 4 Geographischen Karten und 4 Stadtplnen, Wien, 1899, dalje: Petermann, 1899.
18
Paska Erwin von, Praktischer Wegweiser durch Dalmatien, Mit bercksichtigung von Bosnien,
Herzegowina, Montenegro und der Kste bis Korfu, Druck und Verlag, Chrstoph Reissers Sohne,
Wien, 1910 dalje: Praktischer Wegweiser durch Dalmatien, 1910.
14

289

aleksandar arac

bile vrijedne spomena nisu se ni navodile u vodiima, ali sa druge strane one koje su
navedene opisane su u romantiarskom i pustolovnom stilu, tako da privuku panju
itaoca i prije nego to se uputi prema opisanoj destinaciji. Pri opisu gradova i naseljenih mjesta vodii daju samo osnovne statistike podatke. S obzirom da su vodii
nastajali u periodu od etiri decenije i informacije koje se u njima nalaze mijenjale su
se sa svakim novim izdanjem. Zahvaljujui ovim podacima moemo da pratimo kako
se poveavao broj stanovnitva u gradovima ali i kako je rastao pojedini grad u zemlji.
Najvie podataka imamo za velike gradove Sarajevo, Banju Luku i Mostar. Mali gradovi znaajni zbog industrije koja je u njima nastajala kao Ilida, Zenica i Tuzla takoer
su opisivani u njima. Pored ovih industrijskih gradova vano mjesto u vodiima dobili
su historijski znaajni gradovi kao Jajce, Poitelj, Biha i Maglaj. Kao primjer kako je
izgledao opis jednog naseljenog mjesta dat emo opis Bihaa iz vodia Reiserouten in
Bosnien und der Herzegovina A. Hartlebena iz 1895. godine.
Biha (63 km) (hotel Austrijski car sa odgovarajuim sobama za putnike, Pota
i Telegraf ), je sjedite okruga, i broji oko 6000 stanovnika, veina su muhamedanci.
etnjom kroz grad, iji glavni dio se nalazi na lijevoj obali Une, kao i predgraem Iizar
i Prekounje, namee se posmatrau ubjeenje, da se grad u zadnjim decenijama morao
potpuno promijeniti. Ono to vrijedi pogledati jeste u gradu smjetena Fethija damija, prvobitno kranska crkva posveena svetom Antoniusu.19
Veina opisa gradova upravo izgleda ovako. U zavisnosti od broja i znaaja znamenitosti koje se nalaze u pojedinim mjestima i tekst koji je posveen njima varira
razmjerno veliini i znaaju toga mjesta. Pored obilazaka gradova putniku se sugerie
da ako ima vremena posjeti i oblinje planine. Tako na primjer prilikom boravka u
Sarajevu predlae se obilazak Trebevia, Igmana i Bjelanice. A prilikom boravka u
Konjicu i Jablanici predlae se obilazak planina Prenj i vrsnica. Tom prilikom savjetuje se, da se u hotelima zatrae planinski vodii koji e turiste bezbijedno odvesti na
planine i nazad.20 esto se uz opis nekog mjesta pokuava objasniti porijeklo i znaaj
imena koje to mjesto nosi. Tako se za Prenj kae da je to stara ilirska rije koja znai
panjak i u nastavku se kae da je to najljepi planinski lanac u Hercegovini, a u svakom
sluaju i najimpozantniji.21
Biha (63 km) (Hotel Kaiser von sterreich mit entsprechender Passagierzimmer. Post und
Telegraphenamt) ist Sitz der Kreisbehrde eines Bezirksamtes und zhlt ungefhr 6000 Einwohner,
der berwiegende Teil davon Muhamedaner. Ein Rundgang durch die Stadt, deren hauptsachlicher
teil am linken Ufer der Una liegt, so wie durch die Vorstdte Iizar und Prekounje, drngt sich
dem Beobachter die berzeugung auf, das die Stadt in den letzten Jahrzehnten sich vollstndig
erneuert haben msse. Eine Sehenswrdigkeit ist die in der inneren Stadt gelegene Fethija-Moschee,
ursprnglich eine dem heil. Antonius geweihte christliche Kirche. Hartlebens, Reiserouten in
Bosnien, 1895, 148.
20
A. Hartlebens Illustrierter Fhrer durch Bosnien, 1903, 43-46
21
Der Name Prenj bedeutet Weide in der Altillyrischen Sprache, die Prenj planina ist einer der
schnsten Gebirgsstocke der Herzegowina und jedenfalls der impozanteste. Hartlebens,
Reiserouten in Bosnien, 1892, 48
19

290

Bosna i Hercegovina u turistikim vodiima na njemakom jeziku od 1878. do 1918. godine

Koliko su se autori trudili da doaraju prirodne ljepote zemlje dobro nam ilustrira opis kojeg autor daje za Poitelj. Vodi opisujui vonju vozom od Metkovia
do Mostara u jednom trenutku daje ivotopisnu sliku koja se prua putniku u vozu:
planinske strane, okomiti planinski zidovi, zarasli od narova, smokava, breskvi, badema i kajsija kao i loza uljepavaju dolinu. Odjednom nam se sa desne strane preko Neretve u dubokoj, stalno opadajuoj stijeni, pokae mohamedanski gradi Poitelj, slika:
pravi biser od grada, koja ivo podsjea na junopanjolske i sirijske gradove.22
Zajedniko za sve vodie je to se oni skoro pa nadmeu u prikazivanju prirodnih
ljepota i slike ove zemlje. Rijetko kada se moe nai neka reenica koja negativno
opisuje neko mjesto. Prirodne ljepote i ljepote gradova i sela su u centru interesa
autora i oni veliki dio prostora u samom vodiu posveuju opisu istih. Generalno
za Bosnu i Hercegovinu oni kau da kada se pree preko Une da tu zapoinje jedan
novi svijet; tu poinje Orijent. Orijentalni karakter Bosne za njih je svuda prisutan,
ne samo u slikama gradova sa brojnim minaretima i sahat kulama nego i u nonji i
ponaanju ljudi u kojem oni vide Orijent, onakav kakav je jedak sve od Bosne kroz
cijelu Aziju pa do Kine.23
Uz opis zemlje uvijek ide i opis ljudi. Generalno vai jedno pravilo, a to je da su
Bosanci i Hercegovci jako ljubazan i gostoprimljiv narod. Njihova kultura i tradicija
se putniku predstavlja kao neto normalno mada na trenutke i egzotino, ali nikada
poniavajue egzotino. Ono to se posebno cijeni jeste njihova spretnost u izradi raznih rukotvorina i drugih svakodnevnih predmeta. Sporazumijevanje sa ljudima koji
govore drugi jezik nije nikakav problem i navodi se da na svim glavnim putnim pravcima ljudi jako dobro poznaju njemaki jezik, jedino u zabaenim selima je mogue
naii na probleme zbog nepoznavanja jezika. Mnogo je opisa ljudi i njihovih obiaja u
svakom vodiu. Jedan posebno interesantan i slikovit je opis seljaka iz sela Osmae na
putu Banja Luka Jajce. Autor navodi da: Mukarci nose dugu, duboko iz ela viseu
kosu i crni turban oko glave. Iz prsluka od ovje koe, vuna po toplom vremenu ide prema
vani, vire smee tetovirane ruke. To su kranski seljaci, pastiri. Odjea njihovih ena je
od crne vune prekrivena heklanjem, preko glave, vrata i ruku ukraene su sa srebrenim
noviima, laniima i nalama.24 Ovakav miroljubiv opis svakodnevnog ivota ljudi
 Berglehnen, vor steilen Felswanden berwagt, sind mit Granatbuschen bedeckt, Feigen,
Aprikosen, Mandeln und Pfirsichbume und Reben verschnern das Thal. Pltzlich wird rechts
jenseits der Nerenta in einem tiefen, steil abfallenden Felsmnde das mohamedanische Stdtchen
Poitelj sichtbar, eine wahre Perle von einem Stadtbild, welche lebhafte an gewisse Sdspanische
und Syrische Ortschaften erinnern. Hartlebens Reiserouten in Bosnien, 1892, 30.
23
A.Hartlebens Illustrierter Fhrer durch Bosnien, 1903, 8.
24
Die Mnner tragen langes, tief in die Stirne hangendes Haar und ein Schwarzes Turbantuch um den
Kopf gebunden. Aus einem gegerbten Schaffell, die Wolle bei warmen Wetter nach Aussen gekehrt,
ragen die Braunen, ttowierten Arme heraus. Es sind christliche Bauern, Hirten. Die Kleidung der
Frauen ist ber und ber mit schwarzer Wolle und Perlenstickerein bedeckt und Kopf, Hals und
Arme mit silbernen Mnzen, Kettchen und Spangen geschmckt. Hartlebens, Reiserouten in
Bosnien, 1895, 119.
22

291

aleksandar arac

je standardan za turistike vodie i u njima se nikada nee proitati neto to bi moglo

da poljulja sliku vjene harmonije i mira koji vladaju u ovoj zemlji.
Historija
Vaan dio svakog vodia ini historijski opis prolosti zemlje i mjesta kojem se
vodi bavi. Njegova glavna uloga je da putnika-turistu vrati u davna vremena i omogui mu da gradove, mjesta i graevine doivljava iz jedne druge perspektive, a ne
samo ove sadanje u kojoj se putnik nalazi. Vodii objanjavajui nastanak nekog
mjesta, vraajui se u prolost traei prve dane njegovog postanka.
U vodiima o Bosni historija zauzima jako vano mjesto i nema ni jednog mjesta
u kojem se nalazilo iole znaajan historijski artefakt a da o njemu nije napisano nekoliko rijei. Vremenski gledano vodii opisuju cjelokupnu historiju ljudskog djelovanja na prostoru Bosne i Hercegovine, ali oni ne ulaze u duboke rasprave o tome da
li je to sve to navode istina, jer oni nisu nauna djela od kojih se to oekuje. Njihova
historija se najvie svodi na ono opipljivo i vidljivo ljudskim rukama i oima. Upravo
ono to moe putnika da zainteresira dok se nalazi na tom mjestu. Iz tog razloga vodii o Bosni, koja je historijski bogata eksponatima od prahistorije pa do modernog
doba, spominju lokalitete od Butmira pa do Maglaja.25
U uvodnom dijelu svakog vodia nalazimo jedan saeti historijat Bosne i Hercegovine. Ti opisi se temelje na osnovu dotadanjih rezultata historiografije pa kao
glavni izvor mnogi koriste djela Ferde iia o historiji Bosne. U njima moemo nai
mnoge za danas ve davno odbaene tvrdnje kao to je npr.: Da su prastanovnici
Bosne nekada bili Traani.26 Dalje se uglavnom u kratkim tezama navode poznate injenice o doseljenju Hrvata i Srba u VII. stoljeu, pa sve do stvaranja samostalne srednjovjekovne Bosanke kraljevine. Dolazak Osmanlija u XV. stoljeu nije
predstavljen negativno ali se od tog momenta odnosi Austrije i Osmanskog carstva
mnogo vie spominju nego historija Bosne i autori period od 300 godine opisuju reenicom: Bosna je od tada imala samo ulogu mjesta ratnih deavanja izmeu Austrije
i Turske kojima je na kraj stao tek mir iz Svitova 1791. godine. 27
Deavanja poslije Berlinskog kongresa su potom najei i najopirniji dio historije kojeg nalazimo u vodiima. Razlog tome jeste vjerojatno relativno mala vremenska distanca od tih dogaaja, pa se veina putnika-turista mogla jo dobro sjetiti
tih dogaaja i mnogi koji su putovali u ove krajeve oekivali su da vide neke ostatke
mnogobrojnih borbi iz ljetnih i jesenjih mjeseci godine 1878. Poseban se opis daje
Maglaj je bio sinonim za neuspjeh i poraz okupacionih trupa tokom augusta 1878. godine.
Die Urbewohner Bosniens waren Thraker, Baedeker, 1913, 405.
27
Bosnien spielte seitdem nur als Schauplatz kriegerischer Ereignisse eine Rolle, namentlich in den
langdauernden Kmpfen sterreichs gegen die Trkei, denen erst der Friede von Sistowa (1791)
ein Ziel setzte. Baedecker, 1913, 405.
25
26

292

Bosna i Hercegovina u turistikim vodiima na njemakom jeziku od 1878. do 1918. godine

onim mjestima gdje su borbe izmeu austrijskih i bosanskih snaga bile velike i sada
se na tim mjestima u ast poginulih vojnika nalaze spomenici koju ukazuju na te
dogaaje, kao to su spomenici kod Maglaja i Bihaa. Takoer se putniku ukazuje
da ne propusti pogled i na druga mjesta na kojima su voene borbe pa tako npr. za
Kakanj se kae: Stanica Kakanj-Doboj, Kod Kaknja su 15. augusta 1878. poraeni
pobunjenici, bojno polje se moe vidjet sa eljeznike stanice.28
Veliko interesovanje vlada i za srednjovjekovne bosanske steke kojima autori
nisu uvijek znali porijeklo ali su upuivali putnika da obrati panju na njih, na onim
mjestima gdje su se oni nalazili pored putova ili drugim znaajnim lokacijama. Tako
na putu od Travnika do Jajca kae se da: na 26. kilometru sa desne strane nalazi
se interesantni bogumilski-nadgrobni spomenik ija skulptura predstavlja podignutu
ruku sa kriom u akama, a ispod ruke je vidljiv polumjesec.29
Svi navedeni primjeri govore nam da su turisti pored prirodnih ljepota rado obilazili i historijski vana mjesta u zemlji. Bosna koja nije manjkala sa takvim lokalitetima
imala je ta da ponudi, pa je tako svako od njih mogao da nae neto to bi ga posebno
zainteresiralo i privuklo njegovu panju. Iz vodia se jasno moe prepoznati da su autori imali veliko potovanje prema svim tim mjestima, tako da je italac preuzimajui
njihove rijei spomenicima prilazio sa isto toliko potovanja i divljenja.
Putne komunikacije i saobraaj
Vaan aspekt koji je bio uslov za moderni turizam jesu putne komunikacije. Poetkom 1878. godine Bosna je bila jako zaostala po pitanju saobraajnih komunikacija. Putevi u zemlji pogodni za kolski saobraaj bili su u jako loem stanju a mostovi preko rijeka bili su rijetka pojava. Preko rijeka se uglavnom prelazilo uz pomo
skela, a putevi su bili prohodni samo nekoliko mjeseci tokom ljeta. Od postojee
eljeznike infrastrukture u poetku tu je bila samo pruga Dobrljin - Banja Luka.
Dolaskom nove vlasti ova slika e se promijeniti i ubrzo e zemlja dobiti na stotine
kilometara novih puteva i pruga.
Turistiki vodii e svoje putnike voditi uglavnom du novoizgraenih pruga. Glavni putni pravci koji e se predlagati putniku su oni od Slavonskog Broda do Sarajeva, sa
sjevera na jug i od Metkovia preko Mostara do Sarajeva, sa juga na sjever. Pored ovih
pravaca za posjetu zemlje predlau se i pravci koji idu od Hrvatske granice preko Banja
Luke i Jajca do Travnika i dalje do Sarajeva. Poto je Sarajevo u svim vodiima kljuna
ili konana taka do koje se mora doi, tek iz njega nekoliko puteva vode turiste dalje
 Station Kakanj-Doboj, Bei Kakanj wurden am 15. August 1878 die Insurgenten geschlagen. Das
Gefechtfeld ist vom Bahnhofe aus zu ubersehen. Hartlebens, Reiserouten in Bosnien, 1895, 24.
29
Kilometerzeiger 26 rechts ein interesantes Bogomilen-grabmal, dessen Sculptur einen geborgenen
Arm mit dem Kreuze in der Hand darstelt, Unterhalb des Armes ist der Halbmod sichtbar.
Hartlebens, Reiserouten in Bosnien, 1892, 93.
28

293

aleksandar arac

na istok prema Viegradu i Novom Pazaru. Kako su se vodii prilagoavali postojeoj

mrei saobraajnica vidimo iz Hartlebenovog vodia iz 1892 gdje se nakon svih navedenih ruta kae: Nije iskljueno da se u objema zemljama nalaze i drugi interesantni
putevi koji su u izgradnji, ali oni danas jo ne zadovoljavaju standarde i potrebe turista,
te e se u budunosti uvrstiti u nove turistike vodie.30
Turistima se najavie savjetovalo da koriste eljezniki saobraaj koji je za to vrijeme, poto je tek izgraen bio jako moderan i komforan. On je zadovoljavao sve
potrebe tadanjeg putnika i u sastavu vozova se esto nalazilo i do tri klase vagona
u kojima su putnici u zavisnosti od svojih novanih mogunosti mogli birati kojom klasom ele da se voze. Nisu sve eljeznice pripadale istoj kompaniji, tako je
pruga Bosanski Brod-Sarajevo u duini od 269 kilometara bila pod vojnom upravom (k.u.k. Bosnabahn, im Militrischem betriebe, sa centralom u Sarajevu). Pruga
Metkovi-Sarajevo u duini od 178 kilometara bila je u vlasnitvu bosanskohercegovake Zemaljske eljeznice (bosnisch-herzegovinische Staatsbahn), dok je pruga
Doboj-Simin-han u duini od 67 kilometara bila u posjedu bosanskohercegovake
Zemaljske eljeznice ali pod rukovodstvom k.u.k. Bosnabahn.31
Jedna vrsta atrakcije za sve putnike bila je pruga od Konjica do Sarajeva na kojoj
je iao voz sa zupanicima, uz pomo kojih je mogao da savlada veliki uspon. Slikovit
prikaz toga putovanja daje nam Erwin Paska koji kae da: Vonja od Mostara do
Sarajeva takoer traje 6 sati, ova planinska linija je najinteresantnija pruga uopte, u
poetku vodi kroz kanjon Neretve, kroz jedno slikovito i mirno (pitoreskno) podruje
Hercegovine, da bi se onda uzdigla na visinu od 900 metara na prijevoju Ivan (tu je
u upotrebi zupanik), na granici izmeu Bosne i Hercegovine i vododijelnice izmeu
Crnog i Jadranskog mora.32
Pored vonje vozovima turistima se savjetuje da koriste usluge prijevoznika (Diligenzfahrten to bi u prijevodu bilo koijaka sluba) koji na svojim kolima prevoze putnike na odreenim dionicama. Interesantno je to da su cijene ovih usluga bile tano regulisane i putnicima se navodilo da li su duni vozau dati dodatni
novac (baki). Pa se tako na putu od Visokog do Kiseljaka navodi da koija nije
ovlaten da od putnika trai dodatni novac.33
Hartlebens, Reiserouten in Bosnien, 1892, 1.
Isto, 4.
32
Die Fahrt von Mostar nach Sarajewo nimmt ebenfalls sechs Stunden in Anspruch. Die Bahnlinie
gehrt zu den interessantesten Bahnstrecken berhaupt, fhrt anfangs ins Narenta-Defile, einer
uerst pittoresken Gegend der Herzegowina, steigt dann bis zu einer Hhe von 900 m auf den
Bergsattel ,.Ivan (Zahnradbahn), der die Grenze zwischen Bosnien und der Herzegowina und die
Wasserscheide zwischen dem Schwarzen und Adriatischen Meere bildet. Praktischer Wegweiser
durch Dalmatien, 1910, 42
33
Der Kutscher ist nicht berechtigt, unter irgend einem Vorwande ein Tringeld zu fordern.
Hartlebens, Reiserouten in Bosnien, 1892, 5.
30
31

294

Bosna i Hercegovina u turistikim vodiima na njemakom jeziku od 1878. do 1918. godine

U drugom izdanju Hartlebenovog vodia iz 1895. godine autori su uvrstili nekoliko novih putnih pravaca koji su izgraeni u vremenu od izdavanja prvog vodia.
Posebna panja je posveena putnom pravcu Banja Luka Jajce kojeg autor oduevljen prirodom oko Vrbasa, pored kojeg se put probio, usporeuje sa Via Malom.34
Njegov opis se zavrava rijeima da: kanjon Vrbasa nema prolosti, uvijek je vaio kao
neprohodan sve do najmlaih dana i nikada ljudska noga nije pratila njegove obale.35
Vozovi i koije su bili osnovna dva sredstva za prijevoz. U nekim situacijama se
u vodiima spominje i upotreba konja, uglavnom kada su u pitanju izleti u planine
gdje nema izgraenih kolskih puteva. Jo jedan poseban oblik putovanja predstavlja
putovanje sa biciklom, u Hartlebenovom vodiu iz 1895. navodi se da zemlja za te
potrebe ima izvrsne putne pravce, te svi koji se upute biciklom u Bosnu mogu na
jedan poseban nain da uivaju u njenim ljepotama.
Turistika ponuda i smjetaj
Svakom turisti koji se tih godina odluio da posjeti ove krajeve bilo je jako vano
da se njegov boravak ne pretvori u neto neoekivano i neugodno. Na prvom mjestu
on je morao da ima sigurne saobraajnice koje su mu garantovale da e do svoje birane
destinacije stii na vrijeme. Sigurnost u zemlji je bila jako visoka i u nekoliko vodia se
navode velike zasluge drave koja je zasluna za takvo stanje. Koliko izvanredno je Carevina rijeila kulturni zadatak (misli se na okupaciju i pacifikaciju zemlje, op. A..),
prepoznaje uskoro svako tko posjeti ove zemlje. Pored velianstvenih saobraajnica i blagoslovljenih modernih institucija svake vrste, dananja je Zemaljska Vlada puno uloila u
stanje apsolutne sigurnosti cijele zemlje, tako da danas turista moe samostalno da posjeti
i najzabaenije dijelove zemlje bez opasnosti po svoj ivot i imetak.36
Za razliku od drugih dijelova Monarhije u Bosni je zbog nepostojanja dovoljnog
i adekvatnog broja hotela i drugih smjetajnih mogunosti za putnike i turiste, tu
obavezu na sebe uzela Zemaljska uprava. Ona je na svoj raun izgradila nekoliko
hotela u Doboju, Jajcu, Mostaru, Jablanici, Ilidi i drugim mjestima. Erarni hoteli su
u vodiima na prvom mjestu jer je smjetaj u njima odgovarao potrebama evropskog
 ia Mala, italijanski zli put je 6 km dug i do 600 metara u klisuru usjeen put izmeu Schamas
V
i Domleschga u vicarskom kantonu Graubunden izgraen 1822. godine. po: Bibliographisches
Institut & F. A. Brockhaus AG, 2007.
35
Die Schluchten des Vrbas haben keine Geschichte. Fr unwgsahm galten sie bis hinein in die
jngsten Tage, und kein Menschen Fuss war je hier den Flussufern gefolgt. Hartlebens, Reiserouten
in Bosnien, 1895, 117.
36
 Wie vorzglich der Kaiserstaat diese Kulturaufgabe gelst hat, erkannt bald jeder, der diese Lnder
bereist. Nebst groartiger Verkehrseinrichtungen und segensreichen modernen Institutionen jeder Art
hat die jetzige Landesregierung vor allem den Zustand absoluter Sicherheit im ganzem lande hergestellt,
so dass heute der Tourist die einsamsten Gegenden ohne die geringste Gefahr fr Eigenthum und Leben
durchwandern kann. A.Hartlebens Illustrierter Fhrer durch Bosnien, 1903, 7.
34

295

aleksandar arac

turiste. Kakav je odnos bio prema ranijim hotelima govori nam Vodi po Dalmaciji:
jasan je kontrast izmeu ostataka nekadanjeg i sadanjeg, izmeu ruevina i prema
cesti bez prozora okrenutih starih kua i novogradnje u glavnoj ulici Mostara, u kojoj se
jo uvijek nalaze i stari hoteli, dok novi veliki hotel Neretva lei na drugoj strani rijeke
u blizini eljeznice.37
Pored ovih hotela vrijedni spomena su privatni hoteli kao hotel Evropa u Sarajevu i hotel Posavina u Brkom, koji se mogu smatrati luksuznim hotelima. Ostali
hoteli koji se navode imaju prihvatljiv smjetaj i cijenu, i oni se uglavnom nalaze
po manjim gradovima. Posebno mjesto zauzimala je i Ilida na kojoj je izgraeno
nekoliko hotela u sklopu banje koja je koristila toplu sumpornu vodu, pa je cijeli
kompleks inio jednu jedinstvenu turistiku ponudu u Bosni.
Jedan drugi vid smjetaja koji se turisti nudio jeste smjetaj po vojnim garnizonima, koji su u svojim krugovima imali i sobe za iznajmljivanje i vrlo rado su ih
ustupali turistima, pogotovo u prvim godinama nakon okupacije. Ovakvih smjetaja je uglavnom bilo u planinskim predjelima prema granici sa Crnom Gorom, ali i
ponegdje u unutranjosti zemlje.
Vodii su sadravali i podatke o tome ta bi turista trebao da kupi u nekom mjestu.
Tu se uglavnom misli na razne rukotvorine, zanatske proizvode i umjetnine. Tako se
savjetuje da se prilikom boravka u Jajcu kupe opanci i pregae. Boravak u Gornjem
Vakufu trebalo bi uiniti nezaboravnim kupovinom mlina za kafu. U Sarajevu su
nezaobilazni proizvodi sa Baarije kao to su razni bakarni predmeti, noevi, makaze, filigranski radovi ali i poznato bosansko platno (bosnische Leinwand), tepisi,
itd. Za kupovinu je bitno da se turista nae na trnici radnim danima jer svaka od
tri religijske grupe ima svoj neradni dan, petkom muhamedanci, subotom jevreji a nedjeljom krani i zbog toga je jedan dio radnji tim danima zatvoren.38 Ovakvi savjeti
su imali cilj da putniku ukau na sve ono to bi mogao da ne primijeti dok posjeuje
arene bazare i radnje u kojima se prodaje roba, njemu nepoznata i nova.
Interesantna je injenica da se ni u jednom vodiu ne obraa panja na hranu u
zemlji. Tu jo uvijek nema uputa kako bi se na nekom mjestu obavezno trebala probati
ova ili ona vrsta slane ili slatke hrane. Jedino to se navodi jeste da se u erarnim hotelima moe dobiti dobra evropska hrana ali domaa (bosanska) kuhinja se ne spominje.
Razlika u ponudama zavisila je od mjesta gdje se putnik nalazio, Sarajevo je moglo puno vie da ponudi, jer u svojoj blizini sadri sve turistike atrakcije, od prirodnih ljepota, historijskih znamenitosti pa do novoizgraenog Zemaljskog muzeja
 deutlich tritt der Kontrast zwischen den Resten des Eins und dem Jetzt, zwischen den
ruinenhaften, der Strae fensterlose Fronten zukehrenden alten Husern und den Neugebuden in
den Hauptstraen von Mostar hervor, in welcher sich auch die lteren Hotels befinden, wehrend
das neue groe Narenta Hotel am linken Flussufer nahe der Bahn liegt. Petermann, 1899, 391.
38
A.Hartlebens Illustrierter Fhrer durch Bosnien, 1903, 30
37

296

Bosna i Hercegovina u turistikim vodiima na njemakom jeziku od 1878. do 1918. godine

koji je u to vrijeme bio nauna ali i turistika atrakcija broj jedan. Za razliku od
Sarajeva neka druga mjesta kao na primjer Konjic nudili su jako mali broj stvari ali i
te stvari bile su vrijedne spomena, pa nam tako vodi iz 1902. za njega kae:
Stanica Konjic, (122 km od Mostara, restoran na eljeznikoj stanici, gostiona Car
Franjo Josip). Istoimeni grad lei u kotlu izmeu visokih planina s obje strane Neretve,
koja ovdje esto zna da toliko opadne (presui) tako da se preko njenog korita moe prepjeaiti. Lijep kameni Most sa lukovima.39
Sve navedeno nam govori da je ponuda smjetaja koja se nudila turistima bila
raznolika, od luksuznih hotela do obinih smjetaja u sklopu vojnih garnizona. Ponuda suvenira i drugih predmeta interesantnih za putnika bila je prisutna u svakom
gradu pa je sa izleta bio u mogunosti da ponese po neku interesantnu stvar. Prirodne ljepote i historijska batina inile su u svakom sluaju najznaajniji dio turistike
ponude, i skupa sa kulturom ljudi inile su potpun krug koji je zadovoljavao i najzahtjevnijeg turistu.
Rezime
Sadraji vodia koji su turisti opisivali zemlju davali su mu osnovne i najznaajnije podatke o nekom mjestu ili lokalitetu. Pitanje jezika i administracije u zemlji
bilo je olakano njemakim i austrijskim putnicima jer je zvanina vlast teila da
svojim domaim (austrijskim) putnicima omogui da se to vie osjeaju kao kod
kue. Izgradnjom dravnih hotela to je bilo i omogueno, a eljezniki saobraaj bio
je svakako u njihovim rukama pa se tu nije osjeala razlika u odnosu na eljeznicu u
Monarhiji. Ipak je upoznavanje sa stranim i nepoznatim, sa onim to se u vodiima
naziva orijentalnim, bilo najznaajniji zadatak vodia.
Slika Bosne koja je predstavljena u njima, danas se moe ocijeniti pozitivnom.
Autori vodia su na svakom koraku hvalili zasluge Vlade i njene napore da ove zemlje to prije civiliziraju i priblie evropskim standardima ali u isto vrijeme sauvaju posebnosti i karakteristike koje ih razlikuju od ostatka Monarhije. Kulturoloki
utjecaj koji je dolazio iz vana tada nije jo bio vidljiv, mislilo se da e ove zemlje
zauvijek sauvati svoj orijentalni karakter, ali kako nam je vidljivo iz vodia nakon
nekoliko decenija strane uprave, zemlja se nije samo vizuelno, nego i karakterno izmijenila. U prvim vodiima iz osamdesetih godina devetnaestog stoljea boravak
u ovim zemljama se prikazuje kao avantura, gdje putnik dobiva priliku da kroi na
39

 Station Konjica, (122 Km von Mostar, Restauration am Bahnhof, Gasthof Kaiser Franz Joseph).
Die gleichnamige Stadt liegt in einem Kessel zwischen hohen Bergen an beiden Ufern der Nerenta,
die hier ihrem tief eingeschnittenen, gerllbedeckten Betten zu Zeiten so seicht ist, dass sie
stellenweise durchwatet werden kann. Schne steinerne Bogenbrcke. Illustrierter Fhrer durch
Dalmatien, 1902, 92
297

aleksandar arac

podruja na koja prije njega nije ni jedan drugi ovjek kroio,40 dok se u vodiima iz
kasnijeg perioda gubi ta prvobitna mistika, karakteristina za prve vodie.
Ovi vodii e ostati vrijedan izvor za prouavanje, ne samo razvoja turizma u
Bosni i Hercegovini nego i razvoja svih drugih oblasti, prije svega gradova i industrije. Oni nam daju bogat uvidu u pogled iz Monarhije na nau zemlju u ovom
periodu. Ideje i misli s kojima su oni dolazili u ove krajeve za sigurno su stvarali
itajui vodie na putu prema Bosni, te se potom ponaali onako kako im je u njima
navedeno. Odnos tradicije i modernizacije u ovim zemljama prikazan je sa podjednakim interesom, tako da se prelazni period u kojem je zemlja naputajui orijentalni i poprimajui evropski karakter moe jako dobro rekonstruisati. Na alost vodii
su jednostran izvor koji nam ne nudi povratne informacije, kao to je broj turista
koji su dolazili u zemlju ili kakav je zaista bio kvalitet smjetaja i boravka u zemlji. Te
informacije mogu nam dati samo ljudi koji su nakon svog boravka pisali memoare
ili biografije, te tako upotpuniti nau sliku o njihovom boravku u naim krajevima.
Literatura
1. A. Hartlebens Neue Reisebcher, Reiserouten in Bosnien und der Herzegowina,
Illustrierter Fhrer mit 68 Abbildungen, einem Plane von Sarajevo und einer Karte, berichtigte und wesentlich vermerthe Auflage, A. Hartlebens Verlag, WienPest-Leipzig, 1895.
2. A.Hartlebens Illustrierter Fhrer Nr. 56, Illustrierter Fhrer durch Bosnien und
die Herzegowina, Dr. C.A. Neufeld-Mnchen, A.Hartlebens Verlag, Wien-PestLeipzig, 1903.
3. Baedekers Reisehandbcher, sterreich-Ungarn nebst Cetinje, Belgrad, Bukurest,
Handbuch fr Reisende von Karl Baedecker, Mit 75 Karten, 76 Planen, 7 Grundrissen und 2 Panoramen, Neunundzwanzigste Auflage, Verlag von Karl Baedecker, Leipzig, 1913.
4. Handbuch fr Reisende, Osterreich-Ungarn nebst Bosnien und der Herzegowina, Cerinje, Belgrad, Bukurest, von Karl Bedeker. Leipzig, 1907.
5. Hartlebens Neue Reisebcher, Unterwegs, schilderungen und naturansichten von
den beliebtesten Reisewegen, Reiserouten in Bosnien und der Herzegowina, Illustrierter Fhrer mit 58 Abbildungen, einem Plane von Sarajevo und einer Karte, A.
Hartlebens Verlag, Druck von Friedrich Jasper in Wien, Wien-Pest-Leipzig, 1892.
6. Illustrierter Fhrer durch Dalmatien (Abbazia-Lussinpiccolo) Langs der Kste von
Albanien bis Korfu und nach den Ionischen Inseln, mit 8 Separatbildern, 62 Abbildungen im Texte und 11 farbigen Karten und Planen, Fnfte, gnzlich umgearbeitete und vermehrte Auflage, A. Hartlebens Verlag, Wien. Pest. Leipzig., 1902.
40

Primjer za ovo je citat o novoizgraenoj cesti Banja Luka Jajce iz 1895. godine.

298

Bosna i Hercegovina u turistikim vodiima na njemakom jeziku od 1878. do 1918. godine

7. Kosti ore, Bedeker kao ogledalo politikih promena na Balkanu, Sa Bedekerom

po jugoistonoj Evropi, SANU, Beograd, 2005
8. Paska Erwin von, Praktischer Wegweiser durch Dalmatien, Mit bercksichtigung
von Bosnien, Herzegowina, Montenegro und der Kste bis Korfu, Druck und
Verlag, Christoph Reissers Shne, Wien, 1910.
9. Petermann Reinhard, Fhrer durch Dalmatien, Herausgegeben vom Vereine zur
frderung der Volkswirtschaftlichen interessen des Knigreichs Dalmatien, mit
165 Illustrationen von Ludwig Hans Fischer, mit 4 Geographischen Karten und
4 Stadtplanen, Wien, 1899.
10. Pojman, Julius. Illustrierter Fhrer durch Bosnien und die Herzegowina. (= A.
Hartlebens illustrierter Fhrer - Band 56). 4. Auflage, A. Hartleben, Wien-Leipzig, 1913.

299

aleksandar arac

Aleksandar arac
Bosnien und Herzegowina in den Reisefhrern (Wegweiser)
auf deutscher Sprache von 1878. bis 1918.
Zusammenfassung
Nachdem Bosnien und Herzegowina von den sterreichisch-Ungarische Truppen
okkupiert worden war, ffnete sich eine fr deutschsprachige Touristen verlockende
Welt, welche jeder abenteuerlustige und erfahrungssuchende Mensch zu besuchen
versuchte. Da sich diese Lnder seit mehreren Jahrhunderten unter der osmanischer
Verwaltung befanden, lockten sie mit ihrer orientalischen Kultur und Geschichte, welche der Tourist kennenlernen wollte. Als eine unbedingte Notwendigkeit
standen ihm zur Verfgung mehrere in deutscher Sprache geschriebene Wegweiser
und Fhrer welche sich mit den Lndern Bosnien und Herzegowina befassten. In
diesen Bchern standen dem Leser alle verfgbaren Informationen ber die Geschichte, die Stdte, Straen, Hotels, die Natur und alle anderen Sehenswrdigkeiten
des Landes. Gerstet mit dem endsprechendem Reisefhrer stand dem einfachem
Touristen nichts im Weg um das Land kreuz und quer durchzuwandern und dabei
neue Erfahrungen zu sammeln. Fr die heutige Geschichtsschreibung stellen die
Reisefhrer erstklassige Quellen aus welchen sich das Verstehen und die Bedeutung
dieser Lnder fr die damalige Monarchie nachstellen lsst. Auerdem beschreiben
die Texte ein Bosnien und Herzegowina welches noch immer nicht das Europisches Bild angenommen haben, aber die Kulturelle Vernderung ist berall zu sehen
und zu spren. Genau diese Vernderung lsst sich am besten in den Reisefrer zu
erkennen, denn sie beschreiben am besten den unterschied zwischen dem Altem
und dem Neuen Bosnien, wobei sie grozgig ber beide schreiben. Das Bild das sie
geben knnen wir heute als positiv und optimistisch bewerten.

300

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

72.071 Wagner O.
72(436)18/19
asja mandi

Otto Wagners Role as a Professor in the

History of Modern Architecture

Abstrakt: Ovaj rad kritiki razmatra poziciju Otta Wagnera, znamenitog austrijskog arhitekte, u historiografiji moderne arhitekture. Iako se analizom Wagnerove teorije i izvedenih arhitektonskih objekata moe utvrditi da on ni svojom teorijom ni praksom nije toliko
inovativan u kontekstu razvoja moderne arhitekture, ovaj rad postavlja Wagnerov doprinos
modernoj arhitekturi u kontekst njegove pedagoke djelatnosti u okviru Wagnerove kole,
odnosno uticaja koji je, kao profesor, izvrio na generacije mladih arhitekata, koji su dali
znaajan doprinos arhitekturi modernizma.
Kljune rijei: arhitektura, eklekticizam, fin-de-sicle Be, funkcionalizam, historicizam, historiografija, modernizam, teorija, Wagnerova kola, Zeitgeist
Abstract: This paper gives a critical examination of Otto Wagners position in the
historiography of modern architecture. Even though the analysis of Wagners theory and
completed architectural objects proves that he was not so innovative with his theory or
practise in the context of the development of modern architecture, this paper positions
Wagners contribution in the context of his pedagogical activities within the Wagner School,
that is the influence he, as a professor, exerted on the generations of young architects who
significantly contributed to the architecture of modernism.
Key words: architecture, eclecticism, fin-de-sicle Vienna, functionalism, historicism,
historiography, modernism, theory, Wagner School, Zeitgeist.

In the historiography of modern architecture Otto Wagner (1841-1918) takes a

notable position starting from the first modern historical classics, Pioneers of Modern Design (1936) by Nikolaus Pevsner and Space, Time and Architecture (1941)
by Siegfried Giedion to the later ones, those by Vincent Scully, Kenneth Frampton
and William Curtis. The early histories discuss Wagners theory and practice in the
context of the rising spirit of modernity and the shaping of the ideology of modern
movement. His position has somewhat changed in the late 1960s and 1970s, the
years that brought a dramatic questioning of the truthfulness of historical narrative
301

asja mandi

as a vehicle for representing the contents of the past, but his accomplishments for
development of modern architecture still need further examination and elaboration
especially in the context of his pedagogical practice at the Wagner School.
This paper is first going to examine the place of Otto Wagner in the historiography of modern architecture and then attempt to demonstrate that his major contribution to the architecture of the twentieth century was his influence as a professor
who led the generation of architects over the threshold from nineteenth century
historicism towards modern architecture.
Wagners place is examined in the most influential histories of modern architecture, those discourses that established the foundations of modern architectural
history such as Henry-Rusell Hitchcock and Philip Johnsons International Style
(1932), Nikolaus Pevsners Pioneers of Modern Design (1936), and Siegfried Giedions Space, Time and Architecture (1941) as well as those that reflect the changing
notions of modern architecture such as Vincent Scullys Modern Architecture: The
Architecture of Democracy (1961), Bruno Zevis The Modern Language of Architecture (1973), Kenneth Framptons Modern Architecture: A Critical History (1980)
and William Curtis Modern Architecture Since 1900 (1982). The criteria of selecting the texts were the degree to which they are representative of modern histories
and the extent to which they hold an authoritative position in the history of modern architecture. Although all of the selected histories in one way or another deal
with the same subject, there are significant differences from one author to the next
in terms of persons, projects and ideas chosen.
In their influential history, International Style Hitchcock and Johnson consider
Wagner as the individualist who was one of the first to break consciously with the
nominal discipline of the revivals.1 Regarded as the influential figure of the New
Tradition in the terms of these authors, Wagner cultivated qualities of lightness and
developed the plane surfaces of his architecture for their own sake,2 significantly a
decade before Peter Behrens architectural volume began to replace the traditional
effect of mass.3 Wagner, Behrens and Auguste Perret were the architects that lightened the solid massiveness of traditional architecture,4 but Hitchcock and Johnson
restrain from further elaboration or illustration of Wagners architecture. The main
objective of the authors was to advertise International Style and to establish the
modern movement as a style, original, valid, logical and innovative as the great styles
 enry-Russel Hitchcock and Philip Johnson, International Style, W.W. Norton & Company, New
H
York, 1995, 40.
2
Ibid.
3
Ibid.
4
Ibid, 41.
1

302

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

of the past.5 Wagners architecture did not find a room in the set of illustrations of
this book which function as a real evidence that support the authors argument.
The other two founding genealogies of modern architecture, that played a decisive role in shaping the ideology of modern movement, that of Giedion and Pevsner, regard Wagner as a significant figure in their narrative of genesis, triumph
and decline of modern architecture. In Pioneers of Modern Design (1936) Nikolaus
Pevsner refers to Wagner as the most progressive Viennese architect,6 as one of
the first to admire the machine and understand its relation to architecture and the
link between design to ornamentation and his architecture is brought in relation to
Adolf Loos (1870-1933), Louis Sullivan (1856-1924), Frank Lloyd Wright (18691959) and Henri van de Velde (1863-1957).7 In order to demonstrate Wagners
modernity, Pevsner selects his most modern work, the Postal Savings Bank, as a
representative of his built works and only uses quotations from his theoretical work
Modern Architecture which prove his hypothesis: The only possible departure for
artistic creation is modern life. All modern forms must be in harmony withthe
new requirements of our time.8 Pevsner compiled these facts, i.e. linked the evidence, quotations and an example together in his historical narrative that defines
the roots, novelties and innovations in order to justify natural, and evolutionary
development of modern architecture.
Sigfried Giedion also reserves room for Wagner in his history of modern architecture, Space, Time and Architecture (1941). Mirroring his fellow historian Pevsner, Giedion selects an almost identical quote from Wagners Modern Architecture:
our starting point for artistic creation is to be found only in modern life.9 The
Postal Savings Bank is again selected to represent Wagners architectural opus and
the same is in the first edition of Vincent Scullys Modern Architecture: Architecture
of Democracy (1961) where the Postal Savings Bank is contrasted to Hortas Maison
du Peuple in order to demonstrate the break from organic curves in favor of hard,
linear design.
In the aforementioned histories there is no trace of the Wagners tendencies towards academic historicism. However, closer examination of what was considered
to be Wagners functional and modern architecture, indicated his eclectic tendencies. The design of the Postal Savings Bank (1908), probably Wagners most modern work, is based on a logical trapezoidal plan with a banking hall at its center,
See Hitchcock and Johnson International Style
Nikolaus Pevsner, Pioneers of Modern Design, Penguin Books, New York, 1984, 30.
7
Ibid., 27.
8
See Pevsner, Pioneers of Modern Design.
9
Sigfried Giedion, Space, Time and Architecture, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, 1980, 317.
5
6

303

asja mandi

which contains a glass vault carried on steel columns. The architect tried to humanize these materials by arranging them in a church-like structure similar to the
Renaissance ones that reflect rationality, harmony and symmetry. This building still
echoes his earlier open-minded eclecticism of Neo-Renaissance or how he termed it
free Renaissance10 and it only attempts to express modernity through the modern
use of materials so it still appears only as a modernized past.
Compared to his designs, Wagners theoretical writings reflect more modern concepts such as his Sketches, Drawings and Executed Buildings published in four volumes,11
which along with his architectural designs, contain his theoretical concepts, such as the
need for a new style that would reflect the needs of a modern man. This plea for a new
style was introduced in 1889, but this was a phenomenon of the nineteenth-century
architecture in general and was acknowledged much before Wagner. For instance, in
his Lectures on Architecture (1854-1868) French architect Viollet-le-Duc discusses the
development of a new style that has to consider the ideas of progress proper to our
age.12 Wagner could have been guided by Viollet-le-Ducs writings, or by the German
influence that was predominant in Austria. Since he was studying in Berlin, it is more
likely that he was inspired by the German theorists who touched upon the problem
of style such as the architect K.F. Schinkel, who in 1822, in his diary raised the question of why his era should not have its own style. In 1828 German theorist Henrich
Hbsch also wrote about this issue in his book In What Style Should We Build. In
later works, Hbsch aimed to identify the means for developing a new style based on
a need, which is best identified by its primary elements of roof and supports, the notion that goes back to Marc Antoine Laguiers Essay on Architecture (1753). In 1845,
another German architect, Eduard Metzger, discusses the same contemporary issue
in his work A Contribution to the Contemporary Problem: In What Style One Should
Build.13 But probably the most direct influence on Wagner was that of his professor at
the Academy of Fine Arts in Vienna, Eduard van der Nll who in 1845 also addressed
the problem of style and eclecticism.14 In Andeutungen ber die kunstgemsse Beziehung des ornaments zur rohen Form (1845) van der Nll calls for an end to Greek
 agner, like his Viennese contemporaries, was influenced by the historical approach of Gottfried
W
Semper (1803-1879), a German architect, teacher and writer who envisioned the Renaissance as
still capable of stylistic completion. See Gottfried Semper, Der Stil, in Otto Wagner: Reflections on
the Raiment of Modernity, (ed. Harry Francis Mallgrave), The Getty Center Publication Programs,
Santa Monica, 1993.
11
These four volumes were published from 1889 to 1922.
12
E.-E. Viollet-le-Duc. Lectures on Architecture. Vol. I, Dover Publications Inc., New York, 1987.
13
Harry Francis Mallgrave, Introduction, in Otto Wagner, Modern Architecture: A Guidebook for
His Students to This Field of Art, The Getty Center for the History of Art and the Humanities,
Santa Monica, 1988, 17.
14
Ibid., 16
10

304

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

and Gothic forms because the technical means of his age suggested new methods of
construction. He believed that new style, developed from three criteria: logical use
of materials; rational design, and construction; and sensitive artistic ennoblement of
constructional form, would produce new form.15
In comparison to Wagners Sketches, Drawings and Executed Buildings, his more
revolutionary ideas are expressed in the first volume of Modern Architecture (1896).
The book is divided into five chapters: The Architect, consists of ideas on the profession; Style contains a rejection of historicism and Wagners principles of modernity; Composition describes the procedures in planning; Construction includes
his most important theoretical ideas, the core of his theory; and The Practice of Art
gives practical tips on city planning. It was published in four versions between 1896
and 1914 reflecting the evolution of Wagners concepts on modern architecture. In
the preface to the third edition (1901), he defined this book as an appeal to young
architects to avoid copies and the path of plagiarism and to find salvation in the world
of creation.16 He emphasized the necessity for a new architecture in response to new
functional requirements, new materials.
Need, purpose, construction and idealism are the primitive germs of
artistic life. United in a single idea, they produce a kind of necessity in
the origin and existence of every work of art, and this is the meaning of
the words ARTIS SOLA DOMINA NECESSITAS.17
Despite Wagners calls for primacy of function and construction, he was still unable to break away from idealism, the esthetical concern with ideal beauty of form
inherited from Renaissance. Not even in his last edition of Modern Architecture
(1914) did Wagner completely distance himself from tradition. His chapter Composition still demands symmetry and the effect of perspective in the design.
The aping of unsymmetrical buildings or the intentional making of an
unsymmetrical composition in order to achieve a supposed painterly
effect is totally objectionable. All unsymmetrical ancient models came
about only because later generations made spatial changes to a building
originally symmetrical, causing the asymmetry. Never, never may this
be looked upon as the original intention.18
Demand for symmetry is a Renaissance principle, as is the significance of the effect of perspective.
Ibid.
Otto Wagner, Modern Architecture, 55.
17
Ibid., 91.
18
Ibid., 86.
15
16

305

asja mandi

When composing, the architect has to place great importance on the

effect of perspective; that is, he must organize the silhouette, the massing, the projections of the cornice, the distortions, the sculptural line
of the profile and ornaments in such a way that they appear properly
emphasized from a SINGLE VANTAGE POINT.19
Wagners modernism was not an escape from history, but rather a redefinition of
the way that historical notions factor into a design which makes use of new materials and building techniques. Therefore Modern Architecture is a manifesto of a practitioner who was loyal to traditional values, but fully aware of the new challenges
that architecture was facing.
It can be concluded that in the overall history of modern architecture neither
Wagners theoretical concepts nor his architecture are really revolutionary. His
theory is not significantly different from what was being taught at the Ecol des
Beaux-Arts nor it was more evolutionary than what Louis Sullivan, was preaching in
1880s. In Elements and Theories of Architecture (1902) J.A. Guadet laid out the
guiding principles of Beaux-Arts Academy teaching: program, purpose, symmetry,
simplicity, and beauty. Wagners Modern Architecture contains all these principles.
Guadets description of the architects task: to translate the aspirations of their
time; and to be the artist of your own timesthat is always a noble mission20 is
similar to Wagners definition of one of the most important tasks of an architect:
necessity of perceiving needs of contemporary society and solving them.21
As early as 1881 Louis Sullivan addressed the emphasis on program and utility,
associated with functionalism, when he described his first year in the firm Adler and
Sullivan.
He could now, undisturbed, start on the course of practical experimentation he long had in mind, which was to make architecture that fitted
its functions a realistic architecture based on well defined utilitarian
needs that all practical demands of utility should be paramount as a
basis of planning and design; that no architectural dictum, or tradition,
or superstition, or habit, should stand in his way.22
Ibid.
J. -A. Guadet, Elements and Theories of Architecture, in America Builds, Public Domain, New
York, 1902, 323-334.
21
Wagner, Modern Architecture, 68.
22
Hugh Morrison, Louis Sullivan: Prophet of Modern Architecture quoted in Larry Ligo, The Concept
of Function in Twentieth-Century Architectural Criticism, UMI Research Press, Ann Arbor,
Michigan, 1984, 13.
19
20

306

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

His call for architecture that fitted its functions came much before Wagners
emphasis on the necessity for architecture to respond to functional requirements,
new materials and structure: Need, purpose, construction and idealism are the
primitive germs of artistic life.23
Even though they are mentioned in the early histories of modern architecture,
Wagners theory and architectural projects do not seem very innovative or revolutionary, but there was something in his teaching methodology at Wagner School
that inspired and encouraged his students to proceed with more revolutionary designs. Wagner School has been forgotten until 1969 when Otto Antonia Graf s essay Die Vergessene Wagnerschule, was published. Prior to that Siegfried Giedion
in his Space Time and Architecture briefly mentions the School, but refrains from
further discussing its significance and contribution to the modern movement. Only
after Graf s emphasis on significance of the Wagner School, Wagner was brought
into historical discourse in this context. Vincent Scully, obviously impacted by
Graf s account, in his revised edition of Modern Architecture: Architecture of Democracy (published in 1974) in the last, added chapter, praises Wagners influence
on the architecture of his student Karl Ehn i.e., that the design of Karl Marx Hof
(1927-1930) reflects the influence of Wagner and his school. Ehns Karl Marx Hof
as a descendant of Wagner School was also acknowledged by William Curtis in
his Modern Architecture Since 1900 (1982), but surprisingly this history is not very
different from Pevsner and Giedion in regards to Wagners position in the history
of modern architecture.
Unlike some of his aforementioned fellow historians, Kenneth Frampton in
Modern Architecture: A Critical History (1980) examines Wagners pedagogical
role in the context of his influence on protagonists of Vienna Secession Josef Maria
Olbrich, who assisted Wagner in his office and Josef Hoffman, who was a student
in the Wagner School. The Wagner School is briefly mentioned in the context of
the Futurist architect Sant Elia and even though Frampton only scarcely mentions
Wagners pedagogical influence, his discourse opens the door for new insights provoking further exploration of Wagners contribution as a professor.
Wagners historical significance resides within his involvement with the Academy of Fine Arts where he was the chair of the school of architecture, which came to
be known as the Wagner School. An insight into the Wagner School will provide a
better understanding of Wagners role in the history of modern movement. Wagner
discovered, inspired, motivated and supported a number of young talents who carried Austrian architecture over the threshold towards modernity. The students of
the Wagner School and the publications of their designs inspired architects around
Europe and even across the Atlantic, in the United States.
23

Wagner, Modern Architecture, 91.

307

asja mandi

The Wagner School effectively existed for twenty years, from 1894, when Wagner
was appointed professor of the Academy, until 1914. Wagner was already fifty when
he started teaching and many of his architectural designs were executed or were in
the process of construction,24 others, along with this theoretical approaches, were
published in Sketches, Drawings and Executed Buildings (first volume was published
in 1889). This document of his works, which show him as rather conservative,25
won him the academic post the faculty of the Academy assumed Wagner would
continue teaching in the manner of his predecessors.
Since he was already an affirmed practitioner and theorist, for the students he
was the architectural super representative, the status that provided him with the
authority, power and predisposition act as an opinion leader.26 His impressive
opus of works (just published in Sketches, Drawings and Executed Buildings), the
authority given by the title of professor and great rhetorical prowess all provided
him with the confidence, power and skill to persuade. In 1986 the first volume of
Modern Architecture was published, the text, that was written with a clearly didactic
purpose, to serve as a guide to his students at the Academy.
Wagners teaching was based on the strong relationship between master and student, thus he was very selective when admitting students and only the most gifted
ones were able to enroll in his program. While the Technical University in Vienna
was accepting up to seventy students a year, at that time, Wagner accepted on average six to seven students, out of ten times that number of applicants.27 He justified this selective strategy through the definition of art: art, as its name suggests, is
an ability; it is talent developed to perfection by the chosen few, a talent to invest
beauty with tangible form.28 The teaching method based on a close relationship
between master and student benefited both sides; Wagner taught his students and
learned form them at the same time. But the best way to examine the effect of the
School is to see how students perceived it. Karl Maria Kerndle, one of the most progressive students in Wagners class, in 1902/03, writes:
The work at the Wagner School is guided by this modern spirit of constant progress. The schools creative force is based on the insight, that
Synagogue, Budapest (1870), Palais Wagner, 3 Wenweg, Vienna (1890), Nussdorf Dam, Danube
Works, Vienna (1894-98), Stadtbahn System, Vienna (Karlsplatz Station with J.M. Olbrich) (1894-99).
25
In the first volume of Sketches Drawings and Executed Buildings Wagner remained in line with
the Neo-Renaissance style or free Renaissance as he referred to it. See Wagner Sketches Projects
and Executed Buildings, 17.
26
Ronald Carpenter, History as Rhetoric, University of South Carolina Press Columbia, South
Carolina, 1995, 6.
27
Ian Boyd White, Three Architects from the Master Class of Otto Wagner, The MIT Press, Cambridge,
Massachusetts, 1989, 10.
28
Wagner, Modern Architecture, 40.
24

308

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

the sole starting point of all artistic desire should be modern, ever renewing life, where the task which artists must solve through art originates...The schools creative energy is rooted in the individuality of
every single person; complete artistic freedom is the Wagner Schools
solution, just as necessity is the only master of artThe artist never finishes learning, he can never create something that he will not attempt
to surpass with his next effort, he will remain for ever and immutable:
the idea of art, the principle of art, the basis of its creation.29
The Wagner School had a three year curriculum which consisted of very specific assignments and was designed to teach students practical aspects of design,
the understanding of structure, materials and functional requirements, as well as to
inspire free expression and imagination. In the first year, students were assigned a
simple Viennese apartment building, a project they would likely encounter in their
professional lives, the one that would give them a firm grasp of structures and an
understanding of needs, and a full appreciation of problems involved.30 Once students became secure in dealing with practical problems and were able to respond
to the requirements of purpose and the needs of a client, they were introduced to a
more complex task, the design of a public building, which was the second year assignment. The public building was intended to incorporate complicated solutions
and thus prepare students for challenging architectural profession. The third year
in the Wagner School involved the progression towards more innovative and creative solutions a project they might never encounter in their professional lives. The
purpose of these assignments, as Wagner described it was to help ensure that the
divine spark of imagination that must always be alight in an architect becomes a luminous flame.31 Such creative and exotic projects were given every year at the Ecol
des Beaux-Arts in Paris and Wagner recognized their significance to the training of
the artists imagination. He devoted himself to these kinds of projects because he
believed in the importance of freedom and personal expression that would inspire
young architects to avoid the path of plagiarism and to find salvation in the world
of creation32 and each student was free to choose whatever imaginary representations suits his personality.33 The three-year curriculum had a strong impact on the
Karl Maria Kerndle, Aus der Wagner-Schule 1902/03 und 1903/04, in August Sarnitz, Ernst
Lichtblau, Architect 1883-1963, Canfield and Tack Inc. Rochester, New York, 1994, 17.
30
Otto Wagner, Baukunsletisches Lehrprogram, in Borsi Franco, Godoli Edzio, Vienna 1900:
Architecture and Design, Rizzoli International Publications, Inc., New York, 1986, 157-158.
31
Ibid.
32
Wager, Modern Architecture, 55.
33
Wagner, Baukunstlicher Lehrprogram, in Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 158.
29

309

asja mandi

students future careers because it not only prepared them to respond to the needs
of their clients, and to the structural and functional requirements, but it also encouraged them to break from traditional formal guidelines in search for free expression and innovation in design.
Wagner perceived the residential apartment building to be the basic building
block of urban planning and therefore the model for young architects. The apartment building was adapted to the needs of modern humans, thus the floor plan
needed to make maximum use of space in the most functional way.34 Guided by the
requirements of purpose and economics, Wagners students designed very modern,
functional buildings such as Slovenian architect Max Fabiani (1865-1962) who
continued and developed the masters concepts. There have been suggestions that
he even assisted Wagner in writing Modern Architecture35 and the influence of Wagners architectural manifesto is obvious in Fabianis works. At the turn of the century, Fabiani designed the Portois & Fix Building on Ungargasse (1899-1900) which
expresses a strict formulation of his professors concepts. Here the architect applied
Wagners idea regarding urban architecture i.e., the need to take into account problems of hygiene caused by pollution.36 The building reflects a functionalist approach
in the selection of materials, architectural details, and limited decorative elements.
The functionalism is evidently reflected in the division of the faade into the lower
commercial space and the upper housing units, emphasized by the use of different
materials; the lower part of the faade is red granite, higher floors are green tiles. In
his model for the Portois & Fix Building Fabiani made a significant contribution
in new use of color: painting of metal parts, both decorative and structural, some
in silver i.e., in the chromatic sense with neutral means that lighten the structural
weight. Research and experimentation in the field of color that took place in Wagner School was significant as the one in the field of form.
Ludwig Hevesi, Viennese critic in 1901 referred to the Portois & Fix buildings
faade as impressive, imposing and highly modern.37 The cladding of the faade
with slabs directly evolved from Wagners apartment building, Majolikahaus, but
the decoration is much more modern. Fabiani reduced the organic curves and floral
decorations of the Art Nouveau to geometric patterns. The works of other Wagner
students express similar characteristics: Joe Pleniks Langer house in the Beckgasse
(1900-1901), Ernst Lichtblaus apartment house in the Wattmanngasse (1914),
From the Wagnerschule 1899, supplement to Der Architekt in Sarnitz, Ernst Lichtblau, 19.
Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 157.
36
Wagner touched upon problems of population growth, changes in traffic, loss of center in the
urban city planning, and gave contemporary architects the task of resolving these problems by
taking into consideration the requirements dictated by the new demands of modern individuals:
traffic, economics and hygiene. See Modern Architecture, chapter The Practice of Art.
37
Peter Haiko, Vienna 1850-1930: Architecture, Rizzoli, New York 1992, 174.
34
35

310

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

both in Vienna; Alois Bastls apartment house with commercial space in the Masarikova Street in Zagreb (1906).
The apartment houses of his students reflect a shift towards a modern trend that
was in some way inspired by Wagners designs. However, his students did not display
Neo-Renaissance and Neo-Baroque arrangements, rather simplified forms ruled by
the criteria of economy. Therefore, the costly stucco and stone-cutting work of the
Classical design was sometimes replaced by two-dimensional decorations executed
in sgraffito directly in the cement.38 These buildings were not completely stripped
of ornament, but dcor had nothing to do with academic historicism, it was applied
to the form as if the faade was a painting canvas and this architecture is referred to
as tattooed architecture.39
These architectural objects were often both apartment and commercial buildings, thus the functional requirements were followed religiously to make the maximum and most efficient use of space (e.g. Portois & Fix Building). The ground levels were usually reserved for commercial shops, where glass walls were required to
fulfill the need for the transparency that would enable the display of goods in the
windows hence such buildings demanded an analytical and functional approach to
architecture, structure and materials.
The design that especially brought architecture and structure together was that
of the department stores in the early years of the twentieth century. Following the
functional requirements of the department store such as the need for transparency,
the architects developed glass architecture as evident in the designs of Wagners students, Istvn Bnko-Medgyaszay and Karl Reinhart. Bnkos Design for a department store (1902) contains a glass cage in the central section of the front, he opens
the interior space and integrates the building with the street. Reinhart goes even
further with his design for his department store (1913) for he fully develops the
concept of the curtain wall. This glass box also shows a very modern trend the
architect attempted to standardize the glass components according to a modular
system based on the shape of a square. Wagners teaching on the primacy of functional requirements and the importance of straight lines are not only followed by
Bnko and Reinhart, but pushed further towards the glass-box architectural forms.
The projects by Bnko and Reinhart were not built, but they do exemplify the
amazing drawing skills of students in Wagners School. It seems that Wagner gave the
graphic representation of the project sometimes even greater importance than the
architectural solution, thus some of his students are regarded as major contributors
to the graphic arts in Veinna, such as Josef Hoffmann, Leopold Bauder, Emil Hoppe
and others. Wagners interest in draftsmanship could be justified by the persuasive
38
39

Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 170.

Ibid.
311

asja mandi

element that the drawing has when presenting the architectural solution. The high
drawing skills as evident in the works of his students were sometimes overemphasized and Wagners teaching approach was criticized by some for predominance of
the hand,40 where drawing becomes not a means to an end but end in itself or as
in the words of student Marcel Kammerer from 1908: The mania for draftsmanship that is taking hold of architect should be regarded as a damaging shoot on a
trunk full of sap.41 Kammerer noticed that they are competing with artists, which
becomes obvious in some designs that resemble the way of expression of Wagners
good friend, that of Gustav Klimt.42 However, some problems of conceptual nature
were tackled by Wagner School much before they appeared in painting the use
of abstract forms i.e., the utilization of rectangular surfaces and pure pyramidal and
cubic shapes.43
The drawings of his students were published44 and they served as means of
spreading the new ideas outside of Vienna and even beyond the borders of the
Austro-Hungarian Empire. Wagner was probably aware of the fact that these revolutionary designs would not be built in conservative Vienna, but rather as skillful
drawings would attract the eye, persuade the viewer by the design and revolutionize
architecture in the less conservative parts of the world or in some less conservative
times.
Wagners goal of giving his students a firm grasp of structures and an understanding of needs as well as urging them to design user-friendly and cost effective
buildings45 has been achieved in the works of the aforementioned students. Their
designs express the evolution and progression of architectural forms from NeoClassical to modern. The modernity is expressed on several levels: realism, structure, purpose, material and necessity. Even though Wagner embodied these concepts in Modern Architecture, he still juxtaposed them to the classical concepts of
symmetry and idealism. Thus it was his students ability to differentiate the modern
conceptions and incorporate them in their designs that carried his ideas forwards.
There was something in Wagners teaching method that encouraged free artistic
expression, as one of his students wrote:
Wagners student Pavel Jank, statement from 1910. Ibid., 159.
Ibid., 158.
42
Marko Poceto, Vagnerova kola: 1894-1912 u Istorija moderne arhitekture, antologija tekstova,
knjiga 1. Koreni modernizma, (ed. Milo R. Perovi), Izdavaka zadruga IDEA i Arhitektonski
fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1997, 542.
43
By 1910 these cubic forms were already exhausted by Wagner students. See Poceto, Vagnerova
kola: 1894-1912, 542.
44
The first publication of the work of Wagners students was in 1898 under title Aus der
Wagnerschule.
45
Sarnitz, Ernst Lichtblau, 20.
40
41

312

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

The main advantage of the Wagner School is the free individualistic

expression of all talent and originalityno trace of the drills and repetitive exercises that aim at superficial effects, something from which
even the Ecol des Beaux-Arts is still suffering. 46
Freedom guided these architects to the creation of the early modern designs. One
of their most interesting source of inspiration was the exploration of folk culture and
the transformation of the anonymous primitive forms into modern designs. The
interest in architecture innocent of academic training was drawn from the Mediterranean vernacular forms. This connection was made by Josef Hoffmann, Wagners
student and later assistant, in 1897, in his essay on the architecture of Capri:
I was deeply moved by the architecture on the countryside. It is a simple but typical approach to building, which is despised by protagonists
of official grand architecture. This approach could tell us about our
desire to produce forms related to function and materials47
When in 1896 Hoffmann returned from his trip to Rome, he exhibited his
drawings in the Great Hall of the Academy and these projects caused confusion and
debates in the Viennese intellectual circles for they were spontaneously built, based
on stereometrically reduced functional shapes. The students viewed Mediterranean
architecture as an example of pure forms that expressed bare arrangements of elementary volumes, stripped down to the basic geometric shapes. They developed
projects marked by geometric abstraction and technical symbolism such as Karl
Maria Kerndles design of Sepulchral Chapel (1903). This project reflects linearity,
abstraction, reduction of decorative elements on one hand, and technical constructions and materials on the other. It reveals an abstract composition of geometric
forms stripped of ornament a large white cube is divided in two equal parts by
a narrow vertical entrance and a set of stairs; it is completely free from decoration,
simple white and pure. It seemed that Kerndle wanted to champion the idea of pure
architecture that was later mastered by Le Corbusier.48 The Sepulchral Chapel features the concepts of symmetry and monumentality in the design inspired by Wagners simplified classicism, but Kerndle reduces the formal elements to the abstract
geometric shapes. The design is guided by fee rein to Kerndles imagination, something that Wagner encouraged in his teaching.
 his was written in 1898, from the Wagnerschule 1898 , supplement to Der Architect in Sarnitz,
T
Ernst Lichtblau, 19-20.
47
Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 178.
48
Le Corbusier was also interested in folk architecture. In his youth, he travelled around the Balkans and
recorded various thoughts on Macedonian houses, wooden buildings on the shores of Bosphorous
and in Constantinople.
46

313

asja mandi

Ernst Lichtblaus interest in folk architecture came from his travels through
the Bosnian region. In 1907 in the Austrian journal Der Architect,49 he published an essay with sketches and photographs of different parts of Bosnia, places
such as Sarajevo, Mostar, Jajce, and Banjaluka. The architect was interested in
houses that were build during the Ottoman rule, in architecture composed of
inexpensive material and wooden structure stripped off any kind of ornaments,
set in an environment still untouched by Western civilization. This exploration
of the folk, exotic and even primitive, which finds its parallel in the painting
from the late nineteenth and early twentieth-century, represented escapism from
the cruel urban life, and eventually grew into an inspiration for design free from
academic historicism.
The combination of travel sketches and designs introduced the idea of a collage in which existing forms or regional Bosnian architecture were analyzed, broken
down and recomposed into new architectural units. The assembly is based on the
selection of basic geometric forms, and reinforcing them with more enduring materials: natural stone walls, visible brick or stucco walls.50 In his sketches such as
House for Bosnia, Lichtblau uses the recognizable roof from Bosnian folk architecture and recomposes it into a new architectural unit creating a new simplicity based
on the symbiosis of the primitive and academic architectural attitude.51
Even though the School was marked by the spirit of experimentation, all
projects were approached from the aspect of possibilities of their concrete realization, and thus were fully discussed, analyzed and critiqued.52 On daily bases Wagner worked responsibly, intensely and individually with each student. The students
were also obliged to participate in weekly meetings where published projects were
together examined, commented and critiqued and each student was stimulated to
actively participate in the discussion and freely formulate his critique. The concept
of Wagners teaching was oriented towards critical and creative approach to problems in architectural design and many students who graduated from other architectural schools attended these meetings as a part of their postgraduate education.53
The rigid curriculum Wagner established in his school enabled two thirds of his
students to make a living work in the important architectural offices: besides Wagners own, in those of Josef Hoffmann, Ohman Bauer, Max Fabijani
 er Arhitekt, journal ran by Ferdinand Fellner Ritter von Feldegg, was a major promotor of Wagner
D
School since 1989. For more information on the activities of the journal and its publications see
Poceto, Vagnerova kola, 535-549.
50
Sarnitz, Ernst Lichtblau, 22.
51
Nedad Kurto, Arhitektura Bosne i Hercegovine: Razvoj bosanskog stila, Sarajevo Publishing and
Meunarodni centar za mir, Sarajevo, 1998, 229-232.
52
Poceto, Vagnerova kola: 1894-1912, 537-538.
53
Ibid., 537.
49

314

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

The most progressive years of the Wagner School were between 1897 and 1907
when the experimental architecture was created through optimism and euphoria
over new forms. The Wagner School publications in 1905/1906 and 1907/1908
were very significant for the history of modern architecture at the time this was
understood to be the turning point in the move towards modernity.54 The students
continued where their master left off since Wagner was deeply influenced by the
traditional views of his predecessors and the general attitude of conservative Viennese society, which was more inclined towards preservation than innovation and
was hostile towards novelties.55 He recognized the need for new architecture guided
by the requirements of purpose, necessity and new materials, but never completely
distanced himself from historicism. Fully aware of the difficulty of introducing and
developing new ideas in the traditional environment, Wagner attempted to prepare
his students and apprentices for path with thorns as he described architects profession in Modern Architecture. His teaching encouraged them to develop new styles
and change society guided by the modern spirit of constant progress, something
Wagner himself was not able to reflect freely in his works.
His students and collaborators talk about this teaching as stimulating and encouraging such as Josef Hoffmann56 who expressed works of genuine thanks to his
master: He understood how to encourage us and to support our hope. He had the
gift of gladly bringing out all dormant abilities, of promoting and leading. He was
truly a great and important teacher.57 This notion is similar to Robert Oarleys account on Wagner published in Der Architect in 1919:
His activity as a teacher was success chiefly because he was capable of rousing the young to very intensive work and to a colossal volitionOne thing
every student has learned: to carry every assignment to its ultimate conclusion, to study it in every sense and to elaborate it with the greatest precision, always with the desire to seek and invent something still better.58
Some of his students managed to distinguish the modern elements within
Wagners architectural works and apply them to their designs. The social context,
 rnst Lichtblau, Wagnerschule-Arbeiten aus der Jahren 1905/06 and 1906/07 and an appendix,
E
Leipzig 1910 in Sarnitz, Ernst Lichtblau, 22.
55
Carl Schorske described Vienna through the specific Viennese situation: the modern age in
Vienna was handicapped by history; the modern age, modernity, and modernism were set off
against each other...there was no activism, no real futurism and no radical modernism in Vienna.
See Carl Schorske, Fin-de-Sicle Vienna:Politics and Culture, Vintage Books, New York, 1981, 6.
56
Hoffmann was Wagners student and assistant.
57
This statement is from 1928. See Eduard Sekler, Josef Hoffmann, Princeton University Press,
Princeton 1985, 13.
58
Robert Oarley, Otto Wagners Persnlichkeit, in Sekler, Josef Hoffman, 13.
54

315

asja mandi

traditional Vienna, was still a barrier to the development of these ideas, but the
Wagner School gave them space for experimentation. They were given freedom by
their professor and this was quite uncommon at the academies of their time: no
art school of the nineteenth and twentieth centuries produced such a profusion of
revolutionary ideas and projects in such a short period of time, going far beyond
anything designed by Wagner himself.59
Through the Wagner School and the works of his students and collaborators,
Otto Wagner exerted a strong influence on Austrian architecture and more broadly,
on the European avant-garde. In Austria, he had an enormous impact on several
generations of students, among them the generation that formed the Vienna Secession (1887) and the one that created the Austrian Werkbund (1913).
Wagners assistant Joseph Maria Olbrich (1867-1908) and one of his most talented students, Josef Hoffman, who graduated with a Prix de Rome in 1895, cofounded an anti-academic art movement, the Vienna Secession. Joseph Maria Olbrich was not Wagners student, but he was hired as a draftsman in Wagners office
and thus was impacted by the masters ideas. Wagner encouraged his assistants to
participate in architectural competitions and Olbrich entered a number of them.
The most important competition was for the North Bohemian Museum of Applied Arts in Reichenberg (1895). This project clearly revealed Wagners influence:
an abstracted classicism with quickly drawn semi traditional details. A few years
later, Olbrich designed the Secession building (1897-1898), his most recognized
edifice. Individualism and free expression, which were inspired and encouraged in
both Wagners atelier and school, were distinguishable in the design of his assistant.
Here Olbrich freely uses the treasury of tradition to reinforce and refresh the sense
of form, but at the same time he is moving towards his individual style in a confident
and self-assured way. In the 1914 exposition in Cologne, the Deutscher Werkbund
honored the late Olbrich as one of its twelve apostles along with such contemporaries as Peter Behrens, Josef Hoffmann, and Henry van der Velde.60

Josef Hoffmann (1870-1956) was also working for Otto Wagner, but at the
same time he was establishing his position as an individual architect and making
a name for himself. He was one of the founders of the Werkbund which played a
significant role in the history of the modern movement. Only four years after he
graduated, Hoffmann was appointed professor at the Kunstgewetbeschule in Vienna. As a practitioner he shared a classicist-rationalist tradition with Wagner, but
his works are much more innovative. Around 1902 Hoffmann was beginning to
move towards simplification and formal purification based on the post-1889 work
59
60

Otto Antonia Graf, Master Drawings of Otto Wagner, Academy of Fine Arts, Vienna 1987, 23.
Macmillian Encyclopedia of Architects, Vol. 3., (ed. Adolf K. Placzek), The Free Press, a Division
of Collier Macmillian Publishings, Co, Inc, New York, 1982, 315-318.

316

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

of Otto Wagner as illustrated in his Purkersdorf Sanatorium (1904) which had an

influence on Le Corbusiers later designs.61 Hoffmann highly valued Wagner as a
great architect, teacher and a friend. In April 1928 he delivered a memorial address
at Otto Wagners funeral where he remarked:
Otto Wagner as an architect of revolutionary guiding genius must be
finally recognized, and even our ungrateful city will learn to value and
love him. We who had the good fortune to stand by his side, who appreciated him as the revered master and guide, frequently also friend,
we thank him above all for all the stimulating and awakening forces.62
Hoffmanns architecture around 1901 reflected a preoccupation with the possibilities of abstract form in design and clear elements i.e., simple and free from ornament, that had never appeared in earlier styles. This was his own attempt to arrive
at an abstract style.
Wagners role as a professor was an important contribution to modernism: many
of his students designs paved the way for European Modernism. In 1901 and 1902
Emil Hoppe, Otto Schnthal and Marcel Kammerer graduated from the Wagner
School. As students, they created imaginative designs infused with progress and
modernity. The preeminence enjoyed by the three architects in Vienna can be appreciated through Marco Pozzettos comments on the history of the Wagner School
in which he describes Hoppe as the Wagner student who contributed most to the
formation of Viennese taste between 1900 and 1910, Kammarer as one of the
main figures in the Viennese scene and Schnthal as without doubt one of the
most important personalities in Vienna both in his contribution to the development of modern form and through his built projects.63 From 1902 to 1910 these
three architects worked together in Wagners firm, but while working for Wagner
they matured towards independence and soon set up their own practice. The relationship between Wagner and the new Hoppe/Kammerer/Schnthal practice was
the subject of a Joseph August Lux 1914 monograph on Wagner:
As a further proof that no master did more to positively promote individual development than Otto Wagner, I would point in particular
among the ranks of the younger generation to Marcel Kammerer, then
Emil Hoppe and Otto Schnthal, a trio that matured quickly to create
its own, individual style. To appreciate this, one has only to remember that most schools, and by no means the worst, produce absolutely
 enneth Frampton, Modern Architecture: A Critical History, Oxford University Press, New York
K
1980, 81.
62
Sekler, Josef Hoffmann, 495.
63
Marco Pozzetto, Die Schule Otto Wagners 1894-1912, quoted in White, Three Architects from the
Master Class of Otto Wagner, 8.
61

317

asja mandi

uniform studentsthat from the great As and Bs come countless as

and bsIn contrast, the products of Wagnerschule offer a refreshing
picture of constant individualization, which can be regarded almost as
a continued education.64
The competition project for the Grandstand at the pony-trotting stadium in Vienna (1911-1913) reflects the trios development of their own concepts regarding
the relationship between structure and form but Wagner prepared them for this
task since sporting installations and stadiums had been a favored subject in the Wagner School. Sport and the ferroconcrete structure of these buildings were seen as
parallel and highly compatible expressions of the strength, vigor and efficiency of
the new century65 hence these forms and materials exemplify the architects comprehension of the functional requirements of the building.
Between 1924 and 1928 Hoppe and Schnthal66 designed the large social housing block the Sandleiten estate. The design was derived from Wagners polemic Die
Grosstadt (published in 1911) where he rejected the decentralized garden suburb as
inappropriate for the economic and social needs of a highly mobile working population with little job security. This reflects the predominance of the former Wagner
students in the design and planning of the housing estates promoted by the socialist
city council in Vienna.67 These housing blocks were created by Hubert Gessner,
Reumann-Hof (begun 1924), Karl-Seitz-Hof (begun 1926) and by various other
Wagner students: Ernst Lichtblau, Rudolf Perco, Camillo Discher and Karl Ehn.
Karl Ehns design of the social housing project Karl Marx Hof (1927-1930) has
been discussed in Curtis Modern Architecture Since 1900 as an important monument
in the history of modern architecture and urbanism between the wars and as a descendant of the Wagner School.68 The Karl Marx Hof recalls the monumental order
and rhythmic spacing of the arches often practiced by Wagner himself. The use of the
clear-cut elevations, the absence of ornament, the flat roofs and linearity all resemble
designs of Wagner School students, such as Kerndle, Hoffmann or Lichtblau.
Otto Wagner, Adolf Loos, Josef Maria Olbrich, Josef Hoffmann and a number
of Wagners students played a major role in Austrias vital contribution to modern
architecture in Europe. Austrian architect Adolf Loos, who was probably the most
revolutionary modern architect and theorist in fin-de-sicle Vienna, greatly admired
Joseph August Lux, Otto Wagner quoted in White, Three Architects from the Master Class of Otto
Wagner, 67- 68.
65
White, Three Architects from the Master Class of Otto Wagner, 81.
66
Kammerer was working on his own at this time.
67
White, Three Architects from the Master Class of Otto Wagner, 88-90.
68
Curtis, Modern Architecture Since 1900, Prentice Hall, Inc. Englewood Cliffs, New Jersey, 1987, 171.
64

318

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

Wagner. In his theory and design Loos advocated functional simplicity, appropriate
use of materials and freedom from decoration. He was a strong proponent of pure
forms, stripped from ornament. In Ornament and Crime (1908) Loos claimed
that The evolution of culture is synonymous with the removal of ornament from
utilitarian objects.we have fought our way through freedom from ornament.69 He
sees ornament as a crime against the national economy that should result in a waste
of human labor, money and material.70 Loos was very critical of Viennese architects
such as Olbrich and Hoffmann who used decoration in many works of architecture
and design, albeit he addressed their master, Otto Wagner as the greatest architect in the worlda key figure in the development of twentieth-century European
architecture.71 In Germany, Wagners significance can be detected in Peter Behrens
speech on Josef Hoffmann when he refers to Wagner as a stimulating and ordering spirit of Viennas artistic life, an urbanistic genius of his time and a man who
exerted influence on the entire artistic activity of his country72 or in Bruno Tauts
statement that he is to a certain extent indebted to the Wagner School.
The influence of Wagner and his school spread throughout Europe, especially
to former Czechoslovakia, Bulgaria, Hungary, Croatia, Bosnia, Slovenia, and other
countries in Eastern Europe and the Balkan Peninsula. The history of modern architecture in Czechoslovakia dates from the turn of the century when Wagner student
Jan Kotra returned in 1898 from Vienna. Kotra, regarded as the father of Czechs
architecture, developed rational architecture based on unplastered brickwork73 and
carried it over to his students and collaborators. He was appointed director of the
Academy of Fine Arts in Prague and as a professor he cultivated two generations
of architects, cubist and the functionalist, including Josef Gor, who was Kotras
successor at the Academy. Another student of Wagner, Pavel Jank, known as a representative of Prague avant-garde cubism, developed from the Wagnerian modern
trend but soon felt a danger of uniformity in the rationalistic style. In 1911 he published the Manifesto of Cubism with Josef Gor and Josef Chochol74 and a group
 dolf Loos, Ornament and Crime in Programs and Manifestoes on 20-century Architecture, (ed.
A
Ulrich Conrads) The MIT Press, Cambridge, 1964, 21-23.
70
Ibid.
71
The Dictionary of Art, Vol. 32, Groves Dictionaries Inc., New York, 1996, 760.
72
Sekler, Josef Hoffmann, 495.
73
Vladimir Slapeta and Wojciech Lesnikowski, Functionalism in Czechoslovakian Architecture,
in East European Modernism: Architecture in Czechoslovakia, Hungary and Poland Between the
Wars 1919-1936, (ed. Wojciech Lesnikowski), Rizzoli International Publications Inc., New York,
1996, 59.
74
Josef Chochol was initially influenced by the Wagnerian modern trend but later he drew his
inspiration from cubism. The best examples of his pure, cubist architecture are houses in Prague
below Vysehrad Hill (1911-1913).
69

319

asja mandi

of artists. Despite this Jank still acknowledged Wagners significance in the history
of modern movement.
Wagners system can and must be the basis for an analysis of the present
situation in architecture. Historically he was the first modern architect. He was the first to be systematically and exclusively preoccupied
with ideology. He was the most concrete. He should rightfully be designated the master of European architecture, not only because of his
achievements, but also because he influenced all the other centers of
Modernism in Europe. 75
Wager students, particularly Kotra, along with Jank, and Plenik76 had a crucial influence on the development of modern architecture in Czechoslovakia in
1920s, 1930s and 1940s all the projects that represent great works of architecture emerged from the schools of these architects.77
Functionalism in Hungary was inspired by the work of Otto Wagner and his
students Josef Hoffmann and Max Fabiani. Turning away from eclecticism and the
excesses of Art Nouveau, Hungarian architects looked to their Austrian neighbors
for new forms. The most outstanding architects were: Bla Mlnai, Bla Lajta and
Jzsef Vg. Lajtas Rzsavlgyi House and the Chech-Hungarian Bank are significant monuments of Hungarian early modern monuments. Mlnais bank shows
simplified classicism in its projecting bays and vertical elements, which can be found
in the works of Wagner and Hoffmann.78
Slovenians Max Fabiani and Joe Plenik both went through Wagners training
and Fabiani closely collaborated with Wagner, the latters influence is very distinguishable in the Portois & Fix Department Store (1899) and the apartment and
commercial building Artaria (1900). Joe Plenik joined the Wagner School in
1895. In 1903 and 1905 he designed an office and residential building in the center
of Vienna for Johannes Zacherl. The building transcended Wagners relatively simple faades and monumentality. Peter Altenberg, a friend of Loos, praised the design in a letter to Plenik:
This noble and simple fortressseems to have sprang out of the ground
through its own noble strength. It broke conventions with monstrous
vigor. It subdued, annihilated everything else.79
Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 200.
Plenik lived in Prague from 1911 until 1922 where he taught at the school of arts and crafts.
77
Poceto, Vagnerova kola: 1894-1912, 547-548.
78
Janos Bonta, Functionalism in Hugarian Architecture in East European Modernism, 128.
79
Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 218-219.
75
76

320

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

In the use of color Zacherl building suggests Adolf Losss later stated principle
that color should be dependent of used materials.80
In 1911 Joe Plenik was appointed professor at the School for Arts and Crafts
in Prague and later at Ljubljana University. He was the founder of the Slovenian
school of architecture where another student of Wagner, Ivan Vurnik also taught.
The influence of the Wagner School spread southward from the Slovenian border
to Croatia. Viktor Kovai, who taught at Zagreb University, and Alois Bastl, both
Wagner students were certainly the fathers of modern Croatian architecture.
Besides the influence exerted by Wagners students and collaborators within
regions that were once under Austro-Hungarian rule, the stamp of the Wagner
School could also be found in Scandinavian and Italian architecture. The architects
from these regions were exposed to the architectural solutions of Wagners students
through the Wagner School publications of their designs. The architecture of Scandinavian architects, Sven Silow and Gunnar Morssing, for instance, reflect that influence. In Norway Oscar Shous design for the National Theater in Bergen (19061909) also carried a mark of the Wagner School. Alvar Altos teacher Nystrm was
also influenced by the school.81
Italian futurist architect, Antonio Sant Elia, clearly indicates this influence, particularly the drawings (Study, 1912) which resemble Emil Hoppes sketches (Study,
1902). Sant Elia pyramidal arrangements of simple volumes strongly reinforced
by a stairway follow Hoppes technique of drawing elevations from close up and
bellow.82 The influence of Wagners student is obvious and the architect and critic
Giulio Arata, in 1914 recognized Sant Elias debt to the Wagner School: In some
drawings he imitates the rather cold forms of Margold or lets himself be influenced
by the Austrian Wagnerian school.83 The publications of Wagner School were a
constant and treasured source of ideas for Sant Elia. His belongings at the time of
his death were scattered, with the exception of the publication Wagnerschule 1902
which is the only book known to have belonged to him.84
Wagners students contributed to the development of modern architecture, particularly in the training of future generations of architects, in various places in Europe and
even in the United States of America. The political, social and economic turmoil in Austria and the rest of Europe, World War I and the Civil war in Austria in 1934 forced
Poceto, Vagnerova kola: 1894-1912, 544.
Ibid., 204.
82
Ibid., 181.
83
Arata La prima Mostra d Architetture promossa dall Associazioone degli Architetti Lombardi
(1914) in Esther da Costa Meyer. The Work of Antonio Sant Elia: Retreat into the Future, Yale
University Press, New Heaven, 1995, 39.
84
Esther da Costa Meyer. The Work of Antonio Sant Elia, 39.
80
81

321

asja mandi

many architects to emigrate to the United States, for example: Ernst Lichtblau (18831963), Rudolph Michael Schindler (1887-1953) and Richard Neutra (1892-1970).
Ernst Lichtblau emigrated to the United States in 1939. In 1945 he began teaching at Cooper Union as a textile design instructor and worked as a design consultant
for New Yorks largest department store, R.H. Macy & Company. In 1948 he was
appointed Professor and Head of the Department of Interior Design at the Rhode
Island School of Design. Documentation from the Schools student yearbooks and
publications suggest a remarkable transformation under the influence of Lichtblau.
In Interior Architecture at Rhode Island School of Design, RISD Alumni Bulletin,
Charles Fink writes:
Ever since Professor Ernst Lichtblau arrived at Rhode Island School
of Design from Vienna in 1947 and was persuaded to teach students
interior rather than architectural design, the Department of Interior
Architecture has been taken a direction which probably is still unique
to professional programs in interior design. Lichtblauliberated a
profession which had embraced classicism for a century. The transformation he brought about was immediate and complete. Out went the
trappings of a traditional curriculum in interior decorationin fact,
the entire eclectic vocabularyhis students learned to analyze space requirements in terms of the nature of activities and functions85
Lichtblaus role as a professor was similar to Wagners he had the ability to encourage, support and prepare his students for the path of new discoveries in design.
The other Viennese architects who emigrated to the United States left their marks
as architects, some of them in the vocabulary of the modern, functionalist language.
R. M. Schindler enrolled in the Wagner School in 1910. Through Wagner, Loos
and Frank Lloyd Wright, he became interested in America; he studied Wrights
Wasmuth Portfolio in 1910. In 1914 Schindler went to Chicago to fulfill a threeyear contract with a firm and after that starting in 1918 he spent a few years working in Wrights office. Wright sent him to Los Angeles to oversee construction of
one of the projects they were working on, the Barnsdall Hollyhock House, where
Schindler remained and worked in isolation. His most notable architectural forms
were of concrete responding to the cubic forms and the De Stijl movement in Netherlands. Schindlers cubes were broken up so that interior and exterior flowed together. His architecture therefore does not retain much of Wagners influence, but
Wagners encouragement of individualism and free expression as well as the ability
to stimulate his students with sparkling spirit and give them exposure to the work
of American architects, was significant for Schindlers future career.
85

Sarnitz, Ernst Lichtblau, 36.

322

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

In 1923 Richard Neutra emigrated to the United States where he spent a few
years working for Louis Sullivan and then Frank Lloyd Wright. He developed purely modern forms detached from historicism. Even though his work does not appear
as anything Wagner ever designed, the influence of the master is noteworthy. In an
interview in 1955 Richard Neutra stated:
At the earliest age it was Otto Wagner, who was a contemporary of
Louis Sullivan. He built all the railway stations of the city of Vienna
and the subway stations. There was belt line where it was possible to
pay five cents and travel the whole day, never leave, just go around. I did
that. And this was a great instruction in architecture because I was just
looking at these stations from below and then I was looking at them
also from above. It was a fairly low tuition, as you can see, and very
instructive. This man had a great influence on me and I decided at that
time that I would become an architect. He started as a Renaissance
architect or in the style of eclecticism of that age, but he became gradually and in a most interesting development, a person who completely
divorced himself from all stylistic canonshe had tremendous influence on a generation of students and on the world. He became very
well known also in this country, but that has been forgotten now.86
In the overall history of modern architecture Wagner has been treated as a marginal figure and the historians did not really elaborate his architecture or his theoretical concepts in the context of development of modern movement. The first
historians, such as Hitchcock and Johnson, Pevsner and Giedion, included Wagner
in their narratives, but never thoroughly discussed what was his contribution to the
modern movement.
These historical narratives are classified by the historian Panayotis Tournikiotis
as operative for they construct the origins of the modern movement and present
modern architecture as new, original independent and liberated from tradition.
They are intended to serve as interpretations of the relatively recent past, of the
spirit of the age or Zeitgeist, which is perceived as a collective consciousness or the
spirit of a collective archetype that expresses itself in various spheres of human life
and acts as dynamic force that unfolds history.87 Based on the belief in Zeitgeist
which carries the notion of influence, the reasons for the origins of events, movements or architectural forms and causal relationships between them i.e., they have
a central thread and a moving force that carries the notion of evolution, origins,
 eter John, Oral History of Modern Architecture:Interviews With the Greatest Architects of the 20th
P
Century, N. Abrams Inc., New York, 1994, 93-94.
87
Demetri Porphyrios, Notes on a Method, in On the Methodology of Architectural History, (ed.
Demetri Porphyrios), Architectural Design, St. Martin Press, New York, London, 1981, 96-97.
86

323

asja mandi

influences and coherent, unbroken development. According to writer Octavio Paz,

modernity is a concept of Western society which places value of progress time is
regarded as linear, irreversible and progressive,88 breaking away from the past and
aiming towards originality and novelty in the future. Optimism in describing the
evolution towards the victory of new architecture is clearly evident in these historical narratives and they can also be defined as active histories.
Hitchcock and Johnsons characterization of Wagner as an individualist who broke
away from the nominal discipline of the revivals,89 without the analysis of his architectural works or their inclusion within the rich set of photographic evidence of
modern architectural work of their book The International Style, does not really prove
this statement. The authors restrain from elaboration of Wagners works probably because his buildings did not fall under the architectural design principle of regularity
rather than symmetry as a defined modern principle by these historians. Giedion in
Space, Time and Architecture and Pevsner in Pioneers of Modern Design justify Wagners modernity with the example of the Postal Savings Bank and a quote that also does
not really illustrate Wagners theoretical or architectural opus. All of these influential
historians use Wagner in the context of linking architects, events, developments, concepts and movements together by a general description of hypothesis that generates
their point of view of the history of modern architecture. The main objective of their
historical narratives was to lay out the foundations of modern architecture and shape
its ideology at the time when this movement was at its peak. In their expression of
euphoric rise of the modern movement, they also function as manifests of modern architecture. All of these early histories, but especially those of Pevsner and Hitchcock,
express the optimism of their age and the genesis of modern architecture in the most
persuasive way. Just as a literary form of epic with a sense of drama and hyperbole of
the accomplishments of architectural heroes, they celebrate the triumph of pioneers
of modern design or fathers of the International Style.
Hitchcock and Johnson and especially Giedion and Pevsner, held authoritative positions in the history of modern architecture and their narratives are still imperative
readings on architecture and design of the late nineteenth and first three decades of
the twentieth century. Because of their authoritative positions, Space, Time and Architecture and Pioneers of Modern Design impacted historical narratives of other historians, even the more recent ones, Wiliam Curtis who in Architecture Since 1900, in the
case of Wagner, only reproduced historical views of his predecessors.
The postmodern theorists criticize these early modern histories for their subjective
accounts and inability to objectively perceive and explain modern architecture and
apprehend its completeness. These critical histories, characterized by Tournikiotis
88
89

Hilde Heynen, Architecture and Modernity, MIT Press, Cambridge, Massachussetts, 1999, 9.
Hitchcock and Johnson, International Style, 40.

