BILTENsudske Prakse 2012

PRIREDILI
KAZNENO PRAVO:
MLADEN PIKOREC, predsjednik kaznenog odjela
GRAANSKO PRAVO:
ANTUN DOMINKO, predsjednik graanskog odjela
KAZNENO PRAVO
I KAZNENI ZAKON . 2 7
II ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU iz 1997. GODINE 8 - 12
III ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU IZ 2008. GODINE . 12 - 15
IV ZAKON O IZVRAVANJU KAZNE ZATVORA ... 15
GRAANSKO PRAVO
STVARNO I ZEMLJINOKNJINO PRAVO

STVARNO PRAVO ... 16 - 25
ZEMLJINOKNJINO PRAVO ... 26 - 34
II OBVEZNO PRAVO .... 34 - 47

III OBITELJSKO I NASLJEDNO PRAVO
OBITELJSKO PRAVO .... 47 - 56
NASLJEDNO PRAVO ....
56 - 57
IV RADNO PRAVO ...
57 - 69
GRAANSKO PROCESNO PRAVO

PARNINI POSTUPAK ...
69 - 81
OVRNI POSTUPAK I POSTUPAK OSIGURANJA ......
81 - 93
K A Z N E N O
P R A V O
I KAZNENI ZAKON
1) l. 20. st. 6.
Okrivljenik je optuen i proglaen krivim da je kazneno djelo povrede tuih prava iz l. 228. st.
2. KZ-a, za koje je propisana maksimalna mjera kazne zatvora do tri godine, poinio krajem 2006.
godine. Na temelju injeninog opisa izreke prvostupanjske presude apsolutna zastara kaznenog
progona nastupa krajem 2012. godine. Kako je precizno odreena samo godina poinjenja kaznenog
djela, kao 2006., dok termin krajem godine nije pravno standardiziran, drugostupanjski sud se nije ni
uputao u tumaenje istog. Pitanje vremena poinjenja kaznenog djela je injenino pitanje koje pred
sud u ovoj situaciji postavlja dvojbu o vremenu kada je poinitelj radio, pa ovu nedovoljno odreenu
injenicu vremena poinjenja valja tumaiti na nain koji je povoljniji za okrivljenika primjenom
naela in dubio pro reo. U skladu s time drugostupanjski sud smatra kako je u ovom predmetu nastupila
apsolutna zastara kaznenog progona, ako ne ranije, onda svakako u trenutku donoenja drugostupanjske
odluke 13. prosinca 2012. godine, zbog ega je valjalo preinaenjem prvostupanjske presude odbiti
optubu protiv okrivljenika na temelju l. 353. to. 6. ZKP/97.
upanijski sud u Bjelovaru, K-385/2012 od 13. prosinca 2012. godine
2) l. 23. st. 5.
Okrivljeniku je stavljeno na teret produljeno kazneno djelo prijevare iz l. 224. st. 4. KZ-a,
sastavljeno od 8 radnji, od ega 5 predstavlja injenino stanje podvedivo pod zakonski opis iz l. 224.
st. 1. KZ-a, a 3 radnje pod zakonski opis iz l. 224. st. 4. KZ-a. Radnje su poinjene u razdoblju od
rujna 2000. godine do prosinca 2002. godine. Posljednja radnja poinjena u prosincu 2002. godine
predstavlja kazneno djelo iz l. 224. st. 1. KZ-a, za koje je zaprijeena kazna zatvora u trajanju od 3
mjeseca do 3 godine, dok je posljednja kvalificirana radnja prijevare iz l. 224. st. 4. KZ-a poinjena
06. prosinca 2001. godine. Na temelju l. 20. st. 4. KZ-a, zastara kaznenog progona se prekida kada
poinitelj poini isto tako teko ili tee kazneno djelo, pa se posljednji prekid zastare za inkriminirano
produljeno kazneno djelo iz l. 224. st. 4. KZ-a dogodio 06. prosinca 2001. godine, kada je okrivljenik
posljednji put poinio kvalificirani oblik prijevare. Radnja iz stavka 1. lanka 224. KZ-a poinjena u
prosincu 2002. godine ne predstavlja prekid u odnosu na kvalificirane radnje prijevare, ve samo u
odnosu na osnovno kazneno djelo. Slijedom toga, zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz l.
224. st. 4. KZ-a nastupila je 06. prosinca 2011. godine, a za kaznena djela iz l. 224. st. 1. KZ-a u
prosincu 2008. godine, zbog ega je protiv okrivljenika trebalo na temelju l. 353. to. 6. ZKP/97 odbiti
optubu zbog apsolutne zastare kaznenog progona u odnosu na cjelokupno produljeno kazneno djelo
prijevare iz l. 224. st. 4. i 1. KZ-a u vezi l. 60. KZ-a.
upanijski sud u Bjelovaru, K-234/2012 od 05. srpnja 2012. godine
3
3) l. 28.
Radi se o beznaajnom djelu krae iz l. 216. st. 2. KZ-a kada se okrivljeniku stavlja na teret da
je otuio vodu sa hidranta u koliini od 1,080 m3, ija vrijednost je 8,89 kuna. Nain postupanja
okrivljenika i nastupjela tetna posljedica djela u iznosu manjem od 9,00 kn, upuuju da se ne radi o
povredi zatienog dobra koja opravdava provoenje kaznenog postupka, ve da se radi o beznaajnom
djelu u smislu odredbe l. 28. KZ-a.
upanijski sud u Bjelovaru, K-30/2012 od 15. veljae 2012. godine
4) l. 33.
Prema injeninom opisu djela iz izreke presude proizlazi da je okrivljenik, elei s
oteenicom stupiti u spolni odnos, uhvatio je za ruke i tako drao sve dok ga nije odgurnuo svjedok
S.., pa da je time poinio kazneno djelo silovanje u pokuaju iz l. 188. st. 1. u vezi l. 33. KZ-a.
Sama uporaba fizike sile u vidu hvatanja za obje ruke oteenice jo ne znai da se radi o poetku
izvrenja kaznenog djela silovanja, jer u injeninom opisu izostaje naznaka bilo kakve konkretne
radnje okrivljenika usmjerene na zadovoljenje njegovog spolnog nagona. Navod izreke da je
okrivljenik elio s oteenicom stupiti u spolni odnos opisuje iskljuivo subjektivnu stranu bia
predmetnog kaznenog djela, to samo po sebi, kraj izostanka opisa bilo kakve konkretne radnje kojom
bi se zadiralo u seksualni integritet oteenice, nije dovoljno da obuhvati zakonski smisao
inkriminacije. Kako injenini opis djela za koje je okrivljenik oglaen krivim ne sadri elemente bia
kaznenog djela silovanja u pokuaju, a niti kojeg drugog kaznenog djela, na njegovu tetu je povrijeen
kazneni zakon u l. 368. to. 1. ZKP/97, zbog ega je presuda preinaena i okrivljenik na temelju l.
354. to. 1. ZKP/97 osloboen optube.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Km-48/2011 od 06. rujna 2012. godine
5) l. 60.
Radnje okrivljenika koji su rukama, drvenim tapovima, kamenjem i ciglama napali policijske
slubenike u obavljanju poslova traganja za poiniteljima prekraja, prijetili da e njih i njihove obitelji
ubiti, jer znadu gdje ive, pogreno su pravno oznaene kao zasebna kaznena djela prijetnje iz l. 129.
st. 3. u vezi st. 2. KZ-a u odnosu na svakog policijskog slubenika. Pravni opis kaznenog djela napada
na slubenu osobu iz l. 318. KZ-a u sebi sadri napad na policijskog slubenika ili ozbiljnu prijetnju
poinitelja da e izravno napasti policijskog slubenika. Kada su okrivljenici prijetili policijskim
slubenicima da e ih ubiti, te su prijetnje bile u funkciji napada na njih, koji nije prestao, jer su
prijetnje izreene kada su okrivljenici tjerali policijske slubenike iz dvorita. Radi se dakle o jednom
dogaaju i prividnom stjecaju kaznenih djela, gdje su ozbiljne prijetnje policijskim slubenicima
4
sadrane u napadu na njih, pa se ne moe raditi o zasebnim kaznenim djelima iz l. 129. st. 3. KZ-a,
ve su ista konzumirana u kaznenom djelu iz l. 318. st. 3. KZ-a.
upanijski sud u Bjelovaru, K-359/2012 od 29. studenog 2012. godine
6) l. 68.
Prema odredbi l. 68. KZ-a, koja regulira institut tzv. dvostrukog uvjeta, rok za ispunjenje
obveze iz stavka 1. toga lanka sud odreuje unutar odmjerenog vremena provjeravanja. Ako je
odreivanjem novih rokova za ispunjenje tzv. dvostrukog uvjeta u cijelosti iscrpljen i prekoraen rok
provjeravanja odreen uvjetnom osudom, tada vie nema zakonske mogunosti za opozivanje uvjetne
osude zbog neispunjavanja tzv. dvostrukog uvjeta. Dodatni rok iz l. 69. st. 7. KZ-a godina dana od
isteka vremena provjeravanja, ne odnosi se na obveze iz l. 68. KZ-a, ve predstavlja dodatni rok u
kome moe doi do opozivanja uvjetne osude, ali samo zbog poinjenog novog kaznenog djela u roku
provjeravanja.
upanijski sud u Bjelovaru, Km-4/2012 od 16. veljae 2012. godine
7) l. 129. st. 1.
Rijei to ti je zadnji puta da si zvala policiju vidjet e tko sam ja koje je okrivljena
izgovorila privatnoj tuiteljici nemaju kvalitet ozbiljnosti potreban za ispunjenje obiljeja kaznenog
djela prijetnje iz l. 129. st. 1. KZ-a, gdje se trai ozbiljna prijetnja kakvim zlom. Radi se samo o
grubom negodovanju okrivljene zbog injenice da je privatna tuiteljica prije mjesec dana istu prijavila
policiji, pa ona, koristei neprimjereni vokabular, svaalaki nastupa prema privatnoj tuiteljici
obzirom na njihove od ranije poremeene meuljudske odnose.
8) l. 173. st. 2.
Radnje okrivljenika koji je znajui da drugi okrivljenik prodaje marihuanu u stanu kod sebe u
dva navrata drao njegovu marihuanu predstavljaju pomaganje u kaznenom djelu zlouporabe opojne
droge iz l. 173. st. 2. u vezi l. 38. KZ-a. Okrivljenik nema vlast nad djelom, ve s namjerom daje
doprinos njegovom poinjenju, budui je uvanjem droge u svom stanu bio svjestan da glavnog
poinitelja podupire u njegovoj radnji izvrenja kaznenog djela.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, I K-1017/2011 od 22. svibnja 2012. godine
5
9) l. 197.a st. 1.
Kada je utvreno da je kod okrivljenika pronaen i oduzet jedan DVD s nasnimljenih 10526
fotografija pornografskog sadraja s prikazom djece i maloljetnika, tada nesumnjivo proizlazi da je na
mediju za pohranu raunalnih podataka posjedovao djeju pornografiju, to je jedno od obiljeja
kaznenog djela iz l. 197.a KZ-a za koje je proglaen krivim. Za taj vid radnje predmetnog kaznenog
djela neodluno je da li se djeja pornografija posjeduje za vlastite potrebe ili radi distribucije.
10) l. 199. st. 2.
Za postojanje kvalifikatornog obiljeja kaznenog djela uvrede iz l. 199. st. 2. KZ-a uvrede
pred vie osoba nuno je da su najmanje dvije osobe, osim poinitelja i uvrijeenog, prisutne na
mjestu poinjenja kaznenog djela i da su one mogle uti uvredu. Nije nuno i da su te, najmanje dvije
osobe, ule uvredu. Dovoljno je ve da je poinitelj kaznenog djela svjestan da one, zbog blizine i
naina kako izgovara uvredu, tu uvredu mogu uti. U tome se i nalazi vea teina ovog oblika
kaznenog djela uvreda izreena pred vie osoba, jer je i teta za ast i ugled uvrijeene osobe
razmjerno vea.
upanijski sud u Bjelovaru, K-285/2012 od 06. rujna 2012. godine
11) l. 213. st. 2.
Profesor povijesti u srednjoj koli ne ulazi u krug slubenih osoba u smislu odredbe l. 89. st. 3.
KZ-a, jer se ne radi o slubeniku koji obavlja slubene poslove u tijelima dravne uprave, jedinici
lokalne samouprave i tijelima sudbene vlasti, pa ne moe biti poinitelj kaznenog djela zlostavljanja u
obavljanju slube ili javne ovlasti iz l. 127. KZ-a. Postupci okrivljenika koji sadre bitna obiljeja
zlostavljanja maloljetne osobe psihiko zlostavljanje uenica za vrijeme kolskog sata povijesti
predstavljaju radnju kaznenog djela zaputanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz l. 213. st.
2. KZ-a. Okrivljenik predstavlja osobu koja je duna brinuti i o odgoju maloljetnika za vrijeme dok se
nalaze u koli, pa kada je okrivljenik kao profesor svojim postupcima namjerno uzrokovao znatan
stupanj psihike neugode kod oteenica, to predstavlja vid njihovog psihikog zlostavljanja, ini
kazneno djelo iz l. 213. st. 2. KZ-a, jer ulazi u krug drugih osoba koje mogu biti poinitelji tog
kaznenog djela.
upanijski sud u Bjelovaru, Km-21/2012 od 24. listopada 2012. godine
12) l. 218. st. 2.
ine kazneno djelo razbojnitva iz l. 218. st. 2. KZ-a, a ne iznude iz l. 234. st. 2. KZ-a,
dvojica okrivljenika koji su prili oteenima drei u ruci noeve, zamahivali noevima prema
6
jednom oteeniku, govorei da e ih zaklati ako im ne preda novac, a zatim noevima krenuli prema
drugoj oteenici pa je ona uplaena, uzmiui odbacila novac na kolnik, koji su okrivljenici uzeli i
zadrali. Kaznena djela razbojnitva i iznude prvenstveno se razlikuju po tome to se kod razbojnitva
prijetnja sastoji u izravnom napadu na ivot ili tijelo rtve, dok je kod iznude dovoljna i prijetnja
povrjeivanjem drugih dobara, uz uvjet da je ozbiljna. Kod razbojnitva treba voditi rauna i o
subjektivnom elementu protupravnosti, jer kod razbojnitva poinitelj postupa s ciljem protupravnog
prisvajanja stvari, a kod iznude, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, s tim da za to
kazneno djelo nije karakteristina neposredna predaja, odnosno prisvajanje tue stvari.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, I K-1022/2010 od 22. studenog 2011. godine
13) l. 220.
Ne ini kazneno djelo utaje iz l. 220. KZ-a okrivljenik koji nakon raskida ugovora o
financijskom leasingu nije davatelju leasinga vratio stvari koje su bile predmet ugovora. Okrivljenik je
prestao plaati rate ugovorenog leasinga kada je zapao u financijske potekoe, do tada je platio
138.000,00 kn, a ostalo je jo platiti 177.000,00 kn. Do raskida ugovora otplatio je znaajan dio obveze
prema ugovoru o leasingu, pa se postavlja pitanje na koji dio vrijednosti stvari se prisvajanje i moe
odnositi. Kako davatelj leasinga nije postupio u smislu odredbe l. 10. Opih uvjeta Ugovora o
financijskom leasingu nije obavijestio okrivljenika kada i gdje treba vratiti objekt leasinga niti je sam
organizirao povrat objekta leasinga na rizik i troak primatelja leasinga, uz injenicu da je objekt
leasinga nesporno u okrivljenikovom posjedu i da on ne osporava svoju obvezu plaanja, neprihvatljiva
je tvrdnja da je sam in nevraanja objekta leasinga dovoljan za zakljuak da ga je okrivljenik
prisvojio.
14) l. 224. st. 3.
Bitno obiljeje kaznenog djela prijevare iz l. 224. st. 3. KZ-a je stvaranje sustava ili uporaba
ve stvorenog sustava za ostvarenje protupravne imovinske koristi ako u odnosu na pojedine
poinitelje nije ostvareno kazneno djelo prijevare. Pojam sustava karakterizira postojanje skupa
odreenih povezanih pravila, postavljenih tako da u sebi prikrivaju stjecanje nezakonite materijalne
koristi, usmjerenih prema neodreenom i nedefiniranom krugu osoba. Radnje okrivljenika koji je kroz
oglase u Plavom oglasniku nudio rad kod kue i otvorio tekui raun kod poslovne banke na koji su
zainteresirani trebali uplatiti novac za navodne kataloge i materijale potrebne za organizaciju daljnjeg
rada, nemaju karakter stvaranja sustava, u naravi se radi o nuenju odreenog posla putem
oglaavanja u javnom tisku. Oglaavanje je usmjereno prema osobama koje su zainteresirane da rade
kod svoje kue, dakle prema tono odreenom krugu osoba. Ukoliko se u takvom oglaavanju neto
neistinito prikazuje ili preuuje ili prikrivaju neke vane injenice, radi se o prijevarnom postupanju,
prijevarnom lanom oglaavanju prema odreenim osobama. Stoga se moe raditi jedino o kaznenim
7
djelima prijevare poinjenim prema pojedinim osobama, koja djela, ako se pojedinano radi o
pribavljenoj maloj protupravnoj imovinskoj koristi, imaju obiljeja kaznenog djela sitne prijevare iz l.
224. st. 5. KZ-a, za koje se kazneni postupak pokree privatnom tubom (l. 224. st. 8. KZ-a).
upanijski sud u Bjelovaru, K-364/2011 od 26. travnja 2012. godine
15) l. 140. st. 1.
U situaciji kada je okrivljenik kirurg pravilno postavio prvu dijagnozu sumnje kod oteenika
na razdor aorte, zatraio CT pretragu koja mu je tu sumnju iskljuila, uz poboljanje opeg stanja
oteenika do mjere da je mogao sjediti, uzimati hranu, itati novine, propusti okrivljenika da
konzultira odgovarajueg specijalistu i transportira oteenika u specijaliziranu ustanovu, nisu takvog
znaaja da bi se mogli oznaiti uope nesavjesnim postupanjem u smislu kaznenog djela iz l. 240. st.
1. KZ-a. Taj propis ima u vidu samo oito nesavjesne postupke, to znai postupke koji znatno
odstupaju od ope prihvaenih pravila medicinske struke i znanosti. Od okrivljenika se moe
zahtijevati samo panja prosjenog strunjaka kirurga u ustanovi u kojoj on djeluje. Uz negativni
rezultat CT pretrage, poboljanje opeg stanja oteenika, te nedostatan radioloki nalaz, ne moe se
prihvatiti tvrdnja optube da okrivljenik olako dri da oteenik nije vitalno ugroen, niti mu se moe
staviti na teret da je s obzirom na sve okolnosti dogaaja i osobna svojstva, mogao i morao biti svjestan
te mogunosti, u smislu postupanja s nesvjesnim nehajem.
16) l. 281. st. 1.
ini kazneno djelo pogodovanja vjerovnika iz l. 281. st. 1. KZ-a okrivljenik koji kao vlasnik
ugostiteljskog obrta, znajui da je iro-raun obrta u neprekidnoj blokadi i da Ministarstvo financija
Porezna uprava ima potraivanja temeljem nepodmirenih poreza, doprinosa i javnih davanja, da
onemogui naplatu tog potraivanja ostvareni gotovinski promet nije polagao na iro-raun obrta, ve
je potraivanja dobavljaa robe i reijske trokove plaao gotovinom, otetivi time Ministarstvo
financija za iznos od 189.000,00 kn. Za opstojnost kaznenog djela iz l. 281. st. 1. KZ-a nije odluno
da li je oteen upravo vjerovnik koji je bio prvi u naplatnom redu namirenja ve je odluno da se radi
o jednom od okrivljenikovih vjerovnika.
upanijski sud u Bjelovaru, K-331/2011 od 11. sijenja 2012. godine
17) l. 335. st. 2.
Koliina od 587 komada puanog streljiva razliitog kalibra, predstavlja veu koliinu streljiva
u smislu odredbe kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oruja i eksplozivnih tvari iz l. 335. st.
2. KZ-a.
upanijski sud u Bjelovaru, K-438/2011 od 15. oujka 2012. godine
II ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU IZ 1997. GODINE

18) l. 7.
Zapisnici o prepoznavanju osumnjienika od strane svjedoka, stranih dravljana, ne
predstavljaju nezakonite dokaze samo zato to svjedoci nisu kod prepoznavanja imali tumaa, budui
da eventualne povrede prava na tumaa u odnosu na ispitivanje svjedoka prilikom obavljenog
prepoznavanja tijekom predistranog postupka nisu predviene kao povrede kaznenog postupka koje bi
imale za posljedicu da se tako pribavljeni dokazi smatraju nezakonitim, no vjerodostojnost njihovog
sadraja ima se cijeniti kao i kod svakog drugog dokaza.
19) l. 9.
Oevid tijekom kojeg je pretraen otvoreni tavanski prostor izvren je u zgradi na adresi
razliitoj od prebivalita okrivljenika, koji prostor je on koristio samo kao svojevrsno skrovite gdje je
skrivao drogu. Navedeni prostor ne moe se smatrati njegovim domom, jer se ne radi o prostoru u
kojem okrivljenik obitava i uiva svoju privatnost, niti je u njegovom faktinom posjedu. Stoga se
zakonita i pravilna pretraga tog prostora mogla obaviti i bez naloga istranog suca i bez nazonosti
svjedoka u smislu l. 214. st. 2. ZKP/97, pa zapisnik o tako obavljenoj pretrazi i pronaenoj drogi ne
predstavlja nezakoniti dokaz u smislu l. 9. ZKP/97 i moe se, zajedno s potvrdom o privremenom
oduzimanju predmeta, koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, I K-1017/2011 od 22. svibnja 2012. godine
20) l. 177. st. 5.
Budui je odredbom l. 177. st. 5. ZKP/97 decidirano propisano da se samo zapisnici
redarstvenih vlasti o iskazu osumnjienika u nazonosti branitelja mogu upotrijebiti kao dokaz u
kaznenom postupku, pravilno je sud izdvojio iz spisa zapisnik o ispitivanju osumnjienika u nazonosti
odvjetnikog vjebenika, jer se radi o nezakonitom dokazu na kome se ne moe temeljiti sudska
odluka. Odredba l. 62. st. 5. ZKP/97 po kojoj odvjetnika moe zamijeniti odvjetniki vjebenik sa
poloenim pravosudnim ispitom u postupku za djela za koja se po zakonu moe izrei kazna zatvora do
5 godina, odnosi se i primjenjuje samo na radnje i postupak pred sudom, a ne i na postupanje
redarstvenih vlasti, gdje je upravo nazonost odvjetnika garant ispravnog i zakonitog ispitivanja
osumnjienika pred policijskim slubenicima.
upanijski sud u Bjelovaru, K-115/2012 od 17. svibnja 2012. godine
9
21) l. 353. to. 5.
Ako je okrivljenik pravomonom presudom proglaen krivim zbog produljenog kaznenog djela
prijevare u gospodarskom poslovanju iz l. 293. st. 2. KZ-a, poinjenog u vremenskom razdoblju od
16. travnja do 15. lipnja 2005. godine, sa 4 istovjetne radnje kojima je dovoenjem razliitih oteenika
u zabludu da e naruenu i isporuenu robu platiti, za trgovako drutvo pribavio protupravnu
imovinsku korist preko 600.000,00 kn, tada kasnije odvojeno ne moe biti suen za istovrsno kazneno
djelo poinjeno unutar vremenskog razdoblja pravomono presuenog produljenog kaznenog djela.
Radi se o povredi kaznenog zakona na tetu okrivljenika, jer je zbog istog kaznenog djela ve
pravomono osuen i za ostale radnje na temelju l. 353. to. 5. ZKP/97 protiv okrivljenika treba
optubu odbiti.
22) l. 353. to. 5.
Kada je okrivljenik pravomonom prekrajnom presudom proglaen krivim zbog prekraja iz l.
13. Zakona o prekrajima protiv javnog reda i mira poinjenog time to je vikom, galamom i tjelesnim
napadom na oteenika naruavao red i mir na javnom mjestu, a iz razloga presude proizlazi da se vika
i galama odnosila na prijetee rijei da e odsjei glavu oteeniku, tada za isti dogaaj prijetnju
oteeniku da e mu odsjei glavu ne moe biti u kaznenom postupku proglaen krivim zbog kaznenog
djela prijetnje iz l. 129. st. 2. KZ-a, jer bi bilo povrijeeno naelo ne bis in idem. Iako se u izreci
prekrajne presude ne navodi sam sadraj rijei koje je okrivljenik vikao i galamio, sutinski se radi o
izgovaranju ozbiljnih prijetnji, to nesumnjivo proizlazi iz razloga prekrajne presude, pa se radi o istim
protupravnim djelima a u oba predmeta okrivljeniku su izreene uvjetne osude, samo to je u kaznenom
postupku stroe odmjerena kazna zatvora i odreen dulji rok provjeravanja (5 mjeseci zatvora uvjetno
na jednu godinu) u odnosu na prekrajni postupak (7 dana zatvora uvjetno na 6 mjeseci).
upanijski sud u Bjelovaru, K-145/2012 od 5. srpnja 2012. godine
23) l. 353. to. 5.
Radnja okrivljene, koja injenino predstavlja prekraj iz l. 17. Zakona o porezu na dodanu
vrijednost, vremenski je i sadrajno identina postupanju injenino opisanom u kaznenom djelu
zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz l. 292. st. 2. i 1. KZ-a za koje je proglaena krivom,
time da je injenini opis prekraja sadrajno proiren na vei broj izdanih rauna za koje nije
podnesena porezna prijava 1999. godine i na postupanje okrivljene u 2000. i 2001. godini. Kako je
manje sadrano u veem, nedvojbeno je da se radi o istom dogaaju i istoj radnji poinjenja djela i u
prekrajnom i u kaznenom postupku. Neizvravanje obveza i uskrata sredstava prema proraunima
samo je jedan od modaliteta poinjenja kaznenog djela iz l. 292. KZ-a, opisan u stavku 1. alineja 4.
istog lanka, gdje je postupanje okrivljene identino radnjama sadrajno opisanim u poinjenom
prekraju. Kako se institut presuene stvari svodi na injeninu osnovu suenja, odluno je da su u
10
pitanju identini injenini opisi djela u oba predmeta, neovisno o njihovoj pravnoj kvalifikaciji i visini
zaprijeene kazne. Drugostupanjski sud stoga smatra da se kazneni postupak, sukladno naelu ne bis
in idem, koje je proklamirano i u l. 31. st. 2. Ustava RH, ne moe voditi, jer se radi o presuenoj
stvari, slijedom ega je valjalo protiv okrivljene odbiti optubu na temelju l. 353. to. 5. ZKP/97.
24) l. 367. st. 1. to. 9.
Prema injeninom i pravnom opisu optunice okrivljeniku je stavljeno na teret vremenski
odvojeno vie radnji kao jedno produljeno kazneno djelo krivotvorenja slubene isprave iz l. 312. st.
1. KZ-a. Sud je okrivljenika za dvije radnje proglasio krivim zbog produljenog predmetnog kaznenog
djela, nekoliko radnji je ispustio iz injeninog opisa zato to nije dokazano da ih je poinio, dok je za
jednu radnju okrivljenika oslobodio optube na temelju l. 354. to. 1. ZKP/97 utvrdivi da se u smislu
l. 28. KZ-a radi o beznaajnom djelu. Drugostupanjski sud ukida presudu po slubenoj dunosti zbog
bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz l. 367. st. 1. to. 9. ZKP/97 iz razloga to je sud
osloboenjem okrivljenika za kazneno djelo iz l. 312. st. 1. KZ-a kao zasebnog kaznenog djela, koje
kao takvo opisano nije bilo predmetom optube (l. 350. st. 1. ZKP/97), prekoraio optubu. Ukoliko je
sud utvrdio da se radi o beznaajnom djelu tada tu radnju nije mogao oznaiti kao samostalno djelo i
suditi zapravo za dva kaznena djela u stjecaju, ve je tu radnju trebalo ispustiti iz injeninog opisa,
kako je to uinio kod drugih radnji u sastavu produljenog kaznenog djela za koje je utvrdio da nije
dokazano njihovo poinjenje. Presuda je ukinuta po slubenoj dunosti budui da navedenu povredu,
prema stanju stvari, drugostupanjski sud nije mogao otkloniti sukladno l. 390. st. 4. ZKP/97.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, I K-210/09 od 9. listopada 2012. godine
25) l. 367. st. 1. to. 11.
Izrekom presude okrivljenik je proglaen krivim to je tijekom 2007. i 2008. godine umnoio i
oglaavao radi prodaje piratizirane CD i DVD-e u ukupnom broju od 915 komada CD-a i DVD-a
razliitog sadraja, dakle, bez odobrenja stavio u promet autorska djela, odnosno zvune i slikovne
snimke, ime je u stjecaju poinio kaznena djela iz l. 230. st. 1. i l. 231. st. 1. KZ-a. Kaznena djela
zbog kojih je okrivljenik proglaen krivim predstavljaju djela blanketne naravi i postoje jedino ukoliko
se radi o radnjama koje su protivne Zakonu o autorskim pravima i srodnim pravima (Narodne novine
br. 167/03), time da je kod kaznenog djela iz l. 230. st. 1. KZ-a zatitni objekt autorsko djelo, a kod
kaznenog djela iz l. 231. st. 1. KZ-a zvuna ili slikovna snimka. Takvi predmeti kaznenog djela
moraju biti odreeno, potpuno i jasno opisani u injeninom opisu djela da bi se moglo utvrditi da li
udovoljavaju zakonskom opisu obiljejima djela. Kod djela za koja je okrivljenik proglaen krivim
radi se o openitim, nepreciznim i nepotpuno odreenim opisima djela, zbog ega je izreka presude
nerazumljiva i poinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz l. 367. st. 1. to. 11.
ZKP/97.
upanijski sud u Bjelovaru, K-399/2011. od 23. veljae 2012. godine
11
26) l. 367. st. 2.
Predstavlja nezakoniti dokaz zapisnik o prepoznavanju okrivljenika od strane svjedokinje koja
se kasnije u kaznenom postupku pojavljuje u svojstvu suokrivljenice. Ako je takav dokaz izveden
itanjem zapisnika na glavnoj raspravi, bez obzira to ga u obrazloenju pisanog otpravka presude nije
ocjenjivao i na njemu izriito utemeljio utvrenje odlunih injenica, sud je poinio bitnu povredu
odredaba kaznenog postupka iz l. 367. st. 2. ZKP/97, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu iz
l. 9. st. 2. ZKP/97.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, III Kr-106/2011 od 10. listopada 2011. godine
27) l. 367. st. 3.
Nije povrijeeno okrivljenikovo pravo na obranu time to je u ponovljenom postupku odbijen
prijedlog za ponovnim ispitivanjem oteenika, maarskih dravljana, kod maarskog suda, uz
nazonost okrivljenika i njegovog branitelja, ve je sud na temelju l. 331. st. 1. to. 1. ZKP/97
proitao ranije iskaze oteenika pribavljene putem meunarodne pravne pomoi. Okrivljenikovo
pravo sadrano u l. 6. st. 3. to. d Europske konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i l.
29. st. 2. alineja 6. Ustava RH, nije apsolutno, ve je ogranienje doputeno u sluaju odsutnosti
svjedoka pri emu je bitnije naglasiti da se presuda ne temelji jedino i iskljuivo na iskazima oteenika
danim pred maarskim sudom.
28) l. 367. st. 3.
Okrivljenik je proglaen krivim zbog kaznenog djela spolnog odnoaja s djetetom iz l. 192. st.
1. KZ-a, a zakljuke o njegovoj kaznenoj odgovornosti sud temelji na iskazivanju oteene. Oteena, u
dobi djeteta od 13. godina, ispitana je samo jednom u istrazi putem video linka, sukladno odredbi l.
119. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mlade (ZSM), a na glavnoj raspravi je reproducirana snimka
njenog iskaza, kako nalae odredba l. 119. st. 4. ZSM-a. Prilikom ispitivanja oteene u istrazi nije bio
nazoan branitelj okrivljenika koji je uredno pozvan, dok sam okrivljenik nije pozivan na to roite.
Prema l. 6. 1. st. 1. Konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine br.
18/97, u nastavku Konvencija) okrivljeniku se mora osigurati pravino suenje, to izmeu ostalog
podrazumijeva i njegovo pravo da ispituje svjedoke na ijim iskazima se temelji optuba. Prema praksi
Europskog suda za ljudska prava naelo pravinog postupka treba tretirati kao nadzakonsko naelo,
koje se ne moe derogirati niti onda kada su u pitanju inae legitimni ciljevi zatieni drugim
odredbama te Konvencije. U konkretnom postupku okrivljeniku nije na primjeren nain pruena
mogunost da ospori vjerodostojnost i ispituje svjedoka koji svjedoi protiv njega, to je po miljenju
12
drugostupanjskog suda moglo biti od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude, pa je time

poinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz l. 367. st. 3. ZKP/97.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Km-40/2011 od 8. oujka 2012. godine
II ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU IZ 2008. GODINE

