INTERNACIONALNI UNIVERZITET U TRAVNIKU

EKONOMSKI FAKULTET
POSLOVNI MENADMENT

SEMINARSKI RAD
IZ PODUZETNIKOG PROJEKTOVANJA

Tema:
Znanja i sposobnosti koje karakteriu dobrog
preduzetnika

Ime profesora:

Ime studenta:
Ivan Nenadi

Aist Zenaida Varupa

Broj indeksa:
Travnik, veljaa 2012.

UVOD
Koncept intelektualnog kapitala pojavio se poetkom devedesetih godina
dvadesetog stoljaa kad je trina vrijednost poduzea poela viestruko
nadilaziti njegovu knjigovodstvenu vrijednost ukupne materijalne i
financijske imovine. Premda su se neka istraivanja provodila i prije,
revoluciju na podruju prouavanja intelektualnog kapitala izazvao je
Thomas A. Stewart koji je i danas jedan od vodeih istraivaa na tom
podruju, udarivi temelje novom konceptu. Stewart definira intelektualni
kapital kao:
Znanje, vjetine i sposobnosti zaposlenih; od istraivakog tima pa sve do
manualnih radnika koji
su razvili tisuu razliitih naina za poboljanje efikasnosti poduzea.
Intelektualni kapital je
kolaboracija; zajedniko uenje poduzea i njegovih klijenata, koja stvara
vrstu sponu izmeu njih i
koja osigurava njihovu dugorono uspjenu poslovnu suradnju.
Pod pojmom upravljanja znanjem misli se na poboljanje rada institucija ili
organizacija, na temelju iskoritavanja znanja zaposlenika. Postoji mnogo
definicija upravljanja znanjem, a jedna od njih kae: "Upravljanje znanjem
odnosi se na niz postupaka koji koriste organizacije da bi identificirale,
stvorile, prezentirale i distribuirale znanje za ponovno koritenje,
osvjetavanje i uenje preko organizacije."

INTELEKTUALNI KAPITAL
Pojam intelektualnog kapitala
Intelektualni kapital je dio fiksnog kapitala preduzea. Intelektualni kapital
preduzea je zbir svega onoga sto zaposleni znaju o organizaciji i znanja
koja postoje u njoj, a to ini osnovu njene konkurentske prednosti. U
intelektualni kapital preduzea ubraja se sav ''intelektualni materijal''
znanje, vjetine, iskustvo, informacije, intelektualno vlasnitvo, poznavanje
tehnologije i procesa i sl., odnosno sve ono u organizaciji to se moe
iskoristiti za stvaranje vrijednosti. Intelektualni kapital se dijeli na ljudski
kapital i strukturalni kapital. Istraivai na podruju stvaranja
konkurentskih prednosti preduzea doli su do zakljuka da je ono to neko
preduzee zna, nain na koji se tim znanjem koristi i brzina kojom moe
usvojiti nova znanja, jedino to mu danas daje trajno stvorenu
konkurentsku prednost. Iako se veina menadera savremenih preduzea
slae sa kljunom ulogom znanja kao izvora konkurentske prednosti , malo
njih zna kako da efikasno pronadje to znanje unutar svog preduzea i kako
da ga upotrijebi za proizvodnju nove vrijednosti tj. kako da to znanje
pretvori u svoj intelektualni kapital. U svrhu kapitalizacije svog znanja,
saremene ''organizacije koje ue'' moraju poeti upravljati svojim
intelektualnim kapitalom koji obuhvata kompletno znanje koje stvara ili je
u mogucnosti da stvara novu vrijednost za preduzee.Veina preduzea jo
uvijek ne upravlja svojim korporativnim intelektualnim
2