324

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

as derogative, aimed to discover whether political practices, economic practices

and institutions intervened in the formulation of the problematic of an architectural
discourse.90 They suspect the teleology of reason and move away from the framing of
the relationship between architecture and society as one of result/cause, effect/origin,
form/content, representation/idea, i.e., the Hegelian model, thus rejecting Zeiteist,
influence, origins and evolution.91 One of the post World War Two historians,
Bruno Zevi, in his book Modern Language of Architecture (1973) reconstructs the
modern movement as something that needed to be proposed again. He does not
develop his discourse as a progressive development of successive, historical events,
but rather he introduces the language of architecture as a new approach in studying
modern movement. The problem that modern architecture is facing, according to
Zevi, is that it is lacking a codified language so it is unable to speak architecture.92
Thus his aim is to discover what that language is in order to prevent a possible decline
of modern architecture. In Modern Language of Architecture he strongly opposed
classical architecture and all his seven principles through which he approaches
modern architecture are defined as seven testimonies against classical idolatry.93
In this context Wagner is mentioned in abridged or edited form, as an architect still
impacted by academic principles: The last vestiges of a Renaissance indoctrination
can be found in the works of the Austrian Otto Wagner, although he repudiated it in
his Moderne Architektur (1895)94
The late 1960s and especially 1970s, brought a dramatic questioning of the architectural concepts that had prevailed up to then challenging the certainties of historical
truth and methodological objectivity. It was inescapable, accordingly, that renewed
attention would be paid not only to Wagner but to his School and students as well.
Vincent Scullys 1974 revised edition of Modern Architecture: Architecture of
Democracy or Kenneth Framptons Modern Architecture: A Critical History mention
the significance of the Wagner School and the contributions of its students. The
Otto Antonia Graf essay Die Vergessene Wagnerschule (1969) as well as the recent
scholarship on Josef Hoffman, Joe Plenik and other Wagner students, called the
early one-sided, simplified picture of twentieth-century architecture into question.
One of the most significant books in this context is Marko Pozzettos La Scuola
di Wagner 1894-1912 (1979) who argues that in the context of development of
modern architectural forms this school has not been granted an adequate position
 anayotis Tournikiotis, The Historiography of Modern Architecture, MIT Press, Cambridge,
P
Massachussetts, 1999, 101.
91
Porphyrios, On the Methodology of Architectural History, 99.
92
Bruno Zevi, The Modern Language of Architecture, Da Capo Press, New York, 1994, 6.
93
Ibid., 67.
94
Ibid., 171.
90

325

asja mandi

and its significance has not been enlightened yet. Pozzetto claims that Wagners
teaching was so progressive that almost all five points from Le Courbusiers theory
(except the one on building placed on free standing pillars) were represented in
the program of the Wagner School95 and that the school was a real inspiration for
development of new architecture that replaced cannons with personal sensibilities
of an architect.96 Therefore the significane of Wagners role as a teacher has been
acknowledged, but it still remains to be discovered.
In the examination of modern architectural histories in regard to the contribution
of Otto Wagner to the development of modern movement one can conclude that
the description of his theory and practice have been constructed in a certain way and
Wagner School almost forgotten, especially in the early architectural histories. The
impact of the school was perhaps excluded from these discourses because the majority
of designs remained in the schools publications; they were never executed because
of the socio-economic and cultural context of conservative, traditional Vienna. The
other possible reason for excluding the Wagner School from these histories was the
fact that not all of Wagners students were paving the way to modernism. Leopold
Bauer (1872-1938), for instance, failed to keep pace with the developments of his
time; his buildings continued the nineteenth-century eclectic mode. Hence Wagner School was not producing all-modern and innovative spirits; some of its students
never pushed Wagners modern concepts further and never developed modern forms.
The early, operative histories are also characterized by avoidance any kind of polemical
approach. Modern architecture is presented as new, original, independent and liberated from historicism, thus any further elaboration on Wagner would bring in contradictions, discrepancies and ambiguities to their discourses. These historical narratives
reflect pastoral views towards history because they deny contradictions, dissonances
and tensions97 and select only historical facts that will help them in constructing clearcut, straightforward and unambiguous histories.
Such approach faced strong criticism from postmodern theorist who questioned
the truthfulness of historical narrative as a vehicle for representing the contents of
the past. The notion of historical knowledge presented through the narrative form,
argues historian Alun Munslow, positions history together with literature for it
carries a badge of its author and his subjectivity his selection and use of facts is
never innocent and accordingly history could be labeled as fiction.98 This literary
or fabricated character of history always carries a badge, a voice of its authors hence
the biases and subjective accounts of architectural historians are reflected in the
Poceto, Vagnerova kola: 1894-1912, 544.
Ibid., 535.
97
Heynen, Architecture and Modernity, 14.
98
Alun Munslow, Deconstructing History, Routledge, New York, 1997, 4-5.
95
96

326

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

favoritism of certain architects, movements and events. When contextualized in

a specific cultural, social, political or economic system or viewed through a prism
of authors national background one can conclude that these historical narratives
operated in the certain ideological field thus writing them can be described as an
ideological act. In this context it is significant to mention Panayotis Tournikiotis
study The Historiography of Modern Architecture where he analyzed number of
architectural histories written between late 1930s and late 1970s and concluded that
historical discourses present modern architecture through different genealogies,
interpretations and descriptions and are founded on different concepts of society,
history and architecture hence there are many modern movements as there are
accounts of the events of the twenties and thirties.99
It is significant to note that Otto Wagner is emplotted100 in many of these narratives, but what this paper also attempts to emphasize is that the examination of
his presence in these histories must take into account the rhetorical and ideological strategies employed by each historian. None of these influential, authoritative
histories were written by Austrian not even German historians and the revision of
Wagners real contribution to modern movement, which resides in his teaching approach and encouragement of his students who did push the architecture away from
academic historicism, required further analysis of the Wagner School, its students,
and Wagners approaches in the specific social, cultural and political context of the
late nineteenth and early twentieth century Vienna.
Bibliography:
1. Architecture in Austria: A Survey of the 20th Century. Berlin: Birkhuser Publishers, 1999.
2. Berry, Duncan. From Historicism to Architectural Realism, in Mallgrave, Francis, ed., Otto Wagner: Reflections on the Raiment of Modernity, Santa Monica: The
Getty Center for the History of Art and the Humanities, 1993, 243-281.
3. Borsi, Franco and Edzio Godoli. Vienna 1900: Architecture and Design. New
York: Rizzoli International Publications, Inc., 1986.
4. Bonta, Janos. Functionalism in Hugarian Architecture in Lesnikowski Wojciech, ed., East European Modernism. New York: Rizzoli International Publications Inc., 1996, 125-181.

99

Tournikiotis, 221-222.
Munslow introduces this term in order to describe a process of organizing of the evidence in
relation to other examples, where historians own views and cultural situations usually emerge. See
Munslow Deconstructing History.

100

327

asja mandi

5. Carpenter, Roland. History as Rhetoric. Columbia, South Carolina: University

of South Carolina Press, 1995.
6. Curtis, William. Modern Architecture Since 1900. Englewood Cliffs, New Jersey: Prentice-Hall, Inc., 1987.
7. Da Costa Mayer, Esther. Te Work of Antonio Sant Elia: Retreat into the Future.
New Haven: Yale University Press, 1995.
8. The Dictionary of Art. Vol. 32, New York: Groves Dictionaries Inc., 1996.
9. East European Modernism. Lesnikowski Wojciech, ed., New York: Rizzoli International Publications Inc., 1996.
10. Ford, Edward. The Details of Modern Architecture. Cambridge, Massachusetts:
The MIT Press, 1990.
11. Frampton, Kenneth. Modern Architecture: A Critical History. New York: Oxford Univeristy Press, 1980.
12. Geraniotis, R. The University of Illinois and German Architectural Education, Journal of Architectural Education, Vol., 38 (Summer 1985), 18-19.
13. Geretsegger, Heinz and Max Peintner. Otto Wagner 1841-1918. New York:
Praeger Publishers, 1970.
14. Giedion, Sigfried. Space, Time and Architecture. Cambridge: Harvard University Press,1967.
15. Graf, Otto Antonia. Master Drawings of Otto Wagner. Vienna: Academy of Fine
Arts, 1987.
16. Greenspan, Taube. Vienna 1900: Art, Architecture and Design, American
Craft Vol. 46, (December/January: 1986/87), 38-45.
17. Guadet, J.-A. J. A. Guadet, Elements and Theories of Architecture in America Builds. New York: Public Domain, 1902, 323-334.
18. Haiko, Peter. Vienna 1850-1930: Architecture. New York: Rizzoli, 1992.
19. Haus, Mary. Artful Traveler, Sankt Leopold am Steinhof, Vienna Art News
Vol., 87, (March 1988), 99-100.
20. Herrmann. Wolfgang. Gottfried Semper: In Search of Architecture. Cambridge
Massachusetts: The MIT Press, 1984.
21. Heynen, Hilde. Architecture and Modernity. Cambridge Massachusetts: The
MIT Press, 1999.
22. Hitchcock, Henry Russel and Johnson, Philip. International Style. New York:
W.W. Norton & Company, 1995.
23. Horvat-Pintari, Vera. Vienna 1900: The Architecture of Otto Wagner. London:
Bestseller Publications Limited, 1989.

328

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

24. International Dictionary of Architects and Architecture. Vol., 2. Washington

D.C.: St. James Press, 1993.
25. John, Peter. The Oral History of Modern Architecture: Interviews With the Greatest
26. Architects of the 20th Century. New York: Harry N. Abrams, Inc., 1994.
27. Jones, Peter Blundel. Dialogues in Time: New Graz Architecture. Graz, Austria:
Haus der Architektur Graz, 1998.
28. Kurto, Nedad. Arhitektura Bosne i Hercegovine: Razvoj bosanskog stila. Sarajevo: Sarajevo Publishing, Meunarodni centar za mir, 1998.
29. Ligo, Larry. The Concept of Function in Twentieth-Century Architectural Criticism. Michigan: UMI Research Press, Ann Arbor, 1984.
30. Long, Christopher, Otto Wagner Journal of the Society of Architectural Historians, Vol., 53 (September 1994), 363-364.
31. Loos, Adolf. Ornament and Crime in Programs and Manifestoes on 20-Century Architecture. Ulrich Conrads, ed., Cambridge: The MIT Press, 1964, 21-23.
32. Macmillian Encyclopedia of Architects. Vol.1-4, Adolf K. Placzek, ed., New York:
The Free Press, a Division of Collier Macmillian Publishings, Co. Inc., 1982.
33. Magnago, Lampugnani Vittorio. Construction and Cladding Domus, No.
758 (March 1994), 3.
34. Mallgrave, Harry Francis. Gottfried Semper: The Architect of the Nineteenth Century. New Haven: Yale University Press, 1996.
35. Munslow, Alun. Deconstructing History. New York: Routledge, 1997.
36. Otto Wagner: Reflections on the Raiment of Modernity. ed. Mallgrave, Harry Francis.
Santa Monica: The Getty Center for the History of Art and the Humanities, 1993.
37. Pevsner, Nikolaus. Pioneers of Modern Design. New York: Penguin Books, 1960.
38. Poceto, Marko. Vagnerova kola: 1894-1912 u Istorija moderne arhitekture, antologija tekstova, knjiga 1. Koreni modernizma, ed. Milo R. Perovi,
Izdavaka zadruga IDEA i Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1997, 535-549.
39. Porphyrios, Demetri. Notes on a Method in On the Methodology of Architectural History, D. Porphyrios ed., London: Architectural Design; New York,
N.Y.: St. Martins Press, 1981, 96-104.
40. Prelovek, Damjan. Joe Plenik. New Haven: Yale University Press, 1997.
41. Programs and Manifestoes on 20-century Architecture. Ulrich Conrads, ed., Cambridge: The MIT Press, 1964.
42. Sarnitz, August. Ernst Lichtblau, Architect 1883-1963. Division of Architecture
and Design and Museum of Art Rhode Island School of Design, 1994.

329

asja mandi

43. Schorske, E. Carl. Fin-de-Sicle Vienna. Chicago: University of Chicago Press, 1967.
44. Schwarzer Mitchell. Gathered this Unruly Folk: The Textual Colligation of
Historical Knowledge on Architecture, Journal of Architectural Education,
(May 1991), 144-149.
45. Scully, Vincent. Modern Architecture: Architecture of Democracy. New York:
George Braziller, 1975.
46. Sekler, Eduard. Josef Hoffmann. Princeton: Princeton University Press, 1985.
47. Shedel, James. Art and Society. Paolo Alto: The Society for the Promotion of
Science and Scholarship, 1981.
48. Slapeta, Vladimir, Wojciech Lesnikowski. Functionalism in Czechoslovakian
Architecture, in East European Modernism: Architecture in Czechoslovakia,
Hungary and Poland Between the Wars 1919-1936, (ed. Wojciech Lesnikowski),
Rizzoli International Publications Inc., New York, 1996, 59-113.
49. Tournikiotis, Panayotis. The Historiography of Modern Architecture. Cambridge,
Massachussetts: MIT Press, 1999.
50. Varendoe, Kirk. Vienna 1900: Architecture and Design. New York: The Museum of Modern Art, 1986.
51. Viollet-le-Duc, E. E. Lectures on Architecture. New York: Dover Publications
Inc.,1987.
52. Wagner, Otto. Sketches, Projects and Executed Buildings. New York: Rizzoli International Publications, Inc, 1987.
53. Wagner, Otto. Modern Architecture: A Guidebook for His Students to This Field
of Art. Santa Monica: The Getty Center for the History of Art and the Humanities, 1988.
54. White, Ian Boyd. Three Architects from the Master Class of Otto Wagner. Cambridge, Massachusetts: The MIT Press, 1989.
55. Zevi, Bruno. The Modern Language of Architecture. New York: Da Capo Press, 1994.

330

Otto Wagners Role as a Professor in the History of Modern Architecture

Asja Mandi
Uloga Otta Wagnera kao profesora u historiji modern arhitekture
Saetak
U historiji moderne arhitekture uoljivo je prisustvo austrijskog arhitekte Otta
Wagnera (1841-1918), poevi od prvih modernih klasika, iz 1930tih i 1940tih
godina, gdje se njegova teorijska i praktina dostignua stavljaju u kontekst pojave nove, originalne, inovativne arhitekture, do historijskih narativa pisanih kasnih
1960tih, 1970tih i 1980tih godina, koji problematiziraju sposobnost objektivne
valorizacije i sistematizacije arhitektonskih dostignua od strane svojih prethodnika. Kritikim osvrtom na uticajne i autoritativne historije moderne arhitekture i
analizom Wagnerove teorije i njegovih arhitektonskih objekata, moe se zakljuiti
da ni u svojoj teoriji, ni praksi ovaj austrijski arhitekt nije bio inovativniji od svojih
prethodnika, te da je njegova pozicija konstituirana na specifian nain i to u odnosu na ideoloke strategije razmatranih historiara arhitekture i njihova nastojanja da
definiraju izvore moderne arhitekture, elaboriraju njen razvoj, te da je uspostave kao
stil. Uvidom u dostignua Wagnerovih studenata sa Wagnerove kole rad Uloga
Otta Wagnera kao profesora u historiji moderne arhitekture namjerava pokazati da
se Wagnerov doprinos razvoju moderne arhitekture treba traiti u njegovoj pedagokoj praksi, odnosno nainu na koji je birao, poduavao i stimulirao svoje studente da trae nova arhitektonska rjeenja, u pristupu kojim je studentima dozvoljavao
potpunu umjetniku slobodu i imaginaciju. Pored osvrta na naine funkcioniranja
Wagnerove kole (1894-1914), na eksperimentalni duh njegove metodologije
rada, na njegovu predanost radu sa studentima, ovaj rad analizira i arhitektonske
radove studenata navedene kole i pronalazi utjecaje Wagnerove i teorije i arhitektonske i pedagoke prakse u kontekstu otklona od akademskog historicizma. Wagnerovi studenti izvrili su utjecaj ne samo na modernu arhitekturu Austrije, ve i na
arhitekturu zemalja Istone Evrope i Balkana kao to su nekadanja ehoslovaka,
Bugarska, Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, a ostavili su peat i na arhitekturu Skandinavskih zemalja, Italije i Sjedinjenjih Amerikih Drava.

331

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

725.24(497.6 Teanj)19
72.071 Vanca J.
mirza hasan eman

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u

Tenju arhitekte Josipa Vancaa

Abstrakt: U lanku se raspravlja o projektu zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske

banke d. d. u Tenju, kojeg je za potrebe ove financijske ustanove izradio arhitekta Josip
plemeniti Vanca 1910. Meutim, ovaj projekt nije nikada izveden ve je objekt spomenute banke izgraen 1911. po potpuno drugim planovima. U lanku se takoer raspravlja
i o razvoju ekonomije, drutvenim odnosima i podizanju novih graditeljskih objekata na
podruju grada Tenja nakon 1878. Odreena panja posveena je i poslovnoj aktivnosti
navedene banke i njenog predsjednika Adem-age Meia. Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke d. d. u Tenju promatra se i u kontekstu doprinosa arhitekte Josipa
Vancaa razvoju bosanskog stila u arhitekturi Bosne i Hercegovine poetkom 20. stoljea.
Kljune rijei: Teanj, Prva muslimanska kreditna zadruga s o. j. u Tenju, Muslimanska
trgovaka i poljodjelska banka d. d. u Tenju, Narodna kreditna banka d.d. u Tenju, Priv.
(atna) Zemaljska banka u Bosni i Hercegovini (Priv./ate/ Landesbank /des/ Bosn./ien/ und /
der/ Hercegov./wina/), arhitekt Josip Vanca, bosanski stil, Adem-aga Mei.
Abstract: This paper discusses the project for the building of the Muslim merchant
and agricultural bank in Teanj, which was created by architect Josip Vanca in 1910. Unfortunately, this project was never executed and the building of the Bank was finished in
1911 according to completely different plans. Also, the paper discusses the development of
economy, social relations and the erection of new edifices in Teanj after 1878. To a certain
extent there is also talk about the activities of the mentioned Bank and its president Ademaga Mei. The paper also deals with the business activities and social relations of Adem-aga
Mei. The project for the Bank in Teanj is viewed within the context of Vancas contribution to the development of the Bosnian style in the architecture of Bosnia and Herzegovina at the beginning of the 20th century.
Key words: Teanj, First Muslim credit cooperative in Teanj, Peoples credit Bank
stock company in Teanj, Private National Bank in Bosnia and Herzegovina (Priv./ate/
Landesbank /des/ Bosn./ien/ und /der/ Hercegov./wina/), architect Josip Vanca, Bosnian
style, Adem-aga Mei.

333

Mirza Hasan eman

Opi razvoj bosanskih i hercegovakih gradova naao se u sreditu mojih interesovanja i istraivanja preduzetih u proteklom razdoblju. Istraivanju razvoja bosanskih i hercegovakih gradova pristupio sam s povijesnog, arheolokog, urbanog,
arhitektonskog i antropologijskog aspekta. Rezultat provedenih istraivanja predstavljao je obiman rad koji obrauje razvoj spomenutih gradova u povijesnom slijedu od rane antike do 1878. g, posebno od 1463. do 1878. g.1 Provedena istraivanja
odredila su odlike, posebnosti i vanost bosansko-hercegovakih gradova u doba
antike, bosanskog srednjovjekovlja i osmanskog razdoblja. Tokom istraivanja bosanski i hercegovaki gradovi koji su razvijani za vrijeme razdoblja osmanske vlasti
odreeni su kao povijesni islamski gradovi s jasno odreenim utjecajima autohtone
srednjovjekovne predosmanske naseobinske (urbane) osnovice i osmanske naseobinske urbane prakse. Godina 1878, koja je odreena kao gornja vremenska granica mojih istraivanja predstavljala je samo me u povijesnom slijedu i izazov
za nastavak radova na obradi iste materije (predmeta) u vremenu nakon navedene
godine. Taj izazov usmjerio je moj daljnji interes i na poslijeosmansko razdoblje, odnosno na podruje urbane povijesti Bosne i Hercegovine koje je odreeno kratkim
pitanjem: ta se je desilo s bosanskim i hercegovakim gradovima kao povijesnim
islamskim gradovima nakon 1878. g.? Rezultat ovog proirenog interesa predstavlja
relativno obimna obrada materije, ali i problematike koja se moe odrediti opim
terminom austro-maarskodobna urbana antropologija Bosne i Hercegovine od
1878. do 1918. g.2 Spomenuta istraivanja bila su usmjerena i na odreenje mjesta,
 azvoj bosanskohercegovakih gradova u vremenskom razdoblju od rane antike do 1878. g. istraivao
R
sam kroz 33 opa aspekta promatranja razvoja naselja urbanog tipa. Zbog obima grae koja je stajala
na raspolaganju za provoenje istraivanja pojavio se zahtjev za provoenjem odreenih vremenskih
ogranienja u obradi grae i skraivanja rezultata za objavu. Stoga je naglasak u istraivanjima
stavljen na razdoblje od 15. st. do 1878. g. Meutim, razvoj bosanskohercegovakih gradova u
navedenom razdoblju ne moe se promatrati bez istraivanja razvoja urbanizma na podruju
Bosne i Hercegovine u vrijeme antike i srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva. Stoga sam tokom
istraivanja jednaku panju posvetio istraivanju procesa rimske urbanizacije podruja sredinjeg
dijela provincije Dalmacije (t.j. Bosne i Hercegovine) i razvoja gradova u vrijeme srednjovjekovnog
Bosanskog kraljevstva, kao i procesima osmanskodobne urbanizacije navedenog podruja. Kako
je ve reeno doputeni obim za izradu disertacije striktno je zahtijevao provoenje odreenih
skraivanja. Rezultat toga bilo je iskljuivanje detaljne (iscrpne) obrade procesa urbanizacije na
podruju Bosne i Hercegovine u doba antike i bosanskog srednjovjekovlja. Navedena razdoblja
obraena su na opoj razini i ukljuena kao uvodna poglavlja u obradu procesa osmanskodobne
urbanizacije podruja Bosne i Hercegovine od 15. st. do 1878. g. O tome vidj. Mirza Hasan eman,
Povijest, tipologija, sadraji, funkcije, struktura i topografija grada u Bosanskom ejaletu od 15. st. do 19.
st. Disertacija. Institutum Studiorum Humanitatis (Graduate School of Humanities)-Ljubljana,
Vol. 1-4, Ljubljana, 2005. Veoma obimna i kritiki analizirana i klasificirana graa koja se odnosi
na procese urbanizacije podruja Bosne i Hercegovine u doba antike i bosanskog srednjovjekovlja
ostala je, stoga, izvan ovog rada.
2
Obimna graa koja predstavlja osnovicu za uoblienje ope teme istraivanja pod nazivom austromaarskodobna urbana antropologija Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. g. objedinjena je i
obraena, te prilagoena za potrebe predavanja iz podruja urbane antropologije na dodiplomskom
1

334

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

uloge i znaaja kasabe Teanj u osmansko3 i austromaarsko doba.4 Za rad koji sam
podnio na naunom skupu Teanjski prostor u prolosti Povodom 450 godina vakufa
Gazi Ferhad-bega koriten je i najveim dijelom istraeni materijal koji se odnosi na
kasabu Teanj u vrijeme austromaarske vlasti.
Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. g.
Okupacija Bosne i Hercegovine ostvarena je kroz dosta sloeno, ali u sutini potpuno vojno preuzimanje zemlje, kroz preuzimanje gradova i fortifikacijskih objekata i prestrukturiranje upravnih i sudskih institucija (vlasti), te uvoenje reformi u
podruju privrede (ekonomije).
i poslijediplomskom studiju na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom
fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Ista predavanja odrao sam u martu 2007. g. pod opim
naslovom Grad(ovi) Bosne i Hercegovine izmeu Istanbula i Bea i Kafane, kavane, kahv(an)e u
urbanoj strukturi i topografiji i drutvenom ivotu Sarajeva. Predavanja su bila posveena uspomeni
na arhitektu Duana Grabrijana koji je tokom svog rada znaajnu panju posvetio izuavanju
osmanskodobne arhitekture u okviru gradova na podruju Bosne i Hercegovine.
3
Vidj. Mirza Hasan eman, Urbana antropologija Tenja 1461-1878. Teanj, 2006.
4
Ovaj lanak predstavlja izvadak iz obimnijega rada podnesenog pod naslovom Kasaba Teanj u
kontekstu prostorne regulacije i arhitektonske izgradnje u vrijeme austromaarske vlasti 1878 1918.
na naunom skupu Teanjski prostor u prolosti Povodom 450 godina vakufa Gazi Ferhad-bega
organiziranom od strane Centra za kulturu i obrazovanje, Teanj, u okviru manifestacije Dani
grada Tenja 2009. i odranom 11. i 12. decembra 2009. g. U spomenutom radu obraeni su
arhitektonski objekati podignuti u Tenju i prikazana je sloena problematika prostorne regulacije
ovoga grada u vremenu izmeu 1878. i 1918. g. Zbog obimnosti grae odlueno je da se za zbornik
radova s navedenog naunog skupa obradi neto manja graa i objavi u obliku manjeg lanka, a
da se preostali dio materijala priredi u obliku posebne knjige. Kako nije sigurno kada e zbornik
radova s navedenog naunog skupa biti tampan to je ovaj lanak, uz znanje gosp. Amira Brke,
direktora Centra za kulturu i obrazovanje, Teanj, ponuen na objavljivanje u asopisu Radovi
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) Filozofskog fakulteta u Sarajevu Univerziteta u
Sarajevu. U pisanju ovog lanka i prireivanju potrebne dokumentacije za isti osobitu zahvalnost
dugujem nie navedenim ustanovama i osobama za pruenu pomo i dozvolu da koristim odreenu
dokumentaciju. Izrazi moje zahvalnosti upueni su Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u
Sarajevu, prof. Muhibi Kaljanac, muzejskom savjetniku i direktoru Historijskog muzeja Bosne i
Hercegovine u Sarajevu i prof. Almi Leka, kustosu navedenog muzeja. Posebnu zahvalnost dugujem
gg. Dijani Brki, Aldinu abanoviu, Nedadu Ljevakoviu i Jasminki Prnjavorac iz Zemljinoknjine kancelarije Opinskog suda u Tenju, te gg. Nadiru Medariu, Besimu Smajlbegovi, Fatimi
Smajlbegovi i Husejnu Mehuljiu iz Slube za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove
Opine Teanj za iscrpnu analizu katastarske i zemljino-knjine dokumentacije za pojedne objekte
u Tenju. Sva dokumentacija koju sam koristio u ovom radu s dozvolom navedenih ustanova
potpada pod kategoriju dokumenta nad kojima isti imaju pravo vlasnitva, pa se ista ne moe ni
u kojem obliku koristiti za javnu upotrebu bez pismene saglasnosti vlasnika. Stoga je sva ovdje
objavljena dokumentacija obiljeena znakom uvjetovanja njenog daljnjeg koritenja i kopiranja
(= ). U cilju lakeg razumijevanja u tekst sam unio i tumaenja nekih strunih termina koji su
znanstvenicima i strunim radnicima ve poznati. Uinio sam to u cilju pribliavanja ovog teksta
irem krugu itatelja.
335

Mirza Hasan eman

Godine 1878. na podruju Bosne i Hercegovine postojalo je preko 100 naselja koja
se po islamskim, odnosno osmanskim nazorima mogu smatrati urbanim naseljima
tipa kasaba, odnosno eher. Jedan manji dio tih naselja posjedovao je u svojoj strukturi
i znaajno predosmansko i predislamsko naslijee preuzeto najveim dijelom iz bosanskog srednjovjekovlja, ali i neto manjim dijelom iz razdoblja kasne antike, koje je bilo
ugraeno u novu zajedniku osmanskodobnu naseobinsku cjelinu. Jedna znaajna
odlika takvih gradova bila je da isti nisu bili jednokonfesionalni ve su u njima ivjeli,
pored muslimana, i krani oba vjerska polariteta, te znatno manji broj Jevreja.
Dolazak Bosne i Hercegovine pod vlast Austro-Maarske monarhije 1878. g. doveo je nae ve od ranije kompleksno bosanskohercegovako drutvo u susret i sraz s
nainom ivota zemalja jedne srednjoeuropske i podunavske monarhije. U istraivanju povijesti Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. g. do sada je najvie panje posveivano istraivanju povijesnih injenica, razvoju ekonomije i oblicima arhitektonskog
i opeg kulturnog djelovanja (uglavnom u veim urbanim centrima gradovima).
Najmanje panje posveivalo se istraivanjima posebnih drutvenih odnosa i procesa
koji su nastupili nakon 1878. g, a koji su se odraavali na ivot irih drutvenih slojeva. Meu tim istraivanjima posebnu vanost trebaju imati i istraivanja razvoja naih
urbanih naselja unutar kompleksnih drutvenih odnosa nove Monarhije, te, posebno,
susret i sraz dviju urbanih praksi i tradicija koje se susreu na naem prostoru: one stare
domae bosanskohercegovake urbane tradicije obiljeene odlikama, na jednoj strani,
islamskog povijesnog grada, osmanske urbane prakse i domae autohtone srednjovjekovne tradicije i, na drugoj strani, one nove srednjeeuropske austrijske i maarske naseobinske urbane tradicije.
Izuavanje razvoja gradova Bosne i Hercegovine u vremenskom razdoblju od 1878.
do 1918. g. moe se ostvarivati kroz ope aspekte promatranja procesa urbanizacije5
odreenih naselja i kroz est posebnih aspekata razvoja bosanskohercegovakih gradova u navedenom razdoblju. Svi navedeni aspekti meusobno se duboko isprepliu.
Posebni aspekti koji se tiu razvoja gradova Bosne i Hercegovine u vremenskom razdoblju od 1878. do 1918. g. su: opi povijesni, politiko-upravni, privredni (ekonomski), drutveni, kulturalni i prostorno-urbanistiki i arhitektonski aspekt razmatranja
poloaja gradova Bosne i Hercegovine nakon austromaarskog preuzimanja istih. Bosansko-hercegovaki gradovi trebaju se razmatrati kroz nevedene aspekte, pri emu
se ni u jednom trenutku ne smije i ne treba zaboraviti da su ti gradovi bili odreeni
proteklom i u odreenoj mjeri sauvanom osmanskodobnom tradicijom i njihovim
buduim razvojem i moguim preoblikovanjem u novim prilikama iza 1878. g.6
 ako sam razvoj bosanskohercegovakih gradova u vremenskom razdoblju od 15. st. do 1878. g.
T
promatrao kroz 33 opa aspekta. Vidj. Mirza Hasan eman, Povijest, tipologija, sadraji, funkcije,
struktura i topografija ..., vol. 1-4, passim.
6
U ovom sluaju moe se simboliki govoriti o poloaju bosanskih i hercegovakih gradova izmeu
tradicije koju simbolizira nazor na Istanbul kao metropolu Osmanskog carstva i svojevrsnog
5

336

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

Svi navedeni aspekti izuavanja razvoja gradova Bosne i Hercegovine u vremenskom razdoblju od 1878. do 1918. g. mogu se uslonjavati kroz jednu detaljniju
unutarnju podpodjelu istih aspekata.
Preuzimanje glavnih upravnih taaka u mjestu konaka i meeme
Iako sam se posvetio jednom kompleksnom prouavanju opeg razvoja gradova
Bosne i Hercegovine u vremenskom razdoblju od 1878. do 1918. g. ovom prilikom
teite moga rada usmjereno je na izuavanje prostorno-urbanistikog i arhitektonskog aspekta poloaja i razvoja grada Tenja nakon njegovog austromaarskog preuzimanja u ljeto 1878. g. Meutim, zbog obimnosti grae istu nije mogue predstaviti u okviru jednog kraeg lanka, pa se iz iste izdvaja samo jedan detalj koji oslikava
kako austro-maarskodobnu gradnju, tako i ekonomski razvoj Tenja.
Teanj je pod austromaarsku vlast doao krajem ljeta 1878. g. injenica da se ova
kasaba nalazila izvan komunikacijskog pravca Brod-Zenica-Sarajevo koji se protezao
dolinom rijeke Bosne imala je za posljedicu da su i zbivanja oko preuzimanja vlasti u
ovoj kasabi ostala izvan iscrpnijih evidencija i temelje se u odreenoj mjeri na narodnoj predaji.7
Nova vlast (austromaarska) slijedila je opi princip ponaanja u novim preuzetim osmanskodobnim gradovima u Bosni i Hercegovini. Ve prije konanog umirenja, odnosno nakon jenjavanja i posljednjeg otpora, nova vlast zapoela je s inom
preuzimanja gradova. Ovaj proces odvijao se ulaskom austromaarskih trupa u mjesto, u svojevrsnom razoruavanju i preuzimanju mjesnog turskog garnizona koji
je, naee, bio smjeten u mjesnoj tvravi, u preuzimanju glavnih upravnih taaka u
mjestu-konaka i meeme, te u rasporeivanju austromaarskih vojnih jedinica na za
to prikladnu lokaciju kako u samom mjestu, tako i u njegovoj neposrednoj blizini.
Sve ove radnje bile su praene ili je po istima slijedilo obraanje nove vlasti javnosti,
najee, preko mjesnog telala. U sluaju kasabe Teanj slijed zbivanja bio je isti. Ostaje
da se tokom daljnjih istraivanja jasnije odredi sami in preuzimanja vlasti u Tenju od
strane jedinica austromaarske vojske i ustanova upravne i sudske vlasti.8
modernizma kojeg simbolizira Be kao metropola Austro-Maarske srednje-europske i podunavske
Monarhije.
7
Tako se usmena predaja grada Tenja usredotouje na obrazlaganje razloga zbog kojih je prevladavao
stav o nemogunosti pruanja otpora inu Okupacije. Prema obrazloenjima koja se daju takav stav
predstavljao je odraz dobre procjene politikih prilika, politikih odluka Berlinskog kongresa,
injenice da je sam sultan odobrio da Austro-Maarska monarhija ue na podruje Bosne i
Hercegovine i uvede red, procjene o nemogunosti pruanja potpunog otpora koji bi zaustavio
in Okupacije, te procjene o moguim civilnim rtvama tokom pruanja otpora inu Okupacije.
8
Kada se govori o ulasku austromaarskih trupa u bosanskohercegovake gradove (t. j. u naselja
urbanog tipa) i svojevrsnom razoruavanju i preuzimanju mjesnih turskih garnizona koji su,
najee, bili smjeteni u mjesnim tvravama potrebno je voditi rauna o stanju funkcionalne
337

Mirza Hasan eman

Tokom relativno kratkog vremenskog razdoblja Teanj se veoma uspjeno

uklopio u upravni, drutveni i ekonomski ivot nove austromaarske provincije
Bosne i Hercegovine. U podruju prostorne regulacije i arhitektonske izgradnje
Teanj nije bio mnogo izloen utjecaju austromaarskih stremljenja u regulaciji,
odnosno preregulaciji prostorne osnovice preuzetih osmanskodobnih gradova
i uvoenju (izgradnji) novih objekata izvedenih u stilu objekata onovremene
srednjeeuropske arhitekture i arhitekture historijskih stilova.9 Moe se rei da
je Teanj zadrao osnovne sadrajne, funkcionalne, strukturalne, oblikovne i
topografijske odlike arhitektonskih objekata i prostornu dispoziciju istih koje su
tradirane iz razdoblja osmanske vlasti. Do podizanja novih objekata i njihovog
uklapanja u postojeu urbanu strukturu (naseobinsku topografiju) doi e tek
neto kasnije. Ono osnovno to je nova vlast donijela bilo je neto kasnije (krajem
19. st.) pomjeranje upravne i poslovne jezgre grada ka Donjoj ariji i podizanje
nekih u potpunosti novih objekata koji svojim oblikom, gabaritom i stilskim
odlikama jasno govore da se radi o neemu novom, a to je svojim odlikama strano
mjesnoj sredini. To su prije svega objekti: zgrada (novog) Konaka 10 danas zgrada
Opine Teanj, pitalj 11 stara gradska bolnica, areni mekteb, zgrada osnovne
kole, zgrada medrese, katolika crkva Sv. Petra i Pavla 1908. g, stambeno-poslovni
objekt Air-age Mujia, porodina kua Adem-age Meia smjetena u mahali
Tabaci, mostovi, vodovod, neki drugi, uglavnom stambeno-poslovni objekti, te vila
Adem-age Meia podignuta izvan urbane zone na podruju izmeu Bukve i
Medakova.
osposobljenosti i vojne operativnosti istih garnizonskih posada i nekih tvrava (gradina) u kojima
su isti bili smjeteni (rasporeeni) od poetka 19. st. do 1878. g. Podatke o stanju gradova pred
austromaarsku okupaciju donose u odreenoj mjeri sljedei autori: Hamdija Kreevljakovi,
Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom. Prilozi za orijentalnu filologiju.
Orijentalni institut, Sarajevo, 2(1951), 115-184; Hamdija Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi.
Nae starine 1(1953), 7-45. Sarajevo i Hamdija Kreevljakovi Hamdija Kapidi, Stari
hercegovaki gradovi. Nae starine 2(1954), 9-21. Navedena dva autora citiraju vie drugih autora
koji u svojim radovima odreenu panju posveuju pojedinim gradovima. Navoenje istih, kao i
nekih mlaih radova, ovdje se izostavlja radi ekonominosti prostora.
9
Razlozi koji su doveli do toga da Teanj nije bio posebno izloen austromaarskim stremljenjima
u regulaciji, odnosno preregulaciji prostorne osnovice grada i uvoenju (izgradnji) novih objekata
u njegovom tkivu izlaze izvan okvira ovog lanka i isti se namjeravaju detaljnije izloiti u knjizi
posveenoj razvoju Tenja od 1878. do 1918. g.
10
Konak, tur, rije s vie znaenja. U kontekstu u kojem se ova rije spominje oznaava objekt,
odnosno zgradu u kojem je bio smjeten valija ili neki drugi (po polaaju nii) osmanski upravni
dostojanstvenik ili vojni zapovjednik. Nakon 1878. g. isti izraz zadran je i za objekte upravnih i
sudskih ustanova koje je podigla nova austromaarska vlast na podruju bosanskih i hercegovakih
gradova. Do kraja 60-ih godina 20. st. izraz Konak odnosio se na lokalnoj razini na zgradu
nekadanjeg Sreza (Kotara) i potom Opine Teanj.
11
pitalj, izv, iz njem. Hospiz, das, s neto irim znaenjem. U ovom sluaju rije znai bolnica.
338

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

Dosadanja istraivanja razvoja Tenja u vrijeme austromaarske vlasti dala su

odreene podatke od kojih se neki odnose i na osnivanje i poslovanje nekih banaka.
Djelovanje domaih poslovnih ljudi na irem podruju Bosne i Hercegovine imalo
je za posljedicu da su u Tenju formirane i neke banke. Tako je 2. 5. 1906. g. u Tenju osnovana Prva muslimanska kreditna zadruga s o. j. (s ogranienim jemstvom).12
Banka je uskoro prerasla u Muslimansku trgovaku i poljodjelsku banku d.d. takoer
sa sjeditem u Tenju.13 Godine 1911. na mjestu predsjednika ove banke nalazio se
Adem-aga Mei.14 Slijedee godine, 1912, u Tenju je svoju djelatnost zapoela i
Narodna kreditna banka d.d. s predsjednikom Mirkom Samargejem i direktorom
Duanom Obradom.15 U okviru mojih istraivanja razvoja Tenja pronaena je i
 adruga s ogranienim jemstvom organizirana je u Tenju 2. maja 1906. g, a registrirana je
Z
u Sarajevskom listu br. 4 od 11. januara 1907. g. Dana 15. februara 1910. g. Skuptina zadruge
odluila je da zadrugu pretvori u akcionarsko drutvo. Vidj. N. Iliji, Razvitak zadrugarstva u
Bosni i Hercegovini od 1900. do 1941. godine. Nauno drutvo SRBiH, Graa-knjiga XIII,
Odjeljenje prirodno tehnikih nauka-knjiga 3, Sarajevo, 1964, 22-23. Dokumentacija o
osnivanju i djelovanju Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (kasnije Muslimanske trgovake
i poljodjelske banke d.d.) u Tenju i Narodne kreditne banke d.d. u Tenju nalazila se do 2000. g.
sauvana u trezoru Narodne banke (sada Centralna banka Bosne i Hercegovine) u Sarajevu.
13
Vidj. Nikola Iliji, Nav. dj, 22; Bosanski glasnik, Sarajevo, 1912, 525; Alija Galijaevi, Teanjske
zanatlije i trgovci 1642 1992. Teanj, 1996, 54; Alija Galijaevi, Ekonomske prilike i bankarstvo u
teanjskom kraju kroz historiju (Pretee bankarstva, ljudi, dogaaji). Teanj, 1999, 36, 48 i d, 62 i d.
Ovdje se nee detaljno govoriti o razvoju bankarstva u kasabi Teanj niti o osnivanju zemljoradnikih
zadruga kao kreditnih ustanova. Meutim, ipak se treba napomenuti da u navedenom kontekstu
veoma zanimljivu pojavu predstavlja osnivanje i rad Prve muslimanske seljake zadruge u ijama
(z.s.n.j.) /poznate i kao Prva kreditna zemljoradnika zadruga ili Prva muslimanska kasa za zajmove
i tednju u ijama kraj Tenja/, a osnovane 15. aprila 1910. g. Prva muslimanska seljaka zadruga u
ijama (z.s.n.j.) odobrena je 15. 7. 1910. g, a registrirana u Sarajevskom listu br. 43 od 25. 2. 1911.
g. Ova poslovna ustanova osnovana je izvan urbane strukture Tenja i nije poznato dali je za njene
potrebe graen bilo kakav poslovni objekt. Po svemu sudei ova ustanova je poslovala iz nekog
ve od ranije postojeeg objekta. Vidj. Suljo Kruko, Nekoliko rijei o prvoj zemljoradnikoj
kreditnoj zadruzi u ijama. Gajret, Glasnik kulturno-prosvjetnog drutva GAJRET-a, godina
XXII, br. 1 (januar 1941), 20 (Suljo Kruko, Predsjednik Zemljoradnike kreditne zadruge ovaj
lanak pisao je u ijama 20. 11. 1940.); Nikola Iliji. Nav. dj, 112, 210; Alija Galijaevi, Ekonomske
prilike, 59 i d. Up. i Halid Buljina, Islam i zadrugarstvo. Gajret, Glasnik kulturno-prosvjetnog
drutva GAJRET-a, godina XXII, br. 1(januar 1941), 12-13.
14
Prvi lanovi Upravnog odbora bili su: Adem-aga Mei-Predsjednik, Zija-beg onlagiPodpredsjednik, te lanovi Smail-beg Ferizbegovi, Mahmud-beg irbegovi, Ahmed-aga Galijaevi,
Tahir-beg Smailbegovi, Haki-aga Mei, Smail-aga Galijaevi, Emin-beg Eminbegovi, Hali-aga
Ahmedagi i Avd-aga ainagi. Vidj. Nikola Iliji, Nav. dj, 23; Bosanski glasnik. Sarajevo, 1915, 564;
Alija Galijaevi, Teanjske zanatlije, 55; Alija Galijaevi, Ekonomske prilike, 51.
15
Alija Galijaevi, Teanjske zanatlije, 55; Bosanski glasnik. Sarajevo, 1915, 565; Alija Galijaevi,
Ekonomske prilike, 67 i d, Milo Tanasi, Bankarstvo Bosne i Hercegovine od 1463. do 1941. godine.
Sarajevo, 1989, 99-100, vidj. i Muslimanska sloga, br.15, od 31. 3. 1914. Drugi objekt koji je mogao
nastati za potrebe banke jeste onaj na Gornjoj ariji u ulici koja vodi u pravcu Avdi-Paine mahale.
Moe se pretpostaviti da je isti mogao biti podignut za potrebe Narodne kreditne banke d.d. koja je
u Tenju osnovana 1912. g, ali za to do sada nema vrstih dokaza. (Vidj. sl. 7)
12

339

Mirza Hasan eman

veoma zanimljiva dokumentacija koja govori o planiranju podizanja poslovnog objekta za potrebe smjetaja Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (kasnije Muslimanske
trgovake i poljodjelske banke d.d.). Ovom prilikom elio bih pored navedenih arhitektonskih objekata podignutih u Tenju izmeu 1878. i 1918. g. predstaviti projekt
(skicu) objekta Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. Projekt, odnosno idejnu skicu,
objekta izradio je hrvatski arhitekt Josip pl(emeniti) Vanca Poeki 1909. g.
U sluaju Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (kasnije Muslimanske trgovake i poljodjelske banke d.d.) i Narodne kreditne banke d.d. u Tenju ne moe se
rei bez detaljnih arhivskih istraivanja u kojim objektima su iste bile smjetene i
iz kojih su djelovale u kasabi Teanj. Moe se pretpostaviti da su spomenute banke
mogle djelovati iz ve postojeih poslovnih objekata ili, moda ak, preureenih
stambenih objekata. Jedini izuzetak ini Muslimanska trgovaka i poljodjelska banka
d. d. (s predsjednikom Adem-agom Meiem) koja je za svoje poslovne potrebe podigla poseban objekt u Donjoj ariji u Tenju.16 (Vidj. sl. 1) Izgleda da je Narodna
kreditna banka d.d. djelovala iz zakupljenog objekta, ali nije iskljueno da je ista,
moda, neto kasnije podigla, svoj poslovni objekt.17
 lija Galijaevi, Teanjske zanatlije, 55, Bosanski glasnik. Sarajevo, 1915, 564, Alija Galijaevi,
A
Ekonomske prilike, 51. Objekt banke nalazi se na K.. 923, PL. 1780, KO: Teanj I, odnosno K
6/7 KO: Teanj, ZK uloak broj: 107, godina upisa 1885. g. Ova parcela, odnosno lokacija vidljiva
je i na katastarskom planu Tenja iz 1882. g.
17
Zgrada Narodne kreditne banke d.d. u Tenju nalazi(la) se na K. 747, PL. 272, KO: Teanj I,
odnosno K 28/15, KO: Teanj, ZK uloak broj 3978, godina upisa parcele 1922. U analizi
katastarske i zemljino knjine (gruntovnike) dokumentacije mjesta Teanj, a po svemu sudei
i drugih mjesta u Bosni i Hercegovni, ostat e veliki problem pitanje datacije pojedinih objekata
podignutih u vrijeme austromaarske vlasti jer ista dokumentacija donosi datum (godinu) upisa
zemljine pracele u ZK, a ne gradnju objekta na istoj parceli. Stoga ostaje da se neki objekti datiraju
okvirno na temelju sekundarnih izvora kao to su datirane fotografije iz privatnog vlasnitva,
razglednice dotinog mjesta i drugih pisanih izvora. Za neke objekte u nekim od mjesta u BiH
mogue je odrediti precizno ili samo okrcirno vrijeme gradnje na temelju datacije koja se nalazi
navedena u skicama (planovima), na temelju odobrenja o gradnji, na temelju posebnih oblika
korespondencije, te iz periodike tampe tog razdoblja. U dataciji odreenih (spornih) objekata
mogu se koristiti i podaci koji dolaze iz usmene mjesne tradicije, ali uz potrebu kritikog vrednovanja
istih. Okvirno datiranje odvija se na principu odreenja terminus post quem (= tereminus ante
quem non) i terminus post quem non (terminus ante quem), t.j. datum koji predstavljaju najraniji
i najkasniji mogui termin za pojavu jednog objekta, a koji se dobijaju iz analize posrednih izvora
i mjesne usmene tradicije. U vezi zgrade Narodne kreditne banke d.d. u Tenju nije sasvim jasno
dali je isti objekt podignut pred Prvi svjetski rat ili tokom Prvog svjetskog rata i upisan u katastar
nekretnina zbog ratnih prilika tek 1922. g. Odnosno, nije jasno dali je podignut poslije Prvog
svjetskog rata, t.j. iza 1918. g. i tek upisan 1922. g. Ovu nejasnou e trebati rasvijetliti tokom
buduih istraivanja. Po svojim arhitektonskim, odnosno stilskim odlikama objekt Narodne
kreditne banke d.d. bi mogao biti podignut i prije i poslije Prvog svjetskog rata. Meutim, injenica
da je objekt upisan tek 1922. g, dakle nakon kakvog-takvog sreivanja prilika poslije Prvog
svjetskog rata i nakon ustroja nove vlasti Kraljevine SHS, mogla bi sugerirati da je objekt nastao
prije 1918. g, ak prije poetka Prvog svjetskog rata ili neposredno pred sam poetak istog. Naime,
iscrpljenost bosanske i hercegovake privrede u Prvom svjetskom ratu, nepovoljan kurs zamjene
16

340

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

Slika 1. Poloaj zemljine parcele na kojoj je bilo planirano podizanje objekta banke. Isjeak
iz karte: Teanj Katastarski premjer 1882. g. Izdava: Vojno-geografski institut u Beu
(Militrgeographisches Institut, Wien). Zone 27. Colonne XVIII. Section 10. Viertel c, Sztl.
a/1 a/2 A. Izvorni razmjer 1 : 3125.

Na temelju dokumentacije koja se uva u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine

u Sarajevu moe se zakljuiti da je za potrebe Muslimanske trgovake i poljodjelske
banke d.d. sa sjeditem u Tenju naruen projekt izvedbe poslovnog objekta banke.
Projektne planove ili bolje reeno skicu objekta izradio je arhitekt Josip Vanca.18
novca (krune) Austro-Maarske monarhije za srpski dinar i tokovi privrednog razvoja i kretanja
financijskog kapitala nisu bili, po mome miljenju, naklonjeni podizanju jednog takvog objekta
neposredno nakon 1918. g. Meutim, u novim prilikama koje su nastupile iza 1921. g. mogue je
pretpostaviti ciljano (plansko) plasiranje financijskog kapitala preko ove banke na podruje Tenja
u cilju razvijanja privredne djelatnosti i financijskog poslovanja, posebno u kontekstu rjeenja
pitanja vlasnitva nad zemljitem. U tom kontekstu moglo se desiti da je na ovaj nain osnaena
Narodna kreditna banka d.d. u Tenju mogla podii novi poslovni objekt za svoje potrebe iza 1919.
g. U takvom sluaju upis iz 1922.g. odgovarao bi injenici da je objekt bio podignut neposredno ili
par godina prije godine upisa parcele na ime jasno odreene osobe. To pitanje je potrebno istraiti
i promatrati ga u kontekstu injenice da je isti objekt pripadao porodici irbegovi.
18
Ovaj projekt nosi dataciju 19. travnja 1910. g. i nosi potpis arhitekte Josipa pl. Vancaa. Josip
Vanca (1859-1932.) je hrvatski arhitekt koji je zavrio studij arhitekture na Visokoj tehnikoj
koli u Beu, te potom studirao arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti u Beu. Josip Vanca
proveo je znaajno vrijeme i u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je ivio od 1884. g. U svom radu
u Bosni i Hercegovini djelovao je kao Kraljevski Gradjevni nadsavjetnik. Na temelju navoda u
dokumentaciji koja se uva u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu arhitekt Josip
341

Mirza Hasan eman

Projektni planovi (skice) objekta, narueni su tokom 1909. ili neposredno poetkom
1910. g. Zanimljivo je da na crteima fasada na skicama stoji naslov objekta: Prva
muslimanska kreditna zadruga u Tenju iako je ista ustanova (osnovana 1906.) ve
jedno vrijeme djelovala pod nazivom Muslimanska trgovaka i poljodjelska banka
d.d.19 Nije sigurno dali bi taj jedan manji arhaizam u naslovu banke mogao sugerirati
da su planovi mogli biti narueni i neto ranije dok je banka jo uvijek nosila naziv
Prva muslimanska kreditna zadruga. Zanimljivo je da na crteu fasade banke stoji
isti naziv ispisan i u irilinom pismu i pokuaj da se isti izvede u arapskom pismu to
nije izvedeno korektno ve u pojednostavljenoj imitaciji istog. Arapski ispis sainio
je netko (oito J. Vanca) tko nije poznavao arapsko pismo i arapski, odnosno turski
jezik.20 (Vidj. sl. 2-4)
U sluaju ovog objekta potrebno je naglasiti da dokumentacija sauvana u Historijskom muzeju BiH u Sarajevu vie predstavlja skicu rjeenja fasada objekta, a nikako
puni idejni i izvedbeni projekt objekta. Crtei su informativnog karaktera bez detalja izvedbe. Dokumentacija ne sadri tlocrtna rjeenja podruma, prizemlja i sprata,
presjeke objekta, rjeenja krovne konstrukcije te detalje fasada. Meutim, ponueno
rjeenje je ipak veoma zanimljivo. Arhitekt Josip Vanca poznat je po svojim graditeljskim rjeenjima koja se kreu od ureivanja objekata unutar vojnih tabora (logora),
vladinih i poslovnih objekata izvedenih u razliitim varijacijama od objekata arhitekture klasicizma do postsecesijskog razvoja t.zv. bosanskog stila.21 U sluaju projekta
(skica) banke u Tenju J. Vanca odluio se na svojevrsnu kombinaciju stilova.

Vanca navodi se, odnosno slubeno slovi kao: Direktor Bosansko Hercegovakog Gradjevnog
Dionikog Drutva, Sarajevo (= Bosn./isch/ Herc./zegowinische/ Bau Akt./ions/ Gesellschaft,
Sarajevo), Kraljevski Gradjevni savjetnik, Kraljevski Gradjevni nadsavjetnik i Ovlaten civilni
arhitekt. Bio je veoma plodan arhitekta. Projektovao je i izgradio veliki broj razliitih objekata
izvedenih u historijskim stilovima, stilu secesije, te u t.zv. bosanskom slogu (stilu). O arhitekti
Josipu pl. Vancau vidjeti vie kod Ibrahim Krzovi, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918.
Katalog UGBiH. Sarajevo, 1987, 253 i passim unutar tekstova knjige. Up. i Alija Galijaevi,
Teanjske zanatlije, 54 navodi Nikola Iliji, Razvitak zadrugarstva u Bosni i Hercegovini od 1900.
do 1941. godine. Nauno drutvo SRBiH. Sarajevo, 1964, 22. Bosanski glasnik. Sarajevo, 1912,
525, Alija Galijaevi, Ekonomske prilike, 36, 48 i d, 62 i d.
19
Projektni planovi nalaze su u arhivi Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu (nekadanji
Muzej Revolucije) u zbirci planova i crtea arhitekte Josipa Vancaa. Vidj. Krzovi, Arhitektura
Bosne i Hercegovine 1878-1918., 225 i d, posebno 227, te ilustr. 230 na str. 253.
20
Ukoliko tekst nije bio pisan arapskim pismom prilagoenim bosanskom jeziku.
21
O t. zv. bosanskom stilu vidj. Krzovi, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918., 225 228. Up.
i Ibrahim Krzovi, Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini. Edicija Kulturno naslijee, Sarajevo,
2004, 187-197; Nedad Kurto, Arhitektura Bosne i Hercegovine razvoj bosanskog stila. Edicija
Kulturno naslijee, Sarajevo, 1998, passim, posebno u drugom dijelu knjige; Borislav Spasojevi,
Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu. Izd. Rabic. Sarajevo, 1999, 23-24.
342

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

Slika 2. Projekt zgrade

Muslimanske trgovake i
poljodjelske banke u Tenju
arhitekte Josipa Vancaa. Proelje
zgrade od strane ulice Karaula.
Historijski muzej Bosne i
Hercegovine, Sarajevo.

Slika 3. Projekt zgrade

Muslimanske trgovake i
poljodjelske banke u Tenju
arhitekte Josipa Vancaa.
Proelje zgrade od strane
Tabake ili Dibeghana
damije. Historijski
muzej Bosne i Hercegovine,
Sarajevo.
343

Mirza Hasan eman

Slika 4. Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa.
Proelje zgrade od strane rijeke Teanjke. Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Tu se, oito, radi o kombinaciji tradicionalnog naslijea u formi i dekoraciji

objekta i funkcionalnog modernizma enterijera objekta namijenjenog za potrebe
poslovanja banke.22 Naalost, o ovome posljednjem znam malo jer nisu sauvani
crtei tloctne osnovice prizemlja i sprata, te presjeci objekta. Radi se o jednospratnoj
poslovnoj zgradi kojoj je prizemlje imalo funkciju glavnog dijela namijenjenog za
javno poslovanje dok je sprat, oito, bio namijenjen za urede banke. Ispod prizemlja nalazi se podrum koji je zbog smjetaja zgrade neposredno uz rijeku Teanjku i injenice da zgrada jednom fasadom naprosto izranja iz spomenute rijeke bio
izloen djelovanju vlage i bio otvoren za plavljenja tokom visokih vodostaja spomenute rijeke. Fasada prizemlja do prvog sprata (kata) trebala je biti izvedena ili,
moda, obloena u geometrijski oblikovanom (tesanom) kamenu t.j. u kamenorezakom slogu poznatom pod terminom slobodni geometrijski vez. Objekt je imao
22

 vdje se samo pretpostavlja postojanje funkcionalnog modernizma objekta vidljivog iz planova

O
(skica) koji nisu sauvani ili koji nisu, uope, bili izvedeni.

344

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

trovodnu (troslivnu) krovnu konstrukciju pokrivenu crijepom s tim da se etvrti dio

(jedna strana) krovne konstrukcije zavravao zabatnim trokutom jer se naslanjao na
susjedni objekt, pa, stoga, nije vidljiv. Krovna konstrukcija sadravala je nekoliko
ventilacijskih otvora i svjetlarnika (t.zv. bada), te na samom vrhu jedno zanimljivo
rjeenje manje atme,23 odnosno svojevrsnog manjeg otvorenog vidikovca izvedenog
u drvenoj konstrukciji. Krovna konstrukcija zavrava prema dolje s neto naglaeno
izbaenim strehama. U idejnoj skici objekta bilo je predvieno rjeenje izvoenja
oluka za odvoenje kinice. (Vidj. sl. 2-4)
Prizemlje i sprat (kat) imaju geometrijski pravilne prozore meu kojima se posebno istiu po jedan veliki polukruni prozor s naglaenim polukrunim nadprozornikom izvoenje kojih je bilo planirano u prizemlju na stranama od ulice i rijeke. Kako
je glavna fasada (proelje) zgrade bila zamiljena od strane Donjearijske (Tabaka ili
Dibeghana damija) to je ista izvedena neto raskonije, odnosno razuenije. U zgradu
bi se stupalo kroz sredinji manji ulaz (vrata) koji je luno zasvoen. Istom se pristupa
preko 6 stepenika koji su, moe se pretpostaviti, u svojoj osnovici bili oblikovani luno.
Lijevo i desno od ulaza fasadu ukraavaju i volumen prostora razbijaju dva velika polukruno zasvoena prozora izvedena s naglaenim polukrunim nadprozornicima.
Svi prozorski detalji kao i fasada prizemlja i podrumski dio zgrade od strane rijeke
izvedeni su u kamenoj oblozi rijeenoj ili po sistemu konstrukcije (izvedbe) manjih kamenih bunja ili kamenih obloga.24 Zanimljivo je da glavna fasada zgrade prema ulici,
odnosno prema Donjearijskoj (Tabaka ili Dibeghana damija) na prvom spratu ima
 atma, tur. atma. Rije s neto irim znaenjima. Temeljno znaenje koje bi bilo blisko kontekstu

u kojem se rije ovdje navodi je kuni zid izveden u konstrukciji od drvenih greda (gredica) koje
izmeu nosivih greda mogu biti poredane uspravno ili koso. Takva osnovna konstrukcija zida
izvedenog iz drvenih greda bila je oipkana (obloena) pruem (veoma esto ljeskovim) koje je
imalo zadau da omogui lake prihvatanje (vezanje) strukture maltera kojim se, na kraju, takav
drveni zid omalterisao. Iz navedenog opisa moe se izdvojiti glavno znaenje izraza atma (osnovna
konstrukcija zida izvedenog iz drvenih greda) koje u izvedbi nekih arhitektonskih objekata
podizanih na podruju Bosne i Hercegovine tokom osmanskog razdoblja ima neto drugaije
znaenje. Konkretno, ovdje se radi o manjem vidikovcu izvedenom u drvetu, a podignutom na
krovnoj konstrukciji begovskih kula. U ovom sluaju atma ima prvenstveno ulogu osmatranice
i kao takva u potpunosti se uklapa u fortifikacijski kartakter begovskih kula i begovskih odaka
unutar kojih su iste podizane. U odreenom smislu rijei atma je mogla posluiti i kao svojevrsni
vidikovac za trenutke dokolice, koji je podizan na objektima begovskih kula i unutar begovskih
odaka s osnovnom namjenom, koja je ovdje ve navedena.
24
Iz crtea se ne moe zakljuiti sa sigurnou da li se ovdje radi o manjim kamenim bunjama ili o
oblaganju tanjim kamenim ploama. Mislim da bi se u ovom sluaju prednost mogla dati izvedbi
fasade u tehnici manjih kamenih bunja koje su bile uklopljene u zid, odnosno koje su tvorile
punu masu volumena zidova. Meutim, ne moe se niti iskljuiti mogunost oblaganja fasade
prizemlja zgrade tanjim kamenim ploama oblikovanim u lanoj tehnici (u imitaciji) bunje na
nain oklesavanja (otesavanja) prihvatljivih komada kamena ili ak neto grublje sjeenih kamenih
ploa. U ovom posljednjem sluaju kamena obloga ne ini sastavni dio sredinje (konstrukcijske i
nosive) mase volumena zidova ve samo oblogu istih.
23

345

Mirza Hasan eman

planiranu izvedbu konstrukcije trostrane (trapezoidne) kamerije25 (koja predstavlja

produetak divanhane26) s tri prozorska etvrtasta okna, izbaene preko zida osnovne
konstrukcije. (Vidj. sl. 2-4) Nasuprot tome, na strani od rijeke Teanjke arhitekt je na
prvom spratu, takoer, predvidio izvoenje konstrukcije etvrtaste kamerije (produetka divanhane) s tri prozorska etvrtasta okna, takoer izbaene preko zida osnovne
konstrukcije objekta. (Vidj. sl. 4)
Jednu opu ocjenu projekat namijenjenih za poslovne objekte banaka, prije
svega Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini (Priv./ate/ Landesbank /
des/ Bosn./ien/ und /der/ Hercegov./wina/), odnosno njenih filijala izvan Sarajeva, a
koje je izradio Josip Vanca dao je Ibrahim Krzovi 1987. g. U vezi razvoja t.zv. bosanskog stila Ibrahim Krzovi kae: Raniji prijedlozi i ideje bosanskohercegovakih
arhitekata, kao to je projekat adaptacije hana hotela Gazihusrefbegovog vakufa (danas hotel Stari grad kod Baarije), kao i Vancaevi projekti kue Osmanage Mehmedia, jo su suvie blizu izvornim objektima. Problem je bio i u prihvatanju ovih ideja,
jer doljaci nisu poznavali ljepotu toga sloga, a domai su, kae Vanca, govorili proao
je stari vakat. Ipak su se nali pokrovitelji, pa je Vanca 1910. godine za Zemaljsku
banku u Sarajevu projektovao zgrade njenih filijala u Banjoj Luci, u Tenju, Derventi,
Bosanskom amcu i Bihau (kat. 227-230). Vanca je za ovu svrhu stvorio skoro tipsku
zgradu, koja je imala neto od reprezentativnih begovskih kua i kula, ali i neto od
javnih objekata kao to su hanovi. Prizemlje sa visokim soklom bilo je u kamenu, iri
Kamerija, kamarija, izv. iz tur. kameriye, izv. iz ar. qamriyy s osnovnim znaenjem prostorija
izloena mjeseini. U kontekstu u kojem se rije navodi u tekstu ista ima znaenje konstrukcije
koja se pojavljuje u prostornoj organizaciji i funkcionalnoj strukturi starih bosanskih i
hercegovakih osmanskodobnih (ali i kasnijih) porodinih kua, koja je u obliku i na nain
balkona preputena preko osnovne mase zida prizemlja zgrade i stri u prostor nad avlijom i (ili),
ponekad ak i, ulicom. U sutini prostorne organizacije i funkcionalne strukture starih bosanskih
i hercegovakih porodinih kua kamerija predstavlja dio divanhane koji nema komunikacijski
znaaj ve svojom izdvojenou i pribliavanjem zidu s prozorima unutar objekta poprima
znaenje izdvojenog prostora za susretanje, sjedenje, razgovor. Konstrukcijskim proirivanjem
i preputanjem (izbacivanjem) preko osnovne mase zida prizemlja zgrade divanhana prerasta
(prelazi) i preoblikuje se u kameriju izdvojeni prostor za susretanje, sjedenje i razgovor. Kamerija
je obino zatvorena muebcima (mreastom drvenom konstrukcijom izvedenom iz tankih letvica),
a u mlaim razdobljima i ustakljenim manjim prozorima ili ak s udvojenom konstrukcijom
muebaka i ustakljenih prozora
26
Divanhana, izv. iz tur. divanhane, izv. iz pers. diwan-hane s osnovnim znaenjem prostora (ali i
objekta kue) namijenjenog za susrete, razgovor i donoenje znaajnih odluka (vijeanje). U
ovom sluaju divanhana predstavlja zajedniki komunikacijski dio (prostor, hodnik, hol ili neku
vrstu predsoblja) koji se pojavljuje u prostornoj organizaciji i funkcionalnoj strukturi starih bosanskih i hercegovakih osmanskodobnih, ali i kasnijih porodinih kua. Na divanhanu se dospijevalo
relaltivno strmim stepenitem iz prizemlja zgrade, a ista je sluila i kao zajedniki komunikacijski
dio sprata iz kojeg se dospijevalo u druge prostorije sprata kue. Dio divanhane koji nema komunikacijski znaaj ve je svojim poloajem izdvojen i pribliava se zidu s prozorima unutar objekta
prerastao je u kameriju. Svojom konstrukcijom kamerija je u obliku i na nain balkona preputena
preko osnovne mase zida prizemlja zgrade i stri u prostor nad avlijom i (ili), ponekad ak i, ulicom.
25

346

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

otvori u njemu presvoeni su polukrunim lukom, na spratu ispusti divanhana, ravni kreni zid, zatim strmi i visoki krovovi sa dubokim strehama, badama i dimnjacima. ..... Razraujui zgrade filijala banaka, Vanca je usavrio tip stambene zgrade, a
najbolji primjer, predstavlja kua gradonaelnika Hamzage Husedinovia u Banjoj
Luci (Ulica Slavka Rodia 1), izgraena 1913. godine.27
U cjelini gledano J. Vanca je na ovom objektu kombinirao jednu tradiciju bosanske osmanskodobne arhitekture begovskih kula (visoki u kamenu izvedeni prizemni /podrumski ?/ dio koji podsjea na begovsku kulu, atma na krovu kao kod
begovskih kula) i stambenih objekata (konstrukcija kamerije /produetak divanhane/ s tri prozorska polukruna okna, izbaena preko osnovne konstrukcije objekta,
zavretak krovnih streha, pojava bada, te, manjim dijelom, i rjeenje nekih prozora
na prvom spratu) s tendencijom traenja modernog arhitektonskog i likovnog izraza koji e upravo tih godina biti uoblien kao t. zv. bosanski stil.28
U sluaju ovog projekta, kao i u sluaju arhitekte Josipa Vancaa, nemam namjeru
da umanjim kako vrijednosti projekta, tako niti doprinose ovog arhitekte razvoju
I brahim Krzovi, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918. ..., 227, 245. Neke neznatne
razlike izmeu datacija crtea (skica) pojedinih objekata koje donosi I. Krzovi i onih navedenih
na crteima (skicama) sauvanim u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine rezultat su, oito,
podataka koje donosi Josip Vanca u lanku Bosansko narodno graditeljstvo. Tehniki list X,
24, 31. decembar 1928, 353-356, Zagreb. Datacije planova objekata prema mjestima u kojima
su isti trebali biti podignuti su kako slijedi: Sarajevo: Skica zgrade Priv.(atne) Zemaljske banke
u Bosni i Hercegovini (Priv./ate/ Landesbank des Bosn./ine/ und /der/Hercegov./ina/), datacija na
crteu-1910; Banja Luka: Auswechslungs Plan f. d. Landesbank Filialgebade in Banja Luka. Crte
fasade bez navedene datacije (I. Krzovi donosi dataciju 1910.-vjerovatno na temelju analogija),
crte je izveden u dvije verzije (crno-bijeli crte i crte u boji), vidj. Ibrahim Krzovi, Arhitektura
Bosne i Hercegovine 1878-1918., 238, sl. 227, objekt je poruen u zemljotresu 1969. g.; Biha:
Skica zgrade Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini, (Priv./ate/ Landesbank fr Bosn.
und. Hercegov.). Crte je bez datacije i izveden je u dvije verzije. Jedna verzija objekta data je u
uobiajenoj maniri oblikovanja ovog tipskog objekta, a druga je neto modernija verzija objekta
s utjecajem tradicije vidljive u gabaritima volumena i krovne konstrukcije (etveroslivna), vidj.
I. Krzovi, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918., 239, sl. 228. I. Krzovi donosi dataciju
1910. g.; Bosanski amac: Skica zgrade Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini (Priv./
ate/ Landesbank fr Bosn. und. Hercegov.), datacija 27. maj 1909. Skica je data u dvije verzije. Prva
je u tradicionalnim oblicima vidljivim u gabaritu, volumenu i krovu, te u naglaenom donjem
kamenom pojasu. Crte bez datacije. Drugi crte je s datacijom 14. 4. 1909. u uobiajenoj maniri s
donjima kamenim dijelom i lunim otvorima; Derventa: Skica zgrade Priv.(atne) Zemaljske banke
u Bosni i Hercegovini, (Priv./ate/ Landesbank fr Bosn. und. Hercegov.), datacija 27. april 1909. U
crteima je data i verzija izvedbe detalja. Vidj. I. Krzovi, Nav. dj, str 239, sl. 229. I. Krzovi donosi
dataciju 1910; Teanj: Zgrada Prve muslimanske kreditne zadruge Teanj. Vidj. I. Krzovi, Nav. dj,
str 239, sl. 230. I. Krzovi donosi dataciju 1910. O projektima filijala Zemaljske banke u razliitim
gradovima Bosne i Hercegovine govori i N. Kurto, vidj. Nav. dj, 265 i d, 382.
28
O t. zv. bosanskom stilu vidj.: Ibrahim Krzovi, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878- 1918.,
225 228. Up. i Ibrahim Krzovi, Arhitektura secesije ..., 187-197; Nedad Kurto, Nav. dj, passim,
posebno u drugom dijelu knjige; Borislav Spasojevi, Arhitektura stambenih palata austrougarskog
perioda u Sarajevu. Izd. Rabic. Sarajevo, 1999, 23-24.
27

347

Mirza Hasan eman

bosanskohercegovake arhitekture ovog razdoblja. Naime, u cjelini ovaj objekt

banke, onako kako o njemu govore sauvani planovi (skice), svojim opim gabaritom
i pojavom zaista podsjea na arhitekturu begovskih kula, ali neto razuenijim
fasadama (zbog nizanja veeg broja porozorskih okana) i konstrukcijom kamerije
vie podsjea na arhitekturu ishodnih kua.29 U ovom konkretnom sluaju ini mi se
da bi se moglo, slobodno i hipotetiki, pretpostaviti da je ovaj tip objekta projektiran
i planiran nakon studiranja objekta ishodne kue obitelji Semiz u Kovaima kraj
Hrasnice (Ilida, Sarajevo), ali i nekih drugih kua.30 Jedino to je J. Vanca dao
izvorno jeste imaginacija ina pretapanja objekta arhitekture begovskih kula i
ishodnih kua u jedan poslovni objekt projektiran u modernom arhitektonskom i
konstrukcijskom rjeenju, nesumnjivo s odgovarajuim funkcionalnim rjeenjima,
te s proienim detaljima fasade koji ovaj objekt vode u pravcu njegovog utapanja u
rjeenja izvedena u t.zv. bosanskom stilu.
Naalost, kao to je ve reeno, u zbirci crtea arhitekte Josipa Vancaa koja se
uva u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, ne postoje crtei osnovice prizemlja i sprata iz kojeg bi se mogao vidjeti raspored prostorija i funkcionalno
poimanje organizacije prostora i poslovanja i kretanja u ovom objektu.
Miljenje Ibrahima Krzovia da je ...Vanca 1910. godine za zemaljsku banku
u Sarajevu projektovao zgrade njenih filijala u Banjoj Luci, u Tenju, Derventi, Bosanskom amcu i Bihau (kat. 227-230) moe se u najveoj mjeri prihvatiti bez
dodatnih komentara i dopuna. Meutim, iz analize dokumentacije sauvane u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu i na temelju izuavanja bankarstva na podruju Bosne i Hercegovine moe se, uvjetno, uopeno zakljuiti da je
Josip Vanca naavi se na mjestu Kraljevskog gradjevnog savjetnika i nedugo potom
nadsavjetnika za potrebe Zemaljske vlade u Sarajevu projektovao zgrade njenih filijala u Banjoj Luci, .., Derventi, Bosanskom amcu i Bihau (kat. 227-230), ali ne
i zgrade u Tenju. Naime objekt kojeg je projektirao Josip Vanca u Tenju naruen
O arhitekturi ishodnih kua vidj. Mirza Hasan eman, Ishod na Ilidu (= Kulturni i historijski
spomenici Ilide iz osmansko doba). u: ILIDA. Kultuno- historijska monografija. Ilida, 2000,
str. 202-293 /= Mirza Hasan eman, Outing to Ilida (= Cultural and Historical Monuments
of Ottoman Ilidza). in: ILIDA-Kultuno- historijska monografija. Izdanje na engleskom jeziku.
Izdava: Opina Ilida, Sarajevo, 2004, str. 202-293/. Vidj. i nauni elaborat Mirza Hasan eman,
Ishodne kue na podruju Ilide. Naruitelji Opina Ilida i Turistika zajednica Opine Ilida.
Sarajevo, mart 2002. g. Potrebno je napomenuti da se je u izradi kultuno- historijske monografije
Ilida u navedenom lanku potkrala jedna greka. Pri unosu (DTP) ve lektoriranog teksta u
pripravljeni arak za tampu izraz ishodne kue preimenovan je iz nepoznatih razloga u izraz ishodine
kue. Vjerovatno se ovdje radi o proizvoljnoj ocjeni izvritelja (operatera) na DTP poslovima da pri
uklanjanju brojeva ilustracija iz izvornog teksta (to nije dosljedno provedeno u cijeloj monografiji)
rije ishodna preimenuje u ishodina. Oito se rije ishodina kua smatralo loginijom nego li
ishodna kua.
30
Mirza Hasan eman, Ishodne kue, passim.
29

348

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

je od strane Prve muslimanske kreditne zadruge (s o. j.), koja uskoro djeluje pod imenom Muslimanske trgovake i poljodjelske banke d.d. sa sjeditem u Tenju. Vidljivo
je da navedena banka nije pripadala nizu filijala Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni
i Hercegovini ve jasno odreenom muslimanskom dionikom drutvu koje djeluje
kroz spomenutu banku sa sjeditem u Tenju.31 Meutim, bez obzira na navedenu
razliku Josip Vanca za poslovni objekt u Tenju primijenio je projekt (bolje reeno
skicu) .... tipske zgrade, koja je imala neto od reprezentativnih begovskih kua i kula,
ali i neto od javnih objekata kao to su hanovi, koji je stvorio za ovu priliku.32 Iz
analize poslovnih prilika i prostornih situacija u mjestima (gradovima) u kojima se
planiralo podizanje zgrada filijala Priv.(atne) Zemaljske banke moe se zakljuiti da
je Josip Vanca svoje projekte banak zasnivao na uoblienju zgrada koje su trebale
biti smjetene na relativno uskom jezicu prostora i koje su najmanje s dvije, a poneklad i sa tri strane svojom fasadom bile okrenute ulici, odnosno ulicama. U sluaju
Tenja predvieno je da objekt bude okrenut sa dvije strane ulici, s treom stranom
prema rijeci Teanjci, a s etvrtom stranom naslanjao se na susjedni objekt na desnoj
strani ulice Karaula koja vodi od Donje ka Gornjoj ariji. Takav prostorni smjetaj
omoguavao je J. Vancau da na fasadama zgrada izvodi razliita rjeenja kamerija
kao produetaka divanhana koje su preputene preko zid donjeg dijela objekta. Josip Vanca takva rjeenja s kamerijom izvodio je ak i na spoju dviju strana zgrada.
Kod svih objekata krovna konstrukcija je skoro u potpunosti identina.
Na kraju potrebno je naglasiti da projekt Josipa Vancaa za podizanje poslovnog
objekta Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. u Tenju nije izveden. Na ovom
stepenu istraivanja nije poznato ta je bilo toliko presudno to je uvjetovalo odbijanje Vancaevog plana za podizanje zgrade Prve muslimanske kreditne zadruge s
o. j. (Muslimanske trgovake i poljodjelske banke d.d.) u Tenju i prihvaanje drugog
plana autor kojega nam ostaje, za sada, nepoznat. injenice da se ovdje radi samo o
skicama objekta banke i da isti nije izveden ve je izveden drugi projekt daje temelja
za zakljuivanje da su Vancaevi crtei predstavljali samo skice. T.j, te skice nisu nikada predstavljale potpunu projektnu dokumentaciju, odnosno nisu nikada prerasle
u istu jer su bile odbijene od strane investitora.
Objekt Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (Muslimanske trgovake i poljodjelske banke d.d.) u Tenju izgraen (zavren) je 1911. g. po potpuno drugim
planovima i predstavlja u potpunosti drugaiju koncepciju planiranja i izvedbe
jednog poslovnog objekta. (Vidj. sl. 6) Ostvareni objekt podignut je na lokaciji
na kojoj je bio predvien i Vancaev objekt. Smatram da je u konanoj izvedbi
 ogue poslovne veze izmeu Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini sa sjeditem
M
u Sarajevu i Prve muslimanske kreditne zadruge (s o. j.) u Tenju trebaju biti predmet posebnih
istraivanja bankarskog poslovanja na podruju Bosne i Hercegovine u navedenom razdoblju.
32
Krzovi, Arhitektura Bosne ..., 227. O objektu ove banke u Tenju govori i N. Kurto, Nav. dj, 266,
sl. 75, desno, 382.
31

349

Mirza Hasan eman

Vancaev projekt bio neto sloeniji i zbog toga u odreenoj

mjeri i znatno skuplji. Takoer
smatram da je kod tedljivih
Tenjaka mogla prevagnuti
elja da se ostvari neto jednostavniji objekt to bi imalo
Slika 5. Potpis Josipa Vancaa na projektu (skici) zgrade
Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju. Potpis pozitivnu posljedicu smanjenja
se nalazi na skici proelja zgrade od strane rijeke Teanjke. trokova gradnje istog. Izgleda
Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
da su izvedba cijelog prizemlja
objekta u klesanom kamenu
tipa bunja ili ak i samo oblaganje istog rustino klesanim kamenom, izvedba
relativno brojnih prozorskih otvora presvoenih kamenim lukovima kao i sloeno
rjeenje krovne konstrukcije znatno poskupljivali cijenu predvienog objekta, pa
je, stoga, naruen drugi (jeftiniji) projekt.

Slika 6. Objekt Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju podignut 1911. g.

350

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

Trenutno mi nije poznato tko je autor drugog projekta, odnosno 1911. g. izvedenog objekta Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (Muslimanske trgovake i
poljodjelske banke d.d.). Do danas nisam uspio pronai podatke o projektantu objekta Muslimanske trgovake i poljodjelske banke d.d. koji je izveden u Donjoj ariji. 33
Takoer, sada ne raspolaem niti podacima koji bi dali bilo kakvu informaciju (potvrdili) da li je Josip Vanca mogao biti autor i projekta izvedenog objekta. Naime,
investitor(i) je (su) mogao (-li) zahtijevati pojednostavljenje predloenog projekta
u izvedbi ili izradu potpuno novog i jeftinijeg projekta. Osim toga izvedeni projekt nosi u sebi neke manje odlike svojevrsnog klasicistikog rjeenja nekih dijelova fasada i isti je svojim odlikama u okviru Tenja predstavlja relativno moderan
objekt. Isti je u odnosu na Vancaev projekt, i pored nekih klasicistikih detalja na
fasadama, neto moderniji i isti potiskuje arhitektonske (i likovne) odlike lokalne
arhitekture (t.zv. bosanskog stila koji je u to vrijeme bio u razvoju) za koju je, oito
prema miljenju upravitelja i akcionara ove banke, proao [je] stari vakat.(?!) Da
li se ovdje radi o utjecaju Adem-age Meia na konani izbor i izvedbu projekta,
poslovnog ovjeka koji je poslovnim djelovanjem i politikim orijentacijama (i koncepcijama) bio veoma moderan teko je rei. injenica da je Adem-aga Mei usred
mahale Tabaci u Tenju dao podii svoju porodinu kuu u stilu koji u mnogo emu
odudara od lokalne arhitekture i bosanske muslimanske i bonjake tradicije mogla
bi to, uvjetno reeno, potvrivati. Adem-aga Mei dao je izgraditi i objekt svoje
ville izmeu Medakova i Bukve kraj Tenja u stilu slinom onom u kojem je izvedena
njegova porodina kua u Tabacima.
Zahtjev za pojednostavljenjem predloenog projekta u izvedbi ili za izradu potpuno novog i jeftinijeg projekta ne bi morao iskljuiti daljnji rad Josipa Vancaa na
izradi jednostavnijih planova (projekta) i, konanu, izvedbu istog projekta.
U sluaju objekta Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (Muslimanske trgovake i poljodjelske banke d.d.) izvedenog 1911. g. radi se o arhitektonskom objektu uobiajenom za razdoblje austromaarske vlasti u BiH koji su podizani u ovoj
provinciji i koji nose odlike manjih poslovnih objekata srednjeeuropske arhitekture
onoga vremena. Objekt je jednokatan, etvrtaste je osnovice i s neto izlomljenom
troslivnom (trovodnom) krovnom konstrukcijom pokrivenom crijepom.34 Objekt
ima veoma naglaene katni i krovni profilacijski vijenac izveden u jednostavnoj klasicistikoj profilaciji koji razdvaja prizemlje od sprata i naglaava prijelaz spratnog
 oji pokuaji da u Arhivu Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu pronaem bilo kakav pisani
M
dokument, crte (skicu) ili neki drugi trag koji bi ukazivao tko je autor izvedenog objekta u Tenju
ostao je bez uspjeha. Daljnja potraga za istim ostaje zadaa za budua istraivanja.
34
Kako je objekt banke prislonjen uz ve od ranije postojei objekt u pravcu protezanja Karaule
prema Gornjoj ariji time je uvjetovano troslivno (trovodno) konstrukcijsko rjeenje krova.
Karaula je naziv za glavnu ulicu koja vodi od Donje do Gornje arije u Tenju.
33

351

Mirza Hasan eman

rjeenja u krovnu konstrukciju.35 Na uglovima objekt ima imitacije kutnih (ugaonih) kamenih blokova izvedene u malteru ime se eljela postii osjeaj neto izrazitije monumentalnosti u izvedbi objekta. Objekt takoer ima izveden i ugaoni /
kutni tornji na prvom spratu koji se zavrava krovnom konstrukcijom u obliku
pojednostavljene lukovice. Oko prozorskih okna i vrata objekt ima u malteru izvedenu plastiku dekoraciju koja naglaava oblik i veliinu otvora u volumenu zida, te
vizualno ralanjuje (dekorira) fasadu.
Daljnja istraivanja ovog pitanja trebala bi imati zadau da odrede razloge zbog
kojih je odbijen prvotni Vancaev projekt (skica) za podizanje zgrade Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. u Tenju i prihvaen drugi plan autor kojega ostaje,
za sada, nepoznat, tko bi mogao biti autor drugog projekta, odnosno 1911. g. izvedenog objekta Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. i da li bi autor izmijenjenog
i 1911. g. izvedenog projekta mogao (ipak) biti Josip Vanca? Takoer, potrebno je
da se istrae domai i strani arhivi kako bi se utvrdila tlocrtna prostorna organizacija
i funkcionalnost Vancaevog projekta objekta banke, da se isti planovi ili skice (ukoliko budu pronaeni) uporede sa stanjem izvedenog i do danas sauvanog objekta, te da se rad (skica) Josipa Vancaa za potrebe banke u Tenju uporedi s ostalim
objektima izvedenim u Tenju u vrijeme austromaarske vlasti.

Slika 6. Objekt u kojem je jedno vrijeme iza I svjetskog rata poslovala

Narodna kreditna banka d.d. u Tenju.
35

 aalost, nisam uspio dobiti dozvolu da se izradi detaljan arhitektonski plan tlocrtnih rjeenja i
N
presjeka ovog objekta iz razloga potivanja interesa poslovnice Volksbanke koja je smjetena u ovom
objektu u Tenju. Jedna od zadaa buduih istraivaa ovog pitanja ostaje pronalaenje i studiranje
planova objekta podignutog 1911. g. i uporeivanje istih s arhitektonskim tlocrtnim planovima
Vancaevog projekta (skica) ukoliko isti budu u budunosti pronaeni.