29) l. 123. st. 1. to. 5.
U prethodnom postupku, fazi kaznenog progona, koji je u nadlenosti dravnog odvjetnika, radi
provoenja dokazne radnje prvog ispitivanja osumnjienika, koji se u tri navrata nije odazvao pozivu
dravnog odvjetnika, niti su realizirani nalozi za dovoenje, jer nije zateen na adresi boravita, istrani
zatvor se ne moe odrediti po zakonskoj osnovi iz l. 123. st. 1. to. 5. ZKP/08. Ta odredba normira
odreivanje tzv. disciplinskog istranog zatvora, a da bi se po njoj mogao odrediti istrani zatvor mora
se raditi o kaznenom postupku koji se vodi pred sudom u stadiju rasprave, kako to izriito propisuje
predmetna zakonska odredba.
upanijski sud u Bjelovaru, Kv-18/2012 od 17. veljae 2012. godine
30) l. 127. st. 2.
Kada se sudac istrage ne sloi s prijedlogom dravnog odvjetnika za odreivanje istranog
zatvora donosi rjeenje o odbijanju prijedloga bez odravanja nejavnog usmenog roita u smislu
odredbe l. 129. st. 1. ZKP/08.
Pravno shvaanje Kaznenog odjela upanijskog suda u Bjelovaru
od 10. veljae 2012. godine
31) l. 129. st. 1.
Na nejavnom usmenom roitu za odreivanje (produljenje ili ukidanje) istranog zatvora u
smislu odredbe l. 129. st. 1. ZKP/08 okrivljenik mora imati branitelja.
od 10. veljae 2012. godine
13
32) l. 145.
Odluku o trokovima kaznenog postupka donosi tijelo koje vodi kazneni postupak (l. 202. st.
34. ZKP/08). Prije podizanja optunice odluku o trokovima kaznenog postupka donosi dravni
odvjetnik, a nakon podizanja optunice odluku o tome donosi sud (l. 145. st. 4. ZKP/08).
od 22. oujka 2012. godine
33) l. 220.
Niti dravni odvjetnik, niti policijski istraitelj koji postupa po njegovom nalogu, nisu duni o
vremenu i mjestu poduzimanja dokazne radnje izvijestiti osumnjienika i njegovog branitelja, osim
kada provode dokaznu radnju koju je predloio osumnjienik. Ispitivanje svjedoka N.G. odredio je
dravni odvjetnik sukladno odredbama l. 220. ZKP/08, a ne na prijedlog osumnjienika, pa nije
postojala obveza policijskog istraitelja obavijestiti o toj radnji osumnjienika. Odredbe Ustava RH (l.
29. st. 2. al. 6.) i Konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (l. 6. to. 1. st. 3d) i
Protokola br. 1,4,6,7 i 11 uz tu Konvenciju, koje propisuju tzv. konfrontacijsku klauzulu kao jedno
od sredstava za ostvarenje naela jednakosti oruja, propisanog i odredbom l. 4. st. 1. ZKP/08,
odnose se na raspravu tijekom koje se utvruju injenice odlune za presuenje, a ne i prethodni
postupak koji je tim Zakonom ureen kao dravnoodvjetnika istraga.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, I K-560/2012 od 26. rujna 2012. godine
34) l. 231.
U radnjama okrivljenika koji je na svom blogu objavio sadraj zapisnika o pojedinim istranim
radnjama koje je proveo istrani sudac na temelju l. 435. st. 1. i 3. ZKP/97 ne postoje obiljeja
kaznenog djela povrede tajnosti postupka iz l. 305. st. 2. KZ-a bez dozvole suda objavio tijek
postupka koji je po zakonu tajan. Dikcija odredbe l. 231. st. 1. ZKP/08 da je postupanje tijekom
istrage tajno upuuje da se tajnost odnosi jedino na fazu istrage, za vrijeme dok ona traje i nije
dovrena, od donoenja naloga za provoenje istrage (l. 217. st. 1. ZKP/08) do njenog zavretka (l.
228. ZKP/08). Nakon podizanja optunice nema, osim zakonom propisanih sluajeva, tajnosti
postupanja, pogotovo ne ako se poduzimaju pojedine dokazne radnje. U kaznenom postupku koji je
povodom optunog prijedloga oteenika kao tuitelja voen i dovren po odredbama ZKP/97 nije
moglo doi do primjene odredbe l. 231. ZKP/08. Istraga uope nije voena, dok se tajnost postupka ne
moe protezati na pojedine istrane radnje koje su poduzimane nakon podnoenja optunog prijedloga
u fazi njegovog ispitivanja sukladno odredbi l. 435. st. 1. ZKP/97.
upanijski sud u Bjelovaru, K-212/2012 od 19. rujna 2012. godine
14
35) l. 237. st. 2.
Sudac istrage ovlaten je odbiti prijedlog oteenika kao tuitelja za provoenje dokaznog
roita za prvo ispitivanje osumnjienika ako utvrdi da je za kazneno djelo nastupila apsolutna zastara
kaznenog progona. Analognom primjenom odredbe l. 226. st. 1. ZKP/08 sudac istrage i u sluaju kada
se ne vodi istraga, ve se samo poduzimaju odreene dokazne radnje, duan je voditi rauna o
razlozima koji dovode do obustave istrage u smislu l. 224. st. 1. to. 1-3. ZKP/08, izmeu ostalog i u
sluaju procesnih smetnji, kakva je nastup apsolutne zastare kaznenog progona.
upanijski sud u Bjelovaru, Kv-13/2012 od 10. veljae 2012. godine
36) l. 417. st. 1.
U postupku prema okrivljenicima s duevnim smetnjama iz Glave XXVII ZKP/08
prvostupanjski sud nije poinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 3. u vezi l.
417. st. 1. ZKP/08, time to je propustio pozvati stranke da odre uvodne govore. Kako u predmetu nije
odrano pripremno roite, sud je, nakon oitovanja optuenika o optubi na raspravi, trebao pozvati
stranke da odre uvodne govore, no taj propust suda nije utjecao niti je mogao utjecati na presudu.
Smisao uvodnih govora je u tome da stranke iznesu koje odlune injenice tijekom postupka
namjeravaju dokazivati i da izloe dokaze koje e izvesti. Optuba je to iznijela u optunici, obrana u
odgovoru na optunicu. Optubi nije uskraeno oitovati se o dokaznim prijedlozima obrane, sa tim
dokaznim prijedlozima mogla se optuba upoznati uvidom u spis, sud je te prijedloge prihvatio, izveo
dokaze i ocijenio ih, pa zato nije poinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
37) l. 498.
Pravomonou presude o objedinjavanju kazni prestale su postojati kao samostalne zatvorske
kazne iz objedinjenih presuda i rokovi zastare i izvrenja kazne iz l. 21. i l. 23. KZ-a primjenjuju se
na jedinstvenu izreenu kaznu, koja predstavlja pravomono izreenu kaznu iz l. 60. KZ-a. Po l. 23.
st. 1. KZ-a zastara izvrenja kazne poinje od dana pravomonosti odluke kojom je kazna izreena, to
znai da se rokovi zastare moraju raunati jedinstveno, samo od jedne pravomone presude. Pravno je
nedopustivo da bi rok relativne zastare izvrenja kazne poinjao tei kasnije, od dana pravomonosti
presude kojom su objedinjene kazne iz vie pravomonih presuda, dok bi se rok apsolutne zastare
izvrenja kazne raunao od ranijih objedinjenih pravomonih presuda.
upanijski sud u Bjelovaru, K-97/2012 od 18. travnja 2012. godine
15
38) l. 550. st. 1.
Time to prvostupanjski sud nije odluio o potvrivanju optunice iz l. 550. st. 1. ZKP/08 nije
poinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka (l. 468. st. 1. to. 5. ZKP/08). Postupak prema
okrivljenicima s duevnim smetnjama, propisan u Glavi XXVII ZKP/08, je posebna vrsta kaznenog
postupka u kojemu se primjenjuju opi propisi, ukoliko nije neto drugaije propisano u toj Glavi
ZKP/08. Za zakljuak o tome treba li optunicu potvrditi i u postupku prema okrivljenicima s duevnim
smetnjama valja imati u vidu nekoliko propisa: u ovakvim postupcima sud postupa veoma urno (l.
550. st. 4. ZKP/08), o optunici dravnog odvjetnika sud odluuje nakon provedene rasprave (l. 552.
st. 1. ZKP/08), a prije rasprave e predsjednik vijea u prisutnosti vjetaka, pokuati ispitati optuenika
radi ocjene njegove raspravne sposobnosti (l. 554. st. 2. ZKP/08). U odredbama ove Glave ZKP/08
nigdje nema govora o potvrivanju ove optunice, ni o pripremnom roitu, jer se radi o osobito
urnom postupku. Zakazujui raspravu na temelju optunice prvostupanjski sud je jasno iznio svoj stav
o njenoj osnovanosti ali i o tome je li podnesena od ovlatenog tuitelja i zato ne moe postojati bitna
povreda odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 5. ZKP/08.
IV ZAKON O IZVRAVANJU KAZNE ZATVORA

39) l. 50. st. 2
Osuenik je duan naknaditi trokove koje je prouzrokovao neodazivanjem uredno primljenom
pozivu suda na roite radi uruenja rjeenja o upuivanju na izdravanje kazne zatvora, pa je doveden
po izdanom dovedbenom nalogu (l. 50. st. 2. ZIKZ-a). Zakon o izvravanju kazne zatvora nema
odredbu koja regulira plaanje trokova dovedbenog naloga, ali je svakako opravdano da trokove
dovoenja prouzrokovane svojom krivnjom snosi osuenik. Po stajalitu vijea obvezu plaanja tih
trokova, po analogiji, treba utemeljiti na odredbi l. 52. st. 1. ZIKZ-a, kojom su regulirani trokovi
sprovoenja uhienog osuenika koji se krio, nastali upravo u poetnoj fazi postupka izvravanja
zatvorske kazne do izvravanja pravomonog rjeenja o upuivanju.
upanijski sud u Bjelovaru, K I-66/2012 od 29. studenog 2012. godine
16
G R A A N S K O
P R A V O
I. S T V A R N O I Z E M L J I N O K NJ I N O P R A V O
S T V A R N O
P R A V O
OBJEKT PRAVA VLASNITVA - GROBLJA

Stjecanje prava koritenja dugogodinji posjed
(l.13. i l.15. Zakona o grobljima "Narodne novine" br. 19/98)
Pravo koritenja grobnog mjesta je posebno imovinsko ali ne stvarno pravo, pa se isto ne
moe stei dugogodinjim izvravanjem tog prava uz odgovarajuu primjenu pravila o stjecanju
prava vlasnitva dosjelou, ve samo davanjem na koritenje odlukom nadlenog upravnog
tijela, nasljeivanjem, i ustupom drugoj osobi.
Tuiteljica svoj tubeni zahtjev temelji na tvrdnji da je temeljem ugovora o dosmrtnom
uzdravanju sklopljenim sa N. K. stupila u posjed predmetnog grobnog mjesta koje je uredno
odravala i posjed joj nitko nije osporavao, a kako je od sklapanja navedenog ugovora vie od 50
godina u posjedu predmetnog grobnog mjesta tvrdi da su se ispunile pretpostavke iz l. 159. Zakona o
vlasnitvu i drugim stvarnim pravima. Iz citiranih navoda tube proizlazi da tuiteljica temelji svoj
tubeni zahtjev na tvrdnji da je dosjelou stekla pravo vlasnitva, odnosno pravo koritenja
predmetnog grobnog mjesta, kao poten posjednik kroz vrijeme due od 50 godina.
Iz injeninog utvrenja prvostupanjskog suda proizlazi da je korisnica grobnog mjesta, koje je
predmet ovog postupka, bila N. K., koja je umrla 1952. godine. Ostavinski postupak iza pok. K. N. je
obustavljen zbog pomanjkanja ostavinske imovine rjeenjem Kotarskog suda u M. L. broj O-33/52 od
12. 4. 1958. godine. Prema potvrdi o koritenju grobnog mjesta (list 4.) nadlenog komunalnog
poduzea utvreno je da se kao korisnik predmetnog grobnog mjesta vodi tuenica.
Obzirom na navedeno, te injenine navode tube, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom
materijalnog prava odbio kao neosnovan zahtjev tuiteljice za utvrenje da je ona nositelj prava
koritenja predmetnog grobnog mjesta, odnosno da je su nositelj toga prava u dijela, a to iz razloga
to se pravo koritenja grobnog mjesta moe stei jedino derivativno, i to davanjem na koritenje
grobnog mjesta kako to propisuje l. 9. st. 1. Zakona o grobljima ("Narodne novine" br. 32/65),
odnosno l. 13. st. 1. Zakona o grobljima ("Narodne novine" br. 19/98), nasljeivanjem ili ustupom,
sukladno l. 12. Zakona o grobljima ("NN" 32/65), odnosno l. 15. st. 4. Zakona o grobljima ("NN"
19/98), jer je pravo koritenja grobnog mjesta specifino subjektivno pravo nositelja tog prava i to
pravo ne moe se izvorno stjecati, dakle dosjelou.
upanijski sud u Bjelovaru, G-3378/11-2, od 23. VIII. 2012.
17
ZATITA POSJEDA SUDSKA ZATITA SAMOVLASNOST SMETANJA
Oduzimanje posjeda - kada je njegova predaja naloena sudskom odlukom
(l.20. st.4. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" br. 91/96,
68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09)
Nakon to je u pravomono okonanoj vlasnikoj parnici posjedniku nekretnine naloeno
iseljenje te predaja posjeda njenom vlasniku, a on ne postupi po odluci iz te parnice, tada ini
oduzimanja posjeda poduzeti od strane vlasnika nekretnine nemaju znaaj samovlasnog
smetanja posjeda, jer ovlatenje na njihovo poduzimanje proizlazi iz sudske odluke.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev da se utvrdi da je tuenik smetao tuitelja u
posljednjem mirnom posjedu stana smjetenog u dvorinoj zgradi izgraenoj na kbr. 2074/1 iz zk. uk.
br. 1239 k.o. G. B.
Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuenik vlasnik sporne nekretnine, tj. stana u dvorinoj
zgradi u kojoj je tuitelj ivio, da je presudom O. s. u B. br. P-616/10 od 10. lipnja 2010. godine, koja
je potvrena presudom . s. u B. br. G-1566/2010 od 2. prosinca 2010. godine, tuitelju naloeno
iseliti iz dvorinog stana, koji se nalazi na prvom katu dvorine zgrade, da je tuenik zavario vrata na
ulazu u dvorite haustoru 5. sijenja 2011. godine, i 10. sijenja 2011. godine.
Prvostupanjski sud ocjenjujui radnje tuenika, koji je zavario vrata u dva navrata, zakljuuje
da navedene radnje nisu bile ni samovlasne a niti protupravne, jer zakljuuje da s obzirom na l. 20. st.
2. i 4. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,
73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje: ZVDSP) nema neovlatenog smetanja
ako je in smetanja posjeda doputen zakonom ili odlukom suda. lanak 20. st. 2. ZVDSP-a propisuje
da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je
smetao njegov posjed, dok st. 4. istog lanka propisuje da nije samovlasno smetanje posjeda ako je in
oduzimanja ili smetanja posjeda doputen zakonom ili odlukom suda, odnosno drugog tijela,
donesenom na temelju zakona koji to dozvoljava. S obzirom da je u konkretnom sluaj tuenik, kao
vlasnik predmetne zgrade u kojoj se nalazi i stan u kojem je stanovao tuitelj, ishodio pravomonu
sudsku presudu br. P-616/10 od 10. lipnja 2010. godine kojom je tuitelju naloeno iseljenje iz
predmetnog stana, po ocjeni prvostupanjskog suda postupanje tuenika u konkretnom sluaju
doputeno je odlukom suda i nije samovlasno ni protupravno.
Ovaj drugostupanjski sud prihvaa izneseno stanovite prvostupanjskog suda, jer je prije ovih
dogaaja, zbog kojih se vodi ova parnica za smetanje posjeda, tuenik vodio vlasniku parnicu protiv
tuitelja te je tuenik u toj parnici utvren vlasnikom spornih nekretnina. Nakon to je dobio vlasniku
parnicu tuenik je vodio protiv tuitelja parnicu radi predaje u posjed predmetnog stana, te je ishodio i
pravomonu sudsku presudu kojom se tuitelju nalae iseljenje. Sluaj kada je tuenik utvrdio svoje
vlasnitvo na spornoj nekretnini i ishodio presudu na iseljenje tuitelja predstavlja upravo sluaj iz l.
20. st. 2. i 4. ZVDSP-a, jer je in oduzimanja posjeda doputen odlukom suda s obzirom da tuenik
18
ve posjeduje odluku kojom se tuitelju nalae iseljenje, a tuitelj se nije dobrovoljno sam iselio, pa je
tuenik na preuzimanje posjeda bio ovlaten pravomonom sudskom odlukom.
upanijski sud u Bjelovaru, G-2729/11-2, od 4. X. 2012.
ZATITA POSJEDA SUDSKA ZATITA ZATITA SUPOSJEDNIKA
Smetanje suposjeda stubita stambene zgrade
(l.24. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" br. 91/96, 68/98,
137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09)
Uklanjanje radijatora sa zajednikog stubita stambene zgrade odlukom vlasnika
odreenog broja stanova (posebnih dijelova zgrade), nije radnja kojom se iskljuuje ili bitno
ograniava suposjedovanje stubita, imajui pri tome u vidu njegovu redovnu i uobiajenu svrhu
(prolaz za pristup posebnim dijelovima) kojoj kao zajedniki dio zgrade slui, pa zbog takvog
ina vlasnik posebnog dijela pravnu zatitu ne moe s uspjehom ostvarivati u posjedovnoj
parnici, ve to treba uiniti u postupku za ureenje odnosa izmeu suvlasnika glede pitanja
njihova zajednikog upravljanja zgradom.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za pruanje posjedovne zatite tuitelju koji tvrdi da
ima pravo suposjeda prizemnog dijela stubita stambene zgrade u V., T. b. J. J. 10, a da je tuenik 21.
rujna 2010. godine uklonio radijatore iz prizemnog dijela prostora stubita iste zgrade.
Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke jedni od suvlasnika i suposjednika stambene zgrade
pa samim time i zajednikog prostora u prizemlju stambene zgrade, da je dana 21. rujna 2010. godine
po nalogu 18 suvlasnika - meu njima i tuenika - dolo do uklanjanja radijatora iz zajednikih
prostorija u prizemlju stambene zgrade, da za uklanjanje nije postojala suglasnost tuitelja, da je zbog
uklanjanja radijatora dolo do manjeg pada prosjene temperature u stanu tuitelja.
Na temelju takvog injeninog stanja prvostupanjski sud ne smatra osnovanim zahtjev za
pruanjem traene zatite. Pri tome prvostupanjski sud primjenjuje odredbu l. 24. st. 1. Zakona o
vlasnitvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,
114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP), prema kojoj je suposjednik ovlaten
tititi suposjed putem suda od drugih suposjednika samo ako su ga potpuno iskljuili iz dotadanjeg
suposjeda, ili mu bitno ograniili dotadanji nain izvravanja faktine vlasti, pa smatra da to to je
temperatura u stanu malo nia, te da tuitelju vie nije ugodno po stanu hodati neobuven, ne predstavlja
razlog iz l. 24. st. 1. ZVDSP za pruanje posjedovne zatite.
Prema ocijeni ovoga drugostupanjskog suda, za ostvarenje posjedovne zatite kakvu tubom
trai tuitelj, odluno je da li je poinjenom radnjom tuenika tuitelj iskljuen iz dotadanjeg
suposjeda ili mu je znatno ogranien dotadanji nain izvravanja faktine vlasti na njegovom
posebnom dijelu nekretnine. Naime, stubite zgrade je dio zajednikih ureaja nekretnine prema Uredbi
o odravanju zgrada ("Narodne novine" br. 64/97), i po naravi stvari svi suvlasnici nekretnine imaju
pravo koristiti to stubite za njegovu osnovnu svrhu, a to je prolaz do svojih, a i drugih posebnih
19
dijelova nekretnine. Svrha prava koritenja stubita, pa i radijatora koji se nalaze u njima, nije
zagrijavanje posebnih dijelova nekretnine (stanova), pa smetanje posjeda nije poinjeno onda kada nije
dolo do takvog ina kojim se utjee na svakodnevno koritenje i posjedovanje posebnog dijela
nekretnine (stana) kao to je to u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, s obzirom na to da se radi o uklanjanju
radijatora koji se nalazi u stubitu zgrade kao zajednikom dijelu nekretnine tuitelj, prema ocijeni
ovog drugostupanjskog suda, niti prema odredbi l. 24. st. 2. ZVDSP nema pravo na zatitu suposjeda
od drugog suposjednika, jer je za odluivanje o tom zahtjevu bilo nuno raspravljati o pravnom odnosu
svih suvlasnika nekretnine i suposjednika zajednikih ureaja te nekretnine primjenom propisa ZVDSP
o zajednikom upravljaju nekretninom. Iz navedenih razloga alba tuitelja nije osnovana, a albeni
navodi u kojima istie da je tuenikov postupak neovlaten budui da je poduzeo posao koji se tie svih
suvlasnika u zgradi, i da taj posao premauje okvir redovitog upravljanja nekretninom, upravo upuuje
na primjenu odredbe l. 24. st. 2. ZVDSP.
upanijski sud u Bjelovaru, G-3309/11-2, od 2. III. 2012.
SUVLASNITVO DIOBA KADA SE MOE TRAITI

Zabiljeba ugovora o doivotnom uzdravanju na suvlasnikom dijelu jednog suvlasnika
(l.47.st.1. u svezi l.56.st.1. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima "Narodne
novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09)
Zabiljeba sklopljenog ugovora o doivotnom uzdravanju u korist tree osobe (kao
davatelja uzdravanja) na suvlasnikom dijelu jednog suvlasnika (kao primatelja uzdravanja)
nije okolnost zbog koje bi razvrgnue suvlasnike zajednice bilo nedoputeno ili nemogue.
Prvostupanjski sud je odbio prijedlog predlagatelja radi razvrgnua suvlasnitva nekretnina,
zbog toga to je na temelju priloenog zk. izvatka utvreno da je na suvlasnikom dijelu protustranke
P.M. izvrena zabiljeba na temelju Ugovora o doivotnom uzdravanju od 4. sijenja 2011. godine, na
nain da nekretnine protustranke nakon njegove smrti prijeu u vlasnitvo M.K. iz D., kao davatelja
uzdravanja.
Osnovano predlagatelj u albi ukazuje na pogrenu primjenu odredaba Zakona o vlasnitvu i
drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje: ZV), a zbog ega niti injenino stanje nije pravilno utvreno.
Predmet razvrgnua suvlasnike zajednice je stan sagraen u zgradi, u Daruvaru, na kbr.
1438/4, upisan u zk.ul. br. 3664 k.o. D., poduloak 20, a koji je upisan kao suvlasnitvo na
predlagatelju u 1/4 dijela, protustranci D.T. u 1/4 dijela, i na M. P. 2/4 dijela.
Prema odredbi l. 30. st. 4. Zakona o zemljinim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,
137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - dalje: ZZK) zabiljeba je upis kojim se ine vidljivim
20
mjerodavne okolnosti za koje je zakonom odreeno da ih se moe zabiljeiti u zemljinim knjigama.
Zabiljebom se mogu osnivati odreeni pravni uinci kad je to predvieno zakonom. Odredbom l.
581. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 dalje: ZOO) propisano
je da ako je predmet ugovora o doivotnom uzdravanju nekretnina, davatelj uzdravanja ovlaten je
zatraiti zabiljebu toga ugovora u zemljinim knjigama. Pravni uinci te zabiljebe sastoje se u
publiciranju injenice da je vlasnik nekretnine sklopio ugovor o doivotnom uzdravanju. Dakle,
zabiljebom se ne upisuju knjina prava, niti se zabiljebom mogu stjecati, mijenjati ili prestajati
knjina prava. Zabiljebom se ni na koji nain ne ograniava niti zaustavlja pravni promet nekretnina.
Kako se upisom zabiljebe ne sprjeava mogunost daljnjeg raspolaganja knjinim pravom,
tako upis zabiljebe na predmetnim nekretninama ne sprjeava provoenje postupka radi razvrgnua
suvlasnitva nekretnina. Slijedom izloenog pogreno je prvostupanjski sud primijenio odredbe l. 56.
st. 1. a u vezi sa l. 47. st. 2. ZV-a.
upanijski sud u Bjelovaru, G-3021/11-2, od 16. II. 2012.
SUVLASNITVO UPRAVLJANJE ZAJEDNIKOM STVARI PRAVNI POLOAJ

UPRAVITELJA
Pasivna legitimacija zatita od uznemiravanje izvoenjem radova na zajednikom dijelu
nekretnine
137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09)
Za pravnu zatitu od uznemiravanja vlasnika u izvravanju njegovih vlasnikih ovlasti na
posebnom dijelu (garai) nekretnine, zbog radova na zajednikom dijelu (ulazu u zajedniki
garani prostor) izvrenih u upravljanju nekretninom, nije pasivno legitimiran upravitelj ve
ostali suvlasnici nekretnine u iju korist, i po ijem nalogu je upravitelj postupao pri izvoenju
tih radova.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zatita vlasnikog prava tuitelja na nain da se utvrdi
da ga je tuenik uznemiravao i onemoguio u izvravanju prava vlasnitva nekretnina i to garae
oznake G 43 koja je upisana u zk.ul.br. 30391, poduloak 34 k.o. G.Z. te garae oznake G 54 upisane u
zk.ul.br. 30391, poduloak 39 k.o. G.Z., na nain da je bez njegovog pristanka promijenio vrata na
ulazu u zajedniki garani prostor u kojem se nalaze nekretnine, te spustio visinu istih i pri tome
onemoguio tuitelju ulaz u njegove dvije garae.
Nesporno je izmeu stranaka da je tuenik upravitelj predmetnih nekretnina, a njegove ovlasti
ureene su ugovorom o upravljanju zgradom (list 3). Tuitelj izriito navodi tijekom postupka da je
podnio tubu protiv tuenika kao upravitelja nekretnine iz razloga jer tuenik zastupa suvlasnike.
21
Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tuenikov prigovor promaene pasivne
legitimacije. Naime, odredbom l. 44. st. 1. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne
novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje:
ZVDSP) odreeno je da suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvarju odreenoj osobi kao
upravitelju koji e djelovati kao njihov opunomoenik. Pravni poloaj upravitelja odreen je l. 45.
ZVDSP, prema kojem je upravitelj nalogoprimac suvlasnika pa se glede njegovih prava, dunosti i
prestanka odnosa s njim, ako nije to drugo odreeno, primjenjuju odgovarajua pravila o nalogu.
Zbog toga se zahtjev za ostvarenje vlasnikih prava jednog od suvlasnika ne moe postaviti prema
upravitelju zgrade, ve svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima
one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasnitva te svaki suvlasnik ima glede stvari pravo
postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje moe staviti vlasnik stvari, kao to je to odreeno l. 46.
ZVDSP.
Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su za zatitu vlasnikih prava tuitelja
pasivno legitimirani svi suvlasnici, a neosnovano u albi tuitelj istie da je prvostupanjski sud
pogreno ocijenio ovlasti tuenika kao upravitelja zgrade, jer su njegove ovlasti jasno odreene
ugovorom o upravljanju zgradom i zakonskim odredbama o ovlastima i pravnom poloaju upravitelja.
GRAENJE NA TUEM ZEMLJITU UINCI GRAENJA KADA SU

GRADITELJ I VLASNIK ZEMLJITA NESAVJESNI
Uklanjanje sagraenog pravo a ne obveza graditelja
137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09)
U parnici za predaju u posjed tuitelj kao vlasnik zemljita, koji je znao za gradnju i nije
ju zabranio (nesavjestan vlasnik), nije ovlaten traiti da se tueniku, koji je znao da gradi na
tuem zemljitu (nesavjestan graditelj), naloi uklanjanje i odnoenje sagraenog, jer je to
njegovo pravo a ne obveza, koje je on ovlaten po svojoj odluci te o svom troku ostvariti do
isteka roka za dobrovoljno postupanje po odluci suda za predaju posjeda.
Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuenik u posjedu dijela kbr. 7165/1 i to povrine od 206
m i dijela kbr. 7164/1 povrine 10 m, a u zemljinim knjigama te nekretnine upisane su kao
suvlasnitvo tuitelja svakog u dijela. Na dijelu tih nekretnina tuenik je izgradio gospodarske
objekte i to talu sa sjenikom, ternu kapaciteta 3 m, drugu gospodarsku zgradu, peradarnik i kuicu za
psa te taj dio nekretnina ogradio.
Drugostupanjski sud prihvaa zakljuak prvostupanjskog suda da je tuenik imao pravni temelj
za posjedovanje predmetnih nekretnina, ali koji nije bio ugovor o prodaji ve ugovor o zakupu, a koji
22
su tuitelji otkazali tueniku. Slijedom navedenog valja zakljuiti da tuenik nije dokazao da bi
dosjelou, kao zakonit i poten posjednik (time da se potenje presumira) stekao pravo vlasnitva
predmetnih nekretnina, jer nije dokazao valjanu pravnu osnovu posjedovanja niti potrebno vrijeme
posjedovanja temeljem te osnove (l. 159. st. 2. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima
("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i
153/09 dalje: ZVDSP)).
to se tie stjecanja prava vlasnitva graenjem tuenik se ne moe smatrati potenim
graditeljem iz naprijed navedenih razloga, pa vlasnitvo nije stekao niti graenjem u smislu l. 153.
ZVDSP-a. Prema ocjeni ovoga suda tuenik je bio nepoten graditelj jer je znao da gradi na tuem, ali
su nepoteni bili i vlasnici nekretnina, odnosno prednice tuitelja koje nisu zabranile gradnju kao niti
sami tuitelji.
Kako je u provedenom postupku utvreno da su tuitelji suvlasnici predmetnih nekretnina svaki
u dijela, da tuenik dri u posjedu dio kbr. 7165/1 k.o. Lopar u povrini od 206 m i dio kbr.
7164/1 k.o. Lopar u povrini od 10 m, a tuenikovi prigovori da se u posjedu nalazi temeljem valjane
pravne osnove ocijenjeni su neosnovani, pravilnom primjenom l. 162. st. 1. ZVDSP-a, pravilno je
prihvaen zahtjev tuitelja za predaju u posjed dijela navedenih nekretnina. Meutim tuitelju ne
pripada pravo zahtijevati uspostavu prijanjeg posjedovnog stanja primjenom l. 154. st. 1. ZVDSP-a
jer su prema ocijeni ovoga suda i tuitelji i tuenik bili nepoteni, time da je tuenik ovlaten, sukladno
st. 2. l. 154. ZVDSP-a uspostaviti prijanje stanje o svom troku i uzeti za sebe graevinski materijal u
roku dobrovoljnog ispunjenja obveze za predaju u posjed zemljita.
Zbog navedenih razloga, alba tuenika i dopuna te albe djelomino su odbijene kao
neosnovane, a djelomino uvaene pa je prvostupanjska presuda potvrena u dijelu zahtjeva za predaju
u posjed, a preinaena u dijelu u kojem je prihvaen zahtjev tuitelja za uklanjanje ograda i objekata
izgraenih na tim nekretninama, tako da je odbijen kao neosnovan primjenom l. 373.a st. 1. toka 2. i
st. 3. ZPP-a.
ZATITA PRAVA VLASNITVA POLOAJ POTENOG POSJEDNIKA

NAKNADA ZA UPOTREBU I KORITENJE STVARI
Potraivanje naknade za koritenje stvari od suvlasnika
(l.164. st.1. u svezi l.38.st.1. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima "Narodne
novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09)
Suvlasniku stvari (kue) koji u njenom posjedovanju razmjerno svom idealnom dijelu nije
ni iskljuen ni ogranien izvravanjem posjeda od strane drugog suvlasnika, ne pripada pravo od
23
tog suvlasnika, kao potenog posjednika koji posjed ne izvrava na cijeloj stvari ve na njenom
jednom dijelu, zahtijevati naknadu za koritenje te stvari.
Na temelju savjesne i briljive ocjene dokaza provedenih tijekom postupka prvostupanjski sud
je pravilno zakljuio da tuenica ne koristi cijelu kuu, i to najmanje etvrtinu odnosno treinu kue,
koja nije prikladna za stanovanje.
Nije sporno da tuitelj niti u jednom trenutku nakon stjecanja svog suvlasnikog dijela
predmetne nekretnine nije zahtijevao da ue u posjed dijela kue koji bi bio razmjeran veliini tog
dijela, odnosno nije zahtijevao podjelu posjeda kue. Stoga je prvostupanjski sud osnovano zakljuio
da je tuenica poteni posjednik dijela kue kojeg koristi za svoje potrebe. Pri tome je sud prvog
stupnja pravilno primijenio odredbu l. 38. st. 1. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09
dalje:ZVDSP), kojom je propisano da ako nije to drugo odreeno, svaki suvlasnik smije izvravati
glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasnitva bez suglasnosti ostalih
vlasnika, ako time ne vrijea prava ostalih suvlasnika, kao i odredbu l. 42. st. 1. ZV-a, kojom je
propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na su posjed stvari, ali oni mogu odluiti da e
meusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvravanje svih ili nekih vlasnikih ovlasti glede nje.
S obzirom da tuenica kao suvlasnik ima pravo izvravati glede cijele nekretnine ovlasti koje
proizlaze iz njezinog suvlasnikog dijela, a nainom na koji je ona izvravala svoje ovlasti nije
vrijeala prava tuitelja kao drugog suvlasnika, neosnovani su albeni navodi tuitelja da tuenica nije
poteni posjednik nekretnine te da je u obvezi platiti naknadu tuitelju za koritenje njegovog
suvlasnikog dijela nekretnine. Neosnovano pritom tuitelj ukazuje da je sud prvog stupnja pogreno
primijenio odredbu l. 46. st. 1. ZV-a, istiui da iz navedene zakonske odredbe ne proizlazi da bi
pretpostavka za ostvarenje prava na naknadu za koritenje suvlasnikog dijela nekretnine bilo
prethodno obraenje tuitelja tuenici kao drugom suvlasniku radi eventualne podjele posjeda
nekretnine. Navedeni albeni navodi tuitelja se ne mogu uvaiti kao osnovani s obzirom da je
odredbom l. 164. st. 1. ZV-a propisano da poteni posjednik tue stvari koju nema pravo posjedovati,
mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije duan dati naknadu za to to ju je
upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada,
a ne treba ni naknaditi ono to je pritom oteeno ili uniteno.
Slijedom iznijetih razloga prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tuitelj nema pravo
potraivati naknadu od tuenice za koritenje njegovog suvlasnikog dijela predmetne nekretnine, te je
pravilnom primjenom materijalnog prava tubeni zahtjev odbio.
upanijski sud u Bjelovaru, G-3167/11-2, od 2. XI. 2012.
OSOBNE SLUNOSTI PLODOUIVANJE - OVLATENJA

Prenoenje plodouivateljevih ovlasti ugovorom o doivotnom uzdravanju
24
137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09)
Vlasnik nekretnine optereene osobnom slunou plodouivanja nema pravo zahtijevati
isplatu naknade za koritenje te nekretnine od tree osobe koja ju koristi u okviru
plodouivateljevih ovlasti prenesenih joj ugovorom o doivotnom uzdravanju zakljuenim sa
plodouivateljem kao primateljem uzdravanja.
Presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja udovoljeno je tubenom zahtjevu i tueniku
naloeno isplatiti tuiteljima mjeseno iznos od 500,00 kuna poevi od 01.rujna 2010. godine pa
nadalje s dospijeem svakog 5-og u mjesecu za tekui mjesec.
Pravilno aliteljica prigovara da nije ispunjen uvjet iz l. 331.b st. 1. toka 2. ZPP-a, da je
pogrean zakljuak prvostupanjskog suda da osnovanost tubenog zahtjeva proizlazi iz injenica
navedenih u tubi i ponuenih dokaza.
Temelj za osnovanost tubenog zahtjeva treba cijeniti kroz odredbe l. 203. do l. 211. Zakona
o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,
114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 17/12 - u daljnjem tekstu: ZVDSP), koje ureuju
plodouivanje, a naroito odredbu l. 204. st. 2. ZV-a, prema kojoj odredbi plodouivatelj moe
pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvravanje svojih ovlasti. Iz rjeenja o nasljeivanju iza
pokojnog M.T. donesenog po javnom biljeniku M.. pod brojem O-959/09 od 20. studenoga 2009.
godine vidljivo je da je pravo plodouivanja za korist M.P. na suvlasnikim dijelovima nekretnine
tuitelja zasnovano sporazumom nasljednika. Iz priloenog izvatka iz zemljinih knjiga je vidljivo da je
na nekretninama M.P. zabiljeen prijelaz imovine na ovdje tuenika temeljem ugovora o doivotnom
uzdravanju, a iz tube nije sporno da je tuena supruga osobe koja ima plodouivanje na suvlasnikim
dijelovima tuitelja.
Iz naprijed iznijetih razloga, nije bilo mjesta donoenju presude zbog ogluhe pa je alba tuene
prihvaena kao osnovana i ukinuta pobijana presuda primjenom l. 369. st. 1. ZPP-a.
ZALONO PRAVO NAELA ZALONOG PRAVA

Konkurencija hipoteke i fiducije prednost u namirenju
(l.302.st.2. i st.3. u svezi l.297.st.2. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima
"Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i
153/09)
25
U konkurenciji hipoteke i fiducijarnog prijenosa vlasnitva radi osiguranja trabina
razliitih vjerovnika na istoj nekretnini prema istom duniku mjerodavan je iskljuivo moment
njihova nastanka (upis u zemljinu knjigu), pa fiducijarno vlasnitvo steeno nakon to je ve
osnovano zalono pravo nije zapreka pravu hipotekarnog vjerovnika da u pokrenutom ovrnom
postupku protiv novog vlasnika (fiducijara) prisilno namiruje svoju hipotekom osiguranu
trabinu.
Prvostupanjski sud pobijanu presudu zasniva prije svega na utvrenoj injenici da su tuenici
na predmetnoj nekretnini zalono pravo stekli na temelju ugovora sklopljenog sa D. B. kao osobnim i
zalonim dunikom, da je ovaj ugovor sklopljen nakon sklapanja sporazuma o osiguranju prijenosom
prava vlasnitva na tuitelja, ali da je uknjiba prava zaloga tuenika u zemljinim knjigama zatraena
13. travnja 2006. godine, dok je uknjiba fiducijarnog prava vlasnitva tuitelja zatraena nakon toga,
dana 19. travnja 2006. godine.
S obzirom na ovako utvrene injenice, neosnovani su albeni navodi koji se u bitnome svode
na tvrdnju da u predmetnom ovrnom postupku predmet ovrhe moe eventualno biti pravo koje je
tuitelj kao predlagatelj osiguranja stekao na predmetu ovrhe, a ne sama nekretnina, koju albenu
tvrdnju tuitelj iznosi s pozivom na odredbu l. 276. Ovrnog zakona ("Narodne novine", br: 57/96,
29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 dalje: OZ), koja glasi: "U sluaju ovrhe ili steaja
protiv predlagatelja osiguranja predmet ovrhe ili prodaje u steaju jest pravo koje je predlagatelj
osiguranja stekao na predmetu osiguranja. U sluaju prodaje predmeta osiguranja kupac stjee pravni
poloaj predlagatelja osiguranja."
Naime, ovu odredbu valja tumaiti imajui u vidu odredbe Zakona o vlasnitvu i drugim
stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09 i 153/09 dalje: ZVDSP) o stjecanju zaloga i prednosti pri namirivanju. Odredbom l.
297. st. 2. ZVDSP je propisano da e se ono to je propisano za zalono pravo u pravilu na
odgovarajui primjenjivati i na prijenos prava vlasnitva radi osiguranja. Odredbom l. 302. st. 2. i st.
3. ZVDSP je propisano da pri konkurenciji vie zalonih prava prednost ima ona trabina koja je ispred
ostalih u prvenstvenom redu, s tim da se mjesto u prvenstvenom redu odreuje prema trenutku nastanka
zalonog prava. Primjenom prethodno citirane odredbe l. 297. st. 2. ZOV-a ove se odredbe
primjenjuju i za sluaj konkurencije zalonog prava i fiducijarnog vlasnitva. Temeljem l. 309. st. 1.
ZVDSP dobrovoljno ugovorno zalono pravo stjee se uknjibom toga prava u zemljinu knjigu, a na
isti nain, tj. uknjibom u zemljinu knjigu, stjee se i fiducijarno pravo vlasnitva i to temeljem l.
119. st. 1. ZVDSP i l. 274. b st. 2. OZ-a. Budui da je uknjiba zalonog prava tuenika zatraena i
provedena prije uknjibe tuiteljevog prava vlasnitva, to u konkretnom sluaju niti nema mjesta
primijeni odredbe l. 276. OZ-a.
upanijski sud u Bjelovaru, G-3043/11-2, od 6. IX. 2012.
26
Z E M L J I N O K NJ I N O
P R A V O
VRSTE I PREDMET UPISA - UKNJIBA

