Uvod u medjunarodno

javno pravo skripta

By: Prof.dr. Zarije Seizovi
I DIO (Uvod)
Pojam i narav meunarodnog prava
Medjunarodno pravo je sistem pravila koja na pravni nain uredjuju odnose izmedju subjekata tog
prava. Glavni subjekti medjunarodnog prava su drave i medjuvladine organizacije. Izvori
medjunarodnog prava su:

Ugovori
Obiaj
Opa naela prava
Neke vrste jednostranih akata drava

Za razliku od unutranjeg prava, koje je pravo subordinacije, medjunarodno pravo je pravo

koordinacije, jer se ono stvara, mijenja, dokida i primjenjuje u odnosima jednakih drava i drugih
subjekata koji su mu u naelu potinjeni slobodnom voljom. Nadlenost za rjeavanje sporova
putem stalnih i arbitranih medjunarodnih sudova uvijek se zasniva na obostranom pristanku
stranaka u sporu.
Podjela pravila meunarodnog prava
Najznaajnije podjele medjunarodnog prava su:
1. S obzirom na prostornu vanost - medjunarodno pravo se dijeli na ope i partikularno.
Pravila opeg medjunarodnog prava primjenjuju se u cijeloj medjunarodnoj zajednici.
Pravila partikularnog medjunarodnog prava su ona iji je domen primjene ogranien na
poseban krug drava i drugih subjekata, krug koji je uvijek ui od cijele medjunarodne
zajednice.
2. S obzirom na domet njihovog znaaja - pojedina pravila medjunarodnog prava dijele
se na:
Imperativna (apsolutno obavezujua ius cogens) - Ius cogens su pravila od
kojih nije dozvoljeno nikakvo odstupanje u posebnim ugovornim ili drugim uim
odnosima. To su pravila opeg medjunarodnog prava.
Dispozitivna (ius dispositivum) - Od dispozitivnih pravila drave mogu odstupati
sklapanjem suprotnog ugovora ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila u
njihovim medjusobnim odnosima.
3. Obzirom na formu u kojoj se oituju - Pravila medjunarodnog prava dijele se na pisana
i pravila koja nisu u pisanoj formi (najee u usmenoj). Pravila koja nisu pisana mogu biti
obiajna pravila, mada se i ona najee potvrdjuju nekim pisanim aktom.
Subjektivna prava neke drave proizlaze iz pravila objektivnog medjunarodnog prava pravila
opeg prava, ugovora ili jednostranih akata. Svaka drava se moe odrei svojih subjektivnih
prava. Istovremeno, drava se u naelu ne moe jednostrano razrijeiti svojih dunosti.

Odnos meunarodnog i unutranjeg prava

Postoje 2 osnovna shvatanja kad je u pitanju odnos medjunarodnog i unutranjeg prava i to su:

Dualistiko - Prema dualistikom shvatanju, medjunarodno i unutranje pravo su 2

odvojena, ravnopravna i medjusobno neovisna pravna poretka. Ako se u nekoj dravi usvoji
zakon koji je suprotan njenoj medjunarodnoj obavezi, njeni sudovi i drugi organi
primjenjivae samo taj zakon, ali to ne iskljuuje medjunarodnu odgovornost te drave
zbog krenja njene medjunarodne obaveze. Zbog toga se medjunarodna pravila moraju
prethodno transformirati u zakone i druge akte, koji potom obavezuju dravne organe
samo po toj osnovi.
Monistiko shvatanje - Prema monistikom shvatanju, medjunarodno i unutranje pravo
su dijelovi jedinstvenog pravnog poretka, ali se pristalice tog gledita sukobljavaju o pitanju
da li se medjunarodno pravo zasniva na unutranjem (primat unutranjeg prava) ili je
obrnuto (primat medjunarodnog prava).

Pristalice primata unutranjeg prava svode medjunarodno pravo na vanjsko dravno pravo.
Njihovi argumenti su slijedei:
Obiajno medjunarodno pravo u sudskoj i ustavnoj praksi drava
Poetkom 18. stoljea engleski pravnik lord mansfield izloio je stav po kome medjunarodno pravo
ini dio prava engleske. To je bio poetak tzv.''Doktrine inkorporacije''. Engleski sudovi
direktno su primjenjivali pravila medjunarodnog (obiajnog) prava, osim ako bi ta pravila bila u
suprotnosti sa nekim zakonom koji je usvojio parlament ili nekom ranijom konanom sudskom
presudom. Od druge polovine 19. stoljea preovladava tzv.''Doktrina transformacije''. Po toj
doktrini medjunarodno pravo je dio prava engleske tek ako su njegova pravila na jasan nain
usvojena i uinjena dijelom prava
Unutranje pravo drava pred medjunarodnim tijelima
Neke medjunarodne organizacije postavljaju posebne uvjete za prijem novih drava u njihovo
lanstvo, te potom stalno provjeravaju da li su pravni poredak i unutranja praksa njihovih lanica
u skladu sa ugovornim obavezama koje proizilaze iz lanstva. Drave lanice koje odstupe od tih
uvjeta se izlau mjerama politikog, pa i ekonomskog pritiska. To je sluaj sa Vijeem Evrope,
Evropskom unijom, OSCE-om i NATO-om.
II DIO (Izvori meunarodnog prava)
Obiaj u medjunarodnom pravu Postoje dva elementa obiajnog pravila: praksa i opinio iuris.
Za nastanak obiajnog pravnog pravila bitna su 2 elementa:

Objektivni i materijalni element, tj. Opa praksa (ponavljano vrenje)

subjektivni i psiholoki element, da je ta praksa prihvaena kao pravo, tj.opinio iuris
sive necessitatis.

Zastupanje (ef drave, vlade, ministar vanjskih poslova, diplomatski predstavnici), ve i praksa
zakonodavnih organa, kao i sudska praksa u dravi. Ako se oruane snage po bilo kojoj osnovi
nalaze na podruju druge drave, tada od vanosti moe biti i praksa vojnih organa.
Opinio iuris - Kriterij da bi se neki puki obiaj razlikovao od obiajnog pravnog pravila je
uvjerenje ili svijest da je praksa o kojoj se radi obavezna zbog postojanja odgovarajueg pravnog
2

pravila koje istu nalae. To je opinio iuris sive necessitatis, kao bitan element postojanja
obiajnog pravnog pravila.
Materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa
Materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa su materijalni i dokumentarni izvori koji
dokazuju postojanje i sadraj odredjenog obiajnog pravila. To mogu biti:

Ugovori - Medjunarodni ugovor je najznaajniji izvor partikularnog medjunarodnog prava.

Uz to, ugovori su i vrlo vana materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa i to u
procesu nastanka, izmjene i prestanka obiajnih pravila.
Zakljuci medjunarodnih konferencija - Zavrni akt neke diplomatske konferencije
moe predstavljati ugovor za sebe. Medjutim, ti akti mogu sadravati i zakljuke koji nisu
usvojeni jednoglasno. Takvi zavrni akti ine neku sredinu izmedju ugovora i prostih
preporuka. Oni mogu dati podsticaj za stvaranje novih obiajnih pravnih pravila ili mogu
znaiti potvrdu ve postojeih pravila.
Deklaracije politikih organa medjunarodnih organizacija - Deklaracije politikih
organa medjunarodnih organizacija. Neke od deklaracija koje je usvojila generalna
skuptina un bile su vrlo znaajne u obiajnom procesu
Zakljuci sastanaka efova drava i vlada - Zakljuci sastanaka efova drava i vlada
mogu imati slinu ili znaajniju ulogu od deklaracija usvojenih u generalnoj skuptini un.
Oni mogu sami predstavljati praksu drava, mogu biti dokaz ve postojee prakse, a mogu
biti i osnova za buduu praksu.
Jednostrani akti drava, medjunarodna sudska i arbitrana praksa - Jednostrani
akti drava mogu se sastojati od neke prakse, tj.od ponaanja ili uzdravanja od ponaanja,
mogu se oitovati u usmenom obliku (npr. Izjave za medije), a mogu biti i instrumenti u
pisanoj formi poput zakona, dekreta, deklaracija, sudskih presuda itd.
Nauka medjunarodnog prava - Nauka medjunarodnog prava je statutom
medjunarodnog suda takodjer priznata kao ''pomono sredstvo za utvrdjivanje pravnih
pravila''. Vrijednost nekog naunog djela zavisi od medjunarodnog ugleda pisca i njegovih
sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima obrazloi svoje zakljuke i stavove.

Uvjeti nastanka i domaaj opih obiajnih pravila

Opi obiajnih proces je jedini proces nastanka, izmjene i prestanka specifinih pravila opeg
medjunarodnog prava koje se primjenjuje u medjunarodnom pravnom poretku. Prema
pozitivistikom, tj. Voluntaristikom uenju, ni jedna drava ne moe bez svog pristanka biti
vezana bilo kojim pravilom medjunarodnog prava. Izriiti pristanak daje se putem ugovora, a
preutni nastankom obiajnog pravnog pravila. Prema tom uenju, obiajno medjunarodno pravo
zasniva se na preutnom pristanku (Tacitus consensus). Kad bi ovo uenje bilo u cjelini
ispravno, pravila opeg medjunarodnog prava ne bi ni postojala, ili bi bila toliko malobrojna da ne
bi mogla initi cjelovit sistem prava.
Kodifikacija, progresivni razvoj i legislacija u opem obiajnom pravu
Svaka drava razliitim aktima nastoji da obiajni proces, kao jedini proces nastanka opeg
medjunarodnog prava, usmjeri u skladu sa svojim interesima. Najvaniji nain uticanja na obiajni
proces je pripremanje i usvajanje Konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke grane
medjunarodnog prava. Povelja UN-a l.13 kao jednu od funkcija generalne skuptine navodi
podsticanje progresivnog razvoja medjunarodnog prava i njegove kodifikacije.

Vrste partikularnog obiajnog prava

1. Lokalni obiaj lokalna obiajna pravila mogu biti kontraktualne prirode, koja predvidjaju
prava samo za jednu stranku, a dunosti za drugu.
2. Regionalni obiaj regionalna obiajna pravila uredjuju odnose izmedju drava iz
odredjenog dijela svijeta koji se po neemu razlikuje od ostalih dijelova. Sama injenica da
drava geografski pripada tom regionu nije dovoljan dokaz da je ona povrgnuta
odredjenom partikularnom obiajnom pravu.
3. Specijalni obiaj u ugovornom odnosu drave stranke nekog ugovora mogu tokom
njegove primjene odstupiti od njegovih propisa, posebno ako se taj ugovor primjenjuje
tokom dueg perioda, a iz odredjenih razloga se ne vri formalna revizija njegovog teksta.
Ako je praksa takvog odstupanja stalna, kontinuirana i jednoobrazna izmedju svih stranaka
ugovora, ona moe dovesti do uvjerenja o obaveznosti te prakse (opinio iuris), a time i do
stvaranja partikularnog obiajnog pravila
Pravo medjunarodnih ugovora
Karakteristike ugovora kao izvora meunarodnog prava - Medjunarodni ugovori su najvaniji
nain ustanovljavanja prava i obaveza subjekata medjunarodnog prava u njihovim partikularnim
(posebnim) odnosima. Ugovor ima odredjene prednosti u odnosu na ostale izvore medjunarodnog
prava. Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, strane u njima mogu na
precizan nain izraziti svoje medjusobne odnose i uspostaviti ravnoteu uzajamnih prava i
dunosti. U odluivanju i ratifikaciji, kao i o ulaganju rezervi na ugovor, drave mogu paljivo
odmjeriti svoje interese i ouvati svoju jednakost u odnosu na ostale ugovornice. Taj proces
pospjeuje pravnu sigurnost u medjunarodnim odnosima. Neki oblici medjunarodne saradnje se
mogu urediti samo pisanim ugovorima. Za razliku od obiajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora
nije potrebno posebno dokazivati, jer o njima postoji pisani akt.
Pravo medjunarodnih ugovora je grana opeg medjunarodnog prava koja propisuje pravila o
sklapanju ugovora, njihovom stupanju na snagu, rezervama na ugovore, primjeni, tumaenju,
izmjenama, nitavosti, te o prestanku i obustavljanju izmjene ugovora. Najznaajniji izvor tog
prava je Beka konvencija o pravu ugovora, potpisana 23.05.1969. godine.
Pojam i vrste ugovora
Medjunarodni ugovor sastoji se od saglasnosti volja dvaju ili vie subjekata medjunarodnog
prava, s ciljem da postigne odredjeni uinak po medjunarodnom pravu, stvarajui odnos prava i
dunosti izmedju njegovih stranaka. Da bi ugovor mogao ostvariti namjeravani pravni uinak,
potrebno je ispuniti vie uvjeta:

Sve ugovorne strane moraju biti subjekti medjunarodnog prava

Da bi ugovor mogao biti valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv.
Izraena volja ugovornih strana mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji.
Ope medjunarodno pravo ne propisuje nikakvu odredjenu formu ugovora.

Ugovori se mogu podijeliti po razliitim kriterijima:

Ugovori sklopljeni u pisanom ili nekom drugom obliku - Kriterij za podjelu je forma
ugovora. Mada su danas izuzetno rijetki, ugovori sklopljeni npr. U usmenom obliku, pravno
jednako obavezuju sve njihove stranke kao i pisani sporazumi.
4

Dvostrani i mnogostrani ugovori - Kriterij je broj ugovornih strana. Postoje znaajne

razlike kad je u pitanju primjena i prestanak dvostranih u odnosu na viestrane ugovore.
Dvostrani ugovor okonava se otkazom jedne strane, dok se kod viestranih ugovora radi
samo o jednostranom povlaenju jer govor po pravilu ostaje na snazi izmedju preostalih
stranaka.
Viestrani ugovori ograniene prirode - Ako sam ugovor ne predvidja drugaije, na
njega su rezerve mogue samo uz pristanak ostalih njegovih stranaka. Ako neka od
stranaka takvog ugovora prestane postojati, sve nove drave nasljednice moraju posebno
pristupiti tom ugovoru, poput svake tree drave. Dakle, nema sukcesije drava povodom
tih ugovora.
Ugovor-zakon i ugovor-pogodba - Sastoji se u stapanju volja njegovih stranaka
usmjerenih ka istom cilju. Radi se o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorima sve
njihove stranke preuzimaju iste pravne obaveze.
Ugovori-ustavi medjunarodnih organizacija - Ovi ugovori imaju 2 razliite funkcije: za
drave-stranke nisu bitno razliiti od bilo kog drugog ugovora. Svaki od njih je izvor prava i
dunosti za sve njegove stranke, a veina takvih ugovora sklapa se bez ogranienja
njihovog trajanja.
Politiki sporazumi (gentlemens agreements) - Raireno je miljenje o postojanju
sporazuma posebne vrste koje drave sklapaju u pismenom ili drugom obliku, s namjerom
da ih obaveu samo moralno ili politiki, ali da one tim putem ne preuzmu nikakve pravne
obaveze.

Sposobnost sklapanja ugovora

Sve suverene drave su subjekti medjunarodnog prava i to njihovo svojstvo ne zavisi od priznanja
drugih drava. S tim u vezi one imaju sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora koja niim nije
ograniena. Kad je u pitanju ugovorna sposobnost federalnih jedinica, one mogu imati sposobnost
sklapanja medjunarodnih ugovora ukoliko se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu, i u
granicama koje su tim ustavom propisane. Npr. U Njemakoj i vicarskoj federalne jedinice uivaju
ogranienu ugovornu sposobnost, s tim da savezni organi moraju dati neku vrstu prethodne
saglasnosti na sklapanje svakog takvog ugovora pojedinano. Vatikan je danas openito priznat
kao poseban subjekat medjunarodnog prava. Svi konkordati i drugi ugovori koje vatikan sklapa sa
treim dravama su medjunarodni ugovori na koje se neposredno primjenjuju propisi beke
konvencije iz 1969. Nevladine organizacije nemaju ugovornu sposobnost, ali je nesumnjivo da
veina medjuvladinih organizacija objektivno imaju medjunarodni subjektivitet ne samo u odnosu
na njihove drave lanice, ve i prema treim dravama. Medjunarodne organizacije se ravnaju
''naelom specijalnosti'', tj. Ustanici u nekom oruanom sukobu ne uivaju medjunarodnopravni
subjektivitet erga omnes. Ogranieni subjektivitet i ogranienu sposobnost sklapanja ugovora
ustanici stiu tek aktom priznanja, i to samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. Priznanje im
moe dati bilo ustanovljena, tj. Legitimna vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke
tree drave.
Postupci sklapanja ugovora
U medjunarodnoj praksi izrasla su 2 postupka sklapanja ugovora:

Pojednostavljeni postupak - Pojednostavljeni postupak se sastoji u razmjeni isprava

(pisama, nota) i tada se ugovor sastoji od 2 ili vie medjusobno povezanih isprava. Iz
razmijenjenih pisama nesumnjivo mora proizilaziti saglasnost volja obiju (ili svih) strana sa
5

ciljem da postignu uinak po medjunarodnom pravu, kao i konstatacija te saglasnosti u

odredbama u kojima se propisuju prava i dunosti za strane tog ugovora.
Sloeni postupak Sloeni postupak sklapanja ugovora moe se sastojati od vie
odvojenih radnji: Pregovori, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora. Ovjeravanje
(autentifikacija) teksta vri se na nain predvidjen u samom ugovoru.

