VDG Jahrbuch, Vol. 15, 2008. str.

297-302
Ivica OSI-BUKVIN: Kriari njemakih zemalja na putu kroz Slavoniju i Srijem

Ivica OSI-BUKVIN
Vrbanja

UDK 323.26(497.5)

Kriari njemakih zemalja

na putu kroz
Slavoniju i Srijem
lanak se bavi razradom teze da su kroz Slavoniju i Srijem
prolazile kriarske vojske u svojim pohodima prema Svetoj
Zemlji u razdoblju od 11. do 13. stoljea. U prilog tomu
govore i arheoloki nalazi prema kojima se moe naslutiti
da su i pojedini objekti sagraeni na ovim prostorima sluili
kriarima, odnosno templarima. Tijekom kriarskih ratova
koji su voeni s namjerom osloboenja Svete Zemlje od
nevjernika, mnogi su pravci kretanja zapadnih kriarskih
vojski ili morskim putovima, no dio se vojske iz kretao i
kopnenim putovima preko hrvatskih i ugarskih krajeva.
Pojedine vojske iz srednje Europe koristile su pravce kroz
Slavoniju i Srijem, zatim kroz Srbiju do Nia, potom dalje za
Bugarsku i Carigrad.

297

VDG Jahrbuch, Vol. 15, 2008. str. 297-302

Ivica OSI-BUKVIN: Kriari njemakih zemalja na putu kroz Slavoniju i Srijem

Kako napisati neki rad, odnosno obraditi zadanu temu te istu kvalitetno
dokumentirati ako za to nedostaje osnovna literatura, a poglavito izvorna, objavljena
ili neobjavljena graa?
Djelomini problem s nedostatkom takvog materijala, zapravo izvorne grae, imao
sam prilikom nedavnog rada na svojoj knjizi naslovom Luica (rije je o jedinstvenoj
staroj crkvi kod sela Lipovca) gdje se spomen crkve, odnosno franjevakog samostana
u srednjovjekovnim ispravama nalazi samo jedan jedini puta (do sada poznato).
Ispravu iz godine 1366. objavio je Eusebije Fermendin godine 1890. u Starinama br.
XXII. Vie izvora o tom crkvenom zdanju nisam mogao nigdje pronai.
Takoer mogu rei da niti objavljene grae u novijoj literaturi o spomenutoj
crkvi i samostanu nije bilo puno, ali se ipak pabirenjem poneto i nalo. Piui o
spomenutoj crkvi Luici ili crkvi Majke Boje Luike tj. crkvi sv. Luke u Lipovcu,
upnik upe Lipovac Mihovil Metrovi godine 1907. u prvom dijelu molitvenika
posveenog Gospi Luikoj, spominje da je osobno pronaao kod iste (te i od drugih
dobio) nekoliko primjeraka starog zlatnog i ostalog novca, franakog i mletakog,
kojega je proslijedio u Zagreb Arheolokom muzeju. Oslanjajui se na te pronalaske
isti upnik navodi da bi crkva i samostan mogli biti iz vremena kriara, odnosno
templara (takvo miljenje imaju i pojedini povjesniari koji su sudjelovali u saniranju
i istraivanju postojee crkve i nestalog samostana u godinama poslije 2000.).
Zastupajui i sam miljenje da su crkva i samostan prvotno bili u vlasnitvu kriara
tj. templara dao sam se na istraivanje veza tog pokreta i ratnikih crkvenih redova s
Mebosuem i ire. Moram navesti da pisanih podataka za tvrdnju da je kompleks
Luke pripadao kriarima tj. templarima (ili redu Ivanovaca) s crkvom i samostanom
kao duhovnim sreditem zatim i svratitem za hodoasnike i vojnike koji su putovali
pravcem kroz Slavoniju i Srijem u Svetu Zemlju, zaista nemam.
Za takvu postavku moramo znati da je tzv. Luka vea povrina zatiena s dubokim
i irokim prokopom (danas ga dijelom presijeca autocesta) koji napaja vodom rijeka
Spava, potom da je crkva u jednoj visini od zemlje (moda i samostan, od kojega su
ostali samo temelji u zemlji) zidana rimskim ciglama preostalim iz nedaleko postojeih
rimskih objekata ije su ostatke nedavno (prilikom proirenja trase autoceste) iskopali
arheolozi iji je zadatak bio prouiti odreene poznate arheoloke lokalitete uz trasu
puta. Sljedea zanimljivost je ta da se u crkvi nalazila slika Majke Boje (Gospe
Luike) s Isusom u krilu, na kojoj je predstavljen i sv. Luka, kako ih slika. Poznato
je da postoji nekoliko takvih ili slinih slika zvanih Crna Gospa koje ili koju slika
sv. Luka, a isti je zatitnik lijenika i umjetnika, to se vezuje za tradiciju templarskog
reda.
Poznato je da se kroz povijesti spominje sedam kriarskih ratova (iako se niz
znanstvenika spori oko tog broja) koji su voeni od 1096. do 1270. godine s namjerom
osloboenja Svete Zemlje, odnosno Jeruzalema i Bojeg groba od nevjernika
298