352

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

U kontekstu promatranja razvoja ekonomije, drutvenih odnosa i podizanja novogradnji na podruju grada Tenja ostaje posebno zanimljiva zadaa odreivanje
mjesta i uloge arhitekta Josipa plemenitog Vancaa u podizanju odreenih graditeljskih objekata u Tenju. Prisustvo Josipa Vancaa u Tenju, iako gledano samo kroz
nerealizirani plan (skice) poslovne zgrade Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j,
treba, svakako, promatrati u kontekstu poslovne aktivnosti ove banke i njenog predsjednika Adem-age Meia. Poslovna djelatnost i drutvene veze Adem-age Meia
mogle su ovog uglednog Tenjaka dovesti u susret s uglednim poslovnim arhitektom Josipom Vancaom to je, sljedstveno obostranom interesu, moglo uvesti Josipa
Vancaa u posao izrade projekta (skica) poslovne zgrade Prve muslimanske kreditne
zadruge s o. j. u Tenju, kao to se je i desilo. Ovaj susret i angairanje Josipa Vancaa
na navedenom projektu mogli su imati za posljedicu utiranje puta moguem irem
djelovanju arhitekte Josipa Vancaa u Tenju. Sljedstveno tome ostaje, kao znaajan
predmet istraivanja i znanstvena zadaa, odreivanje arhitekata graditelja porodine kue Adem-age Meia smjetene u mahali Tabaci,36 ville Adem-age Meia
podignute izmeu Bukve i Medakova kraj Tenja,37 te nekih drugih objekata podignutih u Tenju.38 Smatram da Adem-agina porodina kua nosi prepoznatljive odlike Vancaevog naina planiranja i izvedbe arhitekture stambenih objekata u Bosni
i Hercegovini, posebno u Sarajevu.39
 grada je podignuta na parceli K 985/3, PL 274, KO: Teanj I, odnosno K 11/9, KO: Teanj,
Z
ZK uloak br. 1190 upis iz 1893 i br. 3991 upis iz 1922.
37
Prema nekim saznanjim ovaj objekt raen je (u potpunosti) po ugledu na porodinu kuu Ademage Meia u Tabacima u Tenju. Isti objekt, poznat u mjesnoj tradiciji kao Adem-agina vila,
zapaljen je i u potpunosti uniten 1945. g. Godinu upisa parcele (K) na kojoj se nalazio ovaj
objekt, odnosno, i samog objekta u ZK nisam uspio saznati.
38
Sva istraivanja koja predlaem da budu provedena trebaju biti usmjerena na obradu fondova
Slube za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove Opine Teanj i Zemljino knjine
kancelarije Opinskog suda u Tenju, Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, te Dravng
arhiva Austrije (Odjel arhitektonskh planova). Pri tome je posebno potrebno naglasiti potrebu
istraivanja postojeih (in situ) objekata.
39
Ovdje bih skrenuo panju buduim istraivaima na niz problema. Ponovo bih naglasio problem
uknjienja vlasnikih parcela i objekata podignutih na istim u Slubi za katastar, urbanizam i
imovinsko pravne poslove pojedinih opina i Zemljino knjinoj kancelariji pojedinih opinskih
sudova (u ovom sluaju u Opini Teanj). Kako se u sluaju kue Adem-age Meia u Tabacima
radi o upisu parcele (na kojoj je ista kua podignuta) u ZK u 1893. g. nije jasno da li se ovdje
radi o upisu katastarske estice (K) ili i objekta (kue) na navedenoj katastarskoj estici u ZK?
Mogue je, ak, da se upis u ZK iz 1893. g. odnosi i na parcelu i na kuu Adem-age Meia. Ukoliko
bi daljnja istraivanja pokazala da je upis parcele na kojoj je podignuta kua Adem-age Meia
u Tabacima u ZK u 1893. g. predstavljao ustvari i upis objekta same kue tada se pojavljuje niz
otvorenih pitanja. Ta su: da li su drutveni poloaj i privredno poslovanje Adem-age Meia ve u
1883. g. bili toliko jaki da su mu omoguili znaajne poslovne susrete, kada, u kakvim prilikama
i s kojim ciljem je ostvaren prvi poslovni (?) susret izmeu J. Vancaa i Adem-age Meia, te da
li je, hipotetiki gledano, Adem-aga Mei mogao u odreenoj mjeri imati svojevrsni utjecaj na
dolazak J. Vancaa, ako ne u Bosnu i Hercegovinu, tada svakako u Teanj? Odnosno, da li se susret
36

353

Mirza Hasan eman

Poslovna zgrada Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. podignuta po drugim

planovima na podruju Donje arije dobro je poznata graanima Tenja. Ovaj
izmeu poslovnog ovjeka Adem-age Meia i arhitekte Josipa Vancaa mogao zbiti izvan Sarajeva
(na tlu neke od sastavnih zemalja Monarhije) prije 1883. g. ili u Sarajevu odmah po Vancaevom
dolasku u Bosnu i Hercegovinu 1883. g.? Za sada je slubeno istaknuto da je J. Vanca u Bosnu i
Hercegovinu stigao 1883. g. na poziv bosanskohercegovake zemaljske vlade. O datumu dolaska
J. Vancaa u Sarajevo postoje neki neusklaeni i opreni podaci koji stvaraju odreenu zabunu o
djelovanju ovog arhitekte. Naime, prema I. Krzoviu J. Vanca je stigao u Bosnu i Hercegovinu
prvi put tek 1893. g. da bi se u ovom gradu nastanio od 1894. g. (vidj. I. Krzovi, Arhitektura Bosne
i Hercegovine 1878-1918, 253). Meutim, I. Krzovi u katalogu ostvarenih objekata J. Vancaa
navodi da je katedrala u Sarajevu realizirana od 1884. do 1889. g. (vidj. I. Krzovi, Nav. dj, 112, br.
16.). Dakle, ovdje se radi o jednoj proturjenosti unutar navoda koje donosi I. Krzovi. Nasuprot
tome prema navodima Nedada Kurte J. Vanca je stigao u Sarajevo 1884. g. gdje se iste godine
(1884.) pojavljuje s radovima na katedrali Srca Isusova i na katolikom groblju na Koevu (vidj.
N. Kurto, Nav. dj, 292, 370, 371). Tu se radi o drugoj proturjenosti izmeu navoda koje donose
I. Krzovi i N. Kurto. Oito se radi o tamparskoj grjeci kod I. Krzovia. N. Kurto govori o J.
Vancau i na vie drugih mjesta. Vidj. N. Kurto, Nav. dj, 369-385, te u Prilogu II. pod naslovom
Podaci o arhitektima i graditeljima za vrijeme austrougarske uprave, str. 336 386. Vidj. i neka
druga vana djela: Josip Vanca, Kako sam kao arhitekt doao u Sarajevo. Veernja pota, Sarajevo
1930, br. 2724; A. Makanec, Josip pl. Vanca. Katoliki tjednik VIII-IX, 1932, 52; Demal eli,
Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod Zagreb, Zagreb, 1966, vol.
IV, 489, s. v. Josip Vanca. Daljnja istraivanja trebala bi imati za temu Josip Vanca u Tenju.
Drugim rijeima istraivanja bi trebala potvrditi ili iskljuiti navedene hipoteze o odnosima izmeu
Adem-age Meia i J. Vancaa, potvrditi ili iskljuiti pitanje da li je J. Vanca autor projekata kue
Adem-age Meia u Tabacima i, neto kasnije, vile Adem-age Meia podignute izmeu Bukve
i Medakova, te odrediti godine nastanka oba navedena objekta. Potrebno je prouiti da li je J.
Vanca mogao biti i autor projekta novog Konaka, kao i nekih drugih objekata u Tenju. Pojava
objekta Adem-agine porodine kue u Tabacima u Tenju u 1893. g. ini mi se veoma ranom.
Meutim, moda i nije previe rana jer su najkasnije u 1898. g. zavreni objekti novog Konaka,
zgrade Osnovne kole i arenog mekteba. Naime isti objekti zabiljeeni su na razglednici koja na
sebi nosi datum 13. 8. 1898. g. (Vidjeti razglednicu Tenja br. FRP I 4731 u Historijskom muzeju
Bosne i Hercegovine u Sarajevu, uporediti i razglednicu Tenja br. FRP II 4693 bez datacije).
Prema tom podatku godina 1898. predstavlja datum prije kojeg su nastali navedeni objekti
(terminus ante quem), odnosno datum poslije kojeg navedeni objekti nisu mogli nastati (terminus
post quem non). To sve svjedoi da se oko 1898. g. u Tenju dosta gradilo, pa se moe, uvjetno,
pretpostaviti da je tokom tih gradnji mogla nastati i kua Adem-age Meia u Tabacima. Meutim,
treba voditi rauna o tome da je i prije 13. 8. 1898, t.j. prije datuma koji je naveden na spomenutoj
razglednici, ista razglednica bila ve objavljena i koritena. Time se godina podizanja navedenih
objekata polahko sputa u 1897. g, a moda ak i neto nie. Za sada najstariju pouzdanu dataciju
kue Adem-age Meia u Tabacima daje Magbul koro koji navodi 1902. g. kao dataciju koritenja
razglednice s prikazom spomenute kue. Iza autentinosti podatka, t.j. iza navoda 1902. g. uz
navedeni objekt stoji Magbul koro koji, naalost, ne donosi revers razglednice iz kojeg bi mogla
biti vidljiva datacija iste. Vidj. Magbul koro, Pozdrav iz Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2009, 194.
O tome planiram neto vie govoriti drugi puta. Moja suzdranost u dataciji spomenute porodine
kue sljedstveno tome odnosi se i na okvirnu dataciju Adem-agine vile. Ukoliko bi se prihvatila
mogunost da se Adem-agina porodina kua u Tenju moe atribuirati Josipu Vancau tada se
namee sasvim logino pitanje obrazloenja vremena (godine) kada se i prilika u kojima se Josip
vanca pojavio u Tenju. Na ovoj razini istraivanja temeljenoj na raspoloivim podacima uvjerno
smatram da bi pretpostavljena pojava Josipa Vancaa u Tenju prije 1893. g. bila nerealna!
354

Projekt zgrade Muslimanske trgovake i poljodjelske banke u Tenju arhitekte Josipa Vancaa

poslovni objekt odigrao je znaajnu ulogu u privrednom razvoju i ivotu Tenja.

Uglavnom je koriten za smjetaj razliitih banaka, Slube drutvenog knjigovodstva
i pote, ali i nekih drutvenih i politikih organizacija. Danas u ovome objektu posluje poslovnica Volksbanke.

355

Mirza Hasan eman

Mirza Hasan eman

The project for the building of the Muslim merchant and agricultural bank in
Teanj by architect Josip Vanca
Summary
This paper discusses the project for the building of the Muslim merchant and
agricultural bank in Teanj, which was created by architect Josip Vanca in 1910.
Unfortunately, this project was never executed and the building of the Bank was
finished in 1911 according to completely different plans and presents a wholly different concept of planning and executing of a business structure. Also, the paper
discusses the development of economy, social relations and the erection of new edifices in Teanj after 1878. To a certain extent there is also talk about the activities
of the mentioned Bank and its president Adem-aga Mei, as well as the position
and role of architect Josip Vanca in the constructing of certain buildings in Teanj.
The paper also deals with the business activities and social relations of Adem-aga
Mei which could have brought this prominent citizen of Teanj into contact with
a notable business architect Josip Vanca. This meeting could have brought Vanca
into making of the project blueprints for the building of the Muslim merchant and
agricultural bank, and open further business possibilities for him to work in Teanj.
The project for the Bank in Teanj is viewed within the context of Vancas contribution to the development of the Bosnian style in the architecture of Bosnia and
Herzegovina at the beginning of the 20th century.

356

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

94(497.6 Graanica)1966
323(497.6 Graanica)1966

amir duranovi

Graanica 1966. godine: Odjeci IV sjednice

Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije*

Apstrakt: Na osnovu dostupne arhivske grae autor u ovome radu rekonstruira kretanja
u Graanici nakon IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije 1. jula
1966. godine. Dostupna graa omoguila je rekonstrukciju pozitivnih i negativnih reakcija
na donesene odluke, raspoloenje politikih funkcionera i lokalnog stanovnitva to prua
mogunost za ostvarenje uvida u stanje drutvenih odnosa u lokalnoj zajednici. Iako
pojedini izvori, koji bi mogli detaljnije predstaviti kretanja u ovoj sredini, nisu dostupni,
ostvarenim uvidom u raspoloivi materijal predstavljena je jugoslavenska tema u svojoj
mikroregionalnoj varijanti.
Kljune rijei: Graanica, Brionski plenum, Aleksandar Rankovi, Savez komunista
Jugoslavije
Abstract: Grounded on available archival sources, the author reconstructs the movements in Graanica after the 4th meeting of the Central committee of the League of Communists of Yugoslavia on 1st July 1966. The accessible sources enabled the reconstruction of
positive and negative reactions on the passed decisions, the mood of political functionaries
and local population, which offers the possibility to understand the state of social relations
within the local community. Even though certain sources, which could give us a more detailed image of this environment, are not available, the existing materials enabled us to present
a Yugoslav topic in its micro regional variant.
Key words: Graanica, the Brioni Plenum, Aleksandar Rankovi, the League of Communists of Yugoslavia

 ad prezentiran na naunoj konferenciji Istraivanje lokalne historije u Bosni i Hercegovini.

R
Graanica: 10. decembar 2010. godine.
357

amir duranovi

Tako nam i treba kad nam uster Rankovi vodi politiku.1

Augustin [?], vatrogasac iz Banovia
Pristup
Ideja za prezentiranje pojedinih saznanja o kretanjima u Graanici tokom 1966.
godine nakon IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije javila
se tokom istraivanja navedene pojave na irem bosanskohercegovakom prostoru.
Dostupna arhivska graa, iako nedovoljna za potpuno sagledavanje reakcija, pojava
i odjeka, ipak prua mogunost za rekonstrukciju njihovih temeljnih tokova. Skoro
bez ikakvog uporita u bosanskohercegovakoj historiografiji, to je dovoljan pokazatelj opravdanosti njenog istraivanja, tema koju ovdje prezentiramo u osnovi
je rezultat direktnog susreta sa primarnom izvornom graom uglavnom partijske
provenijencije. Nekoliko izvjetaja o kretanjima u Graanici 1966. godine omoguili su ostvarenje uvida i otvaranje teme. Smatramo da e pojedine informacije do
kojih smo doli u ovom radu poticajno djelovati na sveobuhvatnije pristupe ovakvim temama iz lokalne historije, ne samo Graanice nego i drugih sredina u Bosni
i Hercegovini. Iako u osnovi smatramo da prilikom istraivanja tema iz lokalne historije ne bi trebalo insistirati na opim mjestima bosanskohercegovake, odnosno
jugoslavenske historije, u uvodnom dijelu smo ipak ukazali na osnovna kretanja u
Jugoslaviji ezdesetih godina 20. stoljea kako bismo naoj temi dali odgovarajui i
neophodni kontekst.
*
Tokom ezdesetih godina 20. stoljea poele su krupne politike i drutvenoekonomske promjene koje su bitno mijenjale sutinski karakter Jugoslavenske federacije. Izmeu donoenja novog Ustava 1963. i ustavnih amandmana s kraja iste
decenije pokrenuta je i privredna reforma 1965. godine kao najvei reformski zahvat
u privredi od uvoenja samoupravljanja u Jugoslaviji. Tinjajue neslaganje izmeu
reformistike i konzervativne struje u politikom rukovodstvu kulminiralo je 1966.
godine pretvorivi se u otvoreni sukob. Navodno otkrie aparata za prislukivanje
u kabinetima i drugim objektima koritenim od strane vodeih ljudi Jugoslavije,
ukljuujui i Josipa Broza Tita, pokrenulo je opsenu istragu o radu organa dravne
bezbjednosti na ijem se elu nalazio Aleksandar Rankovi. Komisija za ispitivanje
rada organa dravne bezbjednosti u sastavu Krste Crvenkovski, predsjednik, uro
Pucar Stari, Blao Jovanovi, Dobrivoje Radosavljevi, Mika Tripalo i Franc Popit,
1

 rhiv Tuzlanskog kantona (ATK), Sreski komitet Saveza komunista Tuzla, A/66, kutija 2, sign. IIa2,
A
Informacija o reagovanju i komentarima lanova Saveza komunista i graana na odluke IV plenuma
CK SKJ (Banovii, 12. jula 1966). Dokumente iz Arhiva Tuzlanskog kantona koritene u ovom
radu ustupio mi je prof. dr. Husnija Kamberovi na emu se iskreno zahvaljujem.

358

Graanica 1966. godine: Odjeci IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije

lanovi, formirana od strane IK CKSKJ 16. juna 1966, podnijela je Plenumu izvjetaj (Izvjetaj o stanju, metodu rukovoenja i pojavama zloupotreba u organima dravne bezbjednosti) sa osnovnim zakljukom da u radu Slube postoje tendencije da
se ona postavi iznad drutva. U istom izvjetaju naglaeno je kako su te tendencije,
uoljive od uvoenja samoupravljanja, tokom posljednjih godina dobile jai intenzitet to je rezultiralo monopolom u radu Slube te opasnosti da se SDB pretvori u
silu izdvojenu i jau od drutva.2
**
Kako se u sluaju pada Aleksandra Rankovia radilo o povlaenju sa svih funkcija
koje je do tada obavljao de facto drugi najmoniji pripadnik jugoslavenske komunistike elite, to su i reakcije na ovaj in bile izrazito velike i opirne, raspoloenje razliito, a razmiljanja stanovnitva u Bosni i Hercegovini odavala su utisak da se radi o
drutvu koje ima ozbiljnih politiko-ekonomskih potekoa. Istovremeno, radilo se
o drutvu koje se suoava sa politikom odlukom bez presedana u dotadanjoj jugoslavenskoj povijesti socijalistikog perioda. Izvorna arhivska graa dostupna u ovom
trenutku omoguava kontinuirano praenje reakcija, odjeka i drugih oblika izraavanja miljenja na saznanje da se u partijskom vrhu na saveznom nivou deavaju ozbiljni
politiki obrauni. U najveem broju analiziranih sluajeva radi se o razliitim vrstama
informacija lokalnih partijskih organizacija i drugih foruma socijalistikog drutva,
koji su povodom donesenih odluka na Brionskom plenumu odrali sastanke i razmatrali novonastalu situaciju. Osim diskusije o odlukama, a jedna od njih bila je i ona o
poetku procesa reorganizacije Partije, ovakve vrste susretanja bile su prilika da se na
dnevni red stavi znaajan niz problema lokalne prirode, koji su bili vezani ili za Slubu
dravne bezbjednosti ili neke druge organe vlasti za koje se moglo kazati da su u svome radu odstupali od utvrenog kursa, odnosno, da je bilo devijantnog ponaanja u
radu, zloupotreba poloaja ili drugih slinih deformacija. Primjeri iz Graanice detaljno opisani u jednoj sumarnoj informaciji Sreskog komiteta SK Tuzla pokazuju kako
su, nakon uobiajenih pitanja o kretanjima u vrhu Partije, sutinu problema graani
iznalazili u svojim radnim organizacijama o emu su ponajvie i diskutirali.3
Meu prvim saznanjima o raspoloenju u sredini kojoj ovom prilikom posveujemo posebnu panju korisne informacije pronalazimo u Izvjetaju Sreskog komiteta
Saveza komunista Bosne i Hercegovine iz Tuzle od 12. jula 1966. godine, koji Odjeljenju za informacije i dokumentaciju CK SKBiH alje prikupljene podatke sa terena.
 ranko Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1978, Nolit, Beograd, 1981, 569-573; Duan Bilandi,
B
Hrvatska moderna povijest (1918-1991), Golden marketing, Zagreb, 1999, 489-503. Za detaljniji
uvid u tok sjednice od 1. jula 1966. na Brionima, vidjeti: Zoran Sekuli, Pad i utnja Aleksandra
Rankovia, Dositej, Beograd, 1989, 75-123.
3
ATK, Sreski komitet SK BiH Tuzla 1965-66, Informacija o sprovoenju odluka IV Plenuma CK SKJ
na podruju optine Graanica.
2

359

amir duranovi

Prema tom dokumentu u Graanici je 8. jula odrana konferencija podrunice Socijalistikog saveza radnog naroda (SSRN) Varo na kojoj se raspravljalo o odlukama IV
sjednice CK SKJ. Nakon izraavanja jednoglasne podrke odlukama Plenuma, to je
gotovo uobiajena vijest iz svih sredina, u diskusiji je pokrenuto pitanje dranja pojedinaca i njihovog tumaenja odluka. Istaknut je sluaj izvjesnog Ace Nikolia za koga
se zahtijevalo iskljuenje iz SSRN-a. U svojoj diskusiji povodom ovog sluaja Todor
Kneevi je naglasio da navedeni i njemu sline treba rjeavati iskljuivo na konferenciji SSRN-a jer su na drugim instancama irokogrudniji i humaniji pri emu je mislio na SK i sud. U istu diskusiju ukljuio se i oro uranovi koji je naglasio kako
mi znamo ko je Aco i otkud njemu pravo da brani srpstvo. On je izvarao veliki broj
graana radi ega je krivino odgovarao. Konano je zakljueno da se Aco Nikoli
iskljui iz SSRN-a.4 Iako se iz navedenih podataka ne moe do kraja razjasniti kakva je
sutina navedenog sluaja, valja primijetiti kako se ovdje radilo o komentarima koji su
u svojoj pozadini imali tematiku meunacionalnih odnosa ili pitanje srpskih kadrova
u saveznim institucijama to nije rijedak sluaj u zabiljeenim reakcijama na odluke
Brionskog plenuma.5 Istoga dana odrana je sjednica Opinskog odbora SUBNOR-a
na kojoj se raspravljalo o sprovoenju programa proslave znaajnih datuma iz NOB-a
te odluka IV sjednice CK SKJ.6 Na ovoj sjednici iskljueni Demal Huskanovi ve
Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Fond: Arhiv CK SKBiH, k. 3, 1966.
Prema podacima iz drugog dokumenta, Aco Nikoli je po saznanju kakve su odluke donesene na
Brionima, psovao SKJ i Edvarda Kardelja naglaavajui kako je sve to usmjereno protiv srpstva jer
je drug Marko [Aleksandar Rankovi, op. a.] predstavljao Srbe itd. Ovo nije jedini primjer gdje se
smjena Aleksandra Rankovia doivljavala kao ruenje srpskih kadrova u saveznim institucijama.
Ovakve vrste reakcija gotovo uvijek se nalaze u dijelu dokumenta koji saima negativne odjeke. U
opirnoj informaciji iz Banje Luke, na primjer, govori se o gotovo istom tipu reagovanja. Jedna grupa
ljudi iz sela Obrovci-Mikii, opisana kao grupa malo pripitih ljudi u meusobnom razgovoru
o novim kretanjima u vrhu Partije, posebno je komentirala sluaj Aleksandra Rankovia. Tada se
jedan od njih zapitao ta se to dogaa u Beogradu tvrdei [...]sve su prilike da smo sada mi Srbi
nastradali. U istom razgovoru jedan mjetanin istoga sela pitao je jednog penzionera radi ega
se smjenjuju samo rukovodioci Srbi. Graa prikupljena u Arhivu Bosne i Hercegovine nudi niz
istih ili slinih primjera. U Graanici je, kao i drugim sredinama, postavljeno nekoliko pitanja koja
su se pojavljivala i u drugim sredinama. Ljude je zanimalo zato do smjena nije dolo ranije ako se
znalo za negativan rad Slube, ko je otkrio frakcionaku grupu, kako se osjeao Tito kada je morao
staviti na dnevni red svoje najblie saradnike, ta e biti sa Rankoviem i Stefanoviem, kakva je
razlika izmeu ilasa i Rankovia i sl. ATK, Sreski komitet SK BiH Tuzla 1965-66, Informacija o
sprovoenju odluka IV Plenuma CK SKJ na podruju optine Graanica.
6
U ovom sluaju, radilo se o proslavi Dana borca prilikom koje je odran govor koji je ocijenjen kao
politiki tetan. Osnovni razlog za ovakvu ocjenu sadran je u injenici da je prilikom govora u
ast borca Adema Alia bilo vie govora o drugim ljudima, a najmanje o imenovanom. Zakljueno
je, naime, da nije do kraja ispotovan dogovor postignut unutar Mjesne organizacije Saveza boraca
Graanica te da je Demal Huskanovi, lan Optinskog odbora SUBNOR-a i lan SK, proitao
drugi govor u odnosu na prvobitno planirani. Takvo ponaanje je izazvalo osude graana, a
navedeno je kako je Huskanovi svoj govor pripremao sa jednim od informbiroovaca to je bilo
dovoljno da bude iskljuen iz Optinskog odbora SUBNOR-a. Sluaj Demala Huskanovia,

360

Graanica 1966. godine: Odjeci IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije

je 2. jula svojim ponaanjem najavio svoj sluaj budui da je njegova prva reakcija
na vijest o padu Aleksandra Rankovia bila obraanje Optinskom odboru borakih
organizacija u kojem je rekao da e predati partijsku knjiicu, zato to se to tako radi
protiv Marka [Aleksandra Rankovia, op. a.].7 Odluka o iskljuenju Nikolia i Huskanovia saopena je svim organizacijama u Graanici, a njima slian je i sluaj eljeznikog radnika Teanovi Milorada iz Boljania koji je uzvikivao ivio Rankovi.8
Ipak, u njegovom sluaju, izvorna graa nam ne nudi podatke koji bi nas upoznali sa
njegovom daljom sudbinom.
Dva dana ranije, 6. jula odran je sastanak OO SK Varo na kojem se raspravljalo o
odlukama Brionskog plenuma gdje je pokrenuta diskusija o radu pojedinih slubenika
sektora dravne bezbjednosti. U konkretnom primjeru, zahtijevalo se preispitivanje
rada Jefte Vidia i Stevana Paljia. Iznesena je tvrdnja kako je poetkom godine sainjen jedan spisak emigranata i njihovih veza te kako su se na tom spisku nala imena
nekih odgovornih drutveno-politikih radnika i rukovodilaca u komuni. Nakon to
je uoeno ovakvo djelovanje, sainjen je pismeni prigovor naelniku Sreskog sekretarijata unutranjih poslova radi poduzimanja izvjesnih mjera iz njegove nadlenosti.
Osim navedenih primjera, reakcija i komentara na odluke IV sjednice CK SKJ bilo
je i na sastanku aktiva Saveza komunista Preduzea Bosna-azbest (gdje je ponovo
osuen sluaj Ace Nikolia), zatim aktiva Saveza komunista pri ZZ Bratstvo Graanica te sastanak OO SK u Obuarskom pogonu iji su lanovi jednoglasno prihvatili,
odnosno podrali odluke IV sjednice CK SKJ.9 Na ovome mjestu vrijedi potcrtati zapaanje o sastanku aktiva SK pri ZZ Bratstvo gdje je napomenuto da je sastav aktiva
SK pri ovoj radnoj organizaciji takav da ga sainjavaju komunisti sa itavog podruja
opine Graanica, a rade na takvim radnim mjestima gdje su mogli uti komentare, te
su izjavili da nema komentara u negativnom smislu. Ovaj podatak pokazuje kako su
svi organizacioni partijski nivoi s naroitom panjom pratili sve reakcije te o zapaenim raspravljali na odranim sastancima.
Vremenski podudarne vijesti pratimo i sa sastanka OO SK eljeznike stanice
Sokovac od 6. jula 1966. godine gdje su prisutni lanovi SK dali jednoglasnu podrku odlukama da bi u svojim diskusijama naglasili njihov znaaj. Prisutni diskutanti
osim na ovom forumu, razmatran je i na konferenciji SSRN-a podrunice Varo. ABH, Fond: CK
SKBiH, k. 3, 1966. Osim navedenih podataka, u opirnoj informaciji o stanju u Graanici iz avgusta
1966. navedeno je kako je na grobu Adema Alia, Huskanovi govorio o pojedincima koji su ve
ranije iskljueni iz SKJ po liniji IB-a, te je naveo da je Adem Ali oko sebe okupljao naprednu
muslimansku omladinu mada nema navedenih pojedinosti o karakteru te grupe. ATK, Sreski
komitet SK BiH Tuzla 1965-66, Informacija o sprovoenju odluka IV Plenuma CK SKJ na podruju
optine Graanica.
7
Isto.
8
Isto.
9
ABH, Fond: CK SKBiH, k. 3, 1966.
361

amir duranovi

su isticali kako je srea da su razmatrani problemi na vrijeme uoeni to je rezultiralo i adekvatnom reakcijom jer mogli bi doivjeti i tee posljedice. Istovremeno,
naglaen je znaaj ouvanja jedinstva SKJ budui da su i ove odluke doivljavane
u tom pravcu. Uobiajeno nastojanje da se i dalje iri partijsko tumaenje odluka
naglaeno je i na ovom sastanku jer naa je dunost da u kolektivu i svugdje gdje
smo prisutni pravilno objasnimo ljudima stavove odluka CK SKJ jer naa Partija
ima i svoje klasne neprijatelje.10 Primjere jednoglasne podrke odlukama biljeimo
i na sastancima OO SK Donja Orahovica i OO SK Lukavica odranim 9. jula, kao
i sastanku OO SK Gornja Orahovica od 10. jula 1966. godine.11
Osim informacija koje moemo pratiti iz dokumenata nastalih konkretno u lokalnim partijskim forumima u Graanici, vijesti o reakcijama i stanju u Graanici mogue je pratiti i iz grae viih partijskih organizacija. Tako je 12. jula 1966. godine
Sreski komitet Saveza komunista BiH Tuzla raspravljao drutveno-politiku situaciju
nastalu nakon smjene Aleksandra Rankovia. Izmeu drugih sredina, raspravljalo se
i o stanju u Graanici. Iz analiziranih diskusija uoljivo je da se odlukama IV sjednice
CK SKJ pristupalo temeljito, uz naglaavanje svih uoenih nepravilnosti u radu kako
SDB tako i drugih slubi te postupaka pojedinaca vezanih za policijsko-obavjetajnu
zajednicu. Meu prvim diskutantima koji su govorili bio je i Avdo Iirlija, lan SK SK
BiH Tuzla, koji se u svom izlaganju osvrnuo na tekoe u rjeavanju uoenih problema
u Graanici.12 Iako iz navedene diskusije teko moemo razumijeti problem u potpunosti jer Iirlija govori dosta neodreeno, ipak se ini kako moemo primijetiti sutinu
problema. Prema naem razumijevanju, a pojedini navodi iz diskusija nas navode na
takvo razmiljanje, oito je u sistemu organizacije rada SDB ili nekog drugog organa
bilo i previe problema koje je valjalo adekvatno rjeavati.
Slinih komentara bilo je i daljim tokom sjednice gdje su posebno naglaene uloge pojedinaca u radu SDB, njihova nastojanja da prate drutveno-politike djelatnike te je ukazano na negativne posljedice koje su nastajale zbog takvog djelovanja.
 TK, Sreski komitet Saveza komunista Tuzla, A/66, k. 2, sign. IIa2, Informacija o sprovodjenju
A
odluka IV sjednice CK SKJ na podruju optine Graanica (Graanica, 11. jula 1966).
11
Isto.
12
Ja, na primjer, znam da u Graanici nee ii stanje kako treba. Mi smo dobili neke informacije o
radu tih ljudi dole. Istina, jedan od njih je bolestan ovjek, jer inae pametan ne bi mogao tako da
radi. On je nas obavjetavao o nekim, navodnim malverzacijama predsjednika Optinske skuptine,
o porodinim primanjima naeg Mirka Garia koji je sasvim savjestan i fin ovjek, a dobijeno je
preko CK i anonimno pismo. Kada smo mi uporedili to pismo i njihova obavjetavanja ustanovili
smo da se radi o istim ljudima, o istom nainu obavjetavanja. Mi smo ih zvali i pitali ih ta to
oni rade. Medjutim, oni nee da priznaju da su oni pisali pismo. Tamo e trebati otii. Drugovi iz
optinskog komiteta su traili da se dodje. Ja sam spremio sve materijale koji su u vezi sa ovim i mi
emo dole otii. Ja vjerujem da e biti jo takvih sluajeva, budimo u to uvjereni, jer mi sve stvari
u potpunosti ne znamo. ATK, Fond Sreski komitet SK BiH Tuzla, A/66, k. 1, Zapisnik sastanka
Sekretarijata Sreskog komiteta SK Tuzla odranog 12. jula 1966.
10

362

Graanica 1966. godine: Odjeci IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije

Mustafa abi je u svom govoru naglasio i injenicu da odreeni lanovi SKJ nisu
u stanju da razumiju i prihvate novi politiki kurs.13 Oslanjajui se na Iirlijine stavove, Mustafa abi svojom diskusijom, koja je takoer dosta neodreena, ukazuje
na pojave u komitetima karakterizirajui ih kao neadekvatne trenutnom stepenu
politikih odnosa i neskladne sa donesenim odlukama. Osim toga, ako bismo otpore starijih lanova SKJ pojedinim odlukama tumaili u kontekstu ala za prolim
vremenima, to nam abi na odreeni nain sugerira, onda navedene probleme iz
diskusije moemo razumijevati i u kontekstu novog politikog, ali i privredno-ekonomskog kursa jugoslavenske politike ezdesetih godina.
Do sada prezentirani odjeci i reakcije na IV sjednicu CK SKJ govore o razliitim vidovima reagovanja od strane stanovnika odreene sredine. S druge strane,
ni Partija nije bila nespremna na provoenje donesenih odluka. Odlunost da se
donesene odluke adekvatno prezentiraju javnosti moda najslikovitije prikazuje brzina reakcije. Naime, u primjeru Graanice ve 2. jula u 11h odran je prvi, krai,
a u 18h proireni informativni sastanak OK uz prisustvo svih lanova. Na tim sastancima dogovoreni su dalji koraci, odnosno irenje informacija o Brionskom plenumu, a ve tada bili su pripremljeni i adekvatni propagandni materijali. Do 15.
jula svi znaajniji uesnici politikog ivota bili su upoznati sa novom politikom
situacijom. Istovjetan model ponaanja partijskih rukovodstava moemo pratiti i u
drugim sredinama. Osim brzine, kada se radi o nekim pitanjima kao to je stanje u
dravnoj bezbjednosti i sektoru unutranjih poslova, mogue je upratiti i odreenu
vrstu zabrinutosti viih institucija. Ilustraciju toga ve smo mogli vidjeti u diskusiji
Avde Iirlije o stanju u Graanici, a drugi primjer je prisustvo Rude Tomia, lana
CK SKJ, na sastanku ireg aktiva komunista (pristuno oko 300 osoba) u Graanici
19. jula 1966. na kojem se detaljnije raspravljalo o atmosferi sa sjednice na Brionima
kao i stanju u sektoru dravne bezbjednosti.14
Dostupna graa pokazuje kako se, za razliku od diskusija u pojedinim OO SK,
vie diskutiralo na forumima SSRN i pojedinim radnim organizacijama i kako su
te diskusije, ponuenom koliinom informacija znatno bogatije. Jedno od moguih objanjenja zbog ovoga tie se tadanjih pozicija pojedinih lanova rukovodstva
Partije. Naime, Informacija kojom raspolaemo govori o tome kako je dio lanstva
 Ja sam se za izvjesne stvari u prolosti pitao, zbog ega one dolaze? Mi smo imali u optinskim
komitetima u Graanici, Brkom i jo nekim, sluajeva da se ljudi oko jasnih pitanja kolebaju a
kada bi se malo ispitala sutina, onda bi se vidjelo da je u pozadini stajao neki uticaj, jer iako su
usvajali odreena pitanja oni su se ustruavali da se otvoreno izjasne za odredjena gledita. Po mom
miljenju, ima danas ljudi u komitetima koji su vie UDBAI nego komunisti. To su pojedinci, stari
komunisti, ija su shvatanja u naim uslovima takva da oni jo uvijek ale za prolim vremenima,
kojima ovaj na razvoj izgleda kao neko rasulo, koji su svjesno ili podsvjesno nalazili utoita u
organima UDBE, informisali ih o stvarima i o radu rukovodstva, njihovom djelovanju. Isto.
14
ATK, Sreski komitet SK BiH Tuzla 1965-66, Informacija o sprovoenju odluka IV Plenuma CK SKJ
na podruju optine Graanica.
13

363

amir duranovi

najvjerovatnije bio optereen [...] raznim neopravdanim privilegijama (kao postavljanje na bolja radna mjesta, visina linog dohotka, stambenog problema i raznih
drugih slinih privilegija), te usled toga nisu u mogunosti da drugim ukazuju na
takve i sline propuste. Dok, s druge strane, prvenstveno radnici koji iznose otvorenije ove propuste nemaju nikakve bojazni da e pokretanjem ovih pitanja izgubiti
bilo kakve privilegije, jer ih i nemaju. Pored navedenog, premda su odluke Brionskog plenuma predviale otvaranje diskusije o reorganizaciji Partije, nisu zabiljeeni
sluajevi otvaranja tog pitanja.15
Na sastancima u industrijskim pogonima u Bosna-azbestu, gdje su radnici
otvorenije diskutirali o tadanjim problemima, istaknuta je problematika daljeg razvoja samoupravljanja, nekih birokratskih pojava kao i drugi problemi iz sektora
proizvodnje. Izmeu navedenih problema pojedini diskutanti su naglaavali svoja prethodna nastojanja na ukazivanje nepravilnosti u radu, ali su neki zbog toga
pozivani na razgovore, pa i na odgovornost.16 U daljem opisu navedene situacije,
iznesen je stav kako se Branko Stanojevi kao lan SK i sekretar organizacije nije
pravilno postavljao te da, kao takav, ne moe biti sekretar OO o emu se trebalo
posebno oitovati. Istovremeno, radnici su naglasili elju da se direktor preduzea
u eim i direktnim kontaktima sam upozna sa eventualnim problemima kako ne
bi preko posrednika dobivao pogrene informacije. Osim navedenog, s obzirom da
je nekoliko radnika kanjeno oduzimanjem radnih sati (jer su navodno etiri sata
proveli sjedei) pitali su da li se ovakve odluke mogu donositi bez odreene procedure i pismenog rjeenja disciplinskih organa u preduzeu. Na ovom mjestu prezentirani problemi u funkcioniranju jedne radne organizacije ukazivali su na pojavu
koja, prema ocjeni iz Informacije, vodi birokratizmu i znatno teti njegovom [direktorovom, op.a.] ugledu.17 Pored problema u komunikaciji izmeu rukovodstva
Bosna-azbesta i uposlenika, jo su navedeni problemi pijae vode za uposlenike,
higijene, investiranja novaca u izgradnju pojedinih objekata, odreivanju prioriteta
za investicione cikluse kao i uvoenje nagraivanja po smjenama to je takoer loe
utjecalo na meuljudske odnose u preduzeu. U sluaju uvoenja nagraivanja po
Isto.
S obzirom na raspoloive informacije i naglaeni model njihova nastajanja vrijedi na ovom mjestu
apostrofirati kako je istaknuta pojava da se za vrijeme sastanaka ne vodi uvijek zapisnik ve se on
sastavlja poslije njih, ve prema eljama i shvatanjima pojedinaca. Zato su sve diskusije na sastanku
podrunice jasno isticale pitanje: ko je i s kakvim ciljem u pogon uputio Branka Stanojevia?
Sve etiri smjene jednodune su u zakljuku da su medjuljudski odnosi u pogonu teko zatrovani
upravo njegovim dolaskom. Tvrdi se da Stanojevi neistinito i kapriciozno inputira izjave Cvijetinu
Stjepanoviu, neovlateno kontrolie rad pojedinih smjenovodja i radnika, bahato se odnosi prema
pojedincima (Avdi Muji) i po svojim eljama o tome obavjetava direktora preduzea [Bosnaazbest, op. a]. Jednom rijeju vlada uvjerenje da su njegova kancelarija i telefonski aparat iskljuivo
mjesto odakle se radjaju i prenose informacije o ljudima na relaciji pogon-uprava preduzea. Isto.
17
Isto.
15
16

364

Graanica 1966. godine: Odjeci IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije

smjenama detaljno je opisan odnos izmeu smjena, poslovoa i smjenovoa jer se

pokazalo kako su pojedine smjene sebi pripisivale rezultate rada neke druge smjene
to se odravalo na nagraivanje, pa prema tome i na meusobne odnose pojedinih
poslovoa sa smjenovoama.18 Podaci izneseni na ovom mjestu, iako nemaju direktne veze sa kljunim odlukama donesenim na Brionskom plenumu, ipak daju dobar
doprinos razumijevanju atmosfere koja je tada vladala. Naime, sutina iznesenih informacija govori kako se pitanje odgovornosti za nepravilnosti u radu jedne od najznaajnijih institucija unutar sigurnosnog sistema prenijelo na pitanje odgovornosti u radu uope. Otuda je vrlo esto pokretano pitanje odgovornosti upravljakih
struktura u pojedinim firmama kao i koliko su izvjesne i evidentirane nepravilnosti
naruavale postojei koncept samoupravljanja.
Kao jo jedan reprezentativan primjer atmosfere koja je vlada sredinom 1966.
godine navodimo stanje u Kamenolomu. I prije IV plenuma bile su utvrene nepravilnosti u radu Aneli Ljube i Bratanovi Hasana, te je kolektiv preduzea i
OOSK zauzeo stav kako Bratanovi vie nema mjesta u kolektivu na emu su naroito insistirali radnici Kamenoloma. Meutim, u junu 1966. raspisan je konkurs
za mjesto tehnikog rukovodioca pogona Kamenoloma koji je ponavljan dva puta
(prvi konkurs je poniten iz nepoznatih razloga) te je, nakon ponovljene procedure, Hasan Bratanovi postavljen za rukovodioca iako je ranije bio sudski gonjen za
privredni kriminal. Na sastanku OOSK od 27. juna 1966. godine osuen je stav
Upravnog odbora Kamenoloma koji je dozvolio ovu vrstu nepravilnosti. Na istom
sastanku odlueno je da se u sluaju Bratanovia provede referendum. Prije provoenja referenduma Bratanovi je obeavao poveanje plaa radnicima koji su ga
na referendumu podrali mada su prije toga traili njegovu smjenu! U narednom
mjesecu proizvodnja u Kamenolomu je podbaena za 300 m3 dok su lini dohoci
isplaeni sa poveanjem od 20%. U isto vrijeme, Ljubo Aneli je obavljao dunost
komercijalnog direktora.19 Podaci i ocjene o ovom sluaju pokazuju kako su se, bez
obzira na ranije utvrene nepravilnosti, loe poslovanje i sudske procese, imenovani
i dalje nalazili na rukovodeim pozicijama.
U ovom, ali i drugim ve ranije navedenim sluajevima, znaajan dio najodgovornijih linosti je u vrijeme deavanja ovih problema otiao na godinji odmor!
Generalna ocjena je bila kako [...] nisu ni izdaleka shvatili znaaj odluka IV plenuma i sagledali zadatke koje stoje pred nama komunistima. Krajnje je vrijeme da
otponemo konkretno postavljati pitanje odgovornosti, a naroito onih koji rade na
rukovodeim radnim mjestima, za njihov rad u organima samoupravljanja i drugim
oblastima njihovog djelovanja. Oito je da kao komunisti nismo po mnogim pitanjima istrajni i dosledni, na sadanji razvitak neophodno trai od nas da do kraja
18
19

Isto.
Isto.
365

amir duranovi

otvoreno i iskreno raspravljamo o svim pojavama i problemima i efikasnije radimo

na njihovom razrjeavanju.20 Problemi u upravljanju pokazali su se i na primjeru
firme nastale integracijom Partizana i Ciglane gdje su se konfrontirali slubenici
jedne i druge jedinice i, bez obzira na integraciju, tokom diskusija na Radnikom
savjetu dijelili su se na nae i vae to je u konanici dovelo do podjele u Radnikom savjetu.21 Svi navedeni primjeri su, prema generalnom zakljuku iznesenom na
kraju Informacije, govorili kako je birokratizam bio duboko ukorijenjen u modelu
rukovoenja, kako rukovodioci ne vode rauna o stavovima radnog kolektiva to je,
u osnovi, bilo suprotno osnovnim intencijama odluka IV sjednice CK SKJ. Zato
je izneseno vrsto zalaganje kako sa takvom dotadanjom praksom treba raskinuti
kako bi odluke i zakljuci Plenuma bili radikalno oivotvoreni.22
***
Na ovom mjestu prezentirani podaci govore kako su odjeci Brionskog plenuma
na lokalnom nivou imali nekoliko tematskih pravaca. Prve reakcije svakako su pratile najznaajniju promjenu na saveznom nivou, povlaenje Aleksandra Rankovia
sa svih funkcija koje je do tada obavljao. U sluaju Graanice pokazali smo nekoliko
primjera koji su ovu promjenu doivljavali u kontekstu politikih odnosa na saveznom nivou. Vrijedno je zabiljeiti brzinu i odlunost SKJ da na adekvatan nain
prezentira donesene odluke gdje smo uvidjeli kako se radi o dosta jedinstvenom
obrascu ponaanja. Slijedom toga evidentirani su razliiti odjeci, reakcije i drugi
vidovi reagovanja na odluke IV sjednice CKSKJ. Prema tome, prvobitne reakcije kretale su se u rasponu od nepromiljenih ometanja javnog reda i mira, psovki
i deklarativne podrke Aleksandru Rankoviu do ozbiljnih i temeljitih diskusija o
problemima samoupravljanja i funkcioniranja pojedinih privrednih organizacija.
Izneseni primjeri pokazuju osnovnu tvrdnju s poetka teksta kako se sredinom ezdesetih godina 20. stoljea jugoslavensko drutvo u irem, odnosno bosanskohercegovako u uem smislu rijei, suoavalo sa nizom politiko-ekonomskih problema. Odlunost CK SKJ da se obrauna sa najmonijom strukturom policijsko-obavjetajne
zajednice, o ijim lokalnim pojavama smo takoer mogli vidjeti pojedina razmiljanja,
odrazila se na otvaranje niza pitanja koja su ekala svoje pravo na dnevni red. U tom
kontekstu otvoreni su razliiti pravci i diskusije iz ijih nastojanja moemo nazrijeti
tada vladajuu problematiku, to se naroito odnosi na stanje u privrednim pogonima.
Izvorna graa koritena za ovu rekonstrukciju omoguila je evidentiranje razliitih reakcija i iznesenih stavova, koje su iznosile linosti iz pojedinih drutvenih struktura.
Upravo injenica da su zabiljeene razliite vrste reagovanja omoguila nam je da saznamo i to ta je o Aleksandru Rankoviu, izmeu ostalih, mislio i jedan vatrogasac.
Isto.
Isto.
22
Isto.
20
21

366

Graanica 1966. godine: Odjeci IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije

Amir Duranovi
Graanica in 1966: The repercussions of the 4th meeting of the Central committee of the League of Communists of Yugoslavia
Summary
The idea for the presentation of certain information about events in Graanica
during 1966, after the 4th meeting of the Central Committee of the League of Communists of Yugoslavia, emerged during research of the mentioned episode on the
broader area of Bosnia and Herzegovina. The available archival sources, even though
insufficient for a complete overview of reactions, events and repercussions, still offer
an opportunity for the reconstruction of their fundamental courses. The presented
data show how the repercussions of the Brioni Plenum on the local level had several
thematic directions. The first reactions were followed by the most significant change
on the federal level, the withdrawal of Aleksandar Rankovi from all functions that
he previously held. Other presented examples confirm the basic statement from the
beginning of the paper that in the mid 60s of the 20th century the Yugoslav society in
a wider sense, i.e. the Bosnian-Herzegovinian society in a narrower sense, faced a number of political and economical problems, and the mentioned examples from Graanica depict one Yugoslav topic in its micro regional variant.

367

vvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvv

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

94(497.6 Graanica)1966
323(497.6 Graanica)1966

zijad ehi

Republika Bosna i Hercegovina i

meunarodna diplomatija 1993. godine

Abstrakt: Polazei od konstatacije da se na kraju 1992. godine jasno pokazao neuspjeh

meunarodne diplomatije da se okonaju ratni sukob u Republici Bosni i Hercegovini,
autor u lanku razmatra diplomatske aktivnosti u toku 1993. godine koje su bile kljune
za ouvanje njene dravne strukture. Od donoenja Vance Owenovog plana na poetku
1993. godine aktivnostima meunarodne diplomatije profilirao se plan koji je predviao
ouvanje dravnosti Bosne i Hercegovine, uprkos planovima o njenoj razgradnji.
Kljune rijei: Bosna i Hercegivina, EZ, UN, mirovni pregovori, enevska konferencija, dravna struktura, meunarodne organizacije, diplomatija
Abstract: Starting with a conclusion that the failings of the international diplomacy in its
attempts to end the war in Republic of Bosnia and Herzegovina became blatantly obvious at
the end of 1992, the author considers the diplomatic activities during 1993 which were crucial
for the preservation of the Republics state structure. From the Vance-Owen plan at the beginning of 1993, the activities of the international diplomacy profiled a plan which anticipated
the preservation of Bosnia and Herzegovinas statehood, despite the plans of its destruction.
Key words: Bosnia and Herzegovina, European Community, United Nations, Peace
negotiations, Geneva conference, state structure, international organizations, diplomacy

Na kraju 1992. godine slika Bosne i Hercegovine je djelovala sumorno. Politiki

odnosi u zemlji uli su u novu fazu. Domet Rezolucija Vijea sigurnosti UN usvojenih do kraja 1992. godine ostao je ogranien razliitim politikim interesima lanica EZ i stalnih lanica Vijea sigurnosti UN, koji su bili instrument utjecaja na
odluke i metode provoenja usvojenih zakljuaka. Reakcija na povrede humanitarnih prava zadrale su se samo na verbalnim osudama i prijetnjama.1 Evropske drave
1

Zijad ehi, Smrt Socijalistike federativne republike Jugoslavije i bosanska tragedija, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Knjiga XIV/1 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo,
2010, 304.
369

zijad ehi

vodile su diskusiju o stvaranju vojnog instrumenta, koji bi mogao biti angairan u

slinim sluajevima. Ni jedna od njih nije bila spremna angairati svoje vojne snage
za postizanje mira, koncentriui se uglavnom na diplomatska i politika sredstva.2
Na zasjedanju NATO-a u Bruxellesu 17. decembra 1992. nije bilo mogue postii
konsenzus o spremnosti za intervenciju niti o nainu angairanja. Za nju su se zalagali
generalni sekretar NATO-a Manfred Wrner, ameriki, nizozemski i turski ministri
spoljnih poslova, dok su se protiv izjanjavali predstavnici Francuske, Velike Britanije,
Kanade i Grke. Jedina saglasnost je postignuta o tome da e lanice NATO-a, prije svega SAD, Nizozemske i Norveke na zahtjev UN nadgledati zabranu leta iznad
vazdunog prostora BiH.3 Pod pritiskom veine evropskih politiara kao i SAD da se
preventivno bombardiraju srpski poloaji, francuski predsjednik Mitterrand se krajem godine zalagao za uee u vojnoj intervenciji, posebno sa namjerom da se sprijei da SAD same ne preduzmu vostvo. Francuska je pokuala onemoguiti direktno
djelovanje protiv SRJ, te je zajedno sa Velikom Britanijom zahtijevala da intervencija
bude pod komandom OUN a ne NATO-a. Generalni sekretar UN Boutros B. Ghali
je 29. decembra 1992. preporuio Vijeu sigurnosti UN angairanje 10.000 vojnika
na granicama Bosne i Hercegovine, kako bi se sprijeilo slanje oruja i dobrovoljaca.
Istovremeno je izrazio sumnju u spremnost lanica UN da se sprovede odgovarajua
vojna akcija.4 U Bosni i Hercegovini sudarali su se politiki interesi evropskih zemalja
i SAD, mjereni prije svega vlastitim politikim ciljevima. Francuska i Velika Britanija
su se zalagale za rjeenja koja su odgovarala prije svega njihovim stratekim interesima
u jugoistonoj Evropi, a temeljili su se na stvaranju dravnopravnih entiteta na etnikoj osnovi. Radi ostvarenja svojih interesa London je bio spreman riskirati zatezanje
odnosa s Washingtonom, pa su se britansko-ameriki odnosi sputali na sve nii nivo.
Velika Britanija je insistirala na podjeli BiH, protivei se svakoj akciji u korist bosanskohercegovake Vlade (ukidanje embargo, zrani napadi ).
Drugog januara 1993. godine u enevi je odrana Plenarna sjednica Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, na kojoj su posrednici Vance i Owen ponudili kompletan mirovni plan za BiH. Taj plan je sadravao etiri dokumenta: Sporazum o BiH, Sporazum o miru u BiH te Mapu provincija i Sporazum o prijelaznim
rjeenjima..5 Prema Sporazumu o BiH, Bosna i Hercegovina je decentralizovana
Wolgang Wagner, Acht Lehren aus dem Fall Jugoslawien, Europa Archiv, 2/1992, Bonn, 1993,
36-37.
3
Bulletin. Presse und Infomationsamt Bundesregierung, Bonn, Nr 141, 29. XII 1992, 1309-1310.
4
Gustav Gustenau, Sdslawische Lage, MZ, Wien 2/93, 124.
5
Dokumenti u okviru Vance-Owenovog mirovnog plana potpisivani su sukcesivno i u toku januara
u enevi ve bili stavljeni potpisi na Sporazum o BiH kao i najvei dio dokumenata Sporazuma
o miru u BiH. Kako je predstavnik HDZ potpisao sva dokumenta za njega je preostao samo
Sporazum o prijelaznim rjeenjima. (Kasim Begi, Bosna i Hercegovina od Wance-Owenovog
plana do Daytona, Sarajevo 1997, 121-122).
2

370

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

drava, u kojoj deset autonomnih provincija ima znaajne funkcije kao izraz naglaene decentralizacije i dekoncentracije vlasti. U prvom dijelu pod naslovom Ope
ureenje se utvrivalo tako da BiH ostaje u svojim meunarodnim granicama, pri
emu bi bila podijeljena u deset provincija, ije bi granice bile unesene u Ustav, uz
mogunost njihove izmjene samo na bazi amandmana koji bi zahtjevao veliku veinu. Privremena mapa deset provincija, od kojih su tri (1, 5, 9) imale bonjaku
veinu, sa 26,36% povrine BiH, tri sa veinskim hrvatskim stanovnitvom (3, 8,
10) sa 25,87% povrine BiH i tri sa veinskim srpskim stanovnitvom (2, 4, 6) sa 42,
23% teritorije BiH, te Sarajevo u okviru proirene provincije 7 sa 5,54% povrine
BiH, bile su definitivne u okviru Ustava BiH.6
Uprkos ubistva predsjednika Vlade RBiH Hakije Turajlia 8. januara 1993. godine
pregovori su nastavljeni. Slobodan Miloevi je prvi put direktno uestvovao u pregovorima. Radovan Karadi je 12. januara najavio svoje slaganje sa mirovnim planom
Vancea i Owena, uz uvjet da se sa time sloi i Parlament Srpske republike u BiH. On se
uskoro velikom veinom glasova sloio, ime su stvoreni uvjeti za nastavak pregovora.7
U tim danima u traenju diplomatske podrke, poduzete su znaajne aktivnosti
Vlade RBiH. Ministar Haris Silajdi je boravio u Bonnu. Za vrijeme posjete prigovorio je EZ i UN da su svojom politikom podravali agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Zahtijevao je isporuku oruja RBiH, da bi se Armiji RBIH omoguila efektivna
odbrana.8 Predsjednik RBiH A. Izetbegovi je na vanrednoj sjednici IOC u Dacaru
u Senegalu 11. januara 1993. godine zahtijevao meunarodnu vojnu intervenciju, u
sluaju da bosanskohercegovaki Srbi nastave napade na Bonjake te da se njihovo
teko naoruanje stavi pod meunarodnu kontrolu. Taj zahtjev je uao i u zavrno
saopenje Konferencije.9
Na sastanku EZ povodom potpisivanja konvencije o nuklearnom naoruanju, 13.
januara 1993. godine u Parisu, ministri spoljnih poslova su naglasili svoju podrku
Mirovnoj konferenciji u enevi, smatrajui da tamo predloeni prijedlozi predstavljaju
jedinu mogunost za mirno rjeenje. Potrebno je bilo da bosanskohercegovaki Srbi
I bidem, 116-117. Iz injenice da provincije imaju etniki predznak, moe se uoiti apsurdi u
izvedbi konstitutivnosti naroda. Odnos pojedinih naroda u ukupnom stanovnitvu BiH prema
Vance-Owenovom planu je bitno razliit. Dok je uee Bonjaka u ukupnom broju stanovnika
prema rezultatima popisa iz 1991. iznosilo 43,74%, bonjakim provincijama je pripadalo 26,36%
teritorija. Srbi, koji su inili 1991. 31,33% stanovnitva u BiH imali bi srpske provincije sa 42,23%
teritorija BiH, dok bi bosanskohercegovaki Hrvati, koji su prema popisu stanovnitva iz 1991.
inili 17,27% stanovnitva, dobili provincije koje su inile 25,87% teritorija BiH. Dok su Bonjaci
imali apsolutnu veinu u bonjakim provincijama sa 61,95% uea u ukupnom stanovnitvu, a
Srbi sa 59,90%, Hrvati su imali sa 45,84% uea u ukupnom stanovnitvu hrvatskih provincija
samo relativnu veinu.
7
Europa Archiv, 3/93, Bonn 1993, Zeittafel 34 (dalje: EA, Z).
8
Ibidem, Z. 26.
9
Ibidem, Z. 34.
6

371

zijad ehi

u narednih est dana prihvate ustavne okvire i vojna pitanja bezuvjetno, a ukoliko se
to ne desi EZ e zatraiti poduzimanje posebnih mjera. Naglaeno je da je bonjako
stanovnitvo u Bosni i Hercegovini izloeno neizmjernim ljudskim patnjama. Voe
SRJ su pozvane da iskoriste svoj utjecaj koji imaju na bosanskohercegovake Srbe
da prekinu sa dotadanjim nasilnim aktima i njihovom neopisivom brutalnou
prema stanovnitvu Republike Bosne i Hercegovine, jer sebe i SRJ guraju u potpunu
meunarodnu izolaciju koja e za njih dugorono imati teke posljedice.10
Vance-Owenov plan je predstavljao prekretnicu jer je princip ujedinjene Bosne
i Hercegovine bio izmijenjen u prilog njene etnike podjele. Ve 15. januara 1993.,
pozivajui se na postignute dogovore na Meunarodnoj konferenciji u enevi, snage
HVO su pokuale dalje izgraditi predviene provincije i osigurati ih vojno i politiki.
Hrvatska strana je pokuala da prije postizanja dogovora o Vance-Owenovom planu u
provincijama 3, 8 i 10 stavi pod komandu i snage A BiH ili ih, u sluaju odbijanja, prisili na povlaenje. Tim planom potaknut je raskid labavog saveza ABiH i HVO. Plan
je davao Hrvatima daleko vie teritorija nego to su imali stanovnika i vie nego to su
stvarno kontrolisali, to je potaknulo HVO da usvoji istu strategiju koju su primijenili
bosanskohercegovaki Srbi. Interpretirajui Vance-Owenov plan kao zeleno svjetlo
HVO je poduzeo pokuaj zauzimanja dodatnih oblasti koje je kontrolisala bosanska
Vlada, posebno u srednjoj Bosni i u okolini Mostara, ukljuujui i oblasti u kojima
su Hrvati bili u znaajnoj manjini. Dok se bosanska Vlada opirala da potpie diktat
Vance-Owenovog plana o podjeli, koji su prije svega podravale Francuska i Velika
Britanija, vostvo HZ HB je rado prihvatalo taj plan. Prethodno je hrvatska Vlada
sugerisala lordu Owenu ukljuivanje 11 hrvatskih opina u sastav provincija Travnik
i Mostar, u kojima su Hrvati predstavljali manjinsko stanovnitvo - Travnik (36,9%),
Novi Travnik (39,6%), Vitez (45,7%), Bugojno (34,1%), Gornji Vakuf (42,6%), Busovaa (48,1%), Fojnica (40,9%), Jablanica (17,8%), Konjic (26%), Mostar (33,8%),
Stolac (33,1%).11 Hrvati su bili oduevljeni Vance-Owenovim planom jer se poklopio
sa njihovim ciljevima - dobili su teritorij povezan sa Hrvatskom, koji je duboko zadirao u samo srce srednje Bosne. Odmah su sa oduevljenjem prihvatili taj plan.12
Na sastanku odbora za Evropsku politiku saradnju, EZ i njene lanice su osudile
akcije hrvatske vojske koje su tetile mirovnim pregovorima u enevi. Naglaeno je
da niko izvan Bosne i Hercegovine ne smije poduzeti mjere koje ugroavaju mirovni
proces.13 Na pritisak posrednika C. Vancea i D. Owena 27. januara 1993. jedinice
Bulletin , Bonn, 18. 01. 1993., Nr 6, 47.
Tilman Zilch, Etniko ienje. Genocid za veliku Srbiju Dokumentacija Dutva za ugroene
narode, Sarajevo, januar 1996, 199.
12
Laura Silber, Alan Litl, Smrt Jugoslavije, Otokar Kerovani, Opatija, 1996, 306. U ali, inicijali
HVO tumaeni su kao H(vala) V(ance) O(wenu).
13
Bulletin..., Kopenhagen/Brxelles, 25. 01. 1993, Nr 7, 79.
10
11

372

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

HVO su dobile zapovjed da odmah obustave sve borbene aktivnosti. Predsjednik

RBiH A. Izetbegovi i Mate Boban su dali zajedniko objanjenje u kojem su se
izjanjavali da sukobi ABiH i HVO samo koriste srpskom agresoru. Nakon pozitivnog razvoja, mirovna konferencija je 31. januara 1993. propala, s obzirom na vojne
i geografske dijelove. Vlada BiH ih je odbijala, jer bi predviena podjela legalizirala
etniko ienje Srba i to je previe naglaavala etniki kriterij. Ona nije mogla priznati kontrolu srpskih trupa nad etniki oienim oblastima.14
Prvog februara 1993. godine u enevi je poelo 49. zasjedanje komisije za ljudska
prava, koje je trebalo trajati est sedmica. Na dnevnom redu je izmeu ostalog bilo i
pitanje povreda humanitarnog prava u bivoj Jugoslaviji.15 Istoga dana generalni sekretar UN Butros Butros Ghali je vodio razgovore sa amerikim dravnim sekretarom
Warenom Christopherom i posrednicima C. Vanceom i D. Owenom o mogunostima za zaustavljanje sukoba u bivoj Jugoslaviji. Na sastanku odranom u New Yorku
5. i 6. februara 1993. kojem su prisustvovali Radovan Karadi, Mate Boban i Haris
Silajdi i posrednici Vance i Owen, nije dolo do priblienja stavova.16
Devetog februara 1993. godine posebni opunomoenik UN Tadeu Mazowiecki je
priloio izvjetaj UN o situaciji u republikama bive Jugoslavije. On je od meunarodne
zajednice zahtijevao da svoje verbalne prijetnje ratnim prestupnicima prate i djela. Bez
oklijevanja i sa svim raspoloivim sredstvima trebalo je provesti pod meunarodnom
kontrolom rasputanje svih zatvora, neogranieno snabdijevanje humanitarnom
pomoi kao i stvaranje zatienih sigurnih zona u Bosni i Hercegovini. Na kraju je
zakljuio da etniko ienje koje se i dalje sprovodilo, nije bilo produkt rata, nego
je predstavljalo njegov cilj, te da se glavni odgovorni za to nalaze u srpskom vostvu u
Bosni i Hercegovini.17
Kada je na inauguralnoj sveanosti 20. januara u New Yorku Bill Clinton poloio
zakletvu i preuzeo dunost 42. predsjednika SAD, mnogi su smatrali da poinju
epohalne promjene u ovoj zemlji i svijetu. Iako je u toku predizborne kampanje bio
za mnogo rigoroznije mjere, nakon izbora je pitanju Bosne i Hercegovine pristupio
opreznije, smatrajui da SAD ne treba da idu same i jednostrano u akciju, bez uea
evropskih saveznika.18 Administracija SAD poela je traiti novi koncept politike
prema bivoj Jugoslaviji, u ta su se ukljuili Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo odbrane, kao i Savjet za nacionalnu sigurnost i CIA. Zagovornik vojne intervencije je bio potpredsjednik Al Gore, kao i savjetnik za nacionalnu sigurnost
EA, 4/93, Z. 52.
EA, 5/1993, Z. 62.
16
Ibidem, Z. 61.
17
EA, 5/93, Z 62
18
Bil Klinton preuzeo dunost u Bijeloj kui. Najavljuje se spremanje SAD i svijeta, Osloboenje,
Broj 16020, 21. januara 1993, 1.
14
15

373

zijad ehi

Leon Fuerth i ambasadorica SAD u UN Madeleine Albright, koji su prepoznali potrebu za promjenom stavova i aktivnije angairanje SAD. Ministar spoljnih poslova
Waren Christopher i ministar odbrane Les Asprin su sa skepsom prihvatali vojno
angairanje SAD a veliki otpor je dolazio i od zamjenika naelnika Generaltaba Colina Powella.19 Nakon to se administracija SAD izjasnila protiv Vance-Owenovog
plana, koji su podrale Velika Britanija, Francuska, Rusija i generalni sekretar OUN
Boutros B. Ghalli, stajala je pod pritiskom da predstavi svoj plan. Rezultat dugog
preispitivanja politike SAD prema bivoj Jugoslaviji je bio plan u 6 taaka, koji je
predstavljen 10. 02. 1993. Na konferenciji za tampu u New Yorku, minister spoljnih poslova SAD Waren Christopher je objavio osnove politike SAD prema Bosni
i Hercegovini, po kojima su se SAD nastojale aktivno ukljuiti da bi se realizirao
mirovni process. Pozicije SAD on je izloio u est taaka. Da bi se diplomatija SAD
aktivnije ukljuila u rjeavanje sukoba, predvieno je imenovanje ranijeg amerikog
ambasadora kod NATO-a Reginalda Bartholomewa za posebnog ambasadora, koji
je trebao aktivno saraivati sa meunarodnim posrednicima Vanceom i Owenom;
SAD ele ubijediti sve strane da se put iz sukoba moe postii samo pregovorima,
pri emu ni jednoj strani nee biti iznueno rjeenje; SAD se ele aktivno ukljuiti
da se umanje patnje stanovnitva, pa od svih strana zahtijevaju da se prekine sa upotrebom sile a osim toga e pojaati slanje humanitarne pomoi; SAD e nastojati
da se privredne sankcije protiv Srbije pojaaju; SAD su bile spremne dati doprinos
ostvarenju i sprovoenju rjeenja koja budu dogovorena, to ukljuuje zajedniku
vojnu akciju sa UN, NATO i drugim meunarodnim organizacijama. SAD e se
savjetovati sa saveznicima, a posebno sa ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom
o mogunosti rjeenja sukoba.. Ukidanje embarga na dostavu oruja za RBiH vlada
SAD je odbacila.20 Iako plan nije sadravao definitivni koncept o rjeenju sukoba u
Bosni i Hercegovini, SAD su se zalagale za ouvanje drave te najavile da e mirovno
rjeenje, prihvaeno od svih strana, podrati i vojno. Jednostrano ukidanje embargo
na dostavu oruja RBiH ili vazduni napadi na srpske poloaje su bili iskljueni.21
Na sastanku Odbora za evropsku politiku saradnju, odranom 12. februara
u Kopenhagenu, ministri lanica EZ su pozdravljali inicijativu SAD, koju je 10.
februara najavio ministar W. Chrisofer, po kojoj e se SAD aktivno prikljuiti
meunarodnim nastojanjima za okonanje sukoba na podruju bive SFRJ. EZ i
njene lanice su pozdravljale i imenovanje ambasadora Reginalda Barolomewa za
amerikog opunomoenika za mirovne pregovore koji e biti voeni u saradnji EZ
i UN. Odlueno je takoer da e se neogranieno podravati mirovna nastojanja
 homas Paulsen, Die Jugoslawienpolitik der USA 1989-1994, Nomos, Baden Baden, 1995, 124-125.
T
Presseerklrung des amerikanischen Auenministers Warren Chrisropher ber die diplomatischen
Bemhungen der Vereinigten Staaten im Konflikt im ehemaligen Jugoslawien, abgeben in
Washington am 10. Februar 1993. EA, 7/1993., D. 158-D 161.
21
G. Gustenau, Sdslawische Lage..., OMZ, Nr 3, 1993, 228.
19

20

374

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

kopredsjednika Vancea i Owena i da e se odrati dinamika u pregovorima.

Savjetovanje u Vijeu sigurnosti UN je trebalo nastaviti i intenzivirati. Trebalo je
isto tako pojaati pritisak da se postigne sporazum o jo nerijeenim pitanjima koja
su se odnosila na budue rjeenje za RBiH i druge postojee problem u bivoj SFRJ.
EZ i njene lanice su se nadale uskoj saradnji sa SAD u nastojanjima da se doe do
rjeenja i njegovog provoenja, pri emu je amerika inicijativa predstavljala vaan
prilog ovim nastojanjima.22
Vijee sigurnosti UN je 22. februara 1993. godine jednoglasno usvojilo rezoluciju br. 808 o osnivanju Meunarodnog suda za kanjavanje ratnih zloinaca u bivoj
Jugoslaviji. U roku od 60 dana Generalni sekretar je trebao podnijeti detaljan prijedlog za rad jednog takvog suda. Tribunal te vrste je bio prvi u Evropi nakon procesa u
Nrnbergu poslije zavretka Drugog svjetskog rata.23
Predsjednik SAD Bill Clinton se 23. februara 1993. godine dogovorio sa generalnim sekretarom UN Boutrosom B. Ghalijem o uspostavi zranog mosta za
snabdijevanje stanovnitva u istonoj Bosni. Prema njegovoj izjavi radilo se o isto
humanitarnoj akciji pri kojoj nee biti angairani borbeni avioni. Dvadeset estog
februara ministar W. Christopher je na vanrednom zasjedanju ministara NATO-a
razmatrao planirani vazduni most za snadbijevanje stanovnitva u istonoj Bosni,
molei ih za njihovu podrku. On je kritikovao Zapad jer je propustio brojne prilike
da sprijei krvoprolia, patnje i razaranja u bivoj Jugoslaviji, naglaavajui da avolji krug od brutalnog nasilja i slijepe mrnje mora biti prekinut. Dvadeset sedmog
februara 1993. dva amerika transportna aviona su izbacila oko milion letaka, da bi
informirali stanovnitvo o dopremi hrane i lijekova. Narednog dana tri aviona su
izbacila po 20 tona namirnica i lijekova, iznad istone Bosne. Izbacivanje je uslijedilo sa padobranima, sa velike visine.24 Predsjednik SAD Bill Clinton je u izjavi o
uspostavi humanitarnog zranog mosta za Bosnu i Hercegovinu na konferenciji u
Washingtonu 3. marta 1993. objasnio karakter i ciljeve ove misije.25
Na sjednici Vijea sigurnosti UN odranoj 25. februara 1993. godine, kojoj
su prisustvovali C. Vance i D. Owen, ruski ambasador Jurij Voroncov je predloio
plan predsjednika Jelcina u osam taaka, koji se temeljio na planu Vance-Owena.
Prema ruskom prijedlogu sve strane u sukobu su pozvane da se za vrijeme pregovora
Bulletin, 24. 02. 1993, Nr 16, 130.
EA, 7/1993, D. 161- D. 163.
24
EA, 6/93, Z. 76.
25
AmerikaDienst, Bonn, Nr 9, 3. 03. 1993; EA, 7/1993, D. 164. O razlozima aktivnog angamana
SAD navodilo se da je rat u prethodnoj godini donio brojne rtve - hiljade osoba su bile ubijene
ili zatvorene, hiljade su ugoene zbog gladi i hladnoe, a preko 2 miliona su protjerani iz njihovih
domova. Obzirom na veliku ugroenost stanovnitva u istonoj Bosni, SAD e u saradnji sa
Vijeem sigurnosti UN i Komesarijatom za izbjeglice poeti sa dostavom namirnica i lijekova u
ugroene oblasti.
22
23

375

zijad ehi

pridravaju primirja i obustave napade na gradove, posebno na Sarajevo. Moskva

je insistirala da se sve strane dogovore o prihvatanju Vance-Owenovog plana i da
Vijee sigurnosti UN o tome donese odgovarajuu rezoluciju. Sankcije prema SRJ
su trebale biti postepeno ukidane, ako srpska strana u BiH potpie mirovni plan.
Rusija se zalagala za uspostavu multinacionalnih snaga UN za provoenje VanceOwenovog plana. Istovremeno su UN i KESS trebali jae nadgledati embargo na
uvoz oruja za BiH.26
Ako su zbivanja u bivoj Jugoslaviji u poetku bila za rusko vostvo i za opoziciju
instrument unutranjopolitikih borbi, na poetku 1993. godine zapadni promatrai su konstatirali preokret. Rusija se poela sve vie udaljavati od orijentacije svoje
spoljne politike prema Zapadu. U proljee 1993. godine dogaaji u bivoj SFRJ
su predstavljali pogodno polje za profiliranje Rusije na meunarodnoj politikoj
sceni.27 Za rusku opoziciju, Bosna i Hercegovina je bila pogodno sredstvo kojim se
borila protiv Jeljcinove vladavine na unutranjo-politikoj sceni. Brojni ruski nacionalisti (Prohanov, Nevsorov, Vasiljev, Sterligov, Konstantinov, Sjuganov) uputili
su 25. januara 1993. poziv ruskoj javnosti u kojem se zahtijevala oruana podrka
srpskom narodu i ostavka ministra spoljnih poslova Kosirjeva. Predsjednik Odbora za spoljnu politiku Vrhovnog Sovjeta i kritiar politike Kosirjeva Ambarzumov
konstatirao je 31. marta 1993. da je Jeljcin shvatio da ruska spoljna politka ne treba
da slijedi linije SAD i da Kosirjev sada vodi spoljnu politiku prema eljama Parlamenta. Smatrao je da njegova ostavka, koju je traio Kongres Narodnih deputata,
vie nije potrebna. Pod utjecajem opozicije slika posebnog afiniteta izmeu Rusije
i Srbije pojaana je od politiara. U toku 1993. godine rusko politiko vostvo postiglo je na Balkanu niz uspjeha, U ljeto 1993. godine Rusija je sve jasnije stupala na evropsku politiku scenu. Na jednom susretu sa predsjednikom vlade Grke
Konstantinom Mitsotakisom Jeljcin je naglaavao harmoniju izmeu Rusije i Grke
u jugoslavenskoj politici, nasuprot politici SAD, opominjui da e Rusija koristiti
pravo veta da bi se sprijeilo ukidanje embargo na oruje za Bosnu i Hercegovinu.28
Predstavnici EZ na sastanku odranom u Bruxellesu 1. marta 1993. godine osudili su zloine poinjene od srpske strane u istonoj Bosni, zalaui se da se izvri
pritisak na odgovorne da se ovi postupci prekinu. Vijee sigurnosti UN je 3. marta
1993. godine ponovo osudilo napade srpskih paravojnih snaga koji su i dalje trajali,
uprkos mirovnim pregovorima u New Yorku. Generalnom sekretaru B. B. Ghaliju
je naloeno da pojaa trupe UN u istonoj Bosni.29
EA, 6/93, Z. 74
Peter Bonin, Ruland und der Krieg in ehemaligen Jugoslawien, Forschungsschwerpunkt Konflikt
und Kooperationsstrukturen in Osteuropa an der Universitt Mannheim, 1994, 35.
28
Ibidem, 51, 53...
29
EA, 7/93, Z. 86-87.
26
27

376

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

Kopredsjednici mirovne konferencije u enevi Vance i Owen su u New Yorku

nastavili aktivnosti za okonanje rata u Bosni i Hercegovini. Predsjednik RBiH A.
Izetbegovi je nakon to je od generala S. Nambijara dobio pismo u kojem ga je uvjeravao da je mogua efikasna kontrola tekog naoruanja, potpisao vojni dio VanceOwenovog plana, nakon to su se tri predstavnika dogovorili o primirju i stavljanju
tekog naoruanja pod punu meunarodnu kontrolu. Nakon potpisa drugog dijela
mirovnog ugovora predsjednik Izetbegovi je dvojici pregovaraa i svim sagovornicima u UN naglasio da se ne bi smjelo ekati da bude potpisan i jedini preostali dio
plana u kojem su sadrane mape sa buduim provincijama, kako bi se uspostavio efikasan i trajan prekid vatre i svo teko oruje stavilo pod meunarodnu kontrolu.30 Na
trei dio sporazuma su pristali samo Hrvati, a cijeli plan je mogao stupiti na snagu tek
nakon potpisa sva tri dijela sporazuma. Postojale su velike razlik u sutinskim pitanjima o provincijama koje bi bile definisane kao oblik decentralizacije koji nee predstavljati osnovu za stvaranje tri nacionalne drave u Bosni i Hercegovini. Postojalo je i
razliito tumaenje vojnog sporazuma jer je R. Karadi smatrao da to podrazumijeva
samo meunarodno nadgledanje tekog naoruanja i iskljuuje svaku mogunost da
bi Srbi mogli pristati na bilo ta drugo dok je delegacija RBiH insistirala da ono treba
da bude stavljeno pod potpunu meunarodnu kontrolu. Tree kljuno pitanje je bilo
sprovoenje sporazuma, odnosno odravanje mira, sigurnosti i garancija ljudskih prava, uz slobodu kretanja, povratak prognanih i na taj nain graenja meunacionalnog
povjerenja i normalizaciju ivota i demokratsku transformaciju RBiH, uz izgradnju
kompletne strukture vlasti sa demokratskim institucijama koje e normalno i uspjeno funkcionisati.31 Konano, 6. marta pregovori su prekinuti. Francuski predsjednik
Francois Mitterrand i posrednici enevske konferencije Vance i Owen su 11. marta
1993. godine vodili razgovore sa S. Miloeviem, zahtijevajui od njega da upotrijebi
sav svoj utjecaj kod bosanskohercegovakih Srba, kako bi se postigao napredak u mirovnim pregovorima koji su voeni u New Yorku.32
Ratno predsjeditvo R BiH proireno sa lanovima Vlade BiH, jednim brojem
poslanika Skuptine BiH iz sedam politikih stranaka i veeg broja predstavnka
 irovni pregovori u Njujorku, Potpisan vojni dokument, Osloboenje, Broj 16063, 5. marta/
M
oujka 1993, 1.
31
Prelomni trenuci njujorkih pregovora o BiH. Sporazum ili razlaz, Osloboenje, Broj 16064, 1.
marta/oujka 1993, 1.
32
EA, 7/93, Z 90. Dan prije svoga puta u Washington francuski predsjednik Mitterrand je razgovarao
u Parisu sa slovenakim predsjednikom Milanom Kuanom, koji je bio jedan od rijetkih evropskih
politiara, koji ima cjelovito i principijelno vienje deavanja u Bosni i Hercegovini. Kuan je u
razgovoru ponovio svoje ranije miljenje da se u Bosni i Hercegovini ne radi o graanskom ratu,
nego o agresiji Srbije protiv suverene, meunarodno priznate zemlje. U duhu Helsinke i Pariske
povelje a posebno u skladu sa Poveljom OUN Bosna i Hercegovina je jedinstvena i nedjeljiva
drava, rekao je Kuan na kraju razgovora. Miteran ne uje dobro, Osloboenje, Broj 16069, 11.
marta 1993, 3.
30

377

zijad ehi

vjerskog, kulturnog i javnog ivota grada Sarajeva su nakon iscrpne rasprave o dotadanjem toku mirovnim pregovora o RBiH koji su voeni u enevi i New Yorku a
u skladu sa Izvjetajem dravne delegacije koja je uestvovala na ovim pregovorima,
14. marta 1993. na zajednikoj sjednici aklamacijom donijelo zakljuke: Odobren
je dotadanji rad dravne delegacije na ovim pregovorima, Vance-Owen plan se u
osnovi smatrao prihvatljivim, uz potrebu nekih modifikacija. Zakljueno je da se na
pravedan nain rijei pitanje statusa Sarajeva, jer je podjela na nacionalnoj osnovi
neprihvatljiva; trebalo je da se u prelaznom periodu pored Predsjednitva zadre i
funkcije Vlade BiH kao izvrnog organa, koja je trebala da bude sastavljena na multinacionalnoj i multipartijskoj osnovi. Sastavni dio mirovnog plana morao je biti i
princip njegove realizacije.33
Vlada RBiH je 20. marta 1993. godine kod Meunarodnog suda u Den Haagu
podigla optunicu protiv SRJ zbog genocida, zahtjevajui da se protiv nje poduzmu
privremene mjere.34 U okviru pregovora u New Yorku predsjednik RBiH A. Izetbegovi je 25. marta potpisao i posljednji dio mirovnog plana i time prihvatio plan u
cjelini, uz uvjet da se primjenjuje nakon potpisa sve tri strane.35 Ministri EZ su se
sastali 26. marta 1993. godine, pozdravljajui odluku bosanskohercegovake Vlade
da potpie Vance-Owenov plan kao i sporazum Bonjaka i Hrvata o prelaznim rjeenjima. Ministri EZ su se nadali da e Vijee sigurnosti UN podrati mirovni plan i
doprinijeti njegovom provoenju. Na bosanskohercegovake Srbe je trebalo izvriti
dodatno pritisak meunarodne zajednice.36
Na konferenciji za tampu delegacije RBiH nakon povratka iz New Yorka, o
njenom radu i potpisanim dokumentima govorio je ministar vanjskih poslova Haris Silajdi. Naglasio je da je odluujui se za potpisivanje dokumenta delegacija
uzela u obzir promijenjen poloaj bosanskohercegovakog pitanja u kontekstu
meunarodnih odnosa. Nakon premjetanja pregovora u New York i imenovanja specijalnih izaslanika SAD i Ruske Federacije pitanje Bosne i Hercegovine je
uvrteno u dnevni red odnosa meu zemljama koje manje ili vie odluuju o svjetskom poretku. S obzirom da je ovo pitanje preraslo u svjetski problem, jasno je da
se ne moe rijeiti bez uea svih znaajnijih meunarodnih faktora. Istaknuto
je da direktno uee SAD i Ruske Federacije uz Evropsku zajednicu obezbjeuju
utjecaj svih faktora a time se uvodi odreen metod i red u rjeavanju pitanja Bosne
i Hercegovine.37
 arodni sabor BiH aklamacijom usvojio zakljuke. Osloboenje, Broj 16074, 16. marta/oujka
N
1993, 3.
34
EA, 8/93, Z. 91.
35
Ibidem, Z. 100.
36
Ibidem.
37
Spremni za mir i odbranu. Osloboenje, Broj 16090. 1. aprila/travnja 1993, 2.
33

378

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

Nakon otrih diplomatskih borbi Vijee sigurnosti UN je 31. marta, uz suzdranost Kine, usvojilo rezoluciju o provoenju zone zabrane letova iznad Bosne i
Hercegovine.38 Njeno provoenje bilo je predmet bliske koordinacije izmeu generalnog sekretara UN i UNPROFOR-a. Vojni planeri June komande NATO-a, da
bi odgovorili zahtjevima, uradili su plan i pratea pravila angairanja u bliskoj koordinaciji sa UNPROFOR-om. Kada su zavreni, bili su prezentirani generalnom
sekretaru UN. Da bi se osigurala uspjena komunikacija izmeu tabova UN i NATO-a, imenovani su oficiri za vezu. Provoenje zone zabrane letenja bilo je prilino
autonomno i bilo je malo saradnje izmeu zranih operacija NATO-a i operacija
UN na terenu.39
Ministri spoljnih poslova EZ i ministri odbrane Zapadno-evropske unije (WEU)
su na vanrednom zasjedanju u Luxemburgu 5. aprila 1993. godine zakljuili da se pojaaju mjere nadgledanja embarga na Dunavu, oslanjajui se pri tome na rezolucije
broj 713, 757 i 787 Vijea sigurnosti UN. Tu se prije svega insistiralo na angairanju
civilne policije, te na akcijama koje je trebalo provoditi u saradnji sa susjednim dravama, Maarskom, Rumunijom i Bugarskom.40 Meunarodni sud u Den Haagu je 8.
aprila 1993. godine zahtijevao od SRJ da poduzme sve to je bilo u njenoj moi i sprijei da zloinci i dalje ine genocid.41 Vijee sigurnosti UN je 16. aprila 1993. godine
usvojilo rezoluciju o Srebrenici, u kojoj je od bosanskohercegovakih Srba zahtijevano
da odmah obustave ratna djelovanja i vojne aktivnosti i Srebrenicu i njenu okolinu
tretiraju kao sigurnosnu zonu, slobodnu od svih vojnih oruanih napada ili drugih
neprijateljstava. Nakon jednogodinje opsade Srebrenice, vojni komandanti A RBiH
i bosanskohercegovakih Srba su 18. aprila 1993. godine potpisali primirje nakon posredovanja UN za demilitarizaciju grada i evakuaciju ranjenih i bolesnih. Istoga dana
u grad su stigle prve jedinice UN radi nadgledanja demilitarizacije.42 Vijee sigurnosti
UN je 17. aprila 1993. godine, uz suzdrane glasove Rusije i Kine, usvojio rezoluciju
o pootrenim sankcijama protiv SRJ, koja je trebala stupiti na snagu ukoliko bosanskohercegovaki Srbi u roku od devet dana ne prihvate mirovni plan i ne obustave
vojne aktivnosti.43 Na zasjedanju 51 lanice OIC u Karachiju (Pakistan) od 25. do 29.
EA, 8/93, Z. 98.
Midhat M. Hasanbegovi, Bosanski pakao vien izvana 1992-1997, Chicago 1997-Sarajevo 2003,
Knj. 2, 133. tabovi za planiranje NATO-a zakljuili su 20. marta 1993. pripreme za kontrolu
letova iznad teritorija Bosne i Hercegovine. Paralelno su tekle pripreme za angairanje mirovnih
snaga koje su trebale realizirati odredbe dogovorenog mirovnog procesa. U roku od 72 sata
trebalo je predviene borbene avione premjestiti na aerodrome u Italiji i zapoeti sa probnim i
demonstrativnim letovima.
40
Bulletin, 14. 04. 1993, Nr. 30, 265.
41
EA, 9/93, Z. 106.
42
EA, 10/93, Z. 109.
43
EA, 10/93, Z. 117. Pootrene sankcije protiv SRJ su stupile na snagu 27. aprila 1993.
38
39

379

zijad ehi

aprila na dnevnom redu je pored opih politikih tema bio rat u Bosni i Hercegovini.
Uesnici konferencije su zahtijevali podizanje embarga na oruje za BiH, te dogovorili
novanu podrku u visini od 58 miliona US dolara.44
Na sastanku ministara vanjskih poslova 24. i 25. aprila 1993. u Danskoj, dogovorene su sveobuhvatne sankcije protiv Srbije, te je podrana britanska inicijativa o
upotrebi ogranienih zranih udara kao potpore kanadskim vojnim postrojbama u
Srebrenici, to je otklonilo ameriki zahtjev za obuhvatnijim zranim udarima. Velika
Britanija se odluno protivila bilo kojoj vrsti vojne operacije, a posebno zranim udrima sabotirajui sve amerike inicijative - u februaru, aprilu i u maju 1993. godine. Sa tri
razloga su pravdali svoj stav: bojali su se da e zrani udari od Srba nainiti neprijatelje,
da e ohrabriti Bonjake da nastave borbe to bi otealo pregovore u enevi, te to
Britanci nisu vjerovali da bi sami zrani udari djelovali na Srbe. Osim toga, dokazivali
su da zrani udari iziskuju i trupe na zemlji, radi konsolidacije postignutih rezultata i
nametanja mira. Najjai argument koji su Britanci u svakom trenutku naglaavali je
bilo prisustvo njihovih trupa u humanitarnoj misiji UN. Oni su se protivili zranim
udarima i prije nego to je i jedan vojnik stupio na tlo Bosne i Hercegovine.45
Na preporuku Vijea sigurnosti UN koje je zakljuilo da su prestale sve osnove za
uee bive Jugoslavije u radu drugog najvanijeg organa Generalne skuptine UN
Ekonomsko-socijalnog savjeta, Generalna skuptina UN sastala se 29. aprila i po
hitnom postupku glasanjem odluila da SRJ ne ispunjava uvjete da ostane lan ovog
organa. Stotinu sedam zemalja je glasalo za iskljuenje SRJ iz Ekonomsko-socijalnog
vijea, ni jedna nije bila protiv te odluke, jedanaest ih se suzdralo, a predstavnici
vie od 60 zemalja nisu bili prisutni u dvorani tokom glasanja.46
 a samitu OIC u Senegalu, u januaru 1993. predsjednik RBiH A. Izetbegovi je naglasio da BiH
N
ima dovoljne vojne snage da se bore, ali nema oruje. Naredne godine je javno optuio Veliku
Britaniju i Francusku za ucjenu, kada su prijetile povlaenjem ako embargo bude ukinut. Ponovio
je da e Bosna i Hercegovina radije imati oruje nego humanitarnu pomo. Bosanska vlada je
slubeno bila pripremila zahtjev za povlaenje UN-a, kako bi se omoguilo okonanje embarga
i odbrana RBiH. Taj zahtjev je ipak povuen zato to Francuska i Velika Britanija nisu mogle
garantirati da e zaista slijediti skidanje embarga. Bosanska vlada je jasno iskazala spremnost da se
odrekne humanitarne pomoi u korist skidanja embargo na oruje. Najei argument britanske
vlade protiv skidanja embarga je bio da bi to jo vie razbuktalo rat i rezultiralo veim patnjama na
svim stranama. Istovremeno je diskusije o embargu koristila da bi ukazala na zamrenost sukoba
i pojaala tvrdnju o graanskom ratu. (B. Simms, Najsramniji trenutak..., 62-63). Senator Joseph
Biden, visoki lan Demokratske stranke je u aprilu 1993. godine govorio kako e slanje oruja
Bosancima omoguiti barem da se bore i umiru u dostojanstvu. Senator Bob Dole, koji je od
samog poetka kritikovao politiku predsjednika Busha, primjetio je: Ako ve niko nije voljan
braniti te ljude, oni bi barem morali imati pravo da sami sebe brane. Poetkom maja 1993. godine
46 lanova Kongresa pisalo je predsjedniku Clintonu u namjeri da ga potaknu da osnai svijest i
volju meunarodne zajednice. (Ibidem, 54-56)
45
B. Simms, Najsramniji trenutak..., 55.
46
Ekonomsko-socijalni Savjet Generalne skuptine, Novo iskljuenje tzv. Jugoslavije, Osloboenje
Broj 16119, 30. aprila 1993, 1.
44

380

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

Nakon nekoliko mjeseci odlaganja Predsjednik SAD Bill Clinton se sastao

sa savjetnicima za vojna pitanja, i 1. maja 1993. javno podrao opciju ukini i
udri. Istovremeno je uputio ministra W. Christophera u Evropu kako bi privolio
saveznike da se prikljue.47 Drugoga maja u Vouliagmeni kod Atene, uz predsjedanje
posrednika Vancea i Owena, odrana je konferencija na kojoj su prisustvovali
predsjednik Predsjednitva RBiH A. Izetbegovi, predsjednik Hrvatske F. Tuman
i SRJ Dobrica osi, predsjednici Srbije i Crne Gore S. Miloevi i M. Bulatovi,
lider bh. Hrvata Mate Boban te bh. Srba Radovan Karadi.48 Radovan Karadi
je potpisao Vance-Owenov plan, uz uvjet da ga prihvati i Parlament, koji se trebao
sastati 5. maja 1993. Narednog dana Parlament bosanskih Srba je na Palama odbio
Vance-Owenovim planom predvienu podjelu BiH i time i ukupan mirovni plan.
Protiv plana je glasao 51 poslanik, dva su bila za plan dok se 12 nije izjasnilo. Konanu
potvrdu ovog dranja trebao je dati referendum stanovnitva, to je bilo predvieno
sredinom maja 1993. godine. On je odran 16. maja i na njemu se 96% stanovnika
izjasnilo protiv prihvatanja Vance-Owenovog plana.49 Kao posljedica takvog stanja
na snagu su stupile pootrene sankcije protiv SRJ.50
Na godinjem zasjedanju u enevi 3. maja 1993. godine Svjetska zdravstvena
organizacija WHO je iskljuila SRJ iz daljnjeg rada. Za iskljuenje je glasalo 125
drava, dok su tri bile protiv - Rusija, SRJ i Zimbabve.51 S obzirom na humanitarne
potrebe i sigurnost vie gradova u RBiH, u kojima je pogoano stanje zbog stalnog
priliva mnogobrojnih prognanih, meu kojima se nalazio veliki broj bolesnih i
ranjenih, Savjet sigurnosti UN je 6. maja 1993. godine usvojio rezoluciju br. 824/1993
kojom su Sarajevo i pet drugih gradova u Bosni i Hercegovini Tuzla, Biha Gorade,
epa i Srebrenica opsjednuti od srpskih snaga proglaeni sigurnosnim zonama.
Posebno je naglaeno da je nuno ouvati osobenosti grada Sarajeva, kao centra vie
kultura, narodnosnih grupa i religija, koje pokazuju da je zajedniki ivot mogu, te
sprijeiti njegovo dalje razaranje. Zahtjevano je od svih strana da ovi gradovi i okolne
oblasti budu potovane kao sigurne zone, i budu slobodne od oruanih napada i
svih drugih neprijateljskih djelovanja. Traeno je da se povuku sve vojne i paravojne
jedinice bosanskohercegovakih Srba iz ovih gradova, na rastojanje sa kojeg ne mogu
predstavljati opasnost za njihovu sigurnost. Od svih strana je zahtijevano potovanje
SAD odluile da vojno interveniu. Osloboenje, Broj 16121, 2. maja/svibnja 1993, 1.
U Atini poeo samit o Bosni i Hercegovini. Vaan i kritian trenutak, ibidem, 1. Mjesto koje je
izabrano za sastanak imalo je i simboliki znaaj. U rezidencijalnom kompleksu Vouliagmeni
na obalama Egeja u septembru 1991. odran je najimpozantniji skup koji je Atena ikada vidjela,
povodom proslave 2500 godina atenske demokratije i Klistenovih reformi (Kako je uslijedio
atinski paraf. Potpis Micotakisovim perom, Osloboenje, Broj 16122, 3. maja /svibnja 1993, 3.)
49
EA, 12/93, Z. 129.
50
EA, 10/93, Z. 109.
51
EA, 11/93, Z. 126.
47
48