kapitalom, najvanijim resursom koji posjeduju, a ona koja ue kako da to

ine oekuju milionske utede. Intelektualni kapital moe zamjeniti ostale
vrste kapitala, oslobadjajui finansijska sredstva, poveavajui sposobnost
preduzea i tako drastino poveavajui i profit preduzea. Upravljanje
intelektualnim kapitalom nije lako. Preduzea moraju da nadju naina za
indentifikovanje i ujednaavanje postojeeg intelektualnog kapitala, kao i
kreiranje novog. Premda je intelektualni kapital element poslovanja poznat
ve godinama, sam koncept je relatvno nov. Tekoe sa mjerenjem
intelektualnog kapitala i upravljanje njime rezultat su menaderima
svojstvene tendencije ka zastarjelim finansijskim metrikama i
pokazateljima. Pogled na preduzee zasnovano na njegovim sopstvenim
resursima otkriva njegove konkurentske prednosti zavisne od internih
resursa kojima preduzee raspolae. To treba da bude osnovica za daljnje
kreiranje I razvijanje stvorenih konkurentskih prednosti putem razvijanja
barijera za imitaciju, i to na osnovu ''tihih'' kompleksnih i specifinih
znanja. Prema tome postoji potreba za razvojem sofisticirane analize
neopipljive imovine koja se pokazala kao kljuni strateki resurs u
savremenom poslovanju.

Utvrivanje intelektualnog kapitala

Intelektualni kapital je zbir svega to svi zaposleni preduzea znaju i to
ini njihove konkurentske prednosti. Za razliku od sredstava kojima su
menaderi i raunovodje upoznati, intelektualni kapital je nevidljiv. To je
znanje zaposlenih, trening i intuicija istraivakog tima ili znanje radnika
koji su razvili hiljadu razliitih naina za poboljanje efikasnosti kompanije,
dakle saradnja, zajedniko uenje preduzea i njegovih kupaca koje
izmedju njih stvara sponu koja obezbjedjuje ponovno vraanje kupaca.
Intelektualni kapital se moe definirati kao intelektualni materijal,
formalizovan zadran i rasporedjen u proizvodnji dodatne vrijednosti.
Intelektualni kapital ini znanje, kao dinamian ljudski proces,
transformisano u neto vrijedno za preduzee. Upravo se tu vidi razlika
izmedju upravljanja znanjem i upravljanja intelektualnim kapitalom
preduzea. Cilj menadmenta znanja je da pobolja sposobnost stvaranja
vrijednosti u preduzeu putem efikasnije upotrebe postojeeg znanja, dok
je cilj menadmenta inetelektualnog kapitala da pobolja sposobnost
skupljanja skrivenih vrijednosti u preduzeu putem njihovog otkrivanja,
zadravanja, uravnoteavanja i obnaljanja, kao i pribavljanja novih
vrijednosti za preduzee.
Jednu od najboljih definicija intelektualnog kapitala dao je Hugh
MacDonald koji kae da su to ''znanja koja postoje unutar preduzea i koja
se mogu upotrijebiti za kreiranje konkurentskih prednosti'' tj. ''to je skup
svega to zaposleni unutar preduzea znaju i to izotrava konkurenske
prednosti preduzea. Sve su te definicije vie ilustracija nego definicija.
Raunonodstveno gledajui, intelektualni kapital oznaava razliku izmedju
trine vrijednosti preduzea i njegove knjigovodstvene vrijednosti.Trina

vrijednos je zbir vrijednosti svih donica preduzea dok knjigovodstvena ini

sadanju vrijednost fizike i finansijske imovine. Jedan od glavnih atributa
intelektualnog kapitala je neopipljivost. Ona nema tvrdi oblik kao
nekretnine, nema oitu finansijsku vrijednost. Intelektualni kapital se
karakterie kao ''skrivena'' imovina zato to je ponekad teko utvrditi
intelektualni kapital i oznaiti njegovu eknomsku vrijednost.
Danas kada je znanje postalo primarna sirovina i rezultat ekonomskih
aktivnosti, organizacijska sposobnost pametni ljudi koji rade pametne
stvari dolazi u prvi plan. Za ljude koji dodijeljuju svoje pare preduzeima
(investitori), za ljude koji dodijeljuju te pare unutar preduzea (menaderi)
i za ljude koji dodijeljuju svoje ivote tim preduzeima (zaposleni),
intelektualni kapital je postao toliko bitan da se moe rei da preduzea
koja ne upravljaju nsvojim znanjem, zapravo ne obraaju panju na svoje
poslovanje.