VDG Jahrbuch, Vol. 15, 2008. str. 297-302

Ivica OSI-BUKVIN: Kriari njemakih zemalja na putu kroz Slavoniju i Srijem

(Muhamedinaca), dok konano, godine 1291. padom Akre kranske vojske nisu
poraene te su bile prisiljene povui se iz Palestine. U velikoj veini pravci kretanja
kriarskih vojski ili su morskim putem prema Svetoj Zemlji tj. Palestini, od toga se
dio vojski kretao i kopnenim putovima preko hrvatskih i ugarskih krajeva. Pojedine
vojske iz srednje Europe koristile su pravce kroz Slavoniju i Srijem, zatim kroz Srbiju
do Nia, potom dalje za Bugarsku i Carigrad.
Postavlja se pitanje jesu li i Hrvati sudjelovali u kojoj od kriarskih vojni, tj.
kojem od ratova. O tome u svojoj knjizi pod naslovom Hrvati i Kriari pie Kreimir
Kui i stavlja naglasak na peti kriarski pohod (1217.- 1221.) u kojemu je jedno
kratko vrijeme sudjelovao i ugarski kralj Andrija II. (vladao od 1205. do 1235.). S
njim je iz Ugarske preko Hrvatske za Dalmaciju, a potom morem otiao u rat i dio
vojske sastavljen od hrvatskih odreda, navodno konjanika. Pohod kralja Andrije II.
nije ba slavno zavrio, jer se ve 1218. godine s glavninom vojske povukao sbojita
dok je dio odreda i nadalje ostao u Palestini na elu s Egerskim biskupom Tomom.
Takoer, jo je nekoliko hrvatskih vojnih skupina sudjelovalo u pojedinim vojnama u
koje su odlazili pod zapovjednitvima pojedinih vladara.
Vidimo da je kralj Andrija II. sa svojom vojskom iao poprijeko preko hrvatskih
zemalja do Jadranskog mora, pa se tako postavlja pitanje kojim pravcem su se kretale
vojske iz srednje Europe prema Zemunu i dalje.
Promatrajui donedavne putne pravce kroz Slavoniju i Srijem (prije izgradnje
autoceste Zagreb Beograd) mogli bi se upitati koji su to cestovni pravci kojima bi se
kretale kriarske vojske i dali su takvi putovi zaista postojali kroz Slavoniju i Srijem, a
koji su vodili u unutranjost Balkana.
Odgovor na oba postavljena pitanja dobivamo iz poznatih i prouenih
zemljopisnih karata (tabula) iz vremena Rimskog carstva koje se odnose na rimske
provincije u Iliriku (povremenim dijeljenjem i imenovanjem osvojenih prostora
Rimljani daju zasebna imena i teritoriju izmeu Drave, Save i Dunava). Jedna od
najpoznatijih i najtonijih takovih tabli (zemljovida) s ucrtanim cestama, putnim
stanicama, mjestima i ucrtanim udaljenostima (miljokazima) za prostor Slavonije i
Srijema je Peutingerova tabla iz 3. stoljea. Na istom zemljovidu vidljivo je da kroz
Slavoniju i Srijem prolaze tri ceste (s nekoliko odvojaka) koje sve vode u pravcu
Sirmiuma (Sr. Mitrovice), Tauruma (Zemuna ) i Singiduma (Beograda). Jedan od tih
cestovnih pravaca vodio je od Siscie (Siska) pravcem uz Savu (dijelom i Bosnom) te
se negdje poslije Marsonije (Slavonskog Broda) ravao i s jednim krakom produavao
za Cibale (Vinkovce) te odatle s druge strane Bosuta produavao za Sirmium (Sr.
Mitrovicu). Drugi krak ceste je produavao ispod Save na postaju Ad Basante (negdje
kod upanje) i potom produavao na mjesto i stanicu Saldis (Soljani) da bi se ista
zatim sputala pod pravim uglom (otro) jo blie Savi (na srednjovjekovni Alan, koji
je postojao negdje oko sela Gunje) potom je oko sela Rainovaca cesta prelazila na
299

