Corry & kokica CroWarez.

org

Naslov originala: In Cold Blood

TRUMAN CAPOTE
Hladnokrvno ubojstvo

Zahvala
Svi tekstovi u ovoj knjizi koji nisu plod mojih vlastitih istraivanja uzeti su ili iz
slubenih dokumenata ili iz intervjua s osobama koje su izravno povezane s dogaajem, a
najee je rije o nizu razgovora koji su voeni u duem vremenskom razdoblju. Kako su
ti suradnici identificirani u tekstu, bilo bi suvino da ih i ovdje imenujem, ipak,
izraavam im i formalnu zahvalnost, jer bi bez njihove strpljive suradnje moj zadatak bio
nemogu. Isto tako, neu ni pokuati da poimence spominjem sve one stanovnike okruga
Finney koji su,iako se njihova imena ne nalaze na ovim stranicama, izrazili autoru svoje
gostoprimstvo i prijateljstvo koje on jedva da moe uzvratiti u istoj mjeri. Meutim, ipak
posebno elim izraziti zahvalnost nekim osobama kojih je doprinos mom djelu bio veoma
specifian. To su: dr James McCain, predsjednik Sveuilita Kansas State, g. Logan Sanford i
osoblje Kansakog istranog biroa: g. Charles McAtee, direktor kaznenih institucija drave
Kansas, g. Clifford R. Hope mlai, ija mi je pomo u pravnim pitanjima bila dragocjena,
najzad, ponajvie elim zahvaliti g. Wiliamu Shawnu iz The New Yorkera, koji me
ohrabrio da se prihvatim ovog zadatka i iji su mi naputci od poetka do kraja bili od
velike vrijednosti i znaili mi stalnu podrku.
T.C.

Frres humains qui aprs nous vivez,

N'ayez les cuers contre nous endurcis,
Car, se piti de nous povrezavez,
Dieu en aura plus tost de vous mercis.
Ljudska brao, to ste sad iza nas ivi,
Srce nek vam dime tube nae glas,
Smilite se na nas, premda bjesmo krivi,
Milost e se Boja lake sjetit vas.
FRANOIS VILLON Balada objeenih

I
POSLJEDNJI KOJI SU IH VIDJELI IVE

Selo Holcomb lei na itorodnim visoravnima zapadnog Kansasa, na podruju za

koje drugi Kansaani kau tamo negdje. Oko sedamdesetak milja istono od granice
Colorada, taj kraj sa svojim elinomodrim nebom i pustinjski istim zrakom ima
atmosferu koja vie podsjea na Daleki nego na Srednji zapad. Lokalni akcent protkan je
prerijskim unjkanjem, to je nazalni nain govora kojim govore poljoprivredni radnici,
mukarci, mnogi od njih, oblae uske traperice, nose eire iroka oboda, a radne cipele
imaju im visoke pete i iljate vrhove. Zemlja je ravna, a pogled see daleko, do beskraja,
konji, stada stoke, bijeli grozdovi itnih silosa koji se graciozno uzdiu poput grkih
hramova vide se mnogo prije no to putnik stigne do njih.
I Holcomb se moe vidjeti iz velikih daljina. Ne zbog toga to ima mnogo da se vidi ,
to je samo skupina zgrada podignutih bez nekog naroitog reda koju po sredini dijeli
glavna eljeznika linija eljeznike pruge Santa Fe, sluajno izniklo seoce s juga okrueno
smeom trakom rijeke Arkansas (izgovara se rastavljeno Ar-kan-sas) sa sjevera
autoputom, cesta broj 50, a s istoka i zapada mjesto je naslonjeno na prerije i itna polja.
Poslije kie ili kad se otapa snijeg, bezimene, nepoploane i uvijek suncu izloene ulice
pretvaraju se iz najdublje praine u najitkije blato. Na jednom kraju gradia nalazi se
stara tukaturom ukraena graevina na ijem je krovu elektrina reklama , PLES , ali ples
je prestao, i ta reklama ve nekoliko godina uti u mraku. U blizini je druga zgrada koja
ima jednako nepotrebnu reklamu ispisanu zlatnim slovima na prljavom prozoru ,
HOLCOMB BANK. Banka je zatvorena 1933. godine, a njezine bive prostorije pretvorene
su u stanove. To je jedna od dviju kua sa stanovima, dok je druga sasvim dotrajala kua
poznata u tom mjestu pod imenom uiteljska kua, jer u njoj ivi najvei dio mjesnih
kolskih nastavnika. No, veina kua u Holcombu zapravo su lagane jednokatnice od kojih
svaka ima eonu verandu.
Pored eljeznike stanice, mjesna potarica, jaka ena koja nosi kaputi od sirove
koe, radno odijelo od grubog platna, te kaubojske izme, vodi glavnu rije u poti koja
samo to se ne raspadne. Sama eljeznika stanica obojena sumporno utom bojom koja
postepeno otpada na cijeloj fasadi nije nita manje melankolina, Chief, SuperChief i E1
Capitan prolaze svakog dana, ali ti slavni ekspresni vlakovi ovdje se nikada ne zadravaju.
Uostalom, ne zadravaju se ni putniki vlakovi , samo ponekad neki teretni vlak. Na
autoputu smjetene su dvije benzinske stanice, od kojih jedna usput slui i kao siromano
opskrbljena trgovina namirnicama, dok druga posluje i kao kavanica, u njoj moete
nabaviti Hartmanovu kavu, a gospoa Hartman, vlasnica, prodaje sendvie, kavu,
bezalkoholna pia i slaboalkoholno pivo (kao i ostali dio Kansasa, i Holcomb je suhi
gradi).
U stvari, to je sve. Naravno, ukoliko ne ukljuite, kao to bi svakako trebalo, i
holcombsku kolu, zgradu koja dobro izgleda, to otkriva okolnost da inae izgled tog

mjesta zavarava. Drugim rijeima, roditelji koji svoju djecu upuuju u tu modernu,
sjedinjenu kolu koja ima sposoban nastavni kadar, kad kaemo da je kola sjedinjena
onda to znai da ukljuuje sve razrede od djejeg vrtia do viih razreda srednje kole, pa
cijeli niz autobusa prevozi uenike kojih obino ima oko tri stotine i ezdeset i s
udaljenosti od esnaest milja, uglavnom su dobro stojei ljudi. Veina od njih su posjednici
poljoprivrednih imanja, oni od one vrste ljudi koja potjee od veoma izmijeanih
nacionalnosti, njemake, irske, norveke, meksike, japanske. Oni uzgajaju ovce i krupnu
stoku, obrauju polja sijui itarice, azijski kukuruz, razno sjemenje i eernu repu.
Poljoprivreda je uvijek nesiguran posao koji ovisi o nizu faktora, ali u zapadnom Kansasu
poljoprivrednici sebe smatraju roenim kockarima, jer se oni moraju zadovoljiti s
neobino malim padavinama (godinji prosjek je oko 45 cm) i s oajnim problemima
navodnjavanja. Meutim, posljednjih sedam godina bile su godine blaeno liene sue.
Poljoprivrednici okruga Finney, kojem pripada Holcomb, dobro su uspjeli, novac nisu
zaradili samo od poljoprivrede, ve i eksploatacijom brojnih izvora prirodnog plina, pa se
taj napredak odrazio na novoj koli, u ugodnim unutranjostima farmerskih domova, u
visokim i punim silosima.
Sve do jednog jutra sredinom studenoga 1959. malo je Amerikanaca , u stvari malo i
Kansaana , ikad ulo za Holcomb. Ni vode rijeke, ni vozai automobila na autoputu, ni uti
vlakovi koji jure tranicama eljeznice Santa Fe, ni drama izvanrednih dogaaja nikad se
ovdje nije zaustavila. Stanovnici tog sela, a ima ih dvije stotine i sedamdeset, bili su
zadovoljni to je tako, potpuno su zadovoljno vodili svoje obine ivote , radei, bavei se
lovom, gledanjem televizije, prisustvovanjem kolskim zabavama, vjebama i nastupima
zbora, te sastancima u klubu 4H. Ali tada, u najranijim satovima tog studenakog jutra,
nedjeljnog jutra, neki nepoznati strani zvukovi upleli su se u normalne none zvukove
Holcomba koji su stalno bili zainjeni tunom histerijom kojota, suhim struganjem i
kripom osuenih biljki, te jureim zavijanjem sirena lokomotiva u prolazu. U vrijeme kad
se to dogodilo ni jedna dua u zaspalom Holcombu nije ula te nepoznate zvukove , etiri
pucnja koji su, kad se sve sabere, zavrili est ljudskih ivota. Ali nakon tog dogaaja
stanovnici ovog mjesta, koji se dotada nisu bojali jedan drugoga, pa su rijetko kad
pomiljali na zakljuavanje vrata, stekli su matu koja je stalno i neumorno dozivala te
zvukove , zvukove mranih pucnjeva koji su izazvali vatru nepovjerenja u pogledima tih
stanovnika, mnogi susjedi koji su se dugo vremena dobro poznavali gledali su jedan na
drugog novim i stranim pogledima, gledali su se poput stranaca.
Vlasnik farme River Valley, Herbert William Clutter, imao je etrdeset osam godina,
a kako je nedavno bio na lijenikom pregledu zbog police osiguranja, znao je da je
najboljeg zdravstvenog stanja. Iako je nosio naoale bez okvira, a bio je prosjene visine,
visok 172 cm, gospodin Clutter bio je prava muka pojava. Ramena su mu bila iroka, kosa
mu je odrala tamnu boju, njegovo lice s etvrtastim vilicama odavalo je povjerenje u sebe
i zadralo je zdrav izgled mladosti, njegovi zubi, zdravi i dovoljno jaki za lomljenje oraha,
jo su bili netaknuti. Teio je osamdeset kilograma , kao onog dana kad je diplomirao na
Kansakom dravnom sveuilitu, zavrivi studij poljoprivrede. Nije bio tako bogat kao
najbogatiji ovjek u Holcombu , kao g. Taylor Jones, vlasnik susjednog imanja. Meutim, on
je bio najpoznadji graanin te zajednice, i u tom mjestu i u susjednom okrunom sjeditu
Garden City, gdje je on bio na elu odbora za izgradnju upravo dovrene Prve metodistike
crkve, ije je podizanje stajalo osam stodna tisua dolara. Ujedno je bio i predsjednik

Kansake konferencije poljoprivrednih organizacija, pa je njegovo ime bilo meu

poljoprivrednicima srednjozapadnog Kansasa izgovarano s potovanjem, kao i u nekim
uredima u Washingtonu, gdje je on za vrijeme Eisenhowerove administracije bio lan
Federalnog kreditnog odbora za poljoprivredu.
Uvijek siguran u ono to eli dobiti od svijeta, g. Clutter je to u najveoj mjeri i
ostvarivao. Na svojoj lijevoj ruci, na onome to je ostalo od njegova prsta koji mu je
zgnjeila jedna poljoprivredna maina, nosio je debeli zlatni prsten koji je bio etvrt
stoljea star simbol njegova braka s osobom s kojom se elio oeniti , sa sestrom njegova
kolege iz razreda, plahom, pobonom i njenom djevojkom koja se zvala Bonnie Fox, a bila
je tri godine mlaa od njega. Ona mu je dala etvoro djece, tri keri, a zatim sina. Najstarija
ki, Eveanna, udala se i bila je majka sinia od deset mjeseci, ivjela je na sjeveru Ulinoisa,
ali je esto posjeivala Holcomb. U stvari, ona i njezina obitelj bili su oekivani za
petnaestak dana, pa su njezini roditelji planirali veliko okupljanje Clutterova klana na Dan
zahvalnosti (Clutterovi potjeu iz Njemake, prvi imigrant Clutter , ili Klotter, kako je tada
izgovarano i pisano njegovo prezime, doputovao je ovamo 1880. godine), oekivan je
dolazak pedesetak roaka, od kojih su neki imali doputovati i iz tako dalekih mjesta kao
to je Palatka na Floridi. Ni njegova ki Beverly, po starosti odmah do Eveanne, nije vie
ivjela na farmi River Valley, ona je u Kansas Cityju, drava Kansas, uila za bolniarku.
Beverly je bila zaruena za mladog studenta biologije koji se veoma dopadao njezinu ocu,
ve su bile tiskane pozivnice za vjenanje odreeno za kraj boinog tjedna. To znai da su
u domu Clutterovih jo bili djeak Kenyon, koji je, iako petnaestogodinjak, bio vii od
svog oca, te njegova godinu dana starija sestra , miljenica cijelog mjesta, Nancy.
U pogledu svoje obitelji g. Clutter imao je samo jedan ozbiljan razlog za nespokojstvo
zdravlje svoje ene. Ona je bila nervozna, ona je patila od kraih razmaka opinjenosti,
naime, to su bili izrazi koje su upotrebljavali njezini najblii, a ti su izrazi prikrivali stvarno
stanje. Nije rije o tome da je istina koja se ticala jada jadne Bonnie bila iole skrivena,
svatko je znao da je ona posljednjih est godina bila psihijatrijski pacijent koji je esto
odlazio na preglede. Pa i na tom zasjenjenom terenu sunce je zasjalo veoma kasno. Prole
srijede, vraajui se s dvotjednog lijeenja u Medicinskom centru Wesley Wichiti, gdje se
ona obino lijeila, gospoa Clutter donijela je svom muu jedva vjerojatne vijesti: s
radou ga je obavijestila da uzrok njezine patnje,tako je naposljetku zakljuila medicinska
znanost , nije u njezinoj glavi, ve u kimi , to je, dakle, fiziki uzrok, neto to se tie
kraljenice, u kojoj nije sve na svom mjestu. Razumije se, ona e se morati podvri
operaciji, a nakon toga, dakle, ona e opet biti ista kao i prije. Da li je to mogue , da li
napetosti, povlaenja u sebe, muklo jecanje u jastuk iza zatvorenih vrata, da li sve to
moemo priiti kimi koja nije sasvim u redu? Ako je to tako, onda gospodin Clutter moe
izgovoriti molitvu zahvalnicu koja e njegov veliki stol na Dan zahvalnosti okupati doista
neogranienom zahvalnou.
Jutra g. Cluttera obino bi zapoinjala u est sati i trideset minuta, obino bi ga budili
zvonjava velikih posuda za mlijeko i aptavo avrljanje djeaka koji su ih nosili , to su bila
dvojica sinova Vica Irsika, najmljenog poljoprivrednog radnika. Ali danas je on jo
oklijevao pustivi sinove Vica Irsika da dou i odu, jer je prola veer, bio je to i petak i
trinaesti u mjesecu , bila veoma naporna iako djelomino uzbudljiva i vesela. Bonnie je
oivjela svoju staru linost, kao da je to predgovor normalnoj situaciji, uvod u vedrinu

koja e njome uskoro zavladati, ona je namazala usne, paljivo se poeljala i obuena u
novu haljinu zajedno s njim otila u kolu, gdje su aplaudirali uenikoj izvedbi Toma
Sawyera u kojoj je Nancy igrala Becky Thatcher. On je uivao to Bonnie vidi u javnosti,
nervoznu ali ipak nasmijeenu, kako razgovara s ljudima, a oboje su se ponosili s Nancy,
ona je tako dobro glumila, znala je itav tekst, a izgledala je tako lijepo da joj je otac u toku
estitanja iza pozornice rekao: Bila si ba divna, srce, prava junjaka ljepotica. Nakon
toga se Nancy i ponaala tako, klanjajui se u svojoj kazalinoj haljini s veoma irokom
suknjom ona ih je zamolila da li se moe odvesti u Garden City. Dravno kazalite ima
specijalku u jedanaest i trideset, u petak trinaestog, i ta predstava ima naziv Avetinjska
predstava, svi njezini prijatelji i prijateljice idu tamo. U drugim okolnostima gospodin
Clutter bi odbio. Njegovi su zakoni bili zakoni, a jedan od njih je glasio: Nancy, a takoer i
Kenyon, moraju se vratiti kui svakog dana u deset sati uveer, a u subotu u dvanaest sati.
Ali pod dojmom divnih dogaaja te veeri on je dao svoj pristanak. A Nancy se vratila tek
oko dva sata. On ju je uo kako ulazi i oslovio ju je, jer iako on nije ovjek koji spremno
povisuje svoj glas, ipak joj je imao izrei nekoliko jednostavnih stvari koje su se manje
ticale kasnog sata, a vie mladia koji ju je dovezao kui , Bobbyja Ruppa, kolskog junaka
u koarci.
Gospodin Clutter je volio Bobbyja i smatrao da je on osoba koja se znade ponaati i
na koju se moe osloniti iako je bio mladi od svega sedamnaest godina, Meutim, u toku
tri godine to je Nancy imala izlaske, popularna i zgodna kao to je bila, nikad nije
izlazila s nekim drugim, pa iako je gospodin Clutter shvaao da je sadanji nacionalni
obiaj mladia i djevojaka da formiraju parove, da idu stalno i nose zarunike
prstene, on to nije odobravao, a naroito poto je nedavno sasvim sluajno iznenadio
svoju ker i Ruppova sina kako se ljube. On je tada rekao Nancy da prestane, viati
Bobbyja suvie esto, savjetovavi joj da se polako povue sada, jer e to biti jednostavnije
nego da kasnije naglo prekine, naime, on ju je podsjetio da nema nikakve sumnje da e se
oni jednog dana rastati. Ruppova obitelj pripadala je rimokatolikoj vjeroispovijedi, a
Clutterovi su bili metodisd , to je injenica koja je sama po sebi dovoljna da razbije svako
matanje o tome da bi se ona i taj djeak moda jednog dana oenili. Nancy je to prilino
dobro primila , bilo kako bilo, ona se nije ni rijeima ni djelom usprotivila, a sada, prije
nego joj je rekao laku no, g. Clutter je izvukao od nje obeanje da e se malopomalo poeti
liavati Bobbyjeva drutva.
Ipak, taj je incident na alost skratio vrijeme njegova odmaranja, a on je obino iao
spavati oko jedanaest sati. Posljedica toga bila je da se on u subotu, 14. studenoga 1959.,
probudio tek negdje poslije sedam sati. Njegova ena uvijek je spavala koliko bi joj se
svidjelo. Meutim, dok se gospodin Clutter brijao, tuirao i oblaio hlae od grubog samta,
koni kaputi karakteristian za uzgajivae stoke, te mekane izme sa stremenovima, nije
se bojao da e je probuditi, oni nisu dijelili istu spavau sobu. Ve nekoliko godina on je
spavao sam u glavnoj spavaoj sobi u prizemlju te kue, koja je imala dva kata i etrnaest
soba i drugih prostorija. Kua je bila izgraena od cigle i drveta. Iako je gospoa Clutter
pohranjivala svoje haljine u ormarima mueve sobe, a tisue svojih kozmetikih preparata
i lijekova drala u kupaonici uz suprugovu spavau sobu, ona se sasvim ozbiljno uselila u
bivu Eveanninu sobu koja se nalazila na drugom katu kao i sobe Nancy i Kenyona.
Kupaonica je imala zidove od emajliranih ploica i modre, providne zastore.

Kua, koju je najveim dijelom projektirao g. Clutter, koji se tako pokazao kao vrlo
dosjetjiv i razuman ovjek, iako ne naroito dekorativan arhitekt , bila je izgraena 1948.
godine i stajala je etrdeset tisua dolara. (Sada je prodajna vrijednost te kue ezdeset
tisua dolara.) Clutterova kua bila je na kraju dugakog uskog puta zasjenjenog
kronjama niza kineskih brijestova, lijepa bijela kua to se uzdizala usred velikog
travnjaka paljivo odravane bermudske trave impresionirala je Holcomb, bilo je to zdanje
na koje su ljudi pokazivali. U unutranjosti bio je niz mekanih tamnocrvenih sagova koji su
razbijali sjaj lakiranih podova, u sobi za dnevni boravak bila je velika moderno oblikovana
lealjka presvuena materijalom protkanim bljetavim nitima srebra, u jednom kutu te
prostorije u kojoj se dorukovalo nalazila se klupa presvuena modrobijelim plastinim
materijalom. Takvo ureenje stana dopadalo se gospodinu i gospoi Clutter, ali i veini
njihovih znanaca kojih su domovi bili viemanje slino ureeni.
Osim jedne domaice koja je dolazila svake subote, Clutterovi nisu imali u kui
stalno zaposlene radne snage, pa je, poto mu je oboljela supruga a najstarija ki otila iz
kue, gospodin Clutter bio prisiljen da naui i kuhati, obiteljske rukove pripremali su ili
on ili Nancy, ali uglavnom Nancy. Gospodin Clutter je uivao u kunim poslovima, a valja
priznati da ih je sjajno obavljao , ni jedna ena u Kansasu nije pekla bolji kruh od njega, a
njegovi proslavljeni kolai od kokosa uvijek su se prvi prodavali na raznim prigodnim
dobrotvornim priredbama, to ne znai da je on uivao u jelu, za razliku od drugih farmera,
on je ak vie volio jednostavne doruke. Tog jutra bilo mu je dovoljno da uzme jednu
jabuku i au mlijeka, kako on nije pio ni kavu ni aj, uobiajio je da dan zapone bez
toplog obroka. On se protivio svim stimulativnim sredstvima ma kako bila blaga. Nije
puio, a razumije se nije ni pio, zapravo on nikada nije ni okuao alkohol, a bio je sklon
izbjegavati ljude koji su pili , injenica da on nije svoj drutveni krug suzio onoliko koliko
bi se moglo pretpostaviti lako se objanjava kad saznamo da se njegovo drutvo uglavnom
sastojalo od pripadnika Prve metodistike crkve Garden Cityja, a to je bila kongregacija od
oko sedamnaest stotina osoba od kojih se veina uzdravala od alkohola jednako kao i g.
Clutter. Iako je on paljivo izbjegavao da ne dosaduje svojim pogledima, da izvan svog
kruga ne namee svoje obiaje i shvaanja, on ih je nametnuo u krugu svoje obitelji i meu
svojim radnicima na farmi River Valley. Da li vi pijete? glasilo je prvo pitanje koje bi
postavio nekome tko bi traio posao, pa ak kad bi taj prijan dao negativan odgovor, ipak
bi morao potpisati radni ugovor s klauzulom koja je taj ugovor automatski stavljala izvan
snage ukoliko bi se otkrilo da ovjek nalazi utoite u alkoholu. Njegov prijatelj , stari
pionirski raner, g. Lynn Russell jednom mu je rekao: Ti nema milosti. Ja se kunem,
Herb, da bi ti odmah otpustio ovjeka kojega bi naao da pije. A ne bi ti padalo na pamet da
li njegova obitelj gladuje ili ne. To je vjerojatno bila jedina kritika koja je g. Clutteru ikad
upuena kao poslodavcu. Inae je on bio poznat zbog svog osjeanja za pravednost, zbog
svoje dobrostivosti, a njegovu ugledu mnogo je doprinijela injenica da je dobro plaao, a
esto bi dodavao i posebne nagrade za rad, ljudi koji su radili za nj , a ponekad bi ih bilo i
osamnaest , imali su malo razloga da se tue.
Poto je popio au mlijeka i stavio kapu s runastim rubom, g. Clutter je ponio sa
sobom jabuku kad je izaao iz kue da utvrdi kakvo je jutro. Bilo je idealno vrijeme za one
koji vole jesti jabuku, sasvim bijelo sunevo svjetlo sputalo se s najieg neba, a vjetar
istonjak lagano je pomicao posljednje listove na kineskim brijestovima. Jeseni nagrauju
zapadni Kansas za sve nedae koje donose ostala godinja doba, otre zimske vjetrove iz

Colorada i do pojasa visoki snijeg koji esto ubija ovce, bljuzgavice i udne proljetne
magle, a tek ljeta , kad i gavrani trae bilo kakvu sjenu, a stabljike itarica bodu kao igle, i
bljete prodornim sjajem. Najzad, poslije rujna, dolazi drugaije vrijeme, bablje ljeto koje
ponekad traje sve do Boia. Dok je g. Clutter osmatrao jo jedan divan primjer takvog
godinjeg doba, pridruio mu se pas mjeanac u kojemu je teklo neto krvi kotskog
ovara. Obojica se uputie prema ograenom prostoru u kome je bila stona hrana.
Tu su se nalazila i tri hambara, od kojih je jedan bio mamutsko montano zdanje
cilindrina oblika, bio je pun sjemenki od eerne trske, a bilo je u njemu i pravo brdo
utog prosa koje je vrijedilo znatnu svotu novca , stotinu tisua dolara. Samo taj iznos
predstavljao je gotovo etiri tisue posto vie od cijele Clutterove zarade iz 1934 godine ,
one godine kad se oenio Bonnie Foxovom i krenuo s njom iz njihova rodnog grada Rozela,
Kansas, u Garden City gdje je naao zaposlenje kao pomoni poljoprivredni strunjak
okruga Finney. Bilo je tipino za nj to je prije no to je prolo sedam mjeseci bio
unaprijeen, naime, uspio je sam zauzeti mjesto efa. Godine u kojima je on obavljao tu
dunost , od 1935. do 1939., bile su najpranjavije, najgore godine to ih je taj kraj
upoznao otkad se tu smjestio bijeli ovjek, mladi Herb Clutter, koji je bio veoma sposoban
a njegov mozak je uvijek struno prosipao najnoviju i najsuvremeniju poljoprivrednu
praksu, bio je potpuno kvalificiran da poslui kao posrednik izmeu vlade i nezadovoljnih
i razoaranih farmera, ti su se ljudi dobro koristili optimizmom i uenim savjetima
ugodnog mladog ovjeka koji je izgledao kao da se razumije u svoj posao. Pa ipak on nije
radio ono to je htio, kao sin farmera on je od poetka teio za tim da vodi vlastitu farmu.
Upravo zbog toga je nakon etiri godine napustio svoje mjesto i na zemlji koju je zakupio
posuenim novcem stvorio osnove farme River Valley (to je ime opravdavalo neugodno
prisustvo rijeke Arkansas, ali nije bilo nikakve doline, na to upuuje rije valley ). Bio je to
postupak koji je nekoliko konzervativaca iz okruga Finney promatralo s ironinim
zadovoljstvom, hajde da se zabavimo, ti starci, uvijek bi s veseljem peckali mladog
poljoprivrednog strunjaka uzimajui kao metu njegova fakultetska shvaanja: To je u
redu, Herbe. Ti uvijek zna to je najbolje uiniti na tuoj zemlji. Zasadi ovo. Poravnaj ono.
Ali moda e drugaije zakljuivati kad bude imao vlastitu zemlju. Oni su se varali,
utokljunev eksperiment je uspio, moda djelomino i stoga to je on prvih godina radio
osamnaest sati dnevno. Doivljavao je i neuspjehe, dvaput je podbacila etva, a jedne zime
izgubio je u snjenoj oluji nekoliko stotina glava stoke, ali nakon desetak godina imanje g.
Cluttera sastojalo se od preko osam stotina hektara vlastite zemlje i tri tisue hektara
iznajmljene zemlje, a kako su priznavali njegovi kolege, to je bio prilino prostran teren.
ito, sjemenje miloa, sjemenje plemenite trave, sve su to bile etve od kojih je zavisio
napredak farme. I ivotinje su bile vane , ovce, a naroito stoka. Stado od nekoliko stotina
komada stoke herifedske pasmine nosilo je Clutterove oznake, premda nitko ne bi mogao
ni pomisliti da on uzgaja tolik broj stoke, jer on nije nikad drao na jednom mjestu mnogo
stone hrane, u prostoru gdje je drao stonu hranu bilo je hrane samo za nekoliko
oboljelih krava, nekoliko krava za munju, za Nancyne make i za Babe, obiteljskog
miljenika , starog debelog radnog konja koji se nikad nije protivio kad bi se na njegova
lea uspelo troje ili etvoro djece oekujui ugodnu etnju.
Sada je g. Clutter dao Babei ostatak jabuke, a zatim je nazvao dobro jutro ovjeku
koji je tu sreivao razne stvari, bio je to Alfred Stoecklein, jedini stalni namjetenik.
Stoeckleinovi i njihovo troje djece ivjeli su u kui koja nije bila ni stotinu metara udaljena

od glavne kue, osim njih Clutterovi nisu uokrug pola milje imali drugih susjeda.
Stoecklein je bio ovjek duga lica, ali i dugakih smeih zubi, zapitao je Cluttera:
Imate li danas na pameti neki poseban posao? Naime, mi imamo bolesnika. Beba. Ja
i gospoa bili smo s njom gotovo cijelu no. Namjeravam je odvesti doktoru. A gospodin
Clutter, izraavajui svoje aljenje, ree mu neka se svakako tog jutra smatra slobodnim, a
ako mu on ili njegova ena mogu u bilo emu pomoi, neka ih samo pita. Zatim se uputio u
pravcu juga prema poljima koja su sada imala boju lavlje dlake i bljetala u zlatnim
tonovima, to je tipino za vrijeme poslije etve. Pas je trao ispred njega.
U tom je smjeru bila rijeka, pored obale bio je vonjak sa stablima bresaka, kruaka,
jabuka i treanja. Prije pedeset godina, kako se sjeaju ljudi to tu imaju duboko korijenje,
drvosjei bi trebalo svega desetak minuta da sjekirom sasijee sva stabla u zapadnom
Kansasu. ak i danas uglavnom sade razne balzamovine i kineski brijest, trajnice koje
poput kaktusa odolijevaju sui. Meutim, kao to je g. Clutter esto naglaavao, potrebno
je samo nekoliko centimetara vie kie pa da ova zemlja postane raj , raj na Zemlji. Bila mu
je namjera da pored rijeke posadi barem nekoliko voaka koje bi uspijevale s kiom ili bez
nje, jedan kutak raja, zeleni raj s mirisom jabuka. To je bila njegova vizija. Njegova je ena
jednom primijetila: Moj se mu vie stara za ta stabla nego za svoju djecu, a svatko se u
Holcombu sjeao dana kad je mali avion s motorom u kvaru sletio ravno meu stabla
bresaka: Herb je izgledao kao luak kojeg bi trebalo svezati! Propeler se jo nije ni
zaustavio, a on je ve protiv pilota podigao sudsku tubu.
Prolazei kroz vonjak, g. Clutter je odluio nastaviti odmah uz rijeku koja je ovdje
bila plitka i iarana otoiima, ti otoii su zapravo plaice od mekana pijeska na kojima bi
se za nedjeljnih praznika odmarala obitelj Clutter, u vrijeme kad je Bonnie jo osjeala
neke stvari , to su bila zajednika obiteljska poslijepodneva u kojima bi uvijek ponetko
drao udicu oekujui da zagrize riba. G. Clutter je veoma rijetko na svom imanju susretao
osobe koje bi neovlateno dole, njegovo imanje bilo je milju i po udaljeno od ceste, a
prilazilo mu se postranim i malo poznatim putovima, pa to nije bilo mjesto na koje bi
stranci sluajno zalutali. A sad, odjednom, pojavila se cijela grupa, pa je Teddy, njegov pas,
jurnuo prema njima izazovno lajui. Ali bilo je neto udnovato s Teddyjem. Premda je on
bio dobar pas uvar, uvijek budan, uvijek spreman da lajanjem izazove pravi pakao,
njegova vrijednost bila je potamnjena samo jednom manom, ako samo ugleda oruje kao
to je sada ugledao, jer su uljezi bili naoruani, i on je ve spustio glavu podvivi rep. Nitko
to nije znao objasniti, jer nitko nije poznavao njegovu povijest, znalo se samo to da je to
bio pas lutalica kojeg je Kenyon usvojio prije nekoliko godina. Pokazalo se da su
posjetitelji lovci na fazane iz Oklahome. Bilo ih je petoro. Sezona fazana u Kansasu, poznati
studenaki dogaaj, privlai ete lovaca iz susjednih drava i u toku prolog tjedna cijele
pukovnije lovaca paradirale su kroz jesenska polja, pucajui i obarajui samom velika jata
od zrnovlja odebljalih ptica boje mjedi. Po obiaju, ako ne bi bili pozvani kao gosti, lovci bi
vlasniku zemlje trebali da plate pristojbu to im je omoguio da na njegovu imanju tjeraju
plijen, ali kad su Oklahomljani ponudili da otkupe lovno pravo, g. Clutter je bio sasvim
dobre volje:
Nisam ja tako siromaan kao to izgledam. Samo nastavite i oborite sve to
moete, rekao im je. Zatim je u znak pozdrava dodirnuo rub svoje kape uputivi se prema

svom domu i radnom danu koji ga je ekao, ne slutei da e to biti posljednji dan njegova
ivota.

Poput g. Cluttera, ni mladi ovjek koji je dorukovao u maloj kafeteriji koja se zvala
Mali dragulj nikad nije pio kavu. Volio je pivo od korijenja. Tri aspirina, hladno pivo i niz
cigareta Pall Mall tako je on shvaao pravu sjedjeljku. Pijuckajui i puei, on je prouavao
autokartu to je bila otvorena na tezgi ispred njega , bila je to Phillips 66 karta Meksika, ali
bilo mu je teko koncentrirati se jer je oekivao prijatelja koji je zakasnio. Pogledao je kroz
prozor tihe ulice malog grada, pogledao je na ulicu koju do juer nikad nije vidio. Jo ni
traga od Dicka. Ali nema sumnje da e se on pojaviti, na koncu konca cilj njihova sastanka
bila je Dickova ideja, bio je to njegov pogodak. A kad sve bude gotovo, tada u Meksiko.
Karta je bila iskrzana, brojni prsti su je toliko omekali da je postala njena kao najnjenija
koa. Iza ugla, u njegovoj sobi u hotelu u kome je odsjeo, bilo je stotine slinih
zemljopisnih karata, bile su to od ruku izlizane kane svake drave u Uniji, svake kanadske
provincije, svake junoamerike zemlje, mladi je bio neumoran u smiljanju novih
putovanja, a ve je boravio na Aljaski, na Havajima i u Japanu, te u Hong Kongu. A sada,
zahvaljujui pismu, pozivu na pogodak , evo ga ovdje sa svim svojim zemaljskim
dobrima,kartonski putni koveg, gitara, dvije velike kutije s knjigama, mapama i
pjesmama, s lirikom i starim pismima , to je sve teilo oko etvrtinu tone. (Dickovo lice
kad je ugledao te kutije: Kriste, Perry. Zar ti te otpatke nosi svuda sa sobom? A Perry je
odgovorio: Kakvi otpaci? Jedna od ovih knjiga kota me trideset zelembaa.) A sad se
nalazio u malom mjestu Olathe, Kansas. Prilino smijeno ako sve uzmete u obzir, kad se
sjeti da se vratio u Kansas, a tek su prola etiri mjeseca da se zakleo najprije Dravnoj
komisiji za pomilovanje, a zatim samom sebi da vie nijednom nee svojom nogom
zakroiti u Kansas. U redu, nee dugo ostati.
Mapa je bila iarana imenima zaokruenim tintom. Cozumel otok nedaleko od obale
Yucatana, gdje, prema onome to je proitao u jednom asopisu za mukarce,'' moete
odbaciti svoju odjeu, zadovoljno se nasmijeiti poput rade i posjedovati sve ene koje
elite za pedeset dolara mjeseno! Iz istog lanka zapamtio je i druge privlane tekstove:
Cozumel je uporite, protiv drutvenih, privrednih i politikih pritisaka. Na ovom otoku
nikakva slubena osoba ne progoni nikakvu privatnu osobu, i svake godine jata papiga
dolaze s kopna da poloe svoja jaja. Acapulco je naglaavao ribarenje na visokom moru,
igranice, usamljene bogataice, a Sierra madre znai zlato, znai Blago Sierra Madre,
film koji je on gledao osam puta. (Bio je to najbolji Bogartov film, ali i stara tipina koja je
igrala lovca na zlato podsjeala je Perryja na njegova oca, i on je smatrao da je i to bila
vraki dobra uloga. Walter Huston. Da, a istina je ono to je rekao Dicku,on nije znao dobre
i loe strane potrage za zlatom, doim je Perry znao, jer ga je nauio njegov otac, koji je bio
profesionalni traga za zlatom. Zato, dakle, ne bi i oni, njih dvojica, kupili par jakih konja i
pokuali svoju sreu u Sierri Madre? Ali Dick, praktini Dick, imao je ovo miljenje: Ah,
mili moj, ah, svata. Vidio sam taj film. Zavrava tako da su svi ispali kreteni. Onda ta
groznica, pa oni koji ti ispijaju krv, pa stravine prilike koje te tuku sa svih strana. A tada,
kad su dobili zlato , sjea li se, prohujao je straan vjetar i sve je to raznio do avola?
Perry je presavio kartu. Platio je pivo i ustao. Sjedei, izgledao je kao ovjek koji je vii od

prosjeno visokog i jakog ovjeka, izgledao je snaan ovjek, s ramenima i jakim torzom
dizaa utega , u stvari, dizanje utega bio je njegov hobi. Ali neki dijelovi njegova tijela nisu
bili u skladu s drugima. Njegovo malo stopalo obuveno u kratke crne izmice s elinim
kopama moglo bi glatko ui u njene enske balerinke, kad je ustao, vidjelo se da nije vii
od dvanaestogodinjeg djeaka, odjednom bi se ustanovilo da on na svojim tankim
nogama koje su bile groteskno drugaije od odraslog tijela koje je na njima poivalo, ne
izgleda kao dobro graeni voza kamiona, ve kao dokej u mirovini, sav nadut u gornjem
dijelu tijela, u koje su se slili svi miii.
Poto je izaao iz trgovine, Perry je stao na suncu. Bilo je etvrt do devet i Dick je
kasnio ve pola sata. Meutim, da mu Dick nije dobro utuvio vanost svake minute u toku
iduih dvadeset etiri sata, Perry ne bi ni primijetio njegovo zakanjenje. Vrijeme mu je
rijetko kad igralo neku ulogu, jer je on imao razne metode kako da mu lake proe ,
izmeu ostalog znao se zala uljiti u ogledalo. Dick je jednom primijetio: Kad god ugleda
ogledalo, ti kao da padne u trans. Kao da gleda u neku bavu s divnim piem. Hou rei,
tako ti boga, zar se nikad ne umori? Daleko od toga, njega je oaravalo njegovo lice. Svaki
kutak lica imao je drugaiji izraaj. Bilo je to lice koje se stalno mijenjalo, a eksperimenti
pred ogledalom nauili su ga kako da na licu izazove promjene, kako da sada izgleda
zlokobno, pa blago, pa zamiljeno, pokret glave, mali gr usana i korumpirani Ciganin
preobrazio bi se u njenog romantiara.Njegova je majka bila punokrvna Indijanka iz
plemena Cherokee, od nje je naslijedio boju svoje koe , put mu je bila kao da je u njoj
izmijean jod, imao je tamne i vlane oi, crnu kosu koju je on redovito mazao
briljantinom, a bilo je dovoljno da je bez tekoe putao niske kodete i upove kose na sve
strane. Darovi njegove majke bili su oevidni, darovi njegova oca, Irca svijede kose i
pjegava lica, bili su mnogo manje vidljivi. Kao da je indijanska krv unitila svaki trag
keltske krvi. Pa ipak, ljubiaste usne i oholi nos potvrivali su prisutnost irske krvi, kao i
poseban nain na koji se uzbuivao, njegov uzoholjeni irski egoizam, koji bi esto aktivirao
masku Cherokee Indijanca i sasvim zavladao licem, naroito kad bi svirao gitaru i pjevao.
Pjevanje kao i sama pomisao da to ini pred publikom bio je drugi hipnotiki nain
provoenja vremena. Uvijek se koristio istom mentalnom inscenacijom , noni lokal u Las
Vegasu koji je zapravo i bio njegov rodni grad. U mati bi se naao u elegantnoj prostoriji
ispunjenoj linostima kojih je sva uzbuena panja bila usredotoena na senzacionalnu
novu zvijezdu koja je pjevala svoju ve svuda slavnu verziju melodije ' Ja u te vidjeti, uz
pratnju violina, a koja kao refren ima njegovu posljednju baladu koju je sam komponirao:
Svakog travnja jata papagaja
Nadlijeu nas, crvena i zelena,
Zelena i mandarinski crvena.
Vidim ih kako lete, ujem ih na visini,
Pjevajui, papagaji donose travnjsko proljee...
(Kad je prvi put uo tu pjesmu, Dick je komentirao: Papige ne pjevaju. Moda
govore. Krie. Ali svakako papige ne pjevaju. Naravno, Dick je sve doslovce shvaao, ba
sve , nije imao razumijevanja za muziku ili poeziju, a kad ovjek doe do sri stvari, onda
nema sumnje da su Dickova praktinost, njegov pragmatini nain prilaenja svakom

predmetu, bili prvenstveni razlog koji je Perryja privukao k njemu, jer kad ga je usporedio
sa sobom inilo mu se da je Dick tako autentino grub, neranjiv, potpuni mukarac.)
Bez obzira na to koliko je bio ugodan taj san o Las Vegasu, ipak je blijedio pred
drugom njegovom vizijom. Od dana svoje prve mladosti, pa do vie od polovine svoje
trideset i jedne godine on je pokazivao naklonost za literaturu ( BOGATSTVO U
RONJENJU! Uite kod kue u vaem slobodnom vremenu. Brzo zaradite velike novce
ronjenjem. BESPLATNE BROURE..., odgovarajui na oglase POTOPLJENO BLAGO!
Pedeset pravih karata! Fenomenalna ponuda ...) koji su drakali njegovu davnanju elju
da ostvari avanturu koju bi mu izgraivala njegova brza mata, bio je to san o plovljenju
niz udne voe, o ronjenju prema dubinama koje su postajale sve tamnije zelene, o tihom
klizanju pored pramca broda, panjolske galije, do vrha napunjene teretom dijamanata i
bisera, pune sanduka ista zlata.
Zasvirala je sirena automobila. Najzad , Dick.

Mili boe, Kenyon! Ja te ujem.

Kao i inae, u Kenyonu je bio sam avo. Njegova vika ula se niz stube:
Nancy! Telefon!
Bosonoga i samo u pidami Nancy je sjurila niz stube. U kui su bila dva telefona ,
jedan u prostoriji koju je njezin otac upotrebljavao kao kancelariju, a drugi u kuhinji. Ona
je digla slualicu aparata u kuhinji:
Halo? Oh, da, dobro jutro, gospoo Katz.
A gospoa Clarence Katz, supruga farmera koji je imao imanje tik uz autoput, kazala
je Nancy:
Rekla sam tvom tati da te ne budi. Kazala sam mu da e Nancy zacijelo biti umorna
nakon njezine divne glume u sinonjoj predstavi. Bila si sjajna, draga moja. A te bijele
vrpce u tvojoj kosi! A onda onaj dio kad si ti mislila da je Tom Sawyer mrtav , imala si
prave suze u oima. Bila si jednako dobra kao netko u najboljem televizijskom programu.
Ali tvoj je tatica rekao da je vrijeme da ustane, dakle, uskoro e biti devet sati. Nego, to
sam ja htjela, draga moja , moja mala djevojice, ah, da , moja mala Jolene, ona bi duu dala
za pitu od treanja, a znajui kako ti dobro pravi pitu od treanja i kako zbog nje uvijek
dobiva nagrade, palo mi je na pamet da bih je mogla jutros dovesti pa da joj ti pokae.
to misli o tome?
Obino bi Nancy bila veoma spremna da podui Jolene kako da pripremi kompletan
ruak ukljuujui i peenog purana, smatrala je svojom dunou da pomogne mladim
djevojkama koje trae njezinu pomo u kuhanju, ivanju ili poduku u muzici , ili, kao to je
esto bio sluaj, kad bi eljele da se povjere. Bilo je pravo udo kako bi ona nala za to
vremena a istovremeno bi uspijevala da praktiki upravlja tom velikom kuom , da bude
odlian uenik, predsjednica svog razreda, voa programa 4H i u Mladoj metodistikoj ligi,

da bude vjeta jahaica, izvrsna muziarka (klavir, klarinet), godinji dobitnik nagrada na
opinskom sajmu (zbog kolaa, ivanja i drugog), a da ne zaboravimo cvjetne aranmane ,
pravo je, dakle, udo kako djevojka koja jo nije navrila sedamnaestu moe vui takav
teret i initi to bez rijei, bez jadikovanja uvijek vesela i nasmijeena, to je bila zagonetka
koju je postavljalo cijelo mjesto, a rjeavalo ju je ovim rijeima, Ona ima karaktera. Dobila
ga je od svog staroga. Nema sumnje da je njezina snaga odnosno talent koji joj je
omoguavao da sve to ini zacijelo potjecao od njezina oca, on je bio primjer izvrsnog
smisla za organizaciju. Svaki trenutak bio je unaprijed odreen, ona je u svakom trenutku
tono znala to e raditi i koliko e joj vremena za to trebati. A danas je ba u tome bila
neprilika, poremetila je svoj plan. Odluila je da pomogne Roxie Lee Smith, djetetu svojih
susjeda, pomogla joj je da bolje naui solo na trubi koji je Roxie Lee namjeravala odsvirati
na kolskom koncertu, obeala je majci da e obaviti za nju tri komplicirana posla, osim
toga s ocem je ugovorila da e zajedno prisustvovati sastanku 4H u Garden Cityju. Zatim je
trebalo pripremiti ruak, a nakon ruka raditi na vjenanici za Beverlyno vjenanje, koju je
ona sama skrojila i odluila da saije. Prema tome, oito je da nije bilo vremena za lekciju
pripremanja pite od treanja, kojoj se nadala mala Jolene. jedino ako uspije neto odgoditi
za drugi put.
Gospoo Katz? Hoete li trenutak priekati uz telefon, molim vas?
Brzo se uputila u kancelariju svog oca. Ta prostorija koja je imala i ulaz izvana za
obine posjetitelje, bila je od sobe za dnevni boravak odijeljena pominim vratima,
premda je g. Clutter ponekad dijelio kancelariju s Geraldom Van Vleetom, mladiem koji
mu je pomagao u upravljanju farmom, ta je prostorija ponajvie njemu sluila za
odmaranje , bilo je to uredno utoite obloeno orahovim furnirom, a u prostoriji su se
nalazili barometri, karte s podacima o kii, dalekozor itd. U toj sobi on je sjedio poput
kapetana u svojoj kabini, poput moreplovca koji upravlja brodom River Valley kroz opasni
prolaz svih godinjih doba.
Nita zato, rekao joj je u odgovoru na njezino pitanje. Izostavi 4H. Umjesto tebe
povest u Kenyona.
I tako je Nancy odgovorila gospoi Katz da je sve u redu: da, fino, odmah dovedite
Jolenu. Ali kad je spustila slualicu, namrgodila se.
To je tako udno, rekla je pogledavi oko sebe i ugledavi oca kako pomae
Kenyonu da sabere kolonu brojki, a za svojim stolom pored prozora sjedio je g. Van Vleet
koji je imao ugodan izgled osobe ija je ljepota ak i pomalo sirova, pa je to nju navodilo da
ga iza njegovih lea naziva Heathcliffom.
Ali ja osjeam miris cigareta.
U svom dahu? zapitao je Kenyon.
Ne, objeenjae. U tvom dahu.
To ga je utialo, jer je Kenyon, kao to je on znao da ona znade, tu i tamo povukao po
dim , ali, uostalom, to je inila i Nancy. G. Clutter je pljesnuo dlanovima.
To je sve. Ovo je kancelarija.

Uspevi se uza stube, obukla se u izblijedjele traperice i zeleni demper, a oko ruke
je stavila svoje tree po redu najvrednije bogatstvo, zlatni sat, ispred sata bila je njezina
najblia prijateljica maka Evinrude, ali ispred make, ispred jadne Evinrude, bio je prsten
koji joj je poklonio Bobby, uvjerljiv dokaz njihova statusa stalnog hodanja, koji je nosila (tj.
kada ga je nosila, jer je bila dovoljna i najmanja svaica pa da ga skine s ruke) na palcu, jer
iako bi ga ljepljivom trakom privrstila na ruku prsten bi i dalje plivao oko prsta, bio je to
prsten za daleko vru ruku. Nancy je bila zgodna djevojka, vitka i djeaki agilna, a
najljepe na njoj bili su njezina kratka i sjajna kestenjava kosa (svakog jutra i veeri prola
bi tono stotinu puta etkom kroz kosu) i njezin njeni ten, malice pjegav i ruiastosme
od prologodinjeg ljetnog sunca. Ali njezine su oi, velike, tamnosvjetlucave, odmah
stvarale dojam da je ona osoba bez imalo sumnjiavosti, da je veoma razumna i veoma
ugodna i blaga.
Nancy! pozvao ju je Kenyon. Susan je na telefonu.
Susan Kidwell, osoba njezina povjerenja. Opet je digla slualicu u kuhinji.
Kai mi, zapoela je Susan koja je s tom komandom uvijek zapoinjala svoje
telefonske seanse. Dakle, da ponem, kai mi zato flertuje s Jerryjem Rothom.
Poput Bobbyja, i Jerry Roth bio je kolska koarkaka zvijezda.
Sino? Dobri boe, pa ja nisam flertovala. Misli zbog toga jer smo se drali za
ruke? Nakon predstave on je jednostavno doao iza pozornice. Ja sam bila tako nervozna.
Zbog toga mi je uzeo ruku. Ohrabrivao me.
Jako slatko. A onda?
Bobby me poveo u kino gdje se davao nekakav film strave. I drali smo se za ruke.
Je li bio jeziv? Ne Bobby. Film.
On nije tako mislio, samo se smijao. Ali ti zna mene. Buuu!... i ja padam sa sjedala.
to jede?
Nita.
Znam , grize nokte, odvrati Susan i tono je pogodila. Koliko je god Nancy
pokuavala, nije se mogla osloboditi svog obiaja da gricka nokte, a kada bi god bila zbog
neega unezvijerena ona bi ih neobino brzo grickala. Kai mi. Zar neto nije u redu?
Ne.
Nancy. Cest moi... Susan je uila francuski.
Pa , tata. Posljednja tri tjedna on je jako neugodan. Strano. Barem kad sam ja
pored njega. A kad sam se noas vratila kui, on je to opet zapoeo.
To nije trebalo objanjavati, bila je to tema koju su dvije prijateljice temeljito
razmotrile i u pogledu koje su se slagale. Sumirajui taj problem s Nancyna stajalita,
Susan je jednom rekla: Ti sada voli Bobbyja i on ti treba. Ali duboko u sri stvari ak i

Bobby zna da to nema nikakve budunosti. Kasnije, kad se uputimo do Manhattana, sve e
nam izgledati poput nova svijeta. U Manhattanu je Kansako sveuilite, a dvije djevojke
su namjeravale tamo se upisati na studij umjetnosti, te zajedniki dijelid sobu. Sve e se
izmijeniti bez obzira na to svia li ti se to ili ne svia. Ali ti to ne moe sada izmijeniti
ivei ovdje u Holcombu, susreui Bobbyja svakog dana, sjedei u istom razredu , a za
promjenu nema ni razloga. Naime, ti i Bobby ste veoma sretan par. A osim toga va odnos
bit e neto ega e se uvijek sa zadovoljstvom sjeati , ako te ostavi na miru. Zar ne
moe oca navesti da to shvati? Ne, ona to nije mogla. Jer, kao to je objasnila Susani,
kada ja god zaponem neto govoriti, on pilji u mene kao da ga ja ne volim. Ili kao da ga
manje volim. I odjednom eto mi vezana jezika, jednostavno elim biti njegova ki i
ponaati se prema njegovim eljama. Susan na to nije imala odgovora, to je ukljuivalo
emocije, odnose koji nisu bili dio njezina ivotnog iskustva. ivjela je sama s majkom koja
je predavala glazbu u koli u Holcombu, a svog se oca veoma nejasno sjeala jer je
gospodin Kidwell prije mnogo godina, u njihovoj rodnoj Kalifomiji, jednog dana
jednostavno otiao od kue i vie se nije vratio.
A osim toga, sad je nastavljala Nancy, ja nisam sasvim sigurna da sam ja razlog.
Razlog koji ga ini svadljivim. Neto drugo, njega stvarno zabrinjava neto drugo.
Tvoja majka?
Nijedna druga Nancyna prijateljica ne bi se usudila izvaliti neto slino. Susan je,
meutim, bila povlatena. Kad se ona prvi put pojavila u Holcombu, kao melankolina
djevojica puna mate, sklona tuzi, osjeajnosti i osjetjivosti, imala je svega osam godina i
bila je godinu dana mlaa od Nancy, Clutterovi su je tako toplo doekali da je ta mala
djevojica koja je bez oca dola iz Kalifornije maltene postala lan obitelji. Punih sedam
godina dvije su prijateljice bile nerazdvojne, a zbog rijetko slinih ili istovjetnih
senzibilnosti, jedna je drugoj bila nezamjenjiva. Ali prolog rujna Susan je iz mjesne kole
prela u veu i navodno bolju kolu u Garden Cityju. To je bio uobiajen postupak za
uenike iz Holcomba koji su namjeravali nastaviti studij, ali g. Clutter, koji je uporno i
tvrdoglavo titio interese svog mjesta i njegove vrline, takve prelaske smatrao je izazovom
duhu zajednice, kola u Holcombu bila je sasvim dobra za njegovu djecu i prema tome, oni
e u njoj ostati. Tako djevojke vie nisu bile stalno zajedno, pa je Nancy duboko osjeala
danju odsutnost svoje prijateljice, jedine osobe prema kojoj nije morala biti ni specijalno
prijazna ni odgojena.
Ne znam. Ali mi smo svi tako sretni zbog majke , ula si divnu vijest. Tada e
Nancy s oklijevanjem u glasu, kao da umiruje ivce zbog uvrede koju e izrei:
Sluaj, a zato ja to njuim dim? Da ti iskreno kaem, ini mi se kao da gubim
svijest, kao da nisam pri sebi. Ulazim u auto, ulazim u neku prostoriju, a ini mi se kao da
je u njoj netko bio i puio cigaretu. To nije majka, a ne moe biti ni Kenyon. Kenyon se ne
bi usudio...
A veoma je vjerojatno da se to ne bi usudio ni jedan posjetitelj doma Clutterovih, koji
je naglaeno bio bez pepeljara. Susan je polako poela shvaati kamo Nancy cilja, ali to je
bilo smijeno. Bez obzira na prirodu svojih privatnih uznemirenja i tjeskoba, ona ne bi

mogla povjerovati da gospodin Clutter u duhanu nalazi tajno utoite. Prije nego ju je
mogla zapitati to je zapravo mislila kazati, Nancy ju je presjekla:
Oprosti, Susie. Moram ii. Ovdje je gospoa Katz.

Dick je bio za volanom crne limuzine tipa chevrolet 1949. im je uao u auto, Perry
je provjerio nalazi li se njegova gitara na stranjem sjeditu, prole noi, poto je svirao na
zabavi Dickovih prijatelja, on ju je zaboravio i ostavio u autu. Bila je to stara gitara Gibson
boje pijeska, ali navotena medenouto.
Pored gitare leao je drugaiji instrument , potpuno novi automatski revolver s
plavom cijevi, kalibra dvanaest, a s jedne i s druge strane drke bile su izrezbarene scene
fazana u letu. Zatim baterijska lampa, dugaki no, par konih rukavica i kona lovaka
vesta s nabojima, koja je bila jo jedan udan prilog toj mrtvoj prirodi na stranjem
sjeditu njihova automobila.
Zar ti to nosi? zapitao ga je Perry pokazujui na lovaki kapuu.
Dick je prstima pokucao po staklu ispred sebe.
Kuc, kuc. Oprostite, gospodine. Mi smo, znate, bili u lovu i izgubili smo se na putu.
Ako bismo se mogli posluiti telefonom...
Si, senor. Yo comprendo.*
*''Da, gospodine. Razumijem. (Prim, prev.)

Sigurno je, dodao je Dick. Ja ti obeavam, dragi, da emo mi vraki popraiti tih
zidova.
Te zidove, ispravio ga je Perry. Rob rjenika, veliki pobornik neobinih rijei, on je
uporno ispravljao gramatiku svog prijatelja i irio njegovo rjeniko znanje od trenutka
kad su se upoznali u zajednikoj eliji Kansake dravne kaznionice. Ne treba misliti da je
uenik odbijao te lekcije, tovie, da bi polaskao svom uitelju, on je jednom sastavio
nekoliko pjesmica, i premda su stihovi bili sasvim opsceni, Perry, koji ih je ipak smatrao
vraki duhovitima, taj je rukopis uvezao u kou u zatvorskoj knjigoveznici, a naslov Prosti
vicevi utisnuo je zlatnim slovima.
Dick je imao na sebi plavi demper, na leima su bila proivena slova koja su
oglaavala ATLETSKU TRGOVINU BOBA SANDSA. On i Perry vozili su se glavnom ulicom
Olathe, sve dok nisu stigli do zgrade Boba Sandsa, u kojoj se nalazila i garaa za popravak
automobila gdje se Dick zaposlio im je puten iz kaznionice sredinom kolovoza. Spretan
mehaniar koji je tjedno zaraivao ezdeset dolara. Nije zasluio nikakvu plau za posao
koji je planirao za ovo jutro, ali g. Sands, koji bi ga u subotu ostavljao da sam vodi posao,
nikad nee saznati da je svog namjetenika isplatio za popravak vlastitog automobila. Uz
Perryjevu pomo on se bacio na posao. Izmijenili su ulje, podesili su kvaila, napunili

akumulator, stavili nove gume na prednje kotae, dakle, uinili su sve to je bilo potrebno,
jer se od starog chevroletaoekuje da izmeu danas i sutra obavi vane zadatke.
Zato to je stari bio u blizini, rekao je Dick odgovarajui Perryju, koji je htio znati
zato je Dick toliko zakasnio na sastanak u Malom dragulju. Nisam htio da vidi kako iz
kue iznosim revolver. Kriste, tada bi odmah prokljuvio da ne govorimo istinu.
Govorim, ispravi ga Perry. Ali to si mu ti rekao? Najzad?
Kao to smo kazali. Rekao sam mu da emo otii nekamo preko noi , rekao sam
mu da emo mi ii posjetiti tvoju sestru u Fort Scottu. Jer da ona toboe dri tvoj novac.
Petnaest stotina dolara. Perry je imao sestru, a svojevremeno je imao i dvije, ali preivjela
sestra nije boravila u Fort Scottu, kansakom gradu osamdeset pet milja udaljenom od
Olathea, u stvari on nije ni znao njezinu sadanju adresu.
Je li bio ogoren?
Zato bi bio ogoren?
Zato to me mrzi, rekao je Perry iji je glas bio i njean i vrst, glas koji je bez
obzira na svoju mekou tono formulirao svaku rije, izbacivao je poput koluta dima. A
isto tako i tvoja majka. Ja to znam , ja to znam po nainu kako me gledaju.
Dick je slegnuo ramenima.
Nema to veze s tobom. Kao takvim. Oni jednostavno ne vole da sam ja u drutvu
bilo koga iz zidova.
Dvaput oenjen, dvaput rastavljen, dvadeset osam godina i otac trojice djeaka , Dick
je puten na uvjetnu slobodu, ali uz obavezu da stanuje s roditeljima, obitelj koja je
ukljuivala i mlaeg brata ivjela je na maloj farmi nedaleko od Olathea.
Ne vole nikoga tko nosi iglu naeg bratstva, dodao je i dotakao se plave toke
tetovirane ispod njegova lijevog oka, to je bio znak, vidljiva lozinka po kojoj su ga neki
njegovi bivi kaznioniki kolege mogli identificirati.
Razumijem, kazao je Perry. Slaem se s takvim stavom. Oni su dobri ljudi. Tvoja
majka je zaista mila osoba.
Dick je klimnuo, i on je tako mislio.
U podne su se okanili alata, a Dick, koji je upalio motor sluajui njegovo mrmljanje,
bio je uvjeren da su obavili poten posao.

Nancy i njezina protge Jolene Katz takoer su bile zadovoljne svojim jutronjim
radom, zapravo, mrava trinaestogodinja djevojica bila je sva naduta od ponosa. Ona je
dugo gledala Nancy koja je bila pobjednica na mnogim natjecanjima za izradu kolaa, a

zatim je zadivljeno promatrala kako se trenje pue ispod tanke korice tijesta u vruoj
penici, kad je bila sva izvan sebe, zagrlila je Nancy i zapitala je:
Kai mi poteno, zar sam ga zaista ja nainila?
Nancy se nasmijala, zagrlila ju je i uvjerila da je ba ona napravila kola , uz malu
njezinu pomo. Jolene je insistirala da odmah kuaju pitu, glupo je ostaviti kola da se
sasvim ohladi.
Molim te, uzmimo svaka po komad. I vi, takoer, kazala je gospoi Clutter, koja je
ula u kuhinju. Gospoa Clutter se nasmijeila, pokuala je to uiniti, boljela ju je glava, ali
je zahvalila i odbila ponudu jer nije imala teka. to se tie Nancy , ona nije imala vremena
da kua kola, Roxie Lee Smith i njezina truba solo neizbjeno su je ekali, a poslije ima
obaviti te vane poslove za majku, jedan od tih poslova ticao se poklona za mladenku koje
su neke djevojke iz Garden Cityja spremale za Beverly, a drugi zadatak bio je vezan za
sveanu proslavu Dana zahvalnosti.
Hajde ti, draga, ja u Joleni praviti drutvo dok majka ne doe po nju, kazala je
gospoa Clutter, a zatim, obraajui se djetetu s nesavladivom plahou, dodala je:
Ukoliko Jolene nema nita protiv toga da meni pravi drutvo.
Kao djevojka gospoa Clutter je ak dobila nagradu na nekom natjecanju za
govornitvo, ini se, meutim, da je zrelost svela njezin glas na jedan jedincati ton, na ton
isprike, a njezina linost svedena je na niz pokreta i gesta kojima je uvijek upravljao strah
da bi moda nekoga mogla uvrijediti, ili se ponijeti na drugi nain neprilino.
Nadam se da me ti razumije, nastavila je nakon odlaska svoje keri. Nadam se
da ti ne smatra Nancy grubom?
Zaboga, nikako ne. Ja je strano volim. Uostalom, svi je vole. Nema osobe poput
Nancy. Znadete li to kae gospoa Stringer? zapita Jolene spominjui svoju uiteljicu iz
domainstva. Jednog dana ona je kazala pred razredom, Nancy Clutter uvijek je u urbi,
ali sve obavi na vrijeme. A to je definicija prave dame.
Da, odgovorila je gospoa Clutter. Sva su moja djeca veoma samostalna i
sposobna. Oni me ne trebaju.
Nikad ranije Jolene nije bila sama s Nancynom udnom majkom, ali unato
razgovorima koje je vodila ona se sasvim dobro osjeala, jer gospoa Clutter, koja se
moda nije uvijek osjeala dobro ili je bila pod svojim specijalnim pritiskom, suprotno je
djelovala na osobe pored sebe, smirivala ih je, a to je openito istina kad je rije o osobama
koje se ne mogu braniti i koje nikome ne predstavljaju prijetnju, misionarsko lice, izgled
bespomonosti, nekako poznato i domae lice gospoe Clutter koje je bilo u obliku srca
ak je i u Jolene, u djeteta koje je doista bilo pravo dijete, izazivalo neki osjeaj zatitnikog
saaljenja. Tko bi pomislio da je ona Nancyna majka! Tetka, to bi bilo mogue, neka
neudata tetka, usidjelica, koja je dola u posjet, pomalo udna, ali veoma ugodna.
Ne, oni me ne trebaju, ponovila je natoivi sebi alicu kave.

Premda su svi ostali lanovi obitelji potovali bojkot tog pia koji je nametnuo njezin
mu, ona je svakog jutra popila po dvije alice kave, a esto ne bi vie nita jela tokom
itava dana. Teila je pedeset kilograma, prstenje , vjenani prsten i jo jedan s toliko
skromnim dijamantom da je to bilo upravo iznenaujue, jednostavno je plivalo na jednoj
od njezinih koatih ruku.
Jolene je odrezala komad pite.
Tako mi svega! kazala je jedui ga poput vuka. Odluila sam svakog dana, i to
svih sedam dana u tjednu napraviti ovakav kola.
Pa, ti ima malu brau, a djeaci mogu pojesti mnogo pite. G. Clutter i Kenyon, ja
znam da oni nikad ne mogu biti umorni od pite. Ali kuharica nije takva, Nancy okree nos
od njih. Ista stvar e se zbiti s tobom. Ne, ne , zato ja to kaem? Gospoa Clutter, koja je
nosila naoale bez okvira, odjednom ih je skinula i rukom pritisnula oi.
'' Oprosti mi, mila. Uvjerena sam da ti nikad nee znati to znai biti umoran.
Uvjerena sam da e uvijek biti sretna...
Jolene je utjela. Panina nota u glasu gospoe Clutter izazvala je promjenu njezina
raspoloenja, Jolene je bila zbunjena i svim srcem je eljela da to prije doe njezina
majka, koja je obeala da e doi po nju u jedanaest sati. Prisebno i daleko mirnije gospoa
Clutter je zapitala:
Voli li minijaturne stvari? Siune stvarice? A zatim pozove Jolenu u
blagovaonicu da razgleda police sa svim moguim sitnim triarijama koje su bile
aranirane po nekom specijalnom liliputanskom redu , karice, naprnjaci, kristalne
koarice za cvijee, figurine, sitne igrake, vilice i noevi.
Neto od ovoga dobila sam jo dok sam bila dijete. Tata i mama , svi mi zapravo ,
vei dio svojih godina provodili smo u Kaliforniji. Pored oceana. Tamo je bila trgovina u
kojoj su se prodavale te vrijedne stvarice. Ove alice. Set ajnih alica koje su pripadale
lutki u njezinoj kui, a bile su poloene na siunom posluavniku, drhtale su na dlanu
njezine ruke. Dao mi ih je tatica, provela sam sretno djetinjstvo.
Kao jedina ki bogatog trgovca ita, oboavana sestra trojice starije brae, ona nije
bila razmaena, iako su je svi poteivali od veih napora, ona je vjerovala da je ivot samo
slijed ugodnih trenutaka, kansake jeseni, kalifornijska ljeta, primanje darova poput tih
siunih alica. U osamnaestoj godini, kad je sva gorjela upoznavi se s biografijom
Florence Nightingale, ona se upisala na bolniarski teaj u bolnicu St. Rose u Great Bendu,
Kansas. Nitko nije mislio da e ona biti bolniarka, a dvije godine kasnije ona je podrala
takvo uvjerenje, bolnika stvarnost, scene, mirisi , nije bila za nju, izazivala je muninu. Pa
ipak sve do dananjeg dana ona je alila to teaj nije zavrila i to nije dobila diplomu ,
samo da bih dokazala, kao to je rekla jednoj svojoj prijateljici, da sam barem jednom u
neemu uspjela. Umjesto toga ona se upoznala s Herbom i udala se za nj, on je bio
razredni kolega njezina najstarijeg brata Glenna, zapravo, kako su dvije obitelji ivjele
dvadesetak milja jedna od druge, ona ga je ve dugo znala po izgledu, ali Clutterovi, obini
ljudi s farme, nisu posjeivali veoma dobro stojee i obrazovane Foxove. Meutim, Herb je
bio zgodan, poboan, jake volje, elio je nju , a ona je bila zaljubljena.

 Gospodin Clutter mnogo putuje, kazala je Joleni. Oh, on uvijek nekud ide.
Washington i Chicago i Oklahoma i Kansas City , ponekad mi se ini da i nije nikad kod
kue. Ali kamo god on ide, nikad ne zaboravi koliko mi je stalo do tih siunih stvarica.
Raskrilila je malu papirnu lepezu.
Donio mi je ovu lepezu iz San Francisca. Kota samo jedan penny. Ali nije li lijepa?
Druge godine braka roena je Eveanna, a tri godine iza nje Beverly, nakon svakog
poroda hvatala ju je neobjanjiva malodunost, neki osjeaj tuge koji je inio da bi ona
krei ruke tumarala iz sobe u sobu. Izmeu roenja Beverly i Nancy prole su tri godine, a
to su bile godine nedjeljnih piknika i ljetnih izleta u Colorado, godine kad je ona zaista
upravljala svojim domom i bila njegovo sretno sredite. Ali kad je rodila Nancy i Kenyona,
ponovio se ciklus depresije, a nakon roenja njezina sina to bijedno raspoloenje koje ju je
ophrvalo vie je nikad nije sasvim napustilo, vuklo se poput oblaka koji je ukazivao da bi
kie moglo biti, a moglo bi je i ne biti. Poznavala je dobre dane , a ponekad bi se oni
akumulirali i u tjedne, mjesece, ali ak i u najboljima od dobrih dana, onih dana kad bi ona
opet postajala ista kao prije, prijazna i armantna Bonnie koju su voljeli njezini prijatelji i
prijateljice, ona ipak vie nije mogla dostii drutvenu vitalnost koju su zahtijevale sve
dinaminije djelatnosti njezina mua. On je bio jedan od onih ljudi koji se mogao odmah
svakome pridruiti, roeni voa, ona to nije bila, a i prestala je pokuavati da bude. I tako,
uzdu staza koje su obrubili njeni pogledi i potpuna vjernost oni su poeli ii svojim
poluodijeljenim putovima , on svojim javnim putem, u mar u zadovoljavajuih postignua,
a ona svojih privatnim putem koji e je naposljetku provesti kroz bolnike hodnike. Ali ona
nije bila bez nade. Podravala ju je vjera u Boga, a s vremena na vrijeme i ovozemaljske
nade su potpomagale njezinu vjeru u Njegovu dobrostivost koja e uskoro uslijedio, itala
je o udotvornom lijeku, sluala je o novoj terapiji ili, a to je bilo najnovije, odluila je
vjerovati da za sve njezine nevolje valja optuiti uklijeteni ivac .
Male stvari doista tebi pripadaju, kazala je drei i dalje lepezu. Nemoj ih
ostavljati. Moe ih ponijeti u kutiji za cipele.
Kamo da ih odnesem?
Pa kamo god krene. Moda te dugo neu vidjeti.
Prije nekoliko godina gospoa Clutter putovala je u Wichitu na dvotjedno lijeenje, a
ostala je dva mjeseca. Po savjetu lijenika, koji je smatrao da bi joj to moglo pomoi da
ponovo stekne osjeaj korisnosti i kretanja u sredini, ona je iznajmila stan, a zatim je nala
i zaposlenje kao inovnica u arhivu Y. W. C. A.* Njezin suprug bio je sasvim sklon toj ideji
koju je i ohrabrivao, ali njoj se to toliko svidjelo da joj se njezina privrenost poslu inila
nekranskom, pa se opet pojavio osjeaj krivnje koji je u krajnjoj liniji nadvladao nad
terapeutskom vrijednou tog eksperimenta.
* Kratica od: Young Women's Christian Association (Kriansko udruenje mladih ena.) (Op. prev.)

Ili moda uope nee otii svojoj kui. A , vano je da ovjek uvijek ima uza se
neto to mu pripada. Ovo je doista tvoje.
Zazvonilo je zvonce na vratima. Dola je Jolenina majka. Gospoa Clutter joj se
obratila s dobar dan, draga i u Jolenine ruke je ugurala lepezu.

 Kota samo jedan penny , ali je lijepa.

Kasnije je gospoa Clutter ostala sama u kui. Kenyon i g. Clutter otili su u Garden
City, Gerald Van Vleet nije se pojavljivao tog dana, a domaica kue, blagoslovljena
gospoa Helm, kojoj je sve mogla povjeriti, nije dola jer subotom ne radi. Moda bi bilo
najbolje , mislila je, da ode u krevet, ona je tako rijetko naputala krevet da je jadna
gospoa Helm morala izboriti priliku da dvaput tjedno promijeni krevetninu.
Na drugom katu bile su dvije spavae sobe, njezina je bila posljednja, na kraju
prostranog hodnika, u kojemu nije bilo nita osim djeje kolijevke koja je kupljena kako bi
posluila njezinu unuku kad ga dovedu u posjet. Kad bi bili uneseni kreveti i kad bi taj
hodnik bio iskoriten kao spavaonica, gospoa Clutter je smatrala da bi za praznika Dana
zahvalnosti njezina kua mogla primiti dvadeset gostiju, ostali bi se imali smjestiti u
motelima ili kod susjeda. U obitelji Clutterovih Dan zahvalnosti znaio je priliku za veselo
godinje okupljanje, a ove je godine Herb bio odreen za domaina, pa e se ta proslava
poklopiti s pripremama za Beverlyno vjenanje. Gospoa Clutter je oajniki bila uvjerena
da nee preivjeti ni jedno ni drugo. I obiteljsko okupljanje i vjenanje zahtijevalo je
donoenje odluka, proces koji joj se nikad nije sviao i kojeg se nauila kloniti i bojati, jer
kad bi se njezin mu nalazio na nekom od svojih poslovnih putovanja, od nje se uvijek
oekivalo da u njegovoj odsutnosti donese brze odluke o poslovima na farmi, to je za nju
bilo muenje, neto neizdrivo. A to e biti ako pogrijei? Nee li se Herb ljutiti? Najbolje
je zakljuati vrata spavae sobe i praviti se kao da ne uje, ili da jednostavno kae kao to
je ponekad i govorila: Ne mogu. Ne znam. Molim vas.
Soba koju je ona rijetko naputala bila je skromno namjetena, da nije bio napravljen
krevet, posjetitelj bi smatrao da u toj sobi nitko stalno ne boravi. Hrastov krevet, radni stol
od orahovine, stoli pored kreveta , nita drugo osim svjetiljki, prozora sa zavjesama i slike
Isusove kako hoda po vodi. inilo se kao da time to namjerno odrava tu sobu kao
bezlinu prostoriju, kao da time neto unosi u nju, svoje intimne i osobne stvari koje je
ostavljala izmijeane sa stvarima svog mua, ublaava krivnju to ne dijeli njegove odaje. U
stolu je upotrijebila samo jednu ladicu u kojoj su se nalazile dvije posudice, elektrini
pokriva, nekoliko bijelih spavaica i bijelih pamunih arapa. Kako joj je uvijek bilo
hladno, i u krevetu bi imala na sebi par tih arapa. Iz istog razloga uobiajila je da i prozore
dri zatvorene. Pretprolog ljeta, jedne kolovoke uarene nedjelje kad je bila zatvorena u
toj sobi, zbio se teak incident. Tog dana imali su goste, drutvo prijatelja koji su pozvani
na farmu da beru dudove, a medu njima je bila i Wilma Kidwell, Susanina majka. Poput
veine ljudi koje su Clutterovi esto pozivali, i gospoda Kidwell je bez komentara popratila
odsutnost domaice, jer je pretpostavljala, kao to je to obino bivalo, da se ona ili nije
dobro osjeala ili je bila u Wichiti. Bilo kako bilo, kad je doao trenutak da se ide u
vonjak, gospoa Kidwell je odbila, odgojena u gradu, ona se lako zamarala, pa je htjela
ostati u kui. Kasnije, dok je oekivala povratak beraa duda ula je zvukove plaa, plaa
slomljenog srca koji je lomio srce. Bonnie? zazvala je i ustrala stubama, potrala
hodnikom do Bonniene sobe. Kad je otvorila vrata, vruina koja se nakupila u sobi udarila
ju je kao da se neka strana ruka sruila na njezina usta, pourila je da otvori prozor.
Nemoj! zavapila je Bonnie. Ja nisam vrua. Ja sam hladna. Ja se smrzavam. Boe, boe,
boe! Lamatala je rukama. Molim te, boe, ne dopusti nikome da me ovakvu vidi.
Gospoa Kidwell je sjela na krevet, htjela je drati Bonnie u svojim rukama i to je Bonnie

naposljetku dopustila. Wilma, kazala je, ja sam te sluala, Wilma. Sve vas. Kako se
smijete. Kako se dobro provodite. Sve sam to propustila. Najbolje godine, djecu, sve. Jo
malo pa e i Kenyon odrasti , bit e ovjek. A kako e me se on sjeati? Kao nekog duha,
utvare, Wilma.
Sada, ovog posljednjeg dana svog ivota, gospoa Clutter je vjeala u ormar lagane
pamune haljine koje je nosila, a obukla je jednu od dugakih spavaica i par istih bijelih
arapa. Prije nego je legla promijenila je svoje obine naoale s parom naoala za itanje.
Premda je bila pretplaena na nekoliko asopisa (Ladies Home Journal, McCalls, Readers
Digest, i Together: Midnionth Magazine for Methodist Families), ni jedan od njih nije bio
na stoliu uz postelju , jedino Biblija. Izmeu njezinih stranica nalazio se znak za
oznaavanje stranica, napravljen od drveta presvuenog svilom, na kojemu se nalazilo
utkano upozorenje: Sluaj ove savjete, pazi i moli, jer ti nee znati kad e doi vrijeme.

Dvojica mladia imali su malo zajednikog, ali oni toga nisu bili svjesni, jer su imali
nekoliko povrnih zajednikih odlika. Obojica su, na primjer, bili veoma oholi, veoma
paljivi u pitanju higijene i stanja svojih nokata. Nakon svog radnog jutra tokom kojega su
se zamastili i zaprljali, oni su se gotovo itav sat prali u praonici garae. Dick u donjem
rublju nije bio isti Dick kao kad je potpuno odjeven. Kad bi bio odjeven, izgledao je kao
vitki plavokosi mladi srednje visine, bez suvinog mesa i moda utonulih grudi. Kad se
skine, situacija se mijenja i otkriva se da on nije taj tip, ve je atletski graen mladi velter
kategorije. Desnu podlakticu pokrivalo je plavo i udno iskeeno tetovirano lice make, na
jednom ramenu cvala mu je plava rua. Drugi znakovi tetoviranja koje je on sam nacrtao i
sam utetovirao ukraavali su mu ruke i torzo, glava zmaja s ljudskom lubanjom izmeu
razjapljenih vilica, gole ljepotice s velikim grudima, rije Mir iznad kria koji je grubo
iscrtanim zrakama ozarivao svetom svjetlou, i dva sentimentalna crtea , jedan je buket
cvijea posveen mami , tati, a drugi je predstavljao srce koje je slavilo idilu izmeu Dicka i
Carole, djevojke s kojom se oenio kad mu je bilo devetnaest godina i s kojom se rastao
nakon est godina kako bi uinio pravu stvar s drugom mladom djevojkom, majkom
njegova najmlaeg djeteta. ( Ja imam tri djeaka za koja u se zacijelo brinuti, napisao je
u molbi za uvjetni otpust. Moja se ena preudala. Oenjen sam dvaput, a ne elim nita
imati sa svojom drugom enom.)
Ali niti Dickov fiziki izgled, niti tuem iscrtana galerija koja je ukraavala njegovo
tijelo nisu izazivali tako jak dojam kao njegovo lice koje je izgledalo kao da je sastavljeno
od dijelova koji ne odgovaraju jedan drugome. Izgledalo je kao da mu je glava
prepolovljena poput jabuke, a zatim je sastavljena malice dalje od sredita. Neto od toga
doista se i dogodilo, sada nesavrene crte njegova lica bile su posljedica automobilskog
sudara 1950. godine,a ta nesrea dala je kao rezultat nove i posebne karakteristike
njegovu licu, njegovo usko lice s dugakim vilicama poremetilo se, lijeva strana bila je nia
od desne, pa su mu usne bile neto odijeljene, nos mu je bio malo naheren, a oi ne samo
da mu nisu bile u istoj ravnini, ve nisu bile ni iste veliine, lijevo oko bilo mu je stvarno
izvijeno a u njemu je bio neki otrovni, bolesnomodri potajni pogled koji, iako ga je
nehotice stekao, ipak kao da je upozoravao na gorki sadraj dna njegove prirode. Ali Perry

mu je rekao: Oko nije vano. Ti ima krasan osmijeh. Jedan od onih osmijeha koji zaista
djeluju na ljude. Istina je da bi osmijeh suzio njegovo lice, skupio ga tako da bi ono opet
dobilo tone proporcije i omoguilo mu da izgleda kao ugodnija linost , dobar djeak u
amerikom stilu, prilino dugake kose, prilino zdrav ali ne naroito bistar. (Zapravo je
on bio veoma inteligentan. Na testu inteligencije obavljenom u zatvoru on je ocijenjen sa
130, prosjena osoba, u zatvoru ili izvan njega, obino postie izmeu 90 ili 110.)
I Perry je bio unakaen, a njegove rane koje je zadobio u sudaru s motorkotaem bile
su ozbiljnije od Dickovih, pola godine proveo je u bolnici u Washingtonu, a drugih est
mjeseci na takama, premda se nesrea dogodila 1952., njegove jake i kratke noge bile su
na pet mjesta slomljene i odavale su svoju historiju veoma jakim oiljcima, noge su ga jo
toliko boljele da je postao osoba koja nije mogla bez aspirina. Iako je on imao manje
tetoviranih povrina nego njegov drug, njegove su bile izraenije , to nisu bili samostalni
crtei amatera, ve vrhunac umjetnosti koju su gajili majstori u Honoluluu i Jokohami.
COOKIE, ime bolniarke koja je prijateljevala s njim dok je leao u bolnici bijae
utetovirano na njegovu desnom bicepsu. S lijevog bicepsa reao je tigar modra krzna,
naranastih oiju i crvenih apa, zmija isplaena jezika obavijena oko tapa klizila je niz
njegovu ruku, a na drugim mjestima bile su iskeene lubanje, nadgrobni spomenik, a
cvjetale su i krizanteme.
O.K., ljepoto. Baci ealj, rekao je Dick, koji je sada bio obuen i spreman da krene.
Odbacivi radno odijelo, obukao je sive hlae i odgovarajuu koulju, a na nogama je poput
perja imao do glenja visoke crne izme. Perry, koji nikad nije mogao pronai hlae koje bi
odgovarale njegovom kao prerezanom donjem dijelu tijela, nosio je traperice koje su na
dnu nogavica bile savijene, a uz njih konu vjetrovku. Ureeni, oeljani, dotjerani kao
dvojica kicoa spremnih da pou na ljubavne sastanke, oni se uputie autom.