Vrijednost intelektualnog kapitala

Svako preduzea vrednuje intelektualne materijale u obliku
imovine i prirodnih bogatstava, podataka, informacija, znanja i sl. Veoma
je vano da se ovi materijali lociraju unutar preduzea, kako bi se utvrdilo
gdje postoji prostor za mogua poboljanja i unapredjenja. Zato je vano
znati gdje treba gledati.
Odgovor je , na jedno ili vie od slijedea tri mjesta: u svoje ljude, svoju
organizacionu strukturu ili u svoje poslovne klijente. Leif Edvinsson, jedan
od pionira u istrazivanju intelektualnog kapitala, miljenja je da ga treba
dijeliti na tri dijela: ljudski kapital, organizacioni kapital i kapital klijenata.
Prema tom modelu, svaki od ova tri dijela moe biti mjerljiv i ocjenjen za
investiranje, svaki je neopipljiv, svaki odraava naunu imovinu preduzea
i svaki opisuje stvari koje zanimaju menadere i investitore.
Ljudski kapital oznaava posebnu sposobnost individualaca za
sprovodjenje rjeenja do kupaca, izvoz inovacija i poboljanja, bilo putem
istraivanja u laboratorijim ili putem vodjenja preduzea. Ali pametni
individualci ne dovode nuno do pametnog preduzea.
Dijeljanje i prenoenje znanja zahtjeva strukturalnu i inteektualnu imovinu
kao to je informacioni sistem, laboratorije, znanje o trinim kanalima i
sposobnost menadmenta koja pretvara individualni know-how u
vlasnitvo grupe. Kao i ljudski kapital, oragnizacioni kapital postoji samo u
kontekstu strategije. To je organizaciona sposobnost preduzea da udovolji
zahtjevima trita. Ukljuivanje ljudskog znanja u organizacioni kapital
omoguava preduzeima bre ukljuivanje u svijetske trendove i globalno
trite. To se postie utvrdjivanjem tehnika i tehnologija koje mogu biti
primjenjivane svuda u svijetu, i primjenom softwerskih aplikacija i
strukturnog know-howa.

Kapital klijenata ini vrijednost odnosa s ljudima s kojima preduzee

posluje. To je vjerovatnoa da e kupci nastaviti da posluju s njima i u
budunosti. Kapital klijenata moe se proiriti i na odnose s dobavljaima.
Medjutim bilo da se radi o odnosima prema gore ili dole ciljevi poslovanja
su isti.
Intelektualni kapital se ne sastoji od od podjeljenih sektora ljudskog,
organizacionog i kapitala klijenata, ve od njihove medjusobne poezanosti.
Organizacioni kapital, koji je stvoren od baza podataka, raunarskih mrea,
patenata i dobrog menadmenta, moe kapitalizovati talenat ininjera, dok
ga loa oprema i birokratizacija mogu obezvrijediti. Ako ljudski kapital u
obliku vrhunskih eksperata ne komunicira sa kapitalom klijenata, rezultat
e biti negativan. Intelektualni kapital je neskorista ako se ne kree.