Pristanak drave da bude vezana ugovorom moe se dati:

Ratifikacijom - Ratifikacija ima za svrhu da se ugovor prije njegovog mogueg stupanja

na snagu, razmotri u nadlenim tijelima drave prema njenom unutranjem pravu.
Potpisivanjem ugovora - Beka konvencija predvidja da se pristanak drave da bude
vezana ugovorom izraava potpisom predstavnika drave u slijedeim sluajevima: ako
ugovor predvidja da e potpisivanje imati taj uinak; ako se na drugi nain ustanovi da su
se drave sporazumjele da potpisivanje ima takav uinak ili ako namjera drave da
potpisivanju da takav uinak proizilazi iz punomoi njenog predstavnika, ili je izraena
tokom pregovora.

Zatvoreni ugovori ne predvidjaju pristupanje treih drava, ili ga ak izriito zabranjuju. Tu

spadaju svi dvostrani ugovori, te viestrani ugovori ograniene prirode. Pristup je mogu samo ako
sve stranke tog ugovora na to pristanu.
Poluotvoreni ugovori sklapaju se u okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeje.
Takvi ugovori predvidjaju pristup samo dravama regiona (npr.vijee evrope, organizacija afrikog
jedinstva i sl).
Otvoreni ugovori kao jedan od ciljeva imaju da okupe to vei broj zemalja. To se posebno
odnosi na konvencije o ljudskim pravima.
Stupanje na snagu ugovora - Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvrdjeni
odredbama ugovora ili sporazumno izmedju ugovornih strana. Da bi stupile na snagu, viestrane
otvorene konvencije u svojim zavrnim odredbama predvidjaju polaganje kod depozitara
odredjenog broja isprava o ratifikaciji i pristupu, a mogu propisati jo i vremenski rok za njihovo
stupanje na snagu nakon to se taj uvjet ispuni.
Rezerve na ugovore - Rezerva (ograda, priuzdraj) je jednostrana izjava kojom drava eli u
odnosu na sebe iskljuiti ili izmijeniti pravni uinak nekih ugovornih odredbi. Moe se oitovati pri
potpisivanju ugovora, ratifikaciji ili pri pristupanju ugovoru. Od rezerve se razlikuje interpretativna
izjava (declaration of understanding) kojom drava bez namjere da iskljui ili preinai pravni uinak
ugovornih odredbi, nekim od tih odredbi pridaje posebno tumaenje.
Tumaenje ugovora - Postoje 3 osnovne metode tumaenja ugovora: subjektivna, tekstualna i
funkcionalna. Subjektivna metoda polazi od prvobitne namjere drava pregovarateljica, smatrajui
da je namjera stranaka najbitniji element ugovora, a rijei u tekstu nemaju znaenje ako ne
izraavaju tu namjeru.
Potivanje i primjena ugovora - Obavezujua snaga svih ugovora zasniva se na naelu pacta
sunt servanda (ugovori se moraju izvravati). Ovo naelo potvrdjeno je u svim konvencijama o
kodifikaciji prava ugovora. U tom pogledu najautoritativniji je l.26 Beke konvencije iz 1969. koji
navodi: ''svaki ugovor koji je na snazi vee stranke i one ga moraju izvravati u dobroj vjeri''.

Ugovori i tree drave - Ugovor je iskljuivo izvor partikularnog medjunarodnog prava i kao
takav obavezuje samo njegove stranke. Izuzeci od tog naela su:

Pristanak tree drave na ugovor - Konvencija predvidja da za treu dravu nastaje

obaveza na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom
stvoriti obavezu i ako trea drava izriito, u pisanoj formi, prihvati tu obavezu. Strogo
posmatrano, trea drava tada i prestaje biti ''trea''.
Djelovanje pravila iz ugovora na tree drave po obiajnoj osnovi - Radi se o
pravilima koja ine progresivni razvoj medjunarodnog prava.

Izmjene i revizija (preinaka) ugovora - Stabilnost i promjene pravnog poretka. Stabilnost

medjunarodnog pravnog poretka mogue je odrati samo njegovom otvorenou za promjene i
progresivni razvoj na miroljubiv nain. Zbog toga bi trebalo da svaki ugovor koji se sklapa na
neodredjeno vrijeme, a koji uredjuje vane odnose u medjunarodnoj zajednici, sadri odredbe o
izmjenama i uskladjivanju sa promjenama aktuelnih uvjeta pod
Nitavost ugovora - Pravila o postupku iz beke konvencije. Svaka stranka koja se pozove na to
da postoji mana u njenom pristanku da bude vezana ugovorom ili koja se pozove na uzrok
osporavanja ugovora, povlaenja ili suspenzije njegove primjene, duna je svoj zahtjev notificirati
ostalim ugovornim stranama. U notifikaciji se navodi mjera koja se predlae u vezi sa daljom
primjenom ugovora i razlozi za to. Ako u roku od najmanje 3 mjeseca od prijema notifikacije ni
jedna strana ne stavi prigovor, stranka koja je notificirala izjavu moe poduzeti mjeru koju je
predloila. U suprotnom se ne moe tvrditi da je postignut preutni sporazum o najavljenoj mjeri
izmedju svih stranaka ugovora, ve time nastaje spor o prvobitno postavljenom zahtjevu.
Suspenzija primjene, prestanak i povlaenje iz ugovora - Suspenzija primjene nekog
ugovora je privremeno stanje u njegovom izvrenju. Ako se stranke drugaije ne dogovore,
suspenzija oslobadja stranke obaveza izvrenja ugovora za period suspenzije, ali ne utie na
pravne odnose izmedju stranaka koji su ustanovljeni ugovorom. Bitno je naelo da se za vrijeme
trajanja suspenzije stranke moraju suzdrati od svih radnji koje bi mogle sprijeiti ponovnu
primjenu ugovora. Do suspenzije nekog ugovora u praksi dolazi vrlo rijetko.
Prestanak ugovora - Ugovor moe prestati (ili biti suspendiran) po 4 osnove:

Sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus) sporazumom svih

stranaka svaki ugovor se moe okonati u svakom trenutku, neovisno od njegovih vlastitih
odredaba o trajanju, prestanku, otkazu ili izmjenama.
Primjenom njegovih vlastitih propisa u praksi najvei broj ugovora prestaje u skladu
sa odredbama koje su predvidjene u samom tekstu ugovora. Ope medjunarodno pravo ne
namee nikakva ogranienja u pogledu uslova koje stranke mogu propisati.
Kao posljedica naknadne nemogunosti izvrenja ugovora
Pod posebnim uvjetima koje propisuje beka konvencija - kao posljedica krenja
ugovora.

Naknadna nemogunost izvrenja ugovora - Nastupa usljed naknadnih dogadjaja koje

stranke pri sklapanju ugovora nisu predvidjele, a usljed kojih dalje izvrenje ugovora postaje
nemogue. Uslovi mogueg prestanka (ili suspenzije) ugovora po ovom osnovu su slijedei:

Stalni ili privremeni nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora npr.

nestanak nekog otoka, unitenje hidrocentrale, isuenje rijeke itd. Stranka ne moe
jednostrano okonati ugovor, ve mora potivati pravila postupka data u bekoj konvenciji.
Bitna promjena okolnosti radi se o promjeni okolnosti koje su postojale u trenutku
sklapanja ugovora, a stranke tu promjenu nisu predvidjele.
Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa prekid diplomatskih ili konzularnih
odnosa izmedju stranaka ugovora utie na ugovorni odnos izmedju tih stranaka samo u
sluaju da je postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu
ugovora. U ostalim sluajevima prekid ne utie na ugovorni odnos.
Oruani sukob izmeu stranaka ugovora ovo pitanje niije rijeeno bekom
konvencijom iz 1969. Danas nema pravnog pravila koje bi u sluaju izbijanja oruanog
sukoba okonalo bilo koju vrstu ugovora. U sluaju izbijanja sukoba zasigurno postaju
primjenjivi ugovori koji se obzirom na njihov predmet i svrhu moraju smatrati primjenjivima
u vrijeme tih sukoba (enevske i hake konvencije o zatiti rtava rata i kulturnih dobara).
Novi ius cogens Ako nastane nova imperativna norma opeg medjunarodnog prava,
svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje njegova dalja primjena.
Prestanak ugovora po ovoj osnovi ne ide na tetu steenih prava nastalih izvrenjem
ugovora prije njegovog prestanka, osim ako zadravanje tih prava nije samo po sebi
suprotno novoj imperativnoj normi.

Krenje ugovora kao uzrok njegovog prestanka - Krenje ugovora povlai medjunarodnu
odgovornost kao i svaki drugi medjunarodno protivpravni in. Po opem medjunarodnom pravu,
postoji tzv.rezidualno pravo svake drave koja pretrpi tetu da protiv kriteljice preduzme
nenasilne mjere represalija i da je na taj nain natjera da naknadi priinjenu tetu i nastavi
izvravati svoje ugovorne obaveze. Ne postoje pravila postupka za izvrenje prava na represalije.
Pravo na represalije je bekom konvencijom ogranieno i ne primjenjuje se na odredbe ugovora o
zatiti ljudskih prava. Dakle, njegovim ostvarenjem se ne mogu pogadjati prava pojedinaca, koji
najee nisu krivi za krenje ugovornih obaveza njihove drave. Ovo pravilo je ius cogens.
Sukcesija drava u pogledu meunarodnih ugovora - Sukcesija je stanje nastalo
teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju postojea pravila medjunarodnog prava. Dravu
prethodnicu zamjenjuje jedna ili vie drava sljednica. Pravilo pozitivnog medjunarodnog prava je
da sukcesija drava kao takva ne utie na granicu ustanovljenu ugovorom, na ugovorne obaveze i
prava koja se odnose na reim granica, kao i na druge teritorijalne reime.
III DIO (Medjunarodna zajednica)
Drava kao subjekat meunarodnog prava
Nastanak drave. Starija nauka razlikovala je 2 naina nastanka nove drave: originarni i
derivativni. Originarno drava nastaje na podruju koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto
nikakvoj drugoj dravnoj vlasti, tj. Na niijem podruju (terra nullius). Svi ostali naini nastanka
nove drave su derivativni. U svim takvim sluajevima postoji jedna ili vie drava prethodnica i
jedna ili vie drava sljednica, a nastanak nove drave povlai pitanja sukcesije drava. Na osnovu
povelje UN-a, ti uvjeti su: mora postojati drava, mora biti miroljubiva, prihvatiti obaveze iz
povelje, biti sposobna da te obaveze izvrava, te mora biti voljna da to ini. Dakle, bitni elementi
ove definicije su:

Dravna teritorija (podruje) - Svaka drava mora imati podruje na kojem njeni organi
vre svoje nadlenosti podrujem drave odredjene su granice njene vlasti.
Stanovnitvo - Drava je istovremeno i zajednica ljudi na njenom podruju. Ne moe biti
drave bez stalno naseljenih stanovnika.
Organizirana politika vlast (suverenost) - Suverenost se u medjunarodnom pravu
definira kao vrhovna vlast drave na njenom podruju, koja iskljuuje vlast drugih drava i
nije podvrgnuta nikavoj vioj vlasti. U odnosu na inostranstvo, suverenost se ispoljava kao
nezavisnost.

Nestanak drave - Drava prestaje postojati nestankom nekog od 3 elementa koji je ine
dravom. Posljedica nestanka neke drave je da se cjelokupno njeno podruje sa stanovnitvom
inkorporira u jednu ili vie drava sljednica. Politika vlast drave prethodnice time prestaje
postojati.
Temeljna prava i dunosti drava - Uenje o temeljnim pravima i dunostima drava poelo se
iriti nakon i svjetskog rata. Da bi postigla svoju svrhu, naela o temeljnim pravima i dunostima
moraju prerasti u pravila opeg medjunarodnog prava. Najznaajniji ugovorni tekst kojim su ta
prava i dunosti drava postala pravilima pozitivnog medjunarodnog prava jeste povelja un iz
1945. godine. Generalna skuptina OUN-a je 24.10.1970. godine konsenzusom (bez glasanja)
usvojila ''Deklaraciju o naelima medjunarodnog prava u prijateljskim odnosima i
saradnji izmedju drava u skladu sa poveljom UN-a''. Ta Deklaracija je autentino
tumaenje povelje oun. U njoj se izlae i razradjuje 7 naela:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Naelo zabrane sile

Naelo mirnog rjeavanja medjunarodnih sporova
Naelo neintervencije
Dunost drava da medjusobno saradjuju u skladu sa poveljom
Naelo ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda
Naelo suverene jednakosti drava
Naelo ispunjavanja prihvaenih medjunarodnih obaveza u dobroj vjeri

Sukcesija drava - Sukcesija drava je stanje (ili novo stanje) nastalo teritorijalnim promjenama,
na koje se primjenjuju sva pravila medjunarodnog prava. Postoji 6 glavnih tipova teritorijalnih
promjena:

Ustup (cesija) postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja postojeoj dravi
slijednici. Taj tip teritorijalnih promjena ne dovodi ni do nestanka postojee, niti do
nastanka neke nove drave.
Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) drava prethodnica u cjelosti postaje
dijelom druge, ve postojee drave slijednice. Dakle, drava prethodnica prestaje
postojati, a drava slijednica proiruje svoje podruje (npr.ukljuenje ddr u sr njemaku
1990).
Ujedinjenje 2 ili vie drava prethodnica se ujedinjuju u novu dravu slijednicu i time
gube svoju dravnost. Dakle, nastaje jedna nova drava slijednica (npr.ujedinjenje ar
jemen i dnr jemen u republiku jemen 1990).
Odvajanje (secesija) na dijelu ili dijelovima podruja drave prethodnice nastaju jedna
ili vie novih drava slijednica. Dakle, drava prethodnica i dalje postoji ali na umanjenom
podruju, a istovremeno nastaju 1 ili vie novih drava.

Raspad (disolucija) drava prethodnica prestaje postojati, a na njenom podruju

nastaju 2 ili vie novih drava slijednica (SFRJ). Dakle, za razliku od secesije, drava
prethodnica pri raspadu prestaje postojati, a sve drave slijednice su nove drave.
Podjela (partition) vie susjednih drava slijednica medjusobno podijele podruje
drave prethodnice koja prestaje postojati. Takav tip promjena danas je teko zamisliv.

Temeljna pravila medjunarodnog prava koja se tiu sukcesije drava su:

Dravljanstvo - Svaki pojedinac na podruju koje je promijenilo suverenitet ima pravo na

dravljanstvo. Novonastale drave slobodne su vlastitim zakonima uredjivati pitanja svog
dravljanstva, ali se ukupnom primjenom tih zakona ne smiju stvarati apatridi. Da bi
izbjegle apatridiju, drave mogu pojedinana pitanja dravljanstva uredjivati ugovorima.
Penzije - Svaka osoba zadrava pravo na penziju koje je stekla u dravi prethodnici.
Drave sljednice trebaju sklopiti sporazume o isplati penzija,a do sklapanja takvih
sporazuma svaka drava bi privremeno trebala isplaivati penzije svim osobama koje su
stalno nastanjene na njenom podruju, ak i ako ne steknu njeno dravljanstvo.
Vlasnika prava - Naprijed navedeno vai i kad je u pitanju uivanje privatne imovine
fizikih i pravnih osoba. Ta imovina nije predmet sukcesije i ne podlijee podjeli izmedju
drava slijednica.
Dravni arhivi - Iz definicije u l.20 beke konvencije iz 1983.godine proizilazi da dravne
arhive drave prethodnice ine dokumenti (ukljuujui filmske, elektronske i druge zapise)
koje su dravni organi prethodnice izdavali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su
na dan sukcesije pripadali dravi prethodnici. To znai da arhivi uih teritorijalnih cjelina,
crkveni, privatni i drugi slini arhivi nisu predmet sukcesije.