Udaljenost izmeu Olathea, predgraa Kansas Cityja, i Holcomba, koji bismo mogli
nazvati predgraem Garden Cityja, bila je priblino etiri stotine milja.
Gradi od jedanaest tisua stanovnika, Garden City poeo je okupljati svoje osnivae
odmah nakon graanskog rata. Lovac na bivole g. C. J. (Buffalo) Jones u mnogome je
zasluan za brzu ekspanziju tog mjesta od zbirke raznih baraka i krovinjara u snano
sredite tog ranerskog kraja, u sredite s kavanama, operom i najluksuznijim hotelom
izmeu Kansas Cityja i Denvera , ukratko to je postao primjerak pogranine fantazije koja
je odgovarala poznatijim naseljima pedeset milja istono od Garden Cityja, Dodge Cityju.
Uz Buffalo Jonesa, koji je izgubio svoj novac a zatim i razum (posljednje godine ivota
proveo je harangirajui svjetinu protiv nekontroliranog ubijanja ivotinja koje je on tako
probitano ubijao), i sav ostali sjaj prolosti danas je bio zaboravljen. Postoje neke
uspomene, umjereno slikoviti niz trgovakih zdanja poznat je kao Buffalo Block, a jednom
sjajni hotel Windsor, sa svojim jo sjajnijim saloonom visokog stropa i atmosferom raznih
ivotinja i palmi, jo izdrava natjecanje s trgovinama koje prodaju raznu robu i s velikim
robnim kuama u Glavnoj ulici, valja priznati da se tamne i velike prostorije Windsora i
hodnici kojima odjekuju koraci i umovi, bez obzira na to koliko upuuju na prolost, ipak

ne mogu natjecati s hotelom Warren, koji je prilino malen, ali veoma ugodan, emu
doprinosi i moderan ureaj za kondicioniranje zraka, ili s motelom Wheat Lands, koji u
svakoj sobi ima televizore, a gostima je na raspolaganju i bazen za plivanje s toplom
vodom.
Svatko tko je proputovao Ameriku od obale do obale bilo vlakom ili automobilom
vjerojatno je proao kroz Garden City, ali sasvim je na mjestu pretpostavka da se svega
nekolicina putnika toga sjea. Garden City svima izgleda kao jo jedan gradi u srednjem
dijelu, gotovo tono u sredini, kontinentalnog teritorija Sjedinjenih Drava. Razumije se,
nitko i ne misli da bi stanovnici tog gradia tolerirali takvo miljenje, a vjerojatno imaju i
pravo. Premda su oni skloni da nabubnjaju svoje miljenje ( Obiite cijeli svijet i nigdje
neete nai ljude koji e se prijateljskije odnositi prema vama, niti svjeiji zrak, ni slau
pitku vodu, i Mogao bih otii u Denver za trostruku plau, ali ja imam djecu i drim da
nema boljeg mjesta za djecu nego je ovo. Divne kole i svaka vrsta sportske djelatnosti. Mi
ak imamo i juniorski koled, i Doao sam ovamo na pravniku praksu. Privremeno,
nisam namjeravao ostati. Ali kad je dolo vrijeme da se pokrenem, razmislio sam , a zato
da idem? Zbog ega? Moda ovo nije New York, ali tko tei na New Yorkom? Dobri susjedi,
ljudi koji vode rauna jedan o drugome, a zar ima neto vanije. I sve drugo to je
potrebno pristojnu ovjeku, sve mi to imamo. Krasne crkve. Igralite za golf ) novi
posjetitelj Garden Cityja, poto se privikao na tiinu koja u Glavnoj ulici zavlada poslije
osam sati, otkriva mnoge injenice koje doista govore u prilog samohvali stanovnika tog
gradia, dobro voena javna knjinica, dobro informirani dnevnik, travnjaci i parkovi koji
se nalaze svuda pomalo, mirne ulice sa stambenim zgradama, gdje ivotinje i djeca mogu
sa sigurnou trati kako im drago, veliki park nepravilnog oblika u kojemu je i mali
zooloki vrt ( Pogledajte polarne medvjede! Pogledajte slona Pennyja!), u parku je i
bazen za plivanje koji zapravo i nije bazen u klasinom smislu rijei, ve jezerce koje
zauzima nekoliko hektara ( Najvei BESPLATNI bazen za kupanje na svijetu!). To to
smo nabrojili, a zatim praina i vjetrovi, te zvidukanje lokomotiva , sve to pridonosi
stvaranju ugoaja domaeg grada kojeg se vjerojatno s nostalgijom sjeaju oni koji su ga
napustili, a onima koji ostaju sve to uvruje osjeaj zadovoljstva, pripadanja i dubokog
korijenja.
Graani Garden Cityja beziznimno tvrde da meu stanovnicima toga mjesta nema
drutvenih razlika, ( Ne, gospodine. Tako neto ovdje ne postoji. Svi su jednaki bez obzira
na bogatstvo, boju koe ili uvjerenje. Sve ono to je znaajno za demokraciju nai ete u
nas), ali, razumije se, klasne razlike mogu se lako zamijetiti i doista se lako zamjeuju, kao
u bilo kojoj drugoj ljudskoj zajednici. Stotinu milja zapadno ovjek e se nai u biblijskom
pojasu, tom dijelu amerikog teritorija u kome je Biblija sve i sva, u kome svatko mora,
iako se u tom podruju moda nalazi samo iz poslovnih razloga, vriti svoje religiozne
dunosti na najjasniji nain, a u okrugu Finney namjernik se jo nalazi u granicama
biblijskog pojasa, pa je pripadnost neke osobe odreenoj religiji najvaniji faktor koji
utjee na njegov drutveni status. Baptisti, metodisti i rimokatolici ine osamdeset posto
vjernika tog okruga, a ipak meu elitom, poslovnim ljudima, bankarima, advokatima,
lijenicima i najpoznatijim ranerima koji se nalaze na istom vrhu, prevladavaju
prezbiterijanci i episkopovci.Dobro je doao poneki metodist, a kadto se infiltrira i poneki
pripadnik Demokratske stranke, ali openito uzevi oni koji drmaju administrativnom i

drutvenom strukturom sastoje se od republikanaca desnog krila, te prezbiterijanske ili

episkopske vjeroispovijesti.
Kako je g. Clutter bio obrazovan ovjek koji je uspeo u svojoj profesiji, a osim toga
bio je istaknuti republikanac i jedan od crkvenih starjeina, bez obzira na to to je bio
metodistike vjere, on je ipak stekao pravo da se normalno kree meu lokalnim
patricijima, ali kako se nikad nije upisao u Opinski klub Garden Cityja, on se nije ni
pokuavao druiti s vladajuom koterijom. Nasuprot tome, njihova zadovoljstva nisu bila i
njegova, njega nimalo nisu drakali kartanje, golf, kokteli ili hladne veere servirane u
deset sati uveer , niti ga je zapravo privlaio bilo kakav provod za koji je on smatrao da
njime nita ne postie. To objanjava zato je g. Clutter predsjedavao sastanku kluba 4H
okruga Finney, umjesto da se te sunane subote pridrui ostalim igraima golfa. (4H znai
Head, Heart, Hands, Health* a moto tog kluba glasi , Radei uimo kako valja raditi.
To je nacionalna organizacija s prekomorskim filijalama, a cilj joj je da pomogne onima
koji ive na selu, naroito djeci , da razviju svoje praktine sposobnosti i moralne crte svog
karaktera. Nancy i Kenyon bili su ve sa est godina lanovi tog kluba.)
* Glava, srce, ruke, zdravlje. (Prim, prev.)

Pri kraju sastanka g. Clutter je rekao:

Sada bih htio neto kazati u pogledu jednog od naih starijih lanova. Oi mu se
zaustavie na punanoj Japanki okruenoj sa etvoro punane japanske djece.
Svi vi poznajete gospodu Hideo Aida. Svi vi znate kako su Aidovi stigli ovamo iz
Colorada , i prije dvije godine zapoeli obraivati farmu u Holcombu. To je krasna obitelj,
jedna od onih zbog kojih je Holcomb sretan to ih ima. To je miljenje sviju. To je uvjerenje
svih onih koji su bili bolesni a zbog kojih je gospoa Aida propjeaila tko e znad koliko
milja da bi im donijela divne juhe koje ona pravi. Ili se sjetimo cvijea koje ona uzgaja i
koje cvate u vrijeme kad nitko ne oekuje cvat cvijea. A prole godine na opinskom
sajmu ona je veoma mnogo, kao to ete se svi sjetiti, pridonijela uspjehu izloaka 4H.
Zbog toga predlaem da idueg utorka na naem Banketu dostignua poastimo gospou
Aida dodjeljujui joj nagradu.
Njezina djeca su se stisnula uz nju njeno je udarajui, najstariji djeak zavikne:
Hej, mama, to si ti! Ali gospoa Aida bijae srameljiva, ona je svojim poput bebe
punanim ruicama trljala oi i smijala se. Bila je ena farmera koji je obraivao zemlju u
zakup, ta farma, naroito izloena vjetru i usamljena, nalazila se izmeu Garden Cityja i
Holcomba. Nakon sastanka kluba 4H g. Clutter je obino vozio Aidine kui, pa je to uinio
i danas.
Gospode, to je bilo iznenaenje, primijetila je gospoa Aida dok su se u kamionu
g. Cluttera vozili cestom broj 50. ini se da vam ja uvijek neto zahvaljujem, Herbe. Ali
doista vam hvala.
Upoznala se s njim ve drugog dana boravka u okrugu Finney, bio je to dan uoi
blagdana Svih svetih, pa su on i Kenyon posjetili pridolice nosei im tikve i bundeve.
Darovi su stizali tokom cijele prve godine, a naroito oni proizvodi koje Aidini jo nisu

zasadili, paroge, salata. A Nancy bi esto dovodila Babeu omoguujui djeci da uivaju u
jahanju.
Znate, na mnoge naine ovo je najbolje mjesto u kojemu smo ivjeli. I Hideo to
kae. Nama je teko pomisliti na dan odlaska. Zapoeti sve nanovo.
Odlaska? protestirao je g. Clutter usporivi auto.
Da, Herbe. Farma na kojoj smo, ljudi za koje radimo, znate,Hideo dri da bismo
mogli bolje uspjeti. Moda u Nebraski. Ali nita jo nije utanaeno. Zasad je to samo
razgovor. Njezin zvonki glas koji je uvijek graniio sa smijehom uinio je da je tuna vijest
zvuala neto veselije, ali vidjevi da je rastuila g. Cluttera, ona usmjeri razgovor u
drugom smjeru.
Herbe, dajte mi pravi muki savjet, zapoe. Ja i djeca pomalo tedimo i htjeli
bismo za Boi doista neto veliko pokloniti Hideu. Potrebni su mu zubi. Recite mi biste li
smatrali da to nije prikladan poklon kad bi vam vaa supruga darovala tri zlatna zuba?
Drugim rijeima, je li na mjestu da od nekoga zatraimo da Boi provede u zubarskoj
stolici?
Prekinite sa svim tim. Nemojte ni pokuavati otii odavde. Mi emo vas svezati,
rekao je g. Clutter. Da, da, svakako zlatne zube. Da se to meni dogodi, ja bih bio veseo i
polaskan.
Njegovo reagiranje razveselilo je gospou Aidu jer je znala da on ne bi odobrio
njezin plan da doista tako ne osjea, on je bio pravi dendemen. Nijednom nije zapazila da
bi on poto poto elio ugoditi damama, ponaati se poput viteza , ili iskoristiti neku
situaciju, ili prekriti obeanje.Nekako se odluila da iskoristi ovu situaciju kako bi
iskamila obeanje. '' ujte, Herbe. Na banketu, bez govora, ha? Ne zbog mene. Vi, vi ste
drugaiji. Nain kako vi ustanete i govorite stotinama ljudi. Tisuama. I bez ikakve tekoe
uvjerite bilo koga u bilo to. Nema stvari koja vas moe zaplaiti , dodala je komentirajui
ope priznatu odliku g. Cluttera, neustraivu samouvjerenost koja ga je uvijek isticala, a
koja je izazivajui potovanje isto tako pomalo ograniavala naklonost drugih osoba.
Ne mogu ni zamisliti da biste se vi mogli uplaiti neega. Bez obzira na to to bi se
dogodilo, vi biste svojim rijeima uvijek omoguili izlazak iz te situacije.

Sredinom poslijepodneva crni chevrolet stigao je do Emporia, Kansas, velikog

mjesta, maltene grada, a osim toga to je bilo sigurno mjesto pa su putnici iz automobila
odluili da se bace na kupovanje. Parkirali su u jednoj sporednoj ulici, a zatim su lutali sve
dok nisu ugledali prilino prometnu trgovinu raznim robama.
Najprije su kupili par gumenih rukavica, bile su namijenjene Perryju, koji je za
razliku od Dicka, zaboravio ponijeti svoje stare rukavice.
Zatim prioe tezgi na kojoj su bile izloene enske arape i pletena roba. Nakon
neodlunog razgledavanja, Perry je rekao:

 Ja sam za ovo.
Dick nije bio.
A zaboravlja na moje oko? Suvie su svijetle a da bi to sakrile.
Gospoice, kazao je Perry nastojei svratiti panju prodavaice. Imate li crnih
arapa? Kad mu je odgovorila da nemaju, on je predloio da pokuaju u drugoj trgovini.
Crne arape su najsigurnije.
Ali Dick se odluio:
arape bilo koje boje potpuno su nepotrebne, smetaju, one su beskoristan troak
(Ja sam u ovu operaciju ve uloio dosta novca), a, na kraju krajeva, bilo tko koga
susretnu nee preivjeti da bi mogao svjedoiti.
Bez svjedoka, podsjetio je Perryja, a Perryju se uinilo da je to bilo milijunti put.
Izjedao ga je nain na koji bi Dick izgovarao te dvije rijei kao da one rjeavaju svaki
problem, glupo je ne priznati da bi se mogao nai svjedok kojeg nee ni zapaziti.
Zbiva se neoekivano, stvari mogu uzeti drugaiji tok , upozoravao ga je. Ali
smijui se samosvjesno i oholo, djeaki Dick se nije sloio:
Izbaci te mjehurie iz svoje krvi. Nita nee krenuti krivo. Ne. Jer Dick je stvorio
plan i on ga je od prvog koraka do konane mrane tiine izradio bez ijedne greke.
Zatim su se zanimali za konopac. Perry ih je drao u ruci, isprobavao ih. Kako je
sluio u trgovakoj mornarici, on se razumijevao u konopce i bio je vjet u pravljenju
uzlova. Izabrao je konopac od bijela najlona, vrst poput ice a ne mnogo deblji.
Raspravljali su koliko im je metara konopca potrebno. To je pitanje bjesnilo Dicka, jer je
bilo dio ope akcije, a unato navodnoj savrenosti njegove ideje on nije mogao dati toan
odgovor. Najzad je rekao:
Kriste, kako do avola mogu to znati?
Bilo bi vraki dobro da si sigurniji.
Dick je pokuao.
Ovo je za njega. Za nju. Djeak i djevojka. A moda i drugo dvoje. Ali subota je. Nije
iskljueno da e imati goste. Raunajmo na osam ili ak na dvanaest osoba. Jedino to je
sigurno jest to da svi oni moraju otii.
Nabrojio si ih vraki mnogo. A tako si siguran u sve.
A nisam li ti ja to obeao, mili moj , mnogo kose na tih... tim zidovima?
Perry slegne ramenima.
U tom sluaju bolje je da kupimo cijelo klupko.
Bilo je dugako stotinu metara , sasvim dovoljno za dvanaest osoba.

Kenyon je sam napravio krinju, bila je to krinja od mahagonija, obrubljena

cedrovinom, namjeravao ju je dati Beverly kao vjenani poklon. Radei na njoj u
takozvanom skrovitu u podrumu, on joj je sada dao posljednju ruku laka. Namjetaj te
prostorije, ili te pilje, kako su je esto nazivali, gotovo se u potpunosti sastojao od
primjeraka njegove drvodjeljske vjetine (police, stolovi, stolice, stol za pingpong) i stvari
koje je saila Nancy (pokriva od finog arenog pamunog platna koji je pomladio stari
poluraspadnuti kau, zavjese, jastuci s legendama, SRETAN? I NE MORA BITI LUD DA BI
OVDJE IVIO, ALI LUDIMA JE TO LAKE). Tlo te prostorije koja je ila svom duinom kue
bilo je cementirano. Kenyon i Nancy su zajedniki pokuali da bojanjem oslobode tu
podrumsku prostoriju njezine neuklonjive neugodnosti, ali ni on ni ona nisu bili svjesni
neuspjeha. Zapravo oni su vjerovali da je njihova pilja i uspjeh i blagoslov , Nancy zato to
je to bilo mjesto gdje je ona mogla zabavljati bandu a da ne uznemiruje majku, a Kenyon
zato to je u pilji mogao biti sam, slobodan da barata ekiem kako hoe, da pili i da je
uneredi kako ga je volja svojim izumima , od kojih je najnoviji bio duboka elektrina tava
za prenje. Odmah do pilje bila je loionica u kojoj se nalazio stol s njegovim razasutim
alatom i drugim primjercima njegove praktinosti koji jo nisu bili zavreni , na primjer tu
je bio aparat za pojaanje zvuka, jedna stara Victrola kojoj je on vraao funkcionalnost.
Kenyon nije fiziki naliio nijednom od svojih roditelja, njegova kratko podiana
kosa bila je boje hmelja, a on je bio vitak i visok 183 cm, premda dovoljno snaan da
jednom u snjenoj oluji spasi par odraslih ovaca nosei ih cijele dvije milje, bio je otporan,
jak, ali kao i svi vitki djeaci nije bio obdaren dobrom koordinacijom miia. Taj
nedostatak koji je bio otean potrebom da nosi naoale, spreavao ga je da aktivnije
sudjeluje u onim grupnim sportovima (koarka, baseball) to su najvie zaokupljali veinu
djeaka koji bi mu mogli biti prijatelji. Imao je samo jednog bliskog prijatelja, Boba Jonesa,
sina Taylora Jonesa, iji se ran nalazio milju zapadno od doma Clutterovih. Na kansakom
selu djeaci veoma rano poinju upravljati automobilima, Kenyon je imao jedanaest
godina kad mu je otac dopustio da novcem to ga je zaradio bavei se stoarstvom kupi
stari kamion s motorom modela A , kola za kojote, kako su ga nazvali on i Bob. Nedaleko
od farme River Valley nalazi se tajnoviti dio zemljita poznat kao Sand Hills, izgledao je
poput obale bez oceana, a nou bi kojoti tumarali po pjeanim dinama okupljajui se u
opore koji su zajedniki zavijali. Za mjeseine djeaci bi se usmjerili na njih i natjerali ih u
bijeg, nastojei da svojim vozilom budu bri od njih, to im je rijetko uspijevalo jer i
najslabiji kojot moe udariti u trk pedeset milja na sat, dok je najvea brzina njihova
kamioneta bila trideset pet, ali to je bila divlja i divna trka kad bi kamionet poskakivao po
pijesku, a kojoti natjerani u bijeg imali su iza sebe dugake sjene zahvaljujui mjeseini,
kako je jednom rekao Bob, ta bi trka doista junaila srce.
Isto tako zarazan, ali probitaniji, bio je lov na zeeve, u kojemu su takoer
sudjelovala dvojica djeaka. Kenyon je dobro ciljao, a njegov prijatelj jo bolje, pa bi njih
dvojica ponekad isporuili pedeset zeeva tvornici zeeva, jednom poduzeu iz Garden
Cityja koje je za svaku ivotinju plaalo deset centi, zeevi bi zatim bili brzo zamrznuti i
upueni uzgajivaima skupocjenih kanadskih kuna zlatica. Ali i Kenyonu i Bobu najvie je
znailo zadovoljstvo tako provedenog vikenda, uitak nonih lovova i postavljanja zamki
uzdu obala rijeke, lutanje, umotavanje u pokrivae, sluanje ptica pri prvim znacima zore,
tiho hodanje na prstima prema njima i tada, najslae od svega, odlazak kui s tucetom
pataka koje bi se njihale s njihovih opasaa. Ali izmeu Kenyona i njegova prijatelja odnosi

su se kasnije izmijenili. Oni se nisu posvaali, nije bilo nekog iznenadnog nesporazuma,
nita se nije dogodilo osim to je Bob, kome je bilo esnaest godina, poeo hodati s
djevojkom, to je znailo da Kenyon, godinu dana mlai i ni najmanje voljan da se upusti u
neto slino, vie nije mogao raunati na njegovo drutvo. Bob mu je rekao: Kad bude
star kao ja, drugaije e na to gledati. I ja sam obiavao misliti poput tebe: ene , pa to
onda? Ali kad jednom pone razgovarati s nekom enom, to je vraki lijepo. Vidjet e.
Kenyon je sumnjao u to, nije mogao ni pomisliti da bi ikad poelio upropastiti i jedan
trenutak u drutvu djevojke, ako to vrijeme moe provesti s pukama, konjima, alatom,
strojevima, pa ak i s knjigom u ruci. Ako Boba vie nema, to znai da e on biti usamljeniji,
jer po temperamentu on ni najmanje nije bio Clutterov sin, ve Bonnieno dijete, osjetljiv i
povuen djeak. Njegovi vrnjaci smatrali su ga usamljenikom, ali bi mu istovremeno
opratali govorei: Oh, Kenyon. On jednostavno ivi u vlastitom svijetu.
Ostavivi lak da se osui, on se bacio na drugi posao koji ga je uputio izvan kue. Htio
je urediti majin cvijetnjak, dragocjenu lijehu neurednog lia koje je raslo ispod prozora
njezine spavae sobe. Kad je stigao do tog mjesta, ugledao je jednog od njihovih radnika
kako motikom prekopava zemlju. Bio je to Paul Helm, suprug njihove domaice.
Jesi li vidio taj auto? zapita ga g. Helm.
Da, Kenyon je vidio automobil , sivi buick parkiran pored ulaza u oevu kancelariju.
Pomislih da ti zna tko je to.
Ne, ukoliko to nije g. Johnson. Tata je rekao da ga oekuje.
G. Helm (pokojni g. Helm, idueg oujka umro je od sranog napada) bio je ozbiljan
ovjek i koji se pribliavao ezdesetoj godini, a ije je povueno ponaanje skrivalo veoma
znatieljnu i pozornu prirodu, on je uvijek volio znati to se zbiva oko njega.
Koji Johnson?
Onaj prijan iz osiguranja.
G. Helm je zagunao.
Tvoj tata mora da je sav utonuo u tu stvar. Taj je auto ovdje, drim, tri sata.
Hladnoa sumraka uzbibala je zrak i premda je nebo jo bilo tamnoplavo, visoke
stabljike krizantema u vrtu ostavljale su iza sebe dugake sjene, izmeu njih smucala se
Nancyna maka ulovivi se sa apama u usukane konce kojima su Kenyon i starac sad
povezivali biljke. Odjednom se pojavila Nancy klatei se preko polja na leima debele Babe
, Babe se, naime, vraala s kupanja u rijeci koje je bilo njezin subotnji obred. Pratio ih je
pas Teddy, a sve troje jo su sjali od vodenih kapljica.
Ti e se prehladiti, primijeti g. Helm.
Nancy se nasmije, nikada nije bila bolesna , ni jednom. Skliznuvi s konja, ona se
isprui u travi na rubu vrta, doepala se svoje make, digla ju je iznad sebe, ljubila joj je
nos i brkove. Kenyonu se to gadilo.

 Ljubiti ivotinje u usta.

Ti si ljubio Skeetera, podsjeti ga Nancy.
Skeeter je bio konj.
Divan konj, pastuh boje jagoda kojeg je on odgojio od drebeta. Kako je samo
Skeeter preskakao ivice! Ti previe iscrpljuje konja, upozoravao bi ga otac. Jednog
dana ti e iz Skeetera izjahati njegov ivot. Tako je i bilo, dok je Skeeter jurio niz cestu sa
svojim gospodarom koji ga je stalno podbadao, oslabilo mu je srce, spotaknuo se i uginuo.
I sada, godinu dana nakon toga, Kenyon ga je jo alio iako mu je otac, koji se raalio na
njega, obeao da e mu dati drugo drijebe idueg proljea.
Kenyone? kazala je Nancy. Misli li da e Tracy moi govoriti? Na Dan
zahvalnosti? Tracy, koji jo nije imao ni godinu dana, bio joj je neak, Eveannin sin, ona je
bila naroito bliska s tom sestrom. (Kenyonu je bila blia Beverly). Ja bih se sva raspala
od radosti da ga ujem kako kae tetka Nancy. Ili ujak Kenyon. Bi li ti volio da ga uje
gdje tako govori? Naime, zar ti se ne svia biti ujakom? Kenyone? Za ime boje, zar mi ne
bi mogao barem jednom odgovoriti?
Zato to si smijena, rekao je bacivi joj cvijet, poluuvelu georginu, koju je ona
uplela u kosu.
G. Helm uze svoju motiku. Krave su mukale, sumrak je bio sve gui i blii, ali ne i
njegova kua, drvored kineskih brijestova pretvorio se u tamnozeleni tunel, a on je ivio
na kraju tunela, udaljen pola milje od Clutterovih.
Veer, rekao je i krenuo na put. Ali jednom se okrenuo. A to je, kako je
posvjedoio sutradan, bilo posljednje to sam od njih vidio. Nancy je vodila Babeu u
talu. Kao to sam rekao, nita naroito.

Crni chevrolet bio je opet parkiran, ali sada ispred katolike bolnice na prilazima
Emporiji. Nakon neprekidnog bockanja ( To je tvoja briga. Ti misli da postoji samo jedan
pravi put ,Dickov put), Dick se pokorio. Dok je Perry ekao u autu, on je otiao u bolnicu
da od asne sestre pokua kupiti par crnih arapa. Taj prilino neuobiajeni nain nabavke
arapa bio je Perryjeva ideja, asne sestre, insistirao je on, zacijelo imaju cijelu zalihu
takvih arapa. Ta je ideja imala samo jednu nezgodu, opatice i sve ono to im pripada ne
nose sreu, a Perry je gajio svoje predrasude. (Neke od njegovih drugih predrasuda bile su
broj 15, crvena kosa, bijelo cvijee, sveenici koji prelaze preko ceste, zmije u snu). Pa
ipak, sve mu to nije pomoglo. Naroito praznovjerna osoba veoma esto ozbiljno vjeruje u
sudbinu, tako je bilo i s Perryjem. On je bio ovdje, uvalio se u ovaj posao, ali ne zato to je
on to elio, ve stoga to je sudbina tako uredila, on bi to mogao dokazati , iako nije imao
takve namjere, barem dok je Dick u blizini, jer bi taj dokaz ujedno znaio i njegovo
priznanje istinskog i potajnog razloga njegova povratka u Kansas, to bi bio dokaz da je on
pogazio svoju zadanu rije, ali ne zato to je ovdje bila rije o Dickovu pogotku,ili o
Dickovu pozivnom pismu, ve o drugom razlogu. Pravi razlog bio je u tome to je on prije

nekoliko tjedana, u etvrtak 22. studenoga, saznao da je potpisano putanje na slobodu iz

Kansake dravne kaznionice u Lansingu jednog od njegovih bivih prijatelja iz elije, a
vie nego ita na svijetu on je elio da se opet nae s tim ovjekom, s njegovim stvarnim i
jedinim prijateljem, sa sjajnim Willie-Jayem.
U toku prve od tri godine koliko je proveo u zatvoru Perry je iz daljine zapazio
Willie-Jaya, gledajui ga i sa zanimanjem i sa zabrinutou, ako je netko elio da ga
smatraju primjerkom otre rase, intimnost s Willie-Jayem,inila se nepametnom. On je bio
pastorov pomonik, crkvenjak i kantor, Willie-Jay bijae vitak Irac s prerano posijedjelom
kosom i sivim tunim oima. Njegov tenorski glas bio je pravo blago kaznionikog
pjevakog zbora. ak i Perry, koji se s prezirom odnosio prema svakom izraavanju
samilosti, osjeao se zbunjenim kad bi uo kako Willie-Jay pjeva Gospodinovu molitvu,
ozbiljne rijei te himne otpjevane u takvoj sredini i od tako religiozne osobe djelovale su
na Perryja i navele ga da se malice zamisli nad opravdanou svog prezira. Napokon,
naveden probuenom religioznom radoznalou, on se pribliio Willie-Jayu, a crkvenjak je
odmah prihvatio njegove rijei i smatrao je da je u tom atletskom mladiu s unakaenim
nogama boanski otkrio nejasan glas pjesnika, neto rijetko, neto to je mogue spasiti,
moda je tome pridonio i zamagljeni sjaj u Perryjevim oima. Ponijela ga je elja da ovog
djeaka privede Bogu. Nade da e u tome uspjeti naroito su porasle onog dana kad mu je
Perry pokazao pastelni crte koji je sam nainio,veliki i nikako tehniki naivni portret
Isusa. Protestantski pastor Lansinga, James Post, toliko je cijenio taj crte da ga je objesio u
svojoj kancelariji, u kojoj jo visi, mravi i ljepukasti Spasitelj s punim usnama i tunim
oima Willie-Jaya. Slika je bila vrhunac Perryjeva duhovnog traganja koje nikad nije bilo
naroito iskreno, a ironino je to je bio i zavretak njegova duhovnog preobraaja, on je
ocijenio svog Isusa kao postupak licemjera, pokuaj da izda i napravi budalom Willie-Jaya,
jer on ni sada nije vjerovao u boga kao ni ranije. Pa ipak, da li da on to prizna i tako riskira
da izgubi jedinog prijatelja koji ga je ikad istinski shvatio ? (Hod, Joe, Jesse, putnici koji su
tumarali svijetom u kome su prezimena rijetko kada imala vrijednosti, to su bili njegovi
prijatelji , dakle nijedan poput Willie-Jaya, koji je po Perryjevu miljenju intelektualno bio
mnogo iznad prosjeka, perceptivan i dobro kolovan psiholog . Kako je mogue da je tako
obdaren ovjek zavrio u Lansingu? To je udilo Perryja. Odgovor koji je on znao, ali ga je
odbacivao smatrajui ga izbjegavanjem dubljeg, ljudskijeg motiva, jednostavnijim ljudima
bio je jednostavan, pastorov pomonik, kome je tada bilo trideset osam godina, bio je
kradljivac, lopov nieg ranga, koji je u toku dvadeset godina izdravao kazne u pet raznih
drava.) Perry je odluio da progovori, bilo mu je ao, ali ne zbog njega ,nego, pakao, sveci,
boanska milost, a ako se simpatija Willie-Jaya zasniva na mogunosti da e mu se Perry
jednog dana pridruiti na dnu kria, tada se on vara, a njihovo prijateljstvo je lano, ono je
krivotvoreno kao i Isusova slika.
Kao i obino, Willie-Jayje shvatio, razoaran, ali i dalje uporan, on je uznastojao da se
dodvori Perryjevoj dui sve do onog dana kad je vlasnik te due postao vlasnik papira koji
mu je davao uvjetni otpust, dakle do dana Perryjeva odlaska, uoi tog dana on je Perryju
napisao oprotajno pismo ije su posljednje reenice glasile: Ti si neobino strastven
ovjek, gladan ovjek koji nije sasvim siguran gdje lee njegovi apetiti, duboko tjeskobna
linost koja tei za tim da svoju individualnost projicira nasuprot vrstom konformizmu.
Ti postoji u polusvijetu objeen izmeu dvije nadgradnje, jedna je tenja za
samoizraavanjem, a druga za samounitenjem. Ti si jak, ali ima slaboe u tvojoj snazi, i

ako ne naui kontrolirati tu manu, slaboa e postati jaa od tvoje snage i porazit e te.
Slaboa? Eksplozivno emocionalno reagiranje izvan razmjera okolnosti. Zato? Odakle ta
neobjanjiva ljutnja kad vidi druge koji su sretni ili zadovoljni, taj sve jai prezir prema
ljudima i elja da ih povrijedi? U redu, ti misli da su oni budale, ti ih prezire zbog
njihova morala, njihova srea izvor je tvoje tjeskobe i odbijanja. Ali to su strani
neprijatelji koje nosi u sebi, a s vremenom oni unitavaju poput metaka. Metak
dobrostivo ubija svoju rtvu. Ova druga bakterija, ukoliko se razvije, ne ubija ovjeka ve
na njegovu mjestu ostavlja slomljenu i zgrenu kreaturu, jo ima vatre u njegovu biu, ali
nju odravaju iskljuivo hrpe prezira i mrnje. On moe uspjeno nagomilati, ali on ne
nagomilava uspjeh, jer je on svoj vlastiti neprijatelj kojemu je sprijeeno da uiva u
stvarnim uspjesima linosti.
Perry, kojemu je polaskalo to je bio subjekt te prodike, dao ju je Dicku da je proita,
a Dick, koji nije bogzna to mislio o Willie-Jayu, nazvao je pismo jo jednom sprdainom
tipa budalaa Billyja Grahama, a zatim je dodao: 'Hrpa prezira! On je hrpa prezira.
Razumije se, Perry je oekivao takvo reagiranje i potajice mu se veselio, jer je njegovo
prijateljstvo s Dickom, kojeg je jedva poznavao sve do posljednjih mjeseci boravka u
Lansingu, bilo protivnost intenzitetu njegova divljenja prema sveenikovu inovniku.
Moda je Dick bio plitak ili ak, kao to je Willie-Jay izjavio,zlobni hvalisavac. Sve jedno,
Dick je bio osoba koja je znala stvoriti veselje oko sebe, a bio je i lukav, realistian, znao je
rezati svoj put , nije bilo nikakvih suvinih oblaia u njegovoj glavi, niti mu je bilo slame u
kosi. Osim toga, za razliku od Willie-Jaya, on se nije kritiki odnosio prema Perryjevim
egzotinim tenjama, on je bio voljan da ga slua, da se i sam zanese, da s njim podijeli te
vizije garantiranog blaga koje svjetluca u dubinama meksikih mora ili brazilskih
prauma.
Nakon Perryjeva uvjetnog otputanja prola su etiri mjeseca, u toku kojih se on
druckao u svom fordu to ga je za stotinu dolara kupio iz pete ruke, lunjajui iz Renoa do
Las Vegasa, od Bellinghama u dravi Washington do Buhla u Iahu, a ba u Buhlu je dobio
privremeni posao kao voza kamiona, kad je primio Dickovo pismo: Prijatelju P, ispao u
kolovozu, a nakon to si otiao Ja Sam Susreo Nekoga, ti ga ne zna, ali on me upoznao s
Neim to bismo mogli Divno izvesti. Sigurna stvar, Savreni pogodak... Sve do tada Perry
nije ni pomislio da e ikada vie ugledati Dicka. Ili Willie-Jaya. Ali oni su obojica bili u
njegovim mislima, a naroito ovaj posljednji, koji je u njegovoj uspomeni narastao do
visine od preko tri metra postavi sjedokosi mudrac koji je lutao hodnicima njegove
svijesti. Ti tjera negativno, u jednoj od njegovih lekcija informirao ga je Willie- Jay. Ti
ne eli dati ni marjaa, ti eli postojati bez odgovornosti, bez vjere ili prijatelja ili
topline.
U usamljenikom i nelagodnom toku svojih najnovijih plutanja Perry se stalno sjeao
te optube i zakljuio da je nepravedna. On je dao i vie od marjaa, on je vodio rauna, ali
tko je vodio rauna o njemu? Njegov otac? Da, do odreene granice. Jedna ili dvije
djevojke, ali to je duga pria . Nitko osim Willie-Jaya. A jedino Willie-Jay je priznao njegovu
vrijednost, shvatio je njegove mogunosti, priznao je da on nije samo nekakav polurasni i
miicama obdareni patuljak, ve je u njemu uza sve svoje moraliziranje vidio ono to je
Perry i sam u sebi vidio, da je izvanredan, rijedak, umjetnika narav . Njegova tatina nala
je podrku u Willie-Jayu, a osjetljivost zaklon, pa je njegovo etveromjeseno izbjeglitvo i

udaljenost od takvih visokokaratnih ocjena uinila da su spomenute rijei bile privlanije

od sna o zakopanom zlatu. Kad je primio Dickov poziv i kad je shvatio da se datum koji je
Dick predloio za njegov dolazak u Kansas vie ili manje podudara s vremenom WillieJayova otputanja iz kaznionice, znao je to e uiniti. Odvezao se do Las Vegasa, prodao je
svoj automobil koji je kupljen na smetitu, pripremio je i spakirao svoju zbirku mapa,
starih pisama, rukopisa i knjiga i kupio je autobusnu kartu za Kansas City. Sudbina e
odrediti posljedice tog putovanja, ako stvari ne uspiju s Willie- Jayem, tada bi on mogao
razmotriti Dickov prijedlog. Kako se pokazalo, izbor je bio izmeu Dicka i niega, jer kad je
Perryjev autobus uveer 12. studenoga stigao u Kansas City, Willie- Jay, kojeg nije mogao
obavijestiti o svom dolasku, ve je napustio grad,zapravo otiao je pet sati ranije s istog
autobusnog kolodvora na koji je Perry stigao. Toliko je saznao telefonirajui pastoru
Postu, koji ga je jo vie obeshrabrio odbivi da mu otkrije tono mjesto boravka svoga
biveg crkvenjaka. Krenuo je na Istok, rekao je sveenik. Prema lijepim mogunostima.
Pristojan posao i dom s dobrim ljudima koji su spremni da mu pomognu. A Perry je
spustio slualicu osjeajui da dre od bijesa i razoaranja.
Ali kad je popustilo njegovo oajanje, zapitao se to je on zapravo oekivao od
ponovnog sastanka s Willie-Jayem? Sloboda ih je odijelila, udaljila, kao slobodni ljudi oni
nemaju nita zajedniko, oni su suprotnosti koje nikad ne bi pomogle stvaranju tima,
svakako ne onog tima koji bi bio kadar baciti se na avanture ronjenja juno od granice, o
kojima su on i Dick sanjarili. Pa ak i da se sastao s Willie-Jayem, da su barem jedan sat bili
zajedno. Perry je sasvim uvjeren, jednostavno je znao , da se on sada ne bi nalazio izvan
bolnice ekajui da se pojavi Dick s parom crnih arapa.
Dick se vratio praznih ruku.
Ne ii, rekao je tako indiferentno da je Perry postao sumnjiav.
Jesi li siguran? Sigurno si zapitao?
Naravno da jesam.
Ne vjerujem. Ja mislim da si ti uniao, zatim si se nekoliko minuta vrzmao
amotamo, a onda si izaao.
O. K., eeru , to god ti kae. Dick je pokrenuo motor. Poto su se jedno vrijeme
vozili bez rijei, Dick je Perryja pogladio po koljenu.
Hajde, prestani, ree. To je bila glupa pomisao. to bi one do avola pomislile? Ja
koji se tamo nateem oko arapa kao da je to neki prokleto vaan posao...
Perry odgovori:
Moda je ovako i bolje. Opatice ne donose sreu.

Predstavnik njujorke kompanije za ivotno osiguranje sa sjeditem u Garden Cityju

nasmijeio se promatrajui g. Cluttera kako uzima svoje Parker naliv pero i otvara
ekovnu knjiicu. Sjetio se mjesne ale:

 Zna li to govore o tebi, Herbe? Kau: Otkad je ianje poskupjelo na dolar i

pedeset, Herb i brijau ispisuje ek.
To je tono, odgovorio je g. Clutter. Poput lanova kraljevskih kua, i on je bio
poznat po tome to nikad nije nosio novac. Ja tako poslujem. Kad ti poreznici dou i
ponu gurati nos u svata, odloeni ekovi su ti najbolji prijatelji.
S ispisanim ali jo ne potpisanim ekom on se nagnuo na naslon svoje stolice za
pisaim stolom i izgledalo je kao da neto vae. Osiguravajui agent, krupni i poprilino
elavi, prilino jednostavni Bob Johnson, nadao se da njegov klijent ne pati od naglo
roenih sumnji. Herb je bio jedan od onih ljudi koji sporo i dobro promiljeno ulaze u neki
posao, Johnson je vie od godine dana radio na tome da osigura posao s njim. Ali ne,
njegov klijent je jednostavno prolazio kroz situaciju koju je Johnson nazvao sveanim
trenutkom , a taj je fenomen veoma poznat prodavaima osiguravajuih polica.
Raspoloenje ovjeka koji osigurava svoj ivot nije mnogo drugaije od raspoloenja
ovjeka koji potpisuje svoju oporuku, neminovno niu pomisli o smrtnosti.
Da, da, kazao je g. Clutter kao da razgovara sam sa sobom. Ima mnogo stvari
zbog kojih sam zahvalan, mnogo divnih stvari u mom ivotu. Uokvireni dokumenti koji su
komemorirali miljokaze njegove karijere sjali su sa zidova od orahovine u njegovoj
kancelariji, diploma koleda, mapa farme River Valey, poljoprivredne nagrade, ukraena
potvrda s potpisima Dwighta D. Eisenhowera i Johna Fostera Dullesa, koja je citirala
njegove usluge Federalnoj upravi za kreditiranje farmerstva.
Djeca. Mi smo u tome sretni. To ne bih smio rei, ali ja se njima zaista ponosim.
Uzmi Kenyona. U ovom trenutku on kao da naginje da bude inenjer ili uenjak, ali ne
moe mi rei da moj djeak nije roeni raner. Ako bog da, on e jednog dana upravljati
ovim imanjem. Jesi li ikad susreo Eveannina mua? Dona Jarchova? Veterinar. Ne mogu ti
kazati kako dobro mislim o tom djeaku. Vere, isto tako. Vere English, djeak na kome je
moja djevojka Beverly na sreu ostala. Ako mi se jednom neto dogodi, uvjeren sam da se
na sve njih mogu osloniti da preuzmu odgovornost, sama Bonnie ,
Bonnie
ne
bi
mogla izvesti operaciju poput ove...
Johnson, koji je bio veteran sluanja slinih razmatranja, znao je da je vrijeme da
uskoi. Hej, Herbe, rekao je. Ti si mlad ovjek. etrdeset osam. A sudei po tvom
izgledu i po onome to nam kazuje lijenika svjedodba, sasvim je vjerojatno da emo te
jo nekoliko tjedana imati u svom drutvu.
G. Clutter se ispravio i opet je posegnuo za perom.
Da kaem istinu ja se prilino dobro osjeam. I prilian sam optimist. Imam ideju
kako ovjek moe u toku nekoliko narednih godina ovdje zaraditi dobru paru.
Dok je ocrtavao svoje sheme budueg financijskog uspjeha, potpisao je ek i gurnuo
ga preko stola.
Bilo je est sati i deset minuta i agent je htio otii, ena ga eka na veeru.
Bilo mi je zadovoljstvo, Herbe.
Isto tako i meni, prijatelju.

Rukovae se. A onda je Johnson sa zasluenim osjeajem pobjede uzeo ek g.

Cluttera i spremio ga u svoju novarku.
Bila je to prva uplata police ivotnog osiguranja na etrdeset tisua dolara koja je u
sluaju neoekivane smrti predviala isplatu dvostrukog iznosa.

I On eta sa mnom, i On govori sa mnom,

I On mi kae da sam Njegova,
A radost koju dijelimo zabavljajui se ovdje,
Nitko drugi nije poznavao...
Uz pomo gitare Perry je zapjevao i postao je bolje volje. Znao je rijei od oko dvije
stotine himni i balada , repertoar od Starog kria do Colea Portera, a osim gitare svirao je
usnu harmoniku, runu harmoniku, bendo i ksilofon. U jednoj od kazalinih fantazija koja
mu se najvie sviala njegovo glumako ime bilo je Perry OParsons, zvijezda koja se
reklamirala kao Simfonija jednog ovjeka.
Dick zapita:
to misli o koktelu?
Perryju nije bilo vano to pije, jer nije bio naroito sklon piu. Dick je meutim bio
izbirljiv i njegov uobiajeni izbor bio je Naranin cvijet. Iz pretinca na komandnoj ploi
automobila Perry je izvukao omanju bocu u kojoj je ve bio izmijean koktel od votke i
naranina soka. Jedan drugome dodavali su bocu. Premda je sumrak ve suvereno
zavladao, Dick, koji je stalno vozio oko sto kilometara na sat, jo nije upalio svjetla, ali
cesta je bila ravna a cijeli taj kraj miran poput jezera, rijetko su primjeivali druge
automobile. Ovo je bilo podruje tamo negdje , ili blizu njega.
Kriste! kazao je Perry gledajui u pejza, ravan i beskrajan pod hladnom zelenom
bojom neba, prazan i bez igdje iega osim udaljenog titranja svjetala u farmerskim
kuama. Mrzio je taj pejza kao to je mrzio ravnice Teksasa i pustinju Nevade, ravniarski
i rijetko naseljeni prostori uvijek su u njemu izazivali depresiju uz osjeaj agorafobije,
udnog zazora od javnih mjesta. Morske luke su mu razveseljavale srce, pune ljudi,
galame, brodova, gradovi s neugodnim mirisima poput Jokohame, u kojoj je kao ameriki
vojnik proveo ljeto za vrijeme korejskog rata.
Kriste, a rekli su mi da se drim podalje od Kansasa! Vie nikad neu ovamo
zakoraknuti. Kao da su mi zabranili da uem u raj. A pogledaj ovo. Kakva sveanost za oi.
Dick mu je predao bocu koje je sadraj spao na polovinu.
Ne diraj ostatak, kazao mu je. Moda e nam trebati.
Sjea li se, Dick? itavog tog razgovora o tome kako emo nabaviti amac? Mislio
sam da bismo amac mogli kupiti u Meksiku. Neto jeftino, ali vrsto. Mogli bismo poi u

Japan. Preploviti preko Pacifika. To nije prvi put, tisue ljudi su to ve uinile. Ja te ne silim,
Dick, ti si za Japan. Divni ljubazni ljudi s manirama poput cvijea. Zaista paljivi , a ne oni
koji samo jure za tvojom kintom. I ene. Ti jo nisi susreo pravu enu...
Jesam, odgovori Dick, koji je tvrdio da je jo zaljubljen u svoju plavokosu prvu
enu iako se ona preudala.
A zatim ta kupatila. Jedno mjesto se zove Bazen snova. Isprui se, a divne i vrste
djevojke ti se priblie i oetkaju te od glave do pete.
To si mi ve, rekao. Dickov glas nije bio najljubazniji.
Pa? Zar ne smijem ponoviti?
Kasnije. O tome emo kasnije govoriti. Tako ti pakla, ovjee, sada mi se mnoge
stvari vrzmaju po mozgu.
Dick je ukljuio radio, Perry ga je iskljuio. Ignorirajui Dickov protest, on je zgrabio
gitaru:
Dooh u vrt sam,
dok je rosa jo bila na cvijeu,
A glas koji uh, koji mi obujmi uho,
Boji Sin ree...
Na rubu neba pojavio se pun Mjesec.

Idueg ponedjeljka, govorei u istrazi prije nego se podvrgao detektoru lai, mladi
Bobby Rupp ovako je opisao svoj posljednji posjet domu Clutterovih:
Bio je pun mjesec i pomislio sam da bismo, ako Nancy pristane, mogli poi na
vonju. Ili
otii u kino u Garden City. Ali kad sam je posjetio, odgovorila je da mora zapitati oca.
Onda se vratila i kazala mi da otac ne doputa. Ali rekla mi je da mogu ui i moemo
gledati televiziju. Mnogo vremena proveo sam kod Clutterovih gledajui televiziju. Znate,
Nancy je jedina djevojka s kojom sam hodao. Znam je cijelog svog ivota, jo od prvog
razreda ili smo zajedno u kolu. Uvijek, koliko se mogu sjetiti, uvijek je bila zgodna i
popularna, linost ak i kad je bila dijete. Mislim kazati da je ona uspijevala da se svi oko
nje dobro osjeaju. Prvi put smo ona i ja zajedno izali jo u osmom razredu. Veina
djeaka u mom razredu htjela ju je povesti na ples koji su prireivali osmi razredi, a ja sam
bio iznenaen, bio sam prilino ponosan, kad je rekla da e poi sa mnom. I njoj je, kao i
meni, bilo dvanaest godina. Moj tata mi je posudio auto i ja sam je odvezao na ples. to
sam je vie gledao, vie mi se sviala, cijela obitelj, isto tako , nije bilo obitelji poput

njihove, barem ne ovdje, barem ja ne znam takve obitelji. Moda je g. Clutter bio strog u
nekim stvarima, religija i tako dalje , ali on nikad nije pokuao dovesti vas u situaciju u
kojoj biste smatrali da je on u pravu, a ne vi.
'' Mi ivimo tri milje zapadno od Clutterovih. esto sam prolazio tim putem amo i
tamo, ali svako ljeto sam provodio radei, a prole godine sam zaradio dovoljno da kupim
vlastiti auto, ford iz 1955. Dakle odvezao sam se tamo i stigao neto poslije sedam. Nisam
vidio nikoga ni na cesti ni na putu koji vodi do kue, ni nekoga izvan kue. Samo starog
Teddyja. Zalajao je na me. Dolje su se vidjela svjetla, u sobi za dnevni boravak i u
kancelariji g. Cluttera. Drugi kat bio je u mraku pa sam pretpostavljao da gospoa Clutter
spava , ukoliko je kod kue. Nikad ovjek ne zna je li ona kod kue ili nije, a ja se nikad
nisam raspitivao. Ali vidio sam da sam pogodio, jer kad je kasnije uveer Kenyon htio
vjebati na svom rogu, on je svirao bariton rog u kolskom orkestru, Nancy ga je odvratila
jer bi mogao probuditi gospou Clutter. Kad sam ja doao, oni su upravo zavrili s
veerom i Nancy je raspremila stol, stavila tanjure u vodu, a ostalo troje , dvoje djece i g.
Clutter , ostali su u sobi. Tako smo mi sjeli kao i bilo koje druge veeri, Nancy i ja na kauu,
a g. Clutter u svojoj stolici, toj tapetiranoj ljuljaki. On je manje gledao televiziju a vie je
itao knjigu , Djeaka Rovera, jednu od Kenyonovih knjiga. Jednom je otiao u kuhinju i
vratio se s dvije jabuke, jednu je ponudio meni, ali kako je ja nisam htio, on je pojeo obje.
Imao je veoma bijele zube, govorio je da je to zbog jabuka. Nancy Nancy je imala na sebi
arape i meke papue, traperice i mislim daje imala zeleni demper, imala je na ruci i
zlatni sat i narukvicu koju sam joj prolog sijenja poklonio za njezin esnaesti roendan ,
s njezinim imenom na jednoj strani, a mojim na drugoj, a imala je i prsten, neki mali
srebrni prsten koji je kupila prolog ljeta kad je s Kidwellovima otila u Colorado. To nije
bio moj prsten , na prsten. Znate, prije nekoliko tjedana ona se naljutila na mene i kazala
je da e na neko vrijeme skinuti na prsten. Kad to uradi tvoja djevojka, to znai da si na
ispitu. Naime, naravno, mi smo se kadto svaali , svi se svaaju, sva djeca koja hodaju.
Dogodilo se da sam ja otiao na vjenanje jednog prijatelja, na primanje, pa sam popio
pivo, bocu piva, i Nancy je za to ula. Neka budala joj je kazala da sam bio mrtav pijan.
Dakle, ona se ukipila, tjedan dana nije mi htjela kazati ni zdravo. Ali kasnije nai su odnosi
bili dobri kao i prije i ja vjerujem da je ona bila spremna da opet stavi taj prsten.''
O. K. Prva emisija zvala se ovjek i izazov. Kanal II. O nekim ljudima u Arktiku.
Zatim smo vidjeli vestern, a nakon toga pijunsku avanturu,Pet prstiju. Mike Hammer je
doao u devet i trideset. Onda vijesti. Ali Kenyonu se nita nije svidjelo, uglavnom zato to
mu nismo dopustili da on bira programe. Sve je kritizirao, a Nancy mu je govorila da
prestane. Oni su se uvijek bockali, ali zapravo su bili vrlo bliski, blii no to su veina brae
i sestara. Drim da je to djelomino zato to su oni tako dugo bili sami zajedno, ili kad bi
gospoa Clutter negdje bila ili kad bi g. Clutter odlazio u Washington, ili bilo kada. Znao
sam da Nancy na veoma poseban nain voli Kenyona, ali ne vjerujem ni da ga je ona ni bilo
tko pravo shvaao. Izgledao je kao da je odnekle banuo. Nikad nisi znao to on misli, nikad
nisi ni znao da li te uope gleda, zbog toga to je bio neznatno razrok. Neki su ljudi govorili
da je on genij, a moda je to istina. Zacijelo je mnogo itao. Ali, kako sam govorio, bio je
neumoran, nije htio gledati televiziju, htio je vjebati rog, a kad mu to Nancy nije dopustila,
sjeam se da mu je g. Clutter rekao zato ne ode u prizemlje, u prostoriju za rekreaciju,
gdje ga nitko ne moe uti. Ali on ni to nije htio. ''

 Telefon je jednom zazvonio. Dvaput? Gle, ne mogu se sjetiti. Sjeam se samo da je

jednom zazvonilo i da je g. Clutter digao slualicu u svojoj kancelariji. Vrata su bila
otvorena , ta pokretna vrata izmeu sobe za dnevni boravak i kancelarije , i uo sam ga da
kae Van, pa sam znao da razgovara sa svojim partnerom, gospodinom Van Vleetom, a
uo sam da kae da ga mui glavobolja, no da mu je sada ve neto bolje. I rekao je da e se
u ponedjeljak vidjeti s g. Van Vleetom. Kad se vratio , da, Mike Hammer je ba zavrio. Pet
minuta vijesti. Zatim izvjetaj o vremenu. G. Clutter bi uvijek ivnuo kad bi doao izvjetaj
o vremenu. On je zapravo samo na to ekao. Isto kao to je mene zanimao jedino sport, a to
je bilo sljedee na programu. Poto je zavrio sport, bilo je deset i trideset, ustao sam s
namjerom da odem. Nancy me otpratila. Jo smo malo razgovarali i dogovorili se da emo
u nedjelju naveer otii u kino , da gledamo film koji su jedva ekale sve djevojke, Plavi
Denim. Zatim je ona otrala u kuu, a ja sam se odvezao. No je bila jasna kao da je dan ,
mjeseina je bila tako svijetla, a bilo je i hladno i puhao je neki vjetar, raznosio je osuenu
travu. Ali to je sve to sam vidio. Jedino kad sad opet o tome razmiljam, mislim da se tada
tamo netko skrivao. Moda izmeu stabala. Netko tko je ekao da ja odem.

Putnici su se zbog ruka zaustavili u restoranu u Great Bendu. Perry, koji je ostao s
posljednjih petnaest dolara, zadovoljio bi se pivom i sendviem, ali Dick je rekao ne, njima
treba solidno nabijanje, a vrlo vano koliko to stoji, on e platiti raun.
Naruili su dva odreska, peeni krumpir, francuske frigance, preni crveni luk,
succotash*, zatim makarone i kukuruznu kau, salatu sa sosom Tisuu otoka, kolaie od
cimeta, pitu od jabuka, sladoled i kavu. Da bi sve ostalo u istom stilu, otili su u trgovinu i
izabrali cigare, u istoj trgovini kupili su i dva debela omota ljepljive trake.
* Jelo od mladog kukuruza i graha. (Prim, prev.)

Kad se crni chevrolet opet naao na autoputu i pojurio kroz kraj koji se neprimjetno
uzdizao prema hladnijoj i suoj klimi itorodnih visoravni, Perry je zatvorio oi i predao se
polusnu omamljen od tolikog jela, ali probudio se i uo glas koji je itao vijesti u jedanaest
sati. Spustio je prozor i okupao lice u poplavi ledena zraka. Dick mu je rekao da se nalaze u
okrugu Finney.
Ima ve deset milja da smo proli granicu, rekao je. Auto je iao veoma brzo.
Znakovi, njihove poruke koje su osvjedjavali farovi automobila, svako malo bi bljesnule i
nestale u letu: Pogledajte polarne medvjede, Burtis motori, Najvei na svijetu
BESPLATNI bazen za plivanje, Motel Wheat Lands i napokon, prije no to je zapoeo niz
gradskih svjetiljki, doekale su ih rijei: Zdravo, strane! Dobro doli u Garden City.
Prijateljsko mjesto.
Dodirnuli su sjeverni rub grada. Kako je bilo blizu ponoi, nikoga nije bilo na ulici i
nita nije bilo otvoreno osim niza naputenih i bljetavih benzinskih stanica. Dick je
okrenuo prema jednoj , bio je to Hurd s Phillips 66. Pojavio se mladi i zapitao:

 elite li do vrha?
Dick je kimnuo, a Perry, koji je izaao iz auta, uputio se u zgradu i zakljuao se u
mukom WCu. Boljele su ga noge, a to je bilo veoma esto, sada su ga tako boljele kao da se
ona prometna nesrea dogodila prije pet minuta. Iz boice je istresao tri aspirina i polako
ih provakao (sviao mu se ukus), a zatim je popio nekoliko gudjaja vode. Sjeo je na dasku
zahodske koljke, ispruio noge i poeo ih masirati, ne zaboravljajui da s posebnom
panjom masira koljena, koja gotovo i nije mogao zavezati ovojima. Dick je rekao da su
maltene na cilju, jo samo sedam milja. Otvorio je zatvara depa svoje vjetrovke i izvukao
papirnu vreicu, u njoj su bile nedavno kupljene gumene rukavice. Jo su bile ljepljive, kad
ih je stavljao na ruke, jedna od njih se rastrgala jer su rukavice bile vrlo tanke, no nisu se
suvie razderale, ve su se samo rascijepile izmeu prstiju, ali njemu se uinilo da je to
udan znak.
Netko je pritisnuo na kvaku, a zatim opet. Dick je zapitao:
eli li kakvih slatkia? Ovdje imaju automat za slatkie.
Ne.
Jesi li O. K.?
Sve u redu.
Nemoj ostati cijelu no.
Dick je bacio deset centi u automat, potegao je ruicu i izvukao je vreicu ele
bombona, jedui ih, odtumarao je do automobila i sjeo promatrajui mladog pomonika
benzinske stanice kako pokuava oistiti prednje staklo od mjeavine kansake praine i
ljepljivog sloja uginulih kukaca. Pomonik, koji se zvao James Spor, nelagodno se osjeao.
Dickove oi i udan izraaj, te Perryjev neobjanjiv i dug boravak u WC-u nisu doprinosili
njegovu miru. (Idueg dana on je informirao svog poslodavca: Prole noi imali smo
dvojicu veoma neugodnih posjetitelja, ali on nije ni tada a ni mnogo kasnije povezao
posjetitelje s tragedijom u Holcombu.)
Dick je zagustio:
Nema ba velike guve ovdje.
Naravno, odgovorio je James Spor. U posljednja dva sata vi ste se ovdje jedini
zaustavili. Odakle dolazite?
Kansas City.
Doli ste zbog lova?
Samo prolazimo. Idemo u Arizonu. Tamo nas ekaju namjetenja. Gradilite. Znate
li moda koliko ima milja odavde do Tucumcarija, New Mexico?
Ne bih mogao tono odgovoriti. Tri dolara i est centi. Primio je Dickov novac,
uzvratio je sitni i rekao: Ja bih otiao, gospodine. Imam posla. Stavljam branik na
kamion.

Dick je ekao i pojeo jo nekoliko ele bombona, nestrpljivo je dao gas motoru, a
onda je zatrubio. Je li mogue da je krivo ocijenio Perryjev karakter? Zar je mogue da
Perry, ba on od svih ljudi, pati od naglog sluaja mjehuria u krvi ? Prije godinu dana, kad
su se upoznali, on je smatrao da je Perry dobar momak, iako prilino uvjeren u sebe,
sentimentalan i preveliki sanjar. On ga je volio, ali nije smatrao da je on vrijedan da ga ba
naroito kultivira, sve dok jednog dana Perry nije stao opisivati jedno ubojstvo ispriavi
mu kako je samo zbog nekog paklenog zadovoljstva u Las Vegasu ubio obojenog ovjeka,
do smrti ga je pretukao lancem s bicikla. Ta pria izazvala je bolje Dickovo miljenje o
malom Perryju, s njim se poeo vie druiti i, kao i Willie-Jay, iako zbog sasvim drugih
razloga, malo pomalo je shvatio da Perry posjeduje neuobiajene i vrijedne kvalitete.
Nekoliko ubojica ili ljudi koji su se hvalili ubojstvima to su ih uinili ili svojom
spremnou da ubiju kretalo se unutar Lansinga, ali Dick je stekao vrsto uvjerenje da je
Perry ta rijetkost, prirodni ubojica , apsolutno zdrav, ali bez savjesti, spreman da s
motivom ili bez njega nanese smrtonosne udarce na najhladnokrvniji nain. Dickova
teorija bila je u uvjerenju da bi on mogao probitano iskoristiti taj boji dar, ali pod svojom
kontrolom. Poto je uvrstio taj zakljuak, on se nastavio dodvoravati Perryju, laskati mu ,
na primjer, stvarati dojam da i on vjeruje u te bedastoe o zakopanom blagu, dijelio je
njegovo oduevljenje za vrevu lukih gradova, iako se nita od svega toga nije svialo
Dicku koji je htio normalan ivot s vlastitim poslom, kuom, konjem za jahanje, novim
automobilom i s mnogo plavokosih maaka. Meutim, bilo je vano da Perry ne posumnja
u njegovu igru, barem ne dok Perry sa svojom sposobnou ne pomogne ispunjenju
Dickovih ambicija. Ali moda je Dick krivo izraunao, moda je on ispao budala, ako je
tako, ako je ispalo da je Perry na kraju krajeva samo obian majmun , to znai da je doao
kraj zabavi, da su uludo baeni mjeseci planiranja, da mu ne preostaje nita drugo ve da
okrene auto i vrati se. To se ne smije dogoditi, Dick je ipak odluio izvidjeti.
Vrata na mukom zahodu jo su bila zakljuana. Pokucao je:
Za ime boje, Perry!
Samo trenutak.
to se dogodilo? Jesi li bolestan?
Perry je rukom zgrabio rub umivaonika i podigao se na noge. Noge su mu drhtale, od
boli u koljenima bio je sav oznojen. Papirnim ubrusom obrisao je lice. Otkljuao je vrata i
rekao:
O. K. Hajdemo.

Nancyna spavaa soba bila je najmanja, ali najosobnija soba u kui , tipino
djevojaka i ispunjena tricama kao soba neke balerine. Zidovi, strop i sve drugo osim
ormaria i radnog stola bilo je ljubiaste ili plave ili bijele boje. Bijeloljubiastim krevetom
na kojemu su bili modri jastuci gospodario je veliki ljubiastobijeli medvjedi, to je bila
nagrada koju je Bobby dobio na streljani na opinskom sajmu. Iznad toaletnog stolia s
rubom od nabranog bijelog materijala nalazila se ploa od plutovine, takoer ljubiasta, na

koju je Nancy nabadala razne podsjetnike i obavijesti, suhe gardenije, ostaci nekog starog
steznika bili su u blizini, a isto tako stare dopisnice, recepti izrezani iz novina, fotografije
njezine male neakinje i Susane Kidwell, Bobbyja Ruppa. Zatim Bobby snimljen u tucetu
raznih aktivnosti, kako mae tapom za baseball, igra koarku, vozi traktor, kako vee
slamu, zatim Bobby u kupaim gaicama na obali jezera McKinney (to je najdalje dokle se
usudio ii jer jo nije nauio plivati). Zatim su bile fotografije njih dvoje zajedno, Nancy i
Bobby. Njoj se od svih tih fotografija najvie sviala ona koja ih je pokazivala kako sjede u
liem poluzasjenjenom kutku izmeu ostataka piknika i gledaju jedno u drugo s izrazom
lica koji je bio pun zadovoljstva i topline, iako nisu bili nasmijani. Druge slike podsjeale su
je na konje, na uginule, ali ne i zaboravljene make poput jadnog Boobsa, koji je nedavno
uginuo i to na veoma misteriozan nain (sumnjala je da je otrovan).
Nancy je uvijek posljednja uobitelji ila na poinak, kao to je jednom kazala svojoj
prijateljici i nastavnici iz domainstva gospodi Polly Stringer, pononi sati bili su joj
vrijeme kad je mogla biti i tata i sebina. Tada je ona obavljala svoju ceremoniju
uljepavanja, ritual ienja i mazanja lica, a subotom uveer slijedilo je i pranje kose.
Veeras, nakon to je osuila i oetkala kosu i svezala je gazom, izvadila je haljine koje je
sljedeeg jutra namjeravala obui kad poe u crkvu, najlonske, plitke cipele od crnog laka,
crvenu barunastu haljinu , svoju najljepu haljinu koju je sama i saila. To je bila haljina u
kojoj e biti pokopana.
Prije molitve u svoj bi dnevnik unosila barem nekoliko primjedbi ili reenica (Ljeto
je tu. Zauvijek, nadam se. Sue je uzjahala na Babeu i krenusmo do rijeke. Sue je svirala
flautu. Krijesnice.), a ponekad bi upisala i neki nagli osjeaj (Volim ga, doista!). Bio je to
dnevnik predvien za pet godina, u etiri godine njegova postojanja ona ni jednom nije
propustila da neto upie, iako su je sveanost nekih dogaaja (Eveannino vjenanje,
roenje njezine neakinje) ili drama drugih (njezina) STVARNO prva svaa s Bobbyjem ,
ta je stranica doslovce bila oroena suzama) toliko zaokupile da je otela prostor predvien
za budue dogaaje. Svaka godina mogla se identificirati drugaijom tintom,1956. bila je
zelena, a 1957. crvena, nju je zamijenila svijetla lavanda idue godine, a sada, 1959.,
odluila se na modru tintu. Ali kao i u svakoj manifestaciji svoje linosti, ona se nikako nije
odluila na istovjetan rukopis, lunjala bi s desna na lijevo, slova bi ispisivala okruglo ili
uspravno, iroko ili usko , kao da se sama pita: Je li ovo Nancy? Ili to? Ili to! Koja sam ja?
(Jednom joj je gospoa Riggs, njezina nastavnica iz engleskog jezika, vratila zadau
nadopisavi ovu primjedbu: Dobro. Ali zato je ispisano s tri razna rukopisa? Na to je
Nancy odgovorila: Jer ja nisam dovoljno odrasla da bih bila osoba s uhodanim nainom
pisanja.) Pa ipak, posljednjih mjeseci ona je uznapredovala i rukopisom zrelosti koja je
izbijala ona je napisala: Jolene K. je dola i pokazala sam joj kako se radi pita od treanja.
Vjebala sam s Roxie. Bobby ovdje, gledali TV. Otiao u jedanaest.

To je to, to je to, ovo mora biti to, tamo je kola, tamo je garaa, a sada skreemo u
pravcu juga. Perryju se uinilo kao da Dick izgovara rijei neke pobjedonosne himne.
Skrenue s autoputa, projurie kroz pusti Holcomb i prijeoe preko tranica eljeznike
pruge Santa Fe.

 Banka, to mora da je banka, sada okreemo prema zapadu, vidi li stabla? To je to,
ovo mora biti to.
Farovi automobila otkrili su niz kineskih brijestova. Vjetar je izvodio svoju tihu igru
s liem. Dick je ugasio farove i usporio, zaustavio se sve dok mu se oi nisu privikle na
mjeseinom obasjanu no. Onda je automobil krenuo naprijed.
Holocomb se nalazi dvanaest milja istono od granice vremenske zone, a to je
izazivalo gunanje mnogih, jer je ta injenica znaila da je nebo u sedam sati izjutra, a zimi
u osam ili jo kasnije, bilo mrano, a zvijezde, ako ih je bilo, jo su sjale, kao to je bio sluaj
kad su dvojica sinova Vica Irsika stigli u nedjelju ujutro na svoj uobiajeni zadatak. Ali oko
devet sati kad su djeaci zavrili posao , a za to vrijeme nisu zapazili nita udno , sunce se
diglo i otkrilo jo jedan savreni dan za lov na fazane. Naputajui imanje, mahnuli su
automobilu koji im je dolazio u susret, a djevojka im je takoer odgovorila mahanjem. To
je bila razredna kolegica Nancy Clutter, a i njezino je ime bilo Nancy, Nancy Ewalt. Bila je
jedino dijete ovjeka koji je upravljao automobilom, g. Clarencea Ewalta, sredovjenog
farmera koji se bavio uzgajanjem eerne repe. G. Ewalt nije bio revan crkveni mi, a isto
tako ni njegova ena, ali svake bi nedjelje svoju ker dovezao do farme River Valley da se
pridrui Clutterovoj obitelji pri odlasku u metodistiku crkvu u Garden Cityju. Tako bi
utedio,dva putovanja u grad. Obiavao je priekati dok ne vidi da mu je ki ula u kuu.
Djevojka, koja je posveivala mnogo panje oblaenju i imala figuru filmske zvijezde,
nosila je naoale i hodala je plaho kao na vrcima prstiju, prela je preko travnjaka i
pritisnula je dugme zvonca na ulaznim vratima. Kua je imala etiri ulaza, kad ni nakon
kucanja nitko nije odgovorio na tom ulazu, ona se zaputila prema iduem , prema vratima
kancelarije g. Cluttera. Ovdje su vrata bila djelomino otvorena, ona ih jo malice
odkrine , dovoljno da vidi da je kancelarija zamraena, smatrala je da se Clutterovima ne
bi svialo da je jednostavno uglavinjala unutra. Kucala je i zvonila i naposljetku se uputila
prema stranjem dijelu kue. Tu je bila garaa i ona zapazi da su u njoj oba automobila,
dvije limuzine chevrolet. To znai da oni moraju bid kod kue. Meutim, poto nije dobila
odgovora ni na treim vratima, koja su vodila u pomone prostorije, ni na etvrtim, dakle
na kuhinjskim vratima, vratila se ocu i kazala mu:
Moda jo spavaju.
Ali to je nemogue. Zar moe i pomisliti da e g. Clutter propustiti odlazak u
crkvu? I to zbog spavanja?
Onda hajdmo dalje. Odvezimo se do Uiteljske kue. Susan bi morala znati to se
dogodilo.
Uiteljska kua, koja se nalazi nasuprot zgradi suvremene kole, staro je, zaputeno i
nelijepo zdanje. Vie od dvadesetak prostorija preinaeno je i podijeljeno u jeftine stanove
za one lanove nastavnikog zbora koji nisu mogli pronai ili nisu sebi mogli priutiti bolje
stanove. Pa ipak, Susan Kidwell i njezina majka uspjele su u svom stanu stvoriti veoma
ugodnu atmosferu, njihov stan sastojao se od tri sobe u prizemlju. Veoma mala soba za
dnevni boravak bila je upravo krcata, osim stolica i naslonjaa, bili su u njoj klavir, orgulje,
cijeli vrt procvjetaJog cvijea u posudama, a gotovo uvijek u toj su sobi bili i nasrtljivi psi i
pospana maketina. Ovog nedjeljnog jutra Susan je naslonjena na prozor svoje sobe

promatrala ulicu. Ona je visoka, bezvoljna mlada ena, blijeda i ovalna lica i divnih
svijedoplavosivih oiju, ruke su joj izvanredne , dugih prstiju, elastine, nervozno
elegantne. Obukla se za crkvu i oekivala je da svakog trenutka ugleda Clutterov chevrolet,
jer je i ona ila na misu s Clutterovom obitelji. Umjesto njih pojavili su se Ewaltovi i
ispriali svoju udnu priu.
Ali Susan nije imala objanjenja, kao ni njezina majka, koja je dodala:
Da je plan izmijenjen, naravno, uvjerena sam da bi oni telefonirali. Susan, zato ih
ne nazove? Moglo bi biti da spavaju, pretpostavljam.
I ja tako mislim, dodala je Susan, kako je izjavila kasnije.
Nazvala sam njihov broj i pustila da telefon zvoni , barem sam imala dojam da
zvoni , oh, minutu ili neto vie. Nitko nije odgovorio pa je g. Ewalt predloio da odemo
tamo i da ih pokuamo probuditi . Ali kad smo doli tamo, ja to nisam htjela uiniti. Ui u
kuu. Bila sam preplaena, a ne znam zato, jer taj osjeaj nikad nisam imala , dakle, nikad
nisam osjeala neto slino. Ali sunce je bilo ve pripeklo, sve je izgledalo sunano i mirno.
I tada sam ustanovila da se tamo nalaze oba automobila, ak i Kenyonov stari kamioni za
kojote. G. Ewalt imao je na sebi radno odijelo, isto tako i blato na visokim cipelama,
smatrao je da nije dovoljno pristojno obuen da bi posjetio Clutterove. Naroito zato to ih
nikad nije posjetio. Nije bio u kui, to mislim. Najzad je Nancy rekla da e poi sa mnom.
Krenusmo oko kue do kuhinjskih vrata i, razumije se, vrata nisu bila zakljuana, jedina
osoba koja je tamo ikad zakljuavala vrata bila je gospoda Helm , obitelj to nije radila. Uli
smo i odmah sam vidjela da Clutterovi nisu dorukovali, nije bilo posuda, nita nije bilo na
tednjaku. Tada sam primijetila neto smijeno, Nancyn novanik. Leao je na podu, kao
da je otvoren. Ili smo dalje kroz sobu za dnevni boravak i zaustavili smo se na dnu stuba.
Nancyna soba je odmah na vrhu stubita. Zvala sam je i krenula stubama, a Nancy Ewalt je
ila za mnom. Zvuk naih koraka plaio me je vie nego ita, jer je bio tako glasan, a sve
drugo je bilo tiho. Nancyna vrata su bila otvorena. Zavjese nisu bile navuene, a soba je
bila obasjana sunevom svjetlou. Ne sjeam se da sam kriknula. Nancy Ewalt kae da
jesam , da sam kriala i kriala. Samo se sjeam da je Nancyn medvjedi buljio u mene. I
Nancy. I tranje...
U meuvremenu je g. Ewaltu palo na pamet da moda nije smio dopustiti
djevojkama da same uu u kuu. Izlazio je iz auta u namjeri da poe za njima, kad je uo
krikove, ali prije no to je stigao do kue djevojke su trale prema njemu. Njegova ki je
vikala:
Ona je mrtva, i bacila se u njegov naruaj. Istina je, tatice! Nancy je mrtva!
Susan se okrenula prema njoj.
Ne, nije. I nemoj to govoriti. Nemoj se usuditi. Samo je krvarila iz nosa. To je nju
esto spopadalo, to strano krvarenje iz nosa, i to je sve.
Ali previe je krvi. Krv je i na zidovima. Ti nisi dobro ni pogledala.
Nisam znao to da mislim, izjavio je na svjedoenju g. Ewalt. Mislio sam da je
dijete moda bilo povrijeeno, bolesno. Smatrao sam da kao prvo moram pozvati

ambulantno vozilo. Gospoica Kidwell , Susan , ona mi je rekla da je telefon u kuhinji.

Naao sam ga, ba tamo gdje je rekla. Ali slualica nije bila na aparatu, a kad sam je uzeo,
ustanovio sam da je prekinuta linija.

Larry Hendricks, uitelj engleskog, star dvadeset i sedam godina, ivio je na

najviem katu Uiteljske kue. Bavio se milju da pie, ali njegov stan nije bio idealno
mjesto za budueg autora. Bio je manji od stana gospoe Kidwell, a osim toga, ivio je u
njemu sa enom, s troje ivahne djece i s televizorom koji je stalno bio ukopan. ( To je
jedini nain da umirimo djecu.) Premda mu jo nita nije bilo objavljeno, mlai
Hendricks, bivi mornar iz Oklahome koji pui lulu, ima brk i neukroenu crnu kosu, on je ,
barem po izgledu, zapravo nevjerojatno podsjeao na mladenake fotografije pisca kojemu
se najvie divio, Ernesta Hemingwaya. Da bi nekako nadokrpao svoju uiteljsku plau, bio
je i voza kolskog autobusa.
Ponekad provezem ezdeset milja dnevno, rekao je jednom znancu. To mi ne
ostavlja mnogo vremena za pisanje. Osim nedjeljom. A sada, ta nedjelja, petnaesti
studenoga, sjedio sam ovdje u stanu i listao po papirima. Veinu svojih ideja za prie
dobivam iz novina, znate? Dakle, televizor je radio i djeca su bila prilino iva, ali ak i tada
mogao sam uti glasove. Odozdo. Iz stana gospoe Kidwell. Ali smatrao sam da se to mene
ne tie, jer sam ja ovdje novi , stigao sam u Holcomb kad je poela kolska godina. Ali tada
Shirley , ona je vjeala neku odjeu, moja ena, Shirley, uleti u sobu i kae mi: Dragi, bolje
je da ode dolje. Svi su histerini. Dvije djevojke , one, one su zaista bile histerine. Susan
to nikad nije mogla zaboraviti. I nee, ako mene pitate. I jadna gospoa Kidwell. Njezino
zdravlje nije naroito dobro, da samo spomenem da je prilino nervozna. Ona je
ponavljala, ali tek kasnije sam shvatio to je zapravo govorila, ona je govorila: Oh, Bonnie,
Bonnie, to se dogodilo? Bila si tako sretna, kazala si mi da je sve prolo, rekla si da vie
nee biti bolesna. Rijei tog sadraja. ak g. Ewalt, i on je bio uzbuen, i to zaista jako. On
je telefonom razgovarao sa erifovom kancelarijom , sa erifom Garden Cityja , i govorio
mu je da u Clutterovoj kui neto opasno nije u redu. erif je obeao da e odmah doi, a g.
Ewalt je rekao u redu, da e ga on doekati na autoputu. Shirley je sila dolje da sjedne sa
enama, da ih pokua umiriti, ako je to itko mogao. A ja sam krenuo s g. Ewaltom, odvezao
sam se s njim na autoput ekajui erifa Robinsona. U toku vonje ispriao mi je to se
dogodilo. Kad je doao do toga da je naao prerezane telefonske ice, ba u tom trenutku
sam pomislio, uh , uh, i zakljuio sam da e biti bolje da dobro otvorim oi. Da zapamtim
svaki detalj. U sluaju da me pozovu da svjedoim na sudu. ''
Doao je erif, bilo je devet sati i trideset pet minuta, pogledao sam na sat. G. Ewalt
mu je rukom dao znak da slijedi na auto i mi se odvezosmo do Clutterovih. Nikad tamo
ranije nisam bio, jedino sam vidio iz daljine. Obitelj sam, naravno, poznavao. Kenyon je bio
moj uenik engleskog druge godine, a ja sam reirao komad Tom Sawyer u kome je igrala
Nancy. Ali oni su bili tako izvanredna i skromna djeca za koju ne biste mogli znati da su
bogati ili da ive u tako velikoj kui, a stabla, travnjak, sve je tako paeno, svemu je
posveivana velika briga. Kad smo tamo stigli i kad je erif uo priu g. Ewalta, nazvao je
radijem svoju kancelariju i rekao im da poalju pojaanja i ambulantno vozilo. Rekao je:
Dogodila se neka nesrea. Zatim uosmo u kuu, nas trojica. Proli smo kroz kuhinju i
ugledali na podu enski novanik i telefon kojemu su bile prerezane ice. erif je nosio

revolver na bedru i kad smo krenuli stepenicama, prema Nancynoj sobi, primijetio sam da
dri ruku na revolveru spreman da ga potegne. ''
Dakle, bilo je to strano. Ta divna djevojka, ali vi je ne biste uope prepoznali.
Ustrijeljena je bila u potiljak, a revolver je moda bio svega nekoliko centimetara od glave.
Leala je postrance, s licem prema zidu, a zid je bio prekriven krvlju. Krevetne plahte bile
su joj navuene na lea. erif Robinson ih je vratio na mjesto i ugledali smo da je imala na
sebi odjeu za kupaonicu, pidamu, arape i papue, kao da jo nije otila na poinak, bez
obzira kada se to dogodilo. Ruke su joj bile svezane odostraga, a i glenjevi na nogama
bijahu joj povezani onim konopcem koji obino dri rolete na prozorima. erif zapita: Je li
ovo Nancy Clutter?On nije ranije vidio to dijete. A ja sam odgovorio: Da. Da, to je Nancy. ''
Vratismo se u hodnik i pogledasmo oko sebe. Sva druga vrata bila su zatvorena.
Jedna smo otvorili, i to je bila kupaonica. Neto u njoj nije bilo u redu. Uinilo mi se da je to
zbog stolice, stolice koja spada u sobu za dnevni boravak i kojoj tu upadljivo nije bilo
mjesto. Idua vrata, svi smo se sloili da to mora biti Kenyonova soba. Svuda po sobi bile
su razbacane tipine stvari jednog djeaka. A ja sam prepoznao Kenyonove naoale,
ugledao sam ih na polici za knjige pored kreveta. Ali krevet je bio prazan, iako je izgledalo
kao da je u njemu netko spavao. Otili smo do kraja hodnika, tamo su posljednja vrata, i
tamo, na krevetu, tamo smo pronali gospou Clutter. I ona je bila svezana. Ali drugaije, s
rukama ispred sebe, tako da je izgledala kao da moli , a u jednoj ruci drala je, grevito je
drala maramicu, ili je to bila papirna maramica? Konopac oko zglobova na ruci nastavljao
se sve do gleanja, koji su takoer bili svezani, a zatim se nastavljao do dna kreveta gdje je
bio svezan za nogu , vrlo kompliciran, veoma vjet posao. Pomislite koliko im je vremena
za to trebalo! A ona je tamo leala, tako preplaena da je vjerojatno sila s uma. Da, na sebi
je imala i neto nakita, dva prstena, to je bio jedan od razloga zato sam razbojnitvo
odbijao kao motiv, a bila je obuena u bijelu spavaicu i bijele arape. Usta su joj bila
zalijepljena ljepljivom trakom, a ustrijeljena je sa strane glave, tako da je eksplozija , snaga
metka , odlijepila traku s usta. Oi su joj bile otvorene. irom otvorene. Kao da jo gleda
ubojicu. Jer ona je zacijelo promatrala ubojicu kako to ini , kako cilja u nju s revolverom.
Nitko nije nita rekao. Previe smo bili osupnuti. Sjeam se da se erif ogledavao i traio
nastojei da pronae ahuru. Ali tko je god to bio, svakako je bio suvie prepreden i
hladnokrvan da bi iza sebe ostavio kakve tragove. ''
Prirodno je da smo se pitali gdje je g. Clutter? I Kenyon? erif je rekao: Pokuajmo
ih pronai dolje. Prva prostorija u koju smo uli bila je vlasnikova spavaa soba ,
prostorija u kojoj je spavao g. Clutter. S kreveta su bili navueni prekrivai, a prema nozi
kreveta leao je novanik iz koga je izmiljela sva sila posjetnica, kao da je netko njukao
kroz njih traei neto posebno , neku ceduljicu, jedan I. O. U.* tko zna to? injenica da u
novarki nije bilo novca nije morala znaiti nita. To je bila novarka gospodina Cluttera, a
on nikad nije nosio novac. To sam znao ak i ja, a ja sam u Holcombu neto vie od dva
mjeseca. Znao sam i to da ni g. Clutter ni Kenyon nisu bez naoala mogli nita vidjeti. A na
stolu su se nalazile naoale g. Cluttera. Dakle, zakljuio sam, gdje se god nalazili, ne nalaze
se na uobiajenom mjestu, a isto tako gdje se god nalazili, g. Clutter, odnosno on i njegov
sin, tamo zacijelo nisu po vlastitu pristanku. Sve smo na brzinu pogledali i sve je bilo kao
to je i trebalo da bude, ni znaka borbe, nita nije bilo u neredu. Osim, u kancelariji, u kojoj
je telefonska slualica bila dignuta s ralji, a ice su bile prerezane kao i u kuhinji. erif

Robinson pronaao je u ostavi neke pitolje i pomirisao ih da utvrdi je li iz njih nedavno

pucano. Rekao je da nije. I, nikad nisam vidio tako zapanjena i iznenaena ovjeka , dodao
je: Gdje do avola moe biti Herb? Otprilike tada zausmo korake. Bili su to koraci uza
stube iz podrumske prostorije. Tko je to? zapitao je erif i drao se kao da je spreman
zapucati. A glas je odgovorio: To sam ja. Wendle. Ispalo je da je to Wendle Meier, poderif.
Izgledalo je kao da je uao u kuu i nije nas vidio pa je otiao istraivati u podrum. erif mu
je rekao, a to je bilo ispunjeno jadom: Wendle, ja ne znam to da mislim. Gore su dva
mrtvaca. Dakle, rekao je Wendle, dolje je jo jedan mrtvac. Poli smo za njim u podrum.
Ili u prostoriju za zabavu, drim da je tako zovu. Nije bilo mrano , u njoj su bili prozori
koji su putali mnogo svjetla. Kenyon je bio u kutu, leao je na kauu. Usta su mu bila
oblijepljena ljepljivom trakom, ruke i noge bile su mu svezane, kao i majci, isti sloeni
proces s konopcem koji je iao od ruku do nogu i onda je bio svezan za nogu kaua.
Nekako me on najvie progoni, mislim na Kenyona. Drim da je to zato to je njega bilo
najlake prepoznati, on je izgledao poput sebe, premda je bio ustrijeljen ravno u lice,
direktno u glavu. Imao je na sebi majicu i traperice, a bio je bos , kao da se obukao na
brzinu i stavio na sebe prve stvari kojih se domogao. Glava mu je bila naslonjena na
nekoliko jastuka kao da su ih sloili ispod njega da bi iz njega nainili pogodniji cilj. ''
* Kratica od Ioweyu, priznanica kojom se priznaje dug s oznaenjem dune svote. (Prim, prev.)