Upis prava zakupa na zgradi kao dijelu zemljinoknjinog tijela
(l.25. u svezi l.33. Zakona o zemljinim knjigama "Narodne novine" br. 91/96, 68/98,
137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10)
Upis uknjibe prava zakupa na dijelu zemljinoknjinog tijela jednoj od vie
samostalnih zgrada doputen je i bez promjene (otpisa u drugi uloak) njegova sastava ako je
predmet zakupa (zgrada) precizno opisan te odreen u zemljinoknjinoj ispravi (ugovor o
zakupu), i ako je kao takav upisan u zemljinoj knjizi kao sastavni dio tog sloenog
zemljinoknjinog tijela.
Rjeenjem zemljino knjinog odjela O. g. s. u Z. odbijena je uknjiba prava zakupa u
zemljinoj knjizi na temelju Ugovora o zakupu sklopljenog izmeu stranaka dana 16.studenoga 2009.
godine, na nekretninama upisanim u zemljinim knjigama za k.o. V. N. u z.k.ul.br. 5022 i 7359.
Uvidom u Ugovor o zakupu utvruje se da su predmet zakupa nekretnine opisane u toki 1.
izreke ovoga rjeenja, a klausula intabulandi se nalazi u lanku 17. Ugovora, a uvidom u izvadak iz
zemljinih knjiga utvruje se da su nekretnine koje su predmet zakupa dio zemljinoknjinog tijela u
smislu l. 19. Zakona o zemljinim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01,
100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 dalje: ZZK), a posebno su opisane i identificirane kao i u Ugovoru o
zakupu.
Osnovano alitelj prigovara pogrenoj primjeni l. 146. do l.162 u vezi l. 10. st. 4. i l. 11. st.
1. ZZK-a o promjeni sastava zemljinoknjinog tijela.
Prema odredbi l. 18. st. 2. toka 2. ZZK-a, u zemljinoknjini uloak se upisuju stvarna i druga
knjina prava glede zemljinoknjinog tijela te promjene tih prava, time da se sukladno odredbi l. 25.
ZZK-a stvarna prava pa i pravo zakupa upisuju u teretovnicu, a primjenom l. 33. ZZK-a, prema kojem
se stvarni tereti moraju to odreenije upisati, i ako su ucrtani u nacrtu koji je priloen ispravi na
temelju koje se zahtjeva upis, sud e dopustiti takav upis.
Prvostupanjski sud je postupajui po odredbi l. 107. st. 1., l. 108. i l. 109. st. 1. i 2. u vezi l.
52. i l. 55. st. 1a ZZK-a, te na temelju stanja u zemljinim knjigama, u vrijeme kada je stigao prijedlog
za uknjibu, pogreno utvrdio da uknjiba stvarnog tereta, zakupa poslovnog prostora nije mogua na
dijelu zemljinoknjinog tijela bez prethodne promjene sastava zemljinoknjinog tijela. Iz naprijed
iznijetih razloga, alba je osnovana pa je albom pobijano rjeenje preinaeno i doputena je uknjiba
prava zakupa.
27
UKNJIBA KNJINI PREDNIK
Rjeenje o nasljeivanju kao isprava o neprekinutom nizu izvanknjinih stjecanja
(l.44.st.1. Zakona o zemljinim knjigama "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01,
100/04, 107/07, 152/08 i 126/10)
Rjeenje o nasljeivanju iza osobe koja je u zemljinoj knjizi upisana kao vlasnik
nekretnine (knjini prednik), a bez navoenja u njemu da ta nekretnina ini njegovu ostavinsku
imovinu te da se uruuje u nasljedstvo kasnijem otuivatelju kao njegovom nasljedniku, nije
isprava koja dokazuje neprekinuti niz izvanknjinih stjecanja od knjinog prednika (ostavitelja)
pa do predlagatelja upisa kao posljednjeg stjecatelja.
Prvostupanjski sud u ovom predmetu pravilno je utvrdio sve odlune injenice te je pravilno
primijenio odredbe l. 40. i 41. Zakona o zemljinim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98,
137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 dalje: ZZK) kada je odbio prijedlog za uknjibu
prava vlasnitva predlagatelja na nekretninama koje su u zemljinoj knjizi upisane kao vlasnitvo G.J.
iz S..
Predlagatelj u albi ponavlja tvrdnje iz prijedloga da su nekretnine u zk.ul. br. 2415 k.o. B.
upisane kao vlasnitvo G.J. iz S., koji je preminuo 24. rujna 1972. godine, a rjeenjem o nasljeivanju
njegovim nasljednicima su proglaene R.G. (supruga ostavitelja) i M.L. (ki ostavitelja); da je R.G.
preminula 13. sijenja 2009. godine, a njezinom nasljednicom je rjeenjem o nasljeivanju proglaena
S. P. (unuka ostaviteljice); da je preminula i M.L. (17. studenog 2001.), te je i njezinom nasljednicom
rjeenjem o nasljeivanju proglaena S.P. (ki ostaviteljice). Predlagatelj naglaava da je S.P.,
zakonska nasljednica iza pok. R.G. i pok. M.L., jedina pravna slijednica upisanog zemljinoknjinog
vlasnika pok. G.J., te da je izmeu predlagatelja i S.P. zakljuena nagodba 21. studenog 2011. godine
kojom je S.P. dozvolila da se na nekretninama upisanim u zk.ul. br. 2415 k.o. B. uknjii pravo
vlasnitva u korist predlagatelja.
Postupajui sukladno odredbama l. 107. st. 1. i l. 108. st. 1. ZZK-a prvostupanjski sud je
pravilno utvrdio da postoji zapreka zatraenom upisu jer u vrijeme podnoenja prijedloga za upis (15.
prosinca 2011. godine) predmetne nekretnine u zemljinoj knjizi nisu upisane kao vlasnitvo S.P., a
priloenim ispravama - rjeenjima o nasljeivanju iza pok. J.G., R.G. i M.L. nije dokazan neprekinuti
slijed izvanknjinih stjecanja od knjinog prednika do predlagatelja u skladu s odredbama l. 41. ZZKa.
Naime, odredbom l. 40. ZZK-a propisano je da su upisi u zemljinu knjigu doputeni samo
protiv osobe koja je u asu podnoenja prijedloga za upis u zemljinoj knjizi upisana kao vlasnik
zemljita ili nositelj prava glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno budu kao takva
uknjiena ili predbiljeena (knjini prednik). Prema odredbi l. 41. st. 1. ZZK-a ako su zemljite ili
neko knjino pravo preneseni izvanknjino na vie osoba uzastopno, moe posljednji stjecatelj
zahtijevati da se knjini prijenos provede neposredno na njega ako dokae neprekinuti niz
izvanknjinih stjecanja od knjinog prednika do sebe.
28
Rjeenjem o nasljeivanju iza pok. J.G., upisanog zemljinoknjinog vlasnika, kao ostavinska
imovina nisu utvrene nekretnine upisane u zk.ul. br. 2415 k.o. B., a nastavno te nekretnine nisu
obuhvaene niti rjeenjima o nasljeivanju iz pok. M.L. i R.G.. Zbog toga je pravilno prvostupanjski
sud ocijenio da priloenim rjeenjima o nasljeivanju te nagodbom od 21. studenog 2011. godine
predlagatelj nije dokazao neprekinuti niz izvanknjinih stjecanja od knjinog prednika do sebe.
UKNJIBA TABULARNA ISPRAVA - SADRAJ

Upis vlasnitva na temelju ugovora o pripajanju trgovakih drutava
100/04, 107/07, 152/08 i 126/10)
Pripajanje jednog trgovakog drutva drugom predstavlja statusnu promjenu koja ima za
posljedicu univerzalnu sukcesiju prestanak jednog pravnog subjekta te prijelaz njegove
imovine, prava i obveza na drugog pravnog subjekta - pa e stoga sud dopustiti uknjibu prava
vlasnitva na nekretninama upisanim na pripojeno drutvo i na temelju ugovora o pripajanju
zakljuenog u skladu sa Zakonom o trgovakim drutvima u kojem nekretnine nisu pojedinano
navedene zemljinoknjinim oznakama (broj estice, uloka, oznaka katastarske opine), ako je
prijedlogu za upis priloen dokaz (rjeenje trgovakog suda, izvod iz sudskog registra) o
provedbi navedene statusne promjene.
Predmetnu z.k. uknjibu predlagatelj predlae na temelju ugovora o pripajanju, temeljem
kojega je trgovako drutvo C.- B. d.d. G. pripojeno predlagatelju, trgovakom drutvu .- N. d.o.o. .,
te rjeenja Trgovakog suda u B., broj: Tt-09/1329-4 od 18. oujka 2010. godine o upisu ove statusne
promjene u sudski registar toga suda.
Prvostupanjski sud prijedlog odbija uz obrazloenje da predlagatelj na traenje suda istom nije
dostavio ispravu koja bi sadravala sve ope pretpostavke koje se zahtijevaju za valjanost tabularne
isprave, sukladno odredbi l. 43. st. 1. i 2. Zakona o zemljinim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99,
114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 - u daljnjem tekstu ZZK).
Ugovor o pripajanju je sukladno odredbi l. 537. st. 1. u vezi s l. 534. st. 2. Zakona o
trgovakim drutvima sklopljen u obliku javnobiljenike isprave, a u istome je naznaen pravni temelj
u vidu pripajanja jednog trgovakog drutva drugome trgovakom drutvu. U odnosu na to da li
navedeni ugovor udovoljava svim zakonskim pretpostavkama valjanosti isprave na temelju koje se ima
provesti z.k. upis, valja rei da predmetni ugovor ne sadri tonu oznaku zemljita i klauzulu
intabulandi, koji sadraj isprave na temelju koje se ima dozvoliti uknjiba je propisan odredbama l.
54. st. 1. te l. 55. st. 1.a ZZK-a. Meutim, ovaj drugostupanjski sud cijeni da navedene odredbe valja
tumaiti na nain da se one ne odnose na sadraj isprava o pravnim poslovima koji za posljedicu imaju
29
univerzalnu sukcesiju. Ovo stoga to kod univerzalne sukcesije, kao to je pripajanje jednog
trgovakog drutva drugome trgovakom drutvu, sva prava i obveze jednog pravnog subjekta prelaze
na drugoga, pa ih nema potrebe posebno taksativno navoditi u ispravi sainjenoj povodom takvog
pravnog posla. Dovoljno je dokazati da je dolo do univerzalne sukcesije, te da je konkretno
zemljinoknjino pravo pripadalo univerzalnom pravnom predniku.
Predlagatelj je injenicu univerzalne sukcesije dokazao priloenim ugovorom o pripajanju,
rjeenjem Trgovakog suda o upisu u sudski registar navedene statusne promjene i izvatkom iz registra,
iz kojega proizlazi da je navedena statusna promjena upisana u glavnu knjigu sudskog registra, dok
vlasnitvo prednika proizlazi iz stanja zemljinih knjiga.
upanijski sud u Bjelovaru, G-3335/11-2, od 31. V. 2012.
POSTUPAK U ZEMLJINOKNJINIM STVARIMA PRIJEDLOG ZA UPIS

Prijedlog za upis plombe
100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 i l.57.st.7. Pravilnika o unutarnjem ustroju, voenju zemljinih
knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljinoknjinim odjelima sudova "Narodne novine" br. 81/97,
109/02, 123/02, 153/02, 14/05 i 60/10)
Stavljanje plombe nema znaaj zemljinoknjinog upisa ve radnje zemljinoknjinog
suda kojom se ini vidljivim zaprimanje (dan, vrijeme, broj) prijedloga za neki od
zemljinoknjinih upisa (uknjiba, predbiljeba, zabiljeba), pa stoga stranka moe
zemljinoknjinom sudu predlagati samo neki od navedenih upisa a ne i predlagati upis
plombe, osim u sluaju kada uz takav prijedlog priloi dokaz o pokretanju postupka u kojem bi
drugi nadleni sud ili drugo nadleno tijelo moglo odrediti neki od zemljinoknjinih upisa.
Predlagatelji u svom prijedlogu navode da su sa protustrankom M.. u sporu te da je protiv nje
donesena pravomona kaznena presuda prema kojoj ima obvezu isplatiti predlagateljima iznos od
500.000,00 kuna unutar roka od godinu dana od pravomonosti presude te kako to ona ne eli uiniti
mirnim putem, pa postoji opasnost da protustranka otui svoju imovinu u cilju sprjeavanja vraanja
svoga duga, pa stoga predlau upis plombe do okonanja spora sa protustrankom i to u
zemljinoknjinom uloku 22816, poduloak 46688 k.o. G.Z. u korist predlagatelja svakoga u dijela.
Knjini su upisi uknjiba, predbiljeba i zabiljeba kako je to propisano l. 30. st. 1. Zakona o
zemljinim knjigama (Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i
126/10 dalje: ZZK). Na mjestu gdje bi u zemljinoknjinom uloku trebalo provesti upis odmah e se
uiniti vidljivim (plomba) dan i vrijeme kada je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za upis, te
broj dnevnika zemljinoknjinih podnesaka pod kojim je zaprimljen (broj dnevnika), a plomba e se po
30
slubenoj dunosti izbrisati kada se provede upis ili unese zabiljeba odbijanja prijedloga za upis, kako
je to propisano l. 98. st. 1. ZZK.
Plomba e se upisati i kad drugi sud ili tijelo pred kojim je pokrenut postupak u kojem bi se
mogao odrediti upis u zemljinu knjigu dostavi zemljinoknjinom sudu podnesak kojim je pokrenut
postupak ili ako takav podnesak sa potvrdom da je predan sudu ili tijelu na rjeavanje podnese stranka
koja je postupak pokrenula kako je to propisano l. 57. st. 7. Pravilnika o unutarnjem ustroju, voenju
zemljinih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljinoknjinim odjelima sudova (Zemljinoknjini
poslovnik "Narodne novine" br. 81/97, 109/02, 123/02, 153/02, 14/05 i 60/10).
Kako predlagatelji nisu podnijeli nikakav prijedlog za upis, a u smislu l. 30. ZZK, niti se radi o
sluaju iz l. 57. st. 7. Zemljinoknjinog poslovnika, to nisu ispunjene pretpostavke za upis plombe te
je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prijedlog predlagatelja odbio.
POSTUPAK U ZEMLJINOKNJINIM STVARIMA - ODLUIVANJE

Neprovedeni prijedlozi sa redoslijedom prvenstva
(l.107.st.1. u svezi l.45.st.1. Zakona o zemljinim knjigama "Narodne novine" br. 91/96,
68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10)
Pri ocjeni da li je neki prijedlog za upis osnovan (provediv) s obzirom na stanje zemljine
knjige u asu njegova zaprimanja, zemljinoknjini sud mora uzeti u obzir i sve one promjene do
kojih u zemljinoj knjizi dolazi povodom prijedloga za upise koji jo nisu provedeni a nalaze se u
redoslijedu prvenstva prije njega.
alitelji u albi tvrde da je sud prilikom donoenja odluke o prijedlogu trebao voditi rauna o
odredbi l. 107. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99,
114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - dalje: ZZK), odnosno o prijedlogu odluiti prema stanju kakvo je
bilo u asu kada je prijedlog stigao zemljinoknjinom sudu 5. veljae 2004. godine, jer je u to vrijeme,
kao i u vrijeme donoenja rjeenja kojim je odreena privremena mjera 3. veljae 2004. godine,
stanje zemljine knjige u potpunosti odgovaralo stanju koje je navedeno u rjeenju o privremenoj mjeri.
Ovi navodi albe ne mogu se prihvatiti kao osnovani jer je uvidom u spis utvreno da je
prijedlog za upis podnesen u ovom predmetu stavljen u kalendar do konanog rjeenja pred brojeva
navedenih u rjeenju broj Z-4300/04 od 16. veljae 2004. godine, a koje rjeenje je dostavljeno i na spis
broj P-11403/01, a iz kojeg je vidljivo da su na nekretninama na kojima je odreena zabrana otuenja i
optereenja bile upisane plombe iz 1997., 1998., 1999., 2000., 2001., 2002. i 2003. godine, dakle iz
zemljinoknjinih uloaka bilo je vidljivo da je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za upis na tim
nekretninama koji nije proveden prije donoenja rjeenja kojim je odreena privremena mjera.
31
Kako su prijedlozi za upis koji su ve bili zaprimljeni prije podnoenja prijedloga za zabiljebu
privremene mjere bili u prvenstvenom redu upisa sukladno l. 45. st. 1. ZZK-a, pravilno je
prvostupanjski sud proveo upise po prijedlozima koji su stigli zemljinoknjinom sudu prije prijedloga
predlagatelja. Tek nakon toga ocjenjivao je da li je prijedlog predlagatelja provediv s obzirom na stanje
zemljine knjige, te utvrdio da s obzirom na injenicu da se povrine katastarskih estica navedene u
rjeenju suda kojim je odreena privremena mjera i zemljinoj knjizi ne slau, odbio prijedlog, odnosno
nije dopustio upis, time da je stanje zemljine knjige u asu kada je prijedlog u ovom predmetu stigao
sudu ono, odnosno onakvo kakovo je nakon provedbe prijedloga koji su stigli zemljinoknjinom sudu
prije prijedloga predlagatelja pozivom na primjenu prvenstvenog reda upisa iz l. 45. st. 1. ZZK-a.
upanijski sud u Bjelovaru, G-2199/11-2, od 4. I. 2012.
POSTUPAK U ZEMLJINOKNJINIM STVARIMA TUBA ZA BRISANJE

Izmjena povrine zemljine estice bez donoenja rjeenja o odreivanju i provedbi upisa
(l.129. Zakona o zemljinim knjigama "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01,
100/04, 107/07, 152/08 i 126/10)
Upis poveanja povrine jedne smanjenjem povrine druge zemljine estice, izvren bez
donoenja rjeenja kojim se takav upis odreuje i nalae njegova provedba u zemljinoj knjizi,
nije pogrean ve nevaljan upis za koji nisu bile ispunjene potrebne pretpostavke, pa se zatita od
takovog upisa ne ostvaruje zahtjevom za ispravak ve zahtjevom za brisanje.
Iz povijesnog zk. izvatka za zk.ul. br. 2369 k.o. . proizlazi da je u listu A upisana
novoformirana kbr. 1640/10 povrine 1 j i 953 hv, s tim da je - kako je to utvrdio i sud prvog stupnja
- u rubrici "Primjedbe" rukom upisana oznaka spisa Z-18205/94, ali nije vidljivo na temelju kojih
isprava je upis odobren. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je u spisu predmeta broj Z-18205/94
priloen samo zahtjev tuenika za provedbu parcelacijskog elaborata broj RN-1170/92, dva rjeenja
zemljinoknjinog suda kojima se tuenik poziva na dopunu zahtjeva, a koja tuenik nije primio, ali ne
postoje ikakve isprave na temelju kojih se predlae upis, niti rjeenje kojim se odobrava upis.
Istovremeno iz povijesnog zk. izvatka za zk.ul. br. 1999 k.o. . proizlazi da je u listu A povrina
kbr. 1650/1, upisane kao suvlasnitvo tuiteljiine majke M.H. ro. F., smanjena za 96 hv, tako da je
precrtan upis povrine 597 hv i iznad toga upisana povrina 501 hv, te je upisana oznaka spisa broj
Z-18205/94, kako je to utvrdio i sud prvog stupnja. Nadalje, ovaj sud utvruje da je u listu B u rubrici
"Primjedbe" precrtan upis suvlasnikog dijela tuiteljiine majke od 6/8 (tj. 447/597) i upisan novi
suvlasniki udio od 351/501 dijela, a precrtan je i upis suvlasnikog dijela suvlasnika M. U. od 2/8
dijela (tj. 150/597) i upisan suvlasniki dio od 150/501 dijela, te ispod toga upisana oznaka spisa broj
Z-18205/94. Na taj nain smanjenje povrine kbr. 1650/1 za 96 hv odrazilo se upravo na suvlasniki
dio majke tuiteljice, a sada tuiteljice kao njezine nasljednice. Niti za navedene upise u zk.ul. br. 1999
k.o. . iz povijesnog zk. izvatka nije vidljivo na temelju kojih isprava su provedeni, a i iz potvrde
32
Zemljinoknjinog odjela Opinskog suda u Z. broj Izk-5705/97 od 25. oujka 1997. godine proizlazi
da u zbirci isprava pod brojem Z-18205/94 ne postoje isprave na temelju kojih je u zemljinoj knjizi
smanjena povrina kbr. 1650/1 za 96 hv.
Dakle, iz svega navedenog slijedi da je kbr. 1640/10 sa 1 j 953 hv u k.o. . formirana na
temelju parcelacijskog elaborata broj RN-1170/92, iz kojeg jasno proizlazi da novoformirana kbr.
1640/10 obuhvaa, izmeu ostalog i dio kbr. 1650/1, suvlasnitvo tuiteljiine majke M.H. u 6/8 dijela
i M.U. u 2/8 dijela, i to u povrini od 96 hv, za koju povrinu je u zemljinoj knjizi smanjena ukupna
povrina kbr. 1650/1 k.o. estine; da rjeenje nadlenog zavoda za katastar i geodetske poslove kojim
je navedeni elaborat potvren nije dostavljen majci tuiteljice, te da je provedbu istog elaborata tuenik
zahtijevao u predmetu Opinskog suda u Zagrebu broj Z-18205/94.
Imajui u vidu navedeno, neosnovan je zakljuak prvostupanjskog suda da tuiteljica nije
dokazala osnovanost svog tubenog zahtjeva. Tuiteljica je postavila tubeni zahtjev na ispravak upisa
u zemljinoj knjizi, zahtijevajui da se umjesto pogrenog upisa povrine kbr. 1650/1 k.o. . od 501
hv ponovno uspostavi ispravan upis povrine od 597 hv. Nije sporno da je na pokretanje parnice radi
ispravka pogrenog upisa tuiteljica upuena rjeenjem Opinskog suda u Z. broj Z-11804/97 od 3.
svibnja 2002. godine, no valja rei da se u konkretnom sluaju ne radi o pogrenom upisu, jer se ne
radi o pogreci u izvrenju upisa, ve o nevaljanom upisu, s obzirom da iz svega prethodno navedenog
proizlazi da za sporni upis povrine nekretnina nisu bile ispunjene sve pretpostavke odreene
zemljinoknjinim pravom, ponajprije ona odreena odredbom l. 106. st. 1. Zakona o zemljinim
knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10, dalje:
ZZK-a), kojom je propisano da se upisi u zemljinoj knjizi provode na temelju rjeenja
zemljinoknjinog suda kojim se upis odreuje i nalae njegova provedba u zemljinoj knjizi (rjeenje
o upisu).
Nevaljani odnosno neistiniti upisi pobijaju se brisovnom tubom u skladu s odredbama l. 129.
ZZK-a. Meutim kako se tubenim zahtjevom koji je tuiteljica postavila u ovom predmetu trai
uspostava zemljinoknjinog stanja kakvo je bilo prije osporenog (nevaljanog) upisa, to je smisao i
svrha brisovne tube, to je tubeni zahtjev tuiteljice valjalo prihvatiti kao osnovan. Pritom je ovaj sud
utvrdio da tuiteljica kao oteeni nositelj knjinog prava nije ograniena rokovima propisanim
odredbama l. 129. st. 2. ZZK-a, jer je tubu podnijela protiv osobe u iju je korist neposredno
proveden nevaljan upis.
POSTUPAK U ZEMLJINOKNJINIM STVARIMA PRAVNI LIJEKOVI TUBA

ZA BRISANJE
Rok za tubu protiv nasljednika neposrednog nevaljanog stjecatelja
33
(l.129. Zakona o zemljinim knjigama "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01,
100/04, 107/07, 152/08 i 126/10)
Podnoenje brisovne tube ogranieno trogodinjim prekluzivnim rokom (l.129.st.2.
ZZK) odnosi se samo na daljnjeg (treeg) potenog stjecatelja, koji je knjino pravo stekao u
dobroj vjeri postupajui s povjerenjem u zemljine knjige, a ne i na univerzalne sukcesore
(nasljednike) neposrednog stjecatelja ijim nevaljanim (neistinitim) upisom je povrijeeno
knjino pravo tuitelja, prema kojima se tuba moe podnijeti bez vremenskog ogranienja sve
do nastupa injenica uslijed kojih bi tuiteljevo knjino pravo i inae prestalo (l.129.st.1. ZZK).
Iz stanja predmeta proizlazi da je na temelju ugovora o zamjeni nekretnina rjeenjem
Opinskog suda u S. Z-67/96 od 10. sijenja 1996. godine doputena uknjiba prava vlasnitva k.br.
314 panjak sa 143 hv upisane u zk.ul. br. 31 k.o. G.M. za korist tuiteljevog oca; da je 1999. godine
M.B., majka tuenika pokrenula pred Opinskim sudom u S. zemljino knjini ispravni postupak u
pogledu k.br. 314 sa 129 hv, upisane u zk.ul. br. 31 k.o. G.M., koji je proveden bez znanja i
sudjelovanja tuitelja, i u kojem je doneseno rjeenje broj Z-1862/99 od 6. prosinca 1999. godine kojim
je utvreno da je M.B. vlasnica navedene estice; da su rjeenjem o nasljeivanju javnog biljenika
M.K. iz S., kao sudskog povjerenika, posl. broj O-412/03 od 29. oujka 2004. godine, nasljednicima
pok. M.B. proglaeni tuenici, te da je na temelju navedenog rjeenja k.br. 314 sa 129 hv iz zk.ul. br.
216 k.o. G. u zemljinoj knjizi upisana kao vlasnitvo tuenika, svakog u 1/5 dijela.
Pobijanim rjeenjem sud prvog stupnja je odbacio tubu za brisanje upisa u zemljinoj knjizi iz
razloga to je podnesena 25. veljae 2008. godine, po proteku roka od tri godine od dana kada je
nevaljani (neistiniti) upis u korist tuenika zatraen (12. svibnja 2004.), odnosno proveden (25. svibnja
2004.), u kojem roku je tuitelj prema ocjeni prvostupanjskog suda mogao zahtijevati brisanje
navedenog upisa. Pritom je prvostupanjski sud na konkretni sluaj primijenio odredbe l. 129. st. 2.
Zakona o zemljinim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07,
152/08 i 126/10, dalje: ZZK-a), kojima je propisano da se brisovnoj tubi ne moe udovoljiti protiv
osobe koja je postupajui s povjerenjem u istinitost zemljinih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjiila svoje
pravo izvodei ga iz uknjienoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim ako je nositelj
knjinog prava ije je pravo povrijeeno nevaljanim upisom, kojemu je dostavljeno rjeenje o uknjibi
u korist prednika te osobe, u roku za albu na taj upis zatraio zabiljebu da je sporan te podnio
brisovnu tubu u roku od ezdeset dana od isteka roka za albu, odnosno ako oteenom nositelju
knjinog prava nije dostavljeno rjeenje o uknjibi u korist prednika te osobe, da je oteeni podnio
brisovnu tubu u roku od tri godine od kada je ta uknjiba bila zatraena.
Osnovani su albeni navodi kojima tuitelj ukazuje da je prvostupanjski sud donosei rjeenje
kojim se tuba u ovoj pravnoj stvari odbacuje pogreno zakljuio da se na konkretni sluaj primjenjuju
odredbe l. 129. st. 2. ZZK-a. Naime navedenim zakonskim odredbama regulirani su rokovi za
podnoenje brisovne tube samo u sluaju kada je osoba u iju korist je provedena nevaljana uknjiba
raspolagala knjinim pravom u korist potenog stjecatelja, koji je postupajui u dobroj vjeri s
povjerenjem u zemljine knjige upisao svoje pravo izvodei ga iz nevaljane prednikove uknjibe (tzv.
potena trea osoba).
34
U svim ostalim sluajevima oteeni nositelj knjinog prava nije ogranien rokovima
propisanim odredbama l. 129. st. 2. ZZK-a. Dakle kada brisovnu tubu podnosi protiv osobe u iju
korist je provedena nevaljana (neistinita) uknjiba odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane
uknjibe u neposrednom pravnom odnosu s osobom ije je knjino pravo uknjibom povrijeeno (tzv.
neposredni stjecatelj), zatim protiv univerzalnih slijednika neposrednog stjecatelja (neovisno o tome
jesu li glede valjanosti uknjibe bili u dobroj vjeri ili ne), kao i u sluaju kada tubu podnosi protiv
nepotene tree osobe, oteeni nositelj knjinog prava tubu moe podnijeti sve dok ne nastupe
injenice na temelju kojih bi povrijeeno knjino pravo i tako trebalo prestati (l. 129. st. 1. ZZK-a).
Protivno shvaanju tuitelja iznesenom u albi, tuenici nisu nepotene tree osobe, ve nasljednici
(univerzalni slijednici) M.B., koja je prema tvrdnjama tuitelja nezakonito ishodila upis prava
vlasnitva k.br. 314 u k.o. G.M. na svoje ime. Zbog toga se u konkretnom sluaju (kao i u sluaju kada
bi tuenici bili nepotene tree osobe) pitanje da li tuitelju pripada pravo na zatitu koju zahtijeva
tubom ne moe prosuivati prema odredbi l. 129. st. 2. ZZK-a, ve u smislu odredbe l. 129. st. 1.
ZZK-a.
II. O B V E Z N O
P R A V O
PROMJENA VJEROVNIKA USTUPANJE

(CESIJA) OPENITO
Prijenos trabine bez pristanka dunika
POTRAIVANJA
UGOVOROM
(l.80.st.2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05 i 41/08)

Kada su stranke ugovorom iskljuile mogunost prijenosa trabine na treu osobu bez
dunikova pristanka, izostanak njegova izriita protivljenja ugovoru o prijenosu trabine (cesiji),
a o ijem sklapanju je obavijeten, ne smatra se pristankom prijenosu trabine na novog
vjerovnika, pa ga stoga taj ugovor ni ne obvezuje.
Tuitelj svoj zahtjev za isplatu iznosa od 298.375,40 kn prema tueniku temelji na ugovoru o
ustupanju potraivanja kojeg je tuitelj kao primatelj zakljuio sa M.d.o.o. B. kao ustupiteljem dana 17.
oujka 2006. godine, pa stoga smatra da mu je tuenik duan isplatiti navedeni iznos temeljem tog
ugovora o ustupanju potraivanja i ugovora o osiguranju kojeg je M.d.o.o. kao ugovaratelj osiguranja i
osiguranik zakljuio sa tuenikom kao osigurateljem.
35
Odredbom l. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br: 35/05 i 41/08
dalje: ZOO/05) koji je na snazi u vrijeme zakljuenja ugovora o ustupanju potraivanja, propisano je da
vjerovnik moe ugovorom sklopljenim s treim prenijeti na ovoga svoju trabinu, osim one iji je
prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi
prenoenju na drugoga. Stavkom 2. citiranog lanka i zakona propisano je da ugovor o ustupanju nema
uinka prema duniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj nee moi prenijeti trabinu na drugoga
ili da je nee moi prenijeti bez dunikova pristanka. Jednako je bilo propisano i l. 436. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", br: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 dalje:
ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme zakljuenja ugovora o osiguranju izmeu M.d.o.o. i tuenika.
Prema tome, kako su tuenik kao dunik i M.d.o.o. kao njegov vjerovnik ugovorili da se
trabina ne moe prenijeti bez izriitog dunikovog pristanka, tj. tuenika, to je prvostupanjski sud
pravilno postupio kada je tubeni zahtjev tuitelja odbio. albeni navodi da je tuenik obavijeten o
sklapanju ugovora o ustupanju nisu odluni te neosnovano tuitelj smatra da je prvostupanjski sud
trebao provesti dokaze o postojanju obavijesti od strane tuitelja tueniku o sklapanju ugovora o
prijenosu potraivanja. Bespredmetni su i albeni navodi da je tuenik trebao odmah nakon primljene
obavijesti o zakljuenju ovog ugovora o ustupanju izjaviti svoj ne pristanak, jer da se u protivnom ima
smatrati da je prihvatio taj ugovor o ustupu, jer je tuenik sa svojim vjerovnikom, ugovarateljem
osiguranja i osiguranikom, ugovorio da se prijenos prava i obveza moe obaviti jedino uz izriitu
osiguravateljevu suglasnost, a niti sam tuitelj ne tvrdi da bi takva izriita suglasnost tuenika
postojala.
ZASTUPANJE PUNOMO OPOZIV PUNOMOI

Sklapanje ugovora nakon opoziva punomoi
(l.93.st.1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94,
107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01)
Kada ugovor (kupoprodaja nekretnine) za jednu ugovornu stranu (prodavatelja) zakljui
punomonik nakon to mu je ovlast na zastupanje oduzeta opozivom prethodno izdane
punomoi, ne radi se o sluaju tzv. lanog zastupanja (falsus procurator) ve o sluaju
vremenskog prekoraenja danih ovlatenja na zastupanje, pa tako sklopljeni ugovor proizvodi
uinke pravno valjanog ugovora (nije nitav) ako druga ugovorna strana (kupac) nije znala niti
morala znati za opoziv punomoi.
Predmet spora o ovoj parnici je utvrenje nitavosti ugovora o prodaji stana zakljuenog
izmeu tuitelja kao prodavatelja te tuenika M. P. kao kupca, a tubeni zahtjev tuitelja temelji sa na
injeninim tvrdnjama da je predmetni ugovor zakljuen po neovlatenoj osobi, jer je tuenik D. D. taj
36
ugovor zakljuio i potpisao za tuitelja kao prodavatelja nakon to mu je tuitelj ve prethodno
opozvao punomo od 26. veljae 1992. godine te ga o opozivu i obavijestio.
Sud prvog stupnja zakljuuje da predmetni kupoprodajni ugovor nije nitav u smislu odredbe l.
103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96,
91/96, 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu: ZOO/91), pa odbija postavljeni tubeni zahtjev, jer utvruje
da je tuenik DD D., zastupan po tueniku D. D., predmetni ugovor zakljuio za tuitelja kao
prodavatelja nakon to mu je ovlast za prodaju prvo dana u punomoi od 26. veljae 1992. godine, a
nakon toga opozvana izdavanjem punomoi drugoj osobi, za koji opoziv kupac (tuenik P. M.) nije
znao niti je na temelju okolnosti konkretnog sluaja to mogao znati, pa navedeni opoziv punomoi
prema njemu, kao prema treoj savjesnoj osobi, ne proizvodi nikakve pravne uinke. Pri tome se sud
prvog stupnja poziva na primjenu odredbe l. 93. st. 1. ZOO/91, a iskljuuje primjenu odredbe l. 88.
istog Zakona.
Polazei od injenice da je ovlatenje (punomo) za sklapanje ugovora o prodaji stana bila
stvarno dana, a nakon toga je bila opozvana, i da je ugovor sklopljen nakon opoziva punomoi, koje
injenice su navedene i u tubi u injeninom supstratu postavljenog zahtjeva za utvrenje nitavosti, a
koje se ni u ovom albenom stadiju postupka ne osporavaju, pravilan je zakljuak suda prvog stupnja
da je o osnovanosti postavljenog zahtjeva u konkretnom sluaju valjalo odluiti primjenom odredbe l.
93. st. 1. ZOO/91, a ne primjenom odredbe l. 88. istog Zakona.
Naime, odredba l. 88. st. 1. ZOO/91, kojom je propisano da ugovor to ga neka osoba sklopi
kao punomonik u ime drugoga bez njegova ovlatenja obvezuje neovlateno zastupanog samo ako on
ugovor naknadno odobri, regulira pravne uinke ugovora kada ga sklopi takozvani lani punomonik
(falsus procurator), tj. osoba koja se drugoj ugovornoj strani predstavi kao punomonik, i u njegovo
ime sklopi ugovor iako za sklapanje nema nikakvo ovlatenje, ni sadrajno, ni stvarno, a ni vremensko.
Prema tome, navedena zakonska odredba primjenjuje se u sluaju lanog zastupanja kada nikakvo
ovlatenje za zastupanje nije bilo dano, a ne i u sluaju kada je ovlatenje za zastupanje dano pa nakon
toga opozvano, kao u konkretnom sluaju, kada treba primijeniti odredbu l. 93. st. 1. ZOO/91.
Odredbom l. 93. st. 1. ZOO/91 propisano je da opozivanje punomoi ili njeno suavanje nema
uinak prema treoj osobi koja je sklopila ugovor s punomonikom ili obavila drugi pravni posao, a
nije znala niti je morala znati da je punomo opozvana odnosno suena. U tom sluaju, u smislu
odredbe st. 2. toga lanka, vlastodavac ima pravo zahtijevati od punomonika naknadu tete koju bi
zbog toga pretrpio, izuzev kad punomonik nije znao niti morao znati za opozivanje odnosno za
suavanje punomoi. Dakle, navedena odredba regulira situacije kada trea osoba s punomonikom
sklopi neki ugovor usprkos toga to je prethodno vlastodavac opozvao svom punomoniku postojeu
punomo, tj. sluajeve u kojima je rije o vremenskom prekoraenju postojeih (danih) ovlatenja na
zastupanje, do kojeg je dolo zbog prestanka punomoi njenim naknadnim opozivanjem od strane
vlastodavca. U tom sluaju, ukoliko je trea strana, tj. osoba sa kojom je sklopljen ugovor (kupac u
sluaju ugovora o prodaji) bila savjesna ako nije znala ni morala znati za opoziv punomoi
navedeni opoziv prema njoj ne proizvodi nikakve pravne uinke, pa sklopljeni ugovor i prema toj osobi
i prema vlastodavcu proizvodi pravne uinke kao da nije bilo opoziva punomoi.
37
Sud prvog stupnja utvruje da je tuenik M. P., kao kupac u predmetnom ugovoru, bio savjesna
trea osoba, jer tuitelj tijekom postupka nije dokazao da je on znao ili morao znati da tueni DD D. i
D. D. nisu imali ovlatenje za prodaju tuiteljeva stana, odnosno nije znao da im je punomo od 26.
veljae 1992. godine opozvana, pa stoga pravilno, pozivajui se na naprijed navedenu odredbu l. 93.
st. 1. ZOO/91, zakljuuje da navedeni ugovor nije nitav, i da isti obvezuje tuitelja kao prodavatelja.
upanijski sud u Bjelovaru, Gx-101/12-2, od 11. X. 2012.
SKLAPANJE UGOVORA OPI UVJETI UGOVORA NITETNOST POJEDINIH

