Professional Documents
Culture Documents
Prorok H. Frenk
Prorok H. Frenk
DECA DINE
Prevod: Perii Vuk
Herbert Frank CHILDREN OF DUNE, 1976.
Serija "Dina"
(4)
KENTAUR
1979.
1.
Ovo nije bilo samo dvoje devetogodinjaka, ve prirodna sila, predmet oboavanja i
straha. Bili su to potomci Pola Atreida, koji je postao Muad'Dib, Mahdi svih Slobodnjaka.
Muad'Dib je upalio fitilj za eksploziju ljudskog roda; Slobodnjaci su se rairili sa ove
planete u Dihadu, prenosei svoju strast irom vaseljene naseljene ljudima u talasu
religijske vladavine iji su mo i sveprisutni autoritet ostavili traga na svakoj planeti.
Pa ipak, Muad'Dibova deca sazdana su od krvi i mesa, pomisli Stilgar. Dva prosta
uboda mog noa upokojila bi njihova srca. Njihova voda bi se vratila plemenu.
Njegov neposluni um zapade u mete pri ovakvoj pomisli.
Ubiti Muad'Dibovu decu!
Ali godine su ga uinile mudrim u samoposmatranju. Stilgar je znao poreklo ovako
udovine pomisli. Ona je dola iz leve ruke prokletog, ne iz desne ruke blagoslovenog. Ajat
i burhan ivota gotovo da vie nisu imali tajni za njega. Nekada je sa ponosom mislio o sebi
kao Slobodnjaku, o pustinji kao prijatelju. Nazivao je u mislima svoju planetu Dinom, a ne
Arakisom, kako je bilo zabeleeno na svim zvezdanim kartama carstva.
Kako je sve bilo jednostavno dok nam je Mesija bio samo san, pomisli on. Pronaavi
naeg Mahdija, obasjali smo vaseljenu sa bezbroj mesijanskih snova. Svi ljudi koje je
Dihad podjarmio sada sanjaju o voi koji e da doe.
Stilgar baci pogled na zamraenu spavau odaju.
Ako bi moj no oslobodio sve te ljude, da li bi me oni nainili Mesijom?
Moglo se uti kako se Leto prevre u postelji.
Stilgar uzdahnu. Nije imao priliku da upozna dedu Atreida ije je ime ovaj deak
nasledio. Ali mnogi su rekli da je Muad'Dibova moralna snaga poticala iz tog izvora. Da li
bi taj zastraujui kvalitet ispravnosti mogao da preskoi jedno pokoljenje? Stilgar nije bio
u stanju da odgovori na ovo pitanje.
On je razmiljao: Sie Tabr je moj. Ja vladam ovde. Ja sam Naib Slobodnjaka. Bez
mene ne bi bilo ni Muad'Diba. Ovi blizanci sada... preko ani, njihove majke i moje
roake, i moja krv tee njihovim venama. Ja sam tamo zajedno sa Muad'Dibom, ani i
svima ostalima. ta smo to uradili naem svetu?
Stilgar nije mogao da objasni zato mu ovakve misli nou dolaze i zato ga primoravaju
da se osea krivim. On se zguri ispod svog plata sa kapuljaom. Stvarnost uopte nije bila
nalik na san. Prijateljska Pustinja, koja se nekada prostirala od pola do pola, sada se
smanjima na polovinu svoje prvobitne veliine. Mitski raj zelenila koje se iri ispunjavao
ga je stravom. To nije bilo nalik na san. I kada se njegova planeta promenila, opazio je da
se i on promenio. Postao je daleko tananija linost u odnosu na nekadanjeg siekog
poglavicu. Sada je bio svestan mnogih stvari - dravnitva i dubokih posledica koje su
prositicale iz najsitnijih odluka. Pa ipak, svoje znanje i suptilnost oseao je kao tanku
skramu koja prekriva gvozdeno jezgro jednostavnije, odlunije svesnosti. I to starije jezgro
ga je pozivalo, navodilo da se vrati istijim vrednostima.
Jutarnji zvuci Siea poeli su da mu remete misli. ulo se kako ljudi tumaraju po
peini. Osetio je dah povetarca na obrazima: ljudi su izlazili kroz otvor u tamu
praskozorja. Kao to je govorio o dobu dana, obaj povetarac je govorio i o nemaru.
Stanovnici Vorina nisu vie odravali vrstu disciplinu u pogledu vode kao u stara
vremena. A i zato bi, kada je kia zapamena na ovoj planeti, kada je bilo mogue videti
oblake, kada se osmoro Slobodnjaka utopilo u jednoj bujici u Vadiju? Do tog dogaaja re
utopljen nije postojala na jeziku Dine. Ali ovo vie nije bila Dina; ovo je bio Arakis... i ovo
jutro bilo je poetak jednog znaajnog dana.
Razmiljao je: Desika, Muad'Dibova majka, baba ovih kraljevskih blizanaca, vraa se
na nau planetu danas. Zato je ba sada reila da okona svoje dobrovoljno izgnanstvo?
Zato je napustila blagost i sigurnost Kaladana zbog opasnosti Arakisa?
Muile su ga i druge brige: da li e ona osetiti njegove sumnje? Bila je arobnica reda
Bene Geserita, nosilac svedoanstva najsavrenije obuke Sestrinstva i asna Majka na
osnovu svog prava. Ovakve ene bile su veoma otroumne i opasne. Da li e mu narediti da
se probode sopstvenim noem kao to je bilo nareeno Umi, namesniku Liet-Kinesa?
Da li bih je posluao? zapitao se.
Nije mogao da odgovori na ovo pitanje. Pomislio je na Liet-Kinesa, planetologa koji je
prvi poeo da sanjari o preobraaju svekolike pustinje Dine u oveku naklonjenu zelenu
planetu, to je sada postala. Liet-Kines je bio anin otac. Bez njega ne bi bilo ni sna, ni
ani, ni kraljevskih blizanaca. Izraunavanje ovog lomnog lanca onespokojilo je Stilgara.
Kako smo se sreli na ovom mestu? zapitao se. Kako smo se spojili? U koju svrhu? Jesam
li ja duan da okonam sve ovo, da skrim ovo veliko spajanje?
Stilgar je sada pustio na volju uasnom pritisku koji je u njemu postojao. Bio je u stanju
da napravi takav izbor. Da, odriui se ljubavi i porodice, uradi ono to Naib mora da
uradi u odreenoj prilici: da donese smrtnu presudu za dobro plemena. S jedne take
gledanja, ovakvo ubistvo predstavljalo je najtee izdajstvo i grozotu. Ubiti nevinu decu! Pa
ipak, ovo nisu bila nevina deca. Ona su jela melan, uestvovala u siekim orgijama, rila po
pesku u potrazi za pustinjskom pastrmkom, uivala u ostalim igrama dece Slobodnjaka... i
sedela u Kraljevskom Savetu. Deca u tako nenom dobu, pa ipak, dovoljno mudra da sede
u Savetu. Moda su telom bila deca, ali su zato posedovali iskustvo prastarih, poto su
roena sa celokupnou genetskog pamenja, zastraujuom sveu koja je njih i njihovu
tetku Aliju odvajala od ostalih ivih ljudi.
Bezbroj puta, u mnogim noima, Stilgarov um zaokupljala je ova razlika koju su delili
blizanci i njihova tetka; veoma je esto, probuen iz ovih komara, dolazio ovde u spavae
odaje blizanaca sa nedovrenim snovima. Sada su se njegove sumnje stekle u iu.
Pomanjkanje odluke bilo je samo po sebi jedna odluka - znao je to. Ovi blizanci i njihova
tetka probudili su se u materici sa znanjem celokupnog seanja svih svojih predaka. To je
bila posledica odavanja zainu njihovih majki - gospe Desike i ani. Gospa Desika
donela je na svet jednog sina, Muad'Diba, pre nego to se odala zainu. Alija je roena
docnije. To je bila nesumnjiva injenica. Bezbrojna pokoljenja odabiranog oploavanja,
kojim je rukovodio red Bene Geserita, imala su kao krajnji cilj roenje Muad'Diba;
meutim upotreba melana nikada nije ulazila u planove Sestrinstva. Oh, oni su znali za tu
mogunost, ali su zazirali od nje i zvali je Izroenost. To je bilo najstravinije zlo: biti
Izrod. Mora da su imali razloga za takav stav. A ako su kazali da je Alija Izrod, onda se to
podjednako moglo primeniti i na blizance, jer se ani, takoe, odavala zainu. Telo joj je
bilo natopljeno njime, a geni su joj na neki nain dopunili Muad'Dibove.
Stilgarove misli su se komeale. Nije moglo biti sumnje da su ovi blizanci otili dalje od
svog oca. Ali u kom pravcu? Deak je govorio o sposobnosti da bude vlastiti otac - i to je
dokazao. Ve kao sasvim mali. Leto je otkrivao seanja koja je jedino Muad'Dib mogao da
zna. Da li su u tom bezmernom spektru pamenja ekali i drugi preci - preci ija su
ubeenja i navike prouzrokovali neizrecive opasnosti za ljudski rod?
Svete arobnice Bene Geserita izrekle su tu re - Izrodi. Pa ipak, Sestrinstvo je udelo za
genofazom ove dece. arobnice su elele spermu i jajnu eliju bez tela koja su ih nosila. Da
li se zbog toga gospa Desika sada vratila? Ona je bila raskinula sa Sestrinstvom da bi stala
na stranu svog Vojvode, ali su glasine govorile da je ponovo prila redu Bene Geserita.
Mogao bih da okonam ove snove, razmiljao je Stilgar. Kako bi to bilo jednostavno?
I jo jednom je poeo da preispituje mogunost pristupanja ovakvom izboru. Jesu li
blizanci Muad'Diba bili odgovorni za ovu stvarnost koja je unitila snove drugih ljudi? Ne.
Oni su bili samo soiva kroz koja se svetlost rasipala, otkrivajui nove oblike u vaseljeni.
U vrtlogu, njegova misao se okrenula prvobitnim verovanjima Slobodnjaka i on ree u
sebi: boja naredba stie; ne sme je pourivati. Bog je onaj koji pokazuje put; a neki ipak
skreu sa njega.
Muad'Dibova religija bila je ono to je u najveoj meri poraavalo Stilgara. Zato su
Muad'Diba uinili bogom? Zato obogotvoriti jednog oveka za koga se zna da je od krvi i
mesa? Muad'Dibov Zlatni eliksir ivota stvorio je birokratsko udovite koje je zajahalo
celokupno ljudsko delovanje. Drava i religija su se ujedinile i krenje zakona je postalo
greh. Miris bogohuljenja obavijao se poput dima oko svakog dovoenja u sumnju vladinih
ukaza. Greh pobune prizivao je oganj pakla i po sebi ispravnu presudu.
Pa ipak, te vladine ukaze sainio je samo ovek.
Stilgar je tuno vrteo glavom, ne primeujui sluitelje koji su ulazili u kraljevsko
predvorje, idui za svojim jutarnjim dunostima.
Dotakao je kris-no za pojasom, mislei o prolosti koju je ovaj simbolizovao, mislei
kako je vie no jednom saoseao sa pobunjenicima ije je preuranjene ustanke on, svojim
naredbama, slamao. Oseanje stida zapljusnulo mu je svest i on je poeleo da ga izbrie i
da se vrati jednostavnosti koju je no predstavljao. Ali vaseljena se ne vraa nazad. Bio je
to ogroman stroj odraen na sivoj praznini nepostojanja. Ako bi njegov no doneo smrt
blizancima, to bi se samo odbilo od praznine, tkajui nove zamrenosti da odjekuju kroz
ljudsku istoriju, stvarajui nove talase haosa, pozivajui ljudski rod da se lati novih oblika
reda i nereda.
Stilgar je uzdahnuo, postajui svestan kretanja oko sebe. Da, ove sluge su predstavljale
jednu vrstu reda koji je okruavao Muad'Dibove blizance. Oni su se pomerali iz trenutka u
trenutak, suoavajui se sa raznolikim nunostima koje su se tamo pojavljivale. Najbolje je
ne nadmetati se sa njima, ree on u sebi. Najbolje je sukobiti se sa onim to dolazi tek kada
doe.
A ipak i ja sam sluga, ree sebi. A moj gospodar je Bog, Milostivi, Blaeni. I on poe da
navodi u sebi: 'Odista, stavili smo na njihove vratove okove sve do brade, tako da su im
glave uzdignute; postavili smo jednu prepreku ispred i jednu prepreku iza njih; i pokrili
smo ih, tako da ne vide...'
Tako je stajalo u staroj religiji Slobodnjaka.
Stilgar klimnu glavom.
Videti, predvideti sledei trenutak kao to je Muad'Dib inio svojim strahotnim
vizijama budunosti, znailo je suprotstavljati protivsilu ljudskom delovanju. To je stvorilo
nove prostore za odluke. Biti lien okova, da, to je sasvim moglo da nagovesti boansku
ud. Jo jedna sloenost izvan domaaja obinog ljudskog stvora.
Stilgar je sklonio ruku s noa. Prsti su mu brideli od seanja na njega, ali seivo koje je
nekad zablistalo u razjapljenim ustima peanog crva ostalo je u koricama. Sada je znao
da ga nee isukati da bi ubio blizance. Doneo je odluku. Bolje je sauvati onu jednu staru
vrlinu koju je jo negovao: odanost. Bolje je bilo odluiti se za sloenost jedne misli koju je
znao, nego za sloenosti koje su prkosile razumevanju. Bolja je sadanjost nego budunost
jednog sna. Gorak ukus koji je oseao u ustima govorio je Stilgaru kako prazni i odvratni
mogu da budu neki snovi.
Ne! Nema vie snova!
2.
POZIV: 'Jesi li video propovednika?'
"Oboje vas upozoravam da pazite kako ete se danas ponaati", ree Alija. "Razlozi su
vam oboma dobro poznati."
"Mi znamo tvoje razloge, ali ti moda ne zna nae", ree Ganima.
"Gani!" zarea Alija.
Leto oinu pogledom tetku i ree: "Danas kao nikada dosad neemo se pretvarati da
smo balava deurlija."
"Niko od vas ne trai da se smekate", ree Alija. "Ali, mislim da je ludo podstrekivati
opasne misli kod moje majke. Irulan se slae sa mnom. Ko zna kakvu e ulogu Gospa
Desika izabrati. Ona je, na kraju krajeva, Bene Geserit."
Leto odmahnu glavom, udei se: Kako to da Alija ne vidi na ta sumnjamo? Da nije
predaleko otila? On obrati posebnu panju na tanane genske oznake na Alijinom licu koje
su odavale prisustvo njenog dede po majci. Baron Vladimir Harkonen nije bio prijatna
linost. Na ovu opasku, oseti nejasno pokretanje unutranjeg nemira i ree u sebi: Moj
predak, takoe.
On izusti: "Gospa Desika je obuena da vlada."
Ganima klimnu glavom. "Zato je odabrala ba ovaj trenutak da se vrati?"
Alija se smre i ree: "Da li je mogue da jedino eli da vidi svoje unuie?"
Ganima pomisli: Tome se ti nada, moja draga tetko. Ali to je vraki neverovatno.
"Ona ne moe da vlada ovde", ree Alija. "Njoj pripada Kaladan. To bi trebalo da joj
bude dovoljno."
Ganima prozbori blagim glasom: "Kada je na otac krenuo u pustinju da umre,
postavio je tebe za vladara. On..."
"Imate li neku zamerku?" upita Alija.
"Bio je to razborit izbor", ukljui se Leto, nadovezujui se na sestrinu zamisao. "Ti si
bila jedina osoba koja je znala ta znai biti roen onako kako smo mi bili roeni."
"ire se glasine da se moja majka vratila Sestrinstvu", ree Alija, "a vas dvoje veoma
dobro znate ta Bene Geserit misli o ..."
"Izrodima", ree Leto.
"Da!" jetko odgovori Alija.
"Jednom vetica, uvek vetica - tako se kae", ree Ganima.
Sestro, upustila si se u opasnu igru, pomisli Leto, ali se i dalje povodio za njom. On ree:
"Naa baba bila je jednostavnija od drugih ena iz svog reda. Ti raspolae njenim
pamenjem, Alija; svakako zna ta se moe oekivati."
"Jednostavnost!" ree Alija; stala je da odmahuje glavom i da se osvre oko sebe po
dupke punom hodniku, a onda ponovo upravi pogled prema blizancima. "Da je moja
majka bila iole manje sloena linost, nego to jeste, nijedno od vas dvoje sad ne bi bilo
ovde - kao ni ja. Ja bih bila njeno prvoroene i nijedan od ovih..." Jedan drhtaj slian
gru jeze zatrese joj ramena. "Opominjem vas, pazite ta radite danas." Alija podie
pogled. "Evo stie moja straa."
"Jo smatra da za nas nije bezbedno da poemo sa tobom do kosmodroma?" upita
Leto.
"Saekajte ovde", ree Alija. "Doveu je."
Leto izmeni pogled sa sestrom, a potom ree: "Mnogo puta si nam kazala da e
pamenjima preminulih, koja sadrimo u sebi, nedostajati odreena korisnost sve dok
sopstvenim telom dovoljno ne doivimo i na taj nain ih ne uinimo stvarnim. Moja sestra i
ja verujemo u to. Nasluujemo opasne promene sa dolaskom nae babe."
"Nemojte prestati da verujete", ree Alija. im se okrenula, straa je opkoli i oni
krenue brzo niz hodnik ka Dravnom Ulazu gde ih je oekivao ornitopter.
Ganima otra jednu suzu u desnom oku.
3.
Sie na rubu pustinje
Bejae Letov, bejae Kinesov,
oplodnog partnera kome je bila dodeljena. Odazivajui se eljama svog voljenog Vojvode,
donela je na svet sina umesto kerke, koja je po zapovesti Sestrinstva morala da bude
prvoroene.
Ostavivi da se rodim kasnije, postala je uivalac zaina. A sada me oni ne ele. Sada me
se boje! Sa dobrim razlogom...
Dobili su Pola, svog Kvizac Haderaha, jedan ljudski vek prerano - sitna pogreka koja
se potkrala u ogromnom projektu. Ali onda se pojavio novi problem: Izrod, koji je sadrao
dragocene gene za kojima su oni tragali pokolenjima.
Alija oseti kako neka senka skliznu preko nje. Ona pogleda navie. Njena pratnja je
poela da zauzima straarski poloaj, koji je oznaavao pripremu za sletanje. Odmahnula
je glavom, udei se nespokojnim mislima. emu dobrom je sluilo prizivanje minulih
ivota i presliavanje njihovih starih greaka? Ovo je novi ivot.
Dankan Ajdaho je upotrebio svoju mentatsku svest da bi dokuio odgovor na pitanje
zato se Desika vratila ba u ovom trenutku, razmotrivi taj problem u maniru ovekakompjutera za to je bio obdaren. Izjavio je da je ona dola da preuzme blizance za raun
Sestrinstva. Blizanci su, takoe, posedovali dragocene gene. Dankan je, odista, mogao da
bude u pravu. Bio je to dovoljan razlog da izmami Gospu Desiku iz dobrovoljne osame na
Kaladanu. Ako je Sestrinstvo naredilo... Odista, ta bi drugo moglo da je nagna da se vrati
na mesto za koje su je vezivale mnoge potresne uspomene?
"Videemo", promrmlja Alija.
Osetila je kako je ornitopter dodirnuo krov njene Tvrave uz kratki i reski trzaj koji ju
je ispunio ljutitom slutnjom.
4.
Melan (me - lange, takoe ma, lanj) n-s, poreklo neodreeno (misli se da potie iz
starog zemaljskog francuskog): a) meavina zaina; b) zain sa Arakisa (Dine) sa
gerijatrijskim svojstvima koja je prvi primetio Jenup Akoko, kraljevski hemiar za
vreme vladavine akada Mudrog; arakenski melan, pronaen jedino u najdubljem
pustinjskom pesku Arakisa, dovodi se u vezu sa prorokim vizijama Pola Muad'Diba
(Atreida), prvog slobodnjakog Mahdija; takoe korien od strane Svemirskog Esnafa
Navigatora i reda Bene Geserit.
'Kraljevski renik', peto izdanje
U svetlosti svitanja dve velike make preoe stenoviti greben lako se gibajui. Nisu se, u
stvari, jo bile upustile u strastven lov, ve su samo nadgledale svoju teritoriju. Zvali su ih
Laza tigrovi: naroita pasmina doneta na planetu Salusa Sekundus pre gotovo osam
hiljada godina. Genetska manipulacija stare zemaljske vrste izbrisala je neke od
prvobitnih tigrovskih crta, a oplemenila im druge bitne odlike. Zubi su im ostali dugaki.
Lica su im bila iroka, a oi oprezne i inteligentne. ape su se uveale da bi im pruile
vri oslonac na neravnom tlu, a pande u svojevrsnim koricama mogle su se ispruiti
nekih desetak centimetara; na krajevima su bile zaotrene u britke iljke, usled sabijajueg
dejstva korica. Krzno im je bilo glatko i ravnomerno obojeno jednom mrkoutom
nijansom, to ih je inilo gotovo nevidljivim spram peane pozadine.
Na jo jedan nain su se razlikovale od svojih predaka: dok su bili mladunci u mozak su
im ugraeni stimulatori poslunosti. Ovi stimulatori su ih pretvarali u pione u rukama
5.
Slobodnjak se mora vratiti svojoj izvornoj veri, svom geniju za obrazovanje ljudskih
zajednica; on se mora vratiti prolosti, u kojoj je taj nauk opstanka steen u bici sa
Arakisom. Jedino zanimanje Slobodnjaka trebalo bi da bude otvaranje njegove due
prema unutranjim uenjima. Svetovi Carstva, Landsrada i CHOAM konfederacije
nemaju emu da ga naue. Oni bi ga samo liili due.
Propovednik u Arakenu
Svuda oko Gospe Desike, pruajui se duboko u sivosmeu ravnicu piste za sletanje, na
kojoj je sada, pucketajui i umei posle izranjanja iz svemira, poivao njen brod, stajao je
pravi ivi okean. Po njenoj slobodnoj proceni bilo je prisutno pola miliona ljudi od kojih su
moda samo jednu treinu inili hodoasnici. Stajali su u tiini strahopotovanja, panje
prikovane za izlaznu platformu broda, iji su senoviti etvrtasti otvori skrivali nju i njenu
svitu.
Nedostajala su dva asa do podneva, ali je vazduh iznad gomile ve sijao u prahastom
svetlucanju, obeavajui vrelinu novog dana.
Desika dotae svoju srebrom poprskanu kosu bakarne boje, tamo gde joj je
uokvirivala ovalno lice ispod aba kapuljae asne Majke. Znala je da ne izgleda najbolje
posle dugog putovanja, a ni crnina abe nije bila njena najomiljenija boja. No, ona je ovde
ve nosila istu odeu. Znaenje aba-odore nije moglo da bude zaboravljeno meu
Slobodnjacima. Uzdahnula je. Svemirsko putovanje nije joj prijalo, a onda i to dodatno
breme seanja - na jedno drugo putovanje sa Kaladana na Arakis, kada je njen Vojvoda
bio, protiv svoje volje, prisiljen da prihvati ovaj feud.
Polagano, iskuavajui sposobnost steenu obukom u Bene Geseritu, da otkriva
znaenje sitnica, pretraivala je pogledom ljudsko more. Bilo je tu prilika u zagasitosivim
kapuljaama pustinjskih odela, odora Slobodnjaka iz duboke pustinje; takoe su se videli
mogle da sakriju vrebajue podozrenje koje je poivalo u njihovim dubinama. Drugi je bio
Zebatalep, mlai sin jednog Naiba koga je ona poznavala za svojih slobodnjakih dana, na
to je ovaj pourio da je podseti. Njega je bilo lako odgonetnuti: spoj veselosti i svireposti,
suvonjavo lice sa plavom bradom; irio je oko sebe duh tajanstvenih uzbuenja i monog
znanja. Od ove dvojice, Javid je, prema njenom sudu, bio daleko opasniji; ovek
samostalnog rasuivanja, istovremeno privlaan i - nije mogla da pronae drugi izraz odvratan. Njegov naglasak uinio joj se udan, pun starih slobodnjakih izgovora, kao da
je ovek poticao iz nekog izolovanog gnezda svog naroda.
"Kai mi, Javide", ree ona, "odakle si ti?"
"Ja sam samo obian Slobodnjak iz pustinje", odgovori on, uterujui svakim slogom
svoju tvrdnju u la.
Zebatalep se umea sa napadnim potovanjem, to je gotovo liilo na podsmevanje:
"Imamo mnogo toga da pretresemo iz starih dana, moja Gospo. Ja sam bio jedan od prvih,
znate, koji su uoili svetu prirodu misije vaeg sina."
"Ali ti nisi bio jedan od njegovi Fedajkina", ree ona.
"Ne, Moja Gospo. U to vreme bio sam vie filozofski orijentisan; obuavao sam se za
svetenika."
I tako sauvao kou, pomisli ona.
Javid ree: "ekaju nas u Tvravi, moja Gospo."
Ponovo je pomislila kako je udnovatost njegovog naglaska otvoreno pitanje koje
zahteva odgovor. "Ko nas eka?" upita.
"Zbor Vere, svi oni koji odravaju sjaj imenu i delima vaeg svetog sina", ree Javid.
Desika je bacila pogled oko sebe i, ugledavi Aliju kako se osmehuje Javidu, upita: "Je
li ovaj ovek jedan od tvojih nametenika, keri?"
Alija klimnu glavom. "ovek koji je predodreen za velika dela."
Desika, meutim, primeti da ova ljubaznost nije priinila nikakvo zadovoljstvo Javidu.
Reila je da ga prepusti Gurnijevom specijalnom prouavanju. Gurni je upravo pristizao,
sa pet poverljivih ljudi, signalizirajui joj da su sasluanja sumnjivih kolebljivaca u toku.
On se kretao gegajuim korakom snanog oveka, dok mu je pogled ibao svud unaokolo, a
svaki mii plivao u oputenoj budnosti, emu ga je ona nauila kroz benegeseritske pranabindu vebe. Gurni je bio runa ljudina uvebanih refleksa, ubica i krajnje zastraujua
pojava za mnoge, ali ga je Desika volela i cenila iznad svih ostalih ivih ljudi. Oiljak od
udarca inkvajn bia nabrao mu je kou uzdu eljusti, dajui mu opak izgled; kada je,
meutim, ugledao Stilgara osmeh mu ublai lice.
"Dobro uraeno, Stile", ree on i oni se, prema slobodnjakom obiaju, muki
rukovae.
"Oienje", ree Javid, dodirnuvi Desikinu ruku.
Desika se odmae i, paljivo birajui rei u obuzdanoj snazi glasa, tonom i dikcijom
koji su bili sraunati tano odreeno emocionalno dejstvo na Javida i Zebatalepa, ree:
"Vratila sam se na Dinu da vidim svoje unuke. Moramo li da traimo vreme na ove
svetenike besmislice?"
Na Zebatalepa je ovo delovalo silinom oka. Usta mu se nemo otvorie, a unezveren
pogled stade da ara unaokolo po onima koji su uli. Oi su odavale svakog ko je uo.
Svetenika besmislica! Kakvu posledicu e imati ove rei, s obzirom na to da dolaze iz usta
majke njihovog mesije?
Javid je, meutim, potvrdio Desikinu procenu. Usta mu se stisnue, a zatim se
razvukoe u osmeh. Oi mu se ipak nisu smejale, ali nisu ni lutale okolo da bi zabeleile one
koji su sve uli. Javid je dobro znao ko se sve nalazi oko njih. U njegovoj svesti ve se
oformila mapa omeena dometom Desikinog glasa; onima koji su njom bili obuhvaeni
valjalo je ubudue posvetiti posebnu panju. Samo nekoliko sekundi kasnije, Javid je
prestao da se smei, ali naglost kojom je to uinio bila je istovremeno priznanje da se odao.
On nije propustio da uradi svoj domai zadatak: poznate su mu bile posmatrake moi
Gospe Desike. Kratak, grevit pokret njegove glave izrazio je posedovanje pune svesti o
tim moima.
U munjevitom blesku misli, Desika odmeri mogunosti izbora. Mali znak ruke upuen
Gurniju doneo bi Javidu smrt. To se moglo, zbog utiska, obaviti ovde, ili u potaji, kasnije,
ako se udesi da lii na nesreni sluaj.
Razmiljala je: Kada pokuamo da sakrijemo nae najunutranjije nagone, itavo bie
vriti izdaju. Benegeseritska obuka vrtela se oko tog otkrovenja: uzdii posveenike iznad
ove oprenosti i nauiti ih itanju tuih misli. Ocenila je Javidovu inteligenciju kao vrednu,
kao privremeno koristan teg na terazijama ravnotee. Ukoliko bi ga pridobila, mogao je da
postane beoug koji joj je bio potreban: pristup u arakensko svetenstvo. Pored toga, on je
bio Alijin ovek.
Desika ree: "Moja zvanina pratnja mora da ostane mala. Imamo, meutim, jo
jedno mesto. Javide, ti e nam se pridruiti. Zebatalepe, ao mi je. I jo neto, Javide...
Prisustvovau toj sveanosti... ako insistira."
Javid dopusti sebi da udahne punim pluima, a onda ree dubokim glasom: "Kako
Muad'Dibova majka naredi." On pree pogledom od Alije do Zebatalepa, a zatim ga
ponovo upravi na Desiku. "ao mi je to uzrokujem ponovo odlaganje susreta sa vaim
unuiima, ali postoje, ovaj, dravni razlozi..."
Desika pomisli: Dobro. On je, iznad svega, poslovan ovek. im mu odredimo cenu,
kupiemo ga. Otkrila je da uiva u injenici to on odluno insistira na svojoj dragocenoj
sveanosti. Ova mala pobeda poveae mu ugled meu drugovima, to su oboje znali.
Prihvatanje njegovog Oienja moglo bi biti plaanje unapred za docnije usluge.
"Pretpostavljam da si obezbedio prevoz", ree ona.
6.
Dajem ti pustinjskog kameleona ija ti sposobnost da se prilagodi okolini kae sve to
treba da zna o osnovama ekologije i uspostavljanju linog identiteta.
Knjiga rugalica iz Hajtovog letopisa
Leto je, sedei, svirao mali baliset koji mu je za njegov peti roendan poslao savreni
umetnik na ovom instrumentu - Gurni Halek. Za etiri godine vebanja Leto je dostigao
odreenu glatkou, iako su mu dve krajnje bGs ice jo zadavale tekoe. Otkrio je da ga
baliset, u trenucima kada su ga obuzimala oseanja naroite pometenosti, smiruje injenica koja nije izmakla Ganiminoj panji. Sada je sedeo u svetlosti sumraka na
stenovitom grebenu najjunijeg kraja krevitog grebena koji je natkriljivao Sie Tabr.
Blago je cimao ice baliseta.
Ganima je stajala iza njega, i svojom malom prilikom zraila protestom. Nije elela da
izie ovde, napolje, poto je saznala od Stilgara da e se njihova baka zadrati u Arakenu.
Posebno je bila protiv dolaska ovamo jer se pribliavala no. Pokuavajui da pokrene
svog brata, upitala je: "Pa, dobro, ta je sada?"
Kao odgovor on otpoe sledeu pesmu.
Po prvi put otkada je dobio ovaj poklon, Leto je snano osetio da je baliset koji je drao
jarebicu kamenjarku.
Neposredno ispod njega, na pustinjskom tlu, rasle su biljke u preobilju zelenila,
navodnjavane uz pomo kanata koji su delom tekli otvoreni, a delom kroz pokrivene
kanale. Voda je dolazila iz dinovskih sakupljaa kinice koji su se nalazili iza njega na
najvioj taki stene. Tamo se slobodno vijorila zelena zastava Atreida.
Voda i zelenilo.
Novi simboli Arakisa: voda i zelenilo.
Oaza zasaenih dina u obliku dijamanta prostirala se ispod njegovog visokog vidikovca
zbirajui njegovu panju u otru slobodnjaku svesnost. Sa stene ispod njega dopro je
zvonki kliktaj none ptice i to je pojaalo oseaj da ivi u ovom trenutku izvan divlje
prolosti.
Nous avons change'tout cela, pomisli, lako se lativi jednog od prastarih jezika koje su
on i Ganima koristili u potaji. 'Sve smo ovo promenili.' Uzdahnuo je. Oublier je ne puis.
'Ne mogu da zaboravim.'
Iza oaze, mogao je da, u slaboj svetlosti, razazna zemlju koju su Slobodnjaci zvali
'Praznina' - zemlja na kojoj nita nije raslo, zemlja koja nikada nije bila plodna. Voda i
obiman ekoloki plan menjali su ovo. Bilo je, sada, mesta na Arakisu gde se mogla videti
pliana zelena mekota poumljenih brda. ume na Arakisu! Ponekom iz novog pokolenja
bilo je teko da zamisli dine ispod ovih valovitih zelenih brda. Takvim mladim oima
vienje ravne lisnatosti navodnjenog drvea nije prualo nikakvo potresno znaenje. Ali,
Leto je, u ovom trenutku, uhvatio sebe kako razmilja na nain starih Slobodnjaka,
oprezan prema promeni, bojaljiv u prisustvu novog.
Rekao je: "Deca mi kau da veoma retko u poslednje vreme pronalaze pustinjske
pastrmke ovde, na povrini."
"ta bi to trebalo da pokazuje?" upita Ganima. U njenom glasu mogla se osetiti
zlovolja.
"Stvari su poele da se menjaju veoma brzo", ree on.
Jo jedanput se ptica zvonko javila sa stene, a onda na pustinju pade no, kao to
jastreb pada na jarebicu. No ga je esto izlagala naletima pamenja - svi oni unutranji
ivoti grajali su traei svoj trenutak. Ganima se nije protivstavljala ovom fenomenu na
nain na koji je on to inio. Poznavala je, ipak, njegove nemire i on oseti kako ga njena
ruka dotae po ramenu u znak saoseanja.
Ispod njegovih prstiju baliset proizvede jedan srditi akord.
Kako bi mogao da joj kae ta se deava sa njim?
U njegovoj glavi su besneli ratovi, nebrojeno mnogo ivota je rasparavalo svoja
prastara pamenja: estoke nesree, ljubavna slabost, boje mnogih mesta i mnogih lica...
sahranjene tuge i uzavrele radosti mnotva ljudi. uo je tugovanke koje su poticale sa
planeta koje vie ne postoje, zelene plesove i vatru ognjita, naricaljke i usklike, itavu
etvu bezbrojnih razgovora.
Njihov nalet je bilo, nou, jo tee podneti kada se nalazio napolju.
"Zar ne bi trebalo da uemo?" upita ona.
Zatresao je glavom i ona doive taj pokret, shvativi najzad da su njegove nevolje
daleko dublje no to je ona pretpostavljala.
Zato tako pozdravljam no odavde? zapitao se. Nije osetio da je Ganima povukla ruku
sa njegovog ramena.
"Zna li zato kinji sebe na ovaj nain?" ree ona.
Prepoznao je blag prekor u njenom glasu. Da, znao je. Odgovor je leao ovde u njegovoj
svesti, posve oigledan: Zbog toga to me ono veliko poznato-nepoznato iznutra pokree
kao talas. Oseao je podizanje talasa svoje prolosti kao da jae dasku za talase. Posedovao
nagomilavanjima vode u blizini povrine planete; ribe grabljivice plivale su u ovom kanatu
ispod njega. Njihov vektor razvoja prema obliku peanog crva, prvobitno je mogao da
podnese manje koliine vode - koliine koje ljudsko telo sadri u svojim tkivima, na primer.
Ali, suoene sa ogromnim masama vode, njihove hemijske fabrike postajale su neobuzdane
i rasprskavale su se u smrtnom preobraaju to je dovodilo do stvaranja opasnog,
zgusnutog melana, droge krajnje svesti, ije su se razvodnjene estice upotrebljavale u
siekim orgijama. Taj isti koncentrat proneo je Pol Muad'Diba kroz zidove vremena,
duboko u izvor rastvaranja, tamo gde se nijedan mukarac nikada nije usudio da krene.
Ganima je osetila da njen brat, koji je sedeo naspram nje, drhti. "ta si uinio?"
zapitala ga je.
Ali, on nije eleo da prekine sopstveni lanac otkrovenja. "Manjak peanih pastrmki ekoloki preobraaj planete..."
"One se odupiru tome, naravno", ree ona, poinjui da shvata strah u njegovom glasu,
uvuena u ovu stvar protiv svoje volje.
"Kada nestanu peane pastrmke, nestae i svi crvi", ree on. "Plemena moraju biti
upozorena."
"Nee vie biti zaina", ree ona.
Rei su tek dotakle najistaknutije take celovite opasnosti koju su oboje videli kako se
nadvija nad ljudskim bespravnim uvlaenjem u prastare zakone odnosa na Dini.
"To je ono to Alija zna", ree on. "Zato i likuje."
"Kako moe da bude siguran u to?"
"Siguran sam."
Sada je pouzdano znala ta ga uznemirava, i oseti kako joj se od tog saznanja telom iri
jeza.
"Plemena nam nee poverovati, ukoliko ona to odrekne", ree on.
Ova tvrdnja se oslanjala na osnovni problem njihovog bivstvovanja: kakvu su mudrost
Slobodnjaci oekivali od jednog devetogodinjaka? Alija, koja se svakim danom sve vie
otuivala od svog unutranjeg sudelovanja u mnotvu upamenih ivota, igrala je na tu
kartu.
"Moramo da ubedimo Stilgara", ree Ganima.
Kao jedna, njihove glave se obrnue prema meseinom obasjanoj pustinji. Sada je ovo
mesto izgledalo drugaije, izmenjeno kroz nekoliko trenutaka svesnosti. Uzajamno
delovanje oveka i ove okoline nikada im se nije oitije ukazalo. Osetili su se integralnim
delovima jednog dinamikog sistema koji se odravao u osetljivo uravnoteenom redu.
Ovaj novi izgled podrazumevao je istinsku promenu svesti koja ih je preplavljivala
opaanjima. Kao to je Liet-Kines rekao, univerzum je poprite neprestanog optenja
izmeu ivotinjskih populacija. Prosta peana pastrmka obratila se njima, kao ljudskim
ivotinjama.
"Plemena e shvatiti opasnost koja preti vodi", ree Leto.
"Ali ona preti i veim stvarima od vode. To je..." Umukla je poimajui dublje znaenje
njegovih rei. Voda je bila najvei simbol moi na Arakisu. U dubini due Slobodnjaci su
ostali ivotinje naroite prilagodljivosti, kadri da preive u pustinji, strunjaci za opstanak
u nepogodnim uslovima. A kada je nastalo izobilje vode, u njima se dogodilo udno
premetanje simbola, iako su i dalje bili svesni starih nunosti.
"Misli na pretnju koja ugroava mo", ispravila ga je.
"Naravno."
"Ali, da li e nam poverovati?"
"Hoe, ako vide da se to dogaa, ako vide neravnoteu."
"Ravnotea", ree ona, ponavljajui rei koje je njen otac davno izgovorio: "Ekonomija
7.
Vaseljena je boja. To je jedna stvar, celina naspram koje se sva izdvajanja mogu
raspoznati. Kratkotrajan ivot, pa ak i onaj samosvesni i razumni koji nazivamo
uvstvenim, tek je u nepostojanoj vezi sa svakim deliem ove celine.
Tumaenja iz K.E.P. (Komisije Ekumenskih prevodilaca)
Halek je upotrebio znake date rukom da bi preneo glavnu poruku, glasno govorei u
isto vreme o drugim stvarima. Nije mu se dopalo malo predsoblje koje su svetenici
izabrali za pozornicu podnoenja izvetaja, jer je znao da vrvi pijunskim napravama.
Uostalom, neka pokuaju da proniknu u tajnu siunih znakova rukom. Atreidi su
vekovima koristili ovo sredstvo optenja a da se nije naao niko mudriji koji bi ih provalio.
Napolju se spustila no, meutim ova prostorija nije imala prozore i svetlost je dolazila
od sjajnih kugli koje su se nalazile u gornjim uglovima.
"Mnogi od onih koje smo pokupili su Alijini ljudi", doznaio je Halek posmatrajui
Desikino lice dok joj se glasno obraao, izvetavajui je da ispitivanje i dalje traje.
"Dakle, kao to si naslutio", odgovorila je Desika, trepui prstima. Klimnula je
glavom i izustila otvoren odgovor: "Oekujem pun izvetaj kada okona posao, Gurni."
"Naravno, moja Gospo", ree on, a njegovi prsti nadovezae: "Ima jo neto, veoma
uznemiravajue. Pod dejstvom jakih droga, neki od zatvorenika su 'propevali' o Jakarutu i
tek to bi izgovorili to ime, umirali su."
"Uslovljeni zaustavlja srca?" upitae Desikini prsti. Rekla je: "Jesi li oslobodio neke
uhapenike?"
"Nekolicinu, moja Gospo - oigledni olo." A njegovi prsti iarae: "Sumnjamo na
sranu prisilu, ali jo nismo sigurni. Autopsije nisu zavrene. Ja sam, meutim, pomislio da
bi trebalo da sazna ovaj podatak u vezi Jakaruta, pa sam odmah doao."
"Moj Vojvoda i ja smo uvek smatrali da je Jakarutu zanimljiva legenda koja verovatno
poiva na injenici", rekoe Desikini prsti. Ovaj put je izostavila uobiajen izliv tuge koji
je pratio govorenje o davno nestalom predmetu svoje ljubavi.
"Imate li neka nareenja?" upita Halek, glasno.
Desika mu je odgovorila blagim glasom, naloivi mu da se vrati do sletne piste i da joj
donese izvetaj tek kad bude raspolagao odreenim podacima, ali su njeni prsti preneli
drugaiju poruku: "Obnovi veze sa tvojim prijateljima meu krijumarima. Ako Jakarutu
postoji, onda se izdrava od prodaje zaina. U tom sluaju, izuzev krijumara, za njih
nema drugog trita."
Halek se kratko naklonio, a njegovi prsti prozborie: "Ve sam preduzeo korake u tom
pravcu, moja Gospo." I poto nije mogao da odbaci ono u emu se celog ivota obuavao,
dodade: "Budi vrlo obazriva na ovom mestu. Alija je tvoj neprijatelj i veina svetenika
pripada njoj."
"Ne i Javid", odgovorie Desikini prsti. "On mrzi Atreide. Sumnjam da bi iko sem
vetaka mogao to da otkrije, no ja sam ubeena u to. On kuje zaveru, a Alija zna za to."
"Dodeljujem dodatnu strau vaoj linosti", ree Halek glasno, izbegavajui munjevite
varnice nezadovoljstva koje sevnue u Desikinim oima. "Postoje opasnosti, uveren sam u
to. Da li ete provesti no ovde?"
"Otii emo kasnije u Sie Tabr", ree ona i zastade kolebajui se da li da mu kae da
ne alje jo strae, ali ipak ne ree nita. Trebalo je imati poverenja u Gurnijev instinkt. Ne
jedan Atreid je ovo nauio, bilo na svoje zadovoljstvo ili alost. "eka me jo jedan
sastanak - ovog puta sa Uiteljem Iskuenika", ree ona. "To je poslednje, posle ega u se
sa zadovoljstvom otresti ovog mesta."
8.
I ja smotrih jednu drugu zver kako iznie iz peska; imala je dva roga poput jagnjeta ali
su joj eljusti bile nazubljene i ognjene kao zmajeve a telo svetlucalo i nagorevalo od velike
Neobian par proao je kroz dnevnu puku gungulu koja se poveavala i konano
dospeo do podnoja stepenica koje su, nalik na terasasta polja, vodile nagore prema
jednom strmom nagibu - Alijinom hramu, odgovarajuem parnjaku Polove Tvrave.
Propovednik stade da se penje stepenicama, sve dok on i njegov mladi vodi ne stigoe na
tree odmorite, gde su hodoasnici iekivali jutarnje otvaranje dinovskih vrata koja su
se nalazila iznad njih. Ova vrata bila su dovoljno velika da kroz sebe propuste celu
katedralu jedne od starih religija. Verovalo se da se prolaenjem kroz njih hodoasnikova
dua smanjuje do muice, postaje dovoljno mala da moe da proe kroz iglene ui i prodre
u nebesa.
Stupivi na ivicu treeg odmorita, Propovednik se okrenu i inilo se da gleda oko sebe,
videi svojim praznim, onim dupljama bedaste gradske stanovnike, meu kojima je bilo i
Slobodnjaka, u odei koja je podraavala pustinjska odela mada je u pitanju bila samo
dekorativna tkanina, videi pohlepne hodoasnike, tek prispele Esnafovim svemirskim
transportom, koji su iekivali taj prvi korak posveenja koji bi trebalo da im osigura
mesto u raju.
Odmorite je bilo buno mesto: tu su se nalazili pripadnici kulta Mahdijevog Duha u
svojim zelenim odorama koji su nosili ive sokolove uvebane da krete 'zov nebesima'.
Prodavci su viui nudili kupcima hranu. Mnogo to ta je bilo izloeno na prodaju.
Glasovi su se nadvikivali u piskavoj utakmici: mogao se primetiti Dinin Tarok sa svojim
knjiicama komentara odtampanih na igavajru. Jedan prodavac izloio je egzotine
komadie odee koju je 'zajemeno dodirnuo Muad'Dib lino'. Drugi je pokazivao boice
vode koja je 'osvedoeno poticala iz Sie Tabra', gde je Muad'Dib iveo. Na sve strane
romorili su razgovori na stotinu i vie dijalekata Galaa, ovde-onde proarani otrim
grlenim glasovima i cikom autrainskih jezika koji su takoe potpadali pod Sveto carstvo.
Lice-Igrai i mali ljudi sa podozrivih zanatlijskih planeta Tleilaksa skakutali su i vrteli se
po gomili u odei ivahnih boja. Bilo je tu kako ispoenih, tako i podgojenih, od vode
nabreklih, lica. Iz pravca irokih stepenica koje su bile izraene od kremenitog plastinog
elika dopiralo je umorenje hitrih koraka. Pokatkad bi se neki parajui glas izdigao iz ove
kakofonije u molitvi: "Muaaaad'Dib! Muaaaad'Dib! Blagosiljaj moju usrdnu molbu! Ti,
koji si boji miropomazanik, blagosiljaj moju duu! Muaaad'Dib!"
U neposrednoj blizini, meu hodoasnicima, dva glumca su za nagradu od nekoliko
novia recitovala redove iz trenutno popularne 'Rasprave izmeu Armistida i Lendgraha'.
Propovednik je podigao glavu da bi ih uo.
Glumci su bili sredoveni graani i imali su gnjavatorske glasove. Na re zapovesti,
mladi vodi ih je opisao Propovedniku. Bili su odeveni u iroke odede i ili su tako daleko
da ak nisu izvoleli da na svoja od vode nabrekla tela navuku patvorena pustinjska odela.
Asanu Tariku se ovo uinilo zabavnim, ali ga Propovednik smesta ukori zbog toga.
Glumac koji je igrao ulogu Lendgraha upravo je zakljuivao svoju besedu: "Bah!
Jedino je osetljiva ruka u stanju da dokui vaseljenu. Ta ruka je ono to goni tvoj
dragoceni mozak, a, takoe, goni i sve drugo to od njega potie. Ti vidi ono to si stvorio,
ti postaje osetljiv, tek poto je ruka obavila svoj posao!"
Ratrkan aplauz pozdravio je njegovo izvoenje.
Propovednik umrknu i njegove nozdrve se ispunie raznovrsnim mirisima ovog mesta:
esteri osloboeni iz nemarno doteranih pustinjskih odela, prikrivajui mouse razliitog
porekla, uobiajena kremenska praina, dahovi nebrojenih egzotinih jela i mirisi retkih
tamjana koji su ve bili upaljeni u unutranjosti Alijinog hrama i sada su pirili niz
stepenice u briljivo voenim strujama. Propovednikove misli su se, dok je upijao okolinu,
ogledale na njegovom licu: Dovde smo doli, mi Slobodnjaci!
Gomila na odmoritu se iznenada zatalasa jer joj je neto privuklo panju. Peani
plesai su pristigli na trg u podnoju stepenica, njih pedesetak povezanih elaka uetom.
Oni su, oigledno, igrali ovako ve danima, teei da dostignu stanje ekstaze. Pena im je
udarala na usta dok su se trzali i tabanali po zvucima svoje tajnovite muzike. Najmanje
treina njih se onesveena klatila u konopcima, cimana napred i nazad od strane ostalih,
nalik na lutke nanizane na ice. Jedna od ovih lutaka se, ipak, prenula iz nesvesti i rulja je
oito znala ta moe da oekuje.
"Viiidim!" vrisnuo je novoprobueni. "Viiidim!" On se odupirao potezanju ostalih
igraa i bacao svoj divlji pogled nalevo i nadesno... "Ovde gde je ovaj grad, bie samo
pesak! Viiidim!"
Grohotan, bujajui smeh razlegao se meu posmatraima. ak su mu se pridruili i
neki novi hodoasnici.
Ovo je bilo previe za Propovednika. Uzdigao je obe ruke i grmnuo glasom koji je
nekad, svakako, zapovedao jahaima crva. "Tiina!" Na ovaj ratniki pokli trgom je
zavladao tajac.
Propovednik je upravio suvonjavu ruku u pravcu igraa i obmana da on, u stvari, vidi
bila je udesno jaka. "Zar niste uli ovog oveka? Bogohulnici i idolopoklonici! Svi vi!
Muad'Dibova religija nije Muad'Dib. On je prezire kao to prezire i vas! Pesak e prekriti
ovo mesto. Pesak e prekriti vas."
Izrekavi ovo, spustio je ruke, stavio jednu aku na rame svog mladog vodia i naredio:
"Vodi me sa ovog mesta."
Moda je to bilo zbog rei koje je Propovednik izabrao: On je prezire kao to prezire i
vas! Moda je to bilo zbog njegovog glasa, koji je svakako sadravao neto vie od
ljudskog, izvesnu zvunost, bez sumnje, steenu kroz upranjavanje umetnosti
benegeseritskog Glasa, koji je zapovedao isto prelivima tananih glasovnih izvijanja.
Moda je to bilo samo zbog misticizma nerazluivo vezanog za ovo mesto u kome je
Muad'Dib iveo, kojim je hodio i vladao. Bilo kako bilo, tek je neko sa odmorita uskliknuo
i povikao prema Propovednikovim leima koja su se udaljavala, glasom u kome je
treperilo religiozno strahopotovanje: "Je li nam se ovo Muad'Dib vratio?"
Propovednik se zaustavio, posegnuo rukom za kesu ispod svoje burke i izvadio jedan
predmet koji su samo oni to su stajali u blizini prepoznali. Bila je to ovekova aka
mumificirana u pustinji, jedna od planetnih ala na raun smrtnosti koje su se povremeno
pojavljivale iz peska i bile opteprihvaene kao prenoenje poruke ai-Huluda. aka je bila
sasuena u stisnutu pesnicu i zavravala se belom koskom izgrebanom peanim vetrovima.
"Donosim ruku Boga, i to je sve to donosim!" povikao je Propovednik. "Govorim u
ime Boje. Ja sam Propovednik."
Neki su ga razumeli u smislu da je ta ruka pripadala Muad'Dibu, ali su drugi ostali
oarani njegovim zapovednikim prisustvom i stranim glasom - i eto kako je Arakis
saznao njegovo ime. Ali ovo nije bio i poslednji put kada se zauo njegov glas.
9.
Obino se kae, dragi moj Georade, da u iskustvu sa melanom postoji velika prirodna
vrlina. Moda je to istina. U meni, meutim, ostaju duboke sumnje da svaka upotreba
melana donosi vrlinu. ini mi se da su odreene osobe izopaile upotrebu melana
okreui je protiv Boga. Reima Ekumenona, oni su unakazili duu. Oni pokupe povrinu
melana i zbog toga veruju da su dostigli milost. Oni ismevaju svoje savremenike, ine
veliku tetu pobonosti i zlonamerno izvru znaenje ovog izobilnog dara, to, svakako,
predstavlja sakaenje koje je izvan ovekove moi prepravljanja. Da bi istinski bio jedno
sa vrlinom zaina, ni na jedan nain nepokvaren, pun mile asti, ovek mora da dopusti
saglasnost svojih dela i rei. Kada tvoja dela zaokrue sistem zlih posledica, onda te treba
ceniti po tim posledicama a ne po tvojim objanjenjima. Tako nam valja proceniti
Muad'Diba.
Pedantna Jeres
Bila je to mala soba okaena mirisom ozona, svedena na senovito sivilo mutnim sjajnim
kuglama i metalnoplavom svetlou koja je dopirala sa ekrana. Ekran je bio oko metar
irok i svega dve treine metra visok. On je otkrivao u optem planu sliku goletne, stenovite
doline sa dva Laza tigra kako se hrane krvavim ostacima nedavnog lova. Na padini brda
iznad tigrova mogao se opaziti jedan viljast ovek u sardaukarskoj radnoj uniformi, sa
obelejem Levenbreha na okovratniku. Na grudima mu je visila kontrolna tabla odailjaa
poslunosti.
U jednoj suspenzorskoj stolici kadroj da menja vie oblika, koja se nalazila naspram
ekrana, sedela je plavokosa ena neodreenih godina starosti. Imala je srcasto lice i tanke
ruke koje su, dok je posmatrala, stezale naslon stolice. Punoa bele haljine ukraene zlatom
skrivala je njen stas. Na jedan korak razdaljine, sa njene desne strane, stajao je zdepast
ovek, obuen u bronzanozlatnu uniformu baarskog autanta u staroj imperiji
Sardaukara. Njegova kosa koja je sedela bila je kratko podiana iznad etvrtastog
bezoseajnog lica.
ena se nakalja i ree: "Ispalo je kao to si predvideo, Tiekanie."
"Nesumnjivo, princezo", odvrati baarski autant promuklim glasom.
Ona se nasmeja, opazivi napetost u njegovom glasu, a onda upita: "Reci mi, Tiekanie,
kako e se mom sinu dopasti zvuk titule Imperatora Farad'na I?"
"Ta titula njemu dolikuje, princezo."
"Nisam te to pitala."
"Moda nee odobriti neke stvari koje su uraene da bi on dobio tu, ah, titulu."
"A onda opet..." Okrenula se i stala da, kroz tamu, pilji u njega. "Dobro si sluio mog
oca. Nije bila tvoja greka to su mu Atreidi preoteli presto. Ali je izvesno da i ti osea
aoku ovog gubitka podjednako otro kao i bilo..."
"Da li princeza Vensicia ima neki specijalan zadatak za mene?" upita Tiekanik. Njegov
glas je ostao promukao ali je sada u njemu bilo i britkosti.
"Ima ravu naviku da me prekida", ree ona.
Sada je bio red na njega da se nasmeje, otkrivajui pri tom guste redove zuba koji
zablistae u svetlosti ekrana. "Povremeno me podseate na vaeg oca", ree on. "Uvek
neko okolienje pre nego to izdate zahtev za delikatan... ah, zadatak."
Ona naglo skide pogled sa njega ne bi li sakrila bes i upita ga: "Da li zaista misli da e
ovi Laza tigrovi vratiti mog sina na presto?"
"To je sasvim mogue, princezo. Morate priznati da kopilad Pola Atreida nee biti vie
do soan zalogaj za ovo dvoje. A kada ti blizanci nestanu..." On slee ramenima.
"Unuk adama IV postaje logian naslednik", ree ona. "Upravo tako ukoliko uspemo
da izbegnemo da nas Slobodnjaci, Landsrad i CHOAM okrive, da ne pominjem bilo kog
preivelog Atreida koji bi mogao..."
"Javid me uverava da njegovi ljudi mogu sasvim lako da se pobrinu za Aliju. Gospu
Desiku ne raunam u Atreide. Ko jo preostaje?"
"Landsrad i CHOAM e poi tamo gde je zarada", ree ona, "ali ta emo sa
Slobodnjacima?"
"Udaviemo ih u Muad'Dibovoj religiji!"
"To je lake rei nego uraditi, dragi moj Tiekanie."
"Shvatam", ree on. "Ponovo se vraamo tom starom sporu."
"Kua Korino je uinila mnogo gore stvari da se domogne vlasti", ree ona.
"Ali primiti tu... tu Mahdi religiju!"
"Moj sin te potuje", ree ona.
"Princezo, ja eznem za danom kada e kua Korina povratiti svoju zakonitu stolicu
vlasti. Isto to osea svaki preostali Sardaukar ovde na Salusi. Ali ako vi..."
"Tiekanie! Ovo je planeta Salusa Sekundus. Nemoj da zapada u lenjost koja se
rairila naim Carstvom. Puno ime, potpuna titula - pozornost na svaku pojedinost. Ove
osobine e poslati atreidsku ivu krv u pesak Arakisa. Svaka pojedinost, Tiekanie!"
Znao je ta eli da dobije ovim napadom. Bio je to deo prevejane lukavtine koju je
nauila od svoje sestre, Irulan. Pa ipak, osetio je da mu tle izmie pod nogama.
"uje li me, Tiekanie?"
"ujem, princezo."
"elim da primi tu Muad'Dibovu religiju", ree ona.
"Princezo, skoio bih u vatru za vas, ali ovo..."
"Ovo je nareenje, Tiekanie!"
Progutao je pljuvaku i stao da zuri u ekran. Laza tigrovi su okonali obed i sada su
leali na pesku dovravajui umivanje dugim jezicima kojima su prelazili preko prednjih
apa.
"Nareenje, Tiekanie, da li me razume?"
"ujem i pokoravam se, princezo." Ton njegovog glasa nije se promenio.
Uzdahnula je. "Oh, kada bi samo moj otac bio iv..."
"Da, princezo."
"Ne podsmevaj mi se, Tiekanie. Znam koliko ti je to odvratno. Ali, ako ti da primer..."
"On me, moda, nee slediti, princezo."
"Sledie." Pokazala je na ekran. "Pade mi na pamet da bi ovaj Levenbreh mogao da
bude problem."
"Problem? Kako to?"
"Koliko ljudi zna za ovu stvar sa tigrovima?"
"Levenbreh, koji je njihov ukrotitelj... jedan transportni pilot, vi, i naravno..." On se
potapa po grudima.
"A kako stoji stvar sa kupcima?"
"Oni nita ne znaju. ega se plaite, princezo?"
"Moj sin je prilino osetljiv."
"Sardaukar ne otkriva tajne", ree on.
"Ni mrtvi ljudi, takoe." Ona posegnu napred i pritisnu jednu crvenu dirku koja se
nalazila ispod osvetljenog ekrana. U istom trenutku Laza tigrovi podigoe glave. Skoili su
na noge i pogledali prema brdu na kome se nalazio Levenbreh. Kreui se kao jedan,
obrnue se i poee da grabe uz brdo.
Sa izgledom spokojstva, u prvi mah, Levenbreh pritisnu dirku na svom odailjau.
Njegovi pokreti odavali su samopouzdanje, ali kada su make nastavile da juriaju prema
njemu, on postade uzrujaniji i stade da pritiska dirku sve ee. Izraz zabezeknute
svesnosti prelete preko crta njegovog lica i ruka mu tre prema radnom nou za pojasom.
Ovaj pokuaj je doao suvie kasno. Grabuljaste kande zarie mu se u grudi i on pade
koprcajui se. Kada se naao na zemlji, drugi tigar ga zgrabi za vrat zubatim eljustima i
protrese. Kima pue.
"Pozornost na pojedinosti!" ree princeza. Okrenula se i ukoila se ugledavi kako
Tiekanik izvlai svoj no. Meutim, on joj ponudi bode, pruajui drku napred.
"Moda biste eleli da upotrebire moj no kako biste posvetili panju jo jednoj
pojedinosti", ree on.
"Vrati to u korice i ne izigravaj budalu!" viknu ona pomamno. "Ponekad, Tiekanie,
izaziva me da..."
"Onaj napolju je bio dobar ovek, princezo. Jedan od mojih najboljih ljudi."
"Jedan od mojih najboljih ljudi", ispravi ga ona.
Drhtavo je uvukao dubok dah i vratio no u kaniju. "A ta emo sa mojim transportnim
pilotom?"
"To e se pripisati nesrenom sluaju", ree ona. "Posavetovae ga da obezbedi
krajnju predostronost kada nam bude dopremao tigrove natrag. I naravno, kada isporui
nae ljubimce Javidovim ljudima za transport..." Spustila je pogled na njegov no.
"Je li to nareenje, princezo?"
"Jeste."
"Hou li ja, potom, sam pasti na svoj no ili ete se vi pobrinuti za tu, ah, pojedinost?"
Odgovorila mu je sa pritvornom mirnoom, hrapavim glasom: "Tiekanie, da nisam
apsolutno ubeena da bi ti pao na svoj no na moju zapovest, ne bi stajao ovde pored mene
- naoruan."
Progutao je knedlu i zagledao se u ekran. Tigrovi su jo jednom utoljavali svoju glad.
Ona je odbila da posmatra prizor, ve je i dalje zurila u Tiekanika. Najzad ree:
"Takoe e rei naim kupcima da nam vie ne dovode odgovarajue parove dece koja se
poklapaju sa nunim opisom."
"Kako zapovedite, princezo."
"Nemoj da razgovara tim tonom sa mnom, Tiekanie."
"Razumem, princezo."
Njene usne se stisnue u pravu liniju. Zatim ree: "Koliko jo imamo tih parnih
kostima?"
"est kompleta odee, zajedno sa pustinjskim odelima i cipelama za pesak, sa utisnutom
oznakom Atreida na svakom od njih."
"Da li je tkanina isto tako skupocena kao ona na ovom paru?" Klimnula je glavom u
pravcu ekrana.
"Kakva dolikuje kraljevskoj visosti, princezo."
"Pozornost na pojedinosti", ree ona. "Ovo ruho e biti otpremljeno na Arakis kao dar
naim kraljevskim roacima. To e biti darovi mog sina, da li me razume, Tiekanie?"
"Potpuno, princezo."
"Nagovori ga da napie prigodno pisamce. U njemu bi trebalo da stoji da im on alje
ovo malo ruha kao dokaz njegove privrenosti kui Atreida. Neto u tom smislu."
"A za koju priliku?"
"Za roendan, sveti dan ili slino, Tiekanie. To preputam tebi. Imam poverenja u
tebe, moj prijatelju."
utke ju je posmatrao.
Lice joj se smre. "Mora da ti je to poznato? Kome bih jo mogla da verujem posle
smrti svog supruga?"
Stresao se, pomislivi kako se samo revnosno ugledala na pauka. Ne bi ak bilo dovoljno
stupiti u prisne odnose sa njom, to je njegov Levenbreh, kako je sada pretpostavljao,
uinio.
10.
Ili emo da napustimo dugo potovanu teoriju relativiteta, ili emo da prestanemo da
verujemo da smo u stanju da uzmemo uea u neprekidnom, tanom predskazivanju
budunosti. Zaista, znanje budunosti pokree sijaset pitanja na koja se ne moe
odgovoriti u svetlu uobiajenih pretpostavki, osim ako se prvo ne zamisli jedan posmatra
izvan vremena i, drugo, poniti svekoliko kretanje. Ako prihvatite teoriju relativiteta, nije
teko dokazati da vreme i posmatra moraju da stoje u povezanosti ili e dolaziti do
netanosti. Po tome bi se reklo da je nemogue uzeti uea u tanom predskazivanju
budunosti. Kako, onda, da objasnimo neprekidna traganja uglednih naunika za ovim
vizionarskim ciljem? Kako, onda, da objasnimo Muad'Diba?
Predavanja o Prorotvu od Hark Al-Aba
"Moram neto da ti kaem", ree Desika, "i pored toga to znam da e te moje rei
podsetiti na mnoga iskustva iz nae zajednike prolosti i da e te dovesti u opasan
poloaj."
Zastala je da vidi kako Ganima prima ovo.
Sedele su nasamo, uvaljene u niske jastuke u jednoj odaji Sie Tabra. Bilo je potrebno
prilino umea da se udesi ovaj sastanak i Desika uopte nije bila sigurna da je to
iskljuivo njeno delo. Izgledalo je da Ganima nasluuje i doprinosi na svakom koraku.
Gotovo dva asa su protekla od svitanja i uzbuenja pozdravljanja i svih onih
upoznavanja behu prola. Desika je nagnala svoj puls da se vrati u miran ritam i
usredsredila panju na ovu sobu kamenih zidova koju su ispunjavali tamni tapeti i uti
jastuci. Suprotstavljajui se nagomilanoj napetosti, ona uhvati sebe kako, posle toliko
ruka je ostala nepovreena. Pa ipak, od seanja na ovo, Ganimino elo se orosilo znojem.
"Ti se, naravno, sea toga na nain koji meni nije mogu", ree Desika.
Za trenutak, noena pamenjem, Ganima je sagledala svoju baku u drugaijem svetlu:
ta sve ova ena moe da uini shodno goneim nunostima ranog uslovljavanja u kolama
Bene Geserita! Ovo je izdiglo na povrinu nova pitanja u pogledu Desikinog povratka na
Arakis.
"Bilo bi glupo ponoviti ovaj ogled sa tobom ili tvojim bratom", ree Desika. "Vi ve
znate istinu o tome. Moram da pretpostavim da ste ljudska bia i da neete zloupotrebiti
svoje nasleene moi."
"Ali ti uopte ne pravi takvu pretpostavku", ree Ganima.
Desika sevnu oima, oseajui kako se prepreke ponovo postavljaju na staro mesto, ali
ih ona jo jednom obori. Upitala je: "Hoe li da poveruje u moju ljubav prema tebi?"
"Da." Ganima podie ruku u trenutku kad je Desika zaustila da kae jo neto. "Ali ta
ljubav te ne bi spreila da nas uniti. Oh, poznato mi je to rasuivanje: 'Bolje da zverovek umre nego da se ponovo stvara.' A ta istina posebno vai kada taj zver-ovek nosi
ime Atreida."
"Ti si makar ljudsko bie", izlanu se Desika. "Instinkt me ne vara."
Ganima je osetila iskrenost u ovoj izjavi, pa ree: "Ali nisi sigurna za Leta."
"Nisam."
"Izrodstvo."
Desika je mogla samo da klimne glavom.
Ganima ree: "Ne jo, valjda. Premda obe znamo kakva se opasnost u tome krije.
Moemo da vidimo Alijin primer."
Desika poklopi rukama oi i pomisli: ak ni ljubav ne moe da nas zatiti od neeljenih
injenica. I tada je, shvativi da jo voli svoju ker, nemuto zavapila protiv sudbine: Alija,
oh, Alija! Oprosti zbog mog udela u razaranju tvoje linosti.
Ganima se nakalja.
Desika je spustila ruke, razmiljajui: Mogla bih da jadikujem nad sudbinom svoje
sirote keri, ali sada ima i drugih nevolja. Rekla je: "Znai, ti si prepoznala ono to se
dogodilo Aliji."
"Leto i ja smo posmatrali kako se to dogaa. Bili smo nemoni da to spreimo, iako smo
razmatrali mnoge mogunosti."
"Ti si sigurna da je tvoj brat slobodan od ovog prokletstva?"
"Sigurna sam."
Spokojno ubeenje ove tvrdnje nije se moglo porei. Desika je otkrila da prihvata ovu
tvrdnju. Zatim ree: "Kako to da ste se vi izvukli?"
Ganima je iznela teoriju koju su ona i Leto postavili, da je njihovo izbegavanje
zainskog transa i Alijino uputanje u njega esto inilo razliku. Nastavila je iznosei
njegove snove i planove o kojima su raspravljali - ne zaboravivi da pomene i Jakarutu.
Desika klimnu glavom. "Alija je ipak Atreid i to namee ogromne tekoe."
Ganima je uutala iznenada shvativi da Desika tuguje za svojim Vojvodom kao da je
jue preminuo i da e uvati njegovo ime i uspomenu na njega od svih pretnji. Lina
pamenja iz Vojvodinog ivota projurie kroz Ganiminu svest da pojaaju ovu procenu, da
je ublae razumevanjem.
"A sada", ree Desika bodrim glasom, "ta moe da mi kae o tom Propovedniku?
Jue, posle onog groznog rituala Oienja ula sam neke uznemiravajue izvetaje."
Ganima slee ramenima. "On bi mogao da bude..."
"Pol?"
"Da, ali mi ga nismo videli da to proverimo."
11.
ujem vetar kako duva preko pustinje i vidim mesece jedne zimske noi kako se poput
velikih brodova uzdiu u prazninu. Pred njima se zaklinjem: biu odvaan i ostvariu
umetnost vladavine; uravnoteiu svoju nasleenu prolost i postau savrena riznica
svojih dragocenih pamenja. Moj lik e prosijavati hodnicima vremena sve dok ljudska
vrsta postoji.
Letova zakletva prema Hark Al-Adu
Kada je bila sasvim mlada, Alija Atreid se satima vebala u prana-bindu transu,
pokuavajui da ojaa sopstvenu linost za borbu protiv napada svih onih drugih. Znala je
u emu je problem - melan se nije mogao izbei u siekoj naseobini. Sve je vrvelo od
njega: hrana, voda, vazduh, ak i tkanine na koje je nou ronila suze. Vrlo rano je
razaznala korisnost sieke orgije kada je pleme ispijalo vodu jednog mrtvog crva.
Slobodnjaci su se, u orgiji, oslobaali nagomilanih pritisaka svojih genetskih pamenja i
kroz nju su se odricali tih pamenja. Videla je kako su njeni drugovi bili privremeno
posednuti u orgiji.
Za nju nije bilo takvog razreenja, takvog odricanja. Posedovala je punu svesnost
mnogo pre roenja. Sa tom svesnou ila je i kataklizmina svest o njenom poloaju: jo u
materici zakljuana u moan, neizbean spoj sa linostima svih svojih predaka, kao i sa
onim identitetima koje je smrt preko zaina-tau prenela do Gospe Desike. Pre roenja,
Alija je sadravala i poslednju mrvicu znanja koja se zahtevala od asne Majke Bene
Geserita - plus mnogo, mnogo vie od svih onih drugih.
U tom znanju poivalo je prepoznavanje jedne uasne stvarnosti - Izrodstvo.
Sveukupnost ovog znanja ju je iscrpla. Oni koji su roeni kao oformljene linosti nisu
mogli da se izvuku. Pa ipak, ona se borila protiv gnusnijih meu njenim precima,
izvojevavi za odreeno vreme Pirovu pobedu koja je trajala tokom njenog detinjstva. Ona
je poznavala svoju linost, ali to joj nije obezbeivalo imunitet protiv neoekivanih
naturanja onih koji su kroz nju iveli svoje prenesene ivote.
Takva u i ja biti jednog dana, pomiljala je ona. Ova misao ju je obeshrabrivala.
Pojavljivati se i skrivati se u ivotu deteta poteklog iz vlastite utrobe, naturati se i
dokopavati se svesti da bi se pridodala jedna koliina iskustva.
Strah se unjao njenim detinjstvom. Uporno je trajao i u pubertetu. Borila se protiv
njega, nikad ne traei pomo. Ko bi razumeo pomo koja je njoj bila potrebna? To nije
mogla ak ni njena majka, koja nikada nije bila u stanju da potpuno odagna tu avet
benegesertiskog suda: oni koji su roeni kao oformljene linosti predstavljali su Izrodstvo.
Dola je ona no kada je njen brat sam otiao u pustinju traei smrt, prinosei sebe na
rtvu ai-Huludu, to se smatralo ispravnim postupkom za slepe Slobodnjake. U roku od
mesec dana Alija se udala za Polovog uitelja maevanja, Dankana Ajdaha, mentata koga
su vratili iz smrti pomou umea Tleilaksa. Njena majka je pobegla natrag na Kaladan.
Polovi blizanci su postali Alijini zakonski tienici.
Uz to ona je upravljala namesnitvom.
Teret obaveza odagnao je stare strahove i ona se bila irom otvorila prema unutranjim
ivotima, traei njihov savet, zagnjurujui se u zainski trans u potrazi za vizijama
vodiljama.
Kriza je nastupila jednog dana koji je bio nalik na svaki drugi u vreme prolenjeg
meseca Laaba. Jutro je bilo vedro, a hladan vetar je dopirao sa pola. Nalazila se u
Muad'Dibovoj tvravi. Jo je nosila uto, boju jalovog sunca, u znak alosti. Ovih
poslednjih nekoliko sedmica sve vie je odbijala unutranji glas svoje majke, sklon da se
podrugne pripremama za nastupajue Svete Dane koji je trebalo da se odre u hramu.
Unutranja svest o Desiki je bledela, bledela, ieznuvi na kraju sa bezlinim
zahtevom da bi za Aliju bilo bolje da se posveti izradi Atreidskog zakona. Novi ivoti
poee da negoduju zahtevajui svoj trenutak svesti. Alija je osetila da je otvorila bezdanu
rupu i iz nje stadoe da kuljaju lica kao roj skakavaca, sve dok joj se, na kraju, panja nije
usresredila na jedno koje je liilo na zversko: stari baron Harkonen. Uz strahovite pogrde
ona vriskom zagui sva ta unutranja negodovanja, izvojevavi privremeno zatije.
Istog jutra Alija je pre doruka otila u etnju po vrtu na krovu tvrave. U novom
pokuaju da pobedi u unutranjoj bici, pokuala je da celu svoju svest sabije u okvir
odine opomene Zensuniju:
"Ako se ispuste lestvice, moe se pasti nagore!"
Ali jutarnji sjaj du grebena Zatitnog Zida remetio joj je panju. Sadovi elastine
kudrave trave ispunjavali su staze vrta. Kada je skinula pogled sa Zatitnog Zida, ugledala
je rosu na travi, celokupnu vlagu koja je prola ovuda tokom noi. U njoj se pronalaenje
njenog tela ogledalo kao pronalaenje mnotva ljudi.
Od ovog mnotva spopade je vrtoglavica. Svaki odraz nosio je otisak po jednog lica iz
njenog unutranjeg mnotva.
Pokuala je da usresredi panju na ono to joj je ova trava u sutini znaila. Prisustvo
izobilne rose govorilo joj je koliko daleko je ekoloki preobraaj na Arakisu odmakao.
Klima na ovoj geografskoj irini postajala je toplija; poveavao se procenat ugljendioksida
u atmosferi. Podsetila se koliko e mnogo novih hektara biti stavljeno pod zelene zasade u
nastupajuoj godini - a navodnjavanje samo jednog hektara zahtevalo je etiri hiljade
kubnih metara vode.
Uprkos svih pokuaja da ostane u okviru svetovnih misli, nije bila u stanju da odagna
zmijoliko kruenje svih onih unutar nje.
Poloila je ruke na elo i pritisnula ih.
U smiraj prethodnog dana, njena straa u zamku privela joj je jednog zatvorenika da
mu presudi: bio je to neki Esas Paimon, onii ovek tamne puti, na prvi pogled u slubi
jedne od manjih kua, Nebirosa, koji je trgovao svetim dokumentima i malim
rukotvorenim dekorativnim predmetima. U stvari, Paimon je bio poznat kao CHOAM-ov
pijun iji je zadatak bio da procenjuje godinju setvu zaina. Alija se taman spremala da
ga poalje u tamnicu kad on buno die svoj glas protiv 'nepravednosti Atreida'. Ovo je
moglo smesta da mu donese smrt na viseem tronocu, ali njegova smelost zadra Aliju.
Ona stade strogo da mu se obraa sa svog Trona Pravednosti, pokuavajui da
zaplaivanjem izvue iz njega vie no to je to polo za rukom njenim inkvizitorima.
"Zato Combine Homnete toliko zanima naa setva zaina?" upitala je. "Kai nam pa
emo te moda potedeti."
"Ja skupljam samo ono za ta postoji trite", ree Paimon. "Ne znam nita o tome ta
se dogaa sa mojom etvom."
"I za tu siunu dobit ti se mea u nae kraljevske planove?" otro ga upita Alija.
"Kraljevstvo nikada ne uzima u obzir da bismo mi mogli, takoe, imati planove",
odvrati on.
Alija, pridobijena njegovom oajnikom odvanou, ree: "Esase Paimone, hoe li da
radi za mene?"
Na ovo, nekakvo zelenilo posvetli njegovo tamnoputo lice i on ree: "Bili ste spremni da
me zbriete bez grie savesti. Kakva je to moja nova vrednost koja vas je iznenada privolila
da joj odredite trinu cenu?"
glasu.
Alija se ljutito okrenu i odmahnu rukom.
Straar poslua, ali se zau kako se vrata na krovu zatvorie sa treskom.
Na zvuk zalupljenih vrata, Alija se oseti prikljetena svim onim to je godinama
pokuavala da odrie. ivoti drugih navirali su unutar nje poput strane plime. Svaki
vapijui ivot priljubljivao je svoje lice uz njene centre vida - pravi oblak likova. Neka su
imala ugavopegavu kou, druga su bila hrapava i puna pegavih senki; iskrsavala su usta
nalik na vlane rombove. Pritisak ovog roja preplavio ju je silinom koja je prisili da se
pusti u slobodno plutanje i uranjanje u njega.
"Ne", proapta. "Ne...ne...ne..."
Izvesno je da bi se onesvestila tu, na stazi, da ne bi klupe koja prihvati njeno
otromboljeno telo. Pokuala je da sedi, i poto za to nije imala snage ona se oprui na
hladan plastini elik, neprekidno apui istu re odbijanja.
Plima je nastavila da raste u njoj.
Osetila je da je postala prijemiva za i najneznatnije izraze panje, svesna rizika, ali
budna za svaki usklik ovih usta koja su grajala u njoj. Bila je to kakofonija zahteva za
njenu panju: "Mene! Mene! Ne, mene!" I znala je da e, ako jedanput pokloni svoju
panju, pokloni je potpuno, biti izgubljena. Da se usredsredi na jedno lice iz ovog mnotva i
saslua njegov glas, znailo je potpasti pod vlast tog egocentrizma koji je sudelovao u
njenom postojanju.
"Prorotvo je ovo delo", proapta jedan glas.
Ona poklopi rukama ui, razmiljajui: Ja nisam sposobna da proriem! Trans nije
uspeo da mi to podari!
Ali glas je ustrajavao: "Mogao bi da ti podari, ako bi imala pomo."
"Ne... ne," proapta ona.
Drugi glasovi su se preplitali u njenoj svesti. "Ja, Agamemnon, tvoj predak, zahtevam
da me saslua!"
"Ne...ne." Pritiskala je ui rukama do bola.
Nekakvo aavo kakotanje unutar njene glave je upita: "ta je postao Ovidije? Prosto.
On je dvojnik Dona Bartleta!"
Imena su bila besmislena u svojoj udaljenosti. elela je da vriti protiv njih i protiv svih
ostalih glasova, ali nije mogla da razazna vlastiti glas.
Njen straar, koga je starija posluga ponovo poslala na krov, jo jednom gvirnu kroz
vratnice iza mimoza i ugledavi Aliju na klupi, obrati se svome drugu: "Ah, ona se odmara.
Primetio si da nije dobro spavala protekle noi. Potrebna joj je zaha prepodnevni poitak."
Alija nije ula svoje straare. Njena svest je bila ispunjena vriskutavim pevanjem:
'Vesele stare ptice smo mi, uraa!' Glasovi su odjekivali odbijajui se o unutranje zidove
njene lobanje i ona pomisli: Ja ludim. Gubim razum.
Nainila je slabaan pokret nogama, pokuavajui da se odgurne od klupe. Imala je
utisak da bi, ako samo natera svoje telo da potri, uspela da umakne. Morala je da umakne
iz straha da je ma koji deo ove unutranje plime ne satera u muk, zauvek joj zagadivi
duu. Ali telo nije htelo da je poslua. Najmonije sile u carskoj vaseljeni povinovale bi se
njenom najmanjem efu, ali ne i njeno vlastito telo.
Jedan unutranji glas se isceri, a zatim ree: "S jedne take gledanja, dete, svaki sluaj
stvaranja predstavlja katastrofu." Bio je to bas od ijeg tutnjanja joj je sevalo u oima. A
potom se ponovo zau ono cerekanje kao da se glas podmevao sopstvenom popovanju.
"Moje drago dete, pomoi u ti, ali i ti mora pomoi meni zauzvrat."
Nadjaavajui uzavrelu, larmajuu pozadinu ovog basa, Alija procedi kroz cvokotave
nova istina."
Klimala je glavom, tarui obraz o hrapavu povrinu klupe.
Njegove rei su razborite, pomisli. Jedno pravilo Bene Geserita pojaalo je utisak o
razboritoj prirodi njegovih rei: "Svrha sukoba jeste da promeni prirodu istine."
Da... tako bi Bene Geserit rasuivao.
"Tano!" ree Baron. "A ja sam mrtav dok si ti iva. Moje postojanje je krhko. Ja sam
samo pamenje sebe unutar tebe. Stojim ti na raspolaganju. A kako malo traim za
dubokoumne savete koje sam spreman da ti dam."
"ta mi savetuje da sada uradim?" upitala je, kuajui ga.
"Zabrinuta si zbog presude koju si izrekla prole noi?" ree on. "Pita se da li su
Paimonove rei bile verno prenete. Moda je Javid u Paimonu video pretnju za svoj
poloaj poverljive osobe. Nije li to ta sumnja koja te zaokuplja?"
"Jeste."
"A ta sumnja je zasnovana na pronicljivom zapaanju, zar ne? Javid se ophodi sa
rastuom prisnou prema tebi. ak je i Dankan to primetio, zar nije?"
"Zna da jeste."
"Vrlo dobro, onda. Uini Javida svojim ljubavnikom i..."
"Ne!"
"Brine te Dankan? Ali tvoj suprug je mentat mistiar. Aktivnosti tela ga se ne tiu, niti
mu tete. Zar nisi ponekad osetila koliko je udaljen od tebe?"
"Ali on..."
"Dankanov mentatski deo bi uvek razumeo, ukoliko bi uopte i trebalo da sazna,
sredstvo koje si upotrebila za unitenje Javida."
"Unite..."
"Svakako! Opasna orua se mogu koristiti, ali ih treba odbaciti kada postanu suvie
opasna."
"Ali onda... zato bi trebalo... hou da kaem..."
"Oh, ti mila neznalice! Zbog vrednosti koja se sadri u pouci."
"Ne razumem."