Dravni arhivi koji jesu predmet sukcesije dijele se na 3 skupine:

1. Dijelovi koji radi redovnog upravljanja podrujem na koje se odnosi sukcesija moraju biti u
dravama slijednicama. Ovi dijelovi se moraju u kopijama predati svim tim dravama.
2. Dijelovi koji se direktno odnose na podruje jedne ili vie drava slijednica, osim onih iz
prethodne take. Te dijelove treba u originalima predati tim dravama slijednicama. Ako ih
ima vie, one trebaju odluiti koja od njih e dobiti originale, a koja kopije tih dijelova
arhiva.
3. Kad se radi o raspadu i nestanku drave prethodnice, svi ostali dravni arhivi prelaze na
drave sljednice na pravian nain, vodei pritom rauna o svim relevantnim okolnostima.
Dravna imovina - Prema bekoj konvenciji iz 1983, izraz ''dravna imovina drave prethodnice
oznaava imovinu, prava i interese koji su na datum sukcesije prema unutranjem pravu drave
prethodnice pripadali dravi prethodnici''. Shodno tome, imovina bivih drava lanica federacije,
imovina gradova, opina i drugih teritorijalnih cjelina, kao i privatna imovina, nisu predmetom
sukcesije. Nepokretna dravna imovina ostaje dravama slijednicama na podruju kojih se
nalazi. Ako je veoma neravnomjerno rasporedjena (npr.kasarne ili druga vojna postrojenja),
postoji mogunost njene procjene i uzajamnih pravinih kompenzacija. Sva ostala nepokretna i
pokretna imovina drave prethodnice, ukljuivi i onu koja se nalazi u inostranstvu, dijeli se
izmedju drava slijednica u pravinim razmjerima.
Dravni dugovi - Dugovi drave prethodnice dijele se na tzv. alocirani i nealocirani (opi) dug.
Dug koji je napravila neka biva federalna jedinica ili pravna osoba sa njenog podruja, ili ga je
podigla (ili garantirala) drava prethodnica ali je u cjelini potroen na podruju koje je postalo
10

podrujem drave slijednice, prelazi na tu dravu slijednicu. Opi nealocirani dug drave
prethodnice (npr.kredit radi odranja monetarne stabilnosti ili radi zajednikih trokova) se dijeli
izmedju drava slijednica po kljuu koji vai za podjelu imovine.
Sloene drave - Sve dravne cjeline mogu se podijeliti na 2 velike skupine:
1. Centralistike ili unitarne - U unitarnim dravama postoji jedinstvena vlast za cijelo
dravno podruje i jedinstveni organi medjunarodnih odnosa. Mnoge takve drave imaju
razvijenu samoupravu na pokrajinskom i opinskom nivou, sa predstavnikim organima
koje biraju gradjani.
2. Sloene drave - U sloenim dravnim zajednicama po pravilu postoje neka zajednika
tijela, ali uz to svaka od njihovih jedinica ima svoje vlastite organe sa iskljuivom
nadlenou, u koju se vlast zajednice ne smije mijeati. Historijski posmatrano, postojale
su slijedee vrste sloenih drava:

Personalna unija - Personalna unija bila je prolazna, pa i sluajna zajednica dvaju

drava u osobi jednog vladara. Vladar jedne je dolazio i na elo druge drave
nasljedjivanjem ili izborom za vladara u drugoj dravi. Te drave su ostajale
samostalne i neovisne, i bez drugih zajednikih organa, te personalna unija nije bila
subjektom medjunarodnog prava.
Realna unija Realna unija osnivana je sa namjerom da bude trajna. Osim
zajednikog vladara imala je i druge zajednike organe (efa vlade, odbrana,
finansije, vanjski poslovi i sl). Prema inostranstvu realna unija je nastupala kao
jedinstven subjekat medjunarodnog prava. Primjer Austrougarska monarhija
Konfederacija Konfederacija je savez drava u kome su drave lanice
dobrovoljno prenosile izvjesne nadlenosti i ovlatenja na konfederalne organe,
stvarajui pritom novu pravnu osobu, koja nije bila nova drava i nije bila
nadredjena svojim lanicama. Sama konfederacija nije imala ni jednu karakteristiku
drave: dravljane, dravno podruje niti suverenu vlast.
Federacija - Danas je federacija jedini oblik sloene drave koji je zastupljen u
svijetu. Federacija. Za razliku od konfederacije koja je savez drava, federacija je
savezna drava, koja ima svoje stanovnitvo, podruje i suverenu vlast. Temeljni
akt federacije nije medjunarodni ugovor, nego federalni ustav. Federacija je kao
drava istinski i potpuni subjekat medjunarodnog prava. Drave lanice federacije
po pravilu nemaju pravo na direktne diplomatske i konzularne odnose sa drugim
dravama. Samo u sluajevima kad im savezni ustav to dozvoljava, federalne
jedinice su subjekti medjunarodnog prava, ali sa vrlo ogranienom poslovnom
sposobnou (predvidjeno u SR Njemakoj i vicarskoj).

Trajno neutralne drave - Trajna neutralnost je pravno i politiko stanje neke drave kojoj njen
medjunarodni poloaj zabranjuje da uestvuje u bilo kom oruanom sukobu ili da njeno dravno
podruje postane podrujem ratnih operacija treih drava. Trajnu neutralnost treba razlikovati od
neutralnosti u nekom oruanom sukobu, koja je faktiko stanje i traje dok traje sukob. Takodjer je
treba razlikovati od politike neutralnosti koja nije medjunarodno priznata. vedska je npr. Ostala
neutralna u svim sukobima jo od 181., ali joj taj poloaj nije medjunarodno priznat niti garantiran.
Tree drave koje prihvataju poloaj trajne neutralnosti neke drave se obavezuju da toj njenoj
neutralnosti nee nakoditi. Tzv.''Drave jamci'' (garanti) ugovorom o trajnoj neutralnosti
preuzimaju obavezu da e oruanom silom intervenirati u sluaju agresije na trajno neutralnu
11

dravu, da bi se taj poloaj ponovo uspostavio. Danas su trajno neutralni vicarska, Vatikan i
Austrija.
Priznanje drava i vlada - Priznanje nove drave. O uincima priznanja nove drave u nauci
postoje 2 suprotna gledita. Po jednom, medjunarodno priznanje ima konstitutivne uinke i ono je
ustvari etvrti uslov samog postojanja drave. Po drugom, prihvaenijem stanovitu, priznanje ima
samo deklaratorni uinak, jer postojanje nove drave, sa svim pravnim posljedicama, nee biti
dovedeno u pitanje ako je jedna ili vie drava odbiju priznati. Nova drava ne moe uspostaviti
dvostrane odnose sa drugim dravama prije nego to je oni priznaju, a dok god nije u lanstvu
medjunarodnih organizacija, drava je manje-vie izolirana u mnogostranim odnosima. Medjutim,
postojanje nepriznate drave ne moe se ignorisati. Teritorija nepriznate drave koja ispunjava sve
uslove dravnosti, a pogotovo efektivnu vlast, ne moe se smatrati niijim podrujem slobodnim za
sticanje putem okupacije. Njeno podruje se ne smije prelijetati bez njenog odobrenja,a brodovi
koji plove pod zastavom nepriznate drave ne mogu se smatrati brodovima bez nacionalne
pripadnosti, a jo manje piratskim brodovima.
Ustanici i oslobodilaki pokreti - Medjunarodni subjektivitet. Ustanici i oslobodilaki pokreti ne
uivaju medjunarodni subjektivitet koji bio djelovao erga omnes. Oni se bore za dravnost na dijelu
teritorije neke drave ili za vlast u dravi. Tokom te borbe njih moe priznati vlada protiv koje se
bore, kako bi otklonila vlastitu odgovornost za djela ustanika prema strancima i njihovoj imovini na
teritoriji te drave. Takodjer ih mogu priznati neke tree drave. Priznavanje ustanike vlasti i
oslobodilakih pokreta uvijek ima konstitutivne uinke. Za dravu koja ih ne priznaje oni nisu
nikakav subjekat medjunarodnog prava.
Narodnooslobodilaki pokreti - Nakon ii sv.rata poeo je proces dekolonizacije, te je priznanje
narodnooslobodilakih pokreta postalo politikim sredstvom mnogih drava. Nakon to je blok
novooslobodjenih i antikolonijalnih drava postao veinski u generalnoj skuptini un, neki od
organa oun priznali su te pokrete i oni su stekli poloaj posmatraa u razliitim organima i
ustanovama un. Palestinska oslobodilaka organizacija dobila je poloaj punopravnog lana u
arapskoj ligi i njenim ustanovama.
Zavisne teritorije i posebni sluajevi subjekata meunarodnog prava - U pravu nikada
nisu postojali ''isti oblici''odredjenih odnosa ovisnosti. Uvijek je bilo nuno izuavati svaki od tih
sluajeva za sebe, jer su uprkos istim nazivima imali vrlo razliite sadraje. Neki od odnosa
ovisnosti koji su se u medjunarodnom pravu oblikovali u stalnijim oblicima su:

Vazalitet - Smatralo se da medjunarodnopravno priznati vazalitet nastaje jedino ako

drava sizeren preuzme neke ugovorne obaveze i ogranienja u korist vazalne drave
prema treim dravama. Dok su trajale, vazalne drave su se mogle smatrati subjektima
medjunarodnog prava, sa ogranienom poslovnom sposobnou. Jedno od obiljeja
vazaliteta je bilo plaanje godinjeg danka sizerenu. Visina danka odredjivala se ugovorom.
Protektorat - Po definiciji protektorat bi obuhvatao dunost jae drave da titi slabiju u
odnosima prema treim dravama. Osim odbrane, drave protektori su izvravali i pravo
medjunarodnog zastupanja tiene drave, kao i znaajno mijeanje u njene unutranje
stvari. Drave protektori su ugovorom sebi osiguravale gotovo potpuni nadzor nad
unutranjim organima vlasti, tako da je dravnost protektorata ostajala forma bez sadraja.
Drave pod protektoratom zadravale su svojstvo posebnog subjekta medjunarodnog
prava, a ugovori sklopljeni sa treim dravama prije nametanja protektorata ostajali su na
snazi.
12

Sistem mandata lige naroda - Pakt lige naroda usvojen je kao sastavni dio versajskog
mirovnog ugovora 1919.godine. Paktom je bio ustanovljen sistem mandata sa izvjesnim
medjunarodnim nadzorom nad izvrenjem obaveza.
Starateljski sistem UN-a - Povelja un je u poglavlju xii donijela propise o novom sistemu
starateljstva, koji je zamijenio predratni sistem mandata.
Nesamoupravna podruja prema povelji UN-a - Poglavlje 11. Povelje UN-a nosi naziv
''Deklaracija o nesamoupravnim podrujima''. Njome su drave lanice un koje su imale
kolonije, protektorate i druga nesamoupravna podruja preuzele odredjene pravne obaveze
prema tim podrujima. Priznale su naelo da su interesi stanovnika tih podruja primarni i
prihvatile kao svetu dunost da unapredjuju njihovo blagostanje.
Podruja pod posebnim medjunarodnim poloajem (internacionalizirana
podruja) - Ta podruja imala su vrlo raznolik medjunarodni poloaj.

Sveta stolica i drava vatikanskog grada - Papa je jo od 8. i 9. stoljea bio i svjetovni

vladar, zahvaljujui franakim vladarima Pipinu Malom i Karlu Velikom, koji su mu dali znaajne
zemljine posjede. Papinska drava je mijenjala granice, ali je uvijek obuhvatala rim sa dijelom
srednje italije. Italija je nakon toga jednostrano uredila poloaj pape garancijskim zakonom iz
1871.godine. Ovim zakonom je jednostrano preuzela iroke medjunarodne obaveze. Priznata je
nepovredivost papine osobe, odredjena mu godinja renta, priznata potpuna sloboda u duhovnoj
oblasti, pravo da alje i prima diplomatske predstavnike itd, ali mu je negiran suverenitet nad bilo
kojom teritorijom. Pape su odbijale takvu poziciju. Odbijale su godinju rentu i slubene kontakte
sa Italijom. Lateranski ugovor iz 1929. Pomenuti spor je uspjeno rijeen sa 3 ugovora koja je
sveta stolica sklopila sa faistikom Italijom. To su lateranski ugovor, zatim konkordat kojim se
uredio poloaj katolike crkve u Italiji, te finansijska konvencija kojom je iznos rente iz
garancijskog zakona bio prepolovljen. Lateranskim ugovorom je ustanovljena drava vatikanskog
grada sa papom kao efom drave, rijeeno je tzv.''Rimsko pitanje'', a papi su u sutini priznata
ista prava kao i ona iz garancijskog zakona. Sveta stolica je priznala da je lateranskim ugovorom
konano i neopozivo rijeeno rimsko pitanje i priznala je rim kao prijestonicu italije. Italija je
priznala dravu vatikanskog grada pod papinim suverenitetom. Drava vatikanskog grada je
ustanovljena na prostoru od oko pola kvadratnog kilometra i sa manje od 1.000 stanovnika.
Ustanovljeno je i posebno vatikansko dravljanstvo, koje je po svojoj prirodi preteno
funkcionalno. Stiu ga dunosnici katolike crkve dok tamo ive, ali oni redovno zadravaju i svoje
prijanje dravljanstvo. Lateranske ugovore priznao je i ustav italijanske republike iz 1947.godine.
Vatikan odrava diplomatske odnose sa preko 140 zemalja, od kojih nisu sve veinski katolike.
Oko 40 drava ima stalne diplomatske misije pri vatikanu. Vatikan ima stalnu posmatraku misiju
pri un od 1964.godine, a od 1978.godine i pri organizaciji amerikih drava.
Organi drave u meunarodnim odnosima
ef drave On se u medjunarodnom pravu smatra najviim organom vanjskog zastupanja
drave. To je vjerovatno naslijedje apsolutistikog perioda u evropi, kad su stvarani temelji
medjunarodnog prava. Kad se nalazi u drugoj dravi, efu drave se ukazuju najvie poasti, ali se
smatra da one nisu namijenjene njegovoj linosti, ve dravi koju predstavlja. U stranoj zemlji ef
drave uiva potpuni sudski imunitet u krivinim stvarima. On uiva i imunitet u gradjanskim
stvarima, ali ga se moe odrei. Po konvenciji iz 1969, za vodjenje pregovora i sklapanje ugovora
efu drave ne treba posebna punomo.
Vlada i njen predsjednik - Za razliku od predsjednikog i polupredsjednikog sistema, u
parlamentarnom sistemu uloga efa drave u odluivanju je simbolina. Teite vlasti je u
13

parlamentu, a svu izvrnu vlast ima vlada koja proizilazi iz parlamenta i zavisi od njegove podrke.
U okviru te izvrne vlasti sve vanije vanjskopolitike odluke donosi vlada i njen predsjednik
(premijer, kancelar, predsjednik ministarskog vijea). Medjutim, za razliku od efa drave, premijer
ne simbolizira svoju dravu i njen suverenitet kad se nalazi u inostranstvu i lino ne uiva poasti
koje se ukazuju efu drave.
Premijer - On ne treba punomo za pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora ili u
pogledu pristanka sovje drave da bude vezana ugovorom. Uz to, prema poslovniku vijea
sigurnosti un, premijer i ministar vanjskih poslova ne trebaju posebnu punomo kad zastupaju
svoju zemlju na sastancima vijea, te se i promjene osoba na ovim funkcijama notificiraju ostalim
zemljama.
Ministar vanjskih poslova - Ministarstvo vanjskih poslova je sluba koja koordinira politike i
druge odnose svoje drave sa inostranstvom i medjunarodnim organizacijama. Njegovi dijelovi su i
dkp te zemlje u inostranstvu. Istovremeno, strana diplomatska predstavnitva su u stalnom odnosu
sa mvp drave u kojoj se nalaze.
Parlament - U mnogim dravama parlamenti se do danas nisu uspjeli izboriti za ire pravo u
odluivanju, nadzoru i uvodi u vanjske poslove svoje zemlje. Parlamenti po pravilu utvrdjuju i
odobravaju dugorone vanjskopolitike ciljeve svoje zemlje. Daju saglasnost na sve vanije akte u
toj oblasti, ukljuujui ratifikaciju medjunarodnih ugovora. U medjunarodnu saradnju parlamenti
mnogih drava direktno su ukljueni putem povremenih posjeta njihovih delegacija parlamentima
drugih zemalja, te interparlamentarne unije, koja okuplja predstavnike parlamenata mnogih
drava.
Diplomatski zastupnici - Dosad su usvojene slijedee konvencije iz diplomatskih i konzularnih
odnosa:

Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961

Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963
Konvencija o specijalnim misijama, usvojena rezolucijom generalne skuptine
OUN-a 1969.
Konvencija o sprijeavanju i kanjavanju krivinih djela poinjenih protiv osoba
pod medjunarodnom zatitom ukljuivi diplomatske agente, usvojena
rezolucijom generalne skuptine oun 1973.
Beka konvencija o predstavljanju drava u odnosima sa univerzalnim
medjunarodnim organizacijama iz 1975. koja jo nije stupila na snagu.
Konvencija o sigurnosti osoblja un i pridruenog osoblja iz 1994.