381

zijad ehi

prava snaga sigurnosti UN (UNPROFOR), kao i meunarodnih humanitarnih

organizacija, kojima je trebalo omoguiti slobodan i neometan prilaz svim sigurnim
zonama u R BiH, kao i sigurnost personala angairanog u ovoj akciji.52
Vlada Billa Clintona je od februara 1993. godine zauzela aktivniji stav prema zbivanjima u bivoj SFRJ. U Bosnu i Hercegovinu je upuena grupa od 26 strunjaka,
ukljuujui i dunosnike Ministarstva spoljnih poslova i Pentagona, te dunosnike
i medicinske strunjake Amerike agencije za meunarodnu pomo (USAID). U
izvjetaju te grupe stajalo je da glavna opasnost za civile u Bosni i Hercegovini ne
predstavlja glad nego napadi vojske Srpske republike, te kako isporuka hrane i ostali
oblici pomoi malo znae u odnosu na otklanjanje stvarnih uzroka patnje. elnici
amerike vlade su se sastali 17. i 18. aprila 1993. godine kako bi razmotrili postojee
mogunosti za skidanje embarga na isporuku oruja Vladi Bosne i Hercegovine i
zrane udare da bi se onemoguili napadi srpske vojske. Pored toga jedna meunarodna grupa strunjaka predoena generalom Johnom Shalikashvilijem, vrhovnim
zapovjednikom snaga NATO-a u Evropi, nakon to je godinu dana prikupljala obavjetajne podatke i radila na planovima intervencije, zakljuila je da bi se otvorena
invazija i okupacija Bosne i Hercegovine mogla izvesti u roku od nekoliko dana,
dok bi se operacije zranih snaga zavrile u kraem razdoblju nego kopneni napadi
u Pustinjskoj oluji. Meutim, Pentagon, na ijem se elu nalazio general Colin
Powell, uz prisjeanje na zbivanja u Vijetnamu, protivio se svakoj vojnoj opciji.
U vrijeme glasanja na Palama, ministar W. Christopher je pokuao da u Evropi
dobije podrku za politiku Washingtona ukini i udri. Taj plan, koji je zahtijevao skidanje embargo na isporuku oruja Vladi Bosne i Hercegovine i izvoenje stratekih
vazdunih udara na ciljeve bosanskohercegovakih Srba u razgovorima sa liderima deset lanica NATO-a i Rusijom, naiao je na hladnu reakciju. Evropski saveznici su se
oajniki trudili da izbjegnu intervenciju. Nakon obavljenih konsultacija u Londonu,
Parisu, Moskvi i Bruxellesu o stanju u Bosni i Hercegovini ministar W. Christofer se
susreo sa njemakim kancelarom Hellmuthom Kohlom.53 Na sastanku su se sloili da
je odbijanjem VanceOwenovog plana od bosanskohercegovakih Srba zadat teak
udarac oekivanjima meunarodne zajednice. Budui da su se suprostavili, trebali su
zbog toga jo vie biti izolirani. Postojalo je slaganje i sa namjerom da se pojaa politiki
 esolution 824 (1993) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die Einrichtung von
R
Sicherheitszonen in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 6. Mai 1993. in New York, EA,
18/1993., D. 371- D 373; Carole Hodge, Velika Britanija i Balkan od 1991. do danas, Biblioteka
Tragom istine, Detecta, Zagreb 2007, 124.
53
Pokuaj SAD da se u okviru NATO-a postigne konsenzus o skidanju embarga propao je najvie
zbog opstrukcije Francuske i Velike Britanije. To je bilo jasno za vrijeme ove posjete, kada se uvidjelo
da je administracija u Washingtonu potcjenila otpor kljunih saveznika podizanju embarga na
oruje. Predsjednik SAD Clinton je tada izjavio: Imam osjeaj da je za Britance i Francuze bilo
daleko vanije izbjei skidanje embarga na oruje, nego spasiti zemlju (Norman Cigar, Genocid u
Bosni. Politika etnikog ienja, Sarajevo, 1998, 204-205).
52

382

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

i privedni pritisak na Srbiju. Zakljueno je da u nastaloj situaciji ne smije biti iskljuena ni jedna mjera koja moe provesti zahtjeve meunarodne zajednice. Njemaki
kancelar Helmut Kohl je posebno naglaavao da je potrebno poduzeti sve mjere kako
bi se osiguralo fiziko i politiko preivljavanje Bonjaka, to je po njegovom miljenju
predstavljalo osnovu za postizanje dugotrajnog i odrivog mira.54
Nakon povratka W. Christophera SAD su pokuale da zatakaju razimoilaenje
sa saveznicima sa obe strane Atlantika. Clintonova administracija je u roku od nekoliko dana odustala od dva kontradiktorna plana od Vance-Owenovog plana i plana
ukini i udri. Kada su bosanskohercegovaki Srbi odbacili plan, SAD su nisu oklijevala da ga i same odbace, budui da su ga od poetka smatrale nesprovodivim.55
Od poetka ratnih zbivanja u bivoj SFRJ amerika administracija je stajala na stanovitu da Evropljani trebaju sami rjeavati problem. Pokuaji SAD, da se u okviru
NATO-a postigne konsenzus o skidanju embarga nisu dali nikakve rezultate i propali
su najvie zbog opstrukcije Velike Britanije i Francuske. Novom pogoranju odnosa
SAD i Velike Britanije doprinijela je amerika adminitracija, kada je prevagnulo miljenje da NATO treba biti instrument amerike spoljne politike. Umjesto posebnog
odnosa sa Londonom, Washington je odabrao opciju vraanja povjerenja u NATO,
to je bilo kljuni razlog za aktivnije angairanje SAD u Evropi. U proljee i ljeto 1993.
godine, u Washingtonu je rastao pritisak da se izvri vojna intervencija. Krajem aprila i
poetkom maja 1993. godine SAD su izgubile povjerenje u politiku Francuske i Velike
Britanije prema Bosni i Hercegovini.56 Ameriki senator Joseph Biden je na sjednici
Kongresa SAD povodom ratnih zbivanja u BiH, obraajui se W. Christopheru u svojoj izjavi na osnovu detaljnih analiza okarakterisao kapitulantsku politiku Evropljana
prema BiH, uporeujui je sa politikom iz 1938. i 1939. godine, kojom je Adolfu Hitleru dato zeleno svjetlo za voenje rata. Tvrdio je da su pokazali istu viziju i principe
koji podsjeaju na besramnu sliku kiobrana Nevila emberlena.57
Bulletin..., 08.05. 1993, Nr 36, 315.
L. Silber-A. Litl, Smrt Jugoslavije..., 317.
56
B. Simms, Najsramniji trenutak, 57, 69, 181...
57
Izjava amerikog senatora Bajdena. Obeshrabrujui mozaik ravnodunosti. Osloboenje, Broj
16132, 13. maja/svibnja 1993, 3. U toj se izjavi izmeu ostalog navodilo: Ne mogu da vam danas
ne izrazim svoju ozbiljnu zabrinutost zbog naih evropskih saveznika i njihovog ponaanja u vezi sa
bosanskim pitanjem Ono na to ste vi naili je obeshrabrujui mozaik ravnodunosti, oklijevanja,
samozavaravanja i licemjerja iskreno, nadao sam se da e e saveznici znati prepoznati nekoliko
realnosti. Prvo, da je pristup iscrtavanju mapa kako su to uinili Vance i Owen sutinski pogrean.
Polazei od premise da e Bosna biti podijeljena na etnike enklave, ovaj takozvani mirovni plan je
samo potakao nasilje umjesto da ga umanji. Drugo, ono sa ime smo suoeni, nije vjerski graanski
rat ve oigledni in srpskog ekspanzionizma i agresije, koji je sa svoje strane pokrenuo i hrvatske
apetite. Ovo nije nimalo vie graanski rat no to su ga Njemaka, Austrija i ehoslovaka imale
tokom tridesetih godina. Ovo je, kao to je bio sluaj, i tada, faistika poast, gdje religija nije
uzrok ratu ve izgovor. Tree, da svjetska zajednica odravajui embargo na uvoz oruja protiv
54
55

383

zijad ehi

Napadi iz Washingtona na evropsku politiku prema Bosni i Hercegovini razljutili

su evropske lidere koji su poeli uzvraati istom mjerom. Objanjavajui novonastali
transatlantski spor D. Owen je izjavio da Evropljani smatraju Amerikance kaubojima, a Amerikanci Evropljane slabiima, stajui potpuno na stranu Evropljana jer je
to ostavljalo mogunost za stupanje na snagu njegovog mirovnog plana koji Clinton
zamalo nije izbrisao. Nastojei da prikriju postojei jaz Britanci i Francuzi su to demantirali, pribojavajui se zahlaenja odnosa sa SAD i mogunosti da ameriki izolacionizam moe znaiti i odbijanje SAD da uestvuju u evropskim problemima.58
Lider bosanskohercegovakih Hrvata Mate Boban je slijedio i dalje zacrtani cilj
- da se konstituie HZ HB i da se Bonjaci iskljue vojno i politiki. Iako VanceOwenov plan nije stupio na snagu, a predviao je do novih izbora uee i manjina
u upravi provincija, Hrvati su pokuali pozivajui se na mirovni plan preuzeti potpunu vojnu i politiku kontrolu nad provincijama. predvienim za njih. Na sjednici
HVO HZ HB odranoj 3. aprila 1993. godine u Mostaru, predoena je pripremljena Temeljna zajednika izjava koju je potpisao Mate Boban, a trebao je da je potpie
i predsjednik RBiH A. Izetbegovi. HVO HZ HB je na ovoj sjednici zauzeo stav
da ukoliko ova izjava ne bude potpisana od predsjednika A. Izetbegovia u provincijama 3, 8 i 10 e se primjeniti temeljna postavka iz Mirovnog plana po kojoj se nacionalne oruane snage imaju povui u svoje domicilne provincije. Time je vostvo
HVO postavilo ultimatum snagama A BiH da se povuku iz hrvartskih provincija.
S obzirom da je to za bosanskohercegovaku Vladu bilo neprihvatljivo, Hrvati su
jednostrano poeli uvoditi hrvatsko zakonodavstvo, to je u oblasti srednje Bosne
znailo angaovanje snaga HV i HVO protiv snaga A BiH ne samo na uspostavi
vlasti u provincijama, nego i stvaranje etniki istih teritorija. Hrvatsko-bonjaki
savez u ovoj etapi je degenerirao do farse i izjave o primirju i uspostavi zajednike
komande imali su samo deklarativni karakter.59

multietnike bosanske demokracije, ini akt moralnog silovanja. Vidim sada, da Evropljani na
jueranjem sastanku prihvataju Owenov stav da SAD nemaju nikakvog prava da govore o ovom
pitanju dok ne poalju trupe. Nakon to su nam u Kuvajtu i Somaliji pridravali kapute, oni sada
trae od nas da poaljemo nekoliko hiljada vojnika na teren kako bismo imali pravo da govorimo i
kako bismo pomogli da se primijeni njihova nova zamisao bezbjednih zona za Bosance Teko
mi je i da iskaem prezir prema evropskoj politici koja od nas sada trai da uestvujemo u neemu
to postaje ozakonjenje srpske pobjede. Da ne brkamo pojmove, evropska politika koja se zasniva
na kulturnom i vjerskom sljepilu bila bi potpuno drugaija da su Muslimani agresori U nedjelju,
mada tampa to nije ni zapazila, Vlada Bosne je traila od njih da idu iz Bosne ukoliko se brinu
za bezbjednost svojih ljudi u sluaju da se ukine embargo. Smatram da oni moraju otii ukoliko
nastave da to koriste kao izgovor da bi se Bosanci liavali temeljnog ljudskog prava na svoju odbranu
i odbranu vlastitog dostojanstva.
58
Otvoreni sukob SAD-Evropa, Osloboenje, ibidem, 3
59
G. Gustenau, Sdslawische Lage, MZ, 4/1993, 318-319.
384

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

U oima svjetske javnosti otkrie pokolja u Ahmiima 16. aprila 1993. kada je
ubijeno vie od stotinu civila Bonjaka, preko noi je promijnilo sliku o ratu u Bosni
i Hercegovini, u trenutku kada su SAD razmiljale o provoenju zranih udara na
srpske poloaje i prijetile skidanjem embargo na oruje za vladu RBiH. Izgledalo je
da se irenje rata i na srednju Bosnu, nakon pokolja u Ahmiima ilo na ruku onima
koji su tvrdili kako je u BiH rije o graanskom ratu i kako ono potvruje opravdanost humanitarnog mandata UNPROFOR-a. Pokolj u Ahmiima bio je praen
velikim publicitetom, a mnogi promatrai su poeli govoriti o podjednakoj krivnji
svih strana. Politika meunarodne zajednice a posebno odredbe Vance-Owenovog
plana su pothranjivale hrvatski ultranacionalizam. Oni su poticani da ponu provoditi politiku slinu onoj koju je provodilo srpsko vostvo. Taj dogaaj je potaknuo
Bonjake na odmazdu pa je uskoro dolo do otvorenog rata.60
Na zasjedanju Savjeta EZ 10. maja 1993. godine o opim nadlenostima, uz prisustvo posrednika EZ lorda Owena, ministri su se savjetovali o sukobima u bivoj Jugoslaviji, naglaavajui potrebu multilateralnih akcija u okviru UN, slaui se za uee
EZ u nadgledanju uvedenih sankcija protiv bosanskohercegovakih Srba. Na sastanku
Savjeta Evrope, odranom 14. maja 1993. godine ministri su raspravljali o mogunostima za zaustavljanje rata u BiH. Na sastanku su se predstavnici 29 zemalja EZ
izjasnili protiv ukidanja embarga na dostavu oruja Bosni i Hercegovini.61 Na sjednici
predstavnika EZ 18. maja 1993. godine naglaena je i dalja podrka Vance-Owenovom planu. Istaknuto je da e EZ i dalje jaati pritisak na SRJ (Srbiju i Crnu Goru) i
bosanskohercegovake Srbe, pri emu ni jedna opcija nije trebala biti skljuena. Osim
toga, dvanaestorica su ispoljila duboku zabrinutost napadima srpskih i hrvatskih vojnih snaga protiv bonjakog civilnog stanovnitva u Bosni i Hercegovini.62
Devetnaestog maja 1993. godine u Rimu je odrano savjetovanje ministara
spoljnih poslova lanica EZ i ministara odbrane Zapadnoevropske unije, na kojem
je glavna tema razgovora bila situacija u Bosni i Hercegovini. Ministri su osudili injenicu da bosanskohercegovaki Srbi jo uvijek nisu prihvatili Vance-Owenov
plan, naglaavajui da posljednje sedmice odrani referendum nema pravnu snagu
i njegov rezultat je stoga beznaajan. Oni su naglasili svoju neogranienu podrku za brzo provoenje Vance-Owenovog mirovnog plana i svih mjera predvienih
od EZ, njenih lanica i svjetske zajednice, koje mogu dovesti do politikog rjeenja
trenutnog konflikta i osigurati fiziko i politiko preivljavanje Bonjaka. Ministri
su ukazali na to da protiv Srba ni jedna opcija, pa ni vojna, ne smije biti iskljuena,
a slagali su se sa time da svojom saradnjom sa SAD, Rusijom i drugim zainteresiranim stranama odravaju pritisak na SRJ i bosanskohercegovake Srbe, privole ih da
C. Hodge, Velika Britanija i Balkan, 136-148.
EA, 11/93, Z. 127.
62
EA, 12/93, Z. 140.
60
61

385

zijad ehi

prihvate Vance-Owenov plan i da oni odmah obustave svoje napade i politiku etnikog ienja. Ministri su takoer osuivali najnovije napade hrvatskih oruanih
snaga u Bosni i Hercegovini na bonjake civile i prikljuivali se otroj opomeni EZ
i njenih lanica Hrvatskoj, kojoj je zaprijeeno moguom reakcijom, ne promjene li
Hrvati svoje dranje. Istovremeno je od S. Miloevia zahtjevano da se svaka pomo
bosanskohercegovakim Srbima, izuzev humanitarne, obustavi.63 Narednog dana potpisani su sporazumi sa Maarskom, Rumunijom i Bugarskom, koji su trebali osigurati
striktno provoenje sankcija protiv SRJ.64
Dvadeset drugog maja 1993. godine ministri spoljnih poslova SAD, Francuske, Rusije, Velike Britanije i panije dogovorili su se na savjetovanju u Washingtonu o programu
u 13 taaka za zaustavljanje ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini i zatitu sigurnosnih
zona UN-a. Meu predvienim mjerama bilo je provoenje dugoronog mira na osnovu plana Vance-Owena, kao i dostava humanitarne pomoi. Dravni sekretar SAD W.
Christopher je odbio uee amerikih kopnenih vojnih snaga za uspostavu sigurnosnih
zona. SAD su ipak bile spremne pruiti zranu podrku snagama UNPROFOR-a. Prema njegovoj izjavi SAD su snosile glavni teret za nadgledanje zone zabrane letenja iznad
Bosne i Hercegovine kao i za dostavu humanitarne pomoi (akcija Padobran). U izjavi
ministara pozvane su i druge zemlje da prue konkretnu pomo za uspostavu sigurnosnih zona.65 Tvrdnja da je rije o graanskom ratu, kojom je Velika Britanija sve ee
pravdala svoju politiku u Bosni i Hercegovini, podrazumjevala je manje obaveza meunarodne zajednice za intervenciju, ograniavajui se na humanitarnu pomo. Ona je
odigrala kljunu ulogu u Vijeu sigurnosti UN u vezi sa konanim uobliavanjem Programa zajednikog djelovanja, tako to je podrala politiku zatienih zona i ograniila
zrane udare samo na zatitu postrojbi UN. Osim toga, bila je na elu svih zemalja koje
su se protivile nacrtu rezolucije skupine nesvrstanih zemalja te je na sve mogue naine
zagovarala slanje to manjeg kontingenta za provoenje te politike.66
Narednog dana predsjednik Predsjednitva RBiH A. Izetbegovi se u izjavi stanovnitvu o Akcionom planu u Washingtonu izjasnio da je on neprihvatljiv, da
Bulletin..., 2. Juni 1993, Nr. 46, 497.
EA, 12/93, Z. 142.
65
Amerika-Dienst (USIS Amerikanische Botschaft in Bonn, Nr. 21, 26. 05. 1993; Gemeinsame
Erklrung von fnf Mitgliedern des UN-Sicherheitsrats ber ein Aktionsprogramm zur
Befriedung Bosnien-Herzegowina, verffentlicht am 22. Mai 1993. in Washington, D. C. EA,
18/1993., D. 373- D. 374). Dogovor iz Washingtona je imao za cilj da premosti podjele meu
glavnim svjetskim silama, nakon to su Srbi odbili Vance-Owen plan. Bilo je to stvarno priznanje
postojeeg stanja, koje je ohrabrilo srpsko-hrvatske planove o podjeli RBiH. U Evropi su ga napali
Njemaka, Nizozemska, Italija, predsjednitvo EZ (kojoj je predsjedala Danska), predsjednik
Evropske komisije Jacques Delors, povjerenik EZ Hans van den Broek, povjerenik UN za ljudska
prava Tadeusz Mazowiecki, zatim nesvrstane zemlje i Organizacija islamske konferencije, kao i sam
David Owen, koji je u pregovorima ostao po strani. (C. Hodge, Velika Britanija i Balkan, 148).
66
Ibidem, 155.
63
64

386

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

vie ne moe gubiti vrijeme na beskorisnim pregovorima te je pozvao sve Bosance

i Hercegovce da se svim raspoloivim sredstvima bore za nezavisnost i suverenost
svoje zemlje.67 Sve znaajnije svjetske tv i radio-stanice su zapoele vijesti prenosei
odluku predsjednika Izetbegovia da se odbija najnoviji kompromisni plan koji privremeno legalizira okupaciju velikog dijela BiH. BBC je u svom komentaru taj plan
nazivao kompromisom zapadnih saveznika i Rusije koji ne ukida embargo na isporuku oruja bosanskoj strani, ne predvia aktivnu primjenu Vance-Owenovog plana
i ne nagovjetava povlaenje srpskih snaga sa okupiranih teritorija. Jedan britanski
politiar je hladno zakljuio: Ako su Hrvati i Srbi odluili da podijele BiH, mi tu
nita ne moemo uiniti.68
Na proljetnom zasjedanju NATO-a u Bruxellesu od 21. do 24. maja 1993. godine general John Shalikashvili je objavio pred Skutinom da je NATO spreman po
nalogu UN djelovati aktivno u bivoj Jugoslaviji. Istakao je da su planovi NATO-a
na osnovu Vance-Owenovog plana daleko odmakli, te da se trenutne akcije plavih
ljemova ne mogu porediti sa ranijim. Ipak je na zasjedanju pitanje vojne intervencije ostalo spornom temom rasprave.69
Na zasjedanju odbora za planove odbrane i grupe za nuklearno planiranje na ministarskom nivou, odranom u Bruxellesu 25. i 26. maja 1993. godine, veina lanica
NATO-a je reagirala suzdrano i sa razoarenjem na prijedlog o uspostavi sigurnosnih
zona jer bi one faktiki zapeatile srpska osvajanja te su stoga mogle biti samo prelazno rjeenje. Ministri su takoer podrali Vance-Owenov plan. Generalni sekretar
UN Boutros B. Ghali je 28. maja 1993. kritikovao Vijea sigurnosti UN o uspostavi
est sigurnosnih zona za Bonjake u BiH, smatrajui da ovaj prijedlog nije u skladu sa
opim mirovnim rjeenjem. Stoga je njihova uspostava znaila da se faktiki priznaje
osvajaka politika Srba. Osim toga smatrao je da je uspostava sigurnosnih zona besmislena ukoliko sve strane u Bosni i Hercegovini ne dogovore primirje i pridravaju
se dogovora.70 Savjet sigurnosti UN je 25. maja 1993. godine jednoglasno usvojio
rezoluciju br. 827 o uspostavi Meunarodnog suda za ratne prestupnike u bivoj Jugoslaviji. Posebno je trebalo razjasniti masovna ubistva, silovanja i etnika ienja i
krivce kazniti.71
EA, 12/93, Z. 130; Neprihvatljiv plan Petorice, Osloboenje, Broj 16144, 25. maja/svibnja 1993, 1.
Plan petorice za Bosnu i Hercegovinu. Mirovna strategija u trinaest taaka, Osloboenje, Broj
16143, 24. maja/svibnja 1993, 3. U intervjuu BBC-u lan Predsjednitva BiH Ejup Gani izrazio je
veliko razoarenje povodom dogovora u Washingtonu i naglasio da taj sporazum stavlja dvostruku
omu oko RBiH. Po njegovim rijeima konzilijum svjetskih politiara ponaao se kao konzilijum
lijenika koji utvruju terapiju a da nisu pogledali pacijenta. On je naglasio da se amerika politika
spustila na najniu taku legalizacijom etnikog ienja u BiH. (Ibidem)
69
EA, 12/93, Z. 141.
70
Ibidem, Z. 140.
71
Ibidem, Z. 139.
67

68

387

zijad ehi

Na zahtjev zemalja lanica OIC u New Yorku je 26. maja 1993. odran sastanak
kontakt-grupe OIC sa ambasadorima pet zemalja iji su ministri spoljnih poslova
donijeli program zajednike akcije. Svih pet ambasadora su uloili dosta truda da
uvjere svoje sagovornike iz OIC da je plan prvi korak za sprovoenje mjera koje e,
nakon to zaustave ubijanje, otvoriti put za sve ostale neophodne poteze i akcije.
Ipak su i akcenti petorice ambasadora bili razliiti i ukazivali su na razliite stavove.
Ambasadorica SAD Medline Albright je istakla da ne odbacuje ni jednu od solucija,
nego eli da se pojaa pritisak na Srbe. Francuski ambasador Jean Bernard Merime
je uspostavljanje sigurnosnih zona oznaio kao privremeni korak iji je cilj ne samo
da se sauva civilno stanovnitvo nego i da se sauva teritorij RBiH, koji se sve vie
smanjuje. Ruski ambasador Jurij Voroncov branio je ideju o upuivanju promatraa
na granicu SRJ, naglaavajui da e promatrai biti postavljeni i na granice izmeu
Hrvatske i RBiH. Britanski ambasador David Haney je nadglasio da je program
spektar razliitih mjera sraunat da pojaa pritisak na Srbe i omogui pripremu za
izvoenje mnogo obuhvatnijeg plana za pacifikaciju i trajni sporazum o Bosni i Hercegovini. panski ambasador je u svojoj izjavi navodio da je osnovni smisao ovih
aktivnosti bio da se sauva jedinstvo meunarodne zajednice. Predstavnik Turske je
praktino izrazio miljenje svih predstavnika OIC, rekavi da je njegova vlada duboko razoarana najnovijim programom, koji ona ne moe prihvatiti i odbija svaku
politiku svrenog ina. Predstavnici OIC su posebno izrazili spremnost i zahtjev
da daju trupe za mirovne snage u BiH, a predstavnik Turske je podvukao da su one
spremne i da sasvim zamijene UNPROFOR u BiH ukoliko je njegova sigurnost
prepreka stroijim akcijama meunarodne zajednice.72
Nakon dosta dramatinog preglasavanja i neutralisanja otpora koji je dolazio
naroito od socijalistikog bloka iz Evropskog parlamenta u Bruxellesu je 28. maja
1993. usvojena Rezolucija o BiH, kojom se davala podrka suverenoj Republici Bosni i Hercegovini kao meunarodnom subjektu. Istim dokumentom parlamentarci
su izrazili uenje da su uesnici sastanka u Washingtonu svojim dogovorom praktino eljeli priznati status quo u RBiH, tako to e omoguiti zadravanje teritorija
osvojenih silom. Evropski parlament nije odstupao od RBiH kao multikulturalne i
multinacionalne zajednice i u tom smislu je podravao nastojanja njenih legalnih
organa da ouvaju dravu kao takvu.73
Zajednika strategija koja je dola na inicijativu Rusije, dobijala je sve iri front
zajednikog otpora lanica UN, izvan kruga Petorke, pravei razdor i unutar svake
S astanak lanica Islamske konferencije i Petorice. Program svrenog ina. Osloboenje, Broj
16146, 27. maja 1993, 3.
73
Evropski parlament usvojio rezoluciju o BiH. Ouvati suverenu dravu BiH, Osloboene, Broj
16148, 29. maja 1993, 1. Na ovakvu odluku Evropskog parlamenta je bitno utjecao preliminarni
izvjetaj njegove delegacije, koja je 10. i 11. maja boravila u Sarajevu i na licu mjesta se uvjerila u
ispravnost politike bosanskohercegovakih zvaninih organa.
72

388

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

od tih zemalja potpisnica programa. Osim islamskih i nesvrstanih zemalja u Vijeu

sigurnosti UN, plan su osim RBiH odbili i Novi Zeland, Brazil, Maarska i Japan.
Zbog takvog odnosa i jasno formuliranih stavova, nakon prve runde konsultacija i
energinog odbijanja mirovni plan je sklonjen u stranu, bez ikakvih planova i nagovjetaja da bi se ponovo mogao nai u proceduri. Koliko je nova strategija Petorke
bila manjkava potvrivala je i injenica da je generalni sekretar UN B. B. Ghali u
konsultacijama sa vodeim lanovima Vijea sigurnosti UN iznio ideju o sazivanju
nove meunarodne konferencije o Bosni i Hercegovini, to je nedvosmisleno ukazivalo na krah dotadanje politike UN.74
U Parizu su 2. juna 1993. godine odrane konsultacije na vrhu izmeu Francuske
i Njemake. Pod predsjednitvom kancelara Kohla i predsjednika Mitterranda, uz
ministre spoljnih poslova Kinkela i Jup-a, vodili su se razgovori o stanju u Bosni i
Hercegovini i perspektivama politikog rjeenja. Iz izjave ministra Kinkela se vidjelo
da je postignuta saglasnost Francuske i Njemake u tri take: da Paris i Bonn podravaju bezuvjetno suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine; da e Akcioni plan iz Washingtona biti reinterpretiran u smislu naglaavanja dosljedne podrke Vance-Owenovom planu. Zatitne zone Francuska i Njemaka nisu prihvatale
kao rezervate, ve kao podruja u kojima e zatitne snage UNPROFOR-a imati
mandat potpune i efikasne zatite civilnog stanovnitva; u zajednikom komunikeu
Francuske i Njemake je naglaeno da one nee prihvatiti politiku svrenog ina, odnosno ni na kakav nain nee legalizirati okupaciju dijelova Bosne i Hercegovine.75
etvrtog juna 1993. godine Vijee sigurnosti UN je sa 13 glasova za i dva protiv
(Venecuela i Pakistan), usvojilo rezoluciju br. 836 o proirenju mandata UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini. Izraavajui svoju veliku zabrinutost o ozbiljnoj i neprihvatljivoj situaciji u Bosni i Hercegovini, odluno pruiti zatitu civilnom stanovnitvu u sigurnosnim zonama u podruju RBiH, Vijee sigurnosti UN je zakljuilo
proiriti njegov mandate, da bi se sigurnosne zone stavile u poloaj da se odvrati od
napada na njih. Trebalo je nadgledati primirje i zaposjesti kljune take i sudjelovati u
dostavi humanitarne pomoi. Savjet sigurnosti UN je podvukao da su ove mjere samo
prvi korak za smirivanje situacije i ne predstavljaju cilj mirovnog procesa.76
Vijee sigurnosti UN. Blokiran plan Petorice, Osloboenje, Broj 16148, 29. maja/svibnja 1993, 1.
Njemako-francuske konsultacije. Osloboenje, Broj 16153, 3. juna/lipnja 1993, 1.
76
EA, 18/1993, D. 377. Nakon dugotrajne rasprave u Vijeu sigurnosti UN, grupa nesvrstanih
zemalja na elu sa Venecuelom, predloila je ponitavanje rezultata srpske agresije i skidanje
embarga na isporuku oruja Vladi RBIH. Posebno izaslanstvo nesvrstanih zemalja je sa stalnim
predstavnikom Venezuele pri UN Diegom Arriom posjetilo Srebrenicu 25. aprila i nakon posjete
zakljuilo da tu sigurnosnu zonu treba znatno poveati, a postrojbe UN ovlastiti da vojnim
sredstvima nametnu potivanje odluke Vijea sigurnosti UN. Za vrijeme novog kruga pregovora u
Vijeu sigurnosti UN 15. maja 1993. u dokumentu koji su pripremile nesvrstane zemlje stajalo je
da koncept sigurnosnih zona nee uroditi plodom ako njihovu sigurnost ne bude garantirao i titio
UNPROFOR (C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 151).
74
75

389

zijad ehi

Na zasjedanju Savjeta EZ odranom u Luxemburgu od 7. do 9. juna 1993. godine ministri su pozdravili uspostavu sigurnosnih zona za Bonjake, drei se i dalje
Vance-Owenovog plana kao konanog mirovnog rjeenju za Bosnu i Hercegovinu.
Takoer je zakljueno da e sankcije protiv SRJ i bosanskohercegovakih Srba i dalje
biti dosljedno sprovoene. U sluaju da to situacija bude zahtijevala, zakljueno je
da e EZ provesti ograniavajue mjere i protiv Hrvatske.77 Na sastanku ministara
EZ sa amerikim dravnim sekretarom W. Christopherom odranom 9. juna 1993.
dogovorena je saradnja izmeu EZ, SAD i Rusije, sa ciljem zajednikog postupka
prema sukobima u bivoj Jugoslaviji. EZ i SAD su se zaloile za uspostavu sigurnosnih zona. Predsjednik savjeta EZ Danac Nils Helvig Petersen pozvao je sve lanove
UN da pomognu u provoenju Rezolucije br. 836 Vijea sigurnosti UN, koja je
odobravala slanje dodatnih trupa u Bosnu i Hercegovinu, radi zatite sigurnosnih
zona. Njemaki ministar spoljnih poslova Klaus Kinkel je saopio da su EZ i SAD
molile Rusiju i islamske zemlje da upute trupe za uspostavu sigurnosnih zona. Ministri EZ su predloili UN da trupe trae u Bjelorusiji, Rusiji i Ukrajini, Tunisu,
Pakistanu i Maroku. Britanski ministar Douglas Hurd je izjavio da se ne planira da
se Srbi vojno prisile na povlaenje sa okupiranih teritorija i da su sankcije izolacije
jedino oruje koje se protiv njih treba koristiti. Suprotno tome, nizozemski ministar Hans van den Bruk je ostao dosljedan u svojim izjavama i ponovo se zalagao
za upotrebu sile da bi se okonao rat u Bosni i Hercegovini.78 Dravni sekretar W.
Christopher je izrazio spremnost SAD da zranim snagama zatite trupe UN u sigurnosnim zonama.79 Uskoro je Vijee sigurnosti UN rezolucijom br. 844 od 18.
juna donijelo odluku o slanju dodatnih 7.500 vojnika u Bosnu i Hercegovinu, koji
su trebali biti angairani na zatiti sigurnosnih zona.80
Ministri spoljnjih poslova i predstavnici lanica NATO-a sastali su se 11. juna
1993. u Ateni da bi nastavili konsultacije o hitnim problemima sigurnosti i regionalnim sukobima. Uesnici su od svih strana zahtijevali da se borbe hitno prekinu i
da se otvori put ka miru. Oni su osuivali etniko ienje i druge zloine koji su
i dalje vreni u Bosni i Hercegovini i drugim dijelovima bive Jugoslavije. Poseban
apel je upuen na SRJ a takoer i na Hrvatsku da obustave svaku podrku mjerama
koje su usmjerene protiv punog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i politike nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine.81
EA, 13-14/93, Z. 158.
EZ i SAD o sigurnosnim zonama. Prvi korak mirovnog plana. Osloboenje, Broj 16160, 10.
juna/lipnja 93, 1.
79
EA, 13-14/93, Z. 157.
80
Resolution 844 (1993.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber den Einsatz von
Luftstreitskrften in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 18. Juni 1993. in New York, EA,
18/1993. D. 377- D. 378.
81
Bulletin..., 19. Juni 1993, 580.
77
78

390

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

Nakon viemjesene pauze u enevi se 12. juna 1993. godine sastalo Predsjednitvo RBiH u kompletnom osmolanom sastavu. Kopredsjednik D. Owen je iznio prijedlog da umjesto postojeeg Predsjednitva imenuje koordinaciono tijelo u iji sastav
bi u ime srpskog naroda uli Radovan Karadi, Momilo Krajinik i Nikola Koljevi.
Taj prijedlog predstavnici HDZ Miro Lasi i Franjo Boras su svesrdno podrali, uslovljavajui svoj ostanak u Predsjednitvu njihovim imenovanjem u koordinaciono tijelo
koje bi de facto rukovodilo kompletnom situacijom u Bosni i Hercegovini.82
U periodu od 12. do 19. juna 1993. godine predsjednik RBiH A. Izetbegovi je
u susretu sa nekoliko dravnika pokuao da se zaloi za ukidanje embarga na dostavu oruja vladinim snagama u RBiH. U razgovoru sa francuskim predsjednikom
Mitterrandom 12. juna 1993. godine zamolio ga je da se zaloi za skidanje embarga.83 Nakon toga predsjednik A. Izetbegovi se 18. juna susreo sa panskim predsjednikom vlade F. Gonzalesom i ministrom spoljnih poslova Javierom Solanom,
koji se izjasnio da je protiv podjele Bosne i Hercegovine u tri odvojene drave., ali je
istovremeno i odbio zahtjev za skidanje embarga.84 Nakon toga predsjednik Predsjednitva RBiH A. Izetbegovi je posjetio Tursku, gdje je takoer traio skidanje
embarga na isporuku oruja.85
Ohrabreni preutnim stavom meunarodne zajednice na srpska osvajanja u
istonoj i srednjoj Bosni te injenicom da su bosanski Srbi mogli nekanjeno odbaciti Vance-Owenov plan, F. Tuman i S. Miloevi su poeli zajedno sa M.Bobanom
i R. Karadiem teiti nagodbi koja bi vodila definitivnom raspadu Bosne i Hercegovine. Ti novi prijedlozi su ukljuivali masovno preseljenje stanovnitva i stvaranje tri nacionalno homogene republike. Uz posredovanje lorda D. Owena i T.
Stoltenberga,86 Tuman i Miloevi su se 16. juna 1993. godine dogovorili o izradi
novog mirovnog plana. On je predviao konfederalnu dravu, koja bi se sastojala
iz tri nacionalne republike. Dok je Vance-Owenov plan predviao regionalizaciju
RBiH u deset etniki mijeanih kantona, povezanih u labavu konfederaciju, novi
plan je predviao Uniju sastavljenu od tri konstitutivne republike.87 Na zavretku
pregovora lord Owen je izjavio da je Vance-Owenov plan za ouvanje multietnike drave propao, savjetujui Bonjacima da nove prijedloge ozbiljno uzmu u
 redsjednitvo jednoglasno - obustava svih sukoba, Osloboenje, Broj 16164, 14. juna/lipnja 1993, 1.
P
EA, 13-14/93, Z. 148.
84
Ibidem, Z. 154
85
Ibidem, Z. 155.
86
Kopredsjednik Mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji Cyrus Vance, 66-godinji bivi dravni
sekretar SAD se povukao, elei da u budunosti vie vremena posveti privatnom ivotu. To mjesto
je prihvatio norveki ministar spoljnih poslova Torvald Stoltenberg. (Osloboenje, Broj 16092, 3.
aprila/travnja 1993, 1.
87
EA, 16/93., Z. 183-184.
82

83

391

zijad ehi

razmatranje.88 Predsjednik R BiH A. Izetbegovi je ovaj plan smatrao neprihvatljivim jer je bio u suprotnosti sa principima koji su bili dogovoreni na Londonskoj
konferenciji 1992. godine. Zbog toga je zahtijevao hitan sastanak Generalne skuptine UN, da bi se sprijeilo raslanjivanje RBiH - lanice UN. SAD su se pokuavale distancirati od obavezivanja na jedinstvo Bosne i Hercegovine, pa je predsjednik
Clinton izjavio: Ja sam elio vienacionalnu dravu u Bosni. Ali, ukoliko se same
strane, ukljuujui bosansku vladu stvarno i iskreno sporazumiju o drugaijem rjeenju, onda e Sjedinjene Drave morati da ga razmotre veoma ozbiljno.89
U provoenju te politike D. Owen je imao kljunu ulogu. Prvo je pokuao razbiti postojee Predsjednitvo RBiH, predlaui da se po naelu pariteta umjesto legalnog Predsjednitva uspostavi devetolano koordinaciono tijelo u kojem bi po tri
lana predstavljala srpski, hrvatski i bonjaki narod. D. Owen je nastojao prisiliti
predsjednika Predsjednitva RBiH A. Izetbegovia da pristane na podjelu Bosne i
Hercegovine. Da bi ostvario taj cilj nastojao je aktivnije angairati Fikreta Abdia,
lana Predsjednitva, koji je podravao podjelu u tri republike, koje bi bile konstituisane na etnikoj osnovi. Na sastanku Predsjednitva BiH u enevi krajem juna
1993. pokazao se uspjeh Owenove taktike da stvori jaz izmeu hrvatskih i bonjakih lanova Predsjednitva, izmeu federalnog i konfederalnog koncepta drave.90
EA, 13-14/93, Z. 163. List Times je jo 24. maja pisao da je Vance-Owenov plan preminuo nakon duge
i teke bolesti (London. Diplomatska predaja bez borbe. Osloboenje, Broj 16144, 25. maja/svibnja
1993, 3). Nastojanja meunarodne zajednice da se okonaju ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini
1993. godine mirovnim pregovorima doivjela su neuspjeh. Planovi, u kojima je kljunu ulogu imao
lord Owen, temeljili su se na teritorijalnoj i politikoj podjeli Bosne i Hercegovine. Iako je enevska
konferencija u naelu prihvatila suverenitet Bosne i Hercegovine, Vance-Owenov plan je instalirao
naelo nacionalne podjele u procentima, o teritorijalnom komadanju Bosne i Hercegovine. On je
samo nakratko prekrio razmimoilaenja evropskih elnika prema politici u Bosni i Hercegovini, iako
je od poetka bilo jasno da je on neprovodiv, jer nije sadravao odredbe o mjerama prinude nunim
za njegovu provedbu. Britanski ministri su isticali da se ni u kom sluaju borbene snage nee koristiti
za provedbu Vance-Owenovog mirovnog plana. Oni su za neuspjeh plana okrivljavali nedosljednost
u politici Washingtona prema Bosni i Hercegovini te izbjegavanje da se angairaju amerike kopnene
vojne snage. Ta nedosljednost se ispoljavala u tome to nije bilo dosljedne primjene politike ukini i
udri koju je Washington zagovarao, a uvjetovana je stavovima Francuske i Velike Britanije, koje su
upozoravale na opasnost za njihove postrojbe na terenu. To je na ameriku vladu utjecalo da se vrlo
brzo odustajalo od niza inicijativa. (C. Hodge, Velika Britanija i Balkan, 174).
89
L. Silber-A. Litl, Smrt Jugoslavije..., 319.
90
C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 156-157. Zapovjednik snaga UN-a general Jean Cot je
izrazio uvjerenje da bi se u sluaju da su potpuno sauvani arhivi enevske konferencije, mogla
dokazati direktna odgovornost Owena i Stoltenberga za sukobe u Krajini u septembru 1993., kada
se Fikret Abdi priklonio vostvima bosanskohercegovakih Srba i Hrvata. O ulozi lorda Owena u
pregovorima predsjednik RBiH Izetbegovi je izjavio: To je klasian primjer voenja real-politike.
Poeo je sa snanim i sistematskim pritiskom na nau vladu ne bi li se prihvatila podjela zemlje, ak
i mogua podjela Sarajeva, a potom se usprotivio bombardiranju srpskih poloaja unato tome to
su nastavili s agresijom. Ustvrdio je potom kako su Srbi vlasnici 65% teritorija Bosne i Hercegovine
i naposljetku pokuao razbiti i postojee Predsjednitvo RBiH, predlaui da se po naelu pariteta
88

392

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

Povjerenik EZ, Hans van den Broek je ustvrdio kako meunarodna zajednica
mora ili braniti graane RBiH ili im priznati pravo na samoodbranu. Evropski parlament se oglasio snanim kritikama na raun posrednika D. Owena, koji je i dalje
imao glavnu ulogu u mirovnim pregovorima, zbog snane podrke Velike Britanije.91 Vijee sigurnosti UN je 20. juna osudio srpske napade na Sarajevo, zahtijevajui
podizanje opsade. Srbima i Hrvatima je prebaeno da sprjeavaju dostavu humanitarne pomoi za Sarajevo.92
Susret efova drava i vlada EZ odran je u Kopenhagenu od 21. do 23. juna 1993.
Glavna tema razgovora na zasjedanju su bile privredna situacija u EZ i rat u bivoj
SFRJ. Ministri EZ su na ovom zasjedanju naglaavali da je dravno jedinstvo Bosne
i Hercegovine i nakon propasti Wance-Owenovog plana osnova za svako mirovno
rjeenje. Naglaeno je da nee biti prihvaeno od Hrvata i Srba diktirano rjeenje
na raun Bonjaka. Vijee Evrope je pokazalo svoju odlunost da se svako mirovno rjeenje mora temelji na nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj nepovredivosti
Bosne i Hercegove, na zatiti ljudskih prava i nepriznavanju nasilno zauzetih oblasti.
Vijee se takoer prikljuilo zahtjevu Vlade RBiH za hitno primirje radi dostave
humanitarne pomoi bosanskohercegovakom stanovnitvu, naglaavajui da je za
siguran prolaz humanitarnih konvoja potrebna iroka meunarodna podrka.93 Na
sastanku sa predsjednikom Predsjednitva RBiH A. Izetbegoviem evropska Trojka
je odbila zahtjev za skidanje embargo na uvoz oruja za RBiH, pa je njemaki ministar Hellmut Kohl ostao izolovan sa svojim zahtjevom.94
Tridesetog juna 1993. godine Vijee sigurnosti UN je odbilo prijedlog da se skine embargo na uvoz oruja za Vladu RBiH. Od 15 lanova Savjeta sigurnosti samo
je est bilo za (SAD i jo pet zemalja), dok su Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska i panija bile suzdrane, branei svoj stav sa argumentom da bi to ugrozilo njihove vojnike angairane u Bosni i Hercegovini. Pred sjednicu Vijea sigurnosti na
Zapadu su lansirana ak etiri scenarija kojim se predvialo ta e se desiti u sluaju
skidanja embarga, u sutini samo dva a ostali su varijanta prethodnih. Oni su sadravali elemente koje su zapadni politiari najee isticali da e skidanje embarga
samo dovesti do jo veih ubijanja i da e biti ugroena sigurnost njihovih trupa u
Bosni i Hercegovini.95
umjesto legalnog Predsjednitva uspostavi devetolano koordinacijsko tijelo, u kojem bi po tri
lana predstavljala srpski, hrvatski i bonjaki narod. U svemu to je tada predlagao i inio lord
Owen uivao je potporu Miloevia i Tumana.
91
Ibidem, 158.
92
EA, 16/1993, Z 181.
93
Bulletin, Nr 60, 8. Juli 1993., 638.
94
EA, 13-14/93, Z. 160.
95
Diplomatija prevare i lai, Osloboenje, Broj 16189, 1. jula/srpnja 1993, 3.
393

zijad ehi

Nepokolebljivi u svom odbijanju skidanja embargo su bile Rusija, Francuska i

posebno Velika Britanija, koje su isticale svoje posebne zasluge za sprjeavanje jo
vee humanitarne katastrofe Bosne i Hercegovine, naglaavajui da je previe oruja
u BiH, da bi naoruanje snaga RBiH dalje pogoralo situaciju i izazvalo nova krvoprolia i nedune rtve, onemoguilo politiko rjeenje krize u emu su za sebe
rezervisale priznanja i komplimente, i naravno upozorili da bi naoruanje Bonjaka
vrlo naljutilo Srbe i Hrvate, koji bi se osvetili mirovnim trupama. Velika Britanija,
Francuska i Rusija su intenzivno pritiskale lanove Vijea sigurnosti, posebno one
neutralne - Brazil, Maarsku i Novi Zeland - da ne glasaju za skidanje embarga.
Nakon to je sprijeena jedna od politiki najapsurdnijih i najnezakonitijih odluka ambasadorka SAD u UN Madeleine Albright je u svog govoru nakon glasanja
naglasila da Vijee sigurnosti mora nastaviti da trai nain da se vrati povjerenje.
Ona je podvukla da je status quo neprihvatljiv i da to mora biti jasno svima. U sueljavanju sa opstrukcijama rekla je da Vlada SAD nastavlja da vjeruje da i dalje sve
opcije za nove i otrije mjere moraju ostati otvorene i nijedna od njih ne smije biti
unaprijed odbaena, ili iskljuena iz razmatranja.96
Na sastanku sa grkim premijerom Konstantinom Mitsotakisom ruski predsjednik Jelcin je naglasio harmonian odnos Grke i Rusije u jugoslavenskom pitanju u
Ujedinjenim nacijama, nasuprot suprotnostima sa SAD, upozoravajui da e Rusija
u pitanju skidanja embarga na oruje za Bosnu i Hercegovinu iskoristiti pravo veta.97
U Vijeu sigurnosti UN embargo na naoruanje RBiH su podupirale Rusija, Kina,
Francuska, ali je Velika Britanija smatrana glavnom preprekom. Britanska vlada je zastupala stav da nikakva intervencija na strani bosanskohercegovake Vlade nema izgleda na
uspjeh bez angairanja velikih kopnenih snaga te da bi tada trebalo raunati sa velikim
ljudskim gubicima. Meu evropskim saveznicima Njemaka je bila najvei zagovornik
Evropska Trojka ne da oruje BiH, Osloboenje, Broj 16189, 1. jula/srpnja 1993, 1. Ankete koje
su provedene o aktualnim pitanjima u BiH, angairanja vojnih snaga za dostavu humanitarne
pomoi i prinudnoj uspostavi mira, pokazale su dubok jaz izmeu zvanine politike i stavova
javnog mnijenja. Anketa Galup-Instituta iz Londona pokazala je da postoji znatna podrka
britanskog javnog mnijenja za angairanje britanskih vojnih snaga za dostavu humanitarne pomoi
ugroenom stanovnitvu u BiH. U aprilu 1993. 73% anketiranih se izjasnilo za tu soluciju. Prema
anketi Eurobarometra iz Parisa, u februaru 1994. 90% Francuza se izjasnilo da se, ako je potrebno
i vojnom silom, omogui dostava humanitarne pomoi. (Andreas Hasenclaver, Die Macht der
Moral in der international Politik und Krieg in Bosnien, Campus Fachbuch, 2001, 393.). U maju
1993. 68% anketiranih u SAD je bilo uvjereno da e se, nakon prvih gubitaka u BiH, izjasniti
protiv vojne intervencije. (Ibidem, 398)
97
P. Bonin, Ruland..., 53. Vaan faktor koji je komplicirao odluku o otrijim mjerama SAD prema
SRJ i bosanskohercegovakim Srbima je bila unutranjo-politika situacija u Rusiji. Od poetka
Clintonovoj administraciji je bilo jasno da je uspjeh demokratskih i privrednih reformi u Rusiji
od najvieg spoljno-politikog prioriteta. Zbog toga se vodila suzdranija politika prema SRJ,
jer bi za opoziciju u Rusiji protivsrpske mjere dale dodatno sredstvo opoziciji. (Th. Paulsen, Die
Jugoslawienpolitik, 119).
96

394

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

podizanja embargo na oruje, dok je Velika Britanija cijelo vrijeme bila protivnik. Svojim
tvrdnjama da je u pitanju graanski rat uvjetovan vjekovnom mrnjom, britanski predsjednik vlade John Major je oblikovao politiku Zapada, spreavajui promjenu meunarodnog stave o zbivanjima u Bosni i Hercegovini. Zajedno sa Francuskom i Rusijom, u
junu 1993. godine Velika Britanija je blokirala namjeru za skidanje embarga, na koju je
H. Kohl pristao u interesu zajednike evropske politike.98
Promjena dranja svjetske zajednice prema zbivanjima u Bosni i Hercegovini se
uskoro jasno pokazala. Na sastanku efova Vlada sedam vodeih industrijskih zemalja svijeta i EZ, odranom u Tokiju od 7. do 9. jula 1993. godine u politikoj deklaraciji Za sigurniji i humaniji svijet objavljenoj drugog dana trodnevne konferencije,
uesnici su usvojili nekoliko zakljuaka. Suoeni sa sve brim pogoranjem situacije
u bivoj Jugoslaviji, oni su reafirmisali svoju odlunost da se ouva teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i da se situacija razrijei na osnovu principa Londonske
konferencije. Oni se nisu slagali sa rjeenjem koje diktiraju Srbi i Hrvati na raun
Bonjaka i nisu prihvatali nikakvo teritorijalno rjeenje bez saglasnosti sve tri strane.
Naglasili su da ako Srbi i Hrvati ustraju u komadanju RBiH kroz promjenu granica
silom ili etnikim ienjem, suoit e se sa bojkotom meunarodne zajednice i nee
moi oekivati nikakvu ekonomsku ili trgovaku pomo, posebno u obnovi. Uesnici su insistirali da Rezolucije Vijea sigurnosti UN moraju biti primjenjene odmah,
kako bi se zatitili civili i obavezali su se da e pomoi generalnom sekretaru UN
da primijeni rezoluciju 836 Vijea sigurnosti UN slanjem trupa, zranom zatitom
snaga UNPROFOR-a, finansijskim i logistikim doprinosima ili odgovarajuom
diplomatskom akcijom. Postignuta je saglasnost i o tome da sankcije treba odravati
sve dok se ne ostvare odgovarajue rezolucije Vijea sigurnosti UN. Naglaeno je i
da treba poveati priliv humanitarne pomoi.99
Osmog jula 1993. godine odrana je konsultativna sjednica Predsjednitva RBiH,
kojoj su prisustvovali i predstavnici parlamentarnih opozicionih stranaka, na kojoj se
razgovaralo o prijedlogu F. Tumana i S. Miloevia o konfederalizaciji Bosne i Hercegovine na etnikom principu. Istaknut je jedinstven stav da se ne mogu prihvatiti
oni prijedlozi koji bi vodili razgradnji i dokidanju Bosne i Hercegovine kao drave,
niti prihvatiti faktiko stanje do kojeg je dolo genocidnim radnjama i drugim vrstama
ratnih zloina i silom zauzetih prostora. Meutim, trebalo je prihvatiti i najozbiljnije
razmotriti svaku inicijativu koja bi to prije mogla dovesti do pravinog mira i prestanka stradanja ljudi.100 Na sjednici Predsjednitva RBiH, odranoj 10. i 11. jula 1993.
Norman Cigar, Genocid u Bosni. Politika etnikog ienja, Sarajevo, 1998, 205.
EA, 15/93, Z. 174; Deklaracija Grupe 7 o BiH. Odbaen diktat Srbije i Hrvatske, Osloboenje,
Broj 16189, 9. jula/srpnja 1993, 1.
100
Sastanak Predsjednitva BiH i parlamentarnih stranaka. Razmotriti svaku inicijativu, Osloboenje,
Broj 16189, 9. jula/srpnja 1993, 1.
98
99

395

zijad ehi

godine u Zagrebu razmatran je i dalje razraivan prijedlog ustavnog ustrojstva Bosne

i Hercegovine. Postignuta je saglasnost da se ustrojstvo BiH kao sloene drave iznalazi na tragu savezne drave, odnosno federacije, u kojoj se obezbjeuje ravnopravnost
graana i jednakopravnost tri konstitutivna naroda. Predsjednitvo je bilo saglasno
da se teritorije saveznih jedinica ne formiraju iskljuivo na etnikom principu, niti su
se one mogle smatrati nacionalnim teritorijama. Takoer je postignuta saglasnost da
meunarodni subjektivitet pripada Bosni i Hercegovini, a savezne jedinice ne mogu
stupati u meunarodne sporazume i aranmane kojima se dovode u pitanje interesi i
teritorijalni integritet BiH, kao i ostalih saveznih jedinica.101 Novi plan sadravao je ne
samo jasno odbacivanje srpsko-hrvatskog nacrta, nego se zalagao za Vance-Owenov
plan, ukoliko Bosna i Hercegovina bude pretvorena u federaciju. Nasuprot federalnih
jedinica trebala je biti obrazovana centralna vlada sa irokim kompetencijama posebno
u oblasti ljudskih prava, spoljne, privredne i socijalne politike, a federalne jedinice ni u
kom sluaju nisu mogle biti obrazovane iskljuivo prema etnikim kriterijima.102
Na zavretku zasjedanja Savjeta EZ o opim nadlenostima odranom 19. i 20.
jula 1993. godine, na prijedlog Savjeta njegov predsjednik, belgijski ministar spoljnjih poslova Willi Class je upuen u mirovnu misiju u bivu Jugoslaviju. Njen cilj je
bio da ubijedi predstavnike svih strana u nunost postizanja rjeenja pregovorima.
Na zasjedanju je dolo do sukoba u vezi sa uvoenjem sankcija protiv Hrvatske, koje
je predloio britanski ministar spoljnih poslova D. Hurd. Hrvatskoj je, ipak, jasno
stavljeno do znanja da ministri i tu opciju ozbiljno uzimaju u obzir.103
Pred poetak novog kruga pregovora u enevi, na politikoj sceni Velike Britanije Bosna i Hercegovina je dobivala sve znaajnije mjesto. Spremajui se u posjetu Moskvi, biva britanska premijerka Margaret Thatcher branei se od napada da
stalno zagorava ivot svom nasljedniku Johnu Majoru, ukazala je na nedosljednost
evropske politike prema Bosni i Hercegovini. Mogunost velike ofanzive na Sarajevo, o emu je pisala britanska tampa, potakli su utjecajna imena iz vojnih krugova
da potegnu pitanje vojne intervencije. Nekoliko vodeih strunjaka je potvrdilo da
su neki lanovi Parlamenta sugerisali da nisu dobrodola miljenja koja idu u prilog vojnoj intervenciji. Akcija bh. Informativnog centra u Londonu da se u posjetu
Sarajevu poalje pet britanskih parlamentaraca avionom, koji bi bio napunjen lijekovima nije dobio zeleno svjetlo Ministarstva spoljnih poslova jer je ministar Douglas Houg objasnio da je bezbjedonosna situacija kritina. Dva dana nakon toga svi
britanski mediji su obavjetavali o posjeti pjevaice modela sa grudima 160 mm
Samanthe Fox britanskim trupama, koje su sluile u BiH. Sve ee se potvrivao
duboki jaz izmeu britanske zvanine politike i javnog mnijenja. Dvadeset drugog
Jednoglasno: BiH Federacija, Osloboenje, Broj 16192, 12. jula/srpnja 1993, 1.
EA, 15/93, Z. 165.
103
EA, 17/93, Z. 181.
101
102

396

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

jula 1993. u Londonu je promovirana nova organizacija pod nazivom Pravda za

mir koja je okupljala desetine uglednih advokata iz polja meunarodnih ljudskih
prava, koji su namjeravali istraiti sve pravne i moralne propuste odnosa meunarodne zajednice prema BiH. Pedyy Ashdown, voa Liberal-demokratske stranke,
bivi oficir i politiar, koji se vie od godinu dana zauzimao za vojnu intervenciju
u Bosni, smatrao je da politiari u Velikoj Britaniji znaju ta se deava i treba da im
se pomogne da shvate da se sukob moe proiriti znatno vie nego to oni misle.104
Krajem jula 1993. godine oko stotinu kongresmena i senatora potpisalo je otvoreno pismo Kongresne komisije za sigurnost i saradnju u Evropi predsjedniku Billu
Clintonu, od koga su u 7 taaka zatraili odlunu i snanu akciju da zaustavi novu
ofanzivu srpskih snaga na Sarajevo. U otvorenom pismu lanovi oba doma amerikog
Kongresa i Helsinke komisije su izraavali duboko neslaganje sa izjavama dravnog
sekretara W. Christophera, pogotovo sa njegovim uvjerenjem da SAD ine sve to
mogu i da vie nita ne moe biti uinjeno Oni su podvlaili da je Sarajevo do
sada predstavljalo dokaz mogunosti da razliite evropske kulture i religije mogu da
ive zajedno uprkos razliitosti meu njima, a da ono danas simbolizira borbu civiliziranog svijeta protiv sila mrnje, terora i agresije. Ukoliko se odmah ne poduzmu
odlune akcije, da se spasi ovaj grad, podvlaili su kongresmeni i senatori, Sarajevo
e postati i simbol kompletnog promaaja meunarodne zajednice da ivi u skladu sa
svojim opredjeljenjima i obavezama, bez obzira na to koliko neko pokuava da prikrije
te injenice. Osim zajednikog pisma mnogi kongresmeni i senatori su uputili predsjedniku Clintonu i sopstvena pisma, ili dali izjave za medije, to je trebalo dovesti do
zaokreta od koga e u velikoj mjeri zavisiti i amerike pozicije u savremenom svijetu.105
Pregovori o Bosni i Hercegovini u enevi su nastavljeni 27. jula 1993. godine
plenarnom sjednicom, na kojoj su posrednici D. Owen i T. Stoltenberg predloili
novi plan, koji je predviao obrazovanje tri republike, koje se nee temeljiti samo na
etnikim kriterijima. Tim planom trebalo je postii kompromis izmeu tenji Hrvata i Srba o konfederaciji i tenji vlade Bosne i Hercegovine o jedinstvenoj centralnoj dravi. Kakav je bio stav bosanskohercegovake delegacije pokazalo se kada je
Predsjednik RBiH Izetbegovi doveo sporazum u pitanje sa primjedbom da pravni
status Unijenije bio u potpunosti objanjen i jedinstvo Bosne i Hercegovine nije

Britanija se ponovo okree BiH. Taerova kritikuje EZ. Osloboenje, Broj 16203, 23. jula/srpnja
1993, 3. Tom prilikom je izjavila: Ja govorim to govorim. Ne da bih napala Mejdora, ve
zato to ne mogu da vjerujem da Evropa moe da dozvoli etniko ienje u svom srcu. Na tlu
Evrope u ovom vijeku smo se borili u dva svjetska rata da bi napravili svijet u kome e vladati mir
i demokratija. Evropskoj zajednici nedostaje liderstvo. Odluivanje konsenzusom je farsa jer e se
uvijek nai neko ko e podrati liniju da ne treba nita uiniti. Bosanci su to platili krvlju.
105
Zahtjev kongresmena i senatora Klintonu. Srbima ultimatum Ovenu suspenzija, Osloboenje,
Broj 16205, 25. jula/srpnja 1993, 1.
104

397

zijad ehi

bilo osigurano.106 Posrednici Owen i Stoltenberg su 30. jula 1993. godine obznanili
da su se predstavnici sve tri strane u osnovi dogovorili o ustavno-pravnoj strukturi
BiH. Prema tome, Bosna i Hercegovina ostaje drava u meunarodno priznatim
granicama. Sastojae se od tri republike, koje ne smiju biti zasnovane iskljuivo na
nacionalnoj osnovi. Meunarodni subjektivitet e pripadati dravi Bosni i Hercegovini, koja ostaje lanica Ujedinjenih nacija.107 Granice republika su trebale biti
predmet daljih pregovora.108 U to vrijeme vojska SR je pokrenula veliku ofanzivu na
podruju Igmana, odakle se mogao nadzirati glavni smjer opskrbe Sarajeva. Nakon
to je gotovo 2000 granata ispaljeno na poloaje ABiH predsjednik A. Izetbegovi
je napustio pregovore u enevi dok se srpske trupe ne povuku sa Igmana. Predsjednik SAD Bill Clinton je za neuspjeh pregovora okrivio protivljenje evropskih
zemalja skidanju embarga, preispitujui mogunost razbijanja opsade, ukljuujui
i jednostranu vojnu intervenciju.109 Nakon principijelnog slaganja Velike Britanije
i Francuske ameriki dunosnici su objavili kako neposredno predstoji djelovanje
zranih snaga u sluaju da srpske snage nastave stezati obru oko Sarajeva. Nakon
sporazuma po kojem su Srbi Igman prepustili postrojbama UN utiali su se zahtjevi
za zranim udarima. U meuvremenu je postignut dogovor po kojem e u svakoj
vojnoj akciji zajedniki odluivati NATO i UN. Budui da su se javljale sve dublje
razlike izmeu Velike Britanije i SAD u voenju politike prema Bosni i Hercegovini, za NATO savez i UN je razraen poseban projekat dvostrukog kljua. Kada se
9. avgusta sastao NATO, nacrt deklaracije je razvodnjen, pa se priznalo da ne postoji
volja za pokretanjem zranih udara. Naredni mjesec su propali mirovni pregovori.
Sarajevo je ostalo pod opsadom, artiljerijski napadi su se privremeno utiali, ali je jo
jednom izbjegnuta opasnost od zranih udara na srpske poloaje.110
Nakon vanredne sjednice Savjeta NATO-a posveenoj situaciji u Bosni i Hercegovini i podrci enevskim mirovnim pregovorima, odranoj u Bruxellessu 2. avgusta 1993. godine generalni sekretar Manfred Wrner je 2. avgusta 1993. godine dao
izjavu za tampu. Naglasio je da Savjet NATO-a podrava pregovore u enevi koji
tee da se postigne pravedno rjeenje prihvatljivo za sve, a koje poiva na principima
Londonske konferenije. Istakao je da je NATO spreman uestvovati u praktinom
 ustav E. Gustenau, Sdslawische Lage, u: sterreichische Militarzeitschrift, Wien, 6/1993, 550.
G
BiH ostaje drava. Osloboenje, broj 16211, 31. jula 1993, 1. U intervjuu za Radio-televiziju BiH
predsjednik Predsjednitva RBiH A. Izetbegovi je izjavio: Glavni cilj na pregovorima je bio da
BiH opstaje kao drava, jer su tendencije bile da se ona demontira i da se od nje stvore tri drave
koje bi bile vrlo labavo vezane u nekakvu konfederaciju. To nam je nakon etiri dana vrlo tekih i
napornih pregovora i uspjelo ona je definirana kao drava. Ostalo je da se itav niz detalja u toj
konstrukciji popuni.
108
EA, 17/93, Z. 184.
109
C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 163.
110
Ibidem, 168.
106

107

398

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

provoenju takvog rjeenja, pod pokroviteljstvom Vijea sigurnosti UN. Predstavnici Saveza su smatrali humanitarne uvjete u Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu, katastrofalnim. Ministri su uputili poruku svim stranama, da su lanice odlune
poduzeti djelotvorne mjere, za podrku zakljuaka Vijea sigurnosti UN od 22. jula
1993. godine. Savez je spreman svoje zrane snage sprovesti na temelju Rezolucije
836 Vijea sigurnosti UN u sluaju napada na vojnike UNPROFOR-a. Manfred
Wrner je takoer izjavio da bosanskohercegovaki Srbi ukoliko i dalje nastave napade na plave ljemove, sprjeavaju dostavu humanitarne pomoi i da i dalje dre
Sarajevo u opsadi, moraju raunati sa zranim napadima. Na istom sastanku SAD se
nisu mogle probiti sa zahtjevima za izvoenje zranih udara na poloaje bosanskohercegovakih Srba. Odlueno je samo o poduzimanju hitnih priprema za otrije
mjere, meu kojima je bilo poduzimanje zranih napada, koji su trebali pogoditi
odgovorne u Bosni i Hercegovini.111
Ohrabrena upozorenjem NATO saveza bosanskohercegovaka delegacija je odluila da ostane na pregovorima u enevi, obavjetavajui Glavnog sekretara UN B.
B. Ghalija, Vijee ministara Evropske zajednice i njenog predsjedavajueg W. Klassa
da pregovori moraju krenuti drugim tokom i da se ne smije polaziti od stanja na terenu pri crtanju mapa, jer svijet ne smije priznati silom osvojene teritorije. Insistiralo
se na dosljednoj primjeni principa Londonske konferencije.112 Savjet NATO-a se
ponovo sastao 9. avgusta 1993. godine i odobrio osnove plana angairanja za eventualnu vojnu operaciju. Za njeno provoenje trebalo je dobiti odobrenje generalnog
sekretara NATO-a i saglasnost Savjeta.113
Posrednici Owen i Stoltenberg su pozive za nastavak pregovora u enevi uputili
nakon to su dobili informacije od vojnih snaga UN da su se srpske snage povukle sa
Igmana i Bjelanice.114 Na pregovorima u enevi uestvovali su predsjednici Izetbegovi, Tuman, Miloevi i Momir Bulatovi. Nakon etrnaestodnevnog prekida,
mirovni pregovori u enevi su nastavljeni 16. avgusta 1993. godine. U komentaru Glasa Amerike 19. avgusta, koji je predstavljao zvanini stav amerike Vlade,
EA, 7/1994, D. 214 - D. 215; EA, 17/1993, Z. 191.
Brisel produio enevu, Osloboenje, broj 16215, 4. avgusta/kolovoza 1993, 1.
113
EA, 7/1993, D. 216 D. 217.
114
U izjavi koju je dao za Radio BiH o nastavku enevskih pregovora predsjednik RBiH A. Izetbegovi
je rekao da nema drugog izbora nego da se prihvati podjela po etnikom principu. Optuio
je Zapad da je nametnuo rat i da je jedina alternativa podjeli nastavak rata. Mi elimo mir u
BiH. Mislim da je velika ansa Bosne i Hercegovine upravo u miru i to onakve BiH kakvu mi svi
prieljkujemo. Onu to smo je nazvali lijepim licem Bosne i Hercegovine, to e se ponovo pojaviti.
U miru e doi do izraaja normalni ljudi, a ne kaplari, ne nosioci raznih nakaznih ideologija, ne
komandanti nekakvih vojski koje okolo siluju i ubijaju, Sii e sa scene ako se rat obustavi. Nama,
Bosni, treba mir. Prema tome, drim da je to jedina ansa da se Bosna i Hercegovina spasi
istakao je, izmeu ostalog, predsjednik Izetbegovi. (Bosni je nametnuta podjela, Osloboenje,
broj 16227, Sarajevo, 16. avgusta 1993, 1.).
111
112

399

zijad ehi

naglaeno je da je rjeenje u enevi, koje e se eventualno postii, jedino dugorono rjeenje, ali uvjet koji postavljaju SAD je da Bosna i Hercegovina mora ostati
jedinstvena drava. Naglaeno je da je stvar njenih naroda da dogovorom odlue da
li e njihova drava biti federacija illi konfederacija. Bitno je da svaki dio mora biti
sposoban za ivot.115
U sreditu razmatranja u enevi je bila uspostava unutranjih granica. Posrednici Owen i Stoltenberg su 20. avgusta predloili novi plan i novu kartu. Njihov
prijedlog je utvrdio teritorijalno razgranienje konstitutivnih republika tako to je
republici sa veinskim bonjakim stanovnitvom pripalo 28,29%, republici sa veinskim hrvatskim stanovnitvom 16,59%, a republici sa veinskim srpskim stanovnitvom 52,08% teritorije Bosne i Hercegovine. Osim toga, oblast Sarajeva, koja je
obuhvatala 3% teritorija trebala je da pripada republikama sa veinskim bonjakim
i srpskim stanovnitvom.116
Kopredsjednik enevske konferencije u ime UN T. Stoltenberg je u svom izvjetaju Vijeu sigurnosti UN 24. avgusta 1993. tvrdio da je mapa podjele BiH na tri
etnike republike rezultat dogovora triju bh strana a ne prijedlog kopredsjednika.
On i D. Owen su jasno potvrdili da e suverenitet, nezavisnost i teritorijalni integritet BiH biti obezbijeeni i da e se njeno lanstvo u OUN nastaviti. Uz to oni
su traili da se osiguraju vste garancije za zatitu ljudskih prava i slobode kretanja
na cijelom prostoru zemlje, da se u ustavne principe ugradi pravom izbjeglica i prognanih osoba na povratak njihovim domovima i da se Visokom komesarijatu UN
za izbjeglice povjeri uloga u osiguranju tog povratka. Sve je to, kako je naglasio,
utvreno predloenim dokumentima mirovnog plana. Kljuni argument ouvanja
Bosne i Hercegovine kao suverene, nezavisne drave sa integralnim teritorijem sadraj je u obradi prijedloga dogovora u enevi, po kojem ustav nee moi biti stavljen
van snage i po kome nijedna od budue tri republike iz sastava BiH nee moi da se
izdvoji iz ove unije bez suglasnosti dviju preostalih republika. Ukoliko te suglasnosti
ne bi bilo, odluku za izdvajanjen konano bi donijelo Vijee sigurnosti. Istoga dana
Vijee sigurnosti UN je nastavilo konsultacije o prijedlogu rezolucije o principima
koja bi trebala da reafirmira suverenost, nezavisnost i teritorijalni integritet BiH i
da podvue neprihvatljivost podjela Republike po etnikoj liniji.117 Vijee sigurnosti UN je zatim usvojilo rezoluciju br. 859 o situaciji u Bosni i Hercegovini. S
ukazom na svoje ranije usvojene rezolucije i u naglaavanju suverenosti, teritorijalne nepovredivosti i politike nezavisnosti Bosne i Hercegovine, kao i u vezi s tim
S tav amerike vlade. BiH mora ostati jedna drava, Osloboenje, Broj 16231, Sarajevo 20. avgusta
/kolovoza 1993, 1.
116
EA, 18/93, Z. 203- 204.
117
Ivica Mii, Stoltenbergov izvjetaj Vijeu sigurnosti enevske mape rezultat dogovora,
Osloboenje, Broj 16234, 23. avgusta/kolovoza 1993, 4.
115

400

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

odgovornosti Vijea sigurnosti UN, te u naglaavanju toga da RBiH kao lanica

UN uiva prava predviena u Povelji UN, sa aljenjem je konstatirano da je Bosna
i Hercegovina i dalje bila predmet prekraja protiv usvojenih rezolucija, posebno
od strane bosanskohercegovakih Srba. Ponovo su se osuivali svi ratni prestupi i
drugi prekraji protiv meunarodnog ratnog prava, bez obzira od koga su poinjeni.
Posebna zabrinutost je izraena zbog nastavljanja opsade Sarajeva, Mostara i drugih
ugroenih gradova i naglaeno je da je neprihvatljivo osvajanje oblasti uz upotrebu
nasilja i uz praksu etnikog ienja. Ponovo su istaknuti principi koji su prihvaeni na Londonskoj konferenciji.118
Ameriki predsjednik Bill Clinton je 30. avgusta 1993. nakon sastanka sa predsjednicima karipskih zemalja izjavio da e uputiti amerike trupe u sastavu meunarodnih
mirovnih snaga da pomognu provoenje mirovnog plana u Bosni i Hercegovini ukoliko doe do zakljuka da je plan poten i prihvatljiv.Da li u biti spreman da to uradim
ili ne, - rekao je predsjednik Clinton, zavisi od toga da li e dogovor biti fer i u potpunosti prihvaen od bosanske Vlade, te da li je on provodiv. Ovo je bio prvi put nakon
dueg vremena da je predsjednik Clinton progovorio o amerikoj spremnosti da uputi trupe u Bosnu i Hercegovinu u sastavu meunarodnih mirovnih snaga o emu je
inae izrazio naelnu spremnost tokom pregovora o Vance-Owenovom planu. Ovom
izjavom predsjednik Clinton je nastojao i da otkloni sumnju koju su posebno isticali
Britanci, da SAD nastoje da izbjegnu uee svojih kopnenih snaga u implementaciji
mirovnog plana. Istovremeno, predstavnici amerike administracije su ponovo potvrdili da je Pentagon aktivno radio na planiranju akcije provoenja mirovnog plana za
BiH sa saveznicima iz NATO-a i da se trenutna procjena o broju amerikih pripadnika
u zajednikim meunarodnim snagama koje treba da budu upuene u BiH kretala
oko 20.000. U svojoj izjavi predsjednik Bill Clinton je posebno podvukao da e za konanu odluku biti neophodne procjene vojnih strunjaka da je operacija izvodiva i da
je angaman mirovnih trupa vremenski ogranien. S obzirom na trenutak u kojem je
dola ta izjava, komentirana je kao sraunata poruka koja e ohrabriti mirovni proces
u enevi ali i ojaati pozicije Vlade BiH u ovim pregovorima.119
Novi krug enevskih pregovora poeo je 31. avgusta 1993.. Predsjednik Izetbegovi upoznao je kopredsjednike sa odlukama proirenog sastava Skuptine RBiH
i ukazao na stavove do kojih e se drati njena delegacija. Dan ranije sastao se sa
specijalnim amerikim izaslanikom Charlesom Redmanom, a tokom dana i sa ruskim Vitalijem urkinom, koji je pokazao spremnost Moskve da pojaa pritisak na
srpsku delegaciju u vezi sa rjeenjem u istonoj Bosni. Obeanja su stizala i iz Bonna.
 esolution 859 (1993.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die Entwicklung des
R
Krieges in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 24. August 1993. in New York, EA, 7/1994.,
D. 217- D 219.
119
I. Mii, Amerike trupe u BiH?, Osloboenje, Broj 12243, 1. septembra/rujna 1993, 1.
118

401

zijad ehi

Njemaki ambasador u enevi Jelinek prenio je zajedniku poruku njemakog i

francuskog ministra vanjskih poslova Kinkela i Jupp-a koji su iznudili garanciju od
hrvatskog efa diplomatije Grania da e se tokom dana dozvoliti prolazak konvojima humanitarne pomoi u Mostar te predstavnicima Meunarodnog crvenog kria
omoguiti prilaz svim koncentracionim logorima u Hercegovini.120
Posrednik D. Owen je posebno bio kritian prema davanju nada Clintonove administracije bosanskoj Vladi da e dobiti vojnu pomo. Da bi prisilili bosansku Vladu da prihvati mirovni plan posrednici Owen i Stoltenberg su u julu 1993. godine
upozoravali da e se UN povui ukoliko Bonjaci ne prihvate plan podjele zemlje.
Na enevskim pregovorima Owen je javno prijetio predsjedniku Izetbegoviu da,
ukoliko nastave da se bore, Bonjaci nee vie biti smatrani rtvom i da e ih svjetska
zajednica tretirati na isti nain kao i Srbe.121 Na poetku novog kruga enevskih pregovora kopredsjednici su zahtijevali da prvi jutarnji sastanak bude sa predsjednikom
Izetbegoviem, a tema razgovora je bila konstrukcija samog pregovaranja. Nakon
to su kopredsjednici upoznati sa odlukama proirenog sastava Skuptine RBiH, izbio je verbalni sukob kada je Owen rekao: Vi gospodine predsjednie, zahtijevate
kao da ste dobili rat. Moram vas podsjetiti da ste vi rat izgubili. U toku pregovora
Owen je nastavio pritisak na Bonjake i Hrvate da potpiu mirovni plan, upozoravajui ih da postoji stvarna opasnost jer bi Srbi mogli podijeliti zemlju na dva dijela.
Owen je pred sam nastavak pregovora izjavio da se boji da bi zaraene strane mogle
propustiti ansu da se 17 mjeseci star sukob prekina na ovim pregovorima. On je
dalje izjavio da nema mnogo prostora za pregovore i upozorio da je alternativa pregovorima nastavak rata.122
Predsjednik Predsjednitva RBiH A. Izetbegovi sastao se 3. septembra 1993. u
Istanbulu sa turskim ministrom spoljnih poslova Sulejmanom Demirelom. Na sastanku je razmatrana aktualna situacija u zemlji nakon neuspjeha pregovora u enevi. Istaknuto je da delegacija RBiH stoji na raspolaganju kopredsjednicima i ostalim
stranama za razgovore, te da se radi o minimalnim zahtjevima od svega 4% teritorija
i o izlazu na Jadran.123
Da bi sprijeile svako dalje pogoranje situacije u Bosni i Hercegovini, SAD su
ponovo nastupile aktivnije. Predsjednik SAD Bill Clinton je u izjavi od 2. septembra
1993. godine upozorio da zrani napadi snaga NATO-a protiv srpskih ciljeva ostaju
i dalje vrlo iva mogunost ukoliko bi se nastavili napadi na snage bh. Vlade. On
je precizirao da dok su pregovori u enevi u prekidu ukoliko doe do ometanja
Malo nade za optimizam, Osloboenje, Broj 12243, 1. septembra/rujna 1993, 1.
Norman Cigar, Genocid u Bosni..., 186-187.
122
Upozorenje lorda Owena. Srbi mogu podijeliti BiH, Osloboenje, Broj 16243, 1. septembra/
rujna 1993, 1.
123
O enevi na Bosforu, Osloboenje, Broj 16246, 4. septembar 1993,1.
120
121

402

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

humanitarne akcije, napada na zatiena podruja i nastavljanja bombardiranja

Sarajeva, vojna opcija NATO-a bila veoma aktualna. I u sjeditu EZ izraeno je
nezadovoljstvo zbog prekida mirovnih pregovora i upozorene su strane u pregovorima
da opcija o vazdunim napadima jo stoji otvorena. Od svih strana je zahtijevano da
osiguraju da humanitarni konvoji prolaze bez ikakvih problema, te da se suzdre od
akcija koje bi vodile ka obnovi sukoba. Na kraju su se sve strane podsjeale da je odluka
NATO-a o vazdunim napadima jo uvijek aktualna i da ona podrazumijeva zatitu
sigurnosnih zona, te zatitu slobode kretanja svih humanitarnih konvoja.124
Predsjednik Predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi je prilikom posjete bazi NATO-a 3. septembra 1993. najavio nastavak pregovora koji su se trebali voditi u New
Yorku, da bi Vijee sigurnosti moglo biti direktno angairano. Zahtijevao je trenutni prekid neprijateljstava, te da mirovni sporazum mora biti garantiran od Savjeta sigurnosti UN i SAD. U susretu sa generalnim sekretarom UN B. B. Ghalijem,
predsjednik Izetbegovi je naglasio da bez teritorijalnih ustupaka obje druge strane
nee biti potpisivanja sporazuma. Narednog dana na sjednici Vijea sigurnosti UN
predsjednik A. Izetbegovi je veleposlanicima uputio jasnu poruku: Odbranite nas,
ili nam dopustite da se branimo sami.125 Istovremeno je od Vijea sigurnosti UN
traio da autorizuje zrane napade NATO-a, prekine obru oko Sarajeva i omogui
dostavu humanitarne pomoi ugroenom stanovnitvu ili ispita odluku o ukidanju
embargo na oruje Bosni i Hercegovini.126
Sedmog septembra 1993. predsjednik Izetbegovi obratio se u New Yorku lanovima Vijea sigurnosti UN, i predoio stavove zvanine bh. politike povodom
dogaaja u zemlji, prekidu enevskih pregovora i njihovom eventualnom nastavku.
Za vrijeme boravka u New Yorku A. Izetbegovi se susreo sa britanskim ambasadorom u UN Davidom Haneyom, iznosei mu niz primjedbi, posebno naglaavajui
da Velika Britanija kroz istupanje svojih najviih predstavnika i samog medijatora D.
Owena istrajava na podjeli Bosne i Hercegovine, priznajui argument sile a ne obratno. Glavne zamjerke na plan predsjednik A. Izetbegovi je iznio u pismu amerikoj
veleposlanici M. Albright, koja je taj mjesec predsjedala Vijeem sigurnosti UN. U
njemu je navedeno kako se u Izvjetaju Owena i Stoltenberga ne daje prava slika o
uzroku i prirodi rata u Bosni i Hercegovini. Sloena nacionalna struktura i povijesna
pozadina nisu bitni uzroci rata uzrok rata je agresija izvana127
Po odredbama Owen-Stoltenbergovog plana teritorij koji je trebao pripasti Vladi
BiH nije nigdje imao izlaz na more. Plan je podupirao koritenje srpskog dinara i hrvatske kune, ali se nigdje nije spominjala centralna banka. Ta je opcija nagovjetavala
I. Mii, Klinton prijeti zranim napadima, Osloboenje, broj 16246, 4. septembra/rujna 1993, 1.
C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 162.
126
EA, 19/93, Z. 213
127
Do pregovora uz pritisak, Osloboenje, Broj 16250, 8. septembra/rujna 1993, 1.
124
125

403

zijad ehi

potpunu podjelu, a vjerovatno na kraju i potpuno otcjepljenje. Njemaka i Nizozemska su odbijale da prihvate plan, a Hans van den Broek je javno optuivao
kopredsjednike za provedbu strategije kapitulantstva pred Srbima i za legalizaciju
agresije. Meutim, u Evropi nije bilo znakova spremnosti meunarodne zajednice
da ponudi hiljade vojnika za provedbu i osiguranje trostrane nacionalne podjele Bosne i Hercegovine.128
Predsjednik Predsjednitva RBiH A. Izetbegovi se 9. septembra 1993. u New
Yorku susreo sa generalnim sekretarom UN B. B. Ghalijem. Glavna tema razgovora
su bili rezultati enevskih pregovora, kao i pretpostavke za njihov nastavak i uspjeno okonanje. Predsjednik Izetbegovi je istakao da Vlada BiH ne moe prihvatiti
nita manje od onog to je zahtijevala u enevi 31. avgusta i 1. septembra, a to su
izlaz na more i dijelovi teritorije u Podrinju i Bosanskoj Krajini, koji su prije rata
bili naseljeni veinom bonjakim stanovnitvom, nad kojim su u tim podrujima
izvreni najsvirepiji masakri i progoni, kako bi se etnikim ienjem, odnosno genocidom, promijenila totalno njihova demografska struktura. Generalni sekretar je
izrazio razumijevanje za ove zahtjeve, podvukavi da Vlada RBiH i njena delegacija
treba da bez ikakvih pritisaka odlui ta je za njih prihvatljivo, a ta nije.129
Na sastanku ministara spoljnih poslova EZ koji se odrao u zamku Alden Bizen
u sjevernoj Belgiji, kopredsjednik mirovne konfrencije o bivoj Jugoslaviji D. Owen
je podnio izvjetaj o prekinutim pregovorima za okonanje rata. Ministri su eljeli
pojaati pritisak na Hrvate da zaustave estoke napade na Bonjake, posebno u svjetlu nedavnih saznanja o brutalnosti prema bonjakim zarobljenicima. Ministri EZ
su insistirali da se nastave mirovni pregovori u enevi, koji su prekinuti 1. septembra. Izvren je pritisak na Hrvate da daju bonjakim regijama izlaz na Jadran u Neumu. Na ovom sastanku Njemaka je bila protiv sankcija EZ Hrvatskoj, a kao razlog
je navedena injenica da bi Hrvati mogli protjerati oko milion bonjakih izbjeglica
iz njihove drave, i da bi ta rijeka onda mogla nagrnuti u Njemaku.130
Generalni sekretar NATO-a Manfred Wrner prigovorio je Zapadu da je zatajio
u svojim posrednikim naporima u bivoj Jugoslaviji. Vladama evropskih zemalja je
nedostajala ne samo politika volja, nego i spremnost na ogranienu vojnu intervenciju. Zapad se ogrijeio ne samo o principe NATO-a nego i o sopstvene nacionalne
interese. On se izriito zalagao za tijesnu saradnju NATO-a i UN-a.131
C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 161-162.
Predsjednik Predsjednitva BiH razgovarao sa Generalnim sekretarom UN. Pospjeiti mirovni
proces. Osloboenje, Broj 16253, 11. septembra/rujna 1993, 1. .
130
Ministri spoljnih poslova EZ. Poveati pritisak na Hrvate, Osloboenje, Broj 16253, 11.
septembra/rujna 1993, 1.
131
Manfred Wrner Zapad zatajio u posrednikim naporima, Osloboenje, Broj 16253, 11.
septembra/rujna 1993, 1.
128
129

404

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

Predsjednik Predsjednitva RBiH A. Izetbegovi je 10. septembra posjetio Saudijsku Arabiju. Od poetka konflikta Saudijska Arabija je traila da se skine embargo na
uvoz oruja za vladu BiH, a dodijelila je i finansijsku pomo od 160 miliona dolara.132
U danima u kojima su politiki vrhovi SAD pokuavali da definiraju svoj odnos
prema ueu amerikih oruanih snaga u zdruenim operacijama u okviru meunarodnih snaga, u sreditu panje su bila principijelna pitanja o eventualnom ueu
amerikih snaga u provoenju mirovnog plana u BiH. U odgovoru na ta pitanja koja
je uputio lanovima senatskog Komiteta za armijske poslove trenutni komandant NATO-a i budui naelnik zajednikog generaltaba oruanih snaga SAD general John
Shalikashvili se odluno zaloio da SAD odvoje 25.000 vojnika za provoenje mirovnog sporazuma kada on bude postignut. On je smatrao da postoje veliki izgledi
za uspjeh mirovne misije u BiH. Za razliku od prethodnika Colina Powella i nekih
drugih amerikih i zapadnoevrpskih generala i vojnih eksperata, on je bio uvjeren da
bi svaka akcija koja bi bila dogovorena protiv srpskih vojnih snaga bila izvedena brzo,
bez veih gubitaka i vrlo uspjeno. On je u senatorskom Komitetu za armijske poslove
rekao da je na Zapadu srpska vojna mo precijenjena. General Shalikashvili je u velikoj
mjeri podravao stavove predsjednika Clintona oko uea amerikih trupa u vojnim
operacijama meunarodnih mirovnih snaga na osnovu odluke UN i posebno u pogledu spremnosti SAD za uee u provoenju mirovnog aranmana za BiH.133
Prva garnitura saradnika predsjednika Billa Clintona ministar W. Christopher, sekretar za odbranu Les Aspin, savjetnik za nacionalnu sigurnost Antony Lend,
stalni predstavnik SAD u UN Madeleine Albright i naelnik Zajednikog taba Colin Powell, susrela se na Capitol Hillu sa vodeim kongresmenima i senatorima, pripremajui teren za odluivanje u oba kongresna doma o slanju trupa SAD u Bosnu i
Hercegovinu. General Powell, koji je naputao mjesto naelnika generaltaba Oruanih snaga SAD, izjavio je nakon sastanka da ukoliko misija bude dobro shvaena,
ako je jasno odreen njen kraj, ako se jasno zna koliko dugo treba da se ostane u njoj,
ako bude postojalo osjeanje da svi uesnici podnose iste rtve, te ako se stvar na pravi nain predstavi amerikom narodu, uvjeren je da e Amerikanci to razumjeti.134
Dvadesetog septembra 1993. godine Britanska Kraljevska mornarica ugostila
je pregovarake strane iz Bosne i Hercegovine, kao i predsjednike Hrvatske, Crne
Gore i Srbije. Sastanak je odran na britanskom nosau aviona The Invincible, koji
je kruio Jadranom. Nakon sastanka ministar spoljnih poslova RBiH Haris Silajdi
je izjavio da je dogovoreno o izlazu za Bonjake na Jadran. Oni su trebali dobiti na
Osloboenje, broj 16253, 11. septembra/rujna 1993, 1.
Don alikavili o amerikom ueu u zdruenim snagama. Za brzu i uspjenu akciju,
Osloboenje, Broj 16267, 24. septembra/rujna 1993, 1.
134
Vlada SAD testira raspoloenje Kongresa. Vojna podrka dogovorenom miru, Osloboenje, Broj
16268, 25. septembra/rujna 1993, 1.
132
133

405

zijad ehi

99 godina koritenje slobodne trgovake zone u luci Ploe, a Srbi i Hrvati su trebali
uiniti i teritorijalne ustupke.135
Dvadeset prvog septembra 1993. godine poelo je tromjeseno zasjedanje Generalne skuptine UN. Predsjednik SAD Bill Clinton je na konferenciji za tampu
odranoj 27. septembra naveo uvjete za uee SAD mirovnim trupama u Bosni i
Hercegovini. Izmeu ostalog bila je potrebna jasna definicija zadatka, komande i
kontrole trupa, jasan termin operacije, kao i jasna strategija i trokovi operacije.136
Posrednici mirovne konferencije u enevi T. Stoltenberg i lord D. Owen su
22. septembra 1993. godine vodili razgovore u glavnom sjeditu NATO-a o mirovnoj misiji u Bosni i Hercegovini. Oba posrednika su se sloila da samo NATO
moe iznuditi mir. Generalni sekretar NATO-a je podvukao spremnost saveza da
nakon sporazuma o miru stavi na raspolaganje vojnike pod mandatom UN, naglaavajui da e NATO uputiti trupe u BiH samo pod jasnim mandatom i jasnim
nalogom, te na ogranien vremenski rok.137
Na konferenciji za medije odranoj 28. septembra 1993. lanovi Inicijativnog
odbora Svebonjakog sabora predoili su rezultate tajnog glasanja o tome da li
treba prihvatiti najnoviju verziju enevskih dokumenata. Predsjedavajui Sabora
dr Enes Durakovi je saopio sljedee rezultate: za prihvatanje dokumenata glasala su 53 sabornika (15,18%), protiv je bilo 78 (22,36%) a 218 sabornika (62,46%)
izjasnilo se za prihvatanje enevskih dokumenata, uz uvjet vraanja silom okupiranih teritorija na kojima je bonjako stanovnitvo bilo veinsko.138
Dvadeset osmog septembra 1993. godine u Sarajevu je zapoelo zasjedanje
Skuptine Republike Bosne i Hercegovine, na kojem je razmatran enevski mirovni plan i personalne promjene u Predsjednitvu. Uvodno izlaganje za raspravu
o mirovnom planu podnio je predsjednik A. Izetbegovi, u kojem je iznio osnovne
elemente plana, kritiki osvrt na taj dokument i njegovo lino vienje onog to se
nudi. Nakon dvodnevnog zasjedanja Skuptine Bosne i Hercegovine obznanjeni
su rezultati glasanja poslanika. Na konferenciji za medije predsjednik Skuptine
Miro Lazovi je saopio da je Skuptina RBiH, uvaavajui stavove Bonjakog
sabora, politikih stranaka i pokreta, udruenja graana i miljenja poslanika,
donijela nekoliko odluka i stavova. Izjanjavajui se o ponuenom ugovoru enevskih dokumenata, 58 poslanika je glasalo za potpisivanje, uz uvjet povratka
EA, 19/93, Z. 235.
EA, 20/93, Z. 229-230
137
Ibidem, Z. 234
138
Svebonjaki sabor donio odluku Vraanje otetog pa potpis, Osloboenje, broj 162272, 29.
septembra/rujna 1993, 1. Na kraju zasjedanja Svebonjakog sabora aklamacijom je usvojena
izjava kojom je muslimanskom narodu vraeno historijsko ime Bonjaci, kao oznaka nacionalnog
identiteta.
135
136