Menadment intelektualnim kapitalom

Menadment intelektualnim kapitalom strateka je aktivnost koja pozitivno
mijenja efikasnost preduzea. Na taj nain i sami zaposleni postaju svjesni
svoje uloge u lancu stvaranja vrijednosti. Menadment intelektualnim
kapitalom pomae u otkrivanju skrivenog ili nedovoljno iskoritenog dijela
znanja unutar preduzea. Mnoga preduzea sa velikim znanjem prihvatila
su ljudski aspekt intelektualnog kapitala kao kritian za njihov opstanak.
Uspjena primjena tehnologije povezana je s upravljanjem intelektualnim
kapitalom. Tehnologija omoguava bolje upravljanje intelektualnom
imovinom i bre razvijanje znanja.
Menadment intelektualnim kapitalom neophodan je za preduzea koja
ele da budu uspjena na svjetskom nivou. Intelektualni kapital vaan je
strateki inilac u intenzivnoj ekonomiji, a njegovo prepoznavanje i
kvalitetno upravljanje intelektualnim kapitalom, bio bi uspjeh preduzea u
21. Vjeku.
Intelektualni kapital je intelektualni materijal- znanje, informacija,
intelektualno vlasnitvo, iskustvo koje moe da se upotrijebi za stvaranje
bogatstva. To je kolektivni intelektualni potencijal. Teko ga je
indentifikovati,a jo tee efektivno izmjeriti. Ali jednom kad se otkrije
nepresuan je izvor konkurentske sposobnosti preduzea.
Skrivena vrijednost preduzea, njegova nedodirljiva imovina danas ini
veinu vrijednosti uspjenog preduzea. Charles Handy procjenjuje da
intelektualna imovina preduzea esto vrijedi tri ili etiri puta vie od
opipljive knjigovodstvene vrijednosti.
Ukupni kapital preduzeamoe se uporediti sa santom leda. Iznad morske
povrine nalazi se vidljivi, suncem obasjani dio koji ini financijsku i fiziku
imovinu preduzea. Dole ispod povrine nalazi se neto nevidljivo i mnogo
vee, neto iju vrijednost svi prepoznaju ali iju veliinu niko sa
sigurnou ne moe da utvrdi.

itavo podruje intelektualnog kapitala je novo, ai se svakim danom sve

vie istraivaa, ali i stunjaka iz prakse, ukljuuje u prouavanje tog
fenomena, shvatajui njegovu vanost u savremenom poslovanju. Svima je
konano postalo jasno da je nastupila era znanja i da treba pronai puteve
za upravljanje tim znanjem, kao i naine za njegovo transformisanje u
intelektualni kapital koji postaje dominantna konkurentska prednost
savremenih preduzea. Intelektualni kapital je jedina garancija za uspjeno
poslovanje preduzea u budunosti.

UPRAVLJANJE ZNANJEM
Osnove upravljanja znanjem
Kao akadmesko polje strategijski menadment je u potrazi za
integrativnom konceptualizacijom kojom je mogue povezati razliita
znanja. Iz tog razloga, upravljanje znanjem postaje sve znaajniji dio
strategije. U promjenjivom okruenju , organizacija ne moe da postigne
konkurentsku prednost oslanjaui se samo na trinu strategiju ili
strategijsko upravljanje resursima. Stvarnost globalne konkurencije i
poveanje sofisticiranosti kupaca, usmjerila je panju organizacije na
potrebu da se razvije proces organizacije koja ui.
Upravljanje znanjem je organizacioni proces koji pomae preduzeu da
identifikuje, odabere, organizuje, proiri, aktivira i unaprijedi informacije i
sadraje, koji se nalaze unutar preduzea. Upravljanje znanjem je praksa ili
disciplina koja ukljuuje interakciju ljudi, procesa i tehnologije. Upravljanje
znanjem predstavlja funkciju menadmenta koja tei ka unapredjenju
performansi poslovanja poveanjem kapaciteta organizacije u uenju,
inovacijama i rjeavanju problema. Baskervil navodi discipline kod kojih
upravljanje znanjem ima kljunu ulogu.