VDG Jahrbuch, Vol. 15, 2008. str. 297-302

Ivica OSI-BUKVIN: Kriari njemakih zemalja na putu kroz Slavoniju i Srijem

prostor Semberije (Bosna) te preko St. Rae na Drini ponovno u Srijem i za carski
grad Sirmium (Mitrovicu).Taj cestovni pravac potanko obrauje Ivo Bojanovski u
svom radu Prikaz za topograju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja koji
je objavio Godinjak centra za Balkanoloka istraivanja, br. XXII. u Sarajevu. Autor,
sluei se materijalnim dokazima na terenu prati zemljovid, odnosno Peutingerovu
tablu s ucrtanim mjestima i oznaenim razdaljinama, te zakljuuje da je ista cesta
prelazila rijeku Savu i zatim ila ve spomenutim pravcem kroz Bosansku Posavinu
tj. Semberiju.
Pretpostavka je da je od Soljana (Saldis) jedan krak (odvojak) vodio kroz ume
na Zvizdan (grad srednjovjekovni) te preko rijeke Studve za prastari grad i utvrdu
Morovi koji se nalazi na utoku Studve u Bosut (o kojemu bi moglo biti vie govora
u svezi ivota i djelovanja sv. Metoda) .
O prolasku kriara kroz Slavoniju i Srijem jednim od spomenutih pravaca tj.
rimskim cestama pie i Slavko Domainovi u svom radu Putevi i pote u prolosti
Vinkovaca, objavljenom u Godinjaku Matice Hrvatske Vinkovci, br. 6.
Potvrdu o tome da se ipak putovalo kroz Slavoniju i Srijem (kretanju
kriarskih vojski i hodoasnika) nalazimo i u radu naslovom Kriari i putnici u
srednjovjekovnoj Slavoniji koji je napisao Jean Richard iz Diona, a preveo dr. Franjo
anjek, koji je objavljen u Croatica Christiana Periodica, 1986. godine (isti sam s
odreenim razoarenjem proitao te utvrdio da se pod izrazom Slavonija ustvari krije
opis putovanja kriara i hodoasnika po Dalmaciji i ostalim Primorskim zemljama
nastanjenim Slavenima) gdje o putovanjima stvarnom Slavonijom ima samo nekoliko
natuknica. Jedan od tih navoda na samom kraju rada, glasi Veoma su rijetki oni koji
su to putovanje poduzeli kopnenim putem preko Slavonije.
Kada pie o tim i takvim putovima i putnicima kroz Slavoniju i Srijem Lelja
Dobroni u svom radu Iezli srednjovjekovni redovi u Srijemu i Bakoj (objavljenom
takoer u gore spomenutom asopisu godine 1987.) navodi da su se Slavonija, Srijem
i Baka nalazile na putovima u Svetu Zemlju kojima su se kretali hodoasnici jo
prije kriarskih ratova. Dotine hodoasnike i pojedine skupine kriarskih vojski
putovi su vodili porjejima Dunava, kroz Panonsku nizinu i to zaputenim rimskim
cestama. Kada pie o kriarskim pohodima autorica opisuje prvi kriarski pohod iz
godine 1096. kroz Slavoniju tj. dio kontinentalne Hrvatske i Bosne koji je proao
po kriare veoma nezgodno i pogubno od strane domaeg stanovnitva, nad kojim
su kriari vrili odmazde za osvetu zbog stalnih napada i iskazanoga neprijateljstva.
(Neto o tome autorica pie i u svojoj knjizi Viteki redovi). Dalje piui L. Dobrani
posveuje panju vitekim redovima Templara (1118.) i Ivanovcima (1111.) te navodi
kako su isti redovi osnovani sa svrhom zatite, sluenja te prihvata hodoasnika i
kriarskih vojski u svojim mreama kua uspostavljenim na putovima kojima su gore
spomenuti prolazili. (Stoga sam miljenja da su crkva Luica i samostan s prateim
300