Tada je erif rekao: Kamo ovo vodi? Mislio je na druga vrata u podrumu. erif je
poao prvi, ali unutra nisi mogao vidjeti ni prst pred nosom sve dok g. Ewalt nije pronaao
prekida. To je bila prostorija s ureajima za grijanje i bila je veoma topla. Ovdje ljudi
jednostavno instaliraju plinsku pe i napumpaju plin koji namiriu negdje u tlu. Ne stoji ih
ni marjaa , zbog toga je u svim kuama pretopio. Dakle, bacio sam pogled na g. Cluttera i
priznajem da mi je bilo teko opet ga pogledati. Znao sam da toliko krvi ne bih ugledao da
je bilo u pitanju samo vatreno oruje. A nisam se varao. On je bio ustrijeljen, u redu, isto
kao Kenyon, revolverom koji se nalazio tono ispred njegova lica. Ali vjerojatno je on bio
mrtav prije nego je nastrijeljen. Ili je umirao. Jer mu je i vrat bio prerezan. Na sebi je imao
samo prugastu pidamu, nita vie. Usta su mu bila zalijepljena, a ljepljiva traka bila je
oblijepljena oko cijele glave. Noge su mu bile vrsto svezane jedna uz drugu, ali ne i ruke ,
ili je on, tko zna, moda uspio, sam bog zna kako, moda u bijesu ili od boli, raskinuti
konopac kojim su mu bile svezane ruke. Bio je ispruen ispred pei. Na velikoj kartonskoj
kutiji koja je izgledala kao da je tamo specijalno postavljena. Kutija za madrace. erif je
kazao: Pogledaj ovamo, Wendle. Pokazivao je na krvavi otisak stopala. Na kutiji za
madrace. Otisak polovine ona s krugovima, dvije rupe u sreditu, kao da je par oiju. A
zatim je jedan od nas, g. Ewalt? Ne sjeam se, pokazao na neto drugo. Tu stvar
jednostavno ne mogu izbrisati iz sjeanja. Iznad glave bila je cijev za odvod pare, a zauzlan
za nju, visei s nje, nalazio se komad konopca, isti onaj koji je upotrijebio ubojica. Oevidno
je da je g. Clutter tu bio zavezan, objeen za ruke, a zatim je konopac prerezan. Ali zato?
Zbog muenja? Drim da to neemo nikad saznati. Nikad saznati tko je to uinio, ili zato,
ili to se te noi zbivalo u toj kui. ''
'' Nakon nekog vremena kua se poela puniti. Stiglo je bolniko vozilo, nadleni
sudac istraitelj, metodistiki sveenik, policijski fotograf, dravna policija, ljudi s radija i
iz novina. Oh, cijelo mnotvo. Veina njih pozvana je iz crkve pa su se ponaali kao da su
jo tamo. Vrlo tiho. aptavo. Kao da nitko nije mogao vjerovati u to to se dogodilo.

Dravni policajac me zapitao jesam li tu slubeno, a ako nisam da je bolje da odem. Vani,
na tratini, vidio sam erifova zamjenika kako razgovara s nekim ovjekom , Alfredom
Stoeckleinom, radnikom. ini se da je Stoecklein ivio niti stotinu metara od Clutterove
kue, a izmeu jedne i druge kue bila je samo staja. Ali on je govorio da nije uo nikakav
zvuk. Rekao je: Ja nita o tome nisam znao sve do prije pet minuta, kad je dotralo moje
dijete i kazalo nam da je ovdje erif. Moja supruga i ja, mi nismo ni dva sata spavali prole
noi, cijelo, smo vrijeme ustajali i lijegali, jer nam je bolesno malo dijete. Ali neto smo uli
oko deset i trideset, etvrt do jedanaest, uo sam odlazak automobila i rekao sam svojoj
eni:' Odlazi Bob Rupp.' Krenuo sam kui i po putu, otprilike na pola puta koji vodi do
kue, ugledao sam Kenyonova starog kotskog ovara, i taj je pas bio preplaen. Stajao je
tamo s podvijenim repom, nije ni lajao niti se micao. A vidjevi tog psa, nekako su mi se
opet vratili osjeaji. Bio sam suvie udaren po glavi, suvie grubo zapanjen i preneraen, a
da bih osjetio svu ozbiljnost te situacije. Patnja. Pas. Oni su mrtvi. Cijela obitelj. Simpatini
i dragi ljudi, ljudi koje ja poznajem, ubijeni. Na silu sam to morao povjerovati, jer je to
doista bila istina.

Svakih dvadeset etiri sata kroz Holcomb projuri, ne zaustavljajui se, osam
putnikih vlakova. Od tih vlakova dva primaju i izruuju potu, a to je operacija koja, kao
to za to odgovorna osoba grozniavo objanjava, ima svojih zamrenih strana. Da,
gospodine, morate se dobro drati na prstima. Ti vlakovi prolaze ovuda, a ponekad jure i
stotinu milja na sat. Samo pritisak zraka, pa da, dovoljan je da vas baci na do. A kad iz
vlaka ponu letjeti vree s potom , neka se uva tko moe! To je isto kao da u trenu elite
zauzdati cijeli nogometni tim: Bam! Bam! Bam! Nije da se ja alim, molim vas. To je
poten posao, vladin posao, i odrava me mladim. Holcombska potarica je gospoda Sadie
Truitt, ili Majka Truitt, kako je nazivaju stanovnici Holcomba. Izgleda mlae nego to ima
godina, a ima ih sedamdeset pet. To je punana i po svakom vremenu oeliena udovica
koja nosi marame poput babuke i kaubojske izme. (Najugodnija stvar koju moete
staviti na noge, meka kao gnjurevo paperje.)Majka Truitt je najstariji stanovnik
Holcomba koji se u njemu rodio. Bilo je vrijeme kad ovdje nije bio nitko tko mi nije bio
rod. Ti dani, boe moj, tih dana smo ovo mjesto zvali Sherlock. Tada se pojavio ovaj
stranac. Po imenu Holcomb. Uzgajao je svinje, eto to je radio. Zaradio je grdnih para i
odluio je da se grad nazove po njegovu imenu. A im je tako ispalo, to je onda uinio?
Prodao je sve. Otiao je u Kaliforniju. Mi ne. Ja sam ovdje roena, moja su djeca ovdje
roena. I! Evo nas! Mi! Tu smo! Jedno od njezine djece je gospoa Myrtle Clare, mjesna
potarica. Samo, nemojte pomisliti da sam ja tako dobila ovu dravnu slubu. Myrt ak to
nije ni htjela. Ali to je posao za koji se treba natjecati. Dobiva ga onaj koji najmanje zatrai.
A ja sam takva , traila sam tako malo da bi i gusjenica mogla propuzati preko moje
ponude. Ha , Ha! To svakako zanima djeake. Veina djeaka bi voljela biti potanski kurir,
da gospodine. Ali ne znam kako bi im se to dopalo kad snijeg izraste poput Prima Carnere,
a vjetar tako pue da sve pomodri, i ba tada ponu jedriti te vree , Uuuh! Bam!
U zanimanju Majke Truitt nedjelja je radni dan poput drugih. Petnaestog studenoga
dok je ekala na vlak u deset i trideset i dva u smjeru zapada, iznenadila se zapazivi dva
ambulantna vozila kako prelaze eljeznike ine i skreu prema Clutterovu imanju. To ju je

povuklo da uini ono to nikad prije nije uinila, da napusti svoje dunosti. Neka pota
padne gdje joj drago, ali ovo su vijesti koje Myrt mora odmah uti.
Stanovnici Holcomba govore o potanskoj zgradi kao o federalnoj zgradi, to je
prilino pretenciozan naziv za tu pranjavu i siromanu ropotarnicu. Strop proputa,
daske na podovima isto tako, potanski sanduii ne mogu biti zatvoreni, arulje su
razbijene, sat se zaustavio. Da, to je zaista sramota, slae, se otrousta, prilino
originalna i sasvim samosvjesna dama koja predsjedava svem tom smeu. Ali marke su u
redu, zar ne? Uostalom, to me briga? Tamo gdje je moj dio, tamo je zaista ugodno. Imam
svoju stolicu za ljuljanje i krasan tednjak na drva, ajnik i mnogo zanimljivog tiva.
Gospoa Clare je poznata linost u okrugu Finney. Njezina slava ne potjee od
njezina dananjeg zanimanja, ve od ranijeg , bila je domaica u plesnom lokalu, to se ne
bi moglo zakljuiti prema njezinu izgledu. Ona je golema, nosi hlae, vunene koulje,
kaubojske izme, kose boje umbira, paprena temperamenta i ena neobjavljenih godina
( To je za mene da ih znadem, a za vas da pogaate), ali brzo objavljivanih miljenja,
veina kojih je izreena glasom koji ima i zvuk i dubinu gavranova graktanja. Do 1955. ona
i njezin pokojni mu bili su vlasnici holcombkog Plesnog paviljona, lokala koji je zbog
svoje rijetkosti na ovom podruju privlaio i stotinu milja udaljenu klijentelu koja je brzo
pila i smijeno plesala, a ije je ponaanje tu i tamo privlailo erifov interes. Mi smo
imali i gadnih trenutaka, to je tono, kae gospoa Clare sjeajui se. Neki od tih
krivonogih seoskih momaka, dade im malo pia a oni su odmah poput Indijanaca , ele
skalp svih prisutnih. Naravno, mi smo prodavali samo mjeavinu, a nikada jaku robu. Ne
bismo ni onda da je to bilo legalno. Moj mu, Homer Clare, on to nije htio, a niti ja. Jednog
dana je Homer Clare, umro je prije sedam mjeseci i dvanaest dana na dananji dan nakon
petosatne operacije u Oregonu, rekao meni: Myrt, cijeli smo ivot proivjeli u paklu, a
sada emo umrijeti u raju. Sutradan zatvorili smo plesnu dvoranu. Nikad to nisam poalila.
Oh, u poetku mi je smetalo to vie nisam nona sova , melodije, veselost. Ali sada, kad je
Homer otiao, ja sam zadovoljna svojim poslom ovdje u federalnoj zgradi. Sjednite malo.
Popijte alicu kave.
U stvari, tog nedjeljnog jutra je gospoa Clare ba toila kavu koju je upravo
pripremila, kad se vratila Majka Tiruitt.
Myrt! kazala je i vie nije mogla nita rei dok joj se nije vratio dah. Myrt, dva
ambulantna vozila otila su Clutterovima. Kerka je zapita:
Gdje je deset i trideset dva?
Ambulantna vozila. Otila su Clutterovima.
U redu, pa to onda? Samo je Bonnie u pitanju. Opet ju je zahvatilo jedno od
njezinih stanja. Gdje je deset i trideset dva?
Majka Truitt se predala, kao i obino, Myrt je znala odgovor, uvijek je imala
posljednju rije. No, tad joj padne na pamet druga misao.
Ali Myrt, ako je samo Bonnie u pitanju, zato su odjurila dva ambulantna vozila?

To je bilo mudro pitanje, morala je priznati gospoa Clare, veliki potovatelj logike,
ali njezin sasvim udan interpretator. Rekla je da e telefonirati gospoi Helm.
Mabel e znati, dodala je.
Razgovor s gospoom Helm trajao je nekoliko minuta, ali Majka Truitt je bila na
stranim iglama, jer nita nije ula osim neprevodivih jednoslonih odgovora njezine
kerke. to je jo gore, kad je ki spustila slualicu, nije utaila stranu znatielju starice,
umjesto toga mirno je pila kavu, sjela je za svoj stol i poela udarati igove na hrpu pisama.
Myrt, zavapi Majka Truitt. Za ime boje. to je Mabel kazala?
Nisam iznenaena, odgovorila je Clare. Kad pomislim kako je Herb Clutter cijeli
svoj ivot proveo u urbi, kako bi dojurio ovamo da preuzme svoju potu, a nikad ne bi
imao vremena da se zaustavi barem na trenutak da kae dobro-jutro-i-hvala-vam-vipseto-jedno, nego bi suludo jurio kao pile kojemu je upravo odsjeena glava, upisivao se u
klubove, upravljao svaim, dobivao poslove kojima su moda teili i drugi ljudi. A sad gle ,
sve je s njim gotovo. Dakle, vie nee juriti.
Zato, Myrt? Zato nee?
Gospoa Clare je povisila glas.
ZATO TO JE MRTAV. A i Bonnie. I Nancy. I djeak. Netko ih je postrijeljao.
Myrt , nemoj tako neto govoriti. Tko ih je ubio?
Ne prekidajui igosanje pisama, gospoa Clare je odgovorila:
ovjek iz aviona. Onaj koga je Herb tuio, jer se sruio u njegov vonjak. Ako nije
on, moda si ti. Ili netko preko puta ulice. Svi susjedi su zmije egrtue. Lukave lije koje
ude za trenutkom kad e ti zatvoriti vrata pred nosom. Tako je u cijelom svijetu. Tebi je to
poznato.
Nije mi poznato, kazala je Majka Truitt stavivi ruke na ui. Meni tako neto nije
poznato.
Lukave lije.
Bojim se, Myrt.
ega? Kad ti vrijeme doe doe. A suze te nee spasiti.
Primijetila je da joj je majka zasuzila.
Kad je Homer umro, ja sam istresla sav strah koji je bio u meni, a isto tako i svu bol.
Ako ovuda netko vrluda s namjerom da mi preree vrat, ja mu elim svaku sreu. U emu
je razlika? U vjenosti sve je isto. Sjeti se ovih rijei:' Ako jedna ptica prenese svako zrno
pijeska, zrno po zrno, preko oceana, kad prenese sva zrna na drugu stranu, to e biti samo
poetak vjenosti' Dakle, obrii nos.

Mrana vijest objavljena s crkvenih propovjedaonica, priopena preko telefona,

objavljena preko radiostanice KIUL Garden Cityja ( Tragedija, nevjerojatna i tako strana
da ju je nemogue rijeima opisati, pogodila je etiri lana obitelji Herba Cluttera ili kasno
u subotu uveer ili rano jutros. Smrt, brutalna i bez oevidnog motiva...), izazvala je u
prosjenih osoba reagiranje koje je bilo blie osjeajima Majke Truitt nego gaspoe Clare:
zaprepatenje koje se pretapalo u nevjericu, osjeaj plitkog uasa koji su brzo produbili
ledeni izvori osobnog straha.
Hartmanova kafeterija, koja ima etiri grubo izraena stola i tipinu tezgu za snack
obroke, mogla je primiti samo mali dio onih osoba, uglavnom mukaraca, koje su
preplaeno prepriavale taj dogaaj, a htjele su ba tu izmijeniti svoje misli. Vlasnica,
gospoa Bess Hartman, prilino mrava i ne glupa ena sivozlaane podiane kose
svijetlih autoritativnih zelenih oiju, roakinja je potarice Clare, u izraavanju svojih
miljenja jednako otvorena kao i ona, ako ne jo iskrenija. Neki ljudi kau da sam ja
ogrezla stara ptiurina, ali ta stvar s Clutterovima bez sumnje me razbjesnila, kasnije je
kazala prijateljici. Zamisli da netko moe izvesti tako neto. im sam neto naula, kad su
svi dojurili ovamo i poeli divlje nagaati, ja sam odmah pomislila na Bonnie. Naravno da
je to bilo smijeno, ali mi tada jo nismo znali injenice, a veina ljudi je to brzo
protumaila njezinim opinjenostima. Sada ne znamo to da mislimo. To mora da je
ubojstvo iz mrnje. To je vjerojatno uinio netko tko je cijelu kuu poznavao kao svoj dep.
Ali tko je mrzio Clutterove? Nikada nisam ula ni rije izgovorenu protiv njih, bili su
najomiljenija obitelj, pa ako se tako neto njima dogodilo, pitam te tko je onda siguran?
Jedan starac koji je ovdje sjedio te nedjelje upro je prstom u pravu stvar, objasnio je zato
nitko ne moe spavati, rekao je: Mi smo ovdje okrueni samo prijateljima. Nema nikoga
drugoga. Zapravo, to je najgora stvar u ovom zloinu. Kako je strano kad susjed ne moe
zagledati u oi susjeda a da ga ne nagriza sumnja! Da, strano je ivjeti s tim uvjerenjem,
ali ako ikad utvrde tko je to uinio, to e biti vee iznenaenje nego izvrena ubojstva.
Gospoa Boba Johnsona, supruga agenta Newyorkog ivotnog osiguranja, bila je
izvrsna kuharica, ali nedjeljni ruak koji je pripremila nije bio pojeden, barem dok je bio
topao , jer ba u trenutku kad je njezin mu uronio no u peena fazana, jedan prijatelj ga
je nazvao telefonom.
A to je bila prva vijest, sjea se on gotovo pokajniki, koju sam uo o dogaaju u
Holcombu. Nisam povjerovao. Nisam mogao vjerovati. Gospode, ja sam Clutterov ek imao
ovdje, u svom depu. Komad papira vrijedan osamdeset tisua dolara. Ako je tono ono to
sam uo. Ali mislio sam, to ne moe biti istina, mora da je u pitanju neka greka, takve se
stvari ne dogaaju, ne moe ovjeku u jednom trenutku prodati veliku policu, a u iduem
trenutku on je mrtav. Ubijen. To znai dvostruka isplata tete. Nisam znao to da radim.
Nazvao sam efa naeg ureda u Wichiti. Rekao sam mu da imam ek, ali ga jo nisam
proveo, pa sam ga zamolio za savjet. Dakle, bila je to delikatna situacija. Ispalo je da mi
zakonski nismo duni isplatiti. Ali moralno , to je bila druga stvar. Razumije se da smo
odluili uiniti ono to je moralno.
Dvije osobe koje su bile korisnici tog potena stava, Eveanna Jarchow i njezina sestra
Beverly, jedine nasljednice imanja njihova oca , ve nekoliko sati nakon stranog otkria
bile su na putu u Garden City. Beverly je putovala iz Winfielda, Kansas, gdje je posjetila
svog zarunika, a Eveanna iz svog doma u Mount Carrollu, Illinois. U toku dana redom su

obavjetavani i drugi roaci, meu njima Clutterov otac, njegova dva brata Arthur i
Clarence, njegova sestra gospoa Harry Nelson, svi iz Larneda, Kansas, i druga sestra,
gospoa Elaine Selsor iz Paladea, Florida. Obavijeteni su i roditelji Bonnie Clutter,
gospodin i gospoa Arthur B. Fox koji ive u Pasadeni, Kalifornija, te njezina tri brata ,
Harold iz Visalije, Kalifornija, Howard iz Oregona, Illinois, i Glenn iz Kansas Cityja, Kansas.
Najvei dio osoba koje su se nalazile na Clutterovu popisu za proslavu na Dan zahvalnosti
bio je obavijeten ili telefonski ili brzojavno, i veina se odmah uputila, ali ne na obiteljsko
sijelo oko jelom pretrpana stola, ve na groblju, na zajedniki pokop.
U Uiteljskoj kui je Wilma Kidwell bila prisiljena da se kontrolira kako bi mogla
obuzdavati svoju ker, jer je Susan nateklih oiju i bolesna od povremenih povraanja i
munine insistirala, neutjeno je zahtijevala da mora otii , mora odjuriti , to prije se nai
na tri milje udaljenoj Ruppovoj farmi.
Zar ne shvaa, majko? kazala je. Da to Bobby samo uje? On ju je volio. Oboje
smo je voljeli. Ja moram biti osoba koja e mu to kazati.
Ali Bobby je ve znao. Na putu kui g. Ewalt se zaustavio na Ruppovoj farmi i
savjetovao se sa svojim prijateljem Johnnyjem Ruppom, ocem osmoro djece, meu kojima
je Bobby bio tree dijete. Dvojica mukaraca odoe zajedno do kue u kojoj se samo
spavalo, ta je zgrada bila odijeljena od glavne kue koja je bila suvie malena da bi mogla
primiti pod zajedniki krov svu Ruppovu djecu. Djeaci spavaju u posteljari, a djevojice
kod kue. Pronali su Bobbyja kako sprema svoj krevet. Sasluao je g. Ewalta, nije
postavljao pitanja i zahvalio mu je na posjetu. Kasnije je izaao i stajao je na suncu.
Ruppovo je imanje na proplanku, na uzdignutoj visoravni s koje je mogao vidjeti
ponjevenu i jarku zemlju farme River Valley, to je bila scena koja ga je zaokupljala moda
cijeli sat. Nisu uspijevali oni koji su pokuavali njegovu panju privui na neto drugo.
Zvonilo je zvono za ruak i majka ga je pozvala u kuu, pozivala ga je sve dotle dok joj mu
nije rekao:
Nemoj, ostavi ga samoga.
I Larry, mlai brat, takoer je odbio posluati zvono koje je pozivalo. Kruio je oko
Bobbyja, bespomoan ali eljan da pomogne, ak iako mu je reeno.'odlazi'. Kad je njegov
brat kasnije prestao stajati i kad je krenuo niz cestu i preko polja prema Holcombu, Larry
ga je slijedio.
Hej, Bobby. Sluaj. Ako idemo nekamo, zato ne poemo autom?
Brat mu nije odgovorio. On je iao s ciljem, zapravo je trao, ali Larry ga je bez
tekoa slijedio. Iako mu je bilo samo etrnaest godina, on je bio vii od njih dvojice, irih
prsa i duljih nogu, dok je Bobby bez obzira na svoja atletska priznanja bio srednjeg rasta ,
vrst ali mrav, lijepo graen djeak iskrena i jednostavno zgodnog izgleda.
Hej, Bobby. Sluaj. Nee ti dopustiti da je vidi. Uzalud ide. Bobby se okrenuo
prema njemu i rekao mu:
Vrati se. Hajde kui.

Mlai brat je posustao, a zatim ga je slijedio na odreenoj udaljenosti. Bez obzira na

temperaturu godinjeg doba kad dozrijevaju bundeve, i na neugodnu suhou dana, oba su
se djeaka znojila pribliavajui se barikadi koju su dravni policajci postavili na ulazu u
farmu River Valley. Tu su se okupili mnogi prijatelji Clutterove obitelji i stranci s teritorija
cijelog okruga Finney, ali nikome nije doputeno da proe preko barikade koja je
privremeno podignuta odmah po dolasku brae Rupp kako bi izala etiri bolnika vozila ,
koliko ih je na kraju trebalo za sve rtve , i auto sa erifovim ljudima, s ljudima koji su ve
u tom trenutku spominjali ime Bobbyja Ruppa. Jer, kako e to Bobby saznati prije nego
padne mrak, on je bio njihov glavni osumnjieni.
S prozora salona Susan Kidwell je vidjela prolazak bijele kolone pratei je pogledom
sve dok nije zamakla iza ugla i dok se nije slegla praina neasfaltirane ulice. Jo je gledala u
tom smjeru kad se u tom pravcu pojavio Bobby kojeg je poput sjene pratio njegov visoki
mali brat, Bobbyjeva teturava figura krenula je u njezinom smjeru. Izala je na verandu da
ga doeka. Rekla mu je:
Toliko sam eljela da ti to kaem
Bobby je poeo plakati.
Larry se odvukao do ruba dvorita Uiteljske kue i naslonio se na drvo. Nije se
mogao sjetiti da je Bobbyja ikad vidio kako plae, a to nije htio ni sada, pa je oborio pogled.

Daleko, u gradu Olathe, u hotelskoj sobi u kojoj su sjenila na prozorima priguila

podnevno sunce, Perry je spavao iako je pored njega mrmljao sivi runi radioaparat. Osim
to je skinuo cipele, nita drugo nije svukao sa sebe. On se samo potrbuke bacio na
krevet, kao da je san bio oruje koje ga je udarilo odostraga. Visoke cipele crne boje i sa
srebrnim kopama natapale su se u umivaoniku ispunjenom toplom i neznatno
ruiastom obojenom vodom.
Nekoliko milja sjevernije, u ugodnoj kuhinji skromnog farmera, Dick je objedovao
nedjeljni ruak. Druge osobe za stolom, njegova majka, otac i mlai brat, nisu u njegovu
ponaanju zamijetili nita neobino. Doao je kui u podne, poljubio je majku, spremno je
odgovarao na oeva pitanja to su se odnosila na njegovo navodno nono putovanje do
Fort Scotta, a zatim je sjeo da rua izgledajui kao to je uvijek izgledao. Tri muka lana
obitelji su poslije ruka sjela u salon i promatrala televizijski prijenos koarkake
utakmice. Emisija tek to je zapoela, a otac je iznenaeno zauo Dickovo hrkanje, kao to
je primijetio mlaem sinu, on nije ni u snu pomislio da e doivjeti dan kad e Dick radije
usnuti nego promatrati koarku. Ali, razumije se, on nije znao kako je Dick bio umoran, on
izmeu ostalog nije znao da je njegov uspavani sin u posljednja dvadeset etiri sata
vonjom svladao udaljenost od osam stotina milja.

II
POINITELJI NEPOZNATI

Taj ponedjeljak, esnaesti studenoga 1959., bio je jo jedan divan primjer idealnog
vremena za lov na fazane na visokim itnim ravnicama zapadnog Kansasa, dan izvanredno
ista neba koje je blistalo kao tinjac. Andy Erhart je takve dane prolih godina esto
provodio u lovu na fazane na farmi River Valley, koja je pripadala njegovu dobrom
prijatelju Herbu Clutteru, a kadto bi mu se za tih lovakih ekspedicija pridruila jo
trojica Herbovih najbliih prijatelja, dr. J. E. Dale, veterinar, Carl Myers, vlasnik mljekare, i
Everett Ogburn, poslovni ovjek. Poput Erharta, koji je bio predstojnik Poljoprivredne
eksperimentalne stanice Kansakog dravnog sveuilita, i ostali su bili istaknuti graani
Garden Cityja.
Danas se taj kvartet starih suputnika u lovu jo jednom okupio radi polaska na
uobiajeno putovanje, ali neuobiajena raspoloenja, osim toga bili su naoruani udnom i
nesportskom opremom, metlama i vedrima, etkama i koarom napunjenom krpama i
jakim deterdentima. Na sebi su imali najstariju odjeu. Osjeajui to svojom dunou,
kranskim zadatkom, ti su se ljudi dobrovoljno ponudili da oiste neke od etrnaest
prostorija glavne zgrade farme River Valley, to su bile prostorije u kojima su etiri lana
Clutterove obitelji bili ubijeni, kako je pisalo u slubenim dokumentima o njihovoj smrti,
od nepoznate osobe ili nepoznatih osoba.
Erhart i njegovi partneri vozili su se bez rijei. Jedan je od njih kasnije rekao:
Jednostavno te neto zatvori i uutka. udnovatost situacije. udan osjeaj da
idemo onamo gdje smo uvijek bili divno doekivani.
Sada ih je doekao policajac. Policajac, uvar barikade koju su vlasti podigle na ulazu
u farmu, rukom im je dao znak da voze dalje, i oni su se odvezli jo pola milje po
brijestovima zasjenjenom putu koji je vodio do Clutterove kue. Alfred Stoecklein, jedini
namjetenik koji je stvarno ivio na imanju, ekao je da ih uvede.
Najprije su krenuli u kotlovnicu smjetenu ispod prizemlja, u kojoj je na kartonskoj
kutiji za madrace isprueno leao g. Clutter. Zavrivi tu posao, krenuli su u prostoriju za
igranje u kojoj je Kenyon ustrijeljen i ubijen. Kau, starudija koju je Kenyon spasio i
pokrpao, a Nancy ga prekrila i stavila na nj brdo jastuka s raznim tekstovima, sad je bio
krvlju isprskana ruevina, kao i kartonsku kutiju, i kau e morati spaliti. Kako je ekipa za
ienje prelazila iz prizemlja u spavae sobe na drugom katu gdje su u svojim krevetima
ubijene Nancy i njezina majka, oni su dodavali jo vie stvari za neminovnu vatru, krvlju
natopljenu krevetninu, sag koji se nalazio pored kreveta, medvjedia igraku.
Alfred Stoecklein, koji obino nije bio razgovorljiv ovjek, imao je mnogo toga da
kae dok je donosio vruu vodu ili je na drugi nain sudjelovao u ienju. On je
prieljkivao da rulja prestane zijati i da pokua utuviti zato on i njegova ena, iako ive

jedva stotinjak metara od Clutterove kue, nisu uli ama ba nita , ni najslabaniji odjek
grmljavine revolvera , od strahote koja se zbivala.
erif i svi ti njegovi ljudi bili su ovdje i uzimali su otiske prstiju i grebli as ovdje
as ondje, ali oni su pametni i oni razumiju kako je to bilo. Kako se dogodilo da nismo uli.
Jedna je stvar bio vjetar. Zapadni vjetar, a taj je i bio, nosi zvukove na drugu stranu. Druga
stvar, izmeu ove kue i nae nalazi se veliki hambar za itarice. Taj stari hambar posie
mnogo buke prije nego dopre do nas. A jeste li pomislili na ovo? Onaj koji je to uinio mora
da je znao da mi neemo uti. Inae se ne bi izlagao opasnosti da usred noi etiri puta
ispali iz revolvera! Zaboga, bio bi lud. Naravno, vi ete kazati da je on tako i tako bio lud.
Uiniti tako neto. Ali po mom miljenju onaj tko je to uinio znao je unaprijed sve. On je
znao. A ima jedna stvar koju i ja znam. Ja i moja ena prole smo noi posljednji put spavali
na ovom mjestu. Preselit emo se u kuu pored ceste.
Ljudi su radili od podneva do sumraka. Kad je dolo vrijeme da spale ono to su
skupili, utovarili su to na kamion kojim je upravljao Stoecklein i odvezli su duboko na
sjeverni dio farme, do ravna mjesta punog boje, iako samo jedne boje , svjetlucavo
tamnosmede boje itne strnjike u studenom. Tu su iskrcali kamion i napravili piramidu od
Nancynih jastuka, krevetnine, madraca i kaua iz prostorije za igru, Stoecklein ju je
poprskao kerozinom, a onda je ugao ibicu.
Od prisutnih nitko nije bio blii Clutterovoj obitelji od Andyja Erharta. Ljubazan,
istinski dostojanstven, uenjak s rukama posutim uljevima od rada i s vratom izgorenim
od sunca, on je bio Herbov kolega na Kansakom dravnom sveuilitu. Trideset smo
godina prijateljevali, rekao je nakon tog dogaaja, i za to vrijeme Erhart je vidio svog
prijatelja kako se od slabo plaenog okrunog poljoprivrednog slubenika uzdigao do
jednog od najpoznatijih i najuvaenijih farmera tog kraja. Sve to je Herb imao zasluio je
uz boju pomo. Bio je skroman ali ponosan ovjek, na to je imao puno pravo. Podigao je
krasnu obitelj. Neto je uinio od svog ivota. Ali taj ivot i to je on od njega uinio , kako
se to moglo dogoditi, razmiljao je Erhart promatrajui vatru koja se uhvatila. Kako je
mogue da takvi napori, takve nesumnjive vrline budu preko noi svedeni na ovo , na dim
koji se uzdiui tanjio nestajui na velikom sveunitavajuem nebu?

Kansaki istrani biro bio je organizacija koja pokriva cijelu tu dravu, a sjedite mu
je u Topeki, biro ima devetnaest iskusnih detektiva koji su razasuti po teritoriju te
amerike drave, a na usluge tih ljudi rauna se uvijek kad se ini da je neki sluaj izvan
kompetencije lokalnih vlasti. Predstavnik biroa u Garden Cityju i agent odgovoran za
prilian dio zapadnog Kansasa jest visoki, vitki i simpatini 47godinji Kansaanin etvrte
generacije, zove se Alvin Adams Dewey. Bilo je neizbjeno da Earl Robinson, erif okruga
Finney, zamoli Ala Deweyja da preuzme Clutterov sluaj. I neizbjeno i na mjestu. I sam
erif okruga Finney (od 1947. do 1955.), a prije toga specijalni agent FBIa (izmeu 1940. i
1945. on je sluio u New Orleansu, San Antoniju, Denveru, Miamiju, i u San Franciscu),
Dewey je bio profesionalno kvalificiran da se uhvati ukotac i s tako zamrenim sluajem
kao to su bila oevidno bezrazlona i izvrena bez ikakvih tragova, ubojstva Clutterovih.
Osim toga, kao to je jednom rekao, njegov stav prema tom zloinu znaio je i osobnu
angairanost. U nastavku je rekao da su on i njegova ena stvarno voljeli Herba i

Bonnie, i vidjeli smo ih svake nedjelje u crkvi i uzajamno se posjeivali. Dodao je: Ali i
da nisam poznavao tu obitelj i toliko ih volio, ne bih se osjeao nita drugaije. Jer ja sam
vidio nekih stranih prizora, o tome nema nikakve sumnje. Ali nita tako grozno kao ovo.
Bez obzira na to koliko e to trajati, a moe i do kraja mog ivota, ja u saznati to se
dogodilo u toj kui: i zato i tko je to uinio.
Pri kraju je ukupno osamnaest ljudi u punom radnom vremenu bilo dodijeljeno tom
sluaju, a meu njima su bila trojica najsposobnijih istraitelja FBIa, specijalni agenti
Harold Nye, Roy Church i Clarence Duntz. Kad je u Garden City stigao taj trio, Dewey je bio
zadovoljan zbog okupljanja jakog tima. Sad e biti bolje da netko pripazi, rekao je.
erifova kancelarija je na treem katu sudske zgrade okruga Finney, obinog zdanja od
kamena i betona koje je podignuto u sreditu inae privlanog drveem ispunjenog trga.
Garden City, koji je nekad bio prilino divlji granini grad, sad je sasvim ukroen. Sve u
svemu, erif nema mnogo posla, a njegova kancelarija, tri nepotpuno namjetene sobe,
obino je mirno mjesto koje je veoma popularno meu sudskim besposliarima. Gospoa
Edna Richardson, njegova gostoljubiva tajnica, obino ima pristavljen lonac s kavom, a ima
i dosta vremena za savakavanje sala. Ili je imala dosta vremena sve dok se nije, kako se
poalila, pojavila ova stvar s Clutterovima, donosei sa sobom sve te strance, svu tu
novinsku galamu. Taj sluaj koji je nametnuo najvee i glavne naslove na Istoku do
Chicaga i na Zapadu do Denvera, doista je privukao znatan broj novinara.
U ponedjeljak u podne Dewey je odrao konferenciju za novinare u erifovoj
kancelariji.
Govorit u o injenicama, a ne o teorijama, obavijestio je okupljene novinare.
Dakle, ovdje je velika i vana injenica, stvar koju moramo utuviti, da se ne bavimo
jednim, ve s etiri umorstva. A mi ne znamo koja je od etiri rtve bila glavni cilj.
Prvenstveni cilj. To je mogla biti Nancy ili Kenyon, ili bilo koji od roditelja. Neki ljudi kau,
Nema sumnje da je glavna rtva bio g. Clutter. Jer on je i zaklan, on je bio najvie
zlostavljan. Ali to je teorija, a ne injenica. Pomoglo bi nam da saznamo po kojem su
redoslijedu umirali lanovi obitelji, ali to nam sudski lijenik ne zna kazati, on samo zna da
su ubojstva izvrena negdje izmeu jedanaest sati u subotu uveer i dva sata u nedjelju
ujutro.
Onda je odgovarajui na pitanje rekao da nijedna od ena nije bila seksualno
uznemiravana, a isto tako, koliko nam je poznato, rekao je, nita nije ukradeno iz kue, ali
da on misli da je ista sluajnost to je g. Clutter uzeo policu ivotnog osiguranja na
etrdeset tisua dolara, uz dvostruku isplatu u ovakvom sluaju, svega osam sati prije
svoje smrti. Dewey je bio prilino , prokleto siguran da izmeu te police i zloina nema
nikakve veze, kako bi i moglo biti, kad su jedine osobe koje dobivaju taj novac dvoje
Clutterove preivjele djece, njegove starije kerke gospoa Eveann Jarchow i gospoica
Beverly Clutter? I da, rekao je reporterima, on ima svoje miljenje o tome jesu li ubojstva
izvrile dvije osobe ili jedna, ali drae mu je da to ne otkriva u javnosti.
U stvari, u to vrijeme Dewey nije bio naisto u tom pitanju. On je imao dva
usporedna miljenja , ili, da upotrijebimo njegovu rije, koncepcije , i u rekonstrukciji
zloina razvio je i koncepciju jednog ubojice i koncepciju dvojice ubojica.

U prvom sluaju ubojica bi mogao biti , smatrao je Dewey, prijatelj obitelji, ili barem
ovjek koji je vie nego sluajno poznavao kuu i njezine stanovnike , netko tko je znao da
su vrata rijetko kad zakljuana, da g. Clutter sam spava u spavaoj sobi u prizemlju, da
gospoda Clutter i djeca zauzimaju odijeljene spavae sobe na drugom katu. Ta osoba, kako
je Dewey gledao u mati, pribliila se kui pjeice, vjerojatno oko ponoi. Prozori nisu bili
osvijetljeni, Clutterovi su spavali, a to se tie Teddyja, psa uvara farme, za njega je bilo
nairoko poznato da se boji oruja i pucnjave. Kad bi vidio oruje, on bi se ropski zgrbio,
zacvilio i beumno otpuzao. Uavi u kuu, ubojica je najprije prekinuo telefonske vodove ,
jedan u kancelariji g. Cluttera, drugi u kuhinji, a zatim, kad je prekinuo telefonske ice,
otiao je u Clutterovu spavau sobu i probudio ga. Pod pritiskom posjetitelja s uperenim
pitoljem g. Clutter je bio prisiljen da poslua nareenja, bio je prisiljen da ga prati do
drugog kata, gdje su probudili i ostale lanove obitelji. S konopcem i ljepljivom trakom
koje mu je dao ubojica g. Clutter je svezao i zapuio usta svojoj eni, zatim je svezao svoju
kerku (koja, to je neobjanjivo, nije imala zapuena usta), i onda ih je svezao za krevet.
Nakon toga su otac i sin bili prisiljeni da odu do podruma, a tu je g. Clutter, i dalje pod
direktnom prisilom, morao zapuiti Kenyonova usta i svezati ga za kau u toj prostoriji.
Tek tada je g. Clutter bio odveden u kodovnicu, udaren je po glavi, zapuena su mu usta, a
zatim je bez milosti ubijen. Slobodni da sada ine to im drago ubojice ili ubojica
hladnokrvno su ubijali jednog po jednog lana obitelji, a svaki put su veoma paljivo
skupljali prazne ahure. Kad je ubojica dovrio svoj posao, ugasio je sva svjetla i otiao.
Moda se dogodilo na opisani nain, to je mogue. Ali Dey Dewey je i u to sumnjao:
Da je Herb posumnjao da se njegova obitelj nalazi u opasnosti, u smrtnoj opasnosti,
on bi se borio poput tigra. A Herb nije bio slabani liliputanac, ve jaka ovjeina na
vrhuncu snage. I Kenyon, visok poput oca, jo jai i irih ramena. Teko je shvatiti kako je
jedan ovjek, naoruan ili ne, mogao izai na kraj s obojicom.
Osim toga ima osnove za pretpostavku da je svu etvoricu svezala ista osoba, u sva
etiri sluaja radilo se o istoj vrsti vora, indijanskog polu vora.
Dewey, a isto tako i veina njegovih kolega , vie su bili naklonjeni drugoj hipotezi,
koja je u mnogim bitnim tokama odgovarala prvoj, ali vana razlika bila je u injenici da
ubojica nije bio sam, ve je imao sudionika koji mu je pomagao da svlada obitelj, da im
zapui i zalijepi usta i svee ih. Kao teorija i ova je imala svojih nedostataka. Dewey, na
primjer, teko je mogao shvatiti, kako dvojica ljudi, dvije osobe, mogu postii isti stupanj
divljatva, psihopatskog divljatva koje je nuno da bi se izvrio takav zloin. Evo njegova
daljnjeg objanjenja:
Ako pretpostavimo da je ubojica bio netko tko je poznat obitelji, lan ove zajednice,
ako pretpostavimo da je bio obian ovjek, obian osim to je patio od ljutnje, od bolesne
mrnje prema Clutterovima, ili prema jednom od Clutterovih, gdje je naao partnera
dovoljno ludog da mu pomogne? To nikako ne ide. To nema apsolutno nikakva smisla. Ali
kad sve uzmemo u obzir, nita u ovom sluaju nema smisla.
Nakon konferencije za novinare Dewey se povukao u svoju kancelariju, u prostoriju
koju mu je erif privremeno ustupio. U njoj su bili stol i dvije obine stolice. Stol je sav bio
naikan onim stvarima za koje se Dewey nadao da e jednog dana predstavljati dokazni

materijal na sudu, ljepljiva traka, i mnogo metara konopca koji je odvezan sa rtava a sada
je zapeaen u plastinim omotima (kao klju za rjeenje sluaja ni jedan od tih dokaznih
elemenata nije mnogo obeavao, jer su oba bili proizvodi u opoj prodaji koji se mogu
nabaviti bilo gdje u Sjedinjenim Dravama), fotografije koje je policijski fotograf snimio na
mjestu zloina, dvadeset sjajnih poveanja razbijene lubanje g. Cluttera, unakaenog lica
njegova sina, Nancynih zavezanih ruku, oiju njezine majke koja je i mrtva vrsto gledala u
neku toku, i tako dalje. U navedenim danima Dewey ce mnoge sate provesti u ispitivanju
tih fotografija u nadi da bi odjednom mogao neto zapaziti, u nadi da e se neki znaajan
detalj odjednom sam izraziti: Kao u onim zagonetkama. Kao u onoj koja kae, koliko
ivotinja vidi na ovoj slici? Otprilike i ja se nalazim u slinoj situaciji , moram pronai
skrivene ivotinje. Osjeam da su ovdje, ali jo nikako da ih ugledam. Zapravo valja rei
da je jedna od fotografija, krupni plan g. Cluttera i kutije za madrace na kojoj je leao, ve
pruila dragocjeno iznenaenje, otisci stopala, pranjavi otisci cipela s trokutasto
izrezuckanim donovima.Otisci koji se nisu mogli zapaziti golim okom bili su registrirani na
filmu, u stvari njihovo prisustvo je sjajnom tonou ustanovio i registrirao bljesak
fotografskog flea. Ti otisci zajedno s drugim otiskom stopala koji je pronaen na istoj
kutiji , jasni i krvavi tragovi poluona, maja apa, bili su jedini ozbiljni tragovi, na koje
su istraitelji dosad mogli raunati. Dewey i njegov tim odluili su da postojanje tih dokaza
zadre u tajnosti.
Meu drugim stvarima na Deweyjevu stolu bio je Nancyn dnevnik. Ispoetka je samo
bacio pogled na taj dnevnik i nije se zadravao na tekstu, a sada se bacio na paljivo itanje
zabiljeaka koje je Nancy svakodnevno unosila, zabiljeaka koje su zapoele na dan
njezina trinaestog roendana, a zavrile dva mjeseca prije njezina sedamnaestog
roendana, to su bile nesenzacionalne zabiljeke inteligentnog djeteta koje je oboavalo
ivotinje, koje je voljelo itati, kuhati, ivati, plesti, jahati na konju, popularna, zgodna,
nevina djevojka koja je smatrala da je zadovoljstvo flertovati, ali je ipak smatrala da je
jedina stvarna i istinska ljubav vezuje s Bobbyjem. Dewey je posljednju zabiljeku prvu
proitao. Sastojala se od tri reda napisana sat ili dva prije nego je umrla: Jolene K. me
posjetila i ja sam joj pokazala kako se pravi pita od treanja. Vjebala sam s Roxie. Bobby
bio ovdje, gledali TV. Otiao u jedanaest.
Mladi Rupp, posljednja osoba za koju se zna da je obitelj vidjela ivu, ve je proao
kroz unakrsno ispitivanje i premda je ispriao jasnu i iskrenu verziju o tome kako je s
Clutterovima jednostavno proveo obinu veer, ipak je bio prisiljen i na drugo ispitivanje,
a ovom prilikom bio je izloen i poligrafskom testu. injenica je da policija nije bila voljna
da ga oslobodi svih sumnji. Sam Dewey nije vjerovao da djeak ima neto s tim, ali ipak
istina je da je u toj ranoj fazi istrage Bobby bio jedina osoba kojoj se mogao pripisati neki
motiv, bez obzira kako slabaan. Tu i tamo u dnevniku Nancy je spominjala situaciju koja
bi mogla predstavljati motiv, insistiranje njezina oca da ona i Bobby raskinu, da se
prestanu viati u tolikoj mjeri, njegovo protivljenje izazvano injenicom da su Clutterovi
metodisti, a Ruppovi katolici , okolnost koja je po njegovu miljenju onemoguavala svaku
nadu da bi se jednog dana mladi par mogao vjenati. Ali Deweyja je najvie muila ona
biljeka u dnevniku koja se nije ticala odnosa Clutter Rupp,odnosno metodistikokatolike
zakoljice. Naime, ta se primjedba ticala make, misterioznog ugibanja Nancy najdrae
make Boobsa, koja je, prema zabiljeci zapisanoj dva tjedna prije Nancyne smrti, naena
kako lei u hambaru , bila je rtva, bar kako je ona sumnjala (iako nije rekla zato) , nekog

trovaa: Jadni Boobs. Zakopala sam ga na specijalnom mjestu. itajui to, Dewey je
osjetio da bi to moglo biti veoma vano. Ako je maak otrovan, nije li to bio samo mali,
zlobni preludij ubojstvima? Odluio je da pronae specijalno mjesto gdje je Nancy
zakopala svoje mezime, pa makar to znailo da e morati preorati cijelu farmu River
Valley.
Dok se Dewey bavio dnevnikom, njegovi glavni pomonici agenti Church, Duntz i
Nye niz puta su ukrtali svoje putove prostranstvima farme i cijelog tog kraja
razgovarajui, kao to je Duntz rekao,sa svakim tko nam je mogao bilo to kazati, posjetili
su kolu u Holcombu, u kojoj su i Nancy i Kenyon bili odlini uenici, razgovarali su s
namjetenicima farme River Valley (u proljee i ljeto njih je ponekad bilo i osamnaest, ali u
sadanjoj jesenskoj sezoni bili su samo Gerald Van Vleet i tri namjetenika, plus gospoa
Helm), razgovarali su s prijateljima rtava, s njihovim susjedima, i naroito pozorno s
njihovim roacima. Izbliza i izdaleka, dvadesetak roaka stiglo je da prisustvuje pogrebu
koji je bio odreen za srijedu ujutro.
Najmlai iz grupe KBI, Harold Nye, snaan omanji ovjek star trideset etiri godine, s
neumornim i nepovjerljivim oima i otrim nosom i bradom, ali i veoma otroumnim
mislima i zakljucima, dobio je zadatak koji je on nazvao prokleto delikatnim poslom , da
razgovara s Clutterovim roacima:
To je bolno i za tebe i za njih. Kad je ubojstvo u pitanju, ne moe potovati niiju
tugu. Ili pravo na privatan ivot. Ili osobne osjeaje. Mora postavljati pitanja. A neka od
tih pitanja duboko reu.
Ali nijedna od osoba koje je ispitivao, nijedno od pitanja koja je postavljao (Ja sam
ispitivao i emotivnu pozadinu. Mislio sam da bih odgovor mogao nai u drugoj eni , u
trokutu. Dakle, uzmite u obzir, g. Clutter je bio prilino mlad, veoma bogat ovjek, ali
njegova ena je bila poluinvalid, spavali su u odijeljenim sobama...) nisu pruili korisne
informacije, ni od jedne od dviju preivjelih keri nisu bili kadri iskamiti bilo kakav razlog
za zloin. Ukratko, Nye je saznao samo ovo:
Od svih ljudi na svijetu Clutterovi su bili oni za koje se moglo najmanje oekivati da
e biti umoreni.
Krajem dana, kad su se trojica agenata sastali u Deweyjevoj kancelariji, ustanovilo se
da su Duntz i Church bili bolje sree nego Nye, nego Brat Nye, kako su ga drugi zvali.
(lanovi KBI-a bili su skloni nadimcima, Duntz je poznat kao Starac , to nije nikako u
redu, budui da mu jo nema pedeset godina, ruiaste je puti i izgleda poput profesora, ali
je grub, kako kau njegovi kolege koji jo dodaju da je on najbri revolvera u Kansasu,
taj je Church poznat po nadimku Curly, zato to mu je glava djelomino bez kose). Obojica
su u toku svojih ispitivanja pronali tragove koji su obeavali.
Duntzova pria ticala se oca i sina koji e ovdje biti poznati kao John Senior i John
Junior. Prije nekoliko godina John Senior vodio je s g. Clutterom neki manji posao iji je
rezultat razbjesnio Johna Seniora, koji je smatrao da je Clutter nainio od njega pravu
budalu. Sada su i John Senior i njegov sin bili nabrueni, u stvari, John Junior bio je
alkoholiar koji je esto dopadao zatvora. Jednog nesretnog dana otac i sin, ispunjeni
hrabrou koju im je dao whisky, pojavili su se u Clutterovu domu u namjeri da srede

Herba. Nije im pruena mogunost jer je g. Clutter, koji je apstinent to se agresivno

protivi piu i pijancima, zgrabio revolver i istjerao ih sa svog imanja. John Senior i John
Junior nisu zaboravili tu neljubaznost, prije mjesec dana John Senior je rekao jednom
znancu: Svaki put kad se sjetim tog kopileta ruke mi ponu drhtati. Jednostavno elim da
ga zadavim.
Churchov trag bio je sline prirode. I on je uo o nekome tko se javno neprijateljski
odnosio prema g. Clutteru, bio je to neki g. Smith (premda to nije njegovo pravo ime), koji
je vjerovao da je vlasnik farme River Valley pucao i ubio njegova lovakog psa. Church je
pretraio Smithovu farmu i u hambaru je ugledao konopac koji je visio s grede a bio je
svezan istom vrstom vora kao to je onaj kojim su svezani Clutterovi.
Dewey je rekao:
Jedan od ta dva sluaja moda ima neto za nas. Osobna stvar , ljutnja koja je
prekipjela. Ukoliko nije razbojnitvo, rekao je Nye, premda je razbojnitvo kao motiv
bilo meu njima razmotreno niz puta i vie manje je odbaeno.
Argumenti protiv razbojnitva bili su dobri, a najjai je bio vezan za injenicu da je g.
Clutter mrzio gotov novac, to je na cijelom tom podruju ve bilo legendarno, nije imao
kasu i nikad nije nosio sa sobom vee svote novca. Isto tako, ako je razbojnitvo bilo
objanjenje zloina,zato razbojnik nije skinuo nakit koji je nosila g. Clutter, zlatni vjenani
prsten i dijamantni prsten? Pa ipak Nye jo nije bio razuvjeren:
itava stvar mirie na razbojnitvo. to je s Clutterovom novarkom? Netko ju je
ostavio otvorenu i praznu na Clutterovu krevetu ,
ja ne vjerujem da je to uinio vlasnik.
I Nancyna novarka. Novarka je leala na podu kuhinje. Kako je tamo stigla? Da, u cijeloj
kui nismo nali ni marjaa. Da , dva dolara. Pronali smo dva dolara u omotnici na
Nancynom stolu. A mi znamo da je dan ranije Clutter unovio ek na ezdeset dolara.
Raunamo da je od te svote moralo ostati najmanje jo pedeset. U redu, neki kau: Nitko
ne bi ubio etvoro ljudi zbog pedeset dolara. I jo kau: Naravno, moda je ubojica uzeo
novac , ali samo da bi nas pokuao navesti na krivi trag, da bi nas naveo na pomisao da je
razbojnitvo bilo razlog zloina. Ja ne znam.
Kad je pao mrak, Dewey je prekinuo savjetovanje da bi telefonirao kui, svojoj eni
Marie, i upozorio je da se vjerojatno nee pridruiti zajednikoj veeri. Ona je odgovorila:
Da. U redu, Alvine, ali on je u njezinu glasu zamijetio tjeskobu koja za nju nije bila
karakteristina. Deweyjevi, roditelji dvojice djeaka, oenjeni su sedamnaest godina, a
Marie, u Louisiani roena, biva stenografkinja FBIa koju je upoznao dok je radio u New
Orleansu, shvaala je tekoe njegove profesije , ekscentrine sate dolaska i odlaska, nagle
i neoekivane pozive koji su ga odvlaili u udaljena podruja drave.
Zapitao ju je:
Neto nije u redu?
Ne, sve je u redu, uvjerila ga je. Jedino kad veeras doe kui morat e
pozvoniti. Izmijenila sam sve brave.

Sad je on shvatio i dodao:

Nemoj se uzrujavati, draga. Samo zakljuaj vrata i upali svjedo iznad ulaznih
vrata.
Nakon to je spustio slualicu kolega ga je zapitao:
Neto nije u redu? Marie je uplaena?
Doavola, da, odgovorio je Dewey. I ona i svi ostali.

Ne ba svi. Nije se bojala holcombska potarica, neustraiva udovica Myrde Clare,

koja je prezirala svoje sugraane kao 'grupu plaljivaca s jetrom koja drhti poput ljiljana,
koji se tresu u cipelama i boje se zatvoriti oi, a o sebi je kazala:
Ova stara djevojka spava jednako dobro kao uvijek. Tko se god eli sa mnom loe
naaliti neka samo pokua. (Jedanaest mjeseci kasnije grupa bandita s revolverima u
rukama prihvatila je njezin izazov i prodrla u potu olakavi damu za devet stotina i
pedeset dolara). Kao i uvijek, miljenja gospoe Clare slagala su se s miljenjima svega
nekolicine osoba.
U ovom mjestu, prema rijeima vlasnika jedne eljezarije u Garden Cityju,
katanci i zasuni su stvari koje se najbre prodaju. Ljudi ne pitaju koju vrstu ele da im
damo, ve samo da te stvari dre.
Razumije se da mata moe otvoriti svaka vrata , moe okrenuti klju i dopustiti
uasu da ueta bilo gdje. U utorak, u zoru, grupa lovaca na fazane iz Colorada, koji su doli
u automobilu , stranci koji nisu imali pojma o mjesnoj tragediji , bili su zapanjeni zbog
onoga to su ugledali poto su iz prerije proli kroz Holcomb, osvijetljeni prozori, gotovo
svaki prozor u gotovo svakoj kui, a u jarko osvijetljenim sobama vidjeli su potpuno
obuene ljude, ak itave obitelji koje su prosjedile cijelu no iroko otvorenih oiju,
paljivo oslukujui svaki um. ega su se bojali?
To bi se moglo ponoviti. To je uz manje varijacije bio uobiajeni odgovor.
Meutim, jedna ena, uiteljica, primijetila je:
Uzbuenje ne bi bilo tako jako da se to dogodilo bilo kome a ne Clutterovima. Bilo
kome tko je bio manje cijenjen i potovan. Bogat, s osiguranim zaleem. Ali ta je obitelj
predstavljala sve ono to ovdanji ljudi doista cijene i potuju, a kad se tako neto njima
dogodi , dakle, to je gotovo isto kao da im netko kae da nema boga. ini im se da je ivot
lien smisla. Ja ne vjerujem da su ljudi toliko preplaeni koliko su duboko potiteni.
Drugi razlog, najjednostavniji, najruniji, bio je u injenici da je ova dosad
miroljubiva grupa susjeda i starih prijatelja odjednom bila suoena s jedinstvenim
iskustvom krajnjeg nepovjerenja koje nikoga nije mimoilo, sasvim je razumljivo da su oni
vjerovali da je ubojica meu njima, pa su svi do posljednjeg ovjeka zastupali miljenje
koje je iznio Arthur Clutter, pokojnikov brat, koji je za vrijeme razgovora s novinarima u
predvorju hotela u Garden Cityju, sedamnaestog studenoga, rekao i ovo:

 Kad se ovo raisti, uvjeravam vas da emo saznati da je poinitelj ovoga netko tko
se nalazi unutar deset milja od mjesta gdje mi sada stojimo.
Priblino etiri stotine milja istono od mjesta gdje je stajao Arthur Clutter, dvojica
mladia sjedili su u loi Eagle Buffeta, restorana u Kansas Cityju. Jedan od njih , uska lica i s
modrom makom utetoviranom na desnoj ruci, upravo je slistio nekoliko sendvia s
pileom salatom i sada je mjerkao jelo svoga prijatelja, netaknute hrenovke i au piva u
kojoj su se rastvarala tri aspirina.
Perry, dijete, rekao je Dick, ti nee te hrenovke. Ja u ih uzeti.
Perry je gurnuo tanjur preko stola.
Kriste! Zar mi nee dopustiti da se koncentriram?
Pa ne mora to proitat pedeset puta.
To se odnosilo na lanak na naslovnoj strani u listu Kansas City Star, u broju od
sedamnaestog studenoga. Glavni naslov glasio je: MALO TRAGOVA U UBOJSTVU, lanak
koji je bio nastavak jueranjeg, u kome je objavljeno viestruko umorstvo, zavravao je
ovim rezimirajuim poglavljem!
Istraitelji su suoeni s traganjem za ubojicom ili ubojicama ija je lukavost oevidna iako njegovi
(ili njihovi) motivi nisu. Jer ovaj ubojica ili ubojice:''Paljivo su prerezali telefonske ice dvaju kunih
telefona. Struno su svezali svoje rtve i zapuili im usta, ne ostavivi nikakva dokaza borbe s nekim od
njih. Nita u kui nisu uneredili, nisu ostavili nikakva traga zakljuku da su neto specijalno traili osim
eventualno (Clutterove) novarke. Ubili su etiri osobe u raznim dijelovima kue i mirno su pobrali
prazne ahure metaka. Doli su u kuu i izali iz nje, vjerojatno s orujem kojim su izvrili ubojstvo, a da
nisu bili zapaeni. Ponijeli su se kao da nisu imali motiva, ukoliko se ne uzima u obzir eventualni neuspjeli
pokuaj pljake, ali istraitelji ne odbacuju ni tu mogunost. ''

Jer ubojica ili ubojice, rekao je Perry glasno itajui. To je netono. Govorim o
gramatici. Trebalo je biti, jer ovaj ubojica ili ove ubojice. Poto je popio nekoliko gutljaja
svog piva s aspirinima, nastavio je:
Bilo kako bilo, ja u to ne vjerujem. Niti ti. Sredi se, Dick. Budi poten. Ti ne vjeruje
u te prie da nema nikakvih tragova?
Juer, nakon to je proitao novine, Perry je postavio isto pitanje, a Dick, koji je
smatrao da je s tim ve gotovo ( uj. Kad bi ti kauboji mogli izmisliti i najmanju vezu s
nama, mi bismo i stotinu milja udaljeni uli zveckanje mamuza) bio je ljut to to opet uje.
Suvie bijesno iznemogao da protestira kad je Perry jo jednom nastavio svojim pitanjem:
Ja sam uvijek imao dobre predosjeaje. Zbog toga sam jo danas iv. Ti zna Williea
Jaya? On je rekao da sam ja prirodni 'medij, a on se razumio u te stvari, on se time bavio.
Rekao je da ja imam visok stupanj percepcije izvan osjetila. Neto poput ugraenog
radara , vidi stvari prije nego ih vidi. Obrise buduih dogaaja. Uzmi, na primjer, mog
brata i njegovu enu. Jimmy i njegova ena. Oni su bili ludi jedno za drugim, ali on je bio
paklenski ljubomoran i uinio je da ona tako pati, u svojoj ljubomori mislio je da ona
uvijek neto izvodi iza njegovih lea, pa je u svojoj ludosti uinio da se ona ustrijelila, a
idueg dana je Jimmy prosvirao svoju glavu. Kad se to dogodilo , bilo je to 1949., a ja sam s

tatom bio na Aljaski, oko Circle Cityja, rekao sam tati: Jimmy je mrtav. Tjedan dana
kasnije primili smo vijest. Boja istina. Drugi put, kad sam bio u Japanu, radio sam na
tovarenju broda i onda sjeo za trenutak da se odmorim. Odjednom je glas u meni rekao:
Skoi! Skoio sam moda i preko tri metra, i ba tada, tono na mjestu na kome sam
sjedio, sruila se tona robe. Mogao bih navesti stotinu primjera. Nije mi stalo da li mi
vjeruje ili ne. Na primjer, upravo prije no to sam se razbio s motorkotaem vidio sam
cijeli dogaaj kao na filmu, vidio sam ga u svijesti , kia, kako sam se poskliznuo, kako
tamo leim i krvarim, slomljenih nogu. A upravo to me sada hvata. Predupozorenje. Neto
mi kae da je ovo zamka. Odbacio je novine. Mnogo predosjeaja.
Dick je naruio jo jedne hrenovke. U toku prolih nekoliko dana on je osjeao takvu
glad koju nita nije moglo zatomiti, ak ni tri odreska jedan za drugim, tucet okolada, pola
kilograma bombona. Perry, s druge strane, bio je bez teka, on je ivio od piva, aspirina i
cigareta.
Nikakvo udo da te hvataju takva stanja, rekao mu je Dick. Hej, sredi se, dijete.
Istjeraj mjehurie iz krvi. Imali smo pun pogodak. Bilo je savreno.
Kad saberem sve to to govori, sluam s iznenaenjem, rekao je Perry. Mirnoa
njegova glasa podcrtavala je zlou odgovora. Ali Dick je preao preko toga, ak se i
nasmijao , a njegov je osmijeh uvijek bio znak posebne vjetine. Taj je osmijeh govorio da
se iza djeake nasmijanosti krije veoma snaan i osoban karakter, jednostavna i prijazna
osoba kojoj bi se svatko povjerio da ga obrije.
O. K., dodao je Dick. Moda sam imao krive informacije.
Aleluja.
Ali u cjelini bilo je savreno. Udarili smo u loptu koja je izjurila s terena. Izgubljena
je. I ostat e zagubljena. Prema tome, tu nema nikakve povezanosti.
Ja bih se jedne ipak mogao sjetiti.
Perry je otiao predaleko. Iao je jo dalje:
Floyd , da li se tako zove?
Dakle, prilino niski udarac, ali Dick ga je zasluio, njegovo samouvjerenje bilo je
poput papirnog zmaja kojeg je tegljenjem trebalo namotati. Pa ipak, Perry je s nekom
bojazni primijetio kako simptomi bijesa mijenjaju Dickov izraz, vilice, usne, cijelo mu je
lice omlohavjelo, mjehurii pljuvake izbie mu na rubovima usana. U redu, ako ba doe
do tunjave, Perry se moe obraniti. Bio je nizak, moda nepunih desetak centimetara nii
od Dicka, a nije se mogao osloniti ni na svoje patuljaste i osakaene noge, ali bio je tei od
svog prijatelja, puniji, a rukama bi medvjedu mogao zaustaviti dah. Dokazad to, meutim ,
u stvarnoj tunjavi gdje tko stigne, nikako nije bilo poeljno. Volio on Dicka ili ne volio (a
ne moe se rei da nije volio Dicka, iako ga je nekad i vie volio i potovao), oevidno je da
se oni sada ne mogu bezopasno odijeliti. U tome su se slagali, jer je Dick rekao: 'Ako nas
ulove, neka nas zajedno ulove. Tako bismo mogli pomoi jedan drugome. Mislim onda kad
zaponu natezati mreu priznanja, govorei da si ovo ti rekao, a ovo sam ja rekao.

Osim toga, ako prekine s Dickom, to bi znailo konac planova koji su Perryja jo
privlaili, a koje su bez obzira na netom doivljeni poraz obojica jo smatrali izvedivima,
ronjenje, zajedniki ivot lovaca na blago izmeu otoka ili uzdu obala juno od granice.
Dick je izustio:
G. Wells! Zgrabio je viljuku. To bi se isplatilo. Isplatilo bi se ak i da mi nabiju
optubu zbog eka. Samo da se tamo vratimo. Vilicu je sruio na stol i zabio je. Ravno
kroz srce, dragi.
Ne kaem da ne bi uspjelo, odgovorio je Perry, voljan da malice odstupi, sad kad
je Dickov bijes protutnjio pored njega i udario na drugo mjesto. On bi se suvie uplaio.
Naravno, nastavio je Dick. Naravno. On bi se suvie uplaio.
Doista je pravo udo ta lakoa kojom Dick prelazi iz jednog u drugo raspoloenje, u
tren oka isparili bi svi tragovi podlosti, nagle bravure. Dodao je:
to se tie tih slutnji, kai mi ovo, ako si bio tako prokleto siguran da emo
najebati, to nisi zinuo? To ti se ne bi dogodilo da si se uvao motocikla je li tako?
Bila je to zagonetka o kojoj je Perry razmiljao. Smatrao je da ju je rijeio, ali iako je
rjeenje bilo jednostavno, ujedno je bilo i maglovito:
Ne. Jer kad je jednoj stvari odreeno da se dogodi, preostaje ti samo da se nada da
se nee dogoditi. Ili da e se dogoditi , to ovisi o situaciji. Dok god ivi, uvijek neto eka,
a ako je to loe, i ako zna da je loe, to moe uiniti? Ne moe prestati ivjeti. Poput
jednog mog sna. Jo odmalena sanjam taj isti san. Nalazim se u Africi. U dungli. Prolazim
kroz umu prema jednom usamljenom stablu. Isuse, kako to drvo smrdi, tako smrdi da mi
je zlo. Jedino je divno gledati u to stablo koje ima modre listove i dijamante koji vise sa
svih strana. Dijamanti veliki poput naranaa. To je razlog to se tamo nalazim , elim
nabrati mjericu dijamanata. Ali ja znam da e na mene pasti zmija ba onda kad dosegnem
grane. Zmija koja uva stablo. Taj debeli kujin sin koji ivi u kronji, vidi, ja za nj znam
unaprijed, vidi? A Isusa mi, ja ne znam kako se valja boriti sa zmijom. Ali ipak raunam ,
molim, stavljam sve na kocku, pa to bude neka bude. Sve se svodi na to da sam vie
zaluen dijamantima nego to se bojim zmije. Dakle, spremam se da jedan uberem, drim
ga u ruci, poteem ga, kadli eto zmije ravno na mene. Mi se hrvamo, ali je ta betija tako
klizava da je ne mogu uhvatiti, ona me lomi, moe uti kako mi noge krkaju. Sada dolazi
dio od kojega se znojim ak pri samoj pomisli na to. Vidi, zmijurina me poinje gutati.
Najprije noge. Ima dojam kao da te dere ivi pijesak.
Perry je oklijevao. Nije mogao ne primijetiti da Dick veoma marno kopa ispod
nokata krakom vilice, nezainteresiran za njegove snove.
Dick je uskoio:
I? Zmija te guta? Ili to?
Vrlo vano. To uope nije vano.

(Ali vano je! Finale je od velike vanosti, ono je izvor osobnog veselja.) Kraj je
jednom ispriao svom prijatelju Willie-Jayu, opisao mu je ptiurinu, neku vrstu ute
papige. Naravno, Willie-Jayje bio drukiji , bio je rafiniranog uma, svetac. On je razumio.
Ali Dick? Dick bi se mogao nasmijati. A to Perry ne bi mogao podnijeti, da se bilo tko
izruguje s papigom koja je prvi put uletjela u njegove snove kad mu je bilo sedam godina,
kad je bio i omrznuto i poluodgojeno dijete koje je mrzilo, kad je ivio u kalifornijskom
sirotitu pod upravom asnih sestara, u crno obuenih fanatika discipline koje su ga
bievale zbog mokrenja u krevet. Ba nakon jednog od tih batinanja, jednog koje nikad
nee zaboraviti ( Probudila me. Imala je baterijsku svjetiljku i udarala me njome. Udarala
i udarala. A kad se svjetiljka razbila, nastavila je da me tue u mraku), pojavila se papiga,
dok je spavao, pojavila se ptica, via od Isusa, uta kao suncokret, ratoborni aneo koji je
kljunom oslijepio koludrice, nahranio se njihovim oima i poubijao ih dok su one molile
milost, a zatim ga je njeno podigao i umotao i na krilima ga doveo u raj.
Kako su prolazile godine tako su se mijenjale naroite patnje od kojih bi ga ptica
izbavljala, drugi su , starija djeca, njegov otac, nevjerna djevojka, narednik kojemu je bio
podloan u vojsci, zamijenili koludrice, ali papiga je ostala kao lebdei osvetnik. Tako ni
zmija koja je uvala stablo na kojemu su rasli dijamanti nikad ne bi uspijevala da ga
proguta, ve bi uvijek bila progutana. A nakon toga blaeno uzaae! Uzaae do raja
koje je u jednoj verziji bio samo osjeaj, osjeaj snage i neranjive superiornosti , a u drugoj
verziji ti su se osjeaji pretvorili u stvarno mjesto.
'' Kao u filmu. Moda sam ga ja ba tamo i vidio, moda sam ga upamtio iz filmova.
Jer gdje bih ja inae vidio takav vrt? S bijelim mramornim stepenicama? S vodoskocima? A
tamo daleko ispod, ako ode do ruba vrta, moe vidjeti ocean. Sjajno! Kao oko Carmela, u
Kaliforniji. Isto tako i najbolje stvari , dakle, to je dugaak, dugaak stol. Nisi nikad vidio
toliko hrane. Ostrige. Purani. Hrenovke. Toliko voa da bi od njega mogao nainiti milijun
vonih sladoleda. I sluaj , sve je to besplatno. Naime, ne mora se bojati to dodirnuti. Mogu
jesti koliko elim, a ne stoji me ni centa. Tako ja znam gdje sam. ''
Dick je progovorio:
Ja sam normalan. Ja sanjam samo o plavokosim makama. Nego, kad smo kod toga,
jesi li uo onu o kozinoj mori?
To je bio Dick , uvijek spreman da na bilo koju temu ispria nepristojnu alu. Ali alu
je dobro ispriao i Perry, koji je u stanovitom smislu bio stidljiv, smijao se kao uvijek.
Govorei o svom prijateljstvu s Nancy Clutter, Susan Kidwell je kazala:
Bile smo kao sestre. Barem sam ja tako osjeala za nju, ba kao da mi je sestra.
Nisam mogla ii u kolu , nikako nisam mogla ii tih prvih dana. Nisam pohaala kolu sve
do iza sprovoda. Isto tako i Bobby Rupp. Jedno smo vrijeme Bobby i ja stalno bili zajedno.
On je dobar djeak, ima veoma dobro srce, ali nikad prije nije mu se dogodilo neto doista
strano. Recimo da je izgubio nekoga koga je volio. A da stvar bude doista strana, morao
je proi i kroz detektor lai. Ne mislim da je on bio ogoren zbog toga, on je shvatio da
policija radi ono to mora. Nekoliko tekih stvari, dvije ili tri, mene su ve zadesile, ali ne i
njega, pa je za nj bio straan udarac kad je otkrio da ivot moda nije jedna dugotrajna
koarkaka utakmica. Mi smo se uglavnom vozili u njegovu starom fordu. Gore dolje po

glavnoj cesti. Do aerodroma i natrag. Ili bismo odlazili u Cree Mee , to je restoran za
posluivanje automobilista u vozilima , sjedili bismo u autima, naruili koka kolu, sluali
radio. Radio je uvijek bio ukljuen, mi nismo imali jedno drugome nita kazati. Samo je
jednom Bobby rekao koliko je volio Nancy i kako nikad nee mariti za druge djevojke.
Dakle, znala sam da to Nancy ne bi htjela, pa sam mu to kazala. Sjeam se , mislim da je bio
ponedjeljak , kako smo se vozili niz rijeku. Parkirali smo na mostu. S tog mjesta moete
vidjeti kuu , dom Clutterovih. I dio zemlje , Clutterov vonjak i polja to se gube u daljini.
Tamo daleko, na jednom od polja, vidjeli smo lomau, palili su stvari iz kue. Gdje god
neto pogleda ugleda neto to te podsjea. Ribii s mreama i tapovima ribarili su na
obalama rijeke, ali nisu ribarili u pravom smislu rijei, nisu lovili ribu. Bobby je rekao da
su traili oruje. No. Puku. ''
Nancy je voljela rijeku. Ljetnih veeri jahale bismo udvoje na Nancynoj Babe , tom
starom debelom sivcu. Odjahale bismo sve do rijeke, pa ravno u vodu. Babe bi tumarala po
pliacima dok bismo mi svirale u frule i pjevale. Bilo bi hladno. Razmiljam, bogamu, to e
biti od nje? Od Babe. Gospoa iz Garden Cityja uzela je Kenyonova psa. Uzela jeTeddyja. On
je pobjegao i naao put do Holcomba. Ali ona je opet dola i uzela ga. A ja imam Nancynu
maku , Evinrudu. Ali Babe. Drim da e je prodati. Zar to Nancy ne bi bilo krivo? Zar ne bi
bila bijesna? Jednog dana, dan prije sprovoda, Bobby i ja smo sjedili pored eljeznike
pruge. Promatrali smo vlakove kako prolaze. Doista glupo. Poput ovaca u snjenoj oluji.
Kad odjednom Bobby ustade i ree: Morali bismo otii da vidimo Nancy. Trebalo bi da
budemo s njom. Odvezli smo se do Garden Cityja i otili smo do Philipsova pogrebnog
zavoda, tamo u Glavnoj ulici. Mislim da je s nama bio i Bobbyjev mlai brat. Da, sigurna
sam da je bio. Sjetila sam se da smo ga priekali po izlasku iz kole. I sjeam se kako je
rekao da sutradan nee biti kolske nastave kako bi sva djeca iz Holcomba mogla
sudjelovati na sprovodu. I on nam je stalno govorio to djeca misle. Rekao je da su djeca
uvjerena da je zloin obavio plaeni ubojica. Ja nisam o tome htjela sluati. Samo brbljanje
i traanje, a to je Nancy prezirala. Uostalom, nije mi mnogo stalo do toga tko je to uinio.
To mi se ini nekako nevanim. Moje prijateljice vie nema. Saznanje o tome tko je to
uinio nee je vratiti. A to je drugo vano? Nisu nas htjeli pustiti. Naime, u pogrebni
zavod. Rekli su da nitko ne smije gledati obitelj. Osim roaka. Ali Bobby je insistirao i
pogrebnik je naposljetku , poznavao je Bobbyja i bilo mu ga je ao , pristao, rekao nam je
da o tome utimo i pozvao nas da uemo. Koliko bih htjela da to nismo uinili.
etiri lijesa koja su gotovo ispunila malu cvijeem pretrpanu prostoriju imala su biti
zatvorena tek za vrijeme pogrebnog obreda, to je potpuno razumljivo, jer bez obzira na
brigu koja je posveena izgledu rtava postignuti rezultat nije bio utjean. Nancy je bila
obuena u barunastu haljinu trenjeve boje, a njezin brat imao je na sebi svijetlu kockastu
koulju, roditelji su bili smirenije obueni , g. Clutter u mornarski modrom odijelu od
flanela, a njegova supruga u svilenoj haljini iste boje,i glava svake rtve, a to je najvie
izazivalo dojam uasa , bila je poloena na pamuk koji ju je okruivao sa svih strana, koji je
izgledao kao nabubrela ahura dvaput vea od obinog napuhanog balona, a kako je
pamuk bio poprskan nekom staklastom tekuinom, svjetlucao je poput umjetnog snijega
boine jelke.
Susan se odmah povukla.

 Izala sam i ekala u kolima, ispriala je. Preko puta ulice neki je ovjek grabljao
opalo lie. Netremice sam gledala u nj, jer nisam smjela zatvoriti oi. Bojala sam se da u
se onesvijestiti ako to uinim. Zato sam ga gledala kako grablja lie na hrpu i spaljuje ga.
Promatrala sam ga a da ga zapravo i nisam vidjela. Naime, sve to sam mogla vidjeti bila je
haljina. Tako sam je dobro poznavala. Pomogla sam joj pri izabiranju materijala. Sama je
saila haljinu prema vlastitom kroju. Sjeam se kako je bila uzbuena kad ju je prvi put
obukla. Na zabavi. Pred oima mi je bio samo Nancyn crveni barun. I Nancy u njemu.
Kako plee.

Kansas City Star objavio je dugaak izvjetaj o pogrebu Clutterovih, ali izdanje s
tim lankom bilo je ve dva dana staro kad ga je Perry leei na krevetu hotelske sobe
imao u rukama. Samo je preletio tekst, preskaui odlomke lanka:
Tisuu osoba, najvei broj u petogodinjoj povijesti Prve metodistike crkve, danas
je prisustvovalo obredu za etiri rtve... Nekoliko uenika iz Nancyna razreda holcombke
srednje kole zaplakalo je kad je veleasni Leonard Cowan rekao: Bog nam daje hrabrost,
ljubav i nadu dok prolazimo kroz sjene doline smrti. Uvjeren sam da je bio s njima u
njihovim posljednjim trenucima. Isus nam nikad nije obeao da neemo propatiti bol ili
tugu, ali uvijek je govorio da e On biti tamo da na pomogne da podnesemo tugu i bol...
Neobino toplog dana oko est stotina osoba otilo je na groblje Valley View, na sjevernoj
granici ovog grada. U toku obreda uz otvorenu raku izgovarali su Gospodinove molitve. Na
cijelom groblju mogli su se uti njihovi glasovi sjedinjeni u apatu.
Tisuu osoba! Perry je bio impresioniran. Razmiljao je koliko je stajao taj sprovod.
Novac je stalno zaokupljao njegove misli, iako ne tako bezduno kao u poetku dana , dana
koji je on zapoeo a da nije imao ime platiti maje mijaukanje. Od jutra se situacija
popravila, zahvaljujui Dicku, on i Dick su sada posjedovali prilino dobru svoticu ,
dovoljno da s tim doputuju u Meksiko.
Dick! Vjet. Bistar. Da, njemu treba prepustiti. Kriste, upravo je nevjerojatno kako on
zna smotati tipa. Kao npr. namjetenika u trgovini odjee u Kansas Cityu, Missouri, koja
je bila prvo mjesto koje je Dick odluio udariti. to se tie Perryja, on nikad nije ni
pokuao da mazne kasu. Bio je nervozan, ali mu je Dick rekao:
Od tebe samo elim da ostane gdje jesi. Nemoj se smijati i nemoj se iznenaditi
onome to govorim. Te stvari ovjek mora odsvirati po uhu.
ini se da je Dick za nj dobro smislio dunost koju ima obaviti. Uletio je u trgovinu i
u letu je Perryja predstavio namjeteniku u duanu kao mog prijatelja koji se eni, a
onda je nastavio:
Ja sam mu kum. Pomaem mu da pronae odjeu koju mora kupiti. Ha ha, kako bi
se moglo kazati, pomaem mu da kupi svoju vjenanu opremu. Prodava je to ,progutao, i
poto je svukao traperice, Perry je isprobavao tamno odijelo koje je prodava smatrao
idealnim za neformalnu ceremoniju. Prokomentiravi kupevo udno proporcionirano
tijelo , prejaki torzo na premalenim nogama , dodao je:

 Bojim se da nemamo nita to bi ilo bez preinake.