406

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

teritorija okupiranih silom. Skuptina RBIH, uzimajui u obzir zahtjeve hrvatskog i bonjakog naroda Bosanske Posavine te Katolike crkve traila je od dravne delegacije da to pitanje postavi na dnevni red mirovnog procesa. Skuptina je
uputila protest parlamentima Francuske, Velike Britanije i Ruske Federacije zbog
pristranosti vlada ovih zemalja u cjelokupnom toku mirovnih pregovora u enevi. Na inicijativu poslanika Skuptine donijeta je odluka da se uskrati povjerenje
dotadanjem lanu Predsjednitva RBiH Fikretu Abdiu. Razlog za takvu odluku
je bio njegov pokuaj podjele Bosne i Hercegovine.139 U krugu stranih novinara
koji su pratili ovo zasjedanje vladalo je miljenje da e odluke bh. Parlamenta u
Washingtonu biti primljene sa odobravanjem.140
Evropljani su smatrali da su Srbi dobili rat u Bosni i Hercegovini i da je postojee stanje trebalo legalizirati. Francuska i Velika Britanija, koje su osiguravale
najvee kontingente u UNPROFOR-u, odluno su se usprotivile svim mjerama
koje bi mogle izazvati napad na njih, zahtijevajui njihovo povlaenje zajedno sa
humanitarnim organizacijama, koristei prisustvo svojih mirovnih snaga kao instrument za donoenje politikih odluka. Amerikanci su bili prisiljeni na politiku
pomaganja bosanskim vlastima radi uspostave vojne ravnotee skidanjem embarga na oruje i upotrebom zranih snaga za zaustavljanje srpske agresije i odbranu
zatienih zona.141
Generalna skuptina UN je 29. septembra 1993. godine nastavila rad. Na plenarnoj sjednici njemaki ministar spoljnih poslova Klaus Kinkel je traio vee angairanje
meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, tvrdei da je rat u njoj jedna od najdepresivnijih epizoda tadanjeg vremena. On je izjavio da je izvrena agresija praena
genocidom i da je to prvi primjer od Drugog svjetskog rata da se u Evropi nasilno
mijenjaju granice. Nakon njega, francuski ministar Alain Jupp je rekao da njegova zemlja nije tedjela truda da se zaustavi konflikt u bivoj Jugoslaviji. Ona je, po njegovim
Da uz vraanje otetog, Osloboenje, broj 16273, 30. septembar 1993, 1.; EA, 19/93, Z. 219.
arls Redman, specijalni ameriki izaslanik: Demokratija u akciji, Muhamed Devad Saje
Zarki, Mrlja srama na evropskom licu, Osloboenje, Broj 16243, 30. septembra/rujna 1993, 3.
Komentirajui njegove odluke specijalni ameriki izaslanik Charles Redman je izjavio: Ova
odluka je indikacija da enevski paket nije prihvatljiv. Ono to je ohrabrujue je to da su svi ljudi
sa kojima sam ovdje razgovarao, ukljuujui predsjednika Izetbegovia, raspoloeni za nastavak
razgovora Svi ele da se doe do mira, ali to podrazumijeva rjeenje koje moe da funkcionie.
Iznosei svoje utiske sa zasjedanja bh. Parlamenta izaslanik Redman je rekao da je to demokratija
u akciji. Muhamed Devad Saje Zarki, ambasador Irana u Bosni i Hercegovini, ocijenio je
donijetu odluku Parlamenta pravednom, jer je predloeni plan lo. Dok su gradovi u opsadi i
pod vatrom, narod se tjera da potpie ugovor o miru. Odluke ove vrste se mogu donositi samo
u slobodnoj atmosferi, a ne na ovaj nain. Tragedija Bosne je mrlja srama koja se prosula po
evropskim narodima. Mi se divimo bosanskom narodu koji se praznih ruku dri ve 15 mjeseci,
nosei se sa do zuba naoruanim neprijateljem. Ja se nadam da e uspjeti i da e im Svevinji
pomoi izjavio je na kraju iranski ambasador.
141
Peter Calvocoressi, Svjetska politika nakon 1945., Globus, Zagreb 2003., 345.
139
140

407

zijad ehi

rjeima, inicirala najvie rezolucija Vijea sigurnosti UN, usmjerenih na obeshrabrenje i kanjavanje politike agresije.142
Vijee NATO-a je istoga dana odobrilo privremene planove za vojno angairanje
50.000 vojnika u Bosni i Hercegovini. Akcija o kojoj je konanu odluku trebao donijeti generalni sekretar UN B. B. Ghali trebala je biti ograniena na 2 godine. Polovina
vojnih snaga koje su inile trupe UN trebala je djelovati i silom, protiv krenja meunarodnog mirovnog plana. Prema izjavi generalnog sekretara NATO-a M. Wrnera s
obzirom da od saveza traeni zahtjevi nisu bili ispunjeni, on nije dobio odobrenje za
provoenje mirovnog plana.143 U osmom danu 48. redovnog zasjedanja Generalne
skuptine UN 7. oktobra 1993. Predsjednik RBiH A. Izetbegovi je u govoru koji je
odrao kritikovao intervenciju meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini koja je
bila obiljeena nizom neispunjenih obeanja. Konstatirao je da polusranost trenutnih
akcija UN i konfuzija, koja je stvorila duboku moralnu prazninu, moe u historiji vrijediti kao principijelni instrument kod razaranja Bosne i Hercegovine. UN ne mogu
nastaviti dosadanju politiku, koja ih ini sauesnikom unitenja bosanskog naroda.
Posljednji u enevi dogovoreni tzv Mirovni plan predsjednik RBiH A. Izetbegovi je
oznaio nepravednim, utemeljenimina historijski propalom konceptu etnike podjele
i aparthejda.144 Nakon govora u UN predsjednik Izetbegovi je imao kratke susrete sa
amerikim ambasadorom u BiH Viktorom Jakoviem i posebnim izaslanikom SAD
na enevskim pregovorima Charlesom Redmanom, na kojima je dodirnuto pitanje davanja vrstih garancija i slanja trupa SAD u Bosnu i Hercegovinu radi implementacije
mirovnog ugovora. Na konferenciji za tampu bilo je rijei o inicijativi Organizacije
islamske konferencije da se obnovi rad Londonske konferencije o bivoj Jugoslaviji,
koja bi ponovo razmotrila sve nerealizirane rezolucije o Bosni i Hercegovini. Takoer je bilo govora i o selektivnom ukidanju embargo na uvoz naoruanja. Predsjednik
Izetbegovi je izjavio da je takva mogunost za BiH uvijek aktualna, potrebna i dobrodola i ona ne iskljuuje rjeenje da se preferiraju pregovori a ne ratovanje.145
Odnosi Hrvatske i RBiH su stupili u novu fazu. Na sastanku Savjeta Evrope u Beu
osmog i devetog oktobra 1993. godine, predsjednici Hrvatske Franjo Tuman i R BiH
 laus Kinkel o ratu u BiH. Najdepresivnija epizoda naeg vremena, Osloboenje, Broj 16273, 30.
K
septembra/rujna 1993,1.
143
EA, 20/93, Z. 234.
144
EA, 21/93, Z. 244.
145
Izetbegovieva konferencija za tampu u Njujorku. Povratak Londonu. Osloboenje, broj 16281,
9. X 1993, 1. Na kraju upitan da li e biti zadovoljan mirovnim planom po kome BiH dobiva vie
teritorija odgovorio je: Nikada neemo biti zadovoljni tim nametnutim i nepravednim planom.
Ali, to ne znai da on nee biti prihvaen. Jednostavno, jer je u odsustvu drugih konstruktivnih
rjeenja i ravnodunosti meunarodne zajednice to izgleda jedina alternative ratu i daljem stradanju
bosanskog naroda. I drugo dodao je Izetbegovi opet naglaavamo, ne moe biti potpunog
prihvatanja mirovnog plana, dok se ne vrate silom osvojene teritorije i otvori process povratka
izbjeglica u svoje domove.
142

408

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

Alija Izetbegovi su pozvali EZ da nadgleda stanje odnosa izmeu A RBiH i HVO i

NATO savez da provede eventualni sporazum izmeu dvije strane. Pregovorima je
prisustvovao i belgijski ministar spoljnih poslova Willi Class, ija je zemlja predsjedala
EU i ef turske diplomatije Hikmet etin, koji je posredovao u pregovorima. Predsjednici A. Izetbegovi i F. Tuman su se izjasnili da su za ideju da NATO snage preuzmu ulogu snaga UN u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Postignut je i dogovor da e
o konanom teritorijalnom rjeenju raspravljati arbitrana komisija a njegovu implementaciju e pratiti snage NATO-a. Obe delegacije su se sloile da zajednike radne
grupe nastave rad i da pozovu predstavnike EZ i Turske da im se pridrue.146 Hrvatski
ministar spoljnih poslova Mate Grani pokuao je u razgovoru sa predsjednikom Vlade RBiH Harisom Silajdiem da pronae mogunost za razrjeenje konflikta izmeu
HVO i ABiH. Nakon razgovora ministar Grani je dao izjavu da je dogovoreno dugotrajno primirje i da humanitarni konvoji mogu stii do ugroenog stanovnitva. On se
zahvalio ministru spoljnih poslova Turske Hikmetu etinu za njegovo posredovanje i
uee na razgovorima u Sarajevu.147 Hrvatska je jo uvijek vodila dvije politike tajnu
sa Srbima i svoje formalno saveznitvo sa Bonjacima. Prva je omoguila da zajedno sa
Srbima kroji sudbinu Bonjacima, ali je uvijek bila slabiji partner u tom savezu. Drugu
su podravale SAD, to je najvie utjecalo na promjenu saveznitva.148
Na sastanku Vijea Evrope u Bruxellesu 29. oktobra 1993. godine usvojena je
izjava o bivoj Jugoslaviji i o mjerama za unapreenje humanitarne pomoi za Bosnu
i Hercegovinu. Vijee je sa zabrinutou konstatiralo da je pregovaraki proces u bivoj Jugoslaviji stagnirao te je apelirao na sve strane da neodlono prihvate mirovne
pregovore da bi se postigao pravedan i dugotrajan mir. On je zahtijevao da se suzdri
od svih neprijateljskih djelovanja, osuujui od hrvatskih oruanih snaga poinjene zloine u Stupnom Dolu. Savjet je posebno izrazio svoju zabrinutost pogoranjem humanitarne situacije u Bosni i Hercegovini, osuujui najotrije usmjerene
napade na konvoje koji su uzrokovali vie rtava meu personalom i prisilili UN da
obustave dostavu humanitarne pomoi za srednju Bosnu.149 Uskoro je pokrenuta
i njemako-francuska inicijativa, koja je zbog poetka zime trebala ublaiti patnje
stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Njemaki ministar spoljnih poslova Klaus Kinkel je sa francuskim ministrom Alain Jupp-om prezentirao 17. novembra 1993.
partnerima iz EZ prijedlog za rjeenje problema, koji je 22. novembra trebao biti
razmatran od EZ. Glavne take ovog prijedloga su bile da je za poveanje humanitarne pomoi stanovnitvu Bosne i Hercegovine bilo potrebno poveati finansijska
 A, 22/93, Z. 249; Izetbegovi i Tuman sastali se u Beu. Teritorije na arbitrai, Osloboenje,
E
Broj 16281, 9. X 1993, 1.
147
EA, 23/93, Z. 261.
148
L. Silber - A. Litl, Smrt Jugoslavije..., 338-339.
149
Bulletin..., 10. November 1993, Nr 99, 1.109.
146

409

zijad ehi

sredstva meunarodne zajednice, a za to je trebalo pridobiti i islamske zemlje. Sve

strane su trebale da se sloe sa uspostavom posebno zatienih koridora, za snabdijevanje od dalmatinske obale u Bosnu i Hercegovinu i otvaranje aerodrome u Tuzli.
Humanitarni konvoji bi bili zatieni meunarodnim vojnim snagama. Dva problema su zahtijevala hitno rjeenje: prihvatljiv mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu uz
rjeenje spornih teritorijalnih pitanja i meunarodne garancije za njegovu implementaciju. Trebalo je nai modus vivendi za oblasti u Hrvatskoj koje su bile zauzete.
Tek nakon potpune implementacije sporazuma za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku
moglo je uslijediti postepeno suspendovanje sankcija UN protiv SRJ, a ukljuenje u
meunarodnu privrednu i finansijsku saradnju ako svi problem u bivoj Jugoslaviji,
ukljuujui Kosovo, Vojvodinu, Sandak i Krajinu, budu rijeeni.150
Uvidjevi da se humanitarna katastrofa u Bosni i Hercegovini u toku zime ne
moe sprijeiti, Sadako Ogata, visoki komesar za izbjeglice UN je pokrenula incijativu da se organiziraju pregovori na kojima bi se dogovorilo o hitnoj dostavi humanitarne pomoi ugroenom stanovnitvu. Bosanski premijer Haris Silajdi, lider bosanskih Srba Radovan Karadi i lider bosanskih Hrvata Mate Boban su 18.
novembra 1993. potpisali u enevi pred radnom grupom za humanitarna pitanja
Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji zajedniku Deklaraciju, koja se sastojala od est taaka koje su apsolutno bile neophodne za dostavu humanitarne pomoi. Trebalo je osigurati dostavu humanitarne pomoi tako to e se prekinuti sva
neprijateljstva i dozvoliti slobodan i bezuvjetan pristup i koritenje najprometnijih
kopnenih puteva, osigurati potpunu i sigurnu slobodu kretanja za sve osoblje UN i
meunarodnih humanitarnih organizacija, dozvoliti UNHCR-u i meunarodnom
Crvenom kriu da odrede, bez postavljanja uvjeta, sadraj humanitarne pomoi,
ukljuujui prioritetne potreptine, za zimu i sve materijale, robe, plin i druge vrste
goriva koje su neophodne za preivljavanje civilnog stanovnitva. Takoer je trebalo
osigurati da sva humanitarna pomo stigne do civila, kojima je i namjenjena te pustiti na slobodu sve civile nezakonito zatoene po dogovoru i principima meunarodnog Crvenog kria. Na kraju, trebalo je osigurati da sve vojne i civilne administracije
na svim nivoima ispune sve prethodne dogovore o potovanju slobode kretanja i
drugih ljudskih prava enevske konvencije i drugih meunarodnih humanitarnih
zakona i principa koji se mogu primijeniti.151
enevski mirovni proces nije doveo do preokreta, a nije se mogla uspostaviti sigurna dostava humanitarne pomoi. Namjera EZ koja je bila usmjerena na dobivanje saglasnosti svih strana na neometanu dostavu humanitarne pomoi, ostala je bez
rezultata. Ostale su nedjelotvorne i prijetnje pojedinih funkcionera EZ da e se u
150
151

EA, 7/1994, D. 221- D. 222.

U enevi zavren sastanak o dostavi humanitarne pomoi. Deblokada u est taaka, Osloboenje,
Broj 16321, 19. XI 1993.

410

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

sluaju blokade humanitarnih konvoja upotrijebiti vojna sila. Nastavljeni pregovori

24. novembra su zavreni bez rezultata.152
Dvadeset drugog novembra 1993. u Luxemburgu je zapoeo ministarski sastanak Evropske unije (EU, ranije EZ) u cjelini posveen Bosni i Hercegovini i problemima bive Jugoslavije. Ministri su se sloili da predloe uvjetnu suspenziju sankcija
protiv SRJ kao dio mirovne inicijative kako bi se postigao mir na podruju bive
Jugoslavije. Ministri lanica EU su takoer pozvali lidere BiH, Hrvatske i SRJ, na
konferenciju u enevi, kako bi se dale konane garancije za sigurnost prolaska humanitarnih konvoja u Bosni i Hercegovini u toku zime. Nakon zavretka sastanka
francuski i njemaki ministri Juppe i Kinkel su izjavili da ukoliko Srbi pristanu da
Bonjacima ustupe dodatnih tri do etiri posto teritorija i pristanu na povlaenje
trupa iz Krajine, svjetska zajednica bi mogla predloiti postepeno ukidanje sankcija
protiv SRJ. Po njihovom prijedlogu to bi se razmatralo na sastanku koji bi se zvao
London 2, a odrao bi se po principima Londonske konferencije. Meutim, Washington je bio protiv ukidanja sankcija.153 Ameriki dravni sekretar W. Christopher je izjavio da sankcije protiv Srbije ne bi trebale biti ukinute prerano, jer su one
vrlo korisne u pregovorima o Bosni i Hercegovini. Naglasio je da je osnovni zadatak
SAD u bivoj Jugoslaviji da pomae humanitarne akcije i ne smatra da je slanje hiljada amerikih vojnika u Bosnu od vitalnog interesa SAD, navodei da su prioritetni
interesi ekonomske reforme u SAD, kao i demokratske u Rusiji, jaanje NATO-a,
zatim situacija u Aziji i na Bliskom istoku, te pitanje nuklearnog naoruanja.154
etvrti susret Savjeta ministara spoljnih poslova uesnika KESS-a odran je 30.
11. i 1. 12. 1993. godine u Rimu. Glavna taka razmatranja su bila regionalna pitanja. Na sastanku je istaknuto da u Bosni i Hercegovini jo uvijek traje rat, motiviran
agresivnim nacionalizmom i teritorijalnim osvajanjima, uzrokujui neopisive patnje
civilnog stanovnitva. Povrede osnovnih ljudskih prava nesmanjeno su trajala a politika i praksa etnikog ienja se nesmetano dalje sprovodila. Ministri su naglasili
da nastojanja meunarodne zajednice za zavretak rata moraju biti nastavljena, da bi
bilo pronaeno brzo, dugotrajno i pravedno rjeenje, na osnovu dogovorenih principa na meunarodnoj Konferenciji o bivoj Jugoslaviji. Oni su pozdravljali Akcioni
program EU, koji je doveo do ponovnog prihvatanja mirovnih pregovora u enevi,
zahtjevajui od svih strana da se postigne politiko rjeenje sukoba. Ministri su naglaavali svoju podrku suverenitetu, teritorijalnom integritetu i nezavisnosti RBiH,
kao i drugih zemalja u regionu, odbijajui priznavanje svih teritorijalnih osvajanja
nasiljem. Posebno su insistirali da se ostvare ranije usvojeni zakljuci, koji su se
G. Gustenau, Sdslawische Lage..., MZ, 2/1994, 167.
Ministarski sastanak Dvanaestorice u Luksemburgu o ukidanju sankcija protiv krnje Jugoslavije.
Unija za, Vaington protiv, Osloboenje, Broj 16325, 23. XI 1993, 1.
154
Voren Kristofer, Sankcije su korisne pregovorima, Osloboenje, Broj 16326, 24. XI, 1.
152
153

411

zijad ehi

odnosili na nunost ponovnog otvaranja aerodroma i stvaranje humanitarnih koridora i sigurnih zona. Naglaeno je da oni, koji su krivi za povrede ljudskih prava,
moraju biti pozvani na odgovornost. U vezi sa tim, ministri su pozdravljali poetak
rada meunarodnog tribunala.155
Novi krug pregovora u enevi je nastavljen 29. novembra i trajao je do 2. decembra 1993. godine, ali nije dolo do napretka u pregovorima. Iako je potpisan
sporazum da dostava humanitarne pomoi nee biti ometana, to je s obzirom na
dotadanja iskustva imalo samo deklarativni karakter. U sreditu razgovora su bili
zahtjevi Vlade RBiH o teritorijalnim ustupcima od hrvatske i srpske strane, kao i
status Sarajeva i povezivanje enklava u istonoj Bosni. Obraajui se ministrima EU
predsjednik RBiH A. Izetbegovi je izjavio da e bh. Delegacija prihvatiti svaku ponudu mira koja sadri minimum pravde, a da na nepravdu nee staviti svoj potpis,
bez obzira na zimu koja dolazi, ucjene glau koje se upuuju iz Evrope, i prijetnje
udruenih napadaa. Prvi zahtjev koji je Vlada BiH zahtijevala se odnosio na efikasnu zatitu humanitarnih konvoja i koridora za prolaz hrane i lijekova do svih onih
kojima su potrebni. Drugi zahtjev se odnosio na vraanje okupiranih teritorija na
kojima je izvreno etniko ienje, te teritorijalni pristup na more kod Neuma.
Naglaeno je da ako Srbija i Hrvatska ne pokau spremnost da pozitivno odgovore
na ove zahtjeve, sankcije prema Srbiji je trebalo pootriti a prema Hrvatskoj uvesti,
te skinuti embargo na uvoz oruja i omoguiti Vladi BiH da brani zemlju i narod,
jer se on pretvorio u svoju suprotnost liavajui napadnutu zemlju prava na samoodbranu i pomaui napadau. Od meunarodne zajednice je traeno i oekivano da
zatiti lanicu OUN, koja je bila rtva agresije, a zauzvrat, meunarodna zajednica
e dobiti u slobodnoj Bosni i Hercegovini demokratsku zemlju u kojoj e biti potovana ljudska prava i slobode i u kojoj niko nee biti progonjen zbog svoje vjere, nacije ili politikog uvjerenja.156 Prema izjavi kopredsjednika D. Owena, datoj nakon
zavretka sastanka, Srbi nisu odbili povratak dijela okupiranih teritorija, a Hrvati
izlazak na more, ali niko nita nije elio potpisati. Ipak, u toku pregovora postignut
je izvjestan napredak postotak od 1/3 teritorija za buduu bosansku republiku
niko nije osporio.157
Na ministarskom sastanku EU u Bruxellesu 11. decembra 1993. zakljueno je da
sankcije protiv SRJ ostaju na snazi, ukoliko se ne postigne mirovno rjeenje u Bosni
i Hercegovi i Hrvatskoj. U zajednikom saopenju nakon dvodnevnog samita EU
Bulletin..., 13. XII 1993, Nr. 111, 1.234.
Govor Alije Izetbegovia na sastanku sa ministrima Evropske unije, Neemo staviti potpis na
nepravdu, Osloboenje, Broj 16332, 30. XI 1993, 1.
157
U diplomatskim krugovima u enevi je preovladavalo miljenje da pozicije bh Vlade jaaju.
Ameriki ambasador Viktor Jakowich je izjavio da je eneva evropska predstava koju Amerika
samo posmatra. (Zavrena jo jedna runda enevskih pregovora. Predah do 15. decembra,
Osloboenje, Broj 16225, 3. XII 1993, 1).
155
156

412

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

ministri su pozvali na nastavak pregovora u Bruxellesu, naglaavajui da postoje velike prepreke u mirovnim pregovorima jer Srbi ne ele da naprave dodatne teritorijalne ustupke Bonjacima, koji su nakon podjele BiH po etnikim principima, trebali
da dobiju pristup Jadranskom moru. Ministri su podrali zahtjev bosanske vlade za
1/3 teritorija a bilo kakva podjela Sarajeva je morala biti praena garancijama UN o
slobodnom kretanju graana. EU je ponovila svoj prijedlog o postepenom skidanju
sankcija protiv Srbije i Crne Gore, ukoliko predstavnici ovih republika zaista pokau da su zainteresirani za mir u BiH i u Krajini u Hrvatskoj. U meuvremenu e
EU zahtijevati da se najstroije osigura provoenje sankcija, ali su ministri odustali
od prijetnje da e pootriti sankcije ukoliko ne doe do mirovnog rjeenja. Ministri lanica EU su takoer istakli spremnost da uestvuju u nadgledanju provoenja eventualnog sporazuma u BiH zajedno sa UN i NATO-savezom. U saopenju
se takoer zahtijevalo da se sve strane pridravaju dogovora o slobodnom kretanju
konvoja, koji je ranije postignut u enevi.158
Na sjednici Generalne skuptine OUN 20. decembra 1993. godine u New Yorku, nakon rasprave o zbivanjima u Bosni i Hercegovini usvojena je Rezolucija UN
br. 48/88. U njoj je naglaeno da RBiH, kao suverena, nezavisna drava i lanica
UN ima sva prava predviena u Povelji UN, ukljuujui i pravo na samoodbranu,
kako je predvieno prema lanu 51. Zabrinuti injenicom da oruana neprijateljstva
i napadi protiv RBiH traju i dalje i da usvojene rezolucije jo uvijek nisu provedene,
osuen je nastavak neprijateljstava od bosanskohercegovakih Srba, posebno politika etnikog ienja, kao i napadaka djelovanja koja su od ekstremnih vojnih elemenata bosanskih Hrvata poinjena protiv RBiH. U naglaavanju svoje odlunosti
UN su istakle svoj cilj da RBiH ouva svoju nezavisnost, jedinstvo i teritorijalnu
nepovredivost, a da se ne prihvataju osvajanja oblasti primjenom nasilja i praksom
etnikog ienja.159 Podran je i zahtjev RBiH za skidanje embarga na uvoz oruja. Sto devet lanica UN, meu kojima su bile i SAD, glasale su za taj zahtjev, koji
je bio dio jedne obimne rezolucije predstavljene u 30 taaka. Pedeset sedam drava,
meu kojima su bile lanice EU, Kina, Rusija, Kanada i Indija su bile suzdrane. Za
Vijee sigurnosti, koje je uvelo embargo na isporuku oruja u bivu SFRJ odluka
Generalne skutine nije bila obavezujua.160
Kako bi preduhitrili vojnu intervenciju, britanski ministri su se koristili brojnim
sredstvima i smicalicama tvrdei da se britanska javnost i stanje duha u Parlamentu
protive vojnoj opciji. irile su se pogrene informacije i glasine, koje su iskrivljavale

Ministarski sastanak EU u Briselu, Osloboenje, Broj 16344, 12. XII 1993, 1. Humanitarni konvoji
su suspendirani u BiH od 25. oktobra, kada je jedan danski voza kamiona iz konvoja ubijen.
159
EA 7/1994, D. 222-D.226.
160
EA, 2/94, Z. 11.
158

413

zijad ehi

stavove i miljenja vojnih strunjaka, kao i glavnih svjetskih sila.161 Dok su zemlje lanice EU uglavnom podravale mirovni proces i embargo na isporuku oruja, Velika
Britanija je bila jedina zemlja koja se dosljedno protivila vojnoj intervenciji, zalaui se
za skup politikih mjera koje su pridonosile produbljivanju rata i uvrivanju srpskih
teritorijalnih osvajanja. Na kraju 1993. dolo je do potpune fragmentacije u institucionalnom odluivanju, to je nepovoljno utjecalo na odnose Ujedinjenih nacija i NATO
saveza, dovodei u pitanje ulogu NATO-a u novom svjetskom poretku po zavretku
Hladnog rata.162 Krajem decembra 1993. Vlada R BiH je obavijestila Vladu Velike
Britanije da je odluila da nee povesti pravni postupak protiv nje kod Meunarodnog suda pravde. U skladu sa ovom odlukom, dvije vlade su se smatrale obaveznim, da
postignu skoro politiko rjeenje putem pregovora. U tom kontekstu one su ponovo
potvrivale svoju podrku inicijativi Evropske unije, koja se trebala razmatrati na sastanku u Bruxellesu. One su osuivale sva neprijateljska djelovanja koja vre susjedne
zemlje i podravale trenutnu obustavu neprijateljstava na tlu cijele Republike Bosne i
Hercegovine. Vlada Velike Britanije se obavezala da e dati veliki doprinos zajednikoj
akciji Evropske unije za podrku u dostavljanju humanitarne pomoi.163
Zvanina korekcija prijedloga mapa razgranienja je uinjena na ministarskom
sastanku lanica Evropske unije, odranom 22. decembra 1993. godine, na kojem je
zakljueno da republika sa veinskim bonjakim stanovnitvom obuhvata 33,33%,
sa veinskim hrvatskim stanovnitvom 17,50%, a oko 49,17% sa veinskim srpskim
stanovnitvom. Nakon ovih korekcija problemi teritorijalnog razgranienja su reducirani samo na kvalitet, odnosno definiranje granica republika prema kvantitativnom
ueu svake od njih u ukupnoj teritoriji BiH. Meutim, ni nakon nastavka pregovora
nije postignuta saglasnost oko petnaest spornih podruja, tako da se u okviru OwenStoltenbergovog plana nije zvanino ni pojavio finalni prijedlog razgranienja prema
kvantitativnim omjerima sa ministarskog sastanka Evropske unije u Bruxellesu.164 Na
ovom sastanku dogovoreno je odravanje primirja u Bosni i Hercegovini za vrijeme
boinih praznika, kao i poetak novog kruga pregovora u januaru 1994. godine.165

C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 174.

Ibidem, 175.
163
Zajednika izjava Vlade RBiH i Velike Britanije, rjeenje u pregovorima, Osloboenje, Broj
16355, 23. XII 1993, 1.
164
Kasim Begi, Bosna i Hercegovina..., 160.
165
EA, 2/94, Z. 11..
161
162

414

Republika Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1993. godine

Zijad ehic
Republic of Bosnia and Herzegovina and international diplomacy in 1993
Summary
During 1993 two options of Bosnia and Herzegovinas future became distinctively apparent. On one side was the policy of destruction of its state structure, and on
the other were the efforts to preserve it. The reactions of the international community on the military and political events in Bosnia and Herzegovina were reduced to
verbal threats and the delivery of humanitarian aid. While Miloevi and Tuman
acquiescently worked on the annihilation of its historical being and definitive realisation of their state projects, the United States carefully, step by step, began achieving their own goals. The key moment for the conservation of the state structure of
Bosnia and Herzegovina was encapsulated in the message of the G7 member states,
which made clear that the plans of Miloevi and Tuman would not be accepted.
This strengthened the position of pro-Bosnian forces and a plan to protect its state
structure was profiled through its official state institutions.
Europeans considered that the Serbs won the war in Bosnia and Herzegovina
and that the present status should be legalized. France and Great Britain, who provided the largest contingents to UNPROFOR, were determined to oppose all measures which could cause attack on them, demanding their withdrawal together with
the humanitarian organizations, using their presence as an instrument for passing
of political decisions. The United States conducted a policy of helping the Bosnian
government to establish a military balance through the breaking of the arms embargo and using air force to stop the Serb aggression and defend the protected zones.

415

Prikazi, recenzije i osvrti

417

prikazi

Salmedin Mesihovi, Antiqvi

Homines Bosnae,
Filozofski fakultet u Sarajevu,
Sarajevo, 2011, 681 str.
Knjiga Antiqui Homines Bosnae obrauje epigrafske spomenike sa podruja dananje Bosne i Hercegovine. To je jedno
od prvih djela koje se sistematski bave problemom antikih epigrafskih spomenika
s podruja nae zemlje, pa je time njegova
vrijednost za arheoloku i historijsku nauku
ogromna.
Djelo je objavljeno 2011. godine u
okviru elektronskog izdavatva Filozofskog
fakulteta u Sarajevu i dostupno je na web
stranici http://www.ff-eizdavastvo.ba/. Spomenici su poredani prema geografskim cjelinama tako da su kao posebna poglavlja
obraeni spomenici iz podruja Gornje Bosne, Uskoplja, romanijske oblasti te Rame
(BATHINVS SUPERIOR) kao prvo
poglavlje, Bosansko Podrinje (BOSNAE
ORIENTALIS) kao drugo, podruja rijeka
Sane i Plive (BOSNAE SEPTENTRIONALIS) kao tree poglavlje, Japodski teritorij (IAPODIA TRANSALPINA ET
SARDEATES) kao etvrto, polja Zapadne
Bosne (BOSNAE OCCIDENTALIS) kao
peto poglavlje te dijelovi dananje Bosne
koji su se nalazili u sastavu provincije Panonije (PANNONIA PARS BOSNAE) kao
esto poglavlje. Djelo se sastoji od ukupno
642 stranice, a u njemu je obraeno oko 600
epigrafskih spomenika.
Posebna vrijednost djela se sastoji u
tome da je u njemu izvrena analiza svih
imena koja su spomenuta na spomenicima,
te je autor na taj nain doao do vrlo vrijednih podataka o stanovnitvu sa prostora
dananje Bosne i Hercegovine u antikom
dobu, ali i do podataka koji se odnose na

religiju, socijalni poloaj kao i drutvenu

hijerarhiju te administrativne poloaje koje
su zauzimali domoroci u Rimskoj dravi.
Uzevi u obzir injenicu da su u ovom djelu
obraeni svi poznati epigrafski spomenici
naeni na podruju dananje Bosne i Hercegovine, onda se ovo djelo moe posmatrati
i kao svojevrstan katalog nae antike epigrafske batine. To je jedini rad koji sadri
cjelokupan corpus objavljene i neobjavljene
grae iz istonog dijela provincije Dalmacije i junog dijela provincije Panonije. Osim
toga u radu se po prvi put obrauju spomenici koji su pronaeni posljednjih godina,
a koji u naunoj literaturi jo uvijek nisu
objavljeni. Osim navedenog, posebna vrijednost djela se sastoji u analizi preko 780
imena spomenutih na epigrafskim spomenicima. Analizom ovih imena, autor je doao
do znaajnih podataka o porijeklu Rimljana
unutranje Dalmacije kao i o samom procesu romanizacije Ilira s podruja Bosne. Posebnu panju privlai konstatacija autora da
veliku veinu Rimljana unutranje Dalmacije ine upravo pripadnici domaih plemena; Dezidijata, Dindara, Diciona, Delmata,
Deura, i drugih, koji su takoer inili i municipalnu elitu u naseljima antike Bosne.
Osim ovoga, autor se bavi i problematikom
asimilacije domaeg stanovnitva, odnosno
prihvatanja rimske kulture i civilizacije od
strane domaih plemena, te u znaajnoj mjeri rasvjetljava procese i dogaaje koji su na
te procese uticali. Prema podacima datim u
djelu, moe se uoiti nekoliko faza romanizacije ilirskog stanovnitva; od sloma Batonovog ustanka do poetka vladavine Trajana
(98-117. n.e), kada je proces romanizacije
ipak bio neto slabiji, za vrijeme vladavine
Trajana i njegovih nasljednika kada romanizacija dobija na intenzitetu te vrijeme
neposredno prije Karakaline konstitucije iz

419

prikazi

212. godine kada je proces romanizacije ve

prilazio kraju. Knjiga je potkrijepljena i slikama spomenika, kao i prijevodima tako da
je i itaocima koji nisu strunjaci iz oblasti
epigrafike znatno olakano izuavanje spomenika i koritenje ovog djela.
Jo je potrebno istaknuti da se autor izuavajui geografsku rasprostranjenost epigrafskih spomenika u znaajnoj mjeri bavio
i topografijom izuavanog podruja, te ubikacijom antikih naselja na ovim prostorima.
Stoga se ovaj rad moe koristiti i pri izuavanju naselja i komunikacija antike Bosne, ali
se iz njega mogu koristiti i podaci vezani za
ekonomiju, stanovnitvo, te brojne druge segmente antike prolosti ovih prostora.
Iz svega navedenog moe se zakljuiti da
je djelo Antiqui Homines Bosniae jedno od
najvrjednijih djela objavljenih do sada koja
se bave antikom historijom na tlu Bosne, te
da je autor svojim trudom znaajno doprinio rasvjetljavanju problema romanizacije,
prihvatanja rimske civilizacije na ovim prostorima, ali i poznavanju raznih segmenata
drutva antike Bosne. Treba istaknuti da
je knjiga pisana svestrano, te da se dotie
raznih aspekata antikog drutva, ali ipak
dovoljno koncizno i jasno tako da se ipak
ne gube njena osnovna nit i misao. Sva djela
koja se u budunosti budu bavila ovim podrujem i problematikom epigrafskih spomenika na ovom podruju, te budu nastajala kao rezultat novih saznanja, mogu biti
smatrana kao svojevrsni dodatak ili nadopuna ovome djelu. Zahvaljujui ovoj knjizi
uspostavljeni su temelji za daljnje izuavanje
epigrafskih spomenika na podruju ne samo
Bosne nego i ostatka Dalmacije, pri tome
uvaavajui eventualna nova saznanja iz ove
oblasti.

senaid boli

420

Todd L. VanPool and Robert D.

Leonard, Quantitative Analysis
in Archaeology, Wiley-Blackwell,
Oxford, 2011,
350 str.
The development of interdisciplinary research methods in archaeology is equivalent
to the increase in new understandings leading to the transformation of the perception
in archaeology. It closes the old questions and
opens new ones. Going through such a process, the archaeological statistics have been
producing new data and insights in the science of archaeology. Throughout the whole
book, Todd. L. VanPool and Robert D. Leonard, have achieved their objectives of getting
familiar with and elaborating on mathematics used in archaeology, using examples both
students and archaeologists can generally
relate to, distinguishing between the application and the efficiency of statistic techniques
in the quantitative analysis, understanding
the quantitative analysis of data by students
aimed at the improvement in their critical
thinking regarding the analysis, and introducing the issue of statistical sample.
Todd L. VanPool, Assistant Professor
in the Department of Anthropology at the
University of Missouri, and Robert D. Leonard, retired professor from the Department
of Anthropology at the University of New
Mexico, divided the book into sixteen chapters discussing the process of analysis and the
hierarchy of the complexity of methods step
by step. Every chapter is further divided into
a number of subchapters systematically dealing with the particular subject matter. There
is a distinctive feature differentiating this
book from a large number of works dealing
with this subject. It is the authors assumption about the lack of knowledge in statistics related to the mathematical analysis and

prikazi

the readers understating of terminology (it

mostly refers to the students who have been
avoiding technical sciences, and therefore decided to concentrate on humanistic studies).
The first two chapters, which deal with
the importance and the advantage of using
statistics and mathematics in archaeology,
explain the necessity of writing this manual, and introduce a reader to the basic terminology used throughout the remaining
chapters. The second chapter discusses the
issue of drawing representative and nonrepresentative samples and considering all
the necessary dimensions and measures for
the successful sample analysis. The following two chapters elaborate on different ways
of introducing and presenting the data due
to the easier analysis, comparison and future
surveys. This section is illustrated by examples presented through tables and diagrams.
Prior to the explanation of complex
methods of statistic analysis, readers are
introduced to its different aspects. Critical
measurements and calculation methods are
further clarified. Many archaeologists who
are not quite familiar with the quantitative
analysis may use these two methods in order
to test the accuracy of calculation or change
the point of view of a particular hypothesis.
Then, the issue of the distribution of archaeological remains is addressed. The authors
emphasise that these remains represent
only a segment of the discovery that again
represents only a segment of the original
number of remains. In addition, the examples from archaeology are used to show the
accuracy of the analysis. Hypothesis testing
against the data collected from a research is
the heart of the science in archaeology. The
focus is on the empirical proposition of hypothesis of interest and common errors in a
comparison.

Chapters 10 through 15 address different types of analysis, their advantages and

disadvantages, and methods that were not
previously used in quantitative analysis. In
the last chapter, authors return to the issue of sample, along with its drawing and
valorisation, as a representative of group of
remains in an archaeological assembly. The
book ends with the authors concluding
thoughts about the necessity of a universal
framework in archaeological quantitative
analysis due to the easier and more successful understating of archaeology, as well as
the necessity of having one textbook that
will clear up the current confusion in quantitative analysis.
In this book, the authors emphasise wide
range of data that may be collected through
methodological approach that requires, in
plain words, no more than a will, a paper
and a pen. The whole book is illustrated by
various examples from the science of archaeology. These examples demonstrate different analyses and represent a vehicle through
which the book resonates with a reader.
Every chapter is followed by questions and
exercises, which makes this textbook very
appropriate to the students of archaeology.
It helps students to systematise the quantitative theory and practice addressed in this
book. Quantitative Analysis in Archaeology
aims at becoming one of the standardised
methodological textbooks in order to provide the archaeological circles (especially
students) with the simplified explanations
of old methods and new insights in the archaeological statistics.

mahir hrnji

421

prikazi

Vesna Biki, Vizantijski nakit u

Srbiji, modeli i naslee, Arheoloki
institut Beograd, Posebna izdanja 48,
Beograd 2010, 207 str.
Nakit zbog svoje vieznanosti zauzima
posebno mjesto meu zanatskim izraevinama. elja da se upotrebom nakita ukrasi,
obiljei ili istakne dio ljudskog tijela, prisutna je jo od vremena najranijih ljudskih
zajednica u povijesti. Nakit se koristio u
magijskim ritualima, tovanju odreenih
kultova, imao je ceremonijalni karakter, te
je bio jasan simbol moi i prestia. Odabrani komadi nakita ukraavaju osobu koja ih
nosi, istovremeno govorei o njenom imovinskom stanju i afinitetima, dok su kvalitet
materijala i vjetina izrade vani za razmatranje kulturnih stremljenja neke sredine i
stepen razvoja privrede jedne zemlje u odreenom historijskom periodu.
Publikacija Vesne Biki pod nazivom Vizantijski nakit u Srbiji, modeli i naslea, rezultat je rada na projektu Ministarstva za nauku i tehnoloki razvoj Srbije pod nazivom
Procesi dezurbanizacije i urbanizacije na
podruju srpskih zemalja srednjeg veka a u izdanju Arheolokog instituta u Beogradu za
2010. godinu. Publikacija sadri 207 stranica, sedam naslova ili poglavlja koja nisu numerirana, 103 ilustracije, kako nakita, tako
i fresko prikaza na kojima su vidljivi oblici
nakita. Publikacija sadri i rezime na engleskom jeziku (157-191), popis ilustracija
(191-194), popis koritene literature (195207).
U ovom znaajnom djelu autorica Vesna
Biki analizira i sumira rezultate viegodinjih arheolokih istraivanja srednjovjekovnih naselja i nekropola u Srbiji. Uz odreena pitanja o porijeklu, tehnikama izrade,
oblicima i ukrasima, pristupajui problemu

422

vizantijskog nakita kao fenomena u njegovim manifestacijama na podruju srpskih

zemalja srednjega vijeka, autorica pokuava
dati odgovore na sljedea pitanja: u kojim
se vidovima vizantijska obiljeja javljaju na
nakitu sa nalazita na prostorima dananje
Srbije i koji je udio vizantijskog naslijea u
domaem poznosrednjovjekovnom nakitu?
U poglavlju Traganje za odlikama
vizantijskog nakita (9-16), autorica pokuava, kroz krai osvrt na politike i
kulturne prilike na prostoru Balkana, analizirajui odreena drutvena kretanja,
od uspostave rimske vlasti, preko dolaska
Slavena i uticaja Justinijanovog doba, sa
posebnim teitem na Vizantijsku rekonkvistu u XI vijeku, pokazati da je kroz sve
nabrojane periode dolazilo do neposrednih
sueljavanja razliitih kulturnih miljea, kao
i da osamostaljenje i poetak prosperiteta
srpske drave nije znaio i prekid veza sa Vizantijom. Hronoloki okvir za ovu studiju
odreen je historijskim dogaajima koji su
obiljeili prisustvo vizantijske kulture na
podruju Srbije od poetka 11. do kraja 15.
stoljea. Donju hronoloku granicu odreuje vizantijsko osvajanje Balkanskog poluostrva 1018. godine, koje nije znailo uslovnu
pojavu predmeta vizantijskog porekla, jer ih
je bilo i ranije, sporadino u pogledu koliine i vrsta, ali je 1018. godina oznaila organizovaniji priliv proizvoda i jai prodor vizantijskog uticaja i kulture naroito u oblast
istone, june i sredinje Srbije, istiui da
zapadna Srbija i oblasti sjeverno od Save i
Dunava predstavljaju periferne zone irenja vizantijskog uticaja. U izuavanju materijalne kulture Srbije u periodu srednjeg
vijeka, u ovom sluaju prouavanju nakita,
od posebnog znaaja bile su analize primjeraka naunica i njihovog prikaza na fresko
portretima vlastelinki. Naglaavajui da

prikazi

je u ezdesetim godinama prologa vijeka,

prilikom analize materijala vizantijskog stila
kod istraivaa sa ireg balkanskog prostora,
osim isticanja vizantijske komponente, prisutno i naglaeno nacionalno tumaenje oblika nakita. Takav stav dosta dugo se zadrao
kroz upotrebu termina starosrpski i starohrvatski nakit. Evidentno je, da su sedamdesete i osamdesete godine XX vijeka oznaile i
najvei napredak u prouavanju vizantijskih
tema, zahvaljujui rezultatima arheolokih
iskopavanja nekropola, naselja i manastirskih kompleksa i detaljnijoj obradi materijala vizantijskog stila, ali da se u spomenutim
decenijama napravio i iskorak naprijed pokuavajui izdvojiti pojedine vrste u okviru
nakita, radioniko porijeklo, puteve dolaska
na podruje Srbije, kao i uzore na kojima
je nastala i razvijala se domaa umjetnost.
Autorica istie da su predmeti vizantijskog
kulturnog kruga zapaeni na gotovo svim do
sada istraenim arheolokim lokalitetima na
podruju Srbije na kojima su postojali kulturni slojevi iz razdoblja srednjeg vijeka, ali
i da je brojnost nalaza znaajna i primjetna
samo na podruju juno od Dunava, to je
prema autorici refleksija politikih dogaaja
i situacija tokom srednjeg vijeka ali i drugaijih vidova kulturnih uticaja.
U poglavlju Metod razvrstavanja i grupisanja (17-32) autorica pravi distinkciju
nakita koji je nastao na podruju vizantijskog Balkana i nakita koji je nastao na vizantijskom naslijeu to je rezultat vremena
i openito uticaja srednjoevropskog nakita.
Dalje, predlae metod za grupisanje ovako
kompleksne skupine nalaza. Najprije je nakit sagledan u okviru veih skupina kojima
su obuhvaene vrste srodne prema mjestu
na kojem su noene. Posebnu skupinu ine
ukrasi na odjei i opremi, poput dugmadi i
ukrasnih detalja na pojasevima i remenju,

kao to su kope, pafte i aplikacije, s tim to

su meu obraenim arheolokim nalazima
sa vizantijskim obiljejima uoena jedino
dugmad. U daljem procesu autorica je za
svaku od postojeih vrsta uradila tipologiju
oblika, sa veoma detaljnom serijacijom uz
utvrivanje osobenosti u pogledu morfologije, naina izrade i dekoracije. Takoer,
u ovom poglavlju autoricad pokuava napraviti otklon od ustaljenih termina, poput
termina naunica, smatrajui ga upitnim sa
aspekta terminologije koja nije usklaena,
sa drugim optim nazivima, npr. minue i
oboci, koji sugeriu nain noenja odreenog nakita. Dajui objanjenja za odreene skupine nakita, poput termina naunica, minua i sljeponiarka, autorica se u
ovom radu opredjeljuje za termin naunica.
Ista terminoloka nedoumica je i oko narukvica, budui da je taj opti naziv koriten
za nakit od razliitih materijala, od tkanine
i metala, svojevremeno je uveden naziv grivna kao termin za samostalni ukras noen
preteno iznad ake. Kako se nalaz pravih
narukvica, onih od tkanine, nije sauvao,
tako je u savremenoj arheolokoj literaturi
naziv narukvica ostao kao ei za samostalni ukras izraen od metala i stakla, dok se
termin grivna smatra arhainim i koristi se
kao sinonim.
Iako je u prethodnom poglavlju autorica dala odreeni osvrt na spomenuti nakit,
u poglavlju Vrste i oblici nakita (33-114)
kroz analiziranje poelica i vijenaca, igala,
naunica, ogrlica i privjesaka, narukvica,
prstenja i dugmadi daje neto opirniji prikaz nabrojanog nakita. Kako su se u srednjem vijeku drutveni status, simboli vlasti
i dostojanstva izraavali i kroz vanjsku manifestaciju nastali su odreeni predmeti, to
jeste nakit koji je imao za cilj da manifestira mo. Takav nakit bile su krune, vijenci,

423

prikazi

dijademe, poelice. Analizirajui predstave na novcu, zatim nazive koji se javljaju u

dubrovakim spisima i u etnografskoj grai
uoava se i sutinska razlika meu nabrojanim nakitom. Kada je u pitanju tipologija
u ovoj publikaciji zastupljen je samo jedan
oblik igla sa malom loptastom glavom
i sa kupom od granula na vrhu. Naunice su najbrojnija i najraznovrsnija skupina nakita u srednjem vijeku. Na osnovu
arheolokih nalaza na irem podruju Srbije, kao i potvrenosti na fresko portretima
vladarki i vlastelinki, autorica je izvrila tipoloku podjelu i dala objanjenja za svaku
skupinu naunica. Tako na osnovu oblika
naunice dijeli na: grozdolike naunice, naunice sa etiri jagode, lunulaste naunice,
naunice sa ianim ukrasima, naunice sa
vjeniima, naunice sa jagodama, naunice
sa karikom u vidu znaka pitanja i naunice sa
nanizanim privjescima. Openita razmatranja i zakljuci po pitanju nastanka, uticaja i
rasprostiranja su sljedea: naunice se uglavnom datiraju u period od IX-X vijeka pa sve
do kasnog srednjeg vijeka, iako ima i ranijih
sluajeva. Iako preovladava vizantijski uticaj
na izradu nakita, autorica ne spori niti ostavtinu antikih tradicija, naroito rimskih
zanatskih radionica, Velikomoravske uticaje, te impulse koji dolaze iz gradova u dalmatinskom Primorju. Kao vaan dio nakita
noene su ogrlice i privjesci, a vizantijski nain odijevanja donio je izvjesne promjene u
pogledu oblika ovog nakita. Vizantijski stil
se prepoznaje na jednoj ogrlici pronaenoj
u nekropoli utvrenja u ezavi, a datira se
u X i prve decenije XI vijeka, dok su privjesci uglavnom metalni, a mogu biti i kameni.
Ovi drugi dovode se u vezu sa vizantijskim
vrstama i pripadaju najvjerovatnije grupi peatnjaka, bez obzira to na njima nije
zabiljeeno niti jedno ime, ali jesu urezane

424

preteno predstave ivotinja i datiraju se u

razdoblje XI-XII vijeka.
Razmatrajui koje su to tehnike ukraavanja, dekorativne skupine i motivi prisutni na vizantijskom nakitu u Srbiji autorica
u poglavlju Ukraavanje nakita (115-125)
istie da nakit sa vizantijskim obiljejima
odlikuje dekorativnost i opa karakterstika
srednjovjekovnog nakita krupnoa i kitnjastost. Dalje, kae da je dekoracija ili ukraavanje nakita zasnovana na antikim tradicijama, a kao najrairenije metode obrade
su granulacija i filigran, zatim nijelo jedna
od najstarijih tehnika ukraavanja (lat. Nigellus tamno) nazvana po crnoj pastoznoj
masi koja je koritena za isticanje urezanih
detalja na zlatnoj podlozi i tehnika emajliranja. Takoer, vizantijskim majstorima jo su
bile poznate i tehnike presovanja za ploice
poelica i vijenaca, kao i tehnika graviranja i
lijevanja za prstenje. Na nakitu sa podruja
Srbije javljaju se osnovne dekorativne skupine: linearni geometrijski i floralni motivi,
predstave ivotinja i ptica, kao i ljudske figure, ukrtene linije, koje obrazuju motive
rozete, krsta i pentagrama, krst u okviru
romba, u vidu traka ili polja ispunjenim
krugovima, takama i linijama. Lav je najee predstavljena ivotinja na prstenju kao
simbol snage, pobjednik u dvoboju i olienje ideje vlasti. Vizantijskim umjetnicima
bila je dobro poznata i predstava grifona,
kao i predstave zmije. Poznate i zastupljene
su bile i ljudske figure, tzv. figure svetaca u
stojeem stavu.
Predmeti line pobonosti kao vid nakita
(125-131) je naredno poglavlje u kojem autorica definira predmete line pobonosti
koji su naeni na lokalitetima na podruju
Srbije, dajui odreenu tipologiju krieva,
ali i pojavu ovih predmeta pokuava vezati
za jo jedan proces koji je bio aktuelan u to

prikazi

vrijeme, a to je hristijanizacija Srbije. Dakle,

Vesna Biki ne iskljuuje ni tu mogunost
kada su u pitanju predmeti ovog karaktera naglaavajui da noenje ovih predmeta
moe znaiti i prihvatanje hrianske vjere
i sam in krtenja. Ovi predmeti noeni su
kao izraz line pobonosti, a sluili su i za
uvanje relikvija dijelova asnog kria,
krvi muenika, svete vode i drugih relikvija.
Izrada nakita: tehnologije i radionice
(133-144) pretposljednje je poglavlje u ovoj
publikaciji i obrauje tehnologiju izrade i
radionice u kojima nakit nastaje. Autorica
nam kroz ovo poglavlje, na osnovu poznatih
injenica da je organizacija zlatarskog zanata topljenje metala, izrada zlatarskih proizvoda i trgovina njima smatrana djelatnou
pod kontrolom drave i bila je regulisana
nizom propisa, implicira koliko je nakit bio
znaajan. To nam potvruje i poznati zakonski spis Knjiga eparha, iz X vijeka, koji
je praktino ureivao ivot prijestolnice
Carstva Konstantinopolja. Vrlo vano je
i pitanje mjesta izrade nakita koje je i tema
studije. Na osnovu analize obraenog materijala stie se utisak da je obim proizvodnje
nakita vizantijskog stila bio dosta veliki i da
je moda njegovog noenja bila veoma rairena. Oblici nakita i najvei broj vrsta motiva
ukazuje na vizantijsku produkciju iz prijestolnice i drugih razvijenih radionica Venecije i Dubrovnika. Meutim, za najvei dio
ovog nakita autorica istie da je on mogao
biti raen u regionu, na podruju centralnog Balkana, u veim rudarskim sreditima
ili od strane putujuih majstora.
U posljednjem poglavlju Odlike nakita
u procesu vizantinizacije Srbije (145-156)
autorica ukazuje na to da kompleksnost politikih i drutvenih odnosa, te proimanje
kulturnih uticaja na prostorima Balkana
ilustruje nakit. Takoer, smatra da su se od

uspostavljanja vizantijske uprave pa do sloma srpske drave kulturni uticaji kretali iz

tri pravca: sa sjevera, sa juga i sa jugozapada.
Oni su se ispoljili u potpunoj vizantinizaciji
tokom poetnog perioda, odnosno u raznolikosti simbiozi vizantijskih i srednjoevropskih uzora u drugoj etapi. U prvoj etapi
podruje Srbije predstavljalo je dio vizantijskog komonvelta, bez obzira to je upravni
sistem bio vie nominalan nego sutinski,
Vizantija je koristila kulturni uticaj. Pored
iste religije, postojala je i volja da se usvoje
vizantijski obrasci politika ideologija,
administrativni obrasci, titule, odijevanje,
umjetniki stilovi. U drugoj etapi, kada je
Vizantija bila znatno oslabljena i rasparana,
dogodilo se suprotno srpska drava je pravac svog razvoja usmjeravala prema vizantijskim modelima vezujui se tako za kulturno
naslijee. Meutim, evidentno je da politiki uticaj Vizantije, trgovaki interesi i pravci
irenja vizantijskog nakita ukazuju na to da
je prihvatanje vizantijskih proizvoda, u irem smislu, znailo prihvatanje vizantijskog
naina ivota i navika.
Na kraju, ako zanemarimo to to autorica
u nekim sluajevima diskutira o opravdanosti
i neopravdanosti terminologije, smjetajui
nakit srednjeg vijeka u kontekst zastarjelih
stranputica nakita srpskih zemalja srednjeg
vijeka, pred strunom i naunom javnosti
nalazi se veoma korisno djelo. Uzimajui u
obzir injenicu da je rad nastao na temelju
analize arheolokog materijala, tanije nakita,
i odreenih komparacija, moemo zakljuiti
da se rad, i pored toga to radova o nakitu na
jugoistoku Evrope nije nedostajalo, izdvaja u
novijoj literaturi o srednjovjekovnom nakitu
na prostoru Balkana.

midhat dizdarevi

425

prikazi

Irena Benyovsky Latin,

Srednjovjekovni Trogir: prostor i
drutvo, Hrvatski institut za povijest,
Biblioteka hrvatska povijesnica,
Monografije i studije III/44, Zagreb,
2009, 297 str.
Istraivanje srednjovjekovne urbane historije dalmatinskih komuna u modernoj
hrvatskoj historiografiji dobija sve vei znaaj. Veina najznaajnijih gradova dalmatinske obale su dobili svoju monografiju ili su
podrobno obraeni kroz razne naune radove. Tako je srednjovjekovni Zadar ve dugo
u ii interesovanja Tomislava Raukara,
ibenik Josipa Kolanovia, monografije o
Splitu i Dubrovniku, iako poodavno napisane, izale su iz pera uvenih historiara Grge
Novaka i Vinka Foretia. Irena Benyovsky
Latin ve se due vrijeme bavi upravo razvojem urbanih sredina istone obale Jadranskog mora, s naroitim interesovanjem za
Trogir i Dubrovnik. Ova uposlenica Hrvatskog instituta za povijest diplomirala je
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1996,
magistrirala na Srednjoeuropskom sveuilitu u Budimpeti 1995, a doktorirala 2002.
godine na Odsjeku za povijest Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, na temu Drutvena
uvjetovanost razvoja gradskih prostora:
Trogir 1250.-1450.
U dosadanjoj literaturi, srednjovjekovna
historija Trogira je solidno obraena. Razlog
tome je svakako vrlo bogata arhivska graa,
ali i rad uvenog Ivana Luia, oca hrvatske
historiografije, ije Memoriae istoriche di
Tragurio, ora detto Trau (1673.) predstavljaju izvanredan izvor podataka. Historijski
radovi o Trogiru pravi procvat doivljavaju
80-ih godina prolog stoljea. Tada izlaze
djela i radovi: Milana Ivanievia Trogir u povijesnim izvorima od 438. do 1097. (1980.),
eljka Rapania Iz prolosti srednjovjekovnog
426

Trogira (1980.), Vladimira Rismonda Statut

grada Trogira (1980.), Nade Klai Povijest
grada Trogira. Javni ivot grada i njegovih
ljudi (1985.), Luje Margetia Iz ranije povijesti Trogira (1990.), Josipa Ante Solda Trogir
od borbe za opstanak do stvaranja slobodne
komune (1994.) i dr. Postavlja se pitanje, koliko je u ovako opirno obraenoj literaturi,
ostalo prostora autorici za novi pomak u
istraivanju historije ovog grada? Odgovor
svakako lei u specifinom polju zanimanja
autorice socijalnoj topografiji, prouavanju
razvoja institucija i sl., ali i u nekim posve
novim metodama istraivanja koje je primjenila u svom radu na ovoj knjizi. Moda
upravo zbog toga ova monografija
pokrene novi ciklus moderne obrade urbane
historije srednjovjekovnih dalmatinskih komuna.
Ova monografija je podijeljena na est
osnovnih dijelova. Poslije uvoda, slijedi
poglavlje Utjecaj politikih okolnosti na izgradnju grada i posjedovne odnose (str. 2141), zatim slijede tri centralna poglavlja
Komunalni prostor (41-104), Privatni prostor (104-198) i Crkveni prostor (198-247).
Knjiga zavrava zakljukom (247-252), a
sadri jo i spisak izvora i literature, kazalo,
biljeku o autorici i saetak na engleskom jeziku. Djelo je bogato opremljeno naunim
aparatom a koritenje objavljenih i neobjavljenih izvora i brojne literature je na zavidnom nivou.
Uvodnim poglavljem autorica naglaava
da je glavni cilj ove monografije na primjeru Trogira pokazati sloen odnos izmeu
razvoja gradskog prostora i drutvenih struktura u srednjem vijeku. Obraeni vremenski
period je smjeten izmeu druge polovine
13. stoljea (razdoblje oblikovanja grada u
posebnu drutvenu zajednicu s organiziranim gradskim ivotom) i sredine 15. stoljea

prikazi

(razdoblja uspostave i uvrivanja mletake

vlasti koja e uveliko utjecati na razvoj urbane
sredine Trogira). Ovdje je dat i letimian pregled najranije historije Trogira, od njegovog
osnivanja 220. godine prije nove ere, preko
izrastanja u rimski municipij Tragurium, njegovu emancipaciju na raun poruene Salone,
te i njegovo samo ruenje u 12. stoljeu. Po
demografskim kriterijima, Trogir ranog perioda spada u red manjih dalmatinskih gradova
(slino Rabu, Hvaru ili Koruli), sa oko 1500
stanovnika. Do kraja perioda kojim se bavi
ova knjiga, broj stanovnika e se vie nego udvostruiti. Vrlo je vana i terminologija koju
autorica ovdje razjanjava. Posebno je naglaeno da se u izvorima pod nazivom jezgra
(civitas) smatra stari dio grada razvijen na antikim i ranosrednjovjekovnim temeljima, a
pod Prigraem (burgos) smatra naseobina
koja se razvila izvan zapadnog bedema jezgre
od 13. stoljea nadalje, da bi u 15. stoljeu ova
dva dijela se objedinila u Novi grad.
U prvom poglavlju dat je kratki pregled
za Trogir historijski vanih dogaaja u navedenom periodu. Jasno je da detaljniji prikaz
politike historije Trogira nije cilj autorice,
ve ovim poglavljem pokuava dati okvir u
koji e smjestiti rezultate svojih istraivanja
o urbanom razvoju grada. Dovoljno jasno
su preraeni svi vaniji periodi srednjovjekovne historije Trogira vladavina Arpadovia, prva mletaka uprava u 14. stoljeu,
vladavina Ludovika Anuvinca, nestabilno
razdoblje na prijelazu 14. u 15. stoljee kojim dominira sukob Tvrtka I i Sigismunda,
i konani pad Trogira pod mletaku vlast
1420. godine. Iz ovog poglavlja mogu se
izvui dvije osnovne karakteristike trogirskog srednjovjekovlja: 1.) Stalna borba zaraenih plemikih klanova, na jednoj strani
rodova Casotti i Cega, a na drugoj rodova
Andreis, Vitturi i Sobota. Ovi sukobi do-

stiu kulminaciju unutar ire borbe za prevlast nad Dalmacijom izmeu bosanskog
kralja Tvrtka I i ugarskog kralj Sigismunda,
krajem 14. stoljea. U prvi mah, prevlast u
Trogiru odnose Tvrtkove pristae na elu sa
Andreisima. Tada dolazi i do javnog smaknua lidera protivnikog tabora Augustina Casottija. Tvrtkovom smru, stanje se
nanovo mijenja - 1392. Cege i Casottiji se
vraaju iz progonstva i preuzimaju vlast u
gradu, uz neizbjene osvete nad suparnicima, a dalmatinski gradovi se vraaju pod
okrilje ugarske krune 2.) Druga karakteristika je da bez obzira na smjenu vrhovne vlasti
nad komunom, ona nastavlja prirodnu uzlaznu putanju svoga razvoja tako dokazujui
da iri historijski procesi nisu nuno vezani
za politike prevrate.
Centralni dio knjige se bavi trima prostorima unutar kojih se odvija kako urbana
izgradnja grada, tako i svakodnevni ivot.
Komunalni prostor obuhvata i gradske zidine, koje su nominalno pod direktnim vlasnitvom vrhovne vlasti (kralja), ulice i trgove koji su jedini pod direktnom upravom
komune i koji se proglaavaju javnima, da bi
se sprijeila dalja privatizacija, tj. irenje privatnog prostora. Crkveni prostor, kako raste
utjecaj komune nad biskupijom, se polagano povlai pred komunalnim.
Kao glavnu karakteristiku administrativnih ureenja srednjovjekovnih gradova,
autorica navodi podjelu na etvrti, pa na
osnovu toga, ali i spominjanja etvrti u pisanju Luia, zakljuuje da je i Trogir morao
biti tako ureen. U izvorima nema potvrde
tome, spominju se tek gradski predjeli, nazvani po najistaknutijim crkvama oko kojih
su i nastajali. To su npr. predio Sv. Ivana Krstitelja, predio Sv. Lava, predio Sv. Martina,
predio Sv. Petra itd. Takoer, u dokumentima nisu sauvana ni imena ulica.

427

prikazi

Naroito je interesantno izlaganje o glavnom trogirskom trgu. Autorica prepoznaje

tri glavna vala intervencija u njegovom planskom oblikovanju, a svaki od tih valova povezuje sa specifinim promjenama u opem
drutvenom ustrojstvu grada. Do 13. stoljea
jasna je i vidljiva dominacija crkvenog autoriteta, pa na glavnom trgu dominiraju crkvene
graevine poput katedrale Sv. Lovre, crkve
Sv. Stjepana i sl. Upravo u 13. stoljeu upravu
nad gradom od biskupa preuzimaju gradska
vijea, to dovodi do irenja svjetovnih zgrada na raun crkvenih. Na istonoj strani trga,
na mjestu negdanje crkve Sv. Stjepana gradi
se palaa kao sjedite gradske elite (1274.),
a krajem 13. st. izgraena je i gradska loa,
najotvorenija svjetovna graevina u gradu.
Ova izgradnja svjetovnih objekata na raun
crkvenih potrajat e sve do 30-ih godina
14. stoljea. U vrijeme mletakih napada na
Trogir, dolazi do znatnog oteenja glavnog
trga uslijed jakog bombardovanja mletake
flote. Dolaskom na vlast, Venecija pored obnove fortifikacija, dosta ulae i na obnovu
trga. Tada gradska palaa doivljava znatnu
restauraciju i dobiva svoj renesansni izgled.
Naravno, sada je istaknut lav Sv. Marka
osnovni simbol Mletake Republike. Glavni
trg je osim politikog i crkvenog, bio i centar
ekonomskog ivota komune. U gradskoj loi
se knez obraao graanima, a sadravala je i
gradski pritvor. Na trgu su odravane sveanosti, viteke igre (palium balistratorium
bila je naroito popularna). Grafiti urezani u
kamen predvorja katedrale pokazuju da su se
ondje igrali ah i trilja.
Gradski bedemi su u srednjem vijeku imali naroito znaajnu ulogu. Oni su
odraavali ne samo jasnu granicu grada,
nego i povlastice njegovog stanovnitva.
Izgradnja veeg obima poinje ve nakon
ruenja grada u 12. stoljeu, a prilino se

428

izgradilo za vrijeme vladavine Arpadovia.

Mleci za vrijeme svoje uprave nisu mnogo
panje polagali izgradnji bedema, kao ni Ludovik Anuvinski u prvim decenijama svoje
vlasti. Meutim, ovaj vladar vremenom mijenja takvu svoju politiku te se tada znatnije
pregrauju stari bedemi i grade novi. U tu
svrhu on se odrekao svojih kraljevskih regalija (prihoda od carine soli i tridesetine).
Nakon to je osvojila Trogir, Venecija obnavlja znatno poruene zidine, a tada dolazi
i do izgradnje prvog katela u Trogiru Kamerlenga, u koji se smjeta mletaka posada,
uprkos negodovanju stanovnika.
Privatni prostor Trogira autorica smjeta unutar gradskih kua, gdje su vaili obiteljski odnosi i njihovi zakoni. Upravo ovo
poglavlje knjige je moda i najznaajnije, jer
autorica ovdje primjenjuje noviju vrstu metodolokog rada na podacima. Na osnovu
do sada slabo koritene arhivske grae (kupoprodajnih ugovora, parnica, nagodbi o
diobi nekretnina, ugovora o najmu, oporuka i sl.) stvorila je jednu vrstu baze podataka,
i pomou posebnog raunalnog programa,
dola je do zanimljivih informacija o nekretninama i njihovim vlasnicima lokacija
nekretnine, njeni vlasnici kroz historiju i susjedi, te nekretnine u posjedu istog vlasnika.
Ovaj vrlo interesantan nain obrade podataka zasluuje da se razradi i primijeni i na
druge vrste historijske grae.
Vrste kua u jezgri i Prigrau nisu bile
iste, naravno, one u jezgri su bile dosta skuplje i od kvalitetnije grae pravljene. Jasno
je bila izraena socijalna stratifikacija unutar
grada. Plemike porodice su jo od ranijih
vremena stanovale u zajednikim stambenim
sklopovima, mada se s vremenom izdvajaju
pojedine stambene jedinice. Na smjetaj u
gradu su umnogome utjecale i politike prilike, pa su suprotstavljeni klanovi obino

prikazi

bili na suprotnim stranama grada. Od plemikih porodica najznaajnije su bile: Urso,

Vodovara, Buffalis, Lui, Cega, Vitturi, Cippico, Casotti, Andreis i dr, i autorica naroito iscrpno donosi pregled genealogija ovih
porodica. to se tie puana, njih je znatno
tee identifikovati jer se u dokumentima
spominju tek osobnim imenom. I tu treba
razlikovati obian puk od bogatijih graana.
Od aktivnosti puana, autorica je posebnu
panju posvetila na rad bratovtina, naroito bratovtine Svetog Duha, jedine koja e
opstati nakon zabrane njihovog rada 1365.
godine. Od znaajnijih puana pripadnika ove bratovtine treba istai Blaa Jurjeva
Trogiranina, protomajstora Marina Radojeva i majstora tinktora Marina Stjepanova.
Unutar grada, puani su obavljali tek neke
poslove: krojai, obuari, zidari, brijai, krmari, krznari, ali ih je veina ivjela i radila u
Prigrau. Podataka o grupisanju pojedinih
zanatlija iste struke u zajednika naselja,
nema sve do 15. stoljea tj. do formiranja Novog grada.
U bitisanju crkvenog prostora, iz rada autorice Benyovsky Latin, mogu se razaznati
dva kontinuirana i vrlo interesantna procesa.
Jedan je ve spomenuto povlaenje crkvenog
prostora pred komunalnim, uporedo sa opadanjem crkvenog autoriteta pred autoritetom
komune. Drugi proces je jo zanimljiviji, a to
je stalna borba za prostorom dvaju najznaajnijih prosjakih redova dominikanaca
i franjevaca. Upravo na primjeru Trogira i
njegovog hroninog nedostatka prostora i
nekretnina, mogue je uvidjeti svu estinu te
borbe i oruje kojim se ona vodila. Status
odreenog reda ponajvie je zavisio od naklonjenosti trenutnog pape, ali i trogirskog
kneza. U svoj toj borbi, ipak su loije proli
franjevci, koji su morali ak van gradskih zidina praviti svoje zgrade, no i one su bile esto

ruene usljed burnih politikih deavanja.

Ovom monografijom Srednjovjekovni
Trogir: prostor i drutvo, dobijamo jedan
novi i osvjeavajui pristup prouavanju
urbanog srednjovjekovlja. Uzlet gradskog
ivota, povezan kako sa urbanim tako i sa
drutvenim faktorima, svakako je jedna od
najznaajnijih ostavtina razvijenog srednjeg vijeka. Taj proces je, zbog obilja arhivskog materijala, svakako dosta lake pratiti
na primjeru dalmatinskih gradova, a nove
metode obrade tih podataka, koje autorica
donosi ovim radom doprinijet e jo lakoj i
preglednijoj analizi istih. Trogir, grad sa sudbinom tako tipinom i za ostale dalmatinske
gradove, esto prelazi iz ruku jednog vrhovnog vladara u ruke drugog, no ti globalni
procesi ipak ne usporavaju razvoj gradske
komune, urbano izrastanje grada i formiranje njegove socijalne strukture. Upravo su ti
procesi, usko vezani za svakodnevni ivot i
mnogo vie zavisni od lokalnih faktora nego
od globalne politike, u ovoj monografiji izvrsno obraeni i prikazani u jasnom svjetlu.

denan dautovi

-,
(XIV-XV
), , Studia
Historica Collecta, , 2007,
494 str.
Knjiga Gradski ivot u Srbiji i Bosni
(XIV-XV vijek) je druga po redu knjiga iz
edicije Studia Historica Collecta, jedne od
zapaenijih serija koje izdaje Institut za istoriju u Beogradu. To je serija knjiga u kojima
su sabrani radovi zaslunih historiara, koji
su svojim radom znaajno obogatili historijsku nauku. Na slian nain objavljene su
429

prikazi

knjige Jovanke Kali, Sime irkovia, Dragoljuba ivojinovia, Ljubomira Maksimovia kao i drugih autora.
Desanka Kovaevi-Koji je svoj radni
vijek provela na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. lan je ANUBiH
i SANU i iza sebe ima vrlo uspjenu i dugu
karijeru tokom koje se najvie posvetila izuavanju privredne historije srednjovjekovne
Bosne i Srbije, preteno kroz prizmu izvora
iz Dubrovakog arhiva. Rezultat ovoga jesu
etiri knjige i veliki broj naunih radova. U
okviru izuavanja privrede mnogo se posvetila prouavanju historije gradskih naselja u
srednjovjekovnoj Bosni, iji je rezultat djelo Gradska naselja srednjovjekovne bosanske
drave, objavljeno u Sarajevu 1978. godine.
Knjiga Gradski ivot u Srbiji i Bosni
(XIV-XV vijek) sadri sabrane studije u kojima se autorica bavi pitanjima vezanim za
gradove Srbije i Bosne u srednjem vijeku.
Gradovi koji su predmeti ovih studija su
veinom uvjetovani razvojem rudarstva na
ovim prostorima, ili povezanou sa vanim
putevima. Razmotrena su pitanja postanka i
razvoja pojedinih gradova, te njihov znaaj
za privredu. Sadri trideset i pet studija koje
su nastale u velikom vremenskom razmaku,
a objavljivane su u razliitim publikacijama
kao to su: Istorijski glasnik, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Istorijski
asopis i mnogim drugim.

Studije u okviru knjige svrstane su u

etiri poglavlja. Prvo poglavlje, Gradska
naselja, sadri monografski pristup pojedinim gradovima Srbije i Bosne. Tu su
obraeni Janjevo, Zvornik, srednjovjekovni trg na mjestu dananjeg Sarajeva,
Pritina, Drijeva, Fojnica, Pljevlja i Bora.
U ovom poglavlju se nalaze i studije Naselja u zemlji Kosaa i Srednjovjekovni gra 430

dovi Srbije i Bosne prije i poslije uspostavljanja osmanlijske vlasti. U posljednjem

radu su razmotreni gradovi sa podruja
Bosne i Srbije prije i poslije uspostavljanja
osmanske vlasti, te zakljuuje da je postojao kontinuitet gradskog ivota nakon
osmanskog osvajanja. Ne ulazi se dublje u
problematiku preobraaja ovih gradova u
orijentalni tip grada.
Poglavlje Gradski ambijent sadri tekstove o kulturnim, zdravstvenim i drugim
pitanjima u ivotu gradske sredine, kao to
su pitanja izgleda odreenih gradova (Beograd, Srebrenica) i franjevci u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. Rad Zdravstvene prilike u srednjovjekovnoj bosanskoj
dravi je koreferat sa akademikom Simom
irkoviem u kojem su razmotreni oskudni
podaci o zdravstvenim prilikama kao to je
situacija u Srebrenici u kojoj su zdravstveni
uslovi bili narueni zbog prisustva velikog
broja topionica. Razmotreni su i podaci o
reagovanju Dubrovana na vijesti o epidemijama u zaleu. U tekstu Drutvena struktura rudarskih gradova izloeni su rezultati
koji odluno pobijaju tvrdnje da u nekim
gradovima nije bila izvrena podjela rada. U
ovom poglavlju se nalazi i tekst koji nosi naslov O biblioteci Nikole iz Kotora, kancelara
na dvoru srpskih despota, u kojem se autorica
bavi pitanjem prodora humanistikih ideja
na ova podruja.

U treem poglavlju, koje nosi naslov

Faktori urbanizacije, nalaze se tekstovi
koji se bave pitanjima uloge rudarstva u
privrednom razvoju gradskih naselja, te
odnosu rudarskih centara i sela. Panju
privlai rad Razaranje srpskih gradova
u XV vijeku, u kojem je rije o graenju
najznaajnijih utvrenih gradova, te
razaranju istih tokom ratovanja sa

prikazi

Osmanlijama. Vanu ulogu je odigrala

sve ira upotreba vatrenog oruja.
etvrto poglavlje, Drutvena i ekonomska podloga urbanizacije sadri priloge o prouavanju zanatstva u srednjovjekovnoj Srebrenici i Novom Brdu. Rad
Dubrovani zanatlije u srednjovjekovnoj
Srebrenici sadri interesantne podatke o
brojnosti dubrovakih zanatlija, meu
kojima su najbrojniji zlatari i krojai.
Oni dolaze na svoju inicijativu, a ne po
sklopljenom ugovoru, to ukazuje na
povoljne uslove za njihovu djelatnost.
Intenzivno okupljanje zanatlija govori o
razvijenosti ovog gradskog naselja. Fenomen domaih stanovnika, koji su ujedno
bili i dubrovaki graani je razmotren
u radu Domai stanovnici dubrovaki
graani u gradskim naseljima bosanske
drave. Ovi dubrovaki graani su ostajali da ive u rodnom mjestu sa statusom
dubrovakih graana, prvenstveno zbog
ekonomskih interesa, uivajui mnoge
povlastice namjenjene dubrovakim graanima. U bosanskim gradskim naseljima
je bilo domaih trgovaca sa dubrovakim
graanstvom, te i onih koji to formalno
nisu bili, ali su se smatrali dubrovakim
graanima. Najinteresantniju grupu ipak
ine oni koji su se povremeno izdavali za
Dubrovane, po potrebi, tj. prema tome
kako im je vie odgovaralo u datoj situaciji. Autorica u radu Gdje je bila kovnica
novca bosanskih vladara dolazi do zakljuka da su kovai bosanskog novca bili
dubrovaki zlatari, a da se kovnica po svoj
prilici nalazila u Fojnici. Odbacuje tvrdnju da se kovnica mogla nalaziti u Srebrenici, kako su tvrdili neki raniji autori.

Gradski ivot u Srbiji i Bosni (XIV

XV) je vrlo korisna knjiga u kojoj su
sabrani radovi autorice Desanke Kovaevi-Koji, od kojih su neki bili teko dostupni, posebno oni koji su bili
objavljeni na italijanskom i francuskom
jeziku. Ovi radovi predstavljaju znaajan
domet u historiografiji o srednjovjekovnoj Bosni i Srbiji. Autorica se koristila
izvorima iz Dubrovakog arhiva (objavljenim i neobjavljenim), i obimnom
literaturom, te je dola do znaajnih rezultata, koje svakako vrijedi proitati. U
ovoj knjizi se nalaze neki od radova koji
su nastali sredinom prolog stoljea a s
obzirom na temeljitu obradu uope nisu
izgubili svoju vrijednost.
narcisa semi

-,

XIV-XV ,
,
, . DCLXXVIII,
,
. 29, , 2010, 312 str.
Istraivanje srednjovjekovnih urbanih
sredina unutranjosti Balkana povezano je s
mnogim tekoama i izazovima. Za razliku
od dalmatinskih komuna kod kojih je sistem
notarskih slubi bio jako razvijen, to je
doprinijelo ouvanju velikog broja izvora,
broj podataka o gradovima u unutranjosti
direktno je uslovljen jainom veza koje su ti
gradovi ostvarivali, prije svega sa Dubrovnikom. Te veze nisu bile toliko uslovljene
geografskom udaljenou pojedinih gradova od Dubrovnika koliko zainteresiranou
431

prikazi

dubrovakih trgovaca za bogatstvima koje te

lokacije nude. Upravo takav je sluaj sa Srebernicom geografski prilino udaljenom,
no, zbog bogatih rudnika srebra veoma bliskom Dubrovakoj opini.
Najnovija knjga akademika Desanke
Kovaevi-Koji orijentisana je na srednjovjekovnu historiju Srebrenice s jakim naglaskom na ulogu Dubrovana u njenom
razvoju. Ova knjiga predstavlja nastavak
nauno-istraivakog rada autorice na polju prouavanja urbane historije srednjovjekovlja. Njezin opus obuhvata dvije knjige koje se odnose na ope karakteristike
srednjovjekovnih gradova:
(1978) i
(XIV
XV ) (2007), dok se u manjim radovima osvrnula na poloaj i razvoj kroz koji su
u usrednjem vijeku proli Zvornik (1965),
Drijeva (1976), Fojnica (1987) i Bora
(2003). to se tie dosadanjeg stanja historiografije o Srebrenici, treba istai radove
Vladimira orovia
(1946) Mihaila Dinia

I-II (1955) koji predstavljaju rezultate ranijih prouavanja.
Monografija se sastoji od tri dijela sa ukupno sedam poglavlja, te jednim dodatnim
prilogom. U prvom dijelu autorica se bavi
nastankom i privrednim razvojem Srebrenice. Poetnim poglavljem
(13-25) dat je geografsko-historijski
okvir u koji je smjetena ova, najproduktivnija faza razvoja srebrenikog gradskog naselja.
Srebrenica je geografski locirana u Srednjem
Podrinju, strateki veoma vanoj raskrsnici
puteva za Srbiju i Ugarsku, koje je obuhvatalo
cjelokupno porjeje Drinjae i njenih pritoka,
ukljuujui Bira, Ludmer i Osat, pa prema
jugu do razvoa rijeke Prae. Istonu granicu
432

inio je tok Drine izmeu Zvornika i meeanske Klisure (13). Sa Dubrovnikom ovo
podruje bilo je povezano putem via Drine
ili via Foe, dok je prema sjeveru vezano sa
Zvornikom, naseljem koje svoj razvoj umnogome duguje trgovini srebrenikim srebrom.
U historijskom pogledu, nastanak Srebrenice
od najstarijih vremena povezan je sa rudarskim bogatstvom. Tako je u doba vladavine
Rimskog carstva na podruju dananje Srebrenice egzistiralo naselje Domavija, koje je
imalo najvii rang meu rimskim naseobinama rang kolonije. Nakon burnih vremena
ranog srednjeg vijeka, novi uspon Srebrenice
ponovo je vezan sa eksploatacijom rude, prije
svega srebra, po emu je naselje i dobilo ime.
Autorica taj uzlet vee sa dolaskom Sasa, rudarskog stanovnitva iz centralne Evrope, poetkom XIV stoljea. Upravo tada i Dubrovani pojaavaju svoju zainteresovanost za ovo
podruje, pa je i najstariji poznati spomen
Srebrenice, 1352. vezan za ime dubrovakog
zlatara Dragoja Benvenutia.
U narednih pola stoljea Srebrenica se
razvila u glavni privredni centar srednjovjekovne bosanske drave s primatom ak
i ispred srednjobosanskog rudnog bazena.
Taj period je dobro poznat na osnovu zabiljeenih kontakata Dubrovana sa bosanskim vladarima i vlasteoskim porodicama
Zlatonosovia a kasnije Dinjiia Kovaevia. I pored toga to je Srebrenica geografski bila u sastavu teritorija ovih velikaa,
treba istai da su carina i prihodi rudnika
spadali u regalije bosanskih kraljeva. Ova
injenica nije dovoljno naglaena u knjizi.
Od proljea 1405, gospodar Srebrenice bio
je Hrvoje Vuki Hrvatini, no 1410. prisiljen je da je preda ugarskom vladaru. Pod
jo nerazjanjenim okolnostima, vjerovatno
darom Sigismunda, od jula 1411. Srebrenica ulazi u sastav srpske Despotovine i tada

prikazi

poinje nova faza njenog razvoja. O vanosti Srebrenice u ono vrijeme svjedoi i
zanimljiv podatak koji autorica prezentuje:
da je u narednih pedeset godina ona jo etiri puta dolazila pod vlast Bosne, a tri puta
pod vlast nove sile na Balkanu Osmanlija.
Samo, nije ba jasna tvrdnja autorice da je
Srebrenica do konanog pada pod Osmanlije
1462. godine, bila pod srpskom vlau (19),
kada se zna da je Despotovina pala tri godine ranije, a i sama autorica neto kasnije (35)
istie da je neposredno pred pad, Srebrenica
bila u sastavu bosanske plemike porodice
Kovaevia.
Drugo poglavlje, (2766) posveeno je najvanijim granama
privrede. Ovo je moda i najvanije poglavlje knjige jer daje uvid u svu dinamiku
koja karakterie svakodnevni ivot Srebrenice u srednjem vijeku, te predstavlja
organsku vezu sa slijedeim dijelovima
knjige. Potrebno je istai da je za Srebrenicu karakteristina dominacija neagrarne
privrede, prije svega rudarstva i trgovine.
Izlaganje o rudarstvu zapoeto je opisom
osnovne jedinice rudnika rudarske jame
fosse ili fovee. Mnoge od tih jama imale
su i svoja zanimljiva imena, npr. Suseda,
Mirojev potok itd. Iako su mnogi autori
negirali strogu podjelu rada u bosanskim
rudnicima, autorica ipak navodi izvore
koji tu podjelu potvruju. Tako, ona razlikuje obine rudare (rupnici, srebrodelci,
laboratores fossarum, lavoranti) od topioniara valturka i vlasnika rudarskih jama
gvaraka. Inae je Srebrenicu karakterisalo prisustvo vie topionica, smjetenih u naseljenom dijelu grada, to je vrlo nepovoljno
uticalo na zdravstvene prilike. Od osoblja u
rudnicima, u izvorima, spominju se jo i urburari, inovnici koji su izdavali koncesije
za eksploataciju rudnih polja i hutmani

koji su preusmjeravali poslove i brinuli se o

interesima rudara. Veina strunog osoblja u
rudnicima bili su iz redova domaeg stanovnitva, koje je znanje naslijedilo od rudara
Sasa. O njihovoj strunosti svjedoi i to da
je aragonski kralj Alfons V u dva navrata pokuao da ih angauje. Jo jedno zanimljivo
pitanje o kojem autorica raspravlja jesu i dileme oko postojanja rudarskog zakonika za
Srebrenicu. Na osnovu ranijih radova Sime
irkovia i Branislava ureva na Novobrdskom zakoniku te na osnovu postojanja
osmanske kanun-name koja spominje zakon
koji je proglasio vojvoda Kova, ona zakljuuje da je Srebrenica morala imati sopstveni
rudarski srednjovjekovni zakon.
Druga velika privredna grana srednjovjekovne Srebrenice bila je trgovina. Za razliku od rudarstva, ovdje su osnovni nosioci
aktivnosti Dubrovani. Razloge za to nije
teko pojmiti. Dubrovani su bili mnogo
bogatiji od domaeg stanovnitva, a njihovo
iskustvo i veze u trgovini bili su neprocjenjivi. Tako, Dubrovani u Srebrenicu donose
trgovanje pomou kompanija, ime i u srednjovjekovnu Bosnu dolazi jedan od osnovnih naela zapadnog poslovanja. Pored trgovakih drutava, u Srebrenici trgovina se
obavljala i preko prokuratora, ovlatenih
zastupnika koji su u ime lica koja su ih ovlastila mogli da alju i primaju robu, uzimaju
zajmove, vraaju dugove, sklapaju ugovore i podnose tube. Postojali su i faktori,
pomono plaeno osoblje koje je primalo
robu i novac iz Dubrovnika. Potpuno je
logino da je u trgovini iz Srebrenice dominiralo srebro, koje je i mjereno posebnom mjerom ad pondus de Srebreniza. U
mnogo manjoj mjeri iz Srebrenice izvoze se
olovo i vosak, u emu ulogu imaju i domai
trgovci, budui im je bila zabranjena trgovina srebrom. U uvoznoj trgovini dominiraju

433

prikazi

tkanine, porijeklom uglavnom iz Italije. O

razvijenosti trgovine u Srebrenici svjedoi
i postojanje trga, panaura sajma i pazarnog dana dies foris. Naroito je interesantno da je u Srebrenici zabiljeen dosada
jedini poznati naziv ulice iz naeg srednjeg
vijeka Via de merchado. Ovo poglavlje je
obogaeno i nizom primjera iz izvora, koji
se, naalost, ne navode u ispisu, nego je samo
data njihova lokacija u arhivima, to je i karakteristika starije historiografije, ime je i
knjiga pomalo osiromaena.
Pored rudarstva i trgovine, autorica obraa
panju i na manje razvijene privredne grane,
kao to su zanatstvo (javlja se niz zanata kovai, zlatari, krojai, suknari ...), poljoprivreda,
stoarstvo i ostala zanimanja (ljekari, narodni
vidari, glumci, telali, svetenici, brodari itd.).
Drugi dio knjige odnosi se na stanovnitvo srednjovjekovne Srebrenice i drutvene
strukture u njoj. Ovdje imamo dva poglavlja: (69-95) i
(97-108). Analize koje autorica donosi u ovim poglavljima predstavljaju i najvei odmak u odnosu na dosadanju historiografiju. Prezentiran je ukupan
broj Dubrovana, sortiran po pojedinim
godinama, iz ega se vidi da naglo okupljanje Dubrovana poinje prelaskom Srebrenice pod srpsku vlast 1411. da bi kulminirao
1439. kada je zabiljeen rekordan broj od
459 dubrovakih graana u Srebrenici. Bili
su zastupljeni i lanovi dubrovake vlastele
i puani, u omjeru od 1:10, a oni se u izvorima jasno razlikuju po prezimenima i tituli
ser uz ime vlastele. Od poznatih dubrovakih rodova, u Srebrenici su najzastupljeniji
bili: Guetii, Sorkoevii, Gundulii, Bunii, Crijevii, Lukarevii i drugi. Kod puana
autorica istie veliki problem kod identifikacije, jer su porodina imena slabo formirana.
Iz izvora najpoznatiji su Paoko Stipainovi

434

i Dabiiv Dobreti zvani Latinica, te autorica daje iscrpne podatke o njima. U izlaganju
o domaem stanovnitvu, interesantna su
zapaanja da su se Sasi vremenom potpuno
asimilirali u okruenje i da Sas gubi etniko znaenje a postaje sinonim za rudare. Takoer, istaknuto je i to da su mnogi domai
stanovnici, preteno iz vieg sloja, dobili i
dubrovako graanstvo. U tom smislu osvijetljeni su ivoti i karijere lanova porodice
Doberkovia kao i ivka Ivanovia Ligatice.
U treem dijelu knjige, autorica se bavi urbanim ambijentom Srebrenice XIV i XV stoljea. Poglavljem (111-121),
na osnovu naziva srebrenikog naselja u dubrovakim izvorima, izloen je historijski pregled njegovog razvoja. U prvim spomenima,
Srebrenica se oznaava kao mercatum ili rijee forum, to se odnosi na naselje oblika trga
na kojem se, pored domaeg stanovnitva,
javljaju i prvi dubrovaki naseljenici. S naglim
privrednim usponom poetkom XV stoljea
Srebrenica se naziva gradom civitas, u kome
je sve jaa dubrovaka kolonija, a nemirne
prilike su zahtijevale i podizanje utvrenja
castro, koje se u izvorima prvi put javlja 1425.
Srebrenica je dakle tipina po tome to je
podgrae prethodilo utvrenju. Nakon ovog
podizanja tvrdog grada Srebrenika, u dubrovakim izvorima Srebrenica se oznaava
kao podgrae varo ili borgo. Pored ostalih
urbanih elemenata, Srebrenicu su karakterisale i kanalizacija, po emu je jedinstvena
meu naseljima unutranjosti Balkana, zatim
prisustvo navedene ulice Via di merchado
kao i franjevakog samostana. U posljednjem
poglavlju, (123-150),
autorica se bavi ureenjem gradskog naselja
i njegovom materijalnom i duhovnom kulturom. Istaknuto je da je gradsko ureenje
Srebrenice naslijeeno od Sasa, a karakterie
ga gradsko vijee od 12 lanova, purgara,

prikazi

na ijem elu je bio knez. Nain biranja vijea i njegovog mandata nisu poznati. Ovo
vijee se ponekada nazivalo i saski sud - Curia Teutonicum, koji se vremenom pretvorio
u curia Sclavorum ili curia purgarorum. Sve
ovo svjedoi o postojanju odreenog stepena
samouprave koja, meutim, nikada nije dosegla nivo kao u gradovima zapadne Evrope, to
autorica argumentira i nepostojanjem gradske vijenice. Od organa vlasti, najznaajnija
bila je funkcija kneza, koju su najee obnaali lanovi porodice Latinica, a koja se prelaskom u Despotovinu terminoloki mijenja
u funkciju vojvode. Postojali su jo carinici,
telali, pristavi koji su bili izvrna vlast neka
vrsta policije, pisari, kuriri itd. Autorica indirektinim putem, preko dubrovakih izvora,
dokazuje da je Srebrenica imala i svoj Statut,
iako njegovi ostaci nisu pronaeni.
Da se srednjovjekovna Srebrenica razvila u naselje sa svim urbanim karakteristikama, svjedoe i ostaci njene materijalne i duhovne kulture. Iako nisu
brojni, ipak se u dubrovakim izvorima
mogu pronai tragovi o svakodnevnom
ivotu stanovnika Srebrenice. Ti tragovi se odnose na nain odijevanja, ukrasne
predmete, vrste oruja i jaanje pismenosti.
U razvoju pismenosti veliku ulogu imali su
franjevci iz lokalnog samostana, a autorica
izdvaja istaknutog filozofa i teologa, porijeklom Srebrenianina, franjevca Jurja Dragiia. Dat je i pregled vjerskih prilika, gdje
se veina informacija u izvorima odnosi na
katoliku crkvu i franjevaki samostan. O
Crkvi bosanskoj autorica ne daje nikakve
vijesti, dok poglavlje zavrava zakljukom da
su pravoslavne crkve i stanovnitvo postojali
u Srebrenici i prije osmanskog osvajanja.
Zavrni dio knige pripada posebnom poglavlju
(153-158) koje predstavlja rekapitu-

laciju naprijed reenog i prilogu

(161-227) u kome je dat poimenini spisak 257 vlastelina i 2196 puana
iz Dubrovnika, koji su spomenuti u izvorima kao stanovnici Srebrenice.
Najnoviji rad Desanke Kovaevi-Koji
je primjer sveobuhvatne monografije nekog
srednjovjekovnog naselja. Najvea vrijednost
ovog djela, je prije svega u izrazitom oslanjanju
na dubrovakoj grai, te ovaj rad predstavlja
jo jednu potvrdu o vrijednosti Dubrovana
kako za nau prolost, tako i za sadanjost. U
srednjem vijeku, razvoj Srebrenice bio je direktno ovisan o zainteresiranosti dubrovakih
preduzetnika za njena rudarska bogatstva, a
danas, broj i vrijednost podataka za historiju
naeg srednjovjekovlja direktno ovise o podacima koje su ti poduzetnici ostavili iza sebe.
Iako je Srebrenica ula u spoznaju neakademske javnosti Svijeta tek sa uasnim deavanjima vezanim sa genocidom tokom agresije
krajem XX, ona je svoj zlatni period proivjela krajem XIV i u prvoj polovini XV stoljea,
kada je spadala u red najrazvijenijih gradova
unutranjosti Balkanskog poluostrva. Upravo taj period, ovom dugo oekivanom knjigom, dobija svoje zaslueno visoko mjesto u
historiografiji o srednjovjekovnoj Bosni.

denan dautovi

,

(
), ,
, . 59, ,
2010, 173 str.
Esad Kurtovi je 2000. godine uspjeno
odbranio magistarski rad pod nazivom Ulaganje novca na dobit u konavoskom krugu.