Pravo poslanstva - Svaka suverena drava ima aktivno i pasivno pravo poslanstva. Aktivno pravo
je pravo upuivanja diplomatskih predstavnika u druge drave,a pasivno je pravo primanja stranih
diplomatskih predstavnika. Uspostavljanje diplomatskih misija vri se na temelju uzajamnog
pristanka. Po opem medjunarodnom pravu ne postoji nikakva dunost drava da stupaju i
odravaju diplomatske odnose. Jedna zemlja moe akreditirati istog efa misije u vie drugih
drava, ako se ni jedna od njih ne protivi tome. Funkcije diplomatskih misija se prema bekoj
konvenciji iz 1961.godine izmedju ostalog sastoje u:

Predstavljanju svoje drave u zemlji u kojoj je uspostavljena

Zatiti interesa gradjana svoje drave u toj zemlji, u granicama dozvoljenim
medjunarodnim pravom
Pregovaranju sa vladom drave u kojoj je misija uspostavljena
14

Prikupljanju obavjetenja svim dozvoljenim sredstvima o stanju u dravi u kojoj je misija

uspostavljena i izvjetavanju o tome svoje vlade
Unapredjivanju prijateljskih odnosa i razvijanju ekonomskih, kulturnnih i naunih odnosa
izmedju dvaju zemalja.

Diplomatski predstavnik (ef misije)

Beka konvencija iz 1961. efove diplomatskih misija dijeli u 3 klase i to:

Ambasadori (veleposlanici, poklisari) ili nunciji akreditirani kod efova drava i drugi
efovi misija jednakog ranga. U tom rangu su visoki komesari koje medjusobno razmjenjuju
lanice komonvelta.
Poslanici, ministri ili internunciji, akreditirani kod efova drava
Otpravnici poslova akreditirani kod ministara vanjskih poslova.

Svi efovi misija akreditirani u jednoj dravi ine diplomatski kor (zbor), na ijem elu se nalazi
duajen (doyen). Prema bekoj konvenciji iz 1961.godine ta poast pripada efu misije najvieg
razreda u konkretnoj dravi, koji je na tom poloaju neprekidno proveo najdue vremena. Ostali
efovi misija dobivaju rang u svakom razredu prema danu i asu kad su predali akreditivna pisma
efu drave u kojoj su akreditirani. Konvencija priznaje izuzetak koji je nastao u praksi, a prema
kome je u dravama sa preteno katolikim stanovnitvom duajen po obiaju nuncij svete stolice.
Ostalo osoblje diplomatske misije - Iz beke konvencije iz 1961.g. Proizilazi podjela
cjelokupnog osoblja diplomatske misije na slijedee 4 skupine:

ef misije
Diplomatsko osoblje, tj. lanovi misije koji imaju diplomatski status;
Administrativno i tehniko osoblje (pisari, arhivari, prevodioci, ifranti itd.)
Posluno osoblje (vratari, uvari, vozai, istai i sl), te u nekim sluajevima i privatna
posluga lanova misije.

Diplomatske privilegije i imuniteti - Pravila o diplomatskim privilegijama kodificirana su

Bekom konvencijom o diplomatskim odnosima iz 1961. godine. Sva ta pravila
predstavljaju propise opeg obiajnog medjunarodnog prava. Diplomatske povlastice priznaju se
diplomatskim misijama i stanovima diplomatskog osoblja, arhivima, dokumentima i imovini misija,
osobama diplomatskih agenata i lanovima njihovih porodica. Ogranienija prava na zatitu ima
administrativno, tehniko i posluno osoblje misije, a neka oslobodjenja od davanja uiva i privatna
posluga lanova misije. Prostorije misije su nepovredive. Organi drave u kojoj se misija nalazi
ne smiju ui u te prostorije, osim uz pristanak efa misije. To vai ak i u sluaju poara. U sluaju
opasnosti od napada, drava primalac misije duna je da policijskim i drugim snagama zatiti
njihovu nepovredivost. Ako ne uspije sprijeiti pokuaj napada, duna je o tome provesti istragu,
dati objanjenje i zvanino izvinjenje dravi o ijoj misiji se radi. Prostorije misije i imovina koja se
u njima nalazi ne smiju biti podvrgnuti pretresu, oduzimanju, pljenidbi ili mjeri izvrenja.
Nepovredivost se potuje i u sluaju prekida diplomatskih odnosa, pa ak i oruanog sukoba.
Posebno je pitanje azila (utoita) u prostorijama diplomatske misije. Diplomatski azil nije
ustanova opeg medjunarodnog prava i nije predvidjen bekom konvencijom iz 1961, ali je u
praksi drava june i srednje amerike dozvoljavano utoite u stranim diplomatskim misijama za
osobe progonjene iz politikih razloga. Diplomatski zastupnik je duan izvijestiti dravu primatelja o
pruanju azila, a bjegunca sprijeiti u svakoj djelatnosti protiv ope sigurnosti zemlje. Potom 2
drave (drava u ijoj misiji je pruen azil i drava domain) ugovaraju nain da bjegunac sigurno
napusti zemlju. Misija i njen ef imaju pravo isticati grb i zastavu svoje drave na prostorijama
misije, rezidenciji efa misije i njegovim prevoznim sredstvima. Stanovi diplomatskih agenata
15

uivaju jednaku nepovredivost kao i prostorije misije. Arhivi i dokumenti misije su nepovredivi u
svako vrijeme i bez obzira na mjesto gdje se nalaze. Takodje su nepovredivi spisi i prepiska
diplomatskih agenata. Slubena prepiska misije je nepovrediva. Linost diplomatskog
agenta (efa misije i lanova diplomatskog osoblja) je nepovrediva. On se ne smije podvrgnuti
nikakvoj vrsti hapenja ili pritvaranja. Drava primateljica je obavezna preduzeti sve mjere radi
spreavanja svakog napada na njegovu linost, slobodu i dostojanstvo. Izuzetak je ako se
diplomatski agent zatekne u fizikom napadu na drugu osobu ili izvrenju nekog. Diplomatski
agent uiva potpuni imunitet od krivinog gonjenja u dravi u kojoj je akreditiran. Od te
odgovornosti on nije izuzet u svojoj vlastitoj dravi. Diplomatski agent uiva i imunitet od
gradjanske i upravne nadlenosti drave u kojoj je akreditiran, osim ako se radi:

O stvarnopravnoj tubi koja se odnosi na njegove privatne nekretnine na podruju drave

u kojoj je akreditiran
O tubi koja se odnosi na nasljedjivanje, a u kojoj se on u svojstvu fizike (privatne)
osobe pojavljuje kao nasljednik, legatar, izvrilac oporuke ili upravnik ostavtine
O tubi koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili trgovaku djelatnost koju obavlja u
dravi u kojoj je akreditiran, a izvan svojih slubenih funkcija.

Diplomatski agent nije duan da svjedoi. Drava o ijem diplomatskom agentu se radi moe se
odrei imuniteta od krivine, gradjanske ili upravne odgovornosti svog agenta, ali to sam agent ne
moe uiniti. Odricanje uvijek mora biti izriito. lanovi porodice diplomatskog agenta koji ive u
njegovom domainstvu uivaju iste privilegije kao i sam agent, ukoliko nisu dravljani zemlje
domaina (primateljice). Administrativno i tehniko osoblje i lanovi porodica tog osoblja
uglavnom uivaju iste povlastice. Imunitet od gradjanske i upravne nadlenosti primjenjuje se
jedino na djela uinjena u obavljanju njihovih funkcija. Osoblje i lanovi njihovih porodica koji su
dravljani drave primateljice ne uivaju povlastice i imunitete. Posluno osoblje misije, ako se
ne radi o dravljanima primateljice ili u njoj nemaju stalno boravite, uivaju imunitet samo za
djela izvrena u obavljanju svojih funkcija. Ovo osoblje takodje ne plaa poreze i takse na plate
koje prima za vrenje svoje slube. Poreze i takse ne plaa ni privatna posluga lanova misije.
Konzularno pravo
Materija iz oblasti konzularnog prava kodificirana je Bekom konvencijom o konzularnim
odnosima iz 1963. godine. Kao i kod diplomatskih odnosa, sve suverene drave imaju pravo i
nemaju dunost na odravanje konzularnih odnosa. Uspostavljanje tih odnosa zasnovano je na
uzajamnom pristanku. Ako drugaije nije odredjeno, pristanak na uspostavu diplomatskih odnosa
ukljuuje i ustanovljavanje konzularnih odnosa. Prekid diplomatskih odnosa sam po sebi ne povlai
i prekid konzularnih odnosa. Konzularne funkcije - Konzul obavlja mnotvo nepolitikih i
tehnikih funkcija koje su vrlo znaajne za odravanje medjudravnih odnosa i njegove funkcije su:

Zatiti interesa njegove drave u zemlji u kojoj je angairan, a posebno interesa svojih
dravljana, kao i interesa pravnih lica iz svoje drave
Unapredjenju trgovakih, ekonomskih, kulturnih i naunih odnosa dvaju zemalja i
unapredjenju uzajamnih prijateljskih odnosa
Izdavanju viza i odgovarajuih isprava osobama koje ele putovati u njegovu dravu
Konzul obavlja i sve druge funkcije koje mu njegova drava povjeri, a koje nisu zabranjene
propisima drave domaina i kojima se ona ne protivi.

Prema obiajnom pravu potvrdjenom konvencijom iz 1963. efovi konzularnih ureda dijele se na 4
razreda (klase) i to:

Generalni konzuli
16

Konzuli
Vicekonzuli
Konzularni agenti

Svi efovi konzularnih ureda u jednom gradu ine konzularni kor (zbor) kojeg predvodi duajen
(doyen) prilikom ceremonijalnih funkcija. Doyen je ef konzularnog ureda u najviem razredu u
tom mjestu, koji tu funkciju obavlja najdue bez prekida. Ostali dobivaju rang prema razredu i
datumu izdavanja egzekvature.
Konzuli po zvanju i poasni konzuli - Konzuli po zvanju su osobe kojima je to iskljuivo
zanimanje. Oni naelno trebaju biti dravljani zemlje koja ih upuuje. Izuzetno, mogu biti i
dravljani druge zemlje (ukljuujui i zemlju domaina), ali uz saglasnost drave primateljice koju
ona moe povui u svakom trenutku. U sluaju poara ili druge nesree, moe se pretpostaviti
pristanak efa konzularnog Ureda za ulazak u te prostorije. Drava domain duna je preduzeti sve
mjere zatite prostorija konzularnog ureda od nasilnog ulaska i uznemiravanja. Isto se odnosi i na
konzularni ured kojim upravlja poasni konzularni dunosnik. Na konzularnom uredu, ulaznim
vratima prostorija, rezidenciji efa konzularnog ureda, te na njegovom vozilo kad se ono koristi u
slubene svrhe, moe se isticati grb i zastava matine drave. Isto vai i za poasnog efa
konzularnog ureda.
Imunitet drave od nadlenosti sudstva i sredstava izvrenja
Apsolutni i ogranieni imunitet - Sve do kraja 19. stoljea prevladavale su doktrina i praksa o
apsolutnom imunitetu stranih drava. Prema tom gleditu, strana drava je mogla u svakom
trenutku sprijeiti domai sud da raspravlja o njenim pravima. Sud je bio sprijeen da ulazi u
predmet spora, a posebno da se uvjeri u to da li strana drava ima valjan titulus nad odredjenom
imovinom. Bio je dovoljno da ona spornu imovinu dri u posjedu ili pod svojom kontrolom.
Imunitet rationae personae - Svaka drava djeluje putem svojih organa, a ponekad i
teritorijalnih jedinica na niem nivou. U nekim sluajevima se i akti pojedinaca mogu priznati za
akte u ime njihove drave. Stoga sud ima iroku diskreciju u priznavanju ili nepriznavanju
imuniteta. Sud nije duan priznati imunitet stranoj dravi ili stranoj vladi i njihovim organima koju
drava foruma nije priznala. Da bi se u to uvjerio, sud e zatraiti stanovite ministarstva vanjskih
poslova svoje zemlje.
Imunitet rationae materia - U osnovi je podjela izmedju akata javne dravne vlasti i akata
javnog upravljanja, kad drava obavlja komercijalne transakcije poput svake fizike ili pravne
osobe. Za te druge akte sudski imunitet naelno ne bi postojao. Medjutim, malo je pokuaja
definiranja akata iure imperii, u pogledu kojih se priznaje imunitet.
Postupak i naini odricanja imuniteta - Komisija za medjunarodno pravo 1991. godine
predloila je nacrt pravila koji sadri najpreciznija pravila u toj oblasti. Medjutim, dok ne stupi na
snagu, nacrt moe sluiti samo kao uputstvo sudovima kako da postupe kad se uvjere da strana
drava ima pravo na imunitet.
teta i naini njenog ispravljanja - teta se dijeli na neposrednu (direktnu) i posrednu
(indirektnu) tetu. Neposredna teta je ona koja nuno proizilazi iz medjunarodnog protivpravnog
djela kao njegova neposredna posljedica. Pri procjeni neposredne tete po pravilu se uzima u obzir
stvarno nastala tete (damnum emergens) i izgubljena dobit (lucrum cessans). Posredna
teta sama za sebe ne moe povui medjunarodnu odgovornost drave poinioca. Ona je
17

akcesorna i moe imati pravni uinak tek ako nastupi neposredna teta. Utvrdjivanje dravljanstva
pravne osobe je ponekad ozbiljan problem. U praksi su mogua 3 kriterija za utvrdjivanje
dravljanstva neke pravne osobe: kriterij sjedita, kriterij mjesta upisa u registar i kriterij kontrole,
zasnovan na dravljanstvu veinskih dioniara ili osoba koje stvarno upravljaju drutvom.
Odgovornost drava za meunarodne zloine
Medjunarodni zloin je medjunarodno protivpravno djelo koje proizilazi iz krenja obaveze erga
omnes, a koje je toliko bitno za zatitu temeljnih interesa medjunarodne zajednice da je ta
zajednica tu povredu priznala medjunarodnim zloinom (npr.agresija, kolonijalna dominacija silom,
ropstvo, genocid, aparthejd, masovno zagadjenje okoline itd). Odredjenja i kvalifikacije
medjunarodnih zloina i statutima tribunala nadlenih za kanjavanje pojedinaca (npr. ICTY),
odnose se i na drave. Odredjena drava odgovorna je, bilo direktno ili zbog toga to zloine nije
sprijeila. Po toj osnovi se listi medjunarodnih zloina koje drava moe poiniti mogu dodati
zloini protiv ovjenosti, ratni zloini, teka krenja humanitarnog prava, zloini protiv osoblja UNa i sl.
Kad je u pitanju medjunarodni zloin, povrijedjena drava ima pravo da povrat u prijanje stanje
ne bude podvrgnut ogranienjima u pogledu tereta drave poinitelja koji bi bio izvan svake
srazmjere u odnosu na korist koju bi povrijedjena drava ostvarila, kao i ogranienjima u pogledu
restitucije koja bi ugrozila politiku nezavisnost ili ekonomsku stabilnost drave poinioca. Svaka
druga drava u svijetu, u sluaju injenja medjunarodnog zloina ima slijedee obaveze:

Da ne prizna kao zakonito stanje koje je stvoreno zloinom;

Da ne prui pomo ili podrku dravi koja je poinila zloin u odravanju stanja koje je
time stvorila;
Da saradjuje sa drugim dravama u provodjenju navedenih obaveza;
Da saradjuje sa drugim dravama u pogledu mjera sa ciljem otklanjanja posljedica
zloina.