"Vrednosti, draga moja unuko, zavise od uspeha njihovog prihvatanja. Javidova
poslunost mora biti bezuslovna, njegovo prihvatanje tvog autoriteta apsolutno, a
njegova..."
"Moralnost ove pouke izmie..."
"Ne budi glupa, unuko! Moralnost mora uvek da bude zasnovana na praktinosti.
Podajte esarovo esaru i sve te besmislice. Pobeda je beskorisna ukoliko se u njoj ne
ogledaju tvoje najdublje elje. Zar nije istina da se divi Javidovoj muevnosti?"
Alija proguta pljuvaku, ne marei da prizna ovo, na ta je, zbog svoje potpune nagote
pred unutranjim posmatraem, bila prisiljena. "Daa."
"Dobro!" Kako je veselo ova re zazvuala u njenoj glavi. "Sada poinjemo da
razumemo jedno drugo. Kada ga u svom krevetu uini bespomonim, ubeenim da si ti
njegova robinja, upitae ga za Paimona. Neka to bude u ali: raskalaan smeh meu
vama. A kada prizna prevaru, sjurie mu bode meu rebra. Ahhh, liptanje krvi moe
toliko mnogo da pridoda tvom zadov ..."
"Ne", proapta ona, usnama suvim od groze. "Ne... ne... ne!"
"Onda u ja da uradim to za tebe", ubeivao ju je Baron. "To mora biti uraeno; sama
si priznala. Dovoljno je da obezbedi uslove, a ja u povremeno da zagospodarim tvojim..."
"Ne."
"Tvoj strah je tako providan, unuko. Moja vlast nad tvojim oseanjima i ne moe biti
12.
Ovo su obmane popularne istorije koje uspena religija mora da potpomae: zao ovek
nikada ne uspeva; samo hrabar zasluuje sreu; potenje je najbolje vladanje; dela govore
glasnije od rei; vrlina uvek pobeuje; dobro delo je samo po sebi nagrada; svako ravo
ljudsko bie se moe preobratiti; religijski talismani tite od demonskog posedovanja;
samo ene razumeju prastare misterije; bogatai su osueni na nesreu...
Iz prirunikih pouka: Misionaria Protectiva
"Zovem se Muriz", ree Slobodnjak naboranog lica.
Sedeo je na peinskom kamenu u sjaju jedne zainske svetiljke ija je treperava svetlost
otkrivala vlane zidove i mrane rupe kojima su se granali hodnici od ovog mesta. Iz
jednog od ovih hodnika dopirao je zvuk kapanja vode i, iako je zvuk vode predstavljao
sutinu slobodnjakog poimanja raja, estorica vezanih ljudi nije pokazala ni najmanji
znak zadovoljstva zbog ovog ritminog kapanja. Prostorijom se irio plesniv smrad
mrtvake cedionice.
Mladi od otprilike etrnaest normalnih godina starosti izie iz onog hodnika i stade sa
Murizove leve strane. Ogoljeni bode je odbljesnuo bledo utilo zainske svetiljke kada
mladi podie seivo i upravi ga kratkim pokretima prema svakom od svezanih ljudi.
Pokazujui rukom na mladia, Muriz ree: "Ovo je moj sin Asan Tarik, za koga je
doao trenutak da se podvrgne ispitu zrelosti."
Muriz proisti grlo, i pree pogledom preko svih est zarobljenika. Oni su sedeli u
rasutom polukrugu, vrsto sapeti konopcima od zainskih vlakana sa prekrtenim nogama
i rukama zabaenim za lea. Konopci su se zavravali omom zategnutom oko grkljana
svakog oveka. Njihova pustinjska odela bila su razderana u visini vrata.
Svezani ljudi su Murizu uzvraali pogled u kome nije bilo straha. Dvojica meu njima
su nosili komotnu svetovnu odeu koja je govorila da su u pitanju bogati stanovnici nekog
arakenskog grada. Koa ove dvojice bila je glatkija i svetlija nego u njihovih drugova, ija
su suvonjava lica i koata tela upuivala na zakljuak da su roeni u pustinji.
Muriz je naliio stanovniku pustinje, ali su njegove oi bile jo dublje usaene, prorezi
bez beonjaa koje ak ni sjaj zainske svetiljke nije mogao da dosegne. Njegov sin je
izgledao kao nerazvijena kopija svog oca: mekoa njegovog lica nije mogla sasvim da
sakrije nemir koji se kuvao u njemu.
"Mi, izgnani, imamo poseban ispit zrelosti", ree Muriz. "Jednog dana moj sin e
postati sudija u ulohu. Moramo da se uverimo da je u stanju da dela onako kako je
nuno. Nae sudije ne mogu da zaborave Jakarutu i na dan oajanja. Kralizec, Tifonska
bitka, ivi u naim srcima." Sve ovo je bilo izgovoreno u jednolinom ritualnom tonu.
Jedan od dvojice demekastih gradskih stanovnika koji je sedeo naspram Muriza,
pomae se i ree: "ini zlodelo to nam preti i dri nas vezane. Mi smo doli u miru na
umu."
Muriz klimnu glavom. "Doli ste u potrazi za linim religioznim buenjem? Dobro.
Imaete to buenje."
Demekasti ovek ree: "Ako mi..."
Pustinjski Slobodnjak tamnije puti koji je sedeo pored njega odsee: "Uuti, budalo!
Ovo su kradljivci vode. Ovo su oni za koje smo mislili da su istrebljeni."
"Ta stara pria", ree demekasti zarobljenik.
"Jakarutu je vie nego pria", ree Muriz. Jo jednom je rukom pokazao na sina.
"Predstavio sam vam Asana Tarika. Ja sam ovde arifa, va jedini sudija. Moj sin e se,
takoe, obuavati da otkriva demone. Stari metodi su najbolji."
"To je razlog to smo i mi doli u duboku pustinju", pobuni se demekasti ovek.
"Izabrali smo stari metod, lutanja u..."
"Sa plaenim vodiima", ree Muriz, pokazujui prstom na tamnopute zarobljenike.
"Vi biste da kupite put do nebesa?" Muriz skrenu pogled ka svom sinu. "Asane, jesi li
spreman?"
"Dugo sam razmiljao o onoj noi kada su ljudi doli i pobili na narod", ree Asan.
Njegov glas je izraavao munu napetost. "Oni nam duguju vodu."
"Tvoj otac ti daruje estoricu njih", ree Muriz. "Njihova voda je naa. Njihove senke
su tvoje, tvoji uvari zauvek. Njihove senke e te opominjati na demone. One e biti tvoji
robovi kada jednom pree u alam al-mital. ta kae na to, sine moj?"
"Zahvaljujem svom ocu", ree Asan. Uinio je kratak korak napred. "Primam zrelost
meu izgnanima. Ova voda je naa voda."
Izgovorivi poslednju re, mladi pristupi zarobljenicima. Poinjui sa leve strane, on
zgrabi oveka za kosu i zari mu bode ispod brade do u mozak. Sve je bilo vrlo veto
izvedeno i jedva da se prosulo malo krvi. Jedino je demekasti gradski Slobodnjak
negodovao, zakretavi u trenutku kad ga je mladi zgrabio za kosu. Ostali su, po starom
obiaju, pljunuli Asana Tarika, proprativi ovaj gest reima: "Pogledaj kako malo cenim
svoju vodu kada mi je uzimaju ivotinje!"
Kada je sve bilo zavreno, Muriz udari dlanom o dlan. Pojavie se sluitelji i poee da
uklanjaju telesa, odnosei ih u mrtvaku cedionicu gde su ih mogli liiti njihove vode.
Muriz ustade i zagleda se u sina koji je stajao duboko diui i ne odvajajui pogled od
sluitelja koji su uklanjali telesa. "Sada si mukarac", ree Muriz. "Voda naih
neprijatelja e nahraniti robove. I, sine moj..."
Asan Tarik uputi ocu brz i prodoran pogled. Mladieve usne su se zategle u tvrd osmeh.
"Propovednik ne sme nita da sazna o ovome", ree Muriz.
"Razumem, oe."
"Dobro si to obavio", ree Muriz. "Oni koji nabasaju na uloh, ne smeju da preive."
"Kako ti kae, oe."
"Poverene su ti vane dunosti", ree Muriz. "Ponosim se tobom."
13.
Sloeno ljudsko bie moe da postane primitivno. To, u stvari, znai da se ovekov nain
ivota menja. Stare vrednosti se menjaju, vezuju se za prirodni okvir sa njegovim biljnim i
ivotinjskim svetom. Ovo novo postojanje zahteva upotrebljivo znanje te mnogostrukosti
kao i isprepletanost povezanih dogaaja koje nazivamo prirodom. To iziskuje meru
uvaavanja ustrajnih sila koje deluju u ovakvim prirodnim sistemima. Kada ljudsko bie
stekne ovo upotrebljivo znanje i uvaavanje, tada se to zove 'biti primitivan'. Obrnut sluaj
je, naravno, podjednako istinit: primitivan moe da postane izvetaen, ali ne bez
pristajanja na strahovita psiholoka oteenja.
Letovi komentari prema Hark al-Adu
"Kako moemo da budemo sigurni?" upita Ganima. "Ovo je vrlo opasno."
"Ve smo probali", nagovarao ju je Leto.
"Ovaj put ne mora da izie na isto. ta ako..."
"To je jedini put koji nam stoji otvoren", ree Leto. "Sloila si se da ne moemo da
krenemo zainskim putem."
Ganima uzdahnu. Nije joj se sviala ova borba rei, ali je bila svesna nunosti koja je
pritiskivala njenog brata. Bio joj je, takoe, poznat stravian izvor vlastitog opiranja.
Trebalo je samo pogledati Aliju i pojmiti opasnost tog unutranjeg sveta.
"Pa?" upita Leto.
Ponovo je uzdahnula.
Sedeli su prekrtenih nogu u jednom od njihovih tajnih skrovita, uzanom otvoru koji je
spajao peinu sa liticom, na mestu odakle su njihovi majka i otac esto posmatrali zalazak
sunca nad bledom. Dva asa su protekla od veernjeg obeda, vreme koje je bilo predvieno
za telesne i umne vebe blizanaca. Bili su odluili da spoje svoje svesti.
"Pokuau sGm ukoliko odbije da mi pomogne", ree Leto.
Ganima je odvratila pogled sa njega i spustila ga na crne tapete vlanih zaptivaa koji
su ukraavali ovaj otvor u steni. Leto je produio da prelee pogledom po pustinji. Neko
vreme su razgovarali na jeziku koji je bio tako star da mu je u ovim vremenima ak i ime
bilo nepoznato. Ovaj jezik je njihovim mislima obezbeivao tajnost koju nijedno drugo
ljudsko bie nije moglo da pronikne. ak je i Aliji, koja je izbegavala zapletenosti svog
unutranjeg sveta, nedostajao umni lanani spoj koji bi joj dozvolio da uhvati vie od po
koje sluajne rei.
Leto je duboko udahnuo vazduh, unosei u plua miris krzna, svojstven slobodnjakim
peinama-sieima koji se zadravao u zavetrini udubljenja. Dandrljiva buka i vlana
vrelina siea nisu bili prisutni ovde i oboje to oseahu kao olakanje.
"Slaem se da nam je potrebno voenje", ree Ganima. "Ali ako mi..."
"Gani! Potrebno nam je vie od voenja. Potrebna nam je zatita."
"Moda zatita ne postoji." Pogledala je brata ravno u oi, susrevi u njima ukoenost
koja je liila na vrebajuu budnost grabljivice. Njegove oi su izneveravale mirnou
njegovih crta lica.
"Moramo da se spasemo posedovanja", ree Leto. Upotrebio je poseban infinitiv onog
starog jezika, jedan, po zvuanju strogo neutralan i krut oblik, ali zato duboko delotvoran
po svom smisaonom sadraju.
Ganima je pravilno protumaila njegovo obrazloenje.
"Mohwpwium dmi hish pash moh'm ka", zapevala je. Zarobljavanje moje due jeste
zarobljavanje hiljadu dua.
"Mnogo vie od toga", usprotivio se on.
"Poznavajui opasnosti odoleva." Ovo je bila tvrdnja, a ne pitanje.
"Wabun 'k wabunat!" ree on. Rastui, vaskrsava!
Osetio je da je njegov izbor oigledna neizbenost. Ako je ova stvar morala da se uradi,
onda je najbolje bilo uraditi je na najaktivniji nain. Morae da umotaju prolost u
sadanjost, a potom omogue tome da se odmota u njihovu budunost.
"Muriyat", pristala je ona izrekavi ovo tihim glasom. To mora da se obavi sa ljubavlju.
"Naravno." Napravio je kruni pokret rukom da izrazi potpunu saglasnost. "Zatim
emo se posavetovati kao to su nai roditelji inili."
Ganima je zautala, pokuavajui da proguta knedlu zastalu u grlu. Instinktivno,
pogled joj skliznu na jug, prema velikom otvorenom ergu, koji je otkrivao tamnosiva
oblija dina u zamiruoj svetlosti dana. U tom pravcu je njen otac otiao u svoju poslednju
etnju pustinjom.
Leto je netremice gledao dole, preko stenovitog grebena u zelenilo sieke oaze. Tamo je
sve bilo utonulo u suton, ali su njemu bili poznati oblici i boje ovog predela: cvetovi boje
bakra, zlatni, crveni, uti, boje re i ukastomrki, prostirali su se do kamenova meaa
koji su ocrtavali veliinu zasada navodnjavanih iz kanata. Iza ovih kamenova meaa
pruao se smrdljivi pojas uginulog arakenskog ivota, koga su unitile biljne kulture
donesene sa strane i previe vode. Taj pojas je sada obrazovao prepreku nadiranju
pustinje.
Ganima je prva naruila tiinu: "Spremna sam. Ponimo."
"Tako je, neka sve ide doavola!" On prie i dotae joj ruku da bi ublaio utisak koji je
ovaj uzvik napravio i ree: "Molim te, Gani... zapevaj onu pesmu. To e mi olakati ovu
stvar."
Ganima se privi uz njega i levom rukom ga obuhvati oko pasa. Dvaput je duboko
uvukla vazduh, proistila grlo i zapevala istim, zvonkim glasom rei koje njihova majka
tako esto pevala njihovom ocu:
ree on.
Nean glas mu doapnu u uvo: "Ta lepota mi je uvek bila poznata."
Okrenuo je glavu i upiljio se u Ganimine oi koje su blistale u sjaju meseine. Shvatio je
da ga to ani gleda. "Majko", ree on, "mora da se povue."
"Ahhh, iskuenje!" ree ona i poljubi ga.
On je odgurnu. "Zar bi uzela ivot roenoj keri?" zapita on.
"To je tako lako... tako aavo lako", ree ona.
Leto, oseajui da ga hvata panika, priseti se koliki je napor volje linost njegovog oca
unutar njega utroila da bi se liila njegovog tela. Nije li se Ganima izgubila u tom svetu
posmatraa u kome je on motrio i sluao, uei ono to je traio da sazna od svog oca?
"Prezreu te, majko", ree on.
"Ostali me nee prezreti", ree ona. "Budi moj ljubljeni."
"Ako te posluam... poznato ti je ta ete oboje postati", ree on. "Moj otac e te
prezreti."
"Nikada!"
"Ja hou!"
Ovaj poslednji zvuk mu je iskoio iz grla protiv njegove volje, nosei sobom sve one
stare gornje tonove Glasa koji je Pol nauio od svoje majke arobnice.
"Ne govori to", jeknu ona.
"Prezreu te!"
"Molim te... molim te ne govori to."
Leto protlja vrat, oseajui da miii postaju ponovo njegovi. "On e te prezreti.
Okrenue ti lea. Ponovo e otii u pustinju."
"Ne... ne..."
Mahala je glavom s jedne strane na drugu.
"Mora da ode, majko", ree on.
"Ne... ne..." U glasu se oseao nedostatak one prvobitne siline.
Leto nije skidao oko sa lica svoje sestre. Kako su joj se samo miii grili! Oseanja su
jurila telom u skladu sa kovitlacem koji je vladao u njoj.
"Odlazi", aputao je, "odlazi."
"Neeee..."
Zgrabio ju je za ruku i osetio jezu koja je strujala njenim miiima dok su joj nervi
podrhtavali. Uvijala se, pokuavajui da se istrgne, ali ju je on vrsto drao za ruku,
apuui: "Odlazi... odlazi..."
Za sve to vreme Leto je proklinjao sebe to je nagovarao Gani za ovu igru roditelja koju
su nekad esto upranjavali, ali u kojoj je ona u poslednje vreme odbijala da uestvuje.
Bila je istina da ene slabije odolevaju ovim unutranjim navalama, zakljui on. Tu lei
poreklo i benegeseritskog straha.
Proli su sati a Ganimino telo je jo drhtalo i grilo se u unutranjoj borbi, ali se sada i
sestrin glas ukljuio u nju. uo ju je kako se preklinjui obraa onoj slici unutar sebe.
"Majko... molim te..." A zatim: "Videla si Aliju! Zar eli da postane druga Alija?"
Na kraju, Ganima se prisloni na njega i proapta: "Prihvatila je. Otila je."
On je pogladi po glavi. "Gani, oprosti mi, oprosti. Nikada vie neu traiti da uini ovo.
Bio sam sebian. Oprosti mi."
"Nema tu ta da se prata", ree ona, dahuim glasom koji je bio oigledan rezultat
velikih fizikih naprezanja. "Nauili smo mnogo o onome to nam je bilo potrebno da
saznamo."
"Govorila ti je o mnogim stvarima", ree on. "Podeliemo to kasnije, kada..."
"Ne! Uiniemo to sada. Bio si u pravu."
uivala u tome."
"Ali na plan..." Pustila je da ostatak reenice iezne bez traga.
Na plan, pomisli on. Sada je, dakle, potpuno sudelovala u njemu. On ree: "Odnosim
se prema naem planu kao prema adufskom kuluku."
Ganima pree pogledom po predsoblju kroz koje su prolazili, prepoznavajui jutarnje
mirise krzna sa njihovim karakteristinim utiskom venog postojanja. Dopao joj se nain
na koji je Leto upotrebio njihov tajni jezik. adufski kuluk. Bio je to zavet. Nazvao je
njihov plan poljoprivrednim radom posebne ropske vrste: naubrivanje, navodnjavanje,
plevljenje, presaivanje, orezivanje - no ipak s onim slobodnjakim preutnim kazivanjem
da se ovaj rad istovremeno obavlja u jednom drugom svetu gde simbolizira obraivanje
bogatstva due.
Ganima je prouavala lice svog brata dok su oklevajui stajali ovde u kamenom
hodniku. Postojalo joj je sve oitije da se on zalae na dva nivoa: prvo, za Zlatnu stazu
njegove vizije njihovog oca, i drugo, to to mu je ona dopustila punu vlast u sprovoenju
izuzetno opasnog stvaranja mita koji je plan poraao. Ovo ju je uplailo. Da li je u
njegovoj tajnoj viziji postojalo jo neto u emu ona nije sudelovala? Da li je mogao da vidi
sebe kao potencijalno obogotvoreno bie koje vodi oveanstvo u preporod - kao otac, kao
sin? Muad'Dibov kult bio je pomuen, uskrsnuo kroz Alijino ravo upravljanje u
plahovitu neobuzdanost vojnog svetenstva koje je jahalo na pleima Slobodnjaka.
On neto krije od mene, shvatila je.
Preispitala je ono to joj je rekao o svom snu. On je sadravao stvarnost takvih
prelivajuih, duginih boja, da mu se posle toga deavalo da satima hoda unaokolo
oamuen. San se nikad nije razlikovao, priao je.
"Stojim na pesku u svetloj, utoj dnevnoj svetlosti, pa ipak sunca nema. Tada shvatam
da sam ja sunce. Moja svetlost isijava kao Zlatna staza. Kada ovo shvatim, odmiem se od
sebe. Okreem se, oekujui da ugledam sebe kao sunce. Ali ja nisam sunce; ja sam jedna
trkljasta figura, deji crte sa cik-cak sjajnim linijama umesto oiju, trkljastim nogama i
trkljastim rukama. U mojoj levoj ruci nalazi se ezlo, i to pravo ezlo - daleko podobnije u
svojoj stvarnoi od trkljaste figure koja ga dri. ezlo se pomera i to me uasava. Kada se
pomeri, oseam da sam se probudio, pa ipak znam da jo sanjam. Tada shvatam da je moja
koa neim oklopljena - jednim oklopom koji se pomera kako se moja koa pomera. Nisam
u stanju da vidim taj oklop, ali ga oseam. Moj strah tada iezava, jer mi ovaj oklop daje
snagu ravnu snazi deset hiljada ljudi."
Poto je Ganima uporno zurila u njega, Leto je pokuao da se povue napred, ne bi li
nastavili putem prema Desikinim odajama. Ganima se oduprla.
"Ta Zlatna staza mogla bi biti ni gora ni bolja od neke druge staze", ree ona.
Leto obori pogled na kameni pod na kome su stajali, oseajui estinu povratka
Ganiminih sumnji. "Moram to da uinim", ree on.
"Alija je posednuta", ree ona. "To bi moglo i nama da se desi. Moda nam se ve i
dogodilo, a da mi ne znamo za to."
"Ne." Zatresao je glavom i duboko je pogledao u oi. "Alija se odupirala. To je silama
unutar nje dalo snagu. Vlastita snaga ju je nadvladala. Mi smo se usudili da pretraujemo
iznutra, da tragamo za starim jezicima i starim znanjem. Mi smo ve amalgami onih ivota
unutar nas. Mi im se ne odupiremo; mi se kreemo sa njima. To je bilo ono to sam nauio
od naeg oca prole noi. To je bilo ono to sam morao da nauim."
"Meni nita nije rekao od svega toga."
"Ti si sluala nau majku. To je ono to smo..."
"I malo je nedostajalo da propadnem."
"Je li jo onako jaka u tebi?" bojazan mu je otvrdnula lice.
"Jeste... ali mislim da svojom ljubavlju bdi nadamnom. Bio si izvanredan dok si je
nagovarao da se povue." Ganima pomisli na odbleske linosti svoje majke unutar sebe i
ree: "Naa majka sada za mene postoji u alam al-mitalu sa ostalima, ali ona je okusila
plod pakla. Sada mogu da je sluam bez straha. to se tie ostalih..."
"Da", ree on. "I ja sluam svog oca, ali mislim da, u stvari, sledim savet dede po kome
sam dobio ime. Moda ime ide na ruku tome."
"Jesi li dobio savet da ispria naoj baki o Zlatnoj stazi?"
Leto je priekao da jedan posluitelj koji je nosio posluavnik u obliku kotarice sa
dorukom za gospu Desiku proe pored njih. Otar miris zaina ih je zapahnuo u
trenutku kad ih je posluitelj obilazio.
"Ona ivi u nama i u svom vlastitom telu", ree Leto. "Ne bi bilo zgoreg da se njen savet
dvaput razmotri."
"to se mene tie, to ne dolazi u obzir", odbila je Ganima. "Neu ponovo da se izlaem
istoj opasnosti."
"Onda u ja to da uinim."
"Mislila sam da smo se sloili u tome da se ona vratila Sestrinstvu."
"Zacelo. Bene Geserit na poetku njenog ivotnog puta, njeno lino bie u sredini i Bene
Geserit na kraju. Ali, seti se da u njenim venama, takoe, tee krv Harkonena i da je ona
blia tome od nas, kao i da je iskusila jedan vid ovog unutranjeg sudelovanja koje mi
posedujemo."
"Veoma plitak vid", ree Ganima. "Nisi odgovorio na moje pitanje."
"Mislim da neu pominjati Zlatnu stazu."
"Moda ja hou."
"Gani!"
"Atreidski bogovi nam vie nisu potrebni! Potreban nam je prostor za malo vie
ovenosti."
"Zar sam to ikada odricao?"
"Nisi." Duboko je uvukla vazduh i odvratila pogled sa njega. Posluitelji su gvirili iz
predsoblja, shvatajui po visini glasova, da je re o raspravi, ali su bili nesposobni da
razumeju prastare rei.
"Moramo to da uinimo", ree on. "Ako propustimo da stupimo u akciju, moemo
slobodno da se bacimo na svoje noeve." Upotrebio je slobodnjaki izraz koji je nosio
znaenje: 'da prospemo nau vodu u plemensku cisternu'.
Ganima ga jo jednom pogleda. Bila je primorana da se saglasi. No, oseala je da su
uhvaeni u klopku lavirinta. Oboje su znali da se dan obrauna ispreio na njihovoj stazi
bez obzira na to ta budu inili. Ganima je znala ovo sa sigurnou koja je bila
potkrepljena injenicama skupljenim od onih ostalih ivota-seanja, ali se sada bojala
snage koju je dala tim ostalim duama, koristei se injenicama iz njihovog iskustva.
Vrebale su poput harpija u njoj, ti avetinjski demoni uureni u zasedi.
Svi, sem njene majke, koja je u jednom trenutku imala vlast nad njenim telom i uspela
da se te vlasti odrekne. Ganima je jo bila uzdrmana onom unutranjom bitkom, znajui
da bi je izgubila da nije bilo Letove pomoi ubeivanja.
Leto je kazao da e ih njegova Zlatna staza izvesti iz klopke. I pored titee predstave da
je zadrao neto od svoje vizije za sebe, ona je svim srcem prihvatala njegovu iskrenost.
Bila mu je potrebna njena plodna stvaralaka mo da bi ceo plan dobio u vrednosti.
"Biemo stavljeni na probu", ree on, pogaajui pravac njenih sumnji.
"Ali ne sa zainima."
"Moda ak i sa njima. No sigurno, u pustinji i u Ogledu Posedovanja."
"Nikada nisi spomenuo Ogled Posedovanja", optuila ga je. "Je li to deo tvog sna?"
Pokuao je da suvim grlom proguta pljuvaku, proklinjui sebe to je dopustio da mu
ovo poslednje izleti. "Da."
"Znai, biemo... posednuti?"
"Ne."
Razmiljala je o Ogledu - tom prastarom slobodnjakom ispitu iji je zavretak najee
donosio groznu smrt. Ovaj plan je, osim toga, imao i drugih zamrenosti. On je mogao da
ih dovede do ivice, ije je prekoraenje moglo da bude protiv prirode ljudskog razuma, to
jest, moglo je da dovede u pitanje zdravlje tog razuma.
Znajui gde joj misli krivudaju, Leto ree: "Mo privlai psihotiare. Uvek. To je ono
to moramo da izbegnemo unutar nas."
"Siguran si da neemo biti... posednuti?"
"Neemo, ukoliko stvorimo Zlatnu stazu."
Jo puna sumnje, ona ree: "Ne elim da zanesem tvoje dete, Leto."
Zavrteo je glavom i suzbijajui odavanje svojih unutranjih tajni uhvatio se za
kraljevski zvaninu formu prastarog jezika: "Sestro moja, volim te drae nego sebe sGma,
ali ponuda mojih elja nikako nije to."
"Vrlo dobro. Hajde, onda, da se vratimo na jedno drugo pitanje, pre no to se
pridruimo naoj baki. No zariven u Aliju reio bi veinu naih problema."
"Ako to veruje, onda veruje da smo u stanju da iziemo iz blata i ne ostavimo tragove
za sobom", ree on. "Pored toga, da li je Alija ikada nekom pruila priliku?"
"Kolaju prie o onom Javidu."
"Je li Dankan pokazao i najmanji znak da mu rastu rogovi?"
Ganima slegnu ramenima. "Jedan otrov, dva otrova." Bila je to uobiajena fraza
pamenja kraljevskoj navici pravljenja spiska pratilaca prema tome koliku su opasnost
predstavljali za njihovu linost, obeleje vladara na svim mestima i u svim vremenima.
"Moramo da postupimo na moj nain", ree on.
"Drugi nain bi mogao da bude ii."
Po njenom odgovoru, prepoznao je da je konano suzbila svoje sumnje i okolinim
putem dola do saglasnosti sa njegovim planom. Ovo saznanje mu nije donelo radost.
Uhvatio je sebe kako posmatra vlastite ruke, pitajui se da li e se prljavtina uhvatiti po
njima.
14.
Ovo je bilo Muad'Dibovo delo: on je video podsvesni majdan svake individue kao
nesvesnu naslagu pamenja koje ide unazad sve do prvobitne elije naeg zajednikog
prapoetka. Svako od nas, rekao je on, moe da odmeri svoje rastojanje od tog zajednikog
porekla. Videi to i kazivajui to, on je doneo smelu sudbonosnu odluku. Muad'Dib je sebi
stavio u zadatak da genetsku memoriju upotpuni procenjivanjem onoga to dolazi.
Uradivi tako, probio se kroz delove vremena, napravivi jedinstvenu stvar od prolosti i
budunosti. To je bila Muad'Dibova tvorevina utelovljena u njegovom sinu i njegovoj
keri.
Arakiski testament od Hark al-Ada
Farad'n je krupnim koracima koraao kroz vrt, dvorite kraljevske palate svog dede,
posmatrajui sopstvenu senku koja se skraivala kako je sunce Saluse Sekundus prilazilo
podnevu.
"Mue me sumnje, Tiekanie", ree on. "Oh, ne moe se porei privlanost prestola,
ali..." Duboko je uzdahnuo. "Ja imam tako mnogo interesovanja."
Tiekanik, jo pod utiskom divljake rasprave sa Farad'novom majkom, bacio je pogled
iz prikrajka na princa, opaajui da mladievo telo vrsne sa pribliavanjem njegovog
osamnaestog roendana. Kako je dan za danom prolazio u njemu je bilo sve manje
Vensicijinog, a sve vie crta starog adama, koji je svoja privatna zanimanja
pretpostavljao odgovornostima upravljanja kraljevinom. To ga je, naravno, na kraju
kotalo prestola. Postao je previe mekan u pogledu zapovedanja.
"Moraete da napravite uzbor", ree Tiekanik. "Oh, nema sumnje da e biti vremena i
za neka od vaih interesovanja, ali..."
Farad'n je ugrizao donju usnu. Dunost ga je obavezivala da bude ovde, ali se on oseao
osujeen. Daleko bi radije otiao u stenovitu kotlinu gde su se sprovodili ogledi sa peanim
pastrmkama. Tamo se sada odvijao projekt nesagledivih mogunosti: oteti monopol na
zaine od Atreida i tada se svata moglo dogoditi.
"Jesi li siguran da e oni blizanci biti... uklonjeni?"
"Nita nije apsolutno sigurno, moj prine, ali su izgledi dobri."
Farad'n slee ramenima. Muko ubistvo je ostala injenica kraljevskog ivota. Jezik je
bio ispunjen tananim oznakama naina kako da se uklone vane linosti. Uz pomo samo
jedne rei, mogla se napraviti razlika izmeu otrova u piu i otrova u hrani. Pretpostavljao
je da e uklanjanje atreidskih blizanaca biti izvreno korienjem otrova. Ova misao mu
nije prijala. Po svemu to se ulo blizanci su bili neobino zanimljiv par.
"Da li bismo morali da se preselimo na Arakis?" upita Farad'n.
"To je najbolje reenje; postaviti nas na taku najveeg pritiska." Izgledalo je da
Farad'n izbegava neko pitanje i Tiekanik se pitao ta bi to moglo biti.
"Zabrinut sam, Tiekanie", ree Farad'n ba kada su obilazili ivicu ivice i pribliavali
se vodoskoku okruenom dinovskim crnim ruama. S one strane ivice moglo se uti kako
batovani trickaju makazama.
"Da", ree Tiekanik brzo.
"Ova, ah, religija koju ti ispoveda..."
"Nema nieg udnog u tome, moj prine", ree Tiekanik, nadajui se da mu je glas
zadrao postojanost. "Ta religija se obraa ratniku u meni. To je odgovarajua religija za
jednog Sardaukara." Ovo je, barem, bila istina.
"Daaa... Ali moja majka izgleda tako zadovoljna njom." Prokleta Vensicia! pomisli
Tiekanik. Uinila je svog sina sumnjiavim.
"Ne tie me se ta vaa majka misli", ree Tiekanik. "ovekovo religijsko opredeljenje
je njegova privatna stvar. Moda ona u tome vidi neto to bi vam moglo pomoi da se
popnete na presto."
"To sam i ja pomislio", ree Farad'n.
Ahh, ovaj momak je prepreden! proe Tiekaniku kroz glavu. On ree: "Udubite se i
sami u ovu religiju; odmah e vam postati jasno zato sam je ja izabrao."
"Pa ipak, Muad'Dibove propovedi? Konano, on je bio Atreid."
"Mogu jedino da kaem da su putevi gospodnji zagonetni", ree Tiekanik.
"Shvatam. Kai mi, Tiek, zato si me ba sada pozvao da proetamo? Skoro je podne, a
u to doba dana ti si obino na ovom ili onom mestu po nareenju moje majke."
Tiekanik se zaustavio pored kamene klupe koja je gledala na vodoskok i dinovske rue
ispod njega. Prskajue kapljice su ga smirivale i on zadra panju na njima dok je
odgovarao: "Moj prine, uradio sam neto to se vaoj majci ne bi moda svialo." Proe
mu kroz glavu: Ako poveruje u ovo, njen prokleti plan e upaliti. Tiekanik je gotovo
prieljkivao da Vensicijin plan propadne. Dovesti onog prokletog Propovednika ovde. Ona
je bezumna. A tek trokovi!
Poto je Tiekanik due vreme ostao utei i ekajui, Farad'n ga upita: "U redu, Tiek,
ta si to uradio?"
"Doveo sam strunjaka za tumaenje snova", ree Tiekanik.
Farad'n oinu pogledom svog pratioca. Neki meu starijim Sardaukarima koji su
upranjavali igru tumaenja snova, sve vie su se uputali u to od trenutka poraza koji im
je naneo taj 'Vrhovni Sanjar', Muad'Dib. Negde u dubini njihovih snova, razmiljali su,
moda leu put povratka do moi i slave. Tiekanik se, meutim, uvek klonio ove igre.
"To ne lii na tebe, Tiek", ree Farad'n.
"U tom saluaju mogu da govorim samo sa stnovita moje nove religije", ree on,
obraajui se vodoskoku. Govoriti o religiji bila je, naravno, svrha zbog koje su se izloili
opasnosti dovodei Propovednika ovde..
"Onda govori sa stanovita te religije", ree Farad'n.
"Kako moj princ zapoveda." Okrenuo se i pogledao ovog mlaanog posednika svih
snova koji su sada bili izvueni na stazu koju e kua Korino slediti. "Crkva i drava, moj
prine, pa ak i nauni um i vera i jo vie od toga: napredak i tradicija - sve ovo je
izmireno u Muad'Dibovim uenjima. On je uio da ne postoje nepomirljive suprotnosti
izuzev u ljudskim verovanjima i, ponekad, u njihovim snovima. Budunost se otuila u
prolosti, a obe su deo jedne celine."
Uprkos sumnjama koje nije mogao da odagna, Farad'n je osetio da su ove rei ostavile
na njega dubok utisak. Opazio je prizvuk nevoljne iskrenosti u Tiekanikovom glasu, kao
da je ovaj ovek govorio nasuprot nekim unutranjim prinudama.
"I zbog toga si mi doveo tog... tumaa snova?"
"Da, moj prine. Moguno je da va san probija granice vremena. Ponovo zadobijate
svest o vaem unutranjem biu kada shvatite Svet kao povezanu celinu. Vai snovi... pa..."
"Ali ja nerado govorim o svojim snovima", usprotivio se Farad'n. "Oni su samo jedna
neobinost, i nita vie od toga. Nikada nisam pretpoostavio da ti..."
"Moj prine, nita to vi uradite ne moe da bude nevano."
"To je vrlo laskavo, Tiek. Da li zaista veruje da taj drukan moe da dosegne u srce
velikih tajni?"
"Verujem, moj prine."
"Onda neka se moja majka srdi do mile volje."
"Primiete ga?"
"Naravno - poto si ga doveo da bi rasrdio moju majku."
Da li se to on meni podsmeva? pitao se Tiekanik. Zatim ree: "Moram da vas upozorim
da starac nosi masku. To je jedno iksijansko sredstvo koje onima bez vida onoguava da
vide uz pomo koe."
"On je slep?"
"Da, moj prine."
"Zna li on ko sam ja?"
"Rekao sam mu, moj prine."
"Vrlo dobro. Poimo k njemu."
"Ako bi moj princ bio voljan da ovde prieka par trenutaka, doveo bih tog oveka do
vaeg prinevstva."
Farad'n je pogledom preleteo vrt sa vodoskokom i nasmeio se. Mesto je, za ovu glupost,
bilo dobro kao i svako drugo. "Jesi li mu priao o emu sanjam?"
"Samo uopteno, moj prine. Bie mu potreban va lini iskaz."
Tiekanik se, meutim, usredsredio na jednu reenicu. Zbog ega je ovaj Propovednik
pomenuo odeu? Tiekanikov um se zadrao na carskoj nonji koja je bila otpremljena
atreidskim blizancima, a koju su tigrovi bili uvebani da napadaju. Da li je starac iskazao
lukavo upozorenje? Koliko je mnogo znao?
"Gde je tu savet?" upita Farad'n.
"Ako elite da uspete", ree Propovednik, "morate da dovedete svoju strategiju do
take primenjivosti. Gde se primenjuje strategija? Na naroitom mestu i sa naroitim
ljudima na umu. Ali, ak i sa najveom brigom o sitnicama izmai e vam neki maleni
detalj kome se ne pridaje znaaj, a koji je u vezi sa celinom. Da li ste u stanju, prine, da
vau strategiju svedete na ambicije supruge jednog regionalnog vladara?"
Tiekanik ga prekide, ledenim glasom: "to si se tako zaokupio strategijom,
Propovednie? ta je to to eka mog princa?"
"Njega navode da prieljkuje presto", ree Propovednik. "elim mu svaku sreu, ali e
mu biti potrebno mnogo vie od sree."
"Ovo su pogibeljne rei", ree Farad'n. "Kako se usuuje da izgovori takve rei?"
"Ambicija eli da ostane neuznemirena injenicama stvarnosti", ree Propovednik.
"Usuujem se da izgovorim ovakve rei jer se nalazite na raskrsnici. Mogli biste da
postanete izvanredan ovek. Ali sada ste okrueni onima kojima nije potrebno moralno
opravdanje za postupke, savetnicima koji su strateki usmereni. Vi ste mladi, jaki i
izdrljivi, ali vam nedostaje odreena via obuka kroz koju bi se va karakter razvio. Ovo
je alosno s obzirom na to da imate slabosti koje sam vam opisao."
"ta hoe da kae?" nagrnu Tiekanik.
"Pazi ta govori", ree Farad'n. "Koja je to slabost?"
"Vi nemate predstavu kojoj vrsti drutva biste dali prvenstvo", ree Propovednik. "Vi
ne vodite rauna o nadama vaih potinjenih. ak i slika Carstva za kojom teite jedva da
ima neki obris u vaim zamislima." Okrenuo je svoje maskirano lice prema Tiekaniku.
"Vae oko je okrenuto prema vlasti, a ne njenoj otroumnoj upotrebi i njenim opasnostima.
Vaa budunost je, stoga, ispunjena oiglednim nepoznanicama: svadljivim enama,
kaljevima i vetrovitim danima. Kako da stvorite jednu epohu kad ne moete da vidite
svaku pojedinost? Va ilavi mozak vam tu nee biti od koristi. Eto gde ste slabi."
Farad'n je dugo prouavao starca, pitajui se kakvi su to dublji izvori koji poraaju
ovakve misli, zasnovane na ovako sumnjivim pojmovima. Moralnost! Drutveni ciljevi! To
su bili mitovi kojima se potkrepljivala vera tokom uzlaznog kretanja evolucije.
Tiekanik ree: "Dosta je bilo rei. ta emo sa dogovorenom cenom, Propovednie?"
"Dankan Ajdaho je va", ree Propovednik. "Koristite ga paljivo. On je dragulj
neprocenjive vrednosti."
"Oh, njemu smo namenili prikladan zadatak", ree Tiekanik. Pogledao je u Farad'na.
"S vaim doputenjem, moj prine?"
"Poalji ga da se spakuje pre nego to promeni miljenje", ree Farad'n. Zatim, sevajui
oima na Tiekanika ree: "Ne svia mi se nain na koji si se posluio mnome, Tiek!"
"Oprostite mu, prine", ree Propovednik. "Va verni Baar je ispunio boju volju, iako
bez svog znanja." Klanjajui se, Propovednik se udalji, a Tiekanik pohita da ga isprati.
Farad'n je, posmatrajui prilike koje su odlazile, razmiljao: Moram da prouim ovu
religiju uz koju je Tiek pristao. alosno se nasmejao. I to je tuma snova! Ali ta mari?
Moj san ionako nije bio vana stvar.
15.
I on imae viziju oklopa. Oklop nije bio njegova vlastita koa; bio je vri od plastinog
elika. Nita nije moglo da probije njegov oklop - ni no, ni otrov, ni pesak, ni pustinjska
praina i njena arka vrelina. U desnoj ruci imao je silu kojom je bio u stanju da podigne
Koriolske bure, uzdrma zemlju i pretvori je u nita. Njegove oi su bile prikovane na
Zlatnu stazu, a u levoj ruci mu se nalazilo ezlo apsolutne vlasti. A iza Zlatne staze njegove
oi bile su uprte u venost koja je, znao je, bila hrana njegovoj dui i njegovom venom
telu.
Heigija, san mog brata iz Ganimine knjige
"Za mene bi bilo bolje da nikada ne postanem car", ree Leto. "Oh, ne elim da kaem
da sam nainio oevu greku i zavirio u budunost uz pomo zainske kugle. Ovo to sam
rekao proizilazi iz sebiluka. Mojoj sestri i meni je oajniki potrebno doba slobode u kome
bismo nauili kako da ivimo sa onim to jesmo."
Uutao je, ispitivaki posmatrajui gospu Desiku. Izgovorio je svoj deo ba kako su se
on i Ganima dogovorili. ta bi sada njihova baka mogla da odgovori?
Desika je prouavala svog unuka u slaboj svetlosti sjajnih kugli koje su osvetljavale
njene odaje u Sie Tabru. Jo je bilo rano jutro drugog dana njenog boravka ovde i tek to
je bila primila uznemiravajuu vest da su blizanci proveli no u bdenju izvan siea. ta su
radili? Nije spavala dobro i oseala je zlovolju zamora to je znailo da je spala sa onog
hiper nivoa koji ju je proneo kroz sve nezaobilazne nevolje poev od one presudne
predstave na kosmodromu. Ovo je bio sie njenih nonih mora - ali napolju nije bila
pustinja koju je ona pamtila. Odakle je sve ovo cvee dospelo ovamo? ak je i vazduh oko
nje bio previe vlaan. Disciplina u pogledu psutinjskih odela bila je labava meu mladima.
"ta si to ti, dete, kada ti je potrebno vreme da spozna sebe?" upita ona.
Blago je zavrteo glavom, svestan da e ovakav gest odraslog oveka udno izgledati na
dejem telu. No, imao je na umu da ovu enu mora da izbaci iz ravnotee. "Pre svega, ja
nisam dete. Oh..." Postavio je ruku na prsa. "Ovo jeste deje telo; nema nikakve sumnje u
to. Ali ja nisam dete."
Desika se ujela za gornju usnu zanemarujui injenicu da ju je to odavalo. Njen
Vojvoda, ve toliko godina sahranjen na ovoj ukletoj planeti, uvek joj se smejao u ovakvoj
prilici. 'Tvoj jedan jedini razuzdan odgovor', kako je zvao ovo grickanje usne. 'Kae mi da
si uzrujana, i ja moram da poljubim te usne da bih umirio njihovo drhtanje.'
A sada ju je ovaj unuk koji je nosio ime njenog Vojvode, jednostavno se nasmejavi i
rekavi: "Uzrujana si i vidim to po podrhtavanju tvojih usana", do te mere prenerazio da
je nastala tiina u kojoj su se mogli uti otkucaji srca.
Bila je potrebna najjaa disciplina njene benegeseritske obuke da povrati izgled
spokojstva. Iscedila je: "Da li mi se ruga?"
"Da se rugam tebi? Nikada. Ali moram da ti objasnim koliko mnogo se razlikujemo.
Dozvoli mi da te podsetim na onu sieku orgiju pre mnogo godina kada ti je Stara asna
Majka predala svoje ivote i svoja pamenja. Dovela je sebe u sklad sa tobom i podarila ti
onaj... onaj dugaki venac kobasica, u kome je svaka predstavljala jednu linost. Jo si
njihov vlasnik. Stoga zna poneto od onoga to Ganima i ja doivljavamo."
"A Alija?" upita Desika, kuajui ga.
"Zar nisi o tome razgovarala sa Gani?"
"Hou da razgovaram o tome sa tobom."
"Vrlo dobro. Alija je poricala ono to je bila i postala je ono ega se najvie plaila.
Beseda je bila dugaka i sluajui je Desika nije mogla da se naudi tome koliko su
njegov nain dranja i govorenja predstavljali odjek njegovog oca - njenog izgubljenog
sina. Isto je vailo i za ideje: ovo su bile misli koje bi pristajale Polu.
"Podsea me na tvog oca", ree ona.
"Da li ti to smeta?"
"Na izvestan nain, ali me umiruje saznanje da on nastavlja da ivi u tebi."
"Kako malo shvata nain na koji on nastavlja da ivi u meni."
Desika je procenila da ton njegovog glasa, iako jednolian, naprosto vrca od gorine.
Podigla je bradu i pogledala ga ravno u oi.
"Ili kako tvoj Vojvoda ivi u meni", ree Leto. "Bako, Ganima je ti! Ona je ti u takvoj
meri da ne postoji ni jedna jedina tajna koja je njoj nepoznata u tvom ivotu sve do
trenutka kada si rodila naeg oca. A ja! Kakav sam samo katalog zabeleenih krvnih
srodnika ja. Ima trenutaka kad to postaje nepodnoljivo. Dola si ovde da donese sud o
nama? Dola si ovde da donese sud o Aliji? Bolje bi bilo da mi donesemo sud o tebi!"
Desika je u sebi traila odgovor ali ga nije nalazila. ta on to pokuava? Zato podvlai
svoju razliitost? Da li je traio da bude odbaen? Da li je dospeo u Alijino stanje Izrodstvo?
"To te uznemirava?" ree on.
"Uznemirava me." Slegla je ramenima priznajui. "Da, uznemirava me - a iz razloga
koji su ti potpuno poznati. Sigurna sam da si kritiki ispitao moju Bene Geserit obuku.
Ganima to ne krije. Znam da je i Alija to... uinila. Ti zna kakve su posledice tvoje
razliitosti?"
Upiljio se u nju sa estinom koja je obespokojavala. "Posluili smo se istim metodom u
odnosu na tebe", ree on glasom u kome se oseao prizvuk njene vlastite zamorenosti.
"Podrhtavanje tvojih usana nam je isto tako dobro poznato kao to je bilo i tvom
ljubljenom. Svaki izliv nenosti koji ti je Vojvoda u spavaoj sobi proaptao u stanju smo,
po volji, da prizovemo. Ti, nema sumnje, sve ovo intelektualno shvata. Ali, moram da te
upozorim da intelektualno shvatanje nije dovoljno. Ako jedno od nas postane Izrod - ti bi,
takoe, mogla da se nae u ulozi vinovnika unutar nas! Ili moj otac... ili majka! Tvoj
Vojvoda! Bilo ko od vas mogao bi da nas posedne - stanje bi bilo isto."
Desika je osetila kako joj neto plamti u grudima, a oi vlae. "Leto...", procedi,
uspevi napokon da savlada unutranji otpor i izgovori ovo ime. Otkrila je da je bol manji
nego to je zamiljala i prisilila je sebe da nastavi. "ta to eli od mene?"
"Pouio bih svoju baku."
"Pouio me emu?"
"Prole noi, Gani i ja smo igrali uloge majke i oca gotovo do same propasti, ali smo pri
tom mnogo nauili. Postoje stvari koje mogu da se saznaju, kada se postigne svest o
uslovima. Mogue je predvideti postupke. Alija, recimo... Bezmalo je izvesno da kroji
planove kako da te smakne."
Desika ustrepta, zaprepaena ovako naglom optubom. Znala je ovaj trik, jer ga je i
sama mnogo puta upotrebila: postaviti neku osobu na jedan kolosek rasuivanja, a onda
ubaciti uzbuujuu injenicu sa nekog drugog koloseka. Povratila se resko udahnuvi
vazduh.
"Poznato mi je ta Alija ini... ta jeste, ali..."
"Bako, saaljevaj je. Poslui se ne samo srcem ve i inteligencijom. Ranije ti je to
uspevalo. Ti predstavlja pretnju, a Alija eli Carstvo samo za sebe - barem ono to je
postala tako eli."
"Kako da budem sigurna da ovo nisu rei jo jednog Izroda?"
Slegnuo je ramenima. "Evo primera gde tvoje srce dolazi do izraaja. Gani i ja znamo
kako je ona poklekla. Nije lako prilagoditi se graji onog unutranjeg mnotva. Suzbija li
njihova ega, vraae se u roju svaki put kad prizove neko pamenje. Jednog dana..."
Ovlaio je pljuvakom osueno grlo. "...neki snaan pojedinac iz tog unutranjeg jata
odluuje da je dolo vreme da preuzme deo vlasti nad telom."
"I ne postoji nita to bi se dalo uiniti?" Postavila je ovo pitanje iako se pribojavala
odgovora.
"Verujemo da postoji neto... da. Mi ne moemo da podlegnemo zainu; to je glavno. A
ne smemo potpuno da potisnemo prolost. Moramo da je upotrebimo, da od nje napravimo
amalgam. Na kraju emo sve njih da smeamo u nama. Neemo vie biti ono to smo
prvobitno bili - ali neemo biti posednuti."
"Spomenuo si zaveru protiv mene."
"To je oigledno. Vensicija je astoljubiva u ime svog sina. Alija je astoljubiva sebe
radi, i..."
"Alija i Farad'n?"
"Nita ne ukazuje na to", ree on. "Ali Alija i Vensicija u ovom trenutku jure
paralelnim stazama. Vensicijina sestra ivi u Alijinoj kui. ta je prostije od poruke za..."
"Zna li za takvu poruku?"
"Ba kao da sam je video i proitao svaku re."
"Ali ti nisi video takvu poruku?"
"Nije nuno. Dovoljno mi je da znam da su Atreidi svi skupa ovde na Arakisu. Sva voda
u jednoj cisterni." Napravio je krug rukom, opisujui planetu.
"Kua Korino se ne bi usudila da nas ovde napadne!"
"Alija bi izvukla korist, ukoliko bi oni to uinili." Podsmeh koji se osetila u njegovom
glasu razdraio ju je.
"Ne elim da mi unuk bude zatitnik!" ree ona.
"Onda, do avola, eno, prestani da misli o meni kao o svom unuku! Shvati me kao
tvog Vojvodu Letoa!" Ton, izraz lica, pa ak i odsean pokret ruke, bili su toj meri istovetni
da je ona namah umukla sasvim pometena.
Suvim glasom, koji kao da je dolazio iz velike udaljenosti, Leto ree: "Pokuao sam da
te pripremim. Dopusti mi, barem, to."
"Zato bi me Alija smakla?"
"Da baci ljagu na kuu Korino, naravno."
"Ne mogu da poverujem u to. ak i za nju tako neto... bilo bi udovino! Suvie
opasno! Kako bi mogla da uradi to bez... Ne mogu da verujem!"
"Kada se dogodi, poverovae. Ah, bako, Gani i ja treba samo da prislunemo na
unutranji svet i ve znamo. To je jednostavna samozatita. Kako bismo, inae, mogli
makar i da nagaamo greke koje se ine u naoj okolini?"
"Nimalo ne prihvatam da je to smaknue deo Alijinog..."
"Blagi bogovi! Kako jedna Bene Geserit moe da bude ovako glupa? Vaskoliko Carstvo
nasluuje zato si dola ovamo. Vensicijini agenti za propagandu potpuno su spremni da ti
srue ugled. Alija ne sme da eka da se to dogodi. Ako te raskrinkaju, kua Atreida bi
mogla da pretrpi smrtan udarac."
"ta to celo Carstvo nasluuje?"
Svaka re je bila odmerena da deluje to hladnije, poto je znala da nikakvim
lukavstvom Glasa nije u stanju da pokoleba ovo nedete.
"Gospa Desika je namislila da ukrsti ovo dvoje blizanaca!" ree on razdraeno.
"Sestrinstvo tako eli. Incest!"
Ona ustrepta. "Zlonamerne glasine." Progutala je pljuvaku. "Bene Geserit nee
dopustiti da ovakve glasine kolaju Carstvom. Jo posedujemo izvestan uticaj. Zapamti to."
"Glasine? Ma kakve glasine? Siguran sam da niste krili da polaete pravo na sparivanje
nas dvoje." Odmahnula je glavom ba kad je zaustila da kae neto. "Nema smisla da
porie. Neka samo iziemo iz puberteta ivei u istom domu, uz tvoje prisustvo u tom
domu i tvoj uticaj nee morati da bude vei od onog koji bi imala krpa zavitlana u lice
nekog peanog crva."
"Da li nas zaista smatra za takve preispoljne budale?" upita Desika.
"Ba tako. Tvoje Sestrinstvo nije nita drugo do buljuk prokletih, budalastih starica
koje ne vide nita izvan svog dragocenog uzgojnog programa! Gani i ja znamo odakle
dolazi sila njihove poluge. Misli li ti da smo glupaci?"
"Sila poluge?"
"Oni znaju da si ti Harkonen! To postoji u njihovoj arhivi uzgojnog programa: Desika
od majke Tanidije Nerus i oca barona Vladimira Harkonena. Ako bi se taj podatak
sluajno obelodanio, nala bi se do zuba u..."
"Misli li da bi se Sestrinstvo spustilo do ucene?"
"Ja znam da bi. Oh, oni su to uvili u slatku oblandu. Naloili su ti da ispita glasine koje
krue o tvojoj keri. Pothranili su tvoju radoznalost i tvoje strahove. Probudili su tvoje
oseanje odgovornosti i naveli te da se osea krivom zbog povratka na Kaladan. Uz sve to
pruili su ti priliku da spase svoje unuke."
Jedino to je Desika mogla, bilo je da, bez rei, zuri u njega. inilo se kao da je
prislukivao burne sastanke sa Upravnicama Sestrinstva. Osetila je da su je njegove rei
potinile i sada je bila spremna da prihvati mogunost da je govorio istinu kada je rekao da
Alija smilja smaknue.
"Shvata, bako, meni predstoji teka odluka", ree on. "Da li da sledim mistiku
Atreida? Da li da ivim za svoja opredeljenja... i dam ivot za njih? Ili da izaberem sasvim
drugi put - onaj koji bi mi omoguio da ivim hiljade godina?"
Desika se nevoljno priseala. Ove rei, izgovorene tako lako, dotakle su jednu temu
koju je Bene Geserit uinio gotovo nezamislivom. Mnoge asne Majke su mogle da izaberu
taj put... ili bar da pokuaju. Upravljanje unutranjom hemijom stajalo je na raspolaganju
posveenicama Sestrinstva. Ali ako bi jedna to uinila, pre ili kasnije sve bi krenule istim
putem. Bilo bi nemogue prikriti toliki broj ena koje ne stare. Sasvim sigurno su znale da
bi ih taj put odveo u propast. Kratkoveno oveanstvo bi se okrenulo protiv njih. Ne - to je
bilo nezamislivo.
"Ne dopada mi se pravac tvojih misli", ree ona.
"Ti ne razume moje misli", odvrati on. "Gani i ja..." Zavrteo je glavom. "Alija je bila
na domak toga, ali ga je odbacila."
"Jesi li siguran u to? Ja sam ve poslala vest Sestrinstvu da Alija upranjava
nezamislivo. Pogledaj je. Nije ostarila ni dan otkada sam je poslednji put..."
"Oh, to!" Odbacio je vrednost benegeseritske telesne ravnotee, odmahnuvi rukom.
"Ja govorim o neem drugom - savrenstvu bitisanja koje je daleko izvan onoga to su
ljudska bia ikada dostigla."
Desika je utala kao zalivena, preneraena lakoom kojom je od nje iznudio otkrie.
On je, sasvim izvesno, znao da je takva poruka predstavljala smrtnu presudu za Aliju. I
bez obzira na to to je zamenio rei, ono o emu je govorio nije moglo biti nita drugo do
isti prestup. Zar nije znao za opasnost koju njegove rei sadre?
"Mora da mi razjasni", ree ona napokon.
"Kako?" zapitao je. "Ako ne shvata da Vreme nije ono to se priinjava, nema smisla
ni da ponem da objanjavam. Moj otac je to nasluivao. Dospeo je do samog ruba
ostvarenja, ali je odstupio. Sada je red na Gani i mene."
"Neizostavno zahtevam da mi objasni", ree Desika, dodirnuvi otrovnu iglu koju je
drala ispod prevoja svoje haljine. Bio je to gom dabar, u toj meri smrtonosan da je i
najmanji ubod ubijao u roku od nekoliko sekundi. Proe joj kroz svest: Upozorili su me da
u morati moda da ga upotrebim. Od ove pomisli miii njene ruke stadoe talasavo da
podrhtavaju i ona oseti zahvalnost prema odei koja je to skrila.
"Vrlo dobro", uzdahnu on. "Prvo, u pogledu na vreme: nema razlike izmeu deset
hiljada godina i jedne godine; nema razlike izmeu sto hiljada godina i jednog otkucaja
srca. Nema razlike. To je prva istina o vremenu. A druga istina: cela vaseljena sa svim
svojim svekolikim vremenom postoji u meni."
"Kakve su to besmislice?" upita ona zaueno.
"Vidi? Ne shvata. Kad je tako pokuau da ti objasnim na drugi nain." Podigao je
desnu ruku radi oiglednog predstavljanja i poeo da je pomera, govorei u isto vreme.
"Idemo napred, vraamo se nazad."
"Te rei nita ne objanjavaju!"
"To je tano", ree on. "Postoje stvari koje rei ne mogu da objasne. Mora da ih
doivi bez rei. Ali ti nisi pripremljena za jedan takav poduhvat, ba kao to me sad
gleda, a ne vidi me."
"Ali... Ja gledam pravo u tebe. Naravno da te vidim!" Zurila je u njega. U njegovim
reima se ogledalo znanje Zensuni Kodeksa kojem su je poduavali u kolama Bene
Geserita: igra rei koja ima za cilj da pomuti neije razumevanje filozofije.
"Neke stvari se deavaju izvan tvoje vlasti", ree on.
"Na koji nain to objanjava tu... tu savrenost koja je tako daleko izvan iskustva
drugih ljudi?"
Klimnuo je glavom. "Ako neko odgodi starost ili as smrti korienjem melana ili
podeavanjem telesne ravnotee ega se vi Bene Geserite, s pravom, plaite, takvo
odgaanje donosi samo privid vlasti nad samim sobom. Bilo da neko brzo hoda kroz sie ili
polagano, on prolazi sie. A odgovarajui protok vremena je stvar unutranjeg iskustva."
"Zato se poigrava reima na ovaj nain? Otrila sam zube mudrosti na takvim
besmislicama mnogo pre no to je ak i tvoj otac bio roen."
"Ali su ti samo zubi narasli", ree on.
"Rei! Rei!"
"Ahh, veoma si blizu!"
"Hah!"
"Bako?"
"Da?"
Zadugo nije pustio glasa od sebe. Najzad ree: "Vidi? Jo si u stanju da se odazove."
Nasmejao joj se. "Ali nisi u stanju da vidi dalje od senki. Ja sam ovde." Ponovo se
nasmejao. "Moj otac je doao sasvim blizu toga. Kada je iveo, iveo je, ali kada je umirao,
nije uspeo da umre."
"ta to govori?"
"Pokai mi njegov le!"
"Misli li da ovaj Propovednik..."
"Mogue, ali ak i da je tako, to nije njegov le."
"Nita nisi objasnio", ree ona prekorno.
"Ba kao to sam ti nagovestio u poetku."
"Pa zato..."
"Pitala si me. Moralo je da ti se dG do znanja. A sada da se vratimo na Aliju i njen plan
o smaknuu za..."
"Smera li da se bavi nezamislivim?" upita ona, drei otrovni gom dabar na gotovs
ispod haljine.
"Hoe li ti biti njen delat?" upitao je varljivo blagim glasom. Uperio je prst prema
ruci ispod tkanine. "Misli li da e ti dopustiti da upotrebi to? Ili, moda, misli da u ti ja
dopustiti da to upotrebi?"
Desiki je zastala knedla u grlu.
"U odgovoru na tvoje pitanje", ree on, "velim ti da ne smeram da se bavim
nezamislivim. Toliko glup nisam. Ali me ti zaprepauje. Usuuje se da presuuje Aliji.
Naravno, ona je pogazila divnu benegeseritsku zapovest! A ta si oekivala? Otila si od
nje, ostavivi je ovde kao kraljicu u svakom pogledu osim po imenu. Sva ta vlast! A ti si
pobegla natrag na Kaladan da vida svoje rane u Gurnijevom naruju. Lepo bogami. Ali,
ko si ti da donosi presudu Aliji?"
"Sluaj ti, neu dozv..."
"Oh, umukni!" odvratio je pogled sa nje uz gaenje. No, njegove rei bile su izgovorene
na onaj poseban benegeseritski nain - gospodareim Glasom. Bila je uutkana kao da ju je
neko rukom pljesnio po ustima. Pomislila je: Ko bi bolje umeo da me pogodi Glasom od
ovog ovde? Bila je to olakavajua okolnost koja je blaila njena povreena oseanja. S
obzirom na to da je toliko puta upotrebila Glas na drugima, nikako nije oekivala da je i
sGma prijemiva za njega... nikada ponovo... ne od kolskih dana kada...
Ponovo se okrenuo prema njoj. "Oprosti. Upravo sam saznao kakve slepe reakcije mogu
od tebe da se oekuju kada..."
"Slepe? Od mene?" Ovo ju je ak vie raestilo nego njegova izvrsna primena Glasa na
njoj.
"Od tebe", ree on. "Slepe. Ako je uopte ostalo i malo potenja u tebi, priznae istinu
o vlastitim reakcijama. Pozvao sam te po imenu i ti si rekla 'Da?' Uutkao sam te. Prizvao
sam sve tvoje benegeseritske bajke. Pogledaj unutra na nain kojim su te uili. To je,
barem, neto to moe da uini za tvoje..."
"Kako se usuuje? ta ti zna o..." Izgubila je glas. Naravno da je znao!
"Pogledaj unutra, kaem!" Glas mu je bio zapovedniki.
I jo jednom, njegov glas ju je oarao. Osetila je kako joj se ula stiavaju, a disanje
ubrzava. Odmah iza granice svesti skrivala je lupajue srce i drhtanje... Odjednom je
shvatila da to ubrzano disanje i lupanje srca nisu skriveni, niti zadrani u pozadini uz
pomo njene benegeseritske kontrole. Oi joj se rairie kao izraz ovog potresnog
osveenja i ona oseti da se njeno vlastito telo pokorava tuim naredbama. Polagano je
povratila ravnoteu ali se jasna predstava zadrala. Ovo nedete je sviralo na njoj kao na
kakvom tananom instrumentu tokom itavog razgovora.
"Sada ti je jasno koliko duboko si uslovljena tvojim krasnim Bene Geseritom", ree on.
Mogla je tek da klimne glavom. Njeno verovanje u rei se razbilo u paramparad. Leto
ju je prisilio da pogleda svoj fiziki svet pravo u lice odakle je izila uzdrmana, sa novom
sveu koja je strujala njenim umom. "Pokai mi njegov le!" Otkrio joj je njeno vlastito
telo koje kao da je bilo tek roeno. Jo od onih najranijih kolskih dana na Valahu, jo od
onih uasnih dana pre nego to su Vojvodini kupci-prosci doli po nju, jo od tada nije
osetila ovakvu treptavu neizvesnost u pogledu trenutaka koji su sledili.
"Dopustie da te smaknu", ree Leto.
"Ali..."
"Nemam nameru da otvaram raspravu o ovom pitanju", ree on. "Dopustie. Shvati to
kao nareenje od tvog Vojvode. Razumee svrhu toga kada se to dogodi. Suoie se sa
jednim veoma zanimljivim uenikom."
Leto ustade i klimnu glavom. Zatim ree: "Neke radnje imaju kraj, ali nemaju poetak;
druge poinju, ali se ne zavravaju. Sve to zavisi od take na kojoj posmatra stoji."
Okrenuo se i napustio odaje.
16.
Svirepost kao takvu prepoznaju istom merom rtva i zloinac, kao i svi oni koji je
doive u bilo kojoj situaciji. Za svirepost ne postoji opravdanje ili olakavajua okolnost.
Svirepost nikada ne uravnoteava ili ispravlja greke prolosti. Svirepost jednostavno
naoruava budunost za jo vie svireposti. Ona je, po sebi, samopokretaka - varvarski
oblik incesta. Ko god poini svirepost, takoe ini budue svireposti koje e se iz njegove
roditi.
Muad'Dibovi apokrifi
Odmah posle dvanaest asova, u trenutku kada je veina hodoasnika tumarala
unaokolo traei, u elji da se osvei, hladovitu senku ili izvor okrepljenja, na prostrani
etvorougaoni trg podno Alijinog hrama stupio je Propovednik. Kretao se voen zamenom
svojih oiju - mladim Asanom Tarikom. U depu, ispod svoje talasave odede, Propovednik
je drao crnu prozirnu masku koju je nosio na Salusa Sekundusu. Zabavljala ga je
pomisao da su i maska i deak sluili istoj svrsi - preruavanju. Dok god mu je bila
potrebna zamena za oi, sumnje su ostajale ive.
Pusti da mit raste, ali sumnje odravaj u ivotu, razmiljao je.
Niko ne sme da dozna da je maska obina krpa, a ne iksijanski artefakt. Njegova ruka
ne sme da sklizne sa koatog ramena Asana Tarika. Neka samo jedanput, uprkos praznim
onim dupljama, Propovednik proeta kao onaj koji ima vid i sve sumnje e se raspriti.
Ona mala nada koju je gajio bila bi mrtva. Svakog dana se molio za neku promenu, neto
drugaije o ta bi mogao da se spotakne, ali je ak i Salusa Sekundus bila samo obian
kamiak, poznata u svakom pogledu. Nita se nije promenilo; nita se nije moglo
promeniti... a ipak.
Mnogi ljudi su opazili njegovo kretanje pored prodavnice i arkada, primeujui nain
na koji je okretao glavu sa jedne na drugu stranu i zaustavljao je naspram nekog ulaza ili
osobe. Ovi pokreti njegove glave nisu se uvek mogli pripisati slepom od roenja i to je
samo doprinosilo mitu koji je rastao.
Alija je motrila kroz skrivene proreze na visokom grudobranu svog hrama. Traila je
na tom izbrazdanom licu, daleko dole, neki znak - pouzdan znak identiteta. Bila je
izvetavana o svakoj glasini. Svaka nova joj je donosila drhtaj straha.
Mislila je da e njeno nareenje da se Propovednik uhapsi ostati tajna, ali joj se i to
sada vratilo u vidu glasine. ak i meu njenim straarima neko nije bio u stanju da dri
jezik za zubima. Sada se nadala da e straari posluati njena nova nareenja da ovu
zaodenutu misteriju uhapse na javnom mestu gde bi to neko mogao da vidi i rairi vest.
Na trgu je bilo pranjavo i vrelo. Propovednikov mladi vodi navukao je ogrta na nos
ostavljajui vidne samo tamne oi i uzan pojas ela. Ogrta se na jednom mestu nadimao
ocrtavajui crevo sabirnice pustinjskog odela. Ovo je Aliji govorilo da su dolazili iz
pustinje. Gde li su se tamo skrivali?
Propovednik nije nosio ogrta koji bi ga titio od usijanog vazduha. ak mu je i crevo
sabirnice pustinjskog odela visilo otromboljeno. Njegovo lice bilo je izloeno sunevoj
svetlosti i podrhtavanju vreline koja se u vidljivim talasima podizala sa poploanog trga.
U podnoju stepenita hrama stajala je grupa od devet hodoasnika odajui poslednju
potu pred odlazak. Senovita ivica trga pruala je zaklon moda jo pedesetini ljudi,
veinom hodoasnika predanih razliitim oblicima ispatanja koje im je svetenstvo
nametnulo. Meu posmatraima mogli su se opaziti glasnici i nekoliko trgovaca koji jo
nisu napravili dnevni pazar koji bi im omoguio da zatvore radnje u vreme najgore dnevne
ege.
Gledajui kroz otvoren prorez, Alija je osetila kako je vrelina proima i znala je da se
nalazi uhvaena u rascep izmeu razmiljanja i oseanja, u stanju u kome je esto imala
priliku da vidi svog brata. Iskuenje da potrai savet unutar sebe odjekivalo je poput
kakvog zlokobnog brujanja u njenoj glavi. Baron je bio tamo na usluzi, ali uvek spreman
da se poigra njenim uasima kad god bi razlono rasuivanje zatajilo i stvari oko nje
izgubile znaenje prolosti, sadanjosti i budunosti.
A ta ako je ovo dole Pol? pomislila je.
"Gluposti!" ree glas iznutra.
Ali izvetaji o Propovednikovim reima nisu mogli da se dovedu u sumnju. Jeres!
Uasavala ju je pomisao da bi Pol lino mogao da srui zgradu sazdanu na svom imenu.
Zato da ne?
Kroz svest joj proe ono to je upravo ovog jutra rekla u Savetu, pakosno nasrnuvi na
Irulan koja je navaljivala da se prime darovi u odei od kue Korino.
"Svi pokloni za blizance bie temeljito pregledani, kao to je to obiaj", uveravala je
Irulan.
"I kada otkrijemo da su pokloni nekodljivi?" povikala je Alija.
Na neki nain to je bilo najstravinije od svega: saznati da darovi ne donose nikakvu
opasnost.
Na kraju su pristali da prime lepu odeu, a zatim su preli na drugu taku: da li Gospi
Desiki treba dati mesto u Savetu? Alija je uspela da odloi glasanje.
Razmiljala je o svemu ovome dok je netremice posmatrala Propovednika.
Stvari koje su se sada dogaale njenom namesnitvu bile su kao donja strana
preobraaja koje je ono nametnulo ovoj planeti. Dina je nekad simbolizovala mo
praizvorne pustinje. Ta mo je u fizikom smislu iezla, ali je mit o moi i dalje rastao.
Preostao je samo jedan okean pustinje, velika Majka Pustinja u sredinjem delu planete,
oiviena bodljikavim bunjem, koju su Slobodnjaci jo zvali Kraljicom Noi. Iza
bodljikavog bunja prostirali su se pitomi zeleni breuljci koji su se sputali do samog
peska. Svi ti breuljci bili sudelo ovekove ruke. Sve njih, do poslednjeg, zasadili su ljudi
radei kao gmizavi insekti. Zelenilo ovih breuljaka bilo je gotovo guee za nekog
vaspitavanog, to je bio Alijin sluaj, u tradiciji sivosmeeg osenenog peska. U njenoj
svesti, ba kao i u svesti svih Slobodnjaka, okean pustinje je i dalje drao Dinu u vrstom
zagrljaju koji nikada nee olabaviti. Trebalo je samo da zatvori oi i pustinja bi joj se
ukazala.
Otvorene oi su, meutim, sada na rubu pustinje videle zelene breuljke, movarno
blato koje je prualo svoje pipke prema pesku - ali ostala pustinja bila jemona kao i uvek.
Alija je zavrtela glavom zurei dole u Propovednika.
On se bio popeo na prvo odmorite terasastog stepenita ispod hrama i okrenuo se
prema gotovo opustelom trgu. Alija je pritisnula jedno dugme pored prozora da bi
pojaala glasove sa trga. Osetila je kako je preplavljuje talas samosaaljenja, shvatajui
koliko je bila usamljena. Kome je mogla da veruje? Mislila je da je Stilgar ostao pouzdan,
ali je ak i on bio zaraen uticajem ovog slepog oveka.
"Zna li na koji nain on broji?" pitao ju je Stilgar. "uo sam ga kada je brojao novie
da isplati svog vodia. Bilo je to veoma udno za moje slobodnjake ui i ba stoga
uasavajua injenica. On to radi ovako: ah, ishkai, kimsa, uasku, pika, sukta i tako
dalje. Nisam uo takvo brojanje jo od onih starih dana u pustinji."
Alija je iz ovog zakljuila da Stilgar nije pogodan za posao koji se morao obaviti. A
morala je da bude krajnje obazriva sa svojim straarima s obzirom na sklonost da se i
najblae naglaavanje od strane Namesnitva prihvata kao bezuslovno nareenje.
ta li je taj Propovednik radio tamo dole?
Okolni pijani prostor ispod zatitnih balkona i zasvoenih arkada jo je pruao
aroliku sliku: nekoliko deaka nadgledalo je izloenu robu. Po neki trgovac je i dalje bio
budan njukajui za novcem koji se mogao dobiti prodajom zainskih biskvita ili
oslukujui zveket hodoasnikih kesa.
Alija je odmeravala Propovednikova lea. inilo se kao da je zauzeo stav za govor, ali je
neto zadravalo njegov glas.
Zato stojim ovde i posmatram ovu ruevinu u starakom telu? zapitala se. Ova smrtna
olupina dole ne moe biti 'velianstveni ovek' kakav je nekada bio moj brat.
Obuzelo ju je oseanje osujeenosti koje se pretvaralo u bes. Na koji nain je mogla da
otkrije istinu o Propovedniku, da je pouzdano otkrije bez otkrivanja? Bila je uhvaena u
klopku. Nije se usuivala da za ovog jeretika pokae vie od prolazne radoznalosti.
Irulan je to naslutila. Izgubila je svoju uvenu Bene Geserit ravnoteu i povikala u
Savetu: "Izgubili smo mo da valjano razmiljamo o samima sebi!"
ak je i Stilgar bio preneraen.
Javid ih je vratio u miran kolosek: "Nemamo vremena da se bavimo takvim
besmislicama!"
Javid je imao pravo. ta je marilo kako su razmiljali o sebi? Sve to se njih ticalo bilo
je kako odrati vlast u carstvu.
Ali Irulan, povrativi svoje uobiajeno dranje, istupila je jo razumnije: "Izgubili smo
neto ivotno, velim vam. A poto smo to izgubili, izgubili smo i sposobnost da donosimo
dobre odluke. U poslednje vreme napadamo odluke onako kako napadamo neprijatelje - ili
ekamo i ekamo, to je vid predavanja, a isto tako doputamo da nas pokreu odluke
drugih. Jesmo li zaboravili da smo mi bili oni koji su pustili ovu struju u tok?"
I sve to povodom pitanja da li treba primiti darove Kue Korino.
Irulan e morati da bude uklonjena, odluila je Alija. ta li je onaj starac dole ekao?
Zvao je sebe Propovednikom. Zato onda ne propoveda?
Irulan nije imala pravo to se tie donoenja odluka, ree Alija sebi. Jo sam u stanju da
donosim ispravne odluke! Linost kojoj je dodeljeno da donosi odluke o ivotu i smrti,
mora da ih donosi, inae e ostati uhvaena u klatno. Pol je uvek govorio da je takav zastoj
najopasniji od svih stvari koje nisu prirodne. Jedino neprekidno trajanje bila je
promenjivost. Promena je bila sve to je vredelo.
Pokazau ja njima promenu! pomislila je Alija.
Propovednik je podigao ruke u znak blagoslova.
Nekolicina preostalih na trgu primakoe se blie njemu i Alija je opazila oklevanje u
njihovim pokretima. Da, glasine da je Propovednik izazvao Alijinu srdbu ve su se
rairile. Nagnula se blie iksijanskom zvuniku koji se nalazio odmah do pijunke. Iz
zvunika je dopirao amor ljudi sa trga, zvuk vetra i struganje nogu po pesku.
"Donosim vam etiri poslanice!" ree Propovednik.
Njegov glas odjeknuo je kroz Alijin zvunik i ona ga utia.
"Svaka poslanica je za odreenu linost", ree Propovednik. "Prva poslanica je za
Aliju, vrhovnog gospodara ovog mesta." Pokazao je prstom iza sebe prema njenoj
pijunki. "Donosim joj upozorenje: ti, koja nosi tajnu trajanja u svojim slabinama,
prodala si svoju budunost za jednu praznu kesu!"
Kako se usuuje? pomisli Alija. Ali njegove rei su je zapanjile.
"Moja druga poslanica je", ree Propovednik, "za Stilgara, Naiba Slobodnjaka, koji
veruje da moe da prenese snagu plemena u snagu carstva. Moje upozorenje tebi, Stilgare:
najopasnija od svih tvorevina je kruti etiki zakonik. Okrenue se protiv tebe i proterae te
u izgnanstvo!"
Otiao je predaleko! pomisli Alija. Moram da poaljem straare po njega bez obzira na
posledice. No ruke joj ostadoe da vise niz bokove.
Propovednik se obrnuo prema hramu, popeo se na sledei stepenik, zatim se jo jednom
licem okrenuo prema trgu, sve vreme drei levu aku na ramenu svog vodia. Uzviknuo
je: "Moja trea poslanica je za princezu Irulan. Princezo! Ponienje je stvar koju nijedan
ovek ne moe da zaboravi. Upozoravam te da pobegne!"
ta on to govori? zapita se Alija. Ponizili smo Irulan, ali... Zato je upozorava da
pobegne? Tek to sam donela odluku! Drhtaj straha prostrujao je Alijom. Odakle to
Propovednik zna?
"Moja etvrta poslanica je za Dankana Ajdaha", povikao je. "Dankane! Uili su te da
veruje da se vernost kupuje vernou. Oh, Dankane, ne veruj istoriji koju pokree sve ono
to se moe novcem platiti. Dankane! Uzmi svoje rogove i ini ono to najbolje ume da
ini."
Alija se ujela za nadlanicu desne ake. Rogovi! elela je da posegne rukom i pritisne
dugme koje bi pozvalo strau, ali je ruka odbila da je poslua.
"Sada u vama da propovedam", ree Propovednik. "Ovo je jedna beseda iz pustinje.
Namenjujem je uima Muad'Dibovog svetenstva, onima koji upranjavaju ekumenizam
maa. Oh, svi vi koji verujete u pojavu provienja! Ne znate li vi da pojava provienja ima
demonsku stranu? Vi uzvikujete da ste uzvisili sebe ve po tome to ste iveli u
Muad'Dibovom blagoslovenom pokoljenju. Velim vam da ste se odrekli Muad'Diba.
Bogobojaljivost je zauzela mesto ljubavi u vaoj religiji! Izazivate osvetu pustinje!"
Propovednik je spustio glavu kao da se molio.
Alija je osetila kako podrhtava od jedne misli koja joj se kristalisala u svesti. Blagi
Boe! Taj glas! Godine provedene na eenom pesku uinile su ga hrapavim, ali je sasvim
lako mogao da bude ostatak Polovog glasa.
Jo jednom je Propovednik podigao glavu. Njegov glas je zatutnjao trgom gde je sve
vie ljudi poelo da se okuplja, privueno ovim udakom izniklim iz prolosti.
"Tako je zapisano!" povika Propovednik. "Oni koji se mole za rosu na ivici pustinje
prizvae poplavu! Nee izbei svoju sudbinu uz pomo moi razuma! Razum se poraa iz
ponosa koji ovek koji je inio zlo moe nikada da ne upozna." Stiao je glas. "Za
Muad'Diba se pria da je umro zbog proroenja, da ga je ubilo znanje budunosti i da je iz
sveta realnosti preao u alam al-mital. Velim vam da je to privid Maje. Takve misli ne
poseduju samostalnu stvarnost. One ne mogu da iziu iz vas i da se istinski ostvare.
Muad'Dib je za sebe rekao da ne vlada Rihani magijom uz pomo koje bi protumaio
vaseljenu. Ne sumnjajte u njega."
Ponovo je Propovednik podigao ruke, i pojaao glas do gromoglasne rike:
"Upozoravam Muad'Dibovo svetenstvo! Vatra sa stene e vas spaliti. Oni koji su isuvie
dobro nauili lekciju samoobmanjivanja stradae od tog obmanjivanja. Bratska krv se ne
da sprati!"
Spustio je ruke, napipao svog mladog vodia i poeo da naputa trg pre no to se Alija
prenula iz ustreptale nepokretnosti koja ju je ophrvala. Kakva neustraiva jeres! To mora
da je bio Pol. Morala je da upozori straare. Oni nisu imali smelosti da otvoreno krenu na
ovog Propovednika. Ono to je videla na trgu ispod nje dalo joj je potvrdu za takvo
miljenje.
Uprkos svoj jeresi, niko nije ni prstom maknuo da zaustavi Propovednika koji je
odlazio. Nijedan straar u hramu nije se dao u poteru za njim. Nijedan hodoasnik nije
pokuao da ga zaustavi. Taj harizmatini slepi ovek! Svako ko ga je video ili uo osetio je
njegovu mo, odblesak boanskog dara.
Uprkos dnevnoj ezi, Aliji iznenada postade hladno. Osetila je tanak pojas svog
zagrljaja carstva kao fiziku stvar. epala je ivicu stakala pijunke kao da tako eli da
zadri vlast, razmiljajui o njenoj krhkosti. Ravnotea Landsrada, CHOAM-a i
slobodnjakog naoruanja inila je jezgro vlasti, dok su Svemirski Esnaf i Bene Geserit
pritajeno delovali iz senke. Zabranjeno vercovanje tehnolokog razvoja koje je dopiralo
do periferije najudaljenijih ovekovih migracija takoe je nagrizalo centralnu mo.
Proizvodi na koje su imale pravo iksianske i tleilake fabrike nisu mogli da olakaju ovaj
pritisak. Tu je, takoe, stalno vrebao Farad'n iz Kue Korino, naslednik titule i prava
adama IV.
Bez Slobodnjaka, bez monopola Kue Atreida na gerijatrijski zain, njena kontrola bila
bi sasvim razlabavljena. Sva mo bi se rasprila. Upravo sada je oseala kako joj izmie.