Oh , odgovorio je Dick, to je sasvim u redu, jer ima dosta vremena,vjenanje e
biti tek za tjedan dana.
Kad su to rijeili, bacili su se na izabiranje arolikog niza kratkih kaputa i laganih
hlaa za koje su vjerovali da e sasvim odgovarati , kako je objasnio Dick, medenom
mjesecu na Floridi.
Znate li za Eden Rock? zapita Dick prodavaa. U Miami Beachu? Dobili su
rezervacije. To je poklon njezinih , dva tjedna po etrdeset zelembaa dnevno. to kaete
na to? Runi patuljak kao on zaveo je jedno srce koje ne samo to ima dobru trupinu, ve je
i nabijena lovom. Dok ovakvi momci kao vi i ja, zgodni... Netko im je dao raun u ruku.
Dick je posegao u dep, namrtio se, zapucketao je prstima i rekao:
Prokletstvo! Zaboravio sam novarku. Njegovu partneru se to uinilo tako
prozranim trikom da to zacijelo ne bi moglo prevariti ni nigera starog jedan dan .
Meutim, trgovac oevidno nije bio tog miljenja, i kad je Dick potpisao ek na osamdeset
dolara vie nego to je iznosio raun, on je odmah razliku isplatio u novcu.
Vani je Dick rekao:
Dakle, ti se namjerava oeniti idui tjedan? Dakle, potreban ti je prsten.
Neto kasnije, vozei se u Dickovu ostarjelom chevroletu, stigli su u robnu kuu na
kojoj se isticao naziv Najbolji nakit. Odavde, nakon to su opet ekom platili dijamantni
prsten i dijamantnu vjenanu ogrlicu, odvezoe se do zalagaonice da se otarase tih stvari.
Perryju je bilo ao to e se toga liiti. On je ve napola poeo vjerovati u nekakvu nevjestu
iz prie, premda ona po njegovoj zamisli, za razliku od Dickove , nije bila bogata, niti lijepa,
umjesto toga ona je izgledala zgodno, njeno je govorila, bila je prilino pametna, zavrila
je srednju kolu, a u svakom sluaju bijae veoma intelektualni tip, djevojka koju je uvijek
upoznavao u mislima, ali je u stvarnosti nikad nije susreo.
Naravno, ukoliko tu ne ubrojimo Cookie, medicinsku sestru koju je upoznao kad se
lijeio u bolnici nakon svog nesretnog pada s motorkotaa. Sjajno dijete bila je ta Cookie, a
on joj se sviao, alila ga je, ponaala se prema njemu kao prema bebi, zanosila ga je
idejom da ita ozbiljnu literaturu, kao npr. ''Prohujalo s vihorom '', 'Ovo je moj ljubljeni.
Bilo je i seksualnih epizoda sasvim udne prirode, pa je spomenuta i ljubav, a nije
zaboravljen ni brak, ali najzad kad mu zarastoe rane on joj je rekao do vienja i umjesto
objanjenja dao joj je pjesmu za koju je rekao da ju je sam napisao:
Ima rasa ljudi koja u kalup ne tone,
Rasa koja ne moie biti mirna,
I tako lomi srca blinjih koji suze rone,
A svijet joj je samo pustara divna.
Oni svladavaju polja i nadpoplavom su prvi

I oni se penju planinskom krestom,

U njima je prokletstvo ciganske krvi,
A umor ne odaju ni jednom gestom.
Krenuti ravno, zato pleme ne mari,
Oni su snani i hrabri i istinoljubivi,
Ali svladava ih umor vienih stvari
Pa novom i udnom tee oni nepokolebljivi.
Vie nije uo za nju niti ju je vidio, ali nekoliko godina nakon toga on je i dalje imao
njeno ime tetovirano na ruci, kad ga je jednom Dick zapitao tko je Cookie, on je ovla
odgovorio: Nitko. Djevojka s kojom sam se skoro oenio. (On je ipak zavidio Dicku to je
bio oenjen i to dva puta i to je bio otac troje djece. ena, djeca , to su iskustva koja
mukarac mora proi, pa ak i ako ga oni, kao to je bilo s Dickom, nisu inili naroito
sretnim, niti su mu donosili ikakvo dobro.)
Prstenje je zaloeno za stotinu i pedeset dolara. Posjetili su jo jednu zlataru,
Goldmanovu, a iz nje su izali s mukim zlatnim runim satom. U iduoj trgovini, Elko
Camera Store, kupili su veoma kompliciranu filmsku kameru.
Kamere su tvoja najbolja investicija, informirao je Dick Perryja. To je najlake
nekome utrapiti ili prodati. Kamere i televizore.
Kako su se u tome sloili, odluili su da se dokopaju jo nekoliko tih stvarica, a kad
su zavrili svoju misiju, nastavili su napadom na jo nekoliko trgovina odjeom , Sheperd
& Fosters, Rothschild, Shoppers Paradise. U sumrak, kad su se trgovine zatvarale,
njihovi su depovi bili puni novca, a automobil im je bio nakrcan vrijednom robom koja se
svuda mogla zaloiti. Pregledavajui tu etvu koulja i upaljaa za cigarete, skupocjenih
aparata i jeftine dugmadi za koulje, Perry se osjeao uzvieno visok , sad je ispred njega
Meksiko, tu su novi izgledi, ivot stvarnog ivljenja. Ali inilo se da je Dick potiten. On nije
obraao panju na Perryjeve pohvale ( Zaista, Dick. Bio si sjajan. Pola vremena to si
baljezgao i ja sam ti vjerovao.). To je bila zagonetka za Perryja, nikako nije mogao shvatiti
kako to da Dick, koji je inae tako pun sebe, odjednom, i to ba onda kad bi trebao ploviti
po povrini, postaje tako mekan, dobiva izgled nekog alosnog i tugom obamrlog tipa.
Perry je rekao:
Popij neto.
Zaustavili su se pored neke krme. Dick je popio tri naranina cvijet. Poslije treega
odjednom zapita:
to je s tatom? Osjeam se oh, Isuse, on je tako dobra stara tipina. A moja majka,
uostalom, vidio si je. to je s njima? Ja, ja u biti u Meksiku ili bilo gdje. Ali oni e se nalaziti
ovdje kad svi ti ekovi ponu navaljivati. Znam svog starca. On e nastojati dokazati da su
ekovi ispravni. Tako je i ranije pokuavao. A ne moe to uiniti , star je i bolestan, nita
nema.

Ja to sasvim razumijem,iskreno je rekao Perry. Iako nije bio njean, bio je

sentimentalan, pa ga je zaista dirnula Dickova privrenost roditeljima, njegova briga koju
je netom izrazio za njih.
Ali, k vragu, Dick. Sve je to jednostavno, dodao je Perry. Mi emo isplatiti ekove.
Kad jednom budemo u Meksiku, kad se jednom tamo skrasimo, mi emo roditi novac.
Mnogo novca.
Kako?
'Kako? , to Dick eli time kazati?
To je pitanje muilo Perryja. Na koncu konca, zar nisu raspravljali o itavom nizu
svih moguih akcija, namjera i pustolovina. Traganje za zlatom, ronjenje za potopljenim
blagom , to su samo dvije ideje koje je Perry vrue predlagao. A bilo je i drugih. Brod, na
primjer. esto su govorili o ribarskom brodu za ribarenje na debelom moru, oni e kupiti
taj brod, sami e njime upravljati i iznajmljivat e ga bilo kome, ni najmanje ih nije smetalo
to nijedan od njih nikad nije sjeo ni u najobiniji amac. Dakle, osim toga, raspravljali su i
o namjeri da na brzinu zarauju novac vozei ukradene automobile preko junoamerikih
granica. (Dobije pet stotina zelembaa po putovanju, ili je Perry tako negdje proitao.)
Ali izmeu niza odgovora koje je mogao dati, izabrao je podsjetiti Dicka na blago koje ih
eka na Kokosovom otoku, komadiu kopna nedaleko od obale Kostarike.
Ne budi budala, Dick, odgovorio je Perry. Ovo je autentino. Ja imam kartu.
Imam cijelu povijest tog mjesta. Peruansko zlato, zlatne ipke i nakit zakopani su tamo jo
1821. godine. ezdeset milijuna dolara , kau da toliko vrijedi. Pa ak ako i ne naemo sve
to, ako naemo samo neto od toga , hej, slua li me, Dick? Dosad ga je Dick uvijek
ohrabrivao da mu govori, paljivo je sluao njegov razgovor o mapama, prie o blagu, ali
sada, a dosad mu se to nije inilo, razmiljao je nije li se to Dick samo pretvarao da ga
slua, nije li ga samo vukao za nos.
Iako sasvim bolna, ta pomisao je nestala jer je Dick namignuvi i potapavi ga
veselo rekao:
Naravno, ljubavi. Ja sam s tobom. U svakoj prilici.

Bila su tri sata ujutro i telefon je opet zazvonio. Nije vano koliko je bilo sati. Al
Dewey je i tako bio budan, a isto tako bili su budni Marie i njihovi sinovi, devetogodinji
Paul i dvanaestogodinji Alvin Adams Dewey mladi. Uostalom, tko bi mogao spavati u kui
, bijae to skromna jednokatnica, u kojoj je svakih nekoliko minuta zvonio telefon? Kad je
izaao iz kreveta, Dewey je obeao svojoj eni:
Ovaj put slualicu neu staviti na aparat.
Ali to nije bilo obeanje koje bi se usudio izvriti. Istina je da su ga niz puta nazivali
novinari gladni novih vijesti, ili mogui budui humoristi, ili teoretizeri (Al? uj, prijane,
ja sam tu stvar rijeio. To je samoubojstvo i ubojstvo. Ja sluajno znam da se Herb nalazio
u novanom kripcu. Gadno je otanjio. I to je onda uinio? Izvadio je tu veliku policu

osiguranja, ubio je Bonnie i djecu, a sebe je ubio bombom. Runa granata ispunjena
samom), ili bi se javljale anonimne osobe, tipine osobe koje piu maliciozna, otrovna i
izmiljena pisma (Poznajete li obitelj L? Stranci? Oni koji ne rade? Daju zabave?
Organiziraju koktele? Odakle im taj novac? Ni najmanje me ne bi iznenadilo ako su oni
umijeani u tu Clutterovu stvar), javljale bi se i nervozne dame alarmirane raznim
priicama u kojima nitko nije razlikovao tavu od jajeta ( Alvine, dakle, uj, poznajem te jo
otkad si bio djeak. elim da mi odmah kae je li to tako. Voljela sam i cijenila gospodina
Cluttera, i ja odbijam tvrdnju da je taj ovjek, da je taj kranin , ne mogu vjerovati daje on
ganjao ene...).
Veina onih koji su nazivali bili su odgovorni graani koji su htjeli pomoi (
Zanimalo bi me jeste li razgovarali s Nancynom prijateljicom Sue Kidwell? Razgovarao
sam s djetetom i ona mi je rekla neto to me iznenadilo. Kazala mi je da je posljednji put
kad je razgovarala s Nancy ula od nje da se g. Clutter zaista ponaa udno. Tako je to bilo
posljednja tri tjedna. Ona kae da je mislila da je on zbog neega bio jako zabrinut, tako
zabrinut da je ak poeo puiti). Osim toga, oni koji su ga nazivali ili posjeivali bili su i
osobe koje su slubeno bile zabavljene tim sluajem , policajci ili erifi iz drugih dijelova
drave ( Moda u tome ima neto, a moda i nema, ali jedan krmar ovdje kae da je
nauo razgovor dvojice tipova koji su o tom sluaju diskutirali na nain koji je upuivao da
i sami imaju prste u njemu...). Iako nijedna od tih informacija nije istraiteljima bila ni od
kakve koristi osim to im je dala vie posla, nitko nije mogao kazati da idua informacija
nee biti ba ona koja e, kao to se izrazio Dewey, napokon izazvati aplauz .
Odgovarajui na ovaj telefonski poziv, Dewey je istog trenutka uo elim priznati.
Rekao je:
S kim razgovaram, molim?
Mukarac koji ga je nazvao opet je ponovio svoju uvodnu primjedbu, a onda je
dodao:
Ja sam to uinio. Sve sam ih poubijao.
Da , odgovorio je Dewey. A sada, molim vas, biste li mi dali svoje ime i adresu...
Ah, ne, to ne, odgovorio je mukarac iji se glas uvrijeeno naduo... Nita vam
neu rei. Sve dok ne dobijem nagradu. Vi poaljite nagradu, a onda u vam rei tko sam.
To je konano.
Dewey se vratio u krevet.
Ne, draga, rekao je. Nita vano. Jo jedna pijandura.
to je htio?
Htio je priznati, ali pod uvjetom da mu najprije poaljemo odreenu nagradu.
(Kansaki list, Hutchinsonove Vijesti, ponudio je tisuu dolara za informaciju koja bi
dovela do rjeenja zloina.)

 Alvine, zar pripaljuje jo jednu cigaretu? Zaista, Alvine, zar ne bi barem pokuao
spavati?
Bio je suvie napet da bi spavao, pa ak kad bi i mogao utiati telefon , bio je suvie
nervozan, nezadovoljan neuspjehom. Nijedan od njegovih tragova, nije ga nikamo doveo,
osim, moda, kroz orsokak do golema nepremostivog zida. Bobby Rupp? Detektor lai
eliminirao je Bobbyja kao sumnjivo lice. A g. Smith, farmer koji je vezivao vorove na
konopcima jednako kao i ubojica i on je odbaen kao sumnjiva osoba, jer je dokazano da se
za vrijeme zloina nalazio negdje u Oklahomi. To znai da su ostali jo John Senior i John
Junior, ali i oni su imali stvarne alibije. Dakle, kako bi rekao Harold Nye, sve nas to
upuuje na divni zaokrueni broj. To je nitica. Nije ak uspjelo ni traenje groba Nancyne
make.
Pa ipak, dogodilo se i neto to je moglo koristiti u daljnjem razvoju. Prvo, dok je
pospremala Nancyne haljine i odjeu, njena tetka Elaine Selsor u vrhu njene cipele
pronala je zlatni runi sat.
Drugo, gospoa Helm u pratnji agenta Kansakog istranog biroa, pretraivala je
svaku sobu u kui ubojstva, pregledavala je svaki kutak u nadi da e moda zapaziti neto
udno ili da e uoiti da neega nema. Tako je i bilo. U Kenyonovoj sobi gospoa Helm je
gledala i gledala, koraala uzdu i poprijeko sobe stisnutih usana, dodirujui ovo i ono,
Kenyonovu staru loptu za baseball, Kenyonove blatnjave radne cipele, njegove patetino
naputene naoale. Cijelo je vrijeme aptala:
Neto ovdje nije u redu, ja to osjeam, ja to znam, ali ne znam to je to. I odjednom
se sjetila. To je radio! Gdje je Kenyonov mali radio?
Te pojedinosti opet su natjerale Deweyja da i motiv obine pljake uzme kao
ozbiljan. Svakako je nemogue da se taj zlatni sat sluajno naao u Nancynoj cipeli? Leei
u mraku, ona je sigurno ula zvukove , korake, moda i glasove , to ju je navelo na
pretpostavku da su lopovi u kui, vjerujui u to, ona je zacijelo na brzinu sakrila sat, oev
poklon koji je veoma pazila. to se tie radioaparata, sivog malog radioaparata marke
Zenith, nema sumnje da je i taj radio nestao. Pa ipak, Dewey nije mogao prihvatiti
miljenje da je obitelj ubijena zbog tako bijedna profita,nekoliko dolara i radio. Kad bi to
prihvatio, to bi potpuno izmijenilo njegovu sliku o ubojici , ili o ubojicama. On i njegovi
pomonici definitivno su zakljuili da govore u mnoini. Struno izvrenje zloina bilo je
dovoljan dokaz da je najmanje jedna osoba iskazivala natprosjenu hladnou i
suzdranost, a ta je osoba, o tome nema sumnje, bila suvie mudra da bi poinila to nedjelo
bez dobro proraunanog motiva. Osim toga, nekoliko pojedinosti navelo je Deweyja da
osnai svoje uvjerenje da je najmanje jedan od ubojica bio emotivno vezan za rtve te da je
za njih osjeao i neku unakaenu toplinu i u trenutku kad ih je ubijao. Kako da drugaije
objasni nalaz madraca i rtve na njemu?
Taj madrac bio je jedna od stvari koje su Deweyja vraki muile. Zato su ubojice
nosili taj madrac iz posljednjeg kutka podruma i stavile ga na pod ispred pei, ako im nije
bila namjera da poneto olakaju poloaj g. Cluttera , da mu osiguraju manje neugodan
leaj nego je hladni beton u trenutku dok je promatrao no koji mu se pribliavao.
Studirajui fotografije te scene smrti, Dewey je otkrio i druge detalje koji su podupirali

njegovo miljenje da se ubojica tu i tamo ponaao manje grubo, valjda izazvan nekim
impulsima. Ili nije mu uspijevalo da pronae rije koju je traio , ta nevjerojatna stvar, to
zaista mekano ponaanje. Ti pokrivai na krevetima. Dakle, kakva mora da je osoba koja je
to bila kadra uiniti, svezati dvije ene kao to su Bonnie i djevojka bile svezane, a tada
povui pokrivae, uvui ih u njih poput slatkih snova i kazati im, laku no. A to znai taj
jastuk ispod Kenyonove glave? U poetku sam mislio da je jastuk postavljen kako bi
njegova glava bila lakim ciljem. Sada to ne mislim, ne, to je uinjeno iz istog razloga zbog
kojeg je kutija od madraca stavljena na pod,
kako bi se rtva udobnije osjeala.
Ali takva razmiljanja, premda su zaokupljala Deweyja, nisu ga zadovoljavala niti su
u njemu izazivala osjeaj da nekamo stie. Rijetko kad bi neki sluaj bio rijeen
matovitim teorijama, on je vjerovao u injenice , zbog kojih se valjalo dobrano oznojiti i
zbog kojih se netko zakleo. Broj injenica koje je trebalo istraiti i provjeriti, kao i
detaljan raspored akcija koje su isplanirane da bi se osigurale injenice, zacijelo je
obeavao mnogo znojenja, provjeravanja, trasiranja novih putova, filtriranja stotina
ljudi, a meu njima i svih bivih namjetenika, prijatelja i lanova obitelji Clutterovih, svih
onih koji su s g. Clutterom obavljali bilo kakav posao, mali ili veliki, a to je znailo da se
kornjainim koracima valjalo vraati u prolost.Kao to je Dewey kazao svojim
pomonicima:
Mi moramo ii naprijed sve dok Clutterove ne upoznamo bolje nego to su se oni
ikada poznavali. Sve dok ne uvidimo vezu izmeu onoga to smo pronali prole nedjelje
ujutro i neega to se moda zbilo prije pet godina. Vezu. Mora da postoji neka veza.
Svakako.
Deweyjeva ena je nemirno spavala i probudila se osjetivi da on izlazi iz kreveta,
opet ga je ula da odgovara na telefon, a zatim je iz susjedne sobe, u kojoj su spavali njeni
sinovi, ula jecanje ,plakao je njezin mladi sini.
Paul?
Paul obino nije bio dijete koje bi se lako uznemiravalo, niti je druge uznemiravao,
osim toga, nije bio ni plaljivac. Suvie je bio zauzet kopanjem tunela u dvoritu ili
vjebajui se da postane najbri trka u okrugu Finney. Ali za vrijeme doruka tog jutra
odjednom ga svladae suze. Majka ga nije morala pitati zato plae. Ona je znala da on
osjea neku opasnost, iako nije sasvim shvaao razloge te uzbune oko njega, zvonjave
telefona, pojavljivanje stranaca na vratima, a najmanje mu se dopadao zabrinuti izgled
njegova oca. Pola je da ga tjei. U tome joj je pomagao i njegov tri godine stariji brat.
Paule, rekao mu je, sad se smiri, a sutra u te nauiti igrati poker.
Dewey je bio u kuhinji, traei ga, Marie ga je ugledala kako eka da kava zavrije, a
istovremeno je netremice gledao u fotografije snimljene na mjestu smrti koje je
rasporedio po cijelom kuhinjskom stolu, bile su to tamne mrlje koje su kvarile plastini
kuhinjski stolnjak ukraen cvjetovima. (Jednom joj je ponudio da baci pogled na slike. Ona
je odbila. Rekla je: elim se sjeati Bonnie onakve kako je izgledala, a tako i ostalih.)
Rekao je:

 Moda bi bilo dobro da djeaci budu s majkom. Njegova majka, udovica, nije
ivjela daleko, bila je u kui koju je smatrala suvie prostranom i pretihom za nju, unuci su
uvijek dobro doli. Samo nekoliko dana. Dok, ovaj, dok...
Alvine, misli li da emo se ikad vratiti normalnom ivotu? zapita ga gospoda
Dewey.
Njihov normalni ivot bio je ovakav,oboje su radili, gospoa Dewey kao uredska
sekretarica, tako su i podijelili kune poslove izmjenjujui se i na dunostima kod kuhanja
i pranja sua. (Kad je Alvin bio erif, sjeam se da su se neki djeaci s njim alili. Govorili
bi: Heeej! Gle! Dolazi erif Dewey! Straan momak! A kakvu tek ima pitoljinu! Ali kad
se vrati kui, skida pitolj i stavlja pregau! ) U to su vrijeme tedjeli novac da bi izgradili
kuu na farmi koju je Dewey kupio 1951., dvjesta etrdeset jutara nekoliko milja sjeverno
od Garden Cityja. Za lijepa vremena, a naroito za vruih dana kad je zrela penica izrasla
visoko, on je volio vozikati se i vjebati se u gaanju. Pucao bi u vrane i gavrane, u kutije
od konzervi , ili bi igrom mate lutao kroz prostorije kue kojoj se tek nadao i kroz vrt koji
je namjeravao zasaditi, ili bi uivao u sjeni drvea koje jo nije ni izniklo. Bio je sasvim
siguran da e jednog dana na tim ravnicama bez ikakve sjene izniknuti njegova oaza
brijestova: Jednog dana. Ako Bog dade.
Vjerovanje u boga i rituali koji su zaokruivali to vjerovanje, pohaanje crkve svake
nedjelje, molitva prije jela, molitva prije spavanja , bili su vaan dio Deweyjeva opstojanja.
Ne razumijem kako netko moe sjesti za stol a da ne zaeli blagosloviti svoj obrok,
jednom je rekla gospoa Dewey. Ponekad, kad doem kui s posla dakle, umorna sam.
Ali kava je uvijek na pei, a ponekad i meso u hladnjaku. Djeaci pripreme vatru za peenje
mesa, a mi razgovaramo i priamo jedno drugome dogodovtine naeg dana, i kad je
veera spremna, ja znam da imamo vrst razlog da budemo sretni i zahvalni. Zato ja
kaem,hvala ti, Svevinji. Ne zato to bih to morala, ve zbog toga to to elim.
Sad je gospoa Dewey kazala:
Alvine, odgovori mi. Misli li da emo se ikada vratiti normalnom ivotu?
On joj htjede odgovoriti, ali ga u tome prekine zvonjava telefona.

U subotu uveer 21. studenoga stari chevrolet napustio je Kansas City. Prtljaga je
bila i na krovu, svezana konopcima, prostor za prtljagu bio je tako krcat da ga nisu mogli
zatvoriti, na stranjem sjeditu automobila bila su dva televizora, jedan iznad drugog.
Putnici su doista bili vraki stijenjeni, Dick, koji je vozio, i Perry, koji je sjedio stiui
staru Gibsonovu gitaru, svoju najdragocjeniju imovinu. to se tie Perryjevih drugih stvari,
kartonskog putnog kovega, sivog runog radioaparata marke Zenith, galona sirupa od
rutvice (bojao se da u Meksiku nee biti njegova najomiljenijeg pia) i dviju velikih kutija s
knjigama, rukopisima i raznim sitnicama (a kako je Dick digao galamu! Psovao je, nogom
udarao po kutijama i nazvao ih dvjesta pedeset kilograma svinjskih izmetina!) sve je to
doprinosilo stranom neredu u unutranjosti automobila.

Oko ponoi preli su granicu i uli na teritorij Oklahome. Sretan to je napokon izvan
Kansasa, Perry je konano odahnuo. Sad je to istina , oni su na svom putu , na svom putu s
kojeg se nikad nee vratiti, ne alei ni najmanje zbog iega, to se tie naroito njega jer on
iza sebe nita ne ostavlja, nikoga ne ostavlja tko bi se jako udio kamo je to on ispario. To
isto nije se moglo kazati i za Dicka. Ostali su oni za koje je Dick rekao da ih voli, tri sina,
majka, otac, brat, osobe kojima se ne bi usudio iznijeti svoje planove, niti im zaeljeti
zbogom, iako vie nije oekivao da e ih ikada vidjeti. Bar ne za ovog ivota.

VJENANJE CLUTTER - ENGLISH U SUBOTNJOJ CEREMONIJI: taj naslov koji se

pojavio u drutvenoj rubrici lista Telegram od 23. studenoga, iznenadio je mnoge
itatelje prema pisanju tog lista iz Garden Cityja. Nije bilo sumnje da se Beverly, druga od
Clutterovih preivjelih keri, udala za g. Verea Edwarda Englisha, mladog studenu
biologije, s kojim je ve dugo bila zaruena. Gospoica Clutter bila je obuena u bijelo, a
vjenanje, elaborirano u svim detaljima (Gospoa Leonard Cowan bila je solist, a supruga
Howarda Blancharda svirala je orgulje), bilo je sveano obavljeno u Prvoj metodistikoj
crkvi , bila je to crkva u kojoj je prije tri dana nevjesta slubeno oplakivala svoje roditelje,
brata i mlau sestru. Meutim, prema pisanju lista Telegram, Vere i Beverly planirali su
se vjenati za vrijeme Boia. Pozivnice su tiskane i njen otac je rezervirao crkvu za taj
datum. Zbog neoekivane tragedije i zbog toga to su iz dalekih mjesta doputovali mnogi
roaci, mladi par je odluio vjenati se u subotu .
Kad je vjenanje bilo obavljeno, roaci Clutterovih su se razili. U ponedjeljak, tog
dana kad je posljednji od njih napustio Garden City, list Telegram objavio je na
naslovnoj stranici pismo koje je napisao g. Howard Fox, iz Oregona, Illinois, brat Bonnie
Clutter. Poto je izrazio zahvalnost graanima to su otvorili svoje kue i srca
oaloenoj obitelji, on je promijenio ton pisma. Ovdje ima mnogo alosti i bijesa (rije je
o Garden Cityju), pisao je g. Fox. Vie nego jednom uo sam da bi ubojicu, kad bude
pronaen, valjalo objesiti na najbliem stablu. Nemojmo iskazivati takve osjeaje. Nedjelo
je poinjeno i uzimanje jo jednog ivota nee ga izmijeniti. Umjesto toga, oprostimo kao
to bi nas Bog na to zacijelo naveo. Nemamo prava da u srcima zadrimo srdbu. Poinitelj
tog nedjela uvjerit e se da e veoma teko ivjeti sam sa sobom. On e se smiriti tek onda
kad se bude obraao Bogu traei oprotaj. Nemojmo mu stajati na putu, ve se umjesto
toga molimo da on nae svoj mir.

Automobil je bio parkiran na otvorenom prostoru gdje su se Perry i Dick zaustavili

na piknik. Bilo je podne. Dick je dalekozorom promatrao okolinu. Planine. Jastrebove koji
krue bijelim nebom. Pranjavu cestu koja zavija do bijelog i pranjavog sela, i iz njega.
Danas je njegov drugi dan u Meksiku i dosad mu se sve svialo , ak i hrana (ovog trenutka
on je jeo hladnu, uljastu tortillu). Granicu su preli kod Lareda, Teksas, ujutro 23.
studenoga, a prvu no proveli su u bordelu San Luis Potosi. Sad su se nalazili dvjesta milja
od njihova idueg cilja. Mexico Cityja.
Zna li to mislim? upita Perry. Mislim da s nama neto nije u redu. Uiniti ono
to smo mi uinili.

 to smo uinili?
Tamo.
Dick je spustio dalekozor u konu futrolu, bio je to luksuzni dalekozor na ijim
koricama bijahu ispisani inicijali H. W. C. Bio je uznemiren. Temeljito uznemiren. Za kog
vraga Perry ne zatvori brnjicu? Isuse Kriste, kakvo prokleto zadovoljstvo nalazi u tome da
stalno povlai tu prokletu stvar? On doista ide na ivce. A naroito je dosadan kad se
ovjek sjeti da su se dogovorili da nee ni zinuti o toj prokletoj stvari. Valja je jednostavno
zaboraviti.
Nije sve u redu s onima koji mogu uiniti takvu stvar, dodao je Perry.
Mene izdvoji, dijete, rekao je Dick. Ja sam normalan.
I Dick je mislio ono to je rekao. On se smatrao uravnoteenim i zdravim poput
svakog drugog, moda je i neto bistriji od nekog prosjenog tipa, to je sve. Ali Perry, po
Dickovu miljenju, neto nije u redu s Malim Perryjem. I to je najmanje to moe kazati.
Prolog proljea kad su bili u istoj eliji u Kansakoj dravnoj kaznionici, on je shvatio
veinu Perryjevih manjih osobitosti, Perry bi mogao biti takvo dijete koje bi mokrilo u
krevet i plakalo u snu ( Tatice, svuda sam te traio, gdje si bio, tatice?), i Dick ga je esto
viao kako satima sjedi cuclajui prst i buljei u te proklete lane vodie za zakopano
blago. To je bila jedna strana, bile su i druge. Na neki nain stari Perry bio je vraki
sablastan. Uzmimo, na primjer, njegov temperament. Njega bi olujno raspoloenje
zgrabilo bre nego desetoricu mrtvo pijanih Indijanaca. A teko je bilo pogoditi takvo
njegovo raspoloenje. On bi moda bio spreman da te ubije, ali ti o tome ne bi znao nita,
barem ne gledajui u nj, ili sluajui ga, jednom je rekao Dick. Bez obzira na to kako bi
bjesnjela u njemu unutranja oluja, izvana bi Perry zadrao izgled hladnokrvnog mladog
nasilnika vedrih i malice pospanih oiju. Bilo je trenutaka kad je Dick smatrao da bi
mogao kontrolirati, regulirati temperaturu tih naglih hladnih groznica koje su izgarale i
smrzavale njegova prijatelja. U tome se varao, i kad je to otkrio, postao je sasvim drugaiji,
nije bio sasvim siguran u Perryja, nije mogao sigurno znad to on misli , osim da bi ga se
morao bojati, pa mu nije bilo jasno zato ga se doista ne boji.
Duboko dolje, Perry je nastavljao, dolje, sasvim na dnu, nikad nisam ni pomiljao
da bih to mogao uiniti. Takvu stvar.
A to je bilo s nigerom? zapita ga Dick. utnja. Dick je shvatio da Perry bulji u nj.
Prije tjedan dana, u Kansas Cityju, Perry je kupio tamne naoale , upadljive naoale sa
srebrno lakiranim okvirom i zrcalnim leama. Dick ih nije volio, rekao je Perryju da ga je
stid kad ga netko vidi s nekim tko nosi takvu stvar na sebi. U stvari najvie su mu ile na
ivce zrcalne lee, bilo mu je neugodno to ne vidi Perryjeve oi skrivene iza mira tih
obojenih staklenih povrina to odbijaju svjetlo.
Ali niger, rekao je Perry. To je drugo.
Taj komentar, nevoljkost s kojom je izgovoren, sve je to djelovalo na Dicka da
priupita:

 Jesi li to uinio? Jesi li ga ubio kao to si rekao? Bilo je to znaajno pitanje, jer
njegova ocjena Perryjeva karaktera i sposobnosti zasnivala se na prii koju mu je Perry
jednom ispriao o tome kako je jednog crnca istukao do smrti.
Naravno da sam to uinio. Samo , on je niger. Nije to isto. Tada e Perry:
Zna li to me stvarno vrti? Mislim o toj drugoj stvari. To je da ja jednostavno ne
vjerujem da itko moe pobjei poslije toga. Ja ne vidim kako je to mogue. Uiniti ono to
smo mi uinili. Samo jedan posto ljudi u tome uspije. Mislim, eto to je ono to me
uznemiruje , ne mogu sebi izbiti iz glave da e se neto dogoditi.
Premda je kao dijete pohaao crkvu, Dick se nije nikad pribliio vjeri u Boga, niti
su ga uznemiravale predrasude. Za razliku od Perryja, on nije smatrao da razbijeno
ogledalo znai sedam godina nesree, niti da e mladi mjesec donijeti zlo ako ga gledate
kroz au. Ali Perry je svojom otrom i jakom intuicijom snano napao bedem jedine
Dickove ive sumnje. Dick je takoer patio od trenutaka kad mu se ista pomisao vrzmala
po glavi: je li mogue , hoe li se njih dvojica uz Boga uspjeti nekanjeno izvui iz svega ?
Odjednom je kazao Perryju:
A sada, zaepi! Upalio je motor i pokrenuo auto.
Ispred sebe, na pranjavoj cesti, ugledao je psa kako se vue na toplom
suncu.Planine. Jastrebovi to krue bijelim nebom. Kad je Perry upitao Dicka:
Zna li to mislim? znao je da zapoinje razgovor koji se Dicku nee svidjeti,
razgovor koji bi i on sam rado izbjegao.
Slagao se s Dickom, zato stalno govoriti o tome? Ali on se uvijek nije mogao
zaustaviti. Zahvaali su ga trenuci bespomonosti, trenuci kad bi se sjeao stvari , plavog
svjeda koje bi poput eksplozije osvijedilo crnu sobu, sjetio bi se staklenog oka velikog
djejeg mede a javljali bi se i glasovi, naroito nekoliko rijei koje su mu poput bljetavih
ica prolazile kroz svijest: Oh, ne! Oh, molim! Ne! Ne! Ne! Ne! Nemojte! Oh, molim vas
nemojte, molim vas! I neki zvukovi su se oivljavali i vraali srebrni dolar to se kotrlja
po podu, koraci izama na drvenim stubama, disanje, hroptanje, histerino hvatanje zraka
ovjeka prerezana dunika.
Kad je Perry rekao: Mislim da s nama neto nije u redu, on je izrazio priznanje
neega to mu je bilo mrsko priznati. Na kraju krajeva, bilo je bolno iole priznati da
moda s njima nije sve u redu , naroito ako ono to s njima nije u redu nije njihova
greka, ve moda stvar s kojom ste roeni. Pogledajte njegovu obitelj! Pogledajte to se
tamo dogodilo! Njegova majka, alkoholiarka, zaguila se vlastitim bljuvotinama. Od
njezine djece, dvaju sinova i dviju kerki, samo je mlaa ki, Barbara, zapoela normalan
ivot, udala se, stala podizati obitelj. Fern, druga ki, skoila je kroz prozor hotela u San
Franciscu (Perry je stalno pokuavao vjerovati da se okliznula, jer je on volio Fern. Bila
je tako slatka osoba, tako artistika narav, sjajna plesaica, a znala je i pjevati. Da je
imala barem mrviak sree, s obzirom na njezin izgled i sve ostalo, ona bi ipak nekud
dospjela, postala bi netko. Bilo je tako tuno pomisliti kako se ona uspela na prozor i
bacila se u ponor dubok petnaest katova). Bio je i Jimmy, stariji djeak, Jimmy, koji je
jednog dana naveo svoju enu na samoubojstvo, a idueg se sam ubio. Zatim je uo Dicka

kako kae: Mene izdvoji, dijete. Ja sam normalan. Nije li to prava rugalica? Ali nita zato,
proi e to.
Duboko dolje, nastavljae Perry, dolje, sasvim na dnu, nikad nisam ni pomiljao
da bih to mogao uiniti. Takvu stvar. I odmah je shvatio greku, Dick e, razumije se,
odgovoriti pitanjem: A to je s nigerom? Kad je to ispriao Dicku, uinio je to elei
njegovo prijateljstvo, htio je da ga Dick respektira, da misli da je vrst, a isto tako
pravi muki tip kao to je on vjerovao za Dicka. I tako kad su jednog dana njih dvojica
itali i raspravljali o lanku Kako prepoznajete ljudske karaktere? objavljenom u
asopisu Readers Digest (Dok ekate u ekaonici zubara ili na eljeznikoj stanici,
pokuajte studirati karakteristike ljudi oko vas. Promatrajte kako hodaju, na primjer.
Osoba koja ukoeno hoda moda otkriva uspravnu i nepokolebljivu linost,krivudavo,
neuredno hodanje moda otkriva nedostatak vrstine ), Perry je rekao: Uvijek sam bio
izvanredan u otkrivanju karakternih crta, jer inae bih danas bio mrtav. Bilo bi glupo da ne
znam prosuditi kome se mogu povjeriti. Ti to ne zna. Ali ja imam povjerenja u tebe, Dick.
Vidjet e da je tako, jer se stavljam pod tvoju vlast. Kazat u ti neto to jo nikome nisam
rekao. ak ni Willie-Jayu. O vremenu kad sam sredio onog tipa.
Nastavljajui, Perry je ustanovio da je Dick zainteresiran, on ga je zaista sluao.
Bilo je to prije dva ljeta. Tamo u Vegasu. ivio sam u tom starom pansionu, koji je
nekad sluio za izlobu maaka. Ali sve je to otilo. To je kua koju su trebali sruiti jo
prije deset godina, uostalom, to nije ni potrebno jer se kua sama ruila. Najjeftinije sobe
bile su na tavanu, pa sam tamo ivio i stanovao. Isto tako i taj niger. Ime mu je bilo King,
bio je prolazni stanar. Tamo smo bili samo nas dvojica, mi i milijun cucarachas. King nije
bio suvie mlad, ali kako je radio na cestama i na vanjskim radovima bio je dobro graen.
Nosio je naoale i mnogo je itao. Nikad nije zatvarao vrata. Kad bih god prolazio pored
njegove sobe, uvijek bih ga vidio kako lei gol golcat. Bio je bez posla i rekao je da je
utedio nekoliko dolara od prolog zaposlenja, kazao je da je odluio neko vrijeme
ljekariti, itati, biti bezbrian i piti pivo. Ono to je itao, dakle, bilo je to smee , stripovi i
smee o kaubojima. Bio je O. K. Ponekad bismo zajedniki pili pivo, a jednom mi je posudio
deset dolara. Nisam imao razloga da ga povrijedim. Ali jedne noi kad smo sjedili na
tavanu i kad je bilo tako vrue da se nije moglo spavati, ja sam mu rekao: Hajde, King,
provozajmo se. Posjedovao sam neku staru ragu od automobila koju sam obojio
srebrnom bojom i to sam udo nazvao Srebrni duh. Krenuli smo na duu vonju.
Odvezosmo se u pustinju. Tamo je bilo hladno. Parkirah smo i popili jo nekoliko aa piva.
King je troiin iz auta, a ja sam iao iza njega. On nije vidio da sam ponio sa sobom taj lanac.
Lanac s bicikla koji sam drao ispod sjedita. Zapravo, ja i nisam namjeravao to uiniti sve
dok nisam uinio. Udario sam ga preko lica. Slomio sam mu naoale. Nastavio sam i dalje.
Poslije toga nisam ba nita osjeao. Ostavio sam ga tamo i nikad vie nisam o tome uo ni
rijei. Moda ga nitko nije ni naao. Moda su ga poderali supovi.
Bilo je istine u toj prii. Perry je pod navedenim okolnostima poznavao Crnca po
imenu King. Ali ako je on danas mrtav, to nije bilo od Perryjeve ruke, on nije ni ruku digao
na nj. Prema svemu sudei, a i prema onome to on zna, King moda jo ljekari na nekom
krevetu i pije pivo.
Doista? Ba si ga ubio kako si ispriao? zapita ga Dick.

Perry nije bio ni darovit, ni plodan laac, meutim, kad bi jednom ispriao neku
izmiljotinu, on bi se zalijepio za nju.
Naravno da jesam. Samo , to je niger. Nije to isto, zatim je dodao: Zna li to mi
stvarno ne da mira? Mislim o drugoj stvari. Ja jednostavno ne vjerujem da itko moe umai
od toga samo ovako. A potajice je vjerovao da i Dick misli tako. Naime, Dick je barem
djelomino bio zaveden Perryjevim mistinomoralnim brigama. I dodao je:
A sada, stvarno zaepi!
Automobil je grabio naprijed. Tridesetak metara ispred njih pas je kaskao du ceste.
Dick je skrenuo prema njemu. Bio je to stari polumrtvi mjeanac otrih kostiju, sav ugav,
kad je auto udario u psa, udarac se jedva osjetio, kao da su udarili u pticu. Ali Dick je bio
zadovoljan.
Djeae! rekao je , a to bi govorio uvijek poto bi pregazio psa, to je inio kad bi
mu se god pruila prilika , Djeae! Dobro smo ga spljeskali!

Proao je Dan zahvalnosti i sezona lova na fazane je zavrila, ali divno bablje ljeto
nastavljalo se i dalje raajui dan za danom vedre i tople dane. Posljednji od novinara koji
su doputovali iz drugih gradova, uvjeren da taj sluaj nee nikad biti rijeen, napustio je
Garden City. No za stanovnike okruga Finney, a najvie za sve one koji su bili najei
posjetitelji Hartmanove kafeterije u Holcombu, sluaj nikako nije bio zavren.
Kad je sve to zapoelo, poeli smo imati pune ruke posla, kazala je gospoa
Hartman, gledajui po svakom kutku svog vlasnitva, na ijem se svakom djeliu sjedilo ili
stajalo, ostali farmeri, poljoprivredni radnici i drugi ispijali su kavu i puili.
Kao da su stare babe, dodala je potarica Clare, roakinja gospoe Hartman. I ona
se nala na tom mjestu. Da je proljee i da ima posla, oni ne bi bili ovdje. Ali penica je
unutra, zima je na putu, pa nemaju nita drugo da rade ve da sjede i plae jedan drugoga.
Znate li Billa Browna, iz Telegrama? Jeste li proitali uvodnik koji je napisao? Naslov mu
je: Jo jedan zloin: Napisao je: Vrijeme je da se svi okane lamatanja pomahnitalim
jezicima. Jer i to je zloin, naravno, izmiljati obine lai. Ali to druga oekujete?
Pogledajte oko sebe. Cegrtue. Lisice. Izmiljaju prie. Vidite li jo neto drugo? Ha! Samo
to.
Jedna priica koja se rodila u Hartmanovoj kafeteriji ticala se Taylora Jonesa,
ranera ije imanje granii s farmom River Valley.
Po miljenju veine gostiju kafeterije, ubojica je namjeravao ubiti Jonesa i njegovu
obitelj, a ne Clutterove.
To je daleko jasnije, tumaio je jedan koji ja zastupao to gledite. Taylor Jones
bogatiji je nego to je Herb Clutter ikad bio. A sada, uzmimo da je tip koji je to uinio bio
izvan naih krajeva. Uzmimo da je moda bio unajmljen da ubije, a instrukcije koje je

dobio nisu bile dovoljne, znao je samo kako treba doi do kue. U redu, zar on nije mogao
pogrijeiti , krenuti krivim smjerom , i zavriti u Herbovoj, umjesto u Taylorovoj kui.
Teorija Jones esto je bila ponavljana , naroito Jonesovima, uglednoj i razumnoj
obitelji koja je odbijala da bude uvuena u takva govorkanja.
Tezga, nekoliko stolova, udubljenje u zidu predvieno za rotilj, hladnjak i
radioaparat , to je sve to se nalazilo u Hartmanovoj kafeteriji.
Ali naim se muterijama to svia, kae vlasnica. Mora im se sviati. Drugog
mjesta nemaju. Jedino ako se povezu automobilom sedam milja u jednom pravcu ili
petnaest u drugom. Kako bilo da bilo, mi se prijateljski odnosimo prema svakome, a otkad
je Mabel poela raditi i kava je dobra. Mabel je gospoa Helm. Nakon tragedije, ja sam
kazala: Mabel, sada kad si bez posla, zato mi ne pomogne u kafeteriji. Malo kuhaj. Stoj za
tezgom. Tako se i dogodilo, ali loe je samo to to je svi posjetitelji neminovno gnjave s
pitanjima. O tragediji. Ali Mabel nije poput roakinje Myrt. Ili poput mene. Ona je plaha.
Osim toga, ona ne zna nita naroito. Nita vie od drugih.
Ali malo pomalo posjetitelji kafeterije stadoe sve vie sumnjati da Mabel Helm zna i
neke stvari o kojima uti kao zalivena. Razumije se, ona je i znala. Dewey je s njom
nekoliko puta razgovarao i traio je od nje da zadri kao tajnu sve o emu su razgovarali.
Naroito joj je naglasio da ne spominje nestali radioaparat ili sat koji je pronaen u
Nancynoj cipeli. Zbog toga je ona kazala supruzi Archibalda Williama WarrenBrowna:
Tko god ita novine zna koliko i ja. I vie. Ja ih ne itam.
vrsta, zbijena, neto preko tridesete, Engleskinja koja je govorila gotovo
aristokratskim akcentom, gospoa Archibald William Warren Brown nije bila nimalo
slina drugim posjetiteljima kafeterije i u toj sredini izgledala je poput pauna meu
puranima. Objanjavajui jednom znancu zato su ona i njezin mu napustili obiteljska
imanja na sjeveru Engleske, promijenivi naslijeeni dom , najljepu, oh, najslau staru
kuu , sa starom i nikako najljepom farmerskom kuom na ravnicama zapadnog
Kansasa, ona je jednom dodala: Porez, moj dragi. Dabine na pokojnika. Goleme,
zloinaki visoke dabine na smrt. To nas je otjeralo iz Engleske. Da, otili smo prije
godinu dana. Ne alei. Ni najmanje. Svia nam se ovdje. Mi jednostavno oboavamo ovo
mjesto. Premda je ovdje, naravno, sasvim drugaije od drugih strana naeg ivota. Od
ivota kojim smo uvijek ivjeli. Pariz i Rim. London. Ja , ponekad, mislim na London. Oh, ne
mogu ba rei da mi nedostaje ,urba, nikad ne moe uloviti taksi, i stalna briga o tome
kako izgleda. Ni najmanje mi nije stalo. Svia nam se ovdje. Drim da neki ljudi , oni koji
znaju nau prolost i znaju kako smo ivjeli , drim da ih mui pitanje ne osjeamo li
barem malice usamljenost izgubljeni ovdje u poljima penice. Mi smo se htjeli naseliti
dalje prema Zapadu. Wyoming ili Nevada , la vraie chose. Nadali smo se da bi se tamo
mogla i za nas prilijepiti neka nafta. No, na naem putu zaustavili smo se da posjetimo
prijatelje u Garden Cityju, prijatelje prijatelja, zapravo. Ali oni su bili upravo divni.
Inzistirali su da jo ostanemo. A mi smo razmiljali: Uostalom, zato ne? Zato ne bismo
uzeli komadi zemlje i bacili se u ranere? Ili u farmere. To je odluka koju jo nismo
donijeli , hoemo li u ranere ili u farmere. Dr Austin nas je pitao nije li nam ovdje suvie
mirno. Zapravo, nije. Zapravo, nikad nisam vidjela takvu ludnicu. Ovdje ima vie buke nego

za bombardiranja. Vlakovi zvide. Kojoti. udovita koja zavijaju i frku po cijelu blaenu
no. Uasna galama. A poslije ubojstva sad to jo vie osjeam. Toliko mi stvari odjednom
smeta. Naa kua,kakva je to stara kripalica! Hej, vodite rauna da se ja ne alim. U stvari,
to je kua koja moe i te kako dobro posluiti ,ima sve pogodnosti , ali, oh, kako kalje i
guna! A kad padne mrak, kad pone vjetar, taj grozni prerijski vjetar, ovjek uje
najstranije zvukove. Naime, ako je netko iole nervozan ne moe se okaniti da ne
uobraava , smijene stvari. Dragi boe! Ta jadna obitelj! Ne, mi ih nismo upoznali. Jednom
sam vidjela g. Cluttera. U federalnoj zgradi.
Poetkom prosinca, u toku jednog poslijepodneva,dvojica meu najvjernijim
posjetiteljima kafeterije najavili su svoje planove da se spakiraju i napuste ne samo okrug
Finney ve i dravu. Prvi je bio zakupnik, farmer koji je radio za Lestera McCoya, dobro
poznatog zemljoposjednika i poslovnog ovjeka zapadnog Kansasa. Objasnio je:
Razgovarao sam s g. McCoyem. Pokuao sam mu objasniti to se dogada ovdje u
Holcombu i okolini. Kako nitko ne spava. Moja ena ne moe spavati, pa ne da ni meni.
Zato sam rekao g. McCoyu da mi se svia ovo mjesto, ali bit e bolje da on ulovi drugog
ovjeka. Raunajte da mi kreemo. Dolje u istoni Colorado. Moda u se tad barem malo
odmoriti.
Drugu slinu najavu uli su posjetitelji kafeterije od gospoe Hideo Aida, koja se
zaustavila pored kafeterije s troje od svoje etvoro djece crvenih obraia. Postavila ih je
pored tezge i kazala gospoi Hartman:
Dajte Bruceu kutiju krekera. Bobby eli koka kolu. Bonnie Jean? Znamo kako ti je,
Bonnie Jean, ali, hajde, daj se prodrmaj. Bonnie Jean je zatresla glavom, a na to e gospoa
Aida: Bonnie Jean je neraspoloena. Ne eli otii odavde. Ovdje je njena kola. I svi njeni
prijatelji.
Hajde, kai, doda gospoa Hartman smijeei se Bonnie Jeani. Nema niega zbog
ega valja tugovati. Premjestiti se iz Holcomba do Garden Cityja. Srednja kola, mnogo vie
djeaka.
Bonnie Jean joj upadne u rije:
Vi to ne shvaate. Tatica nas odvodi odavde. U Nebrasku.
Bess Hartman pogleda majku kao da od nje oekuje da zanijee kerkine navode.
Tono je, Bess, kazala je gospoa Aida.
Ne znam to da kaem, uplela se gospoa Hartman, iji je glas bio uvrijeeno
iznenaen, a ujedno i oajan. Obitelj Aida bila je veoma cijenjena u Holcombu, obitelj
spremna svakome pomoi, dobro raspoloena, radina, poznata kao jedna od onih obitelji
koja je uvijek spremna da bude velikoduna, iako zapravo nisu imali mnogo toga ime bi
iskazivali velikodunost.
Gospoa Aida je nastavila:
O tome mi ve dugo razgovaramo. Hideo smatra da emo na drugom mjestu bolje
uspjeti.''

 Kad namjeravate krenuti?

im prodamo. Ali ipak ne prije Boia. Sa zubarom smo neto utanaili. Rije je o
Hideovu boinom daru. Ja i djeca dat emo mu tri zlatna zuba. Za Boi.
Gospoa Hartman je uzdahnula.
Ne znam to da kaem. Jedino da bih htjela da ne odete. Jednostavno ste odluili da
nas napustite. Opet je uzdahnula. ini se kao da svakoga gubimo. Na ovaj ili onaj nain.
Zaboga, mislite li da ja elim poi? zapita je gospoa Aida. Od svih mjesta kroz
koja smo proli ovo nam se najvie dopalo. Ali Hideo, on je mukarac i on kae da u
Nebraski moemo dobiti bolju formu. A neto u vam rei, Bess. Gospoa Aida se
pokuala namrtiti, ali njeno puno, okruglo, glatko lice nije u tome sasvim uspjelo. Mi
smo se zbog toga prilino natezali. Onda sam jedne noi kazala: O. K., ti si glava, hajdemo.
Kad se ono dogodilo Herbu i njegovoj obitelji, osjetila sam da je ovdje neto zavrilo.
Mislim osobno. Za me. I zato sam prestala raspravljati. Rekla sam O. K. Spustila je ruku u
Bruceovu kutiju krekera.
Zaboga, ja to ne mogu zaboraviti. Ta me misao uvijek progoni. Voljela sam Herba.
Da li znate da sam ja jedna od posljednjih osoba koja ga je vidjela iva? Aha. Ja i djeca. Bili
smo u Garden Cityju na sastanku 4H i on nas je povezao kui. Posljednja stvar koju sam
kazala Herbu bila je , da ne razumijem je li se on ikada neeg bojao. Rekla sam mu da bi se
on rijeima mogao izvui iz svake situacije. Zamiljeno je grickala kreker, popila gutljaj
Bobbyjeve koke, a zatim je dodala:
To je smijeno, ali zna, Bess, ja bih se kladila da se on nije bojao. Mislim da bez
obzira na to kako se to dogodilo, da on sve do kraja nije vjerovao da e se to dogoditi. To se
nije moglo dogoditi. Ne njemu.

Sunce je peklo. Na mlakom moru, usidren, lelujao se amac: Bila je to Estrellita s

etiri osobe , Dick, Perry, mladi Meksikanac, i Otto, bogati sredovjeni Nijemac.
Molim vas. Opet, rekao je Otto, a Perry, struui po gitari, hrskavoslatkim glasom
pjevao je pjesmu sa Smoky Mountainsa:
U ovom svijetu danas dok ivimo
neki na nas bacaju svu bruku,
ali kad smo mrtvi u sanducima,
ljiljane nam uvijek guraju u ruku.
Zato nam ne date cvijee dok ivimo...
Poto su tjedan dana proveli u Mexico Cityju, on i Dick krenuli su na jug do
Cuernavake, onda do Taxcoa, Acapulca. Ba u Acapulcu, u jednoj veseloj krmici s
muzikim automatima, upoznali su se s kosmatim i prijaznim Ottom. Dick ga je posvojio.
Ali taj gospodin, hamburki advokat na odmoru, ve je imao prijatelja mladia iz

Acapulca koji je sam sebi dao nadimak Cowboy. Dokazao je da je osoba na koju se moe
osloniti, jednom je Perry kazao za Cowboya. Podao poput Jude, na neki nain, ali, znaj,
smijean momak, vraki dosjedjiv. I Dick ga je volio. Bilo nam je sjajno.
Cowboy je tetoviranim doljacima naao sobu u kui svog ujaka, bacio se na posao
da popravi Perryjev panjolski, a uivao je u koristima svoje veze s turistom iz Hamburga,
u ijem drutvu i za iji novac su pili i jeli i kupovali ene. ovjek koji je plaao smatrao je
da dobro troi svoje pesose, ako nita drugo a ono stoga to je uivao u Dickovim alama.
Svakog dana bi Otto iznajmio Estrellitu, brodi za ribarenje na debelom moru, pa bi
etvorica prijatelja lutala uzdu obale. Cowboy je bio kapetan, Otto je crtao i ribario, Perry
je bacao udice, odavao se snovima, pjevao je, Dick nije nita inio , jedino je mrmljao i
groktao, alio se na ljuljanje broda, ljekario je opijen suncem, sasvim nepomian, kao
gmizavac na suncu. A Perry je rekao:
To je to. Tako treba biti.
Pa ipak, znao je da to ne moe potrajati,da e to zapravo zavriti istog dana.
Sutradan Otto se vraao u Njemaku, a na Dickovo navaljivanje Perry i on e se vratiti u
Mexico City.
Naravno, dijete, rekao je kad su o tome raspravljali. Sve je to lijepo. Sunce ti grije
lea. Ali lova odlazi, odlazi, odlazi. A kad prodamo auto, to nam je ostalo?
Odgovor je bio da su imali veoma malo novca, jer su u to vrijeme ve potroili novac
dobiven za stvari koje su u Kansas Cityju podigli ekovima bez pokria, filmska kamera,
zlatna dugmad za koulje, televizori. Isto tako, policajcu iz Mexico Cityja, s kojim se Dick
upoznao, prodali su dalekozor i sivi runi radioaparat marke Zenith.
Mi se moramo vratiti u Mex, prodati auto, a ja u moda dobiti posao u garai. Bilo
kako, tamo e biti bolje. Bolji izgledi. Kriste, ja bih mogao vie izvui od te Inez.
Inez je bila prostitutka koja se prikrpala Dicku na stubama Umjetnike galerije u
Mexico Cityju (posjetili su galeriju u okviru razgledavanja grada, to je bila Perryjeva
elja). Bilo joj je osamnaest godina i Dick je obeao da e se oeniti njome. Ali isto tako
obeao je brak i Mariji, eni pedesetih godina, koja bijae udovica veoma uglednog
meksikog bankara. Upoznali su je u jednom lokalu, a idueg jutra ona mu je isplatila
sedam dolara.
to kae na to? zapita Dick Perryja. Prodat emo auto. Nai emo posao.
Utedjet emo nau lovu. A onda emo vidjeti to e se dogoditi. Govorio je kao da on
bolje od Perryja moe tono predvidjeti to e se dogoditi. Moda e dobiti dvije ili tri
stotine za stari chevrolet. A Dick, ako on poznaje Dicka, a poznaje ga dobro, sad ga je
upoznao , odmah e to potroiti na votku i ene.
Dok je Perry pjevao, Otto ga je skicirao u svojoj crtanki. Bila je to neka slinost, a
umjetnik je shvatio i jedan aspekt koji nije bio veoma uoljiv u osobe koja mu je pozirala ,
bila je to crta neke vesele, djeje zlobe koja je podsjeala na zlobnog Kupida koji cilja
otrovnim strijelama. Bio je gol do pasa. (Perry se stidio skinuti i hlae, stidio seobui i
kupae gaice, jer se bojao da bi pogled na njegove izranjene noge mogao izazvati
muninu, pa je to bio razlog to ni jednom nije uao u vodu, bez obzira na sve njegove

snove i bajanja o podvodnim akcijama.) Otto je vjerno nacrtao i niz tetoviranih ukrasa koji
su krasili Perryjeve suvie miiave grudi, ruke, male, vrste, ali djevojake ruke. U crtanki
koju je Otto dao Perryju kao poklon prije odlaska bilo je nekoliko crtea Dicka, bile su to
skice za aktove.
Otto je zatvorio crtanku, Perry je spustio gitaru, a Cowboy je izvukao sidro i upalio
motor. Bilo je vrijeme za polazak. Bili su desetak milja od obale, a voda se poela mraiti.
Perry je tjerao Dicka na ribarenje.
Moda vie nikad neemo imati tu priliku, dodao je.
Priliku?
Da ulovimo veliku ribu.
Isuse, glavurda e mi pui, rekao je Dick. Bolestan sam. Dick je esto patio od
glavobolja, jakih poput migrene. Tada bi govorio da e mu glavurda prsnuti. Smatrao je da
su ti bolovi posljedica automobilskog sudara. Molim te, dijete, utimo, tiho, tiho, molim
te.
Neto kasnije Dick je zaboravio na bol. Ustao je i vikao od uzbuenja. I Otto i Cowboy
su vikali. Perry je zakvaio veliku. Vie od tri metra dugaak morski pas ronio je i
izranjao, pjenuao more oko sebe, skakao u lukovima poput duge, izvijao se, ponirao u
dubinu, vukao konopac, letio, padao, dizao se. Proao je cio sat, i jo neto vie, i tek tada
su ga oznojeni ribari napokon uspjeli svladati. Neki starac sa starinskim drvenim
fotoaparatom vrzmao se u luci Acapulca, kad je Estrellita pristala, Otto je platio starom
da napravi est Perryjevih portreta pored njegova ulova. Stareve slike su tehniki ispale
bijedno , smee i nejasne. Ipak, to su bile sjajne fotografije, ali zahvaljujui Perryjevu
izrazu lica, njegovu pogledu ovjeka koji je postigao apsolutni uspjeh, njegovu blaenom
licu, kao da ga je najzad , kao u jednom od njegovih snova , velika uta ptica odnijela na
nebo.

Jednog prosinakog poslijepodneva Paul Helm je podrezivao razne cvjetne grmove

zbog kojih je Bonnie Clutter primljena za lana Kluba vrtlara Garden Cityja. Bio je to tuan
posao koji ga je podsjeao na jedno drugo poslijepodne kad se bavio istim poslom. Tada
mu je pomagao Kenyon, a to je bilo posljednji put da ga je vidio iva, i njega i Nancy. Tjedni
koji su proli teko su pali g. Helmu. Bio je mizernog zdravlja (mizernijeg nego je znao,
preostala su mu jo samo etiri mjeseca ivota), a bio je zabrinut zbog mnogih stvari. Na
primjer zbog svog posla.
Sumnjao je da e nastaviti i dalje. Nitko to nije tono znao, ali on je shvatio da
djevojke, Beverly i Eveanna, namjeravaju prodati imanje , premda, kako je uo u
kafeteriji, nitko nee kupiti tu zemlju dok misterij traje. Osim toga, on nije ni pomiljao
da bi tu doli stranci i dizali ljetinu na naoj zemlji. G. Helm je bio zabrinut , uglavnom
zabrinut zbog Herba. Ovo mjesto, govorio je, treba ostati u njegovoj obitelji. Jednom mu

je Herb rekao: Nadam se da e na ovom mjestu uvijek biti jedan Clutter i jedan Helm. To
je Herb rekao prije godinu dana. Gospode, to e on ako farma bude prodana? Osjeao se
suvie starim da bi se uklopio u neto drugo.
Pa ipak, on mora raditi, a to je i bila njegova elja. Govorio je da on nije jedan od onih
koji skinu cipele i sjede pored pei. A istina je i to da mu se ivot na farmi prilino
izmijenio, osjeao se nelagodno: zakljuana kua, Nancyn konj koji uzaludno eka na polju,
miris jesenskih jabuka koje gnjiju na stablima, a nigdje ni glasa , Kenyon ne poziva Nancy
na telefon, Herb ne zvidue svoje zadovoljno dobro jutro, Paule. On i Herb sjajno su se
slagali , nikad ni jedna neugodna rije izmeu njih. A zato ga, onda, toliko ispituju
erifovi ljudi? Ukoliko ne smatraju da on neto ne krije? Moda nije trebalo spominjati
Meksikance. On je Alu Deweyju rekao da je u subotu, 14. studenoga, na dan ubojstva,
priblino oko etiri sata, ugledao dvojicu Meksikanaca, jednog s brkovima, a drugog s
ospiavim licem, kako se vrzmaju na farmi River Valley. G. Helm ih je vidio kako kucaju na
vratima kancelarije, vidio je Herba koji je izaao i s njima razgovarao na travnjaku, a
otprilike desetak minuta kasnije ugledao je strance kako odlaze, izgledali su potiteno.
G. Helm je smatrao da su oni molili neki posao, te da im je reeno da za njih nema posla. Na
alost, premda je nekoliko puta zamoljen da ispria svoju verziju dogaaja tog dana, on je
o Meksikancima ispriao tek dva tjedna nakon zloina, jer, kako je objasnio Deweyju, eto,
odjednom sam se toga sjetio. Ali Dewey i neki od njegovih pomonika inilo se da ne
vjeruju njegovoj prii, pa su se ponaali kao da je to pria koju je izmislio samo da ih
navede na krivi trag. Oni su radije vjerovali Bobu Johnsonu, koji je prodavao police
osiguranja, a koji je cijelo subotnje poslijepodne proveo u razgovoru s g. Clutterom u
njegovoj kancelariji, a koji je bio apsolutno siguran da je bio jedini Herbov posjetitelj u
vremenu od dva do est sati i deset minuta. G. Helm bijae jednako siguran i uporan,
Meksikanci, brk, ospice, etiri sata. Herb bi im rekao da on govori istinu, uvjerio bi ih da
on, Paul Helm, spada meu ljude koji se mole i zarauju kruh. Ali Herba nije vie bilo.
Otiao je. I Bonnie. Prozor njezine spavae sobe gledao je na vrt, pa bi je g. Helm,
obino kad bi je uhvatilo, tu i tamo vidio kako duge sate nepomino bulji u vrt, kao da ju
je zaaralo ono to je vidjela. (Kad sam bila djevojka, jednom je kazala prijateljici, bila
sam sasvim sigurna da su stabla i cvijee isto to i ptice ili ljudi. Da i oni razmiljaju i
meusobno razgovaraju. Vjerovala sam da ih moemo i uti ako to zaista elimo. Trebalo
bi samo ogluiti se o sve ostale zvukove. Treba biti veoma miran i intenzivno sluati.
Kadto ja u to i sada vjerujem. Ali teko je postati dovoljno tih i miran...)
Sjeajui se Bonnie na prozoru, g. Helm je pogledao kao da se nadao da e je
ugledati, duha iza prozora. Da je ugledao duha, ne bi ga to toliko zapanjilo kao ono to je
stvarno vidio,ruku koja sklanja zavjesu i pridrava je, i oi. Ali , kako je kasnije opisivao,
sunce je ba udaralo u tu stranu kue , tako da je prozorsko staklo titralo, lelujalo je i
iskrivljavalo sliku iza sebe , i kad je g. Helm zaklonio oi od sunca i opet uzdigao pogled,
zavjese su opet bile na svom mjestu, a pored prozora nije bilo nikoga. Moje oi nisu
bogzna kako dobre, pa sam i sam mislio da me moda varaju , sjeao se.) Ali ipak sam
odjednom stekao prokleto vrsto uvjerenje da me nisu varale. A osim toga bio sam i
prokleto vrsto uvjeren da to nije bila utvara. Ja ne vjerujem u duhove. Dakle, to je to
moglo biti? Tko se to ulja po kui. I to kad na to nitko nema pravo osim ljudi od zakona. A
kako su uli u kuu? Sve je bilo zakljuano i zabravljeno kao kad radio najavljuje tornado.

To me je muilo. Ali nisam htio sam ustanoviti o emu se radi , ne ja sam. Bacio sam ono
to sam imao u ruci, ostavio sam posao i preacem, preko polja, otiao sam do Holcomba.
im sam doao, telefonirao sam erifu Robinsonu. Objasnio sam mu da netko lunja po
Clutterovoj kui. Dakle, oni su pojurili kao da su izbaeni iz topa. Dravni policajci. erif i
njegova druba. Ljudi iz K. B. I. Al Dewey. Ba kad su se rasporeivali oko kue steui
obru i spremajui se za akciju, otvorila su se glavna ulazna vrata. Izala je osoba koju
nitko od prisutnih nikad nije vidio , mukarac mlai od trideset godina, tamnih oiju,
neuredne kose, uz bedro imao je futrolu s pitoljem kalibra 38. Drim da smo svi koji smo
ga ugledali mislili isto, nastavio je g. Helm. Nije se ni pomakao. Stajao je ukoeno. Kao da
trepe oima. Oni su mu uzeli pitolj i stali mu postavljati pitanja.
Ime mu je bilo Adrian, Jonathan Daniel Adrian. Bio je na putu za New Mexico i
trenutano nije imao stalna boravita. S kakvim je ciljem provalio u Clutterovu kuu i kako
je u tome najzad i uspio? Pokazao im je. (On je podigao metalni poklopac bunara i kroz
veliku cijev propuzao je do podruma.) to se tie razloga zato je to uinio, on je u
novinama itao o tom sluaju i bio je radoznao, htio je vidjeti kako ta kua izgleda.'' A onda
ga je netko zapitao, kako se Helm sjea tog dogaaja, da li je on moda autostopist? Da li
on na taj nain putuje do New Mexica? Ne, odgovorio je, on vozi vlastiti auto. A parkiran je
neto dalje. Sad su svi otili pogledati taj auto. Kad su vidjeli to je u njemu, jedan od ljudi ,
moda je to bio Al Dewey , rekao mu je, rekao je tom Jonathanu Danielu Adrianu: Dakle,
gospodine, ini se da emo morati o neemu porazgovoriti. Naime, u automobilu su
pronali i puku. A i lovaki no.

Hotelska soba u Mexico Cityju. U sobi je ruan moderan pisai stol sa zelenkastim
zrcalom, a na rubu zrcala je cedulja sa tampanim upozorenjem direkcije hotela:
SU DIA TERMINA A LAS 2 P. M.
VA DAN ZAVRAVA U 14 SATI
Drugim rijeima, gosti moraju isprazniti sobu u oznaeno vrijeme ili mogu oekivati
da e im biti naplaen i drugi dan, to je bio luksuz na koji sadanji korisnici sobe nisu ni
pomiljali. Njih je zabrinjavalo hoe li moi platiti i svotu koju ve duguju. Naime, sve se
zbilo kako je Perry predvidio, Dick je prodao automobil, a tri dana kasnije ta je svota,
manje od dvjesta dolara, uglavnom ve ishlapjela. etvrtog dana Dick je krenuo u lov za
potenim poslom, a naveer je rekao Perryju:
Doavola! Zna li koliko plaaju? Kakve su nadnice? Za strunog mehaniara? Dva
zelembaa dnevno. Meksiko! Mili moj, meni je dosta. Mi se moramo odavle nekako
iupati. Vratiti se u Drave. Ne, ja neu sluati. Dijamanti. Zakopano blago. Probudi se,
mome. Nema krinja sa zlatom. Nema potopljenih brodova. A da ih i ima , do avola, ti ne
zna ni plivati.
A idueg dana, poto je posudio novac od bogatije od svojih dviju ljubavnica, udovice
bankara, Dick je kupio autobusne karte pomou kojih e preko San Diega stii do
Barstowa, u Kaliforniji.

 A onda moemo i pjeke, rekao je.

Naravno, Perry je mogao uiniti po svome, ostati u Meksiku, pustiti Dicka da ode
onamo kamo je tako blesavo htio poi. Zato ne? Nije li on uvijek bio samonja, bez
ijednog stvarnog prijatelja (osim sjedokosog, sivookog i sjajnog Willie-Jaya)? Ali on se
bojao ostaviti Dicka, osjeao bi se bolestan ak pomiljajui na to, inilo mu se kao da
namjerava iskoiti iz vlaka koji juri brzinom od devedeset devet milja na sat. Osnova
njegova straha, ili se bar inilo da on sam u to vjeruje, bila je njegova nova predrasuda,
neobjanjiva sigurnost da se nita nee dogoditi to bi se imalo dogoditi sve dok se on i
Dick dre zajedno. I otrina Dickova govora nakon buenja, ratobornost s kojom je
izrazio dotad skriveno miljenje o Perryjevim snovima i nadama, sve to, bez obzira na
udnovatost situacije, djelovalo je na Perryja, zapanjilo ga i povrijedilo, ali mu je to bilo
privlano, maltene je oivjelo njegovu raniju vjeru u grubog, savrenog mukarakog,
pragmatinog, odlunog Dicka kojemu je on svojevremeno doputao da gospodari njime. I
tako, od trenutka kad se pojavilo sunce nad hladnim jutrom Mexico Cityja, poetkom
prosinca, Perry je tumarao nezagrijanom hotelskom sobom skupljajui i pakirajui svoju
imovinu, inio je to veoma oprezno, kako ne bi probudio dvije usnule sjene koje su leale
na jednom od dva hotelska kreveta, bili su to Dick i mlaa od njegovih zarunica, Inez.
Imao je on neto svoje to ga vie nije zanimalo. Njihove posljednje veeri u
Acapulcu lopov je ukrao gitaru Gibson, odnijevi je iz kavane na obali gdje su on, Otto, Dick
i Cowboy nazdravljali do vienja visokog alkoholnog sadraja. Perry je bio bijesan. Kako
je kasnije rekao, osjeao se stvarno jadno i bijedno, objanjavajui , ima gitaru tako
dugo kao to sam je ja imao, votio sam je i sjajio, utimao sam glas prema njoj, postupao
sam prema njoj kao prema djevojci koja ti doista treba, dakle, ona mi je postala neto
sveto. Ali dok mu nestala gitara nije predstavljala nikakav vlasniki problem, nije se to
moglo kazati i za njegovu preostalu imovinu. Kako e on i Dick sad putovati na rukama i
nogama, jasno je kao sunce da sa sobom nee moi vui vie od nekoliko koulja i arapa.
Ostatak svoje odjee morat e poslati potom, i, doista, Perry je ve ispisao kartonski
formular (uz nekoliko komada neoprana rublja naveo je i dva para tekih cipela, jedan par
s onovima koji su ostavljali tragove maje ape, drugi par s onovima koji su imali
pravilne geometrijske linije) i adresirao ga sebi, u Las Vegas, Nevada.
Ali veliko pitanje i razlog stezanja srca bile su njegove ljubljene uspomene prolosti ,
dvije velike kutije pune knjiga i karata, poutjelih pisama, pjesama, i neobinih uspomena
(naramenice za hlae i pojas od koe egrtua iz Nevade, koje je sam ubio, erotini netsuke
koji je kupio u Kyotu, okamenjeno patuljasto stabalce, takoer iz Japana, apa medvjeda s
Aljaske). Moda bi bilo najbolje rjeenje , barem najbolje kojeg se Perry mogao sjetiti , da
sve te stvari ostavi kod Isusa. Isus o kojem je rije bio je vlasnik kafeterije prekoputa
hotela i Perry ga je smatrao muy simpatico, osobom u koju je mogao imati apsolutno
povjerenje da e mu u svakom trenutku vratiti njegovu imovinu. (Namjeravao je zatraiti
svoje stvari im bude imao fiksnu adresu.)
Ipak, bilo je nekih stvari koje su bile suvie vrijedne da bi ih izloio riziku da se
izgube, zbog toga, dok su ljubavnici spavali, ljekarili, a kazaljka na satu tek to nije
pokazivala dva sata poslije podne, Perry je razgledavao stara pisma, fotografije, isjeke, i iz
njih je izabirao one podsjetnike prolih dana koje je namjeravao ponijeti sa sobom. Meu
njima bijae loe otipkani sastav s naslovom Povijest mog djeakog ivota. Autor tog

rukopisa bio je Perryjev otac, koji je sve to napisao prolog prosinca i adresirao rukopis na
Kansaku dravnu kaznionicu, u nastojanju da iskami uvjetno otputanje za svog sina. Bio
je to dokument koji je Perry proitao najmanje stotinu puta, i to nikad ravnoduno:
DJEATVO , Sa zadovoljstvom u vam to ispriati kako ja to vidim, i dobro i zlo.
Da, Perryjevo roenje bilo je normalno. Zdravo , da. Da, mogao sam se za nj propisno
brinuti sve dok se moja ena nije pretvorila u besramnu pijanicu kad su moja djeca bila
ve kolskog uzrasta. Dobrog raspoloenja i karaktera , i da i ne, ali sve je vrlo ozbiljno ako
se s njim loe postupa, jer to nikad ne zaboravlja. Ja potujem svoja obeanja a to traim i
od njega. Moja je ena bila drugaija. ivjeli smo na selu. Svi smo mi oni istinski ljudi to
ive izvan kunog praga. Svoju sam djecu uio Zlatnom Pravilu. ivi i pusti druge da ive i
u mnogo sluajeva moja bi djeca kazivala jedno o drugome kad bi inilo neto loe, a
krivac bi uvijek priznao i zakoraknuo naprijed, voljan da dobije batine i uvijek su obeavali
da e biti dobri, obeavao sam im, ako budu dobri i ako svoje zadatke budu brzo
zavravali, i s voljom, da e se moi slobodno igrati. Kao prvu stvar izjutra oni bi se oprali,
obukli bi isto rublje i odjeu, ja sam oko toga bio jako uporan, kao to sam i spreavao da
drugima ine nepodoptine, a ako bi im druga djeca nanijela zlo, ja sam moju djecu
prisiljavao da se s njima vie ne igraju. Naa djeca nisu nam bila teka sve dok smo bili
zajedno. Sve je zapoelo kad je moja ena htjela otii u Grad i ivjeti divljim ivotom ,
pobjegla je i tako je uinila. Pustio sam je da ode i kazao sam joj zbogom kad je ona sjedala
u auto i spremala se da me ostavi (bilo je to za vrijeme krize). Sva su moja djeca plaui
vritala. Ona ih je klela govorei da e oni pobjei od mene i tek jednom se vratiti.
Poludjela je i tada je kazala da e natjerati djecu da me mrze, to joj je i uspjelo, osim u
sluaju Perryja. Zbog svoje ljubavi prema svojoj djeci poslije nekoliko mjeseci otiao sam
da ih pronaem, pronaao sam ih u San Franciscu, a da moja ena ne zna. Pokuavao sam
ih vidjeti u koli. Moja je ena naredila uitelju da mi ne dozvoli vidjeti ih. Meutim, uspio
sam ih vidjeti dok su se igrali u kolskom dvoritu i bio sam iznenaen kad su mi kazali
mama nam je rekla da s tobom ne razgovaramo. Svi osim Perryja. On je bio drugaiji. On
me je zagrlio i htio je pobjei sa mnom istog asa. Rekao sam mu Ne. Ali im je kola
zavrila, on je odjurio do kancelarije mog advokata, g. Rinsoa Turcoa. Odveo sam mog
djeaka natrag njegovoj majci i napustio Grad. Perry mi je kasnije rekao, da mu je majka
kazala da si pronae novu kuu. Dok su moja djeca bila s njom, mogla su se skitarati kako
su htjela, pa sam saznao da se Perry uvalio u nepriliku. Htio sam da ona zatrai rastavu, to
je i uinila poslije neto vie od godine dana. Naroljavala bi se i vucarala ivei s nekim
mladiem. Ja sam se usprotivio rastavi i djecu sam dobio na uvanje. Poveo sam Perryja da
ivi sa mnom. Druga su djeca stavljena u domove, jer ja ih nisam mogao sve povesti u moj
dom, a kako su bila djelomino indijanske krvi, socijalna skrb je povela brigu o njima kako
sam ja traio.
Bilo je to u vrijeme krize. Radio sam u W. P. A. , veoma niske nadnice. U to sam
vrijeme imao neto imovine i malu kuu. Perry i ja smo mirno ivjeli. Srce mi je bilo
ranjeno, jer sam ja takoer jo volio svoju drugu djecu. Odao sam se skitarenju kako bih
sve to zaboravio. Zaraivao sam za oboje. Prodao sam imanje i ivjeli smo u kui ,
automobilu. Perry je pohaao kolu onoliko koliko je bilo mogue. Nije previe volio
kolu. On brzo ui i nikad se ne svaa s drugom djecom. Jedino kad ga je Bully Kid uzeo na
zub. On je bio niska rasta, krupan, novodoli ak u koli, pa su ga nastojali zafrkavati i
maltretirati. Ustanovili su da se voli tui za svoja prava. Tako sam odgajao svoju djecu.

Uvijek sam im govorio da ne izazovu borbu, jer ako to uinite, ja u vas, bogami, mlatnuti
kad to saznam. Ali ako druga djeca zaponu borbu, pokaite sve to znate. Jedno je dijete
dvostruko starije od njega u koli dotralo do njega i udarilo ga, ali ga je na njegovo
iznenaenje Perry maznuo, sruio ga i dobro ga, bogami, namlatio. Ja sam mu dao nekoliko
savjeta u hrvanju. Naime, jedno sam i ja bio u sportu Boks & Hrvanje. Nadstojnica kole i
sva djeca promatrala su borbu. Nadstojnica je voljela velikog djeaka. Nije mogla progutati
to vidi kako moj mali djeak Perry mlati velikoga. Poslije toga Perry je bio Kralj Djece u
koli. Kad bi neki veliki djeak pokuao tui manjega, Perry bi to odmah uredio. Sad se ak
i Big Bully bojao Perryja i morao je biti dobar. Ali to je smetalo nadstojnicu kole pa mi se
poalila na Perryjeve tue u koli. Rekao sam joj da ja sve to znam i da ne namjeravam
dopustiti da dvaput vei djeaci tuku mog djeaka. Osim toga zapitao sam je da mi objasni
zato doputa Bullyju Kidu da tue druge djeake. Rekao sam joj da Perry ima pravo da se
brani. Perry nikad nije izazivao guvu, a ja u povesti o toj stvari dobrano rauna. Kazao
sam joj da mog sina veoma vole svi susjedi i njihova djeca. Isto tako sam joj rekao da u
Perryja uskoro ispisau iz te kole i da emo otii u drugu dravu. Tako sam i uinio. Perry
nije Aneo, mnogo puta je postupio krivo kao i mnoga druga djeca. Pravo je Pravo, a krivo
je krivo. Ja ne podmeem lea onome to je krivo, a on to ini. Treba na Teak Nain platiti
kad ini loe, zakon je Gazda, to on sada zna.
MLADIKO DOBA , Perry je u drugom ratu uao u Trgovaku mornaricu. Ja sam
otiao na Aljasku, on je kasnije doao k meni. Ja sam lovio krzna a Perry je radio u Komisiji
za ceste Aljaske , prve zime, a zatim je krae vrijeme radio na eljeznici. Nije mogao nai
posao koji bi mu se sviao. Da , dao bih mu koji dolar tu i tamo kad bih imao. On mi je
takoer slao 3o,oo dolara mjeseno za vrijeme rata u Koreji, dok je on bio tamo od poetka
do kraja i bijae demobiliziran u Seatdeu, Wash. asno, koliko je meni poznato. On naginje
mehanici. Buldoeri, ono za jaruanje kanala, kopaice, teki kamioni svih tipova, to je
njegova elja. Jer iskustvo koje je stekao doista je dobro. Ponekad je neoprezan i luaki
vozi s motorkotaima i lakim automobilima. Ali otkad je dobro polizao to znai brzina, i
otkad su mu obje Noge & kuk slomljeni, sada vozi sporije, u to sam siguran.
REKREACIJA , TO GA PRIVLAI. Da, imao je nekoliko prijateljica, ali im bi naao
djevojku koja bi ga podcjenjivala ili s njim loe postupala, on bi je napustio. Koliko ja znam,
nije se enio. Bit e da se boji vidjevi kakvog sam ja vraga natrapio na se s njegovom
majkom. Ja sam Trezven ovjek a koliko ja znam Perry je osoba koja ne voli pijanice. Perry
je ba mnogo poput mene. On voli Drutvo potenih tipova, ljudi koji ive na zraku poput
mene, voli biti sam a takoer najvie voli raditi sam. Tako i ja. Ja sam djevojka za sve, da
tako kaem, a majstor sam u nekim stvarima a tako je i Perry. Pokazao sam mu kako e
zaraivati za ivot radei kao ovjek koji stavlja zamke za krzna, kao istraiva, drvodjelja,
drvosjea, s konjima itd. Ja znam kuhati a tako i on zna, nije to profesionalno kuhanje ve
eto onako jednostavno kuhanje za sebe. Pei kruh, itd., loviti, ribariti, postavljati zamke,
bilo to drugo inid. Kao to sam ranije rekao Perry uiva da je svoj Gazda i ako mu se
dade prilika da radi posao koji voli, kad mu se kae kako eli da ti neto napravi, tada ga
ostavi samog, on e s velikim ponosom zavriti svoj posao. Ako vidi da Gazda cijeni njegov
rad on e sve uiniti za njega. Ali nemoj biti grub s njim. Kai mu na ugodan nain kako
eli da ti to napravi. On je veliki osjetljivko, lako mu je povrijediti osjeaje, a bogami i
moje. Ja sam ostavio nekoliko poslova i tako i Perry zbog Grubih Gazda. Perry nema
mnogo kolovanja kao ni ja, ja sam samo zavrio drugi razred. Ali nemojte zbog toga misliti

da mi nismo pametni. Ja sam samouk kao i Perry. Sjedenje s Bijelom Kouljom nije za
Perryja ili mene. Ali vanjske poslove mi radimo majstorski i ako ne moemo, pokaite meni
ili njemu kako se to radi i za nekoliko dana mi emo savladati posao ili stroj. Knjige ne
trebaju. Praktino iskustvo mi odmah steknemo, ako nam se najprije posao dopadne. U
prvom redu mi moramo voljeti posao. Ali sada on je Kripl i zamalo sredovjean ovjek.
Perry zna sada da ga nee Poduzimai, bogalji ne mogu dobiti poslove na tekoj opremi,
ukoliko te Poduzima dobro ne pozna. On to poinje shvaati, on poinje shvaati, on
poinje misliti o jednostavnijem nainu da se izdrava na liniji mog ivota. Ja sam siguran
da sam ispravan. Takoer mislim da brzina nije vie njegova elja. Ja sve to zapaam u
njegovim pismima meni. On kae budi oprezan Tata. Ne vozi ako si pospan, bolje da
zaustavi i odmori se pored puta. Te iste rijei sam ja njemu govorio. Sada on to meni
govori. Nauio je lekciju.
Kako ja drim , Perry je nauio lekciju koju nikad nee zaboraviti. Sloboda mu sve
znai i vi ga vie nikad neete staviti iza reetaka. Ja sam siguran da sam u pravu. Vidim
veliku promjenu u nainu kako govori. On duboko ali svoju greku kae mi. Takoer
znam da je posramljen i da e teko susretati ljude koje zna, nee im kazati da je bio iza
reetaka. Zamolio me je da njegovim prijateljima ne kaem gdje je. Kad mi je pisao i rekao
da je iza reetaka, ja sam mu rekao da mu to bude lekcija , da sam sretan to se dogodilo
tako kad bi moglo biti i gore. Netko ga je mogao ubiti. Takoer sam mu rekao da svoju
kaznu iza reetaka uzme s osmijehom jer ti si to sam uinio. Zna ti to bolje. Nisam te ja
podigao da krade od drugih, pa mi se nemoj aliti kako je gadno u zatvoru. Budi dobar
djeak u zatvoru. I On je obeao da e biti. Nadam se da je dobar zatvorenik. Uvjeren sam
da ga vie nitko nee nagovoriti da krade. Zakon je gazda, on to zna. On voli svoju Slobodu.
Kako ja dobro znam da e Perry biti jako dobar ako dobro s njim postupate.
Ponaajte se prema njemu podlo, i vi dobijete borca spremna na borbu. Moete mu
povjeriti svaki iznos ako vam je prijatelj. On e uiniti kako kaete, on nee ukrasti cent od
prijatelja ili nekog drugog. Prije nego se ovo dogodilo. I ja se iskreno nadam da e on
ostatak svog ivota provesti kao poten ovjek. On je ukrao neto u Kompaniji s drugima
kad je bio malo dijete. Samo zapitajte Perryja da li sam mu ja bio dobar otac zapitajte ga da
li mu je majka bila dobra u Friscu. Perry zna to je dobro za njega. Vi ste mu dali batine za
uvijek. On zna kad je potuen. On nije pizdek. On zna da je ivot prekratak, da bi se znojio
da ga opet potroi iza reetaka.
RODBINA. Jedna sestra Bobo udata, i ja njegov otac to smo svi Perryjevi koji ivimo.
Bobo i njezin mu sami se izdravaju. Posjeduju vlastitu kuu i ja sam u stanju, sposoban
sam i aktivan da vodim brigu o sebi. Prije dvije godine prodao sam svoju kuicu u Aljaski.
Namjeravam idue godine nabaviti drugu vlastitu kuicu. Pronaao sam i stavio zahtjev na
nekoliko rudnih nalazita i nadam se da u iz njih neto izvui. Osim toga ja se i dalje
bavim istraivanjem. Traili su od mene da napiem knjigu o umjetnikom drvorezu, a
uvena Koliba Lovaca Na Krznae koju sam ja izgradio u Aljaski svojevremeno mom
boravitu poznata je svim turistima koji automobilom putuju do Anchoragea a moda u i
ja. Dijelim sve to imam s Perryjem. Kad god ja jedem on jede. Sve dok sam ja iv. I kad ja
umrem, ja imam ivotno osiguranje koje e njemu biti plaeno tako da moe zapoeti
IVOT Ponovno kad opet bude slobodan. U sluaju da ja tada ne budem iv.