VDG Jahrbuch, Vol. 15, 2008. str. 297-302

Ivica OSI-BUKVIN: Kriari njemakih zemalja na putu kroz Slavoniju i Srijem

objektima sluili takvoj svrsi, a poglavito zbog svog odlinog poloaja nedaleko od
prijelaza rijeke Bosut moda i trasom dananje autoceste. Taj pravac kao mogui za
jednu od rimskih cesta zagovaraju i pojedini povjesniari (Kukuljevi, Mayer, itd.) .
Pokuavajui pronai jo koji vjerodostojan podatak o ovoj zanimljivoj temi
doao sam do spoznaje da mali broj povjesniara (Gai, Pavii, Bosendorfer) koji su
pisali o srednjovjekovnoj Slavoniji i Srijemu spominje samo velikaku obitelj Ajnarda
za koju navode da su Francuzi. Isti su ve u 13. stoljeu posjedovali grad Morovi i
dio Alanskog posjeda u Cvelferiji zatim jo nekoliko manjih ili veih posjeda izvan
mebosua .
Pouzdanije i konkretnije podatke (iako relativno ture) o tome koje su se kriarske
vojske predvoene njihovim voama (vojvode, kraljevi i carevi) i kada kretale kroz
Slavoniju i Srijem nalazimo kod Kreimira Kuia u njegovoj ve spomenutoj knjizi.
Piui o prvom kriarskom pohodu (1096.) koji je bio vrlo tegoban i neprijateljski
doekan od domaeg stanovnitva pri prolasku Provansalskih kriara kroz Hrvatsku,
autor navodi da je neto kasnije za Provansalcima prola kriarska skupina iz Burgundije
i to dolinom Drave od Varadina do Osijeka te odatle kroz Srijem produila dalje.
Nekoliko godina kasnije, odnosno 1111. godine Srijemom i istonom Slavonijom,
samo u suprotnom pravcu, odnosno od Konstantinopola prema Passauu gdje se sreo
s njemakim carem Henrichom V . proao je norveki kralj Sigurd Jeruzalemski.
Tijekom prvog kriarskog rata dolaskom vijesti o uspjesima kriara u Svetoj Zemlji,
iz Njemake je (poslije odlaska Lotarinkih kriara koji su se kretali uz Dunav) otila
velika skupina hodoasnika i kriara prema Svetoj Zemlji (pretpostavka opet uz
Dunav tragom Lotarinana). Putovanja tim pravcem poduzimali su hodoasnici iz
njemakih zemalja i prije kriarskih ratova .
Tijekom drugog kriarskog rata (1147.) kroz Slavoniju i Srijem prole su dvije
kriarske vojske. Prva njemakog cara Konrada III. koji je iao niz Dunav i Ugarskom
zatim istonom Slavonijom, da bi nedugo potom u istom smjeru proli i Francuzi na
elu s kraljem Louisom VII. Prelazak njemakih vojnika i hodoasnika tijekom 1147.
godine bio je, stoji zabiljeeno, popraen velikim tetama, dok su Francuzi ostavili
bolji utisak .
Piui o treem kriarskom pohodu iz 1189. godine Kui navodi da je samo
jedan od vojskovoa s tog pohoda i to njemaki car Friedrich II., zvani Crvenobradi,
kao i njegov otac Konrad, pregazio Dravu proavi kroz Ugarsku te zatim nastavio
kroz istonu Slavoniju (i Srijem, dodajem ja) da bi preao Savu kod Zemuna te
produio prema Niu. U carevoj pratnji nalazili su se mnogi crkveni velikodostojnici
i velikai iz gotovo svih carskih pokrajina. Tadanji ugarski kralj Bela III. pomagao
je pri prolasku njemakih kriara na elu s carem s kojim je otilo i nekoliko tisua
Maara prema Sv. Zemlji . Isti su se nakon nekog vremena zbog ratnih zapleta vratili
ispod Konstantinopola u domovinu. Ostale kriarske vojske u kasnijim vojnama ile
301

VDG Jahrbuch, Vol. 15, 2008. str. 297-302

Ivica OSI-BUKVIN: Kriari njemakih zemalja na putu kroz Slavoniju i Srijem

su uglavnom, ako se ticalo hrvatske zemlje, Jadranskim morem ili se istim vraale iz
Sv. Zemlje .
Zanimljivo je da dananji udbenici iz povijesti (gimnazijski) kada govore o
kriarskim ratovima i kretanju kriarskih vojski uope ne obrauju kretanje ovdje
spomenutih vojski kroz Slavoniju i Srijem. Kada isto prikazuju kartografski takoer
nema ubiljeenih kretanja Slavonijom i Srijemom. Ucrtane pravce kretanja Kriarskih
vojski kroz Slavoniju i Srijem pronaao sam u kolskom Atlasu tiskanom 1910.,
godine u Beu s objanjenjem na njemakom jeziku.

Kreuzritter aus deutschen Lndern auf der Reise durch

Slawonien und Syrmium
Zusammenfassung

Dieser Artikel befasst sich mit Entwicklung des These, die Kreuzheere htten auf
ihren Zgen in das Heilige Land in der Zeitspanne vom 11. bis zum 13. Jahrhundert
Slawonien und Syrmium durchreist. Dafr sprechen auch die archologischen Funde,
aus welchen man erahnen kann, dass auch einige auf diesem Gebiete erbaute Objekte
den Kreuzrittern, bzw. den Templaren dienten. Im Laufe der Kreuzzge, die mit
der Absicht das Heilige Land von den Unglubigen zu befreien gefhrt wurden,
bewegten sich zahlreiche westlichen Kreuzheere auf Meereswegen, doch ein Teil
der Heere bewegte sich auch auf Landeswegen durch kroatische und ungarische
Gegenden. Die einzelnen Heere aus Mitteleuropa benutzten die Richtungen durch
Slawonien und Syrmium, dann durch Serbien bis Ni, danach weiter nach Bulgarien
und Konstantinopel.

302