Ljudi su se osvrtali na rei ovog Propovednika. Bilo bi opasno uutkati ga; ne manje
opasno nego dozvoliti mu da nastavi da propoveda ovakve rei kakve je danas uzvikivao na
trgu. Mogla je da opazi prva predskazanja sopstvenog poraza i obrazac ovog problema
jasno joj se ocrtao u svesti. Bene Geserit je izvrio njegovu sistematizaciju.
Velika svetina koju pod kontrolom dri mala, ali mona sila jeste sasvim obina pojava
u naoj vaseljeni. A mi znamo osnovne uslove pod kojima velika svetina ustaje protiv
vlastodraca:
Jedan: Kada pronae vou. Ovo je najneuhvatljivija pretnja monicima; oni moraju da
odravaju stalan nadzor nad voama.
Dva: Kada svetina prepozna svoje lance. Potrebno je svetinu uiniti slepom i
neradoznalom.
Tri: Kada svetina probudi u sebi nadu za bekstvom iz ropstva. Ne sme da se dogodi da
ak i poveruje da je bekstvo mogue!
Alija je zavrtela glavom, oseajui kako joj obrazi podrhtavaju od siline pokreta.
Pomenuta znamenja su se mogla nai ovde meu njenom svetinom. Svaki izvetaj koji je
dobijala od svojih pijuna irom carstva potkrepljivao je njeno ve izvesno saznanje.
Neprekidni ratni pohod slododnjakih Dihada svuda je ostavio trag. Gde god da je
'ekumenizam maa' proao, ljudi su zauzimali stav potinjene populacije: odbramben,
pritajen, nedokuiv. Sva ispoljavanja autoriteta - a to znai sutastveno religijskog
autoriteta - postajala su predmet mrnje. Oh, hodoasnici su jo nagrtali u milionima i
neki meu njima su verovatno bili poboni. Ali uglavnom, hodoasnitvo je imalo drugu
pobudu koja nije bila u vezi sa pobonou. Najee, bilo je to veto obezbeivanje za
budunost. Time se isticala pokornost i sticao jedan stvarni vid moi koji se zatim lako
pretvarao u bogatstvo. Hadija koji se vratio sa Arakisa dobijao je kod kue nov ugled, nov
drutveni poloaj. Hadija je mogao da sprovodi ekonomski unosna reenja koja itelji
njegovog zaviaja, koji nikada nisu odsustvovali sa planete, nisu smeli da ospore.
Alija je znala za popularnu zagonetku: "ta vidi u praznoj kesi koju si doneo kui sa
Dine?" Odgovor je glasio: "Muad'Dibove oi (plamtee dijamante)."
Tradicionalni naini suprotstavljanja rastuem nemiru defilovali su na platnu Alijine
svesti: ljudi se moraju poduiti da se protivljenje uvek kanjava, a potpora vladaru uvek
nagrauje. Vojne snage carstva moraju se nasumice premetati. Najvaniji pomonici
carske moi moraju da budu prikriveni. Svaki pokret kojim je Namesnitvo obezbeivalo
17.
Ne elim da raspravljam sa tradicijom Slobodnjaka da su oni boanski nadahnuti da
prenose religijsko otkrovenje. Njihova uporedna tvrdnja koja se odnosi na ideoloko
otkrovenje je ono to me nadahnjuje da ih obaspem porugom. Naravno, oni izriu dvojaku
tvrdnju u nadi da e to ojaati njihov mandarinat i pomoi im da istraju u svetu koji uvia
da postaju sve nepodnoljiviji. U ime svih tih potlaenih ljudi upozoravam Slobodnjake:
ono to je prikladno za kratak rok, nikada ne uspeva u dugom roku.
Propovednik iz Arakena
Leto se te noi zajedno sa Stilgarom uspentrao na uzan greben na vrhu niske stene koja
je usamljena stajala na ravnoj povrini i koju su u Sie Tabru zvali uvar. U bledoj
svetlosti Drugog Meseca sa grebena se ukazivao panoramski prizor - Zatitni zid sa
planinom Ajdaho na severu, Velika Ravnica na jugu i ustalasane dine na istoku u pravcu
Habanija Grebena. Uskovitlana praina, posledica neke oluje, skrivala je juni horizont.
Meseina je posipala srebrnastim injem ivicu Zatitnog Zida.
Stilgar je poao protiv svoje volje, pridruivi se najposle tajanstvenoj pustolovini zbog
toga to je Leto probudio njegovu radoznalost. Zato je bilo neophodno upustiti se u rizik
nonog krstarenja peskom? Momak je zapretio da e se iunjati i otisnuti sam na put
ukoliko Stilgar odbije da krene. Pa ipak, ovaj poduhvat ga je duboko zabrinjavao. Dve
tako vane mete, same u noi!
Leto je uao na grebenu, okrenut ka jugu, prema ravnici. S vremena na vreme lupio bi
se po kolenu kao da ga je neto ometalo.
Stilgar je ekao. Bio je vian nemom ekanju i stajao je na dva koraka bono od svog
tienika, dok mu je noni povetarac blago pomerao odeu.
Za Leta, ovo krstarenje peskom predstavljalo je izlaenje u susret unutranjem
oajanju, potrebu za iznalaenjem novog postrojavanja u njegovom ivotu za tihu borbu
ijim opasnostima Ganima nije vie mogla da se izlae. Nagovorio je Stilgara da sudeluje u
ovom putovanju, jer su postojale stvari koje je Stilgar morao da sazna radi pripreme za
dane koji su dolazili.
Leto se ponovo lupio po kolenu. Teko je bilo saznati poetak. Oseao se, ponekad, kao
produetak onih bezbrojnih drugih ivota, koji su svi bili stvarni i neposredni kao i njegov
vlastiti. U proticanju tih ivota nije bilo kraja, ni dovravanja - jedino veiti poetak.
Deavalo se, takoe, da se pojavljuju u gomili, buno negodujui protiv njega, kao da je on
bio jedan jedini prozor kroz koji je svako od njih eleo da proviri. Ba tu je leala opasnost
koja je unitila Aliju.
Leto je zurio u daljinu gde je meseeva svetlost posrebrivala ostatke oluje. Prevoji i
uvale dina prostirali su se ravnicom: silicijumski ljunak razmrvljen vetrovima, nanoen u
talasima - grakast pesak, ljunkast pesak, oblutak. Osetio je da se nalazi u jednom od onih
trenutaka uravnoteenosti neposredno pred svitanje. Vreme ga je pritiskalo. Ve je bio
mesec Akada, a iza njega je leala istrajnost beskrajnog vremena ekanja: dugi topli dani,
topli suvi vetrovi, noi nalik na ovu, uzburkanu uagrenim i beskonanim duvanjem sa
vulkanskih predela Hakbleda. Pogledao je preko ramena prema Zatitnom Zidu, neravnoj
liniji koja se ocrtavala u zvezdanoj svetlosti. Iza tog zida u Severnom Kanalu nalazilo se
sredite njegovih problema.
Jo jedanput je pogledao prema pustinji. Dok je zurio u vrelu pomrinu, dan je svanuo.
Sunce se rodilo iz vihora praine i dodalo malko limunove boje crvenim lepravim trakama
oluje. Zaklopio je oi i nagnao sebe da zamisli kako bi ovo raanje dana izgledalo iz
Arakena, i grad se pomolio u njegovoj svesti, nalik na ratrkane kutije uhvaene izmeu
svetlosti i kosih senku. Pustinja... kutije... pustinja... kutije...
Kada je otvorio oi, pustinja je i dalje bila tu: raznoenje praha koji je nastao od vetrom
gonjenog peska. Uljaste senke u podnoju svake dine pruale su se poput zraka tek minule
noi. One su spajale jedno vreme sa drugim. Razmiljao je o ovoj noi, uei na ovom
mestu sa neumornim Stilgarom pokraj sebe. Stariji ovek je utke podnosio zabrinutost,
razmiljajui o neobjanjenim razlozima dolaska na ovo mesto. Stilgar mora da je imao
mnogo uspomena na prolaske ovim putem u drutvu svog voljenog Muad'Diba. ak i sada
Stilgar je hodao, podrobno istraujui sve unaokolo, pripravan na opasnost. Stilgar nije
voleo da se nae u otvorenom prostoru po dnevnoj svetlosti. Bio je po tome isti stari
Slobodnjak.
Letov um se opirao naputanju ove noi i istih napora nonog krstarenja. Ovde, na
stenama, no je navlaila na sebe crnu mirnou. Saoseao je sa Stilgarovim strahovima od
dnevne svetlosti. Crno je bila jedinstvena stvar ak i kada je sadravala uzavrele uase.
Svetlo je moglo da bude mnogo stvari. No je sadravala svoje mirise strahova i svoje
stvari koje su dolazile najavljene nepouzdanim zvucima. Dimenzije su se rastavljale u noi,
sve je bilo pojaano - kande otrije, seiva britkija. Ali su ipak uasi dana mogli da budu
gori.
Stilgar je proistio grlo.
Leto je prozborio, ne okreui se: "Imam veoma ozbiljan problem, Stil."
"To sam i pretpostavio." Glas koji je sa strane dopro do Leta bio je tih i oprezan. Ovo
dete je uznemirujue podsealo na svog oca. Ideja o zabranjenoj magiji bila je ono to je
dotaklo strunu iznenadnog preokreta u Stilgaru. Slobodnjaci su znali za grozote
posedovanja. Oni za koje bi se utvrdilo da su posednuti bili su po zakonu ubijeni, a njihova
voda razlivena po pesku iz straha da se ne zagadi plemenska cisterna. Trebalo je da mrtvi
ostanu mrtvi. Bilo je u redu ako bi se otkrila neija besmrtnost u deci, ali deca nisu imala
pravo da na sebe uzmu suvie tano oblije iz svoje prolosti.
"Moj problem je u tome to je moj otac ostavio mnoge stvari nedovrene", ree Leto.
"To se posebno odnosi na iu naih ivota. Carstvo ne moe da ide dalje na ovaj nain,
Stil, bez prave ie ljudskog ivota. Govorim o ivotu, razume? ivotu, ne smrti."
"Jedanput, kada je bio uznemiren nekom vizijom, tvoj otac mi je govorio u takvom
raspoloenju", ree Stilgar.
Leto se naao u iskuenju da pree preko ove radoznale bojazni nehajnim odgovorom,
"Naravno da ne."
"Na pravo koje mi pripada po roenju?"
"Ti si onaj koji si."
"I ako inim ono to se od mene oekuje, onda je to mera mog potenja, a?"
"Takav je slobodnjaki obiaj."
"Dakle, ja ne mogu da imam unutranja oseanja koja bi upravljala mojim
ponaanjem?"
"Ne shvatam ta..."
"Ako se uvek ponaam kako dolikuje, bez obzira na to koliko me kota to potiskujem
vlastite elje, onda je to mera za mene."
"To je sutina samokontrole, deae."
"Deae!" Leto je zavrteo glavom. "Ah, Stil, pribavio si mi klju za racionalnu etiku
vladavine. Moram da budem postojan i da mi svako delanje vue korene iz tradicija
prolosti."
"To je ispravno."
"Ali moja prolost dosee dalje od tvoje!"
"Kakva razlika..."
"Kod mene ne postoji prvo lice jednine, Stil. Ja sam mnogostruka linost sa
pamenjima tradicija koje su starije no to moe da zamisli. To je moje breme, Stil.
Upravljen sam ka prolosti. Ja sam abrim sa uroenim znanjem koje odoleva novini i
promeni. Pa ipak, Muad'Dib je sve ovo promenio." Pokazao je prema pustinji, maui
rukom kao da je hteo da obuhvati Zatitni Zid iza sebe.
Stilgar se okrenuo i zagledao se u Zatitni Zid. Jedno selo bilo je sagraeno podno zida
jo za Muad'Dibovog vremena; tamo su se nalazile kue koje su sluile kao skrovita grupi
planetologa koji su doprinosili da se biljni svet rairi pustinjom. Stilgar je netremice
posmatrao ovo delo ovekovog bespravnog remeenja predela. Promena? Da. U tom selu je
postojala ustrojenost, tanost koja ga je vreala. Stajao je mirno, ne obraajui panju na
svrab peanih estica ispod svog pustinjskog odela. Selo je predstavljalo uvredu onoga to
je ova planeta nekada bila. Stilgar je odjedanput poeleo da se podigne silan ciklon koji bi
preskoio dine i zbrisao to mesto. Njegovo telo uzdrhta od snanog unutranjeg doivljaja.
Leto ree: "Jesi li primetio, Stil, da se nova pustinjska odela aljkavo izrauju? Gubitak
vode je previsok."
Stilgar se u poslednjem trenutku suzdrao od pitanja: Zar ja to nisam rekao? Umesto
toga ree: "Nai ljudi postaju sve zavisniji od pilula."
Leto klimnu glavom. Pilule su menjale telesnu temperaturu, smanjujui gubljenje vode.
Bile su jeftinije i lagodnije od pustinjskih odela. Ali one su korisniku zadavale tekoe
druge vrste, izmeu ostalog sklonost ka usporavanju brzine reagovanja i povremeno
zamagljenje vida.
"Jesmo li zato doli ovamo?" upitao je Stilgar. "Da raspravljamo o izradi pustinjskih
odela?"
"Zato da ne?" upitao je Leto. "Kad ve ti nee da se suoi sa stvarima o kojima ja
moram da govorim."
"Zbog ega moram da se uvam tvoje tetke?" U njegovom glasu se oseao prizvuk
srdbe.
"Zato to se ona koristi drevnom slobodnjakom eljom da se odupire promeni, a s
druge strane se sprema da donese promenu koja je jezivija no to moe da zamisli."
"Od maloga pravi veliko? Ona je primeran Slobodnjak."
"Ah, onda se taj primeran Slobodnjak pridrava obiaja iz prolosti, a ja posedujem
prastaru prolost. Kada bih pustio na volju toj sklonosti, zahtevao bih zatvorena drutva,
"Neu vie ni re da ujem", ree Stilgar. Okrenuo se i poeo da se sputa niz stene u
pravcu oaze na drugoj strani peska. uo je kako ga Leto sledi. Ba u tom trenutku Leto ga
je prestigao i osvrnuvi se rekao: "Jesi li primetio, Stil, kako su mlade ene lepe ove
godine?"
18.
ivot pojedinog ljudskog bia, kao i ivot jedne porodice ili celog naroda produava da
postoji kao pamenje. Moj narod mora da sagleda ovo kao deo procesa svog sazrevanja.
Oni su narod u smislu organizma i u ovom postojanom pamenju, oni nagomilavaju sve
vie iskustava u podsvesni rezervoar. Ljudski rod se nada da e potraiti ovu grau ako to
bude potrebno za menjanje vaseljene. Ali mnogo toga to je uskladiteno moe biti
izgubljeno u onoj nepredvidljivoj igri sluaja koju nazivamo 'sudbinom'. Mnogo toga moe
da se utelotvori u evolucione odnose i stoga moe da ne bude procenjeno i ukljueno u
delovanja od strane bivajuih promena spoljanjih uslova ivota koje ostavljaju traga na
ivoj jedinki. Ljudski rod moe da zaboravi! U tome je posebna vrednost Kvizac Haderaha
na koju Bene Geserit nikad nije pomiljao: Kvizac Haderah ne moe da zaboravi.
Letova knjiga prema Hark al-Ada
Stilgar to nije umeo da objasni, ali otkrio je da ga je Letova uzgredna opaska duboko
uznemirila. Tokom celog povratka preko peska u Sie Tabr vrtelo mu se u svesti,
zasenjujui, sve ono drugo to mu je Leto rekao gore na uvaru.
Zaista, mlade ene Arakisa bile su veoma lepe ove godine. Mladi mukarci, takoe.
Njihova lica, obogaena vodom, vedro su sijala. Njihove oi bile su okrenute prema napolje
i u daljinu. Izlagali su svoje crte esto bez ikakvih varki u vidu obrazina pustinjskog odela i
vijugavih linija creva za prikupljanje vlage. Neretko se deavalo da ne nose pustinjska
odela na otvorenom, pretpostavljajui novu odeu koja je, dok su se kretali, budila
treperavu predstavu o gipkim mladim telima ispod nje.
Ovakva ljudska lepota bila je protivtea novoj lepoti predela. U suprotnosti sa starim
Arakisom, oko je moglo da bude oarano sudarom sa prizorom malih grupa ibljika
iikljalih izmeu crvenomrkih stena. A stare sieke nastambe koje su bile inioci kulture
peinske metropole, sa svojim sloenim zaptivaima i kapcima za zadravanje vlage na
svakom ulazu, ustupale su mesto otvorenim selima esto sagraenim od blatnih cigala.
Blatne cigle!
Zato sam poeleo da ono selo bude uniteno? upita se Stilgar, saplevi se u istom
trenutku.
Znao je da pripada umiruem soju. Stari Slobodnjaci koji izdiu u uenju zbog
rasipnitva koje je zavladalo na njihovoj planeti - voda nemarno preputena vazduhu samo
zbog njenog svojstva da uobliava zidarske cigle. Voda iskoriena u izgradnji boravita za
jednu porodicu, bila bi dovoljna da se itav jedan sie odri u ivotu godinu dana.
Nove graevine su ak imale providne prozore da bi proputali sunevu toplotu i unutra
suili tela. Takvi prozori otvarali su se prema spolja.
Slobodnjaci novog kova mogli su iz kua od blata da posmatraju svoj prirodni okvir.
Oni nisu vie bili zatvoreni i natrpani u sieu. Pomeranje vidika, znailo je, takoe,
pomeranje mate. Stilgar je to mogao da oseti. Nov vidik pripojio je Slobodnjake ostatku
carske vaseljene, odredio ih prema neokovanom prostoru. Nekada su bili privezani za
vodom siromani Arakis, robujui njegovoj gorkoj oskudici. Oni nisu delili onu
netesnogrudost koja je odlikovala stanovnike veine planeta u Carstvu.
Stilgar je mogao da vidi kako te promene stoje u jakoj suprotnosti sa njegovim
sumnjama i strahovima. U stara vremena, redak je bio Slobodnjak koji je makar i uzimao
u obzir mogunost naputanja Arakisa i zapoinjanja novog ivota na jednom od vodom
bogatih svetova. Nije im ak bilo dozvoljeno da sanjaju o bekstvu.
Posmatrao je Letova lea dok je mladi izmicao napred. Leto je govorio o zabrani
odlaenja sa planete. Pa, to je uvek bila stvarnost za veinu itelja drugih svetova, ak i
tamo gde su snovi bili doputeni kao vrsta sigurnosnog ventila. No ipak je planetsko
ropstvo dostiglo svoj vrhunac ovde na Arakisu. Slobodnjaci su se okrenuli ka
unutranjosti, zabarikadirali u svoje svesti ba kao to su bili zabarikadirani u svoje
peinske nastambe.
Sutinsko znaenje siea - sveto mesto u vremenima nedaa - izopailo se u udovinu
tamnicu za celokupno stanovnitvo.
Leto je kazao istinu: Muad'Dib je sve to promenio.
Stilgar se osetio izgubljen. Mogao je da opazi kako se njegova stara verovanja
raspadaju. Nov, ka spoljanjosti okrenut vidik proizveo je ivot koji je udeo za izlaenjem
iz ogranienog prostora.
'Kako su lepe mlade ene ove godine.'
Stari naini (Moji naini! - priznao je) prisiljavali su njegove ljude da se ne osvru ni na
kakvu istoriju osim na onu koja se odnosila na njihovo vlastito stradanje. Stari Slobodnjaci
uili su istoriju iz vlastitih uasnih raseljavanja, svojih bekstava, od progona do progona.
Stara planetarna vlada sledila je metode dravne uprave starog Carstva. Suzbijala je
stvaralatvo i svaki smisao za napredak i evoluciju. Blagostanje je bilo opasno za staro
Carstvo i njegove vlastodrce.
U jednom neoekivanom trenutku zaprepaenosti, Stilgar je shvatio da su ove stvari
bile podjednako opasne i za cilj koji je Alija sebi odredila.
Ponovo se Stilgar sapleo i sruio podalje iza Leta.
U starim nainima i starim religijama, nije postojala budunost, ve samo jedno
beskrajno sada. Pre Muad'Diba Slobodnjaci su, Stilgar je shvatio, bili uslovljeni da veruju
u neuspeh, nikada u mogunost ispunjenja. Dodue, oni su verovali u Liet Kinesa, ali on je
bio postavio vremensku skalu od etrdeset pokolenja. To nije bilo ispunjenje; to je bio
jedan san koji se, sada mu je postalo jasno, takoe okrenuo prema unutranjosti.
Muad'Dib je sve to promenio!
Za vreme Dihada, Slobodnjaci su nauili mnogo toga o starom Padiahu, caru, adamu
IV. Osamdeset prvi Padiah Kue Korino koji je zauzeo presto Zlatnog Lava i vladao
carstvom nebrojenih svetova iskoristio je Arakis kao ogledno mesto onih politikih mera
koje je nameravao da primeni i u ostalim delovima svoje carevine. Njegovi planetarni
upravitelji na Arakisu razvijali su postojan pesimizam da bi poduprli temelje svoje moi.
Oni su se uverili da je svako na Arakisu, pa ak i slobodno lutajui Slobodnjaci, postao
naviknut na brojne sluajeve nepravde i nereive probleme; bili su vaspitavani da o sebi
razmiljaju kao o bespomonim ljudima za koje niotkuda nije bilo nikakve potpore.
"Kako su lepe mlade ene ove godine!"
Posmatrajui Letova lea koja su izmicala, Stilgar je poeo da se udi kako je mladi
uspeo da pokrene ovakav tok misli - naprosto izricanjem naizgled jednostavnih iskaza.
Zbog tog iskaza, Stilgar je uvideo da na potpuno drugaiji nain sagledava Aliju i svoju
vlastitu ulogu u Savetu.
Alija je volela da kae kako stari naini polako odstupaju. Stilgar je priznavao da ga je
ovaj iskaz uvek nejasno umirivao. Promena je bila opasna. Pronalazatvo se mora suzbiti.
Individualna snaga volje mora se porei. Kojoj drugoj svrsi je svetenstvo sluilo, ako ne
poricanju individualne volje?
Alija je esto ponavljala da se prilike za otvoreno nadmetanje moraju svesti u granice
kojima se moe rukovoditi. Ali to je znailo da se opasno povratno dejstvo tehnologije
moglo iskoristiti samo za obuzdavanje stanovnitva - ba kao to je sluilo starim
gospodarima. Bilo koja dozvoljena tehnologija morala je da uhvati koren u ritualu. Inae...
inae...
Ponovo se Stilgar spotakao. Sada je bio kod kanata i mogao je da primeti Leta kako ga
eka ispod vonjaka kajsija koji je rastao uzdu tekue vode. Stilgar je oslukivao
probijanje svojih stopala kroz nepokoenu travu.
Nepokoena trava! U ta mogu da verujem? pitao se Stilgar.
Za jednog Slobodnjaka iz njegovog pokoljenja bilo je prikladno da veruje da je
individui potrebno duboko oseanje vlastitih omeenosti. Tradicionalna verovanja su
svakako bila najvie obuzdavajui inilac bezbednog drutva. Ljudi su morali da poznaju
granice svog vremena, svog drutva i svoje teritorije. Zato bi sie bio rav kao model za
svekoliko razmiljanje? Oseanje ograenosti trebalo je da prome svaki individualni izbor
- trebalo je da okrui porodicu, zajednicu i svaki korak preduzet od strane jedne valjane
vlade.
Stilgar se za trenutak zaustavio i pogledavi kroz vonjak potraio Leta. Mladi je
stajao tamo posmatrajui ga sa osmejkom.
Da li zna kakvo se komeanje dogaa u mojoj glavi, pitao se Stilgar.
I stari Naib Slobodnjak pokuao je da pribegne tradicionalnom katehizmu svog naroda.
Svaki vid ivota zahtevao je samo jedan oblik, svoju bitnu zaokruenost zasnovanu na
tajnom unutranjem znanju onoga to e uspeti i onoga to nee uspeti. Obrazac za ivot,
za zajednicu, za svaki osnovni deli razgranatog drutva sve do i iza vrhova vlasti - taj
obrazac morao je da bude sie i njegova kopija u pesku: ai Hulud. Dinovski peani crv
je jamano bio najstravinije stvorenje, ali kada bi mu neto zapretilo, skrivao se u
nedostupne dubine.
Promena je opasna! ree Stilgar sebi. Istovetnost i postojanost su bili pravi ciljevi
vladavine.
Ali mladi mukarci i ene bili su veoma lepi.
Setio se Muad'Dibovih rei poto je svrgnuo sa prestola adama IV: 'Dug ivot za Cara
nije ono za im teim; to je dug ivot za Carstvo.'
Nije li to ono to sebi neprestano ponavljam? pitao se Stilgar.
Nastavio je da hoda, upravljajui se prema ulazu siea, drei se neto udesno od Leta.
Mladi se pomerio da mu presee put.
Muad'Dib je rekao i jednu drugu stvar, podsetio se Stilgar: 'Ba kao to se individua
raa, sazreva, razmnoava i umire, to ine i drutva, civilizacije i vlade.'
Opasno ili ne, promene e biti: lepi mladi Slobodnjaci bili su svesni toga. Oni su mogli
da gledaju prema spoljanjosti, da vide to, i da se za to pripreme.
Stilgar je bio primoran da se zaustavi. Da nije, naleteo bi na Leta.
Mladi se sovasto upiljio u njega i rekao: "Vidi, Stil? Tradicija nije onaj
neprikosnoveni vodi, kakvom si je smatrao."
19.
Slobodnjak umire kada je suvie dugo odvojen od pustinje; mi to zovemo 'pustinjska
bolest'.
Stilgar, Komentari
"Teko mi je od tebe da traim da to uini", ree Alija. "Ali... moram da obezbedim
carevinu koju Polova deca treba da naslede. Za Namesnitvo ne postoji drugi razlog
postojanja."
Alija se okrenula u stolici na kojoj je sedela ispred ogledala dovravajui svoju jutarnju
toaletu. Pogledala je svog supruga, odmeravajui kako je primio ove rei. Dankan Ajdaho
je zasluivao briljivo prouavanje u ovim trenucima; nije bilo sumnje da je postao daleko
otroumniji i opasniji od nekadanjeg majstora maevanja Kue Atreida. Spoljanji izgled
je ostao slian - crna kludrava kosa nad otrim, tamnim crtama lica - ali tokom mnogo
godina od svog buenja iz gola stanja, pretrpeo je unutranji preobraaj.
Pitala se sada, kao to je uinila mnogo puta, ta je gola ponovno roen - posle - smrti
mogao da skrije u tamnoj usamljenosti svog bia. Pre nego to su Tlielaksi primenili svoj
sloeni nauni postupak na njemu, Dankanovo ponaanje odavalo je jasna obeleja
naklonosti Atreidima - odanost, fanatiku privrenost moralnom zakoniku vladanja
najamnikog vojnika, naglost rasrivanja i naglost smirivanja. Bio je neumoljiv u svojoj
reenosti da se sveti Kui Harkonena. I umro je spasavajui Pola. Meutim, Tleilaksi su
otkupili njegovo telo od Sardaukara i, u svojim regenerativnim koritima, proizveli telo
Dankan Ajdaha, lieno njegovih svesnih pamenja. Obuili su ga za mentata i poslali ovaj
ljudski kompjuter kao dar Polu, prefinjeno orue opremljeno hipnotikom prinudom da
pogubi svog vlasnika. Telo Dankana Ajdaha oduprlo se ovoj prinudi i kroz nepodnoljiva
naprezanja, elijska prolost mu se na kraju povratila.
Alija je poodavno odluila da je, u skrivenosti njenih misli, opasno razmiljati o njemu
kao o Dankanu. Bolje je bilo razmiljati o njemu, drei se njegovog gola imena, Hajt.
Mnogo bolje. I bilo je od sutinskog znaaja da nikako ne uhvati ni najmanji odsev starog
Barona Harkonena, koji se bio ustoliio u njenoj svesti.
Dankan se, opazivi da ga Alija prouava, okrenuo od nje. Ljubav nije mogla da skrije
promene na njoj, niti da od njega zataji providnost njenih pobuda. Mnogopljotiaste
metalne oi koje su mu Tleilaksi podarili bile su okrutne u svojoj sposobnosti da proniknu
prevaru. One su je sada naslikale kao sladostrasnu, gotovo muku pojavu i on nije mogao
da izdri da je takvu gleda.
"Zato si se okrenuo?" upita Alija.
"Moram da razmislim o ovoj stvari", ree on. "Gospa Desika je... ipak Atreid."
"A ti si odan Kui Atreida, a ne meni", nadurila se Alija.
"Mani se takvih nepouzdanih tumaenja mojih nedoumica", ree on.
Alija je napuila usne. Da nije prenaglila?
Dankan je odetao do izdubljenog otvora koji je gledao na ugao trga Hrama. Mogao je
da vidi kako se dole okupljaju hodoasnici, a Arakenski trgovci grupiu oko ivice da bi jeli
poput jata grabljivica nad krdom ivotinja. Usredsredio se na osobenu grupu trgovaca sa
korpama punim zainskih korenova preko ramena, koje su na jedan korak rastojanja
pratili slobodnjaki najamniki vojnici. Oni su se tupom silom probijali kroz rastuu
gomilu.
"Oni prodaju komadie nagrizenog mermera", ree on, pokazujui prstom. "Jesi li
znala za to? Ostavljaju komadie u pustinji da ih nagrizu peane oluje. Ponekad pronau
poneki zanimljiv uzorak kamena. To nazivaju novom umetnikom formom, koja je veoma
popularna: prirodno olujom - nagrizen mermer sa Dine. Kupio sam jedan komadi prole
nedelje - zlatan prut sa pet kianki. Veoma je lep, ali loman."
iznesenih razloga? Alija je lagala. Moda su aputanja o Aliji i Javidu bila istinita. Ova
misao je stvorila ledenu tvrdou u njegovom stomaku.
"Ti si jedini u koga mogu da imam poverenja u vezi ovoga", ree Alija.
"Znam to", ree on.
Shvatila je ovo kao prihvatanje i nasmeila se svom liku u ogledalu.
"Zna", ree Ajdaho, "mentat ui da na svako ljudsko bie gleda kao na niz odnosa."
Alija nije odgovorila. Sedela je, utonula u svoje lino seanje od ega joj se na lice
navukla bezizrazna koprena. Ajdaho je, pogledavi je preko ramena, opazio to i uzdrhtao.
inilo se kao da razgovara sa glasovima koje je samo ona ula.
"Odnosi", proaputao je.
Pomislio je: Stare muke se odbacuju, kao to zmija odbacuje svoju kou - samo da bi
proizvela nov kroj i prihvatila njegova ogranienja. Ista je stvar sa vladama - pa ak i sa
ovim Namesnitvom. Starim vladama se moe ui u trag isto kao i odbaenim zmijskim
kouljicama. Morau da sprovedem u delo ovaj plan, ali ne onako kako Alija nalae.
U tom trenutku Alija je zatresla ramenima i rekla: "Ne bi trebalo da Leto izlazi napolje
kad su ovakva vremena. Strogo u ga ukoriti."
"Zar ak ni sa Stilgarom?"
"ak ni sa njim."
Ustala je od ogledala, prila Ajdahu koji je stajao pored prozora i poloila mu ruku na
rame.
Suzbio je drhtavicu, svodei ovu reakciju na mentatsko procenjivanje. Neto ga je u njoj
odbijalo.
Neto u njoj.
Nije bio u stanju da privoli sebe da je pogleda. Omirisao je melan njenih kozmetikih
sredstava i nakaljao se.
Rekla je: "Danas u biti zauzeta pregledanjem Farad'novih poklona."
"One odee?"
"Da. Nita to on uradi nije onako kako na prvi pogled izgleda. Ne smemo smetnuti s
uma da je njegov Baar, Tiekanik, vian aumurkiju, aumasi i ostalim podmuklostima u
pripremanju umorstava kraljeva."
"Takva je cena vlasti", ree on, odbijajui se od nje. "No, mi smo jo pokretni, a
Farad'n nije."
Prouavala je njegov kao isklesan profil. Ponekad je bilo teko dokuiti proces rada
njegovog uma. Da li je mislio samo na to da sloboda dejstvovanja uliva ivot vojnoj sili?
Pa, ivot na Arakisu je predugo bio previe bezbedan. ula izotrena sveprisutnom
opasnou, mogu da se degeneriu kada se ne koriste.
"Da", ree ona, "jo imamo Slobodnjake."
"Pokretljivost", ponovio je. "Mi ne moemo da se degeneriemo u peadiju. To bi bilo
glupo."
Ton njegovog glasa ju je ozlojedio, te ree: "Farad'n e upotrebiti ma kakvo sredstvo da
nas uniti."
"Ah, tu smo, znai", ree on. "To je oblik preduzimanja prvog koraka, pokretljivosti
koju nismo imali u stara vremena. Imali smo jedan moral, moral Kue Atreida. Ispunjavali
smo uvek svoje obaveze i dozvoljavali neprijatelju da bude pljaka. Takvo ograniavanje
vie ne vai. Postali smo podjednako pokretljivi, Kua Atreida i Kua Korino."
"Odstranjujemo moju majku da je sauvamo od zla, dakle iz razloga koji nije manje
vaan od ostalih", ree Alija. "Jo ivimo u skladu sa moralom!"
Spustio je pogled na nju. Ona je znala za opasnosti uvoenja mentata u proces
proraunavanja. Zar nije shvatila ta je mogao da bude predmet njegovog prorauna? Pa
ipak... jo ju je voleo. Protljao je nadlanicom oi. Kako je samo mladolika izgledala. Gospa
Desika je bila u pravu: po svom izgledu, Alija nije ostarila ni dan za sve ove godine
njihovog zajednikog ivota. Jo je posedovala meke crte lica svoje benegeseritske majke,
ali su joj oi bile atreidske - ocenjivake, tragajue, sokolove. Ali sada je neto obuzeto
okrutnim sraunavanjima vrebalo iz tih oiju.
Ajdaho je bio u slubi Kue Atreida premnogo godina da ne bi poznavao, kako vrline,
tako i slabosti ove porodice. Ali ova stvar koju je zapaao kod Alije, bila je nova. Atreidi su
umeli da se upuste u podmukle igre protiv neprijatelja, ali nikad protiv prijatelja i
saveznika, a nikako protiv Porodice. Bilo je to ugraeno u temelje ponaanja Atreida:
potpomagati vlastiti prost narod, najbolje to se moe; pokazati im koliko bolje ive pod
Atreidima. Pokazati svoju ljubav za svoje prijatelje, estitou svog ponaanja prema
njima. Ono to je Alija sada zahtevala, zaista, nije bilo u atreidskom duhu. Oseao je to
svim tkivima svog tela i nervnim sistemom. Preobratio se u jedinstveno, nedeljivo oseanje
ovog tueg dranja u Aliji.
Iznenada, njegov mentatski senzorijum ukopao se u punu svest, a njegov um uskoio u
bestrasan trans u kome vreme nije postojalo; postojalo je jedino proraunavanje. Alija je
mogla da shvati ta se sa njim dogodilo, ali to nije moglo da se sprei. Predao se
proraunavanju.
Proraun: jedna oliena Gospa Desika proivljavala je prividan ivot u Alijinoj svesti.
Video je ovo kao to je video i olienog Dankana Ajdaha iz vremena pre gole koji je ostajao
nepromenjiv u njegovoj vlastitoj svesti. Alija je posedovala ovakvu svest budui da je bila
roena kao formirana linost. On ju je dugovao tleilakim regeneracionim tankovima. Pa
ipak, Alija se odrekla tog olienja, izlaui opasnosti ivot svoje majke. To je znailo da
Alija nije u dodiru sa tom prirodnom Desikom unutar sebe. To je, opet, znailo da je Alija
potpuno posednuta nekim drugim prividnim ivotom, tako da su svi ostali bili iskljueni.
Posednuta!
Otuena!
Izrod!
Mentatska navika, kojoj je dao na volju, okrenula se sada i ostalim vidovima njegovog
problema. Svi Atreidi nalazili su se na ovoj planeti. Da li bi Kua Korino preuzela rizik
napada iz svemira? Njegov um je preleteo pregledom usvojenih pravila koja su proizilazila
iz osnovnih oblika ratovanja:
Jedan - sve planete se mogu osvojiti / napadom iz svemira; ergo: odmazdom / osvetne
pogodnosti bile su smetene u krugu oko planete od strane svake Velike Kue. Farad'n je
morao da zna da Atreidi nisu prenebregnuli ovu elementarnu predostronost.
Dva - zatitno energetsko polje bilo je savrena odbrana protiv projektila i eksploziva
ne-atomskog tipa i glavni razlog to je borba prsa u prsa ponovo ula kao vaan inilac u
bitke ljudi. Ali peadija je imala svoja ogranienja. Kua Korino je moda mogla da
borbeno stanje svojih Sardaukara dovede do one otrine iz predarakenskog vremena, ali ni
tada oni ne bi bili dorasli neobuzdanoj razjarenosti Slobodnjaka.
Tri - planetarni feudalizam bio je izloen neprekidnoj opasnosti od velikog tehnolokog
stalea, ali su dejstva Batlerijanskog Dihada nastavljala da postoje kao priguiva
tehnolokog prekoraivanja. Iksians, Tleilaksu i nekoliko razbacanih planeta na periferiji
Carstva predstavljale su, u ovom pogledu, jedinu moguu pretnju, no one su bile podlone
napadu ujedinjenog gneva ostalog dela Carstva. Batlerijanski Dihad nee ostati
nedovren. Mehanizovano ratovanje zahtevalo je veliki tehnoloki stale. Atreidsko
Carstvo kanalisalo je ovu silu u druga stremljenja. Nijedan deo velikog tehnikog stalea
nije bio nenadziran.
I tako je Carevina ostajala spokojno feudalistika, prirodno, s obzirom na to da je to
najbolji oblik drutva za irenje preko iroko razastrtih divljih granica - do novih planeta.
Dankan je osetio kako njegova mentatska svest seva dok je kao tane jurila pamenjem
injenica po sebi, potpuno nepristupana prolaenju vremena. Dolaenje do ubeenja da
Kua Korino nee rizikovati nezakonit atomski napad, obavio je u munjevitom
izraunavanju, osnovnom razlonom putanjom, ali je bio savreno svestan inilaca koji su
ulazili u ovo ubeenje: Carstvo je raspolagalo sa onoliko nuklearnog i srodnog oruja,
koliko sve Velike Kue zajedno. Barem polovina Velikih Kua bi, bez razmiljanja,
reagovala u sluaju da Kua Korino prekri Sporazum. Atreidski odmazdni sistem koji se
nalazio van planete, pridruio bi se nadmonoj sili, bez potrebe da poziva bilo koju od njih.
Strah bi to uinio. Salusa Sekundus i njeni saveznici bi nestali u vrelim oblacima. Kua
Korino ne bi rizikovala da postane takva rtva paljenica. Oni su, nesumnjivo, bili iskreni
pri potpisivanju dogovora da je nuklearno oruje zaliha koja se uva iskljuivo za jednu
svrhu: odbranu oveanstva, ako bi se trebalo suoiti sa pretnjom 'druge inteligencije'.
Proraunske misli imale su iste ivice i otar reljef. Nije bilo zamagljenih meumesta.
Alija se odluila za odstranjivanje i strahovladu, zato to je postala tuin, ne-Atreid. Kua
Korino je znaila pretnju, ali ne na nain koji je Alija zagovarala u Savetu. Alija je elela
da ukloni Gospu Desiku zbog toga to je ta blistava benegeseritska inteligencija odmah
videla ono to je i njemu tek sada postalo jasno.
Ajdaho se istrgao iz mentatskog transa i ugledao Aliju kako stoji naspram njega sa
izrazom hladnog odmeravanja na licu.
"Zar ti ne bi vie odgovaralo da Gospa Desika bude ubijena?" upitao je.
Tuinski odsev njene radosti lebdeo je pred njegovim oima za trenutak, pre nego to je
bio prekriven izrazom lane uvreenosti. "Dankane!"
Da, ova tuin-Alija davala je prvenstvo ubistvu majke.
"Ti se boji svoje majke, a ne za nju", ree on.
Odgovorila mu je bez i najmanje promene u svom odmeravajuem pogledu: "Naravno
da je se bojim. Poslala je Sestrinstvu izvetaj o meni."
"ta hoe da kae?"
"Zar ne zna ta je najvee iskuenje za jednu Bene Geserit?" Primakla mu se
zavodniki i podigla prema njemu pogled kroz trepavice. "Samo sam elela da odrim sebe
u snazi i budnosti za dobro ovih blizanaca."
"Pominje iskuenje", ree on, mentatski jednolinim glasom.
"To je stvar koju Sestrinstvo krije u najveim dubinama, stvar koje se najvie boji.
Zbog toga su me nazvale Izrodom. Znaju da njihove zabrane ne mogu mene da zadre.
Iskuenje - one uvek govore sa sveanim naglaavanjem: Veliko Iskuenje. Vidi, mi koji se
koristimo benegeseritskim uenjima moemo da utiemo na takve stvari kao to je
unutranje podeavanje enzimske ravnotee u naim telima. To produava mladost daleko vie nego melan. Da li shvata kakve bi posledice to imalo kada bi mnoge Bene
Geserit uinile isto? Bilo bi primeeno. Sigurna sam da proraunava tanost ovoga to ti
govorim. Zahvaljujui melanu, mi smo meta mnogobrojnih zavera. Kontroliemo
supstancu koja produava ivot. ta bi se dogodilo ako bi se otkrilo da Bene Geserit
kontrolie jednu jo moniju tajnu? Razume! Nijedna asna Majka ne bi bila bezbedna.
Odstranjivanje i muenje pripadnica Bene Geserita postalo bi najobinija stvar."
"Ti si postigla tu enzimsku ravnoteu." Bila je to tvrdnja, ne pitanje.
"Izazvala sam Sestrinstvo! Izvetaj moje majke Sestrinstvu uinie Bene Geserit
nepokolebljivim saveznikom Kue Korino."
Kako je to samo naizgled prihvatljivo, pomislio je on.
Stavio ju je na probu: "Ali tvoja majka se, jamano, nikada ne bi okrenula protiv tebe!"
"Ona je bila Bene Geserit mnogo pre nego to je postala moja majka. Dankane, ona je
dopustila da se njen roeni sin, moj brat podvrgne ispitu gom dabara! Ona je to
pripremila! A znala je da on moda nee preiveti! Bene Geserit su uvek bile kratke na
veri, a duge na pragmatizmu. Delovae protiv mene, ako poveruje da je to u najboljim
interesima Sestrinstva."
Klimnuo je glavom. Kako je bila ubedljiva. Bila je to tuna misao.
"Moramo da odrimo inicijativu", ree ona. "To nam je najjae oruje."
"Gurni Halek je, takoe, problem", ree on. "Da li moram da ubijem svog starog
prijatelja?"
"Gurni je otiao po nekom naroitom pijunskom zadatku u pustinju", ree ona,
znajui da je Ajdaho ve bio upoznat sa tim. "On nam, sasvim sigurno, ne stoji na putu."
"Vrlo udno", ree on. "Namesnik Vladara Kaladana bavi se pijunaom, ovde na
Arakisu."
"Zato da ne?" zapitala je Alija. "On je njen ljubavnik - u svojim snovima, ako ne u
stvarnosti."
"Da, naravno." I on se zaudi kako to da nije ula neiskrenost u njegovom glasu.
"Kada e da je smakne?" upita Alija.
"Bolje je da to ne zna."
"Da... da, shvatam. Gde e da je odnese?"
"Tamo gde je niko ne moe nai. Nee biti ostavljena ovde da te ugroava."
Radost u Alijinim oima nije se mogla pogreno protumaiti. "Ali gde e..."
"Ako ne zna, tada e moi, ako to bude neophodno, da odgovori pred Istinozborcem
kako ne zna gde je."
"Ah, to je mudro, Dankane."
Sada je uverena da u ubiti Gospu Desiku, pomislio je. Zatim ree: "Zbogom, voljena."
Ona u njegovom glasu nije primetila da je doneo konanu odluku, pa ga je ak i blago
poljubila dok je odlazio.
Celim putem kroz, na sie nalik, lavirint hodnika Hrama, Ajdaho je brisao oi. Tleilake
oi nisu bile otporne na suze.
20.
Voleo si Kaladan
I oplakao njegovu nestalu domaicu Ali patnja otkriva
Da nove ljubavnice ne mogu da izbriu
Te veite uspomene.
Refren iz habanijske tubalice
Stilgar je uetvorostruio sieku strau oko blizanaca, ali je znao da je to uzalud.
Momak je bio nalik svom atreidskom imenjaku, dedi Letu. Svako ko je poznavao
osobenjaka Vojvodu, opaao je to. Leto je, istina, prema okolini imao odmeravajui stav i
obazrivost, ali se tome morala odrediti vrednost tek u odnosu na prikrivenu plahovitost i
podlonost donoenju opasnih odluka.
Ganima je vie liila na majku. Imala je aninu riu kosu, anine oi i lukavost kojom
je obezbeivala sebe kada je trebalo prilagoditi se tekoama. esto je govorila da ona ini
ono to mora da ini, ali je bilo jasno da bi sledila Leta, ma u kom pravcu da je povede.
A Leto se spremao da ih povede u opasnost.
Stilgar je, ne jednom, pomislio da poveri svoj problem Aliji. Tu mogunost je iskljuila
Irulan koja je u svemu i svaemu povlaivala Aliji. Donosei odluku, Stilgar je shvatio da
je prihvatio mogunost da je Leto ispravno procenio Aliju.
Ona koristi ljude na nehatan i bezduan nain, pomislio je. ak i Dankana koristi na taj
nain. Ne bi bilo udo da se okrene protiv mene i ubije me. Ve me je odbacila.
U meuvremenu straa je bila pojaana i Stilgar se, poput zaodenute utvare, unjao
svojim sieom, svuda zavirujui. Sve vreme u njegovoj svesti su se komeale sumnje koje
mu je Leto usadio. Ako se moglo bez tradicije, gde je onda bila ona stena na koju je njegov
ivot mogao vrsto da se osloni?
Popodneva na dan Saziva za Dobrodolicu Gospi Desiki, Stilgar je spazio Ganimu gde
u drutvu svoje bake stoji na ulazu u veliku skuptinsku salu siea. Bilo je rano i Alija jo
nije stigla, ali su ljudi ve poeli da se skupljaju u sali, pa su prolazili bacajui praznoverne
poglede na ovo dete i ovu odraslu osobu.
Stilgar se sklonio u senovito udubljenje po strani od matice ljudi i stao da posmatra
dotini par, nesposoban da razazna njihove rei u mrmljajuem amoru iskupljajueg
mnotva. Ljudi iz mnogih plemena doi e ovde da pozdrave povratak njihove nekadanje
asne Majke. No, on je zurio u Ganimu. Njene oi, nain na koji su poigravale dok je
govorila! Ova kretnja ga je oarala. Te duboko plave, staloene, tragajue, odmeravajue
oi. I onaj nain na koji je zabacivala svoju crvenozlatastu kosu sa ramena izvijanjem
glave: bila je to ani. Bilo je to avetinjsko vaskrsenje, neprirodna slinost.
Stilgar se polako privukao blie i zauzeo busiju u sledeem udubljenju.
Nije mogao da dovede u vezu Ganimino posmatrako dranje sa bilo kojim detetom iz
svog iskustva - osim sa njenim bratom. Gde se nalazio Leto? Stilgar je upravio pogled
prema zakrenom hodniku. Njegovi straari bi podigli uzbunu ako bi se bilo ta naopako
dogodilo. Zavrteo je glavom. Ovi blizanci su ugroavali njegovo duevno zdravlje.
Neprekidno su nagrizali njegov duevni mir. Gotovo da je mogao da ih mrzi. Srodnici nisu
bili osloboeni uzajamne mrnje, ali krv (i njegova dragocena voda) nosila je sobom
zahteve za pruanje potpore koji su prevazilazili veinu drugih stvari. Ovi blizanci
postojali su kao njegova najvea odgovornost.
Kroz prainu proceena smea svetlost doprla je iz peinske sale skuptine. Dotakla je
devojicino rame i novo belo odelo koje je imala na sebi, stvarajui oreol oko njene kose
ba kada se okrenula i osmotrila hodnik kroz koji su ljudi u gunguli prolazili.
Zato li me je Leto kinjio onim sumnjama? pitao se. Nije bilo sumnje da je on to
smiljeno uinio. Moda je Leto eleo da mi podari mali deo svog mentalnog iskustva.
Stilgar je znao da su blizanci razliiti, ali je uvek nanovo otkrivao da je njihovo
rasuivanje nesposobno da prihvati ono to je znao. Nikada nije doiveo matericu kao
tamnicu jedne probuene svesti - svesti koja je ivela od drugog meseca trudnoe, kako se
govorilo.
Leto je jednom rekao da je njegovo pamenje kao 'unutranji svojeruan rukopis, koji
se proiruje u podrobnostima i razmeri u odnosu na onu prvobitnu zapanjujuu
probuenost, ali nikada ne menja oblik i nacrt'.
Po prvi put, u ovom trenutku, dok je posmatrao Ganimu i Gospu Desiku, Stilgar je
poeo da shvata kako bi morao da izgleda ivot u takvoj grabljivoj mrei pamenja, u
nemogunosti da se povue ili pronae zapeaeni kutak svesti. Suoen sa ovakvom
okolnou taj bi morao da vodi rauna o ludilu, da odabira i odbacuje izmeu mnotva
ponuda u jednom sistemu u kome su se odgovori smenjivali istom brzinom kao i pitanja.
21.
zato to nije znao za vrednost povlaenja u senku. Oni vie vole da budu iza prestola nego
na njemu."
Povlaenje u senku? pitala se Alija. Je li to bio Irulanin izbor?
"Tano ono to sam primetio i za Esnaf", ree Ajdaho. Nalazio je da mu neminovnost
ove rasprave i objanjenja ide na ruku. Skretali su mu panju sa drugih problema.
Alija je ponovo odetala do suncem obasjanih prozora. Znala je za Ajdahovu slepu
mrlju; svaki mentat ju je imao. Oni su morali da donose proglase. Ovo je imalo za
posledicu sklonost ka oslanjanju na apsolutno sagledavanje konanih granica. Bili su
svesni toga. Bio je to deo njihove obuenosti. Pa ipak, nastavljali su da deluju izvan samoograniavajuih parametara. Trebalo je da ga ostavim u Sie Tabru, pomislila je Alija. Bilo
bi bolje da sam jednostavno podvrgla Irulan Javidovom ispitivanju.
Unutar lobanje Alija je zaula tutnjav glas: "Tano!"
Umukni! Umukni! Umukni! pomislila je. Jedna opasna greka joj se omakla u ovim
trenucima, kojoj nije mogla da sagleda konture. Sve to je mogla da oseti bila je opasnost.
Ajdaho joj je morao pomoi da se izvue iz ove neprilike. Bio je mentat. Mentati su bili
neophodnost. ovek kompjuter zamenjivao je mehanika sredstva unitena u
Batlerijanskom Dihadu. Nee moi da napravi mainu u obliju ljudskog uma! Ali Alija
je u ovom trenutku udela za poslunom mainom. One nisu mogle da pate od Ajdahovih
ogranienja. U mainu si morao da ima poverenja.
Aliju je prenuo Irulanin otegnuti glas.
"Nejasno u nejasnom u nejasnom u nejasnom", ree Irulan. "Svima nam je poznat
usvojeni obrazac napada na vlast. Ne krivim Aliju zbog njenih sumnjienja. Ona, naravno,
sumnjii sve redom - ak i nas. Ipak, ostavimo to, za trenutak, na stranu. ta ostaje kao
najvanije poprite pobuda, najplodniji izvor opasnosti za Namesnitvo?"
"CHOAM", ree Ajdaho, svojim ravnomernim mentatskim glasom.
Na Alijinom licu se ukaza svirep osmeh. The Combine Honnete Ober Advancer
Mercantiles! Ali Kua Atreida je vladala CHOAM-om sa pedesetjednim procentom svojih
deonica. Muad'Dibovo svetenstvo dralo je jo pet procenata, to je bio znak trezvenog
prihvatanja od strane Velikih Kua da Dina kontrolie neprocenjivi melan. Ne bez
razloga, zain je esto bio nazivan 'tajnim kovanim novcem'. Bez melana brodovi
Svemirskog Esnafa ne bi mogli da se kreu. Melan je proizvodio 'navigacioni trans' uz
pomo koga se mogla 'videti' putanja bra od svetlosti, pre nego to bi se njom krenulo.
Bez melana i njegovog pojaanja imunogenskog sistema, ivotni vek za veoma bogate
opadao je za najmanje faktor etiri. ak su i iroki slojevi srednje klase Carstva jeli
razblaeni melan u malim primesama uz barem jedan obrok dnevno.
No Alija je prepoznala mentatsku iskrenost u Ajdahovom glasu, zvuk koji je iekivala
sa oajnikom nadom.
CHOAM. Combine Honnete je bio mnogo vie od Kue Atreida, mnogo vie od Dine,
mnogo vie od svetenstva ili melana. To je bio inkvajn, kitova koa, siga ica, iksijanski
umetniki proizvodi i zabavljai, trgovina ljudima i mestima, hadiluk, oni proizvodi koji
su dolazili sa sGme granice zakonskog prava tleilake tehnologije; tu su spadale opojne
droge i medicinske tehnike; to je bio prevoz (Esnaf) i sav ostali supersloeni promet jednog
Carstva koje je obuhvatalo hiljade poznatih planeta plus one koje su se potajno nahodile
po ivicama, to im je bilo doputeno zbog usluga koje su inile. Kada je Ajdaho rekao
CHOAM, mislio je na neprekidno previranje, spletku u spletki, igru sila gde je
premetanje jedne duodecimalne take u interesnom otplaivanju moglo da promeni
vlasnitvo cele jedne planete.
Alija je ponovo dola na ono mesto iznad njih dvoje koji su sedeli na divanima. "Ima li
neto posebno u vezi sa CHOAM-om to te mui?" upitala je.
Irulan.
"Slaem se", ree Alija. "Sardaukari nemaju zube, a mi jo imamo nae slobodnjake
legije."
"Oprezno, Alija", ree Ajdaho. "Naim neprijateljima nita bolje ne odgovara no da nas
naprave udovitima. Bez obzira na to koliko legija ima pod svojom vlau, mo u jednom
carstvu ratrkanom kao to je ovo, poiva na narodnom poverenju."
"Narodnom poverenju?" upita Irulan.
"Hoe da kae na poverenju Velikih Kua?"
"A sa koliko emo se Velikih Kua u ovom novom savezu suoiti?" upitao je Ajdaho.
"Novac se gomila na nepoznatim mestima!"
"Po granicama?" upita Irulan.
Ajdaho slee ramenima. Bilo je to pitanje bez odgovora. Svako od njih nasluivao je da
e jednog dana Tleilaksi ili tehnoloki petljaroi sa granica Carstva uspeti da ponite
Holcmanov Efekat. Od tog dana, energetska zatitna polja bie beskorisna. Celokupna
nepouzdana ravnotea koja je podupirala planetni feudalizam doivee slom.
Alija je odbila da razmatra ovu mogunost. "Radiemo sa onim to imamo", ree ona.
"A to je odreeno saznanje u redovima CHOAM-ovog upravnitva da mi moemo da
unitimo zain ako nas na takav in primoraju. Oni to nee staviti na kocku."
"Ponovo smo kod CHOAM-a", ree Irulan.
"Sem ako nekom na drugoj planeti ne poe za rukom da napravi kopiju ciklusa
peana pastrmka-peani crv", ree Ajdaho. Zamiljeno je pogledao u Irulan, uzrujan
ovim pitanjem. "Salusa Sekundus?"
"Moje veze tamo i dalje su pouzdane", ree Irulan. "Salusa ne dolazi u obzir."
"Onda moj odgovor ostaje na snazi", ree Alija, zurei u Ajdaha.
"Radiemo sa onim to imamo."
Ja sam na potezu, pomisli Ajdaho. Rekao je: "Zato si me odvukla od vanog posla? Do
ovoga si mogla i sama da doe."
"Ne razgovaraj tim tonom sa mnom!" ree Alija.
Ajdahove oi se rairie. U jednom trenu, ugledao je tuina na Alijinom licu i to je bio
uznemiravajui prizor. Skrenuo je pogled na Irulan, ali ona izgleda nita nije primetila - ili
je bar odavala takav utisak.
"Nije mi potrebno osnovno obrazovanje", ree Alija glasom koji je jo odzvanjao
tuinskim besom.
Ajdaho je uspeo da se bolno osmehne, ali je oseao teskobu u grudima.
"Kada raspravljamo o moi nikada ne uspevamo da se udaljimo od bogatstva i svih
njegovih maski", ree Irulan otegnuto. "Pol je bio drutvena mutacija i, s obzirom na to,
moramo da se podsetimo da je on promenio staru ravnoteu bogatstva."
"Takve mutacije nisu neoborive", ree Alija, okreui se od njih, ba kao da, malopre,
nije pokazala svoju uasnu razliitost. "Gde god u ovom carstvu ima bogatstva, njegovi
vlasnici to znaju."
"Oni, takoe, znaju", ree Irulan, "da postoje tri osobe koje mogu da produe ivot toj
mutaciji: blizanci i..." pokazala je prstom na Aliju.
Jesu li ove dve lude? pitao se u udu Ajdaho.
"Oni e pokuati da me muki ubiju", kripnu zubima Alija.
Ajdaho je nepomino sedeo u mukloj tiini, dok se njegova mentatska svest komeala.
Da ubiju Aliju? Zato? Isuvie lako su mogli da joj srue ugled. Mogli su, po volji, da je
istisnu iz slobodnjakog jata i vijaju hajkom dok ne padne. Ali blizanci, sada poto... Znao
je da se ne nalazi u prikladnom mentatskom miru potrebnom za ovakva procenjivanja, ali
morao je da pokua. Morao je da bude to je mogue taniji. U isto vreme, bio je svestan da
tano razmiljanje sadrava neraslanjene apsolute. Priroda nije bila tana. Vaseljena nije
bila tana kada bi se svodila na njegove mere: bila je maglovita i paperjasta, puna
neoekivanih kretanja i promena. oveanstvo kao celina moralo je da ue u ovaj
proraun kao prirodni fenomen. Ali ceo proces tane analize predstavljao je jedno
odsecanje, uklanjanje iz postojeeg toka vaseljene. Morao je da prodre u taj tok i da ga
pusti u pokret.
"Bili smo u pravu kada smo se usredsredili na CHOAM i Landsrad", ree Irulan
otegnuto. "A Dankanova sugestija nam nudi prvu liniju istrage za..."
"Novac kao oblik pretvaranja energije ne moe da bude odvojen od energije koju
izraava", ree Alija. "Svi to znamo. Ali moramo da odgovorimo na tri odreena pitanja:
Kada? S kakvim orujem? Gde?"
Blizanci... blizanci, pomislio je Ajdaho. Blizanci su u opasnosti, a ne Alija.
"Ne zanima te ko ili kako?" upitala je Irulan.
"Ako Kua Korino ili CHOAM ili neka druga grupa upotrebi ljudsko sredstvo na ovoj
planeti", ree Alija, "imamo vie od esdeset procenata ansi da ih otkrijemo pre no to
stupe u dejstvo. Znajui kada e stupiti u akciju, i na kom mestu, stiemo nadmonost u
nejednakoj igri. Kako? To je kao da pita kakvim orujem?"
Zato ne mogu da ovo vide kao to ja vidim? pitao se Ajdaho.
"U redu", ree Irulan. "Kada?"
"Kada panja bude usresreena na nekog drugog", ree Alija.
"Panja je bila usredsreena na tvoju majku prilikom Saziva", ree Irulan. "Nije bilo
pokuaja."
"Pogreno mesto", ree Alija.
ta ona radi? pitao se Ajdaho.
"Gde, dakle?" upitala je Irulan.
"Upravo ovde u Tvravi", ree Alija. "Ovo je mesto gde se oseam najbezbednija i gde
ima najmanje straara."
"Kakvim orujem?" upita Irulan.
"Uobiajenim - neto to jedan Slobodnjak moe da ima uza se: otrovni kris-no, maula
pitolj..."
"Ve dugo nisu probali lovca-tragaa", ree Irulan.
"Ne bi uspeo u guvi", ree Alija. "Morae da koriste guvu."
"Bioloko oruje?" upita Irulan.
"Neka zarazna supstanca?" uzvratila je Alija, ne prikrivajui svoju nevericu. Kako je
Irulan mogla da pomisli da bi jedna zarazna supstanca mogla da uspe protiv imunolokih
prepreka koje su titile svakog Atreida?
"Mislila sam pre u vidu neke ivotinje", ree Irulan. "Mali mezimac, recimo, uveban
da ujede odreenu rtvu, ubrizgavi joj otrov ujedom."
"Lasice Kue e to spreiti", ree Alija.
"Onda, jedna od njih?" upita Irulan.
"Neizvodljivo. Lasice Kue izbacile bi uljeza, ubile ga. Poznato ti je to."
"Samo sam ispitivala mogunosti u nadi da..."
"Staviu moju strau u pripravnost", ree Alija.
Kada je Alija izgovorila re straa, Ajdaho je postavio ruku na svoje Tleilake oi,
pokuavajui da sprei neodoljiv nagon koji ga je obuzimao. Bila je to Raa, pokret
Beskrajnosti, tako oznaen od strane ivota, skriven udes potpunog uranjanja u
mentatsku svest koja je ekala u zasedi svakog mentata. Zavitlala je njegovu svest na
vaseljenu poput mree, hvatajui, razgovetno ocrtana oblija u njoj. Video je blizance
uurene u mraku dok su dinovske pande vitlale vazduhom oko njih.
svojih unuka.
22.
Dobra vlada nikad se ne oslanja na zakone, ve na line kvalitete onih koji vladaju.
Mainerija vlasti uvek je potinjena volji onih koji upravljaju tom mainerijom. Najvaniji
element vladavine je, stoga, metod izabiranja voa.
Zakon i Vladavina, prirunik Svemirskog Esnafa
Zbog ega Alija eli da sudelujem u jutarnjem primanju? pitala se Desika. Nisu
izglasali moj povratak u Savet.
Desika je stajala u predsoblju Velike Dvorane Tvrave. Ovo predsoblje bi, svuda osim
na Arakisu, samo po sebi bilo velika dvorana. Povodei se za primerom koji su davali
Atreidi, graevine u Arakenu su, sa nagomilavanjem bogatstva i moi, postajale sve
ogromnije, a ova prostorija je, u malom, predstavljala potvrdu njenih slutnji. Nije joj se
dopadalo ovo predsoblje sa podom od keramikih ploica na kojima je bila naslikana
pobeda njenog sina nad adamom IV.
Uoila je odraz svog lika u uglaanim vratima od plastinog elika koja su vodila u
Veliku Dvoranu. Povratak na Dinu nagnao ju je da pravi ovakva poreenja i Desika je
opaala jedva primetne predznake starenja u svom izgledu: na ovalnom licu pojavile su se
siune bore, a oi delovale krtije u svom odblesku boje indiga. Pamtila je kada su beonjae
uokvirivale plavetnilo njenih oiju. Samo je jo briljiva pomo profesionalnog frizera
odravala sjajnom bronzanu boju njene kose. Nos je ostao mali, usta puna, a telo i dalje
vitko, ali su ak miii, uvebani kroz benegeseritske tehnike, sa prolaenjem vremena
pokazivali tenju ka usporavanju. Moglo je da se desi da neko ne primeti ovo i kae:
'Nimalo se nisi promenila!' Ali obuka Sestrinstva bila je ma sa dve otrice; male promene
retko su izmicale panji ovakvih osoba.
Ni nedostatak malih promena kod Alije nije izmakao Desikinoj panji.
Ispred velikih vrata stajao je Javid, Alijin ef protokola, drei se veoma zvanino ovog
jutra. Bio je to zaodenuti zao duh sa cininim osmehom na svom okruglom licu. Javid je na
Desiku ostavljao utisak paradoksa: dobro uhranjeni Slobodnjak. Opazivi da ga ona
posmatra, Javid se hotimino nasmeio i slegnuo ramenima. Njegovo prisustvo u
Desikinoj pratnji bilo je kratkog veka, to je on unapred znao. Mrzeo je Atreide, ali bio je
Alijin ovek i to na vie naina, ako je trebalo verovati glasinama.
Uoivi sleganje ramenima, Desika pomisli: Ovo je doba sleganja ramenima. On zna
da sam ula sve prie koje kolaju o njemu i nije ga briga. Moglo bi se lako dogoditi da naa
civilizacija umre od sopstvene unutranje ravnodunosti pre nego to podlegne napadu
spolja.
Straarima koje joj je Gurni dodelio pre nego to je otiao u potragu za krijumarima u
pustinju nije se dopadalo to je reila da doe ovamo bez njihove pratnje. Ali Desika se
oseala udnovato bezbednom. Neka neko od nje na ovom mestu naini muenicu; Alija to
ne bi preivela. Ona je to svakako znala.
Poto je Desika propustila da odgovori na njegovo sleganje ramenima i osmeh, Javid se
nakaljao, oslobaajui se nemira koji mu je pritisnuo grkljan nainom koji je bio plod
uvebanosti. Bio je to kao neki tajni jezik sa znaenjem: 'Mi shvatamo besmislenost sveg
ovog sjaja, Moja Gospo. Zar nije udesno na ta se ljudi mogu navesti da veruju!'
udesno! saglasila se Desika, ali njeno lice nije odalo ni najmanji znak ove misli.
Predsoblje je sada bilo prilino ispunjeno, svim onim za jutarnje primanje predvienim
moliocima koji su od Javidovih ljudi dobili dozvolu za ulaz. Spoljanja vrata bila su
zatvorena. Molioci i sluitelji drali su se na utivom rastojanju od Desike, ali im je palo u
oi da je bila odevena u zvaninu crnu abu asne Majke Slobodnjaka. To je izazivalo
mnogo pitanja. Nikakvo obeleje Muad'Dibovog svetenstva nije se moglo primetiti na
njenoj pojavi. Ljudi su amorili raspodeljujui svoju panju na Desiku i mala pobona
vrata iz kojih je trebalo da se pojavi Alija i povede ih u Veliku Dvoranu. Desiki je bilo
jasno da je stari obrazac koji je odreivao gde se nalazi mo Namesnitva bio uzdrman.
Bilo je dovoljno da doem ovde, pa da to uinim, pomislila je. Ali ja sam dola zato to
me je Alija pozvala.
Uoavajui znake uznemirenosti, Desika je shvatila da Alija hotimino odugovlai u
ovom asu, omoguavajui tananim strujama da, ovde, pojure svojim tokovima. Alija je,
naravno, motrila kroz pijunku. Prevejanosti Alijinog ponaanja teko su izmicale
Desikinoj panji i ona je sa svakim proteklim minutom uviala koliko je bila u pravu to
se prihvatila zadatka koji joj je Sestrinstvo nametnulo.
"Ne moe se dopustiti da se stvari nastavljaju na ovaj nain", uveravala ju je voa
delegacije Bene Geserita. "Znaci raspadanja, bez sumnje, nisu izmakli tebi - od svih ljudi
jedino tebi! Poznato nam je zato si nas napustila, ali, takoe, znamo kako si bila obuena.
Nita nije bilo zakinuto u tvom obrazovanju. Ti si Posveenica Panoplie Profetike i mora
da zna trenutak kada nagrienost jedne mone religije pone da ugroava sve nas."
Desika je zamiljeno napuila usne, zurei kroz prozor u blage predznake prolea oko
Kaladanskog Zamka. Nije volela da razmilja na ovako logiki nain. Jedna od prvih
pouka Sestrinstva bila je da se mora sauvati stav upitnog podozrenja prema svemu to se
pojavljuje u vidu logike. No, lanovi delegacije su, takoe, znali za to.
Kako je vlaan bio vazduh ovog jutra, pomislila je Desika, osvrui se po Alijinom
predsoblju. Kako sve i vlaan. Ovde je u vazduhu postojala vlanost koja je terala na
znojenje i koja je kod Desike izazivala oseanje nelagodnosti. Pomislila je: Vratila sam se
slobodnjakim obiajima. Vazduh je bio previe vlaan u ovom sieu-iznad-zemlje. ta je
bilo ravo kod Majstora Kapljica? Pol ne bi nikada dozvolio ovakvu rasputenost.
Primetila je da Javid, odnosno njegovo sjajno, ilo i pribrano lice, izgleda nije opaalo
prestup vlanosti u vazduhu predsoblja. To je predstavljalo ravo vaspitanje, kada je u
pitanju neko ko je roen na Arakisu.
lanovi delegacije Bene Geserita eleli su da saznaju da li ona zahteva dokaze za
njihovu tvrdnju. Uzvratila im je ljutitim odgovorom iz njihovih vlastitih prirunika: 'Svi
dokazi neizbeno vode do tvrdnji za koje ne postoji dokaz! Sve stvari su poznate zato to
elimo da verujemo u njih.'
"Ali mi smo izneli ova pitanja mentatima", digla je glas voa delegacije.
Desika je zaueno zurila u ovu enu. "udi me da ste dostigli sadanji poloaj, a da
jo niste upoznati sa ogranienjima mentata", rekla je Desika.
Posle toga delegacija se opustila. U pitanju je, oevidno, bio ispit, koji je ona poloila.
Strahovali su, prirodno, da je izgubila dodir sa onim uravnoteavajuim spsosobnostima
koje su se nalazile u srcu benegeseritske obuke.
U tom trenutku, Javid je napustio svoje mesto pored vrata i ona postade malo opreznija.
Naklonio se. "Moja Gospo. Palo mi je na pamet da moda niste uli o najnovijem
Propovednikovom podvigu."
"Dobijam dnevne izvetaje o svemu to se ovde dogaa", ree Desika. Pustimo ga da
prenese ovu izjavu Aliji!
Javid se nasmeja. "Onda znate da on rui vau porodicu. Tek jue propovedao je u
23.
Ovo je zabluda o moi: ona, najposle, postie nameru jedino u apsolutnom,
ogranienom svetu. Ali osnovna poruka koju nam daje na relativistiki svet jeste da se
stvari menjaju. Bilo kakva mo mora kad-tad da susretne veu mo. Pol Muad'Dib je ovoj
pouci nauio Sardaukare na Ravnicama Arakena. Njegovi potomci e tek morati sami da
naue ovu lekciju.
Propovednik u Arakenu
Prvi molilac na jutarnjem primanju bio je jedan kadeijanski trubadur, hodoasnik
koga su opljakali arakenski najamniki vojnici. Stajao je na kamenom podu prostorije
vodenozelene boje u stavu u kome nije bilo ni najmanje preklinjanja.
Desika se, sedei do Alije na vrhu platforme od sedam stepenika, divila njegovoj
smelosti. Dva istovetna prestola bila su postavljena za majku i ker i Desika je obratila
posebnu panju na injenicu da je Alija sedela na desnoj, mukoj strani.
to se tie kadeijanskog trubadura, bilo je oigledno da su ga Javidovi ljudi propustili
ba zbog osobine koju je sada ispoljavao, njegove smelosti. Od trubadura se oekivalo da
pribavi malo zabave dvorjanima u Velikoj Dvorani; to mu je bila plata umesto novca koji
vie nije posedovao.
Prema izvetaju Svetenika-Advokata koji je upravo iznosio trubadurov sluaj, ispalo je
da je Kadeijanac sauvao samo odeu i baliset koji mu je prebaen preko ramena visio na
konom kaiu.
"Kae da su ga napojili nekim tamnim piem", ree Advokat, jedva se suzdravajui da
ne prsne u smeh, od ega su mu se usne grile. "Ako vaa Svetost dozvoli, to pie ga je
uinilo bespomonim, ali bio je pri svesti u trenutku kada mu je kesa odseena."
I dok je Advokat drobio i drobio u maniru lane poniznosti, glasom iz koga su izbijali
gnusni etiki principi, Desika je prouavala trubadura. Kadeijanac je bio visok barem
dva metra. Oi koje su mu lutale unaokolo zraile su intiligentnom obazrivou i
humorom. Njegova zlatasta kosa dosezala je do ramena u skladu sa obiajem na njegovoj
planeti, i postojao je nagovetaj muevne snage u tim irokim prsima i krasno izvajanom
telu koje siva hodoasnika odea nije mogla da sakrije. Reeno je da se zove Tagir
Mohandis i bio je potomak inenjera trgovine, ponosan na svoje poreklo i sebe samoga.
Alija je, napokon, odmahnuvi rukom presekla Advokatovo istupanje i, ne osvrnuvi se,
prozborila: "Gospa Desika e doneti prvu presudu u ast njenog povratka u nau
sredinu."
"Hvala ti, keri", ree Desika, utvrdjujui poredak nadmonosti u svesti svih onih koji
su je uli. Keri! Znai, ovaj Tagir Mohandis je bio deo njihovog plana. Ili je moda bio
obina nevina budala? Ova presuda bila je zamiljena kao otpoinjanje napada na samu
sebe, shvatila je Desika. Alijino dranje je to oito pokazivalo.
"Svira li dobro taj instrument?" upitala je Desika, pokazujui na baliset sa devet ica
na trubadurovom ramenu.
"Isto kao Veliki Gurni Halek lino!" Tagir Mohandis je rekao veoma glasno kako bi ga
svi u dvorani uli, i njegove rei izazvae znatieljno komeanje meu dvorjanima.
"Trai da ti se podari novac za prevoz", ree Desika. "Gde bi eleo da te taj novac
odvede?"
"Na Salusu Sekundus i Farad'nov dvor", ree Mohandis. "uo sam da okuplja
trubadure i minstrele, da pomae umetnosti i ostvaruje preporod prosveenog ivota u
svojoj okolini."
Desika se uzdrala da ne pogleda u Aliju. Oni su, naravno, unapred znali ta e
Mohandis da trai. Otkrila je da uiva u ovoj nemoj ulozi sporednih lica na pozornici. Zar
su je smatrali nesposobnom da se suprotstavi ovom prepadu?
"Hoe li da sviranjem ovde zaradi za put?" upitala je Desika. "Moji uslovi su
slobodnjaki uslovi. Ako mi se dopadne tvoja muzika, moda u te zadrati kod sebe da mi
blai tugu; ako me tvoja muzika naljuti, moda u te poslati na prinudni rad u pustinju
da tako zaradi novac za svoje putovanje. Ako budem smatrala da tvoje sviranje upravo
odgovara Farad'nu, za koga kau da je neprijatelj Atreida, onda u te poslati k njemu sa
svojim blagoslovom. Hoe li da svira pod ovim uslovima, Tagir Mohandie?"
Zabacio je glavu uz moan grohotni smeh. Njegova plava kosa je poigravala dok je
skidao baliset sa ramena i spremno ga timovao, to je znailo prihvatanje njenog izazova.
Gomila u prostoriji pokuala je da se primakne blie, ali su je straari i dvorjani
zadrali.
Mohandis je tada izvukao iz instrumenta jedan ton, odravajui brujanje basa
pokrajnih ica sa prefinjenom panjom za njihove neodoljive vibracije. Zatim je, izdigavi
glas do blagog tenora, zapevao, oito improvizujui, ali sa tako umenom dirljivou da je
Desika bila oarana i pre no to je uspela da se usredsredi na stihove:
'Kaete da udite za morima Kaladana,
Gde nekada vladaste, Atreidi,
Bez prestanka Ali izgnanici borave u zemljama tuinskim!
Kaete da je to bilo gorko, ljudi tako surovi,
Kad prodae vae snove o ai Huludu,
Zbog bljutave hrane A izgnanici borave u zemljama tuinskim.
Uiniste da Arakis oslabi,
Uutkaste prolaenje crva
I okonaste svoj rok Kao izgnanici u zemljama tuinskim.
Alija! Nadenue ti ime Koan-Tina,
Tog duha koji se nikad ne vidi
Sve dok...'
"Dosta!" povika Alija. Bila se dopola pridigla sa prestola. "Ja u te..."
"Alija!" Desika je ovo izgovorila taman toliko glasno koliko je to bilo potrebno,
podesivi visinu glasa ba tako da izbegne suprotstavljanje, a istovremeno zadobije svu
panju. Bila je to zapovednika upotreba Glasa i svi koji su ga uli prepoznali su, u ovom
uzviku, uvebane moi. Alija se zavalila natrag u svoje sedite i Desika opazi da nije
pokazala ni najblai znak poraenosti.
Ovo je, takoe, bilo predvieno, pomisli Desika. Zaista veoma zanimljivo.
"O ovom prvom, ja donosim presudu", podsetila ju je Desika.
"Vrlo dobro." Alijine rei bile su jedva ujne.
"Smatram da je on prikladan dar za Farad'na", ree Desika. "Ima jezik koji see
poput kris-noa. Takvo putanje krvi koje on moe da izvri bilo bi zdravo i za na vlastiti
oima. Na sebi nije imao pustinjsko odelo i inilo se da se osea nelagodno bez njega.
Dinovski prostor Dvorane za Primanje mora da mu je izgledao kao opasan otvoren
vazduh koji je njegovo telo liavao dragocene vlage. Ispod kapuljae koja je bila delimino
zabaena unazad, imao je naibovsku upletenu kefija kosu.
"Ja sam Gaedan al-Fali", ree on, stupivi jednim stopalom na stepenite koje je vodilo
do prestola kako bi dao na znanje da je njegov drutveni poloaj iznad rulje. "Bio sam
jedan od Muad'Dibovih komandosa smrti, a doao sam ovde zbog jedne stvari od znaaja
za pustinju."
Alija se blago ukrutila, pomalo se odajui. Al-Falijevo ime nalazilo se u onom zahtevu
da se Desika postavi u Savet.
Stvar od znaaja za pustinju! pomislila je Desika.
Gaedan al-Fali je progovorio pre no to je njegov Advokat uspeo da otvori raspravu.
Onom zvaninom slobodnjakom frazom obznanio im je da je doneo neto to se tie svih
njih na Dini - i da govori sa autoritetom Fedajkina koji je jednom, zajedno sa Polom
Muad'Dibom, bio spreman da rtvuje svoj ivot. Desika je sumnjala da je Gadean al-Fali
ovo spomenuo Javidu ili Glavnom Advokatu kada je traio da bude primljen. Njeno
nagaanje se potvrdilo kada je jedan slubenik iz redova Svetenstva stao da se probija iz
pozadine prostorije, maui crnom tkaninom posrednika.
"Moje Gospe!" povika slubenik. "Ne sluajte ovog oveka. On dolazi pod lanim..."
Desika je, posmatrajui Svetenika koji je jurio prema njima, uglovima oiju uhvatila
jedan pokret, Alijin znak rukom na starom atreidskom reniku: "Sada!" Desika nije
mogla da odredi pravac u kom je znak bio upuen, ali je instiktivno reagovala trgnuvi se u
stranu, povlaei i presto za sobom. Padajui, otkotrljala se iz oburvavajueg prestola i
doekala se na noge ba u trenutku kada je zaula otar pucanj maula pitolja... zatim jo
jedan. Sa prvim pucnjem ona je odskoila, ali je osetila kako je neto cimnulo desni rukav.
Smesta se zagnjurila u gomilu molilaca i dvorjana okupljenih ispred podijuma. Opazila je
da se Alija nije ni pomakla.
Okruena ljudima, Desika se zaustavi.
Videla je da se Gadean al-Fali bio bacio prema drugoj strani podijuma, meutim
Advokat je ostao u svom prvobitnom poloaju.
Sve ovo se odigralo brzinom prepada iz zasede, ali je svako u Dvorani znao gde bi
izvebani refleksi morali da sklone bilo kog, iznenaenog razvojem dogaaja. Alija i
Advokat su ostali sleeni u svom stavu.
Komeanje u sredinjem delu prostorije privuklo je Desikinu panju i ona stade da
kri sebi put kroz gomilu prema Sveteniku-slubeniku koga su drala etiri molioca. Crna
tkanina posrednika leala mu je pored stopala, a iz njenih prevoja izvirivao je maula
pitolj.
Al-Fali se progurao pored Desike i pogledom preao od pitolja do Svetenika.
Slobodnjak je ispustio jedan jarosan krik i zadao ukruenim prstima leve ruke jedan aag
udarac iz visine pojasa. Oni pogodie Svetenika u vrat i ovaj klonu, guei se. I ne
pogledavi oveka koga je usmrtio stari Naib okrete svoje ljutito lice prema podijumu.
"Dalal-il an-nubuwwa!" povika al-Fali, priljubivi dlanove uz elo, a zatim ih spustivi.
"Kadis as-Salaf me nee spreiti da utim! Ako sGm ne pogubim one koji su umeani u
ovo, drugi e to uiniti."
Misli da je on bio meta, sinu Desiki. Spustila je pogled na svoj rukav i stavila prst u
rupu koju je napravila kuglica maula pitolja. Otrovna, bez sumlje.
Molioci ispustie Svetenika. Leao je na podu smrskanog grkljana uvijajui se, i
izdiui. Desika dade znak rukom dvojici zapanjenih dvorjana koji su stajali sa njene leve
strane. Rekla im je: "Hou da mi ovog oveka sauvate ivog radi sasluanja. Ako umre, ni
vama nema ivota!" Kako su oklevali, pogledajui prema podijumu, bila je prinuena da
opet primeni Glas: "Pokret!"
Oni krenue.
Desika se pribi uz al-Falija i gurnu ga laktom: "Ti si budala, Naibe. Mene su ciljali, a
ne tebe."
Nekoliko ljudi unaokolo ulo je ove rei. U iznenadnom muku zaprepaenja, al-Fali
upravi pogled prema podijumu gde je jedan presto leao preturen, dok je na drugom i
dalje sedela Alija. Izraz razumevanja koji je preao preko njegovog lica i poetnik je
mogao da proita.
"Fedajkine", ree Desika, podseajui ga na nekadanju odanost njenoj porodici, "mi
koji smo se pekli na mnogim vatrama znamo kako se stoji lea o lea."
"Oslobite se na mene, Moja Gospo", ree on u tren oka shvativi smisao njenih rei.