Ta je biografija uvijek izazivala buru emocija, samosaaljenje na vrhu, ljubav i

mrnja koji u poetku idu podjednako, a zatim mrnja malo pomalo prevladava. Veina
uspomena koju je izazivalo itanje tog rukopisa bila je neeljena, ali ne ba sve. U stvari,
inilo mu se vrijednim sauvati uspomene na prvi dio svog ivota, to je poglavlje
sastavljeno od aplauza, divljenja. Imao je moda tri godine i sa svojim sestrama i starijim
bratom sjedio je na tribini gledalita za izvoenje rodeo bravura pod otvorenim nebom, na
ringu je vitka djevojka iz indijanskog plemena Cherokee svladavala divljeg konja,
ritajueg divljana, a raspletena kosa letjela je naprijed natrag kao u plesaa flamenca.
Ime joj je bilo Flo Buckskin, bila je profesionalac u natjecanjima rodea, ampionka u
jahanju divljana. Isto tako i njezin mu, Tex John Smith, zgodna Indijanka i zgodni irski
kauboj upoznali su se za vrijeme rodeo turneje na amerikom Zapadu , ubrzo su se
vjenali i sada se u gledalitu ve nalazi etvoro djece koja ih promatraju iz gledalita.
(Perry se sjetio i mnogih drugih priredaba s rodeom , sjetio se svog oca kako vjeto izaziva
seriju krunica s lasom ili svoje majke sa srebrnim i tirkiznim narukvicama koje su joj
zveckale na zglobovima, kako izvodi trikove jaui deperatnom brzinom koja je
uzbuivala njeno najmlae dijete i tjeralo gomile gledatelja u gradovima od Teksasa do
Oregona da ustanu i aplaudiraju.)

Tim Tex & Flo nastavljao je svoje predstave sve dok Perry nije navrio pet godina.
Gledajui na te dane, Perry je jednom primijetio da to ba nije bio jeftini sladoled, drugi
put se ovako izrazio: Nas estoro vozili smo se u staroj kamionini, esto smo u njoj
spavali, a ivjeli smo od kondenziranog mlijeka, keksa i kukuruzne kae. Bilo je to
kondenzirano mlijeko poznato kao Hawks Brand, a ono je oslabilo moje bubrege , puno
eera ,zbog ega sam uvijek mokrio u krevet. Pa ipak nije to bio ivot bez veselja,
naroito za djeaia koji se ponosi svojim roditeljima, koji uiva u njihovoj spretnosti i
hrabrosti , to je svakako bilo sretnije razdoblje od onoga koje je imalo uslijediti. Naime,
Tex i Flo su se stalno naselili pored Renoa, u Nevadi, jer ih je na to prisilila bolest. Prestali
su se baviti svojim zanimanjem. Borili su se, a Flo uze roljati whiskey, i kad je Perry
navrio est godina, otila je u San Francisco, uzevi i djecu sa sobom. Bilo je tono onako
kao to je stari ovjek napisao: Pustio sam je da ode i rekao sam joj zbogom kad je ona
sjela u auto i ostavila me iza sebe (bilo je to za vrijeme krize). Moja su djeca vriskala to su
najvie mogla. Ona ih je klela govorei im da sad odlaze, ali da e se kasnije vratiti meni. I,
doista, u sljedee tri godine Perry je pobjegao u nekoliko navrata, odluan da pronae
svog izgubljenog oca, jer je on isto tako izgubio i majku, nauio ju je prezirati, alkohol je
iskrivio lice i naduo tijelo svojevremeno vrste i vitke Indijanke iz plemena Cherokee,
alkohol je ogorio njezinu duu, izbrusio njezin jezik do najzlobnije tananosti i unitio
samopotovanje te ene, koja se podavala svakome ne pitajui ni ime, konobarima i
tramvajskim kondukterima i ostalim osobama koje su uzimale ono to je ona nudila bez
naplate (jedino je insistirala da najprije s njom piju i pleu uz glazbu s navijena
gramofona).
Zbog toga je Perry, kako se sjea, uvijek mislio na taticu, u nadi da e on doi i
odvesti me, i sjeam se izvrsno kako sam ga opet ugledao. Stajao je u kolskom dvoritu.
Bilo je to kao kad najtonije nacilja loptu. Kao da vidim najbolji udarac Di Maggia. Ali tata
mi nije htio pomoi. Rekao mi je neka budem dobar, zagrlio me i otiao. Nedugo iza toga

majka me stavila u katoliki dom za djecu bez roditelja. Bila je to kua u kojoj su uvijek uza
me bile Crne udovice. Tukle su me. Jer sam mokrio u krevet. To je jedan od razloga zbog
kojeg ne trpim redovnice. Ni Boga. Ni religiju. Ali kasnije sam ustanovio da postoje jo i
gori ljudi. Jer, poslije nekoliko mjeseci oni su me izbacili iz sirotita, a ona (njegova majka)
me stavila na jo gore mjesto. Nekakvo djeje sklonite kojim je upravljala Vojska spasa. I
oni su me mrzili. Zato to sam mokrio u krevet. Zato to sam bio napola Indijanac. Bila je
jedna asna sestra koja me nazivala nigerom i govorila je da nema razlike izmeu nigera i
Indijanaca. Oh, Isuse, kako je ona bila prokleto kopile! Roeno kopile. to je ona sve inila
sa mnom! Napunila bi kadu sasvim ledenom vodom, stavila me u nju i drala me sve dok
ne bih poplavio. Sve dok se ne bih poeo utapati. Ali ta kujetina me izvukla u zadnji as.
Dobio sam upalu plua. Zamalo nisam odapeo. Bio sam dva mjeseca u bolnici. Dok sam
leao tako bolestan, vratio se tata. Kad mi je bilo dobro, on me odveo.
Gotovo godinu dana otac i sin ivjeli su zajedno u kui nedaleko od Renoa, a Perry je
iao u kolu. Zavrio sam trei razred, sjea se Perry. To je bio kraj. Nisam se vie
naao u koli. Tog ljeta je tata napravio neku primitivnu tvorevinu, neto poput kuice na
kotaima, to je nazvao kuom automobilom. Imala je dvije odajice i mali prostor za
kuhanje. Pe je bila dobra. Mogao si u njoj pei to si htio. Sami smo pekli kruh. Ja sam
ukuhavao voe, jabuke i drugo to bih pronaao. Tako smo mi iduih est godina lunjali po
zemlji. Nigdje nismo dugo ostajali. Kad bismo na nekom mjestu ostali suvie dugo, ljudi bi
poeli buljiti u tatu, ponaati se prema njemu kao da je on komedija, a ja sam to mrzio, to
me vrijealo. Tada sam volio tatu. Bez obzira na to to je znao biti grub sa mnom. U svemu
je volio biti apsolutni gospodar. Ali tada sam volio tatu. Uvijek mi je bilo drago kad bismo
krenuli dalje. Krenuli bismo i do Wyominga, i Idaha, Oregona, ak do Aljaske. Na Aljasci je
Tex nauio svog sina da sanja o zlatu, da ga trai na pjeskovitim dnima pjenuavih
potoia, a tamo se Perry nauio i upotrebi revolvera, nauio je derati medvjede,
postavljati zamke vukovima i jelenima.
Kriste, to je bilo hladno, sjea se Perry. Tata i ja spavali smo sklupani zajedno,
umotani u pokrivae i medvjeu kou. Ujutro, prije dana, ja bih pripremao na doruak,
kekse i marmeladu, peeno meso, a onda bismo krenuli na dnevne poslove da iskamimo
neto za ivot. Bilo bi sve u redu, da ja nisam odrastao, to sam postajao stariji sve sam
manje potovao tatu. On je sve znao na jedan nain, ali nita nije znao na drugi. Tata nije
imao pojma o dobrom dijelu moje linosti. Nije razumio ni jednu jotu od svega toga. Na
primjer, znao sam svirati harmoniku im sam je uzeo u ruku. I gitaru. Imao sam tu
prirodnu muziku nadarenost. To tata nije uvidio. Niti je o tome vodio rauna. Volio sam i
itati. Proirivati svoj rjenik. Pisati ili izmiljati pjesme. A znao sam i crtati. Ali nikad me
nitko nije ohrabrivao, niti mi davao podrke , ni on ni itko drugi. Noima bih spavao
otvorenih oiju, pokuavajui kontrolirati svoj mjehur, a djelomino zbog toga to nisam
mogao prestati razmiljati. Kad bi god bilo tako hladno da se jedva moglo disati, ja bih
razmiljao o Havajima. O filmu koji sam vidio. S Dorothy Lamour. Tamo sam hito ii. Tamo
gdje je sunce. Gdje ima na sebi samo travu i cvijee.
Sve vie kinjen takvim ivotom, jedne blage veeri za vrijeme rata 1945. godine,
Perry se naao u jednom salonu za tetoviranje u Honoluluu, istetovirali su mu zmiju na
lijevoj podlaktici. Evo kako je doao tamo: svaa s ocem, autostopom od Anchoragea do
Seattlea, posjet uredu za regrutaciju mornara za trgovaku mornaricu. Ali ne bih se nikad

u to upustio da sam znao to me eka, kazao je Perry. Nije rije o radu, a i svialo mi se
biti mornarom, luke i sve to.Ali kraljice na brodovima nisu mi davale mira.
esnaestogodinjak i k tome niska rasta. Znao sam se braniti, naravno. Ali, znate, mnoge
kraljice nisu ba efeminirane. Doavola, znao sam kraljica koje bi znale baciti stol kroz
prozor. A iza stola i klavir. Takve djevojke vas mogu paklenski namuiti, naroito kad ih se
nekoliko udrui s namjerom da te progone, a ti si samo dijete. To te moe dovesti do elje
da se ubije. Nekoliko godina kasnije, kad sam otiao u Armiju, kad sam se nalazio u Koreji
, iskrsnuo je isti problem. Ja sam se dobro ponio u Armiji, bio sam dobar kao i drugi
najbolji, dali su mi Bronanu zvijezdu. Ali nisu me unaprijedili. Poslije etiri godine, i to
stalno borei se u tom prokletom korejskom ratu, trebao sam postati barem kaplar. Ali
nita od toga. Znate zato? Zato to je na narednik bio otar i grub. Zato to mu ja nisam
legao. Isuse, to ja to mrzim. Ja to ne podnosim. Premda , i ne znam. Neke pokvarenjake
sam doista volio. Sve dok ne bi neto pokuali. Najvredniji prijatelj kojeg sam ikad imao,
doista osjeajan i inteligentan, pretvorio se u pokvarenjaka.
U razmaku izmeu naputanja trgovake mornarice i odlaska u vojsku, Perry se
pomirio s ocem koji je , kad ga je sin napustio , odjezdio do Nevade, a onda se opet vratio
na Aljasku. Godine 1952, kad je Perry zavrio vojnu slubu, starac je bio u kovitlacu
planova da zauvijek zavri sa svojim lutanjima. Tata je bio u groznici, pria Perry.
Pisao mi je da je kupio neto zemlje na cesti nedaleko od Anchoragea. Rekao je da e
sagraditi lovaku kolibu, sastajalite turista. Unaprijed je odredio ime, Koliba lovaca na
krznae. Zamolio me da to prije doem kako bih mu pomogao da je izgradi. Bio je uvjeren
da emo zaraditi dosta para. Dakle, dok sam se jo nalazio u Armiji, s boravitem u Fort
Lewisu, drava Washington, kupio sam motorkota (smrtokota, trebali bi ga nazvati) i
im sam otputen, krenuh za Aljasku. Doao sam do Bellinghama. Tamo do granice. Kiilo
je. Moj kota je skliznuo.
To klizanje je za godinu dana odgodilo njegov susret s ocem. est mjeseci proveo je
na operacijama i bolnikom lijeenju, a ostatak vremena oporavljao se u umskom domu
nedaleko od Bellinghama, koji je pripadao mladom Indijancu, drvosjei i ribaru. Joe
James. On i njegova ena postupali su sa mnom kao s prijateljem. Razlika u naim
godinama bila je samo dvije ili tri godine, ali oni su me primili u svoju kuu i postupali sa
mnom kao da sam jedno od njihove djece. Volio sam ih. Bilo je to O. K Imali su problema sa
svojom djecom, ali to nije umanjivalo njihovu ljubav prema njima. U to su vrijeme imali
etvoro djece, ali se taj broj na kraju popeo na sedam. Joe i njegova obitelj bili su veoma
dobri prema meni. Ja sam bio na takama, bio sam prilino bespomoan. Samo sam sjedio.
Kako bih neto radio, kako bih i ja pokazao neku korist, zapoeo sam ostvarivati neto to
je sliilo na kolu. Uenici su bili Joeova djeca s njihovim malim prijateljima, a nastavu smo
odravali u sobi za dnevni boravak. Uio sam ih svirati harmoniku i gitaru. Crtanje. I lijepo
pisanje. Uvijek svi govore kako ja imam lijep rukopis. To je tono, ali zato to sam jednom
kupio knjigu o lijepom pisanju i vjebao sve dok nisam poeo pisati onako kao to je bilo u
knjizi. Isto tako itali smo prie , svako dijete bi italo po jednu, a ja bih ih ispravljao u
itanju. Bilo je to zabavno. Volio sam djecu. Malu djecu. To je bilo lijepo vrijeme. Ali tada je
dolo proljee. Boljelo me je hodati, ali mogao sam hodati. A tata me jo ekao.
ekao ga je, ali ne skrtenih ruku. Kad je Perry stigao do mjesta gdje je trebala biti
podignuta lovaka koliba, njegov je otac, radei sam, zavrio najtee radove, oistio je

zemljite i pripremio balvane za gradnju, istukao je i dovezao vagone kamenja. Ali nije
zapoeo gradnju dok ja nisam doao. Svaki prokleti dio nainili smo zajedniki. Samo
jednom nam je pomagao jedan Indijanac. Tata je bio poput manijaka. Nita ga se nije ticalo
to se zbiva, snjene oluje, kine oluje, vjetrovi koji obaraju stabla, ali mi smo nastavljali
dalje. Onog dana kad je krov bio zavren, tata je plesao po cijeloj njegovoj povrini, vriskao
i smijao se, odrao je pravu predstavu. Dakle, ispala je to izvanredna stvar. U kolibi je
moglo spavati dvadeset ljudi. U prostoriji za objedovanje bio je veliki kamin. A nismo
zaboravili ni na posebni salon za koktele i zabavu. Salon za koktele Totemski stup. Tu sam
ja trebao voditi brigu o gostima. Pjevati i tako dalje. Krajem 1953. otvorili smo posao.
Ali oekivani lovci nisu dolazili, a obini turisti , nekolicina njih koji su prolazili tim
putem , tu i tamo bi se zaustavili da fotografiraju nevjerojatnu primitivnost Lovake
kolibe, ali bi se veoma rijetko zaustavljali i preko noi. Neko smo se vrijeme zavaravali.
Uporno smo mislili da e stvar prohodati. Tata je nastojao da se poslui i nekim trikovima.
Nainio je Vrt uspomena. Sa Zdencem elja. Uz cestu postavio je reklame. Ali sve to nije
donijelo ni marjaa vie. Kad je to tata shvatio, kad je shvatio da od svega toga nema
koristi, da smo samo potroili nae vrijeme i novac, on stade nasrtati na me. Poeo se
ponaati kao gazda. Poeo je vrijeati. Govorio je da ja ne obavljam svoj dio posla. Nije to
bila ni njegova ni moja greka. U takvoj situaciji, bez novca i sa sve mranijim izgledima,
morali smo ii jedan drugome na ivce. Doao je trenutak kad smo jednostavno bili gladni.
Dotle smo doli. Barem prividno. Keks. Tata je zgrabio keks iz moje ruke i rekao da ja
previe jedem, da sam pohlepno i sebino kopile, i da mu nije jasno zato me vrag ne
odnese, jer me on tu vie ne eli vidjeti. Nastavljao je s takvim nainom ivota sve dok mi
nije prekipjelo. Zgrabih ga rukama za vrat. Moje ruke koje nisam mogao kontrolirati. Ruke
su ga htjele zadaviti. Tatu koji je vjet hrva, ovjek koji zna iz svega izmigoljiti. Oslobodio
se i pojurio po pitolj. Vratio se uperivi ga u mene. Rekao mi je: Pogledaj me, Perry. Ja
sam posljednji iv ovjek kojeg si vidio. Ja stajah ukoeno na svom mjestu. No tada on
shvati da mu je pitolj prazan i stade plakati. Sjeo je i plakao poput djeteta. Uinilo mi se da
se vie ne ljutim na njega. Bilo mi ga je ao. Bilo mi je ao obojice. Od toga ipak nikakve
koristi, ja jednostavno nisam imao to zucnuti. Pooh na etnju. Bijae travanj, ali uma je,
jo sva bila pod dubokim snijegom. Tumarao sam sve do noi. Kad sam se vratio, naoh
kuu u mraku zatvorenih vrata. A na snijegu ispred kuice bijae sve to sam imao. Sve je
to tata pobacao. Knjige. Odjeu. Ama ba sve. Ostavih sve na istom mjestu. Osim gitare.
Uzeh gitaru i krenuh cestom. Ni dolara u depu. Oko ponoi zaustavio se kamion i ofer me
uze u kabinu. Zapitao me kamo smjeram. Odgovorio sam: Bilo kamo da vozite za mene je
dobar smjer.
Nekoliko tjedana kasnije, nakon to se opet sklonio kod Jamesove obitelji, Perry se
odluio za definitivno odredite, Worcester, Massachusetts, mjesto u kojemu je ivio jedan
armijski drug koji bi mu se mogao i razveseliti, a i pomoi mu da pronae dobro plaeni
posao. Razne stranputice produie mu putovanje prema istoku, prao je tanjure u
restoranu u Omahi, prodavao je benzin u garai u Oklahomi, a mjesec dana radio je i na
ranu u Teksasu. U srpnju 1955, na odvojku prema Worcesteru, obreo se u Phillipsburgu,
gradiu u Kansasu, i tako se sudbina stala nametati u vidu loeg drutva. Ime mu
bijae Smith, pria Perry. Prezivao se kao i ja. Ja mu se ak i ne sjeam imena. On bijae
samo tip s kojim sam se negdje sudario, a imao je i auto i kazao mi je da e me odvesti sve
do Chicaga. I tako, vozikajui se kroz Kansas, doosmo do tog mjestaca Phillipsburga i

zaustavismo se da zavirimo u kartu. ini mi se da bijae nedjelja. Zatvorene trgovine.

Mirne ulice. Moj prijatelj, bog ga blagoslovio, ogledao se oko sebe i neto predloio.
Prijedlog je bio u ideji da provale u oblinju zgradu, Chandler Sales Company. Perry
se sloio i tako oni provalie u prazne prostorije odnijevi poprilino uredskih strojeva
(pisae strojeve, raunske strojeve). Moda bi na tome sve i ostalo da su kradljivci
nekoliko dana kasnije potovali prometni znak u gradu Saint Joseph, u dravi Missouri.
Robetina jo bijae u autu. Pajkan koji nas je zaustavio po svaku je cijenu hdo saznati gdje
smo mi to nabavili. Izvrie neka provjeravanja i, kako to oni kau, vratili su nas u
Phillipsburg, Kansas. A tamo rulja odrava doista draestan zatvor. Pod uvjetom da vam se
zatvori sviaju. Nije prolo ni etrdeset i osam sati, a Perry i njegov drukan zapazie
otvoren prozor, propuzae kroza nj, ukradoe auto i uzee smjer prema sjeveroistoku do
McCooka u Nebraski. Uskoro se raziosmo, ja i g. Smith. Nemam blage veze to se kasnije
s njim dogodilo. Svakako smo se obojica nali na popisu traenih osoba FBIa. No, koliko je
meni poznato, njega nisu nikad ulovili.
Jednog kinog poslijepodneva idueg studenoga, autobus linije Greyhound doveo je
Perryja u Worcester, industrijski grad drave Massachusetts, strmovitih i nakrivljenih
ulica koje i za najljepeg vremena djeluju sivo i neprijateljski. Pronaoh kuu u kojoj je
trebalo da stanuje moj prijatelj. Moj armijski prijatelj iz Koreje. Ali stanari rekoe da je on
otiao prije est mjeseci i da nitko iv nema pojma gdje je on zabrazdio. Strano, veliko
razoaranje, smak svijeta i slino tome. Odoh do trgovine piem i kupih pola galona
crvenog talijanca, zatim se vratih do autobusnog kolodvora i stadoh piti vino zagrijavajui
se. Bilo mi je sasvim lijepo dok se nije pojavio jedan tip i uhapsio me zbog skitnje. Policija
ga je zavela pod imenom Bob Turner, to bijae dakako izmiljeno ime zbog popisa
traenih osoba koji izdaje FBI. Proveo je etrnaest dana u zatvoru, platio je globu od deset
dolara i otputovao je iz Worcestera jednog drugog studenakog kinog poslijepodneva.
Spustih se do New Yorka i uzeh sobu u hotelu na Osmoj aveniji , dodaje Perry. To je u
blizini etrdeset druge ulice. Najzad dobih noni posao. Obavljao sam kojekakve poslove
oko tezgi jeftinih trgovina pod nadsvoenim trijemom. Odmah tamo uz etrdeset drugu
ulicu, u blizini automata. Hou rei pored rupe u kojoj sam se hranio, kada bih se doista
hranio. Vie od tri mjeseca ja praktiki nisam naputao podruje Broadwaya. U prvom
redu nisam imao odgovarajue odijelo. Imao sam samo vestern stvari, traperice i izme.
Ali u etrdeset drugoj ulici nitko o tome ne vodi rauna. Sve je u redu , ama ba sve. U
ivotu nisam vidio toliko nakaza kao tamo.
Proivio je zimu u tom runom, neonom osvijetljenom susjedstvu, iji je zrak bio
zasien mirisima kokica, vruih sendvia i oranade. Ali tada, jednog sunanog oujskog
jutra, ve nadomak proljea, kako se on sjea, dvojica kopilana iz FBIa su me probudili.
Uhapsili su me u hotelu. Bum! Izruie me opet Kansasu. Phillipsburgu. U isti draesni
zatvor. Nabie me na kri,
kraa, bijeg iz zatvora, kraa automobila. I tako dobih od pet
do deset godina. U Lansingu. Poto sam tamo ve proboravio jedno vrijeme, javih se
pismom tati. Neka sazna za tu vijest. Pisao sam i svojoj sestri Barbari. U to vrijeme, kako
prooe godine, bilo je to sve to mi ostade. Jimmy , samoubojstvo. Kroz prozor. Moja
majka mrtva. Bila je mrtva ve osam godina. Svi odoe osim tate i Barbare.
Barbarino pismo bilo je u svenju odabranih stvari koje Perry nije htio ostaviti za
sobom u sobi hotela u Mexico Cityju. Napisano ugodno itkim rukopisom pismo je bilo

datirano 28. travnja 1958, dakle u vrijeme kad se primatelj ve gotovo dvije godine nalazio
u zatvoru:
Najdrai braco, Perry,
Danas smo primili tvoje drugo pismo i oprosti mi to ti nisam ranije pisala. I ovdje
kao i oko tebe vrijeme postaje toplije i moda sam na pragu proljetne groznice. Unato
tome pokuat u napisati pismo to budem mogla bolje. Tvoje je prvo pismo bilo doista
uznemiravajue, ali zacijelo drim da ti se nije vrzmala pomisao da je to razlog to ti nisam
odgovorila, istina je u tome to me djeca neobino zaokupljaju pa je veoma teko sjesti i
usredotoiti se na pisanje pisma kao to sam dugo namjeravala uiniti. Donnie je nauio
otvarati vrata i uspinjati se po stolicama i ostalom namjetaju, pa sam u stalnoj brizi da ne
padne.
Uspjela sam tu i tamo pustiti djecu u dvorite , ali ja stalno moram biti s njima, jer se
mogu ozlijediti ako ih pozorno ne motrim. Ali nita nije zauvijek i ve znam kako e me
stezati strah kada se otisnu trkom na ulicu, a ja neu znati gdje se izgubie. Evo ti nekoliko
podataka o njima, ako e te zanimati.

Visina

Teina

Broj cipela

Freddie

92,71 cm

13,5 kg

38 uske

Baby

95,75 cm

15 kg

39 uske

Donnie

86,35cm

13 kg

37iroke

Kao to vidi Donnie je komad djeaka za njegovih 15 mjeseci, a sada kada mu je

probio i 16. zub uz njegovu ivahnu narav, ljudi ne mogu a da ga ne vole. Nosi odjevne
predmete iste veliine kao Baby i Freddie, ali zasad su mu hlae jo predugake.
Namjera mi je da ti napiem dugako i opirno pismo, pa u ga zacijelo esto
prekidati kao to e biti sada, jer je tono vrijeme da okupam Donnie, Baby i Freddie su se
jutros kupali, a kako je danas hladno, nisam ih putala izvan stana. Brzo u se vratiti.
to se tie mog strojopisa, ne mogu te slagati! Ja nisam daktilografkinja. Sluim se
jednim, a najvie s pet prstiju iako se trudim, a i uspijevam pomoi velikom Fredu u
njegovu poslu, pa mi je potreban cijeli sat za ono to bi netko tko zna natipkao za 15
minuta. Ozbiljno govorei, ja nemam ni vremena ni volje da se tome profesionalno
posvetim. Ali drim da je divno kako si ti bio uporan i postao tako sjajan tipka. Uvjerena
sam da smo svi bili veoma prilagodljivi (Jimmy, Fern, ti i ja), a i svi smo iskazivali nagnua
prema umjetnikom izraavanju , izmeu ostalih stvari. ak su mama i tata bili umjetniki
nadareni.
Ja istinski osjeam da nitko od nas ne moe nikoga optuivati zbog bilo ega to nas
je zadesilo u ivotu. Dokazano je da smo u sedmoj godini gotovo svi zakroili u dob

razlonosti, to e rei da u toj dobi razumijemo i uoavamo razliku izmeu dobra i zla.
Dakako da sredina igra golemu ulogu u naem ivotu, kao to je samostan odigrao u mom
ivotu, a ja sam zahvalna tom utjecaju. to se tie Jimmyja, on bijae najvri od nas.
Sjeam se kako je vrijedno uio i pohaao kolu kada mu nitko nije govorio da je njegova
VOLJA hoe li uiniti neto od sebe. Nikad neemo znati razloge koji su doveli do onoga to
se zbilo i zato je uinio ono to je uinio, i mene uvijek boli razmiljanje o tome. Bilo je to
tako nepotrebno. Ali mi imamo tako slabanu kontrolu nad naim ljudskim slabostima, a
to se odnosi takoer i na Ferna i na stotine tisua drugih ljudi ukljuujui nas, jer svi mi
patimo od slabosti. U tvom sluaju , ne bih znala kazati to je tvoja slabost, ali ja smatram,
NIJE SRAMOTNO IMATI PRLJAVO LICE, SRAMOTA JE DRATI GA PRLJAVIM.
Volei te i govorei istinu, Perry, a ti si moj jedini ivui brat i ujak moje djece, ne
mogu kazati ili osjeati da je tvoje miljenje o naem ocu, ili injenica to si u zatvoru,
PRAVEDNO ili zdravo. Ako si se nakostrijeio, bolje ti je da se smiri, jer mi je jasno da
nitko od nas nije kadar s veseljem prihvaati kritiku, pa je prirodno osjeati neko odbijanje
prema osobi koja kritizira, to je izazvalo moju spremnost da oekujem jednu ili dvije
stvari, a) da vie neu uti ni glasa od tebe, ili b) da e mi napisati pismo u kojemu e mi
bez uvijanja kazati to misli o meni.
Nadam se da krivo oekujem, te se iskreno nadam da e te ovo pismo natjerati na
razmiljanje, jer treba da pokua saznati to drugi osjeaju. Molim te da shvati da ja
nisam nikakav autoritet niti bih se mogla hvastati velikom inteligencijom ili odgojem, ali
vjerujem da sam normalan stvor koji nije lien osnovne razlonosti, a svoj ivot elim
proivjeti u skladu s bojim i ljudskim zakonima. Nije neistinito da sam i ja ponekad pala,
to je normalno jer, kako rekoh, ja sam ovjek i prema tome imam ljudske slabosti, ali
osnovno je, ponavljam, da nije sramota biti prljava lica, ve je sramotno odravati ga
prljavim. Nitko nije svjesniji od mene mojih nedostataka i greaka, pa ti vie ne kanim
dosaivati.
A sada prvo i najvanije , tata nije odgovoran ni zbog tvojih krivih ni dobrih
postupaka. Ono to si uinio, bilo pravo ili krivo, samo je tvoje djelo. Prema onome to mi je
poznato, ti si svoj ivot ivio onako kako ti je odgovaralo bez obzira na okolnosti ili osobe
koje su te voljele, i koje je to moglo boljeti. Bez obzira na to shvaa li ti to ili ne , tvoj
sadanji boravak u zatvoru meni je jednako neugodan kao i tati,ne zbog toga to si uinio,
ve stoga to mi ne iskazuje nikakvo ISKRENO aljenje i to se ini da ti ne pokazuje
nikakvo potovanje prema bilo kojem zakonu, ljudima, bilo emu. Tvoje pismo govori o
tome da ti krivnju za sve svoje probleme natovaruje na druge, ali nikako na sebe.
Priznajem da si inteligentan i tvoj je rjenik izvrstan. Uvjerena sam da ti moe uspjeti u
svakom svom naumu, i to dobro uspjeti, ali to ti zapravo namjerava uiniti, eli li raditi i
poteno ustrajati u takvu poslu koji bi naumio? Nita to je dobro ne postie se lako, a iako
sam uvjerena da si to uo niz puta, drim da ti nee koditi ako to uje jo jednom.
U sluaju da te zanima istina o tati, srce mu je svisnulo zbog tebe. Bio bi spreman
uiniti sve da izbavi sina na slobodu i da ga ima uza se, ali bojim se da bi ga ti opet jo gore
povrijedio. Ne osjea se dobro, hvataju ga godine i, kako se to kae, on vie nije jak kao
dren, kakav je bio nekada. Ponekad je grijeio, ega je svjestan, ali to je god imao i kamo
se god zaputio, s tobom je dijelio i svoj ivot i sve to je posjedovao, a tako se ne bi
ponaao prema nikome drugome. U redu, ja ti ne kaem da mu duguje vjenu zahvalnost

ili svoj ivot, ali duan si mu iskazivati POTOVANJE i PONAATI SE PREMA NJEMU
UOBIAJENO POTENO. Ja se osobno ponosim tatom. Volim ga i potujem kao svog tatu, a
jedino mi je ao to je izabrao ulogu usamljena vuka koji ivi sa svojim sinom, jer bi mogao
ivjeti uz nas i dijeliti nau ljubav, umjesto to samuje u svojem malom autu, patei od
enje i osamljenosti ekajui na tebe, svoga sina. Brinem se za nj, a kada kaem da se ja
brinem, ujedno mislim i na svog supruga, jer on potuje naeg tatu. Jer je on OVJEK.
Tono je da tata nema neko ire obrazovanje, ali u koli jedino nauimo da prepoznajemo
rijei i da ih dobro slovkamo, ali sasvim je druga stvar primjena tih rijei na stvaran ivot.
To su sasvim druge stvari, koje nam mogu dati jedino IVOT i IVLJENJE. Tata je ivio, a ti
pokazuje svoje neznanje nazivajui ga neodgojenim i nesposobnim da shvati nauno
znaenje itd. ivotnih problema. Majka je i dalje jedina osoba koja djetetu daje svojstven
poljubac i koja ga hrani ljubavlju , objasni to nauno.
ao mi je to sam tako otra, ali smatram da moram izgovoriti svoj dio. alosti me
to ovo mora biti cenzurirano (od uprave zatvora), ali iskreno se nadam da ovo pismo
nee nakoditi tvom moguem otpustu. Ipak uvjerena sam da ti mora znati i shvatiti
kakvu si stranu stvar uinio. Tata je najvaniji, jer sam ja posveena svojoj obitelji, a ti si
jedini kojeg tata voli, ukratko, ti si njegova obitelj. Dakako da on zna da ga ja volim, ali kao
to zna, nije to ona bliskost.
Tvoj zatvor nije neto zbog ega bi trebalo biti ponosan, ali ti to mora proivjeti,
mora uznastojati sve izdrati i uiniti sve to moe, ali ne s tvojim stavom da su svi ostali
glupi, neodgojeni i nesposobni da shvate. Ti si ljudski stvor sa slobodnom voljom. To te
uzdie iznad ivotinje. Ali ako ti svoj ivot ivi bez osjeaja i saalijevanja blinjih , tada si
poput ivotinje , oko za oko, zub za zub, a tko tako ivi ne poznaje ni sreu ni duevni mir.
U pogledu odgovornosti svi smo slini, jer je nitko ba ne ljubi, ali svi smo mi
odgovorni zajednici u kojoj ivimo i njenim zakonima. Kada doe vrijeme preuzimanja
odgovornosti za kuu i djecu ili ivotni kruh, kada djeca postaju ljudi, zamisli kakvu bi
zbrku predstavljao svijet kada bi svatko govorio ja elim biti individualac bez
odgovornosti, elim u svemu slobodno izraavati svoju elju i misli i ponaati se kako meni
osobno odgovara. Svi smo mi slobodni da govorimo i inimo kao slobodne linosti, ali pod
uvjetom da ta sloboda govora i ponaanja nije na tetu blinjih.
Razmisli o tome, Perry. Ti si iznad prosjeka inteligentan, ali tvoja razboritost nije u
centru. Moda je to izazvao pritisak zatvora. Bilo to bilo, zapamti , da si samo ti i
iskljuivo ti odgovoran za sebe, pa je na tebi i jedino na tebi da savlada ovaj dio svog
ivota. Nadam se tvom skorom odgovoru.
S ljubavlju, uz molitve,
tvoja sestra Barbara, Frederic i obitelj

Osjeaji nisu bili presudni za injenicu to je Perry ukljuio to pismo u svoju zbirku
posebnih blaga. Daleko od toga. On je prezirao Barbaru, pa je jednog dana kazao Dicku:
Jedino stvarno aljenje koje osjeam , volio bih kao sve na svijetu da je i moja sestra bila u
onoj kui. (Dick se nasmijao i priznao svoje aljenje: Stalno me opsjeda misao kakva bi

to bila zabava da je tamo bila i moja druga ena. Ona i cijela njena prokleta obitelj.) Ne, on
je pismo cijenio jedino zato to mu je njegov superinteligentni prijatelj iz zatvora, WillieJay, napisao veoma osjeajnu analizu tog pisma na dvije tipkane stranice, pod naslovom:
Dojmovi koje sam napabirio iz pisma:

DOJMOVI KOJE SAM NAPABIRIO IZ PISMA

1.Kad je zapoela pismo, bila joj je namjera da to bude samilosno izraavanje
kranskih principa. To e rei da je kao odgovor na pismo koje si ti njoj uputio, a koje joj
je oigledno ilo na ivce, ona odluila okrenuti ti i drugi obraz, nadajui se da e na taj
nain izazvati tvoje aljenje zbog tvog ranijeg pisma, pa te prisiliti na obrambeni stav u
drugom pismu.
Meutim, malo je osoba koje su kadre uspjeno demonstrirati princip ope etike dok
su njihova razmatranja zagnojena emocionalnou. Tvoja sestra dokazuje tu injenicu, jer
kako produuje pismo, njen sud poputa pred raspoloenjem , misli su joj dobre, lucidni
proizvodi inteligencije, ali to vie nije nepristrana, bezlina inteligencija. To je razbor
noen na krilima emotivnog odgovora na uspomene i frustracije, prema tome, bez obzira
na svu moguu mudrost njenih upozorenja, ta upozorenja ne uspijevaju uzrokovati
odlunost, ukoliko nije rije o odlunosti odmazde, ranjavajui je u tvom iduem pismu. I
tako bi zapoinjao krug koji moe jedino kulminirau daljnjom estinom i neraspoloenjem.
2.To je glupo pismo, ali roeno u ljudskim manama.
I tvoje pismo njoj, i ovo kojim ti ona odgovara, promaili su svoje ciljeve. Tvoje
pismo bijae pokuaj objanjavanja tvog pogleda na ivot, jer si ti dakako podloan takvu
miljenju. Sudbina tog pisma bila je u tome da nee biti shvaeno ili da bude doslovce
shvaeno, jer su tvoje ideje suprotne konvencionalizmu. Ima li ita konvencionalnije od
kuanice s troje djece, koja je posveena svojoj obitelji??? Je ii ita prirodnije od njenog
odbijanja nekonvencionalne osobe. Konvencionalizam bubri od jake hipokrizije. Svatko
tko misli svjestan je tog paradoksa, ali u odnosima s konvencionalnim ljudima mudrije je s
njima postupati kao da nisu hipokriti. Nije to pitanje vjemosti vlastitim koncepcijama, to je
pitanje kompromisa kako bi mogao ostati individualac lien neprekidnog straha od
konvencionalnih pritisaka. Njeno je pismo neuspjelo, jer ona nije mogla dosei dubinu
tvog problema , ona jednostavno ne moe dokuiti pritiske kojima si izloen zbog okoline,
intelektualnog nezadovoljstva i rastue tendencije k izolacionizmu.
3. Njoj se ini da:
a) ti sve dublje zapada u vode samosaaljenja.
b) ti suvie kalkulira.
c) ti u biti ne zasluuje pismo od osam stranica napisano u pauzama majinskih
obaveza.
4. Na strani 3. ona pie: Ja istinski smatram da nitko od nas nema prava da ikoga
optuuje, itd. Tako brani one koji su utjecali na njene godine formiranja. Ali je li to cijela

istina? Ona je supruga i majka. Potovana i viemanje sigurna. Nita lake od ignoriranja
kie kad ima kini ogrta. Ali kako bi se ona osjeala kad bi bila prisiljena da na ulici
zarauje za ivot? Bi li i tada tako spremno opratala osobama svoje prolosti? Apsolutno
ne. Nita nije normalnije od osjeanja da su drugi dijelili nae neuspjehe, kao to je
uobiajeno reagiranje kad zaboravljamo one koji su dijelili ili sudjelovali u naim
uspjesima.
5. Tvoja sestra potuje tvog oca. Isto tako nju mui injenica da si ti bio njegov
izabranik. U njenu pismu njena ljubomora izraena je veoma suptilno. Izmeu redaka ona
je ugurala pitanje: Ja volim tatu i nastojala sam ivjeti tako da se ponosi mnome kao
kerkom. Ali ja se moram zadovoljavati mrvicama njegove Ijubavi. Jer on voli tebe, ali
zato to mora biti tako?
Oigledno je da je tvoj otac iskoristio emotivnu narav tvoje sestre izraenu kroz
pisma. Slikao je sliku koja opravdava njeno miljenje o njemu, nesretnik proklet
nezahvalnim sinom kojega je on obasuo ljubavlju i panjom, a taj isti sin zauzvrat postupa
s njim neasno i sramotno.
Na strani 7. kae da joj je ao to pismo mora biti cenzurirano. U stvari, njoj to nije ni
najmanje ao. Ona je sretna to e njeno pismo proi kroz ruke cenzora. Ona je pismo
napisala podsvjesno imajui na umu cenzora, nadajui se da e progurati misao kako je
obitelj Smith doista vrlo disciplinirana jedinica: Molim vas da kroz Perryja ne ocjenjujete
i nas ostale.
O majci koja poljupcima sui djetetov bubuu pla. To je enski oblik sarkazma.
6. Ti joj pie:
a) jer je voli na neki poseban nain.
b) jer osjea potrebu takvog kontakta s vanjskim svijetom.
c) jer je moe iskoristiti.
Prognoza: Dopisivanje izmeu tebe i tvoje sestre nije nita drugo ve ispunjenje
jedne drutvene forme. Odravaj temu svojih pisama unutar kruga njenog razumijevanja.
Ne istresaj svoje privatne zakljuke. Ne dovodi je u obrambeni poloaj i ne dopusti joj da
ona tebe uvali u takav poloaj. Potuj njena ogranienja u razumijevanju tvojih ciljeva i
upamti da je ona osjedjiva na tvoj obiaj kritiziranja vaeg tate. Uvijek ustraj u jednom
stavu prema njoj i nemoj nita dodavati njenom dojmu da si ti slabi, ali ne zato to ti je
nuna njena dobrostivost, ve stoga to moe oekivati vie slinih pisama, a ona mogu
jedino posluiti jaanju tvojih ve opasnih antidrutvenih instinkta.
KRAJ

Nastavljajui sreivati i izabirati najvanije stvari, Perry je odjednom shvatio da je

nevjerojatno porasla hrpa materijala koji mu je prirastao srcu i od kojeg se nije htio ni

privremeno odijeliti. Ali to je trebao uiniti? Nije mogao riskirati gubitak Bronane
zvijezde koju je zaradio u Koreji, niti gubitak srednjokolske svjedodbe (koju mu je izdala
Uprava za kolovanje opine Leavenworth, nakon to je u zatvoru nastavio i zavrio svoje
dugo naputeno kolovanje). Niti bi mogao podnijeti pomisao da izgubi veliku omotnicu
odebljalu od fotografija, u prvom redu vlastitih, a koje su obuhvaale razdoblje od dana
kad je snimljen lijep portret djeaka koji je tek pristupio Trgovakoj mornarici, na ijoj je
poleini napisao: 16 godina. Mlad, veseo i nevin, pa do nedavnih fotografija iz Acapulca.
Bijae jo oko pola stotine drugih predmeta za koje je vrsto odluio da e ih ponijeti sa
sobom. Meu njima bijahu njegove karte sa zakopanim blagom, Ottova crtanka i dva
debela notesa od kojih je deblji predstavljao njegov osobni rjenik, bez ikakva reda
sastavljeni svatar rijei za koje je vjerovao da su lijepe ili korisne ili barem vrijedne
da se zapamte. (Primjerak jedne stranice: Tanatoidan = slian smrti, omnilingvalan =
verziran u jezicima, amers = kazna, iznos globe koji utvruje sud, nesciencija = neznanje,
iacinorozan = odvratno pokvaren, hagiofobija = morbidan strah od svetih mjesta i stvari,
lapidikolozan = koji ivi ispod kamenja kao neki slijepi kukci, dispatija = nedostatak
simpatije, prijateljskih osjeaja, psilofer = tip koji je sklon tome da ga smatraju filozofom,
omofagija = hranjenje sirovim mesom, ritual nekih divljih plemena, depredirati =
opljakati, oistiti kraom, ekati na neto u zasjedi, afrodizijak = lijek ili slino to
izaziva seksualne elje, megalodaktilos = onaj koji ima abnormalno debele prste,
mirtofobija = strah od noi i tame.)
Na koricama druge biljenice, rukopisom kojim se toliko ponosio, tekst koji je
obilovao zavojitostima, viticama i enskom rascvjetanou u rukopisu, objavljivao je
sadraj kao Privatni dnevnik Perryja Edwarda Smitha , to bijae netoan opis, jer to ni
po emu nije bio dnevnik, ve vie manje neka antologija opskurnih injenica ( Svake
petnaeste godine Mars se pribliava. 1958. je godina pribliavanja), pjesama i knjievnih
citata ( Ni jedan ovjek nije otok, sam za sebe) te reenica ili poglavlja iz novina ili knjiga
koje je parafrazirao ili navodio. Na primjer:
Znanaca imam mnogo, prijatelja malo, a jo je manje onih koji me doista poznaju.
uje se o novom otrovu za takore koji se pojavio na tritu. Izvanredno jak, bez mirisa, bez ukusa,
nakon gutanja je potpuno apsorbiran tako da se u mrtvu djelu ne moe nai ni traga.
Kad si pozvan da odri govoranciju: Tako mi ivota, ja se ne sjeam to htjedoh kazivati, mislim
da nikad ranije u mom ivotu nije toliko ljudi bilo tako izravno odgovorno za moju stvarnu, istinsku sreu.
To je divan trenutak, rijedak trenutak i ja sam vam doista dunik. Hvala vam!
Proitao sam zanimljiv lanak u asopisu Man to Man iz veljae: Noem sam krio put do
rudnika dijamanata.
ovjeku koji uiva slobodu sa svim prerogativima gotovo je nemogue shvatiti to to znai biti
lien te slobode. , Rekao je Erie Stanley Gardner.
to je ivot? To je blijesak krijesnice u noi. To je izdisaj bivola zimi. ivot je poput slabane sjene
koja trkara travom i nestaje u sumraku.,Izreka Gavranove Noge, poglavice Indijanaca Blackfoot.

Posljednja izreka napisana je crvenom tintom i ukraena rubom zvjezdica nacrtanih

zelenom tintom, antologiar je elio naglasiti osobno znaenje te izreke. Izdisaj bivola
zimi , to je tako odgovaralo njegovoj slici ivota. Zato se uzrujavati? Koji je to razlog zbog
kojega bi valjalo ivjeti u znoju? ovjek je nita, maglica, sjena koju deru sjene.

Ali, k vragu, ipak se mora uzrujavati, planirati, brinuti se i o noktima i o upozorenju

hotelske uprave: SU DA TERMINA ALAS2P.M.
Dick? uje li me? zapita ga Perry. Skoro e jedan sat.
Dick je bio budan. ak vie od toga, jer su on i Inez spolno opili. Kao da ponavlja
rozarij, Dick je neprekidno aptao: Je li fino, bebice? Je li fino? Ali Inez je istovremeno
puila cigaretu i utjela. Sino oko ponoi, kad ju je Dick uveo u sobu i objasnio Perryju da
e ona tu spavati, iako nije bio oduevljen, Perry je pristao, ali ako su oni vjerovali da e ga
uzbuditi njihovo ponaanje, ili mu znaiti ita vie od muke , doista su se varali. Ipak je
Perry saalijevao Inez. Ona bijae tako glupo dijete , ona je istinski vjerovala da se Dick
namjerava oeniti njome, pa nije imala ni pojma da je on odluio tog istog poslijepodneva
napustiti Meksiko.
Je li fino, bebice? Je li fino?
Perry se umijeao:
Za milog boga, Dick. Daj to pouri. Na dan zavrava u dva sata poslije podne.

Bila je subota. Boi je bio blizu i automobili su puzali uzdu Main Streeta. Stijenjen
meu vozilima, Dewey je pogledao iznad glave i ugledao razne svetolike ukrase koji su mu
visjeli iznad glave , sjajne girlande zelene boje ukraene papirnim zvoniima grimizne
boje , to ga je podsjetilo da jo nije kupio ni jedan jedincati dar za enu ili sinove. Njegova
je svijest automatski odbijala probleme koji nisu bili povezani sa sluajem Clutter. Marie i
mnogi njihovi prijatelji udili su se njegovoj potpunoj obuzetosti tom stvari.
Jedan intimni prijatelj, mladi pravnik Clifford R. Hope mladi, otvoreno je rekao:
Zna li ti to se s tobom dogaa,Ale? Shvaa li da ne govori ni o emu drugome?
Doista, odgovorio je Dewey, to je sve to zaokuplja moje misli. A nije nemogue da
govorei o toj stvari odjednom posvetim panju detalju na koji prije nisam pomiljao. Neki
nov kut. Ili e ti neto zucnuti. Doavola, Cliffe, to ti misli kako bi izgledao moj ivot da
ova stvar ostane u arhivi nerijeenih sluajeva. U godinama koje dolaze ja u oslukivati na
sve strane, a svaki put kada se dogodi ubojstvo, kad se bilo gdje u zemlji dogodi kakav
sluaj koji ima makar daleke, jedva uhvatljive slinosti s ovim, ja u pojuriti s otvorenom
sirenom na lice mjesta i nastojati ustanoviti ima li kakve veze izmeu oba sluaja. Ali nije
to sve. Najvanije je to sam Herba i njegovu obitelj upoznao bolje nego to su se oni
poznavali. Progone me. Drim da e tako biti uvijek. Sve dok ne saznam to se dogodilo.
Deweyjevo posveivanje zagonetki izazvalo je u njega odsutnost duha, koja za nj
nipoto nije bila karakteristina. Tog jutra ga je Marie zamolila ne bi li on... molim te, jako
te molim, nemoj zaboraviti da... Ali on se nije mogao sjetiti te molbe sve dok se nije stanjio
promet tog dana posveenog kupovanju, i dok nije pojurio Putem broj 50 prema
Holcombu vozei se pored veterinarske stanice dra I. E. Dalea. Pa jasno. ena ga je
zamolila da ne zaboravi preuzeti obiteljsku maku Pete. Pete bijae tigrasti maak teak

vie od sedam kilograma, veoma poznat u Garden Cityju po svojoj ratobornosti, koja ga je
naposljetku i dovela u bolnicu, bitka koju je izgubio sa psom bokserom ostavila je na
njemu takve rane koje su zahtijevale i ivanje i antibiotike. Kad ga je dr Dale izruio, Pete
se smjestio na prednje mjesto automobila svoga vlasnika i nije prestajao presti sve do
Holcomba.
Detektiv je imao farmu River Valley za cilj vonje, ali zaelio je da popije neto toplo ,
alicu vrue kave, pa se zaustavio u Hartmanovoj kafeteriji.
Zdravo, ljepotane, doeka ga gospoa Hartman. to mogu uiniti za vas?
Samo kavu, madame.
Natoila mu je alicu kave.
Varam li se ili ste vi prilino smravjeli?
Malo. U stvari, u prola tri tjedna Dewey je izgubio deset kilograma. Njegova su
odijela stajala na njemu kao da ih je posudio od punanog prijatelja, a njegovo lice, koje bi
ponekad upuivalo na njegovo zanimanje, sada je izgubilo te znaajke. Moglo je to biti lice
asketa udubljenog u meditacije.
Kako je sa zdravljem?
'' Jako dobro.
Vi izgledate strano.
O tome nije trebalo biti spora. Ali nije izgledao gore od drugih lanova pratnje iz
KBI-a , agenata Duntza, Churcha i Nyea. Zacijelo mu je bilo bolje nego Haroldu Nyeu, koji
se javljao na dunost bez obzira na injenicu to su ga razdirale gripa i groznica. etvorica
umornih ljudi ispitali su zajedno nekih sedam stotina informacija, apata, pretpostavki.
Dewey je, na primjer, proveo dva dana umorno gubei vrijeme u pokuaju da uhvati
tragove tog fantomskog para, Meksikance za koje je Paul Helm prisegao da su posjetili g.
Cluttera uveer uoi umorstva.
J o jednu alicu, Alvine?
Mislim da mi je dosta. Hvala vam, madame.
Ali ona se ve maila lonca s kavom.
Kua asti, erife. Va izgled to zahtijeva.
Za stolom u kutu dvojica radnika na ranu, s dugakim zaliscima, mijeali su kocke.
Jedan od njih ustade i prie barskom stolcu na kojemu je sjedio Dewey. Zapita ga:
Je li tono ono to smo uli?
Ovisi o tome to ste uli.
O nekom tipu kojeg ste uhvatili? Koji je zavirkivao po Clutterovoj kui? On je
krivac. Tako smo uli.

 Mislim da si krivo uo, staro mome. Da, gazda, krivo.

Premda je prolost Jonathana Daniela Adriana, koji je tada bio u zatvoru zbog
nedozvoljenog noenja oruja, bila obogaena i boravkom na duevnom odjelu Dravne
bolnice Topeka, podaci koje su skupili istraitelji govorili su o tome da je u vezi sa
sluajem Clutter on kriv jedino zbog nesretne radoznalosti.
Dobro, ako on nije kriv, koji vam je vrag da ne pronaete krivca? Moja je kua puna
ena, a nijedna se ne usuuje sama otii ni u kupaonicu.
Dewey je ve navikao na takvu vrst vrijeanja, to je rutinski dio njegove egzistencije.
Progutao je i drugu alicu kave, uzdahnuo je i nasmijeio se.
Doavola, ja ne prosipam viceve. Ja to ozbiljno pitam. Zato nekoga ne uhapsite?
Zbog toga ste plaeni.
Zaveite svoju neukost, intervenirala je gospoa Hartman. Svi smo i istom sosu.
Alvin ini sve to moe.
Dewey joj namigne.
Kaite mu nekoliko rijei, madame. I veoma sam vam zahvalan na kavi.
Raner je priekao dok njegova rtva nije stigla do vrata, a tada je ispalio pozdravni
plotun:
Ako se opet budete natjecali za erifa, ne raunajte na moj glas na izborima. Jer ga
neete dobiti .
Ne budite drski, opet e gospoa Hartman.
Hartmanova kafeterija udaljena je milju od farme River Valley. Dewey je odluio
proetati. Uivao je u tumaranju po itorodnim poljima. Obiavao je da jednom ili dvaput
tjedno dugo hoda po vlastitom zemljitu. Bio je to njegov ljubljeni komadi prerije na
kojem se uvijek nadao da e izgraditi kuu, zasaditi stabla i najzad uivati u igri sa svojom
unuadi. Bio je to san. Bijae to njegov san koji njegova ena u posljednje vrijeme vie nije
podravala, rekla mu je da joj vie ne pada na pamet da ivi sama negdje tamo u poljima.
Dewey je znao da Marie ne bi promijenila svoj stav sve da on i sutra zgrabi ubojice. Bila je
dovoljna injenica to je takva strana sudba zadesila prijatelje koji su ivjeli u osamljenoj
seoskoj kui.
Dakako da obitelj Clutter nisu bile jedine osobe koje su ubijene u okrugu Finney, ak
niti u Holcombu. Stariji lanovi te male zajednice jo se sjeaju divljih dogaaja to su se
zbili prije etrdeset godina, ubojstva Hefnerovih. Gospoa Sadie Truitt,
sedamdesetogodinja mjesna potarica i majka potarice Clare, pravi je strunjak u
opisivanju tog, ve dugo slavnog dogaaja:
Kolovoz, bilo je to 1920. Vrue kao u Hadu. Tip kojeg su nazivali Tunif radio je na
Finnupovu ranu.Da, Walter Tunif. Imao je auto, ali se ustanovilo da je ukraden. Ustanovilo
se da je on bio vojnik, dezerter iz Fort Blissa, tamo u Teksasu. Nije bilo sumnje o tome da je
to bio pokvarenjak i mnogi su u nj dobrano sumnjali. I tako jedne veeri , tih dana je to bio

Orlie Hefner, kakav krasan pjeva, znate li vi da je on pjevao u Boanskom zboru...jedne

veeri se on odvezao do Finnupova rana s namjerom daTunifu postavi nekoliko direktnih
pitanja. Trei kolovoza. Vrue kao u Hadu. I rezultat svega toga, moj gospodine, bio je taj
da je Walter Tunif ustrijelio erifa ravno u srce. Siromani Orlie je ispustio duu prije nego
je pao na zemlju. A vrag koji je to uinio pobjegao je s tog mjesta na jednom od Finnupovih
konja jaui istono uzdu rijeke. Rije o tome se rairila i miljama daleko ljudi su se
nalazili u zasjedi. I tako idueg jutra uhvatie starog WalteraTunifa. Nije imao prilike ni da
zapita kako ste. Koliko se ulo, momci su bili prilino bijesni. Jednostavno su pustili sami
da leti.
Prvi kontakt sa zloinom u okrugu Finney Dewey je imao 1947. godine. Dogaaj je
ovako zapisan u njegovu arhivu:
John Carlyle Polk, Creek Indijanac star 32 godine, s boravitem u Muskogee,
Oklahoma, ubio je Mary Kay Finley, 40 godinju enu bijele puti, konobaricu s boravitem
u Garden Cityju. Polk ju je izbo razbijenim vratom pivske boce u sobi hotela Copeland,
Garden City, Kansas, 5. 9. 47.
Suho jednostavan opis jednog jednostavno rijeenog sluaja. Jo su dva umorstva od
ukupno tri koje je Dewey istraivao bila jednako jednostavna (dvojica eljezniara
opljakala su i ubila starijeg farmera 11.1. 1952, pijani mu izmlatio je i udarcima usmrtio
svoju enu 6.11. '56), ali je trei sluaj, kako ga je jednom u razgovoru ispriao Dewey,
imao nekoliko originalnih znaajki:
Sve je zapoelo u Stevensovu parku. Tamo imaju podij za glazbenike, a ispod podija
je muki zahod. Dakle, taj ovjek po prezimenu Mooney, etkao je oko parka. Bio je
odnekuda iz Sjeverne Karoline, tek stranac koji je prolazio kroz grad. I tako je uniao u
muki zahod, ali ga je netko slijedio, djeak, iz susjedstva, Wilmer Lee Stebbins, star
dvadeset godina. Poslije toga je Wilmer Lee stalno izjavljivao da ga je g. Mooney izazvao
prijedlogom na protuprirodni blud. I zbog toga je on opljakao g. Mooneyja, oborio ga i
udarao mu glavom o betonski pod, i zbog toga , jer to nije dokrajilo g. Mooneyja , gurnuo
glavu g. Mooneyja u lavabo i pustio vodu sve dok se on nije udavio. Moda je bilo tako. Ali
nita ne moe objasniti daljnje ponaanje Wilmera Leeja. Najprije je tijelo rtve zakopao
nekoliko milja sjeveroistono od Garden Cityja. Idueg dana ga je otkopao i zakopao
etrnaest milja daleko, ali u drugom smjeru. I tako je to ilo, zakapao ga je i otkapao.
Wilmer Lee se ponaao poput psa koji se domogao kosti, jednostavno nije mogao g.
Mooneyja ostaviti na miru. Najzad je iskopao jo jedan grob, koji je doista bio suvian, jer
ga je netko vidio. Prije Clutterove misterije, etiri navedena sluaja bijahu zbroj
Deweyjeva iskustva s umorstvima, a u odnosu na sluaj koji je bio nerijeen pred njim, to
su bili samo snani udarci vjetra koji prethode uraganu.
Dewey je stavio klju u bravu ulaznih vrata Clutterove kue. U kui je bilo toplo, jer
grijanje nije bilo zatvoreno. Blistavi podovi soba mirisali su latilom s limunom, a izgledalo
je kao da su samo privremeno bez uobiajene panje, inilo se kao da je nedjelja i da se
obitelj moe svakog trenutka vratiti iz crkve. Nasljednici, gospoda English i gospoa
Jarchow, odnijeli su pun kamion odjee i namjetaja, ali to nije ni najmanje umanjivalo
normalnu atmosferu kue u kojoj stanuju ljudi. U salonu, na notnoj polici glasovira bile su
otvorene note kompozicije Cornin Thro the Rye. Znojem umrljani eir irokog oboda,

Herbov, visio je s police za eire. Na katu, u Kenyonovoj sobi, na polici iznad njegova
kreveta, stakla naoala mrtvog djeaka blistala su odrazom svjedosti.
Detektiv je iao iz sobe u sobu. Mnogo je puta obiao kuu, zapravo obilazio ju je
svakog dana i na neki nain moglo bi se kazati da su mu ti posjeti bili ugodni, jer je, za
razliku od njegova doma i erifove kancelarije s tipinom galamom, ovdje vladao savren
mir. Prekinutih ica, telefoni su utjeli. Okruivao ga je savreni mir prerije. Znao bi sjesti
u Herbovu stolicu za ljuljanje u salonu i ljuljajui se razmiljati. Neke je svoje zakljuke
smatrao neoborivima, vjerovao je da je smrt Herba Cluttera bila glavni cilj zloinaca, da je
motiv bila psihopatska mrnja, ili moda kombinacija mrnje i pljake. Smatrao je da je
izvrenje zloina bio prilino smiren in, te da su zloinci od trenutka kad su uli u kuu do
trenutka kad su izali imali dva sata ili neto vie vremena za izvrenje svoga nauma.
(Sudski patolog dr. Robert Fenton ustanovio je znatnu razliku u temperaturama tijela
rtava, te je na temelju tog zapaanja smatrao da je red ubijanja tekao ovako: gospoa
Clutter, Nancy, Kenyon i napokon g. Clutter.) Popratna okolnost takvu nalazu bijae
njegovo uvjerenje da je obitelj veoma dobro poznavala osobe koje su ih likvidirale.
U toku ovog posjeta Dewey se zaustavio pored gornjeg prozora, jer mu je panju
zaokupilo neto to je vidio u blizini , strailo za ptice na itnom strnitu. Na strailu je bila
muka lovaka kapa i haljina od katuna s izblijedjelim cvjetnim uzorcima. (Zacijelo neka
stara haljina Bonnie Clutter?) Vjetar se poigravao s haljinom i pomicao strailo amo tamo,
tako da je izgledalo kao neki stvor koji oajniki i naputeno plee na hladnom
prosinakom polju. To je Deweyja nekako podsjetilo na san njegove ene Marie. Nedavno,
jednog jutra ona ga je posluila ludim dorukom od zaeerenih jaja i slane kave, a onda je
svu odgovornost bacila na glup san ,ali nametljiva snaga svjetla dana nije razbila taj san.
Bio je to tako stvaran san, Alvine, objasnila mu je. Stvaran poput ove kuhinje. Ja
sam se nalazila u kuhinji. Ovdje u kuhinji. Kuhala sam veeru, kad odjednom Bonnie ueta
kroz vrata. Imala je na sebi plavi demper od angora vune i izgledala je tako slatka i
privlana. A ja rekoh: Oh, Bonnie... Bonnie, draga... Nisam te vidjela otkad se dogodio taj
straan dogaaj. Ali ona nije odgovarala, ve me je promatrala onim svojim polustidljivim
pogledom, a ja nisam znala kako da nastavim. Zbog tih okolnosti. Zatim joj rekoh: Draga,
doi da vidi to Alvinu spremam za veeru. Lonac s morskim raiima i rakovicama, ali
svjeim. Skoro e biti gotovo. Doi, duo, kuaj. Nije htjela. Stajala je pored vrata i
promatrala me. A onda, zapravo ne znam kako da ti to tono ispriam, stala je tresti
glavom, vrlo polako, stezati ruke, takoer vrlo polako, a ujedno je neto mrmljala ili
aptala. Nisam mogla razumjeti to govori. Ali to mi je slomilo srce, nikad nisam prema
bilo kome osjeala takvo saaljenje, pa sam je zagrlila. Rekla sam joj: Molim te, Bonnie!
Oh, nemoj tako, draga, nemoj! Ako je itko ikad bio spreman da izae pred Boga, onda si to
ti, Bonnie. Ali nisam je mogla utjeiti. Tresla je glavom, stezala ruke i tada sam ula to je
govorila. Govorila je: Biti ubijen. Biti ubijen. Ne. Ne. Nita nije stranije. Nita nije stranije
od toga. Nita.

U dubini pustinje Mojave bijae podne. Perry je sjedio na slamnatu kovegu i svirao
harmoniku. Dick je stajao sa strane autoputa crne povrine. Puta 66. Njegove su oi buljile
u neuznemirenu praznou vidika kao da bi ar njegova pogleda mogao stvoriti automobile.
Pojavilo ih se nekoliko, ali nijedan se ne zaustavi da preuzme autostopiste. Jedan voza
kamiona na putu za Needles u Kaliforniji ponudio im je vonju, ali je Dick odbio. Nije to bio
dio plana koji su stvorili on i Perry. Oni su ekali na usamljena vozaa u potenom
automobilu, s novcem u lisnici, stranca kojega su imali namjeru opljakati, zadaviti i
odbaciti u pustinji.
U pustinji je zvuk esto bri od pogleda. Dick je uo nejasne vibracije automobila koji
se pribliavao iako ga jo nisu mogli vidjeti. I Perry je uo, pa je spremio harmoniku u dep
i podigao slamnati putni koveg (bila je to njihova jedina prtljaga, koja je nabubrila i
iskrivila se od teine Perryjevih suvenira u drutvu triju koulja, pet pari bijelih arapa,
kutije aspirina, boce tequile, kara, aparata za brijanje i pribora za nokte, sva ostala
njihova imovina bila je zaloena, ili su je ostavili kod meksikog gostioniara ili su je
poslali u Las Vegas), i pridruio se Dicku pored ceste. ekali su. Napokon se pojavi auto
kao mrlja koja je narasla do modrog putnikog dodgea u kojemu bijae samo jedan
putnik, elav i mrav mukarac. Sjajno. Dick podigne ruku i zamae. Dodge stade
smanjivati brzinu, a Dick uputi vozau najdivniji osmijeh. Automobil se gotovo zaustavio,
ali ne sasvim, a voza je provirio kroz prozor razgledavajui mladie od glave do pete.
Dojam koji je stekao bijae oigledno uznemiravajui. (Nakon pedeset sati vonje, u
autobusu od Mexico Cityja do Barstowa u Kaliforniji, te nakon pola dana lutanja preko
Mojave, obojica autostopista bijahu bradata, ukoena i pranjava bia.) Automobil je
poskoio prema naprijed i uhvatio brzinu. Dick je savio ruke oko usta i zaviknuo:
Ti si sretno kopile! Zatim se nasmijao i podigao koveg na rame. Nita nije moglo
izazvati njegov stvaran bijes jer, kako je kasnije ispriao, on bijae suvie sretan to je
opet u dobrim starim Dravama. Uostalom, pojavit e se drugi automobil s drugim
vozaem.
Perry je opet izvukao svoju harmoniku (njegovu od juer, kad ju je ukrao u robnoj
kui u Barstowu) i odsvirao poetne taktove kompozicije koja je postala njihov mar,
bila je to jedna od Perryjevih najdraih pjesama, pa je Dicka nauio svih pet kitica. U
koraku, jedan uz drugoga, klatili su se cestom pjevajui Moje oi vidjee slavu Bojeg
dolaska, On gazi vinograd u kojem rastu vijenci slave.
U tiini pustinje njihovi grubi mladenaki glasovi pjevali su: Slava! Slava! Aleluja!
Slava! Slava! Aleluja!

III
ODGOVOR

Ime mladia sitna rasta i gotovo bez brade bilo je Floyd Wells. Pokuao je nekoliko
zanimanja, kao vojnik, radnik na rancu, mehaniar, kradljivac, a posljednje zanimanje
donijelo mu je osudu na kaznu od tri do pet godina u kaznionici drave Kansas. Uveer 17.
studenoga 1959, u utorak, leao je u svojoj eliji s radioslualicama na uima. Sluao je
emisiju vijesti, ali spikerov glas i sivoa dnevnih dogaaja ( Kancelar Konrad Adenauer
danas je doputovao u London na razgovore s premijerom Haroldom Macmillanom...
Predsjednik Eisenhower je punih sedamdeset minuta razmatrao probleme osvajanja
svemira i budeta za svemirska istraivanja s drom T. Keithom Glennanom) polako su ga
uljuljkivali u san. Njegova je obamrlost u trenutku iezla kad je zauo:
Istrani organi koji istrauju tragino umorstvo etiriju lanova obitelji Herberta
W. Cluttera obratili su se javnosti zbog bilo kakve informacije koja bi mogla pomoi u
rasvjetljavanju tog misterioznog zloina. Clutter, njegova ena i njihovo dvoje tinejderske
djece pronaeni su ubijeni u kui njihove farme nedaleko od Garden Cityja, rano u nedjelju
ujutro. Svaki od njih bio je svezan, zapuenih usta i prostrijeljen kroz glavu pitoljem
kalibra 12. Istraitelji priznaju da ne mogu pronai nikakav motiv zloina, za koji je Logan
Sanford, direktor Kansakog istranog biroa, kazao da je najstraniji u povi jesti Kansasa.
Clutter, istaknuti uzgajiva itarica i bivi Eisenhowerov povjerenik u Federalnoj upravi za
kreditiranje farmera...
Wells je bio preneraen. Ili, kako je kasnije opisivao svoje raspoloenje, on to
jednostavno nije vjerovao. A za to je ipak imao mnogo razloga da vjeruje, jer ne samo da
je poznavao ubijenu obitelj, ve je vrlo dobro poznavao i one koji su je ubili.Poelo je to
prilino davno, prije jedanaest godina, u jesen 1948, kad je Wells imao devetnaest godina.
On je tada plovio dravom uzimajui poslove kako su nadolazili, kako on to opisuje.
Jednom sam se naao u zapadnom Kansasu. Nedaleko od granice Colorada. Lovio
sam nekakav posao i, zapitkujui uokolo, zauh da moda trebaju poljoprivrednog radnika
na farmi River Valley, kako je g. Clutter nazivao to mjesto. Uzeo me na posao. Ostao sam
tamo, mislim, oko godinu dana, svakako preko cijele zime, a kad sam odluio napustiti
posao, uinio sam to jer su me nekako poeli svrbjeti tabani. Htjeli su kretanje. Nije bilo
nikakve svae s g. Clutterom. Sa mnom je postupao lijepo, kao i s ostalima koji su za nj
radili, na primjer, ako bi se ovjek naao u kripcu prije dana isplate, on bi mu uvijek
tutnuo u ruku deseticu ili peticu. Isplaivao je dobre nadnice, a ako si zasluio, on nije
oklijevao da te za to posebno nagradi. Ja sam doista volio g. Cluttera kao nikoga do tada.
Cijelu obitelj. Gospou Clutter i etvoro djece. Kad sam ih upoznao, dvoje najmlaih, Nancy
i djeai s naoalima, bijahu jo djeica. Moda su imali pet ili est godina. Drugo dvoje,
jedna se zvala Beverly, dok se drugoj djevojci ne sjeam imena, ve je pohaalo srednju
kolu. Fina obitelj, doista fina. Nikad ih nisam zaboravio. Kad sam otiao od njih, bilo je to
negdje 1949. Oenio sam se, rastao se, pozvan sam u vojsku, druge stvari su se dogodile,

moglo bi se kazati da je vrijeme odmicalo, i 1959. godine, u lipnju 1959, deset godina
nakon to sam posljednji put vidio g. Cluttera, uputili su me u Lansing. Zato to sam
provalio u tu trgovinu. Trgovinu elektrinih potreptina. Namjeravao sam se domoi
elektrinih iaa za travu. Ne da ih prodam. Htio sam otvoriti servis za iznajmljivanje
kosaica za travu. Tako bih, vidite, imao svoj vlastiti mali biznis. Dakako da se iz toga nita
nije izleglo, osim to sam izvukao tri-do -pet. Da nisam osuen, moda ne bih nikad
upoznao Dicka i moda se g. Clutter ne bi nalazio u grobu. Ali dogodilo se to se dogodilo.
Tako je to. Upoznao sam Dicka. ''
On je bio prvi tip s kojim sam dijelio eliju. Bili smo u istoj eliji oko mjesec dana, u
lipnju i prvoj polovini srpnja. On je upravo zavravao svoju kaznu tri-do-pet, pa je u
kolovozu trebao biti uvjetno puten. Mnogo je govorio o tome to e raditi kad izae.
Rekao je da e moda krenuti u Nevadu, u jedan od gradova s raketnim bazama, da e
kupiti uniformu i predstavljati se kao zrakoplovni oficir. Tako bi napokon mogao dobiti
neke stvarne papire. Bila je to samo jedna ideja o kojoj mi je govorio. (Nisam tu ideju
smatrao jako pametnom. Izgledao je dobro, to ne nijeem, ali ipak nije odgovarao toj ulozi.
A tako je i s ostalim zrakoplovcima.) Ponekad bi spominjao tog svog prijatelja Perryja. Tip
poluindijanske krvi s kojim je dijelio eliju. Govorio je o velikim poslovima koje bi on i
Perry mogli namjestiti kad izau. Nikad nisam upoznao Perryja. Nikad ga nisam ni vidio.
On je ve napustio Lansing, dobio je uvjerni otpust. Ali je Dick uvijek naglaavao da se
moe osloniti na Perryja Smitha ako iskrsne kakva velika stvar.
Ne bih se mogao tono sjetiti kako je g. Clutter bio prvi put spomenut. Mora da je to
bilo kad smo raspravljali o poslovima, o raznim poslovima kojima smo se bavili. Dick je bio
izueni automehaniar, i to je uglavnom bio posao kojim se bavio. Samo je jednom vozio
bolniko ambulantno vozilo. Time se jako hvalio. O bolnikim sestrama i o tome to je s
njima sve radio otraga u ambulantnom vozilu. Bilo kako bilo, ja sam mu ispriao kako sam
godinu dana radio na velikoj itorodnoj farmi u zapadnom Kansasu. Za g. Cluttera.
Zanimalo ga je li g. Clutter bogat ovjek. Da, odgovorio sam. Da, bio je. tovie, rekao sam
mu kako mi je jednom g. Clutter kazao da je potroio deset tisua dolara u jednom tjednu.
Mislim rei, objanjavao je kako ga katkad njegov posao tjera na troak od deset tisua
dolara tjedno da bi udovoljio raznim poslovnim obavezama. Nakon toga Dick se vie nije
zaustavljao postavljajui mi pitanja o obitelji. Koliko ih ima? Koliko bi godina mogla djeca
sada imati? Kako se ono tono dolazi do te kue? Kako kua lei? Ima li g. Clutter sef za
novac? Ne elim nijekati, rekao sam mu da ima. Naime, inilo mi se da se sjeam nekog
ormaria ili sefa, neega to je bilo odmah iza stola u sobi koja je g. Clutteru sluila kao
kancelarija. Odmah zatim Dick je govorio o ideji ubojstva g. Cluttera. Kazao je da e on i
Perry otii tamo i opljakati sve i da e pobiti sve svjedoke, Clutterove i svakoga tko se
nae na mjestu dogaaja. Desetak puta objanjavao mi je kako e to uiniti, kako e on i
Perry ljude svezati i pobiti ih pitoljem. Govorio sam mu: Dick, neka ti ne padne na pamet
da bi se ti iz toga izvukao. Ali, poteno reeno, ja ga nisam pokuavao uvjeriti u suprotno
ponaanje. I to stoga to ni u jednom trenu nisam povjerovao da bi on to bio kadar uiniti.
Smatrao sam da je to samo njegovo prosipanje rijei. Slinih pria uje koliko te volja u
Lansingu. U stvari, to je uglavnom sve to uje, to se pojedini tip sprema uiniti kada
izae, oruani upadi u banke i trgovine, pljake itd. Uglavnom je sve to samo hvalisanje.
Nitko to ne uzima ozbiljno. I zbog toga, kad sam uo ono to sam uo preko radioslualica,

ja u to jednostavno nisam mogao povjerovati. Pa ipak se sve to zbilo. Tono onako kako je
Dick nagovjetavao.
Bila je to pria Floyda Wellsa, iako je on tada jo bio jako daleko od toga da je ispria.
Bojao se, jer kad bi drugi zatvorenici douli da se on povjeravao straarima, tada njegov
ivot, kako se izrazio, ne bi bio vrijedan mrtvog kojota. Proao je tjedan. Paljivo je
sluao radio, pratio je novinske izvjetaje i u jednome od njih proitao da kansaki
dnevnik News iz Hutchinsona nudi nagradu od tisua dolara za bilo koju informaciju
koja bi dovela do hapenja i osude osobe ili osoba krivih za umorstvo Clutterovih. To je
ve bila zanimljiva stvarca, Wells je ve bio na rubu da progovori. Ali jo se jako bojao, a
njegov strah nije bio vezan iskljuivo za druge kanjenike. Postojala je i mogunost da ga
vlasti okrive kao sudionika u zloinu.Na koncu konca, nije li on doveo Dicka do Clutterovih
vrata? Nema sumnje da bi mu se moglo natovariti da je znao za Dickove namjere. Bez
obzira na nain gledanja, njegov je poloaj bio udan, a njegova opravdanja ne ba sasvim
prihvazljiva. I tako on nije nita zucnuo, te je prolo jo deset dana. Prosinac je zamijenio
studeni, a oni koji su istraivali taj sluaj, sudei prema sve kraim novinskim izvjetajima
(radiospikeri prestadoe spominjati dogaaj), bili su jednako zbunjeni, bili su jednako
lieni bilo kakvog kljua za rjeavanje sluaja, kao to su bili ujutro na dan traginog
otkria.
Ali on je znao. Muen potrebom da nekome kae, napokon se povjerio drugom
kanjeniku.
Prisan prijatelj. Katolik. Vrlo religiozan. On me zapitao: Dakle, to namjerava
uiniti, Floyde? Odgovorio sam da ne znam i upitao ga to on smatra da bih trebao uiniti.
On se svojski zalagao da se obratim pravim ljudima. Govorio je da ne bi trebalo da ivim s
takvim optereenjem savjesti. I dodao je da bih ja to mogao uiniti tako da nitko od
zatvorenika ne sazna da sam to uradio. Rekao je da e to on udesiti. Drugog dana je
izvijestio zamjenika nadzornika strae da ja elim biti pozvan. Dodao je zamjeniku da
bih mu ja moda mogao kazati tko je ubio Clutterove ako me on pod bilo kojim izgovorom
pozove k sebi u kancelariju. Dakako da me zamjenik pozvao. Bio sam uplaen, ali nisam
zaboravio g. Cluttera, kako mi nikad nije uputio runu rije, kako mi je za Boi tutnuo
novarku u kojoj je bilo pedeset dolara. Razgovarao sam sa zamjenikom. Zatim sam to sve
ispriao nadzorniku. I jo dok sam tamo sjedio, u kancelariji glavnog nadzornika strae, on
uze telefonsku slualicu u ruku...

Osoba kojoj je nadzornik telefonirao bio je Logan Sanford. Sanford je sasluao,

spustio slualicu, izdao nekoliko naredbi, a zatim je on nazvao Alvina Deweyja. Kad je te
veeri Dewey napustio svoju kancelariju u zgradi suda Garden Cityja, ponio je sa sobom
debelu omotnicu.
Kad je Dewey stigao kui, Marie je bila u kuhinji pripremaui veeru. Istog trenutka
kad se pojavio ona je zapoela s nizanjem kunih neprilika. Obiteljska maka je napala
kokera panijela koji pripada susjedima prekoputa i kako se sada ini, jedno panijelovo
oko je teko povrijeeno. A Paul, njihov devetogodinji sin, pao je sa stabla. Pravo je udo
to je ostao iv. I dalje, njihov dvanaestogodinjak, sin tatinog imena, poao je u dvorite

da zapali neke otpatke i izazvao poar koji je ugrozio susjedstvo. Netko je , ona ne zna tko
je to bio , pozvao i vatrogasce.
Dok je njegova ena opisivala te nesretne epizode, Dewey je nasuo dvije alice kave.
Marie zastade usred reenice i zagleda se u nj. Lice mu bijae rumeno i ona je zasigurno
znala da je uzbuen. Kazala je:
Alvine! Oh, dragi. Ima li dobrih vijesti?
Bez rijei komentara dodao joj je omotnicu. Imala je mokre ruke. Kad ih je obrisala,
sjela je za kuhinjski stol, nalila sebi alicu kave, otvorila omotnicu i izvukla fotografije
jednog plavokosog i jednog tamnokosog i tamnoputog mladia. Bile su to policijske
fotografije ili grimasne face kako se to kae. Fotografije je pratio par poluifriranih
dosjea. U jednome je pisalo za mladia svijetle kose:
Hickock, Richard Eugene (WM) 28. KBI 97093, FBI 859 273 A. Adresa: Edgerton,
Kansas. Datum roenja 6. 6. 31. Mjesto roenja: K. C. Kansas. Visina: 5-10. Teina: 87, 5.
Kosa: plava. Graa: pun. Boja puti: ruiasta. Zanimanje: autoliilac. Kaznena djela:
prijevare, lani ekovi. Uvjetno puten: 8-13-59. Od: So. K. C.
U drugom opisu je pisalo:
Smith, Perry Edward (WM) 2759. Mjesto roenja: Nevada. Visina: 5-4. Teina: 77.
Kosa: tamnosmea. Kaznena djela: B & E. Uhapen: (prazno). Od: (prazno). Kretanje u
zatvorima: Upuen KSP 3-13-56 iz Phillipsa Co. 5-10 godina. Zatvoren: 3-14-56. Uvjetno
puten: 7-16-59.
Marie je promatrala Smithove fotografije snimljene iz profila i sprijeda, arogantno i
grubo lice, ali ne ba sasvim, jer se na njemu zapaala specifina mekoa nekih linija, usne
i nos izgledali su pravilni i njoj se uinilo da ima prilino lijepe oi sa svojim vlano
sanjalakim izrazom, senzidvne oi na neki glumaki nain. Senzitivne, ali i jo neto,
podle. Iako ne tako podle, ne tako strano zloinake kao to su oi Hickocka, Richarda
Eugena. Privuena Hickockovim oima, Marie se sjetila jedne neprilike iz mladosti. Sjetila
se divlje make koju je ugledala uhvaenu u zamku, i iako ju je namjeravala osloboditi,
maje oi su sjale takvim bolom i mrnjom da se njeno saaljenje ubrzo pretvorilo u strah.
Tko su oni? zapita Marie.
Dewey joj ispria priu Floyda Wellsa, da bi na kraju dodao:
Smijeno. Prola tri tjedna bila su vrhunac nae koncentracije. Hvatali smo tragove
svih ljudi koji su ikada radili kod Cluttera. A sada, kako je ispalo, ini se da sve valja
zahvaliti i sretnom sluaju. Ali da je prolo jo nekoliko dana, mi bismo natrapali na tog
Wellsa. Ustanovili bismo da je u zatvoru. Tada bismo izvukli istinu. K vragu, doista je tako.

Moda to nije istina, primijetila je Marie.

Dewey i osamnaest ljudi koji su mu pomagali slijedili su stotine tragova do praznih i
nekorisnih ciljeva, pa ga je ona nastojala upozoriti da ne nasjeda jo jednom razoaranju.

Zabrinjavalo ju je njegovo zdravstveno stanje. I njegovo duevno stanje bilo je loe, bio je
iscrpljen, a uz to je puio ezdeset cigareta dnevno.
Ne. Moda ne, doda Dewey. Ali imam predosjeaj.
Njegov ton ju je impresionirao, opet je bacila pogled na, lica na kuhinjskom stolu.
Zamisli ovoga, kazala je pokazujui prstom en face portret plavokosog mladia.''
Zamisli ove oi kako ti prilaze. Vratila je slike natrag u omotnicu.
Voljela bih da mi ih nisi pokazao.