ODREDBI
Operativni lizing nitavost odredbi opih uvjeta ugovora protivnih svrsi ugovora
(l.143.st.1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94,
107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01)
Svrha ugovora o dugoronom najmu vozila (operativni lizing) je u koritenju (uporabi)
predmeta (vozila) najma uz plaanje za to ugovorene najamnine, a ne u stjecanju vlasnitva na
predmetu lizinga, jer po prestanku ugovora (istekom vremena, otkazom) najmoprimac
korisnik lizinga vraa vozilo vlasniku (najmodavcu davatelju lizinga), pa su stoga nitave one
odredbe opih uvjeta ugovora kojima je za sluaj prijevremenog raskida ugovora propisana
obveza isplate najamnine i za razdoblje nakon raskida, i obveza isplate ostatka vrijednosti vozila
po isteku ugovora, jer su iste u suprotnosti sa navedenom svrhom ugovora.
Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke zakljuile ugovor o dugoronom najmu osobnog
vozila Seat Leon dana 4. studenog 2005., kojim je ugovorena visina najma, trajanje najma, nabavna
vrijednost vozila, ostatak vrijednosti vozila i nain plaanja, da je tuitelj dana 4. veljae 2009.
raskinuo ugovor i tueniku dostavio obraun potraivanja po tom ugovoru, da je tuenik vratio tuitelju
predmet najma dana 11. veljae 2009. godine.
Prvostupanjski sud je utvrdio potraivanje tuitelja osnovanim u iznosu od 19.955,79 kn sa
zateznim kamatama na temelju Ugovora o dugoronom najmu i Opih uvjeta sastavljenih po tuitelju
koji su bili sastavni dio tog Ugovora.
Ispitujui pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija albom pazei pritom i na pravilnu
primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogreno
primijenio materijalno pravo dosuujui ovaj iznos.
Naime, iz Opih uvjeta uz ugovore o dugoronom najmu (list 40 spisa) i to toke 7.2. proizlazi
da ukoliko ugovor o dugoronom najmu bude raskinut, najmodavac je ovlaten obraunati sve dospjele
neplaene najamnine, i kalkuliranu neotplaenu vrijednost do isteka trajanja ugovora, te otvorena
dospjela potraivanja, i najmoprimcu oduzeti predmet najma bez prethodne najave. U sluaju raskida
38
ugovora najmoprimcu se zaraunava i troak raskida ugovora do 4% od vrijednosti ugovora na dan
raskida ugovora, a koji iznos e se uveati za iznos poreza na dodanu vrijednost.
Odredbom l. 143. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94,
7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) vaeeg u vrijeme zakljuenja Ugovora o dugoronom najmu
vozila, odreeno je da su nitave odredbe Opih uvjeta koje su protivne samoj svrsi sklopljenog
ugovora ili dobrim poslovnim obiajima, ak i ako su opi uvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog
organa.
Prema Opim uvjetima uz ugovore o dugoronom najmu (to. 1.) najamnina je ugovoreni
novani iznos koji se najmoprimac obvezuje plaati najmodavcu u odreenim vremenskim razmacima,
i svrha je ugovora o najmu da tuitelj kao najmodavac i iskljuivi vlasnik predmeta najma za vrijeme
trajanja ugovora daje pravo koritenja najmoprimcu predmet najma, a najmoprimac je za vrijeme
trajanja tog ugovora duan plaati ugovorenu najamninu. Prema tome, sadraj obveze najmoprimca
ini upravo plaanje te najamnine za stvarno koritenje tog vozila i za vrijeme tog koritenja, pa stoga
ne moe tuitelj osnovano potraivati od tuenika trokove najamnine za budue razdoblje nakon
raskida ugovora o najmu u kojem tuenik kao najmoprimac to vozilo nije niti koristio, ve ga je vratio
najmodavcu. Kako je iz obrauna potraivanja tuitelja vidljivo da potrauje ta nedospjela potraivanja
(od 39. obroka na dalje) i to u iznosu od 4.059,99 EUR, on na taj iznos nema pravo budui da su
nitave odredbe Opih uvjeta koje propisuju pravo na naplatu tog potraivanja, jer su u smislu odredbe
l. 143. st. 1. ZOO-a protivne samoj svrsi sklopljenog ugovora.
I iznos kojeg tuitelj potrauje za ostatak vrijednosti objekta leasinga od 3.827,02 EUR takoer
se temelji na potraivanju iz Opih uvjeta koje su u tom dijelu nitave i protivne samoj svrsi ugovora iz
istih razloga. Naime, ostatak vrijednosti vozila prema toki 1. Opih uvjeta predstavlja sporazumno
utvrenu vrijednost predmeta najma u trenutku isteka ugovora koja se temelji na oekivanoj trinoj
vrijednosti predmeta najma u trenutku isteka ugovora ovisno o ugovorenom trajanju, te je kao takav
osnovica za izraun visine najamnine. Ugovoreni ostatak vrijednosti mora odgovarati trinoj
vrijednosti predmeta najma u trenutku redovnog isteka trajanja ugovornog odnosa. Prema tome, upravo
iz ovakve definicije ostatka vrijednosti vozila koju je definirao sam tuitelj proizlazi da je taj ostatak
vrijednosti sluio za izraun najamnine koju je tuenik trebao plaati po zakljuenom ugovoru, te je iz
ugovora o dugoronom najmu vidljivo da je tuitelj od nabavne vrijednosti vozila od 13.196,61 EUR
(bez PDV-a) oduzeo vrijednost ostatka vozila od 3.827,02 EUR (bez PDV-a) i ta razlika predstavlja
ukupnu vrijednost najamnine koju je tuenik bio duan plaati za razdoblje od 60 mjeseci u mjesenom
iznosu od 219,34 EUR bez PDV-a. S obzirom na ovakav znaaj i svrhu ostatka vrijednosti vozila,
tuitelj ne moe osnovano potraivati od tuenika i tu vrijednost ostatka vozila, a koju je zatraio
svojim obraunom potraivanja, pa je i u ovom dijelu za taj iznos od 3.827,02 EUR neosnovano to
potraivanje jer se temelji na nitavim odredbama Opih uvjeta budui da je taj dio Opih uvjeta
takoer protivan samoj svrsi sklopljenog ugovora.
39
UGOVOR O ZAKUPU OTUENJE ZAKUPLJENE STVARI
Potraivanje ugovorene zakupnine
(l.541. u svezi l.519. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05 i 41/08)
Ako nakon otuenja nekretnine dane u zakup novi vlasnik, koji stupa u prava i obveze iz
ranije zakljuenog ugovora o zakupu, i zakupac te nekretnine nisu izmijenili odredbu
(doputenu) ugovora o nainu plaanja zakupnine u naturi (isporukom 5 tona kukuruza u zrnu),
tada novi zakupodavac nije ovlaten od zakupca traiti ispunjenje njegove obveze isplatom
novanog iznosa vrijednosti ugovorene koliine kukuruza.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuitelja za isplatu zakupnine a koji je sud prvog
stupnja prihvatio.
Iz utvrenja prvostupanjskog suda proizlazi da je izmeu prednika tuitelja i tuenika bila
ugovorena zakupnina za predmetne nekretnine na nain da tuenici kao zakupninu predaju
zakupodavcima jednu prikolicu kukuruza mase kukuruza 5 tona, a izmeu tuenika kao zakupaca i
tuitelja kao novog zakupodavca nije dogovorena drugaija zakupnina.
U pravnoj ocjeni spora pravilno je prvostupanjski sud primjenom l. 541. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine", br: 35/05 i 41/08 dalje: ZOO) utvrdio da je tuitelj stupio na mjesto
zakupodavca nakon kupnje predmetnih nekretnina i da su nakon toga prava i obveze iz zakupa prela
na njega i zakupnika, odnosno na tuenika, jer prednici tuitelja nisu tuenicima otkazali ugovor o
zakupu sukladno odredbi l. 544. ZOO-a. U ocjeni osnovanosti postavljenog tubenog zahtjeva
prvostupanjski sud je ostvario pogrean pravni pristup, na to osnovano ukazuje tuenik u albi kada je
utvrdio postojanje potraivanja tuitelja prema tuenicima, po osnovu zakupnine za 2010. godinu u
iznosu od 5.400,00 kn, a to odgovara vrijednosti 5 tona suhog zrna kukuruza. Ovog iz razloga to je
lankom 9. ZOO-a propisano da je svaki sudionik u obveznom odnosu duan ispuniti svoju obvezu i
odgovoran je za njezino ispunjenje, time da je svoju obvezu duan izvriti u svemu kako ona glasi
(pacta sunt servanda), a to znai da tuitelj kao zakupodavac ima pravo zahtijevati od tuenika kao
zakupoprimaca zakupninu kako je ona ugovorena, a tuenici su duni izvriti svoju obvezu kako je ona
ugovorena.
Ovaj sud drugog stupnja pri ocjeni osnovanosti tubenog zahtjeva vodio je rauna i o odredbi
l. 519. ZOO-a, meutim ocijenio je da su sudionici obveznog odnosa mogli urediti na drugaiji nain
plaanje zakupnine (l. 11. ZOO-a), odnosno da ugovaranje zakupnine u naturi umjesto plaanjem u
novcu je bilo doputeno i u vrijeme ugovaranja (l. 20. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine", br: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01)) i u vrijeme prijenosa tog ugovora na
tuitelja (l. 11. ZOO-a). Kako iz izvedenih dokaza proizlazi da su tuenici bili u obvezi na ime
zakupnine zakupodavcima davati 5 tona kukuruza u zrnu, a izmeu stranaka nije ugovorena drugaija
zakupnina, tuitelju ne pripada pravo zahtijevati isplatu zakupnine u novanoj vrijednosti 5 tona
kukuruza u zrnu, odnosno potraivati zakupninu u iznosu od 5.400,00 kn, pa kada je sud prihvatio
40
zahtjev tuitelja za isplatu zakupnine u iznosu od 5.400,00 kn pogreno je primijenio materijalno pravo
iz citiranih zakonskih odredba.
PROUZROKOVANJE TETE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI UZRONA

VEZA
Odgovornost odvjetnika gubitak radnog spora zbog nepravovremeno podnesene tube.
(l.154. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94,
107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01)
Kada stranka izgubi parnicu u radnom sporu zbog odvjetnikova (punomonikova)
propusta podnoenja tube u zakonom propisanom roku, odtetna odgovornost odvjetnika zbog
navedene pogreke (propusta) u zastupanju postoji samo ako bi stranka uspjela u izgubljenoj
parnici da je tuba pravovremeno podnesena, jer se samo u tom sluaju moe govoriti o
postojanju uzrone veze izmeu propusta odvjetnika u zastupanju i tete koja je nastala kao
posljedica nepravilnog zastupanja.
Predmet spora je zahtjev za naknadu tete zbog gubitka radnog spora u spisu Opinskog suda u
S. broj P-222/08.
Tijekom postupka je utvreno da je tuiteljica za zastupanje u radnom sporu radi utvrenja
nitavosti izvanrednog otkaza Ugovora o radu opunomoila 1. tuenika V. G. .
Nesporno je da je pravomonom presudom Opinskog suda u S. broj P-222/08-73 od 22. listopada
2008. godine odbijen tubeni zahtjev tuiteljice za utvrenjem nedoputenosti izvanrednog otkaza, za
sudski raskid, i isplatu naknade tete u sluaju raskida ugovora o radu, kao neosnovan, iz razloga to
tuiteljica nije tubu podnijela u zakonskom prekluzivnom roku. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio
da je tuba zbog utvrenja nedoputenosti izvanrednog otkaza u predmetu Opinskog suda u S. broj P222/08 podnesena izvan zakonskog roka propisanog odredbom l. 126. st. 2. Zakona o radu ("Narodne
novine", br: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 143/03, 30/04, 137/04 proieni tekst) iz razloga to
je tuiteljica u otvorenom roku za podnoenje tube bila neodluna, i da se je odluila za podnoenje
iste po proteku roka, radi ega je tuba podnesena izvan roka, a na zahtjev tuiteljice.
Odvjetnici imaju pravo i dunost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve to po
njihovoj ocjeni moe koristiti stranci kojoj pruaju pravnu pomo, a kako je to propisano odredbom l.
7. st. 2. Zakona o odvjetnitvu ("Narodne novine", br: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 117/08) pa upravo
zbog, s jedne strane neodlunosti tuiteljice da li da tubu podnese ili ne, te s druge strane zbog
zakonom propisanog roka za podnoenje tube i gubitka prava ako se ista ne podnese u propisanom
roku - po ocjeni ovoga suda, 1. tuenik V.G.j kao struna osoba kojoj su poznate posljedice
nepodnoenja tube u zakonom propisanom roku, tubu je trebao podnijeti i o tome obavijestiti
41
tuiteljicu i navesti joj razloge da istu podnosi zbog prekluzivnog roka, pa ako bi tada tuiteljica bila
odluna i vie se ne bi dvoumila da protiv tuenika nee voditi spor u tom sluaju mogao je tubu
povui bez ikakvih posljedica za stranku koju zastupa.
Meutim, u ovom sporu za naknadu tete, valja ocijeniti i da li bi tuiteljica uspjela u sporu da
je tuba podnesena pravovremeno, jer je za postojanje odtetne odgovornosti, uz postojanje tetne
radnje ili propusta u poduzimanu dune radnje, potrebno da postoji i uzrono-posljedina veza izmeu
propusta i nastale tete, a kako to pravilno navodi sud prvog stupnja.
Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. listopada 2005. godine tuiteljici je
stavljeno na teret izvrenje osobito teke povrede radne obveze koja se sastojala u odbijanju, odnosno
neizvravanju radnog naloga. Tuiteljica je bila upoznata da se odjel kunih potreptina, na kojem
radnom mjestu je radila prije nego li je otila na porodni dopust ubrzo ukida, do njegovog ukidanja
dolo je 8. studenog 2005. godine, lankom 4. ugovora o radu tuiteljica je pristala da privremeno za
potrebe posla i organizacije rada obavlja poslove prodavaa i u drugim prodavaonicama i
organizacijskim jedinicama, odbila je privremeni raspored na poslove prodavaa u drugoj prodavaonici
a takvo odbijanje ima karakter osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa koje opravdava
izvanredni otkaz, pa kako tuiteljica, a na kojoj lei teret dokaza, nije dokazala da bi uspjela u
radnom sporu da je tuba pravovremeno podnesena, to onda za tetu koja joj je uzrokovana gubitkom
radnog spora u spisu Opinskog suda u S. broj P-222/08 ne postoji odgovornost tuenika, pa je
pravilno sukladno odredbi l. 154. i l. 155. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br:
53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 dalje: ZOO) odbijen tubeni zahtjev tuiteljice kao
neosnovan.
S obzirom na sve naprijed navedeno i po ocjeni ovoga suda, pravilan je zakljuak suda prvog
stupnja, da tijekom postupka predloenim i provedenim dokazima nije utvreno da izmeu podnoenja
tube izvan zakonskog roka i u vezi toga odbijanje tubenog zahtjeva za utvrenjem nedoputenosti
izvanrednog otkaza i sudskim raskidom ugovora o radu postoji uzrono posljedina veza.
ODGOVORNOST U SLUAJU NEZGODE IZAZVANE MOTORNIM VOZILOM U

POGONU ODGOVORNOST VLASNIKA VOZILA PREMA TREEMU
NEOVLATENO KORITENJE MOTORNOG VOZILA
Nezakljuano vozilo - stavljeno u pogon na nasilan nain
(l.1070. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05 i 41/08)
Kada je nezakljuano motorno vozilo (traktor) stavljeno u pogon na neuobiajeni (bez
upotrebe kljua) i nasilan (upotrebom odvijaa) nain, vlasnik vozila ne zakljuavanjem nije
42
skrivio njegovo neovlateno koritenje, pa u tom sluaju za tetu koja bude priinjena treoj
osobi odgovara samo neovlateni korisnik bez vlasnika motornog vozila.
Prvostupanjski sud je utvrdio da su dana 17. lipnja 2009. godine H.M. i V.S. uli u kabinu i
stavili u pogon upotrebom odvijaa neregistrirani traktor marke Fiat 880, vlasnitvo tuenice, a nakon
toga iskoili iz istog, tako da je traktor nekontrolirano krenuo prema naprijed i udario u automobil
marke Golf, reg. oznake DA 217-AR na kojem automobilu je nastala teta, da je tuitelj isplatio
vlasnici oteenog osobnog vozila ukupan iznos od 14.752,36 kn. Tuitelj upravo od tuenice, kao
vlasnice neregistriranog i neosiguranog traktora zahtijeva isplatu navedenog isplaenog iznosa.
Odredbom l. 29. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 i 36/09)
propisano je da oteena osoba kojoj je teta nanesena uporabom vozila iji se vlasnik nije osigurao od
automobilske odgovornosti moe podnijeti odtetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, dok je st.
5. citiranog lanka i zakona propisano da Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe
koja je odgovorna za tetu i to isplaenog iznosa tete, kamate i trokova. Za tetu koju pretrpe tree
osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, kako je to i propisano odredbom l.
1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br: 35/05 i 41/08 dalje: ZOO).
Meutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da V. S. i H.M., a koji su i stavili u pogon
traktor, tuenica niti ne poznaje, da oni nisu lanovi njezinog obiteljskog kuanstva, niti su kod nje
zaposleni, niti im je ona predala traktor u posjed, a niti ih na bilo koji drugi nain ovlastila da se mogu
koristiti njezinim predmetnim traktorom, pa je prvostupanjski sud pravilno zakljuio da su oni bili
neovlateni korisnici predmetnog traktora koji je i prouzroio tetu na osobnom automobilu, a to je u
skladu sa l. 1070. st. 3. ZOO-a. Prema l. 1070. st. 1. ZOO-a neovlateni korisnik motornog vozila
odgovara treim osobama umjesto vlasnika i jednako kao vlasnik. Pored neovlatenog korisnika, i
solidarno s njim, odgovara i vlasnik motornog vozila, ako je svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje
su se trebale brinuti o vozilu, omoguio neovlateno koritenje vozila.
Predmetni traktor je imao kabinu, ali se u istu moe ui sa stranje strane i uz pretpostavku da
se zakljuaju oba vrata, kako to i proizlazi iz iskaza svjedoka I.I., koji je kao djelatnik policije vrio
oevid na licu mjesta. Predmetni traktor stavljao se u pogon pomou kljua, to je redoviti i uobiajeni
nain stavljanja traktora u pogon, ali tuenica nije ostavila klju u traktoru, ve su H.M. i V.S. traktor
stavili u pogon uz pomo odvijaa, to nije niti redoviti, niti uobiajeni nain stavljanja vozila u pogon.
Time to je traktor ostavljen u blizini igralita, i da se je u njemu nalazila kutija s altom, nije tuenica
omoguila neovlateno koritenje vozila, kako to tuitelj u albi ponavlja, jer unato toga da su vrata
traktora i bila zakljuana, u isti se moe ui sa stranje strane, a kao to je to ve naprijed reeno
kljuevi nisu bili ostavljeni u traktoru, te je uobiajeni nain stavljanja traktora u pogon uz upotrebu
kljueva, a ne na ovakav nasilan nain putem odvijaa, kako je to kritine zgode uinjeno. Stoga i
prema ocjeni ovoga suda pravilan je zakljuak prvostupanjskog suda da tuenica kao vlasnica
predmetnog traktora nije svojom krivnjom, niti krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu,
omoguila neovlateno koritenje vozila, pa nisu ostvarene pretpostavke iz l. 1070. st. 2. ZOO-a uz
koje bi i tuenica solidarno sa neovlatenim korisnicima odgovarala za tetu.
43
POPRAVLJANJE IMOVINSKE TETE NAKNADA U OBLIKU NOVANE RENTE
IZMJENA RENTE
Izmjena zbog stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu oteenika obrtnika
Stjecanje uvjeta (potrebne godine ivota) za starosnu mirovinu oteenika obrtnika,
samo po sebi ne predstavlja okolnost koja bi nuno imala za posljedicu izmjenu (ukidanje ili
smanjenje) novane rente s osnova izgubljene zarade, jer to ne predstavlja ni razlog koji
obvezatno dovodi do prestanka obrta, pa u tom sluaju oteenik ima pravo birati izmeu
odlaska u starosnu mirovinu i nastavka obavljanje obrtnike djelatnosti.
Meu stankama nije sporno da tuiteljica isplauje tueniku mjesenu rentu s osnova
izgubljene zarade, a tuiteljica svoj zahtjev za ukidanje te rente temelji na tvrdnji da je tuenik roen
30. oujka 1943. godine, te da bi u 2008. godini kada je napunio 65 godina ivota otiao u starosnu
mirovinu, pa da bi mu tada pripadala renta samo kao razlika izmeu pretpostavljene starosne mirovine i
invalidske mirovine, ukoliko bi ista postojala.
Pravilno je meutim prvostupanjski sud zakljuio da obrt ne prestaje ispunjenjem uvjeta za
stjecanje starosne mirovine. Naime, Zakonom o obrtu ("NN" br. 49/03, 68/07 i 79/07 Proieni
tekst) u odredbama l. 40. do l.43. propisani su razlozi prestanka obrta, a meu istima se ne nalazi kao
razlog stjecanje prava na starosnu mirovinu.
Pogreno tuiteljica smatra da se treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju kao lex
specialis, jer su tim zakonom propisani uvjeti kada se stjee pravo na starosnu mirovinu, ali ne i da
zbog toga prestaje obrt, jer to konano niti iz tog Zakona ne proizlazi. Prema tome, odlazak u starosnu
mirovinu tuenika sa 65 godina ivota kao obrtnika bi bilo njegovo pravo, ali ne i obveza. Tuiteljica
meutim nije niti tvrdila tijekom postupka da u toj ivotnoj dobi eventualno tuenik, bez obzira na ove
ozlijede zbog kojih mu je i nastalo gubljene zarade se vie ne bi mogao baviti svojim obrtom.
Prvostupanjski sud je primjenom l. 1096. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",
br: 35/05 i 41/08 dalje: ZOO), utvrdio da su se od donoenja prijanje odluke znatnije promijenile
okolnosti, pa je snizio rentu, jer je utvrdio da tuenik sada prima veu invalidsku mirovinu nego to je
to bilo u vrijeme ranije donesene sudske odluke, i da se smanjio prosjeni mjeseni dohodak obrtnika
koje je uzeo za komparaciju.
POPRAVLJANJE NEIMOVINSKE TETE PRAVINA NOVANA NAKNADA
TEKI INVALIDITET BLISKE OSOBE
Amputacija natkoljenice sa trajnim invaliditetom od 60 %
44
Amputacija noge u gornjoj treini natkoljenice sa posljedino trajnim invaliditetom od 60
%, sama po sebi bez postojanja vanjskih manifestacija tog invaliditeta koje su po svom
karakteru takve da izazivaju svakodnevno trpljenje duevnih bolova lanova ue obitelji
oteenog, ne predstavlja invaliditet (osobito teki) koji bi opravdavao dosudu pravine novane
naknade.
Prvostupanjski sud je utvrdio da je suprug i otac tuitelja I. K. dana 29. srpnja 2004. godine
stradao u prometnoj nezgodi zadobivi vieiverni otvoreni prijelom prvog stupnja lijeve bedrene kosti,
prijelom vrata lijeve bedrene kosti, te udarno razderotne rane lijevog koljena, da je od zadobivenih
povreda lijeen kod tuenika s tim da se je zbog neadekvatnog lijeenja kod tuenika razvila
postoperativna infekcija, da je nakon dugotrajnog lijeenja zbog perzistirajue infekcije i prisutnog
velikog kotanog defekta bedrene kosti nakon vie operacija, kod I. K. uinjena amputacija lijeve noge
u gornjoj treini natkoljenice, to za posljedicu ima trajni invaliditet od 60%.
Na temelju ovako utvrenog injeninog stanja prvostupanjski je sud odbio tubeni zahtjev,
ocijenivi da trajni invaliditet od 60% uzrokovan navedenom amputacijom lijeve noge ne predstavlja
osobito teki invaliditet uslijed kojega bi tuenik bio u obvezi tuiteljima isplatiti pravinu novanu
naknadu temeljem l. 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08 i 125/11
dalje: ZOO). Pri tome je otklonio tvrdnju tuitelja da bi pri ocjenjivanju da li su se ostvarile
pretpostavke odgovornosti iz navedene odredbe, valjalo imati u vidu da je zbog traume mozga koju je I.
K. zadobio prije predmetne prometne nezgode i amputacije noge, kod njega nakon izvrene amputacije
noge prisutan naroito teak invaliditet.
Neosnovane su albene tvrdnje o pogrenoj primjeni materijalnog prava, koje se u bitnome
svode na tvrdnju da je za ocjenu da li tuitelji ostvaruju pravo na pravinu novanu naknadu, odluno
da li se nakon amputacije noge radi o naroito tekom invaliditetu, neovisno od toga to tuenik nije
uzrokovao trajni invaliditet koji je eventualno nastao prije amputacije. Naime, i prema ocijeni ovoga
drugostupanjskog suda, za ocjenu odgovornosti tuenika temeljem l. 1101. ZOO-a odluno je da trajni
invaliditet uzrokovan amputacijom noge, tj. neadekvatnim lijeenjem od stane tuenika, nema obiljeja
osobito tekog invaliditeta.
PROUZROENJE TETE ODGOVORNOST U SVEZI S OBAVLJANJEM

POSLOVA OD JAVNOG INTERESA KOMUNALNE DJELATNOSTI
teta u svezi s odravanjem nerazvrstane ceste pasivna legitimacija u sluaju
povjeravanja poslova odravanja drugoj pravnoj osobi
(l.2. u svezi l.3.st.1.t.6. i t.7. Zakona o komunalnom gospodarstvu "Narodne novine" br.
36/95, 70/97, 128/99 i 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - proieni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09,
79/09, 49/11 )
45
Sklapanjem ugovora, kojim je drugoj pravnoj osobi povjereno obavljanje poslova

odravanja nerazvrstanih cesta, jedinica lokalne samouprave (grad) ne oslobaa se svoje
zakonske odgovornosti za tetu koja treoj osobi nastane zbog propusta te druge pravne osobe u
odravanju nerazvrstane ceste na njenom podruju.
Prvostupanjski sud je utvrdio da je tetni dogaaj nastao kada je tuitelj hodao po pjeakoj
stazi i kada je odjednom upao u otvoreno revizijsko okno (aht) do razine prsnog koa. Prvostupanjski
sud je utvrdio, a to se niti ne osporava, da se tetni dogaaj dogodio na nerazvrstanoj cesti, odnosno
pjeakoj stazi koja pripada nerazvrstanoj cesti na podruju 1. tuenika G. Z., da na tom dijelu ceste
nema postavljene javne rasvjete, da se otvor revizijskog okna (ahta) nalazi na pjeakoj stazi koja je
namijenjena pjeakom prometu, i da se otvor prostire gotovo do polovice pjeake staze, a na
revizijskom oknu nedostaje poklopac, a takav revizijski otvor nije ni na koji nain bio oznaen niti
ograen.
Odredbom l. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 26/03, 82/04,
110/04 i 178/04) propisano je da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna sluba te da su jedinice
lokalne samouprave te pravne i fizike osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju
tog zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti,
odravanje komunalnih objekata i ureaja u stanju funkcionalne sposobnosti, obavljanje komunalnih
djelatnosti na naelima odrivog razvoja i javnog rada. Izmeu ostalog komunalna djelatnost je i
odravanje javnih povrina te odravanje nerazvrstanih cesta kako je to propisano odrednom l. 3. st. 1.
to. 6 i 7. citiranog Zakona o komunalnom gospodarstvu, a pod odravanjem javnih povrina naroito
se razumijeva odravanje javnih zelenih povrina, pjeakih staza, pjeakih zona, otvorenih odvodnih
kanala, trgova, parkova, djejih igralita i javnih prometnih povrina te dijelova javnih cesta koje
prolaze kroz naselja, dok se pod odravanjem nerazvrstanih cesta razumijeva odravanje povrina koje
se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupane veem broju korisnika, a koje nisu
razvrstane ceste u smislu posebnih propisa, kako je to i propisano l. 3. st. 7. i 8. citiranog Zakona o
komunalnom gospodarstvu.
Obzirom da se predmetni tetni dogaaj u kojem je tuitelj pretrpio tetu dogodio u Z.u ulici M.
H. koja je nerazvrstana cesta i to na pjeakoj stazi koja je sastavni dio te nerazvrstane ceste, to je 1.
tuenik G.Z. duan prema naprijed citiranim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu
odravati javne povrine i nerazvrstane ceste pa neosnovano ponavlja u albi svoj prigovor promaene
pasivne legitimacije.
Naime, G.Z. je duan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se sprijei
uzrokovanje i nanoenje tete graanima. Prenoenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na
druge osobe, a u konkretnom sluaju za odravanje nerazvrstanih cesta na 2. tuenika, on se ne
oslobaa obveze vrenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba,
a ne oslobaa se niti od odgovornosti za tetu koja nastane radi propusta u njihovom radu.
Neosnovano se 1. tuenik G.Z. poziva na odredbu l. 24. Zakona o javnim cestama ("Narodne
novine" br. 180/04), jer se ta odredba odnosi na ustupanje radova odnosno odravanje javnih cesta, a
46
ovdje nije sluaj o javnim cestama ve o nerazvrstanoj cesti na koju se primjenjuje Zakon o
komunalnom gospodarstvu. injenica to je, meusobno zakljuenim ugovorom izmeu tuenih, se 2.
tuenik obvezao odnosno, preuzeo za 1. tuenika svu odgovornost za stanje na nerazvrstanim cestama i
odgovornost za tetu koja nastane treim osobama u vezi sa obavljanjem radova koji su mu preneseni,
ne utjee na opseg odgovornosti 1. tuenika prema tuitelju ve se odnosi na meusobni odnos
tuenih.
upanijski sud u Bjelovaru, G-1803/11-2, od 5. IV. 2012.
SOCIJALNA SKRB STRADALNICI DOMOVINSKOG RATA OBNOVA U RATU

OTEENE IMOVINE
Ne useljenje u obnovljenu kuu - kada nije zakljuen ugovor o obnovi
(l.7.st.12. Zakona o podrujima posebne dravne skrbi "Narodne novine" br. 44/96, 57/96,
124/97, 78/99, 73/00, 87/00, 127/00, 94/01, 88/02, 26/03-proieni tekst, 42/05 i 90/05)
Zbog ne useljenja korisnika prava na obnovu i lanova njegova obiteljskog domainstva u
obnovljenu kuu, obveza povrata sredstava uloenih u obnovu postoji i onda kada nije zakljuen
ugovor o obnovi, jer ta obveza proizlazi i iz prisilne zakonske odredbe Zakona o podrujima
posebne dravne skrbi.
Tijekom postupka provedenim dokazima utvreno je da je tuiteljica, na zahtjev tuenika, u
skladu s propisima Zakona o obnovi, tuenima obnovila ratom oteenu obiteljsku kuu u P., I. G. broj
132A s utvrenim V. stupnjem ratnog oteenja i istu opremila najnunijim predmetima kuanstva, da
je tehniki pregled obavljen 2005. godine i da je kua stavljena vlasnicima na raspolaganje za unutarnje
ureenje, da je kua opremljena 31. srpnja 2006. godine i da tueni u tu kuu nisu uselili.
Odredbom l. 7. st. 12. Zakona o podrujima posebne dravne skrbi (Narodne novine br. 44/96,
57/96, 124/97, 78/99, 73/00, 87/00, 127/00, 94/01, 88/02, 26/03-proieni tekst, 42/05 i 90/05)
propisano je da je korisnik prava na obnovu, koji je to pravo ostvario na temelju Zakona o obnovi,
duan u obnovljenu obiteljsku kuu useliti u roku od 30 dana od dana obavljenog tehnikog pregleda, i
u njoj prebivati najmanje 10 godina, i da u tom roku ne smije istu prodati, darovati ili na bilo koji drugi
nain otuiti bez suglasnosti Ministarstva, a u protivnom da je korisnik duan vratiti uloena sredstva
za obnovu obiteljske kue ili stana sukladno lanku 65. Zakona o obnovi. Tuenici kao korisnici prava
na obnovu, koje pravo su ostvarili na temelju Zakona o obnovi ("Narodne novine", br: 24/96, 54/96,
87/96 i 57/00) u obnovljenu obiteljsku kuu nisu uselili, a niti u njoj ive, pa je pravilno sud prvog
stupnja usvojio tubeni zahtjev tuiteljice i naloio tuenima da tuiteljici solidarno plate iznos od
185.154,51 kn i 13.320,14 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, a to je u skladu sa citiranom
odredbom l. 7. st. 12. Zakona o podrujima posebne dravne skrbi.
47
Toni su albeni navodi tuenika da ugovor o obnovi obiteljske kue, a kako je to propisano
odredbom l. 36. st. 1. Zakona o obnovi nije sklopljen, a to po ocijeni ovoga suda, u ovom predmetu
nije odluno jer je odredbom l. 7. st. 12. Zakona o podrujima posebne dravne skrbi, a koji je prisilni
propis, i koji obvezuje tuene da u obnovljenu kuu usele u roku od 30 dana od dana obavljenog
tehnikog pregleda i u njoj prebivaju najmanje 10 godina, a ako tako ne postupe tuiteljica ima pravo
na vraanje uloenog u iznosu odreenom l. 65. Zakona o obnovi.
III. OBITELJSKO I NASLJEDNO PRAVO
OBITELJSKO PRAVO
UZDRAVANJE UZDRAVANJE MALOLJETNE DJECE

Od strane maloljetnog roditelja
(l.209.st1. Obiteljskog zakona "Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07)
I maloljetan roditelj, zdrav i radno sposoban, i u ivotnoj dobi (navrenih 15 godina) koja
mu i pravno omoguava zapoljavanje te ostvarivanje zarade i prihoda, u obvezi je uzdravati
svoje maloljetno dijete.
Sud prvog stupnja utvrdio je sve sporne, a odlune injenice o kojima ovisi osnovanost
tubenog zahtjeva, pa je na tako utvrene injenice pravilno primijenio materijalno pravo.
Tijekom postupka provedenim dokazima utvreno je, a to meu strankama u ovom stadiju
postupka i nije sporno, da je tuenik otac maloljetnog tuitelja M.H., koji je roen 13. listopada 2008.
godine i od roenja ivi s majkom, da tuitelji i tuenik nisu ivjeli zajedno, da tuenik nije doprinosio
za uzdravanje maloljetnog tuitelja M.H., da tuenik nema zakonsku obvezu uzdravati drugo dijete te
da je tuenik u vrijeme roenja mlljt. M.H. pohaao srednju kolu. Pravilno je sud prvog stupnja
utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdravanje maloljetnog tuitelja M.H., imovno stanje
stranaka, pa je pravilno, u skladu s odredbama l. 301., l. 209. st. 1. i l. 232. Obiteljskog zakona
("Narodne novine", br: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 61/11 dalje: ObZ), obvezao tuenika da za
uzdravanje mlljt. tuitelja M.H. plaa mjeseno iznos od 600,00 kuna, raunajui od 8. travnja 2011.
godine pa nadalje sve dok za to budu postajali zakonski uvjeti, i da plati tuitelju M.H. za uskraeno
uzdravanje iznos od 17.760,00 kuna.
48
Radno sposoban roditelj ne moe se osloboditi dunosti uzdravanja maloljetnog djeteta, bez
obzira na okolnosti iz l. 231. st. 2. i 3. a kako je to propisano odredbom l. 232. st. 2. ObZ-a. U
vrijeme roenja maloljetnog tuitelja M.H. tuenik je pohaao srednju kolu, no tuenik je mlad, roen
je naime 1992. godine, a kako to proizlazi iz njegovih osobnih podataka u spisu, zdrav je i sposoban za
rad, i kao osoba s petnaest godina, a kako je to propisano odredbom l. 15. st. 1. Zakona o radu
("Narodne novine" br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03 i 30/04),
odnosno l. 17. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09) moe se zaposliti. Stoga su albeni
navodi tuenika da mu sud nije mogao naloiti da plaa uzdravanje i uskraeno uzdravanje za mlljt.
tuitelja M.H.iz razloga to je u vrijeme roenja mlljt. tuitelja bio star 16 godina, i iz razloga to je i
on uzdravana osoba jer pohaa srednju kolu i uzdrava ga majka neosnovani
upanijski sud u Bjelovaru, G-1606/12-2, od 19. VII. 2012
UZDRAVANJE UZDRAVANJE PUNOLJETNE DJECE