Jedan izdisaj je naterao Desiku da se brzo okrene i ona oseti kako se al-Fali pomerio i
naslonio svoja lea na njena. Jedna ena u nakinurenoj odei slobodnjake graanke
leala je opruena pored svetenika na podu. Od ona dva dvorjanina nije bilo ni traga.
ena i ne pogleda Desiku, ve izvi glas u prastaro naricanje svog naroda - poziv onima
koji su opsluivali kazane smrti, poziv da dou i prikupe vodu jednog tela u plemensku
cisternu. Ova vika nikako nije bila u saglasnosti sa ovako odevenom enom. Desika je
osetila da stari obiaji istrajavaju, iako je shvatila da je ova graanka licemer. Stvorenje u
nakinurenoj odei oigledno je ubilo Svetenika da bi ga zasigurno uutkalo.
to joj je to trebalo? udila se Desika. Mogla je jednostavno da saeka da ovek umre
od guenja. U pitanju je bio oajniki in, znak dubokog straha.
Alija je sedela, povijena napred, na ivici prestola, dok su joj oi svetlucale od budnosti.
Jedna viljasta ena koja je nosila upletenu kosu, obeleje Alijine line strae, protra
pored Desike, nae se nad Svetenikom, uspravi se i pogleda prema podijumu. "Mrtav
je."
"Uklonite ga!" naredi Alija. Dala je znak rukom straarima koji su stajali ispod
podijuma. "Podignite stolicu Gospe Desike."
Dakle, pokuae da opravda ovo na drzak nain! ree u sebi Desika. Zar je Alija
mislila da moe da obmane bilo koga? Al-Fali je prozborio o Kadisu as-Saladu, pozivajui
se na svete oce iz slobodnjake mitologije kao na svoje zatitnike. Ali nikakva natprirodna
sila nije donela maula pitolj u ovu prostoriju u kojoj noenje oruja nije bilo dozvoljeno.
Zavera u koju su bili umeani Javidovi ljudi nametala se kao jedini odgovor, a Alijina
nezabrinutost za vlastitu kou svakome je govorila da je i ona deo te zavere.
Stari Naib ree Desiki preko ramena: "Primite moje izvinjenje, Moja Gospo. Mi iz
pustinje dolazimo k vama kao naoj poslednjoj oajnikoj nadi, a sada vidimo da smo i mi
vama jo potrebni."
"Materoubistvo ne prilii, bog zna kako, mojoj keri", ree Desika.
"Plemena e uti o ovome", obeao je al-Fali.
"Ako sam vam tako oajniki potrebna", upita Desika, "zato mi niste prili za vreme
Saziva u Sie Tabru?"
"Stilgar nam to ne bi dozvolio."
Ahhh, pomisli Desika, Naibsko pravilo! U Tabru je Stilgarova re zakon.
Prevrnuti presto bio je uspravljen. Alija mahnu rukom majci da se vrati i ree: "Neka
smrt ovog Svetenika-izdajnika bude primer za sve vas. Oni koji me ugroavaju, ginu."
Spustila je pogled na al-Falija. "Dugujem ti zahvalnost, Naibe."
"Zahvalnost zbog greke", promrmlja al-Fali. Pogledao je Desiku. "Bili ste u pravu.
Moj bes je uklonio onoga koga je trebalo podvri sasluavanju."
Desika proaputa: "Obrati panju na onu dvojicu dvorjana i na enu u raznobojnoj
oseanja na licu svoje keri, ugledala zastraujue prisni pokret Alijinih ruku, jedan
nesvestan odziv koji se nekada poistoveivao sa smrtnim neprijateljima Atreida. Alijini
prsti su se kretali u ritmu dobovanja - mali prst dva puta, domali prst dva puta... i natrag,
dobujui, istim redom.
Stari Baron!
Usresreenje Desikinih oiju privuklo je Alijinu panju i ona obori pogled na svoju
ruku, zatim je umiri i ponovo pogleda majku susrevi se sa uasnim prepoznavanjem.
Zluradi osmeh je uokvirio Alijine usne.
"Znai, sveti nam se", proapta Desika.
"Jesi li poludela, majko?" upita Alija.
"Kamo te lepe sree", ree Desika. Proe joj kroz svest: Ona zna da u ovo preneti
Sestrinstvu. Zna. Moda ak pomilja da u saoptiti Slobodnjacima i primorati je na ispit
Posednutosti. Ona ne moe da me pusti ivu odavde.
"Na hrabri Fedajkin eka dok se nas dve gloimo", ree Alija.
Desika je nagnala sebe da se koncentrie na starog Naiba. Povrativi kontrolu nad
oseanjima, ree: "Doao si da me vidi, Gadeane."
"Da, Moja Gospo. Mi iz pustinje gledamo kako se dogaaju jezive stvari. Mali Tvorci
izlaze iz peska kao to je predskazano u najstarijim proroanstvima. ai-Hulud se vie
nigde ne moe nai osim u dubinama Prazne etvrti. Ostavili smo na cedilu naeg
prijatelja, pustinju!"
Desika pree pogledom preko Alije koja joj jednostavno rukom dade znak da nastavi.
Zaokruila je pogledom svetinu u Sali, opaajui zaprepaenu budnost na svakom licu.
Posledice bitke izmeu majke i keri nisu iilele iz raspoloenja ove gomile, te mora da su
se udili to se primanje nastavljalo. Ponovo je upravila panju na al-Falija.
"Gadeane, ta znai ova pria o Malim Tvorcima i oskudici peanih crva?"
"Majko Vlage", ree on, oslovljavajui je starim slobodnjaim imenon, "bili smo
upozoreni na ovo u Kitab al-Ibaru. Preklinjemo te. Neka se ne zaboravi da se, onoga dana,
kada je Muad'Dib umro, Arakis sam od sebe okrenuo! Mi ne moemo da se odreknemo
pustinje."
"Hah!" podrugnu se Alija. "Praznoverni olo iz Unutranje Pustinje strahuje od
ekolokog preobraaja. Oni..."
"Razumela sam te, Gadeane", ree Desika. "Ako nestane crva, nestae i zaina. Ako
nestane zaina, kojim emo novcem plaati nau slobodu?"
Zvuci iznenaenja: moglo se uti kako se uzdasi i apati ire Velikom Dvoranom.
Prostorija je odjekivala.
Alija tre ramenima. "Praznoverne gluposti!"
Al-Fali podie desnu ruku i uperi je prema Aliji: "Obraam se Majci Vlagi, a ne KoanTinu!"
Alijine ake stisnue naslone prestola, ali ona ostade u sedeem poloaju.
Al-Fali pogleda Desiku. "Nekada to bee zemlja na kojoj nita nije raslo. Sada su tamo
biljke. One se ire poput vaki na rani. Oblaci i kie zabeleeni su uzdu Dininog polutara!
Kia, Moja Gospo! Oh, plemenita majko Muad'Diba, kao to je san brat smrti, tako je to
kia na Dininom polutaru. To je smrt za sve nas."
"inimo ono to su nam Lijet-Kines i Muad'Dib lino odredili da inimo", pobunila se
Alija. "emu sve ovo praznoverno blebetanje? Mi duboko potujemo Liet-Kinesove rei,
koji nam je poruio: 'elim da vidim celu planetu uhvaenu u mreu zelenog rastinja.'
Tako e i biti."
"A ta emo sa crvima i zainom?" upita Desika.
"Uvek e biti neto pustinje", ree Alija. "Crv e preiveti."
"Ona se usamljena cereka u noi, sanjarei o vlastitom zlu! Proizvodnja zaina svee se na
nulu, ili, u najboljem sluaju, na mrvicu u odnosu na prethodni nivo! A kada glas o tome
krene napolje..."
"Imaemo u posedu najdragoceniji proizvod u vaseljeni!" povikala je Alija.
"Imaemo u posedu pakao!" viknu Desika pomamno.
I Alija prozbori najstarijim akobsom, privatnim jezikom Atreida sa njegovim tekim
glasovnim prekidima i coktanjem: "Sada, uj ti mene, majko! Zar si mislila da unuka
Barona Harkonena nee biti u stanju da pravilno oceni sve one ivote koje si nabila u moju
svest pre nego to sam bila i roena? Kada sam se estila zbog onoga to si mi uinila,
trebalo je samo da se zapitam ta bi Baron uradio. I on mi je odgovorio! Shvati me, ti
atreidska kuko! Odgovorio mi je!"
Desika je ula ovu zlobu i potvrdu svojih slutnji. Izrod! Alija je bila sasvim obuzeta,
posednuta tim cahueit zla, Baronom Vladimirom Harkonenom. U ovom trenutku, iz njenih
usta govorio je Baron lino, ne hajui za ono to se otkrivalo. eleo je da ona vidi njegovu
osvetu, eleo je da joj dG do znanja da ga nije mogue izbaciti.
Od mene se oekivalo da ostanem ovde bespomona u svom saznanju, pomisli Desika.
Sa tom milju, ona se ustremi putanjom koja joj se ukazala u adabu, povikavi:
"Fedajkine, sledi me!"
Ispostavilo se da se u prostoriji nalazilo est Fedajkina, od kojih se petorica probie za
njom.
24.
Kada sam slabiji od tebe, traim od tebe slobodu jer je to u skladu sa tvojim principom;
kada sam jai od tebe, oduzimam ti slobodu jer je to u skladu sa mojim principom.
Rei jednog starog filozofa (Pripisane izvesnom Luju Vejou od strane Hark al-Ada)
Leto se nagnuo kroz prikriveni izlaz siea i ugledao omu litice koja se uzdizala iznad
njegovog ogranienog vidika. Kasna popodnevna suneva svetlost bacala je duguljaste
senke po vertikalnim brazdama litice. Jedan kosturasti leptir uletao je i izletao iz senke.
Njegova pauinasta krila su naspram svetlosti liila na providnu poderotinu. Kako je
nean ovaj leptir bio za jedno ovakvo mesto, pomisli on.
Neposredno ispred njega pruao se vonjak kajsija sa decom koja su radila u njemu,
skupljajui opale plodove. Iza vonjaka nalazio se kanat. On i Ganima izmakli su svojim
straarima, izgubivi se u iznenadnoj guvi pridolazeih radnika. Bilo je srazmerno lako
mugnuti niz ventilacionu cev do njenog spoja sa stepenicama koje su vodile do
prikrivenog izlaza. Sada im je samo ostalo da se pomeaju sa ovom decom, prokre sebi
put do kanata i uskoe u tunel. Tamo su mogli da prou pored ribe grabljivice koja je
spreavala peanu pastrmku da umehurava plemensku vodu za navodnjavanje. Nijedan
Slobodnjak jo nije mogao da zamisli da bi se jedno ljudsko bie izloilo opasnosti
sluajnog uranjanja u vodu.
On istupi iz zatitnih hodnika. Litica koja se priala s obe njegove strane, obrnula se u
vodoravan poloaj samim inom njegove kretnje.
Ganima je ila tik iza njega. Oboje su nosili male kotarice za voe istkane od zainskih
vlakana, ali je svaka kotarica sadravala zapeaen zaveljaj: fremkit, maula pitolj, krisno... i novu odeu koju im je poslao Farad'n.
finog kristala. Predeo koji se nudio njihovom pogledu bio je nemilosrdan, nigde se nije
prekidao - u njemu nije bilo nikakvih kolebanja. Pogled se nije zaustavljao ni na jednom
jedinom mestu u svom istraivakom letu kroz ovo neizmerno prostranstvo.
Ovo je horizont venosti, pomisli Leto.
Ganima unu pored brata, razmiljajui: Napad e ubrzo doi. Oslukivala je i
najmanji zvuk. Celo njeno telo pretvorilo se u jedinstveno oseanje napetog ispitivanja.
Leto je bio podjednako napregnut. Spoznao je u ovom asu vrhunac sve one obuenosti
koja je pripadala ivotima u kojima je on tako prisno sudelovao. U ovoj divljini razvijalo
se pouzdanje u ula, u sva ula. ivot je postajao riznica nagomilanih opaanja, od kojih je
svako bilo vezano samo za problem trenutnog opstanka.
Ganima se popela na stenu i stala da kroz jedan prorez posmatra put koji su prevalili do
ovog mesta. Bezbednost siea inila se vekom daleko; gomila nemog stenja koja se
pomaljala iz braonpurpurne udaljenosti, prainom zamagljenih ivica po obodu gde su
poslednji sunevi zraci bacali svoje srebrnaste pruge. Potere jo nije bilo na vidiku. Vratila
se do mesta na kome se nalazio Leto.
"Bie to neka grabljiva zver", ree Leto. "Prema mom treem proraunu."
"Mislim da si suvie rano prestao da proraunava", ree Ganima. "Bie vie nego
jedna ivotinja. Kua Korino nauila je da ne stavlja sve svoje nade u jednu vreu."
Leto je klimnuo glavom u znak saglasnosti.
Njegov um se, iznenada, osetio tekim od onog mnotva ivota koji su mu pribavljali
razliitost: svi ti ivoti, njegovi jo pre roenja. Bio je zasien ivljenjem i eleo je da
pobegne od vlastite svesti. Unutranji svet bio je opasna zver koja je mogla da ga prodere.
Nemirno se pridigao, a zatim se popeo do onog proreza koji je Ganima prethodno
koristila i zagledao se u stenje siea. Tamo pozadi, podno litica, mogao je da vidi kako
kanat povlai liniju izmeu ivota i smrti. Na rubu oaze mogao je da uoi kamilju alfiju,
lukovice, glavo, paperja, divlju lucerku. U poslednjim treptajima svetlosti uspeo je da
razazna ptije kljuvanje u lucerki. Udaljene zrnaste rese mrekale su se pod udarima vetra
koji je dovlaio senke to su se nadvijale upravo nad vonjakom. Ovaj pokret mu se urezao
u svest, i on vide da senke u svom nepostojanom obliku skrivaju jednu veu promenu, a ta
vea promena otvara put za nastanak varljivih duga srebrnasto-pranjavog neba.
ta li e se dogoditi ovde? zapitao se.
A znao je da e to biti ili smrt ili igra smrti, iji e on biti predmet. Ganima je bila ona
koja e se vratiti, uverena u stvarnost smrti viene vlastitim oima tako da e, pod
uticajem duboke, prisilne hipnoze, iskreno izvesti da je njen brat, zaista, bio ubijen.
Nepoznanice ovog mesta mu nisu dale mira. Pomislio je kako bi lako bilo podlei
zahtevu za predvianjem, izloiti se opasnosti otiskivanja sopstvene svesti u nepromenjivu,
apsolutnu budunost. Ona mala vizija iz njegovog sna bila je, meutim, dovoljno rava.
Bio je svestan da nema smelosti da se upusti u neku veu viziju.
Vratio se do mesta na kome je stajala Ganima.
"Jo nema potere", ree on.
"ivotinje koje su poslali na nas e biti velike", ree Ganima. "Moda emo imati
vremena da ih vidimo kako dolaze."
"Ne ukoliko dou nou."
"Uskoro e da padne mrak", ree ona.
"Da. Vreme je da se spustimo u nae mesto." Pokazao je rukom na stene koje su se
nalazile sa leve strane i ispod njih, a u ijem je bazaltu pesak, noen vetrom, projeo siunu
pukotinu. Bila je dovoljno iroka da propusti njih, ali dovoljno mala da zadri krupnija
stvorenja. Leto je u sebi osetio otpor protiv odlaska dole, ali je znao da se to mora uiniti.
To je bilo mesto koje je naznaio Stilgaru.
25.
Vi Bene Geserit nazivate svoju delatnost Panoplie Profetike 'Naukom Religije'. Vrlo
dobro. Ja, tragalac za jednom drugom vrstom naunika, smatram da je to prikladna
definicija. Vi, zbilja, izgraujete sopstvene mitove, ali to ine sva drutva. Vas, meutim,
moram da upozorim. Vi se ponaate kao to su se ponaali drugi zavedeni naunici. Vaa
dela otkrivaju da elite neto to oduzmete (liite) ivotu. Vreme je da vas podsetim na
neto to tako esto ispovedate: ne moe se imati nijedna stvar bez njene suprotnosti.
Nije marila da objasni da je 'ono dvoje dece' verovatno znalo vie o opstanku u pustinji
od veine ivih Slobodbnjaka. Njene misli su, umesto toga, bile uperene na Letovo udno
ponaanje kada ju je nagovarao da dozvoli da je odstrane. Ona je pokuala da seanje na
to ostavi po strani, ali je ovaj trenutak zahtevao drukije. Kazao je da e ona prepoznati
trenutak kad treba da ga poslua.
"Glasnik bi, do sada, trebalo da je u sieu", ree al-Fali. "Doveu vam ga." Nestao je
kroz zakrpljenu zavesu.
Desika je piljila u zavesu. Bila je to crvena tkanina od zainskih vlakana, ali su zakrpe
bile plave boje. Prema prii, ovaj sie je odbio da izvlai korist od Muad'Dibove religije,
izazivajui neprijateljstvo Alijinog Svetenstva. Ovi ljudi su uloili svoj imetak u plan
uzgajanja pasa velikih poput ponija, pasa uzdignutih do stepena inteligencije uvara dece.
Psi su listom uginuli. Neko je rekao da su otrovani i krivica je pala na Svetenike.
Zatresla je glavom da odagna ove misli, prepoznajui njihovu sutinu: gafla, odvraanje
panje.
Gde li su ta deca otila? Do Jakarutua? Imala su nekakav plan. Pokuali su da me poue
do one mere do koje su pomislili da sam spremna da prihvatim, priseala se. A kada su
dospeli do granica onako kako su ih oni videli, Leto joj je naredio da poslua.
On je njoj naredio!
Leto je pogodio ta se sa Alijom dogaa: toliko je bilo oigledno. Oboje blizanaca
pominjalo je tetkinu 'nevolju', ak i kada ju je branila. Alija je igrala na kartu pravnosti
svog poloaja u Namesnitvu. Traenje da se blizanci stave pod nadzor potvrivalo je ovu
pretpostavku. Desika oseti kako joj promukao smeh potresa grudi. asna Majka Gaius
Helen Mohijam volela je da objanjava ovu naroitu greku svojoj uenici, Desiki: 'Ako
usredsredi svest iskljuivo na svoju ispravnost, tada priziva protivnike snage da te
smlave. To je uobiajena greka. ak i ja, tvoja uiteljica, sam je napravila.
"A ak i ja, tvoja uenica, sam je napravila", proapta Desika.
Zaula je utanje tkanine u hodniku iza zavese. Uoe dva mlada Slobodnjaka, deo
pratnje koju su prikupili tokom noi. Ova dvojica su, oito, oseali strahopotovanje u
prisustvu Muad'Dibove majke. Desika ih je potpuno prozirala: bili su to ljudi koji ne
razmiljaju, a vezuju se za bilo koju zamislivu silu zarad identiteta koji im ona pridaje. Bez
odbleska koji je dolazio od nje, oni su bili prazni. Stoga su bili opasni.
"Al-Fali je poslao najpre nas da vas pripremimo", ree jedan od mladih Slobodnjaka.
Desika je osetila iznenadno skupljanje teskobe u grudima, ali joj je glas zadrao
mirnou. "Pripremite za ta?"
"Stilgar je poslao Dankana Ajdaha kao poklisara."
Desika nesvesno navue svoju aba kapuljau preko kose. Dankan? Ali, on je bio Alijino
orue.
Slobodnjak koji je govorio istupi pola koraka napred. "Ajdaho kae da je doao da vas
odvede na bezbedno mesto, ali al-Fali ne vidi kako je to mogue?"
"To izgleda, zaista, odve udno?" ree Desika. "Ali u naoj vaseljeni postoje i udnije
stvari. Dovedite ga."
Njih dvojica se zgledae, ali posluae, odlazei u takvoj urbi da su napravili jo jednu
poderotinu na ionako pohabanoj zavesi.
Neposredno zatim, Ajdaho je kroio kroz zavesu praen onom dvojicom Slobodnjaka i
al-Falijem koji su inili zatitnicu. Ovaj poslednji drao je ruku na svom kris-nou. Ajdaho
je delovao staloeno. Imao je na sebi prigodnu odeu straara Kue Atreida, uniformu koja
se malo izmenila za vie od etrnaest vekova. Arakis je stari bode od plastinog elika sa
zlatnom drkom zamenio kris-noem, ali to je bilo nevano.
"Reeno mi je da eli da mi pomogne", ree Desika.
Promiui pokraj njega opazila je graku znoja na njegovom elu na mestu na kome je
jedan pramen crne jaree kose leao razbaruen. Sasvim spontano, Desikinu svest ispuni
seanje na tu glavu iz koje je ikljala krv u meteu bune peine. elina neosetljivost
tleilakih oiju povratila ju je iz priseanja. Nita vie nije bilo onakvo kakvo je izgledalo.
Ona uze da privruje svoj sigurnosni pojas.
"Prolo je dugo vremena otkada si me vozio", ree ona.
"Dugo i daleko vreme", ree on. Ve je proveravao komande.
Al-Fali i dva mlada Slobodnjaka ekali su pored komandnih ureaja za lani zid,
pripravni da ga otvore.
"Misli li da gajim sumnje prema tebi?" upita Desika Ajdaha blagim glasom.
Ajdaho je zadrao panju na jednom instrumentu, ukljuio pogone i pogledom ispratio
pomeranje igle. Osmeh mu je dotakao usne. Bila je to brza i opora mena u njegovim otrim
crtama koja je nestala isto onako naglo kao to se i pojavila.
"Ja sam jo Atreid", ree Desika. "Alija nije."
"Ne bojte se", ree on hrapavim glasom. "Jo sluim Atreide."
"Alija vie nije Atreid", ponovila je Desika.
"Ne morate da me podseate!" zareao je. "A sada uutite i pustite me da na miru
pokrenem ovu stvaricu."
Oaj u njegovom glasu bio je potpuno neoekivan, u neskladu sa Ajdahom kakvog je
poznavala. Obuzdavajui obnovljeno oseanje straha, Desika upita: "Gde smo se uputili,
Dankane? Sada mi to moe rei."
Ali on samo klimnu glavom al-Faliju i lani zid se rasklopi otkrivajui blistavu
srebrnastu sunevu svetlost. Ornitopter iskoi napolje i poskoi uvis, uz naporno lupanje
krila i grmljavinu mlaznih motora i oni stadoe da se uspinju u prazno nebo. Ajdaho je
odredio jugozapadni kurs prema Sahaja Grebenu koji se mogao nazreti kao tamna linija u
pesku.
On ree: "Nemojte surovo da sudite o meni, Moja Gospo."
"Nisam surovo sudila o tebi jo od one noi kada si pijan od zainskog piva urlajui
doao u nau arakensku Veliku Dvoranu", ree ona. No njegove rei osveie njene sumnje
i ona utonu u oputenu pripravnost potpune prana-bindu, odbrane.
"Dobro se seam te noi", ree on. "Bio sam vrlo mlad... neiskusan."
"Ali najbolji majstor maevanja u pratnji mog Vojvode."
"Nije ba tako, Moja Gospo. Gurni je mogao da me nadbije u est od deset puta."
Okrznuo ju je pogledom. "Gde je Gurni?"
"Ispunjava moju zapovest."
Zavrteo je glavom.
"Da li ti zna gde smo krenuli?" upita ona.
"Da, Moja Gospo."
"Onda mi reci."
"U redu. Obeao sam da u skovati verodostojnu zaveru protiv Kue Atreida. Postoji,
zaista, samo jedan nain da se to uradi." Pritisnuo je jedno dugme na komandnom
upravljau i aurni zatvarai iskoie iz Desikinog sedita i omotae je neprobojnom
mekotom, ostavljajui joj samo glavu na videlu. "Vodim vas na Salusu Sekundus", ree on.
"Kod Farad'na."
U stranom, neobuzdanom gru, Desika se oduprla zatvaraima, osetila kako se steu,
a zatim olabavljuju kada se opustila, ali tek poto je napipala smrtonosnu siga icu
skrivenu u zatitnoj oblozi.
"Osigura siga ice je otkopan", ree on, ne gledajui je. "Oh, ne pokuavajte da
upotrebite Glas protiv mene. Proao sam sito i reeto od onih dana kada ste na taj nain
mogli da utiete na mene." Bacio je pogled na nju. "Tleilaksi su me naoruali protiv takvih
smicalica."
"Ti se pokorava Aliji", ree Desika, "a ona..."
"Ne Aliji", ree on. "Mi ispunjavamo Propovednikove zapovesti. On eli da vi poduite
Farad'na kao to ste nekad poduili... Pola."
Desika je utonula u ledenu tiinu, priseajui se Letovih rei da e se suoiti sa jednim
zanimljivim uenikom. Najzad prozbori: "Taj Propovednik - je li on moj sin?"
Izgledalo je kao da Ajdahov glas dopire iz ogromne udaljenosti: "eleo bih da to znam."
26.
Vaseljena je upravo tamo; to je jedini nain na koji Fedajkin moe da je posmatra i da
ostane godpodar svojih ula. Vaseljena niti preti niti obeava. Ona sadri stvari koje su
izvan nae vlasti: pad meteora, erupciju zainskog mehura, starenje i umiranje. To su
stvarnosti ove vaseljene koje se moraju sagledati bez obzira na to ta vi oseali prema
njima. Takve stvarnosti ne moete izbei reima. One e vas se dokopati na svoj nem nain
i tada, tada ete razumeti ta se misli pod 'ivot i smrt'. Razumevi ovo biete ispunjeni
radou.
Muad'Dib svojim Fedajkinima
"I to su stvari koje smo pokrenuli", ree Vensicija. "Te stvari su uraene za tvoje
dobro."
Farad'n je ostao nepokretan, sedei preko puta svoje majke u njenoj jutarnjoj sobi.
Suneva zlatasta svetlost dopirala mu je iza lea bacajui njegovu senku na pod prekriven
belim tepihom. Svetlost koja se odbijala od zida iza njegove majke ocrtavala je sjajan krug
oko njene kose. Nosila je uobiajenu belu odedu opervaenu zlatom - spomen na
kraljevske dane. Njeno srcasto lice izgledalo je staloeno, ali je on znao da ona motri svaki
njegov pokret. Osetio je prazninu u stomaku iako je upravo doao sa doruka.
"Ne odobrava?" upita Vensicia.
"ta ima tu da se odobri?" upita on.
"Pa... to smo sve do sada krili to od tebe?"
"Ah, to." Prouavao je majku, pokuavajui da razmilja o sloenosti svog poloaja u
ovom sluaju. No njegova misao se vrzmala samo oko onoga to je nedavno opazio, da je
Tiekanik vie ne zove 'Moja Princeza'. Kako ju je onda zvao? Kraljica majka?
Otkud mi ovo oseanje gubitka? pitao se u uenju. ta to gubim? Odgovor je bio
oigledan: gubio je svoje bezbrine dane, vreme za ona umna traganja koja su ga toliko
privlaila. Ako zavera koju mu je majka izloila omane, ta zadovoljstva e biti zauvek
izgubljena. Nove odgovornosti bi zaposele njegovu panju. Otkrio je da ga ovo duboko
vrea. Kako su se usudili da tako slobodno raspolau njegovim vremenom? A nisu ak ni
zatraili njegovo miljenje!
"Na videlo s tim", ree njegova majka. "Neto nije u redu."
"ta ako ovaj plan propadne?" upitao je, izrekavi prvu stvar koja mu je pala na
pamet.
"Kako moe da propadne?"
"Ne znam... Svaki plan moe da propadne. Kakva je uloga Ajdaha u svemu ovom?"
"Ajdaho? Zato te zanima... Oh, da - onaj mistini drukan koga je Tiek doveo ovamo
27.
Pria se da je jednom Muad'Dib videvi biljicu koja je pokuavala da izraste izmeu
dva kamena, uklonio jedan od njih. Docnije, kada je biljka zateena u cvetanju, preklopio
ju je preostalim kamenom. 'Takva je bila njena sudbina' objasnio je.
Komentari
"Ba kao i mi", sloio se. Oseti kako drka njenog noa skliznu u njegov dlan i on je
vrsto stee. Ponovo je otpoeo sa onim obazrivim napipavanjem iznad sebe. Seivo je
nailazilo jedino na prazan vazduh ak i kada je dospeo do visine opasne po njegovo telo.
Povukao se, razmiljajui o ovome.
"Zar ne moe da ga nae?"
"Ne ponaa se na isti nain kao onaj prvi."
"Jo je tamo. Pomirii ga."
Progutao je knedlu. Smrdljivi dah, vlaga pomeana sa mousnim mirisom make ispuni
mu nozdrve. Zvezde su i dalje bile zaklonjene. Prva maka nije vie davala glasa od sebe;
otrov kris-noa obavio je svoj posao.
"Mislim da u morati da ustanem", ree on.
"Ne!"
"Mora se namamiti na domaaj noa."
"Da, ali dogovorili smo se da jedno od nas, ukoliko je mogue, izbegne ranjavanje..."
"A poto si ti ranjena, vratie se nazad", ree on.
"Ali ako ti bude teko ranjen, neu biti u stanju da te napustim", ree ona.
"Ima li bolju ideju?"
"Vrati mi moj no."
"Ali tvoja noga!"
"Mogu da se oslonim na ovu zdravu."
"Ono gore bi moglo da ti otkine glavu jednim zamahom. Moda maula..."
"Ako ima nekog napolju da uje, tada e znati da smo doli pripremljeni za..."
"Ne svia mi se to se izlae ovakvoj opasnosti!" ree on.
"Ko god da je napolju, ne sme da sazna da posedujemo maule - jo ne." Dotakla mu je
ruku. "Biu oprezna, drau glavu nisko."
Budui da je on utao ona ree: "Zna da je na meni da to uinim. Vrati mi moj no."
Nedragovoljno, on stade da pipa svojom slobodnom rukom, nae njenu i dodade joj
no. Bilo je logino uraditi ovako, ali logika se, u ovom trenutku, sukobljavala sa svim
oseanjima njegovog bia.
Osetio je kako se Ganima odvukla, uo je struganje njene odee o stenu. Duboko je
udahnula i njemu postade jasno da se ve sigurno ispravila. Budi vrlo oprezna! pomislio je.
Gotovo da ju je povukao nazad da bi je nagovorio da upotrebe maula pitolj. Ali to je
moglo da upozori onog ko je bio napolju da imaju takvo oruje. Jo gore, moglo je da se
dogodi da isteraju tigra izvan domaaja, a tada bi ovde bili uhvaeni u klopku dok bi ih
ranjeni tigar ekao napolju na nekom nepoznatom mestu meu stenama.
Ganima je duboko udahnula vazduh i leima se priljubila uz jedan zid pukotine.
Moram da budem brza, pomisli. Posegnula je navie vrhom bodea. Leva noga joj je
podrhtavala na mestu gde su je kande zaparale. Osetila je kako se tamo krv zgruava, a
zatim i vrelinu novog liptanja. Veoma brza! Uronila je svoja ula u spokojnu gotovost za
presudne trenutke po pravilima benegeseritskog naina, iskljuivi bol i sva ostala
odvraanja panje iz svesti. Maka je morala da bude tu negde! Prela je polagano
otricom noa du otvora. Gde se dela ta prokleta ivotinja? Ponovo je zaparala vazduh.
Nita. Bila je prinuena da namami tigra u napad.
Stade paljivo da ispituje okolinu svojim ulom mirisa. Vreo dah je dopro sa njene leve
strane. Ona zauze uravnoteen stav, duboko udahnu vazduh i povika: "Takva!" Bio je to
stari slobodnjaki borbeni pokli, ije se znaenje moglo pronai u najstarijim legendama:
"Cena slobode!" S ovim krikom usmerila je seivo i zarila ga uzdu mranog otvora
pukotine. Kande su pronale njen lakat pre no to je no dosegao meso i imala je tek
toliko vremena da izvrne zglob nasuprot bolu pre no to joj je ruka obamrla od lakta do
zgloba. Osetila je, kroz bol, kako je otrovni vrh prodro u tigra. Seivo je ispalo iz njenih
utrnulih prstiju. No, uzani prorez pukotine, ponovo je bio obasjan zvezdama, a cvilei glas
umirue make ispunio je no. Ubrzo su usledili samrtniki grevi, bacakajue
strmoglavljivanje niz stene. Napokon, zavladala je mrtva tiina.
"Dohvatila mi je ruku", ree Ganima, pokuavajui da svee razderane krpe svoje
odee oko rane.
"Ozbiljno?"
"Mislim da jeste. Ne oseam ruku."
"ekaj da upalim svetlo i..."
"Nemoj pre no to se pokrijemo!"
"Brzo u ja."
ula je kako se izvrnuo da dohvati svoj fremkit i ubrzo osetila tamnu glatkou nonog
zastora koji je skliznuo iznad njene glave i bio podvijen iza nje. On nije mario da ga uini
nepropustljivim za vlagu.
"Moj no je na ovoj strani", ree ona. "Mogu da napipam drku kolenom."
"Pusti to sada."
Upalio je malu kuglu. Njen sjaj ju je naterao da muri. Leto je postavio kuglu na
peano tle pokraj nje i zaustavio dah ugledavi njenu ruku. Jedna kanda je otvorila
dugaku, zjapeu ranu koja se uvijala od ramena du spoljnog dela podlaktice, gotovo do
samog zgloba. Rana je ocrtavala pokret kojim je ona iskrenula ruku da bi sjurila vrh
bodea u tigrovu apu.
Ganima je samo jednom pogledala ranu, zaklopila oi i poela da recituje molitvu protiv
straha.
Leto je otkrio da osea istu potrebu, ali je odgurnuo u stranu mete svojih oseanja,
prionuvi na zavijanje rane. Ovo je moralo paljivo da se uradi kako bi se zaustavilo
isticanje krvi, a istovremeno sauvao izgled nezgrapnog rada kao da ga je Ganima obavila
bez iije pomoi. Nagovorio ju je da zavee vor slobodnom rukom, drei drugi kraj
zavoja u zubima.
"A sada, da pogledamo nogu", ree on.
Obrnula se da bi pokazala drugu ranu. Nije bila tako strana: dve kande plitko su
zaorale du lista. Ove dve brazde su, meutim, prethodno otvoreno krvarile u peano
odelo. Oistio ga je to je bolje mogao i povezao ranu ispod njega. Zatim je zapeatio odelo
iznad zavoja.
"Uneo sam pesak u nju", ree on. "Postaraj se o tome im se vrati."
"Pesak u naim ranama", ree ona. "Tako se zove jedna stara slobodnjaka pria."
Uspeo je da se osmehne i sedne natrag.
Ganima je duboko udahnula vazduh. "Izvukli smo se."
"Jo ne."
Progutala je pljuvaku, trudei se da se oporavi od posledica oka. Njeno lice je
izgledalo bledo u svetlosti sjajne kugle. Pomislila je: Da, sada moramo brzo da delamo. Ko
god da je upravljao ovim tigrovima mogao bi ba sada da bude tamo napolju.
Leto je netremice posmatrajui svoju sestru, bio iznenada preplavljen bolnim oseanjem
gubitka. On i Ganima se sada moraju rastati. Za sve ove godine od roenja oni su bili kao
jedno bie. Ali njihov plan je u ovom asu zahtevao da se podvrgnu preobraaju, odlazei
odvojenim putevima u jedinstvenost i gde deljenje svakodnevice nee nikada moi da ih
ponovo ujedini.
Vratio se ovozemaljskim nunostima. "Evo ti moj fremkit. Izvadio sam zavoje iz njega.
Neko bi mogao da pogleda."
"Da." Razmenili su torbe.
"Neko, tamo napolju, poseduje predajnik za ove make", ree on. "On e nas,
najverovatnije, ekati u blizini kanata da bi bio siguran da e nas smaknuti."
Dodirnula je maula pitolj koji je leao na vrhu fremkita, uzela ga i gurnula za pojas,
ispod odee. "Odelo mi je poderano."
"Da."
"Tragai bi mogli uskoro da se pojave ovde", ree on. "Meu njima bi mogao da se
nae izdajnik. Bolje je da se sama odunja nazad. Neka te Hara titi."
"Pa... Poeu da traim izdajnika im se vratim", ree ona. Zagledala se u bratovljevo
lice, delei njegovo bolno saznanje da e od ovog asa njih dvoje gomilati obilje razliitosti.
Nikada vie nee biti kao jedno, sudelujui u znanju koje niko drugi nije mogao da
razume.
"Otii u u Jakarutu", ree on.
"Fondak", ree ona.
Klimnuo je u znak slaganja. Jakarutu/Fondak - morali su da budu isto mesto. Bio je to
jedini nain na koji je legendarno mesto moglo da bude skriveno. Krijumari su, naravno,
to uinili. Nita lake za njih od pretvaranja jednog naziva u drugi, delajui pod okriljem
nezvaninog sporazuma koji im je doputao da postoje. Vladajua porodica na jednoj
planeti uvek je morala da ima zadnja vrata za bekstvo u krajnjim sluajevima. A malo
uee u krijumarskim zaradama dralo je kanale otvorene. U Fondaku/Jakarutu,
krijumari su preuzeli potpuno upotrebljiv naseljen sie. A Jakarutu su se uvali ba na
otvorenom, sigurni u tabu koga su se Slobodnjaci klonili.
"Nijednom Slobodnjaku nee pasti na pamet da me potrai ba na takvom mestu", ree
on. "Oni e se raspitivati meu krijumarima, naravno, ali..."
"Uradiemo onako kako smo se dogovorili", ree ona. "To je samo..."
"Znam." uvi vlastiti glas, Leto je shvatio da oteu poslednje trenutke istovetnosti.
Iskrivljen osmeh pree preko njegovih usana, dodajui godine njegovom izgledu. Ganima
je shvatila da ga vidi kroz veo vremena, da gleda jednog starijeg Leta. Suze joj grunue na
oi.
"Ne mora ba sad da daje vodu mrtvima", ree on, prevlaei prst po njenim
ovlaenim obrazima. "Otii u dovoljno daleko da me niko ne moe uti i pozvau crva."
Pokazao joj je obeene Tvoreve kuke privezane za spoljanjost svog fremkita. "Biu u
Jakarutu kroz dva dana, i to pre zore."
"Jai brzo, moj stari prijatelju", proaputala je.
"Vratiu ti se, moj jedini prijatelju", ree on. "Ne zaboravi na opreznost kod kanata."
"Izaberi dobrog crva", ree ona, opratajui se sa njim slobodnjakim reima. Levom
rukom je utrnula sjajnu kuglu, a noni zastor zauta kad ga je povukla na stranu, smotala
i gurnula u svoju torbu. Osetila je da je otiao, ujui jedino najblae zvuke koji su brzo
iezavali u tiini dok je on puzao niz stene prema pustinji.
Ganima je potom pokuala da oelii sebe za ono to je morala da uini. Leto mora da
bude mrtav za nju. Morala je da natera sebe da poveruje u to. U njenoj svesti nije smelo da
bude Jakarutua, ni brata tamo napolju koji je tragao za mestom iezlim u slobodnjakoj
mitologiji. Od sada pa nadalje nije mogla da misli o Letu kao o ivom. Mora da uslovi sebe
da njeni odgovori proistiu iz potpunog uverenja da je njen brat mrtav, da su ga ubili Laza
tigrovi. Nije bilo mnogo ljudskih bia koja su mogla da obmanu Istinozborca, ali ona je
znala da je mogla to da uradi... moda morala to da uradi. Mnogobrojni ivoti koje su ona i
Leto delili nauili su ih kako: hipnotiki proces star jo i u vreme ebe, premda je ona
moda bila jedino ivo ljudsko bie koje je moglo da se podseti ebe kao stvarnosti.
Duboko prisiljavanje bilo je briljivo smiljeno i, dugo vremena poto je Leto otiao,
Ganima je preraivala svoju samosvest, gradei od sebe usamljenu sestru, preivelu
blizankinju, sve dok nije postala verovatna celovitost. Kada je uinila ovo, otkrila je da je
unutranji svet uutao, odustao od bespravnog uvlaenja u njenu svest. Bio je to sporedan
efekat koji nije oekivala.
Kada bi samo Leto bio iv da sazna ovo, pomislila je, ne nalazei da je ta misao
paradoksalna. Stojei, zurila je dole u pustinju gde je tigar odneo Leta. Tamo u pesku
nestajao je jedan zvuk dobro poznat Slobodnjacima: prolaenje crva. Iako su postali retki
u ovim predelima, crvi su jo dolazili. Moda je samrtniki ropac prve make... Da, Leto je
ubio jednu maku pre no to ga je druga epala. Bilo je udnovate simbolike u tome to se
crv pojavio. Njena prinuda je bila toliko duboka da je videla tri tamne take tamo daleko
na pesku: dva tigra i Leta. Zatim je naiao crv i na kraju je ostao samo pesak sa povrinom
razbijenom u nove talase prolaskom ai Huluda. Crv nije bio veoma velik... ali dovoljno
velik. I njena prinuda joj nije dozvolila da vidi malu priliku koja je jahala na prstenastim
leima.
Suzbijajui tugu, Ganima je zakopala svoj fremkit i obazrivo se izvukla iz sklonita. Sa
rukom na maula pitolju podrobno je ispitala teren. Ni traga od oveka sa predajnikom.
Prokrila je sebi put uz stene i preko do druge strane, puzei meseevim senkama, ekajui
da bi se uverila da nema ubice koji je eka u zasedi na njenom putu.
Mogla je, preko otvorenog prostranstva, da vidi baklje u Tabru, treperavu ivost
potrage. Jedna mrana mrlja kretala se preko peska prema uvaru. Odluila se za putanju
koja e je odvesti daleko na sever od pribliavajue spasilake ekipe, sila je do peska i
utonula u senke dine. Obrativi panju da joj koraci padaju u neravnomernom ritmu kako
ne bi privukli crva, otisnula se u pravcu pustog prostranstva koje je odvajalo Tabr od
mesta na kome je Leto umro. Morae da bude obazriva kad se nae kod kanata, znala je
to. Nita ne sme da je sprei da saopti kako je njen brat poginuo spasavajui je od tigrova.
28.
Vladavine, ukoliko istrajavaju, obavezno sve vie naginju ka aristokratskim oblicima.
Nije poznato da je i jedna vladavina u istoriji izbegla ovaj obrazac. A sa razumevanjem
aristokratije, vladavina je sve vie sklona da deluje iskljuivo u interesu vladajue klase bilo da je ta klasa nasleeno kraljevstvo, oligarhija, finansijsko carstvo ili uvrena
birokratija.
Politika kao fenomen ponavljanja:
Prirunik za obuku Bene Geserit
"Zbog ega nam to nudi?" upitao je Farad'n. "To je najbitnije."
On i Baar Tiekanik stajali su u predsoblju Farad'novih privatnih odaja. Vensicija je
sedela na jednom kraju niskog plavog divana, vie kao slualac, a manje kao uesnik
razgovora. Znala je svoj poloaj i mrzela ga, ali Farad'n se zastraujue promenio od onog
jutra kada mu je otkrila njihovu zaveru.
Bilo je kasno popodne u Zamku Korino i niski sunevi zraci naglaavali su spokojnu
udobnost ovog predsoblja - prostorije ispunjene pravim knjigama proizvedenim u plastinu,
sa policama koje su otkrivale mnotvo muzikih kalemova, enciklopedija, koturova siga
ice, mnemonikih pojaala. Na sve strane postojali su znaci da je ova prostorija bila
mnogo koriena - pohabana mesta na knjigama, sjajan metal na pojaalima, iskrzani
okovi na enciklopedijama. Tu je bio samo jedan divan, ali mnogo stolica - sve su bile
opaska. Nije se moglo dopustiti da Sardaukari postanu suvie meki. Pa ipak, ova Ajdahova
ponuda i dalje ga je muila. Rekao je: "Moda bi bilo najbolje da odbijemo ponudu."
"Jo ne", ree Vensicija. "Otvoren nam je itav spektar mogunosti. Na zadatak je da
sagledamo to je mogue vei deo spektra. Moj sin je u pravu: potrebno nam je vie
podataka."
Farad'n ju je netremice posmatrao, ocenjujui i njenu nameru i povrinsko znaenje
njenih rei. "Ali, da li emo znati kada smo proli taku posle koje nema izbora?" upitao
je.
Tiekanik se kiselo nasmei. "Ako me pitate, odavno smo proli taku posle koje nema
povratka."
Farad'n zabaci glavu unazad, glasno se nasmejavi. "Ali mi jo imamo izbora, Tiek!
Kada dospemo do kraja naeg konopca, onda je vano da to mesto prepoznamo!"
29.
U ovo doba kada sredstva ovekovog prevoza ukljuuju naprave koje mogu da
premoste dubine kosmikog prostora u transvremenu kao i druge koje mogu brzo da
prenose ljude preko gotovo neprohodnih povrina planeta, ini se udnim pomiljati na
preduzimanje dugakih putovanja peice. Pa ipak, ovo ostaje osnovno sredstvo putovanja
na Arakisu, injenica koja se delimino pripisuje davanju prvenstva, a delimino grubom
postupanju koje je ova planeta zadrala prema bilo emu mehanikom. U ustrojstvima
Arakisa, ljudsko telo ostaje najpostojanije i najpouzdanije sredstvo za hodoae. Moda je
podrazumevajua svest o ovoj injenici ono to Arakis ini poslednjim ogledalom due.
Prirunik hodoasnika
Polako i oprezno Ganima se vraala Tabru, drei se najdubljih senki dina, nepomino
uei dok je tragaka grupa prolazila juno od nje. Bila je obuzeta uasnom svesnou:
crv koji je odvukao tigrove i Letovo telo, opasnosti koje su je ekale. On je iezao; njen
brat blizanac je iezao. Uklonila je na stranu svaku alost i pothranila bes. Po ovome, bila
je isti Slobodnjak. I znala je to, uivala je u tome.
Razumela je ono to se govorilo o Slobodnjacima. Smatralo se da nemaju savesti, poto
su je izgubili u gorenju za osvetom prema onima koji su ih gonili od planete do planete u
dugo lutanje. Bila je to, naravno, besmislica. Samo najsiroviji praljudi nemaju nikakve
savesti. Slobodnjaci su posedovali visoku razvijenu savest koja je bila usredsreena na
njihovu vlastitu dobrobit kao naroda. Doimali su se zverskim jedino ljudima iz spoljneg
sveta - ba kao to su se ljudi iz spoljneg sveta njima inili zverskim. Svaki Slobodnjak je
vrlo dobro znao da je mogao da uini surovu stvar, a da ne oseti krivicu. Slobodnjaci nisu
oseali krivicu za iste stvari koje su kod drugih raale takva oseanja. Njihovi obredi su im
pribavili slobodu od krivica koje bi inae mogle da ih unite. U dubini svoje svesti znali su
da se svaki prekraj moe, barem delom, pripisati potpuno priznatim olakavajuim
okolnostima: 'nedostatak autoriteta', ili prirodna naklonjenost ravom, koja je bila
zajednika za sva ljudska bia, ili 'loa srea', koju je svaki osetljiv stvor mogao da
raspozna kao sukob izmeu smrtnog tela i spoljanjeg haosa vaseljene.
U sklopu ovoga Ganima se osetila kao isti Slobodnjak, briljivo pripremljen
produetak plemenske surovosti. Bila joj je potrebna samo meta - a to je, oigledno, bila
Kua Korino. udela je da vidi Farad'novu krv prosutu po tlu ispred njenih nogu.
Nikakav neprijatelj je nije oekivao kod kanata. ak su i tragake grupe otile na druga
mesta. Prela je vodu preko jednog zemljanog mosta, i prounjala se kroz visoku travu do
skrivenog ulaza u sie. Odjednom svetlost zasja ispred nje i Ganima pljotimice polee po
tlu. Provirila je izmeu stabljika dinovske lucerke. Jedna ena je spolja ula u skriveni
prolaz, a neko se bio dosetio da taj prolaz pripremi na na nain na koji bi svi ulazi u sie
trebalo da budu pripremljeni. U nemirna vremena bilo ko da je ulazio u sie bio je
doekivan sjajnom svetlou, koja je privremeno zaslepljivala pridolicu i davala vremena
straarima da se odlue. Ali ovakav doek nikad nije trebalo da se iri pustinjom. Svetlost
koja se odavde videla znaila je da su spoljanji zaptivai bili otvoreni i ostavljeni na
stranu.
Ganima je osetila navalu gorine zbog ovog izdajstva sieke bezbednosti: izlevajua
svetlost. Obiaji rasputenih Slobodnjaka mogli su se nai na svakom koraku!
Svetlost je produila da baca svoju lepezu po zemlji u podnoju litice. Jedna mlada
devojka istrala je iz tame vonjaka u svetlost, odajui svojim kretnjama nekakvu
bojaljivost. Ganima je mogla da vidi svetao krug sjajne kugle unutar prolaza i kolo
insekata oko njega. Svetlost je obasjavala dve tamne siluete u prolazu: jednog oveka i
mladu devojku.
Drali su se za ruke, zurei jedno drugom u oi.
Ganima je osetila da neto u vezi sa ovim mukarcem i ovom enom nije u redu. Oni
nisu bili samo dvoje ljubavnika koji su ugrabili trenutak nasamo u optoj potrazi. Svetiljke
su bile okaene iznad i iza njih u prolazu. Razgovarali su naspram arkog, zasvoenog
ulaza, koji je bacao njihove senke napolje u no gde je svako mogao da posmatra njihove
pokrete. S vremena na vreme mukarac bi oslobaao ruku. Ruka bi zatim zaplovila kroz
svetlost otrim, lupekim pokretom koji ju je, jednom okonan, ponovo vraao senkama.
Usamljeni zvuci nonih stvorenja ispunjavali su pomrinu oko Ganime, ali ona je
odagnala takvo odvraanje panje.
ta je bilo po sredi u vezi sa ovo dvoje.
Mukareve kretnje su bile tako umerene, tako obazrive.
Okrenuo se. Odblesak sa enine odee ga je osvetlio, pokazujui surovo, crveno lice sa
krupnim bubuljiavim nosem. Duboko i neujno je udahnula vazduh u iznenaenju
prepoznavanja. Palimbaa! On je bio unuk jednog Naiba iji su sinovi izginuli sluei
Atreide. Lice - i jo jedna stvar koja se ukazala njihanjem njegove razdreene odee kada
se okrenuo - uinila je Ganimi sliku potpunom. Ispod odee nosio je opasa, a za opasa je
bila privrena jedna kutija koja je blistala od brojanika i dirki. To je izvesno bio neki
tleilaki ili iksijanski instrument. U pitanju je, nema sumnje, bio predajnik koji je bio
pustio tigrove u lov. Palimbaa. Ovo je znailo da je jo jedna naibska porodica prela na
stranu Kue Korino.
Ko je, onda, bila ova ena? To nije imalo znaaja. Bila je neko koga je Palimbaa
iskoristio.
Jedna benegeseritska misao nepozvana je prodrla u Ganiminu svest: Svaka planeta ima
svoje razdoblje kao i svaki ivot. Lako se prisetila svega to je bilo u vezi sa Palimbaom,
posmatrajui ga ovde sa tom enom, gledajui predajnik i one potajne pokrete. Palimbaa
je predavao matematiku u siekoj koli. Matematiku. Ovaj ovek je bio matematika
seljaina. Bio se poduhvatio da matematikom objasni Muad'Diba, no Svetenstvo ga je
ukorilo zbog toga. On je bio porobljiva uma i njegov postupak podjarmljivanja dao se
razumeti sa krajnjom jednostavnou: prenosio je tehniko znanje bez prenoenja
odgovarajuih vrednosti.
Trebalo je ranije da posumnjam u njega, pomislila je. Svi znaci su bili tu.
Zatim, uz oporo stezanje u stomaku, doe joj: On je ubio mog brata!
Naterala je sebe da se smiri. Palimbaa bi, svakako, ubio i nju, ukoliko bi pokuala da
proe pored njega tamo u skrivenom prolazu. Sada je shvatila razlog za ovo neslobodnjako izlaganje svetlosti, za ovo izdavanje skrivenog ulaza. Oni su uz pomo te
svetlosti posmatrali ne bi li videli da li je koja od njihovih rtava umakla. Mora da su
provodili uasno vreme ekajui ovako, u neznanju. I sada, poto je Ganima videla
predajnik, mogla je neposredno da objasni one pokrete ruke. Palimbaa je esto pritiskivao
jednu dirku predajnika, ljutitom kretnjom.
Prisustvo ovog para mnogo je kazivalo Ganimi. Verovatno da je svaki ulaz u sie u
svojim dubinama skrivao sline posmatrae.
Poeala se po nosu na mestu gde ju je praina zagolicala. Damari su joj jo udarali u
ranjenoj nozi, a ruka koja je prethodno drala no, bolela ju je, tamo gde je nije pekla.
Prsti su ostali neosetljivi. Ako bi se pojavila potreba za korienje noa, morala bi da dri
seivo levom rukom.
Ganima pomisli na upotrebu maula pitolja, ali njegov karakteristian zvuk bi,
zasigurno, privukao neeljenu panju. Trebalo je pronai neki drugi nain.
Palimbaa se jo jednom okrenuo od ulaza. Predstavljao je taman predmet naspram
svetlosti. ena je, neto govorei, upravila panju napolje u mrak. U njoj je postojala
nekakva uvebana opreznost, odavala je oseanja da zna kako se gleda u senke, koristei
kutove oiju. Bila je, dakle, vie od samo podesnog orua. Bila je deo dublje zavere.
Ganima se ovog asa prisetila da je Palimbaa eznuo da postane Kaimakam, politiki
upravitelj pod Namesnitvom. On je, to je bilo jasno, bio deo veeg plana. Uz njega,
svakako su postojali i mnogi drugi. ak i ovde u Tabru. Ganima je istraila otre ivice
ovako ukazanog problema, a zatim se udubila u njega. Kada bi mogla da uhvati ivog samo
jednog od ovih straara, mnogi drugi bili bi kanjeni.
Zviduk neke male ivotinje koja se napajala na kanatu iza nje prodro je u njenu svest.
Prirodni zvuci i prirodne stvari. Njeno pamenje je tragajui prelazilo udnovate neme
prepreke njenog uma dok nije nailo na jednu svetenicu pripadnicu Jofa, zatoenu u
Asiriji od strane Senaheriba. Pamenja te svetenice saoptila su Ganimi ta je ovde valjalo
initi. Palimbaa i ova ena bila su obina deca, jogunasta i opasna. Oni nisu nita znali o
Jofu, nisu znali ak ni ime planete gde su se Senaherib i ta svetenica davno pretvorili u
prah. Stvar koja se spremala da se dogodi ovom paru zaverenika, ako bi im se
objanjavala, mogla je da se objasni jedino u izrazima poinjanja ovde.
I zavravanja ovde.
Obrnuvi se na bok, Ganima je otkopala svoj femkit i izvukla pumpu za ubacivanje
vazduha iz poveza. Skinula je kapicu sa pumpe i izvadila iz nje dug filter. Sada je dobila
otvorenu cev. Izdvojila je jednu iglu iz zaveljaja za opravke, izvukla kris no iz kanija i
umetnula iglu u upljinu za otrov na vrhu bodea, na mesto koje je nakad odgovaralo
debljini ivca jednog crva. Ranjena ruka joj je oteavala posao. Pravila je paljive i
polagane pokrete, oprezno rukujui otrovnom iglom dok je vadila vatu od zainskih
vlakana iz njenog odeljka u torbi. Vrat igle vrsto je ulegao u vlaknastu vatu, inei tako
projektil koji je tesno uao u cev za uvlaenje peska.
Drei oruje pljotimice, Ganima se priunjala blie svetlosti, kreui se polagano da bi
izazvala to manje talasanje lucerke. Dok se prikradala, prouavala je insekte oko svetlosti.
Da, u tom lelujavom roju bilo je i piume muica. One su bile ozloglaene po svojoj sklonosti
da ujedaju ljudsko meso. Otrovna strelica mogla je da proe neprimeena, propraena
pokretom odagnavanja muice koja ujeda. Ostajalo je da odlui koga od ovo dvoje da
izabere - mukarca ili enu!
Muric. Ime je samo od sebe dolo u Ganiminu svest. To je bilo enino ime. Sa njim su
prispela seanja na sve to se o toj eni prialo. Bila je jedna od onih koje su se vrtele oko
Palimbae ba kao to su se oni insekti vrteli oko svetlosti. Nju kao slabu linost, bilo je
lako pokolebati.
Vrlo dobro. Palimbaa je ove noi odabrao pogrenog sauesnika.
Ganima je prislonila cev na usta i, sa jasno ocrtanim pamenjem svtenice Jofa u svojoj
svesti, duboko udahnula, a zatim ispustila vazduh u jednom silovitom trzaju.
Palimbaa se pljesnuo po obrazu, otro ga rukom na kojoj se ukazala krvava mrljica. Od
igle nije bilo ni traga, jer ju je odstranio pokretom ruke.
ena je rekla neto neno i Palimbaa se nasmejao. Dok se smejao, noge su poele da ga
izdaju. Skljokao se na nju, a ona je pokuala da ga podupre. Jo se povodila sa mrtvim
teretom kad joj Ganima prie s lea i prisloni iljak isukanog kris-noa na struk.
Ganima prozbori obinim tonom: "Bez naglih pokreta, Muric. Moj no je otrovan.
Moe slobodno da pusti Palimbau sada. Mrtav je."
30.
U svim vanijim drutvenim snagama nai ete jednu utemeljenu tenju za sticanjem i
odravanjem vlasti putem upotrebe rei. Od vraa preko svetenika do birokrate uvek je
re o istoj stvari. Podvlaeno stanovnitvo mora da bude uslovljeno da prihvata rei vlasti
kao injenice, da brka sistem simbola sa pojavnom vaseljenom. Zaradi ouvanja jednog
ovakvog ustrojstva vlasti, odreeni simboli se dre van domaaja obinog razumevanja simboli kao to su oni koji se odnose na ekonomsko rukovoenje ili oni koji odreuju
lokalno tumaenje duevnog zdravlja. Tajnost simbola u ovom obliku vodi do razvijanja
vie razbacanih pod-jezika, i svaki od njih doznaava da njegovi korisnici nagomilavaju
neki vid vlasti. Sa ovim uvidom u proces stvaranja vlasti, nae Carske Snage Bezbednosti
moraju uvek da budu na oprezu kada je re o pojavljivanju pod-jezika.
Predavanje princeze Irulan na Arakenskoj ratnoj koli
"Moda je izlino da vam ovo govorim", ree Farad'n, "ali da bi se izbegla svaka
greka, dajem vam do znanja da sam vam dodelio jednog nemog straara sa nareenjima
da vas oboje ubije, ukoliko pokaem znake podleganja vradbinama."
Nije oekivao da vidi ma kakvo dejstvo ovih rei. I Gospa Desika i Ajdaho zadovoljili
su njegova oekivanja.
Farad'n je s panjom izabrao okvir za prvo ispitivanje ovog para - adamovu staru
Sveanu Odaju za Primanje. Ono to joj je nedostajalo u velianstvenosti bilo je
nadoknaeno egzotinom opremljenou. Napolju je bilo zimsko poslepodne, ali je
osvetljenje u ovoj odaji bez prozora podraavalo veiti sunan dan okupan u zlatnoj
svetlosti veto razmetenih sjajnih kugli izraenih od najistijeg iksijanskog kristala.
Novosti sa Arakisa ispunile su Farad'na spokojnom nadmenou. Leto, muki blizanac,
bio je mrtav; ubio ga je tigar-ubica. Ganima, preivela sestra, nalazila se u pritvoru kod
svoje tetke i po optoj pretpostavci bila je talac. Potpun izvetaj mnogo je doprineo
objanjenju Ajdahovog i Gospa Desikinog prisustva. Oni su eleli utoite. Korinski
pijuni javljali su o munom zatiju na Arakisu. Alija je pristala da se podvrgne ispitu
zvanom 'Ogled Posednutosti', ija svrha nije bila sasvim objanjena. Meutim, datum ovog
ispita nije bio odreen i dva korinska pijuna su smatrala da do njega nee nikad doi. No,
ove stvari su bile izvesne: dolo je do bitke izmeu pustinjskih Slobodnjaka i Slobodnjaka
iz Carske Vojske, neuspeo graanski rat koji je doveo vladu do privremenog zastoja.
Stilgar se za sada drao nepristrasno i bio je, posle razmene talaca, imenovan za naroitu
dunost. Ganima je, oito, smatrana za jednog od talaca, iako je smisao ovog ostajao
nejasan.
Desika i Ajdaho su bili dovedeni na sasluanje bezbedno uvezani u utene stolice.
Oboje su pokorno mirovali zbog smrtonosnih tankih niti siga ice koje bi se usekle u meso i
pri najmanjem opiranju. Dopremila su ih dva sardaukarska konjanika koji su proverili
veze i neujno se udaljili.
Upozorenje je, odista, bilo izlino. Desika je videla naoruanog nemog straara kako
stoji naspram zida sa njene desne strane drei u ruci jedno staro, ali delatno oruje.
Dopustila je svom pogledu da proluta po egzotinim ukrasima ove sobe. iroki listovi
retkog gvozdenog buna bili su protkani okastim biserima i tako isprepletani da su
obrazovali sredinji polumeseasti srp kupolaste tavanice. Pod ispod nje bio je sazdan od
naizmeninih ploa dijamantskog drveta i kabuzu koljke rasporeenih unutar
pravougaonog bordura od kostiju pasaketa. One su bile postavljene uspravno, laserom
izrezane i uglaane. Odabrani tvrdi materijali ukraavali su zidove u naglaeno izatkanim
arama koje su ocrtavale etiri stava Lavljeg simbola na koji su polagali pravo potomci
pokojnog adama IV. Lavovi su bili izraeni u neobraenom zlatu.
Farad'n se odluio da doeka zarobljenike u stojeem poloaju. Na sebi je imao kratke
pantalone i lak zlatan koporan sa majunim svilenim otvorom na vratu. Njegov jedini
ukras bila je kneevska lenta, obeleje njegove kraljevske porodice, koju je nosio na levoj
strani grudi.
Nalazio se u pratnji Baara Tiekanika obuenog u utomrku odeu i teke izme sa
kitnjastim lasganom u prednjoj futroli, pored kope opasaa. Tiekanik ije je natmureno
lice Desiki bilo znano iz benegeseritskih izvetaja, stajao je tri koraka na levo i neto iza
Farad'na. Jedan presto od mrkog drveta poivao je na podu blizu zida, upravo iza ove
dvojice.
"Dela", ree Farad'n, oslovljavajui Desiku, "imate li ta da izjavite?"
"Pitala bih zato smo ovako vezani?" ree Desika, pokazujui na siga icu.
"Upravo smo dobili izvetaje sa Arakisa koji objanjavaju vae prisustvo ovde", ree
Farad'n. "Moda u vas sada odvezati." Nasmejao se. "Ako vi..." Prekinuo je kada se
njegova majka pojavila na vratima odaje, iza zarobljenika.
Vensicija je pourila pored Desike i Ajdaha, ne udostojivi ih ni pogleda i predala
Farad'nu malu obavetavalaku kocku, pustivi je prethodno u rad. On stade da prouava
usijanu povrinu, pogledujui katkad Desiku, a zatim ponovo kockicu. Usijana povrina
utrnu i on je vrati majci, naznaivi joj da bi trebalo da je pokae Tiekaniku. Dok je ona to
inila, on je namrgoeno posmatrao Desiku.
Vensicija je zatim stala sa Farad'nove desne strane, drei zamraenu kocku u ruci,
delom skrivenu prevojem njene bele haljine.
Desika je pogledala na desno prema Ajdahu, ali je on odbio da susretne njen pogled.
"Bene Geserit su ljute na mene", ree Farad'n. "Veruju da sam ja odgovoran za smrt
vaeg unuka."
Desika je zadrala izraz bezoseajnosti na licu, dok je razmiljala: Znai Ganiminoj
prii valja verovati, sem ako... Nije volela sumnjive nepoznanice.
Ajdaho je zatvorio oi, a onda ih ponovo otvorio pogledavi Desiku. Ona je nastavila
da zuri u Farad'na. Ajdaho joj je govorio o ovom Raa pogledu, ali ona nije izgledala
zabrinuta. Nije znao kako da protumai ovaj njen nedostatak oseanja. Ipak je oigledno
znala neto to nije otkrivala.
"Evo kako stoje stvari", ree Farad'n, i stade da objanjava sve to je saznao o
dogaajima na Arakisu, nita ne izostavljajui. Zakljuio je: "Vaa unuka je iva, ali se,
prema optem sudu, nalazi pod nadzorom Gospe Alije. Ovo bi trebalo da vas zadovolji."
"Jesi li ti ubio mog unuka?" upita Desika.
Farad'n je istinito odgovorio: "Nisam. Tu skoro sam saznao za zaveru, no ona nije moje
delo."
Desika pogleda Vensiciju i opazivi nasladan izraz na tom srcastom licu, pomisli: njeno
maslo! Lavica kroji planove za svoje mladune. Ovo je bila igra zbog koje je lavica jednog
dana mogla da zaali.
Vraajui panju na Farad'na ree: "Ali Sestrinstvo veruje da si ga ti ubio."
Farad'n se okrete prema svojoj majci. "Pokai joj poruku."
Poto je Vensicija oklevala, on joj se obrati sa prizvukom besa to je Desika primila k
znanju kao neto to se u budunosti moe upotrebiti. "Rekao sam, pokai joj to!"
Ubledela lica, Vensicija prinese lice kocke Desici i ukljui je. Rei su potekle licem
kocke, izazivajui odgovarajue pokrete Desikinog oka: "Savet Bene Geserita na Valahu
IX ulae zvanian protest protiv Kue Korino zbog ubistva Leta Atreida II. Dokazi i
svedoenja dostavljeni suod strane Landsradove Komisije za Unutranju Bezbednost. Bie
odreeno neutralno tlo i imena sudija bie podnesena na odobrenje svim strankama.
Zahteva se va neodloan odgovor. Sabit Reku u ime Landsrada."
Vensicija se vratila na staro mesto pored sina.
"Kakav odgovor nameravate da date?" upita Desika.
Vensicija ree: "Poto moj sin jo nije zvanino postavljen za glavu Kue Korino, ja u...
Gde si poao?" Ovo poslednje bilo je namenjeno Farad'nu koji se, dok je ona govorila,
okrenuo i uputio ka pobonim vratima pokraj kojih je budno motrio nemi straar.
Farad'n zastade i napola se okrenu. "Vraam se mojim knjigama i ostalim sklonostima
koje me daleko vie zanimaju."
"Kako se usuuje?" upita uno Vensicija. Tamno crvenilo joj se rairilo od vrata
preko obraza.
"Usudiu se na sasvim malo stvari u svoje vlastito ime", ree Farad'n. "Donosila si
odluke u moje ime, odluke koje nalazim krajnje odvratnim. Ili u, od ovog trenutka ja da
donosim odluke u svoje ime, ili slobodno moe da potrai drugog naslednika Kue
Korino!"
Desika je hitro prelazila pogledom od jednog do drugog uesnika ovog sukoba,
opaajui kod Farad'na istinski bes. Baarski oficir je kruto stajao u stavu mirno,
pokuavajui da izgleda kao da nita nije uo. Vensicija se kolebala na rubu vritee
jarosti. Farad'n se inio savreno spreman da prihvati bilo kakav ishod svog bacanja
kockice. Desika je bila donekle zadivljena njegovim dranjem, otkrivajui u ovom sukobu
mnoge stvari koje bi joj mogle biti od koristi. Izgledalo je da je odluka da se tigrovi ubice
poalju na njene unuke donesena bez Farad'nova znanja. Teko se moglo posumnjati u
njegovu izjavu da je za zaveru saznao tek poto je bila izvedena. Bes u njegovim oima nije
se mogao pogreno protumaiti dok je stajao tamo, spreman da prihvati ma kakvu odluku.
Vensicija duboko, drhtavo udahnu vazduh. Zatim ree: "Vrlo dobro. Zvanino
postavljenje e se obaviti sutra. Zasad moe da se unapred vlada u skladu sa tim."
Uputila je pogled Tiekaniku, ali je on izbegao da ga susretne.
Kada se majka i sin nau napolju bie cike i vriske, pomisli Desika. Ali ja zbilja
verujem da je on pobedio. Dopustila je svojim mislima da se vrate na Landsradovu
poruku. Bene Geserit su procenile svoje glasnike sa majstorstvom koje je uveravalo u
sposobnost benegeseritskog planiranja. U zvaninoj objavi protesta nalazila se skrivena
poruka za Desikine oi. Stvarnost poruke je kazivala da uhode Sestrinstva znaju za
Desikin poloaj i da su procenili Farad'na sa izvanrednom istananou kada su pogodile
da e je on pokazati svojoj zarobljenici.
vremenu izveden u tradicionalnom stilu Sestrinstva - razborita pria koja je bila lako
prihvatljiva jer se podudarala sa onim to se dalo verovati u pogledu njihovih pobuda. No,
oni su eleli da se ree Desike - nepouzdane sestre koja im je jednom otkazala poslunost.
Tiekanik prie Farad'nu. "Moj Gospodaru, ovo dvoje su suvie opasni da..."
"Priekaj malo, Tiek", ree Farad'n. "Postoji ovde neka skrivena zamisao." Okrenuo se
prema Desiki. "Imamo razloga da verujemo da bi Alija mogla da ponudi sebe za moju
nevestu."
Ajdaho je nainio jedan nehotian trzaj i gotovo odmah se pribrao. Krv je procurela iz
njegovog levog runog zgloba na mestu gde se siga-ica usekla.
Desika je propratila ove rei jedva primetnim irenjem oiju. Ona, koja je poznavala
prvog Leta kao ljubavnika, oca njene dece, poverenika i prijatelja, nazrela je njegov ton
hladnog razmiljanja, proceenog, u ovom trenutku, kroz izopaenosti jednog Izrodstva.
"Hoete li prihvatiti?" upitao je Ajdaho.
"Uzeto je u obzir."
"Dankane, rekla sam ti da uti", ree Desika. Obratila se Farad'nu. "Njena cena su
bile dve smrti koje nisu u skladu sa takvom ponudom - tvoja i moja."
"Pomiljali smo na prevaru", ree Farad'n. "Nije li to bio va sin koji je rekao 'prevara
raa prevaru'?"
"Pokazuje se da Sestrinstvo dri u vlasti i Atreide i Korine", ree Desika. "Zar to nije
oigledno?"
"Sada se igramo milju da prihvatimo vau ponudu, Gospo Desika, ali Dankana
Ajdaha bi valjalo poslati natrag njegovoj ljubljenoj supruzi."
Bol je delatnost nerava, podsetio se Ajdaho. Bol dolazi kao to svetlost dolazi oima.
Napor dolazi od miia, ne od nerava. Bila je to stara mentatska veba i on ju je obavio u
toku jednog udisaja. Zatim je savio desni runi zglob i presekao arteriju siga icom.
Tiekanik je priskoio stolici, lupnuo po njenoj trostrukoj bravi da bi razdreio veze i
povikao za lekarsku pomo. Ispostavilo se da su pomonici smesta povrveli kroz vrata
skrivena u zidnim panelima.
Uvek je bilo malko ludosti u Dankanu, pomisli Desika.
Farad'n je za trenutak posmatrao Desiku dok su lekari ukazivali pomo Ajdahu.
"Nisam kazao da u prihvatiti njegovu Aliju."
"Nije posekao zglob zbog toga", ree Desika.
"Oh? Mislio sam da je jednostavno reio da se ubije."
"Nisi ti tako glup", ree Desika. "Prekini da se pretvara preda mnom."
Nasmejao se. "Potpuno sam svestan da bi me Alija unitila. ak ni Bene Geserit ne bi
mogle da oekuju od mene da je prihvatim."
Desika je prikovala za Farad'na teak, netremian pogled. ta je bio ovaj mladi
izdanak Kue Korino? Nije dobro igrao ulogu budale. Ponovo se setila Letovih rei da e
susresti jednog zanimljivog uenika. A po Ajdahovim reima i Propovednik je tako eleo.
elela je da upozna tog Propovednika.
"Hoe li da progna Vensiciju?" upita Desika.
"To lii na razumnu pogodbu", ree Farad'n.
Desika pogleda Ajdaha. Lekari su bili zavrili sa njim. Manje opasne veze drale su ga
u pokretnoj stolici.
"Mentati bi trebalo da se uvaju apsoluta", ree ona.
"Umoran sam", ree Ajdaho. "Nemate pojma koliko sam umoran."
"Kada se preterano iskoriava, ak se i odanost na kraju istroi", ree Farad'n.
Ponovo ga je Desika oinula onim odmeravajuim pogledom.
Farad'n, opazivi ovo, pomisli: Vremenom e me zasigurno upoznati i to bi moglo da
bude dragoceno. Moja lina benegeseritska otpadnica! To je jedina stvar koju je njen sin
imao, a da je ja nemam. Neka zasad stekne samo letimian utisak o meni. Ostalo e moi
da upozna kasnije.
"Potena razmena", ree Farad'n. "Prihvatam vau ponudu pod vaim uslovima."
Signalizirao je gluvonemom straaru koji je stajao uza zid zamrenim treperenjem prstiju.
Gluvonemi klimnu glavom. Farad'n se nae do upravljaa stolice i odrei Desiku.
Tiekanik upita: "Moj Gospodaru, jeste li sigurni?"
"Zar to nismo ve raspravili?" upita Farad'n.
"Da, ali..."
Farad'n se prigueno nasmeja, a onda se obrati Desiki. "Tiek sumnja u moje izvore. Ali
iz knjiga i svitaka se jedino saznaje da izvesne stvari mogu biti uraene. Postojee saznanje
zahteva da vi uradite te stvari."
Desika je razmiljala o ovom dok se pridizala iz stolice. Njen um se potom vratio
Farad'novim runim signalima. Sluio se ratnim jezikom atreidskog stila! To je ukazivalo
na briljivu analizu. Neko je ovde svesno podraavao Atreide.
"Naravno", ree Desika, "eli da te pouim onako kako pouavaju Bene Geserit."
Farad'novo lice se ozarilo. "To je ponuda kojoj ne mogu da odolim", ree on.
31.
Lozinku mi je dao ovek koji je umro u tamnicama Arakena. Vidi, tamo sam dobio
ovaj prsten u obliku kornjae. Bilo je to u suku izvan grada gde su me skrivali pobunjenici.
Lozinka? Oh, mnogo puta se promenila od tada. Glasila je 'Istrajnost'. A odziv je bio
'Kornjaa'. To mi je iznelo ivu glavu odande.
Zato sam kupio ovaj prsten: uspomena.
Tagir Mohandis: Razgovor sa jednim prijateljem
Leto je uveliko izmakao peskom kada je zauo crva iza sebe. Dolazio je privuen
njegovom udaraljkom i uzvitlanou zaina koju je podigao oko mrtvih tigrova. Bilo je to
dobro znamenje za poetak njihovog plana: crvi su oduvek bili prilino retki u ovim
predelima. Ovaj crv nije bio neophodan, ali im je iao na ruku. Nee biti potrebno da
Ganima objanjava odsustvo jednog lea.
Znao je da je Ganima, do sada, dovela sebe u uverenje da je on mrtav. Preostae joj
samo siuna, izdvojena aura svesti, zazidano pamenje koje se moglo prizvati reima
izgovorenim jednim prastarim jezikom koji su jedino njih dvoje znali u celoj vaseljeni.
Secher Nbiw. Tek ako bi ula te rei: Zlatna Staza... ona bi ga se setila. Do tada, bio je
mrtav.
Leto se, u ovom asu, osetio stvarno usamljen.
Kratao se nasuminim hodom koji je stvarao samo one zvuke prirodne za pustinju. U
njegovom kretanju nije bilo nieg to bi onom crvu pozadi reklo da ovuda prolazi jedno
ljudsko telo. U pitanju je bio nain hoda tako duboko usaen u njega da nije bilo potrebno
ni da razmilja o njemu. Stopala su se pomicala sama od sebe u nemerljivom ritmu koraka.
Bilo koji zvuk izazvan njihovim kretanjem mogao se pripisati vetru ili gravitaciji. Ljudsko
bie nije prolazilo ovuda.
Kada je crv obavio svoj posao tamo pozadi, Leto se uurio iza odronjavajue strane
jedne dine i pogledao unatrag prema uvaru. Da, nalazio se dovoljno daleko. Usadio je
udaraljku u pesak i pozvao svoje prevozno sredstvo. Crv je brzo doao, ostavivi mu jedva
dovoljno vremena da zauzme povoljan poloaj pre no to je ovaj progutao udaraljku. Dok
je prolazio, on se uspentra uz njegov bok do tvorevih kuka, otvori osetljivu ivicu jednog
prstena i upravi bezumnu ivotinju prema jugoistoku. Crv je bio mali, ali snaan. Mogao
je da oseti snagu u njegovom uvijanju dok je siktao preko dina. Pratio ih je lahor i on oseti
vrelinu koju je njihovo kretanje proizvodilo, tanije trenje koje je crv pretvarao u poetak
stvaranja zaina unutar sebe.
Kako se crv pokrenuo, tako se pokrenula i njegova svest. Stilgar je bio taj koji ga je
poveo na njegovo prvo putovanje na crvu. Bilo je dovoljno da Leto pusti svoje pamenje u
tok i ve je mogao da zauje Stilgarov glas: smiren i jasan, pun uglaenosti iz jednog
drugog vremena. Nisu Stilgaru pristajala pretea povoenja Slobodnjaka pijanog od
zainskog alkohola. Nije Stilgaru odgovarao povien glas i pomama sadanjice. Ne - Stilgar
je imao svoj poziv. On je bio uitelj lanova kraljevske porodice: U staro doba, ptice su bile
krtene po svojim pesmama. Svaki vetar imao je svoje ime. Vetar sa est kriputa zvao se
Pastaca, sa dvadeset Kuesma, a onaj sa sto Heinali-Heinali, ovekov tera. Zatim, postojao
je demonski vetar u otvorenoj pustinji: Hulasikali Vala, vetar koji jede meso.
A Leto, koji je ve znao sve ove stvari, klimao je glavom u znak zahvalnosti zbog
mudrosti ovakvih pouka.
Ali Stilgarove rei su umele da budu ispunjene mnogim korisnim podacima.
"Postojala su u staro doba izvesna plemena koja su bila poznata kao lovci na vodu.
Zvali su se Iduali, to je znailo 'vodeni insekti', ti ljudi se nisu ustezali da ukradu vodu od
drugih Slobodnjaka. Ako bi te uhvatili samog u pustinji, ne bi ti ostavili ak ni vodu tvog
tela. Postojalo je mesto u kome su iveli: Sie Jakarutu. I tada su se druga plemena
udruila i zbrisala Iduale sa lica planete. Bilo je to pre mnogo vremena, ak i pre Kinesa - u
vreme mog pra-pra dede. Od toga dana do danas, nijedan Slobodnjak nije otiao u
Jakarutu. To je tabu."
Tako se Leto podsetio znanja koje je poivalo u njegovom pamenju. Bila je to vana
pouka o nainu rada pamenja. Pamenje neeg nije bilo dovoljno, ak ni za onog ija je
prolost bila mnogostruka poput njegove, sem ako se nije znala njegova upotrebljivost i
ako njegova vrednost nije bila pristupana rasuivanju. Jakarutu je morao imati vodu,
sabirnicu vetra, sva obeleja slobodnjakog siea i jednu neuporedivu vrednost kao pride da nijedan Slobodnjak nije imao hrabrosti da ode tamo. Mnogi od mlaih, po svoj prilici,
nisu ni znali da je takvo mesto kao Jakarutu ikad postojalo. Oh, oni su, naravno, znali za
Fondak, ali to je bilo stecite krijumara.
Bilo je to savreno mesto za mrtvog da se sakrije - meu krijumare i mrtve koji su
pripadali jednom drugom dobu.
Hvala ti, Stilgare.
Crv se izmorio pred zoru. Leto je skliznuo niz njegovu stranu i stao da posmatra kako
se ovaj ukopava u dinu, polagano se pomerajui kako su to obino inili ovi stvorovi. Otii
e duboko i poinuti.
Moram da saekam dan , pomislio je.
Stajao je na vrhu dine i motrio unaokolo: praznina, praznina, praznina. Jedino je
lelujavi trag iezlog crva naruavao ovaj prizor.
Slabaan krik none ptice osporio je prvu zelenu crtu svetlosti du istonog horizonta.
Leto se ukopao u peano skrivalite, naduvao pustinjski ator oko svog tela i proturio vrh
cevi kroz pesak tragajui za vazduhom.
Za dugo, pre no to mu se san spustio na oi, leao je u prinudnoj pomrini
razmiljajui o odluci koju su on i Ganima doneli. Nije to bila laka odluka, pogotovo za
Ganimu. Nije joj rekao sve o svojoj viziji, niti o zakljucima koji su iz nje prositicali.
Prema njegovom sadanjem miljenju to je bila vizija, a ne san. Ali neobinost ove stvari
sastojala se u tome to ju je on video kao viziju vizije. Ako je postojao i jedan dokaz koji bi
ga ubedio da je njegov otac jo iv, onda se on nalazio u toj viziji vizije.
ivot proroka nas zatvara u njegovu viziju, pomislio je Leto. A prorok bi mogao da
razori viziju prouzrokujui svoju smrt koja odstupa od te vizije. Eto kako je to izgledalo u
Letovoj udvojenoj viziji i on je o tome sudio na osnovu izbora koji je bio napravio. Siroti
Jovan Krstitelj, pomislio je. Da je samo imao hrabrosti da umre na neki drugi nain... Ali
moda je njegov izbor bio najsmeliji. Kako da znam sa kojim mogunostima je bio suoen?
Ipak znam sa kojim mogunostima je bio suoen moj otac.
Leto uzdahnu. Okrenuti lea svom ocu bilo je ravno izdajstvu boga. Ali atreidskom
carstvu bio je neophodan potres. Ono se spustilo u Polovu najgoru viziju. Kako je samo
nehatno unitavalo ljude. Bilo je sazdano bez zadnje misli. Opruga religioznog ludila bila je
vrsto navijena i putena da kuca.
I mi smo zatvoreni u viziju mog oca.
Izlaz iz ovog ludila pruao se du Zlatne staze, Leto je to znao. Njegov otac je to video.
Ali moglo je da se desi da oveanstvo istupi sa Zlatne staze i pogleda unazad u
Muad'Dibovo vreme, videi ga kao bolje doba. oveanstvo je, ipak, moralo da iskusi izbor
koji je postojao pored Muad'Dibovog, ili nikada nee razumeti svoje vlastite mitove.