Iste veeri, ali kasnije, druga ena u drugoj kuhinji, ostavila je arapu koju je krpala,
skinula je naoale s plastinim okvirom i, drei ih u ravnini prema posjetitelju, kazala:
Nadam se da ete ga pronai, g. Nye. To je za njegovo dobro. Imamo dvojicu sinova,
a on je jedan od njih, prvenac. Volimo ga. Ali... Oh, jedno sam shvatila. Shvatila sam da on
ne bi tako nestao, pobjegao a da nikome ne kae ni rije , ni svom ocu ni bratu. Ukoliko
opet nije zapao u tekoe. to ga to nagoni da tako radi? Zato?
Bacila je brz pogled preko male sobe koju je zagrijala pe i zagledala se u iscrpljenu
osobu sklupanu u stolici za ljuljanje. Bio je to Walter Hickock, njen mu i otac Richarda
Eugena. Bio je to ovjek ispranih, izgubljenih oiju i grubih ruku. Kad bi progovorio, glas
mu je zvuao kao da se njime rijetko slui.
Nita nije bilo nevaljalo s mojim djeakom, g. Nye, zapoe g. Hickock Istaknuti
sporta uvijek u prvom kolskom timu. Koarka! Baseball! Nogomet! Dick je uvijek u igri
bio zvijezda. Bio je i prilino dobar uenik s najboljim ocjenama u nekoliko predmeta.
Povijest. Tehniko crtanje. Kad je u lipnju 1949. godine zavrio srednju kolu, namjeravao
je upisati se na sveuilite. Studirati za inenjera. Ali mi to nismo mogli. Tonije reeno,
nismo imali novca. Nikada nismo imali novca. Ova naa farma, to je samo etrdeset etiri
rala, pa jedva nazobljemo dovoljno za ivot. Drim da je Dicka pogodilo to to se nije
mogao upisati na sveuilite. Prvo zaposlenje dobio je u eljeznicama Santa Fe, u Kansas
Cityju. Dobivao je sedamdeset pet dolara tjedno. Ocijenio je da mu je to dovoljno da se
oeni, pa se tako on i Carol oenie. Njoj nije bilo vie od esnaest godina, a njemu tek
devetnaest. Nikad nisam pomiljao da e iz toga izii neto dobro. I nije.
Gospoa Hickock, punana ena blagog okruglog lica koje nije odavalo tragove
prijeenih ivotnih tegoba od jutra do mraka, prekoravala ga je.
Tri divna djeaia, nai unuci , eto to je iz toga izalo. A Carol je ljupka djevojka.
Ona nije nita kriva.
G. Hickock je nastavio:
On i Carol su unajmili ne ba malu kuu, kupili su lijep automobil , stalno su bili u
dugu. Bez obzira na to to je Dick uskoro dobio bolje plaeni posao vozei bolniko vozilo.

Kasnije je dobio zaposlenje u Marki Buick kompaniji, velikom poduzeu u Kansas Cityju.
Zaposlio se kao mehaniar i autoliilac. Ali on i Carol su ivjeli na visokoj nozi, stalno su
kupovali stvari koje nikako nisu sebi mogli priutiti, i tako se Dick bacio na potpisivanje
ekova bez pokria. I dalje smatram da je sudar odgovoran to se stao uputati u takve
nepodoptine. Doivio je potres mozga u automobilskom sudaru. Nakon toga vie nije bio
isti djeak. Kockanje, izdavanje lanih ekova. Znao sam da se nikad prije nije time bavio. I
ba tako u to vrijeme spetljao se s drugom djevojkom. S onom zbog koje se rastao od Carol
i koja mu je postala drugom enom.
Gospoa Hickock je dodala:
Dick se nije tu mogao izvui. Ti zna kako se Margaret Edna pripila uza nj.
K vragu,ako te neka ena voli, znai li to da mora biti ulovljen?zapita g. Hickock.
Dakle, g. Nye, drim da vi o tome znate koliko i mi. Zato je na djeak zatvoren. Iza brave
sedamnaest mjeseci, i to samo zato to je posudio lovaku puku. Iz kue naeg susjeda.
Nije mu bila namjera da je ukrade. Puca mi prsluk na to to drugi o tome kau. A to ga je
potpuno satrlo. Kad je izaao iz Lansinga, on je meni bio potpuni stranac. Nisi s njim
mogao ni progovoriti. Cio svijet bio je protiv Dicka Hickocka , tako je on smatrao. ak je i
njegova druga ena zatraila rastavu braka dok je bio u zatvoru i ostavila ga. Pa ipak, inilo
se kao da se poinje sreivati. Radio je u trgovini Boba Sandsa, tamo u Olatheu. ivio je
ovdje s nama, rano je iao u krevet, ni na koji nain nije povreivao odredbe uvjetnog
otpusta. Rei u vam g. Nye, ja jo nemam dugo, ja ivim s rakom u sebi. Znajui za to, ili
barem videi da sam jako bolestan, prije manje od mjesec dana, prije nego je napustio
kuu, obratio mi se ovim rijeima: Tata, ti si bio prema meni doista dobar stari tata. Ja
vie nikad neu nita uiniti da te povrijedim. On je bio uvjeren u ono to govori. Taj
djeak ima mnogo dobra u sebi. Da ste ga ikad imali prilike vidjeti kako igra na
nogometnom igralitu ili kako se igra djecom, sa svojom djecom, vi u to ne biste sumnjali.
Boe, kako bih htio da mi bog kae, jer ja doista ne znam to se zbilo.
Nastavi njegova ena:
Ja znam. I nastavi krpati arape, ali joj navrijee suze i opet ostavi posao. Taj
njegov prijatelj. Eto to se dogodilo.
Posjetitelj, agent Harold Nye iz Kansakog istranog biroa, bio je zaposlen piui u
svojoj stenografskoj biljenici koja je ve bila dobrano popunjena rezultatima dugog dana
provedenog u provjeravanju optubi Floyda Wellsa. injenice koje je dosad prikupio
apsolutno su potkrepljivale Wellsove tvrdnje. Dana dvadesetog studenoga osumnjieni
Richard Eugene Hickock bacio se u Kansas Cityju na strastveno kupovanje koje je pokrio s
ne manje od sedam komada vruih papira, odnosno lanih ekova. Nye je posjetio sve
pretpostavljene rtve, trgovce fotoaparatima, radio i televizijskim aparatima, vlasnika
draguljarnice, slubenika u konfekcijskom duanu. I kada bi bilo kome od njih pokazao
fotografije Hickocka i Perryja Edwarda Smitha, svjedoci bi odmah prvoga identificirali kao
autora krivotvorenih ekova, a drugoga kao njegova utljivog suuesnika. (Jedan
prevareni trgovac je rekao: On [Hickock] je bio dua prijevare. Govorio je veoma glatko i
uvjerljivo. Drugi, smatrao sam ga strancem, moda Meksikancem, ni jednom nije otvorio
usta.)

Zatim se Nye odvezao do prigradskog naselja Olathe gdje je razgovarao s

Hickockovim posljednjim poslodavcem, vlasnikom Bob Sands Body Shopa.
Da, on je radio ovdje, odmah e g. Sands. Od kolovoza do , hm, ja ga zapravo vie
nisam vidio poslije devetnaestog studenoga, ili moda je to bio dvadeseti. Otiao je a da mi
ni na koji nain nije o tome ni zucnuo. Jednostavno se pobrao, ali ja ne znam kamo, kao to
to ne zna ni njegov otac. Iznenaen? Pa, da. Da, bio sam. Nai su odnosi bili prilino
prijateljski. Dick se zna postavljati. On zna biti veoma drag. Pokadto bi nas posjeivao u
mojoj kui. injenica je da smo tjedan dana prije nego je on nestao, priredili u mojoj kui
zakusku za neke nae prijatelje, a Dick je doveo sa sobom svog prijatelja koji ga je posjetio,
momka iz Nevade. Ime mu je Perry Smith. Umio je doista lijepo svirati gitaru. On je svirao
gitaru i pjevao neke pjesme, a on i Dick su sve prisutne zabavljali svojom tokom dizanja
tereta. Perry Smith je prijan niskog rasta, nije mnogo vii od 160 centimetara, ali mogao bi
ipak podii konja. Ne, nijedan od njih nije djelovao nervozno. Prije bih rekao da su se
dobro zabavljali. Toan datum? Svakako ga se sjeam. Bio je to trinaesti. Petak, trinaestog
studenoga.
Oprostivi se, Nye je usmjerio svoj auto prema sjeveru, vozei po nezgrapnim
seoskim putovima. Pribliavajui se Hickockovoj farmi, zaustavljao se kod nekoliko
susjednih kua toboe da se orijentira, ali zapravo da postavlja pitanja u vezi s
osumnjienim. ena jednog farmera je praskala:
Dick Hickock! Ne spominjite mi Dicka Hickocka! Ako jo jednom ugledam tog
avola! Je li krao? Ukrao bi iz oiju! Meutim, njegova majka Eunice je fina ena. Ima srce
veliko kao staja. I njegov otac. Oboje su jednostavni i poteni ljudi. Dick bi bio u zatvoru
vie puta nego to biste mogli izbrojiti, ali nitko ga ovdje nije htio goniti. Iz potovanja
prema njegovoj obitelji.
Ve je pao mrak kad je Nye pokucao na vrata vremenom posivjele etverosobne
farmerske kue Waltera Hickocka. inilo se kao da je slian posjet bio oekivan. G. Hickock
je pozvao detektiva u kuhinju, a gospoa Hickock ga je ponudila kavom. Da su znali pravi
cilj posjetioeve nazonosti, moda bi doek bio manje topao i oprezniji. Ali oni nisu znali,
a u toku sati koje su njih troje proveli u razgovoru nijednom nije izgovoreno ni ime Clutter
ni rije ubojstvo. Roditelji su prihvatili ono to je Nye vjeto nudio kao razlog posjeta, tj. da
je povreda uvjetnog otpusta i novana prijevara sve ono to je modviralo njegovo
zanimanje za njihova sina.
Dick ga je (Perryja) jedne veeri doveo kui i objasnio nam da je to njegov
novopeeni prijatelj iz autobusa iz Las Vegasa. Zapitao nas je moe li ovdje spavati i ostati
neko vrijeme, objanjavala je gospoa Hickock. Ne, gospodine, ja ga ne bih htjela imati u
kui. Jedan mi je pogled bio dovoljan da ocijenim tko je on. Tako parfimiran i nauljene
kose. Bilo je jasno kao dan gdje ga je Dick upoznao. Prema slovu otpusta on se nije smio
druiti ni s kim koga je tamo upoznao (Lansing). Upozorila sam Dicka, ali me on nije htio
posluati. Svome je prijatelju naao sobu u Hotelu Olathe u Olatheu, a onda je Dick s njim
provodio svaki slobodan trenutak. Jednom su otili na vikend otputovavi nekuda.
Gospodine Nye, mogu to kazati sigurno kao to se ovdje nalazim, da ga je Perry Smith
naveo na krivotvorenje ekova.

Nye je zatvorio biljenicu i stavio pero u dep, a zatim i obje ruke, jer su mu se
vidljivo tresle od uzbuenja.
Kamo su bili otili za vrijeme vikenda o kome ste govorili?
Fort Scott,odgovorio je g. Hickock imenujui kansaki grad poznat po vojnoj
povijesti.
Kako sam ja shvatio, Perry Smith ima sestru koja ivi u Fort Scottu. Kao da sam
nauo da ona dri jedan dio njegova novca. Bila je spomenuta svota od petnaest stotina
dolara. Bio je to glavni razlog zbog kojeg je doao u Kansas, dakle da uzme novac koji mu je
bio kod sestre. Dick ga je zbog toga odvezao tamo po novac. Bilo je to samo nono
putovanje. Vratio se kui sutradan, u nedjelju, neto prije podneva. Taman u vrijeme za
nedjeljni ruak.
Tako, kazao je Nye. Nono putovanje. to e rei da su odavle otili u toku subote.
Nije li to subota etrnaestog studenoga?
Starac je potvrdio.
I vratili se u nedjelju petnaestog studenoga?
U nedjelju oko podne.
Nye je brzo razmatrao opisanu matematiku i zakljuak do kojeg je doao sasvim ga
je ohrabrio, da su u toku od dvadeset ili dvadeset etiri sata osumnjieni mogli bez tekoa
svladati put od osam stotina milja i u tom vremenu ubiti etvoro ljudi.
Jo neto, g. Hickock, nastavi Nye. Da li se va sin vratio sam u nedjelju? Ili je s
njim bio i Perry Smith?
Ne, bio je sam. Rekao je da je Perry ostao u Hotelu Olathe.
Nye, iji je normalan glas nazalno rezak i prirodno zastraujui, pokuavao je
govoriti suzdranije, miroljubivije, kao da govori o bilo kakvoj nevanoj stvari.
Sjeate li se je li ita u ponaanju vaeg sina djelovalo na vas kao neobino?
Drugaije nego inae?
U ijem ponaanju?
Vaeg sina.
Kada?
Kad se vratio iz Fort Scotta.
G. Hickock je razmiljao. Onda je odgovorio:
Izgledao je isti kao uvijek. Odmah im je doao sjedosmo za ruak. Bio je jako
gladan. Poeo je jesti prije nego sam zavrio molitvu. Primijetio sam to i rekao mu: Dick, ti
lopata to jelo brzinom koju ti ruka doputa. Nema li namjeru i nama neto ostaviti?
Dakako da je on uvijek bio pri dobrom teku. Bure. On je kadar pojesti bure hrane.

'' A to je radio poslije ruka?

Zaspao je, objasnio je g. Hickock. Uinilo se kao da ga je malo iznenadio njegov
vlastiti odgovor. Brzo je zaspao. Vidite, mislim da to nije bilo uobiajeno. Nakon objeda
sjeli smo ispred televizora da promatramo utakmicu u koarci. Ja, Dick i nae drugo dijete,
David. Nije prolo dugo a Dick je hrkao kao pila, pa sam zato rekao njegovu bratu: Boe,
nikad nisam pomislio da u doivjeti dan kada e Dick zaspati za vrijeme koarke. A ipak
se to dogodilo. Prospavao je cijelu utakmicu. I dalje je spavao. Ustao je samo da pojede
hladnu veeru, a odmah zatim otiao je u krevet.
A Gospoda Hickock je uvukla drugi konac u iglu za krpanje, njen mu se ljuljao u
stolici i potezao iz nezapaljene lule. Izvjebane detektivove oi pasle su po istoj i
skromnoj sobi.
U kutu sobe, naslonjena na zid, stajala je puka. Zapazio ju je ve prije. Ustajui,
uputio se prema puci zapitavi:
Bavite li se mnogo lovom, g. Hickock?
To je njegova puka. Dickova. On i David odu ponekad. Uglavnom na zeeve.
Bila je to puka Savage kalibra 12, Model 300, ruku je ukraavala njena scena
fazana u letu.
Otkad Dick ima ovu puku?
To je pitanje uzbudilo majku osumnjienog.
Ta puketina stoji sto dolara. Dick ju je kupio na kredit, a trgovina nee da je primi
natrag iako je kupljena nema tome mjesec dana, a samo je jednom upotrijebljena, tj.
poetkom studenoga kad su on i David otili do Grinnella u lov na fazane. Da bi je kupio,
dao je naa imena, naime njegov otac mu je to dopustio, a sada evo dokle smo stigli , mi
treba da plaamo, a kad vam samo spomenemo Waltera koji je tako bolestan, kada samo
spomenemo to nam sve treba, sve ono bez ega smo... Zadrala je dah kao da nastoji
zadrati napad tucanja.
Zar vi doista ne elite alicu kave, g. Nye? Meni to nije nimalo teko.
Detektiv je naslonio puku na zid kao da ga ne zanima, iako je osjeao da je to oruje
koje je ubilo obitelj Clutter.
Hvala vam, ali je kasno, a ja treba da vozim sve do Topeke, odgovorio je. Zatim je
opet otvorio biljenicu i nastojao da neke podatke jo jednom ponovi:
Dakle, samo da neke stvari raistim. Perry Smith je stigao u Kansas u etvrtak
dvanaestog studenoga. Va je sin kazao da je taj ovjek doao ovamo po pare to se nalaze
kod njegove sestre koja ivi u Fort Scottu. Te subote su se njih dvojica odvezli do Fort
Scotta gdje su ostali i preko noi , pretpostavljam u sestrinoj kui?
G. Hickock je intervenirao:
Ne. Nisu je mogli pronai. ini se da je ona nekud otila.

Nye se nasmijeio.
U redu, ali oni su ostali preko noi. A u toku idueg tjedna , tj. od petnaestog do
dvadeset prvog,Dick se i dalje viao sa svojim prijateljem Perryjem Smithom, dok je inae
nastavljao normalan ivot, ivio je kod kue i svakodnevno se javljao na posao. Dvadeset i
prvog je ieznuo, a isto tako i Perry Smith. I od tog dana niste nita uli o njemu ni od
njega? On vam uope nije pisao?
Boji se, uplela se gospoa Hickock. I stid ga je i boji se.
Stid?
Stid ga je onog to je uinio. Jer nas je opet pogodio u srce. A boji se jer smatra da
mu mi vie ne bismo oprostili kao to smo uvijek dosad opratali. I kako bismo uvijek
inili. Imate li vi djece, g. Nye?
Klimnuo je u znak potvrde.
Onda vam je jasno kako je to.
'' Jo samo jedno pitanje. Imate li ikakvu ideju, bilo kakvu, o sadanjem mjestu
boravka vaeg sina?
'' Otvorite zemljopisnu kartu, kazao je g. Hickock. Pokaite prstom , moda je ba
tamo.

Bilo je kasno poslije podne, a voza automobila, trgovaki putnik srednjih godina
kojeg emo nazvati gospodinom Bellom, osjeao je jaki umor. Jedva je ekao mogunost da
barem malo odspava. Bio je svega stotinu milja udaljen od svog odredita , Omahe u
Nebraski, sjedita velikog poduzea za konzerviranje mesa, u kojemu je radio. Pravila
poduzea izriito su zabranjivala trgovakim putnicima da uzimaju autostopiste, ali g. Bell
je esto krio to pravilo, naroito ako bi poeo patiti od dosade ili umora. Dakle, im je
ugledao dvojicu mladia kako stoje pored ceste, smjesta je pritisnuo konicu.
Njemu su njih dvojica izgledali kao O. K. momci. Vii momak, vrsto graen tip
prljavoplave podiane kose, imao je ugodan osmijeh i uljudno se ponaao, a njegov drug,
krljavac, koji je drao harmoniku u desnoj ruci, a u lijevoj dobro nabijeni pleteni
koveg, izgledao je prilino ugodno, plah ali zgodan tip. U svakom sluaju, g. Bell je sa
zadovoljstvom primio drutvo u svoj auto, pa je tako imao nekoga s kim e razgovarati i
tko e ga drati budnim dok ne stigne u Omahu. Dakako da on nije imao pojma o
namjerama svojih suputnika, a one su se sastojale u planiranoj ideji da ga zadave njegovim
pojasom, da mu ukradu pare i auto, te da ga ostave skrivena u prerijskom grobu.
Predstavio se, a zatim je njih zapitao za imena. Simpatini mladi s kojim je dijelio
prednje sjedalo odgovorio je da se zove Dick. A ovo je Perry, dodao je namigujui
Perryju koji je sjedio iza vozaa.

 Ja vas, momci, mogu povesti do Omahe.

Dick je zahvalio i dodao:
Omaha nam je ba cilj puta. Naime, nadamo se da emo tamo nai neki posao.
Kakav posao trae? Trgovaki putnik je smatrao da bi on moda mogao pomoi.
Dick je dodao:
Ja sam prvoklasan autoliilac. I mehaniar. Navikao sam dobro zaraivati. Moj
prijatelj i ja ba smo se vratili iz Meksika. Bila nam je namjera da tamo ivimo. Ali, k vragu,
pa ti plaaju strano slabo. Ni izdaleka toliko koliko je bijelcu potrebno za ivot.
Ah, Meksiko. G. Bell je objasnio da je svoj medeni mjesec proveo u Cuernavaki.
Stalno smo govorili da emo se tamo vratiti, ali nekome tko ima petoro djece nije
se tako seljakati.
Kako je Perry kasnije ispriao, njegov komentar za vlastitu upotrebu bio je: Petoro
djece tja, teta.
Sluajui Dickovo vatreno avrljanje, sluajui ga kako zapoinje opisima svojih
meksikih ljubavnih osvajanja, Perry je razmiljao o njemu kao o udaku, zapravo o
egomanijaku. Zamislite tu glupost , istravati se i napuhavati pred ovjekom kojeg se
sprema ubiti, pred ovjekom koji e biti ubijen u toku iduih desetak minuta ako bude
glatko protekao plan koji su njih dvojica smislili prije vonje. A zato ne bi sve proteklo
glatko? Situacija je bila idealna , nali su ba ono to su traili u toku tri dana to su
autostopirali od Kalifornije do Nevade i preko Nevade i Wyominga do Nebraske. Sve do
sada nikako da se namjere na odgovarajuu rtvu. G. Bell je bio prvi usamljeni voza koji je
djelovao kao ovjek s parama i koji je pristao da ih poveze. Njihovi prijanji gostoprimci
bijahu ili oferi kamiona ili vojnici. Jednom ih je povezao par atletskih Crnaca u cadillacu
boje lavande. Ali g. Bell bijae savren. Perry je opipao unutranjost depa svoje kone
vjetrovke. Dep mu je nabubrio od boice Bayerovih aspirina i od kamena veliine ake
zamotanog u uti pamuni kaubojski rupi. Otkopao je pojas, pojas Navajo Indijanaca sa
srebrnim kopama i tirkiznim kameniima. Skinuo ga je i savio, te postavio preko koljena.
ekao je. Promatrao je promicanje prerije Nebraske i pretvarao se da mu se svira
harmonika, odsvirao je jednu melodiju i ekao Dicka da izgovori ugovoreni signal: Hej,
Perry, dodaj mi ibicu. Nakon toga bi Dick prihvatio volan, dok bi Perry udarao
trgovakog putnika po glavi sluei se kamenom zamotanim u maramicu, i tako mu
otvorio glavu. Kasnije bi pronali neki tihi odvojak ceste i posluili se opasaem
naikanim kameniima plavim kao nebo.
U meuvremenu su Dick i osuenik izmjenjivali slane ale. Njihov je smijeh iao
Perryju na ivce, naroito nije mogao podnositi Bellove provale smijeha , zdravo cerenje
od srca koje je neobino podsjealo na smijeh Perryjeva oca Texa Johna Smitha. Sjeanje
na oev smijeh povealo je njegovu napetost, boljela ga je glava, boljela su ga koljena.
Izgrizao je tri aspirina i progutao ih nas uho. Isuse! inilo mu se da e povratiti ili pasti u
nesvijest, bio je siguran da e se to zbiti bude li Dick jo odgaao zabavu. Dan se gasio,
cesta je bila ravna i dokle je pogled sezao nije bilo ni kue ni ljudske due. Nita osim

zimom iarane zemlje tvrde poput ista eljeza. Sad je vrijeme, sad. Gledao je u Dicka kao
da mu pogledom eli priopiti svoj zakljuak. Nekoliko jedva primjetljivih znakova , pokret
onog kapka, vijenac sitnih kapi znoja , odgovorilo mu je da je i Dick doao do istog
zakljuka.
Meutim, kad je Dick opet prozborio bio je to poetak nove ale:
Evo jedne zagonetke. Pitalica glasi: U emu je slinost izmeu odlaska u kupaonicu
i odlaska na groblje? Nacerio se.
Ne znate?
'' Ne znam.
Kad mora ii, mora ii!
G. Bell se nasmijao.
Hej, Perry, dodaj mi ibicu.
Ali ba u trenutku kad je Perry podigao ruku i kamen u njoj se ve sputao na
vozaevu glavu, dogodilo se neto neoekivano. Perry je to kasnije okrstio prokletim
udom. udo je bilo u neoekivanoj pojavi treeg autostopista, Crnca u vojnikoj
uniformi, zbog kojeg se dobrostivi trgovaki putnik opet zaustavio.
ujte, to je prilino mudro,dodao je dok je njegov spasilac trao prema
automobilu. Kad mora ii, mora ii!

esnaesti prosinca 1959, Las Vegas, Nevada. Starost i vrijeme izbrisali su prvo i
posljednje slovo natpisa Rooms (Sobe) , R i S , i tako iskovali neobinu rije: OOM. Jedva
vidljiva na natpisu to se iskrivio od sunca, ta je rije sasvim odgovarala mjestu koje je
reklamirala. Ili, kako je to napisao Harold Nye u svom slubenom izvjetaju za KBI,
oronuo i pohaban, bio je to hotel ili pansion posljednje kategorije. U nastavku izvjetaja:
Jo prije nekoliko godina (prema informacijama lasvegaske policije), to je bilo jedno od
najveih stjecita bludnica na Zapadu. Onda je vatra unitila glavnu zgradu, a ostatak je
pretvoren u jeftini pansion. Predvorje je bilo bez namjetaja, ukoliko u namjetaj ne
ubrojimo gotovo dva metra visok kaktus i neto to je sluilo kao stol recepcije. Osim toga
kao da u kui nije bilo nikoga. Detektiv je pljesnuo rukama. Tek tada je jedan enski, ali ne
suvie enski glas riknuo:
Dolazim.
Ali je pet minuta prolo do dolaska ene koja je imala na sebi prljavi kuni ogrta i
sandale od pozlaene koe s visokim petama. Navojnice su sputavale njenu prorijeenu
ukastu kosu. iroko i miiavo, napudrano lice ukazivalo je na obilatu upotrebu rua.
Drala je u ruci limenku s Miller High Life pivom, vonjala je na pivo i duhan i na tek
upotrijebljeni lak za nokte. Bile su joj sedamdeset etiri godine, ali prema Nyeovu miljenj
u izgledala je mlada moda desetak godina mlaa. Zabuljila se u njega, u njegovo dobro
saiveno smee odijelo i isto tako smei eir s vrstim obodom. Kad je on pokazao svoju

znaku, kao da je postala bolje volje. Usne joj se odijelie i Nye je zapazio dva reda lanih
zubi.
U-ha. To sam i mislila, progovorila je. O. K. Da ujem.
Dao joj je fotografiju Richarda Hickocka.
Poznajete li ga?
Graktanje negativnog odgovora.
Ili ovoga?
A-ha. Boravio je ovdje nekoliko puta, ali sada ga nema. Bio je prije vie od mjesec
dana. elite li vidjeti knjigu gostiju?
Nye se naslonio na stol i promatrao kako dugaki lakirani nokti te ene vrljaju po
stranicama na kojima su bila olovkom nadrljana imena. Las Vegas je bila prvo od tri mjesta
koje su mu efovi naloili da posjeti. Sva su odabrana u vezi s prolou Perryja Smitha.
Druga dva mjesta bila su Reno, a vjerovalo se da tu ivi njegov otac, i San Francisco,
prebivalite Smithove sestre koju emo ovdje nazvati gaspoom Johnson. Iako je Nye
namjeravao posjetiti te lanove obitelji i svakoga tko bi mogao neto znati o mjestu
boravka osumnjienog, glavni mu je zadatak bio da osigura pomo mjesnih institucija za
uvanje reda. Stigavi u Las Vegas, na primjer, o Clutterovu sluaju razgovarao je s
porunikom B. J. Handlonom, efom detektivskog odjela Policijske uprave Las Vegasa.
Porunik je nakon toga napisao nareenje svim policajcima da budno motre nee li se
pojaviti Hickock i Smith: Potjernica za njima je iz Kansasa zbog povrede odredaba
uvjetnog otpusta s izdravanja kazne. Navodno se voze u chevroletu tipa 1949. godine s
registarskim brojem Kansasa JO58269. Ti su ljudi vjerojatno naoruani i treba ih smatrati
opasnima. Osim toga Handlon je pridodao jednog detektiva da pomogne Nyeu u
promatranju osoba koje zalau u zalagaonicama. Kao to on kae, u svakom
kockarskom gradu takvih uvijek ima na pregrt. Nye i policajac iz Las Vegasa zajedniki
su ispitivali svaku potvrdu o zalaganju izdanu prolog mjeseca. Nye se posebno nadao da
e pronai runi radioaparat marke Zenith, koji je u noi zloina ukraden u Clutterovoj
kui. No, u tome nije imao sree. Meutim, jedan vlasnik zalagaonice sjetio se Smitha (Ve
dobrih deset godina on ovdje ulazi i izlazi). On je ak pronaao potvrdu o zaloenoj
prostirki od medvjee koe, koja je zaloena prvog tjedna studenoga. Zahvaljujui toj
potvrdi, Nye je pronaao adresu pansiona.
Prijavio se tridesetog listopada, pronala je gazdarica pansiona. Otiao je
jedanaestog studenoga.
Nye je gledao Smithov potpis. Krasopisni rukopis s viticama i ornamen talnim
dodacima doista ga je iznenadio. Njegovo iznenaenje je oduevilo gazdaricu, jer je dodala:
A-ha. A trebalo je da ga ujete kako govori. Velike, dugake rijei koje mu slua
kako ih izgovara nekim zavuenim, aputavim glasom. Prava linost. to imate protiv
njega, protiv jednog takvog skromnjakovia?
Nije se drao odredaba uvjetnog otpusta.

 A-ha. Dakle dokotrljao se ak od Kansasa kao uvjetni otputenik? U redu, ja sam

samo glupa plavua. Ja vam vjerujem. Ali ja tu priu ne bih na vaem mjestu ispriala ni
jednoj brineti.
Podigla je limenku s pivom i ispraznila je, a zatim je zamiljeno kotrljala limenku
izmeu svojih pjegavih i ilama izbrazdanih ruku.
to bilo da bilo, ne moe biti nita veliko ,veliko. Nemogue. Jo se nije dogodilo da
sam nekoga prvi put ugledala i ve mu znala broj cipela koje nosi. A ovaj, to je
mizernjakovi. Mali jadnik koji me je posljednjeg tjedna svog boravka ovdje ak pokuao
slatkim rijeima obrlatiti da ne plati raun. Zacerekala se najvjerojatnije zbog
besmislenosti takva pokuaja.
Detektiv zapita koliko stoji Smithova soba.
Normalna cijena. Devet baksa tjedno. Plus pedeset centi pologa za klju. Samo ista
lova. Samo unaprijed.
to je radio dok je ovdje boravio? Je li imao ikakvih prijatelja? zapita Nye.
Zar mislite da ja motrim na svakog tko upue ovamo? odvrati gazdarica. Tipine.
Jebivjetri. Ne zanimaju me. Imam ker koja se udala visoko,visoko. Zatim e dalje:
Ne, nije imao prijatelja. Ili ga ja barem nisam vidjela da se lakti o bilo koga naroito.
Za vrijeme posljednjeg boravka najvei dio vremena proveo je motajui neto oko svojeg
auta. Parkirao ga je tu sprijeda. Stari ford. Izgledao je kao da je proizveden prije nego se
on rodio. Bojio ga je. Krov je obojio u crno, a ostalo u srebrno. Tada je na oferskom staklu
napisao Prodaje se. Jednog sam dana ula kako se zaustavio jedan naivac i ponudio mu
etrdeset dolara, to e rei da mu je ponudio etrdeset dolara vie nego to je to vrijedilo.
Ali on mu je rekao da ga ne da za manje od devedeset. Rekao je da mu novac treba za
autobusnu kartu. Neto prije njegova odlaska ula sam da je krntiju kupio neki obojeni
tip.
Kazao je da mu je novac potreban za autobusnu kartu.
Znate li kamo je smjerao otputovati?
Stisnula je usne s cigaretom izmeu njih, ali pogled joj je bio na Nyeu.
Budite fer. Ima li kakve love na stolu? Gdje je neka nagrada? ekala je na odgovor,
s obzirom na to da ju je doekala utnja inilo se da ona ubrzano vae situaciju, te se
naposljetku odluila da nastavi:
Stekla sam dojam da bez obzira na cilj puta tamo ne kani dugo ostati. Da se kani
vratiti. Ja kao da ga svakog dana oekujem. Pokaza glavom prema unutranjosti kue.
Doite sa mnom pa u vam objasniti zato tako mislim.
Stubite. Sivi hodnici. Nye je njukao mirise i identificirao ih: dezinfektor za zahode,
alkohol, opuci cigara. Iza jednih vrata pijani gost je tulio i pjevao, ali ni bog nije znao
alosti li se ili je na vrhuncu sree.

 Ne kipi, Holananine! Skini se s vatre ili brii odavde! riknula je ena.

Ovdje, pokazala je Nyeu vodei ga u zamraeno spremite. Upalila je svjetlo.
Tamo. Ta kutija. Zamolio me da je priuvam dok se vrati.
Bila je to kartonska kutija, neumotana, ali svezana pagom. Na vrhu kutije bila je
ispisana izjava u duhu egipatske kletve: Pazi se! Vlasnitvo Perryja E. Smitha. Pazi se!
Nye je odrijeio vor koji na njegovu alost nije bio isti kao poluvor to su ga
ubojice napravile kad su vezivale obitelj Clutter. Podigao je krila kutije. Pojavio se ohar
kojemu je gazdarica odmah skratila ivotne muke zgazivi ga petom svojih pozlaenih
sandala.
Gle! uzviknula je promatrajui detektiva kako vadi i polako ispituje Smithovu
imovinu. Lopov. To je moj runik!
Osim runika pedantni Nye je nabrojio u svojoj biljenici: Jedan prljavi jastuk s
natpisom Suvenir iz Honolulua, jedan ruiasti djeji pokriva, jedan par hlaa kaki boje,
jedna aluminijska tava za peenje palainki. Druge svatarije ubrajale su biljenicu koja je
odebljala od fotografija izrezanih iz asopisa za fiziki odgoj (mukotrpna razmatranja o
tehnici dizanja tekoatletiara), u kutiji za cipele bila je zbirka lijekova, vodice i praci
protiv ispucalih usana, a uz to zaprepaujua koliina aspirina , najmanje tuce kutija, od
kojih su neke bile prazne.
Sranje primijetila je gazdarica. Sve samo smee.
Doista, sve je to bilo bezvrijedno ak i detektivu koji je gladan za raznim dokazima ili
indicijama. Nyeu je bilo drago to je to vidio, svaka stvar , lijekovi za oboljele desni i usne,
zamaen jastuk iz Honolulua , jasnije mu je govorila o vlasniku i njegovu usamljenom i
bijednom ivotu.
Pripremajui sutradan u Renou svoje slubene biljeke, Nye je napisao: ' U 9 sati
ujutro agent koji potpisuje ovaj izvjetaj razgovarao je s g. Billom Driscollom, glavnim
kriminalisdkim istraiteljem erifova ureda, okrug Washoe, Reno, Nevada. Nakon to je
upoznat s okolnostima ovog sluaja, g. Driscollu su uruene fotografije, otisci prstiju i
nalozi za hapenje Hickocka i Smitha. Gonjenje je uvedeno u fasciklima tih individua, a isto
tako odreeno je traganje za automobilom. U 10 sati i 30 minuta izvjestitelj je razgovarao
s narednikom Abeom Feroahom iz Detektivskog odjela Policijske uprave u Renou, Nevada.
Narednik Feroah i potpisnik ovog izvjetaja istraivali su policijsku arhivu. U popisniku
kriminalaca nema ni Smithova ni Hickockova imena. Pregledom dokumenata u
zalagaonicama nismo doli ni do kakvih informacija o nestalom radioaparatu. I u te
dokumente uloeno je stalno upozorenje da se pazi na mogunost da taj radioaparat bude
zaloen u Renou. Detektivi koji su radili na obraivanju zalagaonikih dokumenata predali
su fotografije Smitha i Hickocka svim zalagaonicama u gradu, a osim toga su svaku
zalagaonicu pregledali tragajui za radioprijemnikom. U zalagaonicama je Smith
identificiran kao njima poznat klijent, ali nisu mogli pruiti nikakve druge podatke.
Boe! Pa ovo je visoko nareenje, prozborio je potanski slubenik odgovarajui
na Nyeov zahtjev da mu opie starog Smitha.

 Taj prijan kao da je izaao iz knjige. Naziva se Usamljenim Vukom. Znatan dio
njegove pote tako je i adresiran , Usamljeni Vuk. Ne prima mnogo pisama, ali prima hrpe
kataloga i raznih reklama. Bili biste iznenaeni koliko ljudi naruuje te stvari. Mora biti da
to ine zato da dobiju bilo kakvu potu. Koliko je star? Rekao bih da ima ezdeset. Oblai se
u stilu vesterna, kaubojske izme i golema eirina na glavi. Rekao mi je da se nekada
bavio rodeom. Prilino esto smo i dugo razgovarali. Posljednjih nekoliko godina on
ovamo dolazi gotovo svakog dana. Ponekad bi nestajao, pa ga nije bilo mjesec,dva. Uvijek
bi objanjavao da je rovao po raznim terenima. Prolog kolovoza ovdje na prozoru pojavio
se neki mladi. Rekao je da trai svog oca, Texa Johna Smitha, te me zapitao je li meni
poznato njegovo boravite. Nije ba izgledao slian svom ocu, Vuk ima tanke usne i irskog
je izgleda, a taj je momak izgledao gotovo kao isti Indijanac, crna kosa kao krema za
cipele, a takve je imao i oi. Ali sutradan se opet pojavio Vuk, koji je to potvrdio, rekao mi
je da mu je sin upravo izaao iz vojske, te da namjeravaju krenuti u Aljasku. On je stari gost
Aljaske. Mislim da je jednom tamo drao hotel ili neku vrst lovake kue. Dodao je da
vjeruje da ga neu vidjeti otprilike dvije godine. Jok, od tada ga vie nisam vidio, ni njega ni
njegova sina.

Johnsonova obitelj spadala je u novopridolice njihova susjedstva u San Franciscu.

To je predio u kojemu stanuju ljudi boljeg imovnog stanja, a nalazi se visoko na
breuljcima sjeverno od grada obuhvaenih novim graevinskim kompleksom.
Osamnaestog prosinca 1959. poslije podne njihova mlada gospoa Johnson oekivala je
goste, tri ene iz susjedstva pozvane su na kavu i kolae, a nije iskljuena ni partija karata.
Domaica je bila napeta, jer joj je to bilo prvi put da doekuje goste u svom novom domu.
Dok je pozorno oslukivala nee li se javiti zvonce s ulaznih vrata, briljivo bi poravnavala
laneni stolnjak ili bi namjetala boine dekoracije. Njena je kua, poput drugih kua te
kose ulice na breuljku, bila tipina prigradska ranerska kua, veoma ugodna i po tome
poznata. Gospoa Johnson je uivala u njoj. Voljela je zidove obloene ploama sekvoje,
sagove od zida do zida, jedan dio prozora od arena stakla, pogled koji je vidjela kroz
prednje prozore, brdaca, dolinu, nebo i ocean. Ponosila se i malim vrtom iza kue. Njen
mu, koji je po profesiji bio agent osiguravajueg drutva, a po uroenoj strasti drvodjelja,
oko kue je postavio bijelo ogradno kolje, u vrtu je postavio kuicu za obiteljskog psa, a za
djecu je uredio i ogradio prostor s pijeskom za igranje i ljuljake.
Dok je gospoa bila u kui, ostalih etvoro , pas, dva djeaia i djevojica, igrali su se
van zahvaljujui blagoj temperaturi. Ona je bila uvjerena da e oni sa zadovoljstvom
provesti vrijeme u vrtu sve dok gosti ne odu. Kad se oglasilo zvonce i ona pourila prema
vratima, imala je na sebi haljinu za koju je smatrala da joj najbolje pristaje, utu pletenu
haljinu koja joj je vrsto pristajala uz tijelo i isticala njen indijanski ten boje blijedog aja
kao i crnou njene uzdignute kose. Otvorila je vrata spremna da doeka tri susjede,
umjesto njih nala se licem u lice s dvojicom stranaca koji su u znak pozdrava prstima
dotakli eire i otvorili legitimacije s policijskim znakama.
Gospoa Johnson? zapita jedan od njih. Moje je ime Nye. Ovo je inspektor
Guthrie. Mi radimo za policiju u San Franciscu, ali smo upravo primili jedan upit iz
Kansasa koji se tie vaeg brata Perryja Edwarda Smitha. Kako se ini, on se nije prijavio

slubi za uvjetno otputene, pa nas zanima biste li nam vi mogli neto kazati o mjestu
njegova sadanjeg boravita.
Gospou Johnson nije porazila ni iznenadila okolnost da se policija opet zanima za
poslove njena brata. Meutim, nju je zgrozila pomisao na to kako e joj doi gosti i vidjeti
kako je ispituju detektivi. Odgovorila je:
Ne. Nita. Perryja nisam vidjela ve etiri godine.
Radi se o ozbiljnoj stvari, gospoo Johnson, nastavio je Nye. Htjeli bismo s vama
o tome razgovarati.
Predala se, pozvala ih da uu i ponudila ih kavom, koja je bila prihvaena, a zatim je
kazala:
Perryja nisam vidjela etiri godine. Niti sam ita o njemu ula otkad je uvjetno
otputen. Prolog ljeta kad je puten iz zatvora posjetio je mog oca u Renou. Otac me
pismom obavijestio da se vraa u Aljasku, te da s njim kree i Perry. Drugo sam pismo
dobila... mislim u rujnu, a tata je bio jako ljut. On i Perry su se posvaali i krenuli svaki
svojim putem prije nego su stigli do granice. Perry se vratio, a otac je sam nastavio put u
Aljasku.
I od tada vam se nije javljao.
Nije.
U tom sluaju mogue je da mu se va brat nedavno prikljuio. Recimo u toku
prolog mjeseca.
Ne znam. A nije me ni briga.
Ne slaete se?
S Perryjem? Da. Ja ga se bojim.
Ali dok se nalazio u Lansingu esto ste mu pisali.Barem nam tako kau vlasti iz
Kansasa, primijetio je Nye. Njegov kolega Guthrie kao da je bio zadovoljan svojom
sporednom ulogom.
Htjela sam mu pomoi. Mislila sam da u ga moda osloboditi nekih njegovih ideja.
Sada sam bolje upuena. Perryju nita ne znae prava drugih ljudi. Prema nikome ne
iskazuje potovanje.
Neto o prijateljima. Je li vam poznato ita o nekome s kime se on druio?
Joe James, odgovorila je, objasnivi da je James mladi indijanski drvosjea i ribar
koji ivi u umi nedaleko od Bellinghama, drava Washington. Ne, ona ga nije osobno
upoznala, ali su joj priali da su on i njegova obitelj veoma dobrostivi ljudi koji su se ranije
vrlo ljubazno ponaali prema Perryju. Jedina osoba iz drutva Perryjevih prijatelja koju je
ona ikada susrela pojavila se u lipnju 1955. na vratima Johnsonove kue. Donijela je sa
sobom Perryjevo pismo u kojem ju je on predstavio kao svoju enu.

 Pisao je da je zapao u tekoe i zamolio me ne bih li ja mogla povesti brigu o

njegovoj eni dok je on ne pozove. Djevojka je izgledala kao da ima dvadesetak godina.
Meutim, ustanovilo se da ima samo etrnaest. I dakako da nije bila niija ena. Ali u to
vrijeme jo sam mogla biti prevarena. Saalila mi se i rekla sam joj da ostane kod nas.
Ostala je, ali ne za dugo. Niti tjedan dana. Ali otila je uzevi nae putne kovege i sve to je
u njih moglo stati , najvei dio garderobe mog mua i moje, srebrninu, pa ak i kuhinjski
sat.
Gdje ste ivjeli kad se to dogodilo?
U Denveru.
Jeste li ikada ivjeli u Fort Scottu, u Kansasu?
Nikada. Nikad nisam bila u Kansasu.
Imate li sestru koja ivi u Fort Scottu?
Moja je sestra mrtva. To je moja jedina sestra.
Nyese nasmijeio, a zatim je dodao:
Vama je jasno, gospoo Johnson, da mi radimo pretpostavljajui da e va brat s
vama uspostaviti neki kontakt. Da e vam pisati ili vam se javiti. Ili da e vas posjetiti.
Nadam se da nee. Zapravo on i ne zna da smo promijenili adresu. On misli da sam
ja jo u Denveru. Molim vas da mu ne kaete moju adresu ako ga naete, jer ga se bojim.
Kada tako govorite, smatrate li da bi vas on mogao na neki nain povrijediti, ili vam
nanijeti zlo? Fiziko zlo?
Razmiljala je i na kraju kazala da jednostavno ne zna to da odgovori.
Ali ja ga se bojim. Uvijek sam ga se bojala. On je kadar praviti se da je simpatina
osoba dobra srca. Ljubazan. Tako je sklon plau. Ponekad ga i muzika ponese, a kad je bio
djeak, znao bi zaplakati jer je zalaz sunca bio tako divan. Ili mjeseina. Oh, on je kadar da
vas prevari. Navede vas da vam ga je tako ao.
Oglasilo se zvonce. Nevoljkost gospoe Johnson da odgovori na zvono otkrilo je
njenu dilemu, pa je Nye zgrabio svoj smei eir. (U svom izvjetaju on je o njoj napisao:
Za sve vrijeme razgovora ona je zadrala mir i ponaala se doista sjajno. Osoba
izvanredna karaktera.)
ao nam je to smo vas smetali, gospodo Johnson. Ali ako neto ujete o Perryju
smatramo da ete biti razumni i obavijestiti nas. Traite inspektora Guthrieja.
Nakon odlaska detektiva smirenost koja je tako impresionirala Nyea jednostavno se
sruila, obiteljsko oajanje bijae jae. Borila se protiv njega, sav teret oaja grevito je
svladavala sve do odlaska gostiju, sve dok nije nahranila djecu, okupala ih i sasluala
njihove molitve. A tada ju je zaokupio oaj poput veernje magle s oceana koja je okruila
ulina svjetla. Kazala je da se boji Perryja, to je doista bila istina. Ali da li se ona bojala ba
samog Perryja ili okolnosti koje je on izazivao, a koje su mogle zavriti groznom sudbinom

za etvoro djece Florence Buckshin i Texa Johna Smitha? Najstariji brat, onaj kojega je
voljela, sam se ustrijelio, Fern je pao kroz prozor, ili je skoio, a Perry se odao nasilju,
kriminalac. Na neki nain ona je bila jedina preivjela osoba. Nju je muila pomisao da bi
vrijeme moglo eti nove rtve, da bi i nju moglo neto zadesiti, da poludi, da zadobije
neizljeivu bolest, ili da u poaru izgubi sve to joj je jedina vrijednost , kuu, mua, djecu.
Mu joj je bio na slubenu putu. Kad bi bila sama u kui, nikad joj ne bi padala na
pamet elja da neto sama popije. Ali veeras je smijeala otro pie, a zatim sjela na kau
u dnevnoj sobi, dok joj je album s fotografijama bio naslonjen na koljena.
Fotografija njena oca dominirala je prvom stranom, bio je to portret snimljen u
studiju 1922. godine, kad se oenio mladom indijanskom jahaicom rodea gospoicom
Florence Buckskinovom. Bila je to fotografija koja je uvijek djelovala na gospou Johnson.
Ta joj je fotografija omoguavala da shvati pravi razlog zbog kojeg se njena majka udala za
njena oca, premda je to bio tako udan par. Mladi sa slike prtao je mukom privlanou.
Obijesna valovitost njegove svijetle kose, neznatan mrtaj njegova lijevog oka (kao daje
uoio cilj), mali kaubojski al s vorom ispod vrata, sve je to bilo veoma privlano. Sve u
svemu, gospoa Johnson je imala dvostruk stav o svom ocu, ali uvijek je potovala jedan
aspekt njegove linosti, njegovu vrstou. Dobro je znala kako on drugima izgleda
ekscentrian, to se toga tie, ni ona nije bila liena tog osjeaja. Pa ipak, on bijae pravi
mukarac. Radio je razne stvari i radio ih je lako. Stablo bi obarao tako da bi palo tono
onako kako je on zamislio. Znao je oderati medvjeda, popraviti sat, izgraditi kuu, ispei
kola, zakrpati arapu i uloviti pastrvu sluei se savijenom pribadaom i komadom
obine page. Jednom je sam samcat preivio zimu u divljini Aljaske.
Sam samcat, prema miljenju gospoe Johnson to je nain kako treba da ive ljudi te
vrste. Brane druice, djeca, miran ivot, ne, to nije za njih.
Okrenula je nekoliko stranica s fotografijama iz djetinjstva, koje su bile snimljene u
Utahu, Nevadi, Idahou i Oregonu. Rodeo karijera Tex & Flo bila je zavrena, a obitelj
koja je ivjela u starom kamionu lutala je zemljom u lovu na posao, to nije bilo ni
najmanje lagano te 1933. godine. Tex John Smith i obitelj beru jagode u Oregonu 1933.,
glasio je potpis ispod fotografije koja je pokazivala etvoro bosonoge djece u radnim
odijelcima, ali jednako muiava i umorna izraza. Jagode ili ustajali kruh umoen u slatko
kondenzirano mlijeko esto su bili jedina hrana koju su imali na raspolaganju. Barbara
Johnson se sjea kako se jednom prilikom cijela obitelj danima hranila trulim bananama,
pa je to kod Perryja izazvalo koliku, vritao je cijele noi, dok je Bobo, kako su u obitelji
nazivali Barbaru, gorko plakala bojei se da brat umire.
Bobo je bila tri godine starija od Perryja i naprosto ga je oboavala, bio joj je jedina
igraka, lutka koju je ona odravala istom, eljala je, obasipala poljupcima a kadto i
izudarala. Evo fotografije koja ih prikazuje oboje kako se nagi kupaju u potoku Colorada
koji je tekao ist poput dijamanta, brat, andeli ispupena trbuia i divno crn od sunca,
drao je sestru za ruku i sretno se cerekao kao da se u brzom potoku nalaze neki avetinjski
prsti koji ga golicaju. Na drugoj fotografiji (gospoa Johnson nije to sigurno znala, ali
vjerovala je da je bila snimljena na nekom udaljenom ranu Nevade na kome je obitelj
boravila i na kome je dolo do posljednje bitke izmeu roditelja, tj. do jezivog takmienja u
snazi i vjetini, za kojeg su kao oruje bili upotrijebljeni bievi za konje, vrela voda i

petrolejska svjetiljka, i to je napokon i raskinulo brak), ona i Perry nalaze se pored ponija,
glavu uz glavu tako da im se ljube obrazi, a iza njih sunanom vatrom gore planine.
Kasnije, kad su djeca s majkom otila da ive u San Franciscu, Bobo je mijenjala svoj
stav prema djeaiu, sve dok ljubav nije sasvim iezla. On vie nije bio njihova beba, ve
divljak, lopov, pljaka. Njegovo prvo hapenje koje je uvedeno u knjige bilo je 27.
listopada 1936, kad mu je bilo svega osam godina. Najzad, nakon nekoliko boravaka u
odgojnim institucijama i ustanovama za uvanje posrnule djece, vraen je paski svog oca.
Prolo je mnogo godina prije no to ga je Bobo opet vidjela, osim na fotografijama koje je
Tex John ponekad slao svojoj drugoj djeci. Te fotografije nalijepljene iznad potpisa i
tumaenja ispisanih bijelom tintom bile su dio sadraja albuma. Bile su tu npr. fotografije s
potpisima Perry, tata i njihov eskimski pas, Perry i tata ispiru zlato, Perry u lovu na
medvjede u Aljaski. Na posljednjoj fotografiji on je bio petnaestogodinji djeak snimljen
u cipelama za snijeg okruen drveem otealim od snijega, puka mu se nalazila tipino
naslonjena vrhom na pazuh, lice mu je bilo izmueno, a oi vrlo tune i umorne. Gledajui
tu fotografiju, gospoa Johnson se sjetila scene koju je izazvao Perry posjetivi je jednom
u Denveru. U stvari, to je bilo u proljee 1955, kad ga je posljednji put vidjela. Razgovarali
su o njegovoj mladosti, s Texom Johnom, kad je odjednom Perry, koji je ve bazdio po
alkoholu, naglo ustao i pritisnuo je na zid drei je tako.
Ja sam bio njegov niger, kazao je Perry. To je sve. Bio sam netko tko je morao
ispustiti duu radei za nj, a da mu on nikad nije isplatio ni marjaa. Ne, Bobo, ja govorim.
uti ili u te baciti u rijeku. Kao jednom kada sam u Japanu prelazio preko mosta i nekog
tipa koji je tamo stajao a koga nisam vidio ni jednom u ivotu , jednostavno podigao i bacio
u rijeku.
Molim te, Bobo. Molim te sluaj me. Zar ti misli da ja sebe volim? Oh, kakav sam ja
ovjek mogao postati! Ali mi to kopile nije nikad za to pruilo prilike. Nije me htio pustiti u
kolu. O. K. O. K. Bio sam zloesto dijete, ali bilo je dolo vrijeme kad sam molio da idem u
kolu. Posreilo mi se da imam sjajan mozak. Ako ti to nije bilo poznato. Sjajan mozak, a uz
to i talent. Ali nikakva kolskog odgoja, jer on nije htio da ja neto nauim, ve samo da
vuem i crnim za nj. Glupan. Neznalica. Takvog me on htio. Tako da me uvijek zadri uza
se. Ali ti, Bobo, ti si pohaala kolu. Ti i Jimmy i Fern. Svi vi prokletnici pohaali ste kolu.
Svi osim mene. I ja te mrzim, sve vas, tatu i sve ostale.
Kao da je za njegova brata i sestre ivot bio med i mlijeko! Moda je to bilo tako, ali
jedino ako to znai ienje stana od povraanja pijane majke, ako to znai nemati nita
poteno obui i jesti. Pa ipak, istina je, sve troje zavrili su srednju kolu. Jimmy je ak
zavrio kao najbolji u razredu, to je u cijelosti mogao zahvaliti svojoj snanoj volji.
Barbara Johnson je smatrala da ba ta injenica ini njegovo samoubojstvo tako
nevjerojatnim i udnim. vrst karakter, natprosjena hrabrost, uporan rad, ini se da
nijedna od tih osobina nije bila odluujui imbenik u sudbinama djece Texa Johna. Dijelili
su opaku sudbinu protiv koje vrlina nije bila nikakva obrana. Nije rije o tome da je Perry
bio pun vrlina, ili Fern.
Kad je Fern navrila etrnaest godina, promijenila je ime i do kraja svog kratkog
ivota nastojala je opravdati zamjenu: Joy. Joy, dakle, veselje. Bila je to djevojka lakih
manira, svaija dragana, zapravo suvie svaija, koja nije mnogo traila od mukaraca,

ali nekako nije s njima imala sree. Tko zna zato, ali mukarac kojeg bi ona voljela uvijek
bi je ostavljao na cjedilu. Majka joj je umrla u alkoholiarskoj komi, pa se ona bojala pia, a
ipak je pila. Prije nego je dosegla dvadesetu godinu Fern Joy je dan zapoinjala s bocom
piva. A onda, jedne ljetne noi, pala je s prozora hotelske sobe. U padu je udarila o
kazalini ator, odskoila i otkotrljala se pod kotae taksija. Gore u praznoj sobi policija je
pronala njene cipele, novanik bez novca i praznu bocu whiskyja.
ovjek je mogao razumjeti Fern i oprostiti joj, ali Jimmy je bio drugaiji. Gospoa
Johnson je gledala njegovu fotografiju na kojoj je bio obuen u mornarsku uniformu, za
vrijeme rata sluio je u Mornarici. Vitak, bljedolik i mlad morski putnik s izduenim licem
malice pretvrdog svetakog izraaja stajao je s rukom oko vrata djevojke kojom se
oenio, a to prema miljenju gospoe Johnson nije smio uiniti. Naime, kae, njih dvoje
nisu imali nita zajedniko, ozbiljni Jimmy i njegova tinejderica iz San Diega koja je bila
zaljubljena u mornaricu, a ije su staklene perle odraavale odavno izblijedjelo sunce. Pa
ipak Jimmy je osjeao za nju vie od uobiajene ljubavi, bila je to strast, strast koja je
djelomino bila patoloka. to se tie djevojke, ona ga je morala voljeti i voljela ga je u
potpunosti, jer u suprotnom sluaju ne bi uinila ono to je uinila. Da je barem Jimmy u to
vjerovao! Ili da je bio kadar to razumjeti i vjerovati. Ali bijae zarobljenikom ljubomore. On
se uasavao od same pomisli na mukarce s kojima je ona spavala prije njihova braka, da
bi stvari bile gore, on je bio uvjeren da je ona ostala podadjiva i poslije braka. Vjerovao je
da svaki put kad se on otisne na more ili je ak ostavi na jedan jedini dan ona nastavlja da
ga vara s brojnim ljubavnicima, stalno je prisiljavajui da prizna njihovo postojanje.
I tako je ona jednog dana uperila puku usmjerivi cijev meu svoje oi i pritisnula
obara nonim prstom. Kad ju je Jimmy ugledao, nije zvao policiju. Uzeo ju je u naruje i
poloio na krevet, a zatim je legao pored nje. Otprilike oko zore idueg dana on je napunio
puku i ubio se.
Nasuprot fotografije Jimmyja i njegove ene bila je fotografija Perryja u uniformi.
Bila je izrezana iz novina, a pratio ju je ovaj tekst: tab, Armija Sjedinjenih Drava, Aljaska.
Vojnik Perry E. Smith, 23 godine, prvi armijski veteran korejskog rata koji se vratio u
Anchorage, Aljaska pozdravlja se s kapetanom Masonom, oficirom za vezu s javnou,
prilikom dolaska na vojni aerodrom Elmendorf. Smith je sluio 15 mjeseci kao aktivni
inenjerac 24. divizije. Pacific Northern Airlines poklonile su mu kartu za relaciju od
Seattlea do Anchoragea. Gospoica Lynn Marquis, domaica aviona, svojim se osmijehom
pridruila ceremoniji doeka. (Slubeni snimak Armije Sjedinjenih Drava). Kapetan
Mason ispruenbe ruke gleda u vojnika Smitha, ali vojnik Smith gleda u fotoaparat.
Gospoa Johnson u izraaju njegova lica nije vidjela, ili joj se bar inilo da ne zamjeuje ni
trunke zahvalnosti, ve uoljivu aroganciju, a umjesto ponosa krajnju uobraenost. Uope
nije nevjerojatno da je s mosta bacio ovjeka koji je na njemu stajao. Naravno da je on to
uinio. U to ona nije ni jednom posumnjala.
Zatvorila je album i ukljuila televizor, ali to je nije utjeilo. Pretpostavimo da on
doe? Detektivi su je pronali, a zato ne bi i Perry? Ne bi trebalo da oekuje ikakvu njenu
pomo, ona mu ak ne bi dopustila da ue. Prednja su vrata bila zakljuana, ali nisu ona
to vode u vrt. Vrt je bio bijel od morske magle. Moda je to sastanak ili okupljalite
prikaza, mama i Jimmy i Fern. Zakraunavajui vrata, gospoa Johnson je jednako mislila
na mrtve kao i na ive.

Provala oblaka. Kia. Padala je kao iz kabla. Dick je trao. I Perry je trao, ali nije
mogao tako brzo, noge su mu bile krae, a vukao je i putni koveg. Znatno prije njega Dick
je stigao pod zaklon, u hambar nedaleko od autoputa. Kad su odlazili iz Omahe poslije noi
provedene u spavaonici Vojske spasa, jedan voza kamiona ih je prihvatio i odvezao preko
granice Nebraske u Iowu. Prolih nekoliko sati, meutim, ili su pjeice. Kia ih je uhvatila
kad su se nalazili esnaest milja sjeverno od jednog naselja u dravi Iowa. Naselje se zvalo
Tenville Junction.
U ambaru je bilo mrano.
Dick? zapita Perry.
Evo me ovdje, odgovori Dick. Ispruio se na hrpi slame. Sav mokar i tresui se,
Perry se srui pored njega.
Tako mi je hladno, rekao je uvlaei se u slamu. Tako mi je hladno da mi uope
ne bi stalo da ovo uhvati vatra i da iv izgorim.
Bio je i gladan. Pregladnio. Sino su se hranili juhom iz lonaca Vojske spasa, a sve
jelo koje su danas imali na raspolaganju sastojalo se od nekoliko plokica okolade i gume
za vakanje koje je Perry ukrao s tezge sa slatkiima u trgovini mjeovite robe.
Ima li jo Hersheyja? zapita Perry.
Vie nije bilo, ali im je jo preostao omot guma za vakanje. Podijelili su ih, a zatim
stali vakati. Svaki je muljao dva i po tapia Doubleminta, iji je okus Dicku najvie
odgovarao (Perry je najvie volio okus Juicy Fruit). Novac je bio problem. Nedostatak
ikakvih sredstava naveo je Dicka da se odlui za luaku ideju, kako je to okrstio Perry,
dakle na povratak u Kansas City. Kad ga je Dick prvi put stao nagovarati da se vrate, Perry
mu je odgovorio: Bilo bi dobro da posjeti lijenika.
Skupljeni jedan uz drugoga u hladnom mraku i sluajui padanje mrane, hladne
kie, sada su se opet dotakli te teme. Perry je opet navodio opasnosti takvog koraka, jer
nema nikakve sumnje da sada ve Dicka trae zbog nepotivanja otpusta , ako ne i zbog
jo neega. Ali Dicka je bilo nemogue razuvjeriti. On je opet tvrdoglavo tvrdio kako je
Kansas City mjesto u kojemu e on sasvim sigurno podijeliti lijepi broj vruih papira,
odnosno lanih ekova.
K vragu, nastavio je, ja znam da moram biti oprezan. Ja znam da su izdali nalog
za hapenje. Zbog ekova koje smo ranije iskoritavali. Ali mi emo urno raditi. Dovoljan
nam je jedan dan. Ako dovoljno ugrabimo, moda bismo mogli pokuati na Floridi.
Provesti Boi u Miamiju i provesti zimu, ako budu dobri izgledi.
Ali Perry je vakao svoju gumu, a uz drhtavicu drala ga je i zlovolja. Dick ga zapita:
O emu se radi, dragi? Druga naa kombinacija? Zato na to, do vraga, ne
zaboravi? Oni nas s tim nee nikad povezati. Nikad.

Perry je prozborio:
Moda se i vara. A ako se vara, to onda znai Kutak.
Ni jedan od njih nije prije nikada spomenuo kapitalnu kaznu u dravi Kansas ,
vjeala, odnosno smrt u Kutku, kako su zatvorenici Dravne kaznionice Kansas nazvali
prostoriju u kojoj se nalazi oprema potrebna za vjeanje ljudi.
Dick je odgovorio:
Komedija. Ti me nasmijava. Zapalio je ibicu u namjeri da popui cigaretu, ali
neto to je ugledao zahvaljujui svjetlosti zapaljene ibice djelovalo je na nj da hitro
ustane i proe kroz hambar do tale za krave. U tali je bio parkiran crnobijeli chevrolets
dvoja vrata, tip 1956. Klju je bio spreman za paljenje.

Dewey je vrsto odluio da od civilnog stanovnitva sakrije bilo kakvu injenicu o

znatnijem napretku u rasvjedjavanju sluaja Clutter. U tome je bio tako odluan da je
odluio da povjerljivo porazgovara s dvojicom profesionalnih bukaa Garden Cityja, Billom
Brownom, urednikom Telegrama, i Robertom Wellsom, direktorom lokalne radiostanice
KIUL. Iznosei situaciju, Dewey je naglaavao svoje razloge zbog kojih je prvenstveno
valjalo potovati tajnost:
Zapamtite da postoji mogunost da su ti ljudi nevini.
Ta je mogunost bila tako realna da je nije trebalo odbaciti. Informator, Floyd Wells,
sasvim je lako mogao izmisliti cijelu priu. Nije rijetko da pojedini zatvorenici pribjegavaju
takvom prianju pria u nadi da e osigurati nekakvu naklonost ili da e izazvati slubenu
panju za ono to govore. Ali ako je svaka rije tog ovjeka ista kao da je Biblija, Dewey i
njegovi ljudi jo nisu iskopali ni jedan djeli dokaza koji bi podupirao te rijei, nisu otkrili
nita to bi vrijedilo kao sudski dokaz, nita to ne bi moglo biti interpretirano kao
mogua, ak izvanredna, ali ipak samo sluajna podudarnost, injenica to je Smith
otputovao u Kansas da obie svog prijatelja Hickocka, ili injenica da Hickock posjeduje
puku istog kalibra kojeg je puka iz koje je izvren zloin, ili okolnost da su osumnjieni
mogli pruiti laan alibi u pogledu njihova boravka uveer 14. studenoga, ne mora biti
nepobitan dokaz da su oni masovne ubojice.
Ali mi smo prilino uvjereni da je ipak tako. Svi to mislimo. Da ne mislimo, ne
bismo podigli uzbunu u sedamnaest drava, od Arkansasa do Oregona. Ali zapamtite da bi
mogle proi godine prije nego ih ulovimo. Moda svaki krene svojim putem. Ili su otili iz
zemlje. Postoji mogunost da su otili na Aljasku, a tamo se nije teko izgubiti. to su due
na slobodi, to e naa argumentacija biti slabija. Istini za volju, mi jo i nemamo nekakvu
argumentaciju. Mogli bismo i sutra priklijetiti te kujine sinove, a da ne budemo u
mogunosti dokazati ita to bi ih teretilo, ni koliko da pljune.
Dewey nije pretjerivao. Osim otisaka dva para cipela, jednog s geometrijskom
arom, a drugog sa arom u obliku majih apa, ubojice nisu ostavile nikakva traga. Budui

da su pokazali takav oprez, nema sumnje da su se odavno oslobodili i svojih cipela. A isto
tako i radioprijemnika, pretpostavljajui da su ga oni ukrali, s ime se Dewey teka srca
slagao, jer mu se to inilo smijeno i u neskladu s teinom zloina i dokazanom
prepredenou kriminalaca. Isto je tako nezamislivo da bi ti ljudi uli u kuu oekujui
da e nai kasu punu novca, pa su ne naavi ga poubijali cijelu obitelj zbog moda
nekoliko dolara i malog runog radioaparata.
Bez priznanja neemo nikad uspjeti da budu proglaeni krivima, rekao je. To je
moje miljenje. A to je i razlog zbog kojeg treba da budemo maksimalno oprezni. Oni
smatraju da su se izvukli. Dakle, na je cilj da ne saznaju neto to bi ih natjeralo na
drugaiji zakljuak. to se sigurnije osjeaju to emo ih lake dograbiti.
Ali tajne su neobina roba u gradiu poput Garden Cityja. Tko je god posjetio erifov
ured, tj. tri nedovoljno namjetene sobe prepune ljudi na treem katu zgrade okrunog
suda, mogao je naslutiti neku nepoznatu, gotovo udnovatu atmosferu. Iezli su idi, doi i
bijesno mrmljanje prethodnih tjedana. Sada je prostorije proimao ustreptali mir.
Gospoa Richardson, tajnica erifova ureda i vrlo jednostavna osoba isto takvog
ponaanja, preko noi je stekla nove manire hodanja na prstima i aputava govora, a ljudi
za koje je radila, erif i njegovi ljudi, Dewey i dovedeni tim agenata KBI-a, uljali su se po
prostorijama govorei najtiim glasom. Sve je to podsjealo na lovce u umi koji paze da
nikakav nagli zvuk ili pokret ne upozori na njihovu nazonost divlja koja se pribliuje.
Graani su preklapali. Dnevni salon hotela Warren, kavana koju su poslovni ljudi
Garden Cityja smatrali svojim privatnim klubom, pretvorio se u ekskluzivnu
preklapaonicu nagaanja i rekla, kazala. Netko je uo da se svaki as sprema hapenje
jednog uglednog graanina. Ili je najzad izbilo da je zloin nedjelo ubojica koje su unajmili
neprijatelji Kansakog udruenja proizvoaa ita, naprednog tijela u kojemu je g. Clutter
igrao znaajnu ulogu. Meu mnogim priama koje su kruile, jedna od najtonijih bila je
ona iji je autor bio istaknuti trgovac automobilima (koji je odbio priopiti svoj izvor
informacija):
ini se da je u pitanju ovjek koji je radio za Herba prilino davno, oko 1947. ili
1948. Obian radnik na ranu. ini se da je on dospio u zatvor, dravnu kaznionicu u kojoj
je stao misliti kako je Herb bogat ovjek. I tako prije mjesec dana kada su ga otpustili, prva
stvar koju je uinio bila je da doe, orobi i pobije te ljude.
Ali sedam milja zapadnije, u selu Holcombu, nitko nije uo ni jednu od senzacija koje
su kolale po Garden Cityju. Jedan od razloga bio je u tome to je Clutterova tragedija
postala zabranjena tema u oba mjesna razailjaa svih moguih priica i neprovjerenih
brljotina. To su potanski ured i Hartmanova kafeterija.
to se mene tie, ja vie ne elim uti ni rijei o tome, objasnila je gospoa
Hartman. Kazala sam im da vie ne moemo tako nastaviti s nevjericom svakoga prema
svakome i smrtno preplaeni jedan od drugoga. Tko eli o tome govoriti neka se goni iz
mog lokala.
I stajalite Myrte Clare odlikovalo se istom vrstinom.

 Ljudi dolaze ovamo da za novi kupe potansku marku, a onda dre da mogu
provesti tri sata i trideset tri minute okreui i prevrui Clutterove. Kljucaju po drugim
ljudima. Nisu nita drugo ve egrtue. Ja nemam vremena sluati. Ja sam zaposlena, ja
sam predstavnik vlade Sjedinjenih Drava. Pa ipak, to je doista morbidno. Al Dewey i sve
te policijske glavonje iz Topeke i Kansas Cityja, za koje se kae da su otri kao terpentin. Ja
ipak ne znam ni jednu osobu koja bi jo vjerovala da oni imaju ikakvih izgleda da toga
ulove. Zato ja kaem da je najzdravija stvar koju valja uiniti zaepiti gubicu. ivi dok ne
umre i sasvim je svejedno kako odlazi, kad si mrtav tada si mrtav. I prema tome, zato da
se ljudi vuku kao bolesne make samo zato to je prerezan vrat Herba Cluttera. Pa ipak, to
je dosta grozno. Polly Stringer, ona tamo iz kolske zgrade. Polly Stringer je bila ovdje
jutros. Kae da se djeca tek sada poslije mjesec dana ipak nekako smiruju. A to me navodi
na pomisao, a to e biti ako nekoga upecaju? Ako to urade, bit e to netko koga svi
poznaju. To bi dobro raspirilo vatru i opet sve zakuhalo u trenutku kad se stvar poela
hladiti. Ako mene pitate, uzbuenja nam je bilo dosta.
Bilo je rano, niti devet sati, i Perry je, bio prva muterija u samoposluzi za pranje
rublja. Otvorio je svoj nabubreni slamnati koveg i izvadio hrpu gaa, arapa i koulja
(neto njegovo, neto Dickovo), gurnuo ih u stroj u koji je umjesto novca ubacio neku
olovnu krivotvorinu , jednu od mnogih koje je nabavio u Meksiku.
Perry je dobro poznavao rad takvih pogona, jer je u njima esto radio. Obino se
osjeao veoma zadovoljno, jer je smatrao tako relaksirajuim mirno sjediti i promatrati
kako stroj pere. Ali danas se nije tako osjeao. Bio je suvie zabrinut. Usprkos njegovim
upozorenjima Dick je izborio svoju ideju. Evo ih opet u Kansas Cityju , bez centa u depu,
besciljno se klataraju, a uz to se voze u ukradenom automobilu! Cijelu no su jurili
chevroletom iz Iowe kroz gustu kiu, zaustavljajui se samo dvaput, kad su bili prisiljeni
da isiu benzin iz vozila parkiranih na praznim ulicama malih zaspalih gradova. (Bio je to
Perryjev posao u kojemu se smatrao apsolutno nenadmaivim. Moja kreditna kartica za
vonju kroz cijelu zemlju jest samo kratka gumena cijev.) Stigavi u Kansas City oko
izlaska sunca, putnici najprije odoe na aerodrom gdje su se u mukoj toaleti oprali,
obrijali i oprali zube, dva sata kasnije, nakon to su malo odspavali u halu aerodroma,
vratili su se u grad. Tada je Dick ostavio svog partnera u praonici obeavi mu da e se
vratiti najkasnije za jedan sat.
Kad je rublje bilo esto i suho, Perry je sve sloio u koveg. Prolo je deset sati. Dick,
koji je negdje davao papire, ve je kasnio. Sjeo je da ga prieka izabravi klupu na kojoj
se na udaljenosti ruke nalazila enska torba koja ga je draila da doplazi rukom do nje i u
nju. Ali u tome ga je omeo dolazak vlasnice, najkrnije od nekoliko ena koje su sada
upotrebljavale strojeve za pranje rublja. Jednom, dok je jo bio divlji i neukrotivi djeak
koji je tumarao po San Franciscu, on i Chinkovo dijete (Tommy Chan? Tommy Lee?)
uigrali su se kao tim za otimanje novarki. Perryja je razveseljavalo i podizalo mu moral
kad bi se sjetio nekih od niza svojih pothvata te vrste. Kao jednom kad smo vrebali jednu
staru gospou, doista staru. Tommy je zgrabio njenu runu torbicu, ali ona ju je vrsto
drala, bila je pravi tigar. to je on jae vukao na jednu stranu, ona je jae vukla na drugu.
Tada je ugledala mene i viknula: Pomozi mi! Pomozi mi!, a ja sam na to odgovorio: Do
avola, gospoo, pa ja njemu pomaem! I dobro je maznuh tako da se sloila na plonik.

Devedeset centi je bio sav ulov, toga se tono sjeam. Otili smo u Chinkov restoran i ivi
se izjeli.
Stvari se nisu mnogo izmijenile. Perry je bio neto vie od dvadeset godina stariji i
oko pedeset kilograma tei, ali se ipak njegova materijalna situacija nije nimalo poboljala.
I dalje je bio (a nije li nevjerojatno za osobu njegove inteligencije i sposobnosti?) jedno
derite koje je ovisilo, da tako kaemo, o ukradenim noviima.
Sat na zidu stalno mu je prikivao pogled. U pola deset poeo se zabrinjavati, u
jedanaest sati noge su mu drhtale od boli, to je u njegovu sluaju uvijek bio znak panike
koja se pribliava , mjehurii u mojoj krvi. Pojeo je aspirin i nastojao da izbrie ili barem
omete sliku nevjerojatno ive i sjajne kavalkade koja mu je prolazila svijeu. Bila je to
procesija stranih vizija, Dick u rukama zakona, vjerojatno uhapen u trenutku ispisivanja
lanog eka, ili je izvrio manji prometni prekraj (pa je tom prilikom ustanovljeno da vozi
'vru auto). Veoma je vjerojatno da Dickv sada sjedi u miolovci okruen detektivima koji
su crveni od bijesa i prijetnji. A oni ne raspravljaju o sitnicama, lanim ekovima ili
ukradenim automobilima. Tema je bila umorstvo, jer je ipak utvrena njegova veza s tim
bez obzira to je Dick bio tako siguran da se to nee dogoditi. I ovog trenutka automobil
nabijen policajcima uputio se prema praonici.
Ali, ne, suvie se odao zaplaenom matanju. Dick to nikad ne bi uinio , ne bi
istresao ono to zna. Kad se samo sjetio koliko ga je puta uo da kae: Mogu ubiti boga u
meni, ali ja im nikad ne bih nita odao.
Naravno da je Dick bio tvrdokoac, njegova otrina, kao to je Perry imao prilike
ustanoviti, ipak se oitovala u situacijama koje su mu oigledno ile na ruku. Odjednom ga
ozari drugi razlog koji je u manje mranim bojama upuivao na razloge Dickove
neoekivane odsutnosti. Pa otiao je da posjeti roditelje. Bila bi to veoma opasna akcija, ali
Dick je bio odan roditeljima, ili je barem tako izjavljivao, a prole noi, za vrijeme
dugotrajne vonje po kii, kazao je Perryju:
Naravno da bih rado posjetio svoje. Oni ne bi ni zucnuli. Hou rei da ne bi
obavijestili policajca koji se bavi uvjetno otputenima, odnosno ne bi uinili nita to bi
nas moglo uvui u guvu. Ali stvar je u tome to me je stid. Bojim se rijei koje bi mi sasula
majka. O ekovima, pa o tome kako sam zbrisao bez rijei. Ali elio bih da ih vidim, da
ujem kako su. Meutim, to nije bilo mogue, jer Hickockovi nisu imali telefona. Da ga
imaju, Perry bi jednostavno telefonirao i raspitao se je li Dick tamo.
Prolo je jo nekoliko minuta i njega opet obuzme pomisao da je Dick uhapen.
Bolovi u nozi se probudie i poee ga bockati u cijelom tijelu. Ako tome dodamo vonj
praonice rublja, zapuhe neugodnog mirisa pare , to je Perryja prisililo da naglo ustane, jer
je osjetio da e povratiti. Svom brzinom je projurio kroz vrata. Stao je uz rub plonika
ponaajui se kao pijanac koji pati od suhe munine. Kansas City! Zar on nije unaprijed
znao da Kansas City donosi nesreu, zar nije molio Dicka da ga se kloni? A sada, moda je
ba sada Dicku ao to ga nije posluao. A onda ga opet uhvati muka zbog njega samog. A
to treba ja da uradim s nekoliko centi u depu i s hrpicom lanog novca? Kamo je on
mogao krenuti? Tko bi mu pomogao? Bobo? Slabi izgledi. Ali njen mu bi mu mogao
pomoi. Da je Fred Johnson ostvario vlastitu ideju, on bi Perryju garantirao namjetenje

nakon izlaska iz zatvora i tako mu pomogao da se domogne uvjetnog otpusta iz

kaznionice. Ali Bobo to nije htjela dopustiti, objasnila je da bi takav postupak jedino doveo
do neprilika, a moda bi bio i opasan. Zatim je Perryju napisala pismo u kojem mu je cijelu
stvar tono objasnila. Jednog lijepog dana on e joj uzvratiti tu ljubaznost, zabavljat e se
razgovarajui s njom, najavit e to je sve kadar uiniti osobama poput nje, uglednim
osobama, sigurnim i promuurnim ljudima koji su njena slika. Pobrinut e se da se dobro
reklamira. Da, obavijestit e je kako on moe biti opasan i netremice e je gledati u oi.
Uostalom, vrijedi li to putovanja u Denver? A ipak je ba to ono to treba da uini , da
otputuje u Denver i posjeti Johnsonove. Fred Johnson bi mu osigurao da ponovo zapone
ivot, to e morati uiniti ukoliko ga se eli ikada otarasiti.
U tom trenutku mu se na rubu plonika pridruio Dick.
Hej, Perry, zapita ga. Jesi li bolestan?
Zvuk Dickova glasa bio je poput injekcije nekog jakog narkotika, droge koja je
prodirui mu kroz ile izazvala delirij suprotnih osjeaja, napetost i olakanje, bijes i
privrenost. Pribliavao se Dicku stisnutih pesti.
Ti kujin sine, zapoe.
Dick se nacerio i dodao:
Poimo. Opet se hranimo.
Ali objanjenja su bila oekivana kao i isprike, pa ih je Dick redao nad zdjelom rie i
mesa u Buffetu Eagle, ekspresnom restoranu sa svim moguim varijantama sjeckana mesa,
u koji je Dick najvie zalazio u Kansas Cityju.
ao mi je, srce. Znao sam da te spopadaju muke. Pomiljao si da sam se s bikom
uhvatio za rogove. Meutim, meni su se namjestile neke sretne okolnosti, pa sam smatrao
da e biti najbolje ako im ne ometam tok. Objasnio je da je ostavivi Perryja otiao u
Marki Buick Company, u firmu u kojoj je nekad radio, u nadi da e iskamiti par
registarskih tablica za automobil kako bi ih zamijenio za opasne tablice drave Iowa koje
su se nalazile na ukradenom chevroletu.
Nitko me nije vidio ni da dolazim ni da odlazim. Marki je svojevremeno naveliko
radio poslove sa slupanim automobilima. I razumije se da sam pronaao jedan razbijeni
de soto s kansakim tablicama.
A gdje se sada nalaze te tablice?
Na naoj bubetini, stari moj.
Poto ih je zamijenio, Dick je tablice s oznakom Iowa bacio u opinski rezervoar.
Zatim se zaustavio na pumpnoj stanici u kojoj radi njegov prijatelj koji je u srednjoj koli
sjedio s njim u istom razredu. Svog prijatelja Stevea natjerao je da mu zamijeni ek na
pedeset dolara, to je bio postupak kojim se nikad do tada nije posluio, 'Opljakati
druga. Uostalom, on vie nikad nee vidjeti Stevea. Veeras e se definitivno odrezati od
Kansas Cityja. Doista zauvijek. Pa prema tome zato ovjek ne bi malice oderao neke
stare prijatelje? Spreman da tako postupi, posjetio je jo jednog razrednog kolegu koji je

radio kao inovnik u jednoj trgovini mjeovite robe. Pljaka je sada poviena na
sedamdeset pet dolara.
Poslije podne emo tu svotu dokotrljati do nekoliko stotina. Nainio sam popis
mjesta na koja valja udariti. est ili sedam, a zapoinjem ba ovdje , dodao je mislei na
restoran Eagle u kojemu su ga svi, pipniari i konobari, dobro poznavali i voljeli nazivajui
ga imenom njegova najomiljenijeg jela. A onda, Florido, evo nas! to misli o tome, duo?
Nisam li ti obeao da e Boi proslaviti u Miamiju? Poput svih milijunaa?