Pravna pitanja meunarodne zatite okoline

Probleme zatite okoline vie nijedna drava ne moe rjeavati sama za sebe. Ta zatita zahtijeva
medjunarodni pristup i medjunarodne sporazume. Danas postoji veliki broj medjunarodnih
instrumenata, ukljuujui i konvencije, koji na nesistematski nain pokuavaju regulisati
spreavanje, kontrolu, umanjivanje ili otklanjanje posljedica zagadjenja nekog prostora iz razliitih
izvora.
Pitanja odgovornosti u pogledu zatite okoline - Pitanje odgovronosti za zagadjenje okoline
postavlja se u medjunarodnim ugovorima i drugim instrumentima na dva nivoa: medjunarodna
odgovornost drava i tzv.gradjanska (gradjanskopravna) odgovornost. Gradjanska odgovornost
nastupa zbog tetnih djelatnosti poduzetnika ("operatora), tj. Fizike ili pravne osobe. Ali ako je
drava neposredno angairana u svojstvu operatora, onda i ona potpada pod gradjansku
odgovornost.
Medjunarodna odgovornost drava u pogledu zatite okoline - Temeljna dunost drava je
da svaka na svom podruju ne djeluje na nain koji nanosi tetu drugim dravama. Ovo naelo
pomenuto je i u deklaracijama sa konferencija iz tokholma i Ria. Odgovornost za rizik u oblasti
zatite okoline jo uvijek nije opeprihvaeno naelo pozitivnog medjunarodnog prava.
Odgovornost drava za rizik, koja obuhvata i dunost naknade za svu stvarno nastalu tetu za sada
se ugovara samo u pogledu nekih naroito opasnih djelatnosti. Jedan od rijetkih ugovora koji
18

predvidjaju odgovornost drava za rizik je konvencija o tetama poinjenim od svemirskih

objekata, potpisana u londonu, moskvi i vaingtonu 1972. Medjunarodna odgovornost drave moe
nastupiti i za tetu koju okolini nanesu fizike ili pravne osobe. Osim odgovornosti za tetu nastalu
djelatnou njenih organa, odgovornost drave moe osobito proizai iz djelatnosti poduzetnika na
njenoj teritoriji.
Gradjanska odgovornost (civil liability) poduzetnika - se od medjunarodne odgovornosti
drava razlikuje po tome to moe nastupiti ak i kada se ne radi o nekom medjunarodnom
protivpravnom djelu. Rezolucija instituta za medjunarodno pravo iz 1997.godine izmedju ostalog
navodi da gradjanska odgovornost operatora moe biti angairana po domaem pravu ili prema
odgovarajuim pravilima medjunarodnog prava, neovisno o zakonitosti djela, ako ono rezultira u
teti nad okolinom.
ovjek kao subjekat meunarodnog prava
Oni koji nastoje dokazati da ovjek pojedinac jeste subjekat medjunarodnog prava polaze od
miljenja da se taj subjektivitet moe stepenovati po intenzitetu, te pojedinca uporedjuju sa
drugim izvedenim subjektima, kao to su medjudravne organizacije. Na taj nain dolaze do
zakljuka da je njegov subjektivitet ogranien i izveden iz subjektiviteta drave. ovjek bi mogao
postati subjektom medjunarodnog prava, ukoliko bi itava medjunarodna zajednica stekla neke
odlike naddravne organizacije. Medjutim, ako bi se to dogodilo, medjunarodno pravo bi postalo
federalno pravo te svjetske superdrave.
Dravljani i stranci - Pojam dravljanstva. Dravljanstvo je pravna veza koja pojedinca vezuje za
neku dravu. Svaka drava naelno ima pravo svojim ustavom i zakonima odrediti ko ima pravo na
njeno dravljanstvo. Dravljanstvo steeno rodjenjem - Veina ljudi stie dravljanstvo
rodjenjem i ne mijenja ga do smrti. Dravljanstvo se rodjenjem stie na osnovu porijekla roditelja
(ius sanguinis) ili injenicom rodjenja na teritoriji neke drave (ius soli). Dravljanstvo udate
ene - Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979.godine predvidja da e drave
stranke te konvencije enama priznati jednaka prava kao i mukarcima u pogledu sticanja,
promjene ili ouvanja dravljanstva supruga. Ni brak sa strancem, niti promjena dravljanstva od
strane supruga dok brak traje, ne mijenja automatski i dravljanstvo supruge, niti je ostavlja bez
dravljanstva. Naturalizacija i ekspatrijacija (otpust iz dravljanstva) - postupak u kome
drava po svojoj diskreciji dodjeljuje dravljanstvo nekoj osobi na njenu molbu. Drava moe
svojim zakonima predvidjati razliite uvjete za prijem u dravljanstvo. Istovremeno, u
medjunarodnom pravu nije prihvaena doktrina o neraskidivoj privrenosti koja bi dravu
spreavala da neku osobu otpusti iz svog dravljanstva suprotno njenoj volji. Osobe bez
dravljanstva i osobe sa vie dravljanstava (apatridi i polipatridi) - Bez dravljanstva
mogu ostati mnoge osobe koje naputaju svoju domovinu iz politikih razloga. Osim toga, mogue
je da pripadnici neke etnike skupine ne ele primiti dravljanstvo na koje jedino imaju pravo, a
drava u kojoj borave odbija im dati svoje dravljanstvo (npr.albanci rodjeni na kosovu, a
nastanjeni u bih i sl). Pravni poloaj stranaca - Pristup stranaca u neku dravu. Drava moe
strancima zabraniti pristup na svoju teritoriju, ili ga ograniiti uvjetima koje sama propie (npr. U
zakonima o useljavanju). Mnoge drave dozvoljavaju dolazak turista ili studenata na krai rok
(najee do 3 mjeseca), bez formalnosti i bez ulazne vize. Ponekad se diskriminiraju potencijalni
useljenici iz samo nekih drava, ili se u pogledu useljenja nekima predvidjaju povlastice.
Protjerivanje stranaca - Poput prava da dozvoli ili ne dozvoli pristup, svaka drava ima pravo da
uskrati dalji boravak stranca kojeg smatra nepoeljnim na svojoj teritoriji. Drava moe svojim
propisima predvidjati kriterije, tj. Razloge protjerivanja stranca, ali se to pravo u njegovoj primjeni
19

ne smije zloupotrebljavati. Drava protjeranog stranca ima pravo traiti razloge zbog kojih je ta
mjera preduzeta. U sluaju objavljenog rata, svaka zaraena strana ima pravo sa svog podruja
protjerati sve gradjane druge zaraene strane. Protjerivanje se ne bi smjelo vriti uz povredu
dostojanstva protjerane osobe i sa nepotrebnom brutalnou. Osobi treba dati razuman rok za
naputanje drave i da sama izabere dravu u koju e otii. Prava stranaca - Kad je stranac
primljen na teritoriju neke drave sa pravom neogranienog ili privremenog boravka, on u toj
dravi uiva neka minimalna prava potrebna za privatni ivot. Medjunarodno pravo ne dozvoljava
ni jednoj dravi da strancima uskrati prava sklapanja gradjanskih ugovora, sticanja linog
vlasnitva, sklapanja braka i uivanja porodinih prava. Stranac ima pravo traiti i diplomatsku
zatitu svoje drave, ali tek nakon to je iscrpio sva raspoloiva pravna sredstva u dravi u kojoj
boravi. Stranac ima pravo napustiti dravu svog boravka, ali se to pravo moe uvjetovati
prethodnim ispunjenjem odredjenih obaveza kao npr.plaanja poreza, vraanja privatnih dugova i
sl. Eksproprijacija imovine stranca - Jedno od naela medjunarodnog prava je potivanje
privatnog vlasnitva i steenih prava stranaca. Dunosti stranaca - Stranac koji boravi u
odredjenoj dravi podvrgnut je pravu te drave, kao i njeni gradjani. Osim ako drugaije nije
propisano ugovorom ili zakonom, stranci se ne smiju uplitati u politiku drave u kojoj borave.
Stranac sa stalnim boravkom duguje lojalnost dravi u kojoj ivi i moe biti optuen za zloin
izdaje. Openito je prihvaeno da se stranci ne smiju prisiliti da slue u oruanim snagama domae
drave.
Azil (utoite) - Svaka drava moe dati azil strancu koji je prognan ili je pobjegao iz svoje
domovine, kao i osobi bez dravljanstva. Pruanje azila je pravo koje proizilazi iz teritorijalnog
suvereniteta drave. Ni jedna drava nema obavezu po medjunarodnom pravu da odbije primiti
nekog stranca na svoju teritoriju, da ga izrui drugoj dravi ili da ga protjera sa svoje teritorije,
osim u sluaju nekih ogranienja i izvrenja obaveza koje je sama preuzela. Obinim zloincima se
u naelu ne prua azil, a pravo pruanja azila se u praksi sve vie ograniava brojnim ugovorima o
izruenju (ekstradiciji), te nekim pravilima utivosti. Samo medjunarodno pravo ne garantira
pojedincima ''pravo na azil'', tj. pravo da ga pod odredjenim uvjetima uvijek dobiju na vlastito
traenje.
Poloaj izbjeglica i osoba bez dravljanstva - Izmedju velikog broja drava na snazi je
konvencija o poloaju izbjeglica iz 1951. I protokol koji se odnosi na poloaj izbjeglica iz 1967.
Konvencija o poloaju osoba bez dravljanstva usvojena je 1954.godine. Izbjeglica je svaka
osoba koja se zbog osnovanog straha od progona zbog svoje rase, vjerske ili nacionalne
pripadnosti ili pripadnosti nekoj drutvenoj skupini ili zbog politikog miljenja, nadje izvan zemlje
ije dravljanstvo ima i koja ne eli ili zbog tog straha nee traiti zatitu te drave. Osoba bez
dravljanstva (apatrid) - osoba koju primjenom svojih zakona ni jedna drava ne smatra svojim
dravljaninom.
Pojam ekstradicije
Pod institutom ekstradicije podrazumijeva se formalno izruenje neke osobe od jedne drave
drugoj koja ga je zatraila, a radi sudjenja i kanjavanja. Ekstradicija bjegunca nikada nije postala
obavezom drava po opem medjunarodnom pravu. Ona se i danas moe izvriti na osnovu
utivosti ili primjenom nekog ugovora koji unaprijed predvidja ekstradiciju. Smatra se
opeprihvaenim da drava kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju ne smije, osim uz odobrenje
drave koja je osobu izruila, suditi joj za druge zloine osim onih zbog kojih je izruena. To naelo
specijalnosti predvidja se ugovorima o ekstradiciji, ali se potuje ak i one koja trai izruenje i
20

one u kojoj se bjegunac nalazi. Ekstradicija se ne odobrava nakon to je bjeguncu u dravi u kojoj
se nalazi ve izreena konana presuda za to djelo (non bis in idem).
Meunarodna zatita ovjeka
Danas je svaka drava u postupanju sa svim osobama koje borave na njenoj teritoriji vezana
mnogim pravilima opeg obiajnog prava, od kojih veina ima karakter ius cogens. Generalna
skuptina un usvojila je 10.12.1948. godine opu deklaraciju o ljudskim pravima u kojoj su
definirana gradjanska, politika, kao i neka ekonomska, socijalna i kulturna prava. Nakon ope
deklaracije, 1966. godine usvojeni su medjunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima i medjunarodni pakt o gradjanskim i politikim pravima. Obzirom da su sva prava i
obaveze iz tih konvencija propisana na openit i normativan nain, to moe njihovim strankama
dati uporite za tvrdnju da ta pravila po obiajnoj osnovi obavezuju i tree drave. Zbog toga se
danas smatra da je obaveza potivanja ljudskih prava obaveza erga omnes.
Izvrenje konanih presuda suda nadzire vijee ministara vijea evrope - Tube komitetu
za ljudska prava. Tuba se upuuje sekretarijatu un (odjel za ljudska prava) u enevi. Moe biti
sastavljena na bilo kom jeziku. Uvjeti za tubu slini su uvjetima po evropskoj konvenciji, s tim to
se komitetu moe obratiti samo pojedinac kome je lino nanesena teta i rok za tubu nije
ogranien na 6 mjeseci, niti je pravo na tubu ogranieno za povrede nakon stupanja na snagu
fakultativnog protokola.
Meunarodna zatita manjina - Nakon 1945.godine poloaj manjina u nekim zemljama sredjen
je putem dvostranih ugovora, ali je zanimanje za manjinsku zatitu u evropi poraslo tek nakon
raspada socijalistikog reima, kad su porasle tenje za emancipacijom bivih federalnih jedinica u
sfrj, sssr i ehoslovakoj.
Krivina odgovornost pojedinca - Odgovarajue medjunarodne konvencije redovno propisuju
jurisdikciju i dunost nacionalnih sudova drava stranaka da kanjavaju zloine i druge
medjunarodne delikte koje one zabranjuju. Neke od tih konvencija predvidjaju alternativnu
jurisdikciju domaih i medjunarodnih sudova, mada to dosad nije imalo znaajnijih praktinih
posljedica. Statuti medjunarodnih krivinih tribunala za bivu SFRJ i za Ruandu predvidjaju
primarnu nadlenost tih sudova u odnosu na domae sudstvo. Za razliku od tih sluajeva, rimski
statut o medjunarodnom krivinom sudu predvidja komplementarnu nadlenost tog suda i sudova
drava stranaka, o emu se predvidjaju detaljni propisi.
Medjunarodni sudski organi
Medjunarodni vojni tribunal u Nirbergu - Osnovan je londonskim sporazumom od
08.08.1945. kome je bio pridodat i statut medjunarodnog vojnog tribunala. Tribunal je po statutu
bio nadlean za 3 vrste zloina: zloine protiv mira, ratne zloine i zloine protiv ovjenosti.
Medjunarodni vojni tribunal za daleki Istok u Tokiju - Ustanovljen je posebnim proglasom
vrhovnog komandanta saveznikih snaga gen.daglasa mekartura 19.01.1946. Imao je istu
nadlenost kao i tribunal u nirbergu.
Medjunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju - Ustanovljen je rezolucijom vijea
sigurnosti br.827 od 25.05.1993.godine. To je prvi tribunal koji je osnovan rezolucijom na osnovu
poglavlja 7.