Sigurnost... mir... napredak...
Dajui ovaj izbor, bilo je manje sumnje u pogledu toga ta bi veina graana carstva
odabrala.
ak i da me mrze, pomislio je. ak i da me Ganima zamrzi.
Desna ruka ga je zasvrbela i on se seti uasne rukavice iz svoje vizije-vizije. To e biti,
pomislio je. Da, to e biti.
Arakise, daj mi snage, molio je. Njegova planeta je ostajala snana i iva ispod njega.
Njen pesak je gusto pritiskao pustinjski ator. Dina je bila din kada se imaju u vidu njena
nagomilana bogatstva. Bila je lukavo bie, u isti mah lepo i skaredno runo. Jedini novac
za koji su njeni trgovci stvarno znali bio je krvni puls njihove sopstvene moi, bez obzira
na to kako je ta mo bila nagomilana. Posedovali su ovu planetu na nain na koji mukarac
moe da poseduje zarobljenu ljubavnicu, ili na nain na koji je Bene Geserit posedovao
svoje Sestre.
Nije udo da je Stilgar mrzeo trgovce svetenike.
Hvala ti Stilgare.
Leto se, zatim, podsetio lepota starih siekih obiaja, ivota koji se odvijao pre dolaska
carske tehnokratije i njegov um zaplovi kao to su, znao je, plovili Stilgarovi snovi. Pre
sjajnih kugli i lasera, pre ornitoptera i zainskog puzavca, postojala je jedna druga vrsta
ivota: majke preplanule koe sa bebama na svojim bedrima, lampe koje su gorele
zainsko ulje usred tekog mirisa cimeta, Naibi koji su ubeivali svoje ljude, znajui da
nikoga ne mogu da prisile. Bila je to mrana ivotna vreva u stenovitim jazbinama...
Uasna rukavica e ponovo uspostaviti ravnoteu, pomisli Leto.
U tom trenutku, on utonu u san.
32.
Video sam njegovu krv i komad njegove odee koja je bila razderana otrim kandama.
Njegova sestra jasno izvetava o tigrovima, o izvesnosti njihovog napada. Ispitali smo
jednog od zaverenika, a ostali su mrtvi ili u tamnici. Sve ukazuje na zaveru Korina.
Zato?
Farad'nov pogled skliznu sa ekrana do jedne ispupene ivice pored njegove kontrolne
konzole. U bledoj elektronskoj svetlosti mogao je da razabere kalemove koji su sadravali
najnovije vesti sa Arakisa. Njegovi pijuni bili su izvrsni: morao je da im oda priznanje. U
ovim izvetajima nalazilo se mnogo toga to mu je davalo nadu i zadovoljstvo. Zatvorio je
oi i najvanije take ovih izvetaja potekoe kroz njegovu svest u udno ureenom
rasporedu do kojeg je sveo kalemove zarad svojih vlastitih potreba:
Poto je planeta uinjena plodnom, Slobodnjaci su osloboeni pritiska tla i njihove nove
zajednice gube tradicionalni sieom utvreni karakter. Od ranog detinjstva, u staroj
siekoj kulturi, Slobodnjak se uio na poslovici: 'Kao i znanje tvog vlastitog bia, sie
obrazuje vrstu osnovu sa koje se otiskuje u svet i u vaseljenu.'
Tradicionalni Slobodnjak veli: 'Pogledaj prema Masivu', sa znaenjem da je Zakon
najvea nauka. Ali nova drutvena struktura razlabavljuje ova stara zakonska
ogranienja: disciplina poputa. Nove voe Slobodnjaka poznaju samo svoj Nizak
Katehizam predatva i istoriju koja je preruena u mitsku strukturu njihovih pesama.
Ljudi iz novih zajednica su lakomisleniji i otvoreniji; ee se svaaju i manje se odazivaju
glasu vlasti. Stari sieki narod bio je disciplinovaniji, skloniji grupnim poduhvatima i
upuen da vredno radi; vodili su vie rauna o svojim izvorima. Stari narod jo veruje da
je ureeno drutvo ispunjenje elje individue. Novi se odvaja od ovog verovanja. Oni ostaci
starije kulture koji su se zadrali gledaju mlae i kau: 'Vetar smrti odgrizao je njihovu
prolost.'
Farad'nu se dopadala otrina vlastitog saetog pregleda. Nove razliitosti na Arakisu
mogle su da donesu samo nasilje. Posedovao je sutastvene ideje postojano urezane na
kalemovima:
Muad'Dibova religija je vrsto zasnovana na staroj siekoj kulturnoj tradiciji dok se
nova kultura sve vie udaljava od takvih stega.
Ne po prvi put, Farad'n se upitao zato je Tiekanik prigrlio ovu religiju. Tiekanik se
udno ponaao u svojoj novoj moralnosti. Izgledao je potpuno iskren ali se drao kao da
radi protiv svoje volje. Bio je poput onog koji je uskoio u vrtlog da bi ga ispitao, a bio
zahvaen silama izvan svoje kontrole. Tiekanikovo preobraenje jedilo je Farad'na svojom
beskarakternom potpunou. Bilo je to okretanje protiv veoma starih sardaukarskih
obiaja. On je upozoravao da bi mladi Slobodnjaci jo mogli da se vrate starim obiajima,
da bi uroene, ukorenjene tradicionalne crte mogle da prevladaju.
Farad'nove misli se ponovo vratie na one obavetajne kalemove. Govorili su o jednoj
uznemirujuoj stvari: istrajnost jednog kulturnog zaostatka iz najstarijih slobodnjakih
vremena - 'Voda Zaea'. Tenost vodenjaka bi se sauvala po roenju novoroeneta i
destilisala se u prvu vodu kojom je to dete hranjeno. Tradicionalni obred je zahtevao da
kuma poslui vodu izgovarajui: 'Evo vode tvog zaea.' ak su i mladi Slobodnjaci jo
sledili ovaj obiaj prilikom roenja svoje dece.
Voda tvog zaea.
Farad'n je nalazio da mu je ideja o ispijanju vode destilisane iz tenosti vodenjaka sa
kojom je doao na svet odvratna. Pomislio je na preivelu blizankinju, Ganimu, na
trenutak kada je uzimala tu vodu, a njena majka bila mrtva. Da li se ikada kasnije u
mislima vratila na tu udnu vezu sa svojom prolou? Verovatno ne. Bila je vaspitavana
kao Slobodnjak. Ono to je bilo prirodno i prihvatljivo za Slobodnjake, bilo je prirodno i
prihvatljivo i za nju.
Farad'n je zaas zaalio zbog smrti Leta II. Bilo bi zanimljivo razmotriti ovu stvar sa
njim. Moda e iskrsnuti prilika da je razmotri sa Ganimom.
Zato je Ajdaho posekao runi zglob?
Ovo pitanje se uporno nametalo svaki put kada bi pogledao pijunski ekran. Sumnje
nanovo skolie Farad'na. eznuo je za sposobnou da uroni u tajanstveni zainski trans
kao to je to inio Pol Muad'Dib, da u njemu otkrije budunost i sazna odgovore na svoja
pitanja. Bez obzira na to koliko zaina je unosio, njegova obina svest istrajavala je u
jedinstvenom toku sadanjeg trenutka, odraavajui jednu vaseljenu neodreenosti.
pijunski ekran je prikazao kako slukinja otvara Gospa Desikina vrata. ena je
pozvala rukom Ajdaha na ta on ustade sa klupe i proe kroz vrata. Slukinja je bila duna
da kasnije podnese potpun izvetaj, ali Farad'n, ija se radoznalost jo jednom probudila,
dotae drugi prekida na svojoj konzoli, pratei kako Ajdaho stupa u dnevnu sobu Gospa
Desikinih odaja.
Kako je samo mentat izgledao miran i staloen. I kako su nedokuive bile njegove gola
oi.
33.
Iznad svega drugog, mentat mora da bude uoptavalac, a ne specijalista. Mudro je
posavetovati se sa uoptavaocima pri donoenju odluka u sudbonosnim trenucima.
Strunjaci i specijalisti zaas vas odvedu u haos. Oni su izvor beskorisnog trebljenja vaki,
unog preganjanja reima oko jedne zapete. Mentat-uoptavalac bi, s druge strane,
trebalo da u odluivanje unese zdrav razum. On ne sme da se odvoji od irokog uvida u
ono to se deava u njegovoj vaseljeni. Mora da ostane sposoban da kae: 'U vezi sa ovim u
ovom trenutku nema prave tajne. To je ono to sada elimo. Moda e se kasnije pokazati
pogrenim, ali to emo ispraviti kada doemo do takvog zakljuka.' Mentat-uoptavalac
mora da razume da sve to moemo da raspoznamo kao nau vaseljenu jeste samo deo
ireg fenomena. Strunjak gleda unazad; on gleda u uska pravila svoje struke. Uoptavalac
gleda prema spolja; on traga za zakonima ivljenja, s punim saznanjem da se takvi zakoni
menjaju, da se razvijaju. Upravo su svojstva promene ono to mentat-uoptavalac mora da
gleda. Ne moe da postoji stalna lista takve promene, prirunik ili udbenik. Morate da
gledate na nju sa to je mogue manje predrasuda, pitajui se: 'A ta sad ova stvar
predstavlja?'
Mentatski prirunik
Bio je dan Kvizac Haderaha, prvi Sveti Dan za sledbenike Muad'Diba. On je slavio
obogotvorenog Pola Atreida kao linost koja se istovremeno svuda nalazila, mukog Bene
Geserita u kome je i muko i ensko predatvo bilo smeteno u jednu nerazluivu mo da
postane Jedno-sa-Svim. Vernici su ovaj dan zvali Ajil, rtva, u spomen smrti koja je uinila
njegovo prisustvo 'stvarnim na svim mestima'.
Propovednik je izabrao rano jutro ovog dana da se jo jednom pojavi na trgu Alijinog
hrama, prkosei naredbi o njegovom hapenju za koju su svi znali da je izdata. Nesigurno
primirje bilo je uspostavljeno izmeu Alijinog Svetenstva i pustinjskih plemena koja su se
bila pobunila, ali prisustvo ovog primirja moglo se osetiti kao opipljiva stvar koja je svakog
na Arakisu ispunjavala nelagodnou. Propovednik nije odagnavao takvo raspoloenje.
Bio je dvadeset osmi dan zvanine alosti za Muad'Dibovim sinom, est dana po
memorijalnom obredu u Starom Prolazu koji je bio odloen zbog pobune. Pa ipak, ak ni
borba nije prekinula hadiluk. Propovednik je znao da e trg na ovaj dan biti prepunjen
gomilom. Veina vernika pokuavala je da vremenski podesi svoj boravak na Arakisu tako
da on obuhvati Ajil, 'da tad oseti Sveto prisustvo Kvizac Haderaha na Njegov dan'.
Propovednik je stupio na trg u prvo svitanje, otkrivi da je mesto ve bilo pritisnuto
vernicima. Ovla je drao ruku na ramenu svog mladog vodia, oseajui cininu gordost u
momkovom hodu. Sada, kada se Propovednik pribliio, ljudi su obratili panju na sve
potankosti njegovog ponaanja. Ovakva panja nije bila mladom vodiu sasvim neprijatna.
Propovednik je to jednostavno prihvatio kao nunost.
Zauzevi poloaj na treem stepeniku Hrama, Propovednik je saekao da zavlada muk.
Kada se tiina poput talasa rairila gomilom i kada su se sa ivica trga mogli uti urni
koraci onih koji su dolazili da ga sasluaju, on proisti grlo. Oko njega se i dalje oseala
jutarnja studen, a sunevi zraci sa vrhova zgrada jo se nisu spustili na trg. Sumorna
utihlost trga ga je zapahnula u trenutku kada je poeo da govori.
"Doao sam da odam potu i propovedam u spomen Leta Atreida II", ree on, kliknuvi
onim snanim glasom koji je toliko podseao na glas gonia crva iz pustinje. "inim to iz
samilosti prema svima koji pate. Kaem vam ono to je pokojni Leto shvatio, da se sutra
jo nije dogodilo i da se moda nikad nee dogoditi. Ovaj trenutak ovde, za nas je jedino
vreme i mesto koje u naoj vaseljeni treba da posmatramo. Velim vam da se odate ovom
trenutku i shvatite emu vas on ui. Velim vam da nauite da su rast i smrt jedne vladavine
vidljivi u rastu i smrti njenih graana."
agor uznemirenja rairio se trgom. Da li se on to rugao smrti Leta II? Pitali su se da li
e sada dojuriti straari Svetenstva i uhapsiti Propovednika?
Alija je znala da do takvog prekidanja Propovednika nee doi. Naredila je da ga ovog
dana ostave na miru. Bila se preruila u valjano pustinjsko odelo sa maskom za
prikupljanje vlage, da bi sakrila nosi i usta, i u obinu gornju odeu sa kapuljaom, da bi
sakrila kosu. Stajala je u drugom redu ispod Propovednika, paljivo ga posmatrajui. Je li
ovo Pol? Godine su mogle ovako da ga izmene. A on je uvek bio sjajan u korienju Glasa,
injenica koja je oteavala prepoznavanje po govoru. Pa ipak, ovaj Propovednik je od svog
glasa radio ta je hteo. Pol to ne bi mogao bolje da ini. Oseala je da mora da otkrije
njegov identitet pre no to ma ta preduzme protiv njega. Kako su je samo njegove rei
zasenile!
Osetila je da nema ni trunke ironije u Propovednikovom izlaganju. Koristio se
zavodljivom privlanou nedvosmislenih reenica izgovorenih sa pokretakom iskrenou.
Ljudi su mogli trenutno da se zbune u pogledu znaenja njegovih rei, shvatajui da je on
imao nameru da ih zbuni, uei ih na taj nain. Uistinu, naao je odziv gomile, rekavi:
"Ironija esto prikriva nesposobnost da se razmilja preko granica neke postavke. Nisam
ironian. Ganima vam je rekla da krv njenog brata ne moe biti sprana. Slaem se."
"Rei e se da je Leto otiao tamo gde je njegov otac otiao, da je uradio ono to je
njegov otac uradio. Muad'Dibova Crkva kae da je on, u ime svog oveanstva, izabrao
put koji moe izgledati apsurdan i nepromiljen, ali kome e istorija potvrditi vrednost. Ta
istorija se ak i u ovom asu prerauje. Velim vam da postoji jedan drugi nauk koji valja
izvui iz ovih ivota i njihovih zavretaka."
Alija, budna za svaku potankost, zapitala se zato je Propovednik rekao zavreci umesto
smrti. Da li je hteo da kae da jedan ili obojica nisu stvarno mrtvi? Kako je to moglo biti?
Istinozborac je potvrdio Ganiminu priu. ta je onda ovaj Propovednik inio? Da li se
njegovo izlaganje odnosilo na mit ili na stvarnost?
"Dobro primite k znanju ovaj drugi nauk!" Propovednik je zagrmeo, podiui ruke.
"Ako hoete da posedujete svoje ovetvo, manite se vaseljene!"
Spustio je ruke i okrenuo svoje prazne one duplje pravo prema Aliji. Izgledalo je da se
lino njoj obraa. Ova radnja je do te mere bila oigledna da se nekolicina oko nje
okrenula i znatieljno upiljila u njegovom pravcu. Alija je uzdrhtala od snage koja se u
na njoj goji? Je li tvoja religija prava ako u njeno ime ini gnusna dela? Otkud doe
tvoja niska izopaenost iz prvobitnog otkrovenja? Odgovori mi, Svetenie!"
Ali izaziva je utao. Alija je opazila da gomila opet sa udnom pokornou slua svaku
Propovednikovu re. Napavi Svetenstvo, on je zadobio njihovu naklonost! A ako su njene
uhode bile u pravu, veina hodoasnika i Slobodnjaka na Arakisu verovala je da je ovaj
ovek Muad'Dib.
"Muad'Dibov sin se izloio opasnosti!" viknuo je Propovednik, a Alija je zaula grcanje
u njegovom glasu. "Muad'Dib se izloio opasnosti! Oni su platili svoju cenu. A ta je
Muad'Dib ostvario? Religiju koja se zavrava sa njim!"
Koliko bi razliite bile ove rei kada bi dolazile od Pola lino, pomislila je Alija. Moram
da otkrijem! Popela se jo koji stepenik blie, a ostali se pomerie sa njom. Probijala se
kroz gomilu sve dok gotovo nije mogla da dosegne ovog tajanstvenog proroka. Osetila je
miris pustinje na njemu, meavinu zaina i kremena. I Propovednik i njegov mladi vodi
bili su pranjavi, kao da su tek nedavno doli iz bleda. Mogla je da primeti Propovednikove
ruke, duboko izbrazdane venama na isturenom delu koe poev od zaptivaa pustinjskog
odela koji su se nalazili na runim zglobovima. Mogla je da primeti da je jedan prst na
njegovoj levoj aci nekada nosio prsten; useenost je ostala. Pol je nosio prsten na tom
prstu: atreidskog jastreba koji je sada poivao u Sie Tabru. Leto bi ga poneo da je
poiveo... pod uslovom da bi mu ona u tom sluaju dozvolila da se popne na presto.
Ponovo je Propovednik usmerio svoje prazne one duplje prema Aliji i obratio joj se
lino, ali ipak glasom koji se razlegao gomilom.
"Muad'Dib vam je pokazao dve stvari: sigurnu budunost i nesigurnu budunost. Sa
punom sveu suoio se sa krajnjom nesigurnou ire vaseljene. Slepo je istupio sa svog
poloaja u ovom svetu. Pokazao nam je da ljudi uvek moraju ovo da ine, birajui
nesigurno umesto sigurnog." Alija je primetila da je njegov glas na kraju iskaza poprimio
preklinjui ton.
Alija se osvrnula oko sebe i spustila ruku na balak svog kris-noa. Ako bih ga sad
ubila, ta bi oni uradili? Ponovo je osetila kako je podilazi drhtavica. A ako bih ga ubila i
otkrila se, optuivi Propovednika kao varalicu i jeretika?
Ali ta ako dokau da je to bio Pol?
Neko je gurnuo Aliju jo blie k njemu. Osetila se oarana njegovim prisustvom dok se
borila da stia svoj gnev. Je li ovo bio Pol? Blagi Boe! ta joj je valjalo initi?
"Zato je ovaj drugi Leto bio otrgnut od nas?" upitao je Propovednik. Istinski bol se
zauo u njegovom glasu. "Odgovorite mi ako moete! Ah, njihova poruka je jasna:
'Napustite sigurnost!' To je najdublja ivotna zapovest. To je sutina ivota. Mi smo
provera nepoznatog, nesigurnog. Zato ne moete da ujete Muad'Diba? Ako je sigurnost
apsolutno poznavanje jedne apsolutne budunosti, onda je to samo preruena smrt. Takva
budunost nastaje sada! To vam je on pokazao!"
Sa zastraujuom neposrednou Propovednik posegnu i zgrabi Alijinu ruku. Uinio je
to bez imalo pipanja ili oklevanja. Pokuala je da se iupa, ali ju je on grevito drao,
govorei pravo u njeno lice, tako da su oni oko njih ustuknuli u pometnji.
"ta ti je Pol Atreid rekao, eno?" upitao je.
Kako zna da sam ena? pitala se. elela je da utone u svoje unutranje ivote i potrai
njihovu zatitu, ali ceo taj svet unutar nje ostajao je zastraeno nem, opinjen ovom
prilikom iz svoje prolosti.
"Rekao ti je da je dovrenje jednako smrti!" zagrmeo je Propovednik. "Apsolutno
predvianje je dovrenje... a to je smrt!"
Pokuala je da se oslobodi bolnog gra njegovih prstiju. elela je da trgne no i da ga
raspori, ali nije imala smelosti. Nikada se u svom ivotu nije osetila ovako svladanom.
34.
Jednooko vienje nae vaseljene govori nam da ne moramo predaleko traiti probleme.
Takvi problemi se moda nikada nee pojaviti. Umesto toga, pozabavimo se vukom u
sopstvenom toru. opori koji napolju tumaraju moda ak ni ne postoje.
Azar Knjiga; amra I:4
Desika je ekala Ajdaha pokraj prozora u svojoj dnevnoj sobi. Bila je to udobna
prostorija sa mekanim divanima i starinskim stolicama. Vealica se nije mogla nai ni u
jednoj od njenih soba, a sjajne kugle od kristala poticale su iz jednog drugog doba. Prozor
je sa prvog sprata gledao na dvorini vrt.
ula je kako je sluga otvorio vrata, zatim zvuk Ajdahovih koraka na drvenom podu, a
potom i na tepihu. Sluala je ne okreui se, pogleda prikovanog na senkama proaranu
svetlost zelenog travnjaka u vrtu. Nemi, straan rat njenih oseanja morao je da se u ovom
asu suzbije. Nekoliko puta je duboko uzela vazduh po pravilima prana-bindu obuke i
osetila priliv nametnute mirnoe.
Visoko uzdignuto sunce bacalo je svoju reflektorsku svetlost niz zrake praine u
dvorite, istiui srebrnaste krugove paukove mree razapete u granama lipe koje su
dosezale gotovo do njenog prozora. U njenim odajama bilo je svee, ali iza ovog zaptivenog
prozora vazduh je treperio u okamenjenoj vrelini. Zamak Korina je poivao u ustajalom
stanju koje nije bilo u skladu sa zelenilom njenog vrta.
ula je kako se Ajdaho zaustavio tik iza nje.
Ne okreui se, ona ree: "Darivanje rei je darivanje prevare i obmane, Dankane.
Zato eli da razmeni rei sa mnom?"
"Mogue je da e samo jedno od nas uspeti da preivi", ree on.
"A ti eli da sainim povoljan izvetaj o tvojim pregnuima?" Okrenula se i ugledala
ga kako spokojno stoji, posmatrajui je onim sivim metalnim oima koje nisu bile
usredsreene u iu. Kako su samo u ovom trenutku prazne bile!
"Dankane, je li mogue da si zabrinut za svoje mesto u istoriji?"
Govorila je optuujui ga i setila se kako je govorila onda kada je prvi put srela ovog
oveka. Tada je bio pijan i imao je zadatak da je uhodi. Bio je rastrzan izmeu
protivrenih obaveza. Ali, to je bio Dankan pre no to je postao gola. Ovaj ovde uopte nije
bio isti ovek. Ovaj nije bio u nedoumici u pogledu svojih akcija, nije bio rastrzan.
Podneo je njenu procenu sa osmehom. "Istorija poseduje vlastiti sud i donosi vlastite
presude", ree on. "Sumnjam da e se traiti moje miljenje kada se bude donosio sud o
meni."
"Zato si ovde?" upitala je.
"Iz istog razloga zbog koga ste vi ovde, moja gospo."
Nijedan spoljanji znak nije odavao potresnu mo ovih jednostavnih rei, ali njene misli
krenue besomunom brzinom: Zna li on stvarno zato sam ja ovde? Kako bi mogao?
Jedino je Ganima znala. A onda, da li je imao dovoljno podataka za mentatski proraun?
To je bilo mogue. A ta ako je izrekla neto to je moglo da je oda? Morao je znati da
Farad'n i njegovi ljudi prate svaki njihov pokret, svaku re.
"Kua Atreida je stigla do gorke raskrsnice", ree ona. "Porodica se okrenula protiv
same sebe. Ti si spadao meu Vojvodine najodanije ljude, Dankane. Kada je Baron
Harkonen..."
"Bolje da ne govorimo o Harkonenima", ree on. "To je bilo drugo vreme i va Vojvoda
je mrtav." Upitao se sa uenjem: Zar nije u stanju da nasluti da mu je Pol obelodanio
prisustvo harkonenske krvi u venama Atreida? Time se Pol izloio velikoj opasnosti, ali je
jo vre vezao Dankana za sebe. Posveenje u ovo otkrie bio je toliko veliki ulog da se to
jedva dalo zamisliti. Pol je znao ta su Baronovi ljudi uinili Ajdahu.
"Kua Atreida nije mrtva", ree Desika.
"ta je Kua Atreida?" upitao je on. "Jeste li vi Kua Atreida? Je li to Alija? Ganima?
Jesu li to ljudi koji slue toj Kui? Gledam te ljude i vidim da nose ig stradanja koje se ne
dG izraziti reima! Kako oni mogu da budu Atreidi? Va sin je ispravno rekao: 'Stradanje
i proganjanje su sudbina svih koji me slede.' elim da se otrgnem od toga, moja gospo."
"Jesi li zaista preao k Farad'nu?"
"Zar to nije ono to ste vi uradili, moja gospo? Zar niste doli ovamo da ubedite
Farad'na kako bi njegov brak sa Ganimom reio sve nae probleme?"
Da li zbilja tako misli? pitala se u nedoumici. Ili je ova pria namenjana uima budnih
pijuna?
"Kua Atreida je uvek sutinski bila ovaploenje jedne ideje", ree ona. "Zna li to,
naslaivati se njima!
"Ti, dakle, smatra da Svetenici nee dozvoliti da se Ganima uda za Farad'na?"
drznula se Desika, pokuavajui da ispita kuda su smerale Ajdahove rei.
"Dozvoliti joj! Blagi boe! Svetenici e dozvoliti Aliji da uradi ta god ona odlui.
Moglo bi se dogoditi da se i sama uda za Farad'na!"
U tome li eli da ulovi neto? pitala se Desika.
"Ne, moja gospo", ree Ajdaho. "To nije izlaz. Narod ovog carstva nije u stanju da vidi
razliku izmeu vladavine Atreida i vladavine Zveri Rabana. Ljudi svakog dana umiru u
tamnicama Arakisa. Otiao sam jer nisam mogao da svoju maevalaku ruku ni asa vie
ostavim u slubi Atreida! Zar ne razumete ta govorim, zato sam doao ovde k vama kao
najbliem predstavniku Atreida? Atreidsko carstvo je izdalo vaeg Vojvodu i vaeg sina.
Voleo sam vau ker, ali je ona krenula jednim, a ja drugim putem. Ako ba doe do toga,
savetovau Farad'na da prihvati Ganiminu ruku - ili Alijinu - jedino pod njegovim
uslovima."
Ah, priprema pozornicu za zvanino, ali asno povlaenje iz atreidske slube, pomislila
je. Ali, da li je mogao da zna koliko su one druge stvari o kojima je govorio napravile
dobar posao u njenu korist? Smrknuto ga je pogledala. "Zna da pijuni prislukuju svaku
re, zar ne?"
"pijuni?" Prigueno se nasmejao. "Prislukuju kao to bih i ja prislukivao da sam na
njihovom mestu. Zar ne znate kako je moja odanost krenula drugim putem? Mnoge sam
noi probdeo sGm u pustinji, i Slobodnjaci su u pravu u pogledu tog mesta. U ogromnom
prostranstvu pustinje, posebno nou, suoavate se esto sa opasnostima tekog
razmiljanja."
"Jesi li tamo uo kako nas Slobodnjaci proklinju?"
"Da. Meu al-Ouroubama. Pridruio sam im se na Propovednikov zahtev, moja gospo.
Zovemo sebe Zar Sadus, oni koji odbijaju da se pokore Svetenicima. Ovde sam da bih
jednom Atreidu zvanino prijavio da sam preao na neprijateljsku teritoriju."
Desika ga je prouavala, tragajui za nekom pojedinou koja bi ga izdala, ali Ajdaho
nijednim migom nije odao da govori pritvorno ili sa skrivenim namerama. Je li zaista bilo
mogue da je preao k Farad'nu. Prisetila se maksime Sestrinstva: U ljudskim delima,
nita nije trajno; sva ljudska dela okreu se po zavojnici, kreui se ukrug i prema spolja.
Ako je Ajdaho zaista napustio atreidski tor, to je moglo da objasni njegovo sadanje
ponaanje. Kretao se ukrug i prema spolja. Morala je da razmotri ovu mogunost.
Ali zato je naglasio da je postupio prema Propovednikovom zahtevu?
Desikin um se dao u razmiljanje vrtoglavom brzinom i poto je uzela u obzir
mogunosti, shvatila je da e morati moda da ubije Ajdaha. Plan u koji je uloila sve svoje
nade bio je do te mere osetljiv da se nije moglo dopustiti da ga bilo ta poremeti. Bilo ta. A
Ajdahove rei su nagovetavale da mu je njen plan poznat. Procenila je njihove meusobne
poloaje u ovoj prostoriji, pomerajui se i okreui se da bi se postavila u najpovoljniji
poloaj za smrtonosan udarac.
"Uvek sam smatrala utvrujue dejstvo fauf-reluchesa za potporni stub nae snage",
ree ona. Neka se zamisli zato je skrenula razgovor na sistem klasnog razlikovanja.
"Landsradov Savet Velikih Kua, regionalni Siselradi, svi oni zasluuju nau..."
"Niste mi odvratili panju", ree on.
I Ajdaho se udio kako su njeni postupci postali providni. Da li je postala nemarnija u
pogledu prikrivanja ili je konano probila zidove svoje benegeseritske obuke? Ovo drugo,
zakljuio je, ali neto od toga postojalo je i u njoj - menjala se starei. Rastuivalo ga je da
posmatra skromne sposobnosti po kojima su se novi Slobodnjaci razlikovali od starih.
Nestajanje pustinje bilo je nestajanje neeg dragocenog za ljudska bia i on nije bio u
stanju da opie tu stvar, kao to nije bio u stanju da opie ono to se dogodilo sa gospom
Desikom.
Desika je zurila u Ajdaha sa otvorenom zapanjenou, ne pokuavajui da sakrije
svoju reakciju. Zar je tako lako mogao da je ita?
"Neete me ubiti", ree on. Upotrebio je stare slobodnjake rei upozorenja: "Nemoj da
svojom krvlju poprska moj no." Pri tom je pomislio: Postao sam dobrim delom
Slobodnjak. Ovo mu je izazvalo jedno nastrano oseanje bliskog odnosa koje mu je
pomoglo da shvati koliko je duboko bio prihvatio obiaje planete koja je pruila utoite
njegovom drugom ivotu.
"Mislim da je bolje da ode", ree ona.
"Ne dok ne prihvatite moje istupanje iz atreidske slube."
"Prihvaeno je", odsekla je ona. I tek poto je izustila ove rei, shvatila je koliko je
mnogo istih nekontrolisanih misli otilo u ovom razgovoru. Bilo joj je potrebno vreme da
razmisli i sve ponovo razmotri. Otkud je Ajdaho znao ta je nameravala da uini? Nije
verovala da je sposoban da prelazi Vremenom na zainski nain.
Ajdaho se unatrake odmicao od nje sve dok nije osetio vrata iza sebe. Zatim se
naklonio. "Jo jednom vas nazivam 'moja gospo' i potom nikad vie. Moj savet Farad'nu
bie da vas otpravi natrag na Vala, tiho i brzo, u najskorijem pogodnom trenutku. Suvie
ste opasna igraka da bi se ovde vrtela. Iako ne verujem da on o vama misli kao o igraki.
Vi radite za Sestrinstvo, a ne za Atreide. Sada se pitam da li ste ikada radili za Atreide. Vi,
arobnice, kreete se suvie dubokim i tajanstvenim stazama da bi se ikad oslonile na
obine smrtnike."
"Jedan gola sebe smatra obinim smrtnikom", tre se ona.
"U poreenju sa vama", ree on.
"Odlazi", naredila je.
"To mi je i namera." mugnuo je kroz vrata, prolazei pored radoznalih pogleda slugu
koje su oigledno sve vreme prislukivali.
To je obavljeno, pomislio je. A oni to mogu da protumae samo na jedan nain.
35.
Samo se u stvarnosti matematike moe razumeti Muad'Dibov taan pogled u
budunost. Ovako: prvo, postuliramo bilo koji broj usmerenih dimenzija u prostoru. (U
pitanju je klasian n-slojni proireni skup n dimenzija.) U takvom okviru, Vreme shvaeno
u obinom smislu postaje skup jednodimenzionalnih svojstava. Primenjujui ovo na
Muad'Dibov fenomen, otkrivamo da smo suoeni ili sa novim svojstvima Vremena ili
(redukcijom kroz beskonano raunanje) imamo posla sa odvojenim sistemima koji sadre
n grupa svojstava. U Muad'Dibovom sluaju, pretpostavimo ovo drugo. Kao to se
pokazuje redukcijom, usmerene dimenzije jednog n sloja mogu imati zasebno postojanje
jedino u razliitim okvirima Vremena. Tako se pokazuje da odvojene dimenzije Vremena
postoje istovremeno. Ovo je neizbena okolnost koju Muad'Dibovo predvianje zahteva da
bi posmatrao n-sloj ne kao proireni skup ve kao jednu operaciju unutar jednog jedinog
okvira. U stvari on je zaledio svoju vaseljenu u taj jedan okvir to je predstavljalo njegov
pogled na budunost.
Palimbaa: Predavanje u Sie Tabru
Leto je leao na vrhu dine, piljei preko otvorenog peska u zmijoliku stenu koja je
poivala na povrini. Stena je leala poput ogromnog crva na pesku, pljosnata i pretea u
jutarnjoj svetlosti. Tamo se nita nije pomeralo. Ptice nisu kruile iznad glave; nijedna
ivotinja nije skakutala izmeu stena. Mogao je da primeti proreze sabirnice vetra gotovo
na sredini 'crvovih' lea. Tu je moralo da bude vode. Stena-crv imala je poznat izgled
siekih sklonita, ako se izuzme odsustvo ivih stvari. Leao je spokojno uvaljen u pesak i
motrio.
Jedna od Gurni Halekovih pesama, postojana u svojoj jednolinosti, potekla je
njegovom sveu:
Ispod brda gde lisica tri lako,
areno sunce sija jako.
Gde moja jedina ljubav poiva.
Ispod brda u estaru divlje miroije
uhodim moju ljubav koja se ne moe probuditi.
Skriva se u grobu
Ispod brda.
Gde je ulaz u ovo mesto? pitao se Leto.
Sa izvesnou je osetio da ovo mora biti Jakarutu/Fondak, ali neto ovde nije bilo u
redu, a to je bilo u vezi sa odsustvom ivotinjskog kretanja. Neto je treperilo po ivicama
svesnog opaanja, upozoravajui ga.
ta se krilo ispod brda?
Nedostatak ivotinja bio je zabrinjavajui. To je probudilo njegovo slobodnjako
oseanje opreza: Odsustvo kazuje vie od prisustva kada je re o opstanku u pustinji. Ali
tamo se nalazila sabirnica vetra. Trebalo je da ima vode i ljudi koji bi je koristili. Ovo
mesto je bilo tabu koji se krio iza imena Fondaka, a njegov drugi identitet nije bio
zabeleen u pamenjima ak ni veine Slobodnjaka. A ipak se ptice i ivotinje nisu mogle
videti tamo.
Ni ljudska bia - pa ipak je ovde zapoinjala Zlatna Staza.
Njegov otac je jednom rekao: 'Nepoznato se nalazi svuda unaokolo, u svakom trenutku.
Tu treba traiti znanje.'
Leto je pogledao nadesno du dinine kreste. Majka oluja nedavno je prola ovuda.
Jezero Azrak, gipsana ravnica, pokazivala se ispod peanog pokrivaa. Po slobodnjakom
praznoverju svako ko je ikad video Bian, Bele Zemlje, bio je nagraen dvoseklom eljom,
eljom koja je mogla da vas uniti. Leto je video samo gipsanu ravnicu koja mu je govorila
da je ovde na Arakisu nekada postojala otvorena voda.
Kao to e, verovatno, jo jednom postojati.
Upiljio se navie, njiui pogledom svuda unaokolo u potrazi za nekim pokretom. Nebo
je bilo porozno posle oluje. Svetlost koja je prolazila kroz njega, izazivala je oseanje
mlenog prisustva nekog srebrnog sunca izgubljenog negde iznad koprene praine koja je
opstajala u velikim visinama.
Leto je jo jednom vratio pogled na vijugavu stenu. Izvukao je dogled iz svoje
slobodnjake bale za opremu, podesio pokretljiva soiva i zagledao se u goletno sivilo, ovu
izboinu gde su nekad ljudi Jakaratua iveli. Uvelianje je otkrilo jedan trnov bun,
poznat pod imenom Kraljica Noi. bun se ugnezdio u procepu koji je mogao da bude ulaz
u stari sie. Odmerio je duinu izboine. Srebrnasto sunce pretvaralo je crveno u sivo,
bacajui rasplinutu jednolikost zamanim prostranstvom stene.
Prevrnuo se, okreui lea Jakaratuu i podrobno istraio okolinu dogledom. U ovoj
divljini obeleja ovekovog prolaenja nisu se mogla sauvati. Vetar je ve izbrisao njegove
tragove, ostavivi jedino nejasnu okruglinu na mestu na kome je sjahao sa crva prole noi.
Ponovo je pogledao prema Jakaratuu. Osim sabirnice vetra nije bilo nikakvog znaka da
su ljudi ikada proli ovim putem. A sa izuzetkom vijugavog prostiranja stene, ovde nije bilo
nieg to bi se izdvojilo iz belasavog peska, iz divljine to se pruala od horizonta do
horizonta.
Leto je odjednom osetio da se nalazi na ovom mestu zbog toga to je odbio da se zatvori
u sistem koji su mu njegovi preci zavetali. Pomislio je na to kako su ljudi gledali na njega,
na onu zajedniku greku u svaijem pogledu izuzev u Ganiminom.
Osim za onu pomamnu rulju drugih pamenja, to dete nikada nije bilo dete.
Moram da prihvatim odgovornost za odluku koju smo doneli, pomislio je.
Jo jednom je odmerio duinu stene. Po svim opisima ovo je morao da bude Fondak, a
nijedno drugo mesto nije moglo da bude Jakarutu. Osetio je udnovatu povezanost sa
tabuom ovog mesta. Na Nain Bene Geserita, otvorio je svoj um prema Jakaratuu, teei
da nita ne zna o njemu. Obavetenost je bila prepreka saznavanju. Nekoliko trenutaka
dopustio je sebi da jedino zadrhti, ne zahtevajui nita, ne postavljajui pitanja.
Problem je leao u nedostatku ivotinjskog sveta, ali mu je jedna naroita stvar budila
oprez. Napokon ju je opazio: nije bilo ptica strvodera - orlova, leinara, jastrebova. ak i
kada je ceo ostali ivot bio skriven, oni su ostajali vidljivi. Svako mesto sa vodom u ovoj
pustinji sadravalo je svoj lanac oblika ivota. Na kraju lanca nalazili su se sveprisutni
strvoderi. Nita nije dolo da ispita njegovo prisustvo. I te kako dobro je poznavao te 'pse
uvare siea', onaj stroj zgurenih ptica na rubu stene Tabra, iskonske pogrebnike koji su
ekali na meso. Slobodnjaci su imali obiaj da kau: "Nai suparnici." Ali oni su to govorili
bez oseanja surevnjivosti jer su ih ove ptice-tragai esto obavetavale o pribliavanju
stranaca.
ta ako su ovaj Fondak napustili ak i krijumari?
Leto je zastao da ugasi e iz jednog od svojih creva za sakupljanje vlage.
ta ako ovde stvarno nema vode?
Ponovo je razmotrio svoj poloaj. Na putu dovde, sjurio je dva crva u pesak, gonei ih
svojim mlatilom kroz no, ostavljajui ih polumrtve. Ovo je bila Unutranja Pustinja gde
je trebalo da se nalazi utoite krijumara. Ako je ivot ovde postojao, ako je mogao da
postoji, to bi moralo da bude u neposrednoj blizini vode.
ta ako ovde nema vode? ta ako ovo nije Fondak/Jakarutu?
Jo jednom je uperio dogled prema sabirnici vetra. Njegove spoljne ivice bile su
nagriene peskom, bilo im je potrebno odravanje, ali je dovoljno toga ostalo. Tamo je
trebalo da bude vode.
A ta ako je nema?
Voda naputenog siea mogla je da ispari u vazduh u nekoj od katastrofa. Zato ovde
nije bilo ptica strvodera? Ubijene zbog njihove vode? Ko je mogao to da uini? Kako su
mogle sve od reda da budu unitene? Otrov?
Zatrovana voda.
Legenda o Jakarutu nije sadravala priu o zatrovanoj cisterni, ali je to mogla da bude
istina. Ako je prvobitno jato bilo ubijeno, zar se do danas ne bi obnovilo? Iduali su bili
zbrisani sa lica zemlje pre mnogo pokoljenja, a prie nikada nisu pomenule otrov. Ponovo
je paljivo ispitao stenu dogledom. Kako je ceo jedan sie mogao da nestane? Neko je
svakako morao da umakne. Retko su kad svi stanovnici siea boravili kod kue. Druine su
tumarale pustinjom, putovale u gradove.
Leto je odloio dogled sa uzdahom odustajanja. Skliznuo je niz zaklonjenu stranu dine i
obazrivije nego inae ukopao svoj pustinjski ator, a zatim prikrio sve znake svog
prisustva, pripremajui se da provede vrelo doba dana. Troma strujanja umora prikrala su
se njegovim udovima kada se zatvorio u pomrinu. Unutar znojave ogranienosti atora,
proveo je vei deo dana dremajui, premiljajui o grekama koje je moda nainio.
Njegovi snovi bili su odbrambeni, ali nije moglo biti samoodbrane u poduhvatu za koji su
se on i Ganima odluili. Neuspeh bi saegao njihove due. Pojeo je zainske biskvite i
zaspao, probudio se da bi jo jednom utolio glad i ugasio e, a zatim ponovo utonuo u san.
Dug je bio put do ovog mesta, estok ispit za miice jednog deteta.
Predvee se probudio okrepljen i poslunuo ne bi li uo znake ivota. Ispuzao je iz svog
peanog pokrova. Visoko u nebu vetar je nosio prainu u jednom pravcu, ali on je mogao
da oseti kako ga pesak ujeda za obraz dolazei iz drugog pravca - pouzdan znak da e doi
do promena u vremenu. Oseao je da se pribliava oluja.
Obazrivo se uspuzao do vrha dine i jo jednom se upiljio u one zagonetne stene. Vazduh
koji ga je razdvajao od njih bio je ute boje. Predznaci su govorili da se pribliava Koriolis
oluja, vetar koji je nosio smrt u svom duvanju. Naii e ogromni spiralni plat vetrom
gonjenog peska koji je mogao da se rairi preko etiri stepena geografske irine. Pusta
praznina gipsanog anka sada je bila uta po povrini, ogledajui oblake praine. Obavio
ga je varljivi mir veeri. Potom se dan ugasio i nastala je no, brza no Unutranje
Pustinje. Stene su se preobratile u rogljaste iljkove kao zamrznute svetlou Prvog
Meseca. Oseao je kako mu peani trnovi bodu kou. Prasak suve grmljavine zvuao je
kao odjek udaljenih bubnjeva, i u prostoru izmeu meseeve svetlosti i pomrine on ugleda
iznenadnu kretnju: slepi mievi. Mogao je da uje pokretanje njihovih krila, njihove jedva
ujne piskute.
Slepi mievi.
Namerno ili sluajno ovo mesto prualo je oseaj naputene pustoi. Ovde je trebalo da
je polulegendarno uporite krijumara: Fondak. Ali ta ako ovo nije bio Fondak? ta ako
je tabu i dalje vladao, a ovo bila samo koljka avetinjskog Jakaratua?
Leto se uurio u zavetrini dine i ekao da se no ustali u svojim ritmovima. Strpljenje
i opreznost - opreznost i strpljenje. Neko vreme zabavljao se podseajui se oserovog
putovanja od Londona za Kenterberi, reajui u pamenju mesta od Saudvarka: dve milje
do pojila Sent Tomas, pet milja do Deptvorda, est milja do Grinia, trideset milja do
Roestera, etrdeset milja do Sitinbarna, pedeset i pet milja do Boutona pod Blinom,
pedeset osam milja do Harbledona i ezdeset milja do Kenterberija. Saznanje da samo
nekolicina u njegovoj vaseljeni mogu da se sete osera ili da znaju za neki London, osim za
selo na Gansridu, dalo mu je oseanje vanvremenskog poleta. Sent Tomas je bio sauvan u
Oranjskoj Katolikoj Bibliji i Azar Knjizi, ali je Kenterberi iezao iz pamenja ljudi ba
kao i planeta na kojoj se nalazio. Tamo je lealo breme njegovih pamenja, svi oni ivoti
koji su pretili da ga progutaju. Ve je jednom preao taj put do Kenterberija.
Njegov sadanji put bio je dui i, uostalom, opasniji.
Upravo se prebacio preko dininog vrha i uputio ka meseinom obasjanim stenama.
Drao se senki i prebacivao se preko vrhova ne proizvodei zvuke koji bi mogli da odaju
njegovo prisustvo.
Praine je nestalo kako to esto biva neposredno pred oluju i no je bila blistava. Dan
nije otkrio nijedan pokret, ali sada je uo kako se mala stvorenja muvaju u tami dok se
pribliavao stenama.
U jednoj dolini izmeu dve dine nabasao je na porodicu skoimia, koji strugnue kada
im se primakao. Preao je polaganije preko sledeeg vrha jer su mu oseanja bila obuzeta
slankastom bojazni. Prosek koji je ranije uoio - da li je vodio do ulaza? Javile su se i druge
brige: starovremenski siei uvek su bili zatieni zamkama - otrovnim bodljama u jamama,
Ganima ne bi izdala roenog brata. Da li ga je, onda, neko tako dobro poznavao, da je
mogao da predvidi njegove postupke? Ko? Njegova baba? Kako je ona mogla?
"Nije ti se moglo dopustiti da nastavi kako si zapoeo", ree ovek. "Vrlo loe. Pre nego
to se popne na presto, neophodno je da se obrazuje." Oi bez beonjaa zurile su odozgo
u njega. "Pita se kako neko moe da zamisli da se prihvati obrazovanja takve linosti
kakva si ti? Tebe, sa znanjem mnotva sadranim u tvojim pamenjima? A ba je tako,
vidi! Misli da si obrazovan, a samo si skladite mrtvih ivota. Jo nema vlastiti ivot. Ti
si samo pokretna pretovarenost drugima, sve sa jednim ciljem - traenjem smrti. Slab
vladalac biva trailac smrti. Prekrio bi svoju okolinu leevima. Tvoj otac, na primer,
nikada nije razumeo..."
"Usuuje se na takav nain da govori o njemu?"
"Odavno se usuujem. Najposle, on je bio samo Pol Atreid. Pa dobro, deko,
dobrodoao u svoju kolu."
ovek je izvukao ruku ispod odee i udario Leta po obrazu. Leto oseti trzaj od ovog
udarca i u sledeem trenutku shvati da krivuda nanie u tminu gde se leprala jedna zelena
zastava. Bio je to zeleni barjak Atreida sa svojim simbolima dana i noi, svojim znamenjem
Dine olienim u cevi za vodu. uo je klokotanje vode dok je tonuo u nesvest. Ili se to neko
cerekao?
36.
Jo moemo da se setimo zlatnih dana pre Hajzenberga, koji je ljudskim biima ukazao
na zidove koji opkoljavaju nae unapred odreene rasprave. ivoti unutar mene nalaze da
je ovo zabavno. Od znanja, shvatate, nema koristi ukoliko ne postoji svrha, ali svrha je ono
to podie opkolne zidove.
Leto Atreid II, Njegov Glas
Alija se nala u poloaju da grubo govori straarima koje je susrela u predvorju hrama.
Bilo ih je devetoro u pranjavim, zelenim uniformama prigradske patrole i jo jo su
dahtali i znojili se od napora. Svetlost kasnog popodneva dopirala je od vrata iza njihovih
lea. Prostor je bio oien od hodoasnika.
"Dakle, moja nareenja vam nita ne znae?" otro je upitala Alija.
udila se sopstvenom besu, ali nije pokuaavala da ga zadri, ve je putala da se izliva.
Telo joj je podrhtavalo od osloboene napetosti. Ajdaho je otiao... gospa Desika... nema
izvetaja... jedino glasine da se nalaze na Salusi. Zato Ajdaho nije poslao poruku? ta je
uinio? Da li je konano saznao za Javida?
Alija je nosila utu odeu kao znak alosti koja je vladala u Arakenu, boju saiueg
sunca iz slobodnjake istorije. Kroz nekoliko minuta trebalo je da povede drugu i
poslednju pogrebnu povorku do Starog Klanca i tamo osveti spomenik svom pokojnom
bratancu. Trebalo je da se posao okona ove noi, odgovarajuim davanjem pote onom
koji je bio predodreen da vodi Slobodnjake.
Sveteniki straari prkosno su primili izliv njenog gneva, nimalo se ne sramei. Stajali
su naspram nje uokvireni svetlou sunevih zraka na izmaku. Miris njihovog znojenja
lako se otkrivao kroz tanka i nefunkcionalna pustinjska odela gradskih stanovnika. Njihov
voa, visoki plavi Kaza, sa simbolima porodice Kadelam na burki, svukao je obrazinu svog
pustinjskog odela na stranu da bi mogao jasnije da govori. Glas mu je bio pun prizvuka
ponosa koji se mogao oekivati od potomka porodice koja je nekada vladala Sie Abirom.
"Naravno da smo pokuali da ga zarobimo!"
Ovaj ovek je oigledno bio ljuto uvreen njenim napadom. "On bogohuli! Znamo vaa
nareenja, ali smo ga uli i sopstvenim uima!"
"I niste uspeli da ga uhvatite", ree Alija tihim i optuujuim glasom.
Jedan od straara, mlada ena niskog rasta, pokuala je da ih opravda. "Gomila je bila
veoma gusta tamo! Kunem se da su nas ljudi spreili!"
"Draemo ga na oku", ree Kadelam. "Sledei put ga neemo ispustiti."
Alija ih smrknuto pogleda. "Zato neete da me razumete i posluate?"
"Moja gospo, mi..."
"ta bi ti uradio potome Kade Lamba, ako bi ga zarobio i otkrio da je on, odista, moj
brat?"
On je oito preuo poseban naglasak koji je stavila na njegovo ime, premda nije mogao
da postane sveteniki straar bez odreenog obrazovanja i otroumnosti koja je ila uz to.
Zar je eleo da rtvuje sebe?
Straar proguta pljuvaku, a potom ree: "Moramo ga sami ubiti jer stvara nered."
Ostale je ovo skamenilo od zaprepaenja, ali su i dalje izgledali prkosno. Bili su svesni
onog to su uli.
"On pokree plemena da se udrue protiv vas", ree Kadelam.
Alija je sada znala kako da postupa s njim. Obratila mu se mirnim, trezvenim tonom:
"Shvatam. Pa ako mora da se rtvuje na ovaj nain, liavajui ga slobode javno tako da
svi vide ko si i ta ini, onda pretpostavljam da stvarno mora."
"rtvujem se..." Zastao je i preao pogledom preko svojih drugova. Kao Kaza ove
grupe, njihov neimenovani voa, imao je pravo da govori u njihovo ime, ali je pokazao
znake da eli da ostane nem. Ostali straari nelagodno su se mekoljili. U zajapurenosti od
potere oni su izazvali Aliju. Sada se moglo samo aliti zbog takvog prkoenja 'Materici
Nebesa'. Sa oitom nelagodnou straari su napravili malo odstojanje izmeu sebe i svog
Kaze.
"Za dobro crkve, nae zvanino reagovanje moralo bi da bude strogo", ree Alija.
"Razume to, zar ne?"
"Ali on..."
"ula sam ga svojim uima", ree ona. "Ali ovo je izuzetan sluaj."
"To ne moe biti Muad'Dib, moja gospo!"
Kako malo on zna! pomislila je. Zatim ree: "Ne moemo da se izlaemo opasnosti
njegovog javnog hapenja, nanevi mu uvredu tamo gde bi to ostali mogli da vide. Ukoliko
se, naravno, jo jedna prilika ukae."
"U poslednje vreme stalno je okruen gomilom!"
"Bojim se da u tom sluaju morate da budete strpljivi. Naravno, ako ostajete pri tome
da mi prkosite..." Ostavila je zakljuke da vise u vazduhu, neizgovorene, ali dobro
shvaene. Kadelam je bio ambiciozan, sa sjajnom karijerom u izgledu.
"Nismo imali nameru da prkosimo, moja gospo." ovek je ponovo vladao sobom.
"Radili smo brzopleto; sada mi je to jasno. Oprostite nam, ali on..."
"Nita se nije dogodilo, nita to bi zahtevalo oprotaj", rekla je, koristei uobiajenu
slobodnjaku frazu. Bio je to jedan od mnogih naina da pleme ouva mir u svojim
redovima, a ovaj Kadelam je bio jo dovoljno star Slobodnjak da to pamti. Njegova
porodica je imala dugaku tradiciju komandovanja. Oseanje krivice bilo je bi za
Slobodnjaka koji je valjalo vrlo retko koristiti. Slobodnjaci su najbolje sluili kada su bili
slobodni od krivice i ozlojeenosti.
Pokazao je da razume njeno prosuivanje klimnuvi glavom i rekavi: "Za dobro
plemena; shvatam."
"Idite i osveite se", ree ona. "Povorka kree kroz nekoliko minuta."
"Da, moja gospo." urno su se udaljili svakom kretnjom odajui olakanje zbog toga
to su se olako izvukli.
Jedan bas je zagrmeo u Alijinoj glavi: "Ah, veoma si umeno postupila. Jedno ili dvoje
meu njima i dalje veruje da eli da vidi Propovednika mrtvog. Pronai e nain."
"Umukni!" prosiktala je. "Umukni! Nikada nije trebalo da te sluam! Pogledaj ta si mi
uinio..."
"Postavio te na put besmrtnosti", odgovorio je bas.
Osetila je kako odjekuje u njenoj lobanji poput udaljenog bola i pomislila: Gde da se
sakrijem? Nema mesta na koje bi moglo da se ode!
"Ganimin no je otar", ree Baron. "Seti se toga."
Alija trepnu. Da, to je bilo neto to je trebalo imati na umu. Ganimin no je otar. Taj
no je mogao da ih otcepi od njihovih sadanjih nevolja.
37.
Ako verujete u odreene rei, vi verujete u njihove skrivene sadrine. Kada verujete da
je neto ispravno ili pogreno, istinito ili lano, vi verujete u pretpostavke u reima koje
izraavaju te sadrine. Takve pretpostavke su obino pune rupa, ali ostaju najdragocenije
za ubeenog.
Beskrajan dokaz iz Panoplije Profetike
Letov um je lebdeo u pari estokih mirisa. Prepoznao je teak cimet melana, teskoban
znoj trudnih tela, ljutinu nepoklopljene mrtvake cedionice, prainu raznih vrsta od kojih
je kremena preovlaivala. Mirisi su ocrtavali trag kroz peani san, stvarali maglovita
oblija u zemlji smrti. Znao je da bi ovi mirisi trebalo neto da mu kau, ali jedan deo
njega jo nije bio u stanju da saslua.
Misli su kao utvare lebdele njegovim umom: U ovom asu ja ne posedujem konane
odluke; sav sam od svojih predaka. Sunce koje zalazi u pesak jeste sunce koje zalazi u
moju duu. Nekad je ovo mnotvo unutar mene bilo sjajno, ali sad je svreno s tim. Ja sam
Slobodnjak i doiveu slobodnjaki kraj. Zlatna staza se zavrila pre nego to je poela. To
nije nita do vetrom oduvan trag. Mi, Slobodnjaci, znamo sva lukavstva skrivanja: ne
ostavljamo ni izmet, ni vodu, ni tragove... A sad, pogledaj kako moj trag iezava.
Jedan muki glas je govorio tik uz njegovo uvo: "Mogao bih da te ubijem, Atreide.
Mogao bih da te ubijem, Atreide." Ovo se ponavljalo nanovo i nanovo sve dok nije izgubilo
znaenje i postalo nema stvar preneta u Letova sanjarenja molepstvija od slova: "Mogao
bih da te ubijem, Atreide."
Leto je proistio grlo i osetio kako je stvarnost ovog prostog ina razdrmala njegova
ula. Pokuao je da prozbori suvim grlom: "Ko..."
Onaj glas pokraj njega ree: "Ja sam obrazovan Slobodnjak i ubio sam svog oveka. Vi
ste nam oduzeli nae bogove, Atreidi. to se nas tie va smrdljivi Muad'Dib? Va bog je
mrtav!"
Je li ovo bio stvarni Uruba glas ili jo jedan deli njegovog sna? Leto je otvorio oi i
otkrio da sedi na tvrdom krevetu. Podigao je pogled prema steni, mutnim sjajnim kuglama
i spazio jedno otkriveno lice koje je zurilo u njega iz takve blizine da je mogao da mu oseti
dah sa njegovim poznatim mirisima sieke hrane. Lice je bilo slobodnjako; nije se moglo
pogreiti pri pogledu na tamnu put, te otre crte i vodom posno telo. Ovo nije bio ugojeni
gradski stanovnik. Ovo je bio pustinjski Slobodnjak.
"Ja sam Namri, Javidov otac", ree Slobodnjak. "Poznaje li me, Atreide?"
"Znam Javida", proitao je Leto.
"Da, tvoja porodica dobro poznaje mog sina. Ponosim se njim. Vi Atreidi uskoro ete
moda i bolje da ga upoznate."
"ta..."
"Ja sam jedan od tvojih uitelja, Atreide. Imam samo jednu dunost: ja sam onaj koji bi
mogao da te ubije. Rado bih to uinio. U ovoj koli, poloiti ispit znai iveti; pasti znai
biti predan u moje ruke."
Leto je uo neumoljivu iskrenost u ovom glasu. Postade mu hladno oko srca. Ovo je bio
ljudski gom dabar, osion neprijatelj koji je imao pravo da proveri njegovo pravo ulaska u
ljudski skup. Leto je naslutio da je ruka njegove babe umeana u ovo, a iza nje, bezline
mase Bene Geserita. Zgrio se pri ovoj pomisli.
"Tvoje obrazovanje poinje sa mnom", ree Namri. "To je ispravno. To je prikladno.
Jer, moglo bi i da se zavri sa mnom. A sad me sluaj paljivo. Svaka moja re nosi u sebi
tvoj ivot. Sve to je u vezi sa mnom sadri tvoju smrt u sebi."
Leto je preleteo pogledom po prostoriji: kameni zidovi, pusto - samo ovaj krevet,
mutne sjajne kugle i jedan mraan hodnik iza Namrija.
"Nee proi pored mene", ree Namri. I Leto mu je verovao.
"Zato ovo inite?" upitao je Leto.
"To ti je ve bilo objanjeno. Razmisli o tome kakve planove ima u glavi! Ti si ovde i ne
moe da stavi budunost u tvoje sadanje okolnosti. To dvoje ne ide zajedno: sadanjost i
budunost. Ali ako zaista poznaje svoju prolost, ako pogleda unazad i shvati gde si bio,
moda e se jo jedared iznai razlog. Ako ne, zbie se tvoja smrt."
Leto je primetio da ton Namrijevog glasa nije bio neljubazan, ali je bio nepokolebljiv i
nije odricao prisustvo smrti u sebi.
Namri se zanjihao na petama, pogleda upravljenog prema kamenoj tavanici. "U staro
doba Slobodnjaci su se u zoru okretali prema istoku. Eos, zna. Tako se kae zora na
jednom od starih jezika."
Sa ogorenim ponosom u glasu Leto ree: "Ja govorim taj jezik."
"Onda me nisi sluao", ree Nimri glasom u kome se oseala britkost seiva. "No je
bila vreme haosa. Dan je bio vreme reda. Eto kako je bilo u doba tog jezika za koji veli da
ga govori: tama-nered, svetlost-red. Mi Slobodnjaci smo to promenili, Eos je bila svetlost
u koju nismo imali poverenja. Vie smo voleli svetlost meseca ili zvezda. Svetlost je znaila
suvie reda, a to moe da bude kobno. Shvata ta ste vi Eos - Atreidi uinili? ovek je
stvor samo one svetlosti koja ga titi. Sunce je na Dini bilo na neprijatelj." Namri je
spustio pogled na visinu Letovih oiju. "Koju svetlost ti vie voli, Atreide?"
Leto je, po Namrijevom staloenom dranju, osetio da ovo pitanje nosi dubok znaaj.
Da li bi ga ovaj ovek ubio, ukoliko ne bi uspeo ispravno da odgovori? On je to mogao da
uini. Leto je video da Namrijeva ruka mirno poiva odmah do uglaanog balaka krisnoa. Prsten u obliku magine kornjae blistao je na Slobodnjakovoj aci.
Leto se udobno oslonio na laktove i odaslao svoj um u istraivanje slobodnjakih
verovanja. Ovi stari Slobodnjaci su se uzdali u Zakon i voleli da sluaju njegove pouke
izlagane u analogijama. Svetlost meseca?
"Vie volim... svetlost Lisanu L'aka", ree Leto, motrei Namrija u oekivanju njegovih
tananih razotkrivanja. ovek je izgledao razoaran, ali mu se ruka odmae od noa. "To je
svetlost istine, svetlost savrenog oveka u kojoj se jasno moe videti uticaj al-
njegov grad grobova. Prizor je u trenu iezao, ali smo ga svi videli. Reci mi, Atreide, gde
mogu da pronaem taj grad grobova?"
Vihori od kojih smo nauili nae plesove, pomisli Leto. Prizor Tate i akir Alija. Ovo su
bile rei Zensunija Lutalice, onih koji su sebe smatrali jedinim pravim ljudima pustinje.
A Slobodnjacima je bilo zabranjeno da imaju grobove.
"Grad grobova se nalazi na kraju staze koju svi ljudi slede", ree Leto. Zatim prosu
zensunijevske rei blaenstva: "Nalazi se u vrtu od hiljadu kvadratnih koraka. Poinje
krasnim ulaznim tremom dvesta trideset i tri koraka dugakim i sto koraka irokim, skroz
poploanim mermerom iz drevnog Dajpura. Tamo boravi ar-Razak, onaj koji pribavlja
hranu svima koji trae. A na Dan Stranog Suda, svi koji se podignu i potrae grad
grobova nee ga nai. Jer zapisano je: one koje si poznavao u jednom svetu nee nai u
drugom."
"Ponovo deklamuje bez verovanja", podsmehnu se Namri. "Ali za sada u to
prihvatiti, jer mislim da zna zato si ovde." Hladan osmeh pree preko njegovih usana.
"Dajem ti privremenu budunost, Atreide."
Leto je smotreno prouavao ovog oveka. Je li ovo bilo jo jedno pitanje, samo
prerueno?
"Dobro!" ree Namri. "Tvoja svest je pripremljena. Izvukao sam je. Poto je tako, evo
jo jedne stvari. Jesi li uo da nose imitacije pustinjskih odela u gradovima dalekog
Kadria?"
Dok je Namri iekivao, Leto je u svom umu tragao za skrivenim znaenjem. Imitacije
pustinjskih odela? Nose se na mnogim planetamna. Rekao je: "Kicoki obiaji Kadria
stara su i esto ponavljana pria. Pametna ivotinja se prilagoava svojoj okolini."
Namri je blago klimnuo glavom. Zatim ree: "Sada e te videti onaj koji te je ulovio i
doveo ovamo. Ne pokuavaj da napusti ovo mesto. Bila bi to tvoja smrt." Ustavi dok je
izgovarao poslednje rei, Namri se izgubi u mranom hodniku.
Dugo poto je ovaj otiao, Leto je zurio u hodnik. Mogao je da uje zvuke koji su
dopirali odatle, tihe glasove ljudi na straarskoj dunosti. Namrijeva pria o viziji-opseni
ostala je prisutna. Prizvala mu je u svest dugo putovanje pustinjom do ovog mesta. Nije
vie bilo vano da li je ovo Jakarutu/Fondak. Namri nije bio krijumar. On je bio neto
mnogo monije. A igra koju je Namri vodio mirisala je na gospu Desiku: smrdela je na
Bene Geserit. Shvativi to, Leto je osetio da je okruen opasnou. Ali mrani hodnik kojim
je Namri otiao bio je jedini izlaz iz ove prostorije. Izvan nje leao je udan sie - iza njega,
pustinja. Surova otrina te pustinje, njen ureen haos sa opsenama i beskrajnim dinama,
priinio se Letu kao deo klopke u koju je bio uhvaen. Mogao je opet da pree taj pesak,
ali gde bi ga taj beg odveo. Ova misao bila je kao ustajala voda. Nije mogla da ugasi
njegovu e.
38.
Zbog svesti o jednomernom Vremenu u koju obian um ostaje zagnjuren, ljudska bia
su sklona da o svemu razmiljaju u okvirima uzastopnosti i upuenosti na rei. Ova
mentalna klopka proizvodi vrlo kratkorone predstave o delotvornosti i posledicama,
stanje stalnog, nesmiljenog odziva preokretima.
Liet Kines: Arakiski prirunik
Rei i pokreti istovremneno, podsetila se Desika i vezala svoje misli za one neophodne
mantalne pripreme za predstojei susret.
Bilo je doba dana neposredno posle doruka i zlatasto sunce Saluse Sekundus tek to je
poinjalo da dotie dalji zid ograenog vrta koji se mogao videti sa njenog prozora. Bila se
briljivo odenula: crni plat sa kapuljaom asne Majke, ali koji je nosio atreidski grb u
zlatu izraen unutar izvesnog kruga oko poruba i jo jednom na manetama oba rukava.
Desika je paljivo doterala tkaninu svoje odee kada je okrenula lea prozoru, drei levu
ruku preko struka da bi istakla motiv jastreba u grbu.
Farad'n je uoio atreidske simbole, glasno izrazivi svoje zapaanje dok je ulazio, ali
niim nije pokazao ljutnju ili iznenaenje. Otkrila je tananu veselost u njegovom glasu to
ju je zaudilo. Videla je da se obukao u sivi leotard koji mu je ona predloila. Seo je na
niski zeleni divan na koji mu je pokazala rukom, oputajui se i drei desnu ruku iza lea.
Zato joj verujem? pitao se. Ovo je Bene Geserit vetica.
Desika, itajui mu misao na osnovu suprotnosti izmeu njegovog oputenog tela i
izraza na njegovom licu, nasmeja se i ree: "Veruje mi jer zna da je naa pogodba
valjana, a eli ono emu mogu da te nauim."
Primetila je kako je gr namrtenosti dodirnuo njegovu obrvu, te odmahnu levom
rukom da bi ga primirila. "Ne, ne itam misli. itam lice, telo, osobenosti u pokretima,
boju glasa, poloaj ruku. Svako moe to da ini kada jednom naui Bene Geserit Nain."
"A vi ete me nauiti?"
"Sigurna sam da si prouavao izvetaje o nama", ree ona. "Da li igde postoji izvetaj
da smo propustili da ispunimo neposredno obeanje?"
"Ne izvetaji, ali..."
"Delom se odravamo zbog potpunog poverenja koje ljudi mogu da imaju u nau
istinoljubivost. To se nije promenilo."
"Nalazim da je to razumno", ree on. "udim da ponemo."
"Iznenaena sam da nikako nisi traio uitelja od Bene Geserit", ree ona. "Oni bi
jedva doekali priliku da te uvrste u svoje dunike."
"Moja majka nikad nije htela da me saslua kada sam je nagovarao da to uini", ree
on. "Ali sada..." Slegao je ramenima, reito protumaivi Vensicijino progonstvo. "Hoemo
li otpoeti?"
"Bilo bi bolje da si ovo zapoeo kada si bio znatno mlai", ree Desika. "Sada e ti biti
tee i trajae mnogo due. Morae da pone sa uenjem strpljivosti, krajnje strpljivosti.
Usrdno se nadam da to nee biti previsoka cena za tebe."
"Ne za nagradu koju nudite."
Zaula je iskrenost, breme oekivanja i prizvuk strahopotovanja u njegovom glasu.
Ovo je obrazovalo polaznu taku. Rekla je: "Umetnost strpljenja, potom - poinjemo sa
nekim osnovnim prana-bindu vebama za noge i ruke, za tvoje disanje. ake i prste
ostaviemo za kasnije. Jesi li spreman?"
Posadila se na jednu stolicu naspram njega.
Farad'n klimnu glavom, zadravajui na licu izraz iekivanja da bi prikrio iznenadan
nalet straha. Tiekanik ga je upozorio da mora biti neke prevare u gospa Desikinoj ponudi,
neto to je Sestrinstvo zakuvalo. "Ne moete verovati da ih je ona ponovo napustila ili da
su se oni odrekli nje." Farad'n je prekinuo raspravu jednim ljutitim ispadom zbog koga je
odmah zaalio. Njegova emocionalna reakcija naterala ga je da se bre saglasi sa
Tiekanikovim merama predostronosti. Farad'n prelete pogledom po uglovima sobe,
uoavajui tanane odsjaje jems u svodu. Nije sve to je blistalo bilo jems: sve to se
dogaalo u ovoj sobi bie zabeleeno, a vrli umovi e potom ispitati svaku potankost, svaku
"Znam!"
Prouila ga je za trenutak. Kako je samo izgledao napet. Podsetio ju je, sa
srceparajuom iznenadnou, na njenog pokojnog sina. Dopustila je sebi jedan uzdah, a
onda ree: "Kad se vratim nauiu te jednoj vebi za oputanje miia. Sve u svoje vreme.
Bie iznenaen onim to tvoje telo i tvoja ula mogu da postignu."
Izila je.
Svuda prisutni straari zauzeli su tri koraka rastojanja iza nje dok je koraala niz
hodnik. Njihovo strahopotovanje i strah bili su oigledni. Oni su bili Sardaukari, nekoliko
puta upozoreni na njeno junatvo, vaspitani na priama o njihovom porazu od
Slobodnjaka na Arakisu. Ova arobnica bila je slobodnjaka asna Majka, Bene Geserit i
Atreid.
Desika je, osvrnuvi se, videla njihova ozbiljna lica kao potporne stubove svoje namisli.
Kada je dola do stepenica, okrenula se, sila niz njih i kroz jedan kratak hodnik stupila u
vrt podno njenih prozora.
Sada kada bi samo Dankan i Gurni mogli da obave svoje delove posla, pomislila je
oseajui ljunak staze pod nogama i gledajui zlatastu svetlost proputenu kroz zelenilo.
39.
Nauiete metode integrisanog miljenja kada zavrite sledei korak u vaem
mentalnom vaspitanju. Re je u gestalten funkciji koja e zastrti puteve podataka u vaoj
svesti, razluujui zamrenosti i nagomilavanja priliva podataka od mentatskih tehnika
indeks-kataloga koje ste ve usavrili. Va poetni problem sastojae se u razbijanju
napetosti koje nastaju od razilaznog skupa podataka, sitnica o posebnim predmetima.
Budite upozoreni. Bez mentatske sposobnosti integrisanja, mogli biste da zapadnete u
Babelov Problem, koji predstavlja obeleje koje dajemo sveprisustnim opasnostima
postizanja pogrenih kombinacija od tanih podataka.
Mentatski prirunik
Zvuk trljanja tkanina jedne o drugu poslao je varnice svesnosti kroz Leta. Bio je
iznenaen da je njegova osetljivost dola do take gde je mahinalno prepoznao tkanine po
njihovom zvuku: kombinacija je poticala od trljanja slobodnjake odee o rapavu tkaninu
zavesa na vratima. Okrenuo se u pravcu zvuka. Dolazio je iz hodnika u kome se izgubio
Namri pre nekoliko minuta. Tek to se okrenuo Leto je ugledao kako njegov tamniar
ulazi. Bio je to isti ovek koji ga je zarobio: isti taman pojas koe iznad obrazine
pustinjskog odela, iste sjaktave oi. ovek podie ruku prema obrazini, smae cev
sabirnice sa nozdrva, spusti obrazinu i zabaci kapuljau, sve ovo u jednom pokretu. Jo
pre no to se usredsredio na oiljak preko usta od inkvajn bia, Leto ga je prepoznao.
Prepoznavanje je bilo potpuno u njegovoj svesti i pratilo ga je traenje potvrujuih
pojedinosti koje su dole kasnije. Nije se moglo pogreiti, ova kotrljajua panjina ljudskog
roda, ovaj ratnik-trubadur, bio je Gurni Halek.
Leto je stegao ake u pesnice, trenutno savladan okom prepoznavanja. Nikada nije
postojao odaniji atreidski pratilac. Nijedan nije bio bolji u borbi pod titnicima. On je bio
Polova verna uzdanica i uitelj.
On je bio sluga gospe Desike.
Ova prepoznavanja i jo mnogo toga drugog navree u Letovu svest. Gurni je bio njegov
zarobljiva. Gurni i Namri bili su zajedno u ovoj zaveri. A Desikina ruka je preko njih
bila umeana u ovo.
"ujem da ste upoznali naeg Namrija", ree Halek. "Molim vas, verujte mu, mladi
gospodine. On ima jednu dunost i samo jednu dunost. On je onaj koji je kadar da vas
ubije ukoliko se za to ukae potreba."
Leto je mahinalno uzvratio tonom svog oca: "Znai pridruio si se mojim
neprijateljima, Gurni! Nikada nisam mislio..."
"Ne pokuavajte ni sa jednim od svojih avolskih trikova, mladiu", ree Halek.
"Neprobojan sam za sve njih. Ja sledim nareenja vae babe. Vae vaspitanje je
isplanirano do poslednje sitnice. Ona je bila ta koja je odobrila moj izbor Numrija. Sve to
sledi, ma koliko bolno izgledalo, jeste po njenoj zapovesti."
"A ta ona zapoveda?"
Halek je izvukao ruku iz prevoja svoje odee i pokazao jedan slobodnjaki pric, prost
ali delatan. Njegova providna cev bila je napunjena plavom tenou.
Leto se izvio natrag na krevetu, ali ga je zaustavio kameni zid. im se pokrenuo, Namri
ue i stade pokraj Haleka sa rukom na kris-nou. Njih dvojica, zajedno, zapreie jedini
izlaz.
"Vidim da ste prepoznali zainsku esenciju", ree Halek. "Treba da krenete na kratko
putovanje crva, mladiu. Morate da proete kroz to. Inae e vam ono za ta je va otac
imao hrabrosti, a vi ne, visiti nad glavom do kraja vaeg ivota."
Leto je nemo zavrteo glavom. Ovo je bila stvar za koju su on i Ganima znali da bi ih
mogla upropastiti. Gurni je bio neuka budala! Kako je Desika mogla... Leto je osetio
oevo prisustvo u svojim pamenjima. Navrelo je u njegovu svest pokuavajui da ga lii
odbrane. Leto je eleo da vrisne pogrdu, ali nije bio u stanju da pomeri usne. No ovo je bila
nema stvar koje se njegova svest formirana pre roenja najvie plaila. Ovo je bio trans
predvianja, itanje nepromenjive budunosti sa svim njenim utvrenostima i uasima.
Desika, jamano, nije mogla da naredi jedno ovako teko iskuenje za svog roenog
unuka. Pa ipak njeno prisustvo nerazgovetno se pojavljivalo u njegovoj svesti,
ispunjavajui ga dokazima za prihvatanje onog to je sledilo. ak ga je i molepstvije protiv
straha pritislo svojom monotonijom ponavljanja: "Ne smem da se plaim. Strah je ubica
uma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno utamnjenje. Dopustiu mu da pree preko
mene i kroz mene. A kad mine..."
Sa zakletvom koja je ve bila stara u vreme kada je Haldeja bila mlada, Leto je pokuao
da se pokrene, pokuao da skoi na ova dva oveka to su stajali nad njim, ali njegovi
miii odbie da ga posluaju. Kao da se ve nalazio u transu, Leto vide kako se Halekova
ruka pokree, a pric primie. Svetlost sjajne kugle zaiskrila je u plavoj tenosti. pric
dotae Letovu levu ruku. Bol ga skroz probode, pogaajui najvie miie njegove glave.
Odjednom Leto ugleda neku mladu enu kako sedi ispred jedne skromne kolibe u
praskozorje. Sedela je ba ispred njega i prila zrnevlje kafe dok ne bi postalo
rumenosmee boje, dodajui zatim kardamon i melan. Zvuk troinog emaneta
odjekivao je odnekuda iza njega. Muzika je odjekivala dok se nije uvukla u njegovu glavu,
i dalje odjekujui. Oblila je njegovo telo i on se oseti velikim, veoma velikim, ni nalik na
neko dete. I njegova koa nije bila njegova vlastita. Poznavao je taj oseaj! Toplota se
rairila njegovim telom. Iznenada, kao i prilikom prve vizije, nae se kako stoji u
pomrini. Bila je no. Zvezde su poput kie eravica padale u razbuktavanjima iz blistavog
kosmosa.
Deo njega je znao da nema beanja, pa ipak je pokuao da se bori sve dok mu se
prisustvo njegovog oca nije nametnulo. "Pruiu ti zatitu u transu. Ostali unutar tebe
nee te zauzeti."
nikakve moralne uzvienosti, Namri; samo jedna lokalna klopka koju je sam za sebe
napravio."
40.
O Pole, ti Muad'Dibe,
Mahdij svih ljudi,
Tvoj isputen dah
odailjao je vihor.
Pesme o Muad'Dibu
"Nikad!" ree Ganima. "Ubila bih ga na nau svadbenu no." Govorila je jetkom
tvrdoglavou koja je koliko do sada odolevala svim nagovaranjima. Alija i njeni savetnici
proveli su pola noi radei na tome, drei kraljevske odaje u stanju uznemirenosti, aljui
po nove savetnike, po hranu i pie. Ceo hram i njegova susedna Tvrava komeali su se u
razoarenju zbog nedonesene odluke.
Ganima je pribrano sedela na jednoj zelenoj pokretnoj stolici u svom prebivalitu,
prostranoj sobi sa rapavim zidovima utomrke boje koji su podraavali sieku stenu.
Tavanica je, meutim, bila od imbar kristala koji je treperio plavom svetlou, a pod je bio
prekriven crnim keramikim ploicama. Nametaj je bio proreen: mali pisai sto, pet
pokretnih stolica i uzan lak krevet, smeten u udubljenje, prema slobodnjakom obiaju.
Ganima je na sebi imala odeu ute boje, kao znak duboke alosti.
"Ti nisi slobodna linost koja po svojoj volji moe da ureuje svaku stranu svog ivota",
ree Alija moda po stoti put. Mala budala e, ranije ili kasnije, ovo morati da prihvati.
Ona mora da pristane na veridbu sa Farad'nom. Mora! Neka ga kasnije i ubije, ali veridba
je zahtevala otvoreno pristajanje slobodnjake zarunice.
"Ubio mi je brata", ree Ganima, drei se jedine stvari koja joj je predstavljala
potporu. "To svako zna. Slobodnjaci bi pljunuli ve i pri pomenu mog imena ako bih
pristala na tu veridbu."
A to je jedan od razloga zbog kojih mora da pristane, pomislila je Alija. Rekla je:
"Njegova majka je to uinila. On ju je prognao zbog toga. ta jo trai od njega?"
"Njegovu krv", ree Ganima. "On je Korino."
"Optuio je roenu majku", usprotivila se Alija. "I zato bi se brinula zbog one rulje
Slobodnjaka? Oni e prihvatiti ma ta im mi naloili da prihvate. Gani, mir u carstvu
zahteva da..."
"Neu pristati", ree Ganima. "Ti ne moe da objavi veridbu za mene."
Irulan, ulazei u sobu dok je Ganima govorila, ispitivaki je osmortrila Aliju i dva
enska savetnika koja su snudeno stajala pored nje. Irulan vide kako je Alija odmahnula
rukama sa gnuanjem i skljokala se u jednu stolicu naspram Ganime.
"Ti razgovaraj sa njom, Irulan", ree Alija.
Irulan povue pokretnu stolicu na svoje mesto i sede pored Alije.
"Ti si Korino, Irulan", ree Ganima. "Ne okuavaj svoju sreu sa mnom." Ganima
ustade, ode do kreveta i sede na njega prekrtenih nogu, upiljivi se u ove ene. Irulan je,
uoila je, obukla crnu abu koja je u svemu bila ravna Alijinoj; kapuljaa je stajala
zabaena da bi otkrila njenu zlaanu kosu. Ta kosa je, pod utim plamsanjem lebdeih
sjajnih kugli koje su osvetljavale prostoriju, predstavljala znamenje alosti.
Irulan okrznu pogledom Aliju, ustade i doe do mesta gde je stajala licem u lice sa
Ganimom. "Gani, sama bih ga ubila kada bi to bio nain da se razree problemi. A Farad'n
je moja roena krv, kao to si ti to ljubazno naglasila. Ali ti ima dunosti koje su daleko
vanije od tvojih obaveza prema Slobodnjacima..."
"Ne zvui nimalo bolje kad dolazi od tebe nego to je zvualo iz usta moje plemenite
tetke", ree Ganima. "Bratovljeva krv se ne moe sprati. To je vie od nekog malog
slobodnjakog aforizma."
Irulan stisnu usne. Zatim ree: "Farad'n dri tvoju baku u zatoenitvu. On, takoe,
dri Dankana i ako mi..."
"Nisam zadovoljna tvojim priama o tome kako se sve to dogodilo", ree Ganima,
zurei pored Irulan u Aliju. "Dankan je jednom radije umro no dozvolio da neprijatelji
zarobe mog oca. Moda to novo gola-telo nije vie isto kao..."
"Dankan je bio zaduen da titi ivot tvoje bake!" ree Alija, vrpoljei se u stolici.
"Uverena sam da je izabrao jedini nain da to uini." U sebi je pomislila: Dankane!
Dankane! Nije trebalo da to uradi na ovaj nain.
Ganima, itajui prenaglaene tonove izmiljanja u Alijinom glasu, gledala je svoju
tetku popreko, ukoenim oima. "Lae, O Nebeska Materice. ula sam za tvoju svau sa
mojom bakom. ta je to to se boji da nam kae o njoj i tvom dragom Dankanu?"
"Sve si ula o tome", ree Alija, ali je osetila probod straha od ove proste optube i onog
to je ona u sutini znaila. Zamor ju je, shvatila je, uinio neopreznom. Ona ustade i ree:
"Sve to znam, zna i ti," Zatim se okrenula prema Irulan: "Utii na nju. Ona se mora
nagovoriti da..."
