Za razumijevanje modela za prikaz boja vano je

razlikovati u kojem kontekstu promatramo boje.

Boje moemo opaati na dva razliita naina:
kada pripadaju objektu ili nekoj povrini, koji se
promatraju izolirano od drugih obojenih podraaja
(unrelated colors) ili
kada ih promatramo u odnosu sa drugim obojenim
povrinama (related colors).

 Kod modela za prikaz boja, vanu ulogu ima precizno

koritenje karakteristika boja.

Kod opisivanja svjetline boje razlikuju se dva pojma:

svjetlina (brightness) i

relativna svjetlina (lightness).

Svjetlina (brightness) je karakteristika vizualnog osjeta
vezana uz izraenu snagu, a odnosi se na apsolutni nivo
luminancije.
Relativna svjetlina (lightness) je svjetlina povrine koja se
procjenjuje u odnosu na svjetlinu slino osvijetljene
povrine, koja se pojavljuje kao bijela, tj. uzima u obzir
promjene uvjeta promatranja

 Kada u uredu promatramo bijeli papir, on e imati odreenu

svjetlinu i veliku relativnu svjetlinu, zato to je najsvjetliji
podraaj u vidnom polju, zbog ega tu povrinu i opaamo
kao bijelu. Ako isti papir promatramo vani za ljetna suneva
dana, vie energije e se reflektirati sa njegove povrine, pa
e svjetlina biti velika, ali relativna svjetlina e ostati ista jer
ostaje najsvjetliji podraaj u vidnom polju. Meusobni odnos
svjetline i relativne svjetline moe se prikazati pomou
slijedeeg odnosa:

relativna svjetlina = svjetlina / svjetlina (bijelo)

Kod opisivanja zasienja neke boje razlikujemo tri pojma:

zasienje (colourfulness),
relativno zasienje (chroma) i
apsolutno zasienje (saturation).
Zasienje (colorfulness) je karakteristika vizualnog osjeta
boje, prema kojoj se opaena boja pojavljuje manje ili
vie kromatska. S porastom luminancije raste zasienje,
osim kod vrlo velikih nivoa luminancije.

 Relativno zasienje (chroma) je zasienje povrine koja se

procjenjuje kao zasienje slino osvijetljene povrine koja se
pojavljuje kao bijela. Ne mijenja se s promjenom nivoa
luminancije. Do promjene relativnog zasienja dolazi kod
promjene boje izvora svjetlosti.
Postoji jo i apsolutno zasienje (saturation) koje se
procjenjuje u odnosu na svjetlinu samog uzorka, pa se
primjenjuje kod podraaja koji se promatraju izolirano od
drugih podraaja.

 relativno zasienje = zasienje / svjetlina (bijelo)

apsolutno zasienje = zasienje / svjetlina

Kocke su osvijetljene s dva razliita izvora

svjetlosti, a relativne karakteristike se
procjenjuju u odnosu na bijeli objekt

 Dva podraaja s identinim CIE XYZ tropodraajnim

vrijednostima e se podudarati u boji za prosjenog
promatraa tako dugo dok su zadovoljeni slijedei
uvjeti: lociranje podraaja na mrenici, kut i nivo
osvijetljenosti
Pojave koje su neposredno vezane uz prostornu
strukturu podraaja su: istodobni kontrast, zapaanje
kolorimetrijske razlike i prekrivanje.

Istodobni kontrast
Istodobni kontrast prikazuje utjecaj pozadine na prikaz
boje
Dva istovjetna siva uzorka koji imaju identine
tropodraajne vrijednosti smjeteni na crnu i bijelu
pozadinu ne podudaraju se u prikazu
Crna pozadina uzrokuje da sivi uzorak izgleda svjetlije
od onog koji je smjeten na bijeloj podlozi
Razliit prikaz identinih uzoraka smjetenih na
razliitim pozadinama slijedi Heringovu teoriju
suprotnih boja du osi suprotne dimenzije, to znai da
svjetlija pozadina uzrokuje prikaz uzorka kao tamnijeg,
a tamna pozadina prikaz uzorka kao svjetlijeg.