Dewey i njegov kolega agent KBI-a Clarence Duntz stajali su oekujui slobodan stol
u Saglonu. Lutajui pogledom po uobiajenoj izlobi lica koja se okupljaju na ruku,
demekasti poslovni ljudi i raneri suncem opaljenih grubih lica, Dewey je primijetio
posebnog poznanika, okrunog suca istraitelja koji obavezno ureduje u sluaju naprasne
smrti. Doktor Fenton. Tom posebno cijenjenom znancu pridruio je i direktora Warrena,
Toma Mahara, zatim Harrisona Smitha koji se prole godine kandidirao za okrunog
pravobranitelja, ali ga je na izborima potukao Duane West. I napokon tu je bio i Herbert W.
Clutter, vlasnik farme River Valley i lan Deweyjeve nedjeljne kole. ekaj! Pa zar Herb
Clutter nije mrtav? I nije li Dewey bio nazoan na njegovu sprovodu? Pa ipak to je on bio,
sjedio je na polukrunoj loi u kutu Salona, a smrt nije nimalo izmijenila njegove ive
smee oi, ni lijepo uoblienu bradu, ni openito njegov ugodan izgled. Ali Herb nije sjedio
sam. Stol su dijelila i dvojica mladia, a prepoznavi ih, Dewey je gurnuo agenta Duntza.
Pogledaj.
Kuda?
U kut.
Neka me vrag odnese.
Hickock i Smith. Ali u istom trenutku i oni su prepoznali njih. Nanjuili su opasnost.
Zagrabivi najveim koracima, izjurili su van razbivi veliki izlog Salona i dali se u trk, dok
su im Duntz i Dewey bili za petama. Trali su Glavnom ulicom, proli su Palmerovu
draguljarnicu, Norrisovu trgovinu mjeovitom robom, kafeteriju Garden, zatim su zali iza
ugla i dojurili do magazina, utravajui i istravajui i igrajui se skrivaa izmeu itnih
silosa. Dewey je izvukao revolver, to je odmah uinio i Duntz, ali dok su ciljali
intervenirale su natprirodne sile. Odjednom sasvim neobjanjivo (inilo se kao da je to
san!) svi su plivali , i progonjeni i progonitelji. Lopatali su rukama svladavajui tu jezivo
veliku povrinu vode, za koju Trgovinska komora Garden Cityja tvrdi da je Najvei na
svijetu BESPLATNI bazen za kupanje . Dok su detektivi brzali za svojim plijenom
(razmiljajui stalno, kako je to mogue? nije li to sve ipak san?), scena je opet poela
blijedjeti i evo novog pejzaa. groblje Valley View, taj sivozeleni otok grobnica i stabala i
vaza sa cvijeem, mirna i aputava oaza puna zelenila koja lei kao ledena sjena oblaka
smjetena na bljetavim itorodnim ravnicama sjeverno od grada. Ali sada je Duntz nestao
i Dewey je ostao sam s progonjenima. Iako ih nije mogao vidjeti, bio je siguran da se
skrivaju izmeu mrtvih, zgureni iza nadgrobne ploe, moda ak iza nadgrobnog

spomenika njegova oca: Alvin Adams Dewey, 6. rujna 1879. do 26. sijenja 1948. S
uperenim revolverom puzao je po sveano tihim alejama sve dok nije zauo smijeh.
Pogledavi u smjeru odakle je dolazio taj smijeh, ugledao je Hickocka i Smitha koji se
uope nisu skrivali, ve su stajali pored jo neoznaena groba Herba i Bonnie, Nancy i
Kenyona, razmaknutih nogu s rukama na bokovima, zabaene glave, i smijali se, smijali se.
Dewey ispali metak... pa opet... pa opet... Ni jedan od gaanih nije pao iako je svaki tri puta
bio prostrijeljen kroz srce, umjesto toga oni polako poee bivati prozirni, i malo, malo
postadoe nevidljivi, nestadoe kao para, iako njihov smijeh nije slabio, ve jaao, irio se
sve dok mu se Dewey nije uklonio, pobjegao od njega ispunjen tako turobnim jakim
oajanjem da se probudio.
Kad se probudio, izgledao je kao preplaeni desetogodinjak u bunilu, koulja mu se
napila hladna znoja i sva se zguvala. Soba , soba u erifovu uredu u kojoj se zakljuao
prije nego je zaspao za stolom , bila je tamna, gotovo sasvim mrana. uo je kako telefon
na stolu gospoe Richardson zvoni u susjednoj sobi. Ali nje nije bilo da odgovori,
kancelarija je bila zatvorena. Izlazei proao je pored telefona koji je zvonio, odluno
indiferentan, ali stade oklijevati. Moda je to Marie, koju zanima hoe li produiti radno
vrijeme ili mu moe spremati veeru.
G. A. A. Deweyja, molim. Zove Kansas City.
Dewey je na telefonu.
Hajde, Kansas City, govorite. Vaa je stranka na telefonu.
Al? Brat Nye.
Da, brate.
Pripremi se za velike vijesti.
Spreman sam.
Nai su prijatelji ovdje. Tu, u Kansas Cityju.
Kako zna?
Pa da ti pravo kaem, oni svoju nazonost nimalo ne skrivaju. Hickock je ispisivao
ekove s jedne do druge strane grada. Potpisivao se svojim imenom.
Svojim imenom. To znai da ne namjerava tamo dugo ostati , ili je prokleto jako
siguran u sebe. Smith je i dalje s njim?
I te kako zajedno. Ali voze drugi auto. To je chevy model 1956, dvoja vrata,
crnobijele boje.
Kansas tablice?
Kansas tablice. Ali sluaj, Ale, zar nismo sretni? Kupili su i televizor, razumije li?
Hickock je trgovcu uruio ek. I upravo kad su startali, ovjek je bio toliko mudar da zapie
broj auta koji je navrljao na pozadini eka. Okrug Johnson, dozvola broj 16212.

 Jesi li provjerio broj?

Pa zna o emu se radi.
Ukraden auto.
Bez sumnje. Ali tablice su zamijenili. Nai su ih prijatelji digli sa slupanog de
sotoa iz garae K. C.
Zna li kada?
Juer ujutro. Gazda (Logan Sanford) je izdao potjernicu naznaivi novi broj i opis
auta.
A Hickockova farma? Ako se oni jo muvaju na tom podruju, ini mi se da e tamo
doi prije ili kasnije.
Ne brini. Mi pazimo. Ale...
Tu sam.
Eto, to je sve to ti elim za Boi. Nita drugo. Da napokon zaveemo paket. Da to
sredimo i da spavamo sve do Nove godine. Ne bi li to bio najljepi poklon?
Dobro, nadam se da e ga dobiti.
Nadam se da emo ga obojica dobiti.
Kad je nakon toga zamiljeno koraao po neoienim gomilicama suha lia,
Deweyja je iznenaivalo to ne osjea vee zadovoljstvo. Zato sada kada zna da se
osumnjieni nisu zauvijek izgubili na Aljaski ili u Meksiku ili uTimbuctoou, sada kad samo
to ve nisu uhapeni , zato ipak ne osjea nikakvo uzbuenje koje bi i te kako bilo
opravdano? Za to je bio kriv san, jer se raspoloenje sna vuklo kao crvena nit i navodilo ga
da s oprezom gleda na Nyeove tvrdnje, ak da im na neki nain i ne vjeruje. Nije vjerovao
da bi Hickock i Smith mogli biti ulovljeni u Kansas Cityju. Oni su neuhvatljivi.

U Miami Beachu, 335 Ocean Drive je adresa hotela Somerset, male kvadratne zgrade
obojene viemanje bijelom bojom, ali s mnogo blijedoljubiastih detalja, meu kojima je
bio i natpis: IZNAJMLJUJE SE , POGODNOSTI PLAE , UVIJEK MORSKI POVJETARAC. To
je jedan u nizu malih hotela od cementa i tukature, poreanih uzdu bijele, otune ulice.
Prosinca 1959. ,pogodnosti plae hotela Somerset sastojale su se od dva velika
suncobrana utaknuta u pijesak sa stranje strane hotela. Na naranastom suncobranu bilo
je ispisano: Posluujemo sladoled Valentine. U podne na Boi, ispod njega je leao
enski kvartet koji je umjesto serenade imao tranzistorski radioprijemnik. Drugi je
suncobran bio plave boje s nareenjem: Pocrnite uzimajui Coppertone. Ispod njega
sklonili su se Dick i Perry, koji su ve pet dana boravili u Somersetu, iznajmivi sobu s dva
kreveta za osamnaest dolara tjedno.
Javio se Perry:

 Uope mi nisi zaelio sretan Boi.

Sretan Boi, ljubavi. A ujedno , Sretna Nova godina.
Dick je imao na sebi kupae gaice, dok se Perry, kao i u Acapulcu, ustruavao da
otkrije svoje izranjene noge bojei se da bi pogled na njih mogao povrijediti druge
kupae. Stoga je sjedio potpuno obuen, ak je imao na sebi arape i cipele. Pa ipak se
osjeao umjereno zadovoljnim. Kad je Dick ustao i stao vjebati , naroito stoj na glavi u
namjeri da izazove odreeni dojam kod dama ispod naranastog suncobrana , Perry se
zabavljao prelistavajui miamijski Herald. Upravo je ugledao jedan lanak na
unutranjim stranicama lista, koji je zaokupio svu njegovu panju. Bila je rije o umorstvu
jedne floridske obitelji, gospodina i gospode Clifford Walker, te njihovog etvorogodinjeg
sina i dvogodinje keri. Svaka je rtva, iako nije bila svezana ni zapuenih usta, bila
prostrijeljena kroz glavu orujem kalibra 22. Zloin bez poznatih motiva i bez ikakva traga
dogodio se u subotu uvee, 19. prosinca, u Walkerovu domu na stoarskom ranu
nedaleko od Tallahasseeja.
Perry prekinu Dickovu atletiku da bi mu proitao lanak, ali ga prije zapita:
Gdje smo mi bili u subotu uveer?
U Tallahasseeju?
Ja tebe pitam.
Dick se koncentrirao. U etvrtak uveer, smjenjujui se za volanom, napustili su
Kansas i kroz Missouri stigli do Arkansasa, pa preko Ozarksa gore do Louisiane, gdje ih
je u petak ujutro zaustavio pregorjeli dinamo. (U Shreveportu su kupili polovni za
dvadeset dva dolara.) Tu su no prospavali parkirani pored ceste u blizini granice
Alabama Florida. Idueg su dana polagano vozili imajui vremena i za nekoliko turistikih
atrakcija, posjetili su farmu za uzgajanje aligatora, ran za uzgajanje egrtua, vozikali su
se u brodiu staklena dna po biserno sjajnom movarnom jezeru. Zatim su natenane ruali
skup objed od kuhana jastoga u ribljem restoranu uz cestu. Divan dan! Ali su obojica bili
iscrpljeni kad su stigli u Tallahassee, pa su odluili da tamo prespavaju.
Da, u Tallahasseeju, utvrdio je Dick.
Nevjerojatno! Perry je opet bacio pogled na lanak. Zna li ti emu se ne bih
iznenadio? Ne bih se iznenadio da je to uinio neki luak. Netko tko je proitao to se
dogodilo u Kansasu.
Budui da mu se nije svialo da se Perry vraa na tu stvar, Dick je samo slegnuo
ramenima, nacerio se i odskakutao do ruba oceana gdje se neko vrijeme vukao po mokrom
pijesku, zaustavljajui se ovdje, ondje da podigne koljku. Kao djeak toliko je zavidio
susjedovu sinu koji je otiao u Gulf Coast na ljetovanje i vratio se s kutijom punom koljki.
On ga je toliko zamrzio da mu je ukrao kutiju sa koljkama da bi jednu po jednu razbio
ekiem. Zavist ga je stalno pratila, pa je Neprijatelj redovito bio onaj koji je bio ono to je
on htio biti, ili je posjedovao ono to je on htio imati.

Na primjer, taj ovjek kojeg je ugledao pored bazena u Fontainebleau. Na milje

daleko, kroz ljetni veo vrue izmaglice i pjenuanja mora, vidio je tornjeve blijedih, skupih
hotela , Fontainebleau,Eden Roc, Roney Plaza. Drugog dana boravka u Miamiju predloio
je Perryju da nasrnu na te tvrave zadovoljstva.
Moda izaberemo par bogataica, rekao je.
Perry je jako oklijevao. Smatrao je da bi ljudi buljili u njih zbog njihovih hlaa kaki
boje i ljetnih majica. U stvari, nitko nije primijetio njihov obilazak blistavih prostorija
Fontainebleaua, u gomili koja je miljila u kratkim hlaama tipa bermuda od kriavo
prugaste sirove svile, dok su ene istovremeno imale na sebi i kupae kostime i ogrtae od
skupocjene kanadske kune zlatice. Njih dvojica su zastajkivali u predvorju, etali po vrtu,
besposliarili pored bazena za kupanje. Tamo je Dick ugledao ovjeka svojih godina ,
dvadeset osam ili trideset. Pomislio je za nj da bi mogao biti kockar ili odvjetnik ili
moda ikaki gangster. Bez obzira to je zapravo bio, izgledao je kao onaj koji zna slasti i
masti novca i vlasti. Plavua koja je izgledala kao Marilyn Monroe masirala ga je uljem za
sunce dok je njegova ruka puna prstenja lijeno dohvatila visoku au punu ledena
naraninog soka. Sve to to je vidio pripada njemu, Dicku, ali on u tome nee nikad uivati.
Zato taj kujin sin ima sve, a on nita? Zato je to parajlijsko kopile prigrabilo svu sreu?
Zato bi to tako ostalo? S noem u rukama, on, Dick, ima vlast. Parajlijska kopilad poput
njega trebala bi se pripaziti, jer bi ih on mogao otvoriti i uiniti da se dio te sree prospe
po podu. Ali Dickov je dan bio razbijen. Razbila ga je plavua koja je masirala s uljem za
sunce. Kazao je Perryju:
Izvucimo se odavle, prokleto im bilo.
Sada je zapazio djevojicu kojoj je bilo moda dvanaest godina kako crta likove po
pijesku. Komadom naplavljena drveta urezivala je velika naivna lica. Pravei se da uiva u
njenoj umjetnosti, Dick joj je ponudio koljke koje je skupio.
One dobro slue za oi, dodao je.
Dijete je prihvatilo poklon, na to se Dick nasmijao i namignuo joj. Bilo mu je ao to
se u pogledu nje osjeao onako kako se osjeao, jer je njegovo seksualno zanimanje za
ensku djecu bila slabost koje se on iskreno sramio. Bila je to tajna koju nikome nije
povjerio, a nadao se da nitko nije u to ni posumnjao (iako je smatrao da bi Perry imao za to
razloga), jer drugi ljudi to ne bi smatrali normalnim. Meutim, on je to smatrao potpuno
normalnim, a i sebe je smatrao takvim. Zavodei jo spolno nedozrele djevojice, to je
prolih godina uinio osam ili devet puta, nije uinio nita to bi razbilo njegovo
uvjerenje da je normalan, jer kada bi istina bila objelodanjena, saznalo bi se da velik broj
pravih mukaraca ima iste elje kao on. Djevojicu je uzeo za ruku i rekao joj:
Ti si moja djevojica. Moja mala ljubav.
Ali djevojica se usprotivila. Njena ruka koju je drao vrzmala se kao riba na udici, a
u njenim oima prepoznao je zapanjeni izraaj karakteristian za ranije incidente u
njegovoj karijeri. Pustio joj je ruku, lagano se nasmijao i rekao joj:
Pa to je samo igra. Zar se ne voli igrati?

Perry, koji se opruio ispod plavog suncobrana, promatrao je scenu i odmah je

shvatio Dickove namjere, prezirui ga zbog toga, on nije potovao ljude koji nisu kadri da
se seksualno kontroliraju, a naroito kad bi pomanjkanje kontrole znailo, kako je on to
imenovao , perverzivnost, vrljanje oko djece, pokvarenjatvo, silovanje. Vjerovao je
da je Dicku dao jasno do znanja to on misli o tome, uostalom, nisu li njih dvojica nedavno
gotovo ukrstili ake kad je on sprijeio Dicka da siluje zastraenu djevojicu? Meutim,
vie mu nije do toga da opet iskuavaju snagu. Laknulo mu je kad je vidio da se dijete
udaljilo od Dicka.
Zrak je bio ispunjen boinim pjesmama koje su izlazile iz radioaparata ovih etiriju
ena, to se udno mijealo sa suncem Miamija i gunavim graktanjima nikad sasvim tihih
galebova. Oh, dodirno i oboavajmo Ga, oh priimo mu i oboavajmo ga, bio je to
katedralski zbor, uzviena muzika koja je Perryja nagonila na suze koje nisu prestale
navirati s prestankom glazbe. A kad bi ga obuzelo takvo stanje, on bi stao razmatrati
mogunost koja ga je strano privlaila, samoubojstvo. Jo kao dijete esto je razmiljao
da se ubije, ali bijahu to sentimentalna sanjarenja s ciljem da kazni svog oca i majku i
druge neprijatelje. Otkako se zamomio ideja o dokrajivanju vlastitog ivota sve je vie
gubila svoje kvalitete iste fantazije. To je, kako se dobro sjeao, bilo Jimmyjevo rjeenje,
a i Fern je tako zavrila. A u posljednje vrijeme to mu se vie nije inilo alternativom, ve
specifinom smrti koja ga oekuje.
Bilo kako bilo, on nije nalazio mnogo razloga zbog kojih bi ivio. Sunani otoci i
zakopano blago, duboko ronjenje u vatrenoplavim morima do potopljenih blaga,takva
matanja iezoe. Isto je tako nestalo i ime Perry OParsons, ime koje je izmislio za dan
kad e postati pjevaka senzacija pozornice i filma, kako se poluozbiljno nadao da e
doista postati. Perry OParsons je umro a da nikad nije ivio. Prema tome, emu se jo ima
nadati? On i Dick tre trku bez ciljne crte , jednom mu je palo na pamet. A sada, iako nije
prolo ni tjedan dana otkako su u Miamiju, opet valja nastaviti dugo putovanje. Dick, koji je
jedan dan radio u autoservisnom poduzeu ABC za ezdeset pet centi po satu, rekao mu je:
Miami je gori od Meksika. ezdeset pet centi! Ja ne, ja sam bijelac. I tako sa samo
dvadeset i sedam dolara preostalih od novca koji su digli u Kansas Cityju, oni e sutra opet
uhvatiti smjer zapada, do Teksasa, do Nevade, nigdje odreeno.
Dick je prestao gacati po rubu mora i vratio se. Pao je mokar i bez daha licem prema
ljepljivom pijesku.
Kakva je bila voda?
Divna.

Pribliavanje Boia i roendana Nancy Clutter, koji je padao tono iza Nove godine,
uvijek je izazivalo probleme njenom momku Bobbyju Ruppu. Ve je bio izmuio svoju
matovitost izmiljajui dva odgovarajua poklona za dogaaje koji su slijedili jedan iza
drugoga. Ali svake godine bi uinio najbolje to je mogao s novcem koji bi zaradio radei
ljeti na poljima eerne repe oeve farme.

Boinog jutra brzao bi prema Clutterovoj kui nosei paket koji bi zamotao uz
pomo svojih sestara nadajui se da e iznenaditi i razveseliti Nancy. Prole joj je godine
poklonio zlatni medaljon u obliku srca. Ove godine, razmiljajui unaprijed kao i uvijek o
svom problemu, oklijevao je izmeu uvoznih parfema koje je mogue nabaviti u Norris
Drugsu i para jahakih izama. Ali tada je Nancy umrla.
Umjesto da pojuri do farme River Valley, ovog boinog jutra ostao je kod kue, a
kasnije je sjeo za stol dijelei s obitelji divan ruak koji je njegova majka pripremala tjedan
dana. Njegovi roditelji i sve sedmoro njegove brae i sestara, svi su s njim postupali veoma
njeno od dana tragedije. Pa ipak, za vrijeme ruaka i veera, neprekidno je sluao molbe
da mora jesti. Nitko nije shvaao da je on zapravo bio bolestan, da boluje od tuge, da je
tuga ispisala oko njega krug kroz koji on ne moe pobjei, a kroz koji drugi ne mogu ui,
osim moda Sue. Do Nancyne smrti on nije volio Sue, nikad se u njenu drutvu nije osjeao
sasvim ugodno. Ona je bila drugaija i ozbiljno je shvaala stvari koje ak ni djevojke ne bi
trebalo da ozbiljno uzimaju, slikanje, pjesme, glazba koju je svirala za glasovirom. I dakako
da je bio ljubomoran na nju, jer je njeno mjesto u Nancynu srcu bilo barem jednako
njegovu, iako je to bila drugaija ljubav. Ali zbog toga je ona shvaala njegov gubitak. Bez
Sue, lien njene gotovo stalne nazonosti, kako bi on izdrao takvu lavinu udaraca , sam
zloin, njegove razgovore s g. Deweyjem, patetinu ironiju da je on neko vrijeme bio glavni
osumnjienik?
A poslije otprilike mjesec dana prijateljstvo stade slabiti. Bobby je rjee odlazio na
sjedeljke u mali i ugodni salon Kidwellovih, a kad bi navraao, inilo se da ga Sue ne
doekuje tako rairenih ruku. Tekoa je bila u tome to su se oni prisiljavali da tuguju i da
se sjeaju neega to su oboje htjeli zaboraviti. Ponekad bi to Bobbyju uspjelo kada bi
igrao koarku ili bi jurio automobilom po seoskim cestama vrakom brzinom od sto
ezdeset kilometara na sat, ili kad bi u okviru vlastitog atletiarskog programa (bila mu je
elja da postane nastavnik gimnastike u srednjoj koli) trao maraton preko ravnih utih
polja. Nakon to je pomogao uklanjanju sa stola svih moguih blagdanskih tanjura, on se
opet odluio na tranje , valja obui trenirku i krenuti u trk.
Vrijeme je bilo izvrsno. ak i za zapadni Kansas, koji je poznat po trajnosti svojih
babljih ljeta, ove godine kao da je priroda odluila da se posebno iskae, suh zrak,
nesmiljeno sunce, aurno nebo. Optimistiki raspoloeni raneri prognozirali su
otvorenu zimu, to e rei tako blagu zimu da e stoka cijele zime pasti. Takve su zime
rijetke, ali Bobby se jedne sjeao, one godine kad je poeo udvarati Nancy. Bilo im je tada
dvanaest godina, a on bi joj nosio torbu s knjigama cijelu milju, koliko je ran njezina oca
bio udaljen od holcombske kole. Kad bi dan bio topao i sunan, esto bi sjedili pored
rijeke Arkansasa, koja je u ovom svom dijelu bila vijugava, spora i smea.
Jednom mu je Nancy kazala: Jednog ljeta kad smo bili u Coloradu vidjela sam gdje
poinje Arkansas. Meutim, ti bi teko povjerovao da je to zaista tako. Da je to ova naa
rijeka. Nije iste boje, ve je ista kao voda za pie. I brzo tee. I puna je kamenja. I vrtloga.
Tata je ulovio pastrvu. Njena pria o izvoru rijeke Bobbyju se usjekla duboko u pamenje
i od njene smrti... da, on to ne moe objasniti, ali kad bi god ugledao Arkansas, rijeka bi mu
se naas preobrazila i ono to bi ugledao nije bila muljava masa to se vukla kroz ravnice
Kansasa, ve ono to je Nancy opisala, brzac Colorada, ledena, kristalno ista rijeka s

pastrvama, rijeka koja urno protjee planinskom dolinom. Upravo takva je bila i Nancy,
poput mlade vode , energina, radosna.
Pa ipak, najee su zime zapadnog Kansasa takve da zarobljavaju u kuama, i
obino je led na poljima i britki vjetrovi izmijene klimu prije Boia. Prije nekoliko godina
snijeg je poeo padati na sam badnjak uveer, i nastavio je padati, pa kada je ujutro Bobby
krenuo na gotovo pet kilometara dugaku etnju do Clutterova imanja, morao se probijati
kroz snjene nanose. Ipak se to isplatilo, jer iako je stigao umoran i poplavio od zime i
napora, dobrodolica ga je sasvim otopila. Nancy je bila i zapanjena i ponosna, a njena
majka, inae najee plaha i tiha, zagrlila ga je i poljubila inzistirajui da se umota u debeli
pokriva i sjedne tik uz vatru u kaminu salona. Dok su ene radile u kuhinji, on, Kenyon i g.
Clutter posjedali su oko vatre razbijajui ljenjake. G. Clutter im je kazao kako ga taj dan
podsjea na jednu zimu kada je bio Kenyonove dobi:
Bilo nas je sedmoro. Majka, otac, dvije djevojke i nas trojica djeaka. ivjeli smo na
farmi prilino udaljenoj od grada. Zbog toga smo obiavali odjednom kupovati sve to je
bilo potrebno za Boi , jedno putovanje i jedno kupovanje. Te godine koje se sjeam jutro
je osvanulo s visokim snijegom kao danas, jo viim, a i dalje je padao , u krpama velikim
poput tanjura. inilo se da smo osueni na zavijeni Boi bez poklona ispod boinog
drvca. Majka i djevojke bile su oajne. Tada je meni pala na pamet jedna ideja. Predloio
je da zasedla najjaeg od njihovih konja za oranje, da odjae do grada i svakome kupi to
mu je potrebno. Obitelj je pristala. Svi mu popisae svoje elje i dadoe svoje uteevine za
boine poklone. Trebao je kupiti etiri metra katuna s tiskanim uzorkom, nogometnu
loptu, jastui za igle, ahure za lovaku puku , itav niz elja koje je valjalo popisivati sve
dok se nije spustio mrak. Kad se vraao kui s kupljenim narudbama, vrsto i dobro
zamotanima u nepromoivu vreu, bio je sretan to ga je otac natjerao da ponese
svjetiljku, a isto tako bio je zadovoljan to su se na hamu nalazila zvonca, jer su mu ta
zvonjava i slabo svjeducanje svjetiljke znaili veliko olakanje.
Jahanje u grad nije bilo tako teko, bila je to prava igrarija. Ali sada je put iezao, a
s njim i sve druge oznake. I zemlja i zrak sve se pretvorilo u snijeg. Do stegna u snijegu
konj je posrnuo postrance. Ispala mi je svjetiljka i bijasmo izgubljeni u noi. Bilo je
pitanje vremena kada emo zaspati i smrznuti se. Da, bio sam jako uplaen. Ali predao sam
se molitvi i osjetio blizinu boju ... Psi su zavijali. Usmjerio se u pravcu odakle je dolazio
lave sve dok nije ugledao prozore oblinje kue nekog farmera. Trebao sam se tu
zaustaviti, ali sam se sjetio obitelji, moje majke u suzama, oca i brae kako pripremaju
tragaku grupu, i to me je natjeralo da guram dalje. Dakako da nisam bio suvie sretan kad
sam naposljetku stigao do nae kue i naao je u mraku. Vrata zakljuana. Ustanovio sam
da su svi poli na poinak i na mene zaboravili. Nitko od njih nije mogao shvatiti zato sam
bio tako razoaran. Otac mi je rekao: Bili smo sigurni da e no prespavati u gradu.
Boe, djeae! Tko bi uope pomislio na to da nee biti toliko mudar da izbjegne
povratak po takvoj vijavici?

Kiseloljuti miris trulih jabuka. Stabla jabuka i kruaka, bresaka i treanja, vrt g.
Cluttera, dragocjeni skup voaka koje je on zasadio. Trei bez ikakva cilja i sasvim
odsutan duhom, nije namjeravao doi ni ovamo ni do bilo kojeg drugog dijela farme River

Valley. To je bilo neobjanjivo, i on se okrenuo, ali se opet vratio i odtumarao do kue ,

bijele, solidno graene i velike. Uvijek je ta kua ostavljala na njega dubok dojam i sa
zadovoljstvom bi pomiljao kako u njoj ivi njegova djevojka. Ali sada kad je bila liena
briljive panje svog pokojnog vlasnika, ve su se zapaale pauinaste niti propadanja.
Grablje za ljunak hrale su na ulaznoj stazi, travnjak se poeo suiti i izgledao je
zanemareno. Te grozne nedjelje kad je erif pozvao ambulantna kola da odvezu umorenu
obitelj, ambulantna su kola prela preko travnjaka do ulaznih vrata kue ostavivi jo
vidljive tragove guma.
Bila je prazna i kua Clutterova namjetenika, on je za svoju obitelj pronaao nov
stan nedaleko od Holcomba. To nikoga nije iznenadilo, jer i sada, iako je dan bio blistav,
Clutterovo imanje izgledalo je kao da je u sjeni, kao da je mrtvo i bez ikakva ivota ili
zvukova. Ali dok je Bobby prolazio pored skladinog ambara prema spremitu stone
hrane, uo je fijuk konjskog repa. Bila je to Nancyna Babe, posluna stara pjegava kobila s
grivom lanene boje i tamnoljubiastim oima poput divnih cvjetova mauhice. Blago joj
gladei grivu, Bobby je trljao obraz uz Babein vrat, kako je to obiavala initi Nancy. Babe
je zarzala. Prole nedjelje, kad je posljednji put posjetio Kidwellove, Sueina majka je
spomenula Babe. Gospoda Kidwell, inae neobina osoba, bila je naslonjena na prozor
promatrajui kako mrana boja noi sve boji prekrivajui preriju. I tada se javila iz mraka:
Susan? Zna li to vidim? Nancy. Jae na Babei. Ide prema nama.

Perry ih je prvi primijetio, autostopisti, djeak i starac, a obojica nose kod kue
izraene naprtnjae. Usprkos otru vremenu koje se oitovalo u snanom i ljutom
teksakom vjetru, njih su dvojica imali na sebi samo radna odijela i tanke koulje od
plavog platna.
Povezimo ih, predloio je Perry.
Dick je oklijevao, nije se protivio pomaganju autostopista, ali ako izgledaju kao da
mogu platiti vonju , barem da uskoe s nekoliko galona benzina. Ali Perry, mali stari
Perry dobrostiva srca, uvijek bi muio Dicka svojom odlunou da povezu pojedince koji
su izgledali najbjednije i najalosnije. Napokon je Dick pristao i zaustavio auto.
Djeak, dobro nabijeni i govorljivi mladac pametnih oiju, kome je bilo otprilike
dvanaest godina , bio je izvanredno zahvalan, dok se stari ovjek uta izbrazdana lica
slabano umigoljio do stranjeg sjedita i tiho se sklupao. Djeak je rekao:
Veoma smo vam zahvalni. Johnny je ve bio spreman da odustane. Sve od
Galvestona nismo se vozili.
Perry i Dick su sat ranije napustili taj luki grad provevi u njemu cijelo jutro nudei
se u uredima raznih brodarskih kompanija kao prvoklasni mornari. Jedna im je kompanija
ponudila odmah posao, da se ukrcaju na tanker koji je plovio za Brazil, i obojica bi sada bili
na moru da poslodavac nije ustanovio kako nijedan od njih nema ni sindikalne papire ni
putnu ispravu. udnovato je to je Dickovo neraspoloenje premailo Perryjevo:
Brazil! Tamo izgrauju sasvim novi glavni grad. Iz temelja. Zamisli da se utaborimo
na takvu mjestu! Tamo bi svaka budala mogla zaraditi grdne pare.

 Kamo ste se zaputili? zapita Perry djeaka.

U Sweetwater.
Gdje je Sweetwater?
Tja, negdje je u ovom pravcu. Negdje u Teksasu. Johnny, ovaj ovdje, to mi je djed.
Ima sestru koja ivi u Sweetwateru. Ili neka nam barem Isus pomogne da je doista tako.
Mislili smo da ona ivi u Jasperu, u Teksasu. Ali kad smo doli u Jasper, rulja nas je
obavijestila da se ona sa svojima preselila u Galveston. Ali nismo je nali u Galvestonu ,
gazdarica nam je tamo kazala da je otila u Sweetwater. Neka nam Isus pomogne da je
pronaemo. Johnny, rekao je trljajui stareve ruke kao da ih eli otopiti, uje li me,
Johnny? Mi se vozimo u krasnom toplom chevroletu model 56.
Starac zakalja, polako okrene glavu, otvori i zatvori oi i opet zakalja. Dick zapita:
Hej, sluaj. to mu je?
To je promjena, odgovori djeak. I hodanje. Hodamo jo od prije Boia. Drim
da smo prohodali dobar dio Teksasa. Veoma trezvenim tonom i nastavljajui da trlja
stareve ruke, djeak im je ispriao da su do poetka ovog putovanja on, njegov djed i
tetka ivjeli sami na farmi nedaleko od Shreveporta, Louisiana. Nema tome dugo da je
tetka umrla.
Johnny se slabo osjeao cijele te godine, pa je na tetku pao sav posao. Jedino sam
joj ja pomagao. Sjekli smo drva za vatru. Upravo smo sjekirama udarali po jednom panju. U
sred posla tetka je frcala da je iscrpljena. Jeste li ikada vidjeli konja kako legne i vie nikad
ne ustane? Ja sam vidio. Neto slino dogodilo se s tetkom. Nekoliko dana prije Boia
ovjek od koga je djed uzeo farmu u zakup, izgurao nas je s tog mjesta, nastavio je djeak.
Zbog toga smo se zaputili u Teksas. Traimo gospou Jackson. Ja je nisam nikad vidio, ali
ona je Johnnyjeva prava sestra. Netko nas je morao povesti. Barem njega. On ne bi mogao
jo dugo. Noas smo pokisli.
Vozilo se zaustavilo. Perry zapita Dicka zato je stao.
Taj je ovjek jako bolestan, odgovorio je Dick
Pa dobro, to namjerava uiniti? Izvui ga van?
Muni glavom. Barem jednom.
Ti si zaista bijedno kopile.
A pretpostavimo da umre?
Djeak se upleo:
Nee on umrijeti. Kad smo stigli dovle, on e priekati.
Dick je bio uporan.
Zamisli da umre? Promisli to bi se dogodilo. Ispitivanja.

 Iskreno reeno, meni se fuka. Ti ih eli izbaciti? Ako je tako, svakako to uini.
Perry je pogledao na bolesnika, jo sanjiva, oamuena, gluha, a onda je pogledao na
djeaka koji mu je mirno uzvratio pogled, ne molei, ne pitajui za bilo to . Perry se
sjetio sebe kad je bio djeakovih godina, svog lutanja sa starcem.
Hajde. Izvuci ih. Ali tada u i ja izai.
O. K. O. K. O. K. Samo nemoj zaboraviti, upozorio ga je Dick. To je tvoja prokleta
krivnja.
Dick stavi auto u pokret.Odjednom, im je auto nastavilo vonju, djeak viknu:
Zaustavite. Iskoi iz auta i potri do ruba ceste, stane, sagne se i uzme jednu, dvije,
tri, etiri prazne boce od koka kole, potri natrag i sav sretan i nasmijeen uskoi u vozilo.
U bocama ima mnogo love, objasni Dicku.
Gledajte, mister, kada biste vi polako vozili, ja vam garantiram da bismo zaradili
neto novia. Od toga se ja i Johnny hranimo. Ubiremo pare za vraene boce.
Dicka je to razveselilo, ali i zainteresiralo, i kad mu je idui put djeak naloio da
stane, odmah ga je posluao. Nareenja su padala tako esto da im je trebao cio sat da
prevale pet milja, ali se to isplatilo. Djeak je bio boji genij za zapaanje, i ni kamenje uz
cestu ni oaze divljih travurina nisu mu smetali da opaa smei sjaj odbaenih pivskih boca
i prljavih boica u kojima se jednom nalazio Canada Dry ili 7Up. Ubrzo je Perry razvio i
vlastiti dar za zapaanje boca. U poetku je jednostavno pokazivao djeaku smjer svojih
nalaza, smatrao je da je za nj poniavajue da okolo trkara skupljajui boce. Sve je to
prilino smijeno, djeja posla. Meutim, igra se razvila u uzbudljivi lov na blago, pa je
naposljetku i on kapitulirao pred tim zadovoljstvom ponesen uzbuenjem primjeivanja
onih boca koje mogu biti vraene. I Dick, ali Dick je najozbiljnije shvatio tu igru. Bez obzira
na to kako to blesavo izgledalo, moda je ovo doista nain da se zaradi neto novca, ili
barem nekoliko baksova. Sam bog zna kako bi ta lova dobro dola njemu i Perryju, njihove
zajednike financije u tom trenutku nisu dosezale ni punih pet dolara.
Sada su sva trojica , Dick, djeak i Perry , iskakali iz automobila i prijateljski, ni
najmanje se ne stidei, natjecali se izmeu sebe. Jednom je Dick otkrio skladite praznih
boca od vina i whiskyja, ali je s razoaranjem saznao da je njegovo otkrie sasvim
bezvrijedno.
Ne daju lovu za vraene boce jakih pia, informirao ga je djeak. ak i neke
pivske boce ne valjaju. S njima se ja ne petljam. Drite se sigurnih stvari. Dr. Pepper. Pepsi.
Koka. White Rock. Nehi.
Dick ga zapita:
Kako ti je ime?
Bili , odgovori djeak.
Dobro, Bille. Stvari si dobro nauio.

Pala je no i prisilila lovce da odustanu od lova, ali tome valja dodati i injenicu da
vie nisu imali slobodna prostora, jer su skupili toliko boca koliko je moglo stati u auto.
Prtljanik je bio pun, a stranja sjedita izgledala su kao neko bljetavo smetite.
Neprimijeen i kao naputen ak i od unuka, bolesni starac bio je gotovo sasvim zakopan i
skriven iza nemirna i opasno zvonkog tereta.
Dick je primijetio:
Bit e veselo ako doivimo sudar.
Niz svjetala najavljivao je motel, i kad su im se pribliili, putnici vidjee da se nisu
prevarili. Bila je to impresivna skupina koja se sastojala od bungalova, garae, restorana i
aperitiv bara. Djeak je opet krenuo u napad obrativi se Dicku:
Tamo stanite. Moda nainimo posao. Jedino pustite mene da ja govorim. Ja u tome
ve imam iskustva. Kadto vas ele prevariti.
Perry nikako nije mogao zamisliti nekoga tako pametnog da prevari to dijete, kako
je kasnije ispriao.
On se nije ni trunka stidio svih tih boca. Ja, ja to nikad ne bih mogao uiniti, osjeao
bih se kao da propadam od stida. Ali ljudi u motelu su se sasvim lijepo ponijeli, smijali su
se. Ispalo je da boce vrijede dvanaest dolara i ezdeset centi.
Djeak je novac razdijelio na jednake dijelove odredivi pola za sebe, pola za svoje
partnere, a onda predloio:
Znate to? Ja namjeravam sebe i Johnnyja dobro nahraniti. Zar vi, prijani, niste
gladni?
Kao i uvijek, Dick je bio gladan. No, nakon tolike aktivnosti i Perry se osjeao
izgladnio. Kasnije je ispripovjedio:
Dogurali smo starca u restoran i uspravili ga iza stola. Izgledao je kao i prije, a tako
se i ponaao. Dostojanstveno. Nije izgovorio ni rijei. Ali trebalo je vidjeti kako taj ubacuje
u sebe. Djeak je za nj naruio palainke objanjavajui nam da to stari najvie voli. Kunem
se da je starac pojeo otprilike trideset palainki. Uz to je maznuo jo oko kilogram maslaca
i bocu sirupa. Ni djeaku nije bilo zamjerke. On je naruio samo peene krumpirie i
sladoled, ali nema sumnje da je smazao lijepu koliinu. udi me da mu nije bilo muno.
Za vrijeme te gala veere Dick je na karti otkrio gdje se nalazi Sweetwater , sto ili
vie milja zapadno od puta kojim on vozi , puta koji e ga preko New Mexica i Arizone
odvesti do Nevade , do Las Vegasa. Premda je to doista bila istina, Perryju je bilo jasno da
se Dick eli otarasiti djeaka i starca. I djeaku je bio jasan Dickov cilj, ali je on uljudno
odgovorio:
Oh, ne brinite se za nas. Ovdje se bez sumnje zaustavlja dosta automobila. Netko e
nas povesti. Djeak je s njima doetao do auta, ostavivi starca da svlada jo jedno brdo
palainki. Rukovao se s Dickom i Perryjem, zaelio im sretnu Novu godinu i mahao im dok
nisu nestali u mraku.

Srijeda uveer 30. prosinca bijae znaajna i nezaboravna u domu agenta A. A

Deweyja. Sjeajui se toga, njegova je ena kasnije primijetila:
Alvin je u kupaonici pjevao utu ruu Teksasa. Djeca su gledala televiziju. A ja sam
postavljala stol za veeru. Za hladnu veeru. Ja sam iz New Orleansa, uivam u kuhanju i
prireivanju za drutvo, a moja majka nam je upravo poslala veliku koaru avokada i boba,
i, oh, svu silu doista divnih stvari. Zbog toga sam odluila, priredit u hladnu veeru i
pozvati nekoliko prijatelja , Murrayjeve, Cliffa i Dodie Hope. Alvin je bio protiv toga, ali ja
sam bila uporna. Moj boe! Sluaj se mogao vjeno vui, a on nije iskoristio ni minutu
odmora otkako je sve to zapoelo. Dakle, postavljala sam stol, a kad sam ula telefon,
kazala sam jednom sinu da digne slualicu, bio je to na sin Paul. Paul je rekao da je to
poziv za tatu, ali sam ga naputila da odgovori da je tata u kupaonici. Meutim, Paul se
dvoumio da li da to uini, jer je zvao g. Sanford iz Topeke. Alvinov ef. Omotan samo u
runik, Alvin je uzeo slualicu. Poludjela sam vidjevi kako posvuda sije kapi vode. Ali kad
sam krenula po etku, ugledala sam jo neto gore, taj maor, taj ludi Pete, lijepo stoji na
kuhinjskom stolu i mae salatu od rakovica. Punjenje za avokado.
Sljedee ega se sjeam bilo je da me Alvin neoekivano zagrlio, na to sam
odgovorila: Alvine Dewey, jesi li ti siao s pameti? Vic je vic, ali on je bio mokar kao
jezerce i upropatavao mi je haljinu, a ja sam ve bila obuena da bih doekala drutvo.
Dakako da sam i ja njega zagrlila kad sam saznala razlog zbog kojeg je mene zagrlio.
Moete pretpostaviti to je Alvinu znaila injenica da su ti ljudi uhapeni. Tamo, u Las
Vegasu. Rekao je da mora iz istih stopa otputovati u Las Vegas, na to sam ga zapitala ne
namjerava li prije staviti bilo to na sebe ili e krenuti gol. Alvin, koji je bio jako uzbuen,
odgovori: Boe, duo, drim da sam ti pokvario zabavu s gostima! Ja nisam mogla
zamisliti sretniji nain da mi pokvari primanje, a naroito ako to znai da emo se moda
jednog skorog dana vratiti u uobiajen ivot. Alvin se smijao i moram kazati da je bilo
divno sluati ga. elim dodati da su posljednja dva tjedna bila gora od svih. Naime, tjedan
dana prije Boia ti su se ljudi pojavili u Kansas Cityju, doli su, ali ih nisu uhvatili. Ja nikad
nisam vidjela Alvina tako utuena, osim jednom kad je mladi Alvin bio u bolnici bolestan
od encefalitisa tako da smo pomiljali da emo ga izgubiti. Ali ne elim o tome govoriti.
Uglavnom, pripremila sam mu kavu i odnijela je u spavau sobu pretpostavljajui
da se on oblai. Ali nije bilo tako. Sjedio je na rubu naeg kreveta i drao se za glavu kao da
pati od glavobolje. Jo nije obukao ni arapu. Primijetila sam: Zar eli navui upalu
plua? On me pogledao i odgovorio: Marie, sluaj me, mora da su to ti tipovi, sigurno su
oni, to je jedino logino rjeenje. Alvin je smijean. Kao i onda kad se prvi put natjecao za
erifa okruga Finney. Izborne noi, u vrijeme kad su ve maltene svi glasovi bili prebrojeni
i ve je bilo jasno kao sunce da je on pobijedio, on je rekao neto zbog ega sam ga mogla
zadaviti, nije to rekao jednom, ve je ponavljao: U redu, rezultat neemo znati sve do
posljednjih rezultata.
Kazala sam mu: Alvine, nemoj opet zapoinjati tu priu. Dakako da su to oni
uinili. Ali on e na to: Gdje su nam dokazi? Ne moemo dokazati da je itko od njih dvojice
ikada zakoraknuo u Clutterovu kuu! Ali meni se uinilo da je ba to ono to moe
dokazati, otisci cipela , zar otisci cipela nisu bili jedina stvar koju su ostavili za sobom?
Odgovorio je: Da, i to nam mnogo znai, ali ako ti momci budu i nadalje imali na sebi
cipele koje su ostavile tragove. Otisci sami za sebe ne vrijede ni prebite pare. Rekla sam

mu: U redu, dragi, popij svoju kavu, a ja u ti pomoi da spremi to ti treba da ponese.
Ponekad je s Alvinom nemogue razlono razgovarati. On je sada nastavio sa svojim
argumentima te me je gotovo uvjerio kako su Hickock i Smith nevini, a ako su nevini,
dakako da nikad nee priznati, a ako ne priznaju, nee ih osuditi, jer su dokazi suvie slabi.
Meutim, ono to ga je najvie zabrinjavalo bila je pomisao na to da bi pria mogla
procuriti, te da bi ti ljudi mogli saznati istinu prije nego ih KBI bude ispitivao. Naime, oni
su smatrali da su uhapeni zbog povrede uvjetnog otpusta. Zbog izdavanja lanih ekova.
A Alvin je smatrao da je veoma vano da oni i nadalje ostanu u tom uvjerenju. Rekao je:
Ime Clutter treba ih udariti poput ekia, to treba buti udarac za koji nisu ni sanjali da e
ih doekati.
Poto se vratio s nekim Alvinovim arapama koje sam ga zamolila da ih skine sa
ueta za suenje, Paul je ostao promatrajui me kako pakiram. Htio je znati kamo se Alvin
sprema. Alvin ga je podigao u ruke. Zapitao ga: Moe li ti uvati tajnu, Pauly? To je
pitanje bilo nepotrebno. Oba djeaka su znala da ne smiju priati o Alvinovu poslu, o
rijeima i reenicama koje nauju po kui. Alvin je nastavio: Pauly, sjea li se one dvojice
ljudi koje traimo? Dakle, sada nam je poznato gdje se nalaze, a tata ide po njih da ih
dovede ovamo u Garden City. Ali Paul ga je molio: Nemoj to uiniti, tatice, nemoj ih
dovoditi ovamo. Bio je zaplaen, kao to bi bilo svako devetogodinje dijete. Alvin ga je
poljubio. Kazao mu je: Sada je sve u redu, Pauly, mi im vie neemo dopustiti da uine
neto naao bilo kome. Oni vie nikada nee povrijediti druge ljude.

U pet sati tog poslijepodneva, otprilike dvadeset minuta nakon to se ukradeni

chevrolet dokotrljao iz pustinje Nevade u Las Vegas, napokon je zavrilo dugo putovanje.
Ali ne prije nego je Perry otiao na potu traei da mu urue paket koji je on adresirao na
sebe da ga eka u slubi poste restante. Bila je to velika kartonska kutija koju je u Meksiku
predao na potu i osigurao na sto dolara, na svotu koja je bezobrazno prelazila vrijednost
onoga to je sadravala, pomade za sunanje, hlae od gruba platna, iznoene koulje,
rublje i dva para izama s elinim kopama. ekajui ispred pote na Perryja, Dick je bio
izvanredno dobre volje. Stvorio je odluku za koju je vrsto vjerovao da e ga izvui iz
sadanjih potekoa i usmjeriti ga novim pravcem, s novom dugom na horizontu. Odluio
je da se uigra u ulogu zrakoplovnog oficira. Bila je to ideja koja ga je dugo privlaila, a Las
Vegas je idealno mjesto da to pokua i iskua. Ve je izabrao oficirski in i ime koje je
posudio od biveg znanca, tadanjeg nadzornika u Dravnoj kaznionici Kansasa, Tracy
Hand. Kao kapetan Tracy Hand, elegantno dotjeran u uniformi koja e biti ivana po mjeri,
Dick je odluio ispuzati na stazu, na ulicu u kojoj su smjetene vjeno otvorene
kockarnice Las Vegasa. Sitni poslovi, krupni poslovi, Sands, Stardust, odluio je izvriti
udar na sve dijelei usput hrpu konfeta. Ispisujui dan i no ekove bez pokria,
oekivao je da e u dvadeset etiri sata izvui tri, a moda i etiri tisue dolara. Bila je to
samo polovina njegove zamisli, drugi dio je glasio, Do vienja, Perry. Dick ga je bio sit,
njegove harmonike, njegovih bolova i bolesti, njegovih predrasuda, plaljivih, enskastih
oiju, gunavog aputavog glasa. Sumnjiav, preziran, uvijek prav, bio je poput ene koje
se valja otarasiti. A postojao je samo jedan nain da to uini, ne kazati nita, ve
jednostavno otii.

Udubljen u svoje planove, Dick nije zapazio kako pored njega, usporavajui, prolazi
patrolno vozilo. Nije to zamijetio ni Perry koji je silazio stepenicama pote sa svojom
meksikom kutijom na ramenu. Nije zapazio znatieljno vozilo i policajce u njemu.
Policajci Ocie Pigford i Francis Macauley imali su u glavama stranice zapamenih
podataka ukljuujui i opis bijelo crnog chevroleta tipa 1956. s kansakim tablicama , Jo
16212. Ni Perry ni Dick nisu zapazili da je odmah im su krenuli od pote policijski auto
poao za njima. Dick je vozio, a Perry mu je odreivao pravac vonje. Preli su pet blokova
prema sjeveru, skrenuli lijevo, pa desno, vozili su se jo etvrtinu milje i zaustavili se
ispred umirueg palmina stabla i od vremena izblijedjela natpisa s kojeg je nestao sav
krasopis osim rijei OOM .
Je li to, zapita Dick.
Perry je klimnuo ba u trenutku kada se uz njih zaustavilo patrolno vozilo.

Detektivski odjel gradskog zatvora u Las Vegasu ima dvije sobe za ispitivanje. To su
fluorescentno osvijetljene prostorije veliine tri prema etiri metra, sa zidovima i stropom
od celoteksa. Osim elektrinog ventilatora, metalnog stola i sklopivih metalnih stolica,
svaka soba sadri skrivene mikrofone, kamuflirane magnetofone, a na vratima je
postavljen prozor, u stvari posebno ogledalo koje izgleda kao svako drugo, ali je kroza nj
mogue gledati iz druge prostorije kao kroz svako prozorsko staklo. U subotu, drugog
dana 1960. godine, obje su prostorije bile rezervirane za dva sata poslije podne, jer su to
vrijeme izabrala etvorica detektiva iz Kansasa za svoj prvi susret s Hickockom i Smithom.
Neto prije dogovorena vremena etiri agenta KBI-a , Harold Nye, Roy Church, Alvin
Dewey i Clarence Duntz, okupili su se u hodniku izvan soba za ispitivanje. Nye je imao
povienu temperaturu.
Djelomino gripa. Ali uglavnom obino uzbuenje, kako je kasnije objasnio
jednom novinaru.
Prola su ve dva dana da sam boravio u Las Vegasu , uspeo sam se na prvi avion
nakon to smo u Topeki primili vijest o hapenju. Ostali dio grupe, Al, Roy i Clarence,
doputovali su automobilom, ali se nisu mogli pohvaliti ugodnom vonjom. Runo vrijeme.
Proveli su novogodinju no zavijeni snijegom u motelu u Albuquerqueu. Stari moj, kad su
napokon stigli u Las Vegas, dvije su im stvari bile jako potrebne, dobar whisky i dobre
vijesti. Ja sam pripremio jedno i drugo. Nai su mladii potpisali dokumente o izruenju.
Jo bolje, imali smo cipele, oba para s donovima , jedan s geometrijskom arom, a drugi sa
arom maje ape. are su se savreno poklapale sa snimcima ara u prirodnoj veliini
koje su pronaene u Clutterovoj kui. Cipele su se nalazile u kutiji s robom koju su momci
podigli u poti taman prije nego je zavjesa pala. Kao to sam kazao Alu Deweyju: Zamisli
da su ih zgrabili pet minuta ranije!
Pa i ovako je sluaj bio jako slabo potkovan , nije bilo niega to nije moglo biti
razbijeno. Ali sjeam se, dok smo ekali u hodniku, sjeam se da smo bili grozniavi i
nervozni na najgori mogui nain, ali uvjereni. Svi smo se tako osjeali, smatrali smo da
smo nadomak istini. Moj i Churchov zadatak bio je da sve istisnemo iz Hickocka. Smith je

pripao Alu i naem starom Duntzu. Do tada jo nisam vidio osumnjiene, ve sam samo
pregledao njihove stvari i uredio papire za izruenje. Nikad u ivotu nisam vidio Hickocka
sve do trenutka kad su ga doveli u sobu za ispitivanje. Smatrao sam da je to neki vii tip.
Snaniji. Ne neko krljavo dijete. Bilo mu je dvadeset osam godina, ali je izgledao kao
djeak. Pregladnio do kostiju. Imao je na sebi plavu koulju i utosmede hlae, bijele
arape i crne cipele. Rukovali smo se, njegova je ruka bila vie suha od moje. ist, uljudan,
ugodan glas, dobar izgovor, zgodan prijan potena izgleda, a uz to je imao razoruavajui
osmijeh. U poetku se mnogo smijeio, doista.
Rekao sam mu: G. Hickock, zovem se Harold Nye, a ovaj gospodin je Roy Church.
Mi smo specijalni agenti Kansakog istranog biroa, a ovamo smo stigli da porazgovaramo
o vaoj povredi uvjetnog otpusta. Dakako da niste duni odgovarati na naa pitanja, a sve
to kaete moe biti iskoriteno protiv vas u podnoenju dokaza. U svakom trenutku imate
pravo na odvjetnika. Mi se ne kanimo sluiti ni silom, ni prijetnjama, ali vam neemo i
nita obeavati. Bio je sasvim miran.
Ja znam formu, kazao je Dick. I prije sam bio ispitivan.
Dobro, nego gospodine Hickock...
Dick.
Dick, elimo s vama porazgovarati o svemu to ste radili nakon uvjetnog otpusta.
Koliko je nama poznato, vi ste na podruju Kansas Cityja barem dvaput naveliko troili
ekove.
Aha. Ispruio sam ih nekoliko.
Biste li nam mogli rei gdje ste ih sve unovili?
Zatvorenik, oigledno ponosan na svoj doista jedinstveni dar, na sjajno pamenje,
izrecitirao je imena i adrese dvadeset trgovina, kafeterija i garaa Kansas Cityja, a osim
toga tono se sjeao kupnje u svakom mjestu, te tonog iznosa na koji je ek glasio.
Radoznao sam, Dick. udi me zato su svi ti ljudi prihvaali vae ekove? Htio bih
saznati tajnu.
Tajna glasi: ljudi su budale.
Roy Church se upleo:
Lijepo, Dick. Veoma zabavno. Ali zaboravimo na trenutak na te ekove.
Premda mu je glas zvuao kao da mu je vrat obloen jeevom etkom, iako je imao
tako vrsto stisnute ake da bi njima probio kameni zid (to mu je zapravo bio najdrai
akrobatski majstorluk), ipak je bilo osoba koje su Churcha sasvim krivo doivljavale kao
ljubaznog ovjeka nieg rasta, kao neijeg elavog ujaka ruiastih obraza.
Dick , rekao je, kako bi bilo da neto ujemo o vaem obiteljskom porijeklu.
Zatvorenik je razmiljao. Jednom, kad mu je bilo devet ili deset godina, otac mu je
obolio.

 Bila je to zeja groznica, a bolest se vukla mnogo mjeseci za koje je vrijeme obitelj
ovisila o crkvenoj pomoi i milostinji susjeda, inae bismo skapali od gladi. Osim te
epizode njegovo je djetinjstvo bilo O. K.
Nikad nismo imali mnogo novaca, ali nikad nismo dosegli krajnje dno, kazao je
Hickock. Uvijek smo imali istu odjeu i neto za jelo. Meutim, moj je otac bio jako tvrd
ovjek. Nije bio sretan dok mi ne bi nabio za vrat neki posao. Ali mi smo se dobro slagali ,
nikad nije bilo ozbiljnih svaa. Ni moji se roditelji nisu svaali. Ne bih se mogao sjetiti ni
jedne svae. Moja je majka divna osoba. I tata je dobar momak. Rekao bih da su za mene
uinili najbolje to su mogli.
kola? Dakle, to se toga tie, on smatra da bi bio vie od prosjenog uenika da je
knjigama posvetio djeli vremena koje je glupo utroio na sport.
Baseball. Nogomet. Bio sam u svim timovima. Poslije srednje kole mogao sam
pohaati i sveuilite zahvaljujui nogometnoj stipendiji. Htio sam studirati za inenjera,
ali bez obzira na stipendiju takav ivot mnogo stoji. Ne znam, ali inilo mi se sigurnije da
se zaposlim.
Prije nego je navrio dvadeset jednu godinu Hickock je radio kao eljezniki pruni
radnik, voza ambulantnog vozila, bio je autoliilac i automehaniar. Osim toga se oenio
esnaestogodinjom djevojkom.
Carol. Otac joj je bio sveenik. Bio je uporno protiv mene. Govorio je da sam nitko i
nita s punim radnim vremenom. Izazivao nam je sve mogue neprilike. Ali ja sam bio
blesan u pitanju Carol. I sada sam. To je stvarna princeza. Jedino, vidite, imamo troje djece.
Djeaci. A bili smo premladi za troje djece. Moda bi bilo bolje da nismo tako duboko
utonuli u dugove. Da sam barem mogao zaraditi vie novca bavei se jo nekim poslom.
Pokuao sam.
Pokuao je i kao kockar, a zapoeo je i krivotvorenjem ekova i drugim oblicima
krae. Godine 1958. osuen je zbog krae u jednom stanu. Sud okruga Johnson osudio ga
je na pet godina zatvora u Dravnoj kaznionici Kansasa. Prije toga ga je Carol napustila i
onda je on uzeo drugu enu, kojoj je takoer bilo esnaest godina.
Prokleto niska. Ona i cijela njena obitelj. Rastala se od mene dok sam bio unutra.
Ne alim se. Prolog kolovoza, kad sam napustio Zidove, drao sam da imam sve izglede da
zaponem nanovo. Dobio sam posao u Olathi, ivio sam sa svojom obitelji i veeri provodio
kod kue. Bio sam ispravan.
Sve do dvadesetog studenoga, upao mu je Nye u rije, a Hickock se drao kao da
ga ne razumije. Do dana kad ste prestali biti ispravni i kada ste zapoeli s krivotvorenim
ekovima. Zato?
Hickock je uzdahnuo i rekao:
Iz toga bi se mogla knjiga napisati. Puei cigaretu koju mu je dodao Nye, a zapalio
ljubazni Church, nastavio je:

 Perry , moj prijatelj Perry Smith , bio je u proljee puten na uvjetnu slobodu.
Kasnije, kad sam i ja izaao, poslao mi je pismo. S potanskim igom Idahoa. Pisao mi je
podsjeajui me na taj posao o kojemu smo raspravljali ranije. O Meksiku. Namjeravali
smo otii do Acapulca, u jedno od tih mjesta, kupiti ribarski brod i voziti njime turiste u
ribolov na debelo more ili na dubinski ribolov.
Nye upadne:
Taj brod. Kako ste ga namjeravali kupiti?
Objasnit u i to, odgovorio je Hickock. Vidite, Perry mi je pisao da ima sestru u
Fort Scottu. Osim toga da ona uva za nj lijepe pare. Nekoliko tisua dolara. Novac koji mu
otac duguje od prodaje nekog imanja na Aljasci. Rekao mi je da dolazi u Kansas pokupiti
taj miraz.
A vas dvojica biste ga upotrijebili za kupnju broda.
Tono.
Ali to se nije ispunilo.
Dogodilo se to da se Perry pojavio vjerojatno za mjesec dana. Doekao sam ga na
autobusnoj stanici u Kansas Cityju.
Kada? zapita Church. Kojeg dana u tjednu?
U etvrtak.
A kada ste otili u Fort Scott?
U subotu.
etrnaestog studenoga.
Hickockove oi zasjae od iznenaenja. Moglo se zapaziti kako se pita odakle
Churchu ta sigurnost u pogledu datuma, no kako je bilo prerano za izazivanje sumnje,
detektiv se pourio da zapita:
Kada ste otputovali iz Fort Scotta?
Tog poslijepodneva. Bavili smo se neto oko mojeg auta, a zatim smo pojeli zdjelu
rie s mesom u kafeteriji West Side. Mislim da je to bilo oko tri sata.
Oko tri. Je li vas oekivala sestra Perryja Smitha?
Nije. Zato to je Perry, vidite, izgubio njenu adresu. A nije imala telefona.
Pa kako ste onda oekivali da ete je pronai?
Raspitkujui se u poti.
Jeste li tako postupili?

 Perry je to uinio. Kazali su mu da se preselila. Mislili su da je otila u Oregon,

meutim, nije ostavila nikakvu adresu na koju bi joj slali zaostalu potu.
Mora da je to bio teak udarac. I to nakon to ste raunali na takvu gomilu novca.
Hickock potvrdi.
Zato to smo, dakle, definitivno odluili da odemo u Meksiko. Inae mi nikako ne bi
palo na pamet da unovim te ekove. Ali nadao sam se... Molim vas da me sluate, jer
govorim istinu. Smatrao sam da u otplatiti te ekove kad u Meksiku ponem zaraivati
novac.
Nye je preuzeo ispitivanje.
Trenutak, Dick. Nye je nagao ovjek koji veoma teko obuzdava svoju agresivnu
ivost i svoj talent da govori otro i otvoreno.
Ja bih htio uti neto vie o putovanju u Fort Scott , zapoeo je trudei se da govori
to mekanije. Kad ste saznali da tamo vie nema Smithove sestre, to ste tada uradili?
Proetali smo. Popili pivo. Odvezli se natrag.
elite li rei da ste se vratili kui?
Ne. U Kansas City. Zaustavili smo se kod servisne stanice Zesto. Jeli smo sendvie s
kosanim mesom. Pokuali smo sreu u Cherry Rowu.
Ni Nye ni Church nisu znali za Cherry Row.
Hickock e iznenaeno:
Zar se alite? To zna svaki pajkan u Kansasu. Kada su detektivi opet pokazali da o
tome nemaju pojma, on je objasnio da je to dio parka u kojemu se uglavnom susreu
radine ene, ali je dodao:
Osim profesionalki ima i mnogo amaterki. Medicinske sestre. Sekretarice. Tamo
me srea dobro posluila.
A ba te veeri? Je li bilo sree?
Loa roba. Najzad smo zavrili s dvije lake enske.
Kako se zovu?
Mildred. Mislim da se druga djevojka, Perryjeva, zvala Joan.
Opiite ih.
Moda su bile sestre. Obje plavue. Zdepaste. to se toga tie moda nisam sasvim
jasan. Vidite, kupili smo bocu smijeanog Orange Blossomsa , to je oranada s votkom , i
mene je poelo hvatati. Ponudili smo djevojke s nekoliko aica i odvezli ih do Fun Havena.
Pretpostavljam da vi, gospodo, niste nikad uli za Fun Haven?
Nisu.

Hickock se nasmijei i slegne ramenima.

To je na cesti Blue Ridge. Osam milja juno od Kansas Cityja. Kombinacija nonog
lokala i motela. Kad plati deset dolara, dobije klju za sobu.
Nastavljajui, opisao je sobu tvrdei da je njih etvoro u njoj provelo no, dva
jednaka kreveta, stari kalendar firme Coca Cola, radio koji ne svira dok muterija ne ugura
etvrt dolara. Njegova poza, njegova jasnoa i sigurno opisivanje provjerljivih detalja
impresionirali su Nyea premda je momak dakako lagao. Ili moda i nije? Da li zbog gripe i
groznice ili zbog naglog smanjenja njegova samopouzdanja, ali Nyea je oblijevao hladan
znoj.
Kad smo se ujutro probudili, ustanovili smo da su nas obradile i zbrisale, nastavio
je Hickock. Od mene nisu mnogo izvukle, ali je Perry ostao bez novarke s etrdeset ili
pedeset dolara.
Jeste li neto poduzeli u vezi s tim?
Nije se imalo to poduzeti.
Mogli ste stvar prijaviti policiji.
Ali, taman. Nemojte me zafrkavati. Obavijestiti policiju. Radi vae informacije, tip
koji je pod uvjetom ne smije ni piti. Ili se druiti s drugim sebi slinim.
U redu, Dick. Nedjelja je. Petnaesti studenoga. Kaite nam to ste radili tog dana
nakon to ste otili iz Fun Havena.
Dobro. Dorukovali smo na stajalitu kamiona nedaleko od Happy Hilla. Zatim smo
se odvezli do Olathea i ja sam ostavio Perryja pred hotelom u kojem je stanovao. Rekao bih
da je bilo oko jedanaest. Poslije sam se odvezao kui i ruao sa svojima. Kao i svake
nedjelje. Gledao sam TV , koarkaku utakmicu, a nije iskljueno da je bila nogometna. Bio
sam prilino umoran.
Kada ste se opet nali s Perryjem Smithom?
U ponedjeljak. Posjetio me tamo gdje sam radio. Trgovina Boba Sandsa.
I o emu ste razgovarali? O Meksiku?
Pa zapravo, nama se ta ideja jo sviala, iako nismo imali novca da uinimo sve to
smo bili naumili , odnosno da se tamo ubacimo u poslove. Ali eljeli smo otii, jer nam se
inilo da je to vrijedno rizika.
Vrijedno jo jednog sjedenja u Lansingu?
To nije bilo u igri. Vidite, mi se vie nismo namjeravali vratiti u Drave.
Nye, koji je biljeio u svoj notes, obrati mu se:
Dana nakon razbacivanja s ekovima, bio bi to dvadeset i prvi , nestali ste vi i va
prijatelj Smith. Sada nam, Dick, opiite vae kretanje od tada do dana vaeg hapenja ovdje
u Las Vegasu. Samo u grubim crtama.

Hickock zazvidi i zakotrlja oima.

Gle! izgovori, a tada je svoj talent pamenja usmjerio na to da se u potpunosti sjeti
svih dogaaja.
Zapoeo je opisivati dugaku vonju od otprilike deset tisua milja koliko su on i
Smith prevalili prolih est tjedana. Govorio je sat i dvadeset minuta , od dva i pedeset do
etiri i petnaest. Opisivao je, dok je Nye pokuavao da ih popie, ceste i hotele, motele,
rijeke, gradie i gradove, niz isprepletenih imena: Apache, El Paso, Corpus Christi, Santillo,
San Luis Potosi, Acapulco, San Diego, Dallas, Omaha, Sweetwater, Stillwater, Tenville
Junction, Tallahassee, Needles, Miami, hotel Nuevo Waldorf, Somerset hotel, hotel Simone,
motel Arrowhead, motel Cherokee i mnogo, mnogo drugih. Kazao im je ime ovjeka u
Meksiku kojemu je prodao svoj stari chevrolet iz 1949. godine, priznao je da je noviji
model ukrao u Iowi. Opisivao je osobe koje su on i njegov partner susretali, meksika
udovica koja je bila i bogata i seksi, Otto, njemaki milijuna, elegantan par crnakih
atleta koji su se vozili u elegantnom, blijedoljubiastom cadillacu, slijepi vlasnik
floridske farme s egrtuama, umirui starac i njegov unuk, i drugi. A kad je zavrio, sjedio
je zadovoljna osmijeha i prekrtenih ruku, kao da oekuje da e biti pohvaljen zbog
humora, jasnoe i iskrenosti svoje putnike prie.
Ali Nye je hitro zapisivao pratei taj opis, a Church je utke udarao zatvorenu pest o
otvoreni dlan, dok nije naglo zapitao:
Drim da vam je poznato zato ste ovdje.
Hickockova usta se ispravie. I dranje.
Drim da shvaate da mi ne bismo doputovali sve do Nevade samo da bismo
probrbljali s dvojicom krivotvoritelja ekova.
Nye je zatvorio biljenicu.I on se zagledao u zatvorenika primijetivi kako su mu se
na lijevoj sljepooici zacrvenjele ilice.
Nije li tako, Dick?
to?
Doputovati ovamo radi razgovora o hrpici ekova.
Ja ne mogu smisliti drugi razlog.
Nye je crtao kri na koricama svoje biljenice. Crtajui zapita:
Kaite mi, Dick. Jeste li ikad uli za sluaj umorstva obitelji Clutter?
Kako je kasnije zabiljeio u slubenom izvjetaju o tom ispitivanju,osumnjieni je
pokazao intenzivno vidljivo reagiranje. Postao je sive boje. Oi su mu treptale.
Hickock je odgovorio:
Gle, sada. Bilo bi dobro da prestanemo. Ja nisam nikakav prokleti ubojica.

 Pitanje koje sam postavio, podsjetio ga je Church, glasilo je , jeste li uli za

umorstvo Clutterovih.
Moe biti da sam neto o tome proitao, odgovorio je Hickock.
Opak zloin. Opak. Kukaviki.
I gotovo savren, dodao je Nye. Ali, Dick, vi ste dvaput pogrijeili. Prvo, ostavili
ste svjedoka. ivog svjedoka. Onoga koji e svjedoiti na sudu. Koji e stajati u odjeljku za
svjedoke i govoriti poroti kako su Richard Hickock i Perry Smith zavezali, zapuili im usta i
ubili etvoro nedunih ljudi.
Hickockovo lice se zacrvenjelo bojom koja mu se vraala.
ivi svjedok! To ne moe biti!
Jer ste vjerovali da ste se svakoga otarasili?
Rekao sam, taman posla! Ne postoji bilo tko tko bi mene mogao povezati s bilo
kojim prokletim umorstvom. ekovi. Sitna kraa. Ali ja nisam prokleti ubojica.
Zato ste nam onda lagali? zapita ga Nye mranim glasom.
Ja sam vam izgovorio svu prokletu istinu.
Tu i tamo. Ne uvijek. Na primjer o suboti poslije podne etrnaestog studenoga?
Kaete da ste se odvezli do Fort Scotta.
Da.
Da biste dobili adresu sestre Perryja Smitha?
Tako je.
I tamo ste se za informacije obratili poti?
Tono tako.
Nye je ustao. Pribliio se Hickockovoj stolici sa stranje strane i, stavivi ruku na
naslon, sagnuo se kao da eli neto apnuti u uho uhapenika.
Perry Smith nema sestre koja ivi u Fort Scottu, rekao je. Nikad je nije imao. A
subotom poslije podne je pota u Fort Scottu zatvorena. Dodao je:
Razmislite dobro, Dick. Zasad je to sve. Kasnije emo opet s vama razgovarati.

Nakon to je Hickock otputen, Nye i Church prooe hodnikom da bi se zaustavili i

pogledah kroz ogledalo, promatranicu na vratima sobe za ispitivanje. Promatrali su
ispitivanje Perryja Smitha, scena je bila vidljiva, ali ne i ujna. Nye, koji je prvi put ugledao
Smitha, bio je iznenaen vidjevi mu noge koje su bile tako kratke da mu stopala, malena

kao u djeteta, nisu mogla sasvim dosegnuti pod. Smithova glava , kruta indijanska kosa,
irskoindijanska mjeavina tamne puti i drske, vragoljaste crte, podsjeala ga je na
privlanu sestru osumnjienog, na lijepu gospou Johnson. Ali ovaj zdepasti, nakrivo
nasaen dijete ovjek nije bio zgodan, ruiasti vrh njegova jezika vukao je naprijed i
pucketao kao jezik gmizavca. Puio je cigaretu, a ujednaenost s kojom je ispuhavao dim
navela je Nyea da zakljui da je on jo djevica, tj. da jo nije informiran o pravom cilju
ispitivanja.
Nye se nije varao. Dewey i Duntz, strpljivi profesionalci, malo, pomalo su suavali
zatvorenikovu ivotnu priu do dogaaja u toku prolih sedam tjedana da bi se na kraju
usredotoili na rekapitulaciju sudbonosnog vikenda od subote u podne do nedjelje u
podne, od etrnaestog do petnaestog studenoga. Poto su tri sata utroili na pripremanje
terena, vie nisu bili daleko od cilja.
Dewey je rekao:
Perry, da pretresemo nau situaciju. Dakle, kad ste dobili uvjetni otpust, bilo je to
doista pod uvjetom da se vie nikad ne vratite u Kansas.
Drava suncokreta. Oi su mi ispale plaui zbog nje.
Ako ste tako osjeali, zato ste se vratili? Mora da ste imali neki jak razlog.
Rekao sam vam. Da vidim sestru. Da dobijem novac koji je uvala za mene.
Ah, da. Sestra koju ste vi i Hickock pokuali pronai u Fort Scottu. Perry, koliko je
Fort Scott udaljen od Kansas Cityja?
Smith je zatresao glavom. Nije znao.
U redu, koliko vam je trebalo vremena da se tamo dovezete?
Bez odgovora.
Jedan sat? Dva? Tri? etiri?
Zatvorenik je odgovorio da se ne moe sjetiti.
Razumljivo je da se ne moete sjetiti, jer nikad u ivotu niste bili u Fort Scottu.
Sve do tada nijedan od detektiva nije se suprotstavljao ni jednom dijelu Smithovih
izjava. Pokrenuo se na stolici dok je vrkom jezika ovlaio usne.
Zapravo, nije istina nita od svega to ste nam ispriali. Nikad niste zakoraknuli u
Fort Scott. Vi uope niste pokupili te djevojke i odvezli ih u motel.
Jesmo. Bez ale.
Kako su se zvale?
Nisam ih ni zapitao.

 Vi i Hickock ste s tim enama proveli no i nije vam palo na pamet da ih zapitate za
ime?
Pa to su bile obine prostitutke.
Kaite nam ime motela.
Zapitajte Dicka. On e to znati. Takve gluposti ja ne pamtim.
Dewey se obratio svom kolegi.
Clarence, mislim da je vrijeme da Perryja ispravimo.
Duntz se svinuo prema naprijed. On je teka kategorija sa spontanom ivou velter
kategorije, ali oi su mu skrivene i lijene. Grglja dok govori. Svaka mu je rije nevoljko
formirana i uokvirena akcentom krajeva uzgajivaa stoke. Svaka mu rije traje neko
vrijeme.
Da, gospodine, rekao je. Vrijeme je.
Dobro sluaj, Perry. Naime, g. Duntz e ti kazati gdje si se ti zaista nalazio u subotu
uveer. Gdje si bio i to si radio.
Duntz je kazao:
Ubijali ste obitelj Clutter. i, Smith je progutao. Stade trljati koljena.
Bih ste u Holcombu, Kansas. U kui g. Herberta W. Cluttera. A prije nego ste
napustili kuu u njoj ste pobili sve ukuane.
Nikada. Ja nikada.
Nikada to?
Nisam nikoga poznavao tko se tako zvao, Clutter.
Dewey ga je nazvao lacem, a zatim je upotrijebio kartu o kojoj se etvoro detektiva
prethodno dogovorilo da je mirno odigraju. Kazao mu je:
Mi imamo iva svjedoka, Perry. Nekoga koga ste vi, momci, previdjeli.
Prola je itava minuta. Dewey je bio vie nego zadovoljan Smithovom utnjom, jer
bi nevin ovjek zapitao tko je taj svjedok i tko su bili ti Clutterovi, i zato istraitelji misle
da je on ubojica, na svaki bi nain barem neto priupitao. Ali Smith je mirno sjedio
stisnuvi koljena.
Dakle, Perry?
Imate li aspirin? Oduzeli su mi aspirin.
Loe se osjeate?
Da, moje noge.
Bilo je pet sati i trideset kad je Dewey namjerno naglo zavrio ispitivanje.

 Sutra emo opet o ovome, rekao je. Nego, usput, znate li to je sutra? Roendan
Nancy Clutter. Imala bi sedamnaest godina.

Imala bi sedamnaest. Budan sve do zore, Perry je razmiljao (kako se kasnije toga
sjeao) je Ii istina da je danas djevojin roendan, pa je zakljuio da nije, ve da je to jo
jedan nain kako su ga htjeli nasamariti. Isto su to pokuali s izmiljenom priom o
svjedoku, o ivom svjedoku. To ne moe biti. Ili oni moda misle , kad bi samo mogao
porazgovarati s Dickom! Ali on i Dick su bili odijeljeni, Dick je bio zakljuan u eliji na
jednom drugom katu. Sluaj dobro, Perry. Naime, g. Duntz e ti kazati gdje si se doista
nalazio... Kad je ispitivanje prolo pola puta, on je zamijetio itav niz aluzija na odreeni
vikend u studenom i poeo se nervirati znajui to dalje nadolazi, ali kad se to doista
dogodilo, kad je veliki kauboj pospana glasa rekao: Ubijali ste obitelj Clutter, dakle, on je
gotovo umro. To je sve. Mora da je izgubio pet kilograma u dvije sekunde. Hvala bogu to
im nije dopustio da to vide. Ili se barem tako nada. A Dick? Moe se pretpostaviti da su i s
njim odigrali isti trik, Dick je pametan, nevjerojatno uvjerljiv, ali ne valja se oslanjati u
njegovu sranost. Lako se uspanii. Bez obzira na to i bez obzira na pritisak kojemu je
mogao biti izloen, Perry je bio siguran da e Dick izdrati. Ukoliko ne eli visjeti. A prije
nego ste napustili kuu u njoj ste pobili sve ukuane. Ne bi ga nimalo iznenadilo da je
takvu priu uo svatko u Kansasu tko je bio otputen iz kaznionice. Mora da su ispitivali
stotine ljudi i nesumnjivo su optuili na desetke, on i Dick su samo jo dvojica. S druge
strane , hm, bi li Kansas uputio etiri specijalna agenta tisuu milja daleko samo zato da
pokupe i dva tipa koji su se ogrijeili o uvjetni otpust? Moda su se doista spotakli na
neto, na nekoga. ivi svjedok. Ali to je nemogue. Jedino, dao bi ruku ili nogu samo da
moe pet minuta porazgovarati s Dickom.
U eliji kat nie Dick je jednako gorio od potrebe da porazgovara s Perryjem (kako je
kasnije priao), da sazna kakvu su puku njemu namjestili i to im je taj zvekan rekao.
Kriste, u njega se ne moe pouzdati ni da je zapamtio osnove alibija s Fun Havenom,
premda su oni o tome dovoljno esto razgovarali. A kad mu je ta kopilad zaprijetila sa
svjedokom! Kladio bi se s deset naprama jedan da je mali bedak pomislio da govore o
oevicu. Doim se on, Dick, odmah dosjetio tko bi mogao biti taj svjedok: Floyd Wells,
njegov stari prijatelj i drugar s kojim je dijelio eliju. Dok je odsluivao posljednje tjedne
svoje kazne Dick se nakanjivao da noem ubije Floyda, da ga probode kroz srce noem koji
bi od neega nainio. I kakva je budala to to nije napravio. Osim Perryja, Floyd Wells je
jedini ljudski stvor koji bi mogao povezati imena Hickock i Clutter. Floyd sa svojim
objeenim ramenima i isturenom brado, Dick je pomislio da ga je na to natjerao goli strah.
Kujin sin je vjerojatno oekivao neku dobru nagradu, uvjetni otpust ili novac, ili jedno i
drugo. Ali prije e se pakao smrznuti no to e taj tip dobiti nagradu. Zato to
zatvorenikova brbljarija nije dokaz. Dokaz su otisci stopala, prstiju, svjedoci, priznanje.
Doavola, ako je ono to im je ispriao Floyd Wells sve to imaju u ruci ti kauboji, tada
nema razloga za suvinu zabrinutost. Ako opet prodremo u srce stvari, Floyd nije ni upola
opasan kao Perry. Ako je Perry izgubio ivce i otkaio priu, obojica bi mogli zavriti u
Kutu. Odjednom je sagledao pravu istinu. On je morao Perryja uutkati. Na planinskom
putu u Meksiku. Ili dok su ili pjeke preko Mojave. Zato mu to nije nikad palo na pamet
do sada? A sada, sada je ve suvie kasno.

Tog poslijepodneva u tri sata i pet minuta Smith je napokon priznao da je pria o
Fort Scottu lana.
Bila je to samo priica za Dickovu obitelj. Dick je to izmislio samo zato da bi mogao
ostati preko noi. Baciti se u rundu pia. Naime, Dickov otac ga je drao pod okom, jer se
bojao da on ne povrijedi uvjetni otpust. Zato smo izmislili neko opravdanje spominjui
moju sestru. Sve je to samo sluilo za umirenje g. Hickocka.
I u toku daljnjeg ispitivanja on je istu priu upravo ponavljao. Duntz i Dewey su ga
bezbroj puta ispravljali i optuivali ga da lae, ali ga nisu mogli navesti da izmijeni priu,
osim to bi dodao poneki novi detalj. Danas se sjetio imena prostitutki koje su se zvale
Mildred i Jane (ili Joan).
One su nas opljakale i pobjegle s naom imovinom dok smo mi spavali. Iako je
ak i Duntz izmijenio svoje dranje, pa je zajedno s kravatom i kaputom napustio i svoje
enigmatsko pospano dostojanstvo, osumnjieni je izgledao zadovoljno i smireno, odbijao
je da se pomakne s mjesta. On nikad nije uo ni za Clutterove ni za Holcomb, pa ak ni za
Garden City.
Preko puta hodnika, u sobi koja je bila zaguena duhanskim dimom, Hickock je bio
po drugi put ispitivan. Church i Nye su metodino primjenjivali strategiju znatnijeg
okolianja. Ni jednom za vrijeme ovog ispitivanja koje je trajalo ve tri sata nitko od njih
nije spomenuo zloin. Bio je to postupak koji je zatvorenika inio nervoznim u stanju
vjena iekivanja. Razgovarali su o svemu ostalom, o Hickockovoj religioznoj filozofiji (Ja
znam za pakao, jer sam tamo bio. Moda postoji i raj. U to vjeruje znatan broj bogatih), o
njegovoj seksualnoj prolosti (Uvijek sam se ponaao kao stopostotno normalan ovjek),
jo je jednom ponovljena pria o razlozima njihova lutanja iz drave u dravu (Jedini
razlog zbog kojeg smo toliko lutali bio je , traenje zaposlenja. Na alost nismo mogli dobiti
nita poteno. Jedan dan sam radio na iskopavanju kanala...). Ali neizgovorene teme bile
su u sreditu zanimanja, pa su detektivi bih uvjereni da su prouzrokovale Hickockovu sve
oigledniju uznemirenost. Sada je zatvorio oi i druim prstima dodirnuo kapke. Church
ga zapita:
Zar neto nije u redu?
Glavobolja. Kao da e mi pui.
Tada se Nye upleo:
Pogledaj me, Dick.
Hickock ga je posluao s takvim izrazom lica koji je detektiv interpretirao kao
njegovu molbu da prijee na samu stvar, da ga optui, kako bi se uhapenik opet domogao
luke spasa tvrdoglavog nijekanja.
Kad smo juer razgovarali, vjerojatno se sjea da smo kazali kako je umorstvo
Clutterovih bilo gotovo savren zloin. Ubojice su uinile dvije greke. Prva je , ostavili su
svjedoka. Druga, uostalom, pokazat u ti je. Ustao je i iz kuta sobe donio kutiju i torbu
koje je unio u sobu prije poetka ovog, drugog po redu presluavanja. Iz torbe je izvukao
veliku fotografiju. Stavljajui je na stol, objasnio je:

 Ovo je snimak u prirodnoj veliini nekih otisaka cipela pronaenih pored tijela
gospodina Cluttera. A, ovo su , otvorio, je kutiju , cipele koje su ih ostavile. Tvoje cipele,
Dick. Hickock je pogledao i odvratio pogled. Laktove je oslonio na koljena, a dlanovima je
gladio glavu.
Smith, nastavio je Nye, bijae jo manje oprezan. Mi imamo i njegove cipele, koje
savreno odgovaraju arama na drugim fotografijama. Krvavim arama.
Church se pridruio napadu:
Evo to e se dogoditi s tobom, Hickock. Bit e vraen u Kansas. Bit e optuen
zbog etiri umorstva izvrena na okrutan i podmukao nain. Toka jedan glasi: Otprilike
petnaestog dana studenoga 1959. osoba po imenu Richard Eugene Hickock je
protuzakonito, podlo, iz niskih pobuda, odluno i s predumiljajem, u toku vrenja tekog
kaznenog djela, ubila i liila ivota Herberta W. Cluttera. Toka dva: Otprilike petnaestog
dana studenoga 1959. godine taj isti Richard Eugene Hickock je protuzakonito...
Hickock je progovorio:
Perry Smith je ubio Clutterove. Podigao je glavu i, ispravljajui se u stolici kao
borac koji posrui ustaje, kratko je dodao:
Bio je to Perry. Nisam ga mogao zadrati. On ih je sve pobio.