Znanje je jedina kategorija koja upotrebom raste, Ona je dobro koje je

neopipljivo, i sve vie se namee kao pokretaka sila. Znanjem, kao
nepopipljivom imovinom i osnovnim poslovnim resursom, mora se pravilno
upravljati. Dok s jedne strane, pojedini dijelovi zabiljeenih informacija
predstavljaju znanje, s druge strane i samo znanje sadri veliki broj
informacija. Zbog toga je neophodno odovojiti ova dva pojma. Znanje
informacije se proimaju i korite kao sinonimi, ali razlika je jasna:

Informacije imaju veze sa opisivanjem, definicjama ili perspektivama

Znanje ukljuuje strategiju, praksu, metode ili pristupe

Upravljanje znanjem obuhvata eksplicitno zapisano znanje, zatim

implementirano znanje a potom implicino znanje, preoblikovano znanje i
menadment vlasnitva ili dobra. Konkurencija i stalne tehnoloe promjene
imaju vanu ulogu u razvoju i transformisanju svih podruja ivota
6

organizacije. Tako uestalost intenzivnih promjena postaje i jedna od

najvidljivijih odlika svijeta. Kreativnost i inovativnost postaju osnovni
pokretai napretka. Na osnovu toga, potrebno je stimulisati, prepoznati i
upravljati raznolikim inovativnim potencijalom i primjeniti ga na svim
podrujima ivota i rada.Menadment znanja je strategijska primjena
kolektivnog znanja preduzea i konw-how za stvaranje profita i poveanje
udjela na tritu. Imovina ili vrijednost znanja stvaraju se prikupljanjem ,
uvanjem, podjelom i usmjeravanjem organizacionog znanja. Napredne
tehnologije omoguuju istraivanje organizacione svijesti radi stvaranja
novih proizvoda zasnovanih na znanju. Ukoliko se upotrebljava na
strategijski nain, znanje donosi iste profite.
Znanje je vana strategijska prednost organizacije i njen primarni resurs.
Znanje se ne stie samo na osnovu vjetina zaposlenih ve i na osnovu svi
elemenata sredine organizacije i razumjevanja njihovih veza. Kada se
znanje identifikuje , njime se mora upravljati, znanje mora da se zadri,
skladiti, trasformie i koristi. Upravljanje znanjem utie na promjenu
organizacije uz pomo sakupljanja i standardizacije iskustava po
pravilima , standardizacije operatinih procedura i proizvoda sistema.
Organizacije imaju sisteme odlaganja informacija iz eksternog i internog
okruenja. U tim sistemima se skladiti organizaciono znanje i oni se
nazivaju organizaciona memorija. Tako se znanje zadrava u organizaciji
bez obzira na promjene koje se deavaju. Takve organizacione mogunosti
obezbjedjuju preduzeu da egzistira kao cjelina , na osnovu iskustava i
iznad individua ukljuenih u dogadjaje.
Baldanza i Stankosky navode prednosti upravljanja znanjem u kljunim
oblastima upravljanja. Te prednosti oni nazivaju stubovima, nosiocima
znanja:

Liderstvo. Lideri razvijaju poslovnu strategiju od koje zavisi opstanak,

pozicija i uspjeh preduzea. Uspjeh odredjenog procesa i/ili sistema
razvija se na osnovu znanja. Lideri utvrdjuju, implementiraju i
razvijaju strategiju koja obezbjedjuje faktore za opstanak preduzea
na osnovu raspoloivog znanja. Interakcija lidera sa okolinom je
vaan inilac u donoenju strategijskih odluka od kojih zavisi i
organizaciona kultura I organizaciona klima preduzea.

Organizacija. Organizaciona struktura mora da podri strategiju

preduzea. Poslovni procesi i performanse menadment sistema
moraju biti dovoljno snani da se odre u turbulencijama a opet
dovoljno fleksibilni da se adaptiraju na promjene.