http://www.youtube.com/watch?v=rnVhD-ke9Qg
http://www.youtube.com/watch?v=eOrnbzHs2ug

 Ako to proirimo i na kromatske koordinate suprotnih boja,

crvena pozadina uzrokuje da prikaz bude zelenkast i
obrnuto, a uta pozadina uzrokuje da prikaz bude plavkast
i obrnuto.
Robertson je na primjeru kromatske indukcije doao do
zakljuka o kompleksnosti prostorne prirode istodobnog
kontrasta. Crveni uzorci smjeteni su na podlozi koja se
sastoji od plavih i utih okomitih traka, ali su u oba sluaja
okrueni s dva plava i dva uta ruba. Ako je kromatska
indukcija strogo odreena bojom rubova tada bi svi crveni
uzorci izgledali isto ali oni koji su smjeteni na utoj traci
izgledaju tamnije i kao da sadre plavu, a oni smjeteni na
plavim trakama izgledaju svjetlije i ukasto, to ukazuje
da istodobni kontrast za ove uzorke ovisi vie o prostornoj
strukturi nego o boji rubova

Utjecaj prostorne strukture podraaja na

istodobni kontrast

Zapaanje kolorimetrijske
razlike
Pojava koja je povezana sa istodobnim kontrastom je
zapaanje kolorimetrijske razlike (crispening). To je
pojava da se razlika izmeu dva uzorka poveava ako su
uzorci smjeteni na pozadini koja je slina njihovoj boji

Prekrivanje
Kada prostorna frekvencija podraaja raste, nestaje
istodobni kontrast i zamjenjuje ga efekt prekrivanja.
To je efekt mijeanja boje podraaja s bojom okruenja
Ova pojava zavrava kod prostornog spajanja kada se
podraaj ne moe vie vidjeti kao diskretan, ve kao da
se spaja u jedan podraaj (najbolji primjer za to je
rasterska slika koja se gleda s dovoljne udaljenosti da se
rasterski element ne moe uoiti).

Promjena tona s luminancijom

Bezold-Brckova pojava.
Pomak u tonu boje javlja se pri
promatranju tona boje
monokromatskog podraaja pri
promjeni luminancije
Da bi ton boje ostao konstantan
pri promjeni luminancije, mora
se promijeniti valna duljina
monokromatskog svjetla,

Primjer konstantnog tona

pri smanjenju luminancije
za deset puta

Promjena tona s
kolorimetrijskom istoom
Abneyeva pojava
Da bi se zadrao ton boje
konstantnim kod mijeanja
monokromatskog svjetla s
bijelim svjetlom, linije od
izvora svjetla do
monokromatskog svjetla, nisu
ravne ve su zakrivljene

Krivulje konstantnog tona u CIE xy

dijagramu

Helmholtz-Kohlrauschova pojava
opaena svjetlina pri konstantnoj
luminanciji raste s poveanjem
zasienja i ovisna je o tonu boje

Krivulje konstantnog odnosa svjetlinaluminancija

Huntova pojava
U svakodnevnom ivotu moemo
uoiti da se boja objekta
mijenja s promjenom
osvijetljenosti. Boje objekta su
jasno vidljive za vedra podneva,
a priguene u zoru.
Hunt je zakljuio da s porastom
nivoa luminancije, raste
zasienje podraaja.

Stevensova pojava
istraivao promjenu svjetline
(kontrasta) podraaja
uzrokovanu promjenom
luminancije.
Rezultati su pokazali da odnos
izmeu opaene svjetline i
izmjerene luminancije slijedi
funkciju raspodjele snage

S poveanjem luminancije raste i opaena

svjetlina, tj. kontrast, budui da tamne
boje postaju tamnije, a svijetle svjetlije,
slika.
Ovaj efekt se moe dokazati
promatranjem crno-bijele slike pri malim i
velikim nivoima luminancije. Kod malih
nivoa luminancije ini nam se da slika
nema veliki kontrast jer bijela mjesta nisu
dovoljne svjetline.
Ako istu sliku promatramo pri velikom
nivou luminancije, opazit emo da se
kontrast poveao