Pohaanje srednje kole za odrasle
(l.210.st.1. Obiteljskog zakona "Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07)
Roditelj je duan uzdravati punoljetno dijete koje pohaa srednju kolu, i u njoj uredno i
redovito ispunjava sve kolske obaveze, pri emu nije odluno radi li se o pohaanju kole u
redovnom srednjem obrazovanju ili srednje kole za obrazovanje odraslih koja je sastavni dio
jedinstvenog obrazovnog sustava Republike Hrvatske.
Meu strankama je nesporno da je tuitelj otac tuene, da je presudom O. suda u B. broj P1315/95-13 od 20. oujka 1996. godine presuen da doprinosi za uzdravanje tuene mljt. T. K., da je
tuena roena 23. lipnja 1990. godine, pa da je sada punoljetna.
Tijekom postupka provedenim dokazima utvreno je da je tuena polazila srednju T. kolu B.
kao redoviti uenik prema Zakonu o srednjem kolstvu (Narodne novine 19/92, 26/93, 27/93, 50/95,
59/01, 114/01 i 81/05), da je nakon zavrenog 3. razreda 27. svibnja 2008. godine stekla uvjete za
polaganje zavrnog ispita, i da je 27. lipnja 2008. godine polagala zavrni ispit i stekla srednju strunu
spremu, u programu zanimanju prodava. Nakon zavrenog programa obrazovanja za prodavaa
tuena je nastavila kolovanje pri K. i t. koli B., kao polaznica obrazovanja odraslih, upisala se u 4.
razred etverogodinjeg programa obrazovanja i 9. lipnja 2010. godine stekla zanimanje komercijalist.
Ispite dravne mature tuena je polagala do 24. rujna 2010. godine a kako bi mogla nastaviti kolovanje
na visokoj uiteljskoj koli.
Odredbom l. 210 st. 1 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04 i
107/07 - dalje: ObZ) propisano je da su roditelji duni uzdravati punoljetno dijete koje se koluje u
srednjoj koli odnosno pohaa sveuilini ili struni studij u skladu s posebnim propisima, te redovito i
49
uredno ispunjava svoje obveze, dok u smislu st. 2 l. 210. citiranog Zakona punoljetno dijete koje je
zavrilo obrazovanje iz stavka 1 ovoga lanka, a ne moe se zaposliti roditelji su duni uzdravati
godinu dana nakon prestanka obrazovanja.
Tuena je punoljetna, kolovala se u srednjoj koli prema posebnim propisima i to Zakonu o
odgoju i obrazovanju u srednjoj koli i Zakonu o obrazovanju odraslih ("Narodne novine" br. 17/07),
Zakonu o nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja ("Narodne novine" br. 151/04) i
Pravilniku o polaganju dravne mature ("Narodne novine" br. 97/08). Ispit dravne mature tuena je
polagala 24. rujna 2010. godine kako bi nastavila kolovanje i ispunila uvjete za upis na visokoj
uiteljskoj koli i tim danom je njezino obrazovanje za upis na sveuilini ili struni studij zavrilo. Od
24. rujna 2010. godine pa do donoenja presude suda prvog stupnja nije proteklo godinu dana, a u
kojem vremenu tuena treba nastaviti daljnje kolovanje ili se pokuati zaposliti. Odredbom l. 1 st. 2
Zakona o obrazovanju odraslih propisano je da je obrazovanje odraslih dio jedinstvenog obrazovnog
sustava Republike Hrvatske. lanak 210 st. 1 ObZ ne razlikuje redovno kolovanje, izvanredno
kolovanje, obrazovanje odnosno kolu odraslih ve kolovanje u srednjoj koli i pohaanje
sveuilinog ili strunog studija u skladu s posebnim propisima, i propisuje redovito i uredno
ispunjavanje obveza djeteta koje se koluje, a tuena je redovito i uredno ispunjavala svoje kolske
obveze, pa su stoga neutemeljeni albeni navodi tuitelja da je njegova obveza uzdravanja prestala u
lipnju 2008. godine kada je tuena zavrila redovno kolovanje i stekla zvanje prodava.
Slijedom svega naprijed navedenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu l. 210 st.
1. i 2. ObZ kada je odbio tubeni zahtjev tuitelja.
UZDRAVANJE UZDRAVANJE PUNOLJETNE DJECE

Neredovito i neuredno izvravanje fakultetskih obveza
(l.212.a st.1. Obiteljskog zakona "Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07)
Dinamika studiranja pri kojoj nisu poloeni svi ispiti (9 od ukupno 45) studija ukupnog
trajanja deset semestara zapoetog akademske 2000./2001. godine, a to nije posljedica bolesti ili
nekog drugog opravdano razloga, ne moe se smatrati redovitim i urednim ispunjavanjem
fakultetskih obveza a to dovodi do prestanka prava punoljetnog djeteta na uzdravanje za
vrijeme trajanja kolovanja.
Iskazom tuiteljice sasluane kao stranke i navodima tuenika, te uvidom u potvrdu Akademije
dramske umjetnosti od 14. prosinca 2010. godine, utvreno je da je tuiteljica zavrila srednju kolu
kolske godine 1999./2000., da je akademske godine 2000./2001. upisala Filozofski fakultet studijsku
grupu fonetika i opa lingvistika kao redovna studentica. Akademske godine 2001./2002. prebacila se
je na istom Fakultetu na studijsku grupu povijest umjetnosti i komparativne knjievnosti. Nadalje,
50
iskazom tuiteljice sasluane kao stranke na raspravnom zapisniku od 10. svibnja 2011. godine (list
broj 28-32) utvreno je da je redovna studentica na Filozofskom fakultetu od 2000. godine, da ukupno
na fakultetu ima 45 ispita, da jo do kraja studija ima 9 ispita, zavrni ispit i diplomski rad, da je zadnji
ispit poloila u listopadu 2010. godine, da je sada apsolvent te da studentska prava ima do 30. listopada
2011. godine, da je neko krae vrijeme upisivala pauze, ali da je za sve vrijeme zadrala status
redovnog studenta, da je za vrijeme studiranja nastojala upisati i druge fakultete za to je pohaala
pripreme.
Odredbom l. 210. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br: 116/03, 17/04, 136/04 i
107/07 dalje: ObZ) propisano je da su roditelji duni uzdravati punoljetno dijete koje se koluje u
srednjoj koli, odnosno pohaa sveuilini ili struni studij u skladu s posebnim propisima, te redovito i
uredno ispunjava svoje obveze, dok u smislu st. 5. istog lanka i zakona smatra se da uenik, odnosno
student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoe, bolesti i
slinih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekue kolske, odnosno akademske godine. U skladu sa l.
212.a st. 1. ObZ-a ako je pravo na uzdravanje djeteta iz lanka 210. ovoga Zakona utvreno ovrnom
ispravom, roditelj moe tubom traiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdravanja na temelju te
isprave im prestanu pretpostavke za uzdravanje djeteta.
Prema ocjeni ovoga suda dinamika izvravanja fakultetskih obveza, a budui tuiteljica od
akademske godine 2000./2001. studira na Filozofskom fakultetu studijska grupa fonetika i opa
lingvistika, odnosno od akademske godine 2001./2002. na studijskoj grupi povijest umjetnosti i
komparativne knjievnosti, da studij traje 10 semestara, da jo ima 9 ispita, zavrni ispit i diplomski rad
ne moe se cijeniti kao redovito i uredno ispunjavanje obveza, a tijekom postupka predloenim i
provedenim dokazima nije utvreno, a niti se tuiteljica na njih poziva, da iz opravdanih razloga nije
uspjela ispuniti obveze na fakultetu (l. 210. st. 5. ObZ-a), a kako je to propisano odredbom l. 210. st.
1. ObZ-a. Slijedom svega naprijed navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu l.
210. st. 1. i 2. ObZ-a i odredbu l. 212. st. 1. i 2. ObZ-a kada je usvojio protutubeni zahtjev tuenika.
UZDRAVANJE
BRANOG
DRUGA
ODBIJANJE
ZAHTJEVA
ZA
UZDRAVANJE USPRKOS POSTOJANJU PRETPOSTAVKI ZA UZDRAVANJE
Otuenje (darovanje) imovine iz koje su se mogla ostvariti sredstva za uzdravanje
(l.219. Obiteljskog zakona "Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07)
Uzdravanje branog druga, koji je nakon razvoda braka otuio (darovao) svu svoju
imovinu (nekretnine) iz koje je mogao ostvariti sredstva potrebna za svoje uzdravanje,
predstavljalo bi oitu nepravdu za drugog branog druga - radno nesposobnog te lienog
poslovne sposobnosti, i koji od prihoda ostvaruje samo mirovinu, pa je u tom sluaju sud
ovlaten odbiti zahtjev za uzdravanje unato postojanju pretpostavki za uzdravanje.
51
U ovoj parnici tuiteljica tubenim zahtjevom trai da se tuenik kao njen suprug obvee na
plaanje doprinosa za njezino uzdravanje.
Tijekom postupka nije bilo sporno da su stranke sklopile brak 1972. godine, da su vie od 30
godina ivjele u ivotnoj i ekonomskoj zajednici. Takoer, nije sporno da je tuenik lien poslovne
sposobnosti, da je nepokretna osoba sa razvijenom epilepsijom, da je smjeten u dom za starije i
nemone osobe, da je u dobi od 62 godine te da nema nikakvih primanja osim inozemne mirovine u
iznosu od oko 533,00 eura, a od nepokretne imovine suvlasniki dio od obiteljske kue, dok je cijena
smjetaja tuenika u domu 3.000,00 kn. Nesporno je i to da je tuiteljica u dobi od 60 godina, da je
zavrila 4 razreda osnovne kole, da nije nikada zasnivala radni odnos i da je mirovina koju tuenik
prima predstavljala jedini prihod stranaka dok su ivjeli u ekonomskoj zajednici i da ona nema trenutno
nikakve imovine, osim suvlasnikog dijela od na obiteljskoj kui, te da je naruenog psihikog i
fizikog zdravlja.
Nije bilo sporno niti da je tuiteljica svojom znatnom nepokretnom imovinom u kolovozu 2009.
godine raspolagala na nain da je iste darovala sinu D.B. koji je u meuvremenu jedan dio nekretnina i
prodao.
Prema odredbi l. 217. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br: 116/03, 17/04, 136/04 i
107/07 dalje: ObZ) brani drug koji nema dovoljno sredstava za ivot ili ih ne moe ostvariti iz svoje
imovine, a nije sposoban za rad ili se ne moe zaposliti, ima pravo na uzdravanje od svog branog
druga. Dakle, brani drug koji moe ostvariti dovoljno sredstava za ivot iz svoje imovine bez obzira je
li sposoban za rad ili se ne moe zaposliti, nema pravo na uzdravanje od drugog branog druga.
Odredba l. 219. ObZ -a propisuje, da sud moe odbiti zahtjev za uzdravanje branog druga, ako bi
uzdravanje predstavljalo oitu nepravdu za drugog branog druga, ime se omoguava uskraivanje
prava na uzdravanje branom drugu i u sluaju kada su ispunjene pretpostavke iz l. 217. ObZ a
Pravilan je zakljuak prvostupanjskog suda da bi obvezivanje tuenika da doprinosi za
uzdravanje tuiteljice bila oita nepravda za istog, a ovo stoga to je ista u vrijeme kada joj je bilo
poznato da se mirovina tuenika u cijelosti troi za podmirenje trokova njegovog smjetaja u domu,
raspolagala sa svojim nekretninama koje su u preteitom dijelu poljoprivredno zemljite, te je i prema
ocijeni ovoga suda mogla ostvariti sredstva za svoje uzdravanje, odnosno za podmirenje osnovnih
ivotnih potreba, na nain da ili iste da u zakup, a ako time ne bi ostvarila dovoljno sredstava, mogla je
bilo sa sinom sklopiti ugovor o doivotnom uzdravanju ili s bilo kojom drugom osobom koja bi joj
mogla pruiti uzdravanje, ili je mogla zatraiti odgovarajui smjetaj i skrb na teret sredstava socijalne
skrbi te bi se trokovi smjetaja namirili na teret njenih nekretnina.
Dakle, i prema pravnom shvaanju ovoga suda, imajui u vidu injenice da se tuiteljica liila
svoje imovine, od koje je mogla ostvarivati sredstva za ivot i bez potrebe da tuenik dodatno doprinosi
za njezino uzdravanje, tuiteljica se svojom voljom dovela u situaciju da je ostala bez odgovarajuih
sredstava za ivot, pa bi bila oita nepravda da tuenik kao osoba liena poslovne sposobnosti snosi
materijalne posljedice takvog njenog postupka, stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe
52
l. 219. ObZ -a kada je odbio kao neosnovan zahtjev tuiteljice da tuenik pridonosi za njezino
uzdravanje.
UZDRAVANJE NAKNADA TREOJ OSOBI ZA TROKOVE UZDRAVANJA

Povrat sredstava privremenog uzdravanja budui neisplaeni iznosi
(l.244.st.3. u svezi l.252.st.1. Obiteljskog zakona "Narodne novine" br. 116/03, 17/04,
136/04 i 107/07)
U parnici po tubi dravnog odvjetnitva sud moe zakonskom obvezniku uzdravanja
(roditelju) maloljetnog djeteta, koji tu obvezu ne izvrava, naloiti povrat samo onih iznosa
privremenog uzdravanja isplaenih do zakljuenja glavne rasprave, a ne i onih buduih koji e
tek biti isplaeni, jer navedeni zahtjev nije zahtjev za plaanje zakonskog uzdravanja, ve se
radi o verzijskom zahtjevu za naknadu trokova koje je trea osoba (Ministarstvo rada i
socijalne skrbi RH) imala u ispunjenju tue zakonske obveze.
Prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomonom presudom tueniku naloeno da od 22.
oujka 2006. godine za uzdravanje mlljt. sina A.R. plaa na ime uzdravanja iznos od 700,00 kn
mjeseno, da tuenik nije plaao uzdravanje u skladu s navedenom presudom, radi ega je sukladno
odredbi l. 352. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07)
rjeenjem Centra za socijalnu skrb K. maloljetnom A.R. priznato pravo na privremeno uzdravanje u
iznosu od 484,10 kn mjeseno, poevi od 19. kolovoza 2008. godine, pa sve dok otac I.R. ne pone
plaati uzdravanje, a najdulje u trajanju od tri godine, a na teret sredstava Ministarstva zdravstva i
socijalne skrbi Republike Hrvatske, i da je Centar za socijalnu skrb K. iz sredstava navedenog
ministarstva u vremenskom periodu od 31. listopada 2008. do 24. studenog 2009. godine isplatio
djetetovoj majci ukupno 6.980,41 kn (pripadajuih za razdoblje od 19. kolovoza 2008. do 31. listopada
2009. godine).
Odredbom l. 244. st. 1. ObZ-a propisano je da fizika ili pravna osoba koja nije bila duna
uzdravati, a snosila je trokove uzdravanja neke osobe, moe tubom traiti naknadu tih trokova od
onog koji je po ovom zakonu bio duan davati uzdravanje, ako su uinjeni trokovi bili opravdani.
Prema odredbi l. 244. st. 3. ObZ-a ako je trokove uzdravanja snosio centar za socijalnu skrb u
skladu sa l. 352. tog zakona, dravno odvjetnitvo e podnijeti tubu protiv obveznika uzdravanja.
Stoga je na temelju navedenih zakonskih odredbi tuenik u obvezi isplatiti iznos od 6.980,41 kn s
pripadajuim zakonskim zateznim kamatama, na ime povrata trokova uzdravanja koje je umjesto
njega snosio Centar za socijalnu skrb K.
Meutim osnovana je tuenikova alba u odnosu na odluku prvostupanjskog suda kojom je
tueniku naloena isplata buduih mjesenih iznosa koje e centar za socijalnu skrb isplaivati
53
djetetovoj majci na ime privremenog uzdravanja (toka II. izreke presude), jer sud prvog stupnja u
tom dijelu nije pravilno primijenio materijalno pravo. Iz sadraja odredbe l. 244. st. 1. ObZ-a i ostalih
odredbi istog zakonskog lanka jasno proizlazi da je mogunost regresa predviena samo za uinjene
trokove uzdravanja, a ne i za one budue. Isplatu buduih, nedospjelih inidaba u smislu odredbe l.
326. st. 2. ZPP-a sud moe naloiti kada prihvati zahtjev za uzdravanje. Meutim potraivanje
tuitelja prema obveznicima uzdravanja koji svoju obvezu uzdravanja nisu ispunjavali, kao u
konkretnom sluaju tuenik, nema karakter zahtjeva za uzdravanje, pa zbog toga ne postoji zakonska
osnova za obvezivanje tuenika na inidbe koje nisu dospjele.
Naime, odredbom l. 206. ObZ-a propisano je da je uzdravanje dunost i pravo roditelja djece,
branih i izvanbranih drugova i srodnika u ravnoj lozi, kada je to predvieno tim zakonom. Izvan
kruga navedenih osoba nema obveze uzdravanja u smislu odredbi ObZ-a. Kada Centar za socijalnu
skrb iz sredstava dravnog prorauna isplauje iznose za uzdravanje djeteta, na temelju odluke o
privremenom uzdravanju u smislu odredbi l. 352. ObZ-a, ne radi se o ispunjavanju zakonske obveze
uzdravanja, koju imaju osobe navedene u l. 206. ObZ-a, ve o pruanju pomoi djetetu zbog
izostanka uzdravanja od roditelja koji ga je po zakonu duan uzdravati. Kada pak Dravno
odvjetnitvo Republike Hrvatske potrauje od osobe koja je po zakonu bila duna davati uzdravanje (a
to nije inila) isplatu sredstava koja su iz dravnog prorauna isplaena uzdravanoj osobi, ne radi se o
zahtjevu za uzdravanje, ve o zahtjevu za povrat isplaenih sredstava, tj. o verzijskom zahtjevu iz l.
1119. ZOO-a. To znai da se potraivati mogu samo one inidbe koje su dospjele do zakljuenja glavne
rasprave, u skladu s odredbom l. 326. st. 1. ZPP-a, a ne i one koje do tada nisu dospjele.
POSEBNI POSTUPCI OVRHE I OSIGURANJA OVRHA RADI PREDAJE DJETETA

RODITELJU S KOJIM E DIJETE IVJETI
Odreivanje ovrhe oduzimanjem djeteta (novo sredstvo) umjesto ve odreene ovrhe
izricanjem novanih kazni
(l.341.st.1. i st.3. Obiteljskog zakona "Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07)
Ima se uzeti da se svrha ovrhe odreena izricanjem novanih kazni ne moe ostvariti tek
ako dijete ne bude predano roditelju (ovrhovoditelju) sa kojim treba ivjeti ni nakon provedbe
(zamjenom u zatvorsku kaznu) barem jedne pravomono izreene novane kazne, pa u tom
sluaju sud moe odrediti ovrhu drugim sredstvom oduzimanjem djeteta.
Temeljem odredbi l.345. st.1. Obiteljskog zakona "Narodne novine" br. 116/03, 17/04,
136/04 i 107/07 dalje: ObZ) sud e, nakon to ocijeni sve okolnosti sluaja, odrediti ovrhu
oduzimanjem djeteta ili izricanjem i provoenjem novanih ili zatvorskih kazni protiv osobe koja
protivno nalogu suda odbija predati dijete ili poduzima radnje s ciljem njegova skrivanja ili
54
onemoguivanja provoenja odluke, a ako se svrha ovrhe nije mogla postii jednim od tih sredstava,
sud moe odrediti drugo sredstvo ovrhe ( st.3).
Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud donio rjeenje o ovrsi br. Ovr-428/11 od 21.
veljae 2011. godine ( list. 79 spisa) kojim je naloena predaja djeteta mlljt. M. . ovrhovoditeljima i to
roditeljima I.N.. i G.., te je ovrenicima . i K.H. naloeno da izvre predaju djeteta pod prijetnjom
izricanja novane kazne u iznosu od 3.000,00 kn, da je prvostupanjski sud dopisom od 12. srpnja
2011.g. naloio Centrima za socijalnu skrb . i B. da izvre ovrhu radi predaje djeteta. Centar za
socijalnu skrb . je dopisom od 3. listopada 2011. obavijestio sud da do mirne predaje djeteta nije
dolo te da do iste nee niti doi, jer da ovrenici ne namjeravaju predati dijete mirnim putem. Nadalje,
prvostupanjski sud je rjeenjem od 27. listopada 2011. godine ovrenicima izrekao zaprijeene novane
kazne u iznosu od 3.000,00 kn svakom ( to. I izreke), te im je naloio da izreenu kaznu plate u roku
od 8 dana ( to. II). Odreeno je da ako ne plate kaznu u roku da e se kazna zamijeniti kaznom zatvora
po pravilima kaznenog prava o zamjeni novane kazne kaznom zatvora (toka III izreke) i da e im sud
ponovo izrei novanu kaznu u iznosu od 3.000,00 kuna svakom. Budui alba na navedeno rjeenje
sukladno odredbi l.16. st.16. OZ-a odgaa ovrnost odluke, tek nakon pravomonosti navedenog
rjeenja i proteka roka za dobrovoljno ispunjenje ovrni sud moe provesti ( izvriti) izreenu novanu
kaznu po slubenoj dunosti sukladno odredbi l.16. st.11. OZ-a.
Prema ocjeni ovog suda, svrha ovrhe radi predaje djeteta roditeljima izricanjem i provoenjem
novane kazne ne bi se postigla u smislu odredbe l. 345. st. 1. u svezi st. 3. ObZ-a, tek kada niti
nakon prisilnog izvrenja izreene novane kazne, dakle, kada niti nakon zamijene novane kazne,
kaznom zatvora sukladno odredbi l. 16. st.4. OZ-a, ovrenici ne bi dobrovoljno predali dijete.
Dakle, za sada je preuranjena ocjena prvostupanjskog suda da se svrha ovrhe ne moe postii
izricanjem i provoenjem novanih kazni, stoga je pogreno prvostupanjski sud primijenio odredbe l.
345.st.1. i 3. ObZ-a kada je pobijanim rjeenjem odredio i drugo sredstvo ovrhe radi predaje djeteta i to
oduzimanjem djeteta od ovrenika, jer za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti.
POSEBNI POSTUPCI OVRHE I OSIGURANJA OPENITO ODGODA OVRHE
Odgoda zbog pokrenutog postupka izmjene odluke s kojim e roditeljem ivjeti dijete
(l.339. Obiteljskog zakona "Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07)
Kada je u tijeku postupak izmjene odluke s kojim e roditeljem ivjeti dijete, pokrenut po
ovreniku zbog promijenjenih okolnosti a u skladu sa eljom djeteta da vie ne ivi s
ovrhovoditeljem ve sa ovrenikom te sa jasno izraenim razlozima za to, tada je opravdano
odgoditi provedbu ovrhe radi predaje djeteta roditelju (ovrhovoditelju) do pravomonog
okonanja tog postupka ako i ostale okolnosti (miljenje nadlenog centra za socijalnu skrb) ne
upuuju da je to protivno interesima i dobrobiti maloljetnog djeteta.
55
Nije sporno da je pravomonom presudom odlueno da e mlljt. I.P. ivjeti s
ovrhovoditeljicom kao majkom, i da po zavretku tjedna predvienog za susrete i druenja s djetetom
tijekom zimskih praznika u sijenju 2012. godine ovrenik nije vratio dijete ovrhovoditeljici, ve ga je
zadrao kod sebe u ., radi ega je ovrhovoditeljica i pokrenula ovaj ovrni postupak.
U ovoj fazi postupka takoer nije sporno da je pred Opinskim sudom u O. u tijeku postupak
radi donoenja nove odluke s kojim e roditeljem mlljt. I. P. ivjeti, i to pod posl. brojem R1-96/11.
Imajui u vidu injenicu da je u tijeku izvanparnini postupak radi donoenja nove odluke s kojim
roditeljem e ivjeti mlljt. I.P., a posebno podatke pribavljene po Zavodu za socijalnu skrb u V.-s.
upaniji, Podrunog centra za socijalnu skrb ., nalaz i miljenje psihologa na temelju provedene
psihologijske obrade ovrenika te iskaz mlljt. I.P. (u dobi od gotovo 12 godina), prvostupanjski sud je
utvrdio da postoje brojne nepovoljne okolnosti u ivotu mlljt. I. P. s ovrhovoditeljicom kao majkom,
dok istovremeno ovrenik kao otac djeteta ne iskazuje znaajne kontraindikacije za izvrenje
roditeljske uloge. Ujedno iz podataka pribavljenih od nadlenog zavoda za socijalnu skrb proizlazi da
se mlljt. I.P. ne samo pred sudom prvog stupnja, ve i pred strunim radnicima kole koju pohaa te
strunim radnicima nadlenog centra za socijalnu skrb jednako izjasnio da eli ivjeti s ovrenikom, i o
razlozima zbog kojih to eli.
Prema odredbi l. 339. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07
dalje: ObZ) sud moe odgoditi ovrhu, i to samo ako se time bitno ne ugroavaju osobni i drugi vani
interesi djece i drugih osoba o kojima sud vodi osobitu brigu. Odredbom l. 344. ObZ-a propisano je da
e u tijeku ovrnog postupka sud nastojati u najveoj moguoj mjeri zatititi dijete. Iz citiranih
zakonskih odredbi slijedi da je ovrni sud ovlaten donijeti odluku o odgodi ovrhe radi predaje djeteta
roditelju, ali je pritom duan ocijeniti je li to u interesu djeteta i ima li to za cilj zatitu prava i dobrobit
djeteta, jer se u postupcima koji se tiu djetetovih prava i interesa sud prije svega mora rukovoditi
najboljim interesom djeteta.
Prvostupanjski sud je odluujui o prijedlogu za odgodu ovrhe primijenio odredbe l. 61. st. 1.
toke 1. i 3. OZ-a i ocijenio da su ispunjene ope i posebne pretpostavke za odgodu ovrhe propisane
tim odredbama. Meutim navedene zakonske odredbe nisu primjenjive u ovakvom posebnom postupku
ovrhe, u kojem nije opravdano ocjenjivati da li je ovrenik uinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe
on trpio nenadoknadivu ili teko nadoknadivu tetu, ili oekivati od ovrenika da uini vjerojatnim da
je odgoda ovrhe potrebna da bi se sprijeilo nasilje. Slijedom navedenog, primjenjujui u konkretnom
sluaju odredbe l. 61. st. 1. toke 1. i 3. OZ-a prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvreno
injenino stanje pogreno primijenio materijalno pravo, na koju primjenu sud drugog stupnja
povodom albe pazi po slubenoj dunosti.
Imajui u vidu da iz stanja ovog ovrnog predmeta proizlazi da su se okolnosti nakon donoenja
ovrne isprave na kojoj se temelji rjeenje o ovrsi izmijenile u toj mjeri, da ne samo to je ovrenik
zbog tih okolnosti podnio prijedlog za donoenje nove odluke s kojim e roditeljem dijete ivjeti, ve je
taj prijedlog u skladu sa eljom djeteta i miljenjem psihologa Zavoda za socijalnu skrb u V.-s.
upaniji, Podrunog centra za socijalnu skrb ., prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da do
donoenja odluke u predmetu Opinskog suda u O. pod posl. brojem R1-96/11 nije opravdano nastaviti
56
s provedbom ovrhe. Iz stanja predmeta ne proizlazi da se odgodom provedbe ovrhe ugroavaju interesi
mlljt. I.P., ve naprotiv da je odgoda u cilju zatite prava i interesa djeteta. Zbog toga je pravilnom
primjenom odredbi l. 339. i 344. ObZ-a trebalo odgoditi provedbu ovrhe.
N A S LJ E D N O
P R A V O
PRELAZAK OSTAVINE NA NASLJEDNIKE ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA

DUGOVE OSTAVITELJA
Trabina zatezne kamate na dug ostavitelja
(l.139. Zakona o nasljeivanju "Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05)
Odgovornost nasljednika ograniena vrijednou naslijeene imovine odnosi se samo na
onaj dio trabine vjerovnika koji je postojao u asu ostaviteljeve smrti, pa stoga, neovisno od
vrijednosti naslijeene imovine, vjerovnik ima pravo na naplatu od nasljednika i onog dijela
trabine zateznih kamata koja je nastala kao posljedica zakanjenja u ispunjenju nakon
smrti ostavitelja, jer u tom dijelu to nije dug ostavitelja ve dug nasljednika.
Utueni iznos tuiteljici je dosuen na ime regresa, kao jednom od solidarnih dunika koji je
vjerovniku u cijelosti ispunio trabinu, s tim da je tuena, kao nasljednica jednoga od solidarnih
dunika, obvezana na isplatu do visine vrijednosti naslijeene imovine.
Osnovana je albena tvrdnja tuiteljice da je prvostupanjski sud poinio pogrenu primjenu
materijalnog prava kada je odbio dio tubenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na
dosueno glavno potraivanje, pa je u navedenom dijelu pobijanu presudu valjalo preinaiti usvajanjem
tubenog zahtjeva.
Naime, prvostupanjski sud je tubeni zahtjev prihvatio u odnosu na dio glavnoga potraivanja u
visini vrijednosti naslijeene imovine, odbivi preostali dio tubenog zahtjeva s pozivom na odredbu l.
139. st. 3. Zakona o nasljeivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05), kojom je propisano da
nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeene imovine. Meutim, dug
ostavitelja je onaj dio vjerovnikovog potraivanja koji je postojao u trenutku smrti ostavitelja, tj. u
trenutku prelaska ostavine ali i dugova ostavitelja na nasljednike. Onaj dio trabine koji je nastao zbog
zakanjenja u njezinom ispunjenju nakon ostaviteljeve smrti je dug nasljednika i na njega se ne odnosi
ogranienje iz citirane odredbe. Stoga je nasljednik u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu za
razdoblje nakon smrti ostavitelja, neovisno od toga da li je time njegova obveza premaila vrijednost
naslijeene imovine.
57
Kako je predmetna trabina nastala i dospjela nakon ostaviteljeve smrti, isplatom vjerovniku
solidarne trabine, to je od tada tuena obvezana na plaanje zakonske zatezne kamate.
IV. R A D N O
P R A V O
NAKNADA TETE ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA TETU UZROKOVANU

RADNIKU TETA ZBOG POVREDA PRAVA IZ RADNOG ODNOSA
Povreda prava zbog spolnog uznemiravanja (diskriminacije)
(l. 109.st.2. u svezi l.30.st.2. i st.4. Zakona o radu "Narodne novine" br. 137/04-proieni
tekst, 68/05)
Kada radnica u obavljanju poslova svoga radnog mjesta (telefonist zabavnog servisa
tarot usluga) bude izloena telefonskim pozivima vulgarnog (pornografskog) sadraja jer je
poslodavac, protivno sklopljenom ugovoru o radu s tom radnicom, na istoj telefonskoj liniji
objavio i pruanje usluga seksualnog sadraja, rije je o obliku spolnog uznemiravanja
(diskriminaciji) te o povredi njenih prava iz radnog odnosa, zbog ega joj pripada pravo na
zatitu od tog uznemiravanja, i pravo na naknadu pretrpljene neimovinske tete ako joj
poslodavac na njen zahtjev ne prui zatitu od tog uznemiravanja.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuiteljice za naknadu tete zbog povrede njenih
prava iz radnog odnosa poinjenih od strane tuenika kao poslodavca koji je bio duan zatititi
dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od spolnog uznemiravanja.
Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuiteljica bila zaposlena kod tuenika na radnom mjestu
telefonistice na temelju ugovora o radu od 01. svibnja 2002. godine, da je tijekom rada kod tuenika
bila izloena pozivima vulgarnog sadraja, jer je tuenik pruao i usluge telefonskog servisa
pornografskog sadraja, da su takvi pozivi bili uestali i trajali u razdoblju od kraja 2003. godine do
lipnja 2004. godine, da je tuenik bio upozoren dopisom H. t. od 25. veljae 2004. godine da je
ispitivanjem u sustavu utvreno da se na broju 060/413-444 prua usluga "umiljate sugovornice" s
navoenjem na "seksi uslugu" to nije odgovaralo ugovorenim uslugama te mu je naloeno da se to
trenutno obustavi.
Ocjenjujui izvedene dokaze prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tuiteljica u smislu l.
6. Zakona o radu (Narodne novine", br: 137/04 i 68/05 proieni tekst -dalje: ZR) iznijela injenice
koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio protivno odredbama l. 2. tog Zakona kojim je
58
zabranjena diskriminacija, time da je l. 4. st. 1. ZR-a odreeno da uznemiravanje i spolno
uznemiravanje predstavljaju diskriminaciju u smislu l. 2. ZR-a, a to zbog toga, to upravo navodi iz
dopisa H. t. potvruju tvrdnje tuiteljice o izloenosti vulgarnim pozivima seksualnog sadraja budui
da takva vrsta usluge nije bila dogovorena izmeu H. t. i tuenika. Ocjenjujui sadraj dopisa H. t.
kojim se upozorava tuenika da je duan obustaviti obavljanje telefonskih usluga pod nazivom
"umiljate sugovornice", te da su te usluge navodile na "seksi usluge", te dovodei to u vezu s iskazom
tuiteljice da su joj se na taj telefonski broj javljale razne osobe upravo s pozivima vulgarnog i
seksualnog sadraja, prvostupanjski sud pravilno zakljuuje da je tuiteljica bila izloena spolnoj
diskriminaciji, zbog ega ne prihvaa iskaz direktora tuenika koji negira takvo postupanje.
Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbu l. 30. ZR-a o zatiti dostojanstva radnika,
jer prema odredbi l. 30. st. 2. ZR-a dostojanstvo radnika titi se od uznemiravanja ili spolnog
uznemiravanja poslodavca, nadreenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u
obavljanju svojih poslova, a kako tuenik nije tuiteljici osigurao uvjete rada u kojima nee biti
izloena spolnom uznemiravanju, a to ukljuuje i poduzimanje preventivnih mjera, time je tuenik
povrijedio obvezu iz radnog odnosa, jer prema odredbi l. 30. st. 4. ZR-a uznemiravanje i spolno
uznemiravanje predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa. Tuenik kao poslodavac nije niti smio
obavljati telefonske usluge seksualnog sadraja jer nije imao takav ugovor sa H. t. Tuiteljica koja je
bila zaposlena na radnom mjestu telefoniste i prema svom iskazu obavljala je telefonske razgovore
zabavnog karaktera (tarot i sl.), prema ovim zakupljenim telefonskim linijama i faktinom sadraju
ugovora o radu nije bila duna trpjeti pozive seksualnog sadraja i tuenik kao poslodavac takve pozive
nije smio niti oglaavati, a onda kada je tuiteljica usmeno upozorila tuenika na to bio je duan
prekinuti i obustaviti pruanje ovakvih usluga radi zatite dostojanstva tuiteljice u smislu odredbe l.
30. ZR-a.
Odredbom l. 109. st. 2. ZR-a odreeno je da radnik ima pravo na naknadu tete koju je
poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. S obzirom da je
tuiteljiino pravo iz radnog odnosa povrijeeno spolnim uznemiravanjem na radnom mjestu,
tuiteljica ima pravo na naknadu tete prema opim propisima obveznog prava i to na naknadu tete
zbog povrede prava linosti u smislu odredbe l. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine", br: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).
REDOVITI OTKAZ POSEBNE PRETPOSTAVKE ZA POSLOVNO I OSOBNO