Tehnologija. Tehnologija je esencijalni faktor koji snano utie na

odluke menadmenta, skladitenje znanja, proces modelovanja,
menadment alate internu i eksternu komunikaciju. Tehnologija mora
da podri poslovnu strategiju, doprinese vrijednostima i da bude
mjerljiva.

Uenje. Pozitivan uticaj uenja se postie ako se uenje aktualizuje u

unapredjenje efektivnosti. Ono se mora graditi na bazi upravljanja
informacijama u cilju izgradnje organizacionog znanja. To
podrazumijeva organizaciono upravljanje znanjem, organizaciju koja
ui i organizaciju koja se mijenja. Razvijanje u ovom pravcu
unapredjuje status quo, ali i pored toga, upravljanje znanjem moe
da preraste u osnovno oruje za ostvarivanje konkurentske
prednosti.

Svaki ''stub'' nosilac znanja i njegova komponenta su povezani i imaju

snaan medjusobni uticaj. Da bi bili u skladu sa strategijom preduzea,
balans ovih elemenata mora da ostane fleksibilan. To je takodje uslov za
adaptaciju preduzea na promjene okruenja.
Uenje je usko povezanosa postizanjem efektivnosti i podudarno je sa
procesom sazrijevanja, samoispunjenja, perspektive i odlunosti pojedinca
kojji ui. Uenje se gradi na onome to pojedinci unesu u svoj rad.
Organizacja koja ui nastoji da stvori vrijednosti, politike i procedure u
kojima uenje i rad imaju isto znaenje u cijeloj organizaciji. Da bi
organizacija postala organizacija koja ui, potrebne su aktivnosti na mnogo
frontova, prije svega, potrebna je ozbiljna, dalekosena predanost i
promjena od strane top menadmenta, koja prodire u sr organizacije.
Adaptacija na promjenjivo okruenje bazirana je i zavisi od organizacionog
znanja i inovacija. Organizaciono znanje, u slubi strategije preduzea,
stvara osnov postizanja konkurentske prednosti na osnovu resursa znanja.
Znaaj integracije znanja i strategije se ogleda u konstruisanju
strategijskih okvira baziranih na znanju. Utom sluaju, svaka strategijska
odluka nastaje kao kombinacija upotrebe resursa baziranih na znanju.
Organizacije koje upravljaju znanjem i imaju razvijen sistem razmjene
znanja, mogu da oekuju od svojih zaposlenih generisanje novih
inovativnih solucija za rjeavanje problema, kao i razvoj inovativnih
organizacionih procesa.

Strategija upravljanja znanjem

Preduzaa svoju misiju ostvaruju u dinaminom privrednom
ambijentu, koji je prepun ansama i opasnostima, na koje treba
blagovremeno reagovati i na pravi nain. Na promjene u svom okruenju,
preduzee reaguje prilagodjavanjem poslovne strategije i taktike
upravljanja, ponude i tranje, tehnologije i organizacije. Preduzee definie
naine, pravce i metode za ostvarivanje mislije i ciljeva. Nakon toga slijedi
realizacija postavljenih planova u praksi, a preduzee oekuje da ce to
dovesti do eljenog stanja. Pri tome preduzee koristi svoje kadrovske,
materijalne, finansijske I informatike resurse. Stvarnost funkcioniranja
organizacije bila bi izuzetno jednostavna kada bi njeno okruenje i
unutranjost bili poznati, kao to je poznat kontinuitet vremena. Veliki broj
buduih promjena na koje e organizacija morati da odgovori su gotovo

nepredvidljive. Odgovori na ove promjene mogu biti realizovani kroz

menadersku improvizaciju ili organizacionu konstrukciju.
Strategijski menadment predstavlja pristup upravljanju preduzeem koje
polazi od jasno definisanih ciljeva, adekvatnih resursa za njihovo
dostizanje I od traenja i koritenja ansi koje ne moraju biti vezane za
prirodu tekueg poslovanja preduzea. Strategijski menadment se oslanja
na kontinuirano koritenje informacija o okruenju. Strategijsko upravljanje
je kontinuiran proces prilagodjavanja preduzea promjenjivoj okolini, u
kome okolina vri uticaj na preduzee i preduzee vri uticaj na okolinu u
kojoj egzistira. Postoji est naina djelovanja koji doprinose da strategija
bazirana na upravljanju znanjem preraste u prednost preduzea:

Upravljanje znanjem kao dominantan dio poslovne strategije kao

proizvod i kao proces.