21

Medjunarodni krivini tribunal za Ruandu - Uspostavljen je rezolucijom vijea sigurnosti 955

od 08.11.1994.godine. Nadlean je za kanjavanje medjunarodnih zloina poinjenih na podruju
ruande, kao i od njenih gradjana na podruju drugih drava tokom 1994.godine. Nadlean je za
kanjavanje 3 skupine medjunarodnih zloina: genocid, zloine protiv ovjenosti, te krenje l.3
zajednikog enevskim konvencijama i drugom dopunskom protokolu (nemedjunarodni oruani
sukobi).
Stalni medjunarodni krivini sud - Na diplomatskoj konferenciji u rimu 17.07.1998.godine
potpisan je rimski statut medjunarodnog krivinog suda sa sjeditem u hagu. Za statut je glasala
121 drava, uz 21 uzdranu i 6 drava protiv (sad, izrael, irak, kina, sudan, libija). Sud e biti
nadlean za kanjavanje pojedinaca zbog zloina protiv ovjenosti, ratnih zloina, genocida i
agresije. Postupak e moi pokretati drave, samostalni tuilac i vijee sigurnosti un. Najvea
kazna koju e sud moi da izrekne je doivotni zatvor.
IV DIO (Objekti u medjunarodnom pravu)
Prostor dravnog podruja. Teritorijalna suverenost drave
Dravno podruje je prostor na kome drava vri svoju vrhovnu vlast i do ijih granica ta vlast
dopire. Ono je objekat medjunarodnog prava jer svaka drava prema tom pravu uiva tzv.
teritorijalnu suverenost. Pod teritorijalnom suverenou moe se smatrati skup nadlenosti koje
drava vri na svojoj teritoriji. Na toj teritoriji se primjenjuje ustavnopravni poredak te drave. Ona
smije slobodno donositi svoje zakone, ali time ne smije ugroavati prava drugih drava. Pod
svojom jurisdikcijom drava ima sve fizike i pravne osobe koje se nalaze na njenoj teritoriji (uz
izuzetak stranaca sa diplomatskim imunitetom). Nad svojim dravljanima koji se nalaze u drugoj
dravi, drava vri i tzv.personalnu suverenost. Ta suverenost se medjutim ne smije vriti na tetu
teritorijalne suverenosti druge drave. Naelo iskljuivosti - Drava na svojoj teritoriji vri vlast
uz iskljuenje vlasti svake druge drave. Od ovog naela postoje izuzeci na osnovu ugovora o
vojnom savezu, neka drava moe iz svoje jurisdikcije iskljuiti pripadnike stranih oruanih snaga
stacioniranih na svom podruju. Poseban sluaj ogranienja teritorijalne suverenosti neke
drave su medjudravne slunosti. One se uspostavljaju ugovorim, uvijek su vezane samo za dio
teritorije neke drave, a mogu biti u korist druge drave, skupine drava ili u korist svih drava. Tu
se konkretno moe raditi npr. O dunosti trpljenja prolaska trupa susjedne ili druge drave,
davanju susjednoj dravi prava na izgradnju eljeznike pruge ili ceste preko njenog podruja,
koritenje luke i sl.
Dravne granice - Granica neke drave ini liniju koja je na kopnu dijeli od teritorije njoj
susjednih drava. Na moru je to vanjska granica teritorijalnog mora te drave. Granice se esto
dijele na prirodne i vjetake. Prirodna granica oslanja se na neki prirodni oblik tla, poput rijeke ili
planinskog masiva. Ako neka neplovna rijeka dijeli podruja dvaju drava, njihova granica po
pravilu slijedi liniju sredine izmedju obala te rijeke. Ako rijeka ima vie rukavaca, usvaja se linija
sredine glavnog rukavca. Kod plovnih rijeka za graninu liniju moe se usvojiti thalweg. To je
linija koja neprekinuto spaja najdublje take u koritu rijeke i objema dravama omoguava
plovidbu na rijeci. Kod niskog vodostaja, kad se na rijeci pojave ade (rijena ostrva), uvijek se
pouzdano zna koje od tih privremenih ostrva pripadaju kojoj od susjednih drava.
Ako granina rijeka postepeno mijenja svoj tok, a ako se ugovorom drugaije ne odredi, dravna
granica se pomjera sa linijom sredine ili thalwegom njenog glavnog rukavca. Ako rijeka naglo
napusti ranije korito i stvori novi, granica ostaje tamo gdje je bila, ukoliko se ugovorom ne odredi
drugaije. Ako susjedne drave izgrade most preko granine rijeke, svoju granicu najee
22

odredjuju na sredini mosta, i to neovisno od granice na samoj rijeci. Kad su 2 susjedne drave
povezane planinskim masivom ili lancem, granina linija moe povezivati vrhove planina ili slijediti
njihove grebene, a moe slijediti i vododjelnicu. U posljednjem sluaju granica se povlai na nain
da dijeli slivove svih vodenih tokova koji se ulijevaju u 2 vee rijeke ili 2 mora. Takva granica
ponekad bolje slui potrebama lokalnog stanovnitva. Vjetake granice povlaile su se u
kolonijalnom periodu (a i kasnije) na neistraenim i slabo naseljenim podrujima. Vjetaka granica
je imaginarna geometrijska prava linija koja slijedi neki geografski meridijan ili paralelu, ili je
povuena na drugi nain.
Naelo Uti possidetis znai da ako izmedju novih drava slijednica nema drugaijeg sporazuma,
izmedju tih teritorijalnih cjelina koje su stekle nezavisnosti linija razgranienja unutar drave
prethodnice koja je bila na snazi na dan sukcesije, postaje njihova dravna granica po
medjunarodnom pravu. Isto naelo primjenjuje se i na vanjsku dravnu granicu nove drave
slijednice sa podrujima susjednih, ve postojeih drava.
Sticanje podruja - Svi nain sticanja podruja mogu se razmatrati u okviru osnovnih 5
elemenata i to su:

Ustup (cesija) - Ustup (cesija) postoji kada postojea drava prethodnica ustupa dio svog
podruja nekoj ve postojeoj dravi slijednici. Po pravilu se obavlja putem ugovora. Moe
biti sa i bez protuinidbe, ali je i drava koja podruje stie bez protuinidbe po pravilu
duna preuzeti dio duga drave prethodnice, pri emu se uzimaju u obzir veliina i znaaj
ustupljenog podruja. Ona naroito preuzima sve tzv. alocirane dugove, koji su bili utroeni
ili investirani na tom podruju.
Okupacija niijeg podruja Okupacija niijeg podruja. Sticanje podruja putem
okupacije mora zadovoljiti 2 uvjeta: U periodu neposredno prije preduzimanja tog akta, to
podruje ne smije pripadati nijednoj drugoj dravi; Podruje se mora zaposjesti na vidljiv i
efektivan nain, preuzimanjem posjeda i uvodjenjem administracije nad njim, u ime i u
korist drave sticateljice. Za Arktik je utvrdjeno da se sastoji od zaledjene morske
povrine, gdje morske struje pokreu led, te se suverenost nad njim ne moe stei
okupacijom. Za Antarktik, koji predstavlja stalno zaledjenu kopnenu povrinu. Ugovorom i
kasnijim posebnim konvencijama koje su sklopljene na osnovu tog ugovora, antarktik je
dobio karakteristike prostora sa posebnim medjunarodnim poloajem, na kome su
doputene samo djelatnosti u miroljubive svrhe.
Poveanje dravne teritorije prirodnim zbivanjima ili na vjetaki nain - Do
prirodnog uveanja podruja neke drave moe doi na graninoj rijeci ili na morskoj obali
neke drave i to vodenim nanosima ili nastankom novih ostrva u unutranjim vodama ili
teritorijalnom moru. Sva ovakva poveanja teritorije se prema obiajnom pravnom pravilu
deavaju sama po sebi, tj. Ne moraju se preduzimati nikakvi posebni akti u svrhu proirenja
suverenosti na poveanom podruju.
Sila kao nain sticanja podruja, te zastara i historijski naslov - Zastara i historijski
naslovi. U medjunarodnom pravu se razlikuju 2 aspekta zastare: pozitivni tj. Dosjelost
(usucapio, acquisitive prescription) i negativni (extinctive prescription), kao osnovi sticanja i
gubitka prava.

Meunarodne rijeke i jezera

Medjunarodne rijeke su rijeke koje razdvajaju teritorije dvaju drava ili sukcesivno prolaze kroz
vie drava. Sve upotrebe medjunarodnih rijeka mogu se podijeliti na 2 velike skupine: plovidbu i
23

koritenje vodenih tokova u druge svrhe, posebno za proizvodnju energije i navodnjavanje. Pravo
plovidbe medjunarodnim rijekama. Naelo slobodne plovidbe medjunarodnim rijekama u evropi za
sve, a ne samo za drave kroz koje rijeka prolazi, proglaeno je tek na bekom kongresu
1815.godine. Medjutim, to naelo je do danas ostalo neostvareni cilj i nije se transformiralo u
pravilo opeg medjunarodnog prava.
Dunav - Konvencija o reimu plovidbe na dunavu usvojena je 1948.godine u beogradu, od strane
zemalja podunavlja: ehoslovaka, madjarska, sfrj, bugarska, rumunija, sssr i ukrajina. Austrija je
pristupila 1960, a poloaj njemake do danas nije uredjen. Danas dunavska komisija ima sjedite u
budimpeti i sastoji se od po jednog predstavnika podunavskih drava. Njene nadlenosti su
preteno savjetodavne.
Rajna - Za rajnu se jo uvijek primjenjuje konvenacija iz manhajma iz 1868, koja je dopunjena
versajskim ugovorom iz 1919, te konvencijom iz strazbura iz 1963.
Koritenje medjunarodnih vodenih tokova u neplovidbene svrhe - Ova materija u praksi
se regulie putem ugovora zainteresiranih drava. Komisija za medjunarodno pravo je 1994.
godine usvojila nacrt lanaka o upotrebi vodenih tokova za neplovidbene svrhe. Generalna
skuptina oun je iste godine odluila da se na osnovu tog nacrta i miljenja drava izradi okvirna
konvencija iz te oblasti. Naelo medjunarodnog prava je da ni jedna drava ne smije izmijeniti
prirodne uvjete podruja susjedne drave. Zbog toga drava ne smije koristiti vodu rijeke na nain
koji bi ugrozio susjednu dravu, ili je onemoguio da se na prikladan nain koristi tim vodenim
tokom na svom podruju. To podrazumijeva npr. Zabranu skretanja toka rijeke od strane uzvodne
drave, ali i zabranu izgradnje brana od strane nizvodne drave ako bi takve brane izazvale
poplave ili na drugi nain ugrozile uzvodnu dravu.
Medjunarodna jezera koja se nalaze na granicama 2 ili 3 drave - Do danas su sve drave
koje imaju granina jezera putem ugovora razgraniile njihovu povrinu. Tim ugovorima se
uredjuju i druga pitanja, kao npr. Napajanje i odvodjenje vode iz jezera, odravanje ribljih vrsta i
zatita okoline. Ouvanje okoline na vodenim tokovima. Pravila opeg medjunarodnog prava u ovoj
oblasti su tek u zaetku. Helsinka konvencija za zatitu i upotrebu prekograninih vodenih tokova i
medjunarodnih jezera iz 1992.godine izmedju ostalog propisuje da e stranke preduzimati sve
prikladne mjere da osiguraju zatitu i razumno upravljanje vodama, te da osiguraju ouvanje i
obnovu ekosistema.
Zrani prostor
Suverenost drava u zranom prostoru. Prvi svjetski rat je razrijeio sve dileme u vezi pravnog
poloaja zranog prostora. Sve drave su prihvatile stanovite o suverenitetu svake od njih u svom
zranom prostoru. To je naelo i potvrdjeno parikom konvencijom o uredjenju zrane plovidbe iz
1919. Ta naela su potvrdjena u ikakoj konvenciji o civilnom zrakoplovstvu iz 1944.godine. Na
osnovu tih propisa se razvilo se nekoliko naela opeg obiajnog prava iz te oblasti. Zrani prostor
iznad otvorenog mora i kopnenog prostora koje ne spada pod suverenitet ni jedne drave,
slobodan je za prelijetanje svih vrsta zrakoplova iz svih dijelova svijeta. Ista sloboda se
podrazumijeva iznad iskljuive ekonomske zone onih drava koje su te zone proglasile. Svaka
drava iznad svog kopnenog podruja, unutranjih morskih voda i teritorijalnog mora, svaka
drava uiva iskljuivu suverenost. Cjelokupan medjunarodni zrani promet odvija se na osnovu
dvostranih i viestranih ugovora, medju kojima je osnovna ikaka konvencija iz 1944.godine.
Drave stranke konvencije zadrale su pravo da odredjuju koridore za prelijetanje i zrane luke
koje se koriste u civilnom prometu.
24

Vrste i nacionalna pripadnost zrakoplova - Zrakoplov je u pravnom smislu iri pojam od

aviona. Obuhvata avione, helikoptere i jedrilice. ikaka konvencija je izvrila osnovnu podjelu
zrakoplova na civilne i dravne. Pod dravnim se podrazumijevaju zrakoplovi u vojnoj,
policijskoj i carinskoj slubi, ali se na njih ne odnose propisi konvencije. Osnovna naela
medjunarodnog zranog prometa - Na ikakoj konferenciji raspravljano je o slijedeih 5
sloboda, tj. prava:

Pravo prelijetanja preko teritorije druge drave bez slijetanja

Pravo slijetanja na podruje druge drave, ali samo iz tehnikih razloga
Pravo da se iskrcaju putnici, pota i teret iz drave kojoj pripada zrakoplov
Pravo da se ukrcaju putnici, pota i teret u dravi kojoj pripada zrakoplov
Pravo iskrcavanja i ukrcavanja putnika, pote i tereta izmedju zranih luka bilo koje stranke
konvencije.

ICAO je 1984.godine usvojila dopunu l. 3 ikake konvencije. Dopuna propisuje da se svaka

drava mora uzdrati od upotrebe oruja protiv civilnih zrakoplova u letu, a ima pravo od civilnog
zrakoplova koji je bez odobrenja uao u njen zrani prostor traiti sputanje u zranu luku koju ona
odredi. Istovremeno, svaka drava je duna preduzeti mjere kako bi sprijeila da se njeni civilni
zrakoplovi ne zloupotrebljavaju u pomenutom smislu. Pitanje jurisdikcije u pogledu djela poinjenih
na zrakoplovu moe biti vrlo sloeno, imajui u vidu poinioce, kao i mjesto i vrijeme injenja
odredjenog protivpravnog djela (iznad koje drave, iz koje drave je avion poletio, koje oznake
nosi, iji dravljanin je uinilac itd). Nakon 1970. godine posebno su bile uestale otmice
zrakoplova. Zbog navedenog je 1970. godine u Hagu sklopljena Konvencija o suzbijanju
otmica zrakoplova. Ona krivinu jurisdikciju daje dravi kojoj zrakoplov pripada, onoj u koju je
zrakoplov sletio ili onoj u koju su se otmiari sklonili. Ta konvencija nema odredbi o ekstradiciji.
Zato je u montrealu 1971. godine usvojena Konvencija o suzbijanju protipravnih radnji
protiv sigurnosti civilnog zrakoplova.
Zagadjenje atmosfere - Zagadjenja se mogu grubo podijeliti na ona iz nuklearnih izvora i ostala
zagadjenja. Zagadjivanje atmosfere iz nuklearnih izvora je relativno dobro ''pokriveno'' propisima
medjunarodnog prava. U moskvi je 1963. godine potpisan ugovor o zabrani eksperimenata
nuklearnim orujem u zraku, izvanzranom prostoru i pod vodom. Od nuklearnih sila, ugovor nisu
prihvatile kina i francuska. Francuska je zadnji atomski eksperiment u atmosferi izvela 1974.
godine. Danas se moe smatrati da ope medjunarodno pravo apsolutno zabranjuje atomske
eksperimente u atmosferi.
Zagaivanje atmosfere ostalog porijekla. Trenutno ne postoji sveobuhvatan pravni reim u svrhu
spreavanja ovog zagadjenja. Najvaniji ugovori iz te oblasti su: enevska konvencija o
prekograninom zagadjenju zraka na velikim udaljenostima iz 1979.godine, koja je dopunjavana
protokolima iz 1985, 1988, 1991 i 1994.godine. Stranke ove konvencije su gotovo sve evropske
zemlje, kanada i sad. Konvencija o zatiti ozonskog omotaa sklopljena je 1985. U beu, a ne
predvidja vrste pravne obaveze za njene stranke. U montrealu je 1987. Usvojen protokol o
smanjenju potronje cfc-a i drugih slinih proizvoda, koji je dopunjavan 1990. i 1992.
Svemir
Svemirsko pravo se od poetka stvaralo i razvijalo u obiajnom procesu. Obiajna pravila su
kodificirana 1967.godine ugovorom o naelima koja uredjuju djelatnosti drava na istraivanju i
iskoritavanju svemira, ukljuujui mjesec i druga nebeska tijela. Nakon toga su usvojeni i neki
drugi ugovori koji su potvrdili i razradili naela navedenog ugovora iz 1967. Svemir, ukljuujui
25

mjesec i druga nebeska tijela, ne moe biti predmetom nacionalnog prisvajanja proglaenjem
suverenosti, niti osnovom iskoritavanja ili okupacije, a ni na bio koji drugi nain. Drava u ijem je
registru upisan objekat lansiran u svemir, zadrava nadlenost nad tim objektom i njegovom
posadom, sve dok se nalazi u svemiru ili na nekom nebeskom tijelu. Pravo vlasnitva nad
lansiranim objektima ostaje i po povratku na zemlju. Takvi objekti koji se nadju izvan granica
drave koja im je vlasnik, moraju se vratiti toj dravi. Generalna skuptina un je 1974.godine
usvojila konvenciju o registraciji objekata lansiranih u svemir, na osnovu koje je uspostavljen
centralni registar u UN-a. Svaka drava koja lansira ili omogui lansiranje nekog objekta u svemir
je medjunarodno odgovorna za tetu koju takav objekat ili njegovi dijelovi izrazovu drugoj dravi
stranci, njenim fizikim ili pravnim osobama i to na zemlji, u zranom prostoru ili u svemiru.
Meunarodno pravo mora u razvoju
Razvoj prava do modernog doba. U rimskom pravu more se izjednaavalo sa zrakom i tekuom
vodom, pa i morskom obalom. Nije moglo biti predmet privatnog vlasnitva (res extra
commercium). U doba feudalizma, od poetka ix vijeka, poinje preovladavati miljenje da su
dijelovi mora pod vlau pojedinih feudalnih vladara. Neke drave su isticale zahtjeve za vlau
nad itavim morima. Venecija (mleci) je do 13.vijeka svojatala jadransko more, mada nikad nije
posjedovala sve njegove obale. Ona nije dozvoljavala plovidbu jadranom bez njenog odobrenja i
naplaivanja. Nakon otkria Amerike, panija i Portugal smatrale su sebe vlasnicima itavih
okeana, zajedno sa otkrivenim zemljama. Portugal je svojatao indijski ocean i dio atlantika, a
panija karipsko more i pacifik. Britanija i sad od kraja 18. vijeka usvajaju tu granicu od 3 morske
milje, a skandinavske drave 4 milje. panija i portugal nikad nisu priznali osnovnu granicu svoje
vlasti nad morem uu od 6 morskih milja.
Unutranje morske vode - obuhvatale su more do najnie linije oseke, zatim luke, ua rijeka i
zalive (ako su sve obale zaliva bile pod vlau iste drave). Vlast nad ovim vodama izjednaavala
se sa onom na kopnenom podruju.
Teritorijalno more inilo je morski prostor (ili pojas) du obale svake drave, ija se polazna
linija mjerila od najnie linije oseke ili od vanjskih granica unutranjih voda. Nije postojala
jedinstveno prihvaena irina teritorijalnog mora, a zahtjevi drava kretali su se od 3-6 morskih
milja. Openito se smatralo da u teritorijalnom moru svi strani civilni brodovi imaju pravo
nekodljivog prolaska, ali je bilo dilema o tome da li to pravo uivaju i strani ratni brodovi.
Otvoreno more obuhvatalo je sva ostala morska prostranstva. Svima je otvoreno za plovidbu,
ribolov i polaganje podmorskih kablova, a od poetka 20.vijeka i za prelijetanje.
Konvencija o epikontinentskom pojasu propisuje da drava nad svojim epikontinentskim
pojasom (morsko dno i podzemlje) uiva ''suverena prava'' radi njegovog istraivanja i
iskoritavanja njegovih prirodnih bogatstava. More iznad tog pojasa ini dio otvorenog mora.
Konvencija nije uspjela propisati jedinstvenu vanjsku granicu epikontinentskog pojasa. Propisan je
dvostruki kriterij: dubine i eksploatabilnosti, te je u skladu s tim irina do dubine mora od 200m ili
do granice gdje dubina dozvoljava iskoritavanje prirodnih bogatstava. Time je ostavljena
mogunost da se tehnolokim napretkom ove granice pomjeraju sve dalje. Dijelovi mora, morskog
dna i podzemlja koji ine dravno podruje spadaju:

Unutranje morske vode - Unutranje morske vode su dijelovi mora koji su u najuoj
vezi sa kopnom. U njih spada more do linije oseke, zatim luke, ua rijeka, zaljevi, te more
unutar ravnih polaznih linija. Ti dijelovi unutranjih voda su pod potpunim suverenitetom
26

primorske drave. Jedino u tim dijelovima je vlast potpuno izjednaena sa onom koju
drava uiva na svojoj kopnenoj teritoriji. Prema opem obiajnom pravu, drava je duna
dozvoliti pristup u bilo koju luku ili sidrite svakom brodu koji se nalazi u nevolji.
Arhipelake vode arhipelakih drava - Arhipelake vode su institut medjunarodnog
prava o kome su propisi po prvi put predvidjeni konvencijom iz 1982. Pravo na arhipelake
vode priznaje se samo tzv.Oceanskim arhipelakim dravama, tj. Onima koje su u cjelosti
sastavljene od jednog ili vie arhipelaga i ostrva. Arhipelaka drava uiva suverenitet u
njenim arhipelakim vodama i to bez obzira na njihovu udaljenost od obale ili dubinu.
Teritorijalno more - Teritorijalno more je pojas mora du obale u kome drava uiva
suverenitet. Drava je duna dozvoliti nekodljivi prolazak stranih brodova kroz svoje
teritorijalno more, ali ne i prelijetanje zrakoplova iznad njega. Konvencija iz 1982. Propisuje
da svaka drava ima pravo odrediti irinu svog teritorijalnog mora maksimalno 12 milja.
Ako se obale dvaju drava nalaze jedna nasuprot druge, ili se dodiruju, ni jedna od njih nije
ovlatena da proiri svoje teritorijalno more preko linije sredine. Ovaj propis se ne
primjenjuje ukoliko medju dravama postoji drugaiji sporazum ili ako druge posebne
okolnosti opravdavaju razgranienje na drugi nain

Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja u kojima drava uiva ''suverena'' ili neka druga prava
spadaju:
Vanjski morski pojas - Po konvenciji iz 1982, vanjski morski pojas moe biti irok maksimalno
24 morske milje, raunajui od polaznih linija za mjerenje irine teritorijalnog mora. Dakle, ako je
irina teritorijalnog mora 12 milja, za vanjski morski pojas ostaje jo maksimalno 12 milja. Po
konvenciji iz 1982.godine vanjski morski pojas ostaje dijelom otvorenog mora, sve dok drava ne
proglasi svoju iskljuivu ekonomsku zonu, ija najvea irina moe biti do 200 milja od polazne
linije. Kad se proglasi iskljuiva ekonomska zona, onda ona obuhvata i vanjski morski pojas.

Iskljuiva ekonomska zona - Primorska drava nema sama po sebi pravo na vanjski
morski pojas, ve ga mora izriito proglasiti. Ako ga ne proglasi, kao i ako ne proglasi
iskljuivu ekonomsku zonu, taj prostor ostaje dijelom otvorenog mora.
Epikontinentski pojas Epikontinentski pojas obuhvata morsko dno i njegovo
podzemlje. I danas je na snazi konvencija o epikontinentskom pojasu iz 1958.godine, koja
obavezuje 53 drave. Konvencija propisuje da svaka drava ima pravo na svoj
epikontinentski pojas, neovisno o bilo kakvom proglasu ili okupaciji.

Ovi pojasevi nisu dio dravnog podruja primorske drave. U vanjskom morskom pojasu drava
ima ograniena prava vrenja nadzora, spreavanja i kanjavanja. U ostala 2 pojasa konvencija
priznaje primorskoj dravi odredjena suverena prava, a u iskljuivoj ekonomskoj zoni i
jurisdikciju.Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja izvan granica nacionalne jurisdikcije drava
spadaju:

Otvoreno more - Konvencija iz 1982.godine reimom otvorenog mora obuhvata sve

dijelove mora koji nisu ukljueni u ekonomsku zonu, teritorijalno more ili unutranje morske
vode neke drave, ili u arhipelake vode neke arhipelake drave. Konvencija izriito
proklamira da je otvoreno more rezervirano za miroljubive svrhe. Otvoreno more jednako je
slobodno za primorske i kontinentalne drave. Pristup moru od strane kontinentalnih drava
osigurava se preko tranzitnih drava. Tranzitna drava je drava sa morskom obalom ili bez
nje, koja se nalazi izmedju kontinentalne drave i mora, a preko ijeg podruja se obavlja
promet u tranzitu.
Medjunarodna zona dna mora i okeana
Unutranje morske vode
27

Poloaj stranih brodova u lukama - Strani trgovaki, ribarski ili drugi brod koji se ne moe
pozvati na imunitet, je u naelu podloan vlasti primorske drave dok se nalazi u luci. Drava se
uzdrava od vrenja jurisdikcije sve dok red i mir u luci nisu ugroeni ili dok lokalne vlasti ne budu
pozvane upomo od strane kapetana broda ili konzula drave zastave. Gradjansku jurisdikciju
primorska drava vri samo u sporovima izmedju posade broda i putnika, odnosno drugih osoba
koje nisu lanovi posade. Primorska drava moe vriti svoju jurisdikciju nad stranim brodom i za
djela poinjena prije ulaska u njenu luku, u njenom teritorijalnom moru, iskljuivoj ekonomskoj
zoni, pa i dijelu otvorenog mora u blizini njene obale ako se radi o zagadjenjima velikih razmjera.
Strani ratni brod i dravni netrgovaki brod kojima se dozvoli pristup u luku, uivaju imunitet koji
podrazumijeva nevrenje nadlenosti za sva djela poinjena na brodu, ali i za djela na kopnu koja
su izvrena u slubenoj dunosti u vezi sa brodom. Jurisdikcija (krivina i gradjanska) se vri za
djela koja lanovi posade izvre na kopnu izvan slubene dunosti. S druge strane, ratni i dravni
brodovi koji uivaju imunitet su duni potivati lokalne propise. Slobode otvorenog mora Konvencija iz 1982. godine nabraja slijedee slobode:

Sloboda plovidbe
Sloboda prelijetanja
Sloboda polaganja podmorskih kablova i cjevovoda
Sloboda podizanja vjetakih ostrva i drugih ureaja
Sloboda ribolova
Sloboda naunog istraivanja
Meunarodna zona
V DIO (Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira)

Naini mirnog rjeavanja sporova - Obaveze drava po opem medjunarodnom pravu koje se
dravama nameu u rjeavanju sporova vrlo su oskudne. Povelja un propisuje opu dunost
rjeavanja svih medjunarodnih sporova mirnim sredstvima, na nain da se ne ugroze
medjunarodni mir i sigurnost, te pravda. Ope medjunarodno pravo namee naelo slobodnog i
obostranog izbora prikladnih naina rjeavanja sporova. Ali pri njihovom rjeavanju ni jedna od
njih ne smije pribjei upotrebi sile ili prijetnji silom protiv politike neovisnosti ili teritorijalne
cjelovitosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive sa ciljevima UN-a.
Pregled naina mirnog rjeavanja sporova
To su prije svega:

Diplomatska sredstva - direktni pregovori izmedju strana spora, zatim "dobre usluge" i
na kraju posredovanje nekog treeg. Njihova prednost je u fleksibilnosti postupka i
mogunosti da se postupak obavi u punoj diskreciji, izvan panje javnosti. Nedostatak ovih
sredstava prvenstveno je u tome to nema garancija ravnopravnosti drava - jaa strana
namee interes slabijoj.
Institucionalizirana (formalizirana) sredstva To su istraga (anketa) i mirenje
(koncilijacija). Njihova prednost je u nepristrasnosti tijela koje rjeava spor. Redovno se tu
radi o komisijama strunjaka, koje imenuju same strane medju osobama od vlastitog
povjerenja.
Sredstva koja dovode do obavezujue presude su - arbitraa i rjeavanje spora pred
nekim stalnim medjunarodnim sudskim organom. Njihove prednosti su u nepristrasnom
postupku i jednakosti obiju strana. Spor se tim putem konano rjeava obavezujuom
presudom .
28

Direktni pregovori, dobre usluge i posredovanje

Neposredni pregovori strana u sporu prethode svakom daljem rjeavanju spora, ukoliko ono
uslijedi. Po opem medjunarodnom pravu, pregovori nisu obavezan nain rjeavanja sporova, tj.
jedna strana ih ne moe nametnuti drugoj. Ipak, u praksi se daleko najvei broj sporova rjeava
upravo ovim putem.
Dobre usluge (good offices) su nain rjeavanja spora u kome trea drava, vie njih ili neko
medjunarodno tijelo, nastoji navesti strane da preduzmu ili da nastave neposredne pregovore, ili
da se saglase na neki drugi nain rjeavanja. Bitna razlika izmedju dobrih usluga i posredovanja je
u tome to se subjekat koji prua dobre usluge ne bi smio mijeati u predmet spora, dok posrednik
stranama daje savjete kako da pronadju obostrano prihvatljivo rjeenje. Prednost dobrih usluga je
u odsustvu bilo kakvih pravila postupka i odredjenja predmeta spora. Mogu se obavljati diskretno i
ostati u tajnosti.
Pri posredovanju (medijaciji), trea drava, vie njih ili neki medjunarodni organ se aktivno
uplie u predmet spora i pomae stranama da pristanu na rjeenje koje bi bilo obostrano
prihvatljivo.
Istraga i mirenje
Istraga (anketa, istrano povjerenstvo) je nain rjeavanja sporova u kome organ sastavljen od
strunjaka na nepristrasan nain utvrdjuje injenino stanje koje je predmet spora. Izvjetaj
istrane komisije ne obavezuje strane, ali je namijenjen da im pomogne u pronalaenju rjeenja u
daljim pregovorima. lanove komisije imenuju strane ili trei subjekt ali uz pristanak strana. Ovaj
postupak se rijetko primjenjuje, upravo zbog njegove objektivnosti. Mada je neobavezan, izvjetaj
komisije ograniava dalju mogunost cjenkanja i nagodbe.
Mirenje (koncilijacija) se od istrage razlikuje u tome to se u toku postupka pred komisijom
nastoje izmiriti njihovi suprotni stavovi i postii prihvatljivo rjeenje spora. Ukoliko se u tome ne
uspije do kraja postupka, komisija sastavlja izvjetaj u kome stranama predlae cjelovito rjeenje
spora i ostavlja im rok za prihvatanje ili odbacivanje.
Arbitraa - Medjunarodna arbitraa je rjeavanje sporova izmedju drava i drugih medjunarodnih
subjekata odlukom arbitra kojeg su strane izabrale i koji izrie obavezujuu i po pravilu konanu
presudu. Od poetka 19. stoljea, ulogu arbitra vre slijedea tijela i pojedinci:

Jedinstveni arbitri su bili vladari, odnosno predsjednici treih drava ili kolegijalni efovi
drava.
Mjeovita vijea najprije su se pojavila u obliku paritetnih diplomatskih vijea. Ako su
same drave imenovale predsjednika, njegov naziv bio je "nadarbitar".
Arbitrani tribunali, sastavljeni od nezavisnih strunjaka
Pokuaji organizirane arbitrae. Stalni arbitrani sud osnovan je hakom konvencijom o
mirnom rjeavanju sporova iz 1899. Danas djeluje po propisima istoimene hake
konvencije iz 1907. Sjedite mu je u hagu. Suprotno njegovom nazivu, to ustvari nije
stalni sudski organ, a posljednju presudu izrekao je 1931.

Osnova arbitrae - Medjunarodna arbitraa se zasniva iskljuivo na dobrovoljnom pristanku

strana. Taj pristanak podrazumijeva i preuzimanje obaveze na izvrenje presude. Pristanak na
arbitrau moe biti dat za neki ve postojei spor (prigodna ili izolirana arbitraa), ili za
potencijalne budue sporove izmedju stranaka nekog ugovora (institucionalna arbitraa). Presuda
se donosi veinom glasova lanova tribunala, u tajnom zasijedanju. Presudu potpisuju predsjednik
29

i svi lanovi tribunala. Ako lanovi koji su glasali protiv odbiju potpisati presudu, to se konstatuje u
tekstu, ali ne utie na valjanost presude. Presuda mora sadravati obrazloenje. Izrie se na javnoj
sjednici u prisutnosti strana. Ako se to ne uini, onda se zvanino notificira stranama. Pravo
obavezuje strane od trenutka izricanja ili notifikacije. Arbitrana presuda spor rjeava konano,
osim ako su se strane drugaije dogovorile unaprijed, to se izuzetno rijetko deava. Na osnovu
pristanka datog na arbitrano rjeavanje, strane su dune u potpunosti izvriti presudu.
Sporedni (incidentni) postupci - U toku ili po okonanju arbitranog postupka, tribunal moe
uz pristanak strana dozvoljavati neke sporedne postupke. Strane mogu unaprijed predvidjeti
mogunost revizije presude na osnovu naknadno utvrdjenoh injenica koje strana koja se na njih
poziva nije znala do izricanja presude, a neznanje se ne moe pripisati njenom nemaru. Nove
injenice moraju biti takve naravi da se pretpostavlja da bi uticale na odluku tribunala.
Meunarodni sud u Hagu i ostali stalni sudski organi
Pregled stalnih medjunarodnih sudskih organa. Svi medjunarodni sudovi se mogu svrstati u 2
iroke skupine:
1. Sudovi za rjeavanje svih vrsta meunarodnih sporova - Prvi takav sud bio je
Centralnoameriki sud, koji je osnovan konvencijom iz 1907. Stranke konvencije i lanice
suda bile su sve drave srednje amerike osim paname. Stalni sud medjunarodne pravde
osnovan je 1920, na osnovu l.14 pakta lige naroda. Djelovao je izmedju 1922. I
njemakog okupiranja Holandije 1940. Formalno je dokinut 1946. kad je rasputena i liga
naroda. Medjunarodni sud u hagu osnovan je poveljom UN-a iz 1945. Statut tog suda je
sastavni dio povelje.
2. Sudovi sa specijaliziranom nadlenou - Osnivaju se medjunarodnim ugovorima
nakon ii sv.rata. Njihov glavni (mada ne i jedini) izvor prava su ugovori kojima su osnovani.
To su:
Evropski sud za ljudska prava sa sjeditem u strazburu, osnovan evropskom
konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.godine;
Medjuameriki sud za ljudska prava sa sjeditem u San Hozeu (Kostarika),
osnovan je amerikom konvencijom za ljudska prava iz 1969.
sud evropskih zajednica osnovan 1951, danas je glavni sudski organ EU. Izmedju
ostalog je nadlean za rjeavanje sporova izmedju lanica eu.
Medjunarodni tribunal za pravo mora sa sjeditem u Hamburgu predvidjen je
konvencijom o pravu mora iz 1982, a osnovan 1996.godine.
Medjunarodni sud u Hagu
Sastav i funkcije suda. Sud se sastoji od 15 sudija sa mandatom od 9 godina uz mogunost
reizbora. Svake tree godine obnavlja se jedna treina sudija. Sudije se biraju u paralelnom
postupku u generalnoj skuptini i vijeu sigurnosti. Kandidate predlau nacionalne skuptine
lanova stalnog arbitranog suda. Oni moraju imati reference potrebne za izbor na najvie sudijske
funkcije u svojoj zemlji ili uivati ugled pravnika na polju medjunarodnog prava. U sluaju smrti,
ostavke ili smjene pojedinog sudije, novi kandidat se bira na isti nain, s tim to novoizabrani
sudija tu dunost obavlja do isteka mandata svog prethodnika. Sud medju svojim lanovima bira
predsjednika i podpredsjednika na rok od 3 godine, uz mogunost reizbora. Sud naelno radi u
punom sastavu, a za sastav suda dovoljan je kvoru od 9 sudija. Sud moe ustanovljavati vijea od
najmanje trojice sudija za rjeavanje odredjenih vrsta predmeta. Presuda koju je izreklo vijee vai
kao da ju je izrekao sud. Sudije dravljani svake od strana u sporu o kome odluuje sud,
30