UVJETOVAN OTKAZ
Otkazivanje ugovora radnicima zatvorenog radilita
(l. 107.st.3. Zakona o radu "Narodne novine" br. 149/09 i 61/11)
59
Kada prestane potreba za radom odreenog broja radnika uslijed gospodarskih razloga
zbog zatvaranja jednog od vie radilita na kojima poslodavac obavlja svoju djelatnost, tada
otkazivanje ugovora o radu radnicima koji su rad obavljali na tom radilitu nije doputeno
(zakonito) ako poslodavac zakonom propisane kriterije (radni sta, ivotna dob, socijalne
prilike), o kojima mora voditi rauna kod takvog otkaza, nije uzeo u obzir i primijenio i na ostale
svoje radnike koji poslove iste vrste obavljaju na ostalim (ne zatvorenim) radilitima.
Prvostupanjski sud je iz utvrenih injenica izveo nepravilne zakljuke o nepostojanju
opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu. Naime, nije sporno da je tuenik tuiteljima
otkazao ugovore o radu odlukom od 17. studenog 2011. godine zbog poslovno uvjetovanih razloga, a u
obrazloenju odluke navedeno je da su to gospodarski razlozi, odnosno smanjeni opseg poslova. Iz
izvedenih dokaza proizlazi da je tuenik otkazivao ugovore o radu radnicima na nain da kako se koje
radilite zatvaralo tako su davani i otkazi, a pri tome nije vodio rauna o tome koliko tko radnog staa
trenutno ima, kako je to naveo u svom iskazu predstavnik tuenika A.B..
Prvostupanjski sud je u obrazloenju svoje odluke citirao odredbe l. 107. i 117. Zakona o radu
("Narodne novine", br: 149/09, dalje: ZR), prema kojima poslodavac moe otkazati ugovor o radu ako
za to ima opravdani razlog, u sluaju ako prestane potreba za obavljanjem odreenog posla zbog
gospodarskih, tehnikih ili organizacijskih razloga, a pri donoenju te odluke mora voditi rauna o
trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdravanja koje terete radnika. Primjenom
citiranih zakonskih odredaba prvostupanjski sud utvruje da voenje rauna o socijalnim i ekonomskim
prilikama radnika kojima se zbog nedostatka poslovanja mora uruiti otkaz ne moe ii na tetu
proizvodnje, te prihvaa iskaz A.B. o tome da je svako radilite zasebna cjelina te da bi esto
mijenjanje radnika na pojedinom radilitu dovelo u pitanje potivanje rokova prema naruitelju. Stoga
smatra da sudsko utvrivanje razloga vezano uz primjenu kriterija propisanih l. 107. ZR-a ne smije
dovesti do ogranienja slobode poduzetnitva koje bi pretvorilo suce u osobe koje odluuju o poslovnoj
politici poduzea u svezi s radnicima.
Ovakvi zakljuci prvostupanjskog suda nisu pravilni jer bez obzira to je tuenik poslove
obavljao na vie radilita na kojima su bili rasporeeni radnici, zatvaranje pojedinog radilita nije i ne
moe biti razlog za otkazivanje ugovora o radu na neodreeno vrijeme, jer unato injenice to je kod
tuenika dolo do smanjenja opsega posla te eventualne nemogunosti zapoljavanja svih radnika
nakon zatvaranja pojedinog radilita, tuenik je morao voditi rauna o kriterijima propisanim l. 107.
st. 3. ZR-a, a o citiranoj zakonski odredbi ne bi bio duan voditi rauna samo u sluaju ukidanja radnog
mjesta na kojem su tuitelji radili, a to tuenik nije niti tvrdio tijekom postupka. Pogreno
prvostupanjski sud smatra da bi sudsko utvrivanje razloga nitetnosti otkaza ograniavalo slobodu
poduzetnitva, jer je poslodavac ovlaten u sluaju smanjenja opsega posla odreenim kriterijima dati
prednost, kao to su struna osposobljenost, odnos prema radu i slino, ali mora voditi rauna o
zakonom propisanim kriterijima koji su ustanovljeni upravo sa svrhom zatite radnika i njihovih
uzdravanih lanova obitelji. Kako je tuenik odluke o otkazu ugovora o radu tuiteljima zbog
gospodarskih razloga donio a da nije vodio rauna o zakonom propisanim kriterijima iz l. 107. st. 3.
ZR-a, takav otkaz je nedoputen, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti
zahtjeve tuitelja za utvrenje nedoputenosti otkaza ugovora o radu.
60
REDOVITI OTKAZ POSEBNE PRETPOSTAVKE ZA POSLOVNO I OSOBNO

UVJETOVAN OTKAZ
Ukidanje odjela kao posljedica reorganizacije poslovanja
(l. 113.st.3. Zakona o radu "Narodne novine" br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01,
114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 proieni tekst i 68/05)
Ukidanje jednog od dva odjela (sektora), kao posljedica nove organizacije poslovanja
poslodavca, nije opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu radnicima tog odjela ako se u
odranom odjelu obavljaju poslovi iste vrste (istog radnog mjesta), i ako su na njima zadrani
radnici sa manje godina radnog staa, manje godina ivota te manjim obvezama uzdravanja.
Izmeu stranaka nije sporno da je tuitelj radio kod prednika tuenika na neodreeno vrijeme
na radnom mjestu trgovakog putnika, a odlukom prednika tuenika od 11. veljae 2009. godine
tuitelju je otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih razloga, i taj otkaz je nedoputen iz razloga to
tuenik nije, prije donoenja odluke o otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, vodio
rauna o kriterijima propisanim l. 113. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95,
102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 proieni tekst, i 68/05 u daljnjem
tekstu: ZR), a kako to pravilno utvruje prvostupanjski sud.
Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuitelj radio kao trgovaki putnik u sektoru prodaje
H. unazad nekoliko mjeseci prije otkaza, dok je ranije radio kao trgovaki putnik u drugom sektoru.
Pravilnikom o unutranjoj organizaciji drutva s ogranienom odgovornou D.k. Z. od 1. rujna 2007.
godine utvrena su radna mjesta u okviru funkcionalnih cjelina kako to proizlazi iz l. 5. citiranog
Pravilnika, prema kojem radno mjesto trgovakog putnika je ustrojeno i u sektoru prodaje H. i u
drugim sektorima prodaje. Krajem 2008. godine izvrene su organizacijske promjene kod prednika
tuenika, to je svakako autonomno pravo poslodavca te je donesen novi Pravilnik 19. prosinca 2008.
Godine, i tim Pravilnikom je sluba prodaje organizirana tako da je zadrano radno mjesto trgovakog
putnika ali u slubi prodaje kljunim kupcima, dok je u slubi prodaje kljunim kupcima H. zadrano
samo radno mjesto voditelja slube.
U ocjeni zakonitosti otkaza ugovora o radu, prema shvaanju ovoga suda, odluno je da je
tuenik i nadalje zadrao radno mjesto trgovakog putnika koje je u novom Pravilniku oznaio kao
trgovaki putnik 1. i trgovaki putnik 2., dok nije odluno ukidanje odjeljenja unutar sektora prodaje,
pogotovo to tuenik nije dokazao da bi za obavljanje poslova trgovakog putnika u odjeljenju prodaje
kljunim kupcima i u prodajnim centrima bila potrebna posebna kvalifikacija koju imaju samo
trgovaki putnici koji su i ranije radili u tom odjeljenju, a ne i trgovaki putnici koji su radili u
odjeljenju prodaje H.. Zbog navedenog tuenik je bio duan voditi rauna o kriterijima propisanim l.
61
113. st. 3. ZR-a, a iz izvedenih dokaza proizlazi da nije postupao primjenom citirane zakonske odredbe
prije donoenja odluke o otkazu ugovora o radu tuitelju.
Tuenik je tvrdio da primjeni kriterija iz citirane zakonske odredbe nije bilo mjesta zbog
ukidanja odjela, a to po ocjeni ovoga suda nije pravilno jer je kod tuenika i nadalje ostalo radno
mjesto trgovakog putnika, pa je zato trebalo vriti usporedbu izmeu svih trgovakih putnika. Tuitelj
je u svom podnesku od 5. listopada 2010. godine (list 42-44 spisa) naveo radnike koji su ostali na radu
sa podacima o njihovom radnom stau, godinama ivota i obvezama uzdravanja, kao i svoje podatke i
usporedbom tih podataka proizlazi da je doista tuenik zadrao na radu radnika koji je imao manje
godina ivota, manje radnog staa kod tuenika i bez obveza uzdravanja u odnosu na tuitelja koji je
bio stariji radnik i po godinama ivota, i po godinama radnog staa kod tuenika, a uz to imao je i
obvezu uzdravanja dvoje djece, dok tuenik nije tvrdio da je prednost dao kriterijima koji nisu
propisani zakonom.
Stoga, na utvreno injenino stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno
pravo ije odredbe su citirane u obrazloenju pobijane presude kada je utvrdio da je otkaz nedoputen i
naloio tueniku da tuitelja vrati na rad.
PRESTANAK UGOVORA O RADU OTKAZ OTKAZNI ROK KADA OTKAZNI

ROK NE TEE
Bolovanje kada radnik nema obvezu dolaziti na rad za vrijeme otkaznog roka
(l. 113.st.2. Zakona o radu "Narodne novine" br. 149/09)
Ako je poslodavac oslobodio radnika od obveze dolaziti na rad za vrijeme trajanja
otkaznog roka, tada nastanak razloga privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) ne dovodi do
prekida tijeka ve zapoetog otkaznog roka, niti ima utjecaja na njegov istek.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuitelja za vraanje na radno mjesto zbog toga
to je tuenik za vrijeme trajanja otkaznog roka zakljuio radni odnos tuitelju.
Utvrujui odlune injenice u ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud je utvrdio da je Odlukom
o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 27. travnja 2011. godine (list
8), te Odlukom od 24. svibnja 2011. godine (list 33), tuitelju od strane tuenika redovito otkazan
ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora s otkaznim rokom od mjesec dana i dva tjedna, a
tuitelj za vrijeme trajanja otkaznog roka nema obvezu dolaziti na rad. Utvreno je i to da je po
iskoritenju godinjeg odmora, te istekom otkaznog roka tuitelju od strane tuenika zakljuen radni
odnos s danom 13. srpnja 2011. godine.
62
Ostvarenje svojih subjektivnih prava iju zatitu tuitelj trai podnoenjem tube u ovoj pravnoj
stvari, tuitelj nalazi u injenici da je otvorio bolovanje od 4. srpnja 2011. godine u vrijeme trajanja
otkaznog roka, pa smatra da za vrijeme trajanja bolovanja nije mogao tei otkazni rok.
Odredbom l. 113. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br: 149/09, dalje: ZR), odreeno je
da otkazni rok ne tee, izmeu ostalih razloga navedenih u toj odredbi i za vrijeme privremene
nesposobnosti za rad, a pod tim se podrazumijeva i bolovanje radnika. No, za primjenu ove odredbe
odluno je da li radnik za vrijeme trajanja otkaznog roka mora dolaziti na rad.
Nesporno je izmeu stranaka da je tuenik kao poslodavac donio odluku od 24. svibnja 2011.
godine, kojom je bio odluio o zahtjevu za zatitu prava tuitelja povodom otkaza ugovora o radu s
ponudom izmijenjenog ugovora na nain da je bio prihvatio istaknute zahtjeve tuitelj, i odluio je i o
tome da tuitelj za vrijeme trajanja otkaznog roka nema obvezu dolaziti na rad. Prema tome, u ovoj
pravnoj stvari ne moe se primijeniti odredba l. 113. st. 2. ZR-a, iz razloga to je tuitelju otvoreno
bolovanje zbog bolesti za vrijeme otkaznog roka kada je tuitelj bio osloboen obveze dolaska na rad.
Iz tih razloga, ne mogu se prihvatiti albeni navodi tuitelja da otkazni rok ne tee za vrijeme
bolovanja, a kako se osnovanost tubenog zahtjeva ocjenjuje upravo s obzirom na injenicu da bi zbog
bolovanja trebalo doi do prekida otkaznog roka, u tom smislu zahtjev tuitelja doista nije bio osnovan
i o tome je prvostupanjski sud dao valjano obrazloenje.
PRESTANAK UGOVORA O RADU IZVANREDNI OTKAZ RAZLOZI ZA OTKAZ

Inspekcijska zabrana obavljanja rada
(l. 108.st.1. Zakona o radu "Narodne novine" br. 149/09 i 61/11)
Zabrana obavljanja rada radniku temeljem sklopljenog ugovora o radu, izreena
pravomonom odlukom prosvjetne inspekcije zbog ustanovljene povrede zakona u postupku
izbora osobe s kojom je sklopljen ugovor o radu, predstavlja osobito vanu okolnost zbog koje
nastavak radnog odnosa vie nije mogu te opravdan razlog poslodavcu za izvanredno
otkazivanje ugovora o radu.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuitelja da se utvrdi da je odluka o izvanrednom
otkazu ugovora o radu od 21. listopada 2011. godine tuenika nedoputena.
Prvostupanjski sud je utvrdio da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21.
listopada 2011. godine tuitelju, zaposlenom na radnom mjestu domar rukovatelj centralnog grijanja
u O A. G. M. ., izvanredno otkazan ugovor o radu sklopljen dana 29. srpnja 2011. godine, a iz
obrazloenja te odluke da proizlazi da je kod tuenika obavljen inspekcijski nadzor prosvjetne
inspekcije koja je donijela odluku da se tueniku zabranjuje da tuitelj obavlja poslove domara
63
rukovatelja centralnim grijanjem, jer je zasnovao radni odnos po nezakonitim uvjetima natjeaja; da iz
rjeenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta, Uprava prosvjetne inspekcije, Odjel za
inspekcijske poslove, Podruna jedinica u O. od 17. listopada 2011. godine proizlazi da se zabranjuje
tueniku da tuitelj obavlja poslove domara rukovatelja centralnim grijanjem i da je rok izvrenja 8
dana, da alba ne odgaa njeno izvrenje.
Na temelju tako utvrenog injeninog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio
materijalno pravo i to odredbu l. 108. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, dalje: ZR). Tom je
odredbom propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu
sklopljenog na neodreeno ili odreeno vrijeme, bez obveze potivanja propisanog ili ugovorenog
otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa ili neke
druge osobito vane injenice, uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka,
nastavak radnog odnosa nije mogu.
Tuenik je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio zbog toga to je prosvjetna
inspekcija, u okviru svojih ovlasti odreenih Zakonom o prosvjetnoj inspekciji ("Narodne novine" br.
61/11, dalje: ZPI) propisanih l. 11. tog Zakona kojim se odreuje to utvruje prosvjetni inspektor u
provedbi nadzora u ustanovama koje podlijeu nadzoru, donijela odluku na temelju odredbe l. 22. st.
1. to. 3. ZPI da se tueniku zabranjuje obavljanje poslova na temelju ugovora o radu sklopljenim s
osobom u postupku u kojem je povrijeen zakon. To rjeenje prosvjetne inspekcije postalo je
pravomono i konano, a tuitelj protiv tog rjeenja nije izjavio albu u smislu odredbe l. 33. st. 2.
ZPI.
Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda osobito vana injenica kao opravdani razlog za
izvanredni otkaz ugovora o radu ne mora biti uzrokovana skrivljenim ponaanjem radnika, ve se moe
raditi o objektivnoj injenici zbog koje nastavak radnog odnosa nije mogu, a to je upravo odluka
nadlene prosvjetne inspekcije kojom je tueniku zabranjeno da tuitelj obavlja poslove domara
rukovatelja centralnim grijanjem, i tu odluku tuenik je bio duan i izvriti u smislu odredbe l. 31.
ZPI, to je i uinio donoenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
upanijski sud u Bjelovaru, G-878/12-2, od 14. VI. 2012.

Opoziv sa mjesta predsjednika uprave drutva
(l. 114.st.1. Zakona o radu "Narodne novine" br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01,
114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 proieni tekst i 68/05)
Prethodni opoziv sa mjesta predsjednika uprave drutva - objektivna je injenica zbog
koje nastavak radnog odnosa nije mogu te opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o
64
radu, ako je taj ugovor zakljuen iskljuivo radi obavljanja poslova toga radnog mjesta, i ako
njime, za sluaj opoziva sa tog radnog mjesta, nije ugovorena obveza rasporeda na druge
odgovarajue poslove.
Sud prvog stupnja na temelju ponuenih i izvedenih dokaza utvruje da je prije otkaza ugovora
o radu, dana 28. listopada 2009. godine, skuptina tuenika opozvala tuitelja sa mjesta predsjednika
uprave drutva, da tuenik tijekom postupka nije tvrdio pa onda ni dokazivao da je protiv odluke o
opozivu sa mjesta predsjednika uprave drutva pokrenuo sudski postupak u kojem bi tu odluku pobijao,
da je razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu prethodno donesena odluka skuptine o opozivu sa
mjesta predsjednika uprave, i da u otkazanom ugovoru o radu stranke nisu ugovorile za sluaj
tuiteljeva opoziva sa mjesta predsjednika uprave drutva da e tuenik tuitelja rasporediti na druge
poslove koji odgovaraju njegovoj strunoj spremi.
Temeljem navedenih utvrenja sud prvog stupnja zakljuuje da je izvanredni otkaz tuiteljeva
ugovora o radu odlukom tuenika od 28. listopada 2009. godine doputen, odnosno da je za isti
postojao opravdani razlog jer u konkretnom sluaju, kada je ugovor o radu zakljuen iskljuivo za
obavljanje poslova predsjednika uprave drutva, prethodni opoziv sa mjesta predsjednika uprave
predstavlja, u smislu odredbe l.114.st.1. Zakona o radu (NN broj 137/04 proieni tekst, 68/05 u
daljnjem tekstu: ZOR), osobito vanu injenicu zbog koje nastavak radnog odnosa vie nije mogu
jer je opozivom s mjesta predsjednika uprave prestala i svrha zbog koje je otkazani ugovor zakljuen.
Odredbom l.114.st.1. ZOR-a je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za
otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodreeno ili odreeno vrijeme, bez obveze potivanja otkaznog
roka, ako zbog osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito vane
injenice, uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa
nije mogu. Razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe l.114.st.1. ZOR-a mogu ali ne moraju nuno
biti radnje radnika kojima on ini neku teku povredu obveza iz radnog odnosa, ve to moe biti i neka
druga injenica koja ne predstavlja povredu radne obveze od strane radnika, neke druge okolnosti zbog
kojih se sklopljeni ugovor o radu vie ne moe izvravati, odnosno okolnosti zbog kojih prestaje svrha
zbog koje je ugovor zakljuen.
Stoga su neutemeljene albene tvrdnje da prethodni opoziv sa mjesta predsjednika uprave, a
priori nikada ne moe biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Istina, opoziv sa mjesta
predsjednika uprave ne mora nuno uvijek predstavljati razlog za otkaz, no i prema ocjeni ovog
drugostupanjskog suda, kako to pravilno utvruje i sud prvog stupnja, u konkretnom sluaju opoziv
tuitelja sa mjesta predsjednika uprave predstavlja osobito vanu injenicu zbog koje nastavak radnog
odnosa po zakljuenom ugovoru o radu nije mogu. Za ovakav zakljuak suda prvog stupnja odluno je
utvrenje da su stranke dana 1. sijenja 2009. godine (list 7 do 10) zakljuile ugovor o radu iskljuivo
za obavljanje poslova predsjednika uprave drutva. Navedenim ugovorom nije ugovoreno da e tuitelj,
osim poslova predsjednika uprave, koji su pobrojani i opisani u l.3. ugovora, obavljati i jo neke druge
poslove kod tuenika, a nije ugovorena ni obveza tuenika da e tuitelja, za sluaj opoziva sa mjesta
predsjednika uprave, rasporediti na neke druge poslove koji odgovaraju njegovoj strunoj spremi.
Donoenjem odluke kojom je tuitelj opozvan sa mjesta direktora (predsjednika uprave) drutva,
65
tuitelj vie nije u mogunosti obavljati dunost direktora, odnosno ne moe obavljati one poslove zbog
kojih je otkazani ugovor sklopljen, to znai da se osnovna svrha ugovora vie ne moe ispunjavati, to
onemoguava nastavak radnog odnosa po ugovoru od 1. sijenja 2009. godine, a tuenik ga nakon
opoziva sa mjesta predsjednika uprave drutva, protivno njegovim albenim tvrdnjama, nije duan
rasporediti na neke druge poslove jer takvu obvezu nije preuzeo zakljuenim ugovorom o radu.
Prema tome pravilno je utvrenje suda prvog stupnja da u konkretnom sluaju opoziv tuitelja
sa mjesta predsjednika uprave predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe
l.114.st.1. ZOR-a, pa se suprotne albene tvrdnje tuitelja ne prihvaaju.

Inventurni manjak otkaz zamjeniku poslovoe
(l. 108.st.1. Zakona o radu "Narodne novine" br. 149/09)
Kada je aktom poslodavca (Pravilnik o radu) propisano da zamjenik poslovoe
samostalno organizira rad i poslovanje prodavaonice kada ne radi poslovoa, i ako nije
propisana njihova suodgovornost za materijalno i financijsko poslovanje prodavaonice, utvreni
inventurni manjak razlog je za otkaz ugovora o radu zamjeniku poslovoe samo ako ga je on
sam prouzroio ili je on posljedica propusta u obavljanju poslova radnog mjesta zamjenika
poslovoe.
U ovoj pravnoj stvari bilo je sporno izmeu stranaka je li otkaz ugovora o radu na neodreeno
vrijeme kojeg je tuenik dao tuitelju Odlukom od 30. prosinca 2009. godine nedoputen, odnosno je li
tuitelj poinio osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa ili postoje neke druge osobito vane
injenice zbog kojih, uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog
odnosa nije mogu, kao to to propisuje odredba l. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br:
149/09, dalje: ZR).
Iz otkaza Ugovora o radu od 30. prosinca 2009. godine (list 13), proizlazi da se tuitelju
otkazuje Ugovor o radu zbog osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa, jer je nakon provedene
inventure poslodavac u poslovnici B. utvrdio manjak robe na zalihama u vrijednosti robe od 39.371,01
kunu,
Iz priloenog ugovora o radu zakljuenog izmeu tuitelja i tuenika (list 8.) proizlazi da je
tuitelj obavljao poslove zamjenika poslovoe, a prema l. 8. tog Ugovora o rasporedu radnog vremena
odluuje uprava drutva. Iz l. 12. Ugovora o radu proizlazi da e radnik povjerene mu poslove i
zadatke izvravati u skladu s vaeim propisima, odredbama ovog Ugovora i aktima drutva. Jedan od
akata drutva je i Pravilnik o radu tuenika (list 99), ali i opis poslova koji je kao prilog sastavni dio tog
66
Pravilnika, pa kada je tuitelj potpisao Ugovor o radu, potvrujui da je upoznat s aktima tuenika,
pravilno prvostupanjski sud utvruje da je tuitelj osnovano smatrao da kao zamjenik poslovoe
odgovara za rad poslovnice u ono vrijeme kada poslovoa nije na radu.
Prema opisu poslova zamjenika poslovoe vidljivo je da je doista rad poslovoe i zamjenika
poslovoe morao biti organiziran na nain da svaki radi u svojoj smjeni. Prvostupanjski sud je pravilno
utvrdio, a to tuenik takoer nije valjano osporio, da je poslovoa prodavaonice tuenika M.L. radio
iskljuivo u prvoj smjeni, te je odredio da tuitelj kao njegov zamjenik radi jedan tjedan u prvoj smjeni,
a drugi tjedan u drugoj smjeni, pa je upravo poslovoa dopustio da svakog drugog tjedna u drugoj
smjeni nema niti poslovoe, niti zamjenika poslovoe. U ovakvom postupanju prvostupanjski sud vidi i
odgovornost tuenika kao poslodavca koji je propustio drugaije odreeno organizirati raspored radnog
vremena poslovoe i zamjenika poslovoe, i time omoguio da dio radnog vremena i to svakog drugog
tjedna u poslijepodnevnoj smjeni u poslovnici B. nema radnika koji bi odgovarao za pravilnost rada
poslovnice. Ovakvo utvrenje prihvaa i ovaj drugostupanjski sud, time da u tom dijelu treba uzeti u
obzir i to da prema opisu poslova radnog mjesta zamjenika poslovoe ne proizlazi da je zajedno s
poslovoom tuitelj bio suodgovoran za poslovanje prodavaonice, a niti proizlazi i to da bi zajedno s
poslovoom bio odgovoran za inventurno stanje robe.
Da bi se moglo smatrati da je tuitelj odgovoran za inventurni manjak, tada je tuenik bio duan
dokazati da je tuitelj u obavljanju poslova radnog mjesta zamjenika poslovoe uinio takve propuste
u pogledu zaprimanja robe, njenog razduenja ili neke druge propuste koji bi prouzroili navedeni
manjak, kao to to pravilno utvruje i prvostupanjski sud. Tuenik, na kojemu je prema odredbi l. 131.
st. 3. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, nije dokazao da je
tuitelj bio odgovorna osoba za zaduivanje robom i da je odgovorna osoba za utvreni manjak robe, a
niti to da je svojim postupanjem u radu prouzroio taj manjak.
PRESTANAK UGOVORA O RADU OTKAZ S PONUDOM IZMIJENJENOG

UGOVORA
Odluka o smanjenju plae s osnova negativne stimulacije
(l.115. Zakona o radu "Narodne novine" br. 149/09)
Umanjenje plae s osnova negativne stimulacije (zbog ispodprosjenih rezultata rada) nije
izmjena postojeeg ugovora o radu (odredbe o plai) pa za njenu doputenost i valjanost nije
potrebno otkazivanje ugovora s ponudom novog, ve ispunjenje pretpostavki propisanih vaeim
normativnim aktom (Pravilnik o radu) to utvruje poslodavac svojom odlukom.
Osnovano u albi tuenik istie albeni razlog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog
stanja, a posljedino i pogrene primjene materijalnog prava.
67
Naime, odluujui o dijelu tubenog zahtjeva tuiteljice kojim trai ponitenje odluke tuenika
broj 02-561/10 od 13. travnja 2010. Godine, kojom se tuiteljici smanjuje plaa i naknada plae za
mjesec oujak 2010. godine za 10%, prvostupanjski sud je zakljuio da tuenik nije ovlaten tuiteljici
smanjiti plau za 10% za mjesec oujak 2010. godine smatrajui da je radni odnos ugovorni odnos tako
da poslodavac jednostranom odlukom nije ovlaten radniku umanjiti plau niti s osnova negativne
stimulacije, ve je za to potrebna suglasnost obiju strana, a za sluaj nepostojanja suglasnosti radnika
poslodavac ima mogunost otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kao to to
ureuje l. 115. Zakona o radu ("Narodne novine", br: 149/09, dalje: ZR).
Ovakav zakljuak prvostupanjskog suda ne moe se prihvatiti, jer u ovoj pravnoj stvari se ne
radi o tome da tuenik eli izmijeniti ugovor o radu u pogledu plae tuiteljici koji bi se odnosio za
neko budue razdoblje u kontinuitetu, ve se radi o tome da je tuenik primjenjujui svoje ovlasti
odreene l. 46. Pravilnika o radu donio odluku o umanjenju plae tuiteljici za 10%. Tom odredbom
l. 46. Pravilnika o radu tuenika odreeno je da za ostvarene natprosjene rezultate rada zaposleniku
se moe uveati osnovna plaa do 20%, a za ostvarene ispodprosjene rezultate rada zaposleniku se
moe umanjiti plaa do 20% i rjeenje o uveanju i umanjenju osnovne plae donosi direktor na
prijedlog rukovoditelja poslovne jedinice.
Odredbom l. 126. ZR-a odreeno je na koji nain se donosi Pravilnik o radu, a st. 6. je
odreeno da radniko vijee moe kod nadlenog suda traiti da nezakoniti Pravilnik o radu ili neke
njegove odredbe oglasi nitetnima. Iz injeninih utvrenja tijekom prvostupanjskog postupka ne
proizlazi da je u tom dijelu Pravilnik o radu poniten, pa stoga on proizvodi i dalje pravne uinke, to
znai da tuenik kao poslodavac moe isplaivati veu plau za ostvarene natprosjene rezultate rada, a
za ostvarene ispodprosjene rezultate rada plaa se moe umanjiti za 20%.
OSTVARIVANJE PRAVA I OBVEZA IZ RADNOG ODNOSA RJEAVANJE

RADNOG SPORA PRETHODNO OBRAANJE POSLODAVCU
Nain dostave zahtjeva za zatitu prava poslodavcu
(l.128. u svezi l.129.st.1. Zakona o radu "Narodne novine" br. 149/09)
Nain dostave propisan odredbom l.128. Zakona o radu odnosi se na odluke poslodavca
koje on dostavlja radniku, a ne i na pismena radnika (zahtjev za zatitu prava) kod prethodnog
obraanja poslodavcu, pa je stoga ostvareno pravo na sudsku zatitu protiv odluke o otkazu ako
je radnik zahtjev za zatitu povrijeenog prava uputio poslodavcu potom preporueno, pri
emu za raunanje rokova iz l.129. Zakona o radu nije odluno kada je zahtjev stigao
poslodavcu ve kada je isti predan na potu.
68
Osnovano tuitelj u albi iznosi tvrdnju da je prvostupanjski sud pogreno ocijenio osnovanim
prigovor tuenika o preuranjenosti tube pozivom na odredbu iz l. 128. Zakona o radu ("Narodne
novine" br. 149/09, 61/11- dalje ZR).
Naime, odredbom l. 128. Zakona o radu propisan je nain dostave odluke o otkazu ugovora o
radu, i odluka donesenih u postupcima iz l. 129. tog Zakona, a koji propisuje sudsku zatitu prava iz
radnog odnosa. Dakle, pravilnim tumaenjem citirane zakonske odredbe njome je propisan nain
dostave odluka koje donosi poslodavac i dostavlja ih radniku.
Kada se radi o zatiti prava radnika kao to je to u konkretnom sluaju, odnosno podnoenju
zahtjeva za zatitu prava protiv odluke poslodavca citirana zakonska odredba se ne primjenjuje, a niti je
mogue primijeniti odredbe Zakona o parninom postupku, pogotovo ne odredbu l. 144. st. 1 i st. 2.
ZPP-a. Stoga za ocjenu pravovremenosti podnoenja tube i njezine doputenosti, jer je podnoenje
zahtjeva za zatitu prava poslodavcu procesna pretpostavka od koje ovisi doputenost tube (l. 129. st.
3. ZR), valja utvrditi da li je tuitelj u zakonom propisanom roku (l. 129. st. 1. ZR) podnio zahtjev za
zatitu povrijeenog prava poslodavcu putem pote preporueno ili predajom tog zahtjeva neposredno
poslodavcu.
Uvidom u spis utvreno je da je tuitelj dana 22. rujna 2011. godine predao na potu
preporueno, zahtjev za zatitu prava i taj dan smatra se i danom predaje zahtjeva poslodavcu
tueniku, pa se od toga dana rauna i poetak roka za podnoenje tube sudu. Valja jo dodati da je
zahtjev za zatitu prava, predan 22. rujna 2011. godine na potu preporueno, predan u zakonom
propisanom roku od 15 dana od dana dostave odluke o otkazu, jer je tuitelj tvrdio da je odluku o
otkazu primio 16. rujna 2011. godine, a to tuenik nije osporavao. Tuba u ovom predmetu podnesena
je 18. listopada 2011. godine, pa je tuba podnesena u roku propisanom l. 129. st. 2. ZR-a.
OSTVARIVANJE PRAVA I OBVEZA IZ RADNIH ODNOSA ZASTARA

POTRAIVANJA IZ RADNOG ODNOSA
Trabina naknade plae neisplaene zbog nezakonitog otkaza poetak tijeka roka
zastare
(l. 135. Zakona o radu "Narodne novine" br. 149/09 i l.215. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05 i 41/08)
Kada radnik nije radio zbog nezakonite (nedoputene) odluke poslodavca o otkazu
ugovora o radu, zastara radnikove trabine naknade neisplaenih plaa zapoinje tei prvog
idueg dana nakon pravomonosti presude kojom je odluka poslodavca o otkazu utvrena
nezakonitom.
69
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuiteljice za isplatu razlike naknade plae koju
nije ostvarila kod tuenika zbog nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom sklapanja
ugovora pod izmijenjenim uvjetima, koju je tuenik donio 5. studenoga 2007. godine. Odredbom l. 5.
Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09 - dalje:ZR), odreene su temeljne obveze i prava iz radnog
odnosa, pa je stavkom 1. tog lanka odreeno da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati
posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plau. Dakle, plaa se isplauje nakon obavljenog rada, kao to to
odreuje i l. 84. st. 1. ZR-a, no kada radnik ne radi zbog razloga do kojega je dolo krivnjom
poslodavca, kao to je to nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu, tada radnik ima pravo na naknadu
plae koju bi ostvario da nije dolo da takve odluke poslodavca, kao to to odreuje l. 87. st. 3. ZR-a.
Odredbom l. 135. ZR-a odreeno je da ako ovim ili drugim zakonom nije drugaije odreeno,
potraivanje iz radnog odnosa zastarijeva za 3 godine. Nadalje, odredbom l. 215. st. 1. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", br: 35/05 i 41/08 dalje: ZOO) odreeno je da zastara
poinje tei prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako
zakonom za pojedine sluajeve nije neto drugo propisano. Rok zastare za potraivanje naknade plae
poinje tei od pravomonosti presude kojom je odluka tuenika o otkazu ugovora o radu s ponudom
izmijenjenog ugovora utvrena nezakonitom, jer odluka kojom se nalae tueniku da tuiteljici
omogui obavljanje poslova u skladu s ugovorom o radu od 29. oujka 1996. godine, ima konstitutivan
karakter, pa sve dok o nezakonitom prestanku ugovora o radu nije pravomono odlueno, tuiteljica
nije niti mogla potraivati naknadu plae.
S obzirom na to da je odluka tuenika o otkazu ugovora o radu s ponudom sklapanja ugovora
pod izmijenjenim uvjetima od 5. studenoga 2007. godine nedoputena, to je utvreno pravomonom
presudom Opinskog suda u D. P-151/08-39 od 13. listopada 2008. godine, koja je postala
pravomona dana 22. sijenja 2009. godine, a tuba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 27. svibnja
2011. godine, proizlazi da je ta tuba podnesena u zakonom predvienom roku od tri godine.
V. GRAANSKO PROCESNO PRAVO

PARNINI POSTUPAK
SUDOVI STVARNA NADLENOST TRGOVAKIH SUDOVA
Spor izmeu pravne osobe i obrtnika
(l.34.b t.1. Zakona o parninom postupku "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11)
70
Stvarna nadlenost trgovakih sudova u sporu izmeu pravne osobe i obrtnika odreena
je iskljuivo prema personalnom kriteriju pa za nju nije odluno radi li se o sporu u vezi sa
djelatnou obrtnika.
Opinski sud u B. rjeenjem broj P-249/2011-2 od 9. oujka 2011. godine proglasio se stvarno
nenadlenim (to. I. izreke), te je odluio da e se nakon pravomonosti tog rjeenja predmet ustupiti
Trgovakom sudu u B. kao stvarno i mjesno nadlenom sudu (to. II. izreke).
Predmet spora je zahtjev tuitelja koji je pravna osoba protiv tuenika koji je obrtnik za isplatu
reijskih trokova za poslovni prostor koji je u zakupu tuenika, sve to prema Ugovoru broj 212 o
zakupu zemljita za poslovni prostor, prema kojem Ugovoru i to l. 5. reijski trokovi (potronja
elektrine energije, trokovi odvoza smea, komunalna i vodoprivredna naknada, troak potronje
vode) padaju na teret zakupnika.
Kako se dakle ovdje radi o sporu izmeu tuitelja koji je pravna osoba i tuenika koji je
obrtnik, a ne radi se o sporovima u kojima prema l. 34. st. 1. Zakona o parninom postupku ("Narodne
novine" br. 148/11- proieni tekst - dalje: ZPP) uvijek sude opinski sudovi, to je prvostupanjski sud
pravilno zakljuio da je za suenje u tom predmetu stvarno nadlean trgovaki sud sukladno l. 34.b.
st. 1. ZPP-a, pri emu nije odluno da li se radi o sporu u vezi s djelatnou stranaka.
SUDOVI STVARNA NADLENOST TRGOVAKIH SUDOVA

Spor izmeu lana drutva i drutva u svezi upravljanja drutvom i voenjem poslova
drutva parnica za naknadu tete
(l.34.b t.3. Zakona o parninom postupku "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11)
Kada lan drutva (dioniar) tui trgovako drutvo za naknadu tete koja je posljedica
umanjenja imovine drutva uslijed prekomjernog zaduivanja drutva te nepotrebnog
optereenja ili otuenja njegove imovine od strane uprave drutva, za suenje je stvarno
nadlean trgovaki sud jer se radi o sporu koji proizlazi iz naina (nepravilnog ili nezakonitog)
upravljanja i voenja poslova drutva.
Donosei pobijano rjeenje prvostupanjski sud je ocijenio da se u ovoj pravnoj stvari radi o
sporu izmeu lana drutva i drutva koji se tie upravljanja drutvom i voenjem poslova drutva, pa
primjenom odredbe l. 34.b. toka 3. Zakona o parninom postupku ("Narodne novine" br. 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) zakljuuje da je
za suenje u ovoj pravnoj stvari stvarno i mjesno nadlean Trgovaki sud u Z..
71
I prema ocijeni ovog drugostupanjskog suda, a uzimajui u obzir injenine navode tube, radi
se o sporu izmeu tuitelja s jedne strane, kao lana drutva koji ima dionice tuenika - trgovakog
drutva, te tuenika s druge strane kao trgovakog drutva, a spor se zasniva na upravljanju drutvom i
voenju poslova drutva, koji prema navodima tuitelja predstavljaju nezakonito postupanje uslijed
kojeg tuitelj kao lan drutva trpi tetu zbog umanjenja imovine drutva. Prema tome, radi se o sporu
izmeu lana drutva i drutva koji se tie upravljanja drutvom i voenju poslova drutva za koji je
prema odredbi l. 34.b. toka 3. ZPP-a stvarno nadlean trgovaki sud.
Za ocjenu zakonitosti pobijanog rjeenja neodluni su albeni navodi tuitelja u kojima istie
da se radi o sporu za naknadu tete koju je tuitelju nanijela uprava drutva, i da se radi o graanskoj
odgovornosti uprave za radnje fizikih osoba lanova uprave drutva, koji su u poslovanju drutva
prekomjerno zaduili, opteretili nekretnine i otuili tako zaduene nekretnine, jer upravo ovakvo
postupanje drutva odnosi se na upravljanje i voenje poslova drutva, a u vezi kojeg postoji spor
izmeu tuitelja kao lana tog drutva i tuenika kao drutva. Tuitelj se ne moe smatrati treom
osobom u smislu odredbe l. 1062. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i
41/08 - dalje: ZOO), jer u ovom obvezno-pravnom odnosu on je lan drutva kao njegov dioniar, pa
svako postupanje drutva u pogledu upravljanja imovinom drutva treba sagledavati kroz taj meusobni
odnos, pa kada i doe do spora, neovisno o njegovoj vrsti, izmeu lana drutva i drutva koji se, kao u
ovom sluaju, odnosi na upravljanje drutvom i donoenjem razliitih odluka koje utjeu na poslovanje
i imovinu drutva, tada je za takav spor nadlean trgovaki sud.
upanijski sud u Bjelovaru, G-1877/11-3 od 3.I 2011.
MESNA NADLENOST NADLENOST U SPOROVIMA ZA NAKNADU TETE