Kreacija inovacije i znanja novi proizvod, brza komercijalizacija,

stvaranje univerzalnog znanja i ekspertize podeavanjem vremena
potrebnog za reagovanje.

Transferi znanja i najbolja praksa - poboljanje potroakih servisa

podeavanjem vremena potrebnog za reagovanje.

Znanje usmjereno na potorae.

Upravljanje intelektualnom svojinom znaaj intelektualne svojine.

Lina odgovornost za sticanje znanja podsticanje individualnog

uenja i razvoja.

Kreativan pristup upravljanju znanjem moe da rezultira poveanom

efikasnou, veom produktivnou i poveanim prihodima u svim
poslovnim funkcijama.

Zakljuak
Intelektualni kapital je dio fiksnog kapitala preduzea. Intelektualni kapital
preduzea je zbir svega onoga sto zaposleni znaju o organizaciji i znanja
koja postoje u njoj, a to ini osnovu njene konkurentske prednosti. Danas
kada je znanje postalo primarna sirovina i rezultat ekonomskih aktivnosti,
organizacijska sposobnost pametni ljudi koji rade pametne stvari dolazi
u prvi plan. Ljudski kapital oznaava posebnu sposobnost individualaca za
sprovodjenje rjeenja do kupaca, izvoz inovacija i poboljanja, bilo putem
istraivanja u laboratorijim ili putem vodjenja preduzea. Ali pametni
individualci ne dovode nuno do pametnog preduzea.Intelektualni kapital
se ne sastoji od od podjeljenih sektora ljudskog, organizacionog i kapitala
klijenata, ve od njihove medjusobne poezanosti.Uspjena primjena
tehnologije povezana je s upravljanjem intelektualnim kapitalom.

Tehnologijaomoguava bolje upravljanje intelektualnom imovinom i bre

razvijanje znanja.
Kao akadmesko polje strategijski menadment je u potrazi za
integrativnom konceptualizacijom kojom je mogue povezati razliita
znanja. Iz tog razloga, upravljanje znanjem postaje sve znaajniji dio
strategije. U promjenjivom okruenju , organizacija ne moe da postigne
konkurentsku prednost oslanjaui se samo na trinu strategiju ili
strategijsko upravljanje resursima.Upravljanje znanjem je organizacioni
proces koji pomae preduzeu da identifikuje, odabere, organizuje, proiri,
aktivira i unaprijedi informacije i sadraje, koji se nalaze unutar preduzea.
Upravljanje znanjem je praksa ili disciplina koja ukljuuje interakciju ljudi,
procesa I tehnologijeZnanje je jedina kategorija koja upotrebom raste, Ona
je dobro koje je neopipljivo, i sve vie se namee kao pokretaka sila.
Znanjem, kao nepopipljivom imovinom i osnovnim poslovnim resursom,
mora se pravilno upravljati. Znanje je vana strategijska prednost
organizacije i njen primarni resurs. Znanje se ne stie samo na osnovu
vjetina zaposlenih ve i na osnovu svi elemenata sredine organizacije i
razumjevanja njihovih veza.

Literatura
Strategijski menadment Caria Bei, Milan Nikoli, Aleksandar
Damnjanovi, aak 2010

Intellectual Capital: The New Wealth of Organizations - Thomas A. Stewart

Intelektualni kapital Dragomir Sunda, Nataa vast

Internet