Ganima je prekide grubom slobodnjakom psovkom koja je delovala zaprepaujue
dopirui sa usana nezrelog deteta. U iznenadnom muku koji je zavladao, ona ree:
"Smatra me za obino dete, misli da si dovoljno stara da utie na mene, da u na kraju
prihvatiti. Razmisli jo jednom, o Nebeska Vladarko. Zna bolje od svih za godine koje
postoje u meni. Njih u ja posluati, a ne tebe."
Alija je jedva suzdrala besan odgovor i samo je ljutito piljila u Ganimu. Izrod? Ko je
bilo ovo dete? Nov strah od Ganime poeo je da raste u Aliji. Da li je ona pristala na
vlastite pogodbe sa ivotima koji su se nali u njoj jo pre roenja. Alija ree: "Jo ima
vremena za tebe da uvidi razlog."
"Moda e jo biti vremena za mene da vidim Farad'novu krv kako trcka oko mog
noa", ree Ganima. "Zavisi. Ako ikad ostanem nasamo sa njim, jedno od nas dvoje e
svakako umreti."
"Misli da si vie volela svog brata nego ja?" upitala je Irulan. "Grdno se vara! Bila
sam mu kao majka, ba kao i tebi. Bila sam..."
"Nikada ga nisi upoznala", ree Ganima. "Svi vi, sem ponekad moje voljene tetke,
uporno ste razmiljali o nama kao o deci. Vi ste budale! Alija zna! Pogledaj je kako bei
od..."
"Ne beim ni od ega", ree Alija, ali je okrenula lea Irulan i Ganimi i netremino se
zagledala u one dve amazonke koje su se pretvarale da ne uju ovu raspravu. One bi
oigledno dale za pravo Ganimi. Moda su saoseale sa njom. Alija ih srdito otpusti iz sobe.
Posluale su je sa vidljivim izrazom olakanja na licima.
"Bei", uporno je tvrdila Ganima.
"Odabrala sam nain ivota koji mi odgovara", ree Alija, okrenuvi se i zaustavivi
pogled na Ganimi koja je skrtenih nogu sedela na krevetu. Da li je mogue da je ona
napravila onu uasnu unutranju pogodbu? Alija je pokuavala da uoi znake toga u
Ganimi, ali nije bila u stanju da proita ma i mig odavanja. Alija se potom upita: Da li je
ona videla to u meni? Ali kako bi mogla?
"Plai se da bude prozor mnotvu", optuivala je Ganima. "Ali mi smo roeni kao
oformljene linosti i mi znamo. Bie njihov prozor, svesno ili nesvesno. Ne moe da ih
porekne." A pomislila je: Da, znam te - Izrode. I moda u ja proi kao to si ti prola, ali
za sada mogu samo da te alim i prezirem.
Tiina je lebdela izmeu Ganime i Alije, jedna gotovo opipljiva stvar koja je stavila u
pripravnost Irulaninu benegeseritsku pripremljenost. Prela je pogledom sa jedne na
drugu, a onda ree: "Zato ste odjednom tako tihe?"
"Upravo mi je sinula jedna ideja koja zahteva prilino razmiljanja", ree Alija.
"Razmiljaj u svojoj dokolici, draga tetko", podrugnula se Ganima.
Alija, stiavajui u sebi umorom rasplamsalu srdbu, ree: "Dosta je bilo za sada!
Ostavimo je da razmilja. Moda e se osvestiti."
Irulan ustade i dodade: "U svakom sluaju, skoro je zora. Gani, pre nego to odemo, da
li bi elela da uje najnoviju poruku od Farad'na? On..."
"Ne bih", ree Ganima. "I od sada, prestani da me zove tim smenim deminutivom.
Gani! To prosto pothranjuje pogrenu pretpostavku da sam ja dete koje ti moe..."
"Zato ste ti i Alija tako iznenada postale tihe?" upitala je Irulan, vraajui se na svoje
prethodno pitanje, ali, ovaj put, uobliavajui ga u prefinjenoj tonskoj skali Glasa.
Ganima je zabacila glavu, prsnuvi u smeh. "Irulan! Ti bi da iskua Glas na meni?"
"ta?" Irulan je bila zapanjena.
"Ti bi da pile ui koko", ree Ganima.
"Ja bih ta?"
"injenica da se ja seam izreke za koju ti nikad nisi ula, trebalo bi da te natera da se
zamisli", ree Ganima. "Bio je to jedan stari izraz ruganja u vreme kada su tvoje Bene
Geserite bile mlade. Ali ako ti to nije dovoljan ukor, upitaj se na ta su tvoji kraljevski
roditelji mogli da misle kad su ti nadenuli ime Irulan? Ili je to Ruinal (Trona)?"
Uprkos svojoj uvebanosti, Irulan je pocrvenela. "Pokuava da me izazove, Ganima."
"A ti pokuava da upotrebi Glas na meni. Na meni! Pamtim prve ovekove napore u
tom pravcu. Pamtim to vreme, trona Irulan. A sada, gubite se odavde, svi koliko vas ima."
Ali sada je Alija postala zainteresovana, zateena jednim unutranjim predlogom koji je
odagnao njen zamor. Rekla je: "Moda imam predlog koji bi mogao da promeni tvoje
miljenje, Gani."
"I dalje Gani!" Loman smeh oteo se Ganimi, a onda ree: "Razmislite za trenutak: ako
elim da ubijem Farad'na, potrebno je samo da se sloim s vaim planovima.
Pretpostavljam da ste razmiljale o tome. uvaj se od Gani kad je u popustljivom
raspoloenju. Vidite, krajnje sam iskrena sa vama."
"To je ono emu sam se iskreno i nadala", ree Alija. "Ako ti..."
"Bratovljeva krv se ne moe sprati", ree Ganima. "Neu se pojaviti pred mojim
voljenim Slobodnjacima kao izdajnik u toj stvari. Nikad ne oprataj, nikad ne zaboravljaj.
Nije li to naa veronauka? Upozoravam vas na ovom mestu, a kazau to i javno: ne moete
da me zaruite sa Farad'nom. Ko bi, znajui me, poverovao u to? Ni sam Farad'n ne bi
mogao da poveruje u tako neto. Slobodnjaci bi se, uvi za takvu veridbu, smejali u sebi i
govorili: 'Vidi! Mami ga u klopku.' Ako vi..."
"Shvatam to", ree Alija, prilazei Irulan sa druge strane. Irulan je, opazila je, stajala u
zapanjenom utanju, ve svesna kuda je ovaj razgovor smerao.
"I tako bih ga namamila u klopku", ree Ganima. "Ako je to ono to eli, ja se slaem,
ali on moda nee upasti u nju. Ako eli ovu lanu veridbu kao laan novac kojim e da
otkupi moju baku i tvog dragog Dankana, neka bude tako. Ali to ide na tvoju
odgovornost. Otkupi ih. Farad'n je, u tom sluaju, moj. Njega u ja da ubijem."
Irulan se naglo okrenula i suoila se sa Alijom pre no to je ova mogla da progovori.
"Alija! Ako bismo povukli re..." Pustila je da ovo lebdi za trenutak u vazduhu dok je Alija
smeei se razmiljala o moguem gnevu meu Velikim Kuama i Faufrelukoj Skuptini, o
razornim posledicama po verovanje u atreidsku ast, gubitku religioznog poverenja, o svim
velikim i malim blokovima graevine koji bi se ispreturali.
"To bi odluilo protiv nas", pobunila se Irulan. "Sva verovanja u Polovo prorotvo bila
bi unitena. To... carstvo..."
"Ko bi mogao da se usudi da dovede u pitanje nae pravo da odluujemo ta je loe, a
ta dobro?" upita Alija blagim glasom. "Mi posredujemo izmeu dobra i zla. Potrebno je
samo da proglasim ..."
"Ne moe to da uini!" usprotivila se Irulan. "Seanje na Pola ..."
"To je samo jo jedno orue u rukama crkve i drave", ree Ganima. "Ne govori
gluposti, Irulan", Ganima je dotakla kris-no za pojasom i podigla pogled prema Aliji.
"Pogreno sam ocenila moju umnu tetku, vladarku svega to je sveto u Muad'Dibovom
carstvu. Zaista sam te pogreno ocenila. Namami Farad'na u svoje odaje, ako ti je volja."
"To je bezobzirnost", izjavila je Irulan. "Pristaje na ovu veridbu, Ganima", upita
Alija, ne obazirui se na Irulan.
"Pod mojim uslovima", ree Ganima, i dalje drei ruku na svom kris-nou.
"Perem ruke od ovoga", ree Irulan, bukvalno krei ake. "Bila sam voljna da
zagovaram pravu veridbu kako bi se zaleile..."
"Alija i ja emo ti zadati ranu koja je mnogo tea za vidanje", ree Ganima. "Dovedi ga
brzo, ukoliko hoe da doe. A moda hoe. Da li bi zbog mojih nezrelih godina mogao da
posumnja da sam dete? Hajde da smislimo takvu zvaninu ceremoniju veridbe koja e
zahtevati njegovo prisustvo. Neka tu bude jedna prilika da ostanem nasamo sa njim...
samo minut ili dva..."
Irulan je uzdrhtala pred ovim dokazom da je Ganima, najposle, bila Slobodnjak od
glave do pete, dete koje se po ovoj groznoj krvoednosti nije razlikovalo od odraslih.
Najzad, slobodnjaka deca bila su naviknuta da ubijaju ranjenike na bojnom polju,
oslobaajui ene od ovog posla kako bi one mogle da skupljaju telesa i odvlae ih do
mrtvake cedionice. Ganima je, govorei glasom slobodnjakog deteta, slagala uas na uas
promiljenom zrelou svojih rei, drevnim oseanjem krvne osvete koje je poput kakve
aure lebdelo oko nje.
"Dogovoreno", ree Alija, borei se da joj glas i lice ne odaju radost. "Pripremiemo
zvanian ugovor za veridbu. Potrudiemo se da potpisivanju zbog svedoenja prisustvuje
pristojan skup ljudi iz Velikih Kua. Farad'n nee moi da posumnja..."
"Posumnjae, ali e doi", ree Ganima. "I povee sa sobom uvare. Ali da li e njima
pasti na um da ga uvaju od mene?"
"Za ljubav svega to je Pol pokuao da uini", podigla je glas Irulan, "hajde makar da
udesimo da Farad'nova smrt lii na nesrean sluaj, ili na rezultat osvetoljubivosti
spolja..."
"Uivau u pokazivanju svog okrvavljenog noa svom bratstvu", ree Ganima.
"Alija, molim te", ree Irulan. "Mani se ovog plahog bezumlja. Obznani kanli protiv
Farad'na, bilo ta da..."
"Nije nam potrebna zvanina obznana krvne osvete protiv njega", ree Ganima.
"Celokupno carstvo zna kako mora da se mi oseamo." Pokazala je na rukav svoje odee.
"Nosimo uto zbog alosti. Kada ga zamenimo crnim - obelejem slobodnjakog
verenitva, hoe li to obmanuti bilo koga?"
"Moli se da obmane Farad'na", ree Alija, "i predstavnike Velikih Kua koje emo
pozvati kao svedoke..."
"Svaki od tih predstavnika e se okrenuti protiv vas", ree Irulan. "Znate vi to dobro!"
"Izvrsna stvar", ree Ganima. "Paljivo odaberi te predstavnike, Alija. To moraju da
budu oni koje emo kasnije bez brige da odstranimo."
Irulan je odmahnula rukama u oajanju, okrenula se i izila.
"Stavi je pod otar nadzor, inae e pokuati da upozori svog neaka", ree Ganima.
"Ne trudi se da me ui kako se sprovodi zavera", ree Alija. Okrenula se i pola za
Irulan, ali sporijim korakom. Tamo napolju straari i iekujue pomono osoblje svrtelo
se na njenu pojavu poput peanih estica povuenih u vrtlog iznicanjem nekog crva.
Ganima je, poto su se vrata zatvorila, tuno klimnula glavom sa strane na stranu,
pomislivi: Upravo je onako kako smo siroti Leto i ja zamiljali. Blagi Boe! to ja nisam
bila ta koju je tigar ubio, a ne on.
41.
Mnoge snage pokuale su da uspostave mo nad atreidskim blizancima i kada je Letova
smrt bila objavljena, ova aktivnost zavera i protivzavera se pojaavala. Navedimo te
saodnosne pobude: Sestrinstvo se plailo Alije, odraslog Izroda, ali je i dalje elelo one
genetske odlike koje su Atreidi nosili. Crkvena hijerarhija Aukafa i Hada bila je
zainteresovana jedino za vlast koja se sadravala u nadzoru Muad'Dibove naslednice.
CHOAM je traio pristup bogatstvima Dine. Farad'n i njegovi Sardaukari teili su
povratku slave Kui Korino. Svemirski Esnaf bojao se jednaine Arakis jednako melan;
bez zaina oni nisu bili u stanju da upravljaju brodovima. Desika je elela da izgladi ono
to je njena neposlunost prema Bene Geseritu uinila. Mali broj je pomiljao da zapita
blizance kakve bi njihove namere mogle da budu, sve dok nije postalo prekasno.
Kreosova knjiga
Ubrzo posle veernjeg obroka, Leto je spazio jednog oveka koji je prolazio pored
zasvoenog ulaza u njegovu sobu i njegov um krenu sa tim ovekom. Hodnik je bio
ostavljen otvoren i Leto je mogao da vidi znake odreene aktivnosti tamo napolju - korpe
sa zainima provozile su se pored ulaza, tri ene u neobinoj odei, oito ne sa ove planete,
koja ih je obeleavala kao krijumare. Onaj ovek koji je poveo Letov um u etnju moda
se i nije razlikovao od njih, osim to se kretao kao Stilgar, mnogo mlai Stilgar.
etnja u koju je njegova svest krenula bila je neobina. Vreme je ispunilo Letovu
svesnost kao zvezdanu loptu. Mogao je da vidi beskonane vremenske prostore, ali je
morao da se utisne u sopstvenu budunost pre no to e da sazna u kom trenutku se
njegovo telo nalazilo. Njegovi mnogopljotiasti ivoti-pamenja nadolazili su i uzmicali, ali
su sada bili sasvim njegovi. Bili su kao talasi na alu, i ako bi narasli previsoko, mogao je
da im zapovedi i oni bi se povukli, ostavljajui kraljevskog Haruma u pozadini.
Katkad bi osluhnuo ove ivote-pamenja. Jedan bi se ukazao kao sufler, isturajui glavu
iz bine i doaptavajui uputstva kako da se ponaa. Njegov otac se pomoli za vreme etnje
uma i ree: "Ti si dete koje tei da bude ovek. Kada bude ovek uzalud e tragati za
detetom koje si bio."
Sve to vreme oseao je da mu telo kinje buve i vai jednog starog, slabo odravanog
siea. Izgledalo je da nijedan od posluitelja koji su mu donosili teku, zainom nadevenu
hranu, nije mario za ova stvorenja. Da li su ovi ljudi bili otporni na ovakve stvari, ili je to
bilo samo zbog toga to su iveli sa njima toliko dugo pa su mogli da se ne obaziru na
neugodnosti?
Ko su bili ovi ljudi okupljeni oko Gurnija? Kako su doli na ovo mesto? Je li ovo bio
Jakarutu? Njegova multi-pamenja davala su odgovore koji mu se nisu sviali. Ovi ljudi
bili su runi, a Gurni je bio najruniji. Uprkos tome, savrenstvo je ovde lebdelo u
vazduhu, spavajui i ekajui ispod rune povrine.
Deliem svesti znao je da je vezan za zain, dran u ropstvu velikim dozama melana u
svakom obroku. Njegovo deje telo elelo je da se pobuni, dok je njegova linost besnela u
neposrednom prisustvu pamenja prenesenih hiljadama eona.
Njegova svest se vratila iz etnje, i on se pitao da li je njegovo telo zaista ostalo pozadi.
Zain je zbunjivao ula. Oseao je pristisak samoogranienja koja su se taloila uz njega
kao to dugake baraanske dine bleda lagano grade navozite prema nekoj pustinjskoj
steni. Jednog dana nekoliko kapljica peska e zasuti vrh te stene, a potom sve vie, vie i
vie... i jedino e pesak ostati izloen nebu.
Ali stena e i dalje biti ispod toga.
Jo sam u transu, pade mu na um.
Znao je da e uskoro doi na mesto ravanja ivota i smrti. Njegovi tamniari su ga
uvek nanovo slali u ropstvo zainu, nezadovoljni njegovim odgovorima po svakom
povratku. I vazda ga je ovde iekivao podmukli Namri sa svojim noem. Leto je poznavao
bezbrojne prolosti i budunosti, ali je tek morao da dozna ono to bi zadovoljilo Namrija...
ili Gurni Haleka. Oni su eleli neto izvan ovih vizija. Ravanje ivota i smrti mamilo je
Leta. Njegov ivot, znao je, morao bi svakako da poseduje neko unutranje znaenje koje
ga je stavljalo iznad stanja vizije. Razmiljajui o ovom zahtevu, osetio je da je njegova
unutranja svest bila njegovo istinsko bitisanje, a njegovo spoljanje postojanje trans. Ovo
ga je uasnulo. Nije eleo da se vraa u sie sa njegovim buvama, Namrijem i Gurni
Halekom.
Ja sam kukavica, pomislio je.
Ali kukavica, ak i kukavica, mogao je hrabro da umre i to samo kroz podvig. Gde je
bio taj podvig koji je od njega jo jednom mogao da naini celinu? Kako je on mogao da se
probudi iz transa i vizije u vaseljeni koju je zahtevao Gurni? Bez tog preokreta, bez tog
buenja iz besciljnih vizija, znao je da mu se moglo desiti da umre u zatvoru koji je sam
izabrao. U ovom je naposletku doao do toga da sarauje sa svojim tamniarima. Negde je
morao da pronae mudrost, unutranju ravnoteu koja bi se odrazila u vaseljeni i vratila
mu se kao predstava mirne snage. Tek tada je mogao da potrai svoju Zlatnu Stazu i
sauva kou koja nije bila njegova vlastita.
Neko je svirao baliset tamo napolju u sieu. Leto je nasluivao da njegovo telo
verovatno uje muziku u sadanjem vremenu. Oseao je krevet ispod lea. Mogao je da
uje muziku. Za balisetom je bio Gurni. Nijedni drugi prsti nisu mogli da se mere sa
njegovim majstorstvom na tom veoma sloenom instrumentu. Izvodio je jednu staru
slobodnjaku pesmu koja se zvala hadit zbog svog unutranjeg pripovedanja i glasa koji je
prizivao one obrasce neophodne za opstanak na Arakisu. Pesma je kazivala priu o
zanimanjima ljudi u sieu.
Leto je osetio kako ga muzika provodi kroz udesnu drevnu peinu. Video je ene koje
su skupljale ostatke zaina za gorivo, kiselile zain pripremajui ga za vrenje, izraivale
zainske tkanine. Melan je bio svuda prisutan u sieu.
Ti trenuci su naili kada Leto nije bio u stanju da pravi razliku izmeu muzike i ljudi u
peini. Cviljenje i treskanje monog razboja bilo je cviljenje i treskanje baliseta. Ali
njegove unutranje oi posmatrale su vlasi ljudske kose, dugu dlaku mutantnih pacova,
vlakna pustinjskog pamuka, kaieve zguljene sa koe ptica. Eko-jezik Dine buao je kroz
njegov um na svojim krilima od muzike. Video je kuhinju koja je radila na sunevu
energiju, dugaku prostoriju u kojoj su izraivana i odravana pustinjska odela. Video je
prognozere vremena kako tumae tapove izvuene iz peska.
U jednom trenutku ovog putovanja, neko mu je doneo hranu i kaikom mu je sipao u
usta, drei mu glavu, uspravno vrstom rukom. Prepoznao je ovo kao iskustvo stvarnog
vremena, ali udesna igra pokreta nastavila je da se odvija unutar njega.
Kao da je dolo u sledeem trenutku posle uzimanja zainom zasiene hrane, video je
kovitlanje peane oluje. Pokretne slike u peanoj magli postajale su zlatasti odblesci
leptiriinih oiju, a njegov vlastiti ivot sveo se na lepljiv rep puzeeg insekta.
Rei iz Panoplije Profetike besnele su njegovom sveu: 'Reeno je da ne postoji nita
vrsto, nita uravnoteeno, nita trajno u celoj vaseljeni - da nita ne ostaje u svom stanju,
da svaki dan, ponekad svaki sat, donosi promenu.'
Stara Miaionarija Protektiva znala je ta ini, pomislio je. Znale su za Strane Svrhe.
Znale su kako se veto postupa sa ljudima i religijama. ak im ni moj otac nije izmakao,
bar ne na kraju.
Tu je leao klju za kojim je on tragao. Leto je razmiljao o tome. Osetio je kako snaga
struji natrag u njegovo telo. Njegovo celokupno mnogopljotiasto bie preobratilo se i
zagledalo u vaseljenu. Pridigao se i otkrio da se nalazi sam u mranoj eliji u koju je
dopirala svetlost jedino iz spoljanjeg hodnika kuda je onaj ovek ranije promakao i poveo
njegov um jedan eon u prolost.
"Dobra srea za sve nas!" nazvao je po tradicionalnom slobodnjakom obiaju.
Gurni Halek se pojavio u zasvoenom ulazu; njegova glava bila je crna silueta naspram
svetlosti iz spoljanjeg hodnika.
"Upali svetlost", ree Leto.
"eli da bude jo iskuan?"
Leto se nasmejao. "Ne. Sada je na meni red da vGs iskuam."
"Videemo." Halek se okrenuo i u sledeem trenutku se vratio sa svetlom, plavom
sjajnom kuglom u pregibu levog lakta. Stavio ju je u pogon u eliji, putajui je da zrai
iznad njihovih glava.
"Gde je Namri?" upita Leto.
"Odmah tu napolju gde mogu da ga dozovem."
"Ah, stari Otac Venost uvek strpljivo eka", ree Leto. Oseao se udnovato oputen,
odmeren na rubu otkria.
"Zove Namrija imenom namenjenim ai-Huludu?" upitao je Halek.
"Njegov no je crvov zub", ree Leto. "Prema tome, on je stari Otac Venost."
Halek se namrgoeno osmehnuo, ali nije nita rekao.
"Jo ekate da donesete zakljuak o meni", ree Leto. "Priznajem da nema naina za
razmenu saznanja bez pravljenja zakljuaka. S druge strane, ne moete da traite od
vaseljene da bude tana."
utav zvuk iza Haleka upozorio je Leta da se Namri pribliava. Zaustavio se na pola
koraka sa Halekove leve strane.
"Ahh, leva ruka prokletog", ree Leto
"Nije mudro zbijati ale s beskonanim i apsolutnim", promrmljao je Namri. Bacio je
pogled sa strane na Haleka.
"Jesi li ti Bog, Namri, pa da se poziva na apsolute?" upitao je Leto. Ali njegova panja
bila je prikovana za Haleka. Presuda je trebalo da doe odatle.
Oba oveka su samo zurila u njega ne dajui odgovor.
"Svaki zakljuak se koleba na ivici pogreke", objasnio je Leto. "Polagati pravo na
Svaki smrtnik moe da vidi to pokretanje. uvaj se staza koje suavaju budue
mogunosti. Takve staze odvraaju te od beskonanosti i navode te u klopke smrtnosti."
"ta je to to je meni potrebno da ujem od tebe?" upita Halek.
"On se samo igra reima", ree Namri, ali je njegov glas sadravao duboke nedoumice,
sumnje.
"Sklopio sam savez sa Namrijem protiv mog oca", ree Leto. "A moj otac unutar mene
sklopio je savez sa nama protiv onog to je napravljeno od njega."
"Zato?" upita Halek.
"Zato to je to amor fati koji ja donosim oveanstvu, akt krajnjeg samoispitivanja. U
ovoj vaseljeni, odluujem da se udruim protiv bilo koje sile koja donosi ponienje
oveanstvu. Gurni! Gurni! Ti nisi roen i odrastao u pustinji. Tvoje telo ne poznaje istinu
o kojoj govorim. Ali Namri zna. Na otvorenoj zemlji jedan pravac je jednako dobar kao i
drugi."
"Jo nisam uo ono to moram da ujem", progunao je Halek.
"On zagovara rat, a protiv mira", ree Namri.
"Ne", ree Leto. "Ni moj otac nije govorio protiv rata. Ali pogledajte ta je napravljeno
od njega. Mir ima samo jedno znaenje u ovom carstvu. Ono se sastoji u odravanju
jednog jedinog naina ivota. Zapoveda vam se da budete zadovoljni. ivot mora da bude
jednoobrazan na svim planetama po uzoru na ivot u vladi carevine. Glavni predmet
svetenikog prouavanja je da pronau ispravne oblike ljudskog ponaanja. Radi toga oni
se pozivaju na Muad'Dibove rei! Reci mi, Namri, jesi li ti zadovoljan?"
"Ne." Rei su izletele kao tupo, spontano odbijanje.
"Da li, onda, huli na boga?"
"Naravno da ne!"
"Ali ti nisi zadovoljan. Shvata, Gurni? Namri nam to potvruje. Svako pitanje, svaki
problem nema samo jedan ispravan odgovor. Razliitost se mora dopustiti. Jednolinost je
nepouzdana. Zato onda traite od mene jedno ispravno tvrenje? Da li to treba da bude
merilo za vau udovinu presudu?"
"Hoe li da me natera da naredim tvoje pogubljenje?" upitao je Halek glasom u kome
se oseala borba.
"Ne, saaliu se na vas", ree Leto. "Javite mojoj baki da hou da saraujem.
Sestrinstvo e moda doi u situaciju da zaali zbog moje saradnje, ali jedan Atreid daje
svoju re."
"Istinozborac bi trebalo ovo da proveri", ree Namri. "Ovi Atreidi..."
"Imae priliku da izgovori pred svojom bakom ono to mora da bude reeno", ree
Halek. Dao je mig glavom prema hodniku.
Namri je zastao pre no to e otii i bacio pogled na Leta. "Nadam se da smo dobro
uinili to smo ga ostavili u ivotu."
"Idite, prijatelji", ree Leto. "Idite i razmiljajte."
Kada su ova dvojica otila, Leto se bacio na lea, oseajui hladan krevet naspram
kimenog stuba. Ova kretnja odaslala je njegovu glavu u vrenje po rubu zainom
optereene svesnosti. U tom trenutku video je celu planetu - svako selo, svaki grad, svaku
varo, pustinjske predele i zasaene predele. Sva ova oblija koja su se razbijala o njegovu
viziju sadravala su bliske veze sa meavinom elemenata unutar i izvan njega. Video je
strukture drutva carstva odraene u fizikim strukturama njegovih planeta i njihovih
drava. Kao neko dinovsko odvijanje unutar njega, on je ovo otkrovenje video onakvo
kakvo je ono moralo da bude: prozor u nevidljive delove drutva. Videi ovo, Leto je
shvatio da svaki sistem ima svoj prozor. ak i sistem njegovog bia i njegove vaseljene.
Stao je da zuri kroz prozore kao neki kosmiki voajer.
Ovo je bilo ono to su njegova baka i Sestrinstvo traile. Znao je to. Njegova svest je
tekla novom, viom ravni. Oseao je prolost koju je nosio u svojim elijama, u svojim
pamenjima, u arhetipovima koji su esto pohaali njegove pretpostavke, u mitovima koji
su ga opkoljavali, u njegovim jezicima i njihovim preistorijskim krevima. Sva je bila
sazdana od oblija iz njegove ljudske i neljudske prolosti, sva od ivota kojima je sada on
zapovedao, konano ujedinjenim u njemu. I on spoznade sebe kao stvar uhvaenu u mreu
i struju nukleotida. Prema pozadini beskonanosti on je bio praivotinjski stvor u kome su
roenje i smrt bili bitno istovremeni, ali on je bio i beskonaan i praivotinjski, bie sa
molekularnim pamenjima.
Mi, ljudska bia, smo oblik kolonijskog organizma! pomislio je.
Oni su eleli njegovu saradnju: obeavanje saradnje donelo mu je jo jednu potedu od
Namrijevog noa za neko vreme. Pozivajui na saradnju oni su teili da u njemu
prepoznaju iscelitelja.
Palo mu je na um: ali ja im neu doneti drutveno ureenje na nain koji oni to
oekuju!
Grimasa je iskrivila Letova usta. Znao je da ne bi mogao da bude tako nesvesno
neprijatan kakav je bio njegov otac - despotizam na jednom kraju, a ropstvo na drugom ova vaseljena je moda preklinjala za onim 'starim dobrim danima'.
Njegov otac ga je tada iznutra oslovio, obazrivo pokuavajui, nesposoban da zahteva
panju, ve molei da ga saslua.
A Leto je odgovorio: "Ne. Pruiemo im zamrenost koja e im zaposesti umove. Postoji
mnogo naina bekstva od opasnosti. Kako e znati da sam opasan, osim ako me ne doive
hiljadama godina? Da, oe-unutar-mene, zadaemo im znak pitanja."
42.
Nema ni krivice ni nevinosti u vama. Sve u vezi sa tim je prolost. Krivica mlati mrtve, a
ja nisam Gvozdeni Malj. Vi mnotvo mrtvih ste samo ljudi koji su uradili odreene stvari i
seanja na te stvari osvetljavaju moju stazu.
Leto II svojim ivotima-pamenjima
Prema Hark al-Adu
"Samo od sebe se kree!" ree Farad'n glasom koji je jedva bio apat.
Stajao je iznad kreveta gospe Desike sa dva straara tik iza njega. Gospa Desika se
pridie u krevetu. Na sebi je imala parasvileni ogrta svetlucavobele boje sa
odgovarajuom trakom oko kose boje bakra. Farad'n je burno banuo u njenu sobu
nekoliko trenutaka ranije. Nosio je sivi leotard i bio sav u znoju od uzbuenja i naporne
jurnjave hodnicima palate.
"Koliko je sati?" upitala je Desika.
"Sati?" Farad'n je ozgledao zbunjen.
Jedan od straara prozbori: "Tri sata je posle ponoi, moja gospo." Straar je
bojaljivo okrznuo pogledom Farad'na. Mladi princ naiao je jurei kroz nonim icima
osvetljene hodnike, skupljajui usput zaprepaene straare.
"Ali kree se", ree Farad'n. Isturio je svoju levu ruku, a zatim desnu. "Video sam kako
se moje vlastite ruke smanjuju u debeljune pesnice i setio sam se. To su bile moje ruke kad
sam bio dete. Ja se i inae seam vremena kad sam bio dete, ali ovo je bilo... jasnije
43.
oveanstvo periodino prolazi kroz ubrzanje svojih dogaaja i u vezi sa tim doivljava
trku izmeu obnovljive vitalnosti oivljujueg i primamljive oteenosti dekadencije. U
ovoj periodinoj trci, svaki zastoj postaje rasko. Tek tada se moe razmiljati da je sve
doputeno; sve je mogue.
Muad'Dibov Apokrif
Dodir peska je vaan, ree Leto sebi.
Mogao je da oseti krupan pesak pod sobom na mestu gde je sedeo ispod blistavog
nebeskog svoda. Bili su ga prinudno nahranili jo jednom tekom dozom melana i Letov
um se okrenuo oko sebe poput vrtloga. Jedno neodgovoreno pitanje lealo je duboko u
levku tog vrtloga. Zato su oni neizostavno zahtevali da im to kaem? Gurni je bio
bandoglav; u to nije bilo sumnje. A i imao je nareenje od svoje gospa Desike.
Za ovu 'lekciju', izveli su ga iz siea na dnevnu svetlost. Imao je udan oseaj da je
dozvolio svom telu da ode na kratak izlet iz siea, dok je njegovo unutranje bie
posredovalo izmeu Vojvode Leta I i starog Barona Harkonena. Oni su se tukli unutar
njega, preko njega, jer on nije hteo da im dopusti da neposredno stupe u dodir. Ova borba
ga je nauila ta se dogodilo sa Alijom. Sirota Alija.
Leto je osetio blistavu svetlost izvan sebe i tamu iznutra, ali je ta tama bila prikrivaka,
zatitnika i topla. Svetlost je poela da se rasplamsava i on oseti da ona dopire iz tame
unutar njega, kovitlajui se poput blistavog oblaka. Njegovo telo je postalo prozrano, i
vuklo ga je navie, pa ipak je zadrao onu ajnfale vezu sa svakom elijom i nervom.
Mnotvo njegovih unutranjih ivota svrstalo se u stroj i nita nije ostalo zbrkano ili
pomeano. Postali su veoma tihi udvostruavajui njegovu vlastitu unutranju tiinu; svaki
ivot-pamenje bio je odvojen u jedno netelesno i nerazjedinjeno bie.
Leto im tada prozbori: "Ja sam va duh. Ja sam jedini ivot koji moete da shvatite. Ja
sam stanite vaeg duha u zemlji koje nigde nema, zemlji koja je va jedini preosatali dom.
Bez mene, pojmljiva vaseljena vraa se haosu. Tvorako i nedokuivo su nerazmrsivo
povezani u meni; jedino ja mogu da posredujem izmeu njih. Bez mene, ljudski rod e
utonuti u prljavtinu i tatinu saznavanja. Kroz mene, vi i oni ete nai jedini put koji vodi
iz haosa: razumevanje ivljenjem."
Izrekavi ovo, on odustade od sebe i postade on sam, svoja vlastita linost koja je
zaokruavala celokupnost svoje prolosti. Nije to bila pobeda, niti poraz, ve jedna nova
stvar koju je valjalo podeliti sa bilo kojim ivotom koji bi on izabrao.
Leto je uivao u ovoj novini, doputajui joj da zaposedne svaku eliju, svaki nerv,
naputajui ono to mu je ajfale bio pruio, i ponovo zadobijajui tu celokupnost u istom
trenutku.
Posle izvesnog vremena probudio se u beloj pomrini. U jednom blesku svesti shvatio je
gde se njegovo telo nalazilo: sedelo je na pesku na otprilike kilometar od stenovitog zida
koji je oznaavao severnu granicu siea. Ovaj sie mu je sada bio znan: Jakarutu
zasigurno... i Fondak. Ali on je bio mnogo drugaiji od mitova, legendi i glasina koje su
krijumari putali.
Neka mlada ena sedela je na ebetu odmah naspram njega sa blistavom sjajnom
kuglom privrenom vrpcom za levi rukav, koja joj je lebdela odmah iznad glave. Kada je
Leto odvratio pogled sa sjajne kugle, ukazale su se zvezde. Poznavao je ovu mladu enu:
bila je jedna od onih iz njegove vizije od ranije, priteljka kafe. Ona je bila Namrijeva
neakinja, isto tako brza na nou kao Namri. No joj je leao u krilu. Na sebi je imala
jednostavnu zelenu odeu preko svog pustinjskog odela. Sabiha, tako je glasilo njeno ime.
Namri je sa njom imao posebne planove.
Sabiha je opazila razbuivanje u njegovim oima, te ree: "Skoro je zora. Proveo si celu
no ovde."
"I dobar deo dana", ree on. "Pravi dobru kafu."
Ova izjava ju je zaudila, no ona pree preko nje sa prostodunou koja je govorila o
strogoj obuenosti i izriitim uputstvima dobijenim za sadanje ponaanje.
"Ovo je as ubica", ree Leto. "Ali tvoj no vie nije potreban." Pogledao je na kris-no
u njenom krilu.
"Namri e da izrekne sud o tome", ree ona.
Dakle, ne Halek. Samo je potvrdila njegovo unutranje saznanje.
"ai-Hulud je veliki skuplja ubreta i brisa nepoeljne dokazne grae", ree Leto.
"Lino sam ga na taj nain iskoristio."
Ovla je poloila ruku na drku noa.
"Koliko mnogo se otkriva po ovom gde sedimo i kako sedimo", ree on. "Ti sedi na
ebetu a ja na pesku."
Njene ake sklopie se oko drke noa.
Leto zevnu, tako da ga od razjapljivanja i istezanja zabolee eljusti. "Imao sam viziju u
koju si i ti bila ukljuena", ree on.
Ramena joj se lako opustie.
"Bili smo jednostrani u pogledu na Arakis", ree on. "Divljaki sa nae strane. Postoji
odreen zamah u onome to smo dosad inili ali sada se moramo reiti jednog dela naeg
rada. Terazije se moraju dovesti u bolju ravnoteu."
Zbunjena namrtenost dotakla je Sabihino lice.
"Moja vizija", ree on. "Ukoliko ponovo ne uspostavimo igru ivota ovde na Dini,
zmaja na dnu pustinje vie nee biti."
Zbog toga to je upotrebio stari slobodnjaki naziv za velikog crva, ona ga je za
trenutak razumela. Zatim ree: "Crvi?"
"Nalazimo se u mranom hodniku", ree on. "Bez zaina Carstvo e se raspasti. Esnaf
se nee kretati. Planete e lagano izgubiti jasno seanje jedne na druge. Okrenue se
unutra prema sebi. Svemir e postati granica kada Esnafovi navigatori izgube svoju
vetinu. Pripiemo se uz vrhove naih dina i neemo nita znati o stvarima iznad i ispod
nas."
"Govori vrlo udno", ree ona. "Kako si mene video u svojoj viziji?"
Osloni se na slobodnjako praznoverje! pomislio je. Zatim ree: "Postao sam
pasigrafian. Ja sam ivi glif koji ispisuje promene koje se moraju dogoditi. Ako ih ja ne
ispiem, sukobie se sa takvim veljim jadima kakve ljudsko bie ne bi trebalo da iskusi."
"Kakve su ovo rei?" upitala je, i dalje ovla drei aku na nou.
Leto je obrnuo glavu prema stenama Jakarutua, i ugledao zaetak sjaja koji je po svoj
prilici dolazio od Drugog Meseca na njegovom putu iza stena pred zoru. Samrtni ropac
pustinjskog zeca skroz ga je razdrmao. Video je kako Sabiha uzdrhta. Usledilo je
klepetanje krila - ptica grabljivica, noni stvor ovde. Video je tinjajui sjaj mnogih oiju
dok su preletale iznad njega, stremei ka pukotinama u stenju.
"Moram da sledim zapovesti mog novog srca", ree Leto. "Gleda na mene isto kao na
dete, Sabiha, ali kad bi..."
"Savetovali su me da budem oprezna sa tobom", ree Sabiha i sada su joj ramena bila
ukruena od pripravnosti.
Zauo je strah u njenom glasu i rekao: "Ne boj me se, Sabiha. Proivela si osam godina
due od ovog mog tela. Zbog toga ti odajem ast. Ali ja imam nebrojeno hiljada vie drugih
ivota, daleko vie no to ti zna. Ne gledaj na mene kao na dete. Premostio sam mnoge
budunosti i, u jednoj, video nas upletene u ljubavi. Ti ja, Sabiha."
"ta si... To ne moe..." Zastala je u pometnji.
"Ova ideja bi mogla da te pridobije", ree on. "A sada mi pomozi da se vratim u sie,
jer sam pohodio daleka mesta i slab sam i iznuren od mojih putovanja. Namri mora da
uje gde sam bio."
Videvi kod nje neodlunost, on ree: "Zar ja nisam Gost Peine? Namri mora da sazna
ono to sam ja saznao. Moramo da uinimo mnoge stvari da ova naa vaseljena ne bi
propala."
"Ne verujem ono... za crve", ree ona.
"Ni ono o nama upletenim u ljubavi?"
Zavrtela je glavom. No mogao je da primeti kako misli proleu njenim umom kao perje
noeno vetrom. Njegove rei su je i privlaile i odbijale. Biti saputnica moi, svakako je
sadravalo veliku ar. A ipak, tu su bila nareenja njenog ujaka. Ali jednog dana ovaj sin
Muad'Diba e moda vladati ovde na Dini i do najudaljenijih domaaja njihove vaseljene.
Potom se sukobila sa jednim krajnje slobodnjakim, peinsko-skrivakim gnuanjem
prema takvoj budunosti. Letova saputnica bila bi svakom na oku, bila bi predmet
ogovaranja i uhoenja. Dodue, mogla bi da ima bogatstvo i...
"Ja sam Muad'Dibov sin, sposoban da vidim budunost", ree on.
Smestila je polagano no u korice, lako se podigla sa ebeta, prila mu sa strane i
pomogla da stane na noge. Leto je otkrio da ga zabavlja ono to je zatim uradila: uredno je
smotala ebe i prebacila ga preko desnog ramena. Opazio je kako odmerava razliku u
veliini njihovih tela, mislei na njegove rei: Upleteni u ljubavi!
Veliina je jo jedna stvar koja se menja, pade mu na um.
Potom je poloila aku na njegovu ruku da ga pridri i kontrolie njegov hod. Sapleo se
i ona ree otro: "Predaleko smo od siea za to!" Mislila je na nepoeljni zvuk koji bi
mogao da privue nekog crva.
Leto je osetio da je njegovo telo postalo suva ljutura poput one koju je insekt napustio.
Ova ljutura mu je bila poznata: bila je jedno sa drutvom koje je bilo izgraeno za
trgovinu melanom i njegovoj religiji Zlatnog Eliksira. Bila je ispranjena sopstvenim
neumerenostima. Muad'Dibovi visoki ciljevi srozali su se do arobnjatva koje je bilo
nametnuto vojnikom silom Aukafa. Muad'Dibova religija je sada imala drugo ime; bio je
to ein-san-ao, jedan iksijanski naziv koji je oznaavao estinu i ludilo onih koji su mislili
da vaseljenu mogu da dovedu do raja na iljku kris-noa. Ali to bi se, takoe, promenilo
poto se Iks bila promenila. Jer oni su bili samo deveta planeta njihovog sunca i ak su
zaboravili jezik koji im je podario njihovo ime.
"Dihad je bio vrsta masovnog ludila", promrmljao je.
"ta?" Sabiha se usredsredila na zadatak da ga natera da hoda bez ritma, trudei se da
prikrije njihovo prisustvo ovde na otvorenom pesku. Za trenutak je zadrala panju na
njegovim reima, a zatim ih je protumaila kao jo jedan proizvod njegovog oiglednog
zamora. Oseala je slabost u njemu, nain na koji je bio iscpljen transom. Sve ovo joj se
inilo beskrajnim i surovim. Ako mu je bilo sueno da bude ubijen, kao to je Namri
govorio, onda je to trebalo uraditi brzo, bez sve ove glume sporednih lica na pozornici.
Leto je, dodue, stalno govorio o nekom udesnom otkrovenju. Moda je to bilo ono to je
Namri traio. To je, zacelo, morala da bude pobuda koja je stajala iza postupaka roene
bake ovog deteta. Zato bi inae Naa Gospa Dine dala svoje odobrenje za ova uasna dela
protiv jednog deteta.
Deteta?
Ponovo je porazmislila o njegovim reima. Sada su se nalazili u podnoju grebena i ona
zaustavi ovo bie koje joj je bilo povereno, dozvoljavajui mu da za trenutak predahne
ovde gde je bilo bezbednije. Gledajui dole na njega u mutnoj svetlosti zvezda, upitala je:
"Kako bi moglo da se desi da ne bude vie crva?"
"Jedino ja to mogu da izmenim", ree on. "Ne boj se. Ja sve mogu da izmenim."
"Ali to je..."
"Neka pitanja nemaju odgovore", ree on. "Video sam tu budunost, ali bi te njene
protivrenosti samo zbunile. Ovo je promenjiva vaseljena, a mi smo najneobinija
promena od svih. Mi treperenjem odgovaramo na mnoge uticaje. Nae budunosti
zahtevaju stalno utvrivanje vremena. A sad, postoji prepreka koju moramo da uklonimo.
Ovo iziskuje da uinimo svirepe stvari, da idemo protiv naih najosnovnijih, najdraih
elja... Ali to mora biti uinjeno."
"ta mora biti uinjeno?"
"Jesi li ikad ubila prijatelja?" upitao ju je okrenuvi se i prvi se uputivi prema rupi
koja se koso pela do skrivenog ulaza u sie. Kretao se onoliko brzo koliko mu je to
iznurenost od transa doputala, no ona je stupala odmah iza njega, hvatajui ga za odeu i
povlaei ga da se zaustavi.
"ta znai ovo o ubistvu prijatelja?"
"On e umreti u svakom sluaju", ree Leto. "Ne moram ja to da uinim, ali bih mogao
to da spreim. Ako ne spreim, zar to nije isto kao da sam ga ubio?"
"Ko je to... taj to e umreti?"
"Izbor mi nalae da utim", ree on. "Moda u morati da dam svoju sestru udovitu."
Ponovo se okrenuo od nje i kada je ovog puta povukla njegovu odeu on se odupro,
odbijajui da odgovori na njena pitanja. Najbolje je da ne zna dok za to ne kucne as,
pomislio je.
44.
Prirodno odabiranje bilo je opisano kao odabirno ouvanje u prirodnoj sredini onih
koji e imati potomstvo. Kada su, meutim, ljudska bia u pitanju, ovo je do krajnosti
ograniavajua taka gledanja. Spolno rasploavanje tei eksperimentu i novini. To izaziva
mnoga pitanja, ukljuujui i ono prastaro da li je prirodna sredina odabirni inilac tek
proto su se varijacije dogodile, ili sredina igra pred-selektivnu ulogu u odreivanju
varijacija kojima prua okrilje. Dina u stvari nije odgovorila na ova pitanja; ona je samo
iznela nova pitanja na koja e Leto i Sestrinstvo moda pokuati da odgovore tokom
sledeih pet stotina pokoljenja.
Dinina katastrofa, prema Hark al-Adu
Goletne mrke stene Zatitnog Zida nazirale su se u daljini, prikazujui se Ganimi kao
otelovljenje one slabosti koja je ugroavala njenu budunost. Stajala je na rubu krovnog
vrta, na vrhu Tvrave, dok je sunce zalazilo iza njenih lea. Sunce je imalo zagasito
narandast sjaj od oblaka koji su lebdeli izmeu, boje jednako raskone kao ona na obodu
crvovih usta. Uzdahnula je, razmiljajui: Alija... Alija... Je li sueno da tvoja sudbina
zadesi i mene?
Unutranji ivoti su sve vie pretili u poslednje vreme. Bilo je neeg u vezi sa enskom
uslovljenou u slobodnjakom drutvu - moda je re o stvarnoj seksualnoj razlici, no ma
ta da je u pitanju - ene su bile podlonije toj unutranjoj plimi. Njena baba ju je, dok su
krojile planove, upozorila na to, oslanjajui se na nagomilanu mudrost Bene Geserita ali i
budui pretnje toj mudrosti u Ganimi.
"Izrodstvo", govorila je gospa Desika, "na izraz za roene kao formirane linosti, ima
dugu istoriju gorkih iskustava iza sebe. ini se da do toga dolazi tako to se unutranji
ivoti dele. Razdvajaju se u dobroudne i zloudne. Dobroudni ostaju posluni i korisni.
Zloudni se, izgleda, ujedinjuju u jednu monu duu, pokuavajui da preuzmu ivo telo i
njegovu svest. Zna se da ovaj proces zahteva znatno vreme, ali su njegovi znaci dobro
poznati."
"Zato si napustila Aliju?" upitala je Ganima.
"Pobegla sam u strahu od onog to sam stvorila", rekla je Desika tihim glasom.
"Odustala sam. A teret koji sad nosim na dui je da... sam moda prerano odustala."
"ta hoe da kae?"
"Jo ne mogu da objasnim, ali... moda... ne! Neu da ti dajem lane nade. Gafla,
poremeaj izroavanja, ima dugu istoriju u ovekovoj mitologiji. Nosio je mnogo imena, ali
je uglavnom nazivan posednutou. Izgleda da tako i jeste. Izgubi svoj put u zloudnosti i
ona te zaposedne."
"Leto... se bojao zaina", ree Ganima, otkrivi da je bila u stanju da smireno govori o
njemu. Uasna cena se zahtevala od njih!
"I pametno", rekla je Desika. Vie od toga nije elela da kae.
"Koliko dugo?"
"Jo ne znamo. Pregovaramo oko toga. Ali Dankan je poslan kui."
"A moja baka?"
"Ona je zasad odluila da ostane na Salusi."
"Ko moe da joj zameri zbog toga?" upitala je Ganima.
"Ta budalasta svaa sa Alijom!"
"Ne pokuavaj da mi podvali, Irulan! To nije bila budalasta svaa. ula sam prie."
"Bojazni Sestrinstva..."
"Stvarne su", ree Ganima. "Pa prenela si mi poruku. Hoe li da iskoristi ovu priliku
za jo jedan pokuaj da me odvrati?"
"Odustala sam."
"Trebalo bi da zna i neto bolje od pokuavanja da me lae", ree Ganima.
"Tako, dakle! Nastaviu sa pokuajima da te odvratim. Put koji si izabrala predstavlja
ludost." I Irulan se u uenju zapitala zato je dozvolila da Ganima postane tako
razdraujua po nju. Jednu Bene Geserit ne bi smelo nita da razdrai. Rekla je:
"Zabrinuta sam zbog krajnje opasnosti koja ti preti. Zna to. Gani, Gani... Ti si Polova
ker. Kako moe..."
"Zato to sam njegova ker", ree Ganima. "Mi Atreidi proteemo se unazad sve do
Agamemnona i svesni smo ta se nalazi u naoj krvi. Nikad to nemoj da zaboravi, jalova
suprugo mog oca. Mi Atreidi imamo krvavu istoriju i jo nismo zavrili sa krvoproliima."
Zbunjena, Irulan upita: "Ko je Agamemnon?"
"Kako se tankim tvoje podrugljivo Bene Geserit obrazovanje pokazuje", ree Ganima.
"Stalno zaboravljam da vi skraujete istoriju. Ali moja pamenja seu unazad do..."
Prekinula je; najbolje je ne buditi one seni iz njihovog lakog sna.
"Ma ega da se sea", ree Irulan, "morala bi da zna kako je ovaj put opasan da ..."
"Ubiu ga", ree Ganima. "Duguje mi jedan ivot."
"A ja u to spreiti ako mogu."
"To ve znamo. Nee dobiti priliku. Alija te alje na jug u jedan od novih gradova dok
se sve ne svri."
Irulan je prestravljeno zavrtela glavom. "Gani, poloila sam zakletvu da u te tititi od
bilo kakve opasnosti. Uiniu to vlastitim ivotom ako je neophodno. Ako misli da u
amiti u nekoj bednoj jedidi ciglenih zidova dok ti..."
"Uvek postoji Juanui", ree Ganima blagim glasom. "Imamo mrtvaku cedionicu kao
izbor. Sigurna sam da odatle ne bi mogla da se mea."
Irulan je pobledela, poklopila akom usta, zaboravljajui za trenutak na svoju
uvebanost. Ovo gotovo potpuno naputanje svega osim ivotinjskog straha bilo je merilo
koliko je mnogo briga uloila u Ganimu. Progovorila je iz dubine oseanja skrhanosti,
doputajui mu da zatitra na njenim usnama. "Gani, ne bojim se za sebe. Bacila bih se
crvu u usta za tebe. Da, ja sam ono, kako si me nazvala, jalova supruga tvog oca, ali ti si
dete koje nisam mogla da imam. Molim te..." Suze zablistae u uglovima njenih oiju.
Ganima je s mukom progutala knedlu u grlu i rekla: "Postoji jo jedna razlika izmeu
nas. Ti nikad nisi bila Slobodnjak. Ja nisam nita drugo do to. To je ponor koji nas
razdvaja. Alija zna. Ma ta ona osim toga moda jeste, ovo zna."
"Ne moe da bude sigurna ta Alija zna", ree Irulan sa gorinom u glasu. "Kad ne
bih znala da je Atreid, zaklela bih se da je stavila sebi u zadatak da uniti svoju roenu
Porodicu."
A otkud zna da je ona jo Atreid, pomisli Ganima udei se Irulaninoj zaslepljenosti.
Ovo je bila jedna Bene Geserit, a ko je bolje od njih znao istoriju Izrodstva? Ona izgleda
ne bi dopustila sebi ni da pomisli na to, a kamoli da poveruje u tako neto. Mora da je Alija
45.
Jedna mala ptica te pozva
Iz kljuna prugastog, zagasitocrvene boje.
Jednom se oglasi iznad Sie Tabra
I ti otide u ravnicu pogreba.
Tubalica za Letom II
Leta je probudio zveket vodenih prstenova u eninoj kosi. Pogledao je prema otvorenom
ulazu svoje elije i tamo ugledao Sabihu u sedeem poloaju. U svesti poluutonuloj u zain,
video ju je ocrtanu svim onim to mu je njegova vizija otkrila o njoj. Imala je dve godine
vie od starosnog doba u kome je veina slobodnjakih ena udata ili barem zaruena.
Prema tome njena porodica ju je uvala za neto... ili nekog. Bila je stasala za udaju...
oigledno. Njegove vizijom zaodenute oi videle su je kao bie iz zemaljske prolosti
oveanstva: crna kosa i svetla put, duboke one duplje to je njenim potpuno plavim
oima pridavalo zelenkasto osenenje. Imala je mali nos i iroka usta iznad otre brade. I
bila je za njega ivo obeleje da se za planove Bene Geserit znalo - ili pomiljalo na njih ovde u Jakarutu. Oni su se, dakle, nadali da kroz njega oive faraonski imperijalizam, zar
ne? ta je onda bilo sa njihovom zamilju da ga primoraju da oeni roenu sestru? Sabiha
to jamano nije mogla da sprei.
Njegovi tamniari su ipak znali za ovaj plan. Ali kako su saznali? Oni nisu sudelovali u
njegovoj viziji. Oni nikada nisu poli sa njim tamo gde je ivot postajao pokretna opna
drugih dimenzija. Povratna i kruna subjektivnost vizije koja je otkrila Sabihu bila je
njegova i samo njegova.
Ponovo su vodeni prstenovi zazveali u Sabihinoj kosi i taj zvuk je uskomeao njegove
vizije. Znao je gde je ranije bio i ta je tada nauio. Nita nije moglo to da izbrie. Nije se,
sada, vozio u palankinu na leima velikog Tvorca, a zveket vodenih prstenova meu
putnicima nije bio ritam njihovih putnikih pesama. Ne... nalazio se ovde u eliji u
Jakarutuu, ukrcan za ono najopasnije od svih putovanja: daleko od i natrag do Al assunna val-jamas, od stvarnog sveta ula i natrag u taj svet.
ta je radila tamo sa vodenim prstenovima u svojoj kosi? Oh, da. Spravljala je jo onog
variva za koje su mislili da ga dri u zatoenitvu: hrana nadevena zainskom esencijom
koja je imala da ga odrava pola unutra, a pola izvan stvarne vaseljene, sve dok ili umre ili
plan njegove babe uspe. I svaki put kada je pomislio da je pobedio, oni su ga vraali
natrag. Gospa Desika je bila u pravu, naravno - ta stara vetica! Ali ta su samo zamislili.
Potpuno uskrsavanje svih onih ivota unutar njega nije bilo od koristi sve dok nije mogao
da ustroji podatke i pamti ih po volji. Ti ivoti bili su sirova graa anarhije. Jedan ili svi
oni zajedno mogli su da ga savladaju. Zain i njegova naroita funkcija ovde u Jakarutuu
predstavljali su beznadenu igru.
Sada Gurni eka na znak, a ja odbijam da mu ga dam. Koliko dugo e njegovo
strpljenje potrajati?
Zurio je u Sabihu. Zabaena kapuljaa otkrivala je istetovirane plemenske are na
njenim slepoonicama. Leto nije od prve prepoznao ove are, ali se onda setio gde se
nalazio. Da, Jakarutu je jo iveo.
Leto nije znao da li da bude zahvalan svojoj baki ili da je mrzi. Ona je elela da on
poseduje instikte na nivou svesti. Ali instikti su bili samo rasna pamenja koja su upuivala
na to kako da se izae na kraj sa krizama. Njegova neposredna pamenja onih drugih
ivota kazivala su mu mnogo vie od toga. Sva ona su sada bila ustrojena, i mogao je da
vidi u kakvoj opasnosti bi se naao ako bi se otkrio pred Gurnijem. Nije bilo naina da
sakrije to stanje od Namrija. Namri je predstavljao drugaiji problem.
Sabiha je ula u eliju sa inijom u rukama. Voleo je nain na koji je svetlost dolazei
spolja pravila dugine krugove po rubu njene kose. Neno mu je podigla glavu i stala da ga
hrani iz inije. Tek tada je shvatio koliko je onemoao. Pustio ju je da ga hrani dok je
njegov um nastavio da krstari, oivljavajui sednicu sa Gurnijem i Namrijem. Verovali su
mu. Namri vie nego Gurni, ali ak ni Gurni nije mogao da porekne ono to su mu njegova
ula ve saoptila o ovoj planeti.
Sabiha mu obrisa usta porubom svoje odee.
Ahhh, Sabiha, pomislio je, podseajui se one druge vizije koja mu je ispunila srce
bolom. Mnoge noi prosanjao sam pokraj otvorene vode, sluajui vetrove koji su hujali
iznad glave. Mnoge noi je moje telo lealo pored zmijske jazbine i ja sam snevao o Sabihi
u vrelini leta. Video sam je kako slae zainski hleb ispeen na usijalo vrelim ploama od
plastinog elika. Video sam bistru vodu u kanatu, krotku i sjajnu, ali je oluja hujala kroz
moje srce. Pijuckala je kafu i jela. Njeni zubi su blistali u tami. Video sam je kako uplie
moje vodene prstenove u svoju kosu. ilibarska mirisnost njenih nedara probijala se do
mojih najunutarnjijih oseanja. Kinjila me je i ugnjetavala samim svojim postojanjem.
Pritisak njegovih mnogobrojnih pamenja rasprsnuo je vremenski zamrznuto
zaokrugljenje kome se ranije pokuavao da odupre. Osetio je sjedinjena tela, seksualne
zvuke, ritmove utkane u svaki ulni utisak: usne, disanje, vlano dahtanje, jezike. Negde u
njegovoj viziji pomolie se zavojita oblija, boje uglja, i on oseti otkucaje ovih oblija dok
su se obrtala unutar njega. Jedan glas je zavapio u njegovoj lobanji: "Molim te, molim,
molim, molim..." Dolo je do silnog nabreknua odraslog mukarca u njegovim slabinama i
on oseti da su mu usta otvorena, drei se, pripijajui se uz spoljni oblik ekstaze. Zatim je
usledio uzdah, rasplinuta ustalasana slast, propadanje.
Oh, kako je slatko pustiti to da doe u ivot!
"Sabiha", proaptao je. "Oh, moja Sabiha."
Kada je postalo oigledno da je njen hranjenik posle svog obroka pao u trans, Sabiha
podie iniju i krenu, zastavi na ulazu da bi rekla Namriju: "Ponovo je nazvao moje ime."
"Vrati se i ostani s njim", ree Namri. "Moram da pronaem Haleka i razmotrim ovo s
njim."
Sabiha ostavi iniju pored ulaza i vrati se u eliju. Sela je na ivicu kreveta, netremice
posmatrajui Letovo oseneno lice.
U tom trenutku on otvori oi, isturi ruku i dotae joj obraz. Zatim je poeo da joj
govori, priajui joj o viziji u kojoj je bila ivela.
Dok je govorio prekrila je svojom akom njegovu. Kako je sladak bio... kako veoma
sladak - skljokala se na krevet pridrana njegovom rukom, van svesti jo pre nego to je
izvukao ruku ispod nje. Leto sede, oseajui dubinu svoje iznurenosti. Zain i njegove
vizije bili su ga iscrpli. Tragao je u elijama svoga tela za svakom uteenom iskrom
energije, a onda se spustio na krevet ne uznemiravajui Sabihu. Morao je da ode, ali je
znao da nee daleko dospeti. Polagano je zakopao svoje peano odelo, odgurnuo odeu i
odunjao se hodnikom do izlaznog okna. Tamo se nahodilo nekolliko ljudi, zauzetih svojim
poslovima. Oni su ga poznavali, ali on nije spadao u njihovu odgovornost. Namri i Halek su
valjda znali ta je on radio; Sabiha nije mogla da bude daleko.
Otkrio je neku vrstu bonog prolaza i smelo krenuo niz njega.
Tamo pozadi, Sabiha je spokojno spavala sve dok je Halek nije probudio.
Pridigla se, protrljala oi, ugledala prazan krevet, ugledala svog ujaka kako stoji iza
Haleka i videla srdbu na njihovim licima.
Namri je dao odgovor izrazu na njenom licu: "Da iezao je."
"Kako si mogla da mu dozvoli da pobegne?" razbesneo se Halek. "Kako je ovo
mogue?"
"Opazili su ga kad se uputio prema donjem izlazu", ree Namri, glasom koji je bio
udnovato miran.
Sabiha drhtavo ustuknu pred njima, priseajui se.
"Kako?" zahtevao je objanjenje Halek.
"Ne znam. Ne znam."
"No je, a on je slab", ree Namri. "Nee daleko dospeti."
Halek se brzo okrete prema njemu. "Ti eli da deak umre!"
"To me ne bi raalostilo."
Ponovo se Halek uneo u lice Sabihi. "Kai mi ta se dogodilo."
"Dotakao mi je obraz. Nije prestajao da mi pria o svojoj viziji... nas dvoje zajedno."
Spustila je pogled na prazan krevet. "Uinio je da zaspim. Omaijao me je."
Halek okrznu pogledom Namrija. "Da li bi mogao da se krije negde unutra?"
"Nigde unutra. Bio bi otkriven, vien. Stremio je ka izlazu. Napolju je."
"Magija", promrmljala je Sabiha.
"Nije magija", ree Namri. "Hipnotisao te je. Gotovo je i sa mnom to uinio, sea se?
Rekao je da sam mu ja prijatelj."
46.
Mir zahteva reenja, ali mi nikad ne postiemo iva reenja; mi se samo upinjemo da ih
dostignemo. Utvrena reenja su, prema definiciji, mrtva reenja. Nevolja sa mirom je u
tome to tei da kanjava greke umesto da nagrauje blistavost uma.
Rei mog oca: opis Muad'Diba rekonstruisan od strane Hark al-Ada
"Ona obuava njega? Ona obuava Farad'na?"
Alija je zurila u Dankana Ajdaha sa hotiminom meavinom ljutine i neverice. Esnafov
svemirski brod uplovio je u orbitu oko Arakisa u podne po lokalnom vremenu. Jedan as
kasnije brod je spustio Ajdaha u Araken, nenajavljeno, ali sasvim slobodno i javno. U roku
od nekoliko minuta topter ga je dopremio do vrha tvrave. Izvetena o njegovom
predstojeem dolasku, Alija ga je pozdravila ovde, hladno zvanina pred svojom straom,
ali sada su se nalazili u njenim odajama, ispod severnog venca. Upravo joj je predao svoj
izvetaj, verno, tano, podvlaei na mentatski nain svaku injenicu.
"Ona nije pri sebi", ree Alija.
Gledao je na ovaj iskaz kao na mentatski problem. "Svi pokazatelji govore da je ona i
dalje uravnoteena i pri zdravom razumu. Rekao bih da je indeks njene razboritosti bio..."
"Dosta s tim!" odsekla je Alija. "ta bi mogla da bude njena namera?"
Ajdaho, koji je znao da njegova vlastita emocionalna ravnotea sada zavisi od
povlaenja u mentatsku hladnou, ree: "Proraunao sam da razmilja o veridbi svoje
unuke." Smotreno je davao blag izraz crtama svog lica, masku za pomamni jad koji je
pretio da ga potpuno obrva. Ovde vie nije bilo Alije. Alija je bila mrtva. Za neko vreme je
uspevao da pred svojim ulima zadri predstavu mita-Alije, nekog koga je proizveo iz
vlastitih potreba, ali jedan mentat je samo na ogranieno vreme mogao da opstaje u
takvom samoobmanjivanju. Ovaj stvor u ljudskoj pojavi bio je posednut; njega je gonila
demonska dua. Ajdahove eliaste oi sa svojim neizmernim brojem ploica bile su
sposobne da po volji u njegovim vizuelnim centrima proizvedu mnotvo mitova-Alija. Ali
kada ih je spajao u jedinstvenu sliku, od Alije nije ostajao ni trag. Crte njenog lica
pokretale su se prema drugim zahtevima. Ona je bila ljutura unutar koje je bio poinjen
zloin.
"Gde je Ganima?" upitao je.
Odmahnula je rukom na ovo pitanje. "Poslala sam je sa Irulan da ostane pod
Stilgarovom zatitom."
Neutralna teritorija, pomislio je. Dolo je do jo jednog pregovaranja sa buntovnim
plemenima. Ona gubi tlo pod nogama, a nije svesna toga... ili da li je tako? Postoji li neki
drugi razlog? Da li je Stilgar preao na njenu stranu?
"Veridba", mozgala je Alija. "Kakve su prilike u Kui Korino?"
"Salusa vrvi od bliskih i daljih srodnika i svi se trude da utiu na Farad'na, nadajui se
udelu u njegovom povratku na vlast."
"A ona ga obuava u Bene Geseritu..."
"Zar to ne pristaje Ganiminom suprugu?"
Alija se nasmeja u sebi, pomislivi na Ganimin nepokolebljiv bes. Neka se samo Farad'n
obuava. Desika je obuavala le. Sve bi trebalo da se ostvari na najbolji nain.
"Moram ovo iscrpno da razmotrim", ree ona. "Vrlo si tih, Dankane."
"Oekujem tvoja pitanja."
"Shvatam. Zna, bila sam veoma ljuta na tebe. Da je ti odvede Farad'nu!"
"Naredila si mi da to ostvarim."
"Bila sam primorana da pustim glasine da su vas oboje zarobili", rekla je.
"Posluao sam tvoje naredbe."
"Ponekad si tako prozaian, Dankane. Gotovo me plai. Ali ako nisi imao, pa..."
"Gospa Desika je van opasnosti", ree on. "A za Ganimino dobro trebalo bi da
budemo zahvalni to..."
"Izvanredno zahvalni", sloila se. Istom je pomislila: On vie nije pouzdan. Poseduje tu
prokletu odanost Atreidima. Moram da naem neki izgovor da ga poaljem odavde... i
uklonim ga s puta. Nesrean sluaj, naravno.
Dotakla je obraz.
"Dankane, Dankane, kako je to tuno", ree ona. "Ali ne mogu da te zadrim ovde sa
mnom. Previe toga se dogaa, a samo je nekolicina u koju imam potpuno poverenje."
Pustio je njenu ruku, iekujui.
"Bila sam prinuena da poaljem Ganimu u Tabr", ree ona. "Ovde vlada duboko
nespokojstvo. Pljakai iz Neravnih Zemalja probili su kanate u Kaga Bazenu i prolili svu
njihovu vodu u pesak. Araken je bio na ogranienim dnevnim sledovanjima. Bazen je jo
pun peanih pastrmki koje anju vodenu etvu. Preduzimamo, naravno, korake protiv
njih, ali smo se istanjili."
47.
Ovaj kameni oltar uz lobanju vladara ne prima nikakve molitve. Postao je grobnica
naricanja. Samo vetar uje glas ovog mesta. Krici nonih stvorenja i zauenost dva
meseca koji prolaze tuda, sve to govori da je njegov dan zavren. Ponizni molioci vie ne
dolaze. Posetioci su otili sa svetkovine. Kako je pusta staza niz ovu planinu.
Kada je dospeo do ruba kanjona oko njega je pala brza no sredinje pustinje. Ostao je
samo usahnuli glisando meseevog ara da mu osvetljava put prema Tanzeruftu. Osetio je
kako se otkucaji njegovog srca mnoe sa svim strahovima koje je obilje njegovog pamenja
pribavljalo. Bio je svestan da se moda uputio u Huanui-naa, kako su slobodnjaki
strahovi oznaavali najvee oluje: Zemljina mrtvaka cedionica. Ali ma ta se dogodilo
trebalo bi da bude bez vizije. Svakim korakom ostavljao je dalje iza sebe zainom izazvani
dianu, razastirui svesnost svoje intuitivno-stvaralake prirode sa njenim otvaranjem
prema nepokretnom lancu uzronosti. Na svakih sto koraka koje je u ovom asu pravio,
morao je da bude barem jedan korak u stranu, s onu stranu rei i ka dubokom
samoposmatranju njegove iznova dokuene unutranje stvarnosti.
Na ovaj ili onaj nain, oe, dolazim k tebi.
Nevidljive u stenama oko njega bile su ptice, objavljujui svoje prisustvo tankim
zvucima. Slobodnjaki prepreden oslukivao je njihove odjeke i njima se rukovodio tamo
gde nije mogao da vidi. Poesto, dok je promicao pored pukotina, obraao je panju na
zlokobno zelenilo oiju stvorenja koja su se uurila u skrovitima jer su znala da se oluja
pribliava.
Izronio je iz klisure u pustinju. ivi pesak se micao i disao pod njim, kazujui o
delovanjima u dubini i skrivenim pukotinama. Pogledao je unatrag i navie prema
meseinom ocrtanim poklopcima lave na bregovima Jakarutua. Cela struktura bila je
metamorfina, uglavnom oblikovana pritiskom. Arakis je imao jo poneto da kae o
sopstvenoj budunosti. Posadio je udaraljku da prizove crva i kada je ova poela da bije o
pesak, zauzeo je pogodan poloaj za motrenje i sluanje. Njegova desna ruka nesvesno je
posegla za atreidskim prstenom u obliku jastreba, skrivenim u zamrenom naboru njegove
diae. Gurni ga je bio otkrio, ali ga je ostavio. ta li je pomislio videvi Polov prsten?
Oe, oekuj me uskoro.
Crv je naiao s juga. Dolazio je izlomljenom putanjom da bi izbegao stenje. Nije bio
onoliko veliki koliko se Leto nadao, ali tu nije bilo leka. Procenio je brzinu njegovog
kretanja, zario kuke i hitro se uspentrao uz ljuspast bok dok je ovaj prelazio preko
udaraljke u piskavom raspravanju praine. Crv se lako okrenuo pod pritiskom kuka.
Vetar od njihovog jezdenja poeo je da mu iba odeu. Usredsredio je pogled na june
zvezde, mutne kroz oblak praine i upravio crva u tom pravcu.
Pravo u oluju.
Kada se prvi Mesec uzdigao, Leto je odmerio visinu oluje, izveo proraun vremena
njenog dolaska. Ne pre svitanja. irila se, skupljajui jo energije za ogroman skok. Bie,
po svoj prilici, puno posla za ekipe koje su radile na ekolokom preobraaju. Izgledalo je
da se planeta ovde bori protiv njih sa svesnim besom, besom koji je rastao to je
preobraaj zahvatao vie tla.
Celu no je gonio crva prema jugu, oseajui zalihe njegove energije u pokretima koji su
se prenosili preko njegovih stopala. Povremeno bi doputao ivotinji da jurne prema
zapadu, to je ona stalno pokuavala da ini, vuena nevidljivim granicama svoje teritorije
ili duboko usaenom sveu o nadolazeoj oluji. Crvi se ukopavaju da bi izbegli vetrove sa
peanim mlazevima, ali ovaj nije mogao da uroni pod pesak sve dok su Tvoreeve kuke
drale otvoren makar i jedan od njegovih prstenova.
Oko ponoi crv je pokazivao mnoge znake iscrpljenosti. Leto se pomerio nazad du
njegove glomazne hrbati i latio se mlatila, doputajui mu da uspori, ali nastavljajui da ga
tera prema jugu.
Oluja je stigla tik posle praskozorja. Prvo je zavladala iroka napeta nepominost
pustinjske zore koja je sabijala dine jedne u druge. Zatim ga je prethodea praina
naterala da zatvori titnike lica. U zgunjavajuoj praini, pustinja je postala sivosmea
slika bez oblija. Potom su peane iglice poele da zasecaju njegove obraze, ubadaju one
kapke. Osetio je grub, krupan pesak na jeziku i shvatio da je doao trenutak odluke. Da li
je trebalo da iskua stare prie, uinivi nepokretnim gotovo iscrpljenog crva? Bio mu je
dovoljan svega jedan otkucaj srca da odbaci ovaj izbor. Probio se natrag do crvovog repa i
olabavio kuke. Sada ve jedva miui, crv je poeo da rije pesak. Ali vikovi sistema za
prenoenje toplote ovog bia i dalje su razbuktavali ciklonsku pe iza njega u oluji koja se
pojaavala. Slobodnjaka deca su saznavala za opasnosti poloaja u blizini crvovog repa
jo u priama iz najranijeg detinjstva. Crvi su bili fabrike kiseonika; vatra je pomamno
gorela tokom njihovog kretanja, hranjena preobilnim isparavanjima od hemijskih
prilagoavanja trenju unutar njih.
Pesak je poeo da iba oko njegovih nogu. Leto je otkaio kuke i skoio u stranu da bi
izbegao vulkan oko repa. Sada je sve zavisilo od brzine ukopavanja u pesku na mestu koje
je crv prethodno rastresao.
Dokopavi statiki kompresor levom rukom, stao je da rije glatku stranu dine, znajui
da je crv suvie umoran da bi se vratio i progutao ga svojim ogromnim belonarandastim
ustima. Dok je rio levom rukom, desnom je izvadio pustinjski ator iz bale i pripremio ga
za naduvavanje. Sve je to bilo uraeno za manje od minuta: komora je bila postavljena u
peani dep tvrdih zidova na strani dine zaklonjenoj od vetra. Naduvao je komoru i
uvukao se u nju. Pre no to je zatvorio steza, pruio je kompresor i obavio obrnutu
radnju. Glatka strana se pokrenula i stala da se sulja na komoru. Svega nekoliko trunica
peska prodrlo je unutra dok je zatvarao otvor.
Sada je morao jo bre da dela. Nikakva cev za pesak ne bi dosegla toliko daleko da ga
trajno snabdeva vazduhom. Ovo je bila ogromna oluja, od onih koje je malo njih preivelo.
Svakako e prekriti ovo mesto tonama peska. Jedino je meki klobuk pustinjskog atora sa
svojim vrstim spoljanjim omotaem mogao da ga zatiti.
Leto se opruio na lea, skrstio ruke na grudima i utonuo u trans uspavanosti u kome e
mu se plua pomerati jedanput na sat vremena. Uradivi tako, on se predao nepoznatom.
Oluja e proi i ako ne razgoliti njegov troni vazduni dep, moglo je da se desi da izroni
odavde... ili je moglo da se dogodi da ue u Madinata assalam, Boravite Mira. Ma ta se
dogodilo, znao je da mora da presee niti, jednu po jednu, da bi mu na kraju ostala samo
Zlatna Staza. To je moralo da bude tako, ili vie nee moi da se vrati kalifatu naslednika
svog oca. Nije vie eleo da ivi la onog Desposinia, onog uasnog kalifata, pojui
tvorakom duhu svog oca. Nije vie eleo da uti kad svetenik izvetaeno govori
sablanjive besmislice: "Njegov kris-no e rasterati demone!"
Sa ovim uverenjem Letova svest je skliznula u mreu vanvremenskog dao.
48.
Postoje oigledni uticaji vieg reda u svakom planetarnom sistemu. Ovo se esto
pokazuje prilikom uvoenja zemaljskih formi ivota na novootkrivene planete. U svim
takvim sluajevima, ivot u slinim zonama razvija upeatljive slinosti prilagodljive
forme. Ova forma oznaava mnogo vie od spoljanjeg oblika; ona pretpostavlja ustrojstvo
nadivljavanja i odanost takvih ustrojstava. ovekova tenja za ovim meusobno zavisnim
redom i nae utoite unutar toga predstavljaju duboku nunost. Ova tenja moe,
meutim, da se izopai u nazadno, grevito pribegavanje istovetnosti. Ovo se uvek
potvrivalo kao smrtonosno za itav sistem.
49.
izabran 'jer je posedovao mudrost da bude nemilosrdan ne bivajui surov, da zna kada je
blagost, u stvari, put do vee surovosti'.
Ali ova situacija dospela je do take kojoj je Leto teio, te ree: "U stanju sam da se
podvrgnem Maadu."
"Biu sudija bilo koje Duhovne Probe", ree Muric. "Prihvata li to?"
"Bi-lal kaifa", ree Leto. Bez osposobljenosti.
Prepreden izraz promakao je Muricovim licem. Rekao je: "Ne znam zato ovo
doputam. Najbolje bi bilo da te odmah pogubim, ali ti si mali Batig, a ja sam imao sina
koji je mrtav. Doi, otii emo u uloh gde u sazvati Isnad da odlui o tebi."
Leto se, primetivi da svaki usiljen pokret ovog oveka odaje smrtnu presudu, pitao
kako bi bilo ko ovim mogao da bude zavaran. Rekao je: "Znam da je uloh Ahl as-sunna
val-jamas."
"ta jedno dete zna o stvarnom svetu?" upitao je Muric, dajui Letu znak rukom da
proe ispred njega ka topteru.
Leto je posluao, ali je paljivo oslukivao Slobodnjakove korake. "Najsigurniji nain
da se sauva tajna je da uini da ljudi poveruju da ve znaju odgovor", ree Leto. "Ljudi
tada ne postavljaju pitanja. Bilo je to pametno od vas koje su izgnali iz Jakarutua. Ko bi
poverovao da je uloh, mesto iz mitolokih pria, stvarno? I kakva povoljnost za
krijumare ili bilo kog drugog ko eli da ima pristup Dini."
Muricovi koraci se zaustavie. Leto se okrenuo, oslonivi se leima na bok toptera, dok
mu je njegovo krilo ostalo sa leve strane.
Muric je stajao na pola koraka udaljenosti sa izvuenim maula pitoljem i ciljao pravo
u Leta. "Dakle, ti nisi dete", ree Muric. "Prokleti kepec je doao da nas pijunira! Mislio
sam da govori suvie mudro za jedno dete, ali ti govori previe i to preuranjeno."
"Ipak ne previe", ree Leto. "Ja sam Leto, dete Pola Muad'Diba. Ako me ubije, ti i
tvoji ljudi ete propasti u pesak. Ako me potedi, odveu vas do veliajnosti."
"Ne igraj se sa mnom, kepecu" zareao je Muric. "Leto se nalazi u pravom Jakarutuu
odakle ti kae..." Presekao se. Ruka sa pitoljem se malko spustila u trenutku kad su mu
se od namrtene zbunjenosti oi razrogaile.
Bilo je to oklevanje koje je Leto oekivao. Svakim svojim miiem nagovestio je pokret
u levu stranu i, ne skrenuvi svoje telo vie od milimetra, izazvao je da Slobodnjakov pitolj
silovito mlatne o ivicu krila. Maula pitolj mu je ispao iz ruke i, pre no to je mogao da
doe k sebi, Leto je bio pored njega sa Muricovim vlastitim noem pritisnutim uz njegova
lea.
"Vrh je otrovan", ree Leto. "Reci svom prijatelju u topteru da ostane tano tamo gde
je, bez i jednog pokreta. Inae u biti prinuen da te ubijem."
Muric, gladei svoju povreenu ruku, mahnu glavom prilici u topteru i ree: "Moj
drugar Behalet te je uo. Bie nepomian kao stena."
Znajui da ima vrlo malo vremena pre no to ova dvojica smisle plan akcije ili njihovi
prijatelji ne dou da ispitaju ta se dogaa, Leto brzo ree: "Potreban sam ti, Murice. Bez
mene, crvi i njihov zain ieznue sa Dine." Osetio je da se Slobodnjak ukrutio.
"Ali kako zna za uloh?" upita Muric. "Znam da nisu nita rekli u Jakaratuu."
"Dakle, priznaje da sam ja Leto Atreid?"
"ta bi drugo mogao da bude? Ali kako si..."
"Zato to si ti ovde", ree Leto. "uloh postoji, prema tome ostalo je preispoljna
jednostavnost. Ti si Izgnanik koji je pobegao kada je Jakaratu bio razoren. Video sam da
signalizira krilima, prema tome ne koristi sredstva koja bi mogla da budu prislukivana
izdaleka. Sakuplja zain, prema tome ti trguje. Moe da trguje jedino sa krijumarima.
Ti si krijumar, a ipak si Slobodnjak. Mora da bude iz uloha."
50.
Budunost predvianja ne moe uvek da bude utvrena pravilima iz prolosti. Niti
bitisanja upliu se u skladu sa mnogim nepoznatim zakonima. Predvianje budunosti
neizostavno zahteva sopstvena pravila. Ono nee da se saobrazi propisima Zensunija, niti
propisima nauke. Predvianje gradi relativnu celinu. Ono zahteva dejstvo ovog trenutka
koji protie, uz stalno opominjanje da se ne moe svaka nit utkati u tkaninu prolosti.
Kalima: Rei Muad'Diba, ulohski komentar
Muric je sa uvebanom lakoom doveo ornitopter iznad uloha. Leto je, sedei pored
njega, oseao prisustvo naoruanog Behaleta iza njih. Od sad pa nadalje sve je poivalo na
poverenju i tankoj niti njegove vizije koje se on tako vrsto drao. Ako je bila pogrena
Alahu akbar. Ponekad se moralo pokoriti dubljoj zapovesti.
Usamljeni strmi breg uloha delovao je upeatljivo u ovoj pustinji. injenica, da je
njegovo prisustvo ovde na ovoj planeti ostalo neobeleeno govorila je o mnogim
podmiivanjima i mnogim ubistvima, o mnogim zatitnicima na uticajnim poloajima.
Leto je, u srcu uloha, mogao da vidi jedno udubljenje uokvireno stenovitim zidom sa
slepim kanjonima koji su vodili nanie do njega. Gusto rastinje slanog bunja ocrtavalo je
donje ivice kanjona. Odmah iza toga prostirao se unutranji krug lepezastih palmi, to je
govorilo o obilju vode na ovom mestu. Proste graevine od prua zelenog bunja i
zainskih vlakana bile su podignute podalje od lepezastih palmi. Graevine su liile na
zelenu dugmad rasutu po pesku. Ovde su, po svoj prilici, iveli izgnani meu Izgnanima,
oni koji nisu mogli nie da padnu osim u smrt.
Muric se prizemljio u udubljenje u blizini podnoja jednog od kanjona. Jedna zgrada
stajala je izdvojena na pesku pravo ispred toptera: krovinjara od pustinjske puzavice i
bejato lia, sva ipartana nalemljenim zainskim materijalom. Bila je to iva kopija prvih
neotesanih pustinjskih atora i svedoila je o ponienju izvesnih itelja uloha. Leto je znao
da je ovo mesto moralo da proputa vlagu i po svoj prilici bilo puno nonih krvoednih
insekata iz oblinjeg estara. Ovako je, znai, njegov otac iveo. I sirota Sabiha. Ovde je
imala da iskusi svoju kaznu.