435

prikazi

Rukopis tog magistarskog rada pod nazivom

Iz istorije bankarstva Bosne i Dubrovnika
u srednjem vijeku (ulaganje novca na dobit) objavljen je u posebnim izdanjima Istorijskog instituta iz Beograda 2010. godine.
Analizirajui na poetku knjige dosadanja gledita u historiografiji o ovoj problematici autor u uvodnom dijelu konstatuje da
osim nepreciznog prezentiranja raspoloive
izvorne grae neki autori su najvie greaka
pravili u poistivjeivanju ulaganja novca na
dobit sa depozitom, te u nepoznavanju tehnike poslovanja u okviru ovih bankarskih
poslova. Iz navedenog je proiziao cilj i metod
rada autora. Cilj teme je da identificira bankarska poslovanja i zaokrui ih u jednu cjelinu sa svim njihovim implikacijama u historiji
odnosa Bosne i Dubrovnika u srednjem vijeku, putem prepoznatljive formulacije Konavoskog kruga. Cilj istraivanja nametnuo je
metod rada upravo kroz formulaciju Konavoskog kruga, termina kojim su obuhvaeni
svi akteri poslovanja. Kada je rije o izvorima
autor je svoja istraivanja usmjerio na nedovoljno iskoritenu irilsku grau, kako objavljenu tako i neobjavljenu.
Autor jasno razgraniava pojam depozita od ulaganja novca na dobit i konstatuje
da za bosanske velikae depozit predstavlja
najvei stupanj zatite imovine, a ulaganje
novca na dobit njegovu oplodnju. Autor
dalje zapaa da je ulaganje novca na dobit
u Dubrovniku dio kompleksne dubrovake
politike u sticanju Konavala. Metodolokom formulacijom Konavoskog kruga po
autoru se prepoznaje tenja Dubrovnika
za proirenje svoje teritorije. U tom sluaju Dubrovnik se pojavljuje u ulozi bankara
koji raspolae uloenim sredstvima, a ulagai su bosanska vlastela iz zalea koja ostvaruje godinju dobit kao kamatu na uloena
sredstva. Glavni akteri ulaganja novca na

436

dobit su Sandalj Hrani, Radoslav Pavlovi

te Pribislav Pohvali i Brailo Tezalovi. Svakom od njih autor je posvetio posebno poglavlje. Analizom poslovanja autor je doao
do zakljuka da su njihovi nasljednici imali
pasivno uee korienja dobiti na uloena
sredstva te likvidaciju glavnice.
Kroz sagledavanje uea predstavnika iz dubrovakog zalea u ulaganju novca na dobit autor je napravio
znatan pomak u sagledavanju ukupnog bankarstva u Dubrovniku. Poseban doprinos
autora u rasvjetljavanju problema ulaganja
novca na dobit unutar Konavoskog kruga je
u njegovom detaljnom objanjenju tehnike
poslovanja, kojom prilikom autor ponovno
istie da je potrebno ovo poslovanje razlikovati od drugih bankarskih poslova, osobito
depozita. Kako je ovo poslovanje u najuoj
vezi sa prodajom Konavala Dubrovanima od strane Sandalja Hrania i Radoslava
Pavlovia, to su neki autori pogreno protumaili ovo poslovanje kao garanciju zadravanjem dijela novca ulagaa od prodaje
Konavala, dok se Dubrovniku ne osigura
ulazak u posjed kupljene zemlje, uz kamatu
od 5%. Autor knjige ukazuje na injenicu
da se takvo to nigdje ne spominje u dokumentima, te da se ustvari spominje zamrzavanje poslovanja (glavnice i isplate kamate) dok im se ne obezbjedi potpuni ulazak
u posjed. Obrazlaui tehniku poslovanja
ulaganja novca na dobit autor objanjava sve
njegove faze poev od otvaranja poslovanja,
pa preko obrazloenja svakog dokumenta
koji prati to poslovanje. Otvaranje poslovanja zapoinje sa najavom ulaganja koja je
uvrtena kao privilegij u povelje kojima Dubrovani obdaruju glavne aktere u prodaji
Konavala. Slijede dokumenti koji omoguuju sagledavanje poslovanja, a to su vjerovni
list, matica uloga, priznanice o ostvarenoj

prikazi

dobiti i zapisnici dubrovake kancelatije.

Vjerovni list predstavlja punomo, ovjeru
izjave aktera poslovanja da je zastupnikova
rije pravosnana, jer su zastupnici ustvari ti
koji obavljaju najvei dio aktivnosti u okviru ovog poslovanja. Osnovni dokument je
matica, ustvari povelja koja obezbjeuje vjerodostojnost u svim transakcijama. Sastavni
dio ove povelje je oporuka kojom su ulagai
odreivali svoje nasljednike u poslovanju.
Na kraju autor zakljuuje da je korist
Dubrovana u ovoj vrsti bankarskih poslova bila viestruka. Posebno istie da su oni
ulaganje novca na dobit koristili kao jako
politiko sredstvo u stabilizaciji odnosa sa
zaleem. Vlastelu iz zalea, pak, ovo poslovanje je prema autoru iz krute feudalne
zbilje uvodilo u stabilne ekonomske tokove
novog evropskog graanskog drutva.
Iz svege gore navedenog moe se konstatovati da knjiga Iz historije bankarstva
Bosne i Dubrovnika u srednjem vijeku
(Ulaganje novca na dobit) autora dr. Esada Kurtovia predstavlja izuzetan doprinos
u sagledavanju odnosa Bosne i Dubrovnika u srednjem vijeku, kroz prizmu ulaganja novca na dobit. Uz ovu i knjiga pod
nazivom Veliki vojvoda bosanski Sandalj
Hrani Kosaa objavljenu 2009. godine u
izdanju Instituta za istoriju Sarajevo, koju
je kao doktorsku disertaciju pod nazivom
Sandalj Hrani Kosaa i njegovo doba
autor odbranio 2006. godine, predstavljaju
veliki doprinos u rasvjetljavanju historije
srednjovjekovne Bosne, podacima o jednom
od Kosaa, kojima je dopunio sliku o ovoj
znaajnoj bosanskohercegovakoj vlasteli,
ali i o politikim, ekonomskim i drutvenim
prilikama u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, to je zaista nedostajalo u bosanskohercegovakoj historiografiji.

vesna mueta-aeri

Emperor Sigismund and the Orthodox

World, (Hrsg. Ekaterini Mitsiou
Mihailo Popovi Johannes
Preiser-Kapeller Alexandru
Simon), sterreichische Akademie
der Wissenschaften, PhilosophischHistorische Klasse, Denkschriften,
Bd. 410, Verffentlichungen zur
Byzanzforschung, Bd. XXIV, Wien,
2010, 158 str.
Uredniki trud ekipe mladih strunjaka,
znanstvenih suradnika Instituta za bizantska istraivanja Austrijske akademije nauka
Ekaterine Mitsiou, Mihaila Popovia i
Johannesa Preiser-Kapellera uz pomo kolege Alexandru Simona sa Univerziteta Babe-Bolyai Cluj-Napoca u Rumuniji, proizveo je izuzetno vrijednu knjigu posveenu
kralju i caru Sigismundu Luksemburkom.
Zbornik radova je rezultat objedinjavanja
jednog dijela tematski srodnih izlaganja proitanih na velikoj meunarodnoj konferenciji Sigismund Luksemburki i njegovo vrijeme
(Sigismund of Luxemburg and his Time),
odranoj u decembru 2007. godine, na 370.
obljetnicu Sigismundove smrti, u Velikom
Varadinu, gdje se nalaze i carevi posmrtni
ostaci. Zbornik, kroz sedam radova na francuskom, njemakom i engleskom jeziku, tematizira odnos Sigismunda Luksemburkog
(1368-1437), ugarskog kralja, rimsko-njemakog cara i cara Svetog Rimskog Carstva
sa pravoslavnim svijetom. Zbog univerzalnog
karaktera svoje vlasti, ali i kompleksnih politikih prilika tog vremena, Sigismund je igrao
znaajnu ulogu i za katolike zapadne Evrope,
ali i za pravoslavce u njenom istonom i jugoistonom dijelu. Posebno su bile intenzivne
Sigismundove veze sa dvjema pravoslavnim
podunavskim kneevinama Moldavijom i
Vlakom, ali i sa pravoslavnim stanovnitvom
koje je u velikom broju ivjelo u Ugarskoj. Cilj
437

prikazi

radova sabranih u ovom zborniku bio je da se

uz analizu napora ulaganih za jedinstvo, kako
Istone i Zapadne crkve, tako i same Zapadne
crkve, krajem 14. i tokom 15. stoljea, osvijetle diplomatski, vojni i crkvenopolitiki momenti kljuni za Sigismundov odnos prema
pravoslavlju. Posebna je panja u tome smislu
posveena njegovim politikim planovima u
kontekstu odbrane od osmanske opasnosti. S
obzirom na to da razliiti suvremeni bizantski izvori na grkom jeziku takoer govore o
pojedinim aspektima ovog problema, moe
se smatrati opravdanim to su vladavinu jednog zapadnog monarha obradili znanstvenici prvenstveno angairani na prouavanju
tema iz prolosti Bizanta. Upravo e zbog
ovog interdisciplinarnog pristupa izdanje biti
podjednako zanimljivo strunjacima koji se
bave srednjovjekovnom prolou Zapadne i
Istone Evrope.
Prvi rad u zborniku je djelo Francka Collarda, DHenri VII Sigismond de Luxembourg: une dynastie impriale lpreuve du
poison (9-16), i posveeno je istraivanju i
dokumentiranju pokuaja trovanja vladara
iz dinastije Luksemburgovaca. Sigismund je,
prema sauvanim podacima, bio esti vladar
iz ove porodice kojega su protivnici nastojali
usmrtiti trovanjem. Njegovi su prethodnici
brat Vaclav, otac Karlo IV, djed Ivan, ali i
pradjed car Henrik VII takoer bili rtve
slinih pokuaja. Autor ukazuje na injenicu da je bilo i drugih bolesti, poput malarije
ili dizenterije, koje su suvremenici zbog neznanja lijenika pripisivali trovanju, ali i na
to da je otrov bio korisno politiko oruje
i znaajno propagandno sredstvo, jer je
ozdravljenje nakon pokuaja trovanja pripisivano snazi vladara, njegovoj nadnaravnoj
moi i Boijoj pomoi.
Prilog Julije Dcker, Sigismund und der
Konflikt um die Knigskrnung Witolds von
438

Litauen 1429/30 (17-25) govori o Sigismundovoj ulozi i dranju prema dogaajima vezanim za namjeru krunjenja Witolda Litavskog
za kralja. Sukob je izbio nakon sastanka u
januaru 1429. na kojem je Sigismund predloio Witoldovo krunjenje i uzdizanje velikog
vojvodstva Litvanije na rang kraljevine, emu
se usprotivio poljski kralj Vladislav Jagelo.
Poljaci su u narednom periodu poduzeli sve
mjere da sprijee krunisanje koje na samom
kraju i nije obavljeno zbog Witoldove smrti u
oktobru 1430. godine.
Rad Ekaterini Mitsiou Vier byzantinische rhetorische Texte auf westliche Herrscher
(etiri bizantska retorska teksta upuena zapadnim vladarima, 27-39) donosi analizu
etiri pohvale koje su bizantski pisci i govornici uputili vladarima na katolikom Zapadu.
Prvi bizantski enkomion, tj. pohvalni tekst,
za jednog zapadnog vladara bio je posveen
caru Fridrihu Barbarosi (1152-1190). Nakon
njega jedan je posmrtni govor (lat. oratio funebris) posveen caru Fridrihu II od Hohenstaufena (1212-1250). Enkomijastiki tekst
slinog sadraja bio je napisan i za kiparskog
kralja i titularnog kralja Jerusalema Hugu IV
od Lusignana (1324-1359), dok je posebna
panja u radu posveena pozdravnom govoru za Sigismunda Luksemburkog, ije se
autorstvo pripisuje kardinalu Isidoru Kijevskom ( 1463). Autorica ubjedljivo raspravlja
o razlozima nastanka tih tekstova, te njihovoj
ideolokoj pozadini.
Naredni rad u Zborniku potpisuje autor Dan Ioan Murean, Une histoire de trois
empereurs. Aspects des relations de Sigismond
de Luxembourg avec Manuel II et Jean VIII
Palologue (41-101). To je ujedno i najdui
rad koji obimom obuhvata vie od treine
knjige, a govori o Sigismundovim odnosima sa suvremenicima, bizantskim carevima
Manojlom II i Jovanom VIII Paleologom.

prikazi

U historiografiji su odnosi izmeu ova tri

vladara uglavnom promatrani kroz prizmu
kriarskih ratova i nastojanja za osloboenjem Carigrada iz osmanskog obrua.
Za bizantsku stranu, pritisnutu od Osmanlija, oslonac na katolike vladare zapadne
Evrope predstavljao je manje od dva zla, i na
koncu je postalo neizbjena opcija. Autor
polazi od teze da historiari koji su analizirali odnos Ugarske i Bizanta u njihovoj
ulozi priprema za kriarski rat koji je zavrio
u Nikopolju, nisu imali dobar pristup problemu. On analizira tezu srednjovjekovnih
pisaca prema kojoj su izmatici krivi za
teki poraz kod Nikopolja i opisuje Sigismundov dolazak u Carigrad odmah nakon
poraza. Cijela su zbivanja popraena i u kontekstu Sigismundovog odnosa prema Srbiji
i srpskim velikaima nakon bitke na Kosovu. Autor naglaava da je u to vrijeme slika
politikih deavanja bila esto isprepletena
sa vjerskim prilikama, i upravo u tom kontekstu on obrauje pokuaje za crkvenom
unijom koja je stajala u centru zapadnih nastojanja i njihovog odnosa prema Bizantu u
zadnjim decenijama njegovog postojanja.
U lanku The Order of the Dragon and
the Serbian despot Stefan Lazarevi (103106), Mihailo Popovi tretira ulogu koju je
imao srpski despot Stefan Lazarevi u okviru Zmajevog reda, vitekog drutva kojeg
je zajedno sa suprugom Barbarom osnovao
Sigismund Luksemburki 1408. godine radi
zatite svojih interesa. U historiografiji je
ve primjeen poseban poloaj kojeg je na
prvom mjestu u spisku pobrojanih vitezova
Zmajevog reda zauzimao despot Stefan, a
autor u svom radu obraa panju na inicijaciju novih lanova u red, na njihove dunosti te na znaku Zmajevog reda. Takoer se
bavi problemom razmimoilaenja ugarskih
i srpskih izvora o despotovom lanstvu, te

postavlja pitanje da li su pravoslavni lanovi

reda, ukljuujui i despota, morali prei na
katoliku vjeru kako bi bili primljeni u lanstvo ovog drutva.
Johannes Preiser-Kapeller u radu Denn
der Krieg umschliet uns von allen Seiten.
Vorboten und Nachwehen der Schlacht von
Nikopolis 1396 im Sprengel des Patriarchats von Konstantinopel (107-125), analizira pisma pisana za vrijeme Bajazidove
opsade Carigrada a u kojima se spominje
Sigismund. On istie da je u tom vremenu
patrijarh bio ekumenski, ali da car vie nije,
te u prilogu rada donosi spisak odabranih
spisa i patrijarijskih i carskih poslanstva van
Konstantinopolja prije i poslije bitke kod
Nikopolja (1396) sve do bitke kod Angore
(1402). Spisak je objavljen u formi regesta,
sa pozivom na relevantne zbirke izvora i literaturu u kojoj se o odreenom pismu ili
poslanstvu moe vie saznati.
Posljednji rad u zborniku potpisuje
Alexandru Simon, Annus mirabilis 1387:
King Sigismund, the Ottomans and the Orthodox Christians in the Late 1380s and Early
1390s (127-152). Autor daje pregled politikog i ideolokog naslijea, kao i promjena
unutar interesne sfere ugarskog kraljevstva
(Archiregnum Hungaricum) tokom 70-tih
i 80-tih godina 14. stoljea. On se fokusira
na jugozapadno krilo odbrane Ugarske te je
posebno poglavlje svog rada naslovio Od
bosanskog izazova do tampon drava sjeverozapadnog Balkana. Polazi od smrti srpskog
cara Duana 1355. godine i ukazuje na to da
su osmanski uspjesi zaustavili latinsku ekspanziju na Balkanu. Prema njegovom tumaenju, kralj Ludovik je odugovlaio sukob sa
Osmanlijama kako bi se posvetio unutranjim
pitanjima i konsolidiranju svoje kraljevine.
Dalje raspravlja o jadranskom frontu u kontekstu regionalnih sukoba i istie da ni Srbija

439

prikazi

ni Bosna nisu mnogo obeavale Sigismundu

u pogledu stvaranja baze za anti-osmansku
politiku. Prema ocjeni autora, bosanski je
kralj, ije ime, naalost, skoro konstantno pie
u iskrivljenom obliku Trvtko, predstavljao
najveu prijetnju Sigismundovom autoritetu
na jugu. Autor pie i o zapadnom Balkanu
izmeu Ugarskog kraljevstva i Osmanskog
carstva. Tu opisuje bosansku bitku kod Bilee u augustu 1388. protiv vojske koju je
predvodio Lala ahin paa, a zasluge za pobjedu nad Osmanlijama u tom boju pripisuje
srpskoj vojsci. On zakljuuje da je Tvrtkova
smrt, koliko god korisna za Sigismunda, ipak
ugarskog kralja ostavila otvorenog osmanskim napadima, i da je svojim akcijama protiv
Tvrtka u Dalmaciji Sigismund zadao teak
udarac najveem neprijatelju Osmanlija na
jugoistoku Evrope. lanak ocrtava svu irinu zamrenih politikih odnosa u to vrijeme.
U zakljuku autor sumira da je Sigismundov
sistem tampon drava, kojeg je implementirao tokom druge polovine svoje vladavine,
bio rezultat rezonovanja koje je imalo za cilj
smanjivanje potencijalne kolateralne tete.
Zauzvrat se broj pravoslavaca odanih kralju
znaajno poveao.
Svi radovi objavljeni u ovom zborniku
su pisani na visokom strunom nivou i rezultat su detaljnih sistematskih istraivanja
u tematskim okvirima kojima se autori ve
due vremena bave. Posebno je vrijedna panje historiografska irina predstavljenih
tekstova i njihova sadrajna raznovrsnost.
Takoer je potrebno istaknuti da je u zborniku zastupljen interdisciplinarni pristup s
nakanom da se kroz uzajamno promatranje
geografskih regija Istone i Zapadne Evrope
srednjeg vijeka doe do novih saznanja koji
bi obogatili nau spoznaju o tom vremenu.
U tom smislu je preplitanje tema i istraivakih zadataka poeljno, ak i nuno, kako

440

bismo stekli to bolji uvid u funkcioniranje

pojedinih ustanova i procesa koji su obiljeili te prostore tokom razvijenog srednjeg
vijeka. Uzevi u obzir svakodnevnu komunikaciju, te kontakte i saobraaj ljudi, roba i
ideja u naznaenom periodu, stjee se utisak
da je to jedini ispravni pristup u razumijevanju irih politikih i kulturolokih kretanja
koja su oblikovala stvarnost srednjovjekovnog ovjeka. Stoga je ovakvo promatranje
tematike korisno i za shvatanje poloaja
Bosanskog kraljevstva u Sigismundovim politikim planovima koji su, kako nam i posljednji rad objavljen u ovom zborniku svjedoi, bili pod snanim utjecajem osmanskog
prisustva na jugoistoku Evrope.

emir o. filipovi

Dubravko Lovrenovi, Steci:

bosansko i humsko mramorje
srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2009,
312 str.
Najstarije zapise o stecima, najmarkantnijim kulturolokim biljezima Bosne i Hercegovine, donosi Slovenac Benedikt Kuripei u djelu pod nazivom Putopis kroz Bosnu,
Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. Meutim,
tek krajem 19. stoljea, uporedo s osnivanjem
Zemaljskog muzeja u Sarajevu pojavljuju se i
prve naune rasprave o ovom fenomenu. Danas raspolaemo sa adekvatnim odgovorima
na veinu problema vezanih za ovu oblast,
ali je u pojedinim segmentima ostalo prostora za daljnja istraivanja. Najvei doprinos u
prouavanju ove teme dao je efik Belagi,
naunik koji je svoj cijeli ivotni vijek posvetio ovom fenomenu. Od njegovih publikacija
izdvajaju se dvije, jedna iz 1971. godine pod
nazivom Steci. Kataloko-topografski pre-

prikazi

gled, te Steci kultura i umjetnost objavljena

1982. godine. Posthumno je 2004. objavljen i
njegov Leksikon steaka. Pored Belagia prouavanjem steaka su se bavili i Alojz Benac,
uro Basler, Pavao Aneli, Marian Wenzel,
iro Truhelka, Vid Vuleti Vukasovi, Marko Vego, te mnogi drugi.
Odgovore na neka preostala pitanja o
stecima svojom je monografijom pokuao
dati Dubravko Lovrenovi, profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, lan Komisije za zatitu nacionalnih
spomenika Bosne i Hercegovine i Komisije
za saradnju sa UNESCO-m.
Knjiga je podijeljena u etiri tematske
cjeline, a u sastav ove publikacije uao je i veliki broj fotografija steaka. Prvo poglavlje
pod naslovom Historiografska dekonstrukcija (17-54) predstavlja uvod u studije o stecima. Tu su navedeni problemi u izuavanju
ovog fenomena nastali u posljednjh stotinu
godina. Meu njima je najvanije pitanje
kome pripadaju steci? Poetkom 20. stoljea pojedini su autori podravali teoriju
po kojoj bi steci bili bogumilski nadgrobni
spomenici. Autor u ovom poglavlju navodi
vie dokaza koji definitivno skidaju misteriju bogumilstva sa steaka. To zakljuivanje
proizilo je iz uoavanja da se na mjestima
gdje su se nalazili grobovi sa stecima, kasnije ukopavalo i katoliko i pravoslavno stanovnitvo, te pronalaskom steaka unutar
katolikih crkava.
U sastavu drugog poglavlja Umjetnika raspjevanost i razigranost smrti na steku
(55-156), naao se detaljan opis nastajanja
steaka, objanjenja najeih motiva na
stecima, te epitafi. Izvorni nazivi za steak su bilig, kam, zlamen, kua, vjeni dom,
dok postoji i ona vrsta naziva koji su stoljeima ustaljeni u narodnom govoru kao to
su mramorje, grko groblje, kaursko groblje,

divsko groblje. Autor monografije donosi

klasifikaciju ukrasnih motiva na stecima
u pet skupina koje se meusobno prepliu
i upotpunjuju, a to su: socijalni i religiozni
simboli, predstave posmrtnih kola, figuralne predstave i tzv. isti ornamenti.
Najznaajniji religijski simboli prikazani
na stecima su kri i polumjesec, a njihovo
spajanje odraava spajanje starog paganskog
vjerovanja sa kranstvom. Autor dalje navodi pojavu naziva trizna ili trzna, koji je
oznaavao centralno mjesto u selu na kojem
se izvodilo alosno kolo za duu pokojnika.
Za ovakva mjesta ustaljen je i pojam igrite.
Najee figuralne kompozicije na stecima
su: predstave konjanika, dvoboja, vitekih
igara, lova, raznih ivotinja, predstave ljudske glave. Sve ove predstave se nalaze i u
onovremenim zapadnjakim umjetnikim
djelima. Najee su konjanici prikazani sa
vitekim atributima (kopljem, maem, lukom i kacigom), a scena dva konfrotirana
konjanika je inae jedna od najstarijih datiranih figuralnih kompozicija na stecima.
Takoer je esta i scena lova na jelene, kao
i predstava ptice. Od preostalih prikaza treba izdvojiti kao este i motive lava, te konja.
Autor je uloio mnogo vremena i strpljenja
u pojanjavanje predstava na stecima kroz
prizmu religijsko-mitolokih znaenja. isti
ornamenti su podijeljeni u tri zasebne skupine: arhitektonske, biljne i geometrijske. Bogat umjetniki repertoar steaka ogledalo je
dostignua romanike i gotike umjetnosti
srednjovjekovne epohe. Prikazi na stecima
predstavljaju pokuaj da se kroz alegoriju izmire razum i vjera, da se nepismenom ovjeku priblii i rastumai Biblija.
Posebno mjesto u ovoj monografiji zauzimaju epitafi. Areal natpisa na stecima
ogranien je na istoku Podrinjem, Konavlima na jugu, Glamoem na zapadu, te

441

prikazi

Bijeljinom na sjeveru. Epitafi su podijeljeni u nekoliko skupina: natpisi sa vjerskim formulama, natpisi koji ilustriraju
motiv junake (viteke) smrti, natpisi koji
daju informaciju o pokojniku, natpisi koji
biljee samo pokojnikovo ime, natpisi sa
moralnom (vjerskom) poukom, te natpisi sa
verbalnom i simbolikom invokacijom koji
predstavljaju posebnu cjelinu. Kao posebna
cjelina predstavljeni su epitafi na nianima muslimanskim nadgrobnim spomenicima.
Sve navedene skupine epitafa su detaljno
pojanjene uz primjere.
Tree poglavlje nosi naziv Nekropole
gradovi mrtvih (157- 232). U prvom dijelu autor pojanjava kako gradnja nekropola
blizu naselja predstavlja jednu zajednicu
ivih sa mrtvima. Jedan od obiaja bio je
podizanje tzv. porodinih nekropola, a najpoznatije su nekropole Sankovia i Miloradovia, te nekropole u Donjoj Zgoi i na
Pavlovcu. U daljem tekstu navedene su zone
rasprostranjenosti steaka i klesarske kole.
Vodee mjesto meu njima pripada klesarskim kolama na podruju Hercegovine sa
sreditima u okolici Stoca, Trebinja, Bilee,
Gacka, Nevesinja, Konjica i Litice. Glavni
klesarski centri u zapadnoj Bosni pokrivali
su podruje izmeu Kupresa i Duvna, a u sredinjoj Bosni okolicu Travnika. U istonoj
Bosni opaa se djelovanje etiri radionice,
izmeu Kladnja, Olova i Ilijaa, oko Zvornika, na Ludmeru, te u okolici Rogatice. Ova
regionalna izdiferenciranost oituje se i u
odabiru oblika i motiva. Hercegovake kole odlikuju se monumentalnim sarkofazima
i visokim sanducima ukraenim figuralnim
predstavama, dok se kod istonobosanskih
razvio oblik steka uspravnog tipa sa portretima pokojnika.
Posljednje poglavlje, Bosanska kola smrti interkonfesionalnost steaka (233-251),
442

predstavlja jako vaan dio monografije iz

razloga to na ovim stranicama autor pokuava razjasniti prisvajanje steaka kao katolikih, odnosno pravoslavnih spomenika.
Teza o interkonfesionalnosti steaka nije
dola od nemogunosti da se steci priklone
na jednu, drugu ili treu stranu. Dokaze za
ovakvo tumaenje treba traiti na mjestima
gdje su steci postavljani. Poznata je injenica da tradicija ukopavanja umrlih kod
stanovnika jednog mjesta moe trajati hiljadama godina. Na mjestima gdje se nalaze
ili gdje su se nalazili steci vidljivi su tragovi i kasnijih pokopavnja umrlih i to iz svih
konfesija koje su rasprostranjene u Bosni i
Hercegovini. Iz proitanih imena pokojnika sa epitafa jako je teko odrediti njihovu
konfesionalnu pripadnost, no i to je u nekoliko sluajeva potvrdilo autorovu tezu o
interkonfesionalnosti steaka.
Monografija Steci: bosansko i humsko
mramorje srednjeg vijeka, predstavlja veliki
korak naprijed u rasvjetljavanju istine o stecima kao najveem fenomenu bosanskog
srednjovjekovlja. U ovom naunom djelu
autor je skrenuo panju struci i javnosti na
najvanije injenice u izuavanju steaka.
Jedna od injenica jeste da steci polako nestaju, te su zaista tuni podaci da je njihov
broj u posljednjem stoljeu prepolovljen.
U knjizi je ponueno mnotvo dokaza koji
potkrepljuju teoriju o interkonefesionalnosti steaka. Neminovno je istai da su kroz
prikaze smrti na stecima vidljivi ivi kontakti to ih je bosansko drutvo 14. i 15. stoljea odravalo sa zapadnim svijetom.

enes dedi

prikazi

Enver Imamovi, Sarajevska Hagada,

ART7, Sarajevo, 2009, 143 str.
Autor knjige, koja je nakon izdavanja
2009. godine, pobudila veliku zainteresiranost, bosanskohercegovaki arheolog i
historiar, Enver Imamovi, profesor emeritus na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, jedan je od najpoznatijih
istraivaa prolosti Bosne i Hercegovine i
najzasluniji za ouvanje brojnih eksponata
Zemaljskog muzeja tokom ratnih deavanja
uzrokovanih raspadom bive SFRJ. Kao
gostujui profesor je predavao i na Univerzitetima irom svijeta, a neki od njih su Univerziteti u Kairu, New Delhiju, Bombayu
i Calcutti. Pored toga, kao izvrstan strunjak uestvovao je u brojnim arheolokim
ekspedicijama, na Tibetu, Nepalu, Indiji,
Tajlandu, Andama, Galapagosu i podruju
Amazona. Tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine Enver Imamovi je bio direktor Zemaljskog muzeja, a od
1995. godine je i predsjednik Nacionalnog
komiteta Meunarodnog muzejskog vijea
za Bosnu i Hercegovinu. Napisao je velik
broj lanaka i suraivao sa mnogo asopisa
a izdao je i nekoliko knjiga, meu kojima je
i Sarajevska Hagada. Predan rad emeritusa
Envera Imamovia, tokom dugogodinje
znanstvene karijere je ostavio neizbrisiv trag
u bosanskohercegovakoj arheolokoj i historijskoj znanosti. Jedan od ovih tragova je
i niz dogaaja na zatiti Sarajevske Hagade
tokom ratnih zbivanja u okolini Zemaljskog
muzeja, a koje iz linog iskustva autor opisuje u svome djelu.
Kao to se iz samog naziva knjige moe
zakljuiti, fokus autora je upravo Sarajevska
Hagada, kao vrijedan dokument i eksponat,
za nju usko vezane injenice, njena historija
i njen znaaj, kako za Jevreje, tako i za Bosnu
i Hercegovinu, pa i ire. Pored toga, autor

navodi dosta vanih historijskih injenica i

podataka. Dotie se takoer i opih stvari
u poznavanju kulture jednoga naroda, kao i
vremenskog razdoblja i osoba koje su bliske
s dogaajima vezanim za ovaj jedinstveni
primjerak jevrejske vjerske knjige. Uz sve
to, na interesantan i intrigantan nain autor
prepriava nevjerovatne dogaaje, koji su razlog ouvanja ove Knjige kroz historiju, kao
i uvjete u kojima se danas nalazi i odrava.
Hagada, kao to je ve istaknuto, je jevrejska vjerska knjiga, koja najveim sadrajem govori o oslobaaju Jevreja iz egipatskog
ropstva te koja se koristila u vjerskom kunom obredu Pesah, koji je trei najvaniji
jevrejski praznik. Iz nje su se nakon prinoenja rtve, tokom obreda itale anegdote,
psalmi i himne. Sarajevski muzej posjeduje
jo nekolicinu vrijednih hebrejskih rukopisa, meu kojima se Hagada svakako istie
brojnim svojim posebnostima, kako meu
tim primjercima, tako i meu svjetskim Hagadama. Dosta se raspravljalo o tome kada i
gdje je nastala Sarajevska Hagada, pa je tako,
nakon godina istraivanja, i nekoliko pogrenih zakljuaka otkriveno da je nastala zapravo na prostoru panije, tanije u Barceloni.
Nakon brojnih pokuaja, pitanje datiranja
njenog nastanka je rijeeno i Sarajevska Hagada se danas, sa velikom sigurnou datira u
prvu polovinu XIV stoljea, tanije u 1314.
godinu. Posebnost Sarajevske Hagade, kako
autor navodi, ogleda se u mnogo emu. Prije
svega, za razliku od ostalih Hagada, Sarajevska Hagada posjeduje vie minijatura, to i
nije toliko neuobiajeno, ali pored toga, sadri vei broj iluminacija, u kojima je jasno
i poblie prikazan svakodnevni ivot do u
detalje, a zbog prirode nastanka i koritenja
knjige, sadraj je mogao biti i jeste oblikovan slobodnije, bez umjetnikih ogranienja, pod utjecajem panjolskog slikarstva,

443

prikazi

sa primjesama provincijskih motiva. Sadri

i prikaze samoga vjerskog obiaja, unutranjost sinagoge, narodnu nonju, kao i likove
ljudi i ivotinja. Detalji prikazani na iluminacijama i u samome tekstu su odraz jevrejskog porijekla njenih sljedbenika, to autor
navodi radi otkrivanja njene historije i prirode nastanka. Prvobitni originalni izgled
Hagade je ostao nepoznanica s obzirom da
je sadanji nastao negdje u XIX stoljeu.
Zanimljivo je to da na ovom primjerku,
neprocjenjive vrijednosti, ne postoji nikakav
peat ili ig, koji bi oznaio da se nalazi u posjedu Zemaljskoga muzeja, to autor knjige
objanjava tajnim znakom, koji se prenosio
sa jednoga direktora Muzeja na drugoga,
kojeg je postavio prvobitni direktor Kosta
Hrmann, a iji je trag i sam autor otkrio,
tokom spaavanja Hagade u vrijeme ratnih
deavanja u Bosni i Hercegovini, u obliku
male zamotane hartije sa objanjenjem. To
je prvi od brojnih autorovih navoda o razliitom postupanju sa Hagadom, od strane
raznih linosti ili institucija.
Nakon 1492. godine krenule su mnoge
seobe sa podruja panije. panjolski muslimani najvie su se kretali preko Gibraltara,
dok su se panjolski hebreji, koji su i sami
sebe nazivali Sefardima, kretali u svim pravcima, pa su tako neki od njih izabrali put
preko Dubrovake luke, koja je bila jedna od
najznaajnijih luka tog vremena na Jadranu.
Otuda su se na razne naine prebacivali na
podruje Bosne i Hercegovine, pa se dosta
njih naselilo, ili do krajnjeg odredita barem
prelo preko bosanskohercegovakoga grada Foe. Pretpostavlja se, prema autorovim
navodima, da je Sarajevska Hagada u Bosnu
i Hercegovinu stigla upravo u tim valovima
seoba. Mogue je da je u toku ovih premjetanja stanovnitva, jedna ugledna Sefardska porodica ponijela ono najvrjednije sa

444

sobom, to bi, u ovome sluaju, bila Sarajevska Hagada. Postoje razliita miljenja o
tome kako je tano tekao put od panije do
Sarajeva.
U knjizi moemo nai dosta injenica
i opisa seobe sa prostora panije u Bosnu i
Hercegovinu, razne teorije o tom putu, kao
i informacije o svakodnevnom ivotu Jevreja
i njihovoj ravnopravnosti te potivanju njihove tradicije, od prvog doseljavanja nakon
1492. godine. Sve ove informacije autor navodi da bi pribliio javnosti pojavljivanje ove
znaajne knjige na naim prostorima, kao i
da bi injenica da je Muzej doao u posjed
knjige kupovinom iste, od ugledne jevrejske porodice, koja je na rubu oaja prodala
svoju generacijsku imovinu za mnogo niu
vrijednost od njene stvarne vrijednosti, a iji
je znaaj otkriven tek nakon nekoliko godina. Tokom procjene i detaljnih pregleda od
strane tadanjih svjetskih strunjaka, Hagada je nekoliko puta bila izvan Sarajeva.
Izmeu ostalog, da bi naglasio njen znaaj, autor navodi mnotvo zemalja koje su
traile Hagadu na posudbu za izlobu, to je
u nekoliko navrata i odobreno, kao i razne
pokuaje manipulacije i preuzimanja Hagade, meu kojima i jedan pokuaj krae, koji
je, kako autor naglaava, sprijeen zahvaljujui brzoj i efikasnoj reakciji i konstantnoj
opreznosti i brizi direktora i uposlenika Zemaljskog muzeja.
Njenu vrijednost potvruje i akcija spaavanja prepriana iz prve ruke, s obzirom
da je inicijativa bila pokrenuta od strane samoga autora ovoga djela. U danima kada je
Muzej i prostor oko njega bio najvie izloen
neprijateljskim paljbama, tadanji direktor
Muzeja, Enver Imamovi je sa nekolicinom
ljudi, po propisima i riskirajui ivote, spasio
Sarajevsku Hagadu i odnio je na sigurno, u
trezor Narodne banke. U svrhu predoavanja

prikazi

nespremnosti koja je doekala Muzej, autor

navodi i nekoliko drugih vrijednih spomenika i eksponata, koje su zatekli u muzeju, a
za koje su preduzeli i uvjetima prilagoene
mjere zatite i spaavanja. Po rijeima autora
sasvim je jasno da je Hagada bila jako dobro
uvana i dostupna samo rijetkima, s obzirom
na injenicu da su je tekom mukom pronali i spasili posljednju, a da su prije toga nali njen reprint, to je, kako autor navodi, po
pronalasku odmah uoio, iako se sa njom do
tada susretao samo u knjigama.
Knjiga otkriva i to da su, naalost, ak
i prije zavretka rata, poele kruiti glasine
da je Hagada prodana, to vlasti nikako nisu
eljele dopustiti. Usprkos injenici da su od
tadanjeg direktora Muzeja i glavnoga aktera spaavanja rukopisa, samoga autora knjige, dobili negativan odgovor o iznoenju
Hagade i itanju iz nje za vrijeme praznika
Pesaha, zbog izriito nepovoljnih uslova i
opasnosti od propadanja, ve dovoljno unitene Hagade, vlasti su postupile po svome
nahoenju i Hagada je jo jednom iznesena
u javnost i izloena nestrunom rukovanju,
na to je direktor muzeja otro reagirao.
O njenom svjetskom znaaju svjedoi
i molba Amerikanaca upuena Muzeju, za
dozvolu snimanja dokumentarnog filma, ali
sa originalnim primjerkom, na ta je autor,
kao tadanji direktor, teko pristao. U prilog
tome idu i navodi o daljnjoj potranji Sarajevske Hagade za strane izlobe, gdje se o
svakoj, sa opreznou, dosta raspravljalo.
Sve ove podatke, kao i injenicu da je
Hagada ponovno pregledana od strane
svjetskih strunjaka i napore koji su uinjeni za prikupljanje sredstava za njenu daljnju, adekvatnu konzervaciju i javnu izlobu
originala, autor navodi kako bi javnost bila
upoznata sa naporima pojedinaca koji su
poduzeti, kao i oteavajuih i nesmotrenih

okolnosti koje su dovele do dananje situacije. Naalost, sef-soba koja je trebala biti
napravljena prema uputama svjetskih strunjaka, imala je odreene nedostatke, koji
nisu uklonjeni ni dan danas, tako da je u njoj
originalni primjerak Hagade bio izloen
samo na oficijelnom otvaranju iste, a u stalnoj postavci se jo uvijek nalazi i nalazit e se
reprint tog rukopisa. Donacije stranih firmi,
po ko zna koji put su potvrdile njen znaaj,
njeno svjetsko poznavanje i vrijednost koju
Zemaljski muzej Sarajeva i itava Bosna i
Hercegovina ima, upravo zahvaljujui naporima tih ljudi, meu kojima se svakako,
mora jo jednom istai i autor ove knjige.
Kao zakljuak i pokuaj buenja svijesti
javnosti, autor navodi odnos drave prema
ovoj knjizi, Zemaljskom muzeju kao instituciji i svim glavnim akterima njenog postojanja
i historije. On objanjava da najnoviji reprint
nisu dobili niti on, niti Muzej, pa niti gosp.
Cochen, ije je ona porodino naslijee, sve
dok nije ponudio da plati pola cijene. Jedino
na taj nain prvobitni i stvarni vlasnik ovoga neprocjenjivoga djela, uspio se izboriti za
jedan primjerak svoga generacijskoga naslijea. Pored ovoga naglaena je i injenica
da Hagada nije iskoritena onako kako bi
trebala biti. Za razliku od svjetskih zemalja
i njihovih vrijednih eksponata, Sarajevska
Hagada se i dalje uva skrivena u podrumskim prostorijama, daleko od oiju javnosti,
a na pokuaju njenoga javnog izlaganja i
ulaganja sredstava se, na alost ne radi nita,
to, kako autor eli istai, nije samo greka
institucije, niti pojedinaca, niti nedostatak
sredstava u tome ima presudnu ulogu, nego
injenica da javnost vjerovatno nije svijesna
vrijednosti koju posjeduje i prednosti koje
to donosi, a koje autor kroz itavu knjigu,
u svakome opisu i svakoj kritici pokuava
istai.

445

prikazi

Postoji nada da e, nakon detaljne

analize i po uzoru na svjetske metode, javnost shvatiti znaaj materijalnih
spomenika, pravilan nain postupanja
sa njima i injenicu da su upravo oni ti
koji svjetskom kapitalu donose najvie
sredstava i privlae najvie turista i da e
shvatiti kakvu vrijednost posjedujemo i
koliko je trebamo uvati. O tome najbolje svjedoe zavrne rijei samoga autora,
u kojima on naglaava da bi jedino tada
bilo jasno koliki je zapravo gubitak to
to Sarajevska Hagada, vie od stotinu
godina predstavlja mrtvi kapital i to se
ne izlae u javnosti.
tijana krianovi

Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg,

Orijentalni institut u Sarajevu,
Posebna izdanja XXXII, Sarajevo,
2010, 236 str.
U historiografiji znaajno mjesto zauzimaju monografije i biografska djela
koja se iscrpno bave odreenim problemom, pojavom ili osobom. Djela ovog
tipa sadre mnotvo podataka, jezgrovita su i vana za naunu i iru javnost. Jedna takva knjiga nedavno je publikovana
od strane Orijentalnog instituta u Sarajevu.
Rije je o monografiji Gazi Husrev-beg, dr.
Behije Zlatar, u kojoj autorica svojim vjetim pristupom i naracijom uspijeva da nam
ukae na impresivnu ulogu ovog namjesnika, vojskovoe i vakifa u historiji Bosne i
Hercegovine i Osmanskog carstva u cjelini.
Djelo se sastoji od est poglavlja i kako
sama autorica kae u uvodnom dijelu, ovaj
rad je pokuaj da se na osnovu postojee
446

literature i bogate arhivske grae napie biografija Gazi Husrev-bega. O ovoj znamenitoj linosti prije nje pisali su iro Truhelka
(Gazi Husrefbeg, njegov ivot i njegovo doba,
Sarajevo 1912), Safvet-beg Baagi (Gazi
Husrev beg, U spomen etiristogodinjice dolaska u Bosnu, Sarajevo 1907), Mehmed
Spaho (Gazi Husrev-beg: slika iz bosanske
prolosti, Sarajevo 1907), Hamdija Kreevljakovi (Gazi Husrevbeg, Sarajevo 1930),
Spomenica Gazi Husrevbegove etiristogodinjice, Sarajevo 1932. godine.
Posebnu vrijednost monografiji Gazi
Husrev-beg daje vei broj neobjavljenih
izvora koje je dr. Zlatar koristila prilikom
istraivanja. U prvom redu vrijedi istai
neobjavljene izvore iz arhiva u Istanbulu i
Ankari, zatim one iz Dravnog arhiva u Dubrovniku, te izvore iz Gazi Husrev-begove biblioteke, Orijentalnog instituta, Uprave Gazi
Husrev-begovog vakufa i Istorijskog arhiva
iz Sarajeva. Cilj ovog rada jeste da se kroz
objavljene i neobjavljene izvore, te koritenu literaturu, na jednom mjestu, predstavi
snana uloga Gazi Husrev-bega kao dravnog slubenika i vojskovoe u Osmanskom
carstvu i da se prikae njegov doprinos urbanizaciji Sarajeva kroz podizanje graevina i
osnivanje vakufa.
U prvom poglavlju Gazi Husrev-beg (Od
Sereza do Sarajeva) autorica donosi podatak
da su tri keri sultana Bajezida II (1481-1512)
bile udate za ljude sa naih prostora. Jedna od
njih, sultanija Selduka, Gazi Husrev-begova
majka, bila je ena Ferhad-bega, roenog u
Hercegovini. Obzirom da je Ferhad-beg bio
oenjen sultanijom, to nam govori da je bio
markantna linost, jer su sultani imali obiaj da svoje keri udaju za sposobne vojne
i civilne slubenike kako bi ih vre vezali
za Carstvo. Gazi Husrev-beg roen je 1480.
godine u Serezu (dananja Grka), a nakon

prikazi

smrti oca, kao sultanov unuk, premjeten je u

Istanbul gdje na carskom dvoru dobija odgoj
i obrazovanje. Iako ne postoji dovoljno poznatih podataka o ivotu Gazi Husrev-bega
iz mlaih dana period njegovog namjesnikovanja na Balkanu prilino je osvijetljen. Ovo
je vrijeme kada je osmanska drava bila na
vrhuncu moi, a Gazi Husrev-beg se iskazao
kao sposoban vojskovoa ijim zaslugama su
osvojena vana podruja prema Zapadu. Behija Zlatar smatra da su neki osmanski hroniari neopravdano umanjili njegovu ulogu u
opsadi i osvajanju Beograda (1521.). Pritom,
navodi podatak iz dokumenta koji se uva
u Arhivu Topkapi muzeja u Istanbulu da je
Gazi Husrev-beg jo 27. juna 1521. godine
uspio blokirati sve prilaze Beogradu i da je
pripremajui opsadu, 27. redepa (3. jula
1521.) doao pod Beograd. Nakon osvajanja
beogradske tvrave 29. avgusta 1521. godine u kojoj se istakao kao dobar vojskovoa i
ratnik dobija titlulu Gazi. U septembru iste
godine postavljen je na mjesto bosanskog
namjesnika. Zanimljiv je podatak da se u
vakufnami za Gazi Husrev-begovu medresu
iz 1537. godine prvi put susree naziv valija
za upravitelja jedne vojno-administrativne
jedinice (vali bi liva-i Bosna). Njegovu upravu obiljeili su brojni uspjeni vojni pohodi.
Meutim, Gazi Husrev-beg e ostati poznat
po nemjerljivom doprinosu u razvoju Sarajeva. Bio je oenjen osloboenom robinjom po
imenu ahdidar koja se takoer iskazala kao
vakif podigavi damiju i mekteb nedaleko
od zadubina svoga mua.
Gazi Husrev-beg je umro u Sarajevu 18.
juna 1541. godine. Nije imao mukih potomaka. Neki historiografi objavili su da je
imao sina po imenu Mahmud. Meutim,
autorica kao demantij ovom podatku navodi
defter Bosanskog sandaka iz 1541. godine
u kojem pie da e neke ifluke koje je Gazi

Husrev-beg posjedovao u Bosni poto nema

mukih potomaka, prema carskom zakonu
dati pod tapiju. Istie da su ti posjedi, doista
pripali velikom veziru Rustem-pai. Hrabri
vojskovoa, sandakbeg i najvei vakif Sarajeva, Gazi Husrev-beg, upravljao je Bosnom
punih sedamnaest godina (u prekidima od
1521. do 1541.), podiui graevinske objekte koji e preporoditi Sarajevo i uiniti ga centrom ove pokrajine Osmanskog carstva.
U drugom poglavlju pod nazivom Gazi
Husrev-begov vakuf dr. Zlatar nam sugerira
koji su najvaniji izvori za prouavanje ovog
vakufa. U knjizi donosi podatak da su se
Gazi Husrev-begova vakufska dobra nalazila u est podruja na tlu Osmanskog carstva
- u Serezu (Grka) Sarajevu, Tenju, Jajcu,
Ostrovici (Dalmacija-Hrvatska) i u Poegi
(Hrvatska). U Sarajevu je podigao damiju,
mekteb, imaret i musafirhanu, medresu, hanikah i biblioteku. Za odravanje ovih objekata uvakufio je imanja (sela), duane, novac, kue i dr. Gazi Husrev-beg je i odreenu
sumu novca uvakufio kako bi se mogao davati na zajam pojedincima, pa je ovaj vid zajma
prepoznat kao vaan potencijal u privrednom razvoju Sarajeva. Iz tapu tahrir deftera
(Istanbul, Babakanlk osamnl Arivi - Tapu
Tahrir defterleri) autorica navodi podatak
da je gotovina Gazi Husrev-begovog vakufa iznosila 900.000, odnosno 944.794 ake.
To je donosilo prihod od 90.000, odnosno,
94.479 aki godinje. Novac koji je davan
na zajam privrednim subjektima donosio je
najvie prihoda, dok je po rashodima na prvom mjestu bila Gazi Husrev-begova javna
kuhinja (imaret). Autorici polazi za rukom
da u pisanju prikae opu sliku Carstva, te se
nakon saetih informacija vrlo suptilno vraa na glavnu temu svoga rada, nastavljajui
s podacima vezanim za bosanskog sandakbega. U daljem tekstu predoava nam listu

447

prikazi

prihoda Gazi Husrev-begovog vakufa, imena i plae slubenika koji su obavljali dunosti u zadubinama, te podatak da je ovaj
vakuf dugo vremena nakon namjesnikove
smrti bio zatien od raznih uzurpacija.
Historijski izvori, u prvom redu vakufname,
kao i popisi Gazi Husrev-begovog vakufa iz
XVI i s poetka XVII stoljea pokazuju da
je ovo bio najbogatiji i najvei vakuf u Bosni.
Sarajevo su tokom narednih stoljea esto
zahvaali poari i potresi od kojih ni ove graevine nisu bile poteene. Meutim, Gazi
Husrev-begov vakuf je jedan od rijetkih u
Bosni i Hercegovini koji je opstao do danas.
Gazi Husrev-begov kompleks graevina,
naslov je narednog poglavlja. U ovom dijelu
autorica istie podatak da je samo u Sarajevu bosanski valija dao da se izgradi blizu
300 objekata. To je najznaajniji kompleks
sakralnih i profanih graevina podignutih u Bosni za vrijeme osmanske vladavine.
Veina ovih objekata nastala je u periodu
izmeu 1529. i 1537. godine. Od svih arhitektonskih zdanja, autorica s razlogom
istie Gazi Husrev-begovu damiju koja je
najmonumentalnija i najpoznatija graevina ovog vakifa. Nju je projektovao tadanji
glavni carigradski arhitekt Adem Esir Ali,
prethodnik uvenog Koda Mimar Sinana.
Izgradnja ove damije zavrena je 1531. godine. Danas ona predstavlja jedan od simbola grada Sarajeva. Kada je u pitanju datiranje
nastanka Gazi Husrev-begove sahat-kule,
veina autora koji su do sada pisali o njoj,
prihvatili su podatak osmansko-turskog historiografa i geografa Katiba elebi koji je
zabiljeio da je ovo zdanje izgraeno u XVII
stoljeu. Behija Zlatar, izgradnju sahat-kule
smjeta u vrijeme nastanka deftera Bosanskog sandaka 1565. godine. Ona istie da
se u okviru ovog deftera nalazi i popis Gazi
Husrev-begovog vakufa u kojem se spominje

448

kua za sahadiju u neposrednoj blizini karavan-saraja, te da je ta kua najvjerovatnije

stajala uz sahat-kulu.
Poslije smrti Gazi Husrev-bega iz sredstava njegovog vakufa sagraeno je, izmeu
ostalog, nekoliko hanova, vodovod i prva
bolnica u Sarajevu. Gazi Husrev-begove zadubine ne predstavljaju samo prve objekte
gradskog karaktera, ve su one osovina daljeg
razvoja grada. Ovi graevinski objekti imaju
veliku vrijednost, kako u domenu graditeljstva, tako i u njihovoj ulozi u kulturnom,
vjerskom, prosvjetnom i privrednom ivotu.
Ovo poglavlje prate fotografije graevina iz
Gazi Husrev-begovog kompleksa koji se i danas mogu vidjeti u jezgri sarajevske Baarije.
U poglavlju Hasovi Gazi Husrev-bega
prema defteru Bosanskog sandaka iz 1530.
godine, navodi se podatak da je zemljinim
posjedima ovog upravitelja pripadalo 10 gradova, 158 sela i 64 iftluka, sa ukupnim prihodom od 643.979. aki. Dalje nam autorica
predstavlja detaljnu lista zemljinih posjeda
Gazi Husrev-bega u Bosni, te sumu godinjih
prihoda koji su ubirani sa njih. Hasovi bosanskog upravitelja zauzimali su prostor od Sereza na istoku do podruja u Dalmaciji.
Behija Zlatar u petom poglavlju Gazi
Husrev-begov dvor i svita, pie da se u Sarajevu, kao sjeditu bosanskog sandakbega nije
sauvao niti jedan dvor saraj. Zahvaljujui
svjedoenju savremenika, kako putopisaca
tako i dubrovakih poslanika, moe se utvrditi kako je on izgledao i kakvi su bili ceremonijali koji su vladali. Autorica smatra da
je mjesto stolovanja Gazi Husrev-bega bila
vjerovatno veleljepna graevina upotpunjena skupocjenim namjetajem, ali ne ubicira
njeno mjesto, ve pretpostavlja da se sandakbegova rezidencija nalazila u blizini njegovih zadubina. Na dvoru je postojao kompletan ceremonijal, od trenutka kada poslanici

prikazi

zatrae audijenciju od strane ehaje za odobrenje posjete sandakbegu pa do obostranog

darivanja. Bosanski upravitelj je posjedovao i
dvorsku svitu koja je bila bogato opremljena,
odjevena u haljinama od zlata, kadife i svile.
Uspjenost jedne linosti mjerila se brojnou
njegovih slubenika i pratnje. Koliko je Gazi
Husrev-beg bio uspjean kao namjesnik moe
se zakljuiti na osnovu poznatog popisa vojske u joklama defteru pred pohod na Moha.
Tu je upisan broj od 1.040 ljudi koji su neposredno stajali uz njega.
Posljednjim poglavljem ove knjige nazvanim Sarajevo u vrijeme Gazi Husrev-bega
dr. Zlatar upotpunjuje svoje poznato djelo
Zlatno doba Sarajeva, dajui ovaj put mnogo vie podataka o spomenutim mahalama
koje su nastale u doba uprave ovog bosanskog
sandakbega. Ona podsjea na podatak da je
u Sarajevu do 1512. godine bilo formirano 15
muslimanskih mahala, Mahala Varo (Mahalle-i Varo-i Saray) i kolonija dubrovakih
trgovaca (Cemaat bazaran-i Dubrovnik) sa
ukupno 1.422 kue i 13 batina, ali da se u
narednih deset godina Gazi Husrev-begovog
upravljanja Bosnom njihov broj udvostruio.
Nazivi pojedinih mahala vremenom su se
izgubili, jer je u to vrijeme dolo do spajanja
nekih manjih mahala koje su formirale nove
gradske etvrti. Ove mahale dobile su i drugaije nazive, obino po damijama koje su
bile izgraene u kasnijem periodu. Autorica
zakljuuje svoje izlaganje podatkom da i danas u Sarajevu, nakon skoro pet stoljea, postoje ulice koje nose imena mahala nastalih u
vrijeme vladavine Gazi Husrev-bega.
Monografija Gazi Husrev-beg dr. Behije
Zlatar zasigurno e dobiti vano mjesto u naoj historiografiji. Ona je svojim studioznim
radom uspjela da doprinese kompletnijoj
slici o ivotu i djelovanju ovog znaajnog
bosanskog namjesnika. Vrijednost rada nije

umanjena injenicom da se autorica oslanjala

na dosadanje studije koje su se bavile istom
temom, jer crpei saznanja iz neobjavljenih
izvora esto poznate injenice obogauje dodatnim podacima. Pri tome donosi zanimljive interpretacije. Ovo nije prvo djelo koje govori o Gazi Husrev-begu i njegovom znaaju,
ali je, vjerovatno, najcjelovitija monografija
napisana o ovoj temi do sada. Behija Zlatar je
svojim radom uspjela ukazati na vanost Gazi
Husrev-bega u razvoju i irenju Bosanskog
sandaka, s akcentom na njegovu ulogu vakifa, ijim zaslugama Sarajevo doivljava urbani, kulturni, prosvjetni i ekonomski razvoj. S
razlogom se moe smatrati da je djelo postiglo svoj cilj. Korisno je, temelji se na historijskim injenicama i nije optereeno suvinim
informacijama.

nedad muri

Halid Kadri, Dugo svitanje,

ahinpai, Sarajevo, 2010,
1-4 tom, 612, 600, 606, 607 str.
Historija u knjievnim djelima, prije svih
u onim koja se mogu okarakterisati kao historijski roman, postala je vrlo popularna na
ovim prostorima te je napisano mnogo zanimljivih radova kako su pojedini autori upotrebljavali historijski (izvorni) materijal. Razmatrajui sluaj I. Andria i njegovog naina
upotrebe historijskog materijala (upravo je
Andri jedan od autora koji su u ovom kontekstu izazvali i najvie kontraverzi) Andrew
Baruch Wachtel uporeuje pisca sa arheologom, a pisanje sa arheolokim iskopavanjem.
Tako, prema Wachtelu, postoje tri osnovna
pristupa pisanju/iskopavanju: prvi bi bio vertikalni koji vremenski zahvaa vei vremenski
period ali je prostorno ogranien, drugi je
horizontalni koji omoguava da se jedan sloj/
449

prikazi

prostor bolje istrai uzimajui u obzir jedan

ui vremenski period. Trei pristup predstavlja pokuaj istovremenog kopanja i horizontalno i vertikalno na razliitim mjestima.
Ukoliko bismo prema gore navedenoj
Wachtelovoj klasifikaciji pokuali svrstati
etverotomni roman Halida Kadria Dugo
svitanje suoili bismo se sa nizom prepreka.
Roman predstavlja jednu zaokruenu cjelinu koja je vremenski ograniena na period
od 1901. do 2000. godine. Prostorno roman je vrlo teko definisati, najua definicija ograniila bi ga na prostor dobojskog
sela Mala Bukovica, ire to je prostor opina Doboj, Teanj i Tesli, odnosno prostor
Bosne i Hercegovine, mada autor pojedine
likove prati i na raznim frontovima AustroUgarske ili pak u izbjeglitvu u Australiji.
ini nam se vrlo vanim odgonetnuti sami
naslov romana. Ako se radi o svitanju namee se nekoliko pitanja: ije/kome svitanje,
kada je i kome pao mrak te da li e i kada
konano svanuti. Na prvo pitanje autor odgovor daje kroz lik Hamida Kadia (ovaj
lik skoro bez sumnje moemo smatrati autobiografskim) koji nakon posljednjeg rata
nudi izdavaima roman koji (...) naglaava
kako je u nemilosti jedan narod bonjaki
i da je rtva jedino on (...). Na prigovore
da je to samo dio istine i da su stradavali i
drugi Hamid Kadi odgovara: Pa neka i ti
drugi piu o sebi. Potpunom mraku predhodio je proces dugog smrkavanja koji je
za Bonjake poeo jo 1699. nakon to je
Osmanko carstvo izgubilo znaajne teritorije u ratu nakon pohoda na Be 1683. Konani mrak, prema autoru, Bonjake je zadesio 1878. dolaskom Austro-Ugarske. Dugo
svitanje (opet za Bonjake) poet e 1901.
kada se u Sarajevu okupi grupa bonjakih
intelektualaca (Safvetbeg Baagi, Ademaga
Mei, Fehim Spaho, Edhem Mulabdi,

450

Osman Nuri Hadi, Demaludin auevi) koji zapoinju borbu za nacionalno

osvjeivanje Bonjaka. Upravo je nacija
mjera svih stvari i najvii cilj koji stoji pred
Bonjacima tog vremena, ali i tokom cijelog
20. stoljea. Iako sam naslov sugerira da se
radi o jednom dugom svitanju autor je sasvim odreen da se radi o vie svitanja. Tako
kroz lik Osmana Nurija Hadia autor jasno konstatuje: Protei e dosta tmurnih svitanja dok ne svane ono vedro, svijetlo. Upravo u ovom kontekstu moe se razumjeti i
vremenska podjela romana: prvo tmurno
svitanje Bonjaci su doekali 1918. i upravo
tu poinje drugi tom, drugo takvo svitanje
smjeteno je u 1946. ime poinje trei tom,
dok su posljednje tmurno svitanje Bonjaci doekali 1991. Nakon punih sto godina
dugog svitanja oekivanje da se taj proces
okona istinskim, svijetlim svanuem ostaje
bez realizacije. Naglaava se da (...) Bonjaci
su ulazili u 21. stoljee sa manje nade nego to
su prije sto godina prelazili iz 19. u 20. stoljee.
Jedno od osnovnih i najviih dostignua Bonjaka kroz 20. stoljee autor vidi u tome da
su (...) utvrdili svoj nacionalni identitet Bonjaci. U samoj strukturi romana autor ostaje
izvan radnje izbjegavajui da koristi prvo lice
jednine. Ipak, ne moe se izbjei dojmu da
je lik Hamida Kadia autobiografski, ime i
autor postaje ne samo sudionik nego glavni
lik u cjelokupnoj radnji u treem i etvrtom
tomu. Tragajui za nacionalnim identitetom
svoga naroda autor traga i za svojim vlastitim
identitetom u mnogim sluajevima poistovjeujui vlastitu (ne)sretnu sudbinu sa sudbinom naroda kome pripada.
Osnovni historijski materijal koji je
autor koristio jesu, prije svega, novinski
tekstovi. Istina, tokom iitavanja romana sasvim je primjetno da je autor koristio
mnoge monografske studije o historiji

prikazi

Bosne i Hercegovine te da je vrio i vlastita arhivska istraivanja. Jedna od osnovnih

tenji autora jeste da bude vjerodostojan, da
izbrie liniju izmeu stvarnog i fiktivnog. Sa
takvom namjerom Kadri donosi obilje historiografskog materijala kojeg esto citira i
na vie stranica. Tako nisu rijetka mjesta na
kojima na 5-6 stranica autor donosi pojedine novinske tekstove ili odreena pisma historijskih linosti, to u mnogome usporava
radnju romana te na mnogim mjestima odvlai koncentraciju itaoca. U pokuaju da
iznese jedan novi (bonjaki) pogled na historiju Bosne i Hercegovine i svoga naroda
autor kroz radnju romana revalorizuje mnoge injenice. To je moda i najupadnije kod
lika i djela Ademage Meia ije sve postupke u potpunosti opravdava obrazlaui da je
sve inio sa namjerom da pomogne svome
narodu (Bio je ustaa, ali, pravedan, poten i
estit ovjek). Neka pitanja koja su u historiografiji jo uvijek otvorena i nerazrijeena
autor sasvim jasno definie nagonei vodu na
mlin Bonjacima: Mehmed Spaho je ubijen
kao i Demal Bijedi da bi se natetilo Bonjacima, priznanje Muslimana kao nacije
od strane komunista 1968. autor tek usput
spominje ne dajui mu skoro nikakav znaaj
jer (...) ne stie se narodnost uredbom ili dekretom ve evolucijom svijesti samog naroda.
Takoer, tu je niz konstatacija i termina koje
su upitne ili, ak, neistinite. Tako etnike u
Drugom svjetskom ratu autor obavezno naziva srpskom nacionalnom vojskom, termin
etniko ienje likovi u romanu koriste ve
na samom poetku stoljea, Dubravko Lovrenovi je hrvatski povjesniar a Turska je
prva priznala Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu pri tome nigdje ne spominjui da je
to ustvari uradila jedna veinski pravoslavna
zemlja, Bugarska. Ne moe se ne primjetiti
da je autor pod jakim dojmovima posljednjeg

rata i postratnog stanja u kome je i nastao roman. To se prije svega ogleda u injenici da
su Srbi predstavljeni kao primarni, vjekovni
neprijatelji. S druge strane, Hrvati mogu biti
neprijatelji Bonjacima, ali to stanje nije konstantno nego povremeno. Zajedniki neprijatelj (Srbi) ta dva naroda ak moe pribliiti
i ujediniti u saradnji. Kada Srbi ine zloine
nad Bonjacima oni to ine kao narod, kolektivno, ime autor ne ostavlja nimalo sumnje
da veina srpskog naroda podrava te zloine, uz asne izuzetke kojih uvijek ima. Kada
Hrvati napadaju Bonjake to je uvijek izraz
trenutne politike i odluka pojedinih linosti,
ali nikako i nikada osjaanja cjelokupnog naroda. Koliko je autor pod utjecajem svakodnevnih deavanja u vrijeme nastanka djela
govori i injenica da kada govori o ratnim i
poratnim godinama ve tada otro napada
Milorada Dodika, koji e za Bonjake persona
non grata postati, ipak, neto kasnije.
Druga dva naroda nisu u fokusu autorovog interesovanja i skoro nikada se ne javljaju
samostalno, kao glavni likovi odreenih dijelova romana. Prisutni su samo koliko su u
interakciji sa Bonjacima. Srbi i Hrvati nisu
(...) puno zainteresovani da Bosna i Hercegovina jaa i da ima svoj vlastiti dravni identitet. Oni nisu zainteresovani jer imaju svoje
druge domovine, Srbiju i Hrvatsku. Jedina
istina, prema autoru, jeste (...) da smo svi mi
ovdje jedan narod i da smo se svi nekad zvali
Bonjani, odnosno da smo Bonjaci razliitih
vjera. U Bosni i Hercegovini kosntitutivna
su sva tri naroda, dok Bonjaci u susjednim
zemljama nisu dravotovorni element. Kada
govori o posljednjem ratu autor pojedinano
navodi zloine nad Bonjacima dajui iscrpne
opise tih zloina. Zloine Bonjaka spominje,
ali nikada ne opisuje stradanje drugih, jasno
stavljajui do znanja da jeste bilo zloina ali
da ti zloini nisu injeni iz mrnje nego su (...)

451

prikazi

okolnosti u kojima se ratuje i naravi vojnika toliko razliite i sloene da ih je nemogue izbjei
(zloine, op. N.N.) i provesti kroz pakao a da
ne ostane i neki crn biljeg.
U svome poznatom radu Bosanski duh
u knjievnosti, ta je to? Muhamed Filipovi
govori da je pojedina literatura (...) Bosnu
vie dijelila nego li mnoge vojske koje su preko
nje marirale i u njoj krv proljevale. Ukoliko
doista danas postoje knjievna djela koja
mogu napraviti toliki utjecaj na nau savremenost, postavlja se pitanje kakav rezultat
iza sebe ostavlja djelo Halida Kadria? Pisano sa eljom da odgovori i opovrgne onima koji su Bosnu i Hercegovini i Bonjake
gledali i objaanjavali kroz prizmu vlastitih
stereotipa ini se da nije daleko odmaklo
upravo od takvih djela. Koliko je Kadri
nastojao opovrgnuti takva djela i dati jednu
novu verziju dogaanja govori i injenica da
u ovom romanu nailazima na osnovne ideje
upravo takvih djela s tim da su sada uloge zamijenjene: Bonjaci su narod koji trpe zlum
drugog/drugih naroda godinama pri tome
nastojei izvojevati svoje nacionalno priznanje i slobodu; nemaju svoje drave nego su
osueni ivjeti u tuim a svoje se samo sjeaju u prolosti ili sanjaju u budunosti; na jednom mjestu autor detaljno opisuje nabijanje
na kolac, kao vrhunac svakog zlostavljanja
i stradanja, s tim da su uloge zamijenjenje:
pravoslavci u Crnoj Gori uhvate jednog muslimana u toku Balkanskih ratova i nabiju ga
na kolac. Parcijalni pogled u pokuaju da se
objasni jedna sloena cjelina kakva je Bosna
i Hercegovina, princip da svako treba da
pie o svome narodu i njegovom stradanju
u pokuaju da se dokae jedna i jedina istina
teko da moe pomoi u pravljenju iskoraka
naprijed. Nakon itanja romana ini se da je
izgradnja jednog drutva sastavljenog iz vie
naroda sasvim nemogua i da se svaki narod

452

ponaosob treba okrenuti sebi (na razini linosti autor doputa izuzetke tako da pojedina prijateljstva opstaju), pa ak i nacionalno
mjeoviti brakovi, kao osnovna elija drutva, u romanu su bez ikakve perspektive te
na poetku rata veina njih se raspada.
U vremenu kada mnoga knjievna djela jedva da dostiu stotinjak strana napisati djelo od skoro 2500 stranica u svakom
sluaju predstavlja odvaan potez. Djelo
Halida Kadria Dugo svitanje znaajno je
i na polju predstavljanja historije jednom
irem italakom krugu, da se ona uini
zanimljivom a ne suhoparnom i monotonom. U tom pogledu ovakvo djelo je svakako dobro dolo. Meutim, insistiranje da
svako treba da pie o svome stradanju, da
iznosi svoju istinu o sebi i drugima vodi ka
tome da e postojati vie paralelnih istina.
Ako je Halid Kadri u ovom romanu iznio
bonjako vienje istine ostavljajui pravo i
drugim narodima da napiu svoje istine, onda
je sasvim opravdano zapitati se da li e u Bosni i Hercegovini postojati onoliko istina koliko postoji i stanovnika? Dovodei do krajnjih granica Kadriev princip da svako treba
da pie o sebi i svome stradanju, odgovor je,
bez sumnje, afirmativan. U takvom kontekstu bilo bi nemogue govoriti u jednini: istovremeno bi egzistiralo vie istina, postojalo bi
vie historija Bosne i Hercegovine i na kraju,
postojalo bi, barem na nivou percepcije, vie
Bosni i Hercegovina. I sve to potpuno zasebno, bez ikakvog preplitanja i suivota.

nedad novali

prikazi

Vera Katz, Drutveni i ekonomski

razvoj Bosne i Hercegovine
1945-1953, Institut za istoriju,
Sarajevo, 2011, 431 str.
Knjiga koju ovdje predstavljamo autorice Vere Katz njena je doktorska disertacija,
odbranjena na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u aprilu 2006. godine, a
koju ini Uvod, zatim pet tematskih poglavlja, Zakljuak, saetak na engleskom jeziku,
popis koritenih izvora i literature, popis
kratica, te iscrpni indeksi osobnih imena i
geografskih pojmova.
Na poetku knjige, u Uvodu, autorica
nas uvodi u problematiku, daje obrazloenje
predmeta istraivanja i njegove strukture,
objanjava primijenjeni metod rada na ovoj
knjizi te analizira prisutnost navedene teme
u historiografiji. Period koji obuhvata ova
knjiga okarakterisan je kao tranzicijski za
ijeg su trajanja izvrene brojne promjene,
naroito na drutvenom i ekonomskom planu, a obiljeene su procesom transformacije iz graanskog u socijalistiko drutvo. U
prvom poglavlju prezentirani su osnovni
podaci o Bosni i Hercegovini kao to su
povrina, poloaj, geografske odlike i kratak osvrt na prolost zemlje, a neto vie
panje posveeno je prirodnim bogatstvima zemlje i stanju privrede nakon Drugog
svjetskog rata. U istom poglavlju analizirana
je i demografska slika Bosne i Hercegovine
i to prema rezultatima popisa stanovnitva
izvrenih izmeu 1921. i 1953. godine, a
posebna panja posveena je broju stradalih
tokom rata. Analizirana je struktura stanovnitva prema spolu, broju domainstava i
lanova u njima, starosnoj dobi, duini trajanja ivota, pismenosti, strunoj spremi,
nacionalnosti itd. Rezultati dobijeni u pojedinim kategorijama usporeeni su sa rezultatima popisa ostalih republika, to nam

daje mogunost utvrivanja pozicije Bosne

i Hercegovine u jugoslovenskim okvirima.
Redoslijed popisnih kategorija razmatranih
u ovom poglavlju pokazuje da je akcenat
stavljen na drutvene i ekonomske pokazatelje, to u potpunosti odgovara naslovu i
temi knjige.
U drugom poglavlju predstavljen je poloaj Bosne i Hercegovine kao ravnopravne
federalne jedinice u novoj dravi, ali i sva neslaganja i razmimoilaenja unutar Komunistike partije Jugoslavije koja su prethodila
ostvarenju takve pozicije. U nastavku teksta
prati se proces uspostave i organizacije nove
vlasti nakon okonanja sukoba, a potom i
itav niz modela unutranje administrativno-teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine. Upravo na ovim pitanjima mogu
se vidjeti svi problemi procesa tranzicije iz
jednog sistema u drugi. Da bi se bolje shvatili ovi problemi autorica analizira sastav partijskog lanstva u Bosni i Hercegovini. Prva
dva poglavlja su zapravo samo uvod u osnovnu temu ove knjige, kojoj je vie panje posveeno u narednim poglavljima.
Tree poglavlje prati proces preuzimanja
privrednih kapaciteta zemlje, koje je poelo
jo za vrijeme trajanja ratnih sukoba. Stvaranje dravne svojine, provoenje monetarne politike i uspostava dravnog monopola
nad prodajom odreenih proizvoda (npr.
sol, petrolej, kremen), trebali su omoguiti
prijeko potrebne prihode za obnovu ratom
unitene privrede, ali i snabdijevanje osiromaenog stanovnitva. Kraj rata otvorio je
nove perspektive za obnovu zemlje, a nova
vlast je kao svoje prioritete odredila obnovu
rudnika, industrijskih i energetskih pogona.
S ciljem poveanja produktivnosti, uvedene
su stimulacije radnicima u vidu osnovnih
ivotnih namirnica, a kako bi se zadovoljile
potrebe privrede za kvalifikovanom radnom

453

prikazi

snagom, organizirani su struni teajevi.

Ubrzana industrijalizacija i velik priliv stanovnika u gradove stvorili su, pored potekoa sa snabdijevanjem osnovnim ivotnim
namirnicama, i druge probleme, a naroito
je bilo izraeno nerijeeno stambeno pitanje. Masovni pokreti ruralnog stanovnitva
i njihovi susreti sa novim, za njih nepoznatim, nainom ivota u gradovima stvorio je i
druge isto socijalne implikacije. ivot u zajednikim stambenim blokovima, malim sobama sa brojnim zajednikim prostorijama
(kuhinjama, hodnicima, toaletima), ljudima
razliitih navika i obiaja, stvarao je brojne
nesuglasice i ostavljao teke traume svim stanarima. Prava je teta to ovom pitanju nije
posveena vea panja, no to svakako moe
biti prostor za nova historiografska istraivanja. Osnovna odlika privrednog stanja
Bosne i Hercegovine je siromatvo, koje nije
smanjeno, jer je upravo nagli proces industrijalizacije iao na raun ivotnog standarda stanovnitva.
etvrto poglavlje predstavlja najvaniji
dio knjige i s razlogom mu je dato najvie prostora. Nakon preuzimanja kontrole nad svim
privrednim tokovima u zemlji, nova vlast je
zapoela sa planiranjem privrednog razvoja
zemlje. Teite razvoja zemlje stavljeno je na
proces industrijalizacije i elektrifikacije, a
ciljevi i naini na koje ih je trebalo ostvariti bili su navedeni u Prvom petogodinjem
planu, usvojenom u aprilu 1947. godine. U
ovom planu, pored ciljeva na saveznom, postavljeni su i zadaci koji su trebali biti ostvareni i na republikim nivoima, a time i u
Bosni i Hercegovini. Petogodinji plan Narodne Republike Bosne i Hercegovine usvojen u junu 1947. godine, kao i savezni, bio
je vrlo detaljan i ambiciozan, a pored zacrtanih privrednih ciljeva, sadravao je i ciljeve
koje je trebalo ostvariti i u nauci, kulturi,

454

obrazovanju, zdravstvu, trgovini i snabdijevanju. Odgovornost za realizaciju plana

snosila je Vlada NR Bosne i Hercegovine,
a specijalne zadatke na ostvarenju zacrtanih
ciljeva imale su partijske organizacije, koji su
podrazumijevali agitacijske i propagandne
aktivnosti u cilju motivacije stanovnika za
rad na ispunjavanju zacrtanih ciljeva. Meutim, realizacija plana, kako na saveznom
tako i na republikom nivou, bila je ispod
oekivanja. U istom poglavlju prezentirana
je realizacija plana u Bosni i Hercegovini, iji
su rezultati uporeeni sa onim ostvarenim u
ostalim republikama, to nam omoguava
bolje sagledavanje ukupnog razvoja Bosne
i Hercegovine. Razlozi za ovakvo podbacivanje su brojni, a autorica posebno istie
preambiciozno postavljene ciljeve, koje je
realno bilo teko ostvariti, zatim este promjene administrativno-teritorijalne podjele
te reorganizacije dravno-upravnog aparata,
to je dovodilo do stalnog mijenjanja nadletava u upravljanju, ali i sukob sa SSSR-om
1948. godine.
Poto realizacija planova nije ila kako se
oekivalo, 1953. godine usvojen je Ustavni
zakon, kojim su pravno regulisane promjene
ostvarene u proteklom periodu na politikom
i privrednom planu, regulisani su odnosi izmeu saveznog i republikih nivoa, ostvaren
vei uticaj proizvoaa na privredne tokove
preko radnikih savjeta i Vijea proizvoaa
itd. Promjene, opisane u petom poglavlju,
predstavljaju poetak procesa prelaska na samoupravni socijalizam, a ujedno oznaavaju
kraj perioda kojim se autorica bavila u ovoj
knjizi, a koji je okarakterisala kao tranzicijski.
Tranzicija je pojam koji je najvjerovatnije najvie puta spomenut u knjizi, a tim pojmom autorica je okarakterisala itav period.
Koristei obimnu izvornu grau i brojnu literaturu autorica prati osmogodinji proces

prikazi

transformacije predratnog graanskog u socijalistiko drutvo, uporedo sa procesom

uspostavljanja i izgradnje nove vlasti, koja
je i sama prola kroz nekoliko faza. Iako je
tema ove knjige ograniena na vremenski
period od 1945. do 1953. godine, pojedini
procesi su zapoeli jo u ranijem, ratnom periodu, pa je i autorica povremeno izlazila iz
zadatog vremenskog okvira. Knjiga obiluje
detaljnim drutvenim i ekonomskim podacima o Bosni i Hercegovini, najee tabelarno prikazanim, a posebna vrijednost knjige ogleda se u injenici da su svi analizirani
podaci uporeeni sa odgovarajuim u ostalim republikama. To nam daje mnogo bolju
sliku o stvarnom poloaju Bosne i Hercegovine u navedenom periodu, ali i omoguava
lake uoavanje faza u procesu tranzicije iz
jednog sistema u drugi. Takoer, to je vjerna slika jednog perioda iz prolosti Bosne i
Hercegovine, a njena vrijednost je jo i vea
kada se uzme u obzir injenica, koju navodi
i sama autorica, da literatura za naznaeni
period nije osobito obimna.
Tehniki, knjiga je vrlo dobro uraena,
mada ima djelimino neprecizan sadraj.
Naime, od treeg poglavlja (Uspostavljanje
dravnog monopola nad gospodarstvom) broj
stranica na kojima se nalaze pojedina poglavlja navedena u sadraju, ne odgovaraju
stvarnom broju (odstupanja su u jednoj ili
dvije stranice) sve do poglavlja Izvori i literatura na 407. stranici, to se podudara sa
navedenim brojem u sadraju. No, to nikako ne umanjuje vrijednosti knjige navedene
na ovome mjestu.

mirza dananovi

Mitja Velikonja, Titostalgija.

Beograd: Biblioteka XX vek,
2010, 182 str.
Brojna biografska djela o Josipu Brozu
Titu bila su dio planirane izgradnje njegovog kulta linosti, dio izgradnje Tita kao
mita, neprikosnovenog sina naroda i narodnosti. S raspadom federativne drave
zapoeo je proces detitoizacije i period kada
se tema o Titu u izvjesnoj mjeri tabuizirala
i ostavljala postrani. Meutim, u posljednje
vrijeme, paralelno s novim trendom u pisanim i elektronskim medijima, objavljen
je znaajan broj radova o liku i djelu Josipa
Broza Tita.
Objavljuju se djela koja svojom formom i
sadrajem predstavljaju ekskluzivistike i senzacionalistike knjige koje, istina, imaju veliku prodaju. Nastaju uglavnom iz pera osoba
koje su bile bliske Josipu Brozu Titu i otkrivaju detalje i pikanterije iz njegovog ivota.
Na drugoj strani, objavljuju se radovi koji
govore o Titu i titoizmu (svemu onome to
se vee za njega) kao savremenom drutveno-kulturolokom fenomenu, pa o tome piu ne
samo historiari ve i etnolozi, antropolozi,
kulturolozi, sociolozi, politolozi, novinari.1
Jedna od takvih knjiga jeste Titostalgija
Mitje Velikonje, slovenskog kulturologa,
objavljena u ediciji Biblioteke XX vek iz
Beograda. Knjiga je rezultat viegodinjeg
istraivanja autora na prostoru cijele nekadanje Jugoslavije, pri emu se autor koristio metodama posmatranja, uestvovanja,
analiziranja pojavnih oblika i manifestacija
(vizualne kulture, suvenira, grafita, fotografije, ikonografije, enterijera, scenografije,
1

J edna od takvih studija jeste knjiga O Titu kao mitu.

Proslava Dana mladosti u Kumrovcu, koju su uredile
Nevenka krbi-Alempijevi i Kristi MathiesenHiemdahl, a objavljena je u izdavatvu Srednje
Europe u Zagrebu 2006.
455

prikazi

skupova i javnih prostora, tampe i medija),

a posebno metodom intervjua i anketiranja.
Savremeni diskurs o ivom Titu autor je
smjestio u kontekst postsocijalistikih nostalgija, u okrilje jugonostalgije kao ireg
pojma koji se ne moe izdvojiti iz konteksta
kolektivnog pamenja, kulture svakidanjice, ali i problematike javne upotrebe i
zloupotrebe povijesnog deavanja.
Pored predgovora, uvoda, zakljuka i bibliografije knjiga je podijeljena na etiri poglavlja. Na poetku svog istraivanja autor je
postavio niz kljunih pitanja poput zato,
kako, odakle, s kojom namjerom prisustvo
Titovog lika, ta on znai ovdje i sada i zato upravo na njegovom imenu izrasta nova
masovno-kulturna produkcija, da li upotreba njegovog lika ima komercijalni, sentimentalni, provokativni i zabavni ili politiki
i ideoloki motiv. Objanjavajui titostalgiju
kao slojevitu i vibrantnu, kompleksnu i kontroverznu pojavu, autor je u prvom poglavlju konsultirao razliite definicije nostalgije.
Zakljuuje da je nostalgija kompleksna, diferencirana i promjenjiva, emotivno nabijena,
lino ili kolektivno instrumentalizirana pria koja na binaran nain velia izgubljena
vremena, ljude, predmete, osjeaje, mirise,
dogaaje, prostore, odnose, vrijednosti,
politike i druge sisteme i istovremeno u
otrom kontrastu prema manje vrijednoj
sadanjosti, slavi idealizovano juer naspram
inferiornim danas, uljepavajui prolost nautrb mrske sadanjosti.
U tako predoenom teorijskom okviru
autor zakljuuje da jugonostalgija kao i titostalgija nisu puko aljenje za neim ega
nema i ne moe se vie vratiti, nego je to
elja za neim ega nikada i nije bilo, to su
snovi o nekadanjim snovima a ne o nekadanjoj stvarnosti. One se ne temelje na
stvarnom historijskom dogaanju nego na

456

razliitim narativima. Stoga, titostalgija kao

nostalgini diskurs o Josipu Brozu Titu na
prostorima bive Jugoslavije danas ne predstavlja kontinuirani diskurs, ve suprotno,
niz diskontinuiranih diskursa sa starim i
novim elementima kojima je centar panje
Tito kao neprikosnovena linost.
Nakon izdanog teorijskog opserviranja
autor je istraivanje usmjerio na dva idealna
tipa titostalgije koje naziva materijalizirana strana i mentalitetski stav ljudi. Tree
i etvrto poglavlje upravo govore o dvjema,
usko povezanim stranama titostalgije, kulturi titostalgije i titostalginoj kulturi.
Prema miljenju autora, kultura titostalgije jeste s namjerom stvoren materijalizovan
diskurs o Josipu Brozu Titu prava industrija
nostalgije koja je od njegovog imena nainila novi brend, savremenu robnu marku i
amblem za iroku lepezu svakodnevnih, ali i
luksuznih proizvoda (poput upaljaa, majica,
kesica eera, privjesaka za kljueve, znaki,
magneta za friider, kutijica za vizitkarte,
olovaka, pepeljara, kalendara, vina, sendvia,
duhana itd). U taj kontekst uklapa se sve aktuelniji Tito turizam, a kulturom titostalgije
zaraena je i masovna kultura, kao i savremena umjetnost koja tako prerasta u tzv. ars
nostalgice. Tita pronalazimo u pozorinim
predstavama, filmskim ostvarenjima, on je
inspiracija novim alternativnim muzikim
grupama, kao i mnogim mladim vizuelnim
umjetnicima. Kultura titostalgije udomaila se u virtuelnom svijetu, pa je jo 1994.
kreirana prva Cyber Yugoslavija, dok je u
Sarajevu 2005. godine registrirana Drava
Titoslavija, koja ima svoju zastavu, himnu,
glavni grad, ustav, paso. Iz svog istraivanja
na terenu autor zakljuuje da ne postoje velike razlike kulture nostalgije na prostoru bive Federacije. Detaljno predstavljajui enterijer kafia Tito u Sarajevu, naglaava da je

prikazi

veoma slian Titovim kafiima, motelima,

restoranima u cijeloj bivoj Jugoslaviji.

ih djelomino negiraju i ostavljaju prostor za

drugaiju kontekstualizaciju.

Dok je kultura nostalgije pripremljena

praksa, nostalgini inenjering, menadment i marketing, nostalgina kultura jeste socijalno i kulturno, tj. mentalitetsko uvjerenje.
Za razliku od kulture nostalgije koja zauzima
javni prostor, nostalgina kultura se povukla
u privatni prostor, u domove i radionice,
predstavljajui intimnu uspomenu na bolju
prolost, sretnu mladost, pravedan sistem.
Istinsku privrenost Josipu Brozu Titu autor
vidi u istrajnosti mjetana slovenskih primorskih brda da ouvaju natpise i spomenike podignute njemu u ast, u opstanku Titovih
ulica irom bive Jugoslavije, poput ulice u
Sarajevu, kao i brojnim elementima kontagizma, posebno u Kumrovcu gdje se Tito
doivljava kao mitsko bie. Najvjerodostojnijim pokazateljem nostalgine kulture autor
smatra rezultate istraivanja javnog mnijenja
u protekloj deceniji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, gdje se pored pozitivne
historijske linosti Josip Broz Tito smatra
najveim politiarem XX vijeka (u Sloveniji
zauzima etvrtu poziciju).