zadravaju pravo uea u odluivanju. Ako u svom sastavu sud nema dravljane jedne ili obiju
strana u sporu, svaka takva drava moe imenovati sudiju ad hoc, koji djeluje samo u toj parnici.
Sud ima 2 funkcije: sudjenje u parnicama i davanje savjetodavnih miljenja o nekim pravnim
pitanjima. Podnoenjem prethodnog prigovora suspenduje se postupak o predmetu (meritumu)
spora. Nakon to ih primi, sud odredjuje suprotnoj strani rok za podnoenje svojih pismenih
opservacija. Potom se po pravilu zakazuje usmena rasprava samo o prigovorima. Na kraju sud
izrie presudu kojom moe usvojiti prethodne prigovore i oglasiti se nenadlenim. U takvom sluaju
se okonava postupak i o predmetu spora. Ako sud u presudi odbaci sve ili neke prethodne
prigovore, ili ako zakljui da oni u sutini nisu prethodnog karaktera, postupak se nastavlja u
granicama nadlenosti koje je sud utvrdio tom presudom.
Rjeavanje sporova pod okriljem meunarodnih organizacija
Mirnom rjeavanju sporova posveeno je poglavlje 6 povelje UN-a. Uloga vijea sigurnosti prema
tom poglavlju se svodi na funkciju pruanja dobrih usluga, a izuzetno i mirenja izmedju drava
stranaka nekog medjunarodnog spora. S druge strane, ukoliko samo vijee sigurnosti utvrdi da je
negdje u svijetu dolo do prijetnje miru, naruavanja mira ili ina agresije, ono prema poglavlju vii
dobiva ovlatenje da osim preporuka donosi i obavezujue odluke za sve lanice un, u svrhu
odravanja ili uspostavljanja medjunarodnog mira i sigurnosti. Ako to ocijeni potrebnim, vijee u tu
svrhu moe organizirati i vojnu akciju. Nadlenost u rjeavanju sporova prema povelji UN-a
prvenstveno ima Vijee sigurnosti, a potom i Generalna skuptina, ali ponekad neke funkcije moe
vriti i Generalni sekretar UN-a, po nalogu ovih organa ili zahtjevu stranaka u sporu.
Kolektivne mjere prema povelji i mirovne operacije - Vijee sigurnosti. Vijee sigurnosti ima
prvenstvenu odgovornost za mir, tj. Za odravanje medjunarodnog mira i sigurnosti. Odluke koje
ono donosi su pravno obavezujue za sve lanice. Ali prije nego to usvoji mjere koje smatra
potrebnim, vijee mora samo utvrditi postojanje prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije. U
tu svrhu ono moe, ali i ne mora, poduzeti prethodnu istragu.
VI DIO (Pravo oruanih sukoba)
Izvori ratnog i humanitarnog prava
U enevi su 12.08.1949. godine usvojene i potpisane 4 konvencije iz oblasti medjunarodnog
humanitarnog prava:
1. Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u oruanim snagama u
ratu
2. Konvencija za poboljenje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oruanih
snaga na moru
3. Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima
4. Konvencija o zatiti gradjanskih lica u vrijeme rata
Dva dopunska protokola usvojena su 1977.godine:

Protokol I o zatiti rtava medjunarodnih oruanih sukoba

Protokol II o zatiti rtava nemedjunarodnih oruanih sukoba

Tzv. Martensova klauzula iz uvoda u 4 Haku konvenciju o zakonima i obiajima rata na kopnu
iz 1907. godine predvidja izvjesnu hijerarhiju u primjeni pravnih pravila o ratovanju: najprije se
primjenjuju pisane odredbe iz konvencija. U nedostatku pisanih propisa, moraju se primijeniti
31

''naela medjunarodnog prava koja proizilaze iz obiaja ustanovljenih medju civiliziranim

narodima''. Ako ni takvih pravila nema, strane u sukobu moraju primjenjivati naela koja proizilaze
iz zakona ovjenosti i zahtjeva javne svijesti. Humanizacija ratovanja znai uklanjanje
nepotrebnih okrutnosti i spreavanje najstranijih oblika ratovanja. Mjera humanizacije ograniena
je postizanjem ratnih ciljeva. Zato ratno pravo po pravilu namee samo ogranienja koja ne
smetaju postizanju ratnih ciljeva. Openito je miljenje da veina ogranienja ratovanja propisanih
u konvencijama predstavlja ius cogens. Teke povrede enevskih konvencija i protokola i
predstavljaju medjunarodne zloine koji povlae medjunarodnu odgovornost, kako drave koja je
za njih odgovorna, tako i pojedinanu krivinu odgovornost uinilaca tih djela.
Rat i druge vrste oruanih sukoba
Medjunarodno pravo koje je bilo na snazi do iza II svjetskog rata dijelilo je sve oruane sukobe na
3 skupine:

Rat - Za rat se smatralo da makar jedna od sukobljenih strana mora imati namjeru
ratovanja (tzv.animus beligerendi). Otpoinjanje rata nastojalo se urediti obavezom
formalne, bezuslovne ili uslovne objave (ultimatum), adresirane protivnikoj dravi i svim
treim dravama. Tree zemlje koje se nisu svrstale uz neku od zaraenih strana imale su
prava i dunosti neutralaca.
Upotreba oruane sile koja ne dovodi do rata Upotreba oruane sile koja ne dovodi
do rata i ratnog stanja, nije dovodila ni do neutralnosti treih drava. Tu su spadali ratovi
koji nisu priznati ni od jedne strane u sukobu, oruane represalije, akti samoodbrane koji
nisu dovodili do ratnog stanja, te druge vrste oruane intervencije kao npr. ''Mirna blokada''
dijela obale druge drave i sl.
Gradjanski rat - Gradjanski rat se odlikovao u tome to se vodio na podruju jedne
drave. Po pravilu se nije smio ticati stranih drava.

U medjunarodne oruane sukobe spadaju: svi sluajevi objavljenog rata; svaki drugi sukob iz
medju 2 ili vie drava stranaka enevskih konvencija; te svi sluajevi okupacije dijela ili cijele
teritorije neke drave, ak i ako ta okupacija ne naidje ni na kakav otpor. Protokol i iz 1977.g u
medjunarodne oruane sukobe ukljuuje i one sukobe ''u kojima se narodi bore protiv kolonijalne
dominacije i strane okupacije i protiv rasistikih reima, koristei se pravom naroda na
samoodredjenje''.
Nemedjunarodni (unutranji, gradjanski) oruani sukobi - Su oni koji se vode na podruju
jedne drave (sa izuzetkom onih u koritenju prava naroda na samoodredjenje). U unutranjim
sukobima se primjenjuju pravila iz zajednikog lana 3 enevskih konvencija, te pravila iz protokola
ii iz 1977.
Unutranji nemiri i zategnutost - Protokol ii iz 1977 izmedju ostalog navodi da se taj protokol
nee primjenjivati na situacije unutranjih nemira i zategnutosti, kao to su pobune, izolirani
sporadini akti nasilja i ostali akti sline prirode, jer to nisu oruani sukobi. Osim dravne vlasti,
tu nema druge strane u sukobu jer se ona (jo) nije organizirala.
Uplitanje Vijea sigurnosti UN-a u medjunarodni ili nemedjunarodni oruani sukob Ako vijee sigurnosti, ili neki vojni savez po njegovom odobrenju, preduzme oruanu akciju u
nekom oruanom sukobu, oruane snage un ili medjunarodne organizacije su dune da u svim
situacijama potuju sva pravila prava oruanih sukoba. ak i u operacijama protiv drave agresora,
uvijek obje strane u sukobu moraju potivati ista pravna pravila i ogranienja.
32

Ogranienja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oruja

Ratna lukavstva su se uvijek smatrala dozvoljenim, s tim da ne smiju prei u perfidiju. Protokol i
iz 1977.godine navodi neke od primjera perfidije: (a) pretvaranje da se ima namjera pregovarati
pod parlamentarnom zastavom iil pretvaranje da se ima namjera predati; (b) pretvaranje nekoga
da je nesposoban za borbu usljed rana ili bolesti; (c) pretvaranje nekoga u civila da bi imao poloaj
neborca; (d) pretvaranje nekoga da ima zatieni poloaj koristei oznake ili uniforme un ili
neutralnih drava, zloupotreba oznaka crvenog kria, crvenog polumjeseca itd.
Izdajniko ubijanje ili ranjavanje neprijatelja predstavlja medjunarodni zloin. Ranjavanje ili
ubijanje protivnika koji je poloio oruje nakon poziva da se preda je barbarski in i nije dozvoljeno
ak ni kao protivmjera na takve radnje protivnike strane.
Izjava da se nee davati milost, tj.naredba da nee biti preivjelih (ako se ne predaju), te u
tom smislu prijetiti protivniku i ratovati na toj osnovi je takodje samo po sebi medjunarodni zloin.
Unitenje, pljaka ili pljenidba imovine protivnika je takodje medjunarodni zloin, osim kad to
imperativno nalae vojna potreba.
Precizne odredbe o postupanju sa padobrancima usvojene su tek 1977. Ni jedna osoba koja
u nevolji iskae padobranom ne smije biti predmetom napada za vrijeme sputanja. Ako se spusti
na protivniku teritoriju, osobi u nevolji se treba pruiti mogunost predaje prije nego to postane
metom napada. Izuzetak su zrano-desantne jedinice, na koje se ova ogranienja ne odnose.
pijunaa ne predstavlja medjunarodni zloin, ali pijun uhvaen na djelu nema poloaj ratnog
zarobljenika i podlijee strogom kanjavanju, ali nakon prethodnog pravinog i nepristrasnog
sudjenja.
Plaenici prema protokolu i iz 1977. Ne uivaju status borca niti ratnog zarobljenika.
Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte
Nebranjena mjesta i vojni cilj - Zabranjeno je bilo kojim sredstvima napadati nebranjena
naselja ili zgrade. Bombardovanje iz zraka zakonito je samo ako je usmjereno na vojni cilj: vojne
snage, utvrdjenja, vojne ustanove ili skladita, fabrike oruja i vojne opreme i sl. Nenamjerno
oteivanje drugih objekata smjetenih u blizini vojnih ciljeva, pa i stradanje civila u njima, ne
povlai nikakvu odgovornost jer se radi o tzv.''Kolateralnoj teti''.
Zatita kulturnih dobara i hramova - Noviji propisi izriito zabranjuju vrenje bilo kakvih
neprijateljskih akata prema historijskim spomenicima, umjetnikim djelima ili hramovima koji
predstavljaju kulturno i duhovno naslijedje naroda. S druge strane, ova dobra je zabranjeno
koristiti za podrku vojnim akcijama.
Zatita objekata nunih za preivljavanje civilnog stanovnitva - Zabranjeno je napasti,
unititi, ukloniti ili uiniti nekorisnim objekte koji su neophodni da bi civilno stanovnitvo preivjelo,
kao to su namirnice, poljoprivredne oblasti za proizvonju hrane, etva, iva stoka, postrojenja za
pitku vodu i rezerve i postrojenja za navodnjavanje.
Zatita gradjevina i instalacija koje sadre opasne sile - Ove gradjevine, kao to su brane,
nasipi, nuklearna postrojenja i sl, ne smiju biti objektom napada ak ni ako su vojni ciljevi, ako
takav napad moe uzrokovati oslobadjanje opasnih sila pa prema tome i velike gubitke medju
civilnim stanovnitvom.
33

Zatita prirodne sredine

Protokol i iz 1977.godine predvidja openitu pravnu obavezu da se prirodna sredina zatiti od
obimnog, dugotrajnog i ozbiljnog oteenja.
Zabranjene vrste oruja

Municija (meci) teine ispod 400 grama koja se rasprskava ili je napunjena goruom ili
zapaljivom materijom. Ova zabrana ne vai za rat u zraku
Meci koji se u ljudskom tijelu lahko raire ili spljote (dum-dum meci);
Otrov i otrovno oruje;
Svako oruje namijenjeno da svojim fagmentima nanosi povrede koje se ne mogu otkriti
x-zrakama;
Odredjene vrste mina, mina iznenadjenja i nekih drugih sredstava;
Napalm i druge vrste zapaljivog oruja i municije;
Zasljepljujue lasersko oruje (zabranjeno 1996);
Protivpjeadijske mine (zabranjene konvencijom un iz 1997, koju nisu prihvatile sad, kina i
jo neke zemlje);
Bakterioloko (bioloko), toksino i hemijsko oruje zabranjeno je jo na osnovu
enevskog protokola iz 1925.
U pomorskom ratu openito su dozvoljene samo usidrene mine. Sve ostale se smatraju
zabranjenima.
Upotreba nuklearnog oruja je prema nepodijeljenom miljenju pravne nauke zabranjena
ve postojeim pravnim pravilima.

Pravila humanitarnog prava primjenjiva u nemeunarodnim oruanim sukobima

Za sve sluajeve unutranjih oruanih sukoba zajedniki lan 3 sve 4 enevske konvencije iz
1949.godine predvidja neka minimalna pravna pravila za zatitu osoba koje ne uestvuju
neposredno u neprijateljstvima, ukljuujui pripadnike oruanih snaga koji su poloili oruje i osobe
onesposobljene za borbu zbog bolesti, rana, liavanja slobode ili bilo kojeg drugog razloga. Prema
tim osobama su u svako doba i na svakom mjestu zabranjeni slijedei akti:

Nasilje protiv ivota i tijela

Uzimanje talaca
Povrede linog dostojanstva, posebno uvredljivi i poniavajui postupci
Izricanje i izvrenje kazni bez prethodnog sudjenja pred redovno
ustanovljenim sudom.

Ratni zloini u kontekstu nemedjunarodnih oruanih sukoba. Rimski statut medjunarodnog

krivinog suda iz 1998.godine u neku ruku predstavlja kodifikaciju opih obiajnih pravila
humanitarnog prava koja su danas na snazi i koja obavezuju sve strane u nemedjunarodnim
oruanim sukobima, bez obzira da li su lanice protokola II. U tom smislu zloine predstavljaju
teka krenja l. 3 enevskih konvencija, te protokola II iz 1977. Tu spadaju:

Namjerni napadi usmjereni protiv civila, zatienih objekata, osoblja mirovnih misija
Seksualno nasilje silovanja, nasilna trudnoa, nasilna sterilizacija i sl.
Mobilizacija djece mladje od 15 godina
Naredjivanje premjetaja civilnog stanovnitva, osim iz razloga njihove sigurnosti ili
imperativnih vojnih razlog itd.

34