Po Muricovoj naredbi, Leto se izvukao iz toptera, skoio na pesak i uputio se prema
kolibi. Dalje, prema kanjonu, video je ljude koji su radili meu palmama. Delovali su
otrcano, bedno, a injenica da su jedva obratili panju na njega i topter mnogo je kazivala
o potlaenosti koja je ovde vladala. Leto je uspeo da zapazi kamenu ivicu kanata iza
radnika, a oseaj vlage u vazduhu nije se mogao pogreno protumaiti: nepokrivena voda.
Prolazei pored kolibe, Leto je video da je bila gruba ba koliko je i oekivao. Produio je
do kanata, pogledao dole i primetio kovitlanje ribe grabljivice u tamnoj struji. Radnici su,
izbegavajui njegov pogled, nastavili da odnose pesak sa linije pukotina u steni.
Muric je priao Letu sa lea i rekao: "Stoji na granici izmeu ribe i crva. Svaki od ovih
kanjona ima svog crva. Ovaj kanat je otvoren i upravo se spremamo da uklonimo ribe da
bismo privukli peane pastrmke."
"Naravno", ree Leto. "Drite farmu. Prodajete peane pastrmke i crve izvan
planete."
"To je bio Muad'Dibov savet!"
"Znam. Ali nijedan od vaih crva ili bilo koja od peanih pastrmki ne moe dugo da se
odri u ivotu izvan Dine."
"Ne, zasad", ree Muric. "Ali jednoga dana..."
"Ni za deset hiljada godina", ree Leto. Okrenuo se da bi osmotrio pometnju na
Muricovom licu. Pitanja su tuda proticala kao voda u kanatu. Da li je ovaj Muad'Dibov sin
zaista mogao da ita budunost? Neki su jo verovali da je Muad'Dib to inio, ali... kako je
jedna takva stvar mogla da se utvrdi?
Uto se Muric obrnuo i poveo ga natrag prema kolibi. Otvorio je prost ulazni zatvara i
pokazao rukom Letu da ue. Naspram daljeg zida gorela je lampa na zainsko ulje, a
jedna majuna prilika uala je ispod nje, leima okrenuta vratima. Sagorevajue ulje je
odavalo teak miris cimeta.
"Poslali su novu robinju da se stara o Muad'Dibovom sinu", podsmehnuo se Muric.
"Ako bude valjano sluila, mogla bi da, za neko vreme, sauva svoju vodu." Stao je oi u
oi sa Letom. "Neki misle da je loe uzimati ovakvu vodu. Ti rasputeni Slobodnjaci sada
gomilaju hrpe ubreta u svojim gradovima! Hrpe ubreta! Kada je ikada ranije Dina
videla hrpe ubreta! Kada nam u ruke dopadnu ovakvi poput ove..." Nainio je pokret u
pravcu prilike ispod lampe. "...obino su poludivlji od straha, izgubljeni za svoj soj, a
nikada prihvaeni od strane pravih Slobodnjaka. Razume li me Leto-Batig?"
"Razumem te." Zgurena figura se nije pomerila.
"Govori o tome da bi nas vodio", ree Muric. "Slobodnjake vode ljudi koji su ogrezli u
krv. U ta bi ti mogao da nas povede?"
"Kralizec", ree Leto, ne skidajui oi sa zgurene prilike.
Muric je zinuo u njega, nabravi obrve iznad svojih oiju boje indiga. Kralizec? To nije
bio samo rat ili revolucija; to je bila tajfinska bitka. Re je poticala iz najstarijih
slobodnjakih legendi: bitka na kraju vaseljene. Kralizec?
Visoki Slobodnjak je grevito stiskao grlo. Ovaj vrag je bio nepredvidljiv poput nekog
gradskog dendija! Muric se okrenuo prema zgurenoj figuri. "eno! Liban vahid!" naredio
je. Donesi nam zainskog pia!
Oklevala je. "Uini kako ti je naloio, Sabiha", ree Leto.
Skoila je na noge, u pometnji. Zurila je u njega, nemona da skine pogled sa njegovog
lica.
"Poznaje ovu?" upitao je Muric.
51.
Slobodnjaki govor sadri veliku jezgrovitost, smisao za tano izraavanje. Uronjen je u
obmanu koju stvaraju apsoluti. Njegove pretpostavke su plodno tlo za apsolutistike
religije. Osim toga, Slobodnjaci su skloni moraliziranju. Oni protivstavljaju zastraujuu
nepostojanost svih stvari ustanovljenim postavkama. Oni kau: "Znamo da ne postoji
ukupna suma dostinog znanja; to je ostavljeno Bogu. Ali ono to ljudi mogu da naue,
ljudi mogu da sadre." Iz ovog britkog pristupa vaseljeni, oni rezbare fantastino
verovanje u znamenje i predskazanja kao i u vlastitu sudbinu. To je jedan istonik njihove
legende o Kralizecu: ratu na kraju vaseljene.
Tajni izvetaji Bene Geserita / strana 800881
je budem video. Jer, ako je Namri rekao istinu, najopasniji od moguih planova stupao je u
dejstvo. Alija mu ne bi dala da dugo ivi kad bi ga uhvatila, ali tu je uvek bio Stilgar dobar Slobodnjak sa dobrim slobodnjakim sujeverjem.
Desika je to jednom objasnila. "Postoji tanak sloj civilizovanog ponaanja preko
Stilgarove prave prirode. A evo kako se taj sloj skida sa njega..."
52.
Duh Muad'Diba je vie od rei, vie od slova Zakona koji se uzdie u njegovo ime.
Muad'Dib mora uvek da bude ona unutranja pogrda uperena protiv samozadovoljnih
monika, protiv arlatana i dogmatinih fanatika. To je ona unutranja pogrda koja mora
da se iskae jer nas je Muad'Dib iznad svega uio jednoj stvari: da ljudska bia mogu da
opstanu jedino u zajednici drutvene pravde.
Fedajkinska pogodba
Leto je sedeo leima oslonjen o zid kolibe, panje prikovane za Sabihu, posmatrajui
kako se niti njegove vizije odvijaju. Bila je spravila kafu i odloila ju je na stranu. Sada je
uala preko puta njega meajui njegov veernji obrok. Bila je to neka kaa koja je
odisala melanom. Njene ruke su hitro pokretale kutlau i ivice zdele se umrljae tenim
indigom. Svila je svoje uzano lice nad zdelu, meajui koncentrat. Gruba opna koja je
sazdavala zidove kolibe bila je zakrpljena svetlijim materijalom ba iza nje i to je
oblikovalo sivi oreol naspram koga je njena senka poigravala u trepravoj svetlosti
kuhinjskog plamena i jedne jedine lampe.
Ta lampa je kopkala Leta. Ovi ljudi u ulohu bili su raskalani u pogledu zainskog
ulja: lampa, a ne sjajna kugla. Drali su porobljene izgnanike unutar njihovih zidova u
uslovima koji su zabeleeni u najstarijim slobodnjakim predanjima. A ipak su koristili
ornitoptere i najnovije etelice zaina. Bili su surova meavima starog i modernog.
Sabiha gurnu zdelu kae prema njemu, gasei plamen u ognjitu.
Leto se ni ne osvrte na zdelu.
"Biu kanjena ako ovo ne pojede", ree ona.
Zurio je u nju, razmiljajui: Ako je ubijem, to e unititi jednu viziju. Ako joj saoptim
Muricove planove, to e unititi drugu viziju. Ako budem ovde ekao mog oca, ova vizijanit postae moan konopac.
Njegov um je razvrstao te niti. Neke su sadravale slast koja mu nije davala mira. Jedna
budunost sa Sabihom nosila je primamljivu sigurnost unutar njegove proroke svesti.
Pretila je da zaprei sve druge dok je nije ispratio do njenih zavrnih agonija.
"Zato tako bulji u mene?" upitala je.
Gurnula je zdelu blie njemu.
Leto je pokuao da proguta pljuvaku suvim grlom. Podsticaj da ubije Sabihu kljuao
je u njemu. Otkrio je da drhti od toga. Kako bi lagodno bilo unititi jednu viziju i dozvoliti
da nemir slobodno istee!
"Muric zapoveda ovo", ree ona dodirnuvi zdelu.
Da, Muric to zapoveda. Praznoverje sve potinjava. Muric je eleo da za sebe ima
jednog vizionara koji bi mu tumaio. On je bio zastareli divljak koji je od vraa traio da
baca volovske kosti i tumai njihov raspored. Muric je oduzeo svom zarobljeniku peano
odelo 'iz predostronosti'. U toj opasci je bilo skrivenog podsmeha Namriju i Sabihi. Samo
poznajui ak ni korake, verujui da e moda ipak uzeti uea u podeli vlasti koja je
mamila gladne gusare uloha i Jakarutua. Leto je priao ulaznom zaptivau i poloio ruku
na njega.
"Kad Muric doe", ree ona, "bie veoma ljut na..."
"Muric je trgovac prazninom", ree Leto. "Moja tetka ga je iscrpla."
Podigla se na noge. "Idem s tobom."
Palo mu je na um: Ona pamti kako sam joj umakao. Sada osea krhkost svoje moi
nada mnom. Njene vizije su se komeale unutar nje. Ali ona nije htela da slua te vizije.
Bilo je dovoljno da se zapita: kako bi mogao da nadmudri zarobljenog crva u njegovom
uzanom kanjonu? Kako bi mogao da preivi u Tanzeruftu bez pustinjskog odela ili
slobodnjake bale?
"Moram da budem sam da bih razmotrio svoje vizije", ree on. "Ti e ostati ovde."
"Gde si krenuo?"
"Do kanata."
"Peane pastrmke izlaze u rojevima nou."
"Nee me pojesti."
"Ponekad se crv spusti s one strane sasvim do vode", ree ona. "Ako pree kanat..."
Prekinula je, trudei se da svoje rei naotri pretnjom.
"Kako bih mogao da zajaem crva bez kuka?" upitao je, elei da sazna da li je bila u
stanju da spase jo koji deli svojih vizija.
"Hoe li jesti kad se vrati?" upitala je, a onda jo jednom unula pored zdele, ponovo
uzela kutlau i stala da mea orbu boje indiga.
"Sve u svoje vreme", ree on, znajui da nee biti sposobna da otkrije tananu upotrebu
Glasa, nain na koji je krijumario svoje elje u njeno donoenje odluka.
"Muric e doi i videti da li si imao viziju", upozorila je.
"Postupiu sa Muricom na svoj nain", ree on, primeujui kako su joj pokreti postali
teki i spori. Osnovni bioloki obrazac svih Slobodnjaka prirodno je potpomagao nainu na
koji je on sada njome upravljao. Slobodnjaci su bili ljudi izuzetne energije u zoru, ali ih je
u sumrak esto obuzimala duboka i letargina melanholija. Ve je imala elju da zaspi i
utone u snove.
Leto je sam iziao napolje u no.
Nebo je blistalo od zvezda i mogao je da razazna veliinu okolnog brega naspram
njihove svetlucave are. Poao je ispod palmi prema kanatu.
Dugo vremena Leto je uao na rubu kanata, sluajui neprestano itanje peska unutar
kanjona s one strane. Sudei po zvuku u pitanju je bio mali crv; izabran, nema sumnje, ba
iz toga razloga. Malog crva je bilo lake transportovati. Razmiljao je o njegovom
hvatanju: lovci bi ga omamili vodenom maglom, upotrebljavajui tradicionalan
slobodnjaki nain lovljenja crva za obred orgije/preobraaja. Ali ovom crvu nije bilo
sueno da ga ubiju zagnjurivanjem. Ovaj e, po svoj prilici, otii Esnafovim teretnjakom
do nekog kupca punog nade ija e pustinja verovatno biti suvie vlana. Malo je ljudi sa
drugih svetova shvatalo smisao i ulogu sasuenosti koju su peane pastrmke nekada
odravale na Arakisu. Nekada odravale. Jer ak i ovde u Tanzeruftu u vazduhu je bilo
mnogo puta vie vlage no to je i jedan crv ikada ranije upoznao, ako izuzmemo njegovu
smrt u slobodnjakoj cisterni.
uo je kako se Sabiha mekolji u kolibi iza njega. Bila je nemirna, podbadana svojim
potisnutim vizijama. Pitao se kako bi izgledalo iveti sa njom izvan vizije, delei svaki
trenutak onako kako je sam po sebi nailazio. Ova misao ga je privukla daleko jae nego
bilo koja zainska vizija. Bilo je izvesne istote u suoavanju sa nepoznatom budunou.
'Jedan poljubac u sieu je vredan dva poljupca u gradu.'
nekoliko plivakih pokreta prevalio je pedeset metara peska. Telesna reakcija odrazila se u
oseaju zagrevanja izazvanog trenjem.
Opna nije vie teila da mu pokrije usta i nos, ali sada je bio suoen sa drugim, veim
korakom na svojoj Zlatnoj Stazi. Ulaui napore prebacio se na drugu stranu kanata u
kanjon u kojem je boravio zarobljeni crv. Zauo je kako ovaj ikti u njegovom pravcu,
privuen njegovim pokretima.
Leto je skoio na noge, u nameri da stoji i eka, ali ga je preterana kretnja odbacila, u
bespomonom koprcanju, dvadeset metara dublje u kanjon. Kontroliui svoje reakcije uz
uasno naprezanje, seo je na karline kosti, a potom se uspravio. U tom asu odmah ispred
njega pesak je poeo da kljua, izdiui se u udovinu, zvezdama osvetljenu krivulju.
Pesak se rastvorio na dve duine tela od njega. Kristalni zubi blesnue u mutnoj svetlosti.
Ugledao je zjapee grotlo eljusti sa zaokrunim titranjem kiljvog plamena daleko pozadi.
Zapahnuo ga je neodoljiv miris zaina. Meutim, crv se bio zaustavio. Stajao je tako ispred
njega dok se Prvi Mesec uzdizao iznad brega. Svetlost odbijena od crvovih zuba ocrtavala
je vilinski sjaj hemijskih vatri duboko unutar ovog stvorenja.
Njegov uroeni slobodnjaki strah bio je toliko dubok, da je uhvatio sebe kako cepti od
elje da pobegne. Ali vizija ga je drala nepokretnog, opinjenog ovim produenim
trenutkom. Niko, nikad ranije nije stajao ovako blizu usta ivog crva i to preiveo. Leto je
blago pomerio desno stopalo, nabasao na peanu brazdu i, reagujui prenaglo, bio
poteran prema crvovim ustima. Nekako se zaustavio na kolenima.
Pa ipak, crv se nije pomerio.
On je opaao samo peane pastrmke, a nikad ne bi napao duboki peani vektor
vlastite vrste. Jedan crv bi napao drugog crva na njegovoj teritoriji da bi doao do
nebranjenog zaina. Jedino ga je vodena prepreka zaustavljala - a peane pastrmke, poto
su uaurivale vodu, bile su vodena prepreka.
Provere radi, Leto je mahnuo rukom prema uasnim ustima. Crv je izmakao za itav
metar.
Povraenog samopouzdanja, Leto se okrenuo od crva i poeo da poduava svoje miie
kako da ive sa novosteenom snagom. Krenuo je oprezno natrag prema kanatu. Crv je
ostao nepomian iza njega. Kada se Leto naao sa druge strane vodene prepreke, radosno
je poskoio, zaplovio desetak metara preko peska, praaknuo se, skotrljao i glasno
nasmejao.
Svetlost je blesnula na pesku kada se rastvorio ulazni zaptiva kolibe. Sabiha je stajala
ocrtana u utom purpurnom sjaju svetiljke i zurila u njega.
Smejui se, Leto je pretrao preko kanata, zaustavio se ispred crva, okrenuo se i
pogledao u nju rairenih ruku.
"Pogledaj!" uzviknuo je. "Crv izvrava moju zapovest!"
Dok je ona stajala u ledenom oku, on se brzo okrenuo, strelovito zaobiao crva i
odjurio u kanjon. Stiui iskustvo sa svojom novom koom, otkrio je da je mogao da tri uz
najlake sagibanje miia. Za to nije bio potreban gotovo nikakav napor. Kada je ulagao
napor u tranje, jurio je iznad peska dok mu je vetar nagrizao izloeni krug lica. Na kraju
kanjona, umesto da se zaustavi, skoio je uvis punih petnaest metara, grevito se uhvatio za
stenu, zagrebao uz nju, pentrajui se poput nekog insekta i izbio na vrh Tanzerufta.
Pustinja se pruala ispred njega, kao neizmerna srebrnasta talasavost okupana u
meseini.
Letova mahnita veselost je iilela.
unuo je, opaajui kako se lakim njegovo telo osealo. Naprezanje je proizvelo glatku
pokoicu znoja koju bi pustinjsko odelo upilo i sprovelo do predajnog isteka gde se
odstranjivala so. Upravo dok se odmarao ta pokoica je sada nestala upijena od strane
opne bre no da je na njenom mestu bilo pustinjsko odelo. Leto je smiljeno smotao deo
opne ispod usana, povukao ga u usta i ispio slatkost.
Njegova usta, meutim, nisu bila pokrivena obrazinom. Slobodnjaki mudar, osetio je
da se njegova telesna vlaga rasipa sa svakim dahom. Leto je delom membrane prekrio
usta, valjajui je natrag kad je pokuala da mu zapui nozdrve, nastavljajui to da radi sve
dok se urolana brana nije ustalila na jednom mestu. Po pustinjskom obiaju, utonuo je u
automatski obrazac disanja: udisaj kroz nos, izdisaj kroz usta. Opna preko njegovh usta je
isturila mali klobuk, ali se zadrala na istom mestu. Nimalo vlage koja se skupljala na
njegovim usnama nije ostalo nepokriveno. Prilagoavanje se potom nastavilo.
Jedan topter je proleteo izmeu Leta i meseca, nakrivio se i odluio za sletanje sa
otvorenim krilima na brdo, stotinak metara sa njegove leve strane. Leto ga je okrznuo
pogledom, okrenuo se i obratio panju na put kojim se popeo iz kanjona. Dole, s one strane
kanata, mogla su se videti mnoga svetla, komeanje mnotva. uo je slabe povike i osetio
histeriju u tim zvucima. Dva oveka su mu se pribliavala iz pravca toptera. Meseina je
svetlucala na njihovom oruju.
Maad, pomisli Leto i to je bila alosna misao. U ovom se sastojao veliki skok na Zlatnu
Stazu. Bio se zaodenuo ivim, samoobnavljajuim pustinjskim odelom od opne peanih
pastrmki, stvari od neizmerne vrednosti na Arakisu... sve dok se ne shvati cena. Vie nisam
ljudsko bie. Legende o ovoj noi e rasti i uveavati se izvan svega po emu bi je uesnici
mogli prepoznati. Ali on e postati istina, ta legenda.
Gvirnuo je nanie sa brda i procenio da pustinjski plato lei dve stotine metar ispod.
Mesec je na strmoj padini isticao grebene i pukotine, ali ne i povezanu stazu. Leto je stao
mirno, duboko udahnuo vazduh, bacio pogled na ljude koji su se pribliavali a zatim
koraknuo do ivice stene i vinuo se u prazan prostor. Nekih trideset metara nie njegove
savijene noge su se sudarile sa uzanim grebenom. Pojaani miii podneli su udar i opet se
odbili pravei skok u stranu do drugog grebena, gde se rukama uhvatio za jednu malu
izboinu, stropotao se dvadeset metara, odskoio od sledeeg ispupenja i ponovo se
strmeknuo, odskaui, ipajui i hvatajui se za siune ispupene ivice. Poslednjih
etrdeset metara prevalio je u jednom skoku. Mogao je da uje promukle povike sa vrha
stene ali nije obraao panju na njih, usredsreujui se na skokovite korake sa vrha na vrh
dine.
Navikavajui se na ojaane miie, otkrio je ulno zadovoljstvo u tome to nije bio
predvideo ovo kretanje koje je gutalo razdaljinu. Bio je to balet po pustinji, prkoenje
Tanzeruftu kakvo nikada niko nije doiveo.
Kada je prosudio da se posada ornitoptera dovoljno oporavila od oka da bi preduzela
novu poteru, pohitao je do osenene strane dine i ukopao se u nju. Pesak je na njegovu
novu snagu delovao kao gusta tenost, ali temperatura se opasno pela kad se kretao previe
brzo. Probio se do donje strane dine i otkrio da mu je opna prekrila nozdrve. Uklonio ju je,
oseajui kako mu nova koa pulsira preko tela teei da upije njegov znoj.
Leto je oblikovao jednu cev kod usta i poeo da pije sirup, istovremeno piljei navie u
zvezdano nebo. Procenio je da je odmakao petnaest kilometara od uloha. U tom trenutku
jedan topter se ocrtao na pozadini zvezda, veliki pticoliki oblik za kojim je sledio jo jedan,
pa jo jedan. uo je muklo utanje njihovih krila, um njihovih priguenih mlaznih
motora.
ekao je, pijuckajui iz ive cevi. Prvi Mesec minuo je svojom putanjom, a potom i
Drugi.
Jedan as pre svitanja, Leto se iunjao napolje i ispentrao do vrha dine, istraujui
nebo. Nije bilo ni traga progoniteljima. Postalo mu je jasno da je sada krenuo putem bez
povratka. Ispred njega leala je zamka u Vremenu i Prostoru koja je bila pripremljena kao
53.
Granice opstanka odreene su klimom, tim dugim nanoenjima promene koju jedno
pokoljenje moe da propusti da primeti. A krajnosti klime su ono to postavlja obrazac.
Usamljena, ograniena ljudska bia mogu da zapaze klimatske oblasti, kolebanje godinjih
vremenskih prilika i, ponekad, mogu da zapaze takve stvari kao na primer 'Ovo je
najhladnija godina koju znam'. Takve stvari su osetne. Ali ljudska bia su retko svesna
normalnog menjanja tokom dugog vremenskog perioda. A upravo kroz tu svesnost ljudska
bia ue kako da opstanu na bilo kojoj planeti. Ona moraju da upoznaju klimu.
Arakis, Preobraaj prema Hark al-Adu
Alija je sedela skrtenih nogu na krevetu, pokuavajui da se pribere, recitujui
Molepstvije Protiv Straha, ali je cerekavo ruganje odjekivalo njenom lobanjom ometajui
svaki pokuaj. Mogla je da uje onaj glas; kontrolisao je njene ui, njenu svest.
"Kakva je to besmislica? ega ima da se boji?"
Miii njenih listova su se zgrili kada su njena stopala nainila kretnju kao da e da
pobegnu. Nije se imalo gde pobei.
Nosila je samo zlatnu odoru od najistije palianske svile i ona je otkrivala punou koja
je poela da obrazuje ispupenja na njenom telu. as Ubica tek to je proao; zora je bila
blizu. Izvetaji koji su se odnosili na poslednja tri meseca leali su ispred nje na crvenom
krevetskom pokrivau. Mogla je da uje zujanje erkondina, a blagi povetarac pomicao je
natpise na kalemovima siga ice.
Sluge su je bojaljivo probudile dva asa ranije, donevi joj novosti o poslednjem
zloinu i Alija je poslala po kalemove sa izvetajima, u tenji da pronae shvatljivo
objanjenje.
Odustala je od Molepstvija.
Ovi napadi morali su da budu delo pobunjenika. Oigledno. Sve vie njih okretalo se
protiv Muad'Dibove religije.
"A ta ima loe u tome?" upitao je podrugljiv glas u njoj.
Alija je besno zatresla glavom. Namri ju je izneverio. Bila je budala kad je mogla da
ukae poverenje tako opasnom dvostrukom oruu. Njeni podanici su joj doapnuli da
treba okriviti Stilgara, da je on potajni buntovnik. I ta se dogodilo sa Halekom. Otiao u
jazbinu meu svoje prijatelje krijumare? Mogue.
Uzela je jedan od kalemova sa izvetajima. A Muric! Taj ovek je bio histerian. To je
jedino mogue objanjenje. Inae bi morala da poveruje u uda. Nijedno ljudsko bie, a
kamoli dete (pa ak i takvo dete kao to je Leto) nije moglo da skoi sa brda u ulohu i
ostane ivo, a potom jo pobegne preko pustinje u skokovima koji su ga nosili sa vrha na
vrh dine.
Alija je osetila hladnou siga ice pod rukom.
Gde je onda bio Leto? Ganima nije prihvatala da veruje u bilo ta drugo osim da je
mrtav. Istinozborac je potvrdio njenu priu: Leta je ubio Laza tigar. Ko je onda bilo to
dete o kome su je izvestili Namri i Muric?
Stresla se.
etrdeset kanata je bilo razoreno, a njihova voda prosuta u pesak. Napadnuti su odani
Slobodnjaci pa ak i pobunjenici, sujeverni klipani, svi od reda! Njeni izvetaji bili su
preplavljeni priama o misterioznim dogaajima. Peane pastrmke skakale su u kanate i
rasturale se da bi postale vojske malih kopija. Crvi su se hotimino utapali. Krv je kapala
sa Drugog Meseca i padala na Arakis, gde je izazivala velike oluje. A uestalost ovih oluja
bila je u porastu!
Pomislila je na Dankana koji je tavorio u Tabru, jedui se zbog pritvora u kome se
nalazio, zahvaljujui odluci koju je ona iznudila od Stilgara. On i Irulan su o malo emu
drugom razgovarali osim o stvarnom znaenju ovih predskazanja. Budale! ak su i njeni
pijuni odavali uticaj koji su na njih inile ove gnusobne prie!
Zato je Ganima uporno ostajala pri svojoj prii o Laza trigru?
Alija uzdahnu. Samo jedan meu izvetajima na kalemovima od siga ice ju je umirio.
Farad'n je poslao deo svoje dvorske strae 'da pomognu u nevoljama i obave pripreme za
zvanian obred Zaruenja'. Alija se nasmejala u sebi pridruivi se cerekanju koje je
rogoborilo u njenoj lobanji. Barem je taj plan ostajao netaknut. Trebalo je pronai logina
objanjenja da se odagnaju sve ove praznoverne besmislice.
U meuvremenu je nameravala da upotrebi Farad'nove ljude kao pomo u zatiranju
uloha i hapenju znanih otpadnika, pogotovu meu Naibima. Premiljala je da li da udari
i na Stilgara, ali ju je unutranji glas upozorio da to ne ini.
"Ne jo."
"Moja majka i Sestrinstvo jo imaju neke planove na svoju ruku", proaputala je Alija.
"Zato obuava Farad'na?"
"Moda je uzbuuje", ree stari Baron.
"Ne taj neosetljivac."
"Ne razmilja o tome da trai od Farad'na da je vrati?"
"Poznate su mi opasnosti toga."
"Dobro! U meuvremenu, onaj mladi pomonik, Zia, ga je nedavno dovela, mislim da je
njegovo ime Agar-ves-Buer Agarves. Ako bi ga pozvala ovde noas..."
"Ne!"
"Alija..."
"Skoro e zora, ti nezasita stara ludo! Ujutro je sastanak Vojnog Saveta i svetenici
e..."
"Ne veruj im, draga Alija."
"Naravno da ne."
Stari Baron je utihnuo, ali je ona poela da osea glavobolju. Mukli bol mileo je navie
od levog obraza u lobanju. Jednom ju je ovakvom smicalicom nagnao da kao pomamna
juri hodnicima. Sada je vrsto reila da mu se odupre.
"Ako produi, uzeu sredstvo za umirenje", rekla je.
Shvatio je da je mislila ozbiljno. Glavobolja je poela da se povlai.
"Vrlo dobro", ree mrzovoljno. "Onda, nekom drugom prilikom."
"Nekom drugom prilikom", sloila se.
54.
Ti jesi razdvojio pesak svojom snagom; lomio si glave zmajevima u pustinji. Da, vidim
te kao zver koja se pomalja iz dine; ima dva roga jagnjeta, ali besedi kao zmaj.
Revidirana Oranjska Katolika Biblija Aran II:4
Bilo je to postojano prorotvo, niti su postajale konopac, stvar koju je, kako se Letu sad
inilo, poznavao ceo svoj ivot. Bacio je pogled preko veernjih senki na Tanzeruft. Stotinu
sedamdeset kilometara prema severu leao je Stari Klanac, dubok i vijugav prolom u
Zatitnom Zidu kuda su se prvi Slobodnjaci iselili u pustinju.
Nimalo sumnje nije ostalo u Letu. Znao je zbog ega je usamljen stajao ovde u pustinji,
a ipak ispunjen oseanjem da je posedovao itavu ovu zemlju, da ona mora da se pokorava
njegovoj zapovesti. Oseao je ilu koja ga je povezivala sa celim oveanstvom, i onu
duboku potrebu za vaseljenom znanja koja su imala logino znaenje, vaseljenom
prepoznatljivih pravilnosti unutar svojih veitih promena.
Poznajem ovu vaseljenu.
Crv koji ga je doneo ovde, bio je doao na topotanje njegovog stopala, i izdiui se
ispred njega zaustavio se poput neke poslune ivotinje. Skoio mu je na vrh i, samo uz
pomo ruka ojaanih membranom, otkrio usnicu vodilju crvovih prstenova da bi ga
zadrao na povrini. Crv se izmodio jurei celu no prema severu. Njegova silicijumskosumporna unutranja 'fabrika' radila je punim kapacitetom, odajui preobilne mlazeve
kiseonika koje je pratei vetar slao u obmotavajue vrtloge oko Leta. Ovi vreli udari su ga
povremeno oamuivali, ispunjavajui njegovu svest udnim predstavama. Povratna i
kruna subjektivnost njegovih vizija okrenula se unutra prema njegovom predatvu,
primoravajui ga da oivljava delove svoje zemaljske prolosti, uporeujui potom te
delove sa svojim promenjivim biem.
Ve je mogao da oseti koliko se mnogo udaljio od neeg prepoznatljivo ljudskog.
Omamljena zainom koji je on gutao svuda gde bi ga pronaao, opna koja ga je prekrivala
nije vie bila sazdana od peanih pastrmki, ba kao to ni on nije vie bio ljudsko bie.
Treplje su se uvukle u njegovo meso, obrazujui novo stvorenje koje e, izvesno, u buduim
eonima teiti svojim metamorfozama.
Shvatio si ovo, oe, i odbacio, pomislio je. Stvar je bila suvie strana da bi se sa njom
suoio.
Leto je znao ta se verovalo za njegovog oca, i zbog ega.
Muad'Dib je umro zbog predskazanja.
Ali Pol Atreid je jo za ivota preao iz vaseljene stvarnosti u alam al-mital, beei od
ove stvari koju se njegov sin usudio da uini.
Sada je ostao samo Propovednik.
Leto se uurio na pesku i usredsredio panju u pravcu severa. Jedan crv je trebalo da
doe otuda, a na njegovim leima bi morala da jau dva oveka: mladi Slobodnjak i
slepac.
Jato bezbojnih slepih mieva preletelo je iznad Letove glave, drei se jugoistonog
smera. Liili su na brze, pokretne mrlje na pozadini tamneeg neba, a znalako oko
Slobodnjaka moglo je da odredi pravac kojim su doli i tako sazna za skrovite koje je
lealo na toj putanji. Propovednik e, po svoj prilici, izbei to skrovite. Njegovo odredite
je bio uloh, gde pristup divljim slepim mievima nije bio doputen, osim ako nisu vodili
strance u ovo tajno mesto.
Crv se ukazao prvo kao taman pokret izmeu pustinje i neba na severnoj strani. Matar,
kia peska koju je sa velikih visina spustio zamirui olujni vetar, zamraila je vidik za
nekoliko minuta, da bi se potom ponovo uspostavio, sada istiji i jasniji.
Hladna ila u podlozi dine na kojoj je Leto uao poela je da proizvodi svoju nonu
vlagu. Osetio je slabanu vlanost u nozdrvama i namestio mehurasti kapak od opne preko
usta. Nije vie imao nikakve potrebe da pronalazi namoenja i vlane rupe za srkutanje.
Geni njegove majke su ga opskrbili onim duim irim slobodnjakim velikim crevom
sposobnim da preuzme vodu iz bilo ega to bi u njega dospelo. ivo pustinjsko odelo
grabilo je i zadravalo svaku esticu vlage na koju bi nailo. Upravo dok je sedeo ovde,
opna koja je dodirivala pesak isturila je pseudopodne treplje lovei delove energije koje je
mogla da uskladiti.
Leto je prouavao crva koji se pribliavao. Znao je da ga je mladi vodi ve do sada
primetio, uoavajui jednu taku na vrhu dine. Jaha crva nije bio u stanju da primeti bilo
ta bitno na predmetu vienom iz daljine, ali to je bio problem koji su Slobodnjaci odavno
nauili da reavaju na sasvim odreen nain. Svaki nepoznat predmet bio je opasan.
Postupci mladog vodia trebalo je da budu sasvim predvidivi, ak i bez vizije.
Shodno tom predvianju, crv je promenio pravac kretanja malko ulevo i ustremio se
pravo na Leta. Dinovski crvi bili su oruje koje su Slobodnjaci mnogo puta upotrebili.
Crvi su pomogli da se potue adam u Arakenu. Ovaj crv je, meutim, otkazao poslunost
svom jahau. Zaustavio se na deset metara udaljenosti i nikakav nain podbadanja nije
mogao da ga natera da pree jo makar i jedno zrnce peska.
Leto se podigao, oseajui kako se treplje pucketajui ponovo pripajaju opni iza njega.
Oslobodio je usta i nazvao: "Ahlan, vasahlan!" Dobrodoli, dvaput dobrodoli!
Slepi ovek je stajao iza svog vodia na vrhu crva, drei jednu ruku na mladievom
ramenu. Njegovo lice bilo je visoko podignuto, sa nosem koji je ciljao iznad Letove glave
kao da je pokuavao da onjui ovo ometanje. Zalazee sunce obojilo je njegovo elo
narandastom bojom.
"Ko je to?" upita slepac, drmusajui rame svog vodia. "Zato smo se zaustavili?" Glas
mu je bio unjkav dopirui kroz zapuae pustinjskog odela.
Momak je straljivo pogledao dole na Leta i rekao: "Ovo je tek neko usamljen u
pustinji. Po izgledu se ini da je dete. Pokuao sam da nateram crva preko njega, ali crv
nee da to uini."
"Zato me nisi obavestio?" otro je upitao slepac.
"Mislio sam da je to tek neko usamljen u pustinji!" usprotivio se momak. "Ali ovo je
demon."
"Izgovoreno dostojno pravog sina Jakarutua", ree Leto. "A ti, premilostiovi
gospodaru, ti si Propovednik."
"Ja sam taj, da." Strah je lebdeo u Propovednikovom glasu jer je, konano, susreo
svoju vlastitu prolost.
"Ovo nije vrt", ree Leto, "ali si dobrodoao da podeli ovo mesto sa mnom noas."
"Ko si ti?" upita Propovednik: "Kako si zaustavio naeg crva?" Postojao je nekakav
ton zloslutnog prepoznavanja u Propovednikovom glasu. Sada je prizvao seanja na ovu
alternativnu viziju... znajui da je ovde mogao da skona.
"To je demon!" tvrdio je mladi vodi. "Moramo da pobegnemo sa ovog mesta ili e nae
due..."
"Tiina!" grmnu Propovednik.
"Ja sam Leto Atreid", ree Leto. "Va crv se zaustavio zato to sam mu tako naredio."
Propovednik je stajao u ledenom muku.
"Hajde, oe", ree Leto. "Sjai i provedi no sa mnom. Dau vam slatki sirup da siete.
Vidim da imate slobodnjake bale sa hranom i upovima vode. Podeliemo nae bogatstvo
ovde na pesku."
"Leto je jo dete", izjavio je Propovednik. "A kau da su ga Korino ubili na prevaru. U
tvom glasu nema ni traga deatvu."
"Poznaje me, premilostivi gospodaru", ree Leto. "Mali sam zbog svojih godina ivota
kao to si i ti bio, ali moje iskustvo je prastaro, a moj glas nauen."
"ta e ovde u unutranjoj pustinji?" upita Propovednik.
"Bu ji", ree Leto. Iz nieg nita. Bio je to odgovor jednog zensuni lutalice, onog koji je
delao jedino iz stanja poinka, bez naprezanja i u harmoniji sa svojom okolinom.
Propovednik je prodrmao rame svog vodia. "Je li ovo dete, istinsko dete?"
"Aija", ree momak, ne skidajui bojaljiv pogled s Leta.
Veliki drhtavi uzdah protresao je Propovednika. "Ne", ree on.
"To je demon u dejem obliku", ree vodi.
"Proveete no ovde", ree Leto.
"Uradiemo kako kae", ree Propovednik. Smakao je ruku sa vodia, skliznuo niz
crvov bok, suljnuo se nanie du jednog prstena do peska i odskoio u stranu u trenutku
kada su mu ga stopala dotakla. Okrenivi se, ree: "Odvedi crva i poalji ga natrag u
pesak. Iscrpljen je i nee nas uznemiravati."
"Crv nee da ide", pobunio se mladi.
"Ii e", ree Leto. "Ali ako pokua da pobegne na njemu, pustiu ga da te pojede."
Pomakao se na jednu stranu izvan osetnog dometa crva, i pokazao u pravcu iz koga su
doli. "Idi tim putem."
Momak je lupnuo badljem po prtsenu iza sebe i mrdnuo kukom tamo gde je drala
jedan drugi prsten otvoren. Crv je polagano poeo da klizi preko peska, okreui se kako je
momak pomicao kuku niza stranu.
Propovednik se, sledei zvuk Letovog glasa, uzverao kosinom dine i zastao na dva
koraka udaljenosti. To je bilo uraeno sa hitrom sigurnou koja je kazivala Letu da ovo
nee biti laka borba.
Ovde su se vizije razdvajale.
Leto ree: "Skini obrazinu, oe."
Propovednik je posluao, spustivi prevoj kapuljae i povukavi poklopac sa usta.
Svestan svog vlastitog izgleda, Leto je prouavao ovo lice, videi crte slinosti kao da su
bile izvuene iz svetlosti. Ove crte obrazovale su neko neodredljivo izravnanje, putanju
gena bez otrih granica, i u pogledu njih nije se moglo pogreiti. Te crte doprle su Letu iz
onih opojnih dana, iz dana curenja vode, iz kaladanskih mora-uda. Ali sada su stajali
ovde u taki razdvajanja na Arakisu dok je no ekala da zaogrne dine.
"Tako, oe", ree Leto, bacivi pogled nalevo gde je mogao da vidi mladog vodia kako
sila Letovih ojaanih miia izbacila je njegovo telo kao projektil. Jedna isturena ruka
zgrabila je okovratnik Tarikovog pustinjskog odela, dok je druga zaoijala da epa odeu
zlosrenog mladia oko pojasa. Usledilo je samo krckanje u trenutku kada se vrat slomio.
Leto se zakotrljao, podigavi svoje telo kao neki fino uravnoteen instrument koji je
zaronio u pesak tano na mestu gde je lani titnik bio skriven. Prsti su napipali stvar i
izvukli je iz peska, da bi je zatim u velikom luku bacili daleko od njih prema jugu.
Odmah potom veliko iktanje-buktanje zagrmelo je pustinjom na mestu gde je lani
titnik pao, zatim se smirilo i tiina se opet uspostavila.
Leto je pogledao prema vrhu dine na kome je njegov otac stajao jo prkosan, ali
poraen. Tamo gore je bio Pol Muad'Dib, slep, srdit, na ivici oaja kao posledice svog
bekstva od vizije koju je Leto prihvatio. Polov um je, svakako, razmiljao o Zensunijevom
Long Koanu: 'U in predskazivanja tane budunosti, Muad'Dib je uneo element razvoja i
rasta u potpuno predvianje kroz koje je video ljudsko bitisanje. Ovim je kod sebe izazvao
nesigurnost. Traei apsolutno od sreenog predskazivanja, uveao je nered, iskvario
predskazivanje.'
Vrativi se na vrh dine u jednom skoku, Leto ree: "Sada sam ja tvoj vodi."
"Nikad!"
"Da li bi eleo da se vrati u uloh? ak i ako bi te pozdravili dobrodolicom kad bi
stigao bez Tarika. Zna li gde se uloh sada deo? Da li tvoje oi to vide?"
Pol je tada istupio pred svoga sina, zverajui praznim onim jamama u njega. "Da li
stvarno poznaje vaseljenu koju si ovde stvorio?"
Leto je zapazio naroito naglaavanje. Vizija za koju su obojica znali da je ovde bila
stavljena u stravian pokret, zahtevala je in stvaranja u odreenoj taki vremena. U tom
trenutku, itava osetna vaseljena delila je linearno vienje vremena koje je posedovalo
svojstva pravilne progresije. Oni su ulazili u ovo vreme kao to bi stupali na neko pokretno
vozilo, a mogli su da ga napuste samo na isti nain.
Naspram ovog, Leto je drao uzde od mnotva niti poravnane u njegovom, vizijom
obasjanom, vienju vremena kao mnogolinijskog i mnogoomastog. On je bio ovek
obdaren vidom u vaseljeni slepih. Samo je on mogao da poseje valjane razlone postavke,
jer njegov otac vie nije drao uzde. Prema Letovom vienju, sin je bio promenio prolost.
A misao dosad nezamisliva ni u najdaljoj budunosti mogla je da se odrazi na sada i
pokrene njegovu ruku.
Samo njegovu ruku.
Pol je bio svestan ovoga, jer vie nije bio sposoban da vidi kako Leto moe da upravlja
uzdama, jedino je mogao da prepozna neljudske posledice koje je Leto prihvatio. Pomislio
je: Evo promene za koju sam molio. Zato se plaim toga? Zato to je to Zlatna Staza!
"Ovde sam da dGm smisao evoluciji i, prema tome, da dGm smisao naim ivotima",
ree Leto.
"eli li da ivi te hiljade godina, menjajui se kao to sada zna da e se menjati?"
Leto je shvatio da njegov otac ne govori o fizikim promenama. Obojica su znala za
fizike posledice; Leto e se prilagoavati i prilagoavati; koa-koja-nije-bila-njegovavlastita e se prilagoavati i prilagoavati. Razvojni proboji svakog dela e se stapati da
drugim i pojavie se jedinstven preobraaj. Kada najzad doe do metamorfoze, ako do nje
doe, nad vaseljenom e se pojaviti misaono stvorenje strahotnih razmera - i ta vaseljena
e ga oboavati.
Ne... Pol je ukazivao na unutranje promene, misli i odluke koje e, izvesno, biti zadate
oboavaocima.
"Oni koji misle da si mrtav", ree Leto, "zna li ta vele za tvoje poslednje rei?"
"Naravno."
"Sada inim ono to sav ivot mora da uini u slubi ivota", ree Leto. "Nikada to nisi
rekao, ali je Svetenik koji je mislio da se vie ne moe vratiti i nazvati ga laovom stavio
te rei u tvoja usta."
"Ne zovem ga laovom." Pol je duboko uzdahnuo vazduh. "To su valjane poslednje
rei."
"Hoe li da ostane ovde ili da se vrati do one kolibe u kotlini uloha?" upita Leto.
"Ovo je sad tvoja vaseljena", ree Pol.
Rei ispunjene oseanjem poraza prostrelile su Leta. Pol je bio pokuao da zadri
kontrolu nad poslednjim koncima line vizije, donevi tu odluku mnogo godina ranije u
Sie Tabru. U ime toga, prihvatio je ulogu orua osvete Izgnanih, ostataka Jakarutua. Oni
su ga zatvorili, ali on je i to radije prihvatio nego svoje vienje vaseljene koje je Leto
izabrao.
Letova alost bila je toliko golema da nekoliko minuta nije bio u stanju da progovori.
Kada je ovladao glasom, ree: "I tako si namamio Aliju, zaveo je i zbunivi je doveo je do
nedelanja i donoenja pogrenih odluka. I sada ona zna ko si ti."
"Ona zna... Da, ona zna."
Polov glas je zatim postao staraki i ispunjen skrivenim protestima. U njemu je, ipak,
bilo zalihe prkosa. Rekao je: "Oduzeu ti tu viziju, ako budem mogao."
"Huljade godina ispunjenih mirom", ree Leto. "To je ono to u im podariti."
"Uspavanost! Uspavanost!"
"Naravno. I one oblike nasilja koje ja dozvolim. Bie to lekcija koju oveanstvo nikada
nee zaboraviti."
"Pljujem na tvoju lekciju!" ree Pol. "Misli da nisam video stvari sline ovima za koje
si se ti opredelio?"
"Video si ih", sloio se Leto.
"ta mogu onda da uinim do da ti se oduprem?" upitao je Pol.
"Da me ubije moda?"
"Toliko naivan nisam. Znam ta si stavio u pokret. Znam za razorene kanate i nemire."
"Asan Tarik se nikada nee vratiti u uloh. Mora da se vrati sa mnom ili da se vie
uopte ne vraa jer ovo je sad moja vizija."
"Biram da se vratim."
Kako mu glas staraki zvui, pomislio je Leto i ta misao se pretvorila u dubok bol.
Kazao je: "U mojoj didai skriven je atreidski prsten u obliku jastreba. eli li da ti ga
vratim?"
"to nisam umro", proaputao je Pol, "Istinski sam eleo da umrem kad sam otiao u
pustinju one noi, ali sam znao da nisam mogao da napustim ovaj svet. Morao sam da se
vratim i..."
"Obnovi legendu", ree Leto. "Znam. A akali Jakarutua ekali su na tebe te noi to si
vrlo dobro znao. Oni su eleli tvoje vizije! Znao si to..."
"Odbio sam. Nikad im nisam dao nijednu viziju."
"Ali su te zatrovali. Hranili su te zainskom esencijom i zaokupili te enama i snovima. I
ti jesi imao vizije."
"Ponekad." Kako je lukavo njegov glas zvuao.
"Hoe li da primi natrag svoj prsten u obliku jastreba?" upitao je Leto.
Pol je iznenada seo na pesak, nalik na tamnu mrlju u svetlosti zvezda. "Ne!"
Dakle on zna uzaludnost te staze, pomisli Leto. Ovo je dosta otkrivalo, ali ne dovoljno.
Borba vizija srozala se sa svoje osetljive ravni mogunosti izbora do grubog odbacivanja
alternativa. Pol je znao da nije mogao da pobedi ali se jo nadao da poniti tu jedinu viziju
koje se Leto vrsto drao.
U tom trenutku Pol ree: "Da, bio sam zatrovan od strane Jakarutua. Ali ti si se sam
zatrovao."
"To je istina", priznao je Leto. "Ja sam tvoj sin."
"A da li si dobar Slobodnjak?"
"Jesam."
"Hoe li dozvoliti slepom oveku da ode konano u pustinju? Hoe li mi dopustiti da
pronaem mir prema vlastitom nahoenju?" Lupkao je po pesku pored sebe.
"Ne, to ti neu dozvoliti", ree Leto. "Ali tvoje je pravo da padne na sopstveni no ako
vrsto ostaje pri svom."
"I ti bi dobio moje telo!"
"Tano."
"Ne!"
On dakle zna tu stazu, pomislio je Leto. Stavljanje u koveg Muad'Dibovog tela od
strane njegovog sina moglo je da bude udeeno kao oblik cementiranja Letove vizije.
"Nikad im nisi rekao, zar ne oe?" upitao je Leto.
"Nikad im nisam rekao."
"Ali ja sam im rekao", ree Leto. "Rekao sam Muricu. Kralizec, Tajfunska bitka."
Polova ramena se oklembesie. "Ne moe", proaptao je. "Ne moe."
"Ja sam sada stvor ove pustinje, oe", ree Leto. "Da li bi ti tako govorio korioliskoj
oluji?"
"Smatra me kukavicom to odbijam tu stazu", ree Pol, suvim i drtavim glasom. "Oh,
dobro te razumem, sine. Predskazanje i proricanje su uvek bili sami sebi muitelji. Ali ja
nikada nisam bio izgubljen u moguim budunostima, jer ova je neizreciva!"
"Tvoj Dihad e biti letnji izlet na Kaladanu u poreenju", sloio se Leto. "Sada u te
odvesti do Gurni Haleka."
"Gurni! On slui Sestrinstvu preko moje majke."
Sada je Leto shvatio obim vizije svoga oca. "Ne, oe. Gurni vie nikome ne slui. Znam
mesto na kome ga mogu nai i mogu da te odvedenm tamo. Vreme je da nova legenda bude
stvorena."
"Vidim da ne mogu da te poljuljam. Dopusti mi, onda, da te dodirnem, jer ti si moj sin."
Leto je ispruio desnu aku u susret pipajuim prstima, osetio njihovu snagu, odgovorio
ravnom merom i odupro se svakom guranju Polove ake. "ak ni otrovan no ne moe vie
da mi naudi", ree Leto. "Ve sam drugaija hemija."
Suze skliznue iz slepih oiju i Pol odustade od svog grevitog zahvata i spusti ruke niz
bokove. "Da sam ja izabrao tvoj put, postao bih bicouros of shaitan. ta e ti postati?"
"Jedno vreme e me takoe nazivati ejtanovim misionarom", ree Leto. "Zatim e
poeti da se pitaju i najposle e razumeti. Nisi svoju viziju izveo dovoljno daleko, oe.
Tvoje ruke su uinile dobre stvari i zle."
"Ali zlo se pokazalo posle dogaaja!"
"to je sudbina mnogih velikih zala", ree Leto. "Preao si samo deo moje vizije. Zar
tvoja snaga nije bila dovoljno velika?"
"Zna da nisam mogao da ostanem tamo. Nikada nisam mogao da poinim zlo delo ako
mi je to bilo poznato pre dela. Ja nisam Jakarutu." Podigao se na noge. "Smatra li me za
jednog od onih koji se sami smeju u noi?"
"alosno je da nikada istinski nisi bio Slobodnjak", ree Leto. "Mi Slobodnjaci znamo
kako da postavljamo arifu. Nae sudije umeju da izaberu izmeu zala."
"Slobodnjaci, je li? Robovi sudbine ijem stvaranju si ti potpomogao?" On je koraknuo
prema Letu, posegnuo rukom jednim udnovato stidljivim pokretom, dodirnuo Letovu
obloenu ruku, stao da ispituje dok nije naiao na mesto gde je opna ostavila izloeno jedno
uvo, zatim obraz i, konano, usta. "Ahhh, to je jo tvoje meso", ree on. "Gde e te to meso
odvesti?" spustio je ruku.
"Na mesto gde ljudska bia mogu da stvaraju svoju budunost iz trenutka u trenutak."
"Tako veli. Neki Izrod bi mogao isto da kae."
"Nisam Izrod, iako je moglo da se desi da postanem", ree Leto. "Video sam kako je
Alija prola. Demon ivi u njoj, oe. Gani i ja znamo tog demona: to je Baron, tvoj deda."
Pol je zaronio glavu u ruke. Ramena su mu se za trenutak zatresla. Zatim je spustio
ruke i na ustima se ukazao okrutan izraz. "Postoji prokletstvo na naoj Kui. Molio sam se
ne bi li bacio taj prsten u pesak, odrekao me se i odjurio da stvori... drugi ivot. Lako si
mogao to da uini."
"Po koju cenu?"
Posle dugog utanja Pol ree: "Ishod dovodi u red stazu iza sebe. Samo sam jednom
propustio da se borim za svoje principe. Samo jednom. Primio sam se Mahdinata. Uradio
sam to zbog ani, ali me je to uinilo loim voom."
Leto je otkrio da nije mogao da odgovori na ovo. Pamenje te odluke je bilo unutar
njega.
"Ne mogu da te laem nita vie no to mogu da laem sebe", ree Pol. "Znam ovo.
Svaki ovek bi trebalo da ima jednog ovakvog sluaoca. Hou da te upitam samo ovu stvar:
je li Tajfunska bitka neophodna?"
"Ili tako ili e se ljudska rasa zatrti."
Pol je zauo istinu u Letovim reima i prozborio tihim glasom to je predvialo veu
naklonost viziji svog sina. "Nisam to video izmeu mogunosti."
"Verujem da Sestrinstvo isto to sluti", ree Leto. "Ne mogu da prihvatim nijedno drugo
objanjenje odluka moje babe."
Noni vetar je, tada, dunuo hladan vazduh oko njih. Umotao je Polovu odeu oko
njegovih nogu. Ovaj zadrhta. Videvi to, Leto ree: "Ima balu sa opremom, oe.
Naduvau pustinjski ator i moi emo udobno da provedemo ovu no."
Ali Pol je mogao samo da zavrti glavom, znajui da za njega od ove noi pa nadalje nee
sigurno biti nikakvih udobnosti. Muad'Dib, Heroj, mora biti uniten. Sam je sebi to rekao.
Od sada je mogao da postoji jedino Propovednik.
55.
Slobodnjaci su bili prva ljudska bia koja su razvila svesnu/nesvesnu simbologiju da bi
kroz nju doivljavali kretanja i odnose svog planetarnog sistema. Oni su bili prvi ljudi koji
su igde izrazili klimu u terminima polu-matematikog jezika iji su pisani simboli
ovaploivali (i internalizovali) spoljanje odnose. Sam jezik bio je deo sistema koji je
opisivao. Duboko usaeno lokalno saznanje onog to je upotrebljivo za podravanje ivota
bilo je sadrano u ovom razvoju. Obim uzajamnog delovanja ovog jezik/sistem fenomena
moe se oceniti u svetlosti injenice da su Slobodnjaci prihvatili sebe kao pustoijaste
brstee ivotinje.
Pria o Liet-Kinesu Hark al-Ada
"Kaven Vahid", ree Stilgar. Donesi kafu. Dao je znak podignutom rukom sluitelju
koji je stajao pored jednih vrata u prostoj sobi kamenih zidova gde je proveo ovu besanu
no. Ovo je bilo mesto na kome je stari slobodnjaki Naib obino jeo svoj spartanski
doruak, a sada je skoro bilo vreme doruku; meutim, posle ovakve noi on nije oseao
glad. Ustao je, proteui miie.
Dankan Ajdaho je sedeo na niskom jastuku u blizini vrata, pokuavajui da suzbije
zevanje. Upravo je shvatio da su, u razgovoru, on i Stilgar probdeli itavu no.
"Oprosti mi, Stil", ree on. "Zadrao sam te itavu no."
"Ostati budan celu no, znai dodati jedan dan svom ivotu", ree Stilgar, preuzevi
posluavnik sa kafom kada se ovaj pomolio na vratima. Gurnuo je nisku klupu ispred
Ajdaha, poloio na nju posluavnik i seo preko puta svog gosta.
Oba oveka nosila su utu odeu alosti, ali na Ajdahu je bilo pozajmljeno pohabano
odelo jer su ljudi u Tabru ozlojeeno gledali na zelenu, atreidsku boju njegove radne
uniforme.
Stilgar je nasuo tamni napitak iz pune bakarne boce, prvo gucnuo, a zatim podigao
olju dajui znak Ajdahu - bio je to stari slobodnjaki obiaj: "Bezbedno je, okusio sam
ga."
Ova kafa bila je Harino delo, spravljena onako kako je Stilgar najvie voleo: zrnevlje
ispeeno do rumeno-smee boje, samleveno u fini prah u kamenom avanu jo dok je vrue
i odmah skuvano: bio je dodat komadi melana.
Ajdaho je udahnuo miris bogat zainom, obazrivo ali umno srknuo. Jo nije znao da li
je ubedio Stilgara. Njegove mentatske moi poele su tiho da dejstvuju u ovim ranim
jutarnjim asovima, da bi se svi njegovi prorauni na kraju suoili sa neizbenim
podatkom sadranim u poruci Gurnija Haleka.
Alija je znala o Letu! Znala je.
A Javid je morao da bude zasluan za to.
"Mora me osloboditi ovih ogranienja", ree napokon Ajdaho, jo jednom zapoinjui
raspravu.
Stilgar je odolevao: "Sporazum o nepodravanju jedne ili druge strane zahteva da
donosim vrste odluke. Gani je ovde bezbedna. Ti i Irulan ste bezbedni ovde. Ali ne smete
da aljete poruke. Da primate poruke, to moe, ali ne smete da ih aljete. Dao sam svoju
re."
"Ovakvo postupanje obino nije primereno kada je re o gostu i starom prijatelju sa
kojim si delio mnoge opasnosti", ree Ajdaho, znajui da je ovaj adut ve upotrebio.
Stilgar je spustio olju, paljivo je postavio na njeno mesto na posluavniku i nije skinuo
oka sa nje dok je govorio. "Mi Slobodnjaci ne oseamo krivicu zbog istih stvari koje takva
oseanja izazivaju kod drugih", rekao je. Premestio je panju na Ajdahovo lice.
On se mora privoleti da uzme Gani i napusti ovo mesto, pomisli Ajdaho: "Nije mi bila
namera da izazovem bujicu krivice."
"To mi je razumljivo", ree Stilgar. "Potegao sam to pitanje da bih ti pruio predstavu o
naem slobodnjakom stavu, jer to je ono ime se bavimo: Slobodnjaci. ak i Alija misli
slobodnjaki."
"A svetenici?"
"Oni su druga stvar", ree Stilgar. "Oni ele da ljudi gutaju sivi vetar greha, uzimajui
to kao veito. To je velika mrlja uz pomo koje oni pokuavaju da spoznaju vlastitu
pobonost." Govorio je ravnim glasom, ali Ajdaho je u njemu uo gorinu i pitao se zato
ta gorina nije mogla da pokoleba Stilgara.
"To je stari, stari trik samodrake vladavine", ree Ajdaho. "Alija to dobro zna.
Valjani podanici moraju da se oseaju krivim. Krivica se zainje kao oseanje neuspeha."
"Primetio sam to", ree Stilgar oporim glasom. "Ali mora mi oprostiti to u jo
jednom da pomenem da je osoba o kojoj govori tvoja supruga. To je sestra Muad'Diba."
Ajdaho se skljokao na no, i cerei se pogledao prema Stilgaru, iji se bes pretvorio u
iznenadan ledeni ok.
"Dve smrti za Atreide", ree Ajdaho hrapavim glasom. "Druga iz nimalo boljeg razloga
no prva." Posrnuo je u stranu i pao licem na kameni pod. Krv se irila iz njegovih rana.
Stilgar je zurio dole preko noa sa kojeg je kapala krv na Ajdahovo telo, zatim je
duboko, drhtavo udahnuo vazduh. Javid je leao mrtav iza njega. A suprug Nebeske
Materice leao je ubijen Stilgarovom vlastitom rukom. Moglo se dokazivati da Naib nije
nita drugo uinio do branio ast svog imena, kanjavajui ugroavanje neutralnosti koju
je obeao. Ali ovaj ubijeni ovek bio je Dankan Ajdaho. Bez obzira na mogue dokazivanje,
bez obzira na 'olakavajue okolnosti' nita nije moglo da izbrie ovakav in. ak i ako bi
ga Alija lino odobrila, bila bi prinuena da javno osvetniki postupi. Ona je, najposle, bila
Slobodnjak. Da bi vladala Slobodnjacima, nije mogla da bude nita drugo, ak ni u
najmanjem stepenu.
Tek tada je Stilgaru sinulo da je ovo tano ona situacija koju je Ajdaho nameravao da
izazove svojom 'drugom smru'.
Stilgar je podigao pogled i ugledao zapanjeno lice Hare, svoje druge ene, koja je zurila
u njega iz okruujueg mnotva ljudi. Gde god da se Stilgar okrenuo, nailazio je na lica sa
istovetnim izrazom: zaprepaenost i razumevanje posledica.
Stilgar se polagano uspravio, obrisao no o rukav i vratio ga u korice. Obraajui se
licima, svojim uobiajenim tonom, rekao je: "Oni koji ele da pou sa mnom neka se
odmah spreme. Poaljite ljude da prikupe crve."
"Gde e da poe , Stilgare?" upitala je Hara.
"U pustinju."
"Poi u s tobom", ree ona.
"Naravno da e sa mnom. Sve moje ene e poi sa mnom. I Ganima. Dovedi je Hara.
Smesta."
"Da, Stilgare... smesta." Oklevala je. "A Irulan?"
"Ako eli."
"Da, muu." I dalje je oklevala. "Vodi Ganimu kao taoca?"
"Taoca?" Bio je iskreno zgranut ovom milju. "eno..." Blago je prstom dodirnuo
Ajdahovo telo. "Ako je ovaj mentat bio u pravu, ja sam Ganimina jedina nada." Tek tada
se setio Letovog upozorenja: "uvaj se Alije. Mora da uzme Ganimu i pobegne."
56.
Posle Slobodnjaka, svi planetolozi shvataju ivot kao izraze energije i tragaju za njenim
viim ravnima odnosa. Preko komadia, estica i delia koji su prerasli u opte
razumevanje, rasna mudrost Slobodnjaka preobrazila se u nove sigurne injenice. Stvar
koju su Slobodnjaci posedovali kao narod, svaki narod moe da ima. Potrebno im je samo
da razviju oseanje za energijske odnose. Potrebno im je samo da primete da energija
natapa obrasce stvari i prilagoava se tim obrascima.
Arakenska katastrofa, prema Hark al-Adu
Bio je to Tuekov Sie na unutranjem rubu Lanog Zida. Halek je stajao u senci
stenovitih breuljaka koji su titili visoki ulaz u sie, ekajui da oni unutra odlue da li da
mu prue utoite. Usmerio je pogled napolje ka severnoj pustinji a potom se zagledao u
sivoplavo jutarnje nebo. Ovdanji krijumari bili su zaueni saznavi da je on, ovek sa
drugog sveta ulovio crva i jahao na njemu. Ali Halek je bio podjednako zauen njihovim
reagovanjem. Bila je to prosta stvar za bistrog oveka koji je mnogo puta video kako se to
radi.
Halek je ponovo usredsredio panju na pustinju, srebrnastu pustinju blistavog stenja i
sivozelenih polja gde je voda uinila svoju aroliju. Iznenada je sve ovo doiveo kao
neizmerno troan sadraj energije, ivota - sve to ugroeno iznenadnim preokretanjem
obrasca promene.
Bio mu je poznat izvor ovakve reakcije. U pitanju je bio prizor uurbanosti u
pustinjskoj ravnici ispod njega. Sanduci mrtvih peanih pastrmki gurani su u sie zbog
destilacije i preuzimanja njihove vode. Bilo je na hiljade tih stvorenja. Stekla su se ovamo
privuena izlivanjem vode. I upravo je to izlivanje stavilo Halekov um u pokret.
Halek je zurio nanie preko siekih polja i mea kanata kojima vie nije tekla
dragocena voda. Zapaao je rupe u kamenom zidu kanata, iskidanost kamene poplate
kuda se voda izlila u pesak. ta je napravilo te rupe? Neke su se protezale du dvadeset
metara najranjivijih odeljaka kanata, na mestima gde se mekan pesak, upijajui vodu,
povlaio napolje, stvarajui ugnua. Ta ugnua su upravo vrvela od peanih pastrmki.
Sieka deca su ih lovila i ubijala.
Ekipe za opravku radile su na razbijenim zidovima kanata. Drugi su raznosili
minimalne koliine vode za zalivanje najugroenijih biljaka. Istonici vode u gigantskoj
cisterni ispod tuekske sabirnice za vetar bili su zatvoreni da bi se spreilo izlivanje u
razvaljeni kanat. Crpke koje su radile na sunevu energiju bile su iskljuene. Voda za
navodnjavanje uzimala se iz lokvi koje su ilele na dnu kanata i s mukom iz cisterne
unutar siea.
Metalni okvir ulaznog zaptivaa iza Haleka pucketao je sa porastom dnevne
temperature. Kao da je taj zvuk pokrenuo njegove oi, Halek uhvati sebe kako pogledom
ara oko najudaljenije krivine kanata, na mestu gde je voda najdrskije zala u pustinju.
Sieki graditelji vrtova - optimisti, zasadili su tamo jedno posebno drvo koje je bilo
osueno na propast ako se vodeni tok ubrzo ne uspostavi. Halek je zurio tamo u kukavno,
puzavo perje vrbinog drveta, izreckanog peskom i vetrom. Za njega, to drvo je
simbolizovalo novu stvarnost, kako njegovu, tako i Arakisa.
Obojica smo ovde stranci.
Mnogo je vremena ovim ljudima u sieu bilo potrebno da donesu odluku, ali im je ovek
valjano osposobljen za borbu oito mogao biti od koristi. Krijumarima su uvek bili
potrebni sposobni ljudi. Halek ipak nije gajio nikakve iluzije u pogledu njih. Krijumari
ovog vremena nisu bili oni krijumari koji su mu pruili utoite pre toliko mnogo godina
kada je pobegao po rasturanju feuda njegovog Vojvode. Ne, ovo je bio nov soj, eljan brzog
bogaenja.
Ponovo se usredsredio na alosnu vrbu. Haleku je u tom trenutku palo na um da bi
olujni vetrovi njegove nove stvarnosti mogli da iskidaju u paramparad ove krijumare i
sve njihove prijatelje. Mogli su da unite Stilgara sa njegovom krhkom neutralnou i
zajedno sa njim odnesu sva plemena koja su ostala odana Aliji. Svi bi oni postali
naseljenici. Halek je video kako se to ranije deava, upoznavi gorak ukus toga u vlastitoj
domovini. Video je jasno, priseajui se ponaanja gradskih Slobodnjaka, njihovog modela
predgraa, i nepogreivih obiaja seoskog siea koji su ileli ak i ovde u krijumarskom
skrovitu. Seoske oblasti su bile kolonije urbanih centara. Bili su nauili da nose postavljen
jaram, navedeni na to ili pohlepom ili praznoverjem. ak i ovde, pogotovu ovde, narod je
imao dranje potinjene svetine, a nikako stav slobodnih ljudi. Bili su odbrambeni,
pritajeni, dvosmisleni. Svako ispoljavanje autoriteta bilo je predmet ozlojeenosti - bilo
kog autoriteta: Namesnitva, Stilgarovog, njihovog vlastitog Saveta...
Ne mogu da imam poverenja u njih, pomislio je Halek. Mogao je jedino da ih upotrebi i
pothrani njihovo nepoverenje prema drugima. Bilo je to alosno. Iezao je stari daj i uzmi
obiaj slobodnog oveka. Stari obiaji su se sveli na obredne rei, a njihovo poreklo je
izgubljeno u seanju.
Alija je dobro obavila svoj posao, kanjavajui opoziciju i nagraujui pomagae,
premetajui snage carstva nasumice, skrivajui glavne inioce sile svog Carstva. pijune!
Boe blagi, pijune koje je ona morala da ima!
Halek je gotovo mogao da vidi kobni ritam pokreta i odgovarajuih protiv pokreta za
koji se nadala da njene protivnike dri van ravnotee.
Ako Slobodnjaci ostanu pospani, ona e pobediti, pomislio je.
Ulazni zaptiva iza njegovih lea krcnu dok se otvarao. Pomolio se sieki uvar po
imenu Melides. Bio je to ovek niskog rasta sa telom u obliku tikve koje se sakupljalo u
vretenaste noge, ija je runoa bila samo naglaena pustinjskim odelom.
"Primljen si", ree Melides.
Halek je zauo prepredenu dvolinost u ovekovom glasu. Ono to je taj glas otkrivao
kazivalo je Haleku da e mu ovo utoite biti utoite samo na ogranieno vreme.
Samo dok ne ukradem jedan od njihovih toptera, pomislio je.
"Moja zahvalnost vaem Savetu", ree on. Pri tom je pomislio na Esmara Tueka, po
kome je ovaj sie dobio ime. Esmar, ve dugo pokojnik, rtva neije prevare, na prvi
pogled bi rasporio guu ovog Melidesa.
57.
Bilo koja staza koja suava mogunosti u budunosti moe da postane smrtnosna
klopka. Ljudska bia ne kre sebi put kroz lavirint; ona pretrauju irok horizont ispunjen
jedinstvenim prilikama. Suavajua taka gledanja lavirinta moe da privlai samo
stvorenja iji su nosevi zagnjureni u pesak. Seksualno proizale jedinstvenosti i razliitosti
su spasonosna zatita zaina.
Prirunik Svemirskog Esnafa
"Zato ne oseam alost?" Alija je uputila ovo pitanje tavanici svoje male odaje za
primanje, sobe koju je mogla po irini da pree sa deset koraka i sa petnaest po duini.
Soba je imala dva visoka i uzana prozora koji su preko arakenskih krovova gledali na
Zatitni Zidd.
Bilo je skoro podne. Sunce je estoko peklo udubljenje u kome je grad bio sazidan.
Alija je spustila pogled na Buer Agarvesa, biveg Tabrita, a sada Zijinog pomonika koji
je komandovao straom u Hramu. Agarves joj je doneo vest da su Javid i Ajdaho mrtvi.
Rulja potkazivaa, pomonika i straara ula je zajedno sa njim, a jo vie ih se guvalo u
spoljanjim holovima, pokazujui da su ve znali za sadraj Agarvesove poruke.
Rave vesti su brzo putovale Arakisom.
Ovaj Agarves bio jeovek niskog rasta sa, za jednog Slobodnjaka, okruglim licem,
gotovo detinjim u svojoj zaokrugljenosti. Bio je jedan od onih iz novog soja koje je
odlikovala vodena debljina. Alija ga je videla kao da je bio podeljen u dva lika: jedan sa
ozbiljnim licem i neprozirnim oima boje indiga uz zabrinut izraz oko usta i drugi ulan i
ranjiv, uzbuujue ranjiv.
Posebno joj se dopadala punoa njegovih usana.
Iako jo nije bilo podne, Alija je u tegobnoj teini oko sebe osetila neto to je kazivalo o
zalasku sunca.
Ajdaho je trebalo da umre o zalasku sunca, rekla je u sebi.
"Kako to, Bueru, da si ti glasnik ovih vesti?" upitala je zapaajui opreznu hitrost koja
se pomolila u njegovom izrazu.
Agarves je pokuao da proguta pljuvaku, a onda je prozborio hrapavim glasom koji
jedva da je bio jai od apata.
"Poao sam sa Javidom, seate se? I kad me je... Stilgar poslao k vama, naloio mi je da
vam kaem da vam donosim izraz njegove poslednje odanosti."
"Izraz poslednje odanosti", odazvala se ona. "ta je time eleo da kae?"
"Ne znam, gospo Alija", izgovarao se on.
"Objasni mi jo jednom ta si video", naredila je i zaudila se to joj je koa postala
tako hladna.
"Video sam..." Nervozno je gore-dole klatio glavom, a onda je spustio pogled na pod
ispred Alije. "Video sam Svetog Supruga mrtvog na podu centralnog hodnika i Javida
kako lei mrtav nedaleko u bonom prolazu. ene su ih ve pripremale za Huanui."
"I Stilgar te je pozvao da vidi taj prizor?"
"Tano, moja gospo. Stilgar me je pozvao. Poslao je Modiba, Pokornog, njegovog kurira
u sieu. Modibo mi nije dao nikakvo upozorenje. Samo mi je saoptio da Stilgar eli da me
vidi."
"I ti si tamo video telo moga mua na podu?"
Susreo je njene oi u jednom leteem pogledu, i ponovo vratio panju na pod ispred nje
pre nego to je klimnuo glavom. "Da, moja gospo. I Javidovo telo u neposrednoj blizini.
Stilgar mi je rekao... rekao mi je da je Sveti Suprug ubio Javida."
"A mog mua, veli Stilgar..."
"Svojim ustima mi je to rekao, moja gospo. Stilgar je rekao da je to on uinio. Rekao mi
je da mu je Sveti Suprug izazvao bes."
"Bes", ponovila je Alija. "Kako se to dogodilo?"
"Nije rekao. Niko nije rekao. Pitao sam, ali niko nije rekao."
"I tada su te poslali meni sa ovom veu?"
"Da, moja gospo."
"Zar nita nisi mogao da uini?"
Agarves je ovlaio usne jezikom a onda izjavio: "Stilgar je naredio, moja gospo. A to se
deavalo u njegovom sieu."
"Shvatam. A ti si uvek sluao Stilgara."
"Uvek sam ga sluao, moja gospo, dok me nije oslobodio obaveze."
"Dok te nisu poslali u moju slubu, hoe da kae?"
"Sada se samo vama pokoravam, moja gospo!"
"Je li tako? Reci mi, Buer, ako ti naredim da ubije Stilgara, tvog starog Naiba, da li bi
to uinio?"
Susreo je njen netremian pogled sa vrstinom koja je rasla. "Ako tako naredite, moja
gospo."
"To ti i nareujem. Ima li neku predstavu gde je otiao?"
"U pustinju; to je sve to znam, moja gospo."
"Koliko je ljudi poveo sa sobom?"
"Valjda polovinu ivlja."
58.
Tim delima Leto II uklonio je sebe iz evolutivnog sleda. Uinio je to kroz smiljeno
bolan in, govorei: 'Biti nezavisan znai biti uklonjen.' Oboje blizanaca videlo je izvan
nunosti pamenja kao proces merenja nain odreivanja njihove udaljenosti od njihovih
ljudskih istonika. Ali ba je Letu II bilo sueno da uradi smelu stvar, shvativi da je pravo
stvaranje nezavisno od svog tvorca. On je odbio da ponovo stavi u pogon evolucioni niz,
govorei: 'To me, takoe, sve vie udaljava od oveanstva.' Video je ta je to sadravalo:
da ne moe biti stvarno zatvorenih sistema u ivotu.
Sveta Metamorfoza od Hark al-Ada
Tu su bile ptice koje su se gojile na raun insektskog ivota od koga je vrveo predeo
vlanog peska s druge strane razorenih kanata: papagaji, svrake, avke. Ovo je bila jedna
dedida, poslednji od novih gradova, sagraen na podlozi od povrinskog bazalta. Sada je
leao naputen. Ganima je, koristei jutarnje asove da ispita oblast iza prvobitnih sadova
naputenog siea, otkrila jedan pokret i ugledala arenog gutera. Neto ranije je videla
gila detlia, kako se gnezdi u zidu od blata dedide.
Razmiljala je o ovome kao o sieu, ali je to u stvari bila gomila niskih zidova
napravljenih od uvrenih cigli od blata, okruena sadovima koji su imali za cilj da
zadre napredovanje dina. Leao je unutar Tanzerufta, est stotina kilometara juno od
Sihaja Grebena. Bez ljudskih ruku da ga odravaju, sie je ve poeo da se utapa u
pustinju; zidovi su bili nagrieni udarima olujnih vetrova, biljke su odumirale, a zasaene
povrine ispucale od saiueg sunca.
Pa ipak je pesak s druge strane razbijenog kanata ostao vlaan, potvrujui injenicu
da je zdepasta masa sabirnice vetra jo funkcionisala.
Tokom ovih meseci po njihovom bekstvu iz Tabra, begunci su potraili okrilje u
nekoliko ovakvih mesta koje je nenastanjivim uinio Pustinjski Demon. Ganima nije
verovala u tog Pustinjskog Demona iako se nije mogla porei oita izvesnost razorenosti
kanata.
Povremeno su dobijali vesti iz severnih naseobina, kroz susrete sa pobunjenim lovcima
na zain. Nekoliko toptera - neki su rekli ne vie od est - izvrilo je izviake letove
tragajui za Stilgarom, ali Arakis je bio veliki, a njegova pustinja blagonaklona beguncima.
Prema izvetajima postojala je pronai-i-uniti jedinica zaduena da otkrije Stilgarovu
druinu, ali ta jedinica na ijem elu se nalazio bivi Tabrit Buer Agarves imala je i druge
zadatke, tako da se esto vraala u Araken.
Pobunjenici su govorili da je dolo do manjih okraja izmeu njih i Alijinih trupa.
Nasumina pustoenja od strane pustinjskog demona uinila su da dunost uvanja
domaih utvrenja postane glavna briga Alije i Naiba. ak i krijumari nisu bili poteeni,
ali se za njih govorilo da krstare pustinjom u potrazi za Stilgarom, elei da dobiju
nagradu za njegovu glavu.
Stilgar je doveo svoju druinu u ovu dedidu neposredno pre mraka prethodnog dana,
sledei nepogreivo ulo za vlagu svog starog slobodnjakog nosa. Bio je obeao da e ih
uskoro povesti na jug ka palmama, ali je odbijao da odredi taan datum pokreta. Iako mu
je glava bila ucenjena na iznos kojim bi se nekad mogla kupiti cela jedna planeta, Stilgar je
59.
Muad'Dib je bio lien prava na nasledstvo i govorio je u ime svih koji su bili lieni prava
na nasledstvo u svim vremenima. On je dizao glas protiv duboke nepravde koja otuuje
individuu od onog to je izgledalo da joj pripada kao pravo.
Mahdinat, jedna od analiza od Hark al-Ada
Gurni Halek je sedeo na ulokom brdu sa svojim balisetom pored sebe na ponjavi od
zainskih vlakana. Ispod njega zatvorena kotlina vrvela je od radnika koji su sadili etvu.
Peana navoznica kojom su Izgnani mamili crve na zainski trag bila je zapreena novim
kanatom. Zasadi su se sputali niz kosinu da bi zadrali njeno krunjenje.
Bilo je skoro vreme za popodnevni obed, a Halek se nalazio na brdu vie od jednog asa
pokuavajui da porazmisli u ovoj osamljenosti. Ljudi su dole ulagali veliki trud, ali sve to
je on video bilo je delo melana. Prema Letovoj linoj proceni proizvodnja zaina bi uskoro
trebalo da padne na jednu desetinu od svog vrhunca u doba Harkonena. Vrednost zaliha
se, sa svakom narednom isporukom svuda u carstvu udvostruavala. Govorilo se da je od
Porodice Metuli otkupljena polovina Novebrunskih planeta za tri stotine dvadeset i jedan
litar.
Izgnani su radili kao ljudi koje je avo gonio, a moda je tako i bilo. Pre svakog obroka,
okretali su se ka Tanzeruftu i molili se ovaploenom ai-Huludu. Tako su oni videli Leta, a
kroz njihove oi, Halek je video budunost u kojoj je veina oveanstva delila njihov
pogled. Halek nije bio siguran da nu se takav ishod dopadao.
Leto je zasnovao ovakav mit kada je doveo Propovednika i Haleka ovde u Halekovom
ukradenom topteru. Leto je golim rukama probio uloki kanat, bacajui veliko kamenje i
vie od pedeset metara. Kada su izgnani pokuali da se umeaju, Leto je odsekao glavu
najbliem jedva uoljivim zamahom ruke. Pobacao je ostale natrag meu njihove drugove
i glasno se narugao njihovom oruju. Riknuo je na njih demonskim glasom: "Vatra me
nee dotai! Vai noevi me nee ozlediti! Na meni je ai-Huludova koa!"
Izgnani su ga tada prepoznali i prisetili se njegovog bekstva, kada je skoio sa brda
'neposredno u pustinju'. Pali su niice ispred njega i Leto je izdao svoje zapovesti.
"Dovodim vam dva gosta. uvaete ih i ukazivati im potovanje. Obnoviete kanat i
otpoeti sa saenjem oaznog vrta. Jednog dana u se ovde nastaniti. Vi ete pripremiti moj
dom. Neete vie da prodate ni trunku zaina, ve ete da uskladitite svaki deli koji
sakupite."
Sve dalje je iao sa svojim uputstvima, a Izgnani su upijali svaku re, gledajui ga kroz
strahom zastakljene oi, kroz strahopotovanje koje je prelazilo u prestravljenost.
Pred njima je stajao ai-Hulud, konano iskrsnuvi iz peska!
Nije bilo nikakvog nagovetaja ove metamorfoze kada je Leto pronaao Haleka sa
Gadean al-Falijem u jednom malom pobunjenikom sieu kod Gare Rudena. Leto je sa
svojim slepim saputnikom doao tamo iz pustinje starim zainskim putem, jaui na crvu
kroz oblast u kojoj su crvi sada bili prava retkost. Priao je da je vie puta bio prinuen da
skree zbog prisustva vlage u pesku, dovoljno vode da otruje crva. Stigli su tamo odmah
posle podneva i straari su ih doveli u javnu odaju kamenih zidova.
Seanje je sada obuzelo Haleka.
"Dakle, to je Propovednik", rekao je.
Koraajui oko ovog slepog oveka, prouavajui ga, Halek se prisetio pria o njemu.
Tu u sieu, nikakva obrazina pustinjskog odela nije krila starako lice, i njegove crte su
sluile seanju da pravi poreenja. Da, ovaj ovek je zaista liio na starog Vojvodu po
kome je Leto dobio ime. Da li je ta slinost bila sluajna?
"Poznate su ti prie o ovome ovde?" upitao je Halek, obraajui se postrance Letu. "Da
je on tvoj otac koji se vratio iz pustinje?"
"uo sam za te prie."
Halek se okrenuo da osmotri deaka. Leto je nosio neobino pustinjsko odelo sa
savijenim rubovima oko lica i uiju. Pokrivalo ga je crno odelo, a noge su bile obuvene u
izme za pesak. Njegovo prisustvo ovde zahtevalo je mnoga objanjenja - kako je uspeo jo
jednom da pobegne.
"Zato si doveo Propovednika ovamo?" upitao je Halek. "U Jakarutuu su govorili da on
radi za njih."
"Vie ne. Doveo sam ga zbog toga to Alija hoe da ga ubije."
"Tako? Ti, znai, misli da je ovo utoite?"
"Ti si njegovo utoite."
Za sve to vreme Propovednik je stajao pokraj njih, nijednim migom ne odajui da ga
zanima u kom se pravcu njihov razgovor kree.
"Valjano me je sluio, Gurni", ree Leto. "Kua Atreida nije izgubila svako oseanje
obaveze prema onima koji nam slue."
"Kua Atreida?"
"Ja sam Kua Atreida."
"Pobegao si iz Jakarutua pre no to sam mogao da dovrim ispitivanje koje je tvoja
baka naredila", ree Halek. "Kako moe da pretpostavi..."
"ivot ovog oveka treba da uva kao da je tvoj vlastiti", rekao je Leto kao da nije bilo
nikakve rasprave i ne prezajui susreo Halekov netremian pogled.
Desika je nauila Haleka mnogim Bene Geserit potankostima opaanja ali on nije u
Letu pronalazio bilo ta to bi govorilo o neem drugom do o spokojnoj sigurnosti. Ipak
Desikina nareenja nisu gubila na znaaju. "Tvoja baka me je obavezala da dovrim
tvoje obrazovanje i uverim se da nisi posednut."