Usporeujui nostalgiju sa utopijom,

autor se osvre na kljune karakteristike nostalgije koji joj omoguavaju egzistenciju u
savremenim postsocijalistikim drutvima.
Nostalgija je danas nadoknada za aktivnu
borbu za budunost, lano utoite u koje se
bjei pred suvremenim problemima. Predstavlja kompetitivni hegemonistiki diskurs koji popunjava pomanjkanje smisla i
dominantne snage u drutvu koriste je kao
dimnu zavjesu u sakrivanju nedostatka i
legitimacijskih problema. Na drugoj strani,
nostalgija istovremeno predstavlja protivljenje postojeem, disidentski diskurs i strategiju preivljavanja u vremenu naglih promjena. Autor naglaava da se nostalgija ne moe
shvatiti samo kao sredstvo u zacjeljivanju
rana, ve i kao akcija koja nastoji da stvori
pukotine u trenutno dominantnom i konstituira novu stvarnost. Zakljuuje da titostalgija nije nostalgija za Josipom Brozom
Titom onakvim kakav je bio, nego za Titom kakvog bi ga stanovnici bive Jugoslavije danas eljeli. Nostalgija ne obnavlja
prolost, ona stvara priu o izgubljenom
raju koji nikada nije ni postojao. Titostalgija slavi ivueg Tita, lika iz sadanjosti
koji nije recidiv socijalizma, puko historijsko naslijee, nego rezultat postsocijalistike tranzicije, kombinacije neoliberalizma,
neokonzervatizma i postkolonijalizma.
U tom kontekstu, odgovor na pitanje Zato ba Tito? jeste da su njegov lik i djelo
najblii utopijskoj pretpostavci pravednog
drutva i fer vladara. Titostalgija je sladunjava, utopijska idealizirana predstava, dok,
prema miljenju autora, antititovski kurs
skoro i ne postoji.

Autor se nakon predstavljanja ova dva

idealna tipa titostalgije osvrnuo na prisutan diskurs o razlozima njenog postojanja
i opstanka. Posebno je naglasio da brojna
objanjenja u sebi sadre veliko ali. Navodei neka od njih, poput onog da je titostalgija logika posljedica nasilnog raspada
drave, da su poklonici Titovog lika starije,
jugoslavenske generacije i lijevo orijentirani politiari, da je u pitanju mehaniko
prenoenje pozitivnog sjeanja sa starijih na
mlade, da je Tito utjelovljenje velikog voe
i obinog ovjeka, da je primjer politike
originalnosti i uspjeha, samo su djelomino tana. Analizirajui svako od njih, autor
marljivo ukazuje i na stvarne injenice koje

Konano, postojanje nostalgije govori i o

nezadovoljstvu sa sadanjou, nedostacima

457

prikazi

dananjih politikih lidera, nastalim i iz

inata kao subverzija postojeoj vlasti. Autor
zakljuuje da se titostalgija moe tumaiti i
kao izraz neprihvaanja sadanje politike
situacije, kao protestni gest, odbrana od
novih ideolokih tokova. Kao takva, ona
ukazuje na nekadanje, sada zaboravljene
vrijednosti, nastojei da afirmira ono
pozitivno u Titovom izgubljenom svijetu.
Knjiga pred nama ilustrirana je fotografijama
koje demonstriraju i kulturu nostalgije i
nostalginu kulturu. Navedena bibliografija
ukazuje da se autor obimno koristio
literaturom objavljenom u cijelom svijetu
koja tretira ovu problematiku, ali i to da je
knjiga kruna do sada objavljenih autorovih
radova. Usredoenost autora da analizira
titostalgiju, razloge i uvjete njenog nastanka
i razvoja, debatirajui sa argumentima za i
protiv u kontekstu kompleksne politikoekonomske stvarnosti, daje iznimnu
vrijednost ovoj knjizi.

denita sara-rujanac

, . LVIII
(2009), ,
, 2009, 323 str.
Zahvaljujui naporima Istorijskog instituta iz Beograda pred nama se nalazi jo jedan
broj Istorijskog asopisa kojim ova ugledna
ustanova predstavlja svoju djelatnost uoj
naunoj ali i iroj italakoj publici. U ovom
broju Istorijskog asopisa veina objavljenih
radova nastali su kao rezultat istraivanja na
nekom od projekata koje finansira Ministarstvo za nauku i tehnoloki razvoj Republike
Srbije: Srpske zemlje u ranom srednjem veku;
Srbija i mediteranski svet u poznom srednjem
veku; Srpska drava i drutvo u izvorima
srednjeg veka; Privredni, drutveni i kulturni
458

razvoj srpskih zemalja srednjeg veka; Srednjovekovno naslee Balkana: institucije i kultura;
Srpsko drutvo od druge polovine 17. veka do
kraja Prvog svetskog rata. Postojnosti i promene; Izmeu evropskih uzora i stereotipa: Srpska
nacionalna integracija 1804 1918. Struktura samog asopisa karakteristina je drugim
slinim naunim publikacijama. Tako je sadraj podijeljen u dvije velike cjeline: lanci
i rasprave te Prikazi.
Ako danas historiju elimo posmatrati kao modernu, samostalnu, zaokruenu
oblast naune spoznaje, to ona svakako
jeste ve dui vremenski period, njena najbitnija odlika, pored kritinosti, bila bi interdisciplinarnost. Da bi doao do naune
istine, historiar je prinuen da se koristi
postignutim rezultatima niza drugih naunih oblasti. Igor Stoji u radu naslovljenom
-

(9-32) prezentira rezultate do kojih je doao analizom 12 grobova iz
avarske nekropole otkrivenih na lokalitetu
Livade u Starevu. Analizom su obuhvaene
osnovne karakteristike svakog skeleta, pol,
individualna starost, analiza zuba, tjelesna
visina, te marker okupacionog stresa. Osteoloki materijal inili su jedna djeija individua u prvim godinama ivota, dvije mladalakog uzrasta i devet odraslih individua,
etiri enskog i pet mukog pola. Prema prilozima pronaenim u grobovima, nekropola
je datirana u kraj VII i u VIII vijek. Prilikom
obrade osteolokog materijala koritene su
standardne antropoloke metode. Inae, sa
teritorije dananje Vojvodine poznat je veoma mali broj avarskih nekropola koje su
arheoloki obraene, a ni sam lokalitet Livade u Starevu nije u potpunosti istraen.
Toga je svjestan i sam autor Igor Stoji kada
kae da se rezultati iskazani antropolokom

prikazi

analizom moraju uzeti s oprezom s obzirom

na malu statistiku signifikantnost. Upravo
zbog toga ne treba uriti sa preciznijim arheoloko-historijskim tumaenjem i kontekstom. Tek dalja istraivanja ovog lokaliteta i
njemu srodnih dat e nam jasniju sliku.
Planina Rudnik, najvia planina umadije, izdvaja se po mnotvu rudokopa u kojima
se, gotovo neprekidno, vri rudarska proizvodnja od prahistorije do dananjih dana.
Poloaj srednjovjekovnog grada Rudnika jo
uvijek nije precizno utvren. Brojni materijalni tragovi, podaci iz pisanih izvora i lokalna
toponomastika, ukazuju na nekoliko moguih lokacija na kojima treba traiti centralno
srednjovjekovno gradsko naselje na planini
Rudnik. Vladeta Petrovi i Dejan Buli u
radu
(43-62) nastoje da predoe rezultate dosadanjih istraivanja i ukljue u rjeavanje ovog problema do sada nedovoljno
koritene izvore. Ustvari, autori nastoje da rijee dilemu koja je prisutna u historiografiji:
da li je srednjovjekovno naselje bilo na istom
mjestu kao i ono iz osmanskog vremena?
Na osnovu arheolokih ostataka osmanskog
Rudnika koji svjedoe o ivotu na tom istom
lokalitetu i prije dolaska Osmanlija te na
osnovu pisanih izvora, u prvom redu najranijih osmanskih defterskih popisa, autori dolaze do zakljuka da se srednjovjekovni grad
nalazio na istom mjestu gdje grad nalazimo
i u osmanskom periodu. Indikativno je da
Osmanlije samo preuzimaju ime Rudnik bez
dodavanje bilo kakvog epiteta (npr. Yeni) da
oznae, eventualni, nastanak novog naselja.
Veliki broj hrianskih kua koje biljei najraniji popis Smederevskog snadaka iz 1476.
takoer ukazuju na malu verovatnou da je
u periodu osmanskog osvajanja dolo do nekog veeg pomeranja stanovnitva na ovom
prostoru.

Pravo pree kupovine koriteno je dugo

u obiajima raznih naroda koji su titili
pravne institute povezane sa kolektivnom
svojinom porodice i ire drutvene zajednice. U radu

(63-77) autorice Biljane Markovi nastoji se
objasniti kako se institucija pree kupovine
tretira u sauvanim rukopisima zakonodavstva cara Duana, te postoje li neke razlike
izmeu starijih i mlaih redakcija rukopisa. Pravo pree kupovine pominje se samo
u jednom pravnom tekstu zakonodavstva
cara Duana u Justinijanovom zakonu.
Iako je utvreno da je pravni tekst poznat
kao Justinijanov zakon uzor imao u bizantskom pravu, vrlo je vjerovatno da je pravo
pree kupovine kao obiaj u ovakvoj formi
postojalo i kod Srba te je tako i pretoeno u
pisano pravo, uz mogue i samo djelimino
ugledanje na vizantijsko pravo.
Na osnovu objavljene grae iz Kotorskog i Dubrovakog arhiva i literature u radu
naslovljenom ,
(14. ) (79-91) autorica Marica
Malovi-uki prikazala je ivot i rad Petra
Katene kao primjer poslovnog ovjeka karakteristinog za Primorje u poznom srednjem
vijeku. Pratei poslovanje ovog uspjenog trgovca i kreditora moemo pratiti i prouavati
drutveno-ekonomsku historiju Kotora u prvoj polovini i sredinom XIV vijeka.
Marko uica u radu

(109-124) problematizira informativnu pozadinu bitke kod Nikopolja (1396) u itju
Stefana Lazarevia od Konstantina Filozofa.
Nain na koji Konstantin Filozof prikazuje ulogu despota Stefana Lazarevia u ovoj
bici odudara od naina prikazivanja njegove uloge u drugim vanim politikim i
vojnim dogaajima. Konstantin Filozof ne

459

prikazi

navodi ak ni prisustvo Stefana Lazarevia

to je sasvim sigurno potvreno drugim izvorima. Autor s pravom postavlja pitanje razloga takvom postupku? Komparacijom opisa
drugih dogaaja u kojima uestvuje Stefan
Lazarevi a koje Konstantin podrobno opisuje te oslanjajui se na druge izvore jasno se
dolazi do zakljuka da je uloga Stefana Lazarevia namjerno preuena od strane Konstantina Filozofa. To je i sasvim za oekivati
ako se zna da je ovaj tekst nastao sa odreenom svrhom i po narudbi patrijarha Irineja.
Ako se jo uzme vrijeme nastanka djela, tridesetih godina XV vijeka, kada dolazi do sreivanja odnosa izmeu Despotovine i Ugarske
sasvim je jasno da Stefanova uloga u borbi
protiv hrianske lige i njegovog potonjeg sizerena, ugarskog kralja igmunda, nije mogla
na lak i dopadljiv nain da se uklopi u eljenu
strukturu, a da ne utjee i na osobitu koncepciju literarnog anra kome je Konstantin
pristupio pod utjecajem svjetovnih biografija
vizantijskog tipa.
Na osnovu objavljene grae i literature
Neven Isailovi u radu

(1403-1413) (125-146) prikazuje fragmente biografija linosti koje su zauzimale znaajna mjesta u upravi grada Splita u periodu
1403-1413. Te linosti pripadale su krugu
familijara (slubenika, ljudi) hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia, tadanjeg splitskog
gospodara. Njihova djelatnost nije se samo
ograniavala na pravni i upravni domen,
ve je obuhvatala i posrednike, poslanike
i vojne dunosti. Najvei dio rada predstavlja prikaz karijera trojice najviih Hrvojevih
funkcionera u Splitu: kneza Petrice Jurjevia
iz Vrbasa, miles-a Raupa (Raufa) Dragovia
iz Sane i kneza Cvitka Tolihnia iz Rame. Tu
su jo spomenuti i Gojin, Vukac, Ugrinov,
Krian Markov te Pavao Vuina.

460

uro Toi u radu

(147-172) na
osnovu postojee literature, te objavljene, a
posebno neobjavljene arhivske grae dubrovake i kotorske provenijencije, prikazuje
dolazak trojice od petorice sinova Radoslava
Patrovia (Andrija, Nikolica, Aleksa, Ostoja, Radi) iz patrovike oblasti u Zeti na
podruje srednjovjekovne trebinjske upe.
Posebno je obraena diplomatska sluba
trojice, preko Kotora, izbjeglih Patrovia
(Alekse, Ostoje i Radia) koji su u skladu
sa vlastitim interesima uz este prekide i
prelaenja sa jedne na drugu stranu- obavljali kod najistaknutijih bosanskih feudalaca.
Najdue su se zadravali i najtjenije saraivali sa Radosavom Pavloviem kojem su
pomagali u turbulentnim vremenima rjeavanja tzv. konavoskog pitanja te potrebe za
stalnom komunikacijom sa Osmanlijama.
Da su Patrovii ipak najvie gledali vlastiti
interes govori i injenica da najmlai od Patrovia, Radi, koji je sluio kod Pavlovia
sve dok nisu izgubili trebinjsku oblast, prelazi u slubu kod hercega Stjepana Vukia
Kosae. Na primjeru Patrovia moemo jo
bolje sagledati svu kompleksnost situacije u
srednjovjekovnoj Bosni u njenim posljednjim decenijama postojanja.
Sran Rudi u radu
(173-180)
na osnovu, u literaturi do sada nekoritene,
povelje ugarskog kralja Sigismunda, koja se
uva u Dravnom arhivu u Budimpeti donosi nove podatke o bosanskom vlastelinu
Restoju Milohni i njegovoj porodici. Povelja je nastala 19. januara 1436. u vrijeme
kada se bosanski kralj Tvrtko II zajedno sa
pratnjom, u kojoj je bio i Restoje, nalazio
u Ugarskoj. Iz povelje saznajemo niz pojedinosti iz ivota Restoja i njegove porodice: otac mu je bio iz mjesta Bogonynagora,

prikazi

saznajemo da je Restoje imao brata po imenu Medoje i roaka Nikolu, koji mu je, najvjerovatnije, bio brat od strica. Poimenino
se navode i posjedi koje Sigismund daje
Restoju: castellum Sberchyky te posjede Sobrystze, Sederdye i Sagorzczani, sve u Bosni.
U radu Srana Katia

(197-207) donose se zanimljivi podaci o faktorima koji su utjecali
na rad rudnika, intenzitet iskopavanja te
naine prerade metala. Vrlo znaajnu ulogu
u rudarstvu i metalurgiji igrali su i potroni
materijali, koji su, esto, uslovljavali samu
proizvodnju i preradu ruda. Na tom poslu
bilo je angaovano vie ljudi nego u rudnicima i topionicama. Potroni materijali: drvna graa, umur, vatrostalna glina i dr. imali
su presudan znaaj u rudarstvu sve do XIX
vijeka. Stoga da bi se sagledalo osmansko rudarstvo u potpunosti neophodno je panju
obratiti i na ovaj vrlo vaan faktor u cjelokupnom procesu rudarske proizvodnje.
Aleksandar
Karateodori-paa
bio
je istaknuti osmanski diplomata i ef
trolane delegacije koja je na Berlinskom kongresu 1878. zastupala interese
Osmanskog carstva. U radu
- (249-260) Mirjana Marinkovi prenosi utiske sa Berlinskog kongresa
koje je ovaj diplomata zapisao u Tajnom
izvjetaju. Ovaj izvjetaj na turskom je tampan od strane turskog historiara Mahmud
Delaledina 1909. u treem tomu djela Mirat-i-Hakikat, a deset godina kasnije i na
francuskom pod naslovom Tajni izvjetaj
o Berlinskom kongresu upuen Visokoj Porti od strane Karateodori-pae, prvog turskog
predstavnika od strane pisca Bertan Bareja. U radu se razmatra turski prijevod ovog
djela, koje oslikava atmosferu koja je vladala

tokom Berlinskog kongresa te odnose meu

velikim silama.
U ovom prikazu detaljnije smo se
zadrali na onim radovima koji razmatraju
probleme historije Bosne i Hercegovine,
posebno njenoga srednjovjekovlja. Pored
ovih radova, koje smo detaljnije predstavili,
svojim kvalitetom, aktuelnou i vanou
ne zaostaju ni drugi. Treba svakako
spomenuti rad Titre de Trpimir selon les dires
de Gottschalk (33-42) Tibora ivkovia i
Bojane Radovanovi, zatim rad Gordane
Tomovi
XIV (93-107), rad Valentine ivkovi

(XIV-XVI ) (181-196), potom
rad Tatjane Kati
:


16. b - (209-229), rad naslovljen
1826.
(231-247) autora Nedeljka Radosavljevia,
zatim rad Aleksandra Rastovia
a 1908.
(261-274), te na samom kraju rad
Dragoljuba R. ivojinovia
1915. (275-299).
I ovaj broj Istorijskog asopisa donosi niz
kvalitetnih radova koji e, sigurno, doprinijeti boljem razumjevanju, kako otvorenih
historiografskih pitanja, tako i onih koja u
literaturi do sada nisu detaljnije razmatrana.
Dodatni kvalitet predstavlja injenica da
polje interesovanja, pored Srbije, i u ovom
broju predstavlja ire regionalno podruje.
Tako se nekoliko radova direktno odnosi
na pitanja iz historije Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore te
Maarske. U vremenu kada je bilo kakva
izdavaka djelatnost uspjeh, posebno ako se
radi o strunoj literaturi, raduje injenica da

461

prikazi

Istorijski institut u Beogradu kontinuirano

izdaje Istorijski asopis koji je ve dui vremenski period jedan od najcjenjenijih historijskih asopisa kako u Srbiji tako i u regionu, po kvalitetu prepoznatljiv i u evropskim
okvirima.

nedad novali

Historijska traganja, br. 5, Institut za

istoriju, Sarajevo, 2010, 278 str.
U izdanju Instituta za istoriju u Sarajevu,
itav broj 5. asopisa Historijska traganja
posveen je prof. dr. Borisu Nileviu povodom desetogodinjice njegove smrti. Tribina
Instituta za istoriju, odrana krajem 2009.
posveena njegovom naunom i publicistikom djelu, bila je povod za sadrajno ureivanje asopisa. S obzirom da je planirano da
se Predavanja sa Tribine objave u asopisu,
rodila se ideja da se izdvoji i ponovo objavi
nekoliko njegovih radova objavljenih ranije u
raznim listovima i asopisima. asopis sadri lanke izbor iz Nilevieve bibliografije,
Predavanja sa Tribine Instituta za istoriju, i
Bibliografiju prof. dr. Borisa Nilevia.
U nizu radova koji se odnose na srednji
vijek najvie panje izaziva Nileviev magistarski rad pod nazivom Poslednji Pavlovii Bosna sredinom XV stoljea koji je odbranjen 12. januara 1978. na Filozofskom
fakultetu Univerziteta u Beogradu. Treba
napomenuti da su dijelovi Nilevievog magistarskog rada, odnosno dva lanka pod
nazivom Vojvoda Ivani Pavlovi (1978.) i
Uee vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom ivotu srednjovjekovne
Bosne (1980.) objavljena u asopisu Prilozi,
a lanak pod nazivom Iz ivota posljednjih
Pavlovia objavljen je 1979. u Godinjaku

462

Drutva istoriara Bosne i Hercegovine.

Magistarski rad Borisa Nilevia odnosi se na posljednje Pavlovie na vojvodu
Ivania, Petra i Nikolu. Nilevi je naglasio da
je njegova studija zasnovana na izvornoj grai
Dubrovakog arhiva, i na strunoj literaturi,
gdje je u nastavku govorio o istraivaima koji
su ranije pisali o vlasteoskoj porodici Pavlovia Vjekoslavu Klaiu, Vladimiru oroviu,
Simi irkoviu i drugim istraivaima koji
su se doticali ove teme. Njegovo polazite u
pisanju ove teme poinje od 20-ih godina 15.
stoljea, gdje nastoji opisati dogaaje vezane
za Ivania Pavlovia, poevi od njegove mladosti, gdje se Ivani spominje u vezi s prodajom Radoslavljevog dijela Konavala, a kasnije
i u vezi Konavoskog rata, odnosno sklapanja
mirovnog sporazuma. U oba sluaja radi se o
tome da su Dubrovani traili od Radoslava
Pavlovia da pored njega na izdate povelje
poloi zakletvu i njegov sin Ivani. Nedugo poslije Radoslavljeve smrti pomirili su se
Pavlovii sa Stjepanom Vukiem, s kojim su
do tad bili u sukobu. Kako je do mira dolo,
Nilevi izgleda nije htio ulaziti u problematiku, nego se oslonio na pretpostavke Vladimira orovia. Izborom Tomaa za kralja
1443. dolazi do promjene politike situacije.
Stjepan Vuki i kralj su u sukobu. Nilevi
istie kako je Ivani, kao najmoniji vlastelin
poslije Stjepana Vukia bio saveznik kralja, i
ostaje u kraljevom taboru za cijelo vrijeme neprijateljstva kralja Tomaa i Stjepana Vukia.
Da bi situaciju to bolje prikazao Nilevi se
osvrnuo i na vanjskopolitike faktore. Poslije
smrti Ivania Pavlovia 1450. glavni politiki akteri porodice Pavlovi su vojvoda Petar
i knez Nikola. Mo Pavlovia, poslije Ivanieve smrti slabi - oni postaju vazali Stjepana
Vukia. To se vidi po tome to Petar Pavlovi
alje svoju vojsku Stjepanu Vukiu prilikom
njegovog rata s Dubrovnikom. Pavlovii u

prikazi

posljednjoj deceniji postojanja Bosanske drave gube raniji ugled i znaaj, a padom Bosne 1463. vie se ne spominju. Historiografija
Nilevievog vremena nije bila naisto s tim da
li su obojica Pavlovia ubijeni prilikom pada
Bosne, ili samo jedan od njih. Nilevi je pokuao ovo pitanje rijeiti, i donio je odreene
podatke vezano za ovaj problem, o emu e
biti govora u ovom prikazu.
Nilevi se osvrnuo na posjed Pavlovia,
i na ekonomsku sferu ivota Pavlovia koje
posmatra kroz prizmu odnosa s Dubrovnikom u kome spominje i dvije povelje koje
Pavlovii izdaju Dubrovniku. Prva je iz 1442.
koju izdaje Ivani, a druga iz 1454. koju izdaju Petar i Nikola. Povelje su regulisale trgovake odnose. Pavlovii uvoze papir, tkanine i so, a izvoze rudarske proizvode. Prije
svega taj izvoz ide iz Olova gdje oni daju pod
zakup olovsku carinu. Jau ekonomsku podlogu Pavloviima je obezbjeivao i tribut za
Konavle u iznosu od 600 perpera. Pavlovii
su ulagali novac na dobit u Dubrovniku i u
vidu kamata izvlaili odreeni profit. to se
tie kulturnog ivota, Nilevi je istakao grad
Bora kao njihov politiki i kulturni centar.
Pavlovii imaju svoju pisarsku kolu ije je
pismo diplomatska minuskula; na njihovom
dvoru nalaze se artisti svirai, ongleri,
glumci i drugi.
U lanku O srednjovjekovnom bosanskom graaninu Nilevi stavlja akcenat na
period 14. i 15. stoljea. Govori o procesu urbanizacije koji se ogledao u nastanku
gradskih naselja. Tako donosi podatak da je
u Bosni u prvoj polovini 15. stoljea postojalo oko 70 trgova ija je veliina odgovarala
onovremenim balkanskim i evropskim gradovima. Kao uzrok razvoja gradova s pravom
istie razvoj rudarstva i trgovine, posebno u
XV stoljeu kada je na evropskom tritu bio
nedostatak srebra to je dalo novi podsticaj

intenzivnijoj eksploataciji rudnika u Bosni

i Srbiji. Domai ljudi poinju da se bave trgovinom i rudarstvom posebno od vremena
kralja Tvrtka I. to se tie trgovine najvie se
iz Bosne izvoze metali i privredni proizvodi
kao to su vosak i koe, a najvie se uvoze so i
tkanine. Vremenom dolazi do uzdizanja jednog dijela domaih trgovaca koji imaju razna
dostojanstva i titule svojstvene vlasteli. Neke
nalazimo u slubi vladara ili pojedinih krupnih velmoa meu poslanicima, protovestijarima, gradskim knezovima i vitezovima.
Zbog velike sadrajne slinosti naredna
dva Nilevieva rada pod nazivom Prilog
muzikom ivotu srednjovjekovne Bosne
i Glumac, muziar, imitator iz pozorine
prolosti srednjovjekovne Bosne pokuat
emo dati jedan krai osvrt. Zbog nedovoljnog broja izvora koji govore o muziarima i
glumcima radi se o dva kraa rada zasnovana
na dotadanjim dostignuima historiografije. U Dubrovnik su dolazili muziari iz
Bosne, pa se tako u izvornoj grai spominju
frulai, trubai, gajdai, doboari i lautiste.
Poznati su sluajevi da su na dvorovima
kraljeva i vlastele u Bosni boravili muziari
iz Dubrovnika. Glumci se spominju prvi
put u Bosni 1408. Pojavljuju se razni artisti
pod razliitim nazivima kao sto su bufoni,
istrioni i ongleri. Svi oni imaju slian nain
djelovanja - zabavljako-lakrdijaki. Pored
toga to su djelovali na dvorovima, glumce i
muziare nalazimo i u bosanskim gradskim
naseljima.
U radu pod nazivom O krunidbi kralja
Tvrtka I 620. godina od krunisanja bosanskog kralja Nilevi se osvrnuo na problematiku Tvrtkovog okrunjenja za kralja 1377.
Govori o mjestu krunidbe, odnosno izrazio je
sumnju da se taj in dogodio u srpskoj zemlji
u manastiru Mileevi. U sutini ne donosi nove
podatke, niti novi pristup rjeenju problema.

463

prikazi

Nilevi u radu O srednjovjekovnom bosanskom dinaru prilog biografiji bosanskog

novca daje kratak osvrt na historijat i pojavu novca u Bosni. Prvi bosanski vladar koji
kuje novac bio je ban Stjepan II Kotromani
koji imitira venecijanski, dubrovaki i srpski
novac. Sa kovanjem novca nastavlja i Tvrtko I po ugledu na dubrovaki dinar. Poslije
Tvrtkove smrti nastaje razdoblje kada kovanje novca u Bosni prestaje sve do 1436. kada
Tvrtko II ponovo poinje kovanje novca, od
kojih su najpoznatiji groevi, dinar i poludinar. Kovanje novca nastavljeno je sve do pada
srednjovjekovne bosanske drave. Jo jedan
Nileviev rad u ovom asopisu pod nazivom
Zadrati ime dinar govori takoe, u neto
kraem obliku o bosanskom dinaru.
U asopisu se dva rada odnose i na
osmanski period, od kojih u prvom pod
nazivom O postanku stare pravoslavne crkve u Sarajevu Nilevi postavlja pitanje
nastanka stare pravoslavne crkve, odnosno
postavlja pitanja da li je postojala prije dolaska Osmanlija, ili je sagraena za vrijeme njihove vladavine. Meutim, nije utvrdio tano
vrijeme nastanka crkve, s obzirom da se u defterima iz 15. i poetka 16. stoljea u Sarajevu
ne spominje ni jedna crkva. Njeno postojanje
je zasvjedoeno tek 1539/40 godine. Drugi
rad Georgije Mitrofanovi jedan od najveih srpskih slikara osmanskog vremena
govori o slikaru iz prve polovine 17. stoljea
koji je bio u slubi patrjarha Pajsija. Njegov
prvi spomen je iz 1615/16. godine, odnosno
vrijeme iz kojeg potiu njegova prva datirana
djela. Sve podatke o njemu saznajemo sa 17
zapisa koje je Mitrofanovi ispisao na freskama i ikonama. Slikao je po manastirima u
Hercegovini, Crnoj Gori i Dalmaciji.
U radu Mostar u djelu Vladimira orovia Nilevi na osnovu djela V. orovia
govori o kulturnim i politikim prilikama u

464

Mostaru krajem 19. i poetkom 20. stoljea.

Na osnovu orovievog rada Nauni rad
u naoj sredini Nilevi je vidio razoarenje zbog nepovoljnih uslova za nauni rad,
kako u Mostaru i Sarajevu, tako i u ostalim
gradovima Bosne i Hercegovine. Na osnovu
drugog orovievog djela Bosna i Hercegovina donosi pregled kulturnih i knjievnih djelatnosti u Mostaru.
Kratak osvrt na dolazak i ivot Jevreja u
Bosni i Hercegovini, Nilevi je dao u radu
Jevrejski hod kroz bosansku istoriju. Njihovo naseljavanje u Bosnu poinje tokom 16.
stoljea, a prvi put se spominju 1557. i 1565.
u erijatkim sidilima u Sarajevu. Govori o
njihovom drutveno-politikom poloaju za
vrijeme Osmanske vlasti da bi zavrio izlaganje sa 20. stoljeem, odnosno sa vremenom
netolerancije prema Jevrejima. Drugi dio
rada odnosi se na privrednu aktivnost Jevreja. Dolazak Sefarda za vrijeme Osmanske, i
Akeneza za vrijeme Austro-ugarske vlasti,
obogatilo je Bosnu u vie oblasti ekonomiji,
prosvjeti, kulturi, medicini.
U nizu od etiri lanka ta da rade Srbi?
Zajednika kua, Satane vodaju narod
teze o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Republici Bosni i Hercegovini, Ova zemlja moe
biti zajedniki dom i Patnika Bosna
objavljenih u dnevnom listu Osloboenje
u toku rata i neposredno poslije rata, Nilevi
govori o srpskom narodu u Bosni i Hercegovini, koji je prema njegovom miljenju ostao
bez svjetovnog i duhovnog vodstva. Zatim
analizira stanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi,
koja se prema njegovom miljenju svela na
dva svetenika, barem to se Sarajeva tie. U
zadnjem lanku se osvre na pisanje nekih
stranih autora o Bosni kao to su Susan Sontag i William Hunt.
Uvodno predavanje sa Tribine Instituta za istoriju, u spomen na Borisa Nilevia,

prikazi

odrao je Ibrahim Karabegovi pod naslovom Nauno i publicistiko djelo dr. Borisa
Nilevia gdje donosi njegovu biografiju i
daje jedan uvid u njegov angaman na naunom polju, istiui njegovu doktorsku
disertaciju pod nazivom Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove
Peke patrijarije 1557. godine.
U radu Posljednji Pavlovii u naunom
opusu Borisa Nilevia Esad Kurtovi daje
pregled prouavanja vlastele Pavlovia tokom
prolog stoljea, poevi od Jovana Radonia, Alekse Ivia, ire Truhelke i Vladimira
orovia koji su dali odreeni doprinos poznavanju ove vlasteoske porodice, do Borisa
Nilevia koji je posljednje Pavlovie obradio
u svom magistarskom radu. Kurtovi istie da
je Nileviev pristup obradi ove teme ozbiljan
istraivaki angaman, najvie zbog njegovog
truda u detaljnom istraivanju neobjavljenje
arhivske grae. Smatra da je Nilevi metodoloki unaprijedio istraivaki postupak i rezultate istraivanja u odnosu na ranije generacije historiara koji su se bavili izuavanjem
Pavlovia. U historiografiji sudbina posljednih Pavlovia poslije 1463. ostalo je otvoreno
pitanje na koje Nilevi u svom jednom radu
donosi podatak da je Pavao, sin vojvode Petra Pavlovia preivio i da se spominje 1467.
Kurtovi smatra da spomenute linosti nisu
povezane sa Pavloviima, nego da pripadaju
iroj lozi Radivojevia Jurjevia Vlatkovia meu kojima je bio pojedinac sa istom
titulom, imenom i prezimenom, tako da ta
Nilevieva tvrdnja nema potvrde u izvorima.
U radu Nedima Rabia Odnosi Bosne
i Srbije u vrijeme Stjepana II Kotromania
autor nastoji kroz prizmu Nilevieve monografije Srpska pravoslavna crkva u Bosni
i Hercegovini do obnove Peke patrijarije
1557. godine prikazati odnos Srbije i Bosne.
Rabi govori o promjeni vjerskih i politikih

prilika koje su nastale pripajanjem Huma Bosni 1326. Posebnu panju obraa na humsku
eparhiju i na vrijeme njenog ukidanja. Pie
o upadu bosanske vojske na teritoriju Srbije
1329. godine s obzirom na dileme u historiografiji vezano za ovaj dogaaj iznosi miljenja
pojedinih autora, ali daje i svoje, smatrajui
da se taj upad mogao desiti iste godine kada
se vlast bosanskog bana uvrstila u Humu. Na
kraju rada raspravlja o konfesionalnoj pripadnosti Stjepana II Kotromania.
Elmedina Kapidija u lanku Vjerska
politika sremskog kralja Dragutinagovori
o Dragutinovom odnosu sa papom te dolasku franjevaca u sjeveroistonu Bosnu. Daje
pregled dogaaja vezanih za kralja Dragutina od abdikacije do preuzimanja vlasti u
Mavanskoj banovini u iji sastav su ulazili
dijelovi Bosne Usora i Soli. Zbog pojave
hereze vee se i dolazak franjevaca u ove
krajeve koje je papa poslao na Dragutinov
zahtjev. Autor se oslanja na Nilevievo stajalite da su veze sa papom bile uvjetovane
politikim interesima i vezama sa ugarskom
krunom. Na kraju, raspravlja o Dragutinovoj vjerskoj pripadnosti, odnosno iznosi stajalita historiografije od kojih jedni smatraju
da je ostao u pravoslavnoj vjeri, a drugi da je
prigrlio katoliku vjeru.
Seka Brkljaa govori o Nilevievoj monografiji Srpska pravoslavna crkva u Bosni
i Hercegovini do obnove Peke patrijarije
1557. godine gdje daje osvrt na Nilevievo
shvatanje i pristup rjeenju pojedinih pitanja i iznoenje stavova prema odreenim pitanjima vezane za konfesionalnu sliku srednjovjekovne Bosne s obzirom na postojanje
tri vjerska elementa katolianstva, pravoslavlja i Crkve bosanske.
Nekoliko autora kao to su Salih
Jalimam,Vera Katz, Enes Pelidija, Ibrahim
Spahi, Muhidin Pelesi govore o liku i
465

prikazi

djelu Borisa Nilevia, njegovom naunoistraivakom radu i doprinosu razvoju historiografije, ueu na raznim projektima,
tribinama, okruglim stolovima i izdavakoj
djelatnosti.
Na kraju, treba spomenuti bibliografiju
prof. dr. Borisa Nilevia (1947-1999) koju
je priredio Esad Kurtovi. Bogata bibliografija sadri, pored spomenute monografije,
preko stotinu manjih lanaka, rasprava, biljeki, prikaza i osvrta.
O doprinosu Borisa Nilevia razvoju
historiografije kao i nastojanju da se to
vjernije i objektivnije prikau dogaaji s jakim uporitem u adekvatnoj izvornoj grai,
moda najbolje govore njegova djela. Treba
posebno izvojiti spomenuti magistarski rad,
i njegovu doktorsku disertaciju, koje su Nilevievo ime u naunim krugovima uinile
prepoznatljivim i vrijednim spomena. Zato
na desetogodinjicu njegove smrti, nije izostao angaman kolega i prijatelja da se sjete
njegovog lika i djela. Tribina Instituta za
istoriju, odrana krajem 2009. u spomen na
Borisa Nilevia govori sama za sebe. U asopisu Historijska traganja pored predavanja
sa Tribine, uvrteno je nekoliko Nilevievih
radova objavljenih u raznim asopisima i
dnevnim listovima, to je veoma korisno s
obzirom da su mnogi od tih radova teko
dostupni iroj italakoj publici.

sejfudin isakovi

Povijesni prilozi, XXX/40, Hrvatski

institut za povijest, Zagreb, 2011, 256
str.
U izdanju Hrvatskog instituta za povijest u svibnju 2011. izaao je novi broj (40)
Povijesnih priloga. asopis je podijeljen

466

na tri glavna dijela; Tematski blok Miho

Barada (ivot i odjeci), lanci i Ocjene i prikazi. Prva cjelina sadri sedam radova koji
razmatraju ivot i znanstveno djelovanje povjesniara Mihe Barade. Ova cjelina zapoinje radom Fani Celio ivotni put i znanstveni doprinos don Mihe Barade (11 23)
u kojem autorica govori o ivotu Mihe Barade od sveenikih dana, poetku zanimanja
za prouavanje povijesti. Osim toga rad se
osvre i na radove koji su dali doprinos izuavanju hrvatske srednjovjekovne povijesti.
Osim toga autorica istie znaaj Barade u
radu s arhivskom graom i otkrivanju novih
spoznaja o srednjem vijeku Hrvatske.
Mirjana Matijevi Sokol u radu Notae
epigraphicae, palaeographicae, chhronologicae, historiographicae (...) u radovima M.
Barade (23 35) bavi se dostignuima
Mihe Barade u paleografskim analizama
natpisa na paleografskim i epigrafskim spomenicima kao i u rjeavanju krucionalnih
srednjovjekovnih pitanja drugaijim pogledima na ve postojea rjeenja. Kronoloka pitanja kojima se bavio Barada nisu
uvijek i prihvaena, ali se Barada pokazao
kao izvrstan medievist, poznavatelj paleografije, diplomatike i srodnih disciplina,
iako nisu njegova sva miljenja i prihvaena, on je svojim doprinosom u nekim
podrujima izuavanja srednjeg vijeka Hrvatske napravio iskorak.
Trei rad u tematskom dijelu je autorice
Irene Benyovsky Latin Rad Mihe Barade na
Trogirskim spomenicima objava dokumenata XIII. i XIV. stoljea (35 45) u kojem se
prati sudbina srednjovjekovne grae Trogirskog arhiva za to je zasluan Miho Barada
objavljivanjem i transkripcijom dokumenata
iz ovog arhiva. Uz Dubrovnik i Zadar samo
Trogir ima objavljenu sauvanu grau iz XIII.
stoljea, te je ta graa dragocjena za izuava-

prikazi

nje srednjovjekovnog perioda Trogira. Velika

je vanost objavljene grae za izuavanje svakodnevnog ivota, uprave i drutvenih zbivanja trogirske opine, a kojom su se mnogi
povjesniari sluili u svojim radovima zahvaljujui djelovanju Mihe Barade i objavljivanju
ovih izvora u etiri toma.
Tomislav Galovi u asopisu ima dva
rada, u prvom Miho Barada kao nastavnik
pomonih povijesnih znanosti i profesor hrvatske povijesti (45 63) donosi put Mihe
Barade kroz kolovanje i prati struno usavravanje, rad na Filozofskom fakultetu te njegov znanstveni rad. Autor se posebno osvre na period od 1933. - 1943. koji je vezan
za predavaki period Barade na predmetu
pomonih povijesnih znanosti i period od
1938. 1954. tj do kada je umirovljen kao
profesor hrvatske povijesti. U radu Bibliografija radova Mihe Barade (81 97) koji je
ujedno i posljednji rad ove tematske jedinice
autor u izlaganju donosi kronoloki objavljivanu bibliografiju Mihe Barade koja broji
101 rad, objavljen za ivota, posthumno ali i
u pretisku pojedinih ranijih radova.
Ante Birin Miho Barada suautor udbenika za hrvatsku povijest (Hrvatska povijest za 8. Razred srednjih kola) (63 71)
autor se u izlaganju osvre na udbenik kojemu je uz Lovru Katia, Jaroslava idaka suautor bio i Miho Barada. Poseban naglasak u
radu se daje dijelu udbenika kojeg je pisao
Barada, a odnosi se na period ranog srednjeg
vijeka. Barada je u ovaj udbenik koji je jedino sintetiko djelo ovog znanstvenika unio
nova tumaenja koja su i danas ope prihvaena. Birin na kraju izlaganja istie da ovaj
udbenik krasi visoka znanstvena razina,
zbog baradinih najnovijih istraivanja koja
su tu ugraena.
Gordan Ravani, Topografija Vinodola
i teorija centraliteta (Vinodol u djelu Mihe

Barade) (71 81) na osnovi literature i

izvora kao i postavki Mihe Barade pokuava
uz pomo tzv. Christallerove teorije sredinjih mjesta dati novo svjetlo na izuavanje
Vinodolskog kraja.
U drugoj cjelini asopisa koja se sastoji
od pet lanaka, prvi rad je Gordana Ravania, Oporuke, oporuitelji i primatelji oporuenih legata u Dubrovniku s kraja trinaestog i u prvoj polovici etrnaestog stoljea (97
121) u radu se govori o mogunosti istraivanja svakodnevnog ivota, drutvenih
odnosa Dubrovana preko oporuka koje se
nalaze u Dravnom arhivu u Dubrovniku.
Autor na zanimljiv nain uz kvantitativnu
metodu, popraenu grafikonima pokuava
predstaviti oporuke i legate koji u sebi sadre obilje raznolikih informacija javnog i privatnog ivota kao i duhovnost srednjovjekovnih Dubrovana ali i upuuje i na druge
mogunosti istraivanja koje pruaju vijesti
iz oporuka koje se nalaze u DAD-u.
Klemen Pust, Le genti della citta, delle
isole e del Contado, le quale al tutto volevano
partirisi. Migrations from the Venetion to the
Ottoman Teritory and Conversion of Venetion Subjects to Islam in the Eastern Adriatic
in the Sixteenth Century (121 161) rad
razmatra uzroke migracija i prelaska Mleana na teritorij Osmanskog carstva koji su
ekonomske, socijalne, osobne prirode kao
i upuenosti ove dvije sile jedne na drugu
zbog sukoba koji se vode na graninim podrujima. Bilo je dobrovoljnih emigracija
u nadi u bolji ivot, ali i prisilnog prelaska.
Jedan od uzroka zato ne dolazi do veeg
broja konverzija s islama na katolianstvo je
nepovjerljiv stav rimokatolike crkve prema
konverzantima u kranstvo iz islama.
Lovorka orali, Campagni e qastaldi della Suola dei remri: hrvatski veslari u
Mlecima (XV. XVII. Stoljee) (161 177)
467

prikazi

vanu ulogu u udruzi mletakih izraivaa

vesala imali su tijekom prolosti i brojni
hrvatski iseljenici. Tragom izvora i literature autorica nastoji ukazati na djelovanje
Hrvata u udruzi. Rad promatra i svakodnevni ivot kao i gospodarske mogunosti
hrvatsko-mletakih veza. Prate se sudbine
pojedinih majstora koji su obavljali istaknute pozicije u udruzi mletakih istraivaa vesala. Ovi lanovi pridonosili su
gospodarskom i vojno-pomorskom ugledu
Venecije.
Dubravka Boi Bogovi, Osobna imena u matinim knjigama krtenih za naselja
Dra i Popovac krajem 18. Stoljea (177
195) kako napominje autorica osnovana
namjera rada je analizirati osobna imena vezana uz dodjeljivanje imena djeci u ovim naseljima kroz desetogodinji period. Iz izloenog moe se zakljuiti da su imena u Drai i
Popovcu dodjeljivana mukoj i enskoj djeci
kranskog porijekla, nadijevana najee po
imenima kumova, spomendanu svetaca koji
se slavi na dan krtenja, zatitniku upe..., a
u Popovcu znatan je dio i njemakih imena
zbog naseljavanja Nijemaca.
Kristina Milkovi, Represalije protiv
Podzvizda 1845. godine. Fenomen etovanja
i malog rata u kasnim krajikim drutvima
na hrvatsko-bosanskoj granici (195 227) u
radu se objanjava pojam etovanja kao naina ratovanja iskljuivo iregularnih postrojbi i malog rata kojeg karakterizira uporaba
lakih postrojbi koje takoer nisu regularne.
Dogaaj koji se razmatra, Jelaiev pohod
na Podzvid 1845. godine okarakteriziran
je kao represalija koja u biti legalizirana i
formalizirana odmazda. Ove represalije spadaju u red pograninih sukoba koji su imali
karakter manjeg vojnog pohoda. Posljedica
ovog sukoba je diplomatski incident kao i
prekid dosadanjih komunikacija na pogra-

468

ninom podruju. Ovakav nain ratovanja

nije dovoljno istraen te ostavlja prostora za
sline studije s posebnim osvrtom na politiko-pravne, socioekonomske i kulturne
kontekste habsburko-osmanskih sukoba.
Trei dio Priloga sadrava ocjene i prikaze devet autora (227 244), treba napomenuti da asopis sadrava na poetku svakoga
lanka kljune rijei i na kraju saetak na engleskom jeziku to uvelike olakava koritenje i preglednost. Povijesni prilozi sadravaju brojne radove na temu Miho Barada koja
daje sliku velikog znanstvenog radnika, odgajatelja i istraivaa koji je dao svoj doprinos hrvatskoj historiografiji, a ostao poznat
samo manjem krugu znanstvenika i istraivaa koji se koriste njegovim radovima i dostignuima. Radovi posveeni njegovom ivotu svakako doprinose boljem poznavanju
lika i djela ovog velikog znanstvenika. Osim
tematskog bloka, asopis sadri izvorne radove pet autora koji svaki na svom podruju
doprinose rasvjetljenju lokalne ali i hrvatske
povijesti openito. asopis je svakako dobra
podloga za istraivae ali i one koji ele neto vie saznati o prolosti jer sadri kvalitetne lanke i prikaze vie autora.

slaven tadi

4,

,
,
, 2011, 175 str.
Tokom 2011. godine izdavaka produkcija
o historiji srednjovjekovne Bosne obogaena
je i novim brojem asopisa Graa o prolosti Bosne. Rije je o njegovom etvrtom broju, kojeg izdaje Odjeljenje drutvenih nauka

prikazi

Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske. Kao to je to sluaj s prethodnim brojevima istog asopisa, osnovni sadraj ini diplomatika graa o bosanskom srednjovjekovlju.
Od ukupno trinaest predstavljenih isprava
jedna je pisana latinskim, dok su ostale, svjedoanstvo zabiljeeno irilskim pismom.

je ista oteena na nekoliko mjesta. Osim

toga brojni autori koji su se bavili datom
tematikom pravili su pogreke pri itanju.
N. Isailovi je uzevi u obzir dosadanje
pristupe veoma studiozno i precizno itaocu
pribliio razmatrani dokument. Tekst isprave je pisan latinskim pismom.

Prva isprava koja je prezentirana u ovom

broju djelo je Dejana Jemenice: Povelja
bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviu;
1357. g. Predstavljeni materijal govori o
kljunim elementima vazaliteta u bosanskoj dravi; vjernoj slubi i vjeri gospodskoj.
Nalazi se u Maarskom dravnom arhivu u
Budimpeti. Objavljivana je u sklopu Kermendskih isprava, iako nije pripadala tom
korpusu. Autor je istakao da je ovo izdanje
nainjeno na osnovu snimaka isprave iz
aprila ove godine ali nam nije predoio fotografije sa trenutnim stanjem iste.

U ovom broju asopisa Graa o prolosti

Bosne kao autor se pojavljuje i jedna ruska
historiarka. Marija Aleksandrovna ernova
pred sobom je imala predstaviti ispravu koju
su Dubrovani uputili supruzi Sandalja Hrania, Jeleni: Pismo Dubrovana gospoi Jeleni
o carini u Ljutoj; 1399. g. Specifinost datog
dokumenta ogleda se u samom naslovu gdje
su uoljivi glavni akteri za rjeenje pitanja carine. Kompleksnost odnosa vee je time ako
znamo da se osim vladara, velikaa i drugih
istaknutih linosti za postizanje odreenog
cilja znalo pregovarati i sa suprugama nekih
velikodostojnika, u ovom sluaju sa Jelenom
Hrani.Autorica je kratko izloila stanje u
Bosni nakon smrti kralja Tvrtka I, istiui pojavu velikaa i njihovu elju za teritorijalnom
kontrolom odreenih dijelova zemlje, to je
dovelo do ovakvih okolnosti. Isprava je prije
ovog imala dva izdanja.

Isti autor opisao je jo jednu ispravu sa

slinom tematikom: Povelja bana Tvrtka
knezu Pavlu Vukoslaviu; 1367. g. Istaknute su okolnosti nastanka iste, naglaavajui
da je dokument nastao kao rezultat borbe
bosanskog bana Tvrtka da se odri na vlasti
1366.g. Pripada skupu Kermendskih isprava
a njena dananja destinacija ne moe se sa
sigurnou utvrditi. Autor je istakao oteenost predmetnog svjedoanstva. Interesantna je i injenica da je od nekoliko izdanja
posljednje objelodanjeno 1982. godine.
Jo jednu ispravu iz kancelarije bosanskog, sada ve kralja, Tvrtka I Kotromania
izloio nam je Neven Isailovi: Povelja kralja Tvrtka I Kotromania ibeniku; 1390. g.
Dokument datira s kraja Tvrtkove vladavine
a govori o privilegijama koje dotini vladar
daruje gradu ibeniku kao zahvalnost za
priznavanje njegove vlasti. Autor podvlai da nijedno dosadanje izdanje nije dalo
do kraja taan tekst predmetne isprave, jer

Pavle Dragievi se bavio pitanjem dubrovake trgovine solju te nam je u tu svrhu izloio dvije isprave: Dva pisma Dubrovake optine knezu Raupu; 1403, 1405. g.
Ove dvije isprave su rezultat politike Dubrovnika u cilju rjeavanja nelegalne trgovine solju u Sutorini. Autor nam je u neto duem izlaganju predstavio historijat problema
sa trgovinom istaknutim artiklom i okolnosti koje su dovele do nastanka isprava. Suprotno tome, diplomatike osobine istih su
vrlo kratko izloene. Originali nisu sauvani
a postojei prepisi nalaze se u Dravnom
arhivu u Dubrovniku u prvom tomu serije
Lettere e commissioni di Levante.

469

prikazi

Koncizno i jasno Tamara Vukovi izloila nam je dvije isprave iz korespondencije

Dubrovnika i bosanskog velikaa Pavla Radinovia: Dva pisma dubrovake optine knezu
Pavlu Radenovii iz 1405. g. Rije je o dokumentima koji imaju sve standardne dijelove
karakteristine za jednu ispravu. Objanjeni
su svi dijelovi ali i napravljena paralela meu
njima, to je autorica povezala sa tadanjim
aktuelnim politikim deavanjima u Bosni.
Ovako slikovita analiza izuzetno olakava
razumijevanje sadraja isprave, posebno zbog
nedostupnosti fotografija istih u ovom izdanju predstavljenog asopisa.
Jednu od najznaajnih isprava srednjovjekovne bosanske drave predstavio nam je
Rade Mihalji: Povelja kralja Stefana Tvrtka
Tvrtkovia kojom Dubrovanima potvruje
Slansko primorje; 1405. g. Dotini dokument
je karakteristian ne samo zbog obima ve i
sadrine koja govori o izdvajanju jednog dijela bosanske dravne teritorije ali i o dubrovakoj politici i tenji za sopstvenim proirenjem.
R. Mihalji je pravio i malu komparaciju sa
slinom ispravom koju je Dubrovniku izdao
kralj Ostoja 1399. godine. Autor je zbog znaaja isprave i nekih nedovoljno jasnih detalja
uputio na rad Gregora remonika, koji se
bavio razmatranim svjedoanstvom.
Dva pisma dubrovake optine vojvodi
Sandalju povodom kupovine broda i jedne pomorske nepogode; 1412. g. Ove dvije
isprave koje je odabrao Pavle Dragievi
od velikog su znaaja jer govore o jednom
novom aspektu djelovanja bosanskih velikaa i njihovoj svestranosti. Iz uvodnih napomena istaknuto je da su dotine isprave
do danas objavljene tek dva puta. Originali
nisu sauvani ve prepisi u Dubrovakom
arhivu. Oba dokumenta sadre uobiajne
formulare sa svim elementima koji grade
jednu ispravu.

470

Tokom prve polovine XV stoljea bosanski vladari ali i velikai izdali su mnotvo
isprava od kojih su neke direktno oblikovale
bosanske dravne granice. Jednu takvu razmotrio nam je Rade Popovi: Povelja vojvode Sandalja i brae mu Vukca i Vuka kojom
ustupaju Dubrovanima svoj dio Konavala;
1419. g. Vanost isprave se odraava u tome
to ona govori o ustupanju bosanskog dijela
teritorije Dubrovniku. Autor se nije uputao
u iznoenje detalja kada je opis iste u pitanju, ve je uputio na rad Gregora remonika koji je analizirao dotini dokument.
Polaganje novca na dobit bosanske gospode u Dubrovnik bila je ustaljena praksa
od poetka XV st. Primjer jedne takve transakcije predstavio nam je Aranel Smiljani:
Dubrovaka potvrda knezu Brailu Tezaloviu o primanju novca na dobit; 1427. g. Kao
kulminacija tog posla nastala bi isprava, koji
je u ovom sluaju grad Sv. Vlahe izdao svom
klijentu Brailu Tezaloviu. Opisane su oklnosti koje su dovele do njenog nastanka.
Isprava je dobro ouvana, uva se u Dubrovakom arhivu i do sada je objavljivana tri
puta.
Sva kompleksnost i arolikost pitanja
vjerne slube i vjere gospodske ogledaju se
u jednom primjeru koji nam je predstavio
Aranel Smiljani: Povelja vojvode ura
Vojsalia kojom potvruje batinske posjede
brai ureviima; 1434. g. Ovajput se u
svojstvu garanta vjere gospodske pojavljuje
jedan velika, ura Vojsali. Okolnosti
nastanka isprave su dosta sloene stoga
A. Smiljani uzima neto vie prostora za
objanjavanje okolnosti. Autor postavlja
i pitanje, uz ponuene mogunosti kao
odgovor, a to je: Na koji nain je predmetna
isprava dospijela u Dubrovnik? U samom
svjedoanstvu se navode imena gradova,
upa i sela, kao i podaci o etnikoj i vjerskoj

prikazi

pripadnosti stanovnitva Donjih Kraja.

Rije je o nesumnjivo vanim podacima
koji ovu ispravu svrstavaju u znamenitije
dokumente bosanskog srednjeg vijeka.
Svoju drugu ispravu u ovom broju asopisa Graa o prolosti Bosne prezentirao je Rade Popovi: Povelja vojvode
Ivania Pavlovia Dubrovanima; 1442.
g. Ako uzmemo u obzir povrinu datog dokumenta, on spada meu najvee
junoslavenske. Rije je o standardnoj ispravi koja je trebala da regulie i potvrdi sve dotadanje dubrovake privilegije isposlovane
od Radoslava Pavlovia. R. Popovi istie
monumentalnost i ljepotu isprave iji formular sadri sve standardne dijelove poevi
od invokacije, dispozicije i na kraju potpisa
dijaka.
Kao posljednji dokument predstavljen
u ovom broju asopisa od strane Srana
Rudia, je jedna vrsta potvrde o porijeklu
Juraja Bogiia: Potvrda da je Juraj Bogii
sinovac Braila Tezalovia; 1469. g. Isprava je trebala da potvrdi da je spomenuti
J. Bogii sinovac kneza Pavla Radinovia.
U tom smislu prikazan je rodoslov porodce
Tezalovi. Original potvrde nalazi se u Dravnom arhivu u Dubrovniku.
Ovaj broj predstavljenog asopisa kako
vizualno tako ni ureivaki ne razlikuje se
mnogo od prethodnih brojeva. Detaljan
opis diplomatike grae o srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, to je postavljeni cilj
asopisa Graa o prolosti Bosne, vaan je ne
samo u historiografskom smislu ve i zbog
kontinuiteta koji e omoguiti detaljan uvid
u neophodnu izvornu podlogu, koji pred
sebe postavlja svaki istraiva. Jedinu primjedbu koju moemo istai odnosi se na
dio koji govori o prosopografskim podacima. Na nekoliko mjesta u asopisu autori
nisu objanjavali odreene titule, linosti

ili termine, ve su jednostavno istakli kako

su ti pojmovi objanjeni u nekim ranijim
brojevima istog asopisa. To moda nije
najadekvatnije rjeenje i moe da predstavlja oteavajuu okolnost za itaoca ukoliko
mu u datom trenutku potrebni asopis nije
dostupan.

semir hambo

Meunarodni znanstveni skup

Stjepan Tomaevi (1461.-1463.)
Slom srednjovjekovnog Bosanskog
Kraljevstva, Jajce, 11-12. studenog
2011. godine
Jajce, kraljevski grad srednjovjekovne
Bosne, od 11. do 12. studenog 2011. bio je
mjestom susreta povjesniara iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Maarske i Srbije. Povod
njihova okupljanja bila je 550. obljetnica
od krunjenja posljednjeg bosanskog kralja
Stjepana Tomaevia (1461.1463) te razmiljanja o uzrocima i posljedicama njegova
krunjenja. Meunarodni je znanstveni skup
u organizaciji Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu i Katolikoga bogoslovnog
fakulteta u Sarajevu, a pod pokroviteljstvom
Opine Jajce, pruio niz izlaganja iz razliitih
historiografskih perspektiva i prijeko potreban dijalog kako bi se o tome sagledali svi ondanji izvori, nastale legende i historiografski
pogledi. Budui da su upravo s tom nakanom doli na skup izlagai iz Sarajeva, Zagreba, Beograda i Budimpete, uspjeh znanstvenog skupa bio je zajamen i oekivano
plodonosan.
Pozdravnu su rije na otvaranju skupa
uputili dekan Katolikog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu prof. dr. sc. Pavo Jurii i
zamjenik ravnateljice Hrvatskog instituta za
471

prikazi

povijest u Zagrebu dr. sc. Gordan Ravani

u ime organizatora, zatim jajaki gvardijan
fra Niko Petonji, predstavnica hrvatskog
veleposlanstva u Sarajevu Maja Foreti
Penik i vrhbosanski nadbiskup Vinko Pulji koji je u pozdravnoj rijei istaknuo da
se prolost uvijek treba sagledavati kritiki i
objektivno tono onako kakva jest. Nakon
toga bosanskohercegovaki je kardinal cijelo vrijeme znanstvenog skupa prisustvovao
neujno, biljeei predano rijei govornika
u svoj notes. Politikih predstavnika Opine
Jajce, kako onih na vlasti tako i onih u oporbi, nije na skupu bilo premda je skup organiziran u velikoj opinskoj dvorani.
Znanstveni je skup otvorio mr. sc. Emir
O. Filipovi s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu dojmljivim izlaganjem Historiografija o padu srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva. Odmah je naglasio da Bosna
nije pod Osmanlije, kako mnogi povrno i u
ne znanju tvrde, pala aptom, nego je plod
viedesetljetne osmanske politike na Balkanu. Mladi je medievist pruio kritiki uvid
u cjelokupnu historiografiju o slomu Bosanskog Kraljevstva s ovih prostora, poevi od
dubrovakih pisaca 16. i 17. stoljea, franjevakih kroniara 17. i 18. stoljea, Pavla Rittera Vitezovia, fra Ivana F. Jukia, fra Ante
Kneevia sve do znanstvenih rezultata i interpretacija Franje Rakog, Vjekoslava Klaia, Safvet-bega Baagia, Lajosa Thallczyja,
Vjenceslava Vlajia, Vladimira orovia,
Marka Perojevia, Mihajla Dinia, Ante Babia, Desanke Kovaevi, Sime irkovia,
Sreka M. Daje i Marka unjia. Namjerno
se zaustavio na pretposljednjem desetljeu
20. stoljea jer s pravom dri da se ne moe
dati najobjektivnija slika o povijesnom peru
svojih suvremenika. Iz njegova se izlaganja
nazire put kojim dananja i budua historiografija mora ii, a to je kritiki i komparativan

472

pristup te rad na izvorima. Zanimljiva je njegova primjedba da se na dostojan nain nije

obiljeila 500. obljetnica pada srednjovjekovne Bosne, ali je prigodni tekst Ante Babia
povodom obljetnice usmjerio historiografiju
u pravom smjeru kojem stremi posljednja dva
narataja medievista.
Drugo je izlaganje Pad Bosne 1463. g.
prema osmanskim narativnim izvorima odrao dr. sc. Dino Mujadevi iz Hrvatskog
instituta za povijest u Zagrebu. Kao povjesniar mlaeg narataja i osmanist zagrebake turkologije naglasio je da se u historiografiji nedovoljno koriste osmanski izvori o
padu srednjovjekovne Bosne ponajvie zbog
nedostupnosti i jezine barijere. Jo uvijek
su neiskoriteni, premda odavno poznati,
zapisi suvremenika Aik-pae Zade i Dursun-bega. Razlog sloma Bosanskog Kraljevstva Aik-paa Zade dri odbijanje davanja
danka i ubojstvo sultanovih izaslanika u
Bosni to je vjerojatno bio izgovor za ve
planirani napad. Dursun-begova je kronika
gotovo nezapaena u historiografiji, a donosi rijetko znane podatke o viemjesenom
nemilosrdnom pokoravanju Bosne, njezinih
utvrda i nepristupanih mjesta.
U narednom je izlaganju Kraj srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva u
dubrovakim izvorima prof. dr. sc. Zdenka Janekovi-Rmer iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku pratila
dnevnopolitiki i diplomatski razvoj odnosa
izmeu Dubrovnika i Bosne u 1463. godini. Istaknula je da je posljednji bosanski
kralj previe oekivao od Dubrovnika koji
je ve nekoliko godina Osmanlijama plaao dankom svoju slobodu. No, kraljevo je
smaknue potaknulo dubrovaku vlast da
mobilizira dodatnih 400 vojnika, organizira
strae na svojim granicama, srui svoje predgrae, uvede obvezni post i molitvu u gradu.

prikazi

Progovorila je i o dvjema bosanskim kraljicama Katarini i Mari koje su nekoliko mjeseci nakon pada Bosne ivjele u Dubrovniku.
Nakon toga, osvrnula se na dubrovaka pera
o padu Bosanskog Kraljevstva. Istaknula je
anonimnu kroniku s kraja 15. stoljea u kojoj se dubrovakom parcu sv. Vlahi pripisuje
sultanovo odustajanje na Sutjesci od toboe
planiranog osvajanja Dubrovnika, Nikolu
Ragninu koji govori o dubrovakim vojnoobrambenim aktivnostima nakon bosanskog sloma, Ludovika Crijevia Tuberona
i poglavito Mavra Orbinija koji vladavinu
Stjepana Tomaa i njegova sina Stjepana
Tomaevia ocjenjuje prilino negativno jer
su, izmeu ostalog, vodili pogrenu politiku
prema Ugarskoj, Jakova Luccarija koji ocoubojstvo smatra uzrokom sloma kraljevstva te
Ivana Gundulu koji dri da je kriva kraljeva
procjena o vlastitoj snazi i oekivanoj pomoi iz Ugarske razlogom njegova konanog
pada. U zakljuku je istaknula da je odluka o
dvostrukom podanitvu spasila Dubrovnik,
ali i to da se u historiografiji katkada precjenjuje dubrovaka snaga i samim time namee krivnja o odgovornosti za pad Bosne.
Sljedee je izlaganje prof. dr. sc. Borislava Grgina s Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu pod naslovom June granice
Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva u vrijeme
Stjepana Tomaevia pokazalo da je ugarska
politika htjela na neki nain kazniti Bosnu
jer je bosanska kruna dobivena od pape bez
ugarskog znanja i odobrenja, pa je bosanski
kralj bio tek jo jedan nepouzdan ugarski
susjed. Argumentirano je odbacio neka suvremena miljenja da je Tomaevieva politika u potpunosti bila u papinskim rukama.
Naglasio je da je Korvinovo kraljevstvo ve
imalo plan branjenja svojih junih granica iz
Srebrenika i Jajca s odustajanjem od drugih
podruja Bosanskog Kraljevstva. Pokazao je

da je ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin

primijenio istu taktiku u padu neposlunih
vladara iz susjedstva, kod Vlada III. Tepea
i Stjepana Tomaevia, jer je u oba sluaja
Korvinova vojska zastala na putu pri oekivanoj vojnoj pomoi protiv Osmanlija. Zakljuio je da je ugarsko-bosanski odnos izmeu 1461. i 1463. ponajvie bio optereen
bosanskom krunom bez budimskog blagoslova, da je katastrofalna politika papinskog
legata Nikole Modrukog najprije bila prihvaena na ugarskom dvoru, ali da su daljnje
okolnosti primorale dvor na protjerivanje
Nikole Modrukog iz Ugarsko-Hrvatskog
Kraljevstva jer im vie nije trebao.
U izlaganju Bosna i Stjepan Tomaevi u
svjetlu osmansko-islamske ekspanzije na Balkan dr. sc. Roberta Holjevca iz Hrvatskog
instituta za povijest u Zagrebu u sreditu je
bila slika islama iz izvjea Ivana Stojkovia,
uglednog hrvatskog ekleziologa i predsjedavatelja crkvenog koncila u Konstanzu, koji je
kao papinski legat u Carigradu slao od 1435.
do 1437. izvjea u Rim. Iz njegova se pera o
islamu i Osmanlijama moe razluiti kakva
je bila papinska politika prema Balkanu i zato je Bosansko Kraljevstvo doskora dospjelo pod njezino okrilje.
Dva su sljedea izlaganja Politike okolnosti u Ugarskoj glede pohoda na Jajce 1463. i
Utvrda Jajce u ugarskom pograninom sustavu u vrijeme Matijaa Korvina bili pogled
suvremene maarske historiografije na granine krajeve Korvinova kraljevstva. Najprije je dr. sc. Tamas Palosfalvy iz Instituta za
povijest Maarske akademije znanosti u Budimpeti dao pregled vojno-politikih odnosa u Ugarskom Kraljevstvu od Matijaeva
izbora za kralja 1458. do njegova pohoda
na Jajce u jesen 1463. godine. Utvrdio je da
nije mogao voditi aktivnu protuosmansku
politiku zbog pobune vodeih baruna i i-

473

prikazi

njenice da jo nije bio okrunjen krunom sv.

Stjepana. S uvrivanjem njegova poloaja
u Ugarskom Kraljevstvu poveavale su se
anse za uspostavu protuosmankog tita prema srednjoj Europi. Prekretnicu predstavlja
Korvinovo ugarsko zaposjedanje Jajca koje
je uslijedilo svega nekoliko mjeseci nakon
pada Bosne. Nakon toga izlaganje je odrao
dr. sc. Richard Horvath iz istog instituta o
jajakoj utvrdi i Jajakoj banovini za Matijaa Hunyadija (Korvina). Kronolokim je
slijedom pratio napore u organizaciji Jajake
banovine kao granine vojno-administrativne jedinice Ugarskog Kraljevstva, zatim djelovanje Nikole Ilokog kao bosanskog kralja
izmeu 1471. i 1477. godine te konano
utvrivanje Jajca kao vojnog sredita junih
krajeva Ugarskog Kraljevstva ime je unato
stalnom pritisku pomaknut njegov pad pod
Osmanlije sve do 1526. godine

Mekanovi rekao da je Tomaevi izgubio

glavu jer je ubio vlastitog oca, sultanova prijatelja, kojeg je ovaj dao osvetiti svojim pohodom 1463. godine. No, Jaka Ragu smatra
da je igmund barem u poetku bio sultanov
igra u trvenju izmeu Ugarsko-Hrvatskog
Kraljevstva i Osmanskog Carstva za Bosansko Kraljevstvo. Reagirao je i Hrvoje Kekez
naglasivi da ne postoji nijedan relevantan
izvor o ocoubojstvu Stjepana Tomaevia i
da je najvjerojatniji razlog njegovu traginom
kraju ivota taj to je odbio dati Osmanlijama danak i to je zaigrao kartama protivnim
Korvinovoj politici na Balkanu. Potom se
javio Bruno Ljubez, srednjokolski profesor
iz Jajca i pisac knjige o povijesti Jajca, napomenuvi da se porez nije mogao plaati zbog
gubitka stanovnitva koje je ve desetljeima
bjealo iz Bosne pred osmanlijskim naletima.
Tako je zavrila jutarnja sesija.

Potom je otvorena diskusija o sasluanim

izlaganjima. Prvi se za rije javio uro Toi
koji je, pohvalivi izlaganje Emira O. Filipovia, napomenuo da bi u pregled historiografije
trebao ukljuiti knjigu Kratki pregled istorije
Huma i Zete Slobodana Radovanovia jer je
doao do podatka kako je 130 bosanskih velikaa izginulo s kraljem i kako ih je 8 prelo
na islam. Jako mu se dojmilo izlaganje Roberta Holjevca, osobito dio o bosanskoj kraljici
Katarini koja je umrla u Rimu s napomenom
da postoji i osmanski izvor o kraljiinoj smrti koji je objavio Glia Elezovi. Nakon toga
javio se Enes Ribi, lijenik iz Jajca, kazavi
da nitko u izlaganju nije tono rekao zato
je Stjepan Tomaevi bio ubijen. injenica
je da osmanska vlast nije htjela zatrti kraljevsku lozu jer Stjepanov brat igmund nije bio
ubijen. Na to se javio uro Toi iznosei
predaju o Stjepanovu polubratu igmundu i zarobljavanju kraljeve djece na putu
za Hercegovinu. Potom je Husein Sejko

Popodnevnu je sesiju izlaganjem Bosanska vlastela u oslobaanju Jajca od Turaka

1463. godine otvorio prof. dr. uro Toi iz
Istorijskog instituta u Beogradu. Naglasio je
nedovoljno istican podatak da su se Matijaevoj akciji u oslobaanju Jajca pridruili neki
bosanski velikai kao to su herceg Stjepan
Vuki Kosaa, njegov sin Vladislav te Radi i Vuihna Banovi. Po osloboenju grada
Kosae su primljeni meu ugarsko plemstvo i
nagraeni Skopljanskom i Livanjskom upanijom, o emu svjedoi pismo koje je umjesto
u sijeanj 1464. pogreno prilikom objave
1960-ih datirano u 1401. godinu.

474

Nakon toga uslijedilo je izlaganje dr. sc.

Marije Karbi iz Podrunice za povijest
Slavonije, Baranje i Srijema Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu pod
naslovom Uloga plemstva s podruja dananje Slavonije u obrani Jajake banovine. Njezino izlaganje prati djelovanje slavonskog
plemstva za Jagelovia u Jajakoj banovini.

prikazi

Utvrdila je da su dobro branili banovinu

kao predstrau Slavonije, snabdijevajui je u
naravi i novano preko poreznih optereenja te u ljudstvu. Takoer su radi efikasnije
obrane sagradili krajem 15. stoljea prometnicu Brod Jajce i po potrebi utvrivali njezine gradove. Napose su se u svemu
tome izdvajali Berislavii Grabarski koji su u
nekoliko navrata bili jajaki banovi (1494.,
1499.1503., 1511.1513.). Naglasila je
da ih je krasilo veliko ratno iskustvo i da su
iz Jajca praktiki branili svoje velike posjede po Slavoniji. Uspjela je takoer pronai
zanimljive podatke o opatiji u Bijeloj iji su
prihodi izravno bili na raspolaganju jajakom banu i njegovim ljudima u Jajcu.
Posljednje je izlaganje odrao profesor
Hrvoje Kekez iz Hrvatskog instituta za
povijest u Zagrebu pod naslovom Knezovi
Blagajski i tvrdi grad Blagaj nakon osnutka
Jajake banovine 1464. godine. Zornom je
prezentacijom doarao poloaj i povijest
sanskog grada Blagaja kao jednog od najvanijih srednjovjekovnih gradova u junoj
Slavoniji. Predstavio je iscrpnu povijesnu
topografiju s tlocrtima i slikama srednjovjekovnog Blagaja, sijela Blagajskih koji su
bili potomci knezova Babonia, naglasivi
da je Blagaj bio hodoasniko sredite u 14.
stoljeu i da je promijenio ivotni obrazac
u drugoj polovici 15. stoljea kada se naao
pod latentnom osmanskom opasnou. Njegovi su gospodari Blagajski povremeno davali Osmanlijama danak za prolazak bez paljenja i pljakanja, ali su sjedite prebacili u
neto sigurniju Otoku na Uni. No, uspijevali su Blagaj drati sve do etvrtog desetljea
15. stoljea kada je dospio pod Osmanlije.
Potom je otvorena rasprava. Prvi se javio
Jaka Ragu upitavi Hrvoja Kekeza da li
se susreo s podatkom da je kraljica Mara prilikom pada Bosanskog Kraljevstva dospjela

iz Kljua u Blagaj. On mu je odgovorio kako

je utvreno da je ona otila prema jugu i da je
priu o Marinu sklanjanju u Blagaj prvi dao
iro Truhelka. Na to je uro Toi zamolio Brunu Ljubeza da ispria sve to zna o
Dobretiima, katolikom rodu nedaleko od
Jajca, koji se nakon dolaska pod osmansku
vlast povukao u planine uvajui sultanovo
zatitno pismo o svom rodu ishodovano od
Ljiljane u carigradskom haremu. Sluatelji
su uli zanimljivu Ljubezovu priu o Dobretiima popraenu povijesnim podatcima ali
i narodnom predajom. Povremeno ga je nadopunjivao uro Toi poglavito o Dobretiima u Han Pijesku. Predveer je sudionike
i sluatelje skupa ugostio fra Niko Petonji,
gvardijan franjevakog samostana sv. Luke u
Jajcu. Nakon prigodne zdravice svi su mogli
vidjeti sarkofag sa zemnim ostatcima koji po
predaji pripadaju Stjepanu Tomaeviu.
Sutradan, skup je otvorio dr. sc. fra
Andrija Zirdum iz upe eravac nedaleko od Dervente izlaganjem pod naslovom
Crkve i njihovi patroni u srednjem vijeku u
BiH. Svoja je istraivanja za svojevrsnu hagiotopografiju BiH temeljio na kanonskim
vizitacijama, papinskim bulama, dozvolama za gradnju, djelidbama oprosta crkvama,
kraljevskim i velikakim darovnicama, poklonima trgovaca, rezultatima arheolokih istraivanja, osmanskim izvorima i slino. Tako
je doao do podatka o 463 srednjovjekovne
crkve od kojih su samo tri pripadale istonokranskom graditeljstvu. Utvrdio je da ih je
36 pripadalo ranom srednjem vijeku. Vano
je i to da je kod 201 crkve poznat patron.
Najvie ih je bilo posveeno sv. Mariji (30),
sv. Jurju (21), sv. Petru (14), sv. Iliji (13), sv.
Kriu (12), sv. Ivi Krstitelju (11), sv. Mihovilu (10) i sv. Martinu (10). Sasvim je sigurno
da je stvarna brojka crkava bila daleko vea.
Hvalevrijedno je i to to je izlaga poklonio

475

prikazi

vie svojih hagiotopografskih karata BiH u

velikom formatu svom auditoriju.
U izlaganju O obitelji bosanskog protukralja Radivoja Ostojia (prilog rasvjetljavanju branih veza posljednjih Kotromania s
plemstvom iz dravsko-savskog meurjeja) dr.
sc. Stanko Andri iz Podrunice za povijest
Slavonije, Baranje i Srijema Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu osvrnuo
se na brak izmeu Radivoja Ostojia, strica
Stjepana Tomaevia, i Katarine plemenite
Veliki iz Poeke upanije. Radivoj je neko
vrijeme bio protukralj Tvrtku II. i svom bratu
Stjepanu Tomau, a potom je stao uz sinovca
Stjepana Tomaevia s kojim je 1463. godine
i pogubljen. Utvrdio je da je Radivojev sin
Matija abani bio neko vrijeme osmanski
kandidat za bosansku krunu i da se zadnji put
spominje 1471. godine. Radivojeva udovica
Katarina, koja je s Radivojem imala jo dva
sina, doskora se preudala za slavonskog plemia Ivana Svetakog iz Krievake upanije.
Nakon toga uslijedilo je zapaeno izlaganje dr. sc. Tomislava Galovia s Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu pod
naslovom Ego a puero baptizatus fui et litteras Latinas didici prilog prouavanju
latinske pismenosti u srednjovjekovnoj Bosni
(s posebnim osvrtom na 15. stoljee). Naglasio
je da se u srednjovjekovnoj Bosni nije pisalo
samo irilicom, to se poesto i samo istie
u literaturi, nego i glagoljicom te nadasve
latinicom. Stoga se srednjovjekovnu Bosnu
zbog uporabe latinskog jezika mora drati
jednom od zemalja zapadnoeuropskog civilizacijskog kruga jer o tome svjedoe njezini
epigrafski te nadasve diplomatiki i narativni izvori. Proavi cjelokupnu literaturu o
bosanskom latinitetu od Dragutina Prohaske, Julijana Jelenia, Josipa Vrane, Vojislava
Bogievia, imuna onje, eljka Puratia,
ure Baslera, Pave Anelia, Ante Slavka

476

Kovaia, Vladimira Vratovia, Darije Bagi Bagari, Ive Pranjkovia do Herte Kune,
zakljuio je da je bosanski srednjovjekovni
latinitet nedovoljno istraen i zastupljen u
literaturi. Lako je pak potvrditi da je bio dio
viteko-dvorske kulture bosanskog srednjovjekovlja i liturgijskog svakodnevlja u katolikim crkvama srednjovjekovne Bosne. Na
kraju je iznio brojani podatak o latinskim
izvorima bosanskog srednjovjekovlja, zaustavivi se podrobnije na sauvanoj epigrafskoj, heraldikoj i numizmatikoj grai.
Potom je odrao izlaganje prof. dr. sc.
Dubravko Lovrenovi s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu pod naslovom
Crni bosanski kralj u historiografiji i narodnoj predaji. Osvrnuo se na posljednjeg bosanskog vladara, ujedno i prvog koji je bio
okrunjen papinskom krunom, preko kojeg
su se prelomili svi do tada neizmireni povijesni rauni izmeu Osmanskog Carstva,
Ugarskog Kraljevstva i Papinske kurije.
O posljednjem okrunjenom Kotromaniu
govore ne samo brojni povijesni izvori i literatura, nego i narodna predaja koja je njegovo ime uvala predanije u odnosu na sve
ostale bosanske kraljeve zajedno. Upamen
je kraljev bijeg iz Jajca, predaja osmanskim
trupama u Kljuu, pogubljenje i sahrana Jajcu na lokalitetu Kraljev grob koji se nalazio
nasuprot Plivina vodopada na Humu. Izlaganje je bilo praeno razmiljanjima kojem
identitetu pripada reeni kralj i je li on zbog
toga crna kraljevska figura na ahovskom
polju povijesti ovih prostora.
U izlaganju Portret bosanske kraljice Katarine Vuki Kotromani? povjesniar umjetnosti Husein Sejko Mekanovi se pita da li
je enski portret iz Kapitolinske galerije doista bio pravi portret kraljice Katarine Vuki
Kotromani kako su se jo od 16. stoljea
propitivali njezini istraivai. Pritom je po-

prikazi

nudio vizualan prikaz zanimljivih portretnih

paralela talijanske umjetnosti koji se mogu
dovesti u vezu s navedenim portretom koji
je slikar Ferdinand Quiquerez objavio 1874.
godine kao reprodukciju u zagrebakom Viencu. Takoer je iznio neka razmiljanja vezana uz epitaf kraljice Katarine u Rimu.
Skup je zakljuio dr. sc. Jaka Ragu iz
Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu
izlaganjem Sudbina posmrtnih ostataka kralja
Stjepana Tomaevia 1463.1888.1992.
1999. Najprije je iznio sve izvore sa spomenom kraljeve smrti u svim inaicama (tri su
mogue: odsijecanje glave, deranje koe i strijeljanje strijelom). Potom se usredotoio na
1888. godinu kada su po predaji na zaravnu
Borovi iskopani njegovi zemni ostaci koji su
postali habsburkim simbolom kontinuiteta
vladanja katolikih vladara nad Bosnom. Pregledao je i svu relevantnu literaturu vezanu
za Jajce u 20. stoljeu te je ustanovio da se u
komunizmu osobito napadalo Truhelkino
iznaae jer je kraljevski bosanski grad Jajce
bio i grad gdje je roena Jugoslavija. Na kraju
je donio prikaz zbivanja sa zemnim ostacima
koji se pripisuju kralju u posljednjem desetljeu 20. stoljea. Uoio je da su Tomaevieve kosti postale simbolom svih triju zaraenih strana. Tako HVO i franjevci namjerno
1992. godine dre kraljeve ostatke u opkoljenom Jajcu jer bi evakuacijom, po njihovu
miljenju simbola hrvatstva i katolianstva,
izazvala panika u stanovnitvu. Istodobno
Stanislav Gali, pukovnik vojske Republike
Srpske, daje priopenje da se Jajce mora osloboditi jer je to prijestolnica srpskih kraljeva
Bosne. Da su Srbi doista drali do toga, vidi
se po tome to je kraljev sarkofag prije miniranja iznesen na sigurno iz franjevake crkve.
U ratnim biltenima Armije BiH govori se o
Jajcu kao o stolnom gradu bosanskih kraljeva.
Nakon osloboenja Jajca u rujnu 1995. godi-

ne zemni kraljevi ostaci postali su povodom

meusobnih bonjako-hrvatskih optuaba
koje katkada, naalost, traju i do danas.
Nakon njegova izlaganja praena prezentacijom otvorena je diskusija koja se
uglavnom ticala posljednjeg izlaganja te su
rije uglavnom imali Jaka Ragu, Dubravko Lovrenovi i Borislav Grgin. Time je
meunarodni znanstveni skup formalno
bio zavren. Sudionici su skupa i gosti mogli
nakon ruka razgledati stari jajaki grad pod
vodstvom dr. sc. Enesa Milaka koji je sekretar Drutva za zatitu kulturno-historijskog
i prirodnog naslijea Jajca. Predveer je u jajakoj crkvi sv. Luke uzoriti kardinal Vinko
Pulji u koncelebraciji mjesnog biskupa Franje Komarice, jajakog gvardijana fra Nike
Petonjia predvodio misu na kojoj se okupio
dobar broj vjernika. Molilo se za domovinu
Bosnu i Hercegovinu.

ivan botica

477

Aktivnosti Odsjeka za historiju

479

Obiljeavanje 60. obljetnice Odsjeka za historiju

21. oktobar 2010.

Izloba u holu Filozofskog fakulteta u Sarajevu

481

Obiljeavanje 60. obljetnice Odsjeka za historiju

Ahmed S. Alii, Amila Kasumovi i Edin Radui

Edin Radui, Ahmed S. Alii i Esad Kurtovi

482

Obiljeavanje 60. obljetnice Odsjeka za historiju

Ibrahim Karabegovi i Enes Pelidija

Esad Kurtovi, Emir O. Filipovi, Zijad ehi, Enver Imamovi i Amir Duranovi

483

Obiljeavanje 60. obljetnice Odsjeka za historiju

Emir O. Filipovi, Pejo okovi, Vesna Mueta-Aeri i Enes Pelidija

Zijad ehi, Enes Pelidija, Vesna Mueta-Aeri, Ivo Komi, Emir O. Filipovi,
Dubravko Lovrenovi, Pejo okovi

484

Obiljeavanje 60. obljetnice Odsjeka za historiju

Publika u amfiteatru Filozofskog fakulteta

Prof. dr. Ivo Komi, dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu

485

Obiljeavanje 60. obljetnice Odsjeka za historiju

Zijad ehi, Enes Pelidija i Vesna Mueta-Aeri

486

Izvjetaj o radu Drutva za prouavanje srednjovjekovne bosanske

historije za 2011. godinu

Ideja o osnivanju drutva koje bi svoje aktivnosti posvetilo srednjovjekovnoj

prolosti Bosne postojala je ve due vremena na Odsjeku za historiju. U realizaciju te zamisli i konkretnije aktivnosti u pogledu pokretanja takve organizacije
krenulo se krajem 2010. godine nakon razgovora sa studentima koji su u to vrijeme pohaali prvu godinu drugog ciklusa studija nauni smjer (oblast srednji
vijek) na Odsjeku za historiju. Zajedniki dogovor poluio je zakljuak da bi se
jedno takvo drutvo trebalo osnovati s ciljem unaprijeivanja nastavnog procesa,
zbog praktinih potreba medievalista da svoje aktivnosti izraze u pristupanijim
formama i da se omogui to lake prikupljanje korisnih informacija iz domena
struke i nauke.
Prvi radni sastanak grupe odran je 11. februara 2011. godine, i na njemu je,
pored podijeljenih zaduenja i obaveza lanovima, takoer odlueno da se aktivnosti Drutva pokuaju ozvaniiti od strane nadlenih tijela Filozofskog fakulteta.
Inicijativa koja je potom upuena Nastavno-naunom vijeu Odsjeka za historiju
i Nastavno-naunom vijeu Filozofskog fakulteta u Sarajevu usvojena je sedam
dana kasnije, 18. februara 2011. godine, to se moe smatrati i slubenim datumom na koji je Drutvo poelo svoje aktivnosti.
Prema zakljucima donesenim na Prvom radnom sastanku odlueno je da
Drutvo ine nastavnici, saradnici i studenti Odsjeka, kao i vanjski suradnici, te
da se njegova djelatnost odnosi na propagiranje i razvoj historiografije, zatitu
struke te prouavanje i ouvanje srednjovjekovne bosanske batine. Osnovni ciljevi i zadaci Drutva obuhvatali bi: struno usavravanje, praenje izdavake produkcije, razmjenu informacija, prezentaciju i promociju, te praenje djelatnosti
akademskih, kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini, organiziranje predavanja, promocija, studijskih izleta i druenja, objavljivanje lanaka, radova, prikaza,
recenzija, osvrta, komentara i izvjetaja. Takoer je zamiljeno da Drutvo ima
funkciju svojevrsne istraivake mree kojoj je osnovni cilj pomaganje zainteresiranima u prouavaju raznih aspekata bosanskog srednjovjekovlja i uspostavljanje
komunikacije meu historiarima koji se bave srednjovjekovnom historijom.