U sporu s meunarodnim elementom u kojem postoji nadlenost suda RH
(l.52.st.1. Zakona o parninom postupku "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11)
Meunarodni element (tuenik je strana pravna osoba bez ope mjesne nadlenosti u RH)
u sporu o izvanugovornoj odgovornosti za tetu ne iskljuuje primjenu odredbe o izberivoj
mjesnoj nadlenosti suda prema mjestu poinjenja tetne radnje ili prema mjestu gdje je tetna
posljedica nastupila.
U ovoj pravnoj stvari tuitelj je podnio tubu protiv tuenika U. U. e. n. s., R. de G. 46, CH
1260 N.2, vicarska, radi naknade neimovinske tete, i pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije
mjesno nadlean za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
Prvostupanjski sud je utvrdio da se u ovom sporu radi o izvanugovornoj odgovornosti za tetu, a
kako je tuenik u ovom sporu strana pravna osoba koja ima sjedite u vicarskoj, radi se o sporu s
meunarodnim elementom. Iz tih razloga se prema odredbi l. 27. Zakona o parninom postupku
72
(Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11
dalje:ZPP) o nadlenosti suda u Republici Hrvatskoj primjenjuju propisi odreeni zakonom ili
meunarodnim ugovorom, a postupanje u takvim sluajevima propisuje Zakon o rjeavanju sukoba
zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (NN 53/91, dalje: ZRSZ). Odredbom l. 53.
st. 1. ZRSZ odreeno je da u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za tetu nadlenost suda
Republike Hrvatske postoji ako ta nadlenost postoji prema odredbama l. 46. i od l.50. do 52. ovog
Zakona ili ako je teta nastala na teritoriju Republike Hrvatske.
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je teta nastala za tuitelja na teritoriju Republike
Hrvatske, a u tom sluaju kada prema odredbi l. 53. st. 1. ZRSZ postoji nadlenost suda Republike
Hrvatske za suenje, tada se mjesno nadleni sud utvruje prema odredbama l. 52. ZPP-a. Odredbom
l. 52. st. 1.ZPP-a odreeno je da je za suenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za tetu,
osim suda ope mjesne nadlenosti, nadlean i sud na ijem je podruju tetna radnja poinjena ili sud
na ijem je podruju tetna posljedica nastupila.
Odredba l. 52. st. 1. ZPP-a prema kriteriju suda ope mjesne nadlenosti ne moe se primijeniti
u konkretnom sluaju, ali to ne znai da se za odluku o tome koji je sud mjesno nadlean, ne mogu
primijeniti druga dva kriterija odreivanja mjesne nadlenosti, a to je prema podruju gdje je tetna
radnja poinjena ili prema podruju gdje je tetna posljedica nastupila. Uz tu odredbu o odreivanju
mjesne nadlenosti suda moe se primijeniti i odredba lanka 58. st. 3. ZPP-a , kojom je propisano da u
sporovima protiv osobe koja u Republici Hrvatskoj nema ope mjesnu nadlenost, za obveze koje treba
ispuniti u Republici Hrvatskoj, tuba se moe podnijeti sudu na ijem podruju tu obvezu treba
ispuniti.
upanijski sud u Bjelovaru, G-1760/12-2, od 31.VIII. 2012.
PUNOMONICI ODVJETNIK KAO PUNOMONIK - OPENITO

Uskrata zastupanja zbog sukoba interesa
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, i l.9.st.1.al.1. i l.10.st.1. Zakona o odvjetnitvu
"Narodne novine" br. 9/94, 117/08, 50/09, 18/11)
Razlozi (sukob interesa) zbog kojih je odvjetnik, prema propisima (Zakon o odvjetnitvu,
Kodeks odvjetnike etike) koji reguliraju obavljanje odvjetnike djelatnosti, duan uskratiti
stranci pruanje pravne pomoi odnosno otkazati punomo, ne ine valjanu osnovu na kojoj bi
sud u parninom postupku mogao uskratiti zastupanje punomoniku odvjetniku temeljem
izdane mu uredne punomoi, jer se ne radi o osobi koja ne moe biti punomonik u smislu
odredbe l.89.a ZPP-a.
73
Sud prvog stupnja donio je rjeenje kojim je uskratio Z.G., odvjetniku iz Zajednikog
odvjetnikog ureda Z.G., T.F.-G., i H.M. iz B., zastupanje tuiteljice u ovom parninom predmetu.
Nije sporno da u ovrnom predmetu prvostupanjskog suda broj Ovr-1308/09, koji je pokrenut
prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja (u ovom predmetu tuenika) H.u.za o. Z., protiv ovrenika M. P. i
B. P. (takoer tuenika u ovom predmetu), radi ovrhe na nekretninama, ovrenike na temelju punomoi
zastupaju odvjetnici Zajednikog odvjetnikog ureda Z. G., T. F.-G., i H.M. iz B.. Nije sporno da je u
navedenom ovrnom predmetu V.P., takoer zastupana po odvjetnicima navedenog odvjetnikog
ureda, kao trea osoba podnijela prigovor protiv ovrhe, povodom kojega je upuena na predmetnu
parnicu protiv ovrhovoditelja i ovrenika (predmet prvostupanjskog suda broj P-94/11).
Pravilan je zakljuak prvostupanjskog suda da su u konkretnom sluaju ovrni predmet tog suda
broj Ovr-1308/09 i predmetna parnica koja je iz njega proizale pravno povezane stvari, te da su u
ovom parninom predmetu tuiteljica (trea osoba u ovrnom postupku) s jedne strane te tuenici M.P.
i B.P. (ovrenici u ovrnom postupku) s druge strane, protivne stranke.
Odredbom l. 9. st. 2. alinejom 1. Zakona o odvjetnitvu ("Narodne novine" broj 9/94, 117/08,
50/09, 75/09, 18/11 dalje: ZO), te odredbom pravila 46. toke 1. Kodeksa odvjetnike etike
("Narodne novine" broj 64/07 i 72/08), odreeno je da je odvjetnik duan uskratiti pruanje pravne
pomoi ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu u istoj stvari ili stvari koja
je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje stranke, dao im pravni savjet ili od njih
primio uputu. Odredbom l. 10. st. 1. ZO propisana je obveza odvjetnika da otkae punomo ako
ustanovi da postoje razlozi zbog kojih je duan uskratiti pruanje pravne pomoi. Primjenjujui
odredbu l. 9. st. 2. alineju 1. ZO, prvostupanjski sud je pobijanim rjeenjem odvjetniku Z.G. uskratio
zastupanje tuiteljice V. P. u ovom parninom predmetu.
Prema odredbi l. 90. st. 1. Zakona o parninom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, i 57/11 dalje: ZPP) sud e u parninom
postupku uskratiti zastupanje osobi koja se pojavi kao punomonik stranke iako to ne moe biti prema
odredbama l. 89.a ZPP-a. Prema odredbama l. 89.a ZPP-a stranku kao punomonik moe zastupati
odvjetnik, ako zakonom nije drugaije odreeno; zatim osoba koja je sa strankom u radnom odnosu,
ako je potpuno poslovno sposobna; te srodnik po krvi u pravnoj liniji, brat, sestra ili brani drug ako
je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom. Iz navedenih odredbi slijedi da sud
uskrauje zastupanje samo onoj osobi koja ne ulazi u krug osoba koje prema odredbama lanka 89.a
ZPP-a mogu zastupati stranku, a nije ovlaten uskratiti zastupanje odvjetniku koji svoju stranku zastupa
na temelju uredne punomoi, unato propisima iz l. 9. st. 2. alineje 1. ZO i pravila 46. toke 1.
Kodeksa odvjetnike etike, koje je prvostupanjski sud pravilno protumaio.
Ukoliko u nastavku postupka tuiteljica i odvjetnici iz navedenog odvjetnikog ureda ustraju na
realizaciji zastupanja tuiteljice na temelju uredne punomoi, tada prvostupanjski sud nema ovlasti
otkloniti pravo zastupanja tuiteljice po tim punomonicima, ve u sluaju ocjene da su se
74
punomonici tuiteljice ogrijeili o odredbe Kodeksa odvjetnike etike u smislu l. 71. ZO, moe samo
dati odreenu inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka protiv punomonika tuiteljice u smislu
odredbe l. 74. ZO.
PARNINI TROKOVI OSTALA PRAVILA O NAKNADI PARNINIH

TROKOVA
Priznanje tubenog zahtjeva osiguratelja kojem nije podnesen odtetni zahtjev
(l.157. Zakona o parninom postupku "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11)
Odgovorni osiguratelj (tuenik), kojem oteenik (tuitelj) prije podnoenja tube nije
podnio odtetni zahtjev u skladu sa odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i
koji je nakon primitka tube odmah u cijelosti priznao tubeni zahtjev, nije dao povoda
pokrenutoj parnici pa stoga nije ni duan naknaditi parnini troak tuitelju, ve je tuitelj
duan njemu naknaditi prouzroeni troak.
Prvostupanjski sud je presudom na temelju priznanja broj Pn-7716/08-5 od 16. prosinca 2008.
godine naloio tueniku da isplati tuiteljici naknadu neimovinske tete od 103.000,00 kn zajedno sa
zateznim kamatama te imovinske tete u iznosu od 5.400,00 kn sa zateznim kamatama. Kako prilikom
donoenja te presude nije odluio i o trokovima postupka obje stranke podnijele su prijedlog za
donoenje dopunskog rjeenja o trokovima postupka pa je prvostupanjski sud upravo i donio pobijano
rjeenje kojim je naloio tuiteljici da tueniku nadoknadi parnini troak, a nju odbio sa zahtjevom za
naknadu parninog troka pozivom na odredbu l. 157. Zakona o parninom postupku ("Narodne
novine" br. 148/11- proieni tekst - dalje: ZPP).
Suprotno albenim navodima tuiteljice po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno
primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tuiteljice za naknadu parninog troka, a usvojio
zahtjev tuenika.
Naime, tuiteljica je podnijela tubu radi toga to je kao pjeakinja ozlijeena u prometnoj
nesrei koja se dogodila dana 10. lipnja 2007. godine a koju prometnu nesreu je skrivila osiguranica
tuenika pa upravo radi toga je i podnijela tubu protiv tuenika radi isplate neimovinske i imovinske
tete. Odredbom l. 12. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br.
151/05 i 36/09) propisano je da e se tuba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne
osobe prije proteka roka iz stavka 1 tog lanka smatrati preuranjenom. Odredbom stavka 1. citiranog
lanka istog Zakona je naime propisano da je odgovorni osiguratelj duan u sluaju neimovinske tete
najkasnije u roku od 30 dana, a u sluaju imovinske tete najkasnije u roku od 14 dana od dana
podnoenja odtetnog zahtjeva oteenoj osobi dostaviti obrazloenu ponudu za naknadu tete, ako su
75
odgovornost za naknadu tete, te visina tete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor ako su
odgovornost za naknadu tete ili visina tete sporni.
Tuenik tvrdi da tuiteljica nije podnijela odtetni zahtjev tueniku, a tuiteljica doista u tubi ni
ne tvrdi da bi to uinila, a niti je priloila uz tubu odtetni zahtjev, pa kako je tuenik odmah u
odgovoru na tubu priznao tubeni zahtjev tuiteljice te oito nije dao povoda za tubu, to je onda
pravilan zakljuak prvostupanjskog suda da je tuiteljica duna tueniku naknaditi parnine trokove, a
sukladno l. 157. ZPP-a.
PARNINI TROKOVI OSTALA PRAVILA O NAKNADI PARNINIH

TROKOVA
Pravovremenost zahtjeva za naknadu parninog troka - nakon preinake meupresude
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11)
Donoenjem odluke o osnovanosti osnove (meupresude) tubenog zahtjeva ne zavrava
raspravljanje u parnici, niti njome sud odluuje o trokovima postupka, pa stoga, kada
drugostupanjski sud tu odluku preinai na nain da obije tubeni zahtjev, tuenik je ovlaten
postaviti zahtjev za naknadu parninog troka u roku od 15 dana od dana primitka
drugostupanjske odluke.
S obzirom na albene navode tuitelja u kojima postavlja pitanje do kada je tuenik bio duan
predati zahtjev za naknadu trokova, sporno je izmeu stranaka je li zahtjev za naknadu trokova
postupak tuenika pravovremen. Iz sadraja spisa P-171/09 proizlazi da je tuenik primio
drugostupanjsku presudu upanijskog suda u P. G-74/09-2 dana 26. studenog 2010. godine, dok je
njegov zahtjev za troak parninog postupka zaprimljen u sudu 13. prosinca 2010. godine.
Prema ocijeni ovoga drugostupanjskog suda tuenik ima pravo na troak parninog postupka
odgovarajuom primjenom odredbe l. 164. st. 8. Zakona o parninom postupku "Narodne novine"
br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 dalje: ZPP), u roku
od 15 dana od dostave odluke na temelju koje je saznao da je postupak pravomono zavren, a to je
odluka upanijskog suda u P. G-74/09-2 od 16. studenog 2010. godine, kojom je potvrena
djelomina presuda Opinskog suda u P. broj P-102/08-20 od 4. prosinca 2008. godine, kojom je
odbijen kao neosnovan dio tubenog zahtjeva tuitelja, a preinaena meupresuda na nain da je
odbijen preostali dio tubenog zahtjeva tuitelja za naknadu tete. Tom je drugostupanjskom presudom
parnini postupak pravomono zavren.
76
Donoenju meupresude od strane prvostupanjskog suda prethodio je postupak u kojem su
sazreli uvjeti za donoenje odluke o osnovanosti zahtjeva, a takvo raspravljanje ogranieno je na
utvrenje injenica o kojima ovisi ta odluka, dok bi se raspravljanje o visini tubenog zahtjeva
nastavilo tek s pravomonou meupresude. To znai da bi se tek nastavljanjem tog postupka stekli
uvjeti za utvrivanje injenica koje utjeu na visinu trabine, nakon ega bi se raspravljanje zavrilo, a
do zavretka tog raspravljanja stranke bi bile dune staviti zahtjev za trokove parninog postupka kao
to to propisuje lanak 164. st. 3. ZPP-a. No, kada je odlukom drugostupanjskog suda kojim je
preinaena prvostupanjska odluka o meupresudi parnini postupak zavren, tada vie nema nastavka
raspravljanja o visini zahtjeva i tek tada stranka koja uspijeva u tom postupku stjee mogunost
podnoenja zahtjeva za troak parninog postupka, a to je tuenik i uinio podnoenjem svojeg
zahtjeva. Iz tih razloga prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odluio o
trokovima parninog postupka i neosnovano o tome u albi prigovara tuitelj.
ALBA PROTIV PRESUDE RAZLOZI ZA ALBU APSOLUTNO BITNE

POVREDE
UTEMELJENJE
ODLUKE
SUDA
NA
NEDOPUTENIM
RASPOLAGANJIMA STRANAKA
Priznanje tubenog zahtjeva jednog nasljednika bez suglasnosti ostalih sunasljednika
(l.354.st.2.t.4. Zakona o parninom postupku "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11)
Priznanje tubenog zahtjeva za utvrenje prava vlasnitva na nekretnini koja je u
pravnom statusu nasljednike zajednice, uinjeno samo od strane jednog nasljednika bez
suglasnosti i pristanka ostalih sunasljednika, nedoputeno je raspolaganje jer je protivno
prisilnom propisu, pa sud ini bitnu povredu postupka ako na njemu utemelji presudu na
temelju priznanja.
U zemljinoj knjizi kao zemljinoknjini suvlasnici predmetne nekretnine upisani su D. B. u
1/2 dijela, N.S. u 1/8 dijela, M.S. u 1/8 dijela te Z.S. u 1/4 dijela, kako to i proizlazi iz izvatka iz
zemljine knjige (list 3 spisa P-896/07).
Iz spisa proizlazi, a kako je to naveo sam tuitelj u protutubi, pa i M.S. u svojoj tubi radi
uznemiravanja prava vlasnitva da je Z.S. umro te da su njegovi nasljednici M. i N. Nitko ne tvrdi niti
iz spisa proizlazi da bi iza Z.S. bila provedena ostavinska rasprava i doneseno rjeenje o nasljeivanju
pa se u pogledu suvlasnikog dijela Z.S. radi o nasljednikoj zajednici sukladno l. 141. Zakona o
nasljeivanju (Narodne novine", br: 48/03 i 163/03 dalje: ZN), tj. o zajednikom vlasnitvu.
Zajednikim stvarima raspolau zajedniari zajedniki, a pojedini od njih moe stvari
raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, kako je to i propisano l. 61. st. 1.
77
Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,
73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje: ZVDSP).
Iz spisa ne proizlazi da bi N.S. imao ovlast od M.S. da raspolae sa ovom nasljednom
zajednicom, a u pogledu suvlasnikog dijela pokojnog Z.S., pa nije niti mogao priznati tubeni zahtjev
tuitelja DD, a radi stjecanja prava vlasnitva na suvlasnikom dijelu Z. S.. Kako je prvostupanjski sud
uvaio takovo raspolaganje N.S., a koje je dakle nedoputeno, pa je pobijanom presudom na temelju
priznanja utvrdio da je tuitelj stekao pravo vlasnitva i na suvlasnikom dijelu Z.S., pa je time poinio
bitnu povredu parninog postupka iz l. 354. st. 2. toka 4. ZPP-a.
RAZLOZI ZA ALBU APSOLUTNO BITNE POVREDE LITISPENDENCIJA,

PRESUENA ODNOSNO NAGOENA STVAR
Res judicata utuenje po osnovi mjenice nakon pozitivne presude s osnova temeljnog
pravnog posla
(l.354.st.2.t.9. Zakona o parninom postupku "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11)
Nije doputeno u novoj parnici novanu trabinu utuiti s osnova izdane mjenice nakon
to je prema istoj osobi tuenika ve ishoena pozitivna presuda kojom mu je pravomono
naloeno plaanje istog iznosa s osnova temeljnog pravnog posla (ugovora o prodaji) uz koji je
mjenica izdana kao osiguranje plaanja, jer se radi o jednoj (istoj) trabini koja proizlazi iz istog
ivotnog (poslovnog) dogaaja stranaka.
Osnovano se u albi tuene ukazuje na postojanje bitne povrede postupka iz odredbe l. 354.
st. 2. t. 9. Zakona o parninom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08 i 57/11 u daljnjem tekstu: ZPP), a koju povredu postupka, izmeu ostalog, ini sud
i onda kada odlui o zahtjevu o kojemu je ve prije pravomono presueno.
Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom tuena je isticala prigovor presuene stvari, koji
prigovor sud prvog stupnja nalazi neosnovanim, jer utvruje da izmeu predmetne parnice i one
voene te pravomono okonane u predmetu Pl-82/07 nema objektivnog identiteta. To stoga to,
unato tome to su u obje parnice postavljeni istovjetni tubeni zahtjevi, ti zahtjevi se ne temelje na
istoj injeninoj osnovi.
Nema spora da je za zakljuak o presuenoj stvari (res judicata) nuno postojanje i subjektivnog
i objektivnog identiteta spora u dvije parnice. I u pravomono zavrenom predmetu Pl-82/07, i u
predmetnoj parnici postavljen je zahtjev na isplatu iznosa od 135.097,50 kuna, to ini glavnini dug,
kao i zahtjev glede sporedne trabine - na isplatu zatezne kamate. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi
78
da se u obje parnice radi o potpuno istovjetnim zahtjevima, no za pravilan zakljuak o objektivnom
identitetu nuno je i utvrenje da ti zahtjevi proizlaze iz identinog injeninog osnova, iz istog
ivotnog dogaaja, tj. iz onoga to se je prema tvrdnjama tuitelja u odnosu stranaka dogodilo ili se nije
dogodilo, pri emu nije odluna pravna kvalifikacija tog dogaaja. Pri svemu tome nije bez znaaja ni
injenica kakva je odluka o identinim zahtjevima donesena u pravomono zavrenoj parnici, odnosno
da li je taj zahtjev prihvaen ili je odbijen kao neosnovan.
Pravilno utvruje sud prvog stupnja da je u pravomono okonanom predmetu Pl-82/07 tuba
podnesena protiv tuene kao stranke ugovora o prodaji robe, i to zbog neispunjenja ugovorne obveze
plaanja kupljene robe od tuitelja. Dakle, radi se o tubi iz pravnog posla prodaje robe, i po toj tubi
donesena je sudska odluka rjeenje o platnom nalogu kojom je tuenoj naloeno plaanje utuenog
iznosa. Isto tako, sud pravilno utvruje da je u predmetnoj parnici podnesena mjenina tuba, to znai
da se zahtjev za isplatu, identian zahtjev za iz predmeta Pl-82/07, temelji na injeninim tvrdnjama o
mjeninom dugu po izdanoj i protestiranoj mjenici koju je tuena potpisala i kao trasat i kao trasant.
Dakle, iz utvrenja prvostupanjskog suda izvjesno proizlazi da je ista fizika osoba (B.T.), koja
je tuena u oba parnina predmeta, istovremeno i dunik iz osnovnog pravnog posla (kupac robe po
ugovoru o prodaji), i mjenini dunik po izdanoj vlastitoj mjenici; da je vlastitu mjenicu, na kojoj se u
predmetnoj parnici temelji zahtjev za isplatu, tuena izdala tuitelju kao sredstvo osiguranja plaanja
robe po zakljuenom ugovoru o prodaji robe, to znai da ista proizlazi iz navedenog osnovnog
pravnog posla u svezi kojeg je voena pravomono okonana parnica u Pl-82/07; da je tuitelj u
predmetu Pl-82/07 ishodio pozitivnu sudsku odluku, tj. pravomonu odluku kojom je tuenoj naloeno
plaanje duga nastalog iz osnovnog pravnog posla (ugovora o prodaji robe) u svezi kojeg je izdana
mjenica kao sredstvo osiguranja plaanja.
Imajui u vidu upravo naprijed navedene injenice, a osobito injenicu da pravni posao s jedne
strane, i mjenica izdana kao garancija ispunjenja obveze iz tog pravnog posla s druge strane, proizlaze
iz istog ivotnog poslovnog dogaaja, u situaciji kada je o novanoj trabini iz tog ivotnog dogaaja
tj. zahtjevu za isplatu, ve donesena pozitivna sudska odluka, pri emu nije odluno da li po osnovi
mjenice ili temeljnog pravnog posla, nije vie mogue radi naplate te trabine pokretati novu parnicu,
kao to to u konkretnom sluaju ini tuitelj, jer na taj nain, u sluaju prihvaanja njegova zahtjeva
kao to je to uinjeno pobijanom presudom, tuitelj dolazi u poziciju da raspolae sa dva ovrna
naslova za sutinski istu trabinu. Sud prvog stupnja je zanemario navedene odlune okolnosti,
rukovodei se iskljuivo i jedino injenicama koje su bile iznesene u tubama, to je imalo za
posljedicu donoenje pogrene odluke o prigovoru tuene.
upanijski sud u Bjelovaru, G-3312/11-3, od 16.VIII. 2012.
IZDAVANJE PLATNOG NALOGA DOKUMENTARNI PLATNI NALOG

PRETPOSTAVKE ZA IZDAVANJE
Postojanje pravnog interesa
79
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proieni tekst)
Predlaganje izdavanja platnog naloga umjesto predlaganja ovrhe na temelju
vjerodostojne isprave ne moe se opravdati ni veom efikasnou ni manjim trokovima tog
postupka za tuitelja, jer to ni nisu pravni razlozi, ve ekonomski (financijski) razlozi koji nisu
relevantni pri ocjeni postojanja pravnog interesa za izdavanje platnog naloga.
Prvostupanjski sud donio je rjeenje broj Pl-304/11-2 od 16. rujna 2011. godine kojim je
odbacio tubu tuiteljice kao nedoputenu. Donosei navedeno rjeenje sud je utvrdio da je tuiteljica
protiv tuenika predloila izdavanje platnog naloga radi isplate iznosa od 240.010,11 kn, navodei da
ima pravni interes za stavljanje takvog prijedloga s obzirom da joj je postupak za izdavanje platnog
naloga efikasniji i da su manji trokovi u odnosu na trokove koji nastanu podnoenjem ovrnog
prijedloga na temelju vjerodostojne isprave.
Pravilnom primjenom odredbe l. 446. st. 3. Zakona o parninom postupku ("Narodne novine"
br. 148/11- proieni tekst - dalje: ZPP) prvostupanjski sud je odbacio tubu kao nedoputenu,
pravilno ocjenjujui da navedeni razlozi tuitelja kojim nastoji opravdati postojanje pravnog interesa za
podnoenje tube s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, a koji se oituju u niim sudskim
trokovima u odnosu na trokove izvan sudske ovrhe nisu opravdani razlozi za podnoenje ove tube.
albeni navodi tuiteljice u kojima istie da je prvostupanjski sud pogreno primijenio
materijalno pravo i kojima smatra da mjenica bez protesta nije vjerodostojna isprava i da zbog toga nije
niti mogao pokrenuti ovrni postupak nisu osnovani, jer i l. 28. st. 1. Ovrnog zakona ("Narodne
novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ), kao i l. 446. st. 2.
t. 3. ZPP-a jednako odreuju to se smatra vjerodostojnom ispravom, a to je upravo mjenica, pri emu
nije odluno radi li se o mjenici s protestom ili bez protesta, jer se i u jednom i drugom sluaju radi o
vjerodostojnoj ispravi. Upravo je na temelju izdane mjenice tuiteljica zatraila izdavanje platnog
naloga, a razlog tuitelja kojeg navodi i opravdava svoj prijedlog za izdavanje platnog naloga, umjesto
da predlae odreivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, i koji se sastoji u niim sudskim
trokovima nisu opravdani, i stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe l. 446. st. 3.
ZPP-a i odbacio tubu kao nedoputenu.
PRISTOJBE SUDSKE
Dodatna pristojba na rjeenje o pristojbi
(l.39.st.4. i st.7. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 i
125/11)
80
To to tuitelj u asu podnoenja tube sudu preporueno putem pote ne raspolae
oznakom i brojem predmeta pod kojim e biti zaprimljena, nije okolnost koja bi ga
onemoguavala u izvrenju obveze plaanje pristojbe u momentu nastanka pristojbene obveze
(moment podnoenja tube), a onda ni okolnost koja bi ga oslobaala obveze plaanja dodatne
pristojbe na rjeenje o pristojbi.
Tuitelj u albi istie da prema novim pravilima za plaanje sudskih pristojbi (ne navodi
kojim) nije mogue platiti pristojbu prilikom predaje tube sudu zbog toga to se u pozivu na broj
plaanja mora upisati i broj parnice na koji se plaa pristojba. Stoga tuitelj smatra da je pristojbu
mogao platiti tek kada je saznao za broj predmeta pod kojim je tuba zavedena.
Nije sporno da je u konkretnom sluaju tuitelj broj parninog predmeta saznao tek po primitku
rjeenja o plaanju pristojbe broj P.159/12-3 od 21. veljae 2012. godine, kojim je tuitelju naloeno
plaanje sudske pristojbe na tubu u iznosu od 2.770,00 kn te dodatne pristojbe za citirano rjeenje u
iznosu od 100,00 kn. Po primitku navedenog rjeenja tuitelj je platio sudsku pristojbu na tubu, ali ne i
dodatnu pristojbu, ve je protiv tog rjeenja, u dijelu u kojem mu je naloeno plaanje dodatne
pristojbe, izjavio prigovor, koji je pobijanim rjeenjem broj P.159/12-6 od 2. oujka 2012. godine
odbijen kao neosnovan.
albeni navodi tuitelja da je pristojbu mogao platiti tek kada je dobio podatak o broju
parninog predmeta ne mogu se prihvatiti kao osnovani. Prema odredbi l. 4. Zakona o sudskim
pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02 i 125/11 dalje: ZSP) obveza plaanja
pristojbe za tubu nastaje u trenutku njezine predaje sudu. Budui da je za tuitelja u trenutku predaje
tube sudu nastala obveza plaanja sudske pristojbe u iznosu od 2.770,00 kn, tuitelj je ve pri
podnoenju tube trebao u gotovom novcu platiti navedeni iznos. Sukladno odredbama l. 8. st. 1. i 2.
ZSP-a pristojba u gotovom novcu plaa se kod ovlatene organizacije za obavljanje platnog prometa u
korist rauna proraunskih prihoda od sudskih pristojbi, a moe se platiti i u raunovodstvu suda, koje
e u roku od pet dana od dana naplate taj novac uplatiti u proraunski prihod od sudskih pristojbi.
Potvrda o uplati pristojbe prilae se uz podnesak za koji je pristojba plaena, a sud e na spisu utvrditi
koliko je pristojbe plaeno (l. 8. st. 3. i 4. ZSP-a)
Protivno albenim tvrdnjama tuitelja, odredbama koje reguliraju plaanje sudskih pristojbi, a
to su upravo odredbe ZSP-a, nije propisano da se u nalogu za plaanje mora upisati broj parninog
predmeta na koji se uplaena pristojba odnosi, ve je dovoljno u opisu plaanja navesti "pristojba na
tubu". Okolnost da tuitelj u trenutku podnoenja tube jo ne zna pod kojim brojem e se voditi
parnini postupak nije razlog za neplaanje sudske pristojbe za tubu prilikom njezina podnoenja sudu
putem pote, kako u obrazloenju pobijanog rjeenja pravilno istie prvostupanjski sud. Odredbom l.
39. st. 4. ZSP-a propisano je da e sud, kada putem pote primi podnesak za koji pristojba nije plaena
ili nije dostatno plaena, donijeti rjeenje o pristojbi kojim e pozvati podnositelja podneska da u roku
od osam dana od dana dostave rjeenja plati pristojbu te e ga upozoriti na posljedice neplaanja
pristojbe u tom roku (lanak 40. ZSP-a). Prema odredbi l. 39. st. 7. ZSP-a na rjeenje o pristojbi iz st.
4. tog zakonskog lanka plaa se dodatna pristojba u iznosu od 100,00 kn.
81
Pravilno primjenjujui citirane odredbe l. 39. ZSP-a prvostupanjski sud je rjeenjem od 21.
veljae 2012. godine naloio tuitelju plaanje dodatne pristojbe u iznosu od 100,00 kn. Prigovor kojim
tuitelj osporava osnovanost tog naloga prvostupanjski sud je s pravom ocijenio neosnovanim te ga je
pobijanim rjeenjem od 2. oujka 2012. godine pravilnom primjenom odredbe l. 39.a st. 2. ZSP-a
odbio.
OVRNI POSTUPAK I POSTUPAK OSIGURANJA
OPENITO O OVRNOM POSTUPKU SREDSTVA I PREDMET OVRHE

PREDLAGANJE NOVOG SREDSTVA I PREDMETA OVRHE
Kada je ovrha odreena na raunu ovrenika
(l.5.st.3. u svezi l.180.a st.4. Ovrnog zakona "Narodne novine" br.57/96, 29/99, 42/00,
173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08)
Obavijest Financijske agencije da na raunima ovrenika nema novanih sredstava za
namirenje ovrhovoditeljeve trabine ima znaaj faktine nemogunosti provedbe ovrhe kada je
ona pokuana, pa je ovrhovoditelj ovlaten predlagati novo sredstvo i predmet ovrhe bez obveze
ekanja na istek roka od godine dana propisanog l.180.a st.4. OZ-a.
U ovom ovrnom predmetu prvostupanjski sud je rjeenjem o ovrsi broj Ovr-928/2011-4 od
20. listopada 2011. godine odredio ovrhu na novanim sredstvima ovrenika, a dana 12. sijenja 2012.
godine ovrhovoditelj je podnio prijedlog za promjenu predmeta ovrhe, istiui da se pravomono
rjeenje o ovrsi broj Ovr-928/2011-4 od 20. listopada 2011. godine ne moe provesti, te je predloio
ovrhu na nekretninama ovrenika. Prvostupanjski sud je pobijanim rjeenjem takav prijedlog
ovrhovoditelja odbio uz obrazloenje da okolnost to u trenutku podnoenja prijedloga za izmjenu
sredstva odnosno predmeta ovrhe ne postoje novana sredstva na raunima ovrenika, ne znai da je u
potpunosti iskljuena mogunost da ta sredstva postanu raspoloiva prije isteka roka iz odredbe l.
180.a. st. 4. Ovrnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05,
121/05 i 67/08 dalje: OZ).
Iz stanja predmeta proizlazi da je Financijskoj agenciji dostavljeno rjeenje o ovrsi na novanim
sredstvima ovrenika dana 26. listopada 2011., a obavijest da je rjeenje postalo pravomono i da se
ovrhovoditelju moe isplatiti njegovo potraivanje dana 23. studenog 2011. godine. Financijska
agencija je podneskom zaprimljenim u prvostupanjskom sudu dana 6. prosinca 2011. godine izvijestila
82
sud da na raunu ovrenika nema novanih sredstava za izvrenje rjeenja o ovrsi, ali je isto
evidentirano u Oevidnik redoslijeda osnova za plaanje.
Odredbom l. 180.a st. 4. OZ-a propisan je rok u kojem je ovrhovoditelj u sluaju nemogunosti
provedbe ovrhe na novanim sredstvima ovrenika duan podnijeti prijedlog za izmjenu sredstva i
predmeta ovrhe, ako eli sprijeiti obustavu ovrnog postupka. Meutim navedena zakonska odredba
ne sprjeava ovrhovoditelja da takav prijedlog podnese znatno prije isteka propisanog jednogodinjeg
roka, nakon to je upoznat sa injenicom da na raunima ovrenika nema raspoloivih novanih
sredstava. Suprotno shvaanju prvostupanjskog suda, miljenje je ovog suda drugog stupnja da sluaj
kada na raunima ovrenika nema novanih sredstava za namirenje trabine ovrhovoditelja predstavlja
faktinu nemogunost provedbe ovrhe u trenutku kada se ona pokuala provesti, pa nema zapreke da
ovrhovoditelj po primitku obavijesti Financijske agencije da na raunu ovrenika nema raspoloivih
novanih sredstava, predloi novo sredstvo odnosno predmet ovrhe u skladu sa l. 5. st. 3. OZ-a.
Imajui u vidu da je svrha ovrnog postupka namirenje novane trabine ovrhovoditelja te da taj
postupak mora biti proveden na ekonomian i uinkovit nain, ne bi bilo opravdano zahtijevati od
ovrhovoditelja da gotovo godinu dana iekuje da nemogunost provedbe ovrhe na novanim
sredstvima ovrenika otpadne, odnosno ograniavati ga u pravu da predloi izmjenu sredstva i
predmeta ovrhe samo zbog toga to postoji mogunost da e prije isteka roka iz l. 180.a st. 4. OZ-a na
raun ovrenika prispjeti novana sredstva te da e se iz tih sredstava moda uspjeti namiriti trabina
ovrhovoditelja, to su potpuno neizvjesne okolnosti.
OPENITO O OVRNOM POSTUPKU ODREENA POSTUPOVNA PITANJA

TROKOVI POSTUPKA
Ne predujmljivanje trokova procjene vrijednosti nekretnine
(l.14.st.2. u svezi l.87.st.1. Ovrnog zakona "Narodne novine" br.57/96, 29/99, 42/00,
173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08)
Utvrivanje vrijednosti nekretnine (predmeta ovrhe) ovrni sud moe odrediti i
vjetaenjem, no ne predujmljivanje trokova za tu radnju ne moe biti razlog za obustavu
ovrhe, osima ako je prethodno utvreno da vrijednost nije bilo mogue utvrditi ni na temelju
izjava i dokaza stranaka, ni na temelju podataka porezne uprave, jer samo u tom sluaju je rije
o radnji bez koje se ovrha ne moe provesti.
Pobijanim rjeenjem obustavljen je ovrni postupak pozivom na odredbu l. 14. st. 2. Ovrnog
zakona (Narodne novine br.57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 u
daljnjem tekstu:OZ), uz obrazloenje da ovrhovoditelj u ostavljenom roku nije predujmio troak
graevinskog vjetaenja vrijednosti nekretnine koja je predmet ovrhe.
83
U pravu je ovrhovoditelj da se je ovrha mogla provesti i bez uplate ovoga predujma, zbog ega
se nisu ostvarile pretpostavke za obustavu ovrhe u smislu l. 14. st. 2. OZ-a. Naime, navedenom
odredbom je propisano da e sud obustaviti ovrhu samo ukoliko se bez uplate predujma ovrha ne moe
provesti, dok e u protivnom sud nastaviti s provoenjem ovrhe bez provoenja konkretne radnje.
Odredbom l. 87. st. 1. OZ-a je propisano da vrijednost nekretnine sud utvruje po slobodnoj
ocjeni nakon odranog roita na kojemu e strankama biti omogueno da se o tome izjasne te da
priloe odgovarajue pisane dokaze, s tim da podatke o stanju na tritu nekretnina sud moe zatraiti
od Porezne uprave, ako ocijeni da je to potrebno. Navedena odredba zasniva se na ocjeni da je sudac u
pravilu u mogunosti utvrditi priblinu trinu vrijednost nekretnine, nakon to strankama omogui da
se o tome izjasne i priloe dokaze, te da je to dovoljno za prodaju nekretnine usmenom javnom
drabom. Stoga je samo kao iznimka propisana mogunost da o tome sud pribavi podatke od Porezne
uprave. Dakako da se sud moe odluiti i za vjetaenje u navedenu svrhu, no u pravilu se ne radi o
radnji koja bi bila neophodna za utvrivanje vrijednosti nekretnine.
Obustavivi ovrhu iako iz navoda stranaka i provedenih radnji tijekom postupka ne proizlazi da
se bez vjetaenja ne bi mogla utvrditi vrijednost nekretnine, prvostupanjski sud je poinio bitnu
povredu odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 1. Zakona o parninom postupku u vezi s l. 19. st.
1. Ovrnog zakona. Stoga je albu valjalo uvaiti i ukinuti pobijano rjeenje, kako bi u nastavku
postupka sud utvrdio vrijednost nekretnine sukladno odredbi l. 87. OZ-a.
OPENITO O OVRNOM POSTUPKU I POSTUPKU OSIGURANJA TROKOVI