"Nisam posednut." Bila je to bezuslovna tvrdnja.
"Zato si pobegao?"
"Namri je imao nareenje da me ubije bez obzira na to ta ja uradio. Njegova
nareenja poticala su od Alije."
"Jesi li ti, u tom sluaju, Istinozborac?"
"Jesam." Jo jedna bezuslovna tvrdnja ispunjena samopouzdanjem.
"A Ganima takoe?"
"Ne."
Propovednik je u tom trenutku, prekinuo utanje, okrenuvi svoje prazne one jame
prema Haleku ali pokazujui na Leta. "Misli da ti moe da ga stavi na probu?"
"Ne meaj se kad ne zna nita o problemu i njegovim posledicama", zapovedio je
Halek, ne gledajui oveka.
"Oh, vrlo dobro poznajem, njegove posledice", ree Propovednik. "Jedna stara ena
koja je mislila da zna ta radi me je pre mnogo vremena stavila na probu. Nije znala kako,
kao to se pokazalo."
Halek se tada obrnuo prema njemu. "Ti si jo jedan Istinozborac?"
"Bilo ko moe da bude Istinozborac, ak i ti", ree Propovednik. "To je stvar
samopotenja prema prirodi vlastitih oseanja. Zahteva da ima unutranje slaganje sa
istinom koja dozvoljava lako prepoznavanje."
"Zato se mea?" upitao je Halek, spustivi ruku na kris-no. Ko je bio ovaj
Propovednik?
"Uestvujem u ovim dogaajima", ree Propovednik. "Moja majka bi mogla da poloi
svoju krv na oltar, ali ja imam druge pobude. I shvatam va problem."
"Oh?" Halek je sada postao doista radoznao.
"Gospa Desika ti je naloila da napravi razliku izmeu vuka i psa, izmeu ze'eb i
ke'leb. Prema njenoj definiciji vuk je neko ko ima mo i zloupotrebljava tu mo. Meutim,
izmeu vuka i psa postoji razdoblje nastajanja kada ne moe da ih razlikuje."
"To je blizu sutine", ree Halek, primeujui kako sve vie siekih ljudi ulazi u javnu
odaju da bi sluali. "Otkud to zna?"
"Zato to poznajem ovu planetu. Ne razume? Razmisli kako je to. Ispod povrine su
stene, kal, naslage, pesak. To je planetno pamenje, slika njene istorije. Isto je i sa ljudskim
biima. Pas se sea vuka. Svaka vaseljena okree se oko jezgra bitisanja i od toga jezgra
prema spolja pruaju se sva pamenja sve do same povrine."
"Vrlo zanimljivo", ree Halek. "Kako bi mi to pomoglo da sprovedem nareenja koja
sam dobio?"
"Pregledaj sliku svoje istorije koja je unutar tebe. Opti kao to bi ivotinja optila."
Halek je zatresao glavom. U ovom Propovedniku bilo je neodoljive neposrednosti,
osobine koju je mnogo puta uoio kod Atreida; postojali su vie nego neznatni nagovetaji
da je ovaj ovek koristio moi Glasa. Halek je osetio kako mu je srce poelo bre da bije.
Da li je to bilo mogue?
"Desika je traila krajnji ispit, pritisak uz pomo koga bi temeljno tkivo njenog unuka
izbilo na povrinu", ree Propovednik. "Ali to tkivo je stalno tu, izloeno tvom pogledu."
Halek se okrenuo i zagledao se u Leta. Ovaj pokret doao je sam od sebe, iznuen
neodoljivim silama.
Propovednik je nastavio, kao da je pouavao svojeglavog uenika. "Ova mlada osoba te
zbunjuje jer nije pojedinac. On je zajednica. Kao i u svakoj zajednici koja se nalazi pod
pritiskom, bilo koji lan te zajednice moe da preuzme komandu. Ova komanda nije uvek
bezazlena i tako dolazimo do naih pria o Izrodstvu. Ali, ti si ve dovoljno povredio ovu
zajednicu, Gurni Halek. Zar ne moe da vidi da je ve dolo do preobraaja? Ovaj
mladi je postigao unutranje sadejstvo koje je neizmerno mono, koje se ne moe podriti.
Vidim to i bez oiju. Jednom sam mu se suprotstavio, ali sada sledim njegovu zapovest. On
je iscelitelj."
"Ko si ti?" upitao je Halek.
"Nita vie od onog to vidi. Ne gledaj u mene, gledaj u ovu linost za koju ti je
nareeno da je podui i isproba. On je obrazovan kroz preokrete. Preiveo je ubistvene
uslove. Sad je ovde."
"Ko si ti?" nastojao je da sazna Halek.
"Kaem ti da gleda samo u ovog atreidskog mladia! On je poslednje vrelo snage od
koje naa vrsta zavisi. On e ponovo sloiti u sistem ishode prethodnih delanja. Nijedno
drugo ljudsko bie ne moe da poznaje ta prethodna delanja kao to on to zna. A ti si
pomiljao na unitenje jednog takvog oveka!"
"Bilo mi je nareeno da ga ispitam i nisam..."
"Ali ti jesi!"
"Je li on Izrod?"
Tuan smeh protresao je Propovednika. "Uporno ostaje pri toj Bene Geserit besmislici.
Kako stvaraju mitove koji uspavljuju oveka!"
"Jesi li ti Pol Atreid?" upitao je Halek.
"Pola Atreida vie nema. On je pokuao da postoji kao vrhunski moralni simbol dok je
istovremeno odricao sve moralne zahteve. Postao je svetac bez boga, i svaka njegova re
bila je bogohuljenje. Kako moe da pomisli..."
"Zato to govori njegovim glasom."
"Hoe li sad i mene da stavi na probu? uvaj se, Gurni Halek."
Halek je progutao pljuvaku, silei svoju panju da se ponovo usmeri na neosetljivog
Leta koji je i dalje stajao spokojno uvaavajui razgovor koji se vodio. "Ko je stavljen na
probu?" upitao je Propovednik. "Nije li, moda, istina da gospa Desika tebe stavlja na
probu, Gurni Halek?"
Halek je otkrio da je ova misao duboko uznemirujua i pitao se zato je dopustio da ga
Propovednikove rei dirnu. Ali kod atreidskih slugu bila je duboko usaena sklonost da se
pokoravaju mistici samodrca. Desika je, objanjavajui ovo, stvar uinila jo
tajanstvenijom. Halek je u ovom asu oseao kako se neto unutar njega menja, neto ije
su ivice bile samo dotaknute Bene Geserit odlukom kojoj ga je Desika podvrgla. U njemu
se podigao nerazgovetan bes. Nije eleo da se menja!
"Ko se to meu vama igra boga i kakvom kraju tei?" upitao je Propovednik. "Da bi
odgovorio na to pitanje ne moe se osloniti samo na razum."
Halek je polagano i promiljeno preneo panju sa Leta na ovog slepog oveka. Desika
je stalno govorila da bi on trebalo da postigne ravnoteu kairitsa - 'hoe-nee'. Nazivala
je to vladanjem umnim sposobnostima bez rei i reenica, bez pravila i dokaza. Bila je to
zaotrena ivica njegove vlastite unutranje istine, sveobuzimajue. Neto je u glasu ovog
slepog oveka, njegovom tonu, njegovom ponaanju zapalilo bes koji je sagoreo u
zaslepljujuu mirnou unutar Haleka.
"Odgovori na moje pitanje", ree Propovednik.
Halek je osetio da ove rei produbljuju njegovu usredsreenost na ovo mesto, na ovaj
trenutak i njegove zahteve. Njegov poloaj u vaseljeni bio je odreen jedino njegovom
koncentracijom. Ni senka sumnje nije ostala u njemu. Ovo je bio Pol Atreid, ne mrtav, ve
koji se vratio. A ovo ne-dete, Leto. Halek je jo jednom pogledao u Leta, stvarno ga videvi.
Video je znake siline oko oiju, oseaj ravnotee u stavu, utljiva usta iji su svijeni uglovi
otkrivali smisao za humor. Leto se izdvajao iz svoje pozadine kao da se nalazio u ii
zaslepljujue svetlosti. Dostigao je harmoniju jednostavno je prihvatajui.
"Reci mi Pol", ree Gurni Halek. "Da li tvoja majka zna?"
Propovednik je uzdahnuo. "Prema Sestrinstvu, sve dostie harmoniju, jednostavno,
kroz njeno prihvatanje."
"Reci mi Pol", ree Halek. "Da li tvoja majka zna?"
Propovednik je uzdahnuo. "Za Sestrinstvo, za sve njih, ja sam mrtav. Ne pokuavaj da
me oivi."
I dalje ne gledajui u njega, Halek upita: "Ali zato ona ini..."
"ini ono to mora. Ona gradi svoj vlastiti ivot, mislei da upravlja mnogim ivotima.
Na taj nain se svi mi igramo boga."
"Ali ti si iv", proapta Halek, sada savladan sveu o tome, okrenuvi se napokon da bi
se upiljio u ovog oveka, mlaeg od sebe, ali toliko ostarelog u uslovima pustinjskog ivota
da je izgledalo kao da nosi dvostruko breme Halekovih godina.
"ta je to?" upita Pol. "iv?"
Halek je zaokruio pogledom oko njih po Slobodnjacima koji su pratili razgovor,
raspetim izmeu sumnje i strahopotovanja.
"Mojoj majci nikada nije bilo sueno da stekne moj nauk." Bio je to Polov glas! "Biti
bog moe da postane najposle dosadno i poniavajue. Bilo je svakako dovoljno razloga da
se izumi slobodna volja! Bog moe da poeli da pobegne u san i bude iv samo u nesvesnim
opredmeenim predstavama bia iz svojih snova."
"Ali ti si iv!" ree Halek sada ve glasnije.
Pol nije obratio panju na uzbuenje u glasu svog starog drugara i upita: "Da li bi
zaista protivstavio ovog momka njegovoj sestri u probi-Maad? Kakva kobna besmislica!
Svako od njih bi rekao: 'Ne. Ubij me! Pusti onog drugog da ivi!' Gde bi jedna takva proba
odvela? ta znai, onda, biti iv, Gurni?"
"To nije bila proba", pobunio se Halek. Nije mu se dopadao nain na koji su se
Slobodnjaci, tiskajui se, sve vie primicali, zagledajui Pola, ne obazirui se na Leta.
Ali Leto se tada umeao. "Da li shvata ceo sklop, oe?"
"Da... da..." Pol je visoko drao glavu kao da je njuio vazduh. "To je, onda, Farad'n!"
"Kako je lako slediti nae misli, umesto naih oseaja", ree Leto.
Halek je bio u stanju da prati ovu misao i, ba kad se spremao da upita, Leto ga je
prekinuo poloivi mu aku na ruku: "Ne pitaj, Gurni. Mogao bi da se vrati sumnji kako
sam ja Izrod. Ne! Pusti da se to dogodi, Gurni. Ako pokua da sili, samo e unititi
sebe."
Ali Halek je osetio kako ga obuzima sumnja. Desika ga je bila upozorila. "Ti, roeni
kao formirane linosti, mogu da budu veoma lukavi. Imaju trikove o kojima nikada nisi ni
sanjao." Halek je polagano klimnuo glavom. A Pol! Blagi Boe! Pol je bio iv i u savezu sa
ovim znakom pitanja koji je rodio!
Slobodnjaci oko njih se vie nisu mogli zadrati. Utisnuli su se izmeu Haleka i Pola,
izmeu Leta i Pola, gurajui ovu dvojicu u pozadinu. U vazduhu su pljutala promukla
pitanja: "Jesi li ti Muad'Dib? Jesi li ti, stvarno, Muad'Dib? Je li istina ono to on kae?
Reci nam!"
"Morate da razmiljate o meni samo kao o Propovedniku", ree Pol, odgurujui se. "Ja
nikada vie ne mogu da budem Pol Atreid ili Muad'Dib. Ja nisam anin mu ili car."
Halek se, plaei se onog to je moglo da se dogodi ako ova udna pitanja ne dobiju
logian odgovor, ba spremao da stupi u akciju, kada je Leto prvi krenuo. Bilo je to prvi
put da je Halek video deli strahovite promene koja se izvrila u Letu. Jedan bikovski glas
je zagrmeo: "Sklanjajte se!" i Leto je krenuo napred bacajui odrasle Slobodnjake levo i
desno, obarajui ih na pod, devetajui ih rukama, istrui noeve iz njihovih ruku,
hvatajui za seiva.
Za manje od minut, oni Slobodnjaci koji su jo stajali na nogama bili su potisnuti uz
zidove u stanju mukle preneraenosti. Leto je stajao pored svog oca. "Kad ai-Hulud
govori, pokoravajte se", ree Leto.
A kada je nekoliko Slobodnjaka poelo da protestuje, Leto je odvalio ugaoni kamen iz
zida pokraj ulaza u prostoriju i zdrobio ga golim rukama, smejui se za sve to vreme.
"Sravniu ovaj sie sa zemljom pred vaim oima", ree on.
"Pustinjski Demon", proaputao je neko.
"I vae kanate", priznao je Leto. "Razvaliu ih. Mi nismo bili ovde, da li me ujete?"
Glave su se zaklatile sa strane na stranu u uasnutoj poniznosti.
"Niko nas ovde nije video", ree Leto. "Ako ujem i jedan apat sa vae strane, vratiu
se i najuriu vas u pustinju bez vode."
Halek je video kako se ruke podiu kretnjom koja je znaila odagnavanje zla, pravei
znak crva.
"Mi emo sad poi, moj otac i ja, u drutvu naeg starog prijatelja", ree Leto.
"Pripremite na topter."
Leto ih je zatim poveo u uloh, objanjavajui usput da moraju hitro da se kreu jer e
Farad'n vrlo brzo biti ovde na Arakisu. "A, kao to je moj otac rekao, tada e videti pravu
probu, Gurni."
Motrei dole sa ulokog brda, Halek se jo jednom upitao, kao to se pitao svaki dan:
"Kakva proba? ta je hteo da kae?"
Ali Leto nije vie bio u ulohu, a Pol je odbijao da odgovori.
60.
Crkva i Drava, nauniki razum i vera, pojedinac i njegova zajednica, ak napredak i
tradicija - sve to moe da bude pomireno u uenjima Muad'Diba. On nas je uio da ne
postoje nepomirljive suprotnosti osim u verovanjima ljudi. Bilo ko moe da razgrne
koprenu Vremena. Moete da otkrijete budunost u prolosti ili u vlastitoj uobrazilji.
inei ovo, ponovo zadobijate svesnost svog unutarnjeg bia. Tada saznajete da je
vaseljena povezana celina a vi neodvojivi deo nje.
Propovednik u Arakenu, Prema Hark al-Adu
Ganima je sedela sasvim pozadi izvan kruga svetlosti od zainskih lampi i posmatrala
ovog Buera Agarvesa.
Nije joj se svialo njegovo okruglo lice i uznemirene obrve, nain na koji je pomicao
stopala dok je govorio, kao da su njegove rei bile neka tajanstvena muzika uz koju je
igrao.
On nije ovde zbog pregovora sa Stilgarom, ree u sebi Ganima, zapaajui kako se to
potvruje svakom rei i pokretom ovog oveka. Pomakla se jo dalje od kruga ovog Saveta.
Svaki sie je imao jednu prostoriju kakva je bila ova, ali je dvorana za skupove u
naputenoj dedidi na Ganimu inila utisak zbijenog mesta jer je bila tako niska. ezdeset
ljudi iz Stilgarove druine plus devetorica koji su doli sa Agarvesom ispunili su samo
jedan kraj dvorane. Svetlost lampi na zainsko ulje odbijala se o niske grede koje su
podupirale tavanicu. Svetlost je bacala lelujave senke koje su plesale na zidu, a ljut dim
ispunjavao je ovo mesto mirisom cimeta.
Sastanak je poeo u sumrak posle molitvi za vlagu i veernjeg obeda. Do sada se odvijao
ve vie od jednog asa, a Ganima je uspevala da dokui skrivene tokove u Agarvesovom
izlaganju. Njegove rei su se inile sasvim jasne, ali njegovo dranje i pokreti oiju nisu bili
u skladu s tim.
Agarves je upravo sada govorio, odgovarajui na pitanje jedne od Stilgarovih
porunica, Harine neake koja se zvala Raa. Bila je to mlada ena sumornog isposnikog
izgleda ija su usta na krajevima bila povijena, to joj je davalo izraz stalnog nepoverenja.
Ganima je nalazila da je takav izraz zadovoljavajui u datim okolnostima.
"Naravno da verujem da e Alija dati pun i ceo oprotaj svima vama", rekao je
Agarves. "Inae ne bih bio ovde sa ovom porukom."
Stilgar se umeao kada je Raa pokazala elju da jo jednom progovori. "Nisam toliko
mnogo zabrinut u vezi sa naim poverenjem u nju, koliko u pogledu toga da li ona tebi
veruje." Stilgarov glas je sadrao mumlajue, priguene tonove. Predlog da se vrati na svoj
stari poloaj bio mu je neprijatan.
"Nije vano da li ona meni veruje", ree Agarves. "Da budem iskren, ne verujem da mi
veruje. Predugo sam tragao za vama, a da vas nisam naao. Meutim, uvek sam oseao da
nije uistinu elela da vas zarobi. Ona je bila..."
"Ona je bila ena oveka koga sam ja ubio", ree Stilgar. "Priznajem ti da je on to hteo.
Moglo je, isto tako, da se desi da se on sam baci na svoj no. Ali ovaj nov stav mirie na..."
Agarves je skoio na noge, dok mu se bes oitovao na licu. "Ona vam oprata! Koliko
puta moram to da kaem? Naterala je Svetenike da naprave veliku predstavu traenja
boanskog vostva od..."
"Samo si potegao jo jedno sporno pitanje." Bila je to Irulan, naginjui se napred pored
Rae, sa svojom plavokosom glavom koja je odudarala od Raine zagasitosti. "Ona je tebe
ubedila, ali moda ima druge planove."
"Svetenstvo ima..."
"Ali kolaju i sve one prie", ree Irulan, "da si ti vie od vojnog savetnika, da si ti
njen..."
"Dosta!" Agarves je bio izvan sebe od besa. Njegova ruka je lebdela u blizini noa.
Neprijateljska oseanja proticala su odmah ispod povrine njegove koe, iskrivljujui mu
crte lica. "Verujte ta hoete, ali ja ne mogu vie da izlazim na kraj s tom enom! Ona mi
podvaljuje! Kalja sve to dodirne! Ja sam upotrebljen. Ja sam uprljan. Ali ja nisam
podigao no na svoj rod. A sada - dosta mi je svega!"
Ganima je, posmatrajui ovo, pomislila: To je, barem, bila istina koja je izbila iz njega.
Stilgar je, neoekivano, prasnuo u smeh. "Ahhh, roae, oprosti mi, ali u srdbi ima
istine."
"Onda, ti si saglasan?"
"Nisam to rekao." Podigao je ruku jer je Agarves nagovetavao jo jedan izliv besa.
"Nije radi mene, Buer, ali tu su ovi ostali." Pokazao je rukom oko sebe. "Oni su moja
odgovornost. Hajde da za trenutak razmotrimo kakve naknade za uinjenu tetu Alija
nudi."
"Naknade? Nije bilo rei o naknadama. Oprotaj da, ali ne..."
"ta, onda, nudi kao jemstvo za svoju re?"
"Sie Tabr i tebi poloaj Naiba, punu autonomiju kao neutralno mesto. Ona sada shvata
kako..."
"Neu se vraati u njenu pratnju niti je snabdevati ratnicima", upozorio je Stilgar. "Je
li to jasno?"
Ganima je mogla da nasluti kako Stilgar poputa i pomislila je: Ne, Stil! Ne!
"Nema potrebe za tim", ree Agarves. "Alija jedino eli da joj se vrati Ganima i
sprovoenje u delo obeanih zaruka koje je ona..."
"Tu smo, dakle!" ree Stilgar, natutivi obrve. "Ganima je cena mog pomilovanja. Zar
ona mene smatra..."
"Ona te smatra razboritim", dokazivao je Agarves, ponovo sedajui na svoje mesto.
Ganima je razdragano pomislila: Nee to uiniti. Ne zamaraj se. On to nee uiniti.
Dok joj je ova misao prolazila kroz svest, Ganima zau lagano iketanje iza lea sa
desne strane. Poela je da se okree, i osetila kako je snane ruke zgrabie. Pre no to je
mogla da vikne, lice joj je prekrila jedna teka krpa namirisana uspavljujuim sredstvom.
Dok joj je svest bledela, osetila je kako je nose prema vratima u najmranijem delu
dvorane. Pomislila je: Trebalo je da pretpostavim! Trebalo je da budem pripravna! Ali
ruke koje su je drale bile su odrasle i snane. Nije mogla da im se izmigolji.
Ganimini poslednji ulni utisci bili su hladan vazduh, svetlucanje zvezda i jedno
zakrabuljeno lice koje ju je odozgo posmatralo, a zatim upitalo: "Nije ozleena, je li
tako?"
Odgovor je iezao dok su se zvezde zavrtele i nainile pruge naspram njenog ukoenog
pogleda, nestajui u blesku svetlosti koja je predstavljala unutranje jezgro njenog bia.
61.
Muad' Dib nam je dao posebnu vrstu znanja o prorokom uvidu, o ponaanju koje
okruuje takav uvid i njegov uticaj na dogaaje koji su vieni da dolaze 'po redu'. (To jest,
dogaaji odreeni da se dese u jednom povezanom sistemu koji prorok otkriva i tumai.)
Kao to je na drugom mestu bilo primeeno, takvo uvianje dejstvuje kao sopstvena
zamka za samog proroka. On moe da postane rtva onoga to zna - to je relativno
uobiajena ljudska slabost. Opasnost lei u tome da oni koji predviaju stvarne dogaaje
mogu da predvide polarizujui efekt to je posledica preterane popustljivosti prema
njihovoj vlastitoj istini. Oni su skloni da zaborave da nita u jednoj polarizovanoj vaseljeni
ne moe da postoji, a da njegova suprotnost nije prisutna.
Predviajua Vizija, od Hark al-Ada
Vetrom noeni pesak lebdeo je iznad horizonta, pomraujui izlazee sunce. U senkama
dina pesak je bio hladan. Leto je stajao izvan kruga palmi i posmatrao pustinju. Oseao je
prainu i miris bodljikavih biljaka, uo jutarnje glasove ljudi i ivotinja. Slobodnjaci nisu
zadrali nikakav kanat na ovom mestu. Imali su nuan minimum okunih zasada koje su
ena zalivale nosei vodu u konim meinama. Njihova hvataljka vlage bila je krhka
naprava, koju su olujni vetrovi lako unitavali, ali koja se lako dala obnoviti.
Tegobnost, stroga zabrana trgovine zainom i pustolovnost sainjavali su ovdanji nain
ivota. Ovi Slobodnjaci su jo verovali da je raj bio zvuk tekue vode, ali su negovali jedan
prastari pojam Slobode koji je i Leto delio.
Sloboda je stanje usamljenosti, pomislio je.
Leto je doveo u red prevoje svoje bele odee koja je pokrivala njegovo ivo pustinjsko
odelo. Mogao je da oseti kako ga je opna od peanih pastrmki izmenila i, kad god je imao
ovaj doivljaj, bio je primoran da savlauje duboko oseanje gubitka. On vie nije bio
potpuno ljudsko bie. udne stvari plivale su u njegovoj krvi. Treplje peanih pastrmki
prodrle su u svaki njegov organ, podeavajui ga i menjajui. Peane pastrmke su se i
same menjale i prilagoavale. Ali Leto se, znajui ovo, oseao trzan starim nitima svoje
izgubljene ljudske prirode, a njegov ivot uhvaen u iskonske patnje ija je davnanja
neprekidnost bila razbijena. Znao je, meutim, za klopku u povlaivanju ovakvom
oseanju. Znao je to dobro.
Pusti da se budunost sama po sebi dogodi, pomislio je. Jedino pravilo koje upravlja
stvaralatvom jeste sam in stvaranja.
Bilo je teko odvojiti pogled od peska, dina - te neizmerne praznine. Ovde na rubu
peska lealo je nekoliko stena, ali su one vodile uobrazilju napolje u vetrove, prainu, do
ratrkanih i usamljenih biljaka i ivotinja, do dina koje su se stapale sa dinama, a pustinje
sa pustinjama.
Iza njegovih lea dopro je zvuk svirale koja je pratila jutarnju molitvu, pojanje za
vlagu koje je sada spretno bilo preinaeno u serenadu novom ai-Huludu. Ovo saznanje je
u Letovoj svesti muzici pridavalo oseanje vene usamljenosti.
Mogao bih jednostavno da odem u tu pustinju, pomislio je.
U tom sluaju sve bi se promenilo. Jedan pravac bi bio jednako dobar kao i drugi. Ve
je nauio da vodi ivot slobodan od posedovanja. Uglaao je slobodnjaku mistiku do
strahovite zaotrenosti: sve to je uzimao za sebe bilo je neophodno, a to je bilo sve to je
uzimao. Ali on nita nije nosio osim odela na pleima, atreidskog prstena u obliku jastreba
skrivenog u naborima odela i koe-koja-nije-bila-njegova-vlastita.
Bilo bi lako otii odavde.
Jedna kretnja visoko na nebu privukla je njegovu panju: ukoeni krajevi rastvorenih
krila ukazivali su na leinara. Ovaj prizor ispunio je njegove grudi bolom. Poput divljih
Slobodnjaka, leinari su iveli na ovom tlu, jer su tu bili roeni. Nisu znali ni za ta bolje.
Pustinja ih je uinila onakvim kakvi su bili.
Meutim, jedan drugaiji slobodnjaki soj nicao je idui za Muad'Dibovim i Alijinim
tragom. Zbog njih nije mogao sebi da dozvoli da ode u pustinju kao to je njegov otac
nekad uinio. Leto se podsetio Ajdahovih rei iz njegove mladosti: "Ovi Slobodnjaci! Oni
su velianstveno puni ivota. Nikad nisam sreo nijednog pohlepnog Slobodnjaka."
Sada je bilo mnogo pohlepnih Slobodnjaka.
Talas tuge preao je Letom. Bio se obavezao pravcem koji je sve to mogao da izmeni, ali
po uasnu cenu. A upravljanje tim pravcem postajalo je sve tee to su se pribliavali
vrtlogu.
Kralizec, Tajfunska Bitka, ekali su ih u bidunosti... ali Kralizec ili neto gore bilo bi
cena pogrenog koraka.
Iza Leta se zaue glasovi, a onda se izdvoji jasan, piskutav glas nekog deteta koje ree:
"Evo ga ovde."
Leto se okrenuo.
Propovednik je predvoen detetom izlazio iza palmi. Zato i dalje razmiljam o njemu
kao o Propovedniku? pitao se Leto.
Odgovor je leao na istoj ploi Letovog uma: Zato to on vie nije Muad'Dib, nije vie
Pol Atreid. Pustinja ga je uinila onakvim kakav je bio. Pustinja i akali Jakarutua sa
svojim preteranim dozama melana i svojim stalnim izdajama. Propovednik je ostario pre
vremena, ostario ne usled preziranja zaina, ve ba od njega.
"Rekli su mi da eli da me vidi", ree Propovednik, progovorivi kad se njegovo dete-
vodi zaustavilo.
Leto se zagledao u deaka iza palmi, osobu gotovo njegove visine, kod koje je
strahopotovanje bilo pomeano sa lakomom radoznalou. Mladalake oi su tajanstveno
svetlucale iznad obrazine pustinjskog odela deije veliine.
Leto mahnu rukom. "Ostavi nas."
U stavu deakovih ramena se za trenutak moglo nazreti bunjenje, a onda su
strahopotovanje i uroeno slobodnjako uvaavanje tajnosti prevagnuli. Deak ih ostavi.
"Zna li da je Farad'n ovde, na Arakisu?" upitao je Leto.
"Gurni mi je rekao kad me je dovezao ovamo prole noi."
Propovednik je tada pomislio: Kako su hladno odmerene njegove rei. On je nalik meni
iz starih dana.
"Suoen sam sa tekom odlukom", ree Leto.
"Mislio sam da si ve doneo sve odluke."
"Znamo za tu zamku, oe."
Propovednik se nakalja. Napetost mu je kazivala koliko su bili blizu razornih
preokreta. Od sada se Leto nije mogao oslanjati samo na puku viziju, ve na upravljanje
vizijom.
"Potrebna ti je moja pomo?" upitao je Propovednik.
"Da. Vraam se u Araken i elim da odem tamo kao tvoj vodi."
"Sa kakvom svrhom?"
"Da li bi jo jednom propovedao u Arakenu?"
"Moda. Postoje stvari koje im nisam rekao."
"Nee se vratiti u pustinju, oe."
"Ako krenem s tobom?"
"Da."
"Uradiu onako kako ti odlui."
"Jesi li razmislio? Tamo e sa Farad'nom biti i tvoja majka."
"Nema sumnje."
Propovednik se jo jednom nakaljao. Bilo je to odavanje nervoze koju Muad'Dib
nikada ne bi dozvolio. Ovo telo je predugo bilo odvojeno od starog reima samodiscipline,
njegov um preesto je Jakarutu dovodio do ludila. I Propovednik je mislio da moda ne bi
bilo mudro vraati se u Araken.
"Ne mora da se vrati tamo sa mnom", ree Leto. "Ali moja sestra se tamo nalazi i ja
moram da se vratim. Ti bi mogao da poe sa Gurnijem."
"A ti bi poao sam u Araken?"
"Da. Moram da sretnem Farad'na."
"Poi u s tobom", uzdahnuo je Propovednik.
Leto je tom trenutku osetio nijansu starog vizionarskog ludila u Propovednikovom
dranju i zapitao se: Da li on to izvodi igru predvianja? Ne. Nikada vie nije mogao da
krene tim putem. Znao je za klopku deliminog posveivanja. Svaka Propovednikova re
potvrivala je da je on preneo vizije svom sinu, znajui da je sve u ovoj vaseljeni bilo
unapred odreeno.
Propovednika su sada bockale stare polarnosti. Beao je od paradoksa do paradoksa.
"U tom sluaju krenuemo za nekoliko minuta", ree Leto. "Hoe li da saopti
Gurniju?"
"Gurni ide sa nama."
"elim da Gurni preivi."
Propovednik je tada popustio napetostima. One su bile u vazduhu oko njih, u zemlji pod
njihovim nogama, pokretljiva stvar koja se ujedinjavala u ovom ne-detetu koje je bilo
62.
Dete koje odbija da putuje u oevom oklopu jeste simbol najdivnije ovekove
sposobnosti. 'Ne moram da budem ono to je moj otac bio. Ne moram da se pokoravam
pravilima svoga oca pa ak ni da verujem u sve to je on verovao. Moja je snaga kao
ljudskog bia da mogu da vrim vlastiti izbor onog u ta u da verujem i onog u ta neu da
verujem, onog to e biti i onog to nee biti.'
Leto Atreid II, Biografija Hark al-Ada
ene-hodoasnice igrale su uz zvuke bubnjeva i frula na trgu Hrama, bez velova na
glavama, sa grivnama na vratovima, u tankoj odei koja je otkrivala njihove obline. Duge
crne kose bile su im rasputene da bi se rasturale preko lica dok bi se one obrtale.
Alija je iz svog boravita u Hramu posmatrala ovaj prizor, koji ju je istovremeno
privlaio i odbijao. Bila je sredina prepodneva, vreme kada je miris zainske kafe poinjao
da se iri po trgu iz prodavnica ispod senovitih arkada. Uskoro je trebalo da izie i
pozdravi Farad'na, da preda zvanine darove i nadzire njegov prvi susret sa Ganimom.
Sve je teklo u skladu sa planom. Ganima e ga, izvesno, ubiti i, u lomu koji e uslediti
samo e jedna osoba biti pripravna da pokupi komadie. Lutke su igrale onako kako su se
konci povlaili. Stilgar je ubio Agarvesa, ba kao to se i nadala. A Agarves je, ne znajii to,
odveo kidnapere do dedide, jer je u njegovim novim izmama, koje mu je poklonila, bio
skriven tajni predajnik signala. Sada su Stilgar i Irulan amili u tamnicama Hrama.
Moda ih je ekala smrt, ali mogue je da su se mogli upotrebiti i na neki drugi nain. Nije
bilo zgoreg saekati.
Opazila je da gradski Slobodnjaci dole posmatraju igrae-hodoasnike enjivim i
netreminim oima. Osnovna seksualna jednakost, doavi iz pustinje, i dalje je postojala u
slobodnjakim gradovima i varoima, ali su se drutvene razlike izmeu mukaraca i ena
ve mogle osetiti. To je, takoe, ilo u skladu sa planom. Podeli ih i oslabi. Alija je mogla da
oseti tananu promenu u nainu na koji su gradski Slobodnjaci promatrali ove ene sa
drugih planeta i njihove egzotine plesove.
Neka gledaju. Neka im se umovi ispune gaflom.
Kapci Alijinih prozora bili su otvoreni i mogla je da oseti nagli porast vruine, koja je u
ovo doba godine poinjala ve u zoru, a dostizala vrhunac sredinom popodneva.
Temperatura na kamenim ploama trga morala je biti daleko via. To je, nema sumnje,
bilo neugodno ovim igraicama, ali su se one i dalje obrtale i uvijale, njihale ruke i kose u
mahnitosti svog posveenja. Njihov ples bio je posveen Aliji, Nebeskoj Materici. Jedna
pomonica je to doapnula Aliji, rugajui se ovim enama sa drugog sveta i njihovim
udnim obiajima. Pomonica je objasnila da su ove ene bile sa Iksa, gde su se zadrali
ostaci zabranjene nauke i tehnologije.
Alija prezrivo mrknu. ene su bile jednako neznalake, praznoverne i nazadne kao i
pustinjski Slobodnjaci... ba kao to je to podrugljiva pomonica rekla, pokuavajui da se
dodvori, izvetavajui kome je posveen njihov ples. A ni pomonica, niti Iksijanci nisu
znali da je Iks bio samo jedan broj davno zaboravljenog jezika.
Vedro se osmehujui, Alija pomisli: Neka ih, nek' igraju. Igranje je troilo energiju koja
je mogla da se upotrebi u daleko razornije svrhe. A i muzika je bila prijatna, tanko
cviljenje titralo je naspram ravnomernog bubnjanja doboa od tikve i pljeskanja ruku.
Muzika se odjedanput utopila u buanju mnogih glasova sa daljeg kraja trga. Igraice
su izgubile ritam koraka, povratile ga posle kratkog metea, ali je nestalo one ulne
iskrenosti, pa je ak i njihova panja odlutala prema dalekoj kapiji trga, odakle se rulja
irila preko kamenih ploa kao kad voda jurne kroz otvoren ventil kanata.
Alija pomno osmotri nadolazei talas.
Sada je ula i rei, a jednu pre svih drugih: "Propovednik! Propovednik!"
Potom je ugledala njega, kako koraa na pramcu prvog talasa, drei se rukom za rame
svog mladog vodia.
Igraice-hodoasnice odustale su od svog okretanja i povukle se na terasasto stepenite
ispod Alije. Pridruila im se i publika, a Alija je mogla da oseti strahopotovanje koje je
obuzelo sve posmatrae. Njeno lino oseanje bio je strah.
Kako se usuuje!
Okrenula se do pola da prizove straare, ali ju je jedna misao zaustavila. Gomila je ve
ispunila trg. Mogli su da postanu opasni, ako bi ih spreila da uju svog slepog vizionara.
Alija stisnu pesnice.
Propovednik! Zato je Pol ovo radio? Za polovinu svetine on je bio 'pustinjski ludak' i,
stoga, svet. Drugi su aputali po ariji i radnjama da to mora biti Muad'Dib. Zato bi mu,
inae, Mahdinat dozvoljavao da govori takvu ljutu jeres?
Alija je u gomili mogla da raspozna izbeglice, preostatke iz naputenih siea, ija je
odea bila u ritama. To mesto dole je moglo da postane opasno, mesto gde su mogle da se
naprave greke.
"Gospodarice?"
Glas je dopro iza Alijinih lea. Okrenula se i ugledala Ziju koja je stajala u zasvoenom
ulazu u spoljnu odaju. Odmah iza nje nalazili su se naoruani straari Kue.
"Da, Zia?"
"Moja gospo, Farad'n eka napolju i trai da ga primite."
"Ovde? U mojim odajama?"
"Da, moja gospo."
"Je li sam?"
"Dva telohranitelja i gospa Desika."
Alija je poloila aku na vrat, prisetivi se poslednjeg susreta sa majkom. Vremena su
se, meutim, promenila. Novi uslovi su upravljali njihovim odnosom.
"Kako je samo nagao", ree Alija. "Koji razlog je naveo?"
"uo je o..." Zia pokaza na prozor koji je gledao na trg. "Kae da su mu rekli da vi
imate najbolji vidikovac."
Alija se namrtila. "Veruje li u to, Zia?"
"Ne, moja gospo. Mislim da je nauo glasine. eli da posmatra vae reakcije."
"Moja majka ga je navela na to!"
"Sasvim mogue, moja gospo."
"Zia, draga moja, elim da sprovede u delo posebna nareenja od velikog znaaja za
mene. Doi ovamo."
Zia se primakla na korak od nje. "Moja gospo?"
"Pusti unutra Farad'na, njegove straare i moju majku. Zatim sredi da dovedu
Ganimu. Treba da bude opremljena kao slobodnjaka nevesta do u najmanju sitnicu -
potpuno."
"Sa noem, moja gospo?"
"Sa noem."
"Moja gospo, to je..."
"Ganima za mene ne predstavlja opasnost."
"Moja gospo, ima razloga da se veruje da je ona pobegla sa Stilgarom vie da bi zatitila
njega, nego iz bilo kog drugog..."
"Zia!"
"Moja gospo?"
"Ganima se ve zaloila za Stilgarov ivot i on e ostati iv."
"Ali ona je verovatan naslednik!"
"Samo ti ispuni moja nareenja. Pripremi Ganimu. Dok se ti bude brinula za to,
poalji etiri uvara iz Svetenikog Hrama dole na trg. Oni treba da pozovu Propovednika
ovamo. Naloi im da ulue priliku i razgovaraju s njim; nita vie od toga. Ne smeju da
primene silu. elim da isporue ljubazan poziv. Potpuno bez nasilja. I Zia..."
"Moja gospo?" Izgledala je veoma zlokobno.
"Propovednik i Ganima treba da budu dovedeni pred mene istovremeno. Valjalo bi da
uu zajedno na moj znak. Razume li?"
"Jasna mi je namera, moja gospo, ali..."
"Samo uradi tako! Zajedno." Klimnuvi glavom, Alija dade do znanja svojoj
amazonskoj pomonici da moe da ide. Kada se Zia okrenula i pola, Alija ree: "Kad
bude izlazila, poalji unutra Farad'novo drutvo, ali gledaj da im prethodi deset tvojih
najpoverljivijih ljudi."
Zia se osvrnula, ali je nastavila da izlazi iz sobe. "Bie uinjeno kako nareujete, moja
gospo."
Alija se okrenula da bi provirila kroz prozor. Kroz samo nekoliko minuta plan bi
trebalo da donese svoje krvave plodove. A Pol e biti ovde kad njegova kerka bude nanela
coup de grace njegovim svetim lagarijama. Alija zau kako ulazi Zijin straarski odred.
Uskoro e biti svreno. Sasvim. Pogledala je nanie, sa uskipelim oseanjem triumfa, ba
kad je Propovednik zauzeo stav na prvoj stepenici. Njegov mladi vodi uao je pokraj
njega. Alija opazi uta odela Svetenika iz Hrama, koji su ekali sa leve strane, zadrani
pritiskom gomile. Oni su, ipak, bili iskusni u postupanju sa gomilom. Moglo se oekivati da
e uspeti da pronau nain da se priblie svojoj meti. Propovednikov glas zatutnja trgom, a
rulja doeka njegove rei sa ushienom panjom. Neka sluaju! Uskoro e biti sreeno da
njegove rei dobiju drugaije znaenje od onog koje je on imao na umu. A tada nee biti
nikakvog Propovednika u blizini da protestuje.
ula je kako Farad'nova grupa ulazi, a onda i majin glas: "Alija?"
Ne okreui se, Alija ree: "Dobrodoli, Prine Farad'ne, majko. Uite i uivajte u
predstavi." Zatim se osvrnula i ugledala krupnog Sardaukara, Tiekanika, kako smrknuto
meri njene straare koji su bili zapreili put. "Ali to nije gostoljubivo", ree Alija. "Pustite
ih da prou." Dvojica iz njene strae, oito postupajui po Zijinim naredbama, prioe i
stadoe izmeu nje i ostalih. Ostali straari se razmakoe. Alija okrenu lea desnom krilu
prozora i pokaza na njega. "Ovo je zaista najbolji vidikovac."
Obuena u svoju tradicionalnu crnu Aba odoru, Desika je, netremice posmatrajui
Aliju, otpratila Farad'na do prozora i stala izmeu njega i Alijinih straara.
"Ovo je vrlo ljubazno od vas, gospo Alija", ree Farad'n. "Toliko mnogo sam uo o tom
Propovedniku."
"I eno ga glavom i bradom", ree Alija.
Primetila je da je Farad'n nosio sivu uniformu sardaukarskog zapovednika bez
Oni su posisali bogatstva peska, blaga skrivenog u dubinama. Pogledajte ih kako odlaze da
nastave svoje zlo delo. Zapisano je: 'Ja stojah na pesku, i vide zver kako se izdie iz tog
peska, a na glavi te zveri bejae ime Boga!'"
Srdito gunanje podie se iz gomile. Pesnice su se uzdigle, poele da mau.
"ta to radi?" proapta Farad'n.
"elela bih da znam", ree Alija. Poloila je ruku na grudi, oseajui uasno uzbuenje
ovog trenutka. Rulja e se baciti na hodoasnike ako on ovako produi!
Ali Propovednik se do pola okrenuo, usmerio svoje mrtve one duplje prema Hramu i
podigao ruku da ukae na visoke prozore Alijinog boravita. "Jedno bogohuljenje
prestaje!" vrisnuo je. "Bogohuljenje! A ime tog bogohuljenja je Alija!"
Sablanjivii muk zavlada trgom. Alija je stajala u nepominoj preneraenosti. Znala je
da rulja nije mogla da je vidi, ali ju je ipak obuzelo oseanje izloenosti, ranjivosti. Odjeci
utiavajuih rei poklopili su se sa udarima njenog srca. Jedino to je nmogla da uini bilo
je da zuri dole, u tu neverovatnu sliku. Propovednik kao da se zaledio sa rukom uperenom
u njene prozore.
Njegove rei su, meutim, bile previe za Svetenike. Oni razbie tiinu srditim povicima
i sjurie se niz stepenice gurajui ljude u stranu. Dok su se oni tako kretali, gomila je
stupila u protivdejstvo, razbijajui se kao talas po stepenicama; zbrisala je prvi red
gledalaca, nosei Propovednika ispred sebe. On se slepo sapleo, razdvojivi se od svog
mladog vodia. U tom trenutku, jedna ruka odevena u uto, podie se iz metea ljudi; u
ruci sevnu kris-no. Ona vide kako no udara dole, zarivajui se u Propovednikove grudi.
Gromovit zveket dinovskih kapija Hrama koje se zatvaraju prenu Aliju iz oka. Straari
su, oito zatvorili kapije da bi spreili rulju. Ali ljudi su se ve uveliko povlaili, gradei
otvoren prostor oko skljokane prilike na stepenicama. Jeziva tiina spusti se na trg. Alija je
videla mnoge leeve, ali je samo ovaj leao izdvojeno.
A tada, jedan glas kriknu iz gomile: "Muad'Dib! Oni su ubili Muad'Diba!"
"Blagi boe", ree Alija drhtavim glasom. "Blagi boe."
"Malo je kasno za to, zar ne misli tako?" upita je Desika.
Alija se brzo okrenu, opazivi iznenadan izraz zaprepaenja u Farad'na kad je video
bes na njenom licu. "Onaj to su ga ubili bio je Pol!" vrisnu Alija. "To je bio tvoj sin! Kad
to utvrde, zna li ta e se desiti?"
Desika je stajala kao ukopana za jedan dug tren, mislei kako joj je upravo reeno
neto to je ve znala. Farad'nova aka na njenoj ruci vrati je u stvarnost. "Moja gospo",
ree on sa takvim saoseanjem u glasu da joj se uinilo da bi mogla smesta da umre od
toga. Prela je pogledom sa hladnog, zverskog gneva na Alijinom licu na saoseajnu patnju
koja se oitavala u Farad'novim crtama i posmisli: Moda sam suvie dobro obavila svoj
posao.
Nije se moglo sumnjati u Alijine rei. Desika se seala svake intonacije
Propovednikovog glasa, ujui vlastite krikove u njemu, duge godine poduavanja
posveene mladom oveku koji se spremao da postane Car, ali koji je sada leao kao
skrhana humka krvavih dronjaka na stepenicama Hrama.
Gafla me je zaslepila ,pomisli Desika.
Alija mahnu jednoj od svojih pomonica i ree: "Dovedi sada Ganimu."
Desika primora sebe da se usredsredi na ove rei. Ganimu. Zato Ganimu sada?
Pomonica se okrenu prema spoljnim vratima, dajui znak rukom da se skine preaga,
ali pre no to je re mogla da izusti, vrata se izboie. arke pukoe. Preaga prsnu, a
vrata, debela konstrukcija od plastinog elika, predviena da izdri ogromnu energiju,
survae se u sobu. Straari odskoie da ih izbegnu, isukae oruje.
Desikini i Farad'novi telohranitelji napravie ivi zid oko Korino Princa.
Ali u otvoru su se ukazala samo dva deteta: Ganima na levoj strani, odevena u crnu
nevestinsku odoru, i Leto, na desnoj, sa sivom glatkou pustinjskog odela ispod umrljane
bele odee.
Alija pree pogledom sa palih vrata na decu, postavi najednom svesna da
nekontrolisano drhti.
"Porodica je ovde da nas pozdravi", ree Leto. "Bako." On klimnu glavom Desiki, a
onda upravi panju na Korino Princa. "A ovo mora biti Princ Farad'n. Dobrodoao na
Arakis, Prine."
Ganimine oi su izgledale prazne. Drala je ruku na ceremonijalnom kris-nou za
pojasom i inilo se da je pokuavala da izvue aku iz stiska Letove ruke. Leto joj je
prodrmao ruku i itavo telo joj se zatreslo od toga.
"Pogledaj me, porodico", ree Leto. "Ja sam Ari, Lav Atreida. A ovo..." Ponovo je
prodrmao Ganiminu ruku sa monom lakoom od koje je itavo njeno telo stalo da se
trese. "...ovo je Arije, atreidska Lavica. Doli smo da vas postavimo na Seer Nbiv, Zlatnu
Stazu."
Ganima je, upijajui kljune re Seer Nbiv, osetila kako zabravljena svesnost utie na
njen um. Uticala je sa pravolinijskom utananou, dok je unutranja svest njene majke
lebdela iza toga kao uvar na kapiji. I Ganimi u tom trenutku postade jasno da je pobedila
svoju preteu prolost. Posedovala je kapiju keoz koju je mogla da proviri kada joj je
prolost bila potrebna. Meseci samohipnotikog suzbijanja izgradili su za nju bezbedno
mesto iz kojeg je mogla da upravlja vlastitim telom. Stala je da se okree prema Letu,
oseajui potrebu da mu ovo objasni, kada je postala svesna gde i sa kim se nalazi.
Leto joj je pustio ruku.
"Da li na plan dejstvuje?" proapta Ganima.
"Sasvim dobro", ree Leto.
Povrativi se iz oka, Alija je povikala na grupu straara sa njene leve strane: "Zgrabite
ih!"
Ali, Leto se sagnuo, dohvatio pola vrata jednom rukom i hitnuo ih preko sobe u
straare. Dvojica su bila prikovana za zid, a ostali uanuti popadae nauznak. Vrata su
teila pola metrike tone, a ovo dete ih je bacilo.
Alija, postavi svesna da se u hodniku iza ulaznog prolaza nalaze poobarani straari,
shvatila je da je Leto morao da izie na kraj sa njima, da je ovo dete smrskalo njena
neosvojiva vrata.
Desika je, takoe, videla ova tela, videla Letovu strahotnu snagu i napravila slinu
pretpostavku, ali su Ganimine rei dotakle jezgro Bene Geserit discipline, to je nagnalo
Desiku da sauva svoju staloenost. Ova unuka je govorila o nekom planu.
"Kakav plan?" upitala je Desika.
"Zlatna Staza, carski plan za nae Carstvo", ree Leto. Klimnuo je glavom Farad'nu.
"Ne sudi otro o meni, roae. Radim i u tvoju korist. Alija se nadala da e te Ganima
ubiti. A ja bih radije da ti proivi svoj ivot u odreenom stepenu sree."
Alija vrisnu na svoje straare koji su se bili uurili u hodniku: "Nareujem vam da ih
epate!"
Ali straari su odbijali da uu u sobu.
"Saekaj me ovde, sestro", ree Leto. "Imam da obavim jedan neprijatan zadatak."
Krenuo je preko sobe prema Aliji.
Natrake se povukla do ugla, zgurila se i izvadila no. Zeleni dragulji na njegovoj drci
blesnue u svetlosti koja je dopirala kroz prozor.
Leto je jednostavno nastavio da ide prema njoj, goloruk, ali pripravan.
Alija je kidisala noem.
Leto je odskoio gotovo do tavanice, i lupio levim stopalom. Ovlaan udarac zakaio je
Alijinu glavu i ona stade da se koprca sa krvavom modricom na elu. No joj je ispao iz
ruke i zakotrljao se preko poda. Alija se pobauljke ustremila za njim, ali je otkrila da Leto
stoji ispred nje.
Alija je oklevala, priseajui se svega to je znala od benegeseritske vetine. Ustala je sa
poda, olabavljenog i uravnoteenog tela.
Leto ponovo krenu prema njoj.
Alija je napravila varku na levu stranu, meutim, podigla je desno rame, a njena desna
noga se munjevito izbacila u udarac vrhom nonog prsta koji je mogao da raspori utrobu
oveku, ako je bio tano upuen.
Leto je rukom zadrao udarac, zgrabio nogu i povukao celo njeno telo navie, a onda ju
je zavitlao oko svoje glave. Brzina kojom ju je vrteo irila je laparav, itei zvuk kroz sobu
od udaranja odee o njeno telo.
Ostali su se odmakli u stranu.
Alija je vritala i vritala, ali je i dalje nastavljala da se okree okolo i okolo i okolo.
Napokon se utiala.
Leto je polagano smanjivao brzinu kojom ju je obrtao, a zatim ju je blago spustio na
pod. Leala je poput kakvog dahueg denjka.
Leto se sagnuo nad njom. "Mogao sam da te izbacim kroz zid", ree on. "Moda bi to
bilo najbolje, ali se sada nalazimo u sreditu borbe. Zasluuje da dobije priliku."
Alijine oi su divlje letele s jedne strane na drugu.
"Ja sam savladao te unutranje ivote", ree Leto. "Pogledaj Gani, ona, takoe,
moe..."
"Ne!" Ova re se istrgla iz Alije. Njene grudi su se nadimale, a glasovi poeli da sipaju iz
njenih usta. Oni su bili nepovezani, proklinjui, moleivi. "Vidi? Zato nisi sluala?" I
ponovo: "Zato to radi? ta se dogaa?" I neki drugi glas: "Zustavi ih! Uini neto da se
zaustave!"
Desika je prekrila oi, i osetila kako je Farad'nova ruka pridrava.
Alija je jo buncala. "Ubiu te!" Grozne kletve izbijale su iz nje. "Napiu se tvoje
klrvi!" Glasovi mnogih jezika poeli su da teku iz nje, svi pomeani i zbrkani.
Zgurani straari u spoljanjem hodniku iscrtavali su znake crva, a zatim drali stisnute
pesnice pored uiju. Ona je bila posednuta!
Leto ustade, vrtei glavom. Otiao je do prozora i sa tri brza udarca izbio navodno
nesalomivo staklo od pojaanog kristala iz njegovog rama.
Jedan lukav osmeh pree preko Alijinog lica. Desika je zaula kako je neto nalik na
njen vlastiti glas dolo iz tih iskrivljenih usta, podraavanje Bene Geserit kontrole. "Svi vi!
Ostanite gde ste!"
Desika je, sputajui ruke, otkrila da su vlane od suza.
Alija se preturila na kolena i teturajui se uspravila.
"Zar ne znate ko sam ja?" upitala je. Bio je to njen stari glas, sladak i pevuckav glas
mlade Alije koje vie nije bilo. "Zato me svi gledate na takav nain?" Okrenula je
moleive oi prema Desiki. "Majko, uini da prestanu."
Desika je mogla samo da zatrese glavom s jedne strane na drugu, satrta krajnjim
uasom. Sva upozorenja od Bene Geserita bila su tana. Pogledala je u Leta i Gani koji su
stajali bok uz bok u blizini Alije. ta su ta upozorenja znaila za ove sirote blizance?
"Bako", ree Leto i bilo je neeg usrdnog u njegovom glasu. "Moramo li da imamo Ispit
Posednutosti?"
"Ko si ti da govori o ispitu?" upita Alija i taj glas je pripadao nekom roptavom oveku,
samodrakom i ulnom oveku koji je daleko odmakao u samopovlaivanju.
I Leto i Ganima prepoznali su ovaj glas. Stari Baron Harkonen. Ganima je ula kako
isti glas poinje da odjekuje u njenoj vlastitoj lobanji, ali unutranja kapija se zatvorila i
ona je osetila svoju majku kako stoji tamo.
Desika je ostajala nema.
"Onda je na meni da odluim", ree Leto. "A izbor je tvoj, Alija. Ispit Posednutosti
ili..." Klimnuo je u pravcu otvorenog prozora.
"Ko si ti da odreuje izbor?" upita Alija, a to je jo bio glas starog Barona.
"Demone?" ciknu Ganima. "Pusti je da sama izabere!"
"Majko", preklinjala je Alija svojim glasom male devojice. "Majko, ta to oni rade?
ta hoe da uinim? Pomozi mi."
"Sama sebi pomozi", naredio je Leto i, samo za trenutak, ugledao rastrojeno prisustvo
svoje tetke u njenim oima, unezverenu beznadenost koja je provirila i nestala. Ali njeno
telo je krenulo drvenastim, nesigurnim hodom. Zalelujala se, saplela, promenila pravac, i
ponovo mu se vratila, sve blia otvorenom prozoru.
Sada je glas Barona Harkonena besneo sa njenih usana. "Zaustavi se! Zaustavi se,
kaem ti! Nareujem ti! Zaustavi se! Oseti ovo!" Alija je doepala svoju glavu rukama i
spotiui se prila prozoru. Ve se butinama oslanjala na prozorski prag, ali glas je i dalje
bulaznio. "Nemoj to da uini! Zaustavi se i ja u ti pomoi. Imam plan. Sasluaj me.
Zaustavi se, kaem ti! ekaj!" Ali Alija je odmakla ruke od glave, i dograbila slomljeno
prozorsko krilo. Jednim grevitim pokretom prebacila se preko prozorskog praga i iezla.
ak nije ni kriknula dok je padala.
U sobi su uli povike gomile, tup udar kad je Alija lupila o stepenice daleko dole.
Leto je pogledao Desiku. "Savetovali smo ti da je saaljeva."
Desika se okrenula i zagnjurila lice u Farad'nov mundir.
63.
Postavka da se moe pospeiti rad jednog celog sistema kroz napad na njegove svesne
elemente odaje opasno neznanje. Ovo je esto bio neznaboaki pristup onih koji sebe
nazivaju naunicima i tehnolozima.
Boanski Dihad od Hark al-Ada
"On juri nou, roae", ree Ganima. "On juri. Jesi li ga video kako juri?"
"Ne", ree Farad'n.
ekao je sa Ganimom ispred male dvorane za primanje u Tvravi gde ih je Leto pozvao
da dou. Tiekanik je stajao na drugoj strani, nelagodno se oseajui u prisustvu gospe
Desike, koja je izgledala povuena u sebe, kao da je njen um iveo na nekom drugom
mestu. Jedva da je protekao jedan as od jutarnjeg obroka, a ve su mnoge stvari bile
stavljene u pokret - pozivi Esnafu, poruke CHOAM-u i Landsradu.
Farad'n je otkrio da mu je teko da razume ove Atreide. Gospa Desika ga je upozorila
na to, pa ipak ga je stvarnost njihovog prisustva zbunjivala. Oni su i dalje govorili o
zarukama, iako je izgledalo da su glavni politiki razlozi za to iezli. Leto e se, izvesno,
ustoliiti na prestolu; inilo se da u pogledu toga jedva da ima sumnje. Njegova neobina
iva koa morae da bude skinuta, naravno... ali, u vreme...
"On juri da bi izmorio sebe", ree Ganima. "On je otelovljeni Kralizec. Nijedan vetar
nikad nije jurio onako kako on juri. On je mrlja na vrhovima dina. Videla sam ga. On juri
i juri. I kada se napokon iscrpe, vraa se i odmara svoju glavu u mom krilu. 'Trai od nae
majke unutra da za mene pronae nain da umrem', preklinje me."
Farad'n je zurio u nju. U nedelji posle pobune na trgu, tvrava je poela da ivi
neobinim ritmom, punim tajanstvenih dolaenja i odlaenja; glasine o ljutim bojevima iza
Zatitnog Zida doprle su do njega preko Tiekanika, od koga je zatraen vojni savet.
"Ne razumem te", ree Farad'n. "Pronai nain za njega da umre?"
"Traio je od mene da te pripremim", ree Ganima. Bila je, ne prvi put, zauena
neobinom bezazlenou ovog Korino Princa. Da li je to bilo Desikino delo ili neto
uroeno kod njega?
"Za ta?"
"On vie nije ljudsko bie", ree Ganima. "Jue si pitao kada e da skine ivu kou?
Nikad. Ona je deo njega i on je deo nje. Leto je izraunao da ima jo moda etiri hiljade
godina pre no to ga ta metamorfoza uniti."
Farad'n je pokuao da proguta pljuvaku kroz suvo grlo.
"Shvata li zato juri?" upitala je Ganima.
"Ali ako e on da ivi toliko dugo i bude tako..."
"Jer je pamenje ljudskog bitisanja tako bogato u njemu. Pomisli na sve one ivote,
roae. Ne. Ne moe sebi to da predstavi, jer to nisi iskusio. Ali ja znam. Mogu da
zamislim njegov bol. On daje vie nego to je bilo ko ikad ranije dao. Na otac je otiao u
pustinju pokuavi da pobegne od toga. Alija je postala Izrod iz straha od toga. Naa baka
od tog stanja poseduje samo umrljane pelene, pa ipak mora da upotrebi svo Bene Geserit
lukavstvo da bi ivela sa tim - to je ono, dakle, u svakom sluaju, obrazovanje asne
Majke dosee. Ali Leto! On je sam samcit, i nikada se nee pojaviti neko sasvim slian."
Farad'n se osetio oamuen od njenih rei. Car za etiri hiljade godina?
"Desika zna", ree Ganima, gledajui preko u svoju baku. "Rekao joj je sino. Nazvao
je sebe prvim graditeljem velikog dometa u istoriji oveanstva."
"ta... planira?"
"Zlatnu Stazu. Objasnie ti kasnije."
"I ima ulogu za mene u tom... planu."
"Kao mog mua", ree Ganima. "On preuzima upravu nad uzgojnim programom
Sestrinstva. Sigurna sam da ti je moja baka govorila o snu Bene Geserita o mukom
asniku sa izvanrednim moima. On je..."
"Hoe da kae da mi treba da budemo samo..."
"Ne samo to." Uzela je njegovu ruku i stisnula je sa toplom prisnou. "Imam na umu
mnogo vrlo odgovornih zadataka za nas oboje. Kada ne budemo vie raali decu, to je..."
"Pa, ti si jo tako mlada", ree on, oslobaajui se njene ruke.
"Da vie nikad nisi napravio takvu greku", ree ona. U njenom glasu bilo je neeg
ledenog.
Desika im prie zajedno sa Tiekanikom.
"Tiek mi je saoptio da su se borbe proirile i izvan ove planete", ree Desika.
"Centralni Hram na Biareku je pod opsadom."
Farad'n se zaudio neobinoj mirnoi njenog stava. On je sa Tiekanikom, protekle noi,
razmotrio u pojedinostima ove izvetaje. Poar pobune irio se celim Carstvom. On e,
naravno, biti uguen, ali e Leto morati da obnavlja Carstvo koje e biti u alosnom stanju.
"Evo sad i Stilgar dolazi", ree Ganima. "ekali su na njega." Ponovo je uzela
Farad'novu ruku.
Stari slobodnjaki Naib uao je na najdalja vrata u pratnji dvojice bivih Komandosa
Smrti, svojih drugova iz pustinjskih dana. Svi su bili obueni u zvanine crne odore sa
belim gajtanima i utim povezaama u znak alosti. Prili su vrstim korakom, ali Stilgar
je sve vreme gledao u Desiku. Zaustavio se ispred nje i smotreno se naklonio.
"Jo se razdire zbog smrti Dankana Ajdaha", ree Desika. Nije joj se sviala ova
opreznost njenog starog prijatelja.
"asna Majko", ree on.
Znai, tako stvari stoje! pomislila je Desika. Sve zvanino i u skladu sa slobodnjakim
propisima, prema kojima je krv teko izbrisati.
Rekla je: "Po naem miljenju, ti si samo odigrao ulogu koju ti je Dankan odredio. Nije
prvi put da je jedan ovek dao ivot za Atreide. Zato to oni ine, Stil? Ti si vie nego
jednom bio spreman na to. Zato? Je li to zbog toga to zna koliko mnogo Atretidi daju za
uzvrat?"
"Drago mi je to ne traite izgovor za osvetu", ree on. "Ali postoje stvari koje moram
da razmotrim sa vaim unukom. Te stvari nas mogu zauvek rastaviti od vas."
"Hoe da kae da mu Tabr nee odati potu?" upitala je Ganima.
"Hou da kaem da u ono to mislim o tome zadrati za sebe." Hladno je pogledao
Ganimu. "Ne dopada mi se ono to su Slobodnjaci postali", promumlao je. "Mi emo se
vratiti starim nainima. Bez vas, ako treba."
"Moda, za neko vreme", ree Ganima. "Ali pustinja umire, Stil. ta ete raditi kada ne
bude vie crva, niti pustinje?"
"Ne verujem u to!"
"U roku od pedeset godina", ree Ganima, "preostae manje od pedeset crva, a i oni e
biti bolesni i kao takvi uvani u briljivo kontrolisanom rezervatu. Njihov zain bie
namenjen samo Esnafu, a cena..." Zavrtela je glavom. "Videla sam Letove proraune. On
je obiao celu planetu. On poznaje situaciju."
"Je li to jo jedan trik da zadrite Slobodnjake kao svoje vazale?"
"Da li si ikada bio moj vazal?" upitala je Ganima.
Stilgar se smre. Bez obzira na to ta rekao ili uinio, ovi blizanci su to uvek pretvarali u
njegovu greku!
"Prole noi priao mi je o Zlatnoj Stazi", izlanuo se Stilgar. "Ne dopada mi se!"
"To je udno", ree Ganima, pogledajui na svoju babu. "Vei deo Carevine e to
pozdraviti."
"Unitenje svih nas", promrmljao je Stilgar.
"Kako moe to da kae? Nee li nam biti potrebni vojnici i odvani ljudi da
otklanjamo povremena nezadovoljstva? Ali, Stilgare, ti i Tiekovi hrabri drugovi imaete
pune ruke posla."
Stilgar je pogledao u sardaukarskog komandira i udna svetlost razumevanja
uspostavila se izmeu njih.
"A Leto e nadzirati zain", podsetila ih je Desika.
"Imae apsolutnu kontrolu nad njim", ree Ganima.
Farad'n je, sluajui sa novom sveu kojoj ga je Desika nauila, naslutio nameten
sklop, unapred pripremljenu predstavu izmeu Ganime i njene bake.
"Mir e trajati, trajati i trajati", ree Ganima. "Seanje na rat e gotovo ieznuti. Leto
e voditi oveanstvo kroz taj vrt barem etiri hiljade godina."
Tiekanik je upitno pogledao Farad'na i proistio grlo.
"Da, Tiek?" ree Farad'n.
"Hteo bih nasamo da porazgovaram sa vama, moj Prine."
Farad'n se nasmejao, znajui koje pitanje poiva u Tiekanikovom vojnikom umu,
svestan da je barem jo dvoje prisutnih naslutilo to pitanje. "Neu prodati Sardaukare",
ree Farad'n.
64.
Kao i u sluaju mnogih drugih religija, Muad'Dibov Zlatni Eliksir ivota izopaio se u
spoljanje maijanje. Njegova mistika znamenja postala su prosti simboli dubljih
psiholokih procesa, a ti procesi su, naravno, postali neobuzdani. Ono to je njima bilo
potrebno bio je ivi bog, a takvog nisu imali; bilo je to stanje koje je Muad'Dibov sin ispravio.
Izreka pripisana Lu Tung-pinu (Lu, Gost Peine)
Leto je sedeo na Lavljem prestolu da bi od plemena primio zakletve na vernost. Ganima je
stajala pored njega, jednu stepenicu nie. Ceremonijal u Velikoj Dvorani trajao je satima.
bilo kakvih drugih darova koji su u gomilama leali oko prestola, Stilgar je doneo jednu
povezau od opervaenih zainskih vlakana. Na njoj je u zlatu i zelenoj boji bio izvezen
atreidski jastreb.
Ganima je prepoznala ovu stvar i hitro postrance pogledala Leta.
Stilgar je poloio povezau na drugi stepenik ispod prestola i duboko se poklonio. "Dajem
vam ovu povezau koju je nosila vaa sestra kad sam je odveo u pustinju da bih je zatitio",
ree on.
Leto je obuzdao osmeh.
"Znam da su za tebe nastala teka vremena, Stilgare", ree Leto. "Ima li neeg ovde to bi
eleo za uzvrat?" Pokazao je rukom na hrpe skupocenih darova.
"Ne, moj gospodaru."
"Ako je tako, primam tvoj dar", ree Leto. Zaljuljao se napred, dohvatio rub Ganimine
odore, i otkinuo tanku traku. "Za uzvrat ti dajem ovaj komad Ganimine odore, odore koju je
nosila kada je bila ukradena iz tvog pustinjskog logora, to me je primoralo da je spasem."
Stilgar je prihvatio tkaninu drhtavim rukama. "Da li mi se rugate, moj gospodaru?"
"Da se rugam tebi? Tako mi sebe, Stilgare, nikad ti se ne bih rugao. Dao sam ti dar koji
nema cenu. Nareujem ti da ga uvek nosi blizu srca kao podsetnik da su sva ljudska bia
sklona grekama, a sve voe su ljudska bia."
Jedva primetan priguen smeh oteo se Stilgaru. "Kakav biste samo Naib vi bili!"
"Kakav Naib jesam! Naib Naiba. Nikad to ne zaboravi!"
"Kako kaete, moj gospodaru." Stilgar je progutao knedlu priseajui se izvetaja svoje
arife. Tada mu pade na um: Nekad sam pomiljao da ga ubijem. Sad je suvie kasno. Pogled
mu se spustio na up, draestan predmet od neprovidnog zlata sa poklopcem zelene boje.
"Ovo je voda mog plemena."
"I moja", ree Leto. "Nareujem ti da proita natpis na njemu. itaj glasno da svi mogu
da uju."
Stilgar je bacio upitan pogled prema Ganimi, ali mu je ona uzvratila uzdizanjem brade,
hladnim odgovorom od koga ga je podila jeza. Jesu li se ovi atreidski izdanci nameraili da
neprekidno zahtevaju od njega da odgovara zbog svoje plahovitosti i svojih greaka?
"itaj", ree Leto, pokazujui rukom.
Stilgar se polagano popeo uz stepenice i povio se da osmotri up. Onda je glasno proitao:
"Ova voda je krajnja sutina, izvor spoljanjeg strujeeg stvaralatva. Iako nepokretna, ova
voda nije sredstvo svekolikog kretanja."
"ta to znai, moj gospodaru?" proaputao je Stilgar. Oseao se zastraen ovim reima;
dotakle su neto suboko u njemu to nije mogao da razume.
"Muad'Dibovo telo je suva ljutura poput one koju je neki insekt napustio," ree Leto.
"On je ovladao unutranjim svetom, dok je spoljanji prezirao i to je dovelo do katastrofe.
Ovladao je spoljanjim svetom dok je iskljuivao unutranji i ovo je predalo njegove potomke
demonima. Zlatni Eliksir e nestati sa Dine, ali e se Muad'Dibovo seme produiti i njegova
voda pokretati nau vaseljenu."
Stilgar je pognuo glavu. Mistine stvari uvek su ga ostavljale u pometnji.
"Poetak i kraj su jedno", ree Leto. "ivi u vazduhu ali ga ne vidi. Faza se zatvorila. Iz
tog zatvaranja izrasta poetak njene suprotnosti. Zbog ovog emo imati Kralizec. Sve se
kasnije vraa u izmenjenom obliku. Ti osea misli u svojoj glavi; tvoji potomci e oseati
misli u svojim stomacima. Vrati se u Sie Tabr, Stilgare. Gurni Halek e ti se tamo pridruiti
u svojstvu mog savetodavca u tvom Savetu."
"Zar mi ne verujete, Moj Gospodaru?" Stilgarov glas je bio tih.
"Potpuno, inae ti ne bih slao Gurnija. On e poeti sa regrutovanjem novih snaga koje e
nam uskoro biti potrebne. Prihvatam tvoju zakletvu na vernost. Moe da ide."
Stilgar se duboko poklonio, natrake siao sa stepenica, okrenuo se i poao iz dvorane.
Ostali Naibi su krenuli iza njega, u skladu sa slobodnjakim naelom da 'poslednji treba da
bude prvi'. Ali su se sa prestola mogle uti neke od njihovih nedoumica dok su odlazili.
"O emu ste tamo gore razgovarali, Stil? ta znae one rei o Muad'Dibovoj vodi?"
Leto se obratio Farad'nu. "Jesi li uhvatio sve ovo, Pisaru?"
"Da, moj gospodaru."
"Moja baka mi je rekla da te je valjano obuila u mnemonikim postupcima Bene
Geserita. To je dobro. Ne elim da samo kraba pored mene."
"Kako vi zapovedate, moj gospodaru."
"Doi i stani ispred mene", ree Leto.
Farad'n je posluao vie nego ikad zahvalan Desikinom poduavanju. Kada prihvati
injenicu da Leto vie nije bio ljudsko bie, da vie nije mogao da misli onako kako ljudska
bia misle, putanja njegove Zlatne Staze postojala je jo vie zastraujua.
Leto je pogledao Farad'na. Straari su stajali pozadi dobrano izvan dometa njihovih
glasova. Jedino su se savetnici Unutranjeg Prisustva zadrali na podu Velike Dvorane, a i oni
su stajali ponizno u grupama podalje od prvog stepenika.
"Jo se nisi saglasio da mi da svoje Sardaukare", ree Leto. "Ali hoe."
"Dugujem vam mnogo, ali ne to", ree Farad'n.
"Misli li da se nee dobro zdruiti sa mojim Slobodnjacima?"
"Ne manje dobro od ovih novih prijatelja, Stilgara i Tiekanika."
"Pa ipak odbija?"
"ekam vau ponudu."
"Onda moram da uinim ponudu, znajui da je nikad nee ponoviti. Molim se da je moja
baka dobro obavila svoj deo posla, i da si ti pripremljen da razume."
"ta moram da razumem?"
"Da u bilo kojoj civilizaciji uvek postoji jedna preovlaujua mistika", ree Leto. "Ona
nastaje kao brana promeni i to uvek ostavlja budua pokoljenja nepripremljena za prevare u
vaseljeni. Sve mistike su iste u graenju tih brana-religijske mistike, mistike heroja-voa,
mesijanske mistike, mistike nauke/tehnologije i mistike same prirode. Mi ivimo u Carstvu
koje je jedna takva mistika uobliila i sada se ta vaseljena raspada, jer veina ljudi ne ume da
pravi razliku izmeu mistike i svoje vaseljene. Vidi, mistika je kao posednutost demonom;
tei da zauzme svest, postajui sve i svja posmatrau."
"Prepoznajem mudrost tvoje bake u ovim reima", ree Farad'n.
"Valjano i dobro, roae. Ona me je pitala da li sam Izrod. Odgovorio sam joj odreno. To
je bila moja prva prevara. Vidi, Ganima je to izbegla, ali ja nisam. Bio sam primoran da
drim u ravnotei unutranje ivote pod pritiskom prekomernih doza melana. Morao sam
da traim aktivnu saradnju onih probuenih ivota unutar sebe. Radei to izbegao sam
najopakije i izabrao glavnog pomagaa kojeg mi je nametnula unutranja svest u vidu mog
oca. Ja nisam, uistinu, moj otac ili taj pomaga. Isto tako nisam ni Drugi Leto."
"Objasnite."
"Poseduje divnu neposrednost", ree Leto. "Ja sam zajednica kojom upravlja jedan koji
je prastar i sve pravazilazi u moi. On je bio tvorac dinastije koja je potrajala preko tri
hiljade naih godina. Njegovo ime je bilo Harum i, dok njegova loza nije iezla usled
uroene slabosti i praznoverja potomaka, njegovi podanici su iveli u ritmikoj uzvienosti.
Oni su se nesvesno kretali sa promenama godinjih doba. Oni su uzgajali pojedince koji su
bili upueni na kratkovekost, praznovernost, i lako voeni od strane kralja-boga. Uzeto kao
celina oni su bili moan narod. Njihov opstanak kao vrste postao je obiaj."
"Ne dopada mi se kako to zvui", ree Farad'n.
"Ni meni, odista", ree Leto. "Ali to je vaseljena koju u da stvorim."
"Zato?"
"To je nauk steen na Dini. Mi smo zadrali smrt kao preovlaujuu sablast meu ivima
ovde. Zahvaljujui tom prisustvu mrtvi su menjali ive. Ljudi jednog takvog drutva tonu u
svoju pohlepnost. Ali kada doe vreme za suprotnost, kada uskrsnu, oni su uzvieni i lepi."
"To ne daje odgovor na moje pitanje", pobunio se Farad'n.
"Ne veruje mi, roae."
"Kao ni vaa roena baka."
"I s dobrim razlogom", ree Leto. "Ona se preutno slae zato to mora. Bene Geserit su,
na kraju krajeva, pragmatisti. Ja delim njihov pogled na vaseljenu, zna. Ti nosi obeleja te
vaseljene. Ti si zadrao navike vladanja, razvrstavajui sve oko sebe ve prema moguoj
korisnosti ili opasnosti."
"Sloio sam se da budem va pisar."
"To te zabavlja i laska tvom istinskom talentu istoriara. Ti ima odreen stvaralaki dar
za tumaenje sadanjosti polazei od prolosti. U nekoliko prilika si me predupredio."
"Ne svia mi se vae skriveno laskanje", ree Farad'n.
"Dobro. Doao si sa beskrajnim astoljubljem u odnosu na svoj sadanji unien poloaj.
Zar te moja baka nije upozorila na beskrajnost? Ona nas privlai kao izlivanje svetlosti u
noi, zaslepljujui nas do te mere da nam se moe uiniti konanom."
"Bene Geserit aforizam", protestovao je Farad'n.
"Ali mnogo taniji", ree Leto. "Bene Geserit veruje da mogu da predvide tok evolicije.
Ali one previaju svoje vlastite promene u toku te evolucije. One pretpostavljaju da e ostati
stalne dok se odvija njihov uzgojni program. Kod mene nema takvog misaonog slepila.
Paljivo me pogledaj, Farad'ne, jer ja vie nisam ljudsko bie."
"U to me i vaa sestra ubeuje", oklevao je Farad'n. Zatim ree: "Izrod?"
"Prema definiciji Sestrinstva, moda. Harum je surov i samodralac. Prihvatio sam
njegovu surovost. Dobro obrati panju: imam surovost poljoprivrednika, a ova ljudska
vaseljena je moje dobro. Slobodnjaci su nekada drali pripitomljene orlove kao ljubimce, ja
u drati pripitomljenog Farad'na."
Farad'novo lice se smrailo. "uvaj se mojih kandi, roae. Znam dobro da e moji
Sardaukari, ranije ili kasnije, pasti pred tvojim Slobodnjacima. Ali mi emo te teko raniti, a
uvek ima akala koji ekaju da dotuku slabe."
"Dobro u te upotrebiti, to obeavam", ree Leto. Nagnuo se napred. "Zar nisam rekao da
vie nisam ljudsko bie? Veruj mi, roae. Nijedno dete nee potei iz mojih slabina, jer ja
vie nemam slabine. I to iznuuje moju drugu prevaru."
Farad'n je utke ekao, shvativi najzad smer Letovog dokazivanja.
"Ustau protiv svakog slobodnjakog propisa", ree Leto. "Oni moraju da prihvate, jer ne
mogu nita drugo da uine. Zadrao sam te ovde pod izgovorom veridbe, ali nee biti nikakve
veridbe izmeu tebe i Ganime. Moja sestra e se udati za mene!"
"Ali ti..."
"Udati rekoh. Ganima mora da produi atreidsku lozu. To je, takoe, pitanje benegeseritskog uzgojnog programa, koji je sad moj uzgojni program."
"Odbijam", ree Farad'n.
"Odbija da rodi atreidsku dinastiju?"
"Kakva dinastija? Ti e zauzimati tron hiljadama godina."
"I oblikovati tvoje potomke po uzoru na moj lik. Bie to najjai i najobuhvatniji program
obrazovanja u itavoj istoriji. Biemo jedan eko-sistem u minijaturi. Vidi, koji god sistem
ivotinje izaberu da bi preivele, on mora da se zasniva na obrascu meusobno ukopanih
zajednica, meusobnoj zavisnosti, istovremenom raanju prema zajednikom nacrtu to
predstavlja jedan sistem. A ovaj sistem e proizvesti najumnije vladare ikad viene."
"Koristi raskone rei za najodvratnije..."
"Ko e preiveti Kralizec?" upitao je Leto. "Obeavam ti, Kralizec e doi."
"Ti si lud ovek! Razorie Carstvo?"
"Naravno da hou... i ja nisam ovek. Ali u stvoriti novu svest kod svih ljudi. Velim ti da
ispod Dinine pustinje poiva tajno mesto sa najveim blagom svih vremena. Ne laem. Kada
poslednji crv umre, i poslednji melan se pobere sa naeg peska, ove duboke riznice e se
podii i rairiti celom vaseljenom. Kada mo monopola nad zainom izbledi i skrivene zalihe
izau na videlo, irom naeg carstva pojavie se nove sile. Vreme je da ljudska bia ponovo
naue da ive po svojim instinktima."
Ganima skide ruku sa naslona prestola, pree na Farad'novu stranu i uze mu ruku.
"Kao to moja majka nije bila supruga, tako i ti nee biti suprug", ree Leto. "Ali e
moda tu biti ljubav, a to e biti dovoljno."
"Svaki dan, svaki trenutak donosi svoju promenu", ree Ganima. "Saznaje se kroz
prepoznavanje trenutka."
Farad'n je osetio toplinu Ganimine siune ruke kao neko uporno prisustvo. Razaznavao
je plimu i oseku Letovih dokazivanja, ali Glas nijednom nije bio upotrebljen. Ovo je bilo
obraanje utrobi, a ne mozgu.
"Da li je to ono to nudi za moje Sardaukare?" upitao je.
"Mnogo, mnogo vie, roae. Nudim ti tvoje naslednike Carstva. Nudim ti mir."
"ta e biti ishod tvog mira?"
"Njegova suprotnost", ree Leto glasom u kome je bilo blagog podsmevanja.
Farad'n je zavrteo glavom. "Nalazim da je cena za moje Sardaukare previsoka. Moram li
da ostanem Pisar, tajni otac tvoje kraljevske loze."
"Mora."
"Hoe li me primorati da uem u sklop tvog mira?"
"Hou."
"Opirai ti se svakog dana svog ivota."
"Ali to je dunost koju oekujem od tebe, roae. Zato sam te i izabrao. Ozvaniiu to.
Dau ti novo ime. Od ovog trenutka, zvae se Razbijanje Sklopa, to na naem jeziku glasi
Hark al-Ada. Hajde, roae, ne budi glup. Moja baka te je dobro poduila. Daj mi svoje
Sardaukare."
"Daj mu ih", odazvala se Ganima. "Dobie ih na ovaj ili onaj nain."
Farad'n je u njenom glasu zauo strahovanje za njega. Prema tome, ljubav? Leto nije
traio razum, ve intuitivni skok. "Uzmi ih", ree Farad'n.
"Stvarno", ree Leto. Podigao se sa prestola, neobino ujednaenim pokretom kao da je
drao svoje strahovite snage pod najosetljivijom kontrolom. Leto je zatim siao do
Ganiminog nivoa, stao blago da je pomera dok se licem nije okrenula od njega, obrnuo se i
priljubio svoja lea uz njena. "Zapamti ovo, roae Hark al-Ada. Ovako e uvek biti sa
nama. Ovako emo stajati kad se budemo venali. Lea o lea, svako gledajui spolja od
drugoga da zatiti jedinstvenu stvar koja smo uvek bili." Okrenuo se i, podrugljivo
posmatrajui Farad'na, stiao glas: "Seti se toga, roae, kada bude licem u lice sa mojom
Ganimom. Seti se toga kada bude aputao rei ljubavi i nenosti, kada bude najvie izazvan
stanjima mog mira i mog zadovoljstva. Tvoja lea e ostati izloena."
Okrenuvi se od njih, spustio se niz stepenice do iekujuih dvorjana i, okupljajui ih oko
sebe u pokretu kao satelite, napustio je dvoranu.
Ganima je jo jednom uzela Farad'novu ruku, ali je njen netremian pogled bio uperen
iza drugog kraja dvorane jo dugo poto je Leto tuda izaao. "Jedno od nas je moralo da
prihvati borbu sa smru", ree ona, "a on je oduvek bio jai."