487

emir o. filipovi

Rukovoenje ovog projekta u njegovim poetnim fazama preuzeo je mr. Emir

O. Filipovi, vii asistent, uz podrku i pomo nastavnika na Odsjeku, prof. dr. Dubravka Lovrenovia, prof. dr. Peje okovia i doc. dr. Esada Kurtovia. Aktivno
lanstvo u Drutvu prilikom njegovog osnivanja imali su studenti Nedim Rabi,
Amer Sulejmanagi, Semir Hambo, Amer Dardagan, Eldin Baljevi, Narcisa Semi,
Marjan Drma, Sejfudin Isakovi i Slaven Tadi, te kolegica Elmedina Kapidija iz
Instituta za istoriju u Sarajevu, kolega Dejan Zadro iz Zagreba i kolega mr. Neven
Isailovi iz Istorijskog instituta u Beogradu.
Poslije odranog Prvog radnog sastanka dovrene su i pripremne djelatnosti oko
pokretanja web stranice na adresi Stanak.org. Ocijenjeno je da bi u ovoj fazi razvoja
Drutvo najbolje moglo predstaviti svoje aktivnosti putem interneta i web prezentacije, na kojoj bi se donosile obavijesti o novim izdanjima i njihovim promocijama,
znanstvenim skupovima, strunim seminarima, predavanjima i predstavljanjima.
Pored toga, na web stranici su trebali biti objavljivani historiografski lanci, rasprave, historijska graa, prikazi, osvrti, recenzije, komentari, biljeke i izvjetaji, kako
lanova Drutva, tako i vanjskih suradnika.
Odmah po uspostavljanju web prezentacija Drutva privukla je znaajnu panju.
Na osnovu podataka koje je istraio i pripremio kolega Nedim Rabi, moemo zakljuiti da je ukupan broj posjeta stranici premaio brojku od 4.000. Posjetilaca je
bilo iz 37 drava i iz preko 150 gradova, najee iz Bosne i Hercegovine, zatim iz
Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Slovenije, ali je takoer bilo i posjeta iz udaljenijih
zemalja svijeta poput Njemake, Sjedinjenih Amerikih Drava, vedske, Austrije,
Norveke, Maarske, Danske, Poljske, Francuske, Kanade, Kine, Slovake, vicarske, Velike Britanije, eke, Finske, Novog Zelanda, Saudijske Arabije, Turske, Australije, Belgije i Luksemburga.
S ciljem proirivanja mree svojih korisnika i u namjeri da se to vei broj zainteresiranih pojedinaca upozna sa postojanjem i aktivnostima Drutva, web prezentacija
predstavljena je i na popularnim drutvenim mreama za razmjenu informacija Facebook, Twitter i Tumblr. Prvobitna je namjera bila da se na ovim profilima Drutva
uglavnom objavljuju vijesti i sadraji sa web stranice kako bi posjetitelji putem njih
bili lake i bre obavijeteni o novim sadrajima i naim aktivnostima. To je uinjeno i
zbog toga to se vodilo rauna o injenici da je sve vie korisnika interneta usmjereno
na ove stranice te da ovakva vrsta interakcije omoguava lake dobijanje povratnih informacija. Statistiki podaci potvruju da je broj posjeta stranici osjetno porastao otkako je stanak.org postao pristupaan i u drugim oblicima na internetu. Promoviranje
svog sadraja preko ovih medija ima za posljedicu omasovljenje korisnika sadraja nae
stranice, ali s druge strane se postepeno odstupa od osnovnog konceptualnog rjeenja.
Veliki znaaj za promoviranje stranice ima i opirna rubrika Bibliografija, koja
u nekoliko potkategorija sadri nekoliko hiljada bibliografskih jedinica sa dugom
488

Izvjetaj o radu Drutva za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije za 2011. godinu

lepezom termina vezanih za srednjovjekovnu historiju. Ona je zapravo i razlog ogromnog broja novih posjetitelja koji preko pretraivaa dolaze upravo na ovu rubriku.
Do sada je koriteno preko 800 razliitih pojmova u pretraivau Google od kojih
se veina odnosi na pretragu bibliografskih jedinica i autora historijske i historiografske produkcije.
Za promociju web stranice i rada Drutva od znaaja je bila i vijest koja je objavljena na web portalu hrvatske historiografije Historiografija.hr. Posljedica toga je
bila da nam se javilo nekolicina kolega iz Hrvatske pozdravljajui osnivanje i rad
Drutva.
Od aktivnosti vezanih za web stranicu posebno se istie objavljivanje autorskih
tekstova u elektronskom formatu koji se mogu direktno itati ili snimiti na raunar
preko pomone stranice Scribd na kojoj se ti tekstovi i nalaze. Tu je, zapravo, rije
o radovima razliite vrste, namjene, kvalitete i sadrine koje smo zbog toga podijelili na nekoliko rubrika: lanci i rasprave, bibliografije, prikazi i kratke biljeke. U
posljednjoj rubrici su uvrtavani i izvjetaji sa terenskih obilazaka, posjeta starim
gradovima i nekropolama steaka, pa bi bilo korisno da se u dogledno vrijeme ovi
tekstovi izdvoje u zasebnu rubriku koja bi i nosila naziv terenski obilasci.
Od lanaka i rasprava za sada smo objavili samo jedan tekst kolege Esada Kurtovia, Iz historije sokolarstva u dubrovakom zaleu u srednjem vijeku (Uzgoj ptica
za lov i lov pticama), koji je nastao na osnovu izvorne grae Dubrovakog arhiva.
U rubrici bibliografije bili smo u mogunosti objaviti dva teksta. Jedan je takoer
napisao kolega Esad Kurtovi, Bibliografija prof. dr. Borisa Nilevia (2. juni 1947 11. decembar 1999), a drugi kolegica Elmedina Kapidija, Srednjovjekovna Bosna
na stranicama Godinjaka Drutva istoriara Bosne i Hercegovine. Do sada su na
web stranici objavljena samo dva prikaza i osvrta na izdavaku produkciju iako je
oekivano da e ih biti mnogo vie.
Situacija u pogledu kvantiteta tekstova je neto bolja u rubrici kratke biljeke.
Tu je, naime, do sada objavljeno ukupno pet tekstova i pet kratkih izvjetaja sa terenskih obilazaka uz slikovni materijal, koje bi, kako je i ranije naglaeno, valjalo
izdvojiti u posebnu rubriku. Objavljene kratke biljeke tretirale su razne teme kroz
razliite pristupe: Esad Kurtovi, Bogosalii iz Gacka sluge i egrti u Dubrovniku
krajem XIV i poetkom XV stoljea; Eldin Baljevi, Osvrt na trenutno stanje nekropole steaka Gori polje u Hraniima kod Gorada; Emir O. Filipovi, Grob
bosanske princeze Katarine u Skoplju; Lejla Naka, Prezentacija sa dijaloga Bosansko vladanije bana Kulina; Emir O. Filipovi, Pokuaj rekonstrukcije natpisa
sa steka iz Gori polja kod Gorada.
I terenski obilasci mogu se uvrstiti u vrijedne priloge uz napomenu da se veina
izvjetaja odnosi na posjete nekropolama steaka i da je svaki tekst popraen kvalitetnim slikama nainjenim na licu mjesta: Marjan Drma, Lokalitet Crkvine u
489

emir o. filipovi

Podastinju kod Kiseljaka, Srednjovjekovna nekropola steaka kod sela Otigoe u

Fojnici, Posjeta nekropoli steaka na lokalitetu Brdo kod Deevica; Emir O. Filipovi, Posjeta mjestu Komrani i starom gradu Pavlovcu kod Prae; Amer Dardagan, Nekropola steaka u selu Donji Grbavci sjeveroistono od Zvornika; Nedim
Rabi, Steci Krueva kod Olova.
Drutvo je takoer, zahvaljujui ljubaznosti autorice dr. Lejle Naka, u okviru
svoje elektronske izdavake djelatnosti imalo priliku ekskluzivno predstaviti Konkordancijski rjenik irilskih povelja srednjovjekovne Bosne. Rije je o kapitalnom
djelu koje na preko 4.500 stranica, sa 38.000 pojavnica, na osnovu korpusa od 133
povelje nastale u razdoblju od 1189. do 1493. godine, predstavlja znaajan doprinos srednjovjekovnom bosanskom leksikonu. Rijei u konkordancijskom rjeniku
su poredane abecednim redom sa prateim kontekstom u kojem su se pojavile i u
tano onolikoj frekventnosti u kojoj su se javile to omoguuje zasebno vrednovanje neke rijei i odreivanje njenog onodobnog znaenja prema njenim moguim
kontekstima. Osim to e omoguiti istraivanje leksikog znaenja, ovaj rjenik e
svakako dati uvid i u srednjovjekovnu onomastiku, antroponimiju i toponimiju, te
e kao takav biti znaajno pomagalo u rukama historiara i lingvista.
Web stranica je, pored objavljivanja tekstova i obavjetavanja o aktivnostima
Drutva, takoer imala funkciju online informatora putem kojeg su posjetitelji
mogli biti obavijeteni o novim izdanjima i njihovim promocijama, te skupovima,
okruglim stolovima, kongresima i deavanjima u naoj sredini i ire.
Aktivnosti Drutva se, meutim, nisu samo svodila na web stranicu i objavljivanje vijesti i radova. U naem radu uspjeli smo uestvovati u organiziranju tri dogaaja koja su izazvala znaajan interes studentske i ire javnosti. Naime, krajem mjeseca marta 2011. godine organizirali smo dijalog na temu Bosansko vladanie bana
Kulina u kojem su, pored uvodniara prof. dr. Peje okovia, takoer uestvovali
i doc. dr. Lejla Naka, dr. Drago upari te mr. Josip Raos. Oni su, sa pozicija svoje
struke i kroz prizmu lingvistike staroslavenskog i latinskog jezika, pokuali dati doprinos rjeavanju brojnih zamrenih pitanja koja prate ovu problematiku.
Osim toga, Drutvo je imalo i znaajnu ulogu u organiziranju promocije knjige doc. dr. Esada Kurtovia, Iz historije bankarstva Bosne i Dubrovnika u srednjem
vijeku, koja je 20. maja 2011. odrana na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pored
zavidne posjete ova je promocija takoer bila znaajno medijski popraena o emu
govore izvjetaji doneseni u elektronskim i tampanim medijima.
Tokom mjeseca novembra 2011. godine, u suradnji sa Javnom ustanovom Muzej
Teanj, Drutvo je na Filozofskom fakultetu priredilo izlobu Srednjovjekovne povelje i pisma bosanskih vladara koju je pratio i informativni letak.
*

490

Izvjetaj o radu Drutva za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije za 2011. godinu

Unato brojnim pozitivnim pomacima koje je Drutvo napravilo od svog osnivanja, te unato kvalitetnoj recepciji od strane kolega iz struke i studenata koji redovno prate web stranicu i aktivnosti Drutva, ipak se primjeuju odreeni segmenti u
kojima je Drutvo za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije moglo ponuditi vie sadraja. Svakako oekujemo da e sa novom generacijom studenata stii i
nove ideje a zadatak lanova u narednoj godini bit e da se ti nedostaci otklone te da
se ve zapoete aktivnosti nastave istim intenzitetom.
emir o. filipovi

491

amir duranovi

Dijalog etvrtkom u devetnaest

U skladu sa planiranim aktvnostima na Odsjeku za historiju, tokom 2011. godine Dijalog etvrtkom u devetnaest okupljao je uglavnom historiare s ciljem akademske debate o pojedinim temama iz historije. Cilj je bio omoguiti dijalog postdiplomcima i doktorantima koji pripremaju obrazloenja za svoje magistarske,
odnosno doktorske disertacije, ili se nalaze u odreenoj fazi izrade svoga rada, da
iskau dileme i probleme s kojima se suoavaju u istraivanjima, te da u irem krugu
historiara provjere svoje odreene teze. Na ovaj su nain odreeni problemi debatirani s ciljem njihova prevazilaenja, ime se pokualo doprinijeti kvaliteti buduih
magistarskih i doktorskih disertacija. Takoer, to je jednako vano, historiarima
koji piu svoje radove omogueno je da u odreenom istraivakom stadiju provjere
svoje istraivake teze. To je bila prilika da uju konstruktivne prijedloge koji takoer mogu utjecati na kvalitet konanog rada. Konano, historiarima koji su zavrili
svoje radove omogueno je da kroz ovaj Dijalog dalje promoviraju rezultate svojih
istraivanja.
Tokom odravanja Dijaloga, studenti postdiplomci, studenti Prvog i Drugog ciklusa redovnog studija historije (i drugi studenti) bili su u prilici meusobno bolje
se upoznati, diskutirati o pojedinim temama najee iz novovjekovne historije te
saznati rezultate novijih istraivanja koja se provode.
Konano, u skladu sa namjerom organizatora Dijaloga, studenti Filozofskog fakulteta bili su u prilici upoznati se sa profesorima historiarima, koje do sada nisu
poznavali, a koji su im bili poznati samo kao autori historiografskih djela koje su
itali u okviru ponude historiografskih naslova tokom studija. Cijenei pokazani
interes publike za ovakvu vrstu akademske debate, kao i interes meu historiarima
mlae generacije, ostala je mogunost da se Dijalog unaprijedi u pojedinim detaljima organizacijske naravi te nastavi kako bi pozitivni trendovi pokazani u prvoj
godini odravanja Dijaloga dobili kvalitativno unaprjeenje.

493

amir duranovi

Prilog
Popis prezentiranih i diskutiranih tema tokom 2011. godine
Br.

Tema

Uvodniar

Moderator

Datum

1.

Bosna i Hercegovina
u politikoj projekciji
intelektualnih krugova u
Bosni i Hercegovini u
periodu 1991-1996

Edin Omeri

Prof. dr. Husnija

Kamberovi

24. II 2011.

2.

Odjeci Brionskog plenuma

u Bosni i Hercegovini
1966. godine

Amir Duranovi

Prof. dr. Husnija

Kamberovi

3. III 2011.

Amra usto

Prof. dr. Husnija

Kamberovi

10. III 2011.

Uloga spomenika i spomenobiljeja u Sarajevu

u graenju kulture
3.
sjeanja na period 19411945. i 1992-1995.
komparativna analiza
4.

Agitprop kultura u Bosni i

Hercegovini (1945-1952)

Muhamed
Nametak

Prof. dr. Husnija

Kamberovi

17. III 2011.

5.

Bosna i Hercegovina u
srbijanskim sredstvima
javnog informiranja i
izdavako-publicistikoj
djelatnosti od 1980. do
1984. godine

Denis Veladi

Prof. dr. Husnija

Kamberovi

24. III 2011.

Aida Liina

Doc. dr. Edin

Radui

14. IV 2011.

Enes Omerovi

Ass. Amir
Duranovi

21. IV 2011.

Titov fond za stipendiranja

mladih radnika i radnike
djece Socijalistike
6.
republike Bosne i
Hercegovine
(1974-1986)
7.

Politiko nasilje u Bosni i

Hercegovini (1918-1921)

494

Dijalog etvrtkom u devetnaest

8.

Arheologija i ideologija

Mr. Adnan
Kaljanac

Prof. dr. Husnija

Kamberovi

28. IV 2011.

9.

Bosanskohercegovaki
muslimani i (de)
sekularizacija

Doc. dr. Dino

Abazovi

Prof. dr. Husnija

Kamberovi

12. V 2011.

10.

Povijest marginalnih
grupa

Mr. Amila
Kasumovi

Prof. dr. Husnija

Kamberovi

19. V 2011.

11.

Hrvatsko pitanje u Bosni

i Hercegovini tokom 20.
stoljea

Prof. dr. Tomislav

Iek

Prof. dr. Husnija

Kamberovi

26. V 2011.

12.

Logor Jasenovac

Prof. dr. Ivo

Goldstein

Prof. dr. Husnija

Kamberovi

21. XII 2011.

495

Promocija zbornika radova

Bosna i Hercegovina u okviru
Austro-Ugarske 1878-1918.

497

amir duranovi

Nakon to je u martu 2009. godine uspjeno realizirana ideja o odravanju konferencije o historiji Bosne i Hercegovine pod austro-ugarskom vlau u organizaciji
Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine i Regionalnog ureda austrijske kooperacije za nauku, obrazovanje i kulturu Sarajevo, u proteklom periodu se s nestrpljenjem oekivalo tampanje
najavljenog zbornika radova. Zavrni in realizacije ovog znaajnog projekta bio je
njegovo objavljivanje i zvanino predstavljanje.
Odsjek za historiju, zajedno sa slubama Filozofskog fakulteta, organizirao je 10.
novembra 2011. godine promociju zbornika radova s namjerom da akademskoj, ali
i iroj javnosti predstavi zbornik radova, koji po svome obimu i sadraju ukazuje na
znaaj poduzetog organizacionog i izdavakog poduhvata. Prije svega, uoljivo je kako
je redakcija Zbornika uinila veliki napor da prikupljene tekstove tematsko-hronoloki sistematizira u jedinstvene cjeline, a sam Zbornik je, kao cjelina, multiperspektivan
i multidisciplinaran pogled na bosanskohercegovaku politiku, ekonomsku, demografsku, kulturno-religijsku historiju austro-ugarskog perioda (1878-1918).
U sveanoj sali Dekanata Filozofskog fakulteta, uz moderiranje mr. Amile Kasumovi, promociju Zbornika radova otvorio je dekan Fakulteta, prof. dr. Ivo Komi upoznavi prisutne sa nastojanjem Fakulteta da unaprijedi izdavaku djelatnost
na Fakultetu istaknuvi, pri tom, odvanost Odsjeka za historiju u tom nastojanju.
Nakon uvodne rijei dekana Komia, promotori Zbornika predstavili su svoja zapaanja o objavljenim tekstovima. Najprije je akademik prof. dr. Devad Juzbai u
svom osvrtu skrenuo panju na prvi dio Zbornika u kojem su sadrani uglavnom
tekstovi iz domena politike historije. Zatim je prof. dr. Husnija Kamberovi predstavio drugi dio Zbornika u kojem su se autori radova fokusirali na demografsku
problematiku i kretanja stanovnitva u Bosni i Hercegovini 1878-1918. godine, a
na kraju je prof. dr. Zijad ehi predstavio zavrni dio Zbornika radova s fokusom
na teme iz ekonomske i kulturne historije Bosne i Hercegovine kao i na cjelokupni
angaman tokom njegove pripreme i konane redakcije.

499

devad juzbai

Zbornik radova Meunarodna konferencija Bosna i Hercegovina u okviru

Austro-Ugarske 1878-1918 odrana u Sarajevu 30-31. marta 2009. (Sarajevo 2011,
602 str.) sadri 26 radova razliitog karaktera i naunog nivoa. Radovi odraavaju
stavove njihovih autora, to je u predgovoru i naglaeno. Redakcija se uzdrala od
intervencije u tekstovima, pa se u nekim od radova mjestimino nalaze i izvjesni
navodi koji su u nauci prevazieni ili su vrlo diskutabilni. Ostaviemo naunoj
kritici da o tome sudi. U svom osvrtu neto u rei prvenstveno o radovima koji su
dati u prvom dijelu i odnose se na politiku istoriju.
U kraem prilogu na njemakom jeziku Bosnien-Herzegowina unter sterrechisch-ungarische Herrschaft. Eine Zwischenbilanz (21-32) Karl Kaser povlai meubilansu o karakteru austrougarske vladavine Bosnom i Hercegovinom, pokrenutoj
prvenstveno od austrijskih knjievnika i knjievnih naunika o pitanju kolonijalizma
i postkolonijalizma. Pratei dostignua istoriografije Kaser dolazi do zakljuka da se
poloaj Bosne i Hercegovine pod austrougarskom upravom teko moe oznaiti kao
kolonija. Istovremeno, pak, smatra da e se nauna diskusija dalje nastaviti.
Izvjetaji britanskog konzula Freemena parcijalno su ve koriteni od nekoliko
istoriara koji su se bavili problemima okupacije i otpora u Bosni i Hercegovini.
Meutim, Edin Radui u lanku Ustanovljenje austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini prema izvjetajima britanskog konzulata u Sarajevu (33-53) cjelovito tretira ovaj problem. On podrobno analizira izvjetaje britanskog konzulata u Bosni
i Hercegovini u razdoblju od ulaska austrougarske vojske u Sarajevo 19. 8. 1878.
do kraja 1879. godine. Pri tome on ne uporeuje podatke britanskog konzula sa
drugim istovrsnim podacima iz literature, nego se ograniava se na rekonstrukciju
slike po Freemanovim izvjetajima. U tim tekstovima najvie je panje posveeno
toku okupacije i pruenom otporu, organizaciji vlasti, pitanju zaposjedanja Sandaka, odnosu organa vlasti, posebno vojnih, prema pojedinim grupama stanovnitva,
dajui karakteristike vodeih vojnih linosti. esto se kritikuju postupci i politika
novih vlasti, prije svega generala Filipovia prvenstveno u odnosu prema muslimanima, a pohvaljuje se general Wrtenberg, a naroito general Jovanovi i njegovo
dranje prema stanovnitvu u Hercegovini. Rad je rezultat temeljitog arhivskog
istraivanja u Londonu.
501

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

Zijad ehi u lanku Aneksiona kriza 1908-1909. i njene posljedice (55-85) razmatra odjek proglaenja aneksije Bosne i Hercegovine u zemlji i evropskim politikim
centrima. On sintetiki prati tok krize i ukazuje na njene politike posljedice u Evropi
do izbijanja Prvog svjetskog rata. U odreenoj mjeri je koriten dio relevantne literature u ovom prilogu da bi se prikazali stavovi pojedinih aktera. ehi zakljuuje da je
diplomatski uspjeh Austro-Ugarske i Njemake oznaen docnije od veine istoriara
kao politiki promaaj i konana prekretnica koja je vodila u svjetski sukob.
Rasprava Devada Juzbaia Aneksija i problem donoenja Zemaljskog ustava
(tatuta) (87-132) ve je objavljena i na njemakom jeziku u Sdost-Forschungenu (Bd. 68, 2009, 247-297). Na osnovu arhivskih istraivanja u Beu i Sarajevu u
radu je prikazano kako su dravno-pravne kontroverze, a posebno problem tretiranja agrarnih odnosa, te uope narasli antagonizmi u konkurentskoj borbi izmeu
Austrije i Ugarske za Bosnu i Hercegovinu, kao i kriza vlade u u Ugarskoj stajali na
putu donoenja ustavnih zakona. Mada je car javno obzanio njihovo hitno donoenje moralo je proi petnaest mjeseci da se oni proklamiraju.
U kratkom prilogu Marc Stefan Peters pie Koncepcija rjeavanja junoslavenskog pitanja Stjepana baruna Sarkotia (87-132) to je inae tema njegovih dosadanjih istraivanja. Sarkoti je od 1917. zastupao subdualistiko rjeenje junoslavenskog pitanja, pa je u zadnjim danima Monarhije zagovarao i podjelu Bosne
i Hercegovine izmeu dva njena dijela. Kao to je poznato Sarkoti se poslije rata
borio protiv Kraljevine SHS i Jugoslavije, pa je pristupio je u Beu ustakom pokretu, od koga se poslije marsejskog atentata distancirao.
Zoran Grijak publicira rad O nekim vanijim aspektima problema konverzija na
katolicizam u Bosni i Hercegovini u austrougarsko razdoblju u svjetlu neobjavljenih
arhivskih izvora(143-165). Tekst je baziran na istraivanjima autora u njegovoj disertaciji Politika djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa tadlera (Zagreb 2001, str.
602) i projekta Katolicizam, islam i pravoslavlje u identitetskim procesima u BiH.
Autor zakljuuje da su pragmatini ciljevi austrougarske uprave doveli do favoriziranja
pravoslavaca, a naroito muslimana prilikom konverzija na katolicizam. To je imalo
za posljedicu odluno odbijanje Svete stolice i katolikog episkopata da prihvati restriktivno zakonodavno reguliranje konverzija i vodilo ih u sukobe sa vlastima. tadler
je insistirao da se konverzija na katolicizam regulira po uzoru na zakone u Monarhiji. Moemo primijetiti da autor isputa iz vida da je Austro-Ugarska kao katolika
drava bila direktno zainteresirana za jaanje katolike crkve, kojoj je s obzirom na
broj vjernika uprava u Bosni i Hercegovini davala skoro dvostruko vie sredstava od
ostalih vjerskih zajednica i uz to jo je imala bogatu materijalnu pomo iz Monarhije i
inozemstva. Smatrajui katoliku crkvu snanim osloncem svoje politike na Balkanu,
Monarhija je elila katoliku akciju uiniti umjerenom, vodei rauna o postojeem
stanju. Nasuprot tome tadler ispoljava izrazite propagandne i prozelitske tendencije
502

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

ponaajui se, kao i svjetovni kler, esto kruto i netaktino. Ovo je nalo dovoljno mjesta u literaturi, koju, kad se radi o ovom pitanju pisac ne uzima u obzir.
Stanje i poloaj muslimanske vjerske inteligencije neposredno po okupaciji Bosne
i Hercegovine predmet je rada Edina Veladia pod naslovom Vjerska inteligencija
bosanskohercegovakih muslimana i njena struktura u prvoj deceniji austro-ugarske
uprave (167-194). U prvom dijelu rada autor je nastojao da na osnovu literature
prikae poloaj muslimana, mjestimino preuzimajui i prevaziene ocjene. Tako
on pie da su austro-ugarske vlasti slale odnosno tolerirale agente koji su vrili agitaciju da se to vie muslimana iseli te da se na njihova mjesta dovedu kolonisti (174),
to je netano. Takoer, on ne precizira kada pie o valovima iseljenika (177). Meutim, u drugom dijelu priloga autor je korektno naveo podatke i interpretirao ih dajui strukturu vjerske inteligencije muslimana u periodu od 1878. do 1888. godine.
U kraem prilogu Prva godina Prvog svjetskog rata: Demaludin ef. auevi na
stranicama Sarajevskog lista (195-202) Amir Duranovi analizira djelatnost reis ul
uleme. Poslije atentata auevi osuuje poinjeno djelo, ali istovremeno opominje
muslimane na red, mir i ouvanje dobra susjeda. On potom upozorava na korektno
dranje prema pripadnicima drugih vjera. Istovremeno sarauje sa vlastima pruajui im aktivnu podrku u ratnim naporima, objavljujui sveano i sultanov manifest o
dihadu, te prethodno organizuje prijem za grupu njemakih oficira i vojnika. Meutim, po raspadu Monarhije on pozdravlja dolazak srpske vojske u Sarajevo, da bi
se u novoj dravi borio za interese muslimana. U radu pisac navodi samo vie manje
od ranije poznate podatke, ali ih sa svoje strane uope ne interpretira.
Rei u neto i o jednom radu koji se bavi demografskim pitanjima i nosi naslov
Deosmanizacija Balkana i kretanja bosanskohercegovakih muhadira (207-233),
autora Safeta Bandovia. Rad je pisan na osnovu literature, a uvodni dio je izrazito
esejistikog karaktera. U njemu su izostali bilo kakvi podaci o uticaju osmanske vladavine na ekonomsko-drutveni razvoj zemalja i naroda Balkana, kao i uzroci ustanaka i propadanja Osmanskog Carstva. Jedino je reeno da se osmanski poredak
uruavao ne zato to je poivao na multietninosti, ve zbog povezanosti sa drugim
vremenom nedoraslim ustanovama drave (215). Autor se poziva na stanovite
Skendera Rizaja da meta ruske politike nisu bili Austro-Ugarska i istona Evropa,
nego Osmansko Carstvo i Balkan, a prva rtva bili su muslimani na Balkanu. Rizajev rad, koji se citira, bio je predmet rasprave na meunarodnom skupu odranom
na Ilidi od 1. do 3. oktobra 1975. Dijelovi njegovog referata su tom prilikom osporavani, posebno to se on poveo za ocjenama turskog istoriara Bilala E. Simsira,
koji nije izvrio samostalnu kritiku analizu izvorne grae, pa je cijeli problem sveo
samo na sukob muslimana i panslavista (O tome posebno diskusija prof. Grafenauera. Meunarodni nauni skup povodom 100-godinjice ustanka u BiH i drugim balkanskim zemljama i Istonoj krizi 1875-1878. godine, tom II, ANUBiH,
503

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

Posebna izdanja, XXX/4, Sarajevo 1977, 197 i 433). Istina, na ovom skupu progoni i migracije muslimana u doba Istone krize nisu bili predmet panje. Meutim,
prihvatajui nekritiki Simsirove podatke Bandovi pie da je krajem 1878. godine
iz Bosne krenulo 50 000 ljudi za Istanbul (222), i neosnovano tvrdi da se u prvih
pet godina nakon okupacije iselio najvei broj Bonjaka. On se u napomeni pri tom
poziva na A. Nametka (A. Nametak, Nacionalno osjeanje bosanskohercegovakih
muslimana iseljenih u Tursku, Ustaki godinjak, Zagreb 1942) i M. Imamovia
(M. Imamovi, Bonjaci u emigraciji. Monografija Bosanskih pogleda 1955-1967,
Sarajevo 1996, 51), premda Imamovi o tome nita ne pie (207 i 221, napomena
84). Ne stoji ni tvrdnja da je Autro-Ugarska od 1871. pripremala i potpomagala
i srpske ustanike u Bosni 1875. (216). Inae, prvenstveno su austrougarski vojni
faktori teili zaposjesti Bosnu i Hercegovinu i osigurati zalee Dalmacije. Jo je na
Krunskom vijeu u Beu odlueno 29. januara 1875. da se u sluaju uspjene bune
i sjedinjavanja Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Crnom Gorom zemlja okupira.
Bandovi se u napomenama poziva ne samo na relevantnu literaturu, koju obimno
citira, nego mjestimino i na razne napise ija je vrijednost posve upitna. On te napise izjednaava sa radovima koji poivaju na arhivskim istraivanjima insistirajui
da iseljavanje muslimana tretira prvenstveno kao vjersko pitanje. Pri tome ponekad
dolazi do sasvim neadekvatne interpretacije citirane literature. Tako npr. on neosnovano tvrdi da je dr. Hamdija Kapidi smatrao psiholoke uzroke primarnim (219).
Pri tom se poziva na jedan rad Devada Juzbaia u kome je izriito reeno da su
psiholoki momenti igrali znaajnu ulogu, koja se ne smije apsolutizirati nego se
mora pozabaviti i promjenama u materijalnoj osnovi drutva, to je bio i stav Kapidia. Kapidi izriito ukazuje da su ekonomski uzroci igrali glavnu ulogu prilikom i
iseljavanja muslimana u Tursku (Prilozi Instituta za istoriju, 11-12, 1975-1976, 304305). U istu ravan Bandovi stavlja rezultate istraivakih radova koji ukazuju da
iseljavanje muslimana iz Bosne i Hercegovine nije bilo u interesu Austro-Ugarske, sa
stavovima da je Monarhija omoguavala njihovo iseljavanje da bi bre sprovela kolonizaciju stranaca (220), to je bio i stav srpske politike i propagande. Ovi, kao i drugi
propusti, javljaju se u vie radova koje autor objavljuje poevi od knjige Iseljavanje
Bonjaka u Tursku (Sarajevo 2006). Inae, u ovom radu pisac prati tok iseljavanja
bosanskohercegovakih muhadira i ukazuje na osmansku politiku njihovog naseljavanja na Kosovu, u Makedoniji, Albaniji i Anadoliji, istiui njihov nepovoljan
poloaj. On daje ocjenu o poraznom uticaju Balkanskih ratova 1912-1913. na poloaj muslimana i status izbjeglica, a osvre se i na austrougarsku politiku u odnosu na
izvjestan povratak iseljenika u Bosnu i Hercegovinu.

504

husnija kamberovi

Drugi dio zbornika odnosi se na radove iz demografije, i to uglavnom na iseljavanje muslimanskog stanovnitva sa Balkana i pitanje njemakih kolonija u Bosni, dok
se jedan rad bavi problemom uzgoja i prerade duhana u Hercegovini tokom Prvog
svjetskog rata.
Safet Bandovi, iji je rad prof. Juzbai ve spomenuo na kraju svoje promotivne besjede, bavi se pitanjem deosmanizacije Balkana od 1878. do poetka
Prvog svjetskog rata (str. 207-234). Rad je iroko postavljen, uz navoenje brojne
literature, koja se esto i ne odnosi na osnovnu temu. Donosi niz podataka o bonjakim muhadirima koji se iz Bosne i Hercegovine pomjeraju prema krajevima
u Osmanskom carstvu (od Sandaka i Kosova, preko Makedonije i Albanije do
Sirije i Palestine). Takoer spominje i sluajeve povratka pojedinih muhadirskih
porodica, o emu je neto opirniji nacrt u naoj historiografiji ve ostavio Tomislav Kraljai u svojih nekoliko radova o povratku muslimanskih iseljenika iz
Osmanskog carstva.
Carl Bethke, historiar iz Leipziga, pie o njemakim kolonistima u Bosni od
1878. do 1918. godine, o njihovom ivotu, ideologiji i socijalnoj praksi i to koristei izvore evangelistike crkve pohranjene u Evangelistikom centralnom arhivu u
Berlinu, ali koristi, dodue u manjoj mjeri, i izvore iz Arhiva Bosne i Hercegovine te
Politikog arhiva Ministarstva vanjskih poslova u Berlinu. Dok se veina dosadanjih radova o kolonistima temeljila na izvorima same uprave o njima, Bethke je na
temelju nove grae na ove koloniste gledao iz unutarnje perspektive i time analizirao
njihovu percepciju svijeta oko sebe, a ne samo percepciju drugih o njima.
Bethke pie o osnutku kolonije Windhorst izmeu Bos. Gradike i Banje Luke
1879. godine, o putovanju Crhistiana Palmera u Bosnu 1881. s ciljem da utvrdi
broj protestanata i provjeri da li je Bosna pogodna za njemake koloniste, o koloniji
Franz Josefsfeld kod Bijeljine, koju su formirali Podunavske vabe iz June Ugarske
(tj. Vojvodine). Rije je o prvoj brojnijoj evangelistikoj koloniji koju se formirali
vabe iz Vojvodine 1886. godine, uglavnom iz Banata i Nove Pazove. Bethke
pokazuje kako odnosi unutar ovih kolonija nisu bili homogeni, nego su takoer
obilovali brojnim konfliktima, o emu navodi odreene primjere. Bethke spominje
i Nijemce iz Rusije, kolonije oko Prnjavora (Mala Europa), te na primjeru
505

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

naseljenika kod Teslia govori o ulozi Nijemaca u izgradnji bosanske industrije. Tu

je i dio o evangelistikoj zajednici u Sarajevu.
Drugi dio ovoga rada govori o dobu nakon aneksije, koje Bethke naziva doba nacionaliziranja, dok se posljednji dio rada odnosi na razdoblje Prvoga svjetskog rata.
Rad Azema Koara je komplementaran sa radom Carla Bethkea. Koar raspravlja o austrougarskoj kolonizaciji granice na Drini (str. 267-285). On svoju raspravu
smjeta u kontekst demografskih promjena poslije 1878. i iseljavanja muslimanskog
te naseljavanja katolikog stanovnitva u Bosnu i Hercegovinu. Polazi od, po mome
miljenju, opravdanog opreza u pouzdanost zvaninih evidencija o iseljavanju muslimanskog stanovnitva i radije se zadovoljava pokazateljima o rasponu broja iseljenih (od 63.000 do 300.000) nego da se prebrzo opredijeli za jednu interpretaciju.
Mislim da je u ovakvom radu, koji iseljavanje ne uzima kao osnovnu temu, korektnije ostaviti to pitanje otvorenim nego se upustiti u nagaanja koja bi mogla vie
negativno utjecati na zakljuke o temi kojom se rad prevashodno bavi.
Koar u nastavku raspravlja o kolonizaciji kao vanom aspektu austrougarske
aneksionistike i izolacionistike politike. Koar spominje da je od 1880. do 1905.
u Bosni i Hercegovini kolonizirano 1817 porodica (sa 9660 kolonista zemljoradnika), rasporeenih u 54 kolonije i 10 kotareva (najvie u kotaru Prnjavor, gdje je bilo
ak 22 kolonije). Do 1918. broj koloniziranih porodica porastao je sa 1817 na 2292
(to bi moglo znaiti da je bilo kolonizirano neto oko 12.000 lanova).
Koar dalje spominje kolonije Windhorst (u kotaru Bos. Gradika), Rudolfsthal
(Banja Luka) i Franc Josefsfeld (Bijeljina) kao najvee kolonije. Znaaj ovih kolonista Koar vidi u naseljavanju pouzdanih nasljenika umjesto nepouzdanih muslimana
(koji su se iseljavali), a kljuna poruka je trebala glasiti kako je okupacija Bosne i Hercegovine trajna, a ne privremena. Koar se potom fokusira na pripreme za kolonizaciju
u dolini Drine, videi u tome, prije svega, politike namjere da se prema Srbiji uspostavi neka vrsta ivog zida koga bi inilo nesrpsko stanovnitvo i time otklonile opasnosti
stalnog utjecaja iz Srbije i prijetnji koje su otuda dolazile po integritet Monarhije. To
je tzv. izolacionistika politika (koja je podrazumijevala izolaciju Bosne i Hercegovine
od utjecaja iz Srbije i Crne Gore). Takve planove je ve ranije imalo Osmansko carstvo,
koje je naseljavanjem izvjesnog broja katolikih porodica u istonoj Bosni namjeravalo
uspostaviti konfesionalnu uravnoteenost stanovnitva, s obzirom na znatan broj pravoslavnog stanovnitva koje je ivjelo u tim krajevima.
Koar u nastavku rada daje osnovne podatke o tri glavne kolonije osnovane u
istonoj Bosni: Fran Jozefsfeld (Bijeljina), Dugo Polje i Branjevo (Zvornik), a rije
je uglavnom o njemakim kolonistima evangelistima. On ispravlja neke podatke o
godini osnutka nekih kolonije (npr. osnutak kolonije Dubro Polje smjeta u godini
1890 str. 279, ali ponovo na str. 282. slijedei ranije podatke o njemakim kolonijama u Bosni navodi staru godinu osnutka 1891).
506

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

Amila Kasumovi, u radu pod naslovom Njemaki kolonisti u Bosni u toku Prvog
svjetskog rata (str. 287-302) pie o akcijama njemakih kolonista koji su tokom Prvog
svjetskog rata pokazivali elju da dobiju svoje predstavnike u bosanskohercegovakom Saboru (kada on jednom obnovi svoj rad). Oni su u tu svrhu pravili odreene
elaborate i pisali pisma predstavnicima Monarhije, ak do samog cara Karla, nastojei pokazati kako su njemake kolonije s ekonomskog stanovita prava blagodat za
Bosnu, a sa politikog su velika vrijednost zbog dosljedne lojalnosti koju iskazuju
prema dinastiji Habsburga. Pred oima nam se smjenjuju pisma aurnog upnika
Oehlera (koga ranije spominje i Carl Bethke u svom radu), potom dr. Kiliana Brenzingera, prepiska Zemaljske vlade i Zajednikog ministarstva finansija itd. Premda
smo i ranije iz jednog rada profesora Iljasa Hadibegovia znali neto vie o planovima za naseljavanje ruskih zarobljenika njemake nacionalnosti na prostor istone
Bosne, ovaj rad Amile Kasumovi obiluje ne samo nizom novih informacija nego i
novih ideja. Ponavljam, posebno je vano istaknuti da se ovdje prati ideja kolonista
da dobiju svog zastupnika u bosanskohercegovakom Saboru, u emu ih je podravao i jedan poslanik austrijskog parlamenta. Kolonisti nisu bili zadovoljni izbornim
sistemom zasnovanim na konfesionalnoj osnovi, koji njima nije omoguavao pristup Saboru. Modernim rjenikom bismo mogli kazati da su njihovi zahtjevi bili
pretea spora to su ga Sejdi i Finci dobili protiv Bosne i Hercegovine nezadovoljni
diskriminacionim izbornim sistemom. No, njemaki kolonisti u tome nisu uspjeli.
Mada su imali svoje mjesto u vojnom sistemu (opskrbljivali su vojsku mlijekom,
mesom, i dugim, te sluili i u bosanskohercegovakim regimentama dodue vie
kao prevodioci nego aktivni borbeni vojnici) kolonisti su imali i ideje o naputanju Bosne, to je bilo primjetno jo pred poetak rata. Ovdje autorica, govorei
o agitaciji za iseljavanje, u nedostatku dokaza za agitaciju meu njemakim kolonistima, primjenjuje princip analogije, to nije ba najsigurniji nain za stvaranje
detaljne slike o temi, osim to prua samo opu sliku agitacije (mada su metode
agitacije gotovo svugdje identitine, pa i kod agitacije za iseljavanje njemakih
kolonista kao uostalom i kod agitacije za iseljavanje na primjer muslimana iz
Bosne u Osmansko carstvo). No, ovdje je zanimljivo da je ak njemaki konzul u
Sarajevu nagovarao njemake koloniste da ne prihvataju zemaljsko pripadnitvo
Bosne i Hercegovine nego da prihvate dravljanstvo Njemake, mada je ovo ostalo
bez ikakvog rezultata. Autorica spominje i sluajeve iseljavanja njemakih kolonista iz Bosne u Latinsku Ameriku, ne ulazei dublje u obim tog iseljavanja (koji je,
vjerovatno, bio minimalan), te na kraju ukazuje, vie u obliku nacrta, uobiajene
probleme s kojima su se kolonisti suoavali (prije svega vezano za prijenos vlasnitva nad zemljom i slino).
Na kraju je rad Marije Naletili (str. 303-321) koja, u okviru razmatranja mjera
koje Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu poduzima za razvoj privrede u toku

507

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

Prvog svjetskog rata, usmjerava panju na Hercegovinu i uzgoj i preradu duhana.

Navodi primjere krijumarenja duhana iz Hercegovine u Slavoniju i Srijem radi
nabavke hrane, to je naroito bilo zastupljeno koncem rata kada je u ovom dijelu
zemlje bila zavladala glad. Ukazuje na razliite naine snalaenja ljudi u tom krijumarenju (uivanja u odjeu i slino), te na cijene duhana koje su bile u Hercegovini
tokom rata i glad koja je vladala u Hercegovini.
Na kraju, rekao bih da ovaj dio Zbornika ukazuje na vanost demografskih istraivnja i osobno me raduje da ta tema zaokuplja panju mlaih istraivaa. Konano,
sve se, ipak, svodi na ljudski faktor.

508

zijad ehi

U treoj tematskoj cjelini Zbornika su predstavljena tri rada historiara iz eke

Republike u kojima se razmatra uloga eha u ovom znaajnom periodu bosanskohercegovake prolosti. Ladislav Hladki je u radu pod naslovom Pogledi eha na Bosnu i
Hercegovinu u 1878. i 1908. godini ukazao na injenicu da su se esi intenzivnije poeli
interesirati za Bosnu i Hercegovinu u vrijeme velike Istone krize 1875-1878. godine, a
njihove predstave su tada bile romantiarski obojene, iskrivljene i ponekad idealizirane.
Nakon okupacije BiH 1878. godine doselio se veliki broj ekih slubenika, tehnikih
strunjaka, uitelja, ljekara, glazbenika, umjetnika i naunika, koji su u znaajnoj mjeri
bili zasluni za razvoj bosanskohercegovake kulture i kolstva. eka politika elita je
znaajniju panju posvetila Bosni i Hercegovini u vrijeme neoslavenskog pokreta, politike koncepcije koja je imala iskrivljene i netane informacije o vanjskoj politici Austrougarske monarhije. Iluzornost i naivnost neoslavenskog pokreta dola je do izraaja
posebno u jesen 1908. godine, kada je izvrena aneksija Bosne i Hercegovine.
U radu pod naslovom eki pisac i novinar Josef Holeek (Kritiki prikaz na austrougarsku okupaciju BiH) autor Frantiek istek je u irem kontekstu ocrtao uvjetovanost negativnih stavova Josefa Holeeka prema okupacionoj politici u Bosni i
Hercegovini. Kao uvjereni slavenofil garanciju uspjenog kulturnog, politikog i privrednog razvoja junoslovenskih naroda Holeek je vidio u njihovoj najuoj suradnji
i integraciji. On je Bosnu i Hercegovinu oznaio za zajedniku domovinu jednog
naroda tri vjere June Slavene je vidio kao narode koji su veoma bliski, srodni po
svom zajednikom slavenskom porijeklu, jeziku i kulturi. Odbacivao je nazor svojih
literarnih savremenika koji su tvrdili da je zadatak i uloga eke knjievnosti u tome da
prenese svjetlost zapada na slavenski istok. Autor konstatira da se Holeekovi tekstovi o Junim Slavenima - ubrajajui tu i radove posveene bosanskohercegovakoj
tematici- doimaju kao zanimljiv i neobian primjer intelektualnog transfera. Pored
utjecaja slavenofila Holeek je inspiraciju i uporite za svoje tekstove u velikoj mjeri
crpio i pronalazio u neposrednoj balkanskoj sredini. Njegovim posrednitvom u eku
sredinu su prodirali nazori radikalnih junoslavenskih intelektualaca te te odjeci ideologije tadanje crnogorske elite.
Radom pod naslovom Frantiek Valouek sudionik i svjedok zbivanja u istonoj Bosni u vrijeme Aneksione krize autor Aldin Ljuca aktualizira pitanja njegove
509

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

memoarske grae obima 3600 rukopisnih strana a koja je pisana djelimino 1933. a
najvei dio u razdoblju od 1946. do 1949. godine. Na osnovu rukopisa njegov stariji sin Sjavomir je napravio neto skraeni izvod memoara, obima 600 gusto kucanih stranica teksta, a Dagmar Dorovski je u Brnu objavila 1999. memoare u kraim
izvodima pod naslovom Sjeanje na Bosnu. Ovim radom autor strunoj javnosti
skree panja na iznimnu vrijednost ovih memoara, analizom fragmenata rukopisa
pokazuje kako je zbivanja u vrijeme Aneksione krize procjenjivao Monarhiji lojalni
andarm, te ukazuje na injenicu da je dio rukopisa koji se odnosi na dramatine ratne godine 1914-1918. u potpunosti izostavljen a on bi svakako bio najinteresantniji
za strunu javnost i iru italaku publiku.
U etvrtoj tematskoj cjelini zastupljeni su radovi interdisciplinarnog karaktera
koji se odnose na historiju, knjievnost, umjetnost te historiju svakodnevnog ivota.
U radu pod naslovom Bosansko srednjovjekovlje u putopisu Heinricha Rennera
autor Pejo okovi na publicistikoj podlozi prati bosansko srednjovjekovlje - kako
se ono doivljavalo i interpretiralo u zaecima bosanskohercegovake historiografije.
Stanje dotadanje historiografije je utjecalo na injenicu da je autor bosansko srednjovjekovlje zastupljeno u sadraju putopisa Heinricha Rennera tematski oblikovao u vie
smiljenih cjelina: a) najstariji pabirci (na rubu pamenja) b) glavni akteri i njihova
uloga (pria o razdorima) c) vjerske prilike (sloga u neslozi) d) ostaci stvarnosti (ivot
i nestajanje). Stupajui u kritiki dijalog sa tim sadrajima, autor ukazuje na injenicu
kako je u politiki motiviranim djelima, kakvi su bili putopisi s kraja XIX st. i starija
povijest nala svoje mjesto, ne kao izazov za istraivakim traganjem nego kao divljenje nepovratno prolim vremenima. U proteklih stotinjak godina istraivanja bosanskog srednjovjekovlja su uznapredovala, struna se literatura umnoila a naa znanja
upotpunila. Autor upuuje itatelja na novije radove iz bosanskog srednjovjekovlja u
kojima su stare zablude ispravljene, kako bi mogli itati i razumijevati pojedina pieva
izlaganja, posebno kada se temelje na neprovjerenim injenicama.
Autor Sanjin Kodri u radu pod naslovom Mjesto pamenja historijske traume
Austrougarska tema u novijoj bonakoj knjievnosti ukazuje na injenicu da je
knjievna praksa gradila a potom i kontinuirala i modificirala i razliite u osnovi
ustaljene memorijsko reprezentacijske opcije, tzv. memorijske figure -figure sjeanja, meu kojima je jedna od najizrazitijih figura novih vremena i povijesnih raskra, a unutar nje naroito austrougarska tema koja inicijalno konstituira cjelinu
ove figure. U okviru austrougarske teme javlja se prvi bonjaki roman Edhema
Mulabdia Zeleno busenje, nakon ega e se ovoj temi vraati niz autora u razliitim
knjievnim anrovima, koji retroaktivno ulaze u naroitu traumu to je podrazumijeva austrougarska tema.
Autor Fatmir Alispahi je u tekstu pod naslovom Politike refleksije u bonjakoj knjievnosti austrougarskog perioda ilustrativno naveo nekoliko upeatljivih
510

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

pojava, koje su imale medijoloku misiju uspostave ideoloke linije izmeu politike
stvarnosti i nunosti da Bonjaci definiraju i objedine sebe u novim okolnostima.
Bonjaki pisci su upotrebom epskih i povijesnih motiva nastojali ustanoviti i izgraditi postosmanski bonjaki identitet, koji je u skladu sa austrougarskom politikom
bosanstva i bosanskog integralizma dobio podrku razvijanja domoljubnog osjeanja. Kao ogledni primjer za politike refleksije u bonjakoj knjievnosti autor navodi pitanje iseljavanja Bonjaka u Osmansko carstvo, to se kao motiv provlailo kroz
sve anrove bonjake knjievnosti. To pokazuje da je bonjaka knjievnost bila vezana za historijski kontekst u kome je nastala, kao njegova refleksija i njegov inilac.
U radu Hane Jounis Utjecaj austrougarskih podanika na svakodnevni ivot u
Sarajevu pred okupaciju Bosne i Hercegovine data je analiza drutvenog ivota u
Sarajevu u vrijeme doseljavanja austrougarskih podanika, koji su donijeli nove obiaje i tradiciju i utjecali na svakodnevni ivot u Sarajevu pred okupaciju 1878. godine. Ukazano je na injenicu da se u Sarajevu doseljavanjem austrijskih podanika
udomaio pojam a la franca, koji je oznaavao zapadne utjecaje, za razliku pojma
ala turka, koji je oznaavao osmanske obiaje. Pod tim utjecajima mnogi elementi
tradicionalnog ivota su se naputali ili mijenjali. To se posebno odnosilo na drutveni ivot, stil oblaenja, kao i pojavu poroka i navika koje su do tada bile strane
bosanskohercegovakom drutvu (alkohol kocka, pojava vanbranih zajednica i sl.).
U svim segmentima ivota moglo se zapaziti mijeanje raznih utjecaja i mogunost
izbora izmeu tradicionalnog i novog, koje je, nailazei na razne otpore, ipak postajalo dio svakodnevnog ivota stanovnika Sarajeva.
Autorica Sonja Dujmovi u radu Pogledi Jelice Belovi Bernadikovske iz njene bosanske Sopstvene sobe predstavlja sliku bosanskohercegovakog drutva na
prelazu iz XIX u XX stoljee, vienu kroz prizmu njenih memoara, pisanih prije
jednog stoljea. Njen narativni sadraj zadrava svoju kritiku otricu usmjerenu
prema onovremenim idejama i drutvenim vrijednostima, drutvenim odnosima i
hijerarhiji. Ona nije imala iluzija o svom poloaju i ulozi, rodno odreenoj. Oduprla se upornim i kontinuiranim pisanjem, iznalazei za svoj ivotni izbor moto U
Formi je ivot- u radu je spas. Izolovana od drutva, liena pripadnosti stvarnim
ili artificijelnim zajednicama, drutveno otuena a neposredno nadgledana od tog
tradicionalnog drutva, sa usaenim parametrima te sa istananim moralnim i etikim nazorima, senzibilnou na srutvene nepravde, ona se samoprijegorno okretala
radu, sa jasnom svijeu da nije dovoljno biti izvrstan u svojoj sobi, nego se neto od
te izvrsnosti mora pokazati i u javnom ivotu, i po mogunosti vlastitim primjerom.
U radu pod naslovom Bosna i Hercegovina na izlobama za vrijeme austrougarske
uprave autorica Alma Leka razmatra znaaj velikih svjetskih, milenijskih i regionalnih
izlobi na njen privredni, ekonomski i kulturni razvoj. To se posebno odnosi na izlobe
u Budimpeti, Beu, Briselu i Parisu. Pored toga to su one bile sjajno sredstvo putem
511

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

kojeg se irilo ope saznanje o zemlji i pokazao uspjeh misije Autrougarske monarhije,
koju je preuzela Berlinskim mirovnim ugovorom 1878, posjetioci izlobi su imali
mogunost da spoznaju stvarnu sliku o Bosni i Hercegovini, njenim prirodnim
ljepotama, obiajima... Osim velikih svjetskih i milenijskih bilo je organizirano i vie
nacionalnih izlobi na kojima je uestvovala Bosna i Hercegovina.
Autorica Snjeana Vasilj se u radu pod naslovom Arheologija i arheoloka istraivanja u Bosni i Hercegovini u vrijeme austrougarske uprave osvrnula na period
kada su poloeni temelji arheologije kao znanosti koja je ubrzo postigla znaajne
rezultate: uskoro je osnovan Zemaljski muzej, pokrenut asopis te istraeni brojni,
reprezentativni lokaliteti koji su skrenuli panju znanstvane javnosti ne samo prema
posebno atraktivnoj prapovijesti nego i prema antikoj i srednjovjekovnoj arheologiji. Prvi eksponati koji su se nali u prapovijesnoj zbirci doli su u vrijeme djelovanja
Muzejskog drutva i novoosnovanog Zemaljskog muzeja 1888.-1914. godine, kada
je istraeno i znanstveno obraeno est velikih prapovijesnih lokaliteta: Glasinac,
Debelo Brdo-Zlatite-Soukbunar, Jezerine, Butmir, Ripa i Donja Dolina. Iako su
antika istraivanja bila u drugom planu njihov znaaj je neosporan, to su potvrdila
prva otkria do kojih je dolo na lokalitetima Gradina u Srebrenici, u okolini Bihaa, Konjica Tomislavgrada, Skelana, Mogorjela. Iako nije bilo velikih istraivanja
brojni srednjovjekovni spomenici su znaajno popunili muzejsku zbirku.
U radu pod naslovom Historicizam u arhitekturi na primjeru katolikih sakralnih objekata u Sarajevu 1878-1918. autorica Andrea Baoti navodi da je da je historicizam, koji je imao za cilj stvaranje novog izraza primjenom i interpretacijom
prethodnih epoha u evropskoj arhitekturi naao svoj izraz u graditeljstvu BiH nakon okupacije 1878. Ograniavajui se na prikaz sakralnog graditeljstvo katolike
provenijencijes namjerom da se vrednuju reprezentativni primjeri historicizma koje
novouspostavljena vrhbosanska nadbiskupija gradi pod upravom zemaljske vlade u
Sarajevu. U prvih petnaest godina okupacije broj katolikih bogomolja je porastao
sa 35 na 188 crkava. Vrhbosanska nadbiskupija je podizala reprezentativne historicistike objekte, koji su bili oblikovani prema tada aktualnim umjetnikim idejama
o istoi i jedinstvu stila. Nastajali su kao odraz drutvenih kretanja, te u tom kontekstu imaju i povijesnu vrijednost. Na kraju autorica izraava nadu da e struna
valorizacija graditeljstva u periodu austrougarske uprave, koja do danas nije napravljena, potvrditi visok domet sakralnog historicistikog graditeljstva.
Autorica eljka Poloni u svom radu pod naslovom Olomouc, posljednje utoite
bosanskih vojnika razmatra pitanja koja se odnose na bosanskohercegovake rtve u
toku I svjetskog rata, sahranjene na podruju eke Republike. Mauzolej, otvoren
1926. godine, u kojem se nalaze posmrtni ostaci vojnika iz Kraljevine SHS, najvie
porijeklom iz Bosne i Hercegovine, zbog nerijeenih pravnih pitanja propada. Budui da je spomenik zajedno sa parcelom na kojoj se nalazi 3. III 1929. poklonjen
512

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

Kraljevini SHS, nakon disolucije SFRJ postoji vie njenih pravnih nasljednika, to
onemoguava izvoenje radova na objektu. Spomenik se uruava, posmrtni ostaci
propadaju a rjeenje da se on zatiti jo uvijek nije na vidiku.
U petoj tematskoj cjelini predstavljen je struni rad Harisa Zaimovia, Arhivska graa austrougarske administracije u bosanskohercegovakim arhivima (kratak
pregled fondova austrougarske provenijencije). U njemu je dat prikaz administrativno-upravnog ureenja Bosne i Hercegovine i nain funkcionisanja administracije. Predstavljena je organizacija registratura administrativno-upravnog aparata kao
i dat pregled sauvanih fondova tih institucija. Ukazano je i na injenicu da je u
proteklom stoljeu dio arhivske grae koji se odnosi na administrativno-upravne
institucije u Bosni i Hercegovini, zbog nepostojanja svijesti o potrebi uvanja i arhiviranja vrijednih i znaajnih dokumenata i spisa, uniten ili otuen. Na kraju autor
zakljuuje da bi se unapreenje kvalitete poslovanja arhivske slube u Bosni i Hercegovini uz uee u kvalitetnim projektima, ekplicitniju brigu drave za arhivske
institucije i batinu koju uvaju te poveanje strunog kadra i smjetajnih kapaciteta
mogli oekivati znaajniji rezultati u istraivanju, obraivanju i sreivanju vrijedne
arhivske grae.
Bila bi to zgusnuta zapaanja autora u ovom Zborniku. Svojim prilozima oni su
dali znaajan doprinos i obogatili naa saznanja o ovoj vanoj epohi bosanskohercegovake prolosti.

513

amila kasumovi

etrdesetogodinji period austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini predstavlja

jedan od najinteresantnijih perioda u prolosti ove zemlje. Godina 1878. je bila prekretnica u daljem razvoju Bosne i Hercegovine, a 1908. i 1914. su, sticajem okolnosti,
dovele Bosnu i Hercegovinu u iu interesovanja evropske javnosti. Svaka od navedenih godina je simbol jednog dogaaja, ali i zapeaena vremenska kapsula koju otvaramo prigodom razliitih obljetnica. Takve obljetnice su upravo pred nama.
Ideja da se organizira jedan meunarodni skup povodom stogodinjice aneksije
Bosne i Hercegovine, javila se sredinom 2008. godine. Meutim, od samog poetka
se nametnuo koncept ireg sagledavanja cjelokupnog perioda austrougarske uprave s
naglaskom na interdisciplinarni pristup. Posao oko organizacije meunarodne konferencije su preuzeli Filozofski fakultet u Sarajevu, uz poseban angaman Odsjeka za
historiju, Akademija nauka i umjetnosti BiH i Regionalni ured austrijske kooperacije
za nauku, obrazovanje i kulturu. Finansijsku potporu projektu je osiguralo Federalno
ministarstvo obrazovanja i nauke, Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo
i Fondacija za izdavatvo/nakladnitvo Sarajevo. Vrlo je znaajno istai nae partnere
na projektu, jer bez njihovog uea realizacija konferencije ne bi bila mogua.
Meunarodna konferencija Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske
1878-1918 je odrana u periodu od 30. do 31. marta 2009. godine u prostorijama
Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Popraena je istoimenom izlobom, koja je privukla
panju znanstvene, ali i ire javnosti. Pored uesnika iz Bosne i Hercegovine, skupu
su prisustvovali i istraivai, nae uvaene kolege i prijatelji, iz Hrvatske, Austrije,
Njemake, i eke. Izlaganja referata su bila podijeljena po panelima, koji su
razmatrali razliita pitanja iz bosanskohercegovake historije omeene 1878. i
1918. godinom. Skup je otvoren panelom o okupaciji Bosne i Hercegovine 1878.
godine. Potom je bilo rijei o aneksiji Bosne i Hercegovine, Prvom svjetskom ratu,
ali i temama koje su se ticale svakodnevnog ivota, privrede, kulture i znanosti iz
ovog perioda. Svoje referate je izloilo 30-ak uesnika konferencije, a u zborniku,
koji se nalazi pred vama, objavljeno je 26 radova koji su dostavljeni Redakciji.
Pri tome treba istai da Redakcija ne dijeli sve stavove autora iji su radovi objavljeni.
amila kasumovi
515

In memoriam

517

Sima irkovi (1929-2009)

Kada nam ode netko koga istodobno volimo i potujemo, osjetimo prazninu s
kojom se teko nosimo. Takav je osjeaj ostavio neoekivani odlazak akademika,
profesora, pedagoga iznad svega, vrsna ovjeka, Sime irkovia. Njegovom smru
izgubili smo puno svi mi koji smo ga poznavali, od njega uili, s njime vodili nadahnute razgovore, prijateljevali. Velik je to gubitak i za povijesnu znanost, napose
bosanskohercegovaku i srpsku, jer je prof. irkovi posljednji u nizu povjesniara
koji su se sustavno bavili bosanskim srednjovjekovljem. Njegova Istorija Bosne rano
se nametnula kao svojevrsni udbenik studentima povijesti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i taj status je zadrala do danas, to na najbolji nain potvruje koliko
je njezin autor prisutan i cijenjen kao znanstvenik u nas.
Roen je u Osijeku 29. sijenja 1929, osnovnu kolu i gimnaziju polazio je u
Somboru i Beogradu, gdje je potom studirao povijest na Filozofskom fakultetu
1948-52, a doktorirao 1957. Kratko je radio u Dravnoj arhivi u Zrenjaninu i Narodnoj biblioteci u Beogradu, 1955. izabran je za asistenta, u Istorijskom institutu
SANU u Beogradu, docenta 1957, izvanrednoga profesora 1963. i redovitoga 1968.
na Filozofskome fakultetu na kome je djelovao do umirovljenja 1994. Kao pedagog
i profesor uivao je potovanje brojnih generacija studenata, a kao znanstvenik uvaavanje strunjaka iz zemlje i inozemstva.
Za bavljenje znanstvenim i nastavnim radom bio je odlino pripremljen, svestrano
obrazovan ukratko erudita. Izvrsno je poznavao jezike na kojima su nastajala povijesna vrela kojima se povjesniari u prouavanju srednjega vijeka slue (latinski, grki,
519

pejo okovi

staroslavenski, starotalijanski) te vie ivih jezika, to mu je omoguivalo da prati raznovrsnu strunu literaturu i komunicira s njezinim autorima i strunjacima uope.
Njegovu pedagoku metodu obiljeava blagost i razumijevanje te spremnost da drugome pomogne, savjetom, potporom, pohvalom. Na znanstvenome polju odlikovao
se silnom uenou, nevjerojatnom pamenjem, akribijom, ali unato svemu tome
svoje stavove i zakljuke nije bespogovorno nametao sugovorniku i ueniku, nego je
bio spreman podvrgnuti svoje znanje argumentaciji ak s onima koji u takvom sueljavanju nisu imali izgleda da obrane svoje stavove. Tu slobodu mogao je sugovorniku
dopustiti samo ovjek enormne izobrazbe, znalac koji je suvereno vladao strukom kojom se bavio, prouavajui najrazliitije segmente srednjovjekovne povijesti.
Njegov znanstveni opus vrlo je velik i raznovrstan te ga rad ovakvoga karaktera i
namjene ne moe obuhvatiti, a tog posla oslobaa nas injenica da su ivot i djelovanje prof. irkovia na vie mjesta ve prikazivani i dobro poznati kao i njegov stvaralaki opus. Budui da na njega gledamo ponajprije kao svoga profesora i istraivaa
bosanskoga srednjovjekovlja, upozorit emo na njegov prinos bosanskoj povijesti.
Kao mlad znanstvenik napisao je dva iznimno vrijedna djela ba iz srednjovjekovne bosanske povijesti. Rije je knjigama Herceg Stefan Vuki Kosaa i njegovo
doba (Beograd 1964) i Istorija srednjovekovne bosanske drave (Beograd 1964). Zanimanje za teme iz bosanske povijesti srednjega vijeka zapoelo je prije pojave navedenih naslova pisanjem i objavljivanjem kraih radova, ba kao to se i nastavilo
nakon njihova izlaska. Pozornost su mu privlaile teme iz drutvene, politike, kulturne, privredne i crkvene povijesti. Tako su iz njegovih istraivakih napora nastali
nezaobilazni radovi za upoznavanje s bosanskom prolou: Sugubi venac. Prilog
istoriji kraljevstva u Bosni, Verna sluba i vjera gospodska (1962), Zdravstvene prilike u srednjovekovnoj Bosni (1970), Odjeci ritersko.dvorjanske kulture u Bosni krajem
srednjeg veka (1971), Rusaka gospoda (1974), Pad Bosne i pokuaj otpora turskom
osvajanju (1982), Glose Srekovieva jevanelja i uenje bosanske crkve (1982), Bosanska crkva u bosanskoj dravi (1987), Bosna i Vizantija (1989), Dvor i kultura u
srednjovekovnoj bosanskoj dravi (1989), Dualistika heterodoksija u ulozi zemaljske
crkve: bosanska crkva (1995).
Ogroman napor uloio je u rad na izradbi Enciklopedije srpske istoriografije (1997)
i Leksikona srpskog srednjeg veka (1999), u kojima je potpuno do izraaja dola njegova
erudicija, piui saeto, struno i razumljivo o mnogim osobama i pojmovima koji pripadaju bosanskohercegovakoj historiografiji i bosanskome srednjemu vijeku.
Za svoj rad primio je vie priznanja i prestinih nagrada. Postao je dopisni i redoviti lan vie akademija, SANU, ANU BiH, JAZU/HAZU, CANU, VANU,
Acadmie europenne d histoire (Bruxelles). Dobitnik je Sedmojulske nagrade SR
Srbije (1982), Oktobarske nagrade grada Beograda (1987), Nagrade grada Beograda (2006).
520

sima irkovi

Kada ovim javnosti dostupnim navodima dodam osobna iskustva iz naih susreta, razgovora (konzultacija) i atmosferu koja je tijekom njih nastajala, ne mogu ne
priznati prazninu to ga vie nema meu nama, ali i ponos to sam ga imao za uitelja i odgojitelja koji je pratio i usmjeravao moje bavljenje strukom. Srea ga je bila
poznavati, a ast imati ga za uitelja i prijatelja. Ja sam imao sreu hvala mu.
pejo okovi

521

Prof. dr. Ibrahim Karabegovi (1931-2011)

U Sarajevu je 27. augusta 2011. godine preminuo Ibrahim Karabegovi, povjesniar koji zauzima znaajno mjesto u bosanskohercegovakoj historiografiji. Profesor Karabegovi je svojim angamanom dao doprinos radu Instituta za istoriju, te
Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Roen je 5. juna 1931. godine u Modrii. Tu je stekao osnovno obrazovanje. Pohaao je gimnazije u Banja Luci, Derventi i Doboju, gdje je i maturirao. Studij historije
je zavrio 1956. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Vratio se u rodni kraj
gdje je radio kao profesor historije u osnovnoj koli i gimnaziji. Na mjesto asistenta
na Institutu za istoriju radnikog pokreta (danas Institut za istoriju) primljen je 1963.
godine. Nedugo nakon toga je upisao postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u
Beogradu, gdje je 1966. odbranio magistarski rad pod naslovom Rascjep u radnikom
pokretu BiH 1919-1920. godine. Doktorsku tezu Reformizam u rednikom pokretu u
Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata (1919-1941) odbranio je 1976. godine na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Stekao je zvanje naunog savjetnika 1985. godine.
Profesor Karabegovi je bio angairan i kao direktor Instituta za istoriju u dva navrata. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je izabran u zvanje redovnog profesora
1994. godine gdje je drao nastavu iz predmeta Istorija Jugoslavije. Bio je i glavni i
odogovoni urednik asopisa Prilozi.
U svom naunom radu je stavljao fokus na socijalnu historiju i historiju reformistikog radnikog pokreta. Iza sebe je ostavio dvije autorske i est koautorskih knjiga, preko etrdeset naunih i strunih radova. Za svoj nauni i drutveni angaman
je primio nagradu Veselin Maslea i 27-julsku nagradu. Umirovljen je 2004. godine.
Profesora Karabegovia e se rado sjeati njegovi bivi studenti, magistranti i
doktoranti, kao i radne kolege i prijatelji.
amila kasumovi
523

Bogumil Hrabak (1927-2010)

Bogumil Hrabak je roen 11. januara 1927. godine u Zrenjaninu. Nie kolovanje zavrio je u Zrenjaninu i Senti, a studij historije na Filozofskom fakultetu u
Beogradu (1946-1951). Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1957.
godine sa doktorskom tezom pod naslovom Dubrovaki izvoz itarica iz Otomanskog carstva do poetka 17. veka. To je bila prva disertacija iz oblasti historije koja je
odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U svojoj dugoj nastavnikoj karijeri radio je na fakultetima u Beogradu, Pritini, Novom Sadu, Kosovskoj Mitrovici,
Nikiu i Banjoj Luci, te povremeno i drugim naunim institucijama, u Vojnoistorijskom institutu i Institutu za istoriju radnikog pokreta u Beogradu. Bio je redovni
lan Akademije nauka i umetnosti Kosova. Umro je u 83 godini, u Beogradu 12.
decembra 2010. godine, a sahranjen je u Novom Beeju.
Bavei se historijom u irokom opsegu od srednjeg vijeka do novijeg vremena
ostavio je znaajnog traga u prouavanjima historije jugoistone Evrope. Prepoznatljiv je po iscrpnim istraivanjima arhivske grae u brojnim arhivima Evrope
i zaslueno je nosio epitet najveeg arhivskog radnika. Uestvovao je na brojnim
znanstvenim okupljanjima i na polju strunog rada ostvario je bogat opus. Autor
je 40 knjiga i vie od 700 radova po emu je jedan od najplodnijih srpskih historiara. U svojim radovima bavio se raznovrsnim temama iz historije jugoistone
Evrope, meu kojima je znaajno mjesto imala i prolost Bosne i Hercegovine. Svoj
dugogodinji angaman na prouavanju historije Bosne i Hercegovine krunisao je
ponovnim objavljivanjem svojih ranijih i novijih radova u vietomnom djelu Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine, (I-VI, Beograd 2003-2009).
esad kurtovi

525

Diplomirani studenti Prvog (trogodinjeg) i Drugog

(petogodinjeg) ciklusa po bolonjskom sistemu kolovanja na
Odsjeku za historiju, Katedri Historija umjetnosti i Katedri
Arheologija (2008-2011)

PRVI CIKLUS zavren trogodinji studij

HISTORIJA (2008-2011)
jednopredmetni i dvopredmetni studij
Na Odsjeku za historiju upisani su kandidati u prvi ciklus studija po bolonjskom
sistemu kolovanja u kolsku 2004-2005 godinu, a prvi kandidati su uspjeno diplomirali 2008. godine. Do 2011. godine prvi ciklus zavrilo je 67 kandidata.
2008. godine (7)
1. Galijaevi (Tarik) eila
2. Harevi (Enes) Dijana
3. Jabani (Mustafa) Mirza
4. Panda ( Josip) Maja + Opa knjievnost i bibliotekarstvo
5. Rabi (Hasib) Nedim
6. ai (Kenan) Amra
7. Trako (Zijad) Nijaz
2009. godine (14)
1. Baljevi (Rasim) Edin
2. uturi (Stipo) Danijel
3. Dardagan (Sead) Amer
4. Epi ( Jusuf ) Meris
5. Hambo (Devad) Semir
6. Huri (Hasib) Sabrija
7. Lavi (Omer) Ahmed
8. Mali (Duan) Mirna
9. Medi (Ejub) Jasmin

527

Diplomirani studenti

10. Muhi (Haim) Emira

11. Softi (Sulejman) Belma
12. Sulti (Sulejman) Irma
13. arac (Ljubivoje) Aleksandar
14. Veispahi (Mensud) Amra
2010. godine (19)
1. Abdibegovi (Nusret) Esma
2. Alikovi (Nedad) Emir
3. Boli (Munir) Senaid
4. Drma (Ivo) Marjan + Historija umjetnosti
5. Dananovi (Bahtija) Mirza
6. Hadajli (Hasan) Amela
7. Hodi (Esad) Adnana
8. Imamovi (Fahro) Nermin
9. Isakovi (Isak) Sejfudin
10. Ismi (Husein) Ahmed
11. Mahmutovi (Hakija) Maksud
12. Mamela (Amir) Semin
13. Omerhodi (Adil) Adnan
14. Ramulj (Vahid) Mensur
15. Semi (Adnan) Narcisa + Historija umjetnosti
16. Sulji (Abid) Jasmina
17. Tadi ( Jozo) Slaven
18. Zvirki (Ifet) Almira
19. Ugarak (Ejub) Fatma
2011. godine (27)
1. Baji (Omer) Haris
2. Bai (Ferid) Mirza
3. Boi (Milan) Ivana
4. Dautovi (Smail) Denan
5. Dedi (Esad) Enes

528

Diplomirani studenti

6. Heri (Bensad) Dijana

7. Husii (Muhamed) Suada
8. Husi (Halim) Halima,
9. Ibrii (Fadil) Arijana
10. Imamovi (Vahid) Velid
11. Kliko (azim) Merisa
12. Kmeta (Halil) Ajdin
13. Kugi (Ferid) Lorens
14. Lasi (Senad) Ajla + Historija umjetnosti
15. Mahini (Enver) Senja
16. Mehanovi (Fahrudin) Hamza Dino
17. Mehi (Ferid) Nedim
18. Muhasilovi (Mirza) Jahja
19. Muri (erim) Nedad
20. Nezirovi (Kenan) Mirsad
21. Novali (Fadil) Nedad
22. Pora (Almas) Emir
23. eerbajtarevi (Read) Sedin
24. Tabakovi (Esad) Amar
25. Teskeredi (Abduselam) Irfan
26. Uzunovi-Hasii (Salim) Naila
27. Veletovac (Midhad) Edin

529

Diplomirani studenti

PRVI CIKLUS zavren trogodinji studij

HISTORIJA UMJETNOSTI (2008-2011)
obavezan dvopredmetni studij
Na katedri Historija umjetnosti upisani su kandidati u prvi ciklus studija po
bolonjskom sistemu kolovanja u kolsku 2004-2005 godinu, a prvi kandidati su
uspjeno diplomirali 2008 godine. Do 2011. godine prvi ciklus ovog obaveznog
dvopredmetnog studija zavrilo je 38 kandidata.
2008. godine (10)
1. Ademovi (Mirsad) Mirela + Arapski jezik i knjiebnost
2. Beirovi (Fikret) Amila + Sociologija
3. ustovi (Plamenko) Dijana + Engleski jezik i knjievnost
4. Delali (Asim) Azra + Sociologija
5. Dudi (Sejdalija) Selma + Komparativna knjievnost
6. Hajro (Suad) Aida + Bibliotekarstvo
7. Kulenovi (Alen) Leila + Komparativna knjievnost
8. Salketi (Smajo) Aida + Komparativna knjievnost
9. Smailbegovi (Amir) Aida + Turski jezik i knjievnost
10. Memi (Mujo) Merima + Komparativna knjievnost
2009. godine (7)
1. Bezdrov (Velid) Dunja + Bibliotekarstvo
2. Hajdarevi (Hadem) Selma + Komparativna knjievnost
3. Kljuanin (Zilhad) Bisera + Engleski jezik i knjievnost
4. Latinovi (Vladimir) Olja + Bibliotekarstvo
5. Markovi (elimir) Zarja + Ruski jezik i knjievnost
6. Mehi (Ismet) Dajana + Bibliotekarstvo
7. Sulejmanagi (Refik) Tea + Engleski jezik i knjievnost
2010. godine (11)
1. ahtarevi (Gordan) Bojan + Sociologija
2. majanin (Sabit) Goran + Bibliotekarstvo
530

Diplomirani studenti

3. Drma (Ivo) Marjan + Historija

4. Hatibovi (Mehmed) Lamja + Turski jezik i knjievnost
5. Klino (Namik) Soraja + Bibliotekarstvo
6. Komi ( Josip) Marko + Sociologija
7. Lagumdija (emso) Ermin + Bibliotekarstvo
8. Osmani (Osman) Lejla + Komparativna knjievnost
9. Radulovi (Aleksa) Andrej + Francuski jezik i knjievnost
10. Semi (Adnan) Narcisa + Historija
11. Tanjo (Mensur) Marlena + Knjievnost naroda BiH
2011. godine (10)
1. Ahmi (Mimo) Nermin + Sociologija
2. Domuz (edomir) Sanja + Turski jezik i knjievnost
3. Hadimusi (Nedib) Aida + Komparativna knjievnost
4. Hamzi (Asim) Amina + Komparativna knjievnost
5. Hodi (Hakija) Elma + Komparativna knjievnost
6. Lasi (Senad) Ajla + Historija
7. Mei (Fuad) Alma + Bibliotekarstvo
8. Tinjak (Ibro) Aida + Pedagogija
9. Vrljiak (Petar) Lucija + Pedagogija
10. Zeki (Edin) Ana + Francuski jezik i knjievnost

531

Diplomirani studenti

PRVI CIKLUS zavren trogodinji studij

ARHEOLOGIJA (2011)
jednopredmetni studij
Na Katedru Arheologija upisani su kandidati u Prvi ciklus studija po bolonjskom sistemu kolovanja u kolsku 2008-2009. godinu, a prvi kandidati su uspjeno
diplomirali 2011. godine. To je prva generacija studenata koja je zavrila trogodinji
studij na Katedri za arheologiju (6 kandidata).
2011. godine (6)
1. Bujak (Mustafa) Edin
2. Dizdarevi (Zakir) Midhat
3. Hadihasanovi (Zlatko) Jesenko
4. Olovi (Enver) Almir
5. Sejfuli (Nedad) Ajla
6. Vajzovi (Muhamed) Dina

532

Diplomirani studenti

DRUGI CIKLUS zavren petogodinji studij

HISTORIJA
ai Amra
Amra ai je roena 20. septembra 1986. godine u Sarajevu gdje je zavrila
osnovnu kolu i gimnaziju. Filozofski fakultet u Sarajevu, odsjek za historiju, zavrila je u julu 2008. godine i stekla zvanje Bakalaureat historije. Master studij upisala
je u septembru iste godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na odsjeku za historiju,
nauno usmjerenje, oblast Stari vijek.
U drugom ciklusu studija boravila je dva mjeseca na strunoj specijalizaciji u
okviru CEEPUS programa u Republici Hrvatskoj. U razdoblju od 1. marta do 1.
aprila 2009. godine kao dio spomenutog programa odsluala je nastavu na Sveuilitu Juraj Dobrila u Puli u ulozi gostujueg studenta Odsjeka za povijest pri Odjelu
za humanistike znanosti. Potom je u periodu od 1. decembra 2009 1. januara
2010. godine boravila na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu kao gost Odsjeka za arheologiju. Uestvovala je kao dio arheolokih timova na istraivanjima
na lokalitetima Krivoglavci kod Vogoe (novembar 2006) i Atmejdan, damija sa
medresom iz osmanskog razdoblja (septembar 2007).
Amra ai odbranila je zavrni diplomski rad 22. februara 2011. godine (Antiki
epigrafski spomenici istone Hercegovine).

Panda Maja
Maja Panda je roena 23. maja 1986. godine u Zenici gdje je zavrila osnovnu kolu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu godine 2005. upisuje dva smjera,
historiju i bibliotekarstvo. Godine 2008. je stekla titulu bakaleaurat historije i bibliotekarstva a iste godine upisuje master iz oblasti starog vijeka na Odsjeku za historiju.
U drugom ciklusu studija boravila je dva mjeseca na strunoj specijalizaciji u
okviru CEEPUS programa u Republici Hrvatskoj i Republici Slovakoj. Prvi studijski boravak je bio na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, kao gost Odsjeka
za arheologiju, u periodu od 1. marta do 1. aprila 2009. Drugi studijski boravak je
bio na Filozofskom fakultetu Univerziteta Komenskeho u Bratislavi, takoer Odsjek za arheologiju, od 1. novembra do 1. decembra 2009. godine.
Maja Panda odbranila je zavrni diplomski rad 23. februara 2011. godine (Novac na tlu Bosne i Hercegovine do uspostave rimske vlasti).

533

Diplomirani studenti

Rabi Nedim
Nedim Rabi je roen 16. juna 1986. godine u Gradacu. Osnovnu i srednju
kolu zavrio u rodnom gradu. Zavrni rad Bosna i Srbija u doba Stjepana II Kotromania odbranio je marta 2011. godine, nakon ega je stekao zvanje magistra
historije. Radi u Institutu za istoriju kao struni saradnik za srednji vijek. Podruje
interesovanja je historija Bosne u prvoj polovini 14. stoljea i bibliografija bosanskog srednjeg vijeka. Radove objavljuje u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Slui se
njemakim i engleskim jezikom.
Nedim Rabi odbranio je zavrni diplomski rad 31. marta 2011. godine (Bosna i
Srbija u vrijeme bana Stjepana II Kotromania).

Harevi Dijana
Dijana Harevi je roena 18. juna 1987. godine u Bihau. Harevi je osnovnu
kolu zavrila kolske 2000/01. godine. Akademske 2005/06. upisala je studij historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je 2008. godine stekla zvanje BA historije. Akademske 2008/2009. u septembru Harevi upisuje MA studij Historije na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu, nauno usmjerenje, oblast Novi vijek. Harevi
je uestvovala na Regionalnom ISHA Zagreb seminaru Kultura i mo u oktobru
2011. godine.
Dijana Harevi odbranila je zavrni rad 29. septembra 2011. godine (Bosna i
Hercegovina, zemlja i narod prema evropskoj putopisnoj literaturi i objavljenim konzularnim izvjetajima od polovine 19. stoljea do 1878. godine).

Epi Meris
Epi Meris roen je 20. januara 1987. godine u Olovu. Nakon zavrene srednje
kole, 2006. godine upisuje se na redovan studij Odsjeka za historiju Flozofskog fakulteta u Sarajevu. U periodu od 2006. do 2009. godine zavrava prvi ciklus studija,
nakon ega upisuje drugi ciklus (master studij), oblast novi vijek nauni smjer.
Poslije redovnog pohaanja studija i poloenih ispita, kandidat je stekao pravo da
odbrani zavrni diplomski rad.
Meris Epi odbranio je zavrni diplomski rad 15. novembra 2011. godine (Privreda Bosne i Hercegovine u Prvom svjetskom ratu prema pisanju onovremene tampe).

534

Diplomirani studenti

Hambo Semir
Semir Hambo je roen 24. juna 1988. godine u Foi. Po zavretku ope gimnazije u Goradu 2006. godine, upisuje Filozofski fakultet u Sarajevu, odsjek za Historiju. Prvi ciklus studija u trajanju od tri godine zavrava 2009. godine odbranivi
dodiplomski rad na temu: Dvor i dvorska kultura u srednjovjekovnoj Bosni. Akademske 2009/2010. godine upisuje Drugi ciklus studija na istom odsjeku, nauni
smjer, oblast stari vijek-srednji vijek.
Tokom studija bio je aktivni lan Asocijacije za prava studenata na Filozofskom
fakultetu. Takoer, boravio je na jednomjesenoj studentskoj razmjeni, preko programa CEEPUS, na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Objavio je prikaze knjiga u
dva nauna asopisa; Bosna franciscana i Prilozi. Trenutno je lan Drutva za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije Stanak.
Semir Hambo odbranio je zavrni diplomski rad 16. novembra 2011. godine
(Bosna i Dubrovnik u doba bosanskog bana Mateja Ninoslava).

Sulejmanagi Amer
Amer Sulejmanagi je roen 2. januara 1961. godine u Sarajevu gdje je zavrio osnovnu kolu, gimnaziju, studirao i diplomirao na Arhitektonskom fakultetu
1985. godine. Na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu
je 2011. godine zavrio drugi ciklus studija historije srednjeg vijeka. Zaposlen je u
Kantonalnom zavodu za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Sarajevo kao vii struni saradnik za zatitu graditeljske batine. Podruje njegovog interesovanja su numizmatika i heraldika, oblasti iz kojih je objavio vie strunih i naunih
radova u zemlji i inostranstvu.
Amer Sulejmanagi odbarnio je zavrni diplomski rad 18. novembra 2011. godine (Grb Pavlovia).

Dardagan Amer
Amer Dardagan, roen je 1987. u Sarajevu. Nakon zavretka sarajevske Tree gimnazije upisuje se na redovan studij Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, odbranio je dodiplomski rad 2009. na temu Bogomilski pokret u Bugarskoj
i Makedoniji iz predmeta Historija jugoistone Evrope u srednjem vijeku. Kao student zavrne godine diplomskog studija Odsjeka za historiju, nauni smjer, oblast
srednji vijek, trenutno je angairan na prouavanju odnosa bosanske drave i Bugarske u razvijenom srednjem vijeku, kao i na izuavanju karaktera srednjovjekovne

535

Diplomirani studenti

Crkve bosanske sa obzirom na simbiozu istonjake mistike i domaih porodinih

obiaja i vjerovanja. Nakon uspjeno odbranjenog seminarskog rada iz predmeta
Istono-centralna Evropa u srednjem vijeku na temu Plemike porodice Dabii i
Kneevi u srednjovjekovnoj Bosni i Bugarskoj, odbranio i zavrni diplomski rad
Amer Dardagan odbranio je zavrni diplomski rad 15. decembra 2011. godine
(Bosna i Bugarska u srednjem vijeku).

Lavi Ahmed
Ahmed Lavi roen je 15. jula 1987. godine u Sarajevu. Osnovno obrazovanje
zavrio je na Ilidi nakon ega se upisuje u Gazi Husrev-begovu medresu koju zavrava 2005. godine. kolske 2005/2006. upisuje se na Filozofski fakultet u Sarajevu,
Odsjek za historiju. Prvi ciklus studija po Bolonjskom planu i programu zavrava
2009. godine odbranivi temu zavrnog-dodiplomskog rada Aktivnosti reisu-l-uleme Sulejmana ef. Kemure 1957-1961. prema pisanju listova Osloboenje, Politika
i Borba kod doc. dr. Husnije Kamberovia. Iste godine upisuje se na Drugi ciklus
studija oblast Novi vijek nauni smjer.
Ahmed Lavi odbranio je zavrni diplomski rad 5. januara 2012. godine (Stoarstvo i ivot stoara Hercegovine u drugoj polovini XIX i prvoj polovini XX stoljea).

536

spisak suradnika

Spisak suradnika
Aydn Babuna, Boazii University stanbul, Trkiye
Bahrudin Beirevi, JU II srednja kola, Cazin
Senaid Boli, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Seka Brkljaa, Institut za istoriju, Sarajevo
Samojko Cvijanovi, Medicinska kola, Doboj
Mirza Hasan eman, Katedra za historiju umjetnosti, Filozofski fakultet u
Sarajevu
Pejo okovi, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Denan Dautovi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Enes Dedi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Haris Dervievi, Katedra za historiju umjetnosti, Filozofski fakultet u Sarajevu
Midhat Dizdarevi, Student Katedre za arheologiju, Filozofski fakultet u
Sarajevu
Marjan Drma, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Bojana Dujkovi-Blagojevi, Udruenje nastavnika istorije u BiH,
EUROCLIO HIP
Haris Durakovi, JU Druga gimnazija, Mostar
Amir Duranovi, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Mirza Dananovi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Emir O. Filipovi, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Samir Hajrulahovi, etvrta gimnazija Ilida i Osnovna kola Hrasno
Zijad Halilovic, Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i
Hercegovine, Sarajevo
Semir Hambo, Sarajevo
Ladislav Hladk, Brno, eka Republika
Mahir Hrnji, Student Katedre za arheologiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Arifa Isakovi, Osnovna kola Haim Spahi, Ilija
Sejfudin Isakovi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Senada Jusi, Osnovna kola Umihana uvidina, Sarajevo
Devad Juzbai, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Husnija Kamberovi, Institut za istoriju, Sarajevo
Amila Kasumovi, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Vera Katz, Institut za istoriju, Sarajevo
Aida Kovaevic, Pedagoki zavod, Mostar
Tijana Krianovi, Student Katedre za arheologiju, Filozofski fakultet u
Sarajevu
537

spisak suradnika

Esad Kurtovi, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu

Asja Mandi, Katedra za historiju umjetnosti, Filozofski fakultet u Sarajevu
Milija Marjanovi, Pedagoki zavod Republike Srpske, Banja Luka
Budimir Milii, Sarajevo
Nedad Muri, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Vesna Mueta-Aeri, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Nedad Novali, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Edin Radui, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Denita Sara-Rujanac, Institut za istoriju, Sarajevo
Amna Sefo, Srednja medicinska kola i Druga gimnazija, Mostar
Narcisa Semi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Aleksandar arac, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Zijad ehi, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Slaven Tadi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Hana Younis, Institut za istoriju, Sarajevo

538

upute autorima za oblikovanje priloga

Upute autorima za oblikovanje priloga

Za objavljivanje u asopisu Radovi Filozofskog fakulteta (Serija Historija, Historija
umjetnosti, Arheologija) razmatrat e se radovi na bosanskom/hrvatskom/srpskom
jeziku, kao i na engleskom ili njemakom.
asopis e objavljivati znanstvene i strune lanke o svim temama koje se
tiu historije, posebno iz podruja historije Bosne i Hercegovine, te radove koji
ne podlijeu recenzentskom postupku (prikaze, osvrte i ocjene knjiga i asopisa,
izvjea sa znanstvenih skupova i okruglih stolova, nekrologe, vijesti i dr.).
Recenzirani radovi kategoriziraju se kao:
I zvorni znanstveni rad (Original scientific paper) sadri jo neobjavljene
rezultate znanstvenih istraivanja;
P
 regledni rad (Review article) donosi analizu i kritiku ocjenu ve
objavljenih radova o nekom podruju upuujui na mogua daljnja istraivanja;
S
 truni rad (Professional paper) donosi rezultate obrade podataka
poznatim metodama ili jednostavno prenosi informacije bez originalnih
pogleda ili novih spoznaja;
I zlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)
P
 rilog (Contribution) saet rad sa svim obiljejima izvornog znanstvenog
rada, ali koncentriran na uzak, specijalistiki problem i stoga kratak obimom;
H
 istorijska graa (Historical sources) prva ili temeljito revidirana objava
arhivskih pisanih i drugih izvora za historijsko istraivanje.
Kategoriju rada moe predloiti autor, ali konanu odluku na prijedlog
recenzenta donosi Redakcija. Radovi takoer objavljuju prijevode, reagiranja/
diskusije, obavijesti i slino.
S ciljem ubrzavanja postupka redakcije, recenziranja i objavljivanja radova,
molimo autore da se pridravaju sljedeih tehnikih uputa za oblikovanje svojih
priloga.
Rukopis treba biti napisan vrstom slova Times New Roman, veliine 12 pts i s
proredom od 1,5 retka. Odlomci se moraju jasno razdvojiti uvlakama. Naslov rada
treba biti napisan masnim slovima, veliine 14 pts.
Prva stranica rada treba pored naslova lanka sadravati ime i punu titulu autora,
naziv i adresu ustanove u kojoj je uposlen/a kao i e-mail adresu. Ako rad ima vie od
jednoga autora, podaci se navode za svakoga od njih.
Uz tekst treba priloiti krai abstrakt rada (5-10 redaka) koji e se nalaziti na
prvoj stranici, te dui saetak (do 25 redaka) koji e se nalaziti na kraju rada i koji
539

upute autorima za oblikovanje priloga

e sadravati opi prikaz teme, metodologiju rada, rezultate i zakljuak. Takoer

treba dodati i do 10 kljunih rijei. Poeljno je da autor ove elemente preda ve u
prijevodu, a u suprotnome e se za to pobrinuti Redakcija.
Ako rukopis sadri priloge (slike, tablice, grafikone), molimo da se predaju kao
posebni dokumenti, a u tekstu naznai mjesto gdje prilog treba uvrstiti. Preporuuju
se formati .tiff i .jpg. Ovim se elementima treba priloiti i kratki opis, tj. legenda koja
se alje iskljuivo kao zaseban Word dokument.
Napomene se iskljuivo navode kao fusnote i pisane su fontom Times New
Roman, veliine 10 pts. Citiranje u napomenama treba potovati sljedei model:
1. Citiranje knjige
Osnovni oblik:
Ime Prezime, Naslov djela u kurzivu, Izdava, Mjesto izdanja, Godina izdanja,
citirane stranice. (kod stranica se ne mora koristiti skraenica str. ili pp. nego se samo
pie broj stranice)
Primjer:
Marko unji, Narodi i drave ranog srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2003, 235.

Ukoliko se isto djelo ponovo navodi u tekstu na drugome mjestu treba upotrijebiti
skraeni citat u kojem se navodi prezime autora, a naslov skrauje na nekoliko rijei.
Osnovni oblik:
Prezime, Skraeni naslov djela u kurzivu, citirane stranice.
Primjer:
unji, Narodi i drave, 237.

2. Citiranje lanka u periodici

Osnovni oblik:
Ime Prezime, Naslov lanka u navodnicima, Naziv asopisa u kurzivu, broj i/ili godite
asopisa, Mjesto izdavanja asopisa, Godina izdavanja asopisa, citirane stranice.
Primjer:
Anto Babi, O odnosima vazaliteta u srednjovjekovnoj Bosni, Godinjak Istoriskog
drutva BiH, god. VI, Sarajevo, 1954, 29-44.

Ukoliko se isto djelo ponovo navodi u tekstu na drugome mjestu treba upotrijebiti
skraeni citat u kojem se navodi prezime autora, a naslov skrauje na nekoliko rijei.

540

upute autorima za oblikovanje priloga

Osnovni oblik:
Prezime, Skraeni naslov lanka u navodnicima, citirane stranice.
Primjer:
Babi, O odnosima vazaliteta, 32.

3. Citiranje priloga u knjigama ili zbornicima radova

(koji nisu serijska publikacija)
Osnovni oblik:
Ime Prezime, Naslov priloga u navodnicima, u: Naziv knjige ili zbornika radova
u kurzivu, (ur. Ime Prezime), Izdava, Mjesto izdavanja, Godina izdavanja, citirane
stranice.
Primjer:
Vjekoslav Perica, Uloga crkava u konstrukciji dravotvornih mitova Hrvatske i
Srbije, u: Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova, (ur. Husnija Kamberovi),
Institut za istoriju, Sarajevo, 2003, 201-221.

Ukoliko se isto djelo ponovo navodi u tekstu na drugome mjestu treba upotrijebiti
skraeni citat u kojem se navodi prezime autora, a naslov skrauje na nekoliko rijei.
Osnovni oblik:
Prezime, Skraeni naslov lanka u navodnicima, citirane stranice.
Primjer:
Perica, Uloga crkava u konstrukciji dravotvornih mitova Hrvatske i Srbije, 221.

4. Citiranje novinskih lanaka

Osnovni oblik:
Ime Prezime, Naslov lanka u navodnicima, Ime novina u kurzivu, broj, datum,
citirane stranice.
Primjer:
Ivan arevi, Opijum za narod, Osloboenje, br. 345678, 11.5.2009, 22.

5. Citiranje neobjavljenog arhivskog gradiva

Osnovni oblik:
Arhiv u kojem je gradivo pohranjeno (dalje: skraeni naziv), Naziv arhivskog fonda
u kurzivu (dalje: skraeni naziv), broj kutije odnosno sveska, stranica odnosno list.
Primjer:
Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Diversa Notariae (dalje: Div. Not.), sv.
XXII, f. 82v.
Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH), Vlada Narodne Republike Bosne i
Hercegovine 1945-1953 (dalje: VLBIH), kut. 15, sign. 123/46.
541

upute autorima za oblikovanje priloga

6. Citiranje web stranica

Osnovni oblik:
Ime autora, Naslov teksta u kurzivu, adresa web stranice (datum ostvarenog pristupa)
Primjer:
Pio II, De viris illustribus, http://www.bibliotecaitaliana.it/xtf/
view?docId=bibit001150/bibit001150 .xml (5. juni 2010.)

Radovi se predaju elektronskim putem sekretaru redakcije mr. Emir O. Filipoviu,

lino ili na adresu emirofilipovic@gmail.com. Tekstovi rukopisa naelno ne bi
trebali prelaziti 30 stranica, ukljuujui tablice i popis literature.
Izbor radova obavlja Redakcija koja zadrava pravo izmjene i skraivanja tekstova
te moe zatraiti od autora dopunu ili preradu teksta. Obraen i pripremljen tekst
alje se autoru na kontrolu i autorizaciju prije objave.
Autori iji radovi budu objavljeni e dobiti 20 otisaka svoga rada i besplatan
primjerak asopisa.

542

RADOVI
Filozofskog fakulteta u Sarajevu
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)
Knjiga 2
2012.
Izdava
Filozofski fakultet u Sarajevu
Za izdavaa
Ivo Komi
Prijevodi rezimea na engleski jezik
Emir O. Filipovi
UDK
Elvira Poljak
DTP
Amra Meki
tamparija
Amos Graf, Sarajevo
Tira
500