POSTUPKA
Troak odgovora na albu ovrenika protiv rjeenja o ovrsi
(l.14.st.4. Ovrnog zakona "Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,
151/04, 88/05, 121/05, 67/08)
Ovrhovoditelj nema pravo na troak oitovanja (odgovora) na albu protiv rjeenja o
ovrsi koja nije izjavljena zbog albenih razloga iz l.46.st.1.t.7. i t.9. do t.11. Ovrnog zakona, jer
u postupku odluivanja (l.47.) o takvoj albi nije propisano njeno dostavljanje na oitovanje
ovrhovoditelju, pa se stoga ni troak danog odgovora na nju ne smatra trokom potrebnim za
ovrhu koji ide na teret ovrenika.
Odredbom l. 14. st. 4. Ovrnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03,
194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 dalje: OZ) propisano je da je ovrenik duan ovrhovoditelju
naknaditi trokove koji su bili potrebni za ovrhu.
84
Ovrenik je podneskom koji je primljen na sudu prvog stupnja 10. lipnja 2010. godine (list
br.10) podnio albu protiv rjeenja o ovrsi na temelju ovrne isprave i prijedlog za odgodu ovrhe. U
albi navodi da ovrna isprava na temelju koje ovrhovoditelji predlau ovrhu nije stekla svojstvo
ovrnosti jer da ista nije postala pravomona. Rjeenjem upanijskog suda u B. broj G-1579/2010-2
od 5. studenoga 2010. godine (list 33-35) odbijena je alba ovrenika kao neosnovana i potvreno je
rjeenje o ovrsi Opinskog suda u D., Stalna sluba u P. broj Ovr-701/10-1 od 25. svibnja 2010. godine
i odbijen je zahtjev ovrenika za naknadu trokova albe.
Odredbom l. 48. st. 1. OZ-a propisano je da ako je alba izjavljena iz razloga iz lanka 46.
stavka 1. toke 7. i toke 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit e albu ovrhovoditelju
radi oitovanja u roku od 8 dana. Dakle, samo u sluaju ako ovrenik izjavi albu zbog razloga iz l.
46. st. 1. to. 7. i to. 9. do 11. OZ-a ista e se dostaviti ovrhovoditelju radi oitovanja, a kako iz tih
albenih razloga ovrenik nije podnio albu to oitovanje ovrhovoditelja na navode albe nije bilo
potrebno. Radi toga nije bio potreban za ovrhu troak za sastav odgovora na albu.
OPENITO O OVRNOM POSTUPKU I POSTUPKU OSIGURANJA NOVANA
KAZNA
Onemoguavanje ovrhe izricanje kazne bez prethodne prijetnje
(l.16.st.6.t.4.Ovrnog zakona "Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,
151/04, 88/05, 121/05, 67/08)
Krajnje grubo i nasilniko ponaanje ovrenika, koje je poduzeto s jasnom namjerom i
ciljem onemoguavanja poduzimanja ovrne radnje (pljenidba, oduzimanje vozila), opravdava
sankcioniranje izricanjem kazne (novane) i bez prethodne prijetnje ovreniku tom kaznom za
sluaj njegovog takovog ili slinog postupanja.
Rjeenjem Opinskog suda u B. broj Ovr-2864/10-35 od 21. lipnja 2012. godine ovrenici je
zaprijeeno novanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 30.000,00 kuna za svako budue ometanje
provedbe ovrhe.
Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve vane
injenice, koje u ostalom proizlaze i iz stanja predmetnog spisa, ali je na njih pogreno primijenio
materijalno pravo prilikom odluivanja o sankcioniranju ponaanja ovrenice kojim se onemoguava
provedba predmetne ovrhe.
Iz pobijanog rjeenja te zapisnika o pljenidbenom popisu i procjeni ovrenikovih pokretnina od
5. travnja 2012. godine (list 47 i 48) proizlazi da je za taj dan odreeno uredovanje radi pljenidbe i
transferacije zaplijenjenih pokretnina ovrenice, koju radnju je ovrenica onemoguila tako to je,
unato upozorenju sudskog ovritelja, onemoguila preuzimanje osobnog vozila naputanjem mjesta
uredovanja, a nakon toga i popis ostalih njenih pokretnina odbijajui otvoriti poslovni prostor u kojem
su se te pokretnine nalazile.
85
Imajui u vidu sadraj zapisnika sainjenog po sudskom ovritelju, u kojem je opisano
ponaanje ovrenice, a to je sve akceptirao i ovrni sud prilikom donoenja pobijanog rjeenja, prema
ocjeni ovog drugostupanjskog suda rije je o krajnje grubom nasilnom ponaanju ovrenice koje
zavrjeuje direktno izricanje kazne u smislu l. 16. st. 6. t.4. OZ-a. Naime, tom odredbom je propisano,
za sluaj poduzimanja radnji kojima se sud ili sudski ovritelj ometaju u provedbi ovrnih radnji, da
sud moe zaprijetiti novanom kaznom te kaznom zatvora, ili izrei novanu kaznu odnosno zatvorsku
kaznu osobi koja te radnje poduzima. Dakle, u smislu navedene odredbe izricanju kazne ne mora nuno
prethoditi prijetnja kaznom, to jasno proizlazi i iz odredbe l. 16. st. 14. OZ-a, a to svakako ne u
sluajevima grubog i nasilnog sprjeavanja suda ili sudskog ovritelja u provedbi ovrhe, kao to je to
uinila ovrenica u konkretnom sluaju prilikom uredovanja odranog dana 5. travnja 2012. godine.
OVRNE ISPRAVE - VRSTE

Obraunska prijava poreza
(l.21. Ovrnog zakona "Narodne novine" br.57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04,
88/05, 121/05 i 67/08)
Obraunska prijava poreza je ovrna isprava u postupku ovrhe koji provodi upravno
tijelo u posebnom postupku ovrhe prema odredbama Opeg poreznog zakona, ali nema svojstvo
ovrne isprave u postupcima ovrhe i osiguranja koje odreuje i provodi sud prema odredbama
Ovrnog zakona.
Osnovani su albeni navodi kojima alitelj ukazuje da se prihvaenjem prijedloga za
osiguranje novane trabine predlagatelja osiguranja, u dijelu koji se temelji na obraunskim prijavama
poreza na dodanu vrijednost (trabina u iznosima od 276.094,75 kn, 3.534,83 kn, 65.759,72 kn i
1.637,24 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekuim od 2. rujna 2009. godine do isplate),
ostvario razlog za albu iz l. 46. st. 1. toke 1. Ovrnog zakona (Narodne novine br.57/96, 29/99,
42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 dalje:OZ), jer obraunske prijave poreza na
dodanu vrijednost nemaju svojstvo ovrne isprave u smislu odredbi l. 21. OZ-a.
Odredbama l. 128. Opeg poreznog zakona (Narodne novine broj 147/08 i /12 dalje:OPZ)
sadranog u glavi VI. tog zakona, kojom je reguliran ovrni postupak u kojem porezno tijelo provodi
postupak prisilne naplate poreznog duga, propisano je da se taj postupak provodi na temelju ovrne ili
vjerodostojne isprave, time da je definirano i koje isprave imaju znaaj ovrne odnosno vjerodostojne
isprave. Odredbom l. 128. st. 2. OPZ-a propisano je da je ovrna isprava, izmeu ostalog, obraunska
prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obrauna i iskazivanja obveze
uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se ureuje pojedina vrsta poreza.
86
Navedenu zakonsku odredbu valja tumaiti kao odredbu koja propisuje kojim ispravama se
priznaje svojstvo ovrne isprave u postupcima ovrhe koje provodi upravno tijelo prema odredbama
OPZ-a, dok su za ocjenu ima li neka isprava svojstvo ovrne isprave u sudskom postupku ovrhe
odnosno osiguranja i da li je podobna za odreivanje ovrhe odnosno osiguranja mjerodavne odredbe
OZ-a. Obraunska prijava poreza ne moe se smatrati ovrnom ispravom u sudskom postupku, jer ona
to nije niti u smislu odredbe l. 21. toke 3., a niti u smislu odredbe l. 21. toke 6. OZ-a, ve na
temelju odredbe l. 128. st. 2. toke 2. OPZ-a svojstvo ovrne isprave ima samo u postupku ovrhe koji
se provodi prema odredbama tog zakona. Iz navedenih razloga prijedlog za osiguranje novane trabine
predlagatelja osiguranja u dijelu koji se temelji na obraunskim prijavama poreza na dodanu vrijednost
valjalo je odbiti kao neosnovan.
OVRHA NA NEKRETNINI PRODAJA NEKRETNINE - DOSUDA

Dostava rjeenja o dosudi preko oglasne ploe suda uredna dostava
(l.98.st.5. Ovrnog zakona "Narodne novine" br.57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04,
88/05, 121/05 i 67/08)
Presumpcija o izvrenoj dostavi ovreniku rjeenja o dosudi njegovim stavljanjem na
oglasnu plou suda pretpostavlja uredno izvrenu dostavu zakljuka o drabi na kojoj je
nekretnina prodana i dosuena kupcu.
Nakon to je sud dana 25. listopada 2010. godine u ovome postupku donio rjeenje o dosudi
nekretnina koje su predmet ovrhe najpovoljnijem ponuditelju, isto rjeenje nije dostavljeno ovreniku
ve je sukladno odredbama l. 98. st. 4. i st. 5. Ovrnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96, 29/99,
42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) isto rjeenje objavljeno na oglasnoj
ploi suda.
Unato tome to je odredbom l. 98. st. 5. OZ-a propisano kako e se smatrati da je rjeenje o
dosudi dostavljeno svim osobama kojima se dostavlja zakljuak o prodaji te svim sudionicima u drabi
istekom treega dana od dana njegova isticanja na oglasnoj ploi, ovrenik smatra kako se ne moe
smatrati da mu je objavom rjeenja o dosudi na oglasnoj ploi izvrena uredna dostava ovoga rjeenja,
jer se navedena neoboriva zakonska predmnjeva o izvrenoj dostavi moe primjenjivati samo na one
osobe kojima se sukladno l. 90. st. 7. OZ-a ima dostaviti zakljuak o prodaji, kojima je taj zakljuak
uredno dostavljen. Pri tome tvrdi da njemu nije uredno dostavljen zakljuak o prodaji koji se je odnosio
na drugu drabu od 25. listopada 2010. godine na kojoj su nekretnine prodane. Tvrdi, naime, da je ovaj
zakljuak o prodaji primila njegova malodobna kerka.
U obrazloenju pobijanog rjeenja, prvostupanjski sud u bitnome navodi da je on ovreniku
valjano dostavio rjeenje o dosudi sukladno odredbi l. 98. st. 4. OZ-a, tj. putem oglasne ploe suda. Pri
87
tome ne navodi zato smatra da se radi o valjanoj dostavi, tj. da li zbog toga to je prethodna dostava
zakljuka o prodaji ovreniku bila valjana ili zbog toga to smatra da prethodna valjana dostava
zakljuka o prodaji ovreniku nije pretpostavka za primjenu predmnjeve o valjanoj dostavi rjeenja o
dosudi iz l. 98. st. 5. OZ-a. Ovaj drugostupanjski sud cijeni da uredna dostava zakljuka o prodaji jest
pretpostavka za primjenu navedene predmnjeve. Meutim, iz sadraja provedenih dokaza s jedne
strane, te sadraja obrazloenja pobijanog rjeenja s druge strane, nije bilo mogue utvrditi to je sud
utvrdio na okolnost pravilnosti dostave zakljuka o prodaji od 22. rujna 2010. godine, kojim je
zakazana druga javna draba za 25. listopada 2010. godine.
Kako iz navedenih razloga pobijano rjeenje nije mogue preispitati, ime je poinjena bitna
povreda odredaba postupka iz l. 354. st. 2. to. 11. Zakona o parninom postupku, valjalo je albu
uvaiti, ukinuti pobijano rjeenje i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.
OVRHA NA NEKRETNINI NAMIRENJE VJEROVNIKA NAMIRENJE OSTALIH

TRABINA
Namirenje sporedne trabine (kamata) zalonog vjerovnika.
(l.107.st.4. Ovrnog zakona "Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,
151/04, 88/05, 121/05 i 67/08)
Ogranieno namirenje (samo za posljednje tri godine do donoenja rjeenja o dosudi)
sporednih trabina (kamata i trokova) odnosi se samo na trabine koje proizlaze iz ovrnih
isprava na temelju kojih je odreena ovrha, a ne i na trabine zalonog vjerovnika za iju korist
je osnovana hipoteka na prodanoj nekretnini, koji imaju pravo namirenja cjelokupne osigurane
trabine i s osnova glavnice i s osnova kamata.
Nije ostvaren niti albeni razlog pogreno utvrenog injeninog stanja, a niti pogrene
primjene materijalnog prava.
Naime, odredbom l. 107. st. 4. Ovrnog zakona ("Narodne novine", br: 57/96, 29/99, 42/00,
173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 dalje: OZ) odreeno je da se trokovi i kamate za posljednje tri
godine do donoenja rjeenja o dosudi nekretnine kupcu odreeni ovrnom ispravom namiruju po istom
redoslijedu kao i glavna trabina.
Iz izvatka iz zemljine knjige za nekretnine koje su predmet ovrhe u ovom postupku (list 7)
proizlazi da je u korist zalonog vjerovnika H.p.b. d.d. upisano zalono pravo na temelju sporazuma o
osiguranju potraivanja od 25. rujna 2000. godine radi osiguranja iznosa trabine od 140.000,00 kn u
protuvrijednosti DEM po prodajnom teaju vjerovnika na dan koritenja, s pripadajuim ugovorenim
kamatama koje u trenutku zakljuenja ugovora iznose 6,9% godinje, eventualnih zateznih kamata i
88
trokova, s rokom povrata u 72 jednaka mjesena anuiteta. Odredbom l. 301. st. 1. Zakona o
vlasnitvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,
114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 dalje: ZVDSP) odreeno je da se zalonim pravom osigurava
namirenje iz vrijednosti zaloga odreene novane trabine, a stavkom 3. odreeno je da pored glavne
trabine zalono pravo ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih trabina, kamata,
trokova za ouvanje stvari i trokova naplate trabine.
Prema tome, trabine zalonog vjerovnika H.p.b. d.d. koje su i osigurane zalonim pravom
odnose se na glavnicu, redovne kamate i zatezne kamate i to je pravilno prvostupanjski sud i
obraunao, te utvrdio potraivanje tog zalonog vjerovnika u iznosu od 264.176,77 kn od ega dospjela
glavnica iznosi 19.546,33 EUR-a, redovna kamata 2.644,48 EUR-a, te zatezna kamata 13.032,76 EURa, to ukupno ini iznos od 35.223,57 EUR-a, koje je prvostupanjski sud preraunao u kune prema
prodajnom teaju eura koji je vrijedio u vrijeme sastavljanja obrauna potraivanja od 7,50 kn.
Odredba l. 107. st. 4. OZ-a odnosi se na namirenje trokova i kamata za posljednje tri godine
do donoenja rjeenja o dosudi nekretnine kupcu koji su utvreni u ovrnoj ispravi, i samo ti trokovi i
kamate se namiruju po istom redoslijedu kao i glavnica, to ne utjee na pravo zalonog vjerovnika da
prema redoslijedu namirenja namiri svoju trabinu osiguranu zalonim pravom u smislu odredbe l.
302. st. 1. i 2. ZVDSP-a, jer trabina osigurana zalonim pravom ima pri namirivanju iz vrijednosti
zaloga prednost pred svim trabinama koje nisu osigurane zalonim pravom na tom zalogu, a ako je
zalog optereen s vie zalonih prava, prednost pri namirivanju ima ona trabina koja je prije ostalih u
prvenstvenom redu.
OVRHA NA POKRETNINAMA PLJENIDBA I PROCJENA POKRETNINA

POSTUPAK PLJENIDBE
Bezuspjena pljenidba ovrenik nije zateen na adresi uredovanja
(l.136. Ovrnog zakona "Narodne novine" br.57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04,
88/05, 121/05 i 67/08)
Ne radi se o bezuspjenom pokuaju pljenidbe kada sudski ovritelj nikoga nije zatekao
na adresi ovrenika, zbog ega je izostao pregled stana ili drugog njegovog prostora (nekretnine)
te utvrenje da on nema pokretnina koje mogu biti predmet ovrhe, pa u tom sluaju ne postoje
ni uvjeti za obustavu ovrhe zbog toga to ovrhovoditelj nije u propisanom roku predlagao
ponovni (drugi) pokuaj pljenidbe.
Pobijanim rjeenjem obustavljen je ovrni postupak na pokretninama ovrenika i ukinute
provedene radnje.
89
Pravilno ovrhovoditelj prigovara pogreno utvrenom injeninom stanu, a slijedom toga i
pogrenoj primjeni materijalnog prava.
Nakon to je ovrhovoditelj zatraio od nadlenog suda da provede ovrhu na pokretninama
ovrenika, pravilno je zakazano uredovanje radi zapljene, procjene, oduzimanja i otpremanja
pokretnina ovrenika, sukladno l. 129. st. 1. Ovrnog zakona (Narodne novine" br.57/96, 29/99, 42/00,
173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 u daljnjem tekstu:OZ), no propisane radnje nisu
izvrene. injenica da ovrenik nije zateen na naznaenoj adresi, a bez da je sudski ovritelj poduzeo
radnje u smislu l. 43. st. 2., 4. i 5. OZ-a, odnosno da nije utvrdio da nisu pronaene pokretnine koje
mogu biti predmet ovrhe, ne daje osnova za donoenje zakljuka u smislu l. 136. OZ-a, a slijedom
toga niti za donoenje pobijanog rjeenja. Unato tomu, ovrhovoditelju valja rei da pogreno smatra
da se tek u sluaju druge bezuspjene pljenidbe pokretnina moe obustaviti postupak jer drugaije
proizlazi iz zakonske odredbe l. 136. st. 3. OZ-a, prema kojoj odredbi sud obustavlja ovrhu i ako
ovrhovoditelj ne predloi u roku od 30 dana ponovnu pljenidbu pokretnina, ali nakon to prvi pokuaj
bude bez uspjeha.
U nastavku postupka, prvostupanjski sud e provesti postupak sukladno odredbama OZ-a na
koje je ukazano u ovom rjeenju, pazei na pravilnu primjenu materijalnog prava.
OVRHA NA NOVANIM SREDSTVIMA OVRENIKA OVRHA NA TRABINI PO

RAUNU KOD PRAVNE OSOBE KOJA OBAVLJA POSLOVE PLATNOG
PROMETA
Uplate na raun primanja koja su izuzeta od ovrhe
(l.122. i l.340.st.1.al.2. Ovrnog zakona "Narodne novine" br. 139/10, 125/11, 150/11,
154/11 i 12/12)
Kada je u postupcima pokrenutim nakon 1. sijenja 2011. godine ovrha radi naplate
novane trabine ovrhovoditelja odreena na novanim sredstvima na raunima ovrenika, tada
uplata na neki od tih rauna onih primanja ili naknada koje su izuzete od ovrhe (djeji doplatak)
ne ini razlog iz l.46.st.1.t.6. Ovrnog zakona zbog kojeg bi se s uspjehom moglo pobijati
rjeenje o ovrsi, ve u tom sluaju ovrenik treba sam posredstvom Financijske agencije poduzeti
radnje (izdvajanje na zatieni raun) kojima e onemoguiti ovrhu na tim primanjima.
Pobijanim rjeenjem prvostupanjski sud je odredio ovrhu na novanim sredstvima ovrenice
po svim raunima i oroenim novanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom
broju ovrenice.
90
Protiv navedenog rjeenja ovrenica podnosi albu zbog razloga za albu iz l. 46. st. 1. toke 6.
Ovrnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i
67/08, dalje u tekstu: OZ-a), i u albi istie da je odreivanjem ovrhe na novanim sredstvima po svim
raunima u svim bankama ovrha odreena i na primanjima po osnovi socijalne skrbi, koja primanja su
izuzeta od ovrhe na temelju l. 91. toke 5. u vezi sa l. 340. podstavkom 2. Ovrnog zakona ("Narodne
novine" broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11 i 12/12 dalje: OZ/10).
Prvostupanjski sud je odredio predloenu ovrhu pravilnom primjenom odredbe l. 4. st. 1.
Zakona o provedbi ovrhe na novanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10), prema kojoj se ovrha
na novanim sredstvima ovrenika provodi na novanim sredstvima po svim raunima i oroenim
novanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovrenika. Primanja iz
l. 91. toke 5. OZ-a izuzeta su od ovrhe, ali ako se ta primanja ovrenici uplauju na raun otvoren u
banci, dunost je ovrenice da poduzme radnje kako bi se realiziralo izuzimanje tih novanih sredstava
od ovrhe.
Naime, odredbom l. 122. st. 1. OZ/10 propisano je da u sluaju provedbe ovrhe na novanim
trabinama po raunima ovrenika, ako se ovreniku uplauju primanja i naknade izuzete od ovrhe
odnosno novani iznosi koji su izuzeti od ovrhe (l. 91. i l. 92. OZ/10), ovrenik je o tome duan
obavijestiti Financijsku agenciju. Po primitku obavijesti ovrenika, Financijska agencija je bez odgode
duna uplatiteljima iz obavijesti dostaviti podatke iz te obavijesti i podatak o vrsti trabine za koju je
ovrha odreena, radi uskrate uplata primanja i naknada odnosno novanih iznosa koji su izuzeti od
ovrhe, a uplatitelji su duni odmah izvriti uskratu tih uplata (l. 122. st. 2. OZ/10). Prema odredbi l.
122. st. 3. OZ/10 ako se primanja i naknade odnosno iznosi koji su izuzeti od ovrhe uplauju ovreniku
putem banke, banka je duna po nalogu Financijske agencije ovreniku otvoriti poseban raun. O
otvaranju posebnog rauna banka je duna bez odgode obavijestiti Financijsku agenciju, koja je pak o
tome duna obavijestiti uplatitelje primanja i naknada odnosno iznosa izuzetih od ovrhe, koji su duni
izvriti uplatu na poseban raun.
Prema tome, sukladno odredbi l. 122. st. 1. OZ/10 ukoliko se ovrenici doista uplauju
primanja po osnovi socijalne skrbi na raun kod banke (o emu nisu priloeni dokazi uz albu),
ovrenica je u obvezi o tome obavijestiti Financijsku agenciju i na taj nain inicirati izdvajanje
novanih sredstava izuzetih od ovrhe na poseban, tzv. zatieni raun, na koji e uplatitelj takvih
sredstava vriti uplatu i koji nee biti obuhvaen ovrhom. Prvostupanjski sud je na tu obvezu ovrenicu
i upozorio dopisom posl. broj Ovr.1435/11-7 od 1. prosinca 2011. godine, kojeg je ovrenica uredno
primila 8. prosinca 2011. godine.
Slijedom iznijetog, albeni navodi ovrenice nisu uvaeni, a kako ovaj sud drugog stupnja nije
utvrdio postojanje niti drugih albenih razloga, na koje pazi po slubenoj dunosti na temelju odredbe
l. 46. st. 5. OZ-a, valjalo je albu odbiti.
91
OVRHA NA NOVANIM SREDSTVIMA OVRENIKA OVRHA NA TRABINI PO
RAUNU KOD PRAVNE OSOBE KOJA OBAVLJA POSLOVE PLATNOG
PROMETA
Obustava ovrhe nedostatnost sredstava na raunu za potpuno namirenje trabine
(l.180.st.4. Ovrnog zakona "Narodne novine" br.57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,
151/04, 88/05, 121/05 i 67/08)
Ni djelomino namirenje trabine zbog nedostatnog priljeva novanih sredstava na raun
ovrenika kroz vrijeme od godine dana od dostave rjeenja o ovrsi banci (Financijskog agenciji),
ne spreava donoenje rjeenja o obustavi ovrhe ako ovrhovoditelj prije isteka tog vremena ne
predloi promjenu sredstva i predmeta ovrhe to i onda kada je i po isteku navedenog roka
izvjestan i daljnji povremeni priljev sredstava na raun ovrenika.
Pobijanim rjeenjem prvostupanjski sud je ovrhu odreenu citiranim rjeenjem obustavio uz
obrazloenje da ovrhovoditelj u roku od godine dana od dostave tog rjeenja Financijskog agenciji nije
namiren u skladu s istim, a u navedenom roku nije predloio izmjenu sredstva i predmeta ovrhe.
Navedeno rjeenje prvostupanjskog suda temelji se na odredbi l. 180.a st. 4. Ovrnog zakona
(Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 dalje: OZ).
Iz stanja predmeta proizlazi da je rjeenje o ovrsi Financijskoj agenciji dostavljeno dana 1.
oujka 2011., a Financijska agencija je podneskom od 24. studenog 2011. godine izvijestila
prvostupanjski sud da za izvrenje rjeenja o ovrsi nema dovoljno novanih sredstava na raunu
ovrenika, da je rjeenje izvreno djelomino u iznosu od 1.776,70 kn, te da je evidentirano u oevidnik
redoslijeda osnova za plaanje. Navedeni podnesak prvostupanjski sud je dostavio ovrhovoditelju 13.
sijenja 2012. godine.
Okolnost da Financijska agencija nije u roku od osam dana od dana primitka rjeenja o ovrsi
izvijestila ovrhovoditelja da nema ili da nema dovoljno sredstava na raunu ovrenika da bi se rjeenje
o ovrsi izvrilo u cijelosti, to je bila duna u skladu s odredbom l. 9. st. 8. Zakona o provedbi ovrhe
na novanim sredstvima (Narodne novine br.91/10 dalje: ZPONS), nije od utjecaja na poetak
prekluzivnog roka od godine dana te donoenje rjeenja o obustavi postupka po proteku tog roka, u
skladu s odredbom l. 180.a st. 4. OZ-a. Ovrhovoditelj ukoliko je elio sprijeiti obustavu postupka
morao je prije isteka roka iz odredbe l. 180.a st. 4. OZ-a predloiti izmjenu predmeta ili sredstva
ovrhe, ili predloiti davanje prokaznog popisa imovine (to se smatra podnoenjem prijedloga za
promjenu sredstva ili predmeta ovrhe, sukladno odredbi l. 5. st. 5. OZ-a).
Ovrhovoditelj u albi istie da je rjeenje o ovrsi djelomino izvreno, te da ovrenik na svoj
raun prima novana sredstva s naslova poticaja u poljoprivredi, koja pristiu povremeno, te da je za
oekivati da e sredstva po toj osnovi i nadalje pristizati na raun ovrenika, te da e se trabina
ovrhovoditelja namirivati kako ta sredstva budu pristizala. Nadalje, ovrhovoditelj istie da e
obustavom ovrnog postupka izgubiti redoslijed namirenja upravo u trenutku kada sredstva budu
pristizala na raun.
92
Navedeni albeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rjeenja. Odredbom l. 180.a
st. 4. OZ-a jasno je odreeno da e se postupak obustaviti ako u propisanom roku ovrhovoditelj ne
bude namiren u skladu s rjeenjem o ovrsi, to podrazumijeva da je rjeenje izvreno u cijelosti, pa
okolnost da je ovrhovoditelj namiren tek djelomino ne utjee na donoenje drugaije odluke suda u
ovom predmetu. Nadalje, iz obavijesti Financijske agencije od 24. studenog 2011. godine proizlazi da
se rjeenje o ovrsi ne moe izvriti u cijelosti zbog nedostatka novanih sredstava na raunu ovrenika,
to predstavlja faktinu nemogunost provedbe ovrhe, a okolnost da ta nemogunost eventualno moe
otpasti nakon proteka propisanog jednogodinjeg roka nije razlog koji sprjeava obustavu ovrhe
ukoliko ovrhovoditelj u istom roku nije podnio prijedlog za promjenu sredstva i predmeta ovrhe.
SUDJELOVANJE JAVNIH BILJENIKA U OVRSI SUDSKA OVRHA

Pokuaj izvansudske ovrhe uvjet za traenje sudske ovrhe
(l.252.h Ovrnog zakona "Narodne novine" br.57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04,
88/05, 121/05 i 67/08)
Da bi s uspjehom mogao traiti odreivanje sudske ovrhe na temelju rjeenja javnog
biljenika kojim je ovrha odreena openito na imovini ovrenika, ovrhovoditelj prethodno mora
pokuati namiriti svoju trabinu izvansudskom ovrhom, i uz prijedlog za sudsku ovrhu priloiti
odgovarajui dokaz da je ta ovrha ostala bez uspjeha zbog toga to ovrenik nema stalnih
novanih primanja i sredstava na raunima, ili ih nema dostatno za namirenje njegove trabine.
Sud drugog stupnja ispitao je pobijano rjeenje primjenom l. 46. st. 5. Ovrnog zakona
(Narodne novine br.57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 dalje:OZ) te
utvrdio da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio predloenu
ovrhu.
Naime, ovrna isprava, a na temelju koje je predloena ovrha u ovom predmetu je rjeenje o
ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave javnog biljenika M. . iz D. broj Ovrv-257/10 od 19.
7. 2010. godine, te je ovrha odreena na cjelokupnoj imovini ovrenika. U prijedlogu za ovrhu
ovrhovoditelj nije naveo da je prije traenja sudske ovrhe pokuao se namiriti izvansudskim putem, a u
emu nije uspio, niti je prijedlogu za ovrhu priloio bilo kakove dokaze iz kojih bi to proizlazilo.
Sudski put ovrhe, u sluaju kada je doneseno rjeenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
na cjelokupnoj imovini ovrenika, predvien je, ako se ovrha nije mogla provesti izvansudskim putem,
obzirom da je kao predmet ovrhe odreena cjelokupna imovina ovrenika, to u sebi ukljuuje i raune
kod banaka, plau i druga primanja ovrenika. Naime, iz odredbe l. 252. g. OZ-a, proizlazi da je
ovrhovoditelj tom zakonskom odredbom prvenstveno upuen da naplatu svog potraivanja ostvaruje
putem izvansudske ovrhe, a ako je taj put ovrhe ostao bezuspjean, a o emu ovrhovoditelj mora
93
priloiti dokaz sudu, pripada mu pravo da svoje potraivanje ostvaruje putem sudske ovrhe, kako je to
propisano l. 252. h. OZ-a.
Kako za odreivanje predloene ovrhe nisu bile ispunjenje zakonske pretpostavke iz citirane
zakonske odredbe, pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog za ovrhu valjalo je odbiti, pa je
zbog navedenog, uvaena alba ovrenika i preinaeno rjeenje prvostupanjskog suda, primjenom l.
380. t. 2. Zakona o parninom postupku (Narodne novine br. 148/11 - proieni tekst), a u vezi l.
19. st. 1. OZ-a, tako da je prijedlog za ovrhu odbijen kao neosnovan.

BILTENsudske Prakse 2012

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

BILTENsudske Prakse 2012

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRIREDILI

MLADEN PIKOREC, predsjednik kaznenog odjela

ANTUN DOMINKO, predsjednik graanskog odjela

STVARNO I ZEMLJINOKNJINO PRAVO

II OBVEZNO PRAVO .... 34 - 47

IV RADNO PRAVO ...

GRAANSKO PROCESNO PRAVO

OVRNI POSTUPAK I POSTUPAK OSIGURANJA ......

II ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU IZ 1997. GODINE

drugostupanjskog suda moglo biti od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude, pa je time

II ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU IZ 2008. GODINE

IV ZAKON O IZVRAVANJU KAZNE ZATVORA

OBJEKT PRAVA VLASNITVA - GROBLJA

SUVLASNITVO DIOBA KADA SE MOE TRAITI

SUVLASNITVO UPRAVLJANJE ZAJEDNIKOM STVARI PRAVNI POLOAJ

GRAENJE NA TUEM ZEMLJITU UINCI GRAENJA KADA SU

ZATITA PRAVA VLASNITVA POLOAJ POTENOG POSJEDNIKA

OSOBNE SLUNOSTI PLODOUIVANJE - OVLATENJA

ZALONO PRAVO NAELA ZALONOG PRAVA

VRSTE I PREDMET UPISA - UKNJIBA

UKNJIBA TABULARNA ISPRAVA - SADRAJ

POSTUPAK U ZEMLJINOKNJINIM STVARIMA PRIJEDLOG ZA UPIS

POSTUPAK U ZEMLJINOKNJINIM STVARIMA - ODLUIVANJE

POSTUPAK U ZEMLJINOKNJINIM STVARIMA TUBA ZA BRISANJE

POSTUPAK U ZEMLJINOKNJINIM STVARIMA PRAVNI LIJEKOVI TUBA

PROMJENA VJEROVNIKA USTUPANJE

(l.80.st.2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05 i 41/08)

ZASTUPANJE PUNOMO OPOZIV PUNOMOI

SKLAPANJE UGOVORA OPI UVJETI UGOVORA NITETNOST POJEDINIH

PROUZROKOVANJE TETE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI UZRONA

ODGOVORNOST U SLUAJU NEZGODE IZAZVANE MOTORNIM VOZILOM U

PROUZROENJE TETE ODGOVORNOST U SVEZI S OBAVLJANJEM

Sklapanjem ugovora, kojim je drugoj pravnoj osobi povjereno obavljanje poslova

SOCIJALNA SKRB STRADALNICI DOMOVINSKOG RATA OBNOVA U RATU

III. OBITELJSKO I NASLJEDNO PRAVO

UZDRAVANJE UZDRAVANJE MALOLJETNE DJECE

UZDRAVANJE UZDRAVANJE PUNOLJETNE DJECE

UZDRAVANJE UZDRAVANJE PUNOLJETNE DJECE

UZDRAVANJE NAKNADA TREOJ OSOBI ZA TROKOVE UZDRAVANJA

POSEBNI POSTUPCI OVRHE I OSIGURANJA OVRHA RADI PREDAJE DJETETA

PRELAZAK OSTAVINE NA NASLJEDNIKE ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA

NAKNADA TETE ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA TETU UZROKOVANU

REDOVITI OTKAZ POSEBNE PRETPOSTAVKE ZA POSLOVNO I OSOBNO

REDOVITI OTKAZ POSEBNE PRETPOSTAVKE ZA POSLOVNO I OSOBNO

PRESTANAK UGOVORA O RADU OTKAZ OTKAZNI ROK KADA OTKAZNI

PRESTANAK UGOVORA O RADU IZVANREDNI OTKAZ RAZLOZI ZA OTKAZ

PRESTANAK UGOVORA O RADU IZVANREDNI OTKAZ RAZLOZI ZA OTKAZ

PRESTANAK UGOVORA O RADU IZVANREDNI OTKAZ RAZLOZI ZA OTKAZ

PRESTANAK UGOVORA O RADU OTKAZ S PONUDOM IZMIJENJENOG

OSTVARIVANJE PRAVA I OBVEZA IZ RADNOG ODNOSA RJEAVANJE

OSTVARIVANJE PRAVA I OBVEZA IZ RADNIH ODNOSA ZASTARA

V. GRAANSKO PROCESNO PRAVO

SUDOVI STVARNA NADLENOST TRGOVAKIH SUDOVA

MESNA NADLENOST NADLENOST U SPOROVIMA ZA NAKNADU TETE

PUNOMONICI ODVJETNIK KAO PUNOMONIK - OPENITO

PARNINI TROKOVI OSTALA PRAVILA O NAKNADI PARNINIH

PARNINI TROKOVI OSTALA PRAVILA O NAKNADI PARNINIH

ALBA PROTIV PRESUDE RAZLOZI ZA ALBU APSOLUTNO BITNE

RAZLOZI ZA ALBU APSOLUTNO BITNE POVREDE LITISPENDENCIJA,

IZDAVANJE PLATNOG NALOGA DOKUMENTARNI PLATNI NALOG

OVRNI POSTUPAK I POSTUPAK OSIGURANJA

OPENITO O OVRNOM POSTUPKU SREDSTVA I PREDMET OVRHE

OPENITO O OVRNOM POSTUPKU ODREENA POSTUPOVNA PITANJA