Bartleson-Brenemanova
jednadba
istraivali su utjecaj nivoa luminancije i okoline na kontrast
elemenata kompleksnog podraaja (slike)
kontrast slike raste s promjenom okoline od tamne do svijetle.
Ova pojava posljedica je djelovanja okoline
Zakljuili su da se promjene vie uoavaju u tamnom podruju
nego u svjetlom, to se podudara sa tradicionalnom optimalnom
reprodukcijom slike
Svakodnevna praksa se meutim razlikuje od njihovog
istraivanja. Ljudi koji obrauju slike na monitoru, gase svjetlo
u sobi ili ga priguuju kako bi kontrast bio vei. Razlog je to
ambijentalno svjetlo unosi dodatnu refleksiju s povrine
monitora to fiziki smanjuje kontrast prikazanih slika.

Promjena svjetline uslijed promjene

luminancije okruenja

Zanemarivanje izvora svjetlosti

Zanemarivanje izvora svjetlosti je spoznajna
sposobnost promatraa koja omoguuje promatrau
opaanje boje objekta neovisno o promjenama izvora
svjetla, to predstavlja vaan podatak kod
usporeivanja otisnutih slika.

Uvjeti promatranja
prostorni sadraj vidnog polja od kritine vanosti.
Budui da se oko stalno pomie, u praktinim
situacijama je nemogue odvojiti prostorne i vremenske
efekte. Idealna prostorna postavka vidnog polja bi imala
prostornu rezoluciju veu od vizualne tonosti ute
pjege i svaki element slike bi bio predstavljen
spektralnom raspodjelom zraenja.

Zbog toga se definira najmanji broj potrebnih imbenika

vidnog polja.

 Hunt je vidno polje podijelio na etiri komponente:

podraaj,
priblino polje,
pozadina,
okolina.

 Podraaj je uniformni uzorak s vidnim poljem od 2 koji

odgovara vidnom polju koji se koristi za CIE 1931
standardnog promatraa. Takva definicija podraaja
posljedica je nehomogonenosti mrenice i injenice da
je kod slikovnih informacija vidni kut elemenata slike
esto manji od 2 i rijetko vei od 10. Pri promatranju
realnih scena promatra esto povezuje cijeli objekt
kao uniformni podraaj, kao npr. kad se odluuje o boji
auta.

 Priblino polje je neposredno okruenje podraaja

proireno za 2 od ruba podraaja. Za sveobuhvatne
modele za prikaz boja neophodno je poznavanje ovog
polja, ali je njegovo odreivanje sloeno. Kod slika,
polje je definirano pomou elemenata slike koji
okruuju taj element, to je mogue odrediti u
digitalnim aplikacijama ali zahtjeva preraunavanje
parametara u modelima za prikaz boja za svaki
prostorni element slike. Samo Huntov model razlikuje
priblino polje, u drugim modelima se priblino polje
uklapa u pozadinu.

 Pozadina je okolina podraaja proirena 10 od ruba

podraaja. Odreivanje pozadine je neophodno za
modeliranje istodobnog kontrasta. Kod promatranja
slike, pozadina obuhvaa podruje oko slike. Budui da
promjena pozadine zahtjeva preraunavanje
parametara, zbog praktinosti se pod pozadinom
pretpostavlja konstantna vrijednost kromatinosti i
luminancije, kao npr. neutralno siva sa 20% faktorom
luminancije.

 Okolina je podruje izvan pozadine, to kod

promatranja slike znai prostorija ili okolina u kojoj se
promatranje provodi, tako da se otisnute slike uvijek
promatraju u osvijetljenoj prostoriji a slike na monitoru
u zamraenoj prostoriji.

 http://www.youtube.com/watch?v=5oZtx8vVnA0
http://www.youtube.com/watch?v=-mKaVsMcqfU
http://www.youtube.com/watch?v=8_IjD_kyjAo