Potarica Clare provodila je slubenu pauzu na svom poslu u Hartmanovoj kafeteriji

i poalila se na malu jakost zvuka kafeterijskog radioaparata.
Pojaajte, zatraila je.
Skala aparata pokazivala je da je to emisija radiostanice Garden Cityja , KIUL. ula je
rijei ...nakon to je plaui objelodanio svoje dramatino priznanje, Hickock je izveden iz
sobe za ispitivanje, ali je u hodniku izgubio svijest. Agenti KBI-a su ga uhvatili dok je padao
na tlo. Agenti su citirali Hickocka koji je rekao kako su on i Smith upali u Clutterovu kuu
oekujui da e pronai sef koji sadri najmanje deset tisua dolara. Ali sefa nije bilo, pa su
svezali cijelu obitelj i redom ih poubijali. Smith nije ni potvrdio ni zanijekao da je
sudjelovao u zloinu. Kad mu je reeno da je Hickock potpisao priznanje, Smith je rekao:
elio bih vidjeti izjavu svog prijatelja. Zahtjev je odbijen. Policajci su odbili rei je li Smith
ili Hickock bio stvarni ubojica cijele obitelji. Naglasili su da se njihova izjava zasniva samo
na Hickockovoj verziji. Pripadnici KBI-a koji tu dvojicu vraaju u Kansas ve su
automobilom napustili Las Vegas. Oekuje se da e stii u Garden City kasno uveer u
srijedu. U meuvremenu, okruni javni tuitelj Duane West...
Jednog po jednog, komentirala je gospoa Hartman. Zamislite to. Ne udim se
to je hulja izgubila svijest.

Drugi u kafeteriji, gospoa Clare i Mabel Helm, te ilavi mladi farmer koji je navratio
da kupi kutiju preanog duhana za vakanje Browns Mule , mrmljali su i aputali. Gospoa
Helm je papirnom maramicom brisala oi.
Ne elim sluati, kazala je. Ne smijem. Nikako ne elim.
... vijest o naglom razvoju u spomenutom sluaju naila je na slabo reagiranje u
gradiu Holcombu, pola milje od Clutterove kue. Graani tog mjesta od dvije stotine i
sedamdeset dua openito su izrazili olakanje...
Mladi farmer je zazvidao.
Olakanje! Kada smo to sino uli na televiziji, znate li to je moja ena kazala?
Tulila je kao dijete.
Pst! rekla je gospoa Clare. I ja sam takoer.
... a holcombska potarica gospoa Myrtle Clare rekla je da su stanovnici zadovoljni
to je sluaj rijeen, premda neki jo vjeruju da su i drugi umijeani. Dodala je da mnogi jo
dre vrata zakljuana i revolvere nadohvat ruke...
Gospoa Hartman se nasmijala.
Oh, Myrt! zapoe. Kome si to kazala?.
Reporteru iz Telegrama.
Mukarci koje poznaje, odnosno njihov znatan broj, odnose se prema gospoi Clare
kao da je i ona mukarac. Farmer ju je odalamio po leima dodavi:
Zaboga, Myrt. Gle vraga. Ne misli li doista da netko od nas, netko iz nae sredine,
ima u tome svoje prste?
Dakako da je gospoa Clare ba tako mislila, no iako bi se u drugim prilikama nala
usamljena u svojim miljenjima, ovog puta nije bila bez drutva. Veina stanovnika
Holcomba koji su sedam tjedana proivjeli u paklu svakakvih govorkanja, opeg
nepovjerenja i sumnjiavosti, kao da su bili nezadovoljni saznavi da se ubojica ne nalazi
meu njima. U stvari, prilian broj ljudi odbio je prihvatiti injenicu da su jedine osobe
odgovorne za zloin, dvojica nepoznatih ljudi, dva lopova stranca. Ili, kao to je sada
primijetila gospoa Clare:
Moda su to ti tipovi i uinili. Ali u tome ima vie nego je samo to. ekajte. Jednog e
dana doi do dna, a kada dou , tamo e nekoga pronai. Nekoga tko je htio Cluttera
maknuti s puta. Mozak zloina.
Gospoa Hartman je uzdahnula. Nadala se da Myrt nema pravo. A gospoa Helm je
sa svoje strane dodala:
Ono to se ja nadam , nadam se da e ih zadugo drati pod kljuem. Ne bih se
osjeala sigurnom znajui da su u naoj blizini.

 Oh, drim da nema razloga za vau zabrinutost, gospoo, kazao je mladi farmer.
Sada se ti momci vie boje nas nego mi njih.

Autoputom Arizone karavana od dva automobila juri kroz podruje obraslo alfijom
, kroz carstvo sova, zmija egrtua i visokih crvenih kamenih tornjeva. Dewey upravlja
prvim automobilom, Perry Smith sjedi pored njega, a Duntz na stranjem sjeditu.
Smithove su ruke u lisiinama koje su kratkim lancem svezane uz sigurnosni pojas. Taj je
postupak toliko ograniio njegove pokrete da bez tue pomoi ne moe puiti. Kad zaeli
cigaretu, Dewey je mora zapaliti i staviti mu je izmeu usana. Taj je zadatak detektiv
ocijenio kao gadljiv, jer mu takvo ponaanje spada u sferu intimnog ponaanja kao kad
je npr. udvarao svojoj eni.
Uhapenik je uglavnom ignorirao svoje uvare i njihove sporadine pokuaje da ga
podbodu ponavljajui mu dijelove jedan sat dugog Hickockova priznanja snimljenog na
magnetofonsku vrpcu:
On kae da te pokuao zaustaviti, Perry. Ali kae da nije mogao. Kae da se bojao
da i njega ne ustrijeli. Ili dalje:
Da, gospodine Perry. Sve je to tvoja krivnja. Sam Hickock istie za sebe da ne bi
nanio zla ni pseoj buhi.
Nita od svega tuga ne uzbuuje Smitha. Ili se to barem ne moe zakljuiti po
njegovu dranju. On svejednako promatra pejza, ita slupane stihove reklamnih panoa
Burma Shave, ili broji leeve kojota pobijenih iz puke i objeenih na ograde raneva.
Ne predviajui neki poseban odgovor, Dewey kae:
Hickock nam kae da si ti roeni ubojica. Tvrdi da te to nimalo ne smeta. Kae da si
jednom u Las Vegasu poao za jednim obojenim ovjekom drei u ruci lanac od bicikla.
Izbievao si ga do smrti. Iz zadovoljstva i zabave.
Na Deweyjevo iznenaenje uhapenik je iznenaeno otvorio usta. Polako se pomicao
na sjeditu sve dok kroz stranje staklo automobila nije ugledao drugi automobil kolone,
sve dok pogledom nije dopro u taj auto:
Pokvarenjak! Pa poto se opet okrenuo, zabuljio se u tamnu crtu pustinjskog
autoputa.
Smatrao sam da je to trik.Nisam vam vjerovao.Da Dick ne bi dirnuo ni buhu.
Pokvarenjak! Oh, pravi mudrac. On ne bi nanio zla ni buhi na psu. On bi jednostavno
pregazio psa. Pljuje.
Nikad nisam ubio nikakvog nigera.
Duntz potvruje, poto je prouio arhiv nerijeenih ubojstava u Las Vegasu, on zna
da je Smith nevin u pogledu tog kaznenog djela.

 Ja nikad nisam ubijao nigere. Ali on je tako mislio. Uvijek sam pomiljao kako e
Dick, ako ikada budemo uhvaeni, i ako doista propjeva i prospe svu svoju sranost, kako
e ispriati priu o nigeru. Opet pljuje.
Dakle Dick me se bojao? To je doista veselo. Doista sam iznenaen. A ono to on ne
zna glasi , malo je nedostajalo pa da ga ubijem.
I Dewey je zapalio dvije cigarete, jednu za sebe, drugu za uhapenika.
Kai nam o tome, Perry.
Smith pui zatvorenih oiju i objanjava:
Razmiljam. elim se tono sjetiti kako je to bilo. Prilino duga stanka. Dakle, sve
je to zapoelo s pismom koje sam primio dok sam se nalazio u Buhlu, Idaho. Bio je rujan ili
listopad. Pismo je napisao Dick rekavi da je pripremio jednu sigurnu stvar. Savrena
stvar. Nisam mu odgovorio, ali mi je on napisao drugo pismo nagovarajui me da se vratim
u Kansas i postanem mu partner. Nijednom nije objasnio o kakvoj je to savrenoj stvari
bila rije. Tek toliko da je avolski sigurna stvar. U to vrijeme sam i ja imao razloga da se
otprilike u to vrijeme pojavim u Kansasu. Osobna stvar koju bih zadrao za sebe , nije ni u
kakvoj vezi s ovom stvari. Jedino spominjem da se ne bih vraao u Kansas da nije bilo te
moje stvari. Ali vratio sam se. Dick me saekao na autobusnoj stanici u Kansas Cityju.
Odvezli smo se do farme njegovih roditelja. Ali oni me nisu htjeli zadrati u kui. Ja sam
vrlo osjetljiv i gotovo uvijek znam to ljudi osjeaju.
Poput vas. Misli na Deweyja, ali ne gleda na nj.
Vi mrzite trenutak kad mi dajete iljak. To je vaa stvar. Ne krivim vas zbog toga.
Isto tako nisam krivio ni Dickovu majku. U stvari je ona veoma slatko stvorenje. Ali je ona
znala to sam ja bio, prijatelj njena sina iz Zidova, pa me nije htjela u svojoj kui. Kriste,
kako sam bio sretan kad sam izaao iz te kue i otiao u hotel. Dick me odveo u hotel u
Olatheu. Uzeli smo neto piva i ponijeli to gore u sobu. Tek tada mi je Dick ispriao to
namjerava. Kazao mi je da je nakon to sam ja otiao iz Lansinga bio u eliji s nekim tko je
jednom radio za bogatog proizvoaa ita u zapadnom Kansasu. G. Clutter. Dick mi je
nacrtao skicu Clutterove kue. Znao je gdje se to nalazi, vrata, hodnici, spavae sobe.
Rekao je da je jedna od prizemnih soba koritena kao kancelarija, a u njoj je kasa , zidna
kasa. Objasnio je da ta kasa treba g. Clutteru, jer on uvijek dri pri ruci znatne iznose
novca. Nikad manje od deset tisua dolara. Plan se sastojao u tome da opljakamo kasu, a
ako budemo primijeeni, dakle, tko god nas vidi imat e da ode. Dick je to ponavljao
milijun puta: Bez svjedoka.
Dewey kae:
Koliko je svjedoka moglo biti po njegovu miljenju? elim rei , koliko je osoba
oekivao da e nai u Clutterovoj kui?
To sam i ja htio znati. Ali on nije bio siguran. Najmanje etiri. Moda est. A nije
bilo iskljueno da obitelj ima goste. On je smatrao da moramo biti spremni na to da imamo
posla i s tucetom svjedoka.

Dewey uzdie, Duntz zvidukne, a Smith uz slab osmijeh dodaje:

I ja sam bio zapanjen. To mi se ipak inilo previe. Dvanaest ljudi. Ali Dick je rekao
da je to siguran posao. Rekao mi je: Otii emo tamo i sve emo srediti. Bio sam takva
raspoloenja da sam mu dopustio da me zanese. Ali takoer, bit u poten, imao sam
povjerenja u Dicka. Bio sam zakljuio da je on veoma praktina osoba, muki tip, a novac je
meni trebao isto kao i njemu. Htio sam da to svrimo i odemo u Meksiko, ali nadao sam se
da emo u tome uspjeti bez nasilja. Meni se inilo da bismo u tome mogli uspjeti ako
stavimo maske. O tome smo se prepirali. Na putu onamo, prema Holcombu, htio sam da se
zaustavimo i kupimo crne svilene arape s namjerom da ih navuemo na glave. Ali Dick je
bio uvjeren da bi on bez obzira na arapu mogao biti prepoznat. Zbog njegova oka. Pa ipak,
kad smo doli do trgovine ...
Duntz se umijeao:
Stani, Perry. Ti skae unaprijed. Vrati se u Olathe. Kada ste otili iz Olathea?
Jedan. Jedan i trideset. Otili smo odmah poslije objeda i odvezli se do robne kue.
Tamo smo kupili gumene rukavice i svitak konopca. No i puku, metke , Dick je sve to
donio iz svoje kue. Ali nije htio da potraimo crne arape. To je dovelo i do svae. Kad
smo se ve udaljili od robne kue, vozili smo se pored katolike bolnice i ja sam ga
natjerao da zaustavi i da u bolnici pokua kupiti crne arape, od asnih sestara. Znao sam
da ih sestre nose. Ali on se samo pretvarao. Vratio se i rekao da su odbile da mu prodaju
arape. Bio sam uvjeren da nije ni traio, to mi je na kraju i priznao. Rekao je da je to
blesava ideja, te da bi asne sestre smatrale da je on luak. Nastavili smo vonju sve do
Great Benda. Tamo smo kupili samoljepljivu traku. Tamo smo i veerali, obilno veerali. To
me uspavalo. Kad sam se probudio, upravo smo ulazili u Garden City. Izgledao je doista
kao mrtav grad. Zaustavili smo se kod benzinske pumpe.
Dewey ga pita sjea li se kod koje pumpe.
Vjerujem da je to bio Phillips 66.
Koliko je bilo sati?
Oko pola noi. Dick je rekao da imamo jo sedam milja do Holcomba. Ostatak puta
proao je u tome da mi je on objanjavao pojedinosti, govorei da bi ovo trebalo biti ovdje,
a ono ondje, sve prema objanjenjima koja je zapamtio. Nisam ni zapazio da prolazimo
kroz Holcomb, jer je to malo naselje. Preli smo preko eljeznike pruge. Odjednom Dick
rekne: To je to. To mora biti. Bio je to poetak odvojka za privatnu cestu obrubljenu
drveem. Usporili smo i ugasili svjetla. Nisu nam ni trebala. Zbog mjeseine. Na nebu nije
bilo niega to bi pomraivalo vidik, ni oblaia, nita. Samo pun mjesec. Izgledalo je kao
da smo usred dana. Kad smo krenuli tim putem, Dick je rekao: Pazi kolika je to povrina!
Hambari! Ta kua! Nemoj mi rei da taj tip nije pun love. Ali meni se situacija nije sviala,
atmosfera, sve je to djelovalo previe impresivno. Parkirali smo u sjeni drveta. Dok smo
tamo sjedili, pojavilo se svjetlo, ali ne u glavnoj kui, ve u drugoj, koja se nalazila valjda
stotinjak metara slijeva. Dick je objasnio da je to kua njihovog radnika. Znao je to prema
crteu. Ali je dodao da je ta kua mnogo blia Clutterovoj no to je pretpostavljao. Tada se

svjetlo ugasilo. Gospodine Dewey, svjedok kojega ste spomenuli. Da li ste mislili na tog
radnika?
Nisam. On nije uo ni uma. No, kako je njegova ena njegovala bolesno malo
dijete, on je objasnio da su veoma esto ustajali u toku noi.
Bolesno dijete. Razmiljao sam o tome. Dok smo jo tamo sjedili, to se opet
dogodilo , svjetlo se upalilo i ugasilo. A to mi je doista uzburkalo krv. Rekao sam Dicku da
na mene ne rauna. Ako je vrsto odluio da ustraje u svom naumu, onda neka ga sam
izvede. Okrenuo je klju i mi krenusmo natrag dok sam ja zahvaljivao bogu. Uvijek sam
imao povjerenja u svoju intuiciju, koja mi je vie nego jednom spasila ivot. Ali svladavi
polovinu te ceste Dick zaustavi auto. Bio je strahovito ljut. Mogao sam vidjeti kakve mu se
misli vrzmaju po glavi. Evo, tu sam namjestio toan pogodak, proli smo taj cijeli put, a
sada taj zvekan hoe da izmigolji. Rekao je: Moda ti misli da ja nemam dovoljno soli da
to sam uradim. Ali, tako mi boga, ja u ti pokazati tko se ne boji. U autu je bilo neto
alkohola. Obojica smo malo ispili, a tada sam mu se obratio: O. K. Dick. Ja sam s tobom.
Tako smo se vratili. Parkirali smo na istom mjestu. U sjeni stabla. Dick je navukao
rukavice, dok sam ja to uinio prije njega. Drao je no i baterijsku svjetiljku. Ja sam nosio
puku. Kua je na mjeseini izgledala golema. Izgledalo je kao da je prazna. Sjeam se kako
sam se nadao da doista nema nikoga kod kue.
Dewey uskae:
Ali vidjeli ste psa?
Nismo.
Obitelj je imala starog psa koji se bojao puke. Nismo mogli shvatiti zato nije
zalajao. Ili je ugledao puku i povukao se.
Nisam vidio ni neto ni nekoga. Zbog toga nisam povjerovao. Ono o svjedoku,
oevicu.
Nije rije o oevicu. O svjedoku. Rije je o nekome ije svjedoenje povezuje tebe i
Hickocka s tim sluajem.
Oh. A-ha. A-ha. A Dick je stalno govorio kako se taj nee usuditi progovoriti. Ha!
Ne volei to skretanje, Duntz ga podsjeti:
Hickock je imao no. Ti si imao puku. Kako ste uli u kuu?
Vrata nisu bila zakljuana. Pokrajnja vrata. Odvela su nas ravno u Clutterovu
kancelariju. Tada smo stali i ekali u mraku. Oslukivali smo. Jedini zvuk izazivao je vjetar.
U stvari, bilo je malo vjetra, ali pomicao je drvee i ulo se utanje lia. Jedan je prozor
imao sputene drvene aluzine, ali kroz njih je prodirala mjeseina. Ja sam zatvorio
aluzine, a Dick je upalio baterijsku svjetiljku. Ugledali smo stol. Kasa je navodno imala biti
u zidu ravno iza stola, ali je mi nismo mogli pronai. Zid je bio obloen drvenim ploama, a
bilo je i knjiga i uokvirenih mapa. Ja sam na policama zamijetio jedan divan dalekozor.
Odluio sam da ga ponesem kad budemo krenuli.

 Da li si to i uradio? zapita Dewey, jer dalekozor nije bio na popisu nestalih stvari.
Smith kimnu.
Prodali smo ga u Meksiku.
ao mi je. Nastavi.
Dakle, kako nismo mogli pronai kasu, Dick je ugasio svjetiljku i u mraku izaosmo
iz kancelarije i naosmo se u sobi za dnevni boravak. Dick me apatom upozorio da tie
hodam. Ali on nije bio nita bolji. Svaki na korak je odzvanjao. Dospjeli smo do hodnika i
jednih vrata. Sjeajui se crtea, Dick mi je rekao da je to spavaa soba. Upalio je svjetiljku i
otvorio vrata. ovjek je promrmljao: Draga? Tek se probudio i mirkao je oima. Opet je
rekao: Jesi li to ti, draga? Dick ga je zapitao: Jeste li to vi, g. Clutter? Sad se ovjek sasvim
probudio, sjeo je u krevetu i zapitao: Tko je to? to elite? Dick mu je veoma uljudno
objasnio kako smo nas dvojica prodavai to nude svoju robu od kue do kue. elimo s
vama porazgovarati, gospodine. U vaoj kancelariji, molim vas lijepo. Bosonog, samo u
pidami, g. Clutter je poao s nama u kancelariju u kojoj smo sada upalili elektrino svjetlo.
Sve do tada nije nas mogao dobro vidjeti. Drim da ga je gadno pogodilo ono to je
vidio. Dick mu se obrati: Dakle, gospodine, sve to od vas zahtijevamo jest da nam
pokaete gdje drite svoju kasu. Ali g. Clutter odgovara: Koju kasu? Kae da on nema
nikakvu kasu. Odmah sam razumio da govori istinu. On ima takvo lice. Odmah si mogao
znati da je istina uglavnom sve to govori. Ali Dick je zavikao na njega: Nemoj meni lagati,
ti kujin sine! Ja prokleto dobro znam da imate kasu! Imao sam dojam da se nitko i nikada
nije g. Clutteru obratio na takav nain. Ali on je Dicka gledao ravno u oi i odgovorio mu na
to veoma blago, rekao je, dakle, da mu je ao, ali da on nema nikakve kase. Uperivi mu
vrak noa na prsa, Dick mu je kazao: Pokaite nam gdje je kasa ili e vam biti jako ao.
Ali g. Clutter , oh, mogli ste vidjeti kako je zaplaen iako mu je glas ostao blag i ujednaen,
nastavio je ponavljati da on nema kasu.
Nekako u to vrijeme ja sam sredio telefon. Iupao sam ice. Zapitao sam g. Cluttera
ima li jo telefona u kui. Odgovorio je potvrdno, jedan je u kuhinji. Uzeo sam baterijsku
svjetiljku i poao do kuhinje, a to je prilina udaljenost od kancelarije. Kad sam pronaao
telefon, skinuo sam slualicu, a malim klijetima prerezao icu. Vraajui se, zauo sam
um. kripa iznad glave. Zaustavio sam se kod podnoja stepenica koje vode na drugi kat.
Bilo je mrano, ali se nisam usudio upotrijebiti svjetiljku. Ali bio sam siguran da se tamo
netko nalazi. Na vrhu stubita odraavao se neki lik na prozoru. Netko je bio. Zatim je
otiao.
Dewey je pretpostavljao da je to bila Nancy. Na osnovi injenice da je njen zlatni
runi sat naao gurnut sve do vrka cipele u njenom ormaru, Dewey je esto teoretizirao
da se Nancy probudila, ula glasove po kui i, pretpostavljajui da su to lopovi, oprezno
sakrila sat koji je bio njena najvrednija imovina.
Ja sam povjerovao da bi to mogao biti netko s pitoljem. Ali Dick me nije htio ni
sasluati. Suvie je bio zauzet svojom ulogom grubog momka. Natjeravao je g. Cluttera
kako je htio. Sada ga je opet doveo u spavau sobu. Brojio je novac u novarki g. Cluttera.
Bilo je oko trideset dolara. Bacio je novarku na krevet i kazao mu: Vi u kui imate vie

novca nego je to. Bogata poput vas. Koji ivi na ovako velikom imanju. G. Clutter je
objasnio da mu je to sav gotov novac koji ima, objanjavajui da on svoje poslove rjeava
ekovima. Dick je eksplodirao: to vi sebi zamiljate da smo mi neki Mongolci?. Pomislio
sam da e ga razbiti, pa sam mu rekao: Dick, sluaj me. Gore je netko budan. G. Clutter
nam je odgovorio da gore mogu jedino biti njegova ena, sin i ki. Dicka je zanimalo ima li
mu ena novca, na to je g. Clutter odgovorio da ako ima, ima vrlo malo, nekoliko dolara,
pa nas je zamolio, vidjelo se da je oajan , da nju ne diramo, jer je invalid, ve dugo boluje.
Ali je Dick inzistirao da ode gore. Prisilio je g. Cluttera da ga vodi.
Podno stubita g. Clutter je upalio svjetlo koje je osvijetlilo gornji hodnik. Dok smo
se uspinjali, on nam se obratio: Ne znam, momci, zato vi to inite. Ja vam nikada nisam
nanio nikakvo zlo. Ja vas nikad ranije nisam ni vidio. Tada mu je Dick kazao: Zavei! Kada
budemo eljeli da govorite, kazat emo vam. U gornjem hodniku nije bilo nikoga, a sva su
vrata bila zatvorena. Gospodin Clutter je rukom pokazao sobe u kojima su spavali djeak i
djevojka, a onda je otvorio vrata spavae sobe svoje supruge. Upalio je svjetiljku pored
kreveta i obratio joj se: Sve je u redu, srce. Nemoj se bojati. Ovi ljudi jedino ele neto
novca. Ona je bila mrava, slabana ena u dugakoj spavaici. Kako je otvorila oi tako je
poela plakati. Obraajui se muu, rekla je: Srce, ja nemam nikakvih novaca. On joj je
drao ruku i gladio je. Tada joj se on opet obratio: Hajde, nemoj plakati, duo. Nema nieg
ega se ima bojati. Stvar je u tome da sam ovim ljudima upravo dao sav novac koji sam
imao, ali oni trae vie. Oni vjeruju da mi negdje u kui imamo skrivenu kasu. Kazao sam
im da nemamo. Dick je podigao ruku kao da e ga udariti po ustima. Ree: Zar vam nisam
rekao da zaepite? Na to e gospoa Clutter: Ali moj vam suprug kae boju istinu. Nema
kase. Dick je odgovorio: Ja prokleto dobro znam da imate kasu.I ja u je pronai prije
nego odem odavde. Nemojte ni posumnjati da u je nai. Tada je zapita gdje dri svoju
novarku. Novarka je bila u ladici pisaeg stola. Dick je istresao njen sadraj i pronaao
samo neto sitnog metalnog novca, te jo dolar, dva. Dao sam mu znak da izae u hodnik.
Htio sam da razmotrimo situaciju. Izali smo i ja sam rekao...
Duntz ga prekine pitanjem jesu li gospodin i gospoa Clutter mogli uti taj razgovor.
Nisu. Mi smo samo stali izvan vrata motrei ih. aptali smo. Kazao sam Dicku: Ovi
ljudi govore istinu. Laac je tvoj prijatelj Floyd Wells. Nema tu nikakve kase, pa hajde da se
to prije maknemo odavde. Ali Dicka je bilo suvie stid da to prizna. Odgovorio mi je da
nee povjerovati sve dok ne pretrai cijelu kuu. Iznio mi je svoj plan da ih sve sveemo, a
zatim da pretraimo kuu. Bio je toliko uzbuen da nije bilo koristi od prepiranja. Njega je
najvie uzbuivala slast to su svi pod njegovom vlau. Dakle, odmah pored spavae sobe
gospoe Clutter bila je kupaonica. Ideja koju je iznio Dick svodila se na ovo, roditelje emo
zakljuati u kupaonicu, a zatim emo probuditi djecu i takoer ih tamo odvesti. Zatim
emo izvlaiti jednog po jednog i svezati ih u raznim dijelovima kue. A kad naemo kasu,
dodao je Dick, tada emo ih sve zaklati. Ne moe pucati u njih, jer bi to izazvalo buku,
kazao je Dick.
Perry se mrgodi i trlja koljena s rukama sputanim u lisiinama.
Samo malo da razmislim. Jer sada stvari postaju malo kompliciranije. Sjeam se.
Da. Da. Uzeo sam stolicu iz hodnika i gurnuo je u kupaonicu. Tako je gospoa Clutter
mogla sjesti. Vidio sam da je bolesna. Kad smo ih zakljuavali, gospoa Clutter je plakala i

molila nas: Molim vas da nikoga ne ozlijedite. Molim vas, nemojte ozlijediti moju djecu. A
njen ju je mu zagrlio i govorio neto kao , srce, ovi momci ne kane nikome nita uiniti.
Oni samo ele neto novca.
Uli smo u djeakovu sobu. Bio je budan. Leao je kao da je suvie preplaen da bi
se mogao pomai. Dick mu je rekao da ustane, ali on se nije micao, ili se nije dovoljno brzo
micao, pa ga je Dick udario akom, i izvukao iz kreveta. Rekao mu je da ga nije trebao
udariti. Zatim sam se obratio djeaku, koji je imao na sebi samo majicu, da obue hlae.
Navukao je plave traperice i dok smo ga zakljuavali u kupaonicu pojavila se djevojka.
Izala je iz svoje sobe. Bila je potpuno obuena kao da je ve neko vrijeme provela budna.
Dodajem da je na sebi imala arape i papue, i kimono, a kosa joj je bila skupljena
odostraga. Pokuavala se nasmijeiti. Kazala je: Dobri boe, pa to je ovo? Nekakva ala?
Premda ja ne mislim da je ona to uope uzimala za alu. Svakako to vie nije mislila nakon
to je Dick otvorio vrata kupaonice i naredio joj da ue...
Dewey ih je zamiljao, zatoena obitelj, svi plahi i zastraeni, ali jo nita ne slutei o
svojoj sudbini. Herb to nije mogao pretpostavljati, jer bi se inae borio. Bio je blag ovjek,
ali snaan, a ne kukavica. Njegov prijatelj Alvin Dewey bio je uvjeren da bi se Herb borio
do smrti branei ivote Bonnie i svoje djece.
Dick je bio na strai pred vratima kupaonice, dok sam ja izviao. Pregledavao sam
djevojinu sobu i pronaao malu novarku kao da je za bebe. U njoj je bio srebrni dolar.
Nekako mi je pao i otkotrljao se po podu. Zaustavio se ispod stolice, pa sam se morao
nasloniti koljenima na pod traei ga. I ba u tom trenutku osjeao sam da sam izvan sebe.
Kao da se promatram u nekom glupom filmu. Uhvatila me munina. Sve mi se gadilo. Dick
sa svojom priom o bogataevoj kasi, a ja sada potrbuke puem da bih ukrao srebrni
dolar jednog djeteta. Jedan dolar. I ja potrbuke gmiem da ga se domognem.
Perry stee koljena, moli detektiva aspirin, zahvaljuje Duntzu koji mu ga daje, vae
ga i nastavlja govor.
Ali upravo sam se tako ponaao. Uzima to moe. Proeljao sam i djeakovu
sobu, u kojoj nisam naao ni novia. Ali tamo sam ugledao mali nosivi radioprijemnik i
odluio sam da ga uzmem. Tada sam se sjetio dalekozora u kancelariji g. Cluttera. Siao
sam po njega, a onda sam dalekozor i radioaparat odnio u auto. Bilo je hladno. Vjetar i
hladnoa dobro su tipali, ali mi je to godilo. Mjeseina je bila tako svijetla da se moglo
vidjeti na milje daleko. Pomislih, zato da ne umaknem? Da odem pjeke do autoputa i
zamolim nekoga da me poveze. Isus zna kako vie nisam htio ui u tu kuu. Ali ipak, kako
da to objasnim? Poeo sam se osjeati kao da ja nisam dio te prie. Kao da itam neki
roman. A trebalo je da znam to e se dogoditi. Kraj. I tako sam se opet uspeo stubitem. I
sada, da vidim, a-ha, tada smo ih svezali. Najprije gospodina Cluttera. Pozvali smo ga da
izae iz kupaonice, a onda sam mu ja svezao ruke jednu uz drugu. Naredio sam mu da
odmarira sve do podruma.
Dewey pita:
Sam i nenaoruan?
Imao sam no.

Dewey nastavlja:
Ali Hickock je gore bio na strai?
Da ih prisili da ute. Uostalom, meni pomo i nije trebala. itav sam ivot imao
prakse s konopcima.
I dalje Dewey:
Da li si put osvjetljavao svjetiljkom, ili si upalio svjedo u podrumu?
Svjetlo u podrumu. Podrumski je dio bio podijeljen u dva dijela. Prvi je dio izgledao
kao prostorija za zabavu. Odveo sam ga u drugi dio, u prostoriju gdje je bila pe. Ugledao
sam veliku kartonsku kutiju prislonjenu na zid. Kutija sa zavijenim madracem. Smatrao
sam da nije u redu da mu naredim da legne na hladan pod, pa sam izvukao madrac,
ispravio ga i rekao mu da legne na nj.
Voza je preko retrovizora bacio pogled na kolegu i uhvatio mu pogled koji je Duntz
tiho potvrdio kao da mu odaje priznanje. Dewey je uvijek isticao da je madrac postavljen
na pod zbog udobnosti pokojnog Cluttera, pa je uzimajui u obzir sline nagovjetaje,
druge fragmentarne indicije ironine i promaene dobrostivosti, detektiv zakljuio da
barem jedan od dvojice ubojica nije bio ba sasvim krut.
Svezao sam mu noge, a zatim ruke i noge zajedno. Pitao sam ga nisam li ga suvie
vrsto zasjekao konopcima, a on je odgovorio da nisam, ali me zamolio da mu enu
ostavimo na miru. Nema svrhe nju vezati, jer ona niti e vikati niti pokuati pobjei iz kue.
Objasnio je da je ona ve godinama bolesna i nema tome dugo da se poela osjeati neto
bolje, ali dogaaj poput ovoga mogao bi joj opet pogorati bolest. Znam da tu nema nita
smijeno, ali nisam se mogao suzdrati kad sam ga uo gdje govori o moguem
pogoranju bolesti.
Zatim sam doveo djeaka. Najprije sam ga stavio u istu prostoriju s njegovim ocem.
Ruke sam mu svezao za parnu cijev iznad glave. Onda mi se uinilo kako to nije jako
sigurno. Mogao bi se nekako osloboditi, pa razvezati svog oca, ili obratno. Odrezao sam
konopac to ga je vezivao za cijev i odveo ga u prostoriju za zabavu u kojoj se nalazio
udoban kau , barem po izgledu. Noge sam mu svezao za noge kaua, zatim sam mu svezao
ruke i povukao konopac gore nainivi mu omu oko vrata. Tako bi se sam uguio
nastojei da se oslobodi. U jednom trenutku dok sam se bavio oko njega, odloio sam no
na taj , dakle, svjee obojeni ormari od cedrovine, sav podrum je mirisao na lak. Meutim,
on me je zamolio da tamo ne ostavljam no. Ormari je vjenani dar koji je on sam nainio
za nekoga. Mislim da je rekao da je to za sestru. Dok sam odlazio, njega je zgrabio gr
kalja, pa sam mu pod glavu tutnuo jastuk. Zatim sam ugasio svjetlo.
Dewey kae:
Ali niste im zapuili usta?
Nisam. Ljepljivu traku smo im kasnije stavili na usta, nakon to sam ene svezao u
njihovim spavaim sobama. Gospoa Clutter je i dalje plakala, ali me istovremeno
zapitkivala za Dicka. Ona nije u nj imala povjerenja, ali je dodala da osjea da sam ja poten

mladi. Ja sam uvjerena da ste poten, ponovila je i natjerala me da joj obeam da Dick
nee nikoga povrijediti. Meni se inilo da je ona zapravo bila zabrinuta zbog svoje keri. To
je i mene zabrinjavalo. Posumnjao sam da Dick smjera neto, neto to ja ne bih mogao
izdrati. Kad sam zavrio s vezanjem gospoe Clutter, ustanovio sam da je on djevojku
odveo u njenu sobu. Ona je bila u krevetu, dok je on sjedio na rubu kreveta razgovarajui s
njom. Ja sam to prekinuo i rekao mu da potrai kasu dok je ja sveem. Kad je on otiao, ja
sam joj svezao zajedno noge, a zatim ruke iza lea. Onda sam navukao pokrivae tako da
joj je samo glava virila ispod njih. Pored kreveta se nalazila neka stolica i pomiljao sam da
se na njoj malo odmorim, jer su mi noge gorjele od tog pustog silaenja i uzlaenja. Zapitao
sam Nancy ima li momka. Odgovorila je potvrdno, ima. Svim je silama pokuavala da se
ponaa bezbrino i prijateljski. Doista mi se sviala. Bila je zbilja lijepa. Vrlo lijepa, i
nepokvarena. Dosta mi je ispriala o sebi. O koli, o tome kako namjerava na sveuilitu
studirati muziku i umjetnost. O konjima. Rekla mi je da joj je galopiranje na konju toliko
drago da dolazi odmah iza njene ljubavi za plesom. Spomenuo sam joj kako je moja majka
bila ampion u rodeo jahanju.
I govorili smo o Dicku. Bio sam radoznao, vidite, to joj je govorio. inilo se da ga je
ona zapitala zato radi takve stvari. Pljaka ljude. A zar joj on nije poeo odmah izvlaiti
suze izmiljenim priicama, kako je odrastao kao nahoe u domu za nahoad, kako ga
nitko nikad nije volio, da je jedini lan obitelji njegova sestra koja ivi s mukarcima, ali se
za njih ne udaje. Za sve vrijeme naeg razgovora mogli smo uti kako onaj luak dolje
pretrauje sve blesava una,traei kasu. Gleda ispod slika. Kuca po zidovima. Tap tap tap.
Kao neka blesava una. Kad se vratio, odigrao sam ulogu kopileta do kraja i zapitao ga je li
naao kasu. Naravno da nije, ali je u kuhinji pronaao jo jednu novarku. U njoj je bilo
sedam dolara.
Duntz zapita:
Koliko vremena ste ostali u kui?
Moda jedan sat.
Opet Duntz:
A kada ste im trakama zatvorili usta?
Odmah tada. Zapoeli smo s gospoom Clutter. Natjerao sam Dicka da mi
pomogne, jer ga nisam htio ostaviti samoga s djevojkom. Trake sam sjekao u velikim
duinama, pa ih je Dick omotavao oko glave gospoe Clutter kao da zamata mumiju.
Zapitao ju je: Kako to da i dalje plaete? Nitko vam nita ne ini. Ugasio je svjetiljku pored
njena kreveta i kazao joj: Laku no, gospoo Clutter. Spavajte. Dok smo ili hodnikom
prema Nancynoj sobi, on mi je rekao: Ja u probuiti tu curicu. Na to sam odgovorio: Aha. Ali prije toga e morati mene ubiti. Izgledao je kao da me nije dobro uo. Zapitao me:
Pa to te briga. Do avola, i ti je moe probuiti. Vidite, to je ono to prezirem. Prezirem
svakoga tko se ne moe seksualno kontrolirati. Kriste, kako ja to mrzim. Odmah sam mu
odgovorio: Ostavi je na miru. U suprotnom se pripremi na gadnog protivnika. To ga je
sprijeilo u namjeri, jer je shvaao da nije vrijeme za borbu uhvati kako zna. Zatim je
samo rekao: O. K, dragi. Ako ti tako eli. Rezultat te svae bio je taj da nju nismo na kraju
krajeva ni svezali ljepljivim trakama. Ugasili smo svjetlo u hodniku i sili u podrum.

Perry oklijeva. Ima jedno pitanje, ali ga frazira kao izjavu:

Kladio bih se da on nije nita kazao o elji da siluje tu djevojku.
Dewey priznaje da je tako, ali dodaje da se Hickockova izjava uglavnom slae sa
Smithovom, iako je on oigledno tu i tamo izrekao stvari koje njegovo ponaanje prikazuju
u boljem svjetlu. Detalji se razlikuju, dijalog nije identian, ali barem do sada se obje izjave
u biti slau.
Moda. Ali znao sam da nije nita rekao o djevojci. Kladio bih se na posljednju
koulju.
Duncz kae:
Perry, ja dobro pratim detalje u pogledu svjetla. Prema mom raunu, kad ste
ugasili svjetla u gornjem hodniku, kua je ostala potpuno u mraku.
Tako je. Vie i nismo palili elektrino svjedo. Sluili smo se samo baterijskom
svjetiljkom. Dick je nosio baterijsku svjetiljku kad smo krenuli da zapuimo usta g.
Clutteru i djeaku. Prije nego sam ga obavio trakom, g. Clutter me zapitao, a to su mu bile
posljednje rijei , kako mu je ena, da li je dobro, na to sam odgovorio potvrdno dodavi
da se sprema na poinak, zatim sam rekao da nema jo dugo do jutra, kada e ih ve netko
pronai i kada e im se uiniti da je sve to, ja i Dick i sve ostalo, samo neto to su sanjali. Ja
se nisam alio, ja uope nisam namjeravao da mu nanesem ikakvo zlo. Smatrao sam da je
on veoma fin gospodin. Tako ugodna glasa. Ja sam to miljenje zadrao sve do trenutka
kad sam ga zaklao.
ekajte. Ne govorim vam onako kako je bilo. Perry se mrgodi. Trlja noge i uje se
zveket lisiina.
Poto smo im zaepili usta, vidite, Dick i ja smo se povukli u kut. Da o svemu
porazgovaramo. Dobro se sjeam kako su se izmeu nas uvukli mrnja i sumnjiavost. Ba
tada mi se eludac okrenuo pri pomisli da sam ga tako cijenio, da sam gladio tog
hvalisavca. Rekao sam mu: Onda, Dick? Nije te strah? Nije odgovorio, a ja sam nastavio:
Ostavi ih da ive, pa i za ovo neemo malo odsjediti. Najmanje deset godina. On je i dalje
utio. Drao je no u ruci. Zatraio sam no i on mi ga je dao. Na to sam dodao: U redu,
Dick. Poinjemo. Ali ja to doista nisam mislio. Bila mi je namjera da ga nazovem bleferom,
pa da se zahvatimo oko toga i da napokon prizna da je nitarija i kukavica. Vidite, bilo je to
neto izmeu mene i Dicka to je valjalo rijeiti. Kleknuo sam pored gospodina Cluttera.
Opet su me jako zaboljele noge i odmah sam se sjetio tog prokletog dolara. Srebrnog
dolara. Stid. Gaenje. A oni su me jo upozorili da se vie ne pojavljujem u Kansasu. Ali
nisam shvatio to sam uinio sve dok nisam uo um. Kao kad se netko davi. Kao da netko
vie ispod vode. Dodao sam no Dicku i rekao mu: Dokraji ga. Bolje e se osjeati. Dick
je pokuao, ili se tako ponaao. Ali rtva je imala snagu desetorice, ve se napola oslobodio
konopaca, ruke su mu bile slobodne. Dicka je uhvatila panika. Panino je htio pobjei
odatle. Ali ja mu nisam dopustio. ovjek bi umro tako i tako, ja to znam, ali ipak ga nisam
mogao tako ostaviti. Rekao sam Dicku da dri svjetiljku upravljenu na ovjeka. Tada sam
naciljao. Prostorija kao da je eksplodirala. Sve je postalo plavo, kao da je sve nestalo u
vatri. Isuse, ja nikad neu shvatiti kako tu buku nisu uli dvadeset milja uokrug. s

Deweyjeve ui su bile zagluene tom eksplozijom , tako mu je zvonilo u uima da

gotovo vie nije mogao uti aputavu poplavu Smithova njenog glasa. Ali taj glas i dalje
napada izbacujui plotune zvukova i slika. Hickock trai ispaljenu ahuru, ure se, vraki
se ure i evo Kenyonove glave zaokruene svjetlom, uje se aputava i mumljava molba da
mu potede ivot, zatim Hickock opet trai upotrijebljenu ahuru, Nancyna soba, Nancy
slua korake po drvenom stubitu, uje kripu koraka koji joj se pribliuju, Nancyne oi,
Nancy koja gleda kako baterijska svjetiljka trai cilj (Rekla je: Oh, ne! Ah, molim vas. Ne!
Ne! Ne! Ne! Nemojte! Molim vas, nemojte! Molim vas! Puku sam predao Dicku. Kazao sam
mu da sam ja uinio sve to sam mogao. On je naciljao, a ona je lice okrenula prema zidu),
taman hodnik, ubojice se ure prema posljednjim vratima. Poto je sve to ula, Bonnie se
moda poradovala njihovu brzom dolasku.
Bio je pasji posao pronai posljednju ahuru. Dick je morao puzati ispod kreveta da
bi je naao. Zatim smo zatvorili vrata sobe gospoe Clutter i sili u kancelariju. Zastali smo
i ekali kao kad smo uli u kuu. Pogledali smo kroz aluzine ne vrzma li se okolo Clutterov
radnik, ili bilo tko tko je mogao uti pucnjeve. Ali bilo je kao prije , ni uma. Jedino vjetar i
Dick koji je dahtao kao da ga vukovi progone. Ba tamo, u tih nekoliko sekundi prije nego
smo potrali do automobila i odjurili, tada sam pomislio kako bi bilo najbolje da ubijem
Dicka. Toliko je puta govorio, ponavljao, toliko mi je bubnjao:'Bez svjedoka. Sam bog zna
da sam to imao uiniti. Ubiti ga na mrtvo. Zatim sjesti u auto i ne zaustaviti se sve dok se
ne izgubim u Meksiku.
utnja. Vie od deset milja vozila su se njih trojica bez rijei.
Tuga i jaki umor uzrok su Deweyjeve utnje. Bio je opsjednut eljom da sazna to se
stvarno te noi dogodilo u toj kui.
Sada je to dvaput uo, a obje verzije bijahu sline: jedino ozbiljno razmimoilaenje
bilo je u tome to je Hickock sve etiri smrti pripisao Smithu, dok se Smith zadovoljio
tvrdnjom da je Hickock ubio dvoje enske eljadi, lako su priznanja odgovorila na pitanja
kako i zato, ipak nisu zadovoljila njegovo razmatranje o biti tog zloina. Zloin je bila
psiholoka sluajnost, gotovo bezlian akt, rtve su isto tako mogle biti pobijene udarcem
munje. Razlika je bila u jednoj stvari, rtve su iskusile strah koji ih je sve vie obuzimao,
one su propatile. A Dewey nije mogao zaboraviti njihovu patnju. Unato tome uvidio je da
na ovjeka pored sebe moe gledati bez ljutnje, ak s nekom vrstom suuti, jer ivot
Perryja Smitha nije bio staza posuta cvijeem, ve alosno, runo i usamljeno seljakanje od
jednog privida do drugog. Meutim, Deweyjev osjeaj suuti nije bio dovoljno dubok da bi
pronaao mjesta ni za opratanje ni za samilost. Nadao se da e vidjeti Perryja i njegova
partnera kako vise, kako vise okrenuti leima jedan prema drugome.
Duntz pita Smitha:
Kad ste sve zbrojili, koliko ste novca digli od Clutterovih?
Izmeu etrdeset i pedeset dolara.

Meu ivotinjama to ive u Garden Cityju dva siva maka uvijek su zajedno ,
mrave, prljave lutalice udnih i mudrih navika. Glavna ceremonija njihova dana obavlja se
u sumrak. Najprije prohodaju cijelom duinom Glavne ulice zaustavljajui se da razgledaju
hladnjake parkiranih automobila, naroito onih to su parkirani ispred dvaju hotela,
hotela Windsor i hotela Warren. Naime, ti automobili uglavnom su vlasnitvo putnika koji
su doputovali izdaleka, pa ispod karoserije esto nose ono to ta kotunjava i metodina
bia trae, ubijene ptice , vrane, vrapce i cvrke koji su bili tako nepromiljeni da su letjeli
ispred jureih automobila. Sluei se apama kao kirurkim instrumentima, make su
izvlaile izmeu ukrasnih reki maske hladnjaka i ispod njega svaki pernati djeli. Obiavi
Glavnu ulicu, make su uvijek skretale iza ugla kod Maina i Granta, a zatim otkasale prema
Sudskom trgu, njihovu drugom lovitu, koje im je nudilo dobar zalogaj u srijedu poslije
podne, 6. sijenja. Naime, trg je bio naikan vozilima iz okruga Finney, koja su dovezla u
grad dio gomile to se nalazila na trgu.
Gomila se poela formirati u etiri sata, u vrijeme koje je tuitelj oznaio kao
najvjerojatniji trenutak dolaska Hickocka i Smitha. Nakon to je u nedjelju uveer
objavljeno Hickockovo priznanje, novinari svih sredstava informiranja okupili su se u
Garden Cityju, predstavnici veih radiostanica i agencija, fotografi, televizijski i filmski
snimatelji, reporteri iz Missourija, Nebraske, Oklahome, Teksasa i dakako svih glavnih
kansakih listova. Ukupno dvadeset do dvadeset i pet osoba. Mnogi od njih ekali su tri
dana bez naroita posla, osim to su razgovarali s radnikom na benzinskoj pumpi,
Jamesom Sporom, koji je optuene ubojice prepoznao vidjevi u novinama njihove
fotografije. Prepoznao ih je kao muterije kojima je u noi tragedije u Holcombu prodao
benzina u vrijednosti od tri dolara i est centi.
Ti profesionalni promatrai okupili su se da zabiljee povratak Hickocka i Smitha, pa
im je kapetan Gerald Murray iz cestovne patrole rezervirao dosta mjesta na ploniku
ispred sudskog stubita. Tim stubitem zatvorenici moraju proi na putu do okrunog
zatvora koji zauzima posljednji kat etverokatne graevine iz krenjaka. Reporter Richard
Parr iz Stara koji izlazi u Kansas Cityju, nabavio je primjerak lasvegaskog Suna od
ponedjeljka. Naslov u tim novinama izazivao je salve smijeha: GOMILA KOJA OEKUJE
POVRATAK OSUMNJIENIH UBOJICA PRIJETI LINEM. Kapetan Murray je primijetio:
Ovi ljudi ovdje ne izgledaju mi ba kao da se spremaju na zabavu s omom.
Zapravo, gomila to se okupila na trgu mogla je oekivati paradu ili prisustvovati
politikom zboru. Srednjokolci, meu kojima su bili i razredni drugovi Kenyona i Nancy
Clutter, pjevuili su strofe pjesama dobrodolice, pucketali su pucketavom gumom, jeli
tople sendvie i sladolede. Majke su umirivale bebe koje su plakale. Mukarci su tumarali s
manjom djecom na ramenima. Bio je nazoan i cio odred skauta. Masovno se pojavilo i
sredovjeno lanstvo enskog brid kluba. G. J. P. (Jap) Adams, ef lokalne Komisije za
veterane, pojavio se u tako udno skrojenoj odjei od tvida, da mu je neki prijatelj
doviknuo: Hej, Jap! to si obukao enski kostim? Naime, g. Adams se toliko urio da
stigne na mjesto dogaaja da je zabunom zgrabio ogrta svoje tajnice. Lutajui
radioreporter intervjuirao je najrazlicitije graane pitajui ih to bi po njihovu miljenju
imala biti nagrada za Poinitelje takvih gnusnih djela. Dok se veina ispitivanih skrivala
iza uzreica boe, ovaj i taj, jedan srednjokolac je odgovorio: Ja mislim da bi ih
do smrti valjalo drati u istoj eliji. Ne doputati im nikakvih posjetitelja. Neka samo tamo

sjede, zure jedan u drugoga, i tako sve dok ne umru. A jedan otri ovjeuljak sklon
kooperenju ovako se izrazio: Ja vjerujem u smrtnu kaznu. Kao to Biblija kae , oko za
oko. Pa i na taj nain jedan par manjka da bi pravda bila zadovoljena!
Dok je bilo sunca, dan je bio suh i topao, listopadsko vrijeme u sijenju. Ali kad se
sunce spustilo, kad su se sjene divovskih stabala s trga susrele i ispreplele, i hladnoa i
mrak oinue gomilu. I oinuli je i rastanjili, oko est sati nije ih bilo vie od tri stotine.
Novinski izvjestitelji su psovali nepredvieno zakanjenje, tapkali i ledenim rukama
zagrijavali ledene ui. Odjednom se ulo mrmljanje s june strane trga. Automobili stiu.
Iako nitko od novinara nije oekivao kakvu scenu nasrtanja i nasilja prema
ubojicama, nekolicina je predviala po koji uzvik prezira ili prijetnje. Ali kad je gomila
ugledala ubojice u pratnji cestovne policije u modrim kaputima, jednostavno je zautjela
kao da je iznenaena njihovim ljudskim likom. Dvojica u lisiinama bili su blijedi i treptali
su oima zaslijepljenim bijetavilom reflektora i fleeva. Fotografi su slijedili uhapenike i
policajce u sudsku zgradu, uspeli su se tri kata i fotografirali naglo zatvaranje vrata
okrunog zatvora.
Na licu mjesta nitko nije ostao, ni novinari ni netko od graana. Vukle su ih tople
sobe i tople veere. Dok su se urili preputajui hladni trg dvjema sivim makama,
zajedno s njima nestala je i udesna jesen, poeo je padati prvi snijeg te zime.

IV.
Kutak
Na etvrtom katu sudske zgrade okruga Finney koegzistiraju i strogost te institucije
i obiteljska prisnost. Opinski zatvor osigurava prvu kvalitetu, dok je tzv. erifova
rezidencija, ugodan stan odijeljen od zatvora elinim vratima i kratkim hodnikom,
odgovoran za drugu.
U sijenju 1960. godine u erifovu stanu nije obitavao njen vlasnik, erif Earl
Robinson, ve su u njoj stanovali poderif i njegova supruga, Wendle i Josephine (Josie)
Meier. Meierovi, koji su u braku ve dvadeset godina, veoma su slini, visoki ljudi
popriline teine i snage, irokih dlanova i etvrtastih, mirnih i prijaznih lica. Ovo
posljednje posebno se odnosi na gospou Meier, neposrednu i praktinu enu koja bez
obzira na to izgleda kao da je osvijedjena mistinim mirom. Budui da je poderifov
pomonik, njeno radno vrijeme je dugo, izmeu pet sati ujutro, kad zapoinje dan itanjem
poglavlja iz Biblije, i deset sati uveer, kad je vrijeme poinku, ona kuha i ije za

zatvorenike, krpa, pere njihovo rublje, sjajno se brine o muu i dri u redu njihov
peterosobni stan koji je veoma gemtlich, sa svojim debelim jastuiima, mekanim
stolicama i ipkastim prozorskim zavjesama krem boje. Meierovi imaju ker, jedino dijete,
koja je udata i ivi u Kansas Cityju. I tako, njih dvoje ive sami ili, kako to gospoa Meier
tonije objanjava: Sami osim kakvog stvora koji se nae u enskoj eliji .
Zatvor se sastoji od est elija, esta, koja je rezervirana za enske zatvorenike,
zapravo je odijeljena jedinica koja je smjetena unutar erifova stana. U stvari je povezana
s kuhinjom Meierovih.
Ali , objanjava Josie Meier, one mi ne smetaju. Uivam u drutvu. Dok se bavim
u kuhinji, imam s nekim porazgovarati. Veinu tih ena valja saalijevati. Jednostavno su
se susrele sa Starcem Nezgodom. Dakako da je s Hickockom i Smithom bilo drugaije.
Koliko je meni poznato, Perry Smith je prvi mukarac koji je bio zatvoren u enskoj eliji.
Razlog je u tome to je erif htio da on i Hickock budu odijeljeni jedan od drugog sve do
zavretka njihova suenja. Onog poslijepodneva kad su ih doveli ispekla sam est pita s
jabukama i neto kruha, a istovremeno sam pratila to se zbiva dolje na trgu. Moj kuhinjski
prozor gleda ravno na trg. Boljeg pogleda ne biste mogli poeljeti. Ja se ba ne snalazim u
procjenjivanju broja ljudi u gomilama, ali drim da je bilo nekoliko stotina ljudi koji su
ekali da vide djeake koji su umorili obitelj Clutter. Ja nisam nikada vidjela nekoga od
Clutterovih, ali sudei prema svemu to sam o njima ula oni su doista bili Oni ljudi. Teko
je zaboraviti ono to su im oni uinili i znam da se Wendle brinuo o tome kako bi svijet
mogao reagirati kad ugleda Hickocka i Smitha. Bojao se da ih netko ne pokua napasti.
Zato mi je srce silo u pete kad sam vidjela automobile koji stiu, reportere i sve te
novinare kako tre i guraj u se, ali kako je tada ve pao mrak, prolo je est sati i bilo je
jako hladno, vie od polovine svijeta odustalo je od ekanja i otilo svojim kuama. Oni koji
su ostali nisu kazali ni rijei. Samo su buljili.
Kasnije, kad su mladie doveli gore, Hickock je bio prvi kojeg sam ugledala. Imao je
na sebi lagane ljetne hlae i neku staru pamunu koulju. Bila sam iznenaena da nije
obolio od upale plua s obzirom na hladnou koja je vladala. Ali nema sumnje da je
izgledao kao bolesnik. Bijel kao utvara. Dakle, drim da je to, gadna stvar , dok u tebe bulji
horda stranih ljudi, mora proi izmeu njih, iako svi oni znaju i tko si i to si uinio. Zatim
dovedoe Smitha. Imala sam neto veere da ih posluimo u njihovim elijama, vruu juhu
i kavu, nekoliko sendvia i pitu. Mi ih redovito hranimo dvaput dnevno. Doruak u sedam i
trideset, a u etiri i trideset posluujemo glavni obrok. Ali nisam htjela da ti ljudi odu na
spavanje prazna eluca. No kad sam na posluavniku odnijela Smithu njegovu veeru,
odgovorio je da nije gladan. Gledao je kroz prozor enske elije. Leima okrenut prema
meni. Taj prozor ima isti vidik kao moj kuhinjski prozor, stabla i trg i gornji dijelovi kua.
Kazala sam mu: Kuajte barem juhu, od povra je, a ne iz limenke. Ja sam je spravila. Isto
tako i pitu. Otprilike sat kasnije vratila sam se po posluavnik, ali on nije dotaknuo ni
mrvicu. Jo je bio kod prozora. Kao da se nije ni pomaknuo. Padao je snijeg i sjeam se da
sam primijetila kako je to prvi snijeg sezone, pa sam odmah dodala kako smo sve do tada
imali lijepu i dugu jesen. A sad evo snijega. Zapitala sam ga ima li neko specijalno jelo koje
voli, ako ima, ja u mu to pokuati pripremiti za sutra. Okrenuo se i pogledao me.
Sumnjiavo kao da mu se rugam. Onda je neto rekao o filmu, govorio je tako tiho, gotovo
je aptao. Zanimalo ga je jesam li gledala film. Zaboravljam naslove, ali bez obzira na to

nisam ga gledala. Uostalom, veoma sam rijetko ila u kino. Rekao je da je to bio film iz
biblijskih vremena, a scena koju je spominjao odnosila se na ovjeka baena s balkona
gomili mukaraca i ena, koji su ga raznijeli na komade. Rekao je da mu je to palo na pamet
kad je ugledao okupljene ljude na trgu. ovjek kojeg trgaju na komade. Pomiljao je da e
to moda i s njim uiniti. Kae da se toga tako preplaio da ga jo boli eludac. Zbog toga
ne moe jesti. Dakako da se u tome varao, to sam mu odmah i kazala , nitko mu nee
skinuti ni dlaku s glave bez obzira na to to je uinio. Ovdanji ljudi nisu takvi.
Malo smo razgovarali, a on je bio vrlo stidljiv, ali mi je ipak kasnije rekao:
panjolska ria je jelo koje jako volim. Obeala sam da u mu to pripremiti, on se slabano
nasmijeio, a ja sam zakljuila , tja, pa to ipak nije najgori mladi kojeg sam vidjela. Kad
smo te veeri poli na poinak, to sam rekla i svome muu. Ali Wendle je zabrektao.
Wendle je bio jedan od prvih na sceni kad je zloin otkriven. Rekao mi je da bi mu bilo
drago da sam se nala u Clutterovoj kui kad su pronali tijela. Tada bih doista mogla sama
prosuditi kako je Smith bio ljubazan. On i njegov prijatelj Hickock. Dodao je da bi nam
mogli noem izvaditi srca a da ne trepnu okom. To i nije bilo mogue zanijekati, etvoro
ljudi je mrtvo. Leala sam budna razmiljajui stee li se ijednom od njih srce pri pomisli
na ta etiri groba.

Mjesec dana je prolo, pa drugi mjesec, a gotovo svakog dana bi barem malo
snijeilo. Snijeg je zabijelio svu zemlju, hrpimice se nalazio u svim ulicama grada i sasvim
ih utiao.
Najvie grane snijegom otealog brijesta doticale su prozor enske elije. Vjeverice
su ivjele na stablu i nakon toliko tjedana to im se umiljavao dajui im ostatke doruka,
Perry je uspio navesti jednu da s grane skoi na rub prozora i ue kroz reetke. Bio je to
mujak crvenkastosmeeg krzna. Nazvao ga je, Red, a Red se ubrzo snaao, oigledno
zadovoljan to dijeli zatoenitvo sa svojim prijateljem. Perry ga je nauio nekoliko
trikova, da se igra s papirnim lopticama, da moli i da sjedi na Perryjevu ramenu. Sve je to
pomagalo njegovoj elji da utue vrijeme, ali pred zatvorenikom su jo stajali mnogi dugi
sati ekanja. Nije mu bilo doputeno da ita novine, a bili su mu dosadni asopisi koje mu
je posuivala gospoa Meier, stari brojevi asopisa Good Housekeeping i McCalls.
Nokte prstiju na rukama obrubio je bojom korunda, a onda im je dao svilenkastoruiasti
sjaj, eljao bi i eljao svoju losionom namoenu i namirisanu kosu, prao bi zube tri i
etiri puta dnevno, a gotovo isto toliko puta se brijao i tuirao. eliju koja je imala toalet,
dio s tuem, leaj, stolicu i stol, odravao je jednako istom kao i svoje tijelo. Bio je
ponosan na kompliment to mu ga je iskazala gospoa Meier. Gle! kazala je pokazujui
na njegov leaj. Vidi kako stoji pokriva! Tako je zategnut da bi od njega odskakao
metalni novac. Ali najvei dio vremena preko dana provodio bi za stolom. Za stolom bi
ruao i sjedio dok bi skicirao Reda, crtao cvijee, Isusovo lice, te lica i torza ena iz mate,
za stolom, na listovima jeftinog, iscrtanog papira ubiljeavao bi zabiljeke o dnevnim
dogaajima. Neto poput dnevnika.

 etvrtak, 7. sijenja. Doao Dewey. Donio omot s cigaretama. Isto i otipkane

primjerke Izjave da ih potpisem. Odbio sam.
Izjava je zapravo bila dokument od sedamdeset osam stranica koji je on
izdiktirao sudskom stenografu okruga Finney, ponavljajui priznanja koja je ve dao
Alvinu Deweyju i Clarenceu Duntzu. Govorei o susretu s Perryjem Smithom tog dana,
Dewey se sjea kako je bio veoma iznenaen kad je Perry odbio da potpie svoju izjavu.
Nije bilo vano, mogao sam svjedoiti na sudu u vezi s usmenim priznanjem koje je
dao Duntzu i meni. A osim toga, Hickock je potpisao svoje priznanje jo u Las Vegasu, ono
kojim optuuje Smitha kao poinitelja sva etiri umorstva. Ali bio sam radoznao i zapitao
sam Perryja zato je promijenio stav. Odgovorio je: Sve je u mojoj izjavi tono osim dva
detalja. Ako ispravite te dvije stvari, ja u potpisati. Mogao sam nagaati na to misli.
Naime, jedina ozbiljna razlika izmeu njegove i Hickockove verzije bila je u tome to je on
negirao da je on sam ubio Clutterove. Do tada se kleo da je Hickock ubio Nancy i njenu
majku.
Imao sam pravo! To je htio postii, priznati da Hickock govori istinu, te da je on,
Perry Smith, pucao i ubio cijelu obitelj. Objasnio je da je prije lagao o tome, jer, kako je sam
kazao, htio sam urediti Dicka zato to je bio takva kukavica, to je izgubio svu svoju
vrstinu i sranost. A razlog to je on odluio da ispravi izjavu ne treba traiti u nagloj
naklonosti prema Hickocku. Kazao je da to radi iz obzira prema Hickockovim roditeljima,
dodao je da mu je jako ao Dickove majke. Rekao je: 'Ona je doista zlatna osoba. Moda e
joj znaiti neko olakanje Kad sazna da Dick nije nijednom povukao obara. Da nije bilo
njega, nita od svega toga ne bi se dogodilo, na neki nain to je najvie njegova krivnja, ali
ostaje injenica da sam ih ja sve ubio. Ali nisam znao da li da mu vjerujem. Ili barem ne
toliko da mu omoguim da izmijeni izjavu. Kao to rekoh, mi nismo ovisili o Smithovu
formalnom priznanju da dokaemo bilo to u naem iskazu. S izjavom ili bez nje imali smo
dosta materijala da budu objeeni deset puta.
Jedan od elemenata koji je utjecao na Deweyjevo povjerenje bilo je pronalaenje
radioprijemnika i dalekozora koje su ubojice ukrali u Clutterovoj kui, da bi ih se kasnije
rijeili u Mexico Cityju. (U tamonjoj zalagaonici pronaao ih je agent KBI-a Harold Nye,
koji je ba zbog toga odletio u Mexico City.) Osim toga, diktirajui svoju izjavu Smith je
otkrio mjesto drugog jakog dokaza.
Doli smo na autoput i krenuli prema istoku, kazao je objanjavajui to su on i
Hickock napravili poto su pobjegli s mjesta ubojstva. Jezivo smo jurili, Dick je vozio.
Mislim da smo obojica bili jako uzbueni. Ja jesam. I vrlo uzbuen i olakan u isto vrijeme.
Ni jedan od nas nije se mogao zaustaviti u cerekanju, odjednom nam se sve to uinilo tako
smijeno, ne znam zato, no tako je bilo. Ali iz puke je kapala krv, a i moja je odjea bila
zaprljana krvlju, ak sam i u kosi naao krv. Zato smo skrenuli na neku seosku cestu i
vozili otprilike osam milja u dubinu prerije. Mogli ste uti kojote. Popuili smo cigaretu, a
Dick je nastavljao priati viceve o onome to se tamo dogodilo. Izaao sam iz auta i isisao
malo vode iz rezervoara za vodu, pa sam isprao krv s puane djevi. Zatim sam Dickovim
lovakim noem iskopao rupu u zemlji. Onim istim noem sam zaklao g. Cluttera. U rupu
sam zakopao sve prazne ahure i ostatak najlonskog konopca i samoljepljive trake. Onda
smo vozili sve dok nismo dosegli U. S. 83 i uputili se prema Kansas Cityju i Olatheu. Oko

zore se Dick zaustavio pored jednog od tih mjesta za piknike, ili kako ih zovu,mjesta za
odmaranje, gdje na otvorenome moete zapaliti vatru. Zapalili smo vatru i bacili na nju
neke stvari. Rukavice koje smo nosili i moju koulju. Dick je primijetio kako bi bilo dobro
da imamo vola za raanj, jer nikad nije bio tako gladan. Bilo je blizu podneva kad smo stigli
u Olathe. Dick me ostavio pred mojim hotelom i odvezao se kui na nedjeljni ruak sa
svojom obitelji. Da, no je uzeo sa sobom. I puku.
Agenti KBI-a koji su upueni u Hickockovu kuu pronali su no u kutiji s priborom
za ribolov, a puka je i dalje bila oslonjena na kuhinjski zid. (Hickockov otac, koji je odbio
povjerovati da je njegov djeak mogao sudjelovati u tako jezivom zloinu, inzistirao
je na tvrdnji da puka nije bila izvan kue od prvog tjedna studenoga, pa prema tome nije
mogla biti oruje kojim je izvreno ubojstvo.) to se tie praznih ahura, konopca i trake, i
to je pronaeno zahvaljujui pomoi Virgila Pietza, okrunog cestovnog slubenika. Na
mjestu koje je Perry nevjerojatno tono opisao on je s cestovnim grabljama doslovce
brijao povrinu zemlje centimetar po centimetar, sve dok nije pronaao zakopane
predmete. Tako su svezani u vor i posljednji razvezani konopci, KBI je tako zatvorio jedan
sluaj neoborivim dokazima jer su ispitivanja dokazala da su te ahure ispaljene iz
Hickockove puke, a ostaci konopca i ljepljive trake bili su identini s materijalima koji su
upotrijebljeni za vezivanje i uutkavanje rtava.
Ponedjeljak 11. sijenja. Doao mi branitelj. G. Fleming. Starac s crvenom kravatom.
Obavijeten od optuenih da su bez sredstava za privatnog branitelja, sudac Roland
H. Tate, imenovao je u ime suda kao njihove predstavnike dvojicu mjesnih advokata, g.
Arthura Fleminga i g. Harrisona Smitha. Sedamdeset jednogodinji Fleming, bivi
gradonaelnik Garden Cityja, nizak ovjek koji svoj nimalo upadljiv izgled oivljuje sasvim
posebnim kravatama, borio se protiv tog imenovanja.
Ne elim sluiti, kazao je sucu. Ali ako sud smatra za potrebno da mene imenuje,
u tom sluaju nemam izbora.
Hickockov branitelj Harrison Smith, star etrdeset pet godina, vii od 180
centimetara, igra golfa, strastveni ljubitelj svog fakulteta, primio se zadatka rezignirano
ljupko:
Netko to mora uraditi. A ja u uiniti najvie to mogu. Premda sumnjam da e to
djelovati na moju popularnost u ovoj sredini.
Petak 15. sijenja. Gospoa Meierje imala otvoren radio u kuhinji i uo sam ovjeka
kako kae da e okruni javni tuitelj zatraiti smrtnu kaznu. Bogati nikad ne vise. Samo
siromasi i oni koji su bez prijatelja.
Objavljujui svoju nakanu, okruni tuitelj, inae ambiciozan, zdepast mlad ovjek
od dvadeset osam godina koji izgleda kao da mu je etrdeset, a ponekad i pedeset godina,
kazao je novinarima:
Ako predmet ode pred porotu, zahtijevat u od porote, poto ih proglase krivima,
da ih osudi na smrtnu kaznu. Ako optueni ne budu eljeli suenje s porotom, ve sucu
izjave krivnju, tada u od suca zahtijevati smrtnu kaznu. To je situacija za koju sam znao
da u je morati rijeiti, pa elim napomenuti da svoju odluku nisam donio olako. Zbog

karaktera nasilja tog zloina i zbog oigledno krajnjeg pomanjkanja svake milosti prema
rtvama, osjeam da je smrtna kazna jedini nain adekvatne zatite graana od optuenih.
To posebno vrijedi za Kansas, u kojemu ne postoje kazne doivotnog zatvora bez
mogunosti uvjetnog otpusta. Osobe osuene na doivotnu robiju u stvari prosjeno
izdre manje od petnaest godina.
Srijeda 20. sijenja. Zahtijevaju od mene da se podvrgnem detektoru lai u vezi s
onom stvari s Walkerom.
Sluajevi poput Clutterova, zloini takvog formata, posvuda su izazvali zanimanje
pravnika, a naroito onih koji jo osjeaju teinu slinih, ali nerijeenih zloina, jer je
uvijek mogue da rjeenje jednog misterija rijei i drugi. Izmeu mnogih slubenih osoba
koje je zainteresirao sluaj u Garden Cityju bio je erif okruga Sarasota na Floridi. U okviru
tog okruga je ribarsko naselje Osprey, nedaleko od Tampe, koje je mjesec dana poslije
Clutterove tragedije bilo poprite etverostrukog ubojstva na usamljenom ranu za
uzgajanje goveda, o emu je Smith na Boi itao u Miamiju u lokalnim novinama. I opet
su rtve bile etiri lana jedne obitelji, mladi brani par, gospodin i gospoa Clifford, i
njihovo dvoje djece, djeak i djevojica. Svi su pobijeni iz puke i ubojica je gaao u glavu.
Kako su ubojice Clutterovih proveli no 19. prosinca, dana ubojstva, u hotelu u
Tallahasseeju, erif Ospreyja, nemajui nikakvih tragova, bio je dakako zainteresiran da
ubojice budu izloene ispitivanju uz pomo poligrafa. Hickock je pristao na test, a isto tako
i Dick, koji je rekao pred vlastima Kansasa:
U to sam vrijeme primijetio Dicku da je onaj tko je to uinio, bez obzira tko je,
sigurno proitao to se dogodilo ovdje u Kansasu. Neka budala.
Na veliko razoaranje i erifa Ospreyja i Alvina Deweyja, koji ne vjeruje u izvanredne
podudarnosti, rezultati testa bili su odluno negativni. Ubojica obitelji Walker ostaje
nepoznat.
Nedjelja 31. sijenja. Dickov tata doao ovamo da vidi Dicka. Rekao mu zdravo kad
sam ga vidio da prolazi pored (vrata elije) ali on nastavio dalje. Moe biti i da me nije uo.
Saznao od ge M (Meier) da ga H (Hickock) nije dola jer se jako slabo osjea. Snijei na
tone. Prole noi sanjao da sam s tatom gore na Aljasci,probudio se u bari hladnog urina!!!
G. Hickock je tri sata proveo sa svojim sinom. Nakon toga je preao kroz snijeg do
kolodvora Garden Cityja. Izgledao je kao starac istroen od rada, pogrbljen i omravio od
raka koji e ga ubiti za nekoliko mjeseci. Na stanici, dok je ekao na vlak koji e ga povesti
kui, razgovarao je s reporterom:
Vidio sam Dicka, aha. Dugo smo razgovarali. I ja vam mogu garantirati da nije tako
kako se govori. Ili kako kau u novinama. Ti djeaci nisu otili do te kue s namjerom da se
poslue silom. Moj djeak nije. On moe imati slabih strana, ali on nije ni blizu tako zao.
Smitthy je taj. Dick mi je rekao da ak nije ni znao kad je Smithy napao ovjeka (Cluttera),
zaklao ga. Dick ak nije bio u istoj prostoriji. Potrao je kad je uo da se bore. Dick je imao
puku i ovako je bilo kako on opisuje: Smithy je od mene uzeo puku i odmah ispalio u tog
ovjeka. I jo kae: Tata, trebalo je da mu preotmem puku i ubijem Smithyja. Da ga
ubijem prije nego on ubije ostale lanove obitelji. Da sam to uinio, bio bih u mnogo
boljem poloaju no to sam sada. I ja drim da bi bio. Kako je sada, nain kako se ljudi

odnose, on nema nikakvih izgleda. Obojicu e objesiti. A, nastavio je dok su mu iscrpljenost

i razoaranje caklile oi,kada visi tvoj djeak, kad zna da e visjeti, moe li ita gore
zahvatiti ovjeka.
Ni otac ni sestra Perryja Smitha nisu mu pisali niti su ga posjetili. Vjerovalo se da Tex
John Smith trai zlato negdje na Aljaski, iako ga uza sve napore ljudi od zakona nisu uspjeli
pronai. Sestra je kazala istraiteljima da se boji svog brata i zamolila ih da ga ne
obavijeste o njenoj novoj adresi. (Kad su mu to saopili, Smith se osmjehnuo i rekao:
Volio bih da je ona te noi bila u toj kui. Kakva slatka scena!)
Osim vjeverice, osim Meierovih i rijetkih savjetovanja sa svojim braniteljem g.
Flemingom, Perry je bio sasvim sam. Nedostajao mu je Dick.
Mnoge misli o Dicku, napisao je jednom u svoj sklepani dnevnik. Nakon hapenja
nije im bilo doputeno da se vide, a osim slobode to je ono to je najvie elio , da
razgovara s Dickom, da opet bude s njim. Dick nije odvaljen od kamena kao to je nekad
mislio, nije vie pragmatik, muevan, niti je doista vrst momak, pokazao se kao
prilino slab i upalj, kukavica. Pa ipak, od svih ljudi na svijetu, to je bila osoba kojoj je
sada bio najblii, jer su njih dvojica bih barem iste vrste, braa iz roda Kainova. Odijeljen
od njega, Perry se osjeao, sam sa sobom. Poput nekoga tko je prekriven ranama. Netko s
kim bi samo potpuni zvekan mogao odravati ikakve veze.
Ali jednog jutra polovinom veljae Perry je primio pismo. Bilo je datirano u
Readingu, drava Massachussetts, a glasilo je:
Dragi Perry, raalostilo me kad sam uo u kakvim si tekoama, pa sam odluio da ti piem i
kaem ti da te se sjeam i da bih ti htio pomoi na bilo koji meni mogu nain. Ako se ne sjea mog
imena, Don Cullivan, prilaem ti snimak koji je snimljen otprilike u vrijeme kad smo se upoznali. Kad sam
nedavno prvi put u vijestima itao o tebi, bio sam preneraen i poeo sam razmiljati o onim danima kad
sam te ja poznavao. Iako mi nikad nismo bili bliski prijatelji, ja te se mnogo jasnije sjeam od veine
momaka koje sam upoznao u Armiji. Mora da je to bilo oko jeseni 1951,kad si ti dodijeljen 761. lakoj
inenjerskoj eti u Fort Lewisu, Washington. Bio si omalen (ja nisam mnogo vii), vrsto graen,
tamnoput s gustom crnom kosom. Osmijeh ti je gotovo uvijek bio na usnama. Budui da si ivio na Aljasci,
nekolicina drugova nazivala te Eskimom. Jedna od mojih prvih uspomena na tebe bila je za vrijeme
etne inspekcije, kad smo morali otvoriti svoje sanduke radi pregleda. Koliko se ja sjeam, svi su sanduci
bili u redu, ak i tvoj, osim to je unutranji dio tvog poklopca bio oblijepljen slikama pin up djevojaka. Svi
smo smatrali da ti se ne kroji dobro. Ali oficir koji je pregledavao uzeo je to na stranu, a kad je sve bilo
gotovo i on to pustio bez rijei, mislim da smo svi osjetili da si ti prilian nervoznjakovi. Sjeam te se kao
prilino dobrog igraa bilijara i ja te se sasvim jasno sjeam za bilijarskim stolom u etnoj dnevnoj sobi.
Bio si jedan od najboljih vozaa kamiona u jedinici. Sjea li se armijskih poljskih zadataka koje smo
morali svladavati? Za vrijeme jednog zimskog putovanja sjeam se da smo ti i ja bili na kamionima za
cijelo vrijeme trajanja problema. U naoj jedinici armijski kamioni nisu imali grijaa i u kabinama je znalo
biti prilino hladno. Sjeam se kako si isjekao rupu na podu svog kamiona da bi omoguio vruini iz
motora da ue u kabinu. Razlog zbog kojeg se toga tako dobro sjeam je dojam koji si time izazvao na
mene, jer je udeavanje armijske imovine bio zloin zbog kojega se mogla doivjeti otra kazna. Dakako
da sam ja u Armiji jo bio jako zelen i bojao sam se da iole rastegnem propise, ali sjeam se kako si se ti
smijao na tu temu (i bilo ti je toplo), dok sam se ja brinuo (i smrzavao). Sjeam se da si kupio motorkota i
nejasno se prisjeam da si s njim imao nekih okapanja , naganjala te policija? Sudar? Bilo to bilo, ali ja
sam tada po prvi put shvatio da u tvom karakteru ima crta divljine. Moda su neka moja sjeanja i kriva,
jer nas od tada dijeli osam godina, a ja tebe nisam poznavao due od osam mjeseci. Meutim, ono ega se
dobro sjeam jest injenica da sam se s tobom dobro slagao i da sam te prilino volio. Uvijek si izgledao
veseo i pun humora, dobro si obavijao svoje vojnike poslove i ne sjeam te se kao posebnog gunala.

Dakako da si ti bio oigledno prilino divlji, ali ja o tome nisam nita mogao saznati. No sada si u stvarnim
problemima. Pokuavam zamisliti kako sada izgleda. O emu misli. Kad sam prvi put proitao to o tebi,
bio sam zapanjen. Doista sam bio. Ali tada sam odloio novine i bacio se na neto drugo. No misao na tebe
mi se navraala. Nije me zadovoljilo samo zaboravljanje. Ja jesam, ili pokuavam biti, prilino religiozan
(katolik). Nisam uvijek bio. Jednostavno bih plutao ivotom veoma malo se bavei najvanijom stvari koja
postoji. Nikad nisam razmiljao o smrti ili o mogunosti ivota poslije smrti. Bio sam suvie iv,
automobil, sveuilite, djevojke, itd. Ali moj je brat umro od leukemije u 17. godini. Znao je da umire i
mene je kasnije zanimalo to je on mislio o tome. Posljednjih tjedana ivota mog brata ja nisam znao to
da mu kaem. A sada mislim na tebe i opet ne znam to da mislim, ali posebno ne znam o emu ti misli. Ja
sada znam to bih rekao svom bratu. A zbog toga ti i piem, jer je Bog stvorio tebe kao i mene i voli tebe
kao to voli mene, a mi tako slabo poznajemo boju volju , jer ono to se dogodilo tebi moglo se dogoditi
meni. Tvoj prijatelj, Don Cullivan.

Ime mu nije nita znailo, ali je odmah prepoznao lice s fotografije, mladi vojnik jako
podiane kose i okruglih, veoma iskrenih oiju. Pismo je proitao mnogo puta, iako
religiozne aluzije nije smatrao jako uvjerljivima ( Ja sam pokuao vjerovati, ali ne mogu,
neu, nema potrebe da me netko na to navodi ). Pismo ga je ozarilo. Evo nekoga tko nudi
pomo, zdrav i potovan ovjek koji ga je nekada poznavao i volio, ovjek koji se potpisao ,
prijatelj. Zahvalan, urei je zapoeo svoj odgovor na pismo:
Dragi Done, do avola kako se ne bih sjeao Dona Cullivana...

Hickockova elija nema prozora, gledao je u iroki hodnik i u fasade drugih elija. Ali
nije bio izoliran, bilo je uvijek ljudi s kojima je mogao porazgovarati, smjenjivao se niz
pijanaca, krivotvoritelja, mueva koji su tukli svoje ene i lutalica Meksikanaca. Zbog svog
prostodunog naina izraavanja, zbog svojih seksualnih anegdota i sonih dosjetki, Dick
je bio popularan meu ostalim zatvorenicima (premda bijae i jedan koji u njemu nije
nita vidio, jedan starac koji se sipljivo obrecnuo na njega: Ubojica! Ubojica! i koji je
jednom sasuo na njega vedro prljave vode od pranja poda).
Svojom vanjtinom Hickock je u svakoga izazivao dojam nevjerojatno bezbrinog
mladia. Kad ne bi vodio razgovore ili spavao, leao bi na svom leaju puei ili vaui
gumu i itajui sportske asopise i krimie. esto bi leao i zvidukao svoje omiljene stare
melodije (Mora da si bila divno djetece, Vucaranje do Buffala), ili bi jednostavno
buljio u nezasjenjenu arulju koja je dan i no svijetlila na stropu elije. Mrzio je monotonu
kontrolu te arulje, smetala mu je dok je spavao, ili jo jasnije, ugroavala je uspjeh jedne
njegove intimne ideje, bijega. Naime, zatvorenik nije ni izdaleka bio tako bezbrian kao to
je izgledao, niti se tako prepustio sudbini. Namjeravao je poduzeti svaki mogui korak da
izbjegne vonju na Velikoj ljuljaki. Uvjeren da e takva ceremonija oznaiti kraj bilo
kakva suenja, zasigurno svakog suenja koje se odrava u dravi Kansas , on je odluio da
probije zatvor, zgrabi kola i uhvati maglu. Ali za tu svrhu prvo treba imati neko oruje,
zbog toga je tjednima radio jedno oruje, iljak, orue veoma slino pijuku za led,neto
to bi se smrtonosno dobro snalo izmeu lopatica poderifa Meiera. Sastavni dijelovi tog
oruja, komad drveta i komad debele i jake ice, nekada su predstavljali dijelove zahodske
etke koju je on konfiscirao, rastavio i sakrio ispod svog madraca. Kasno nou kad bi jedini

zvukovi bili hrkanje, kaljanje i tuno zvidukavo zavijanje vlakova linije Santa Fe koji su
tandrkali kroz grad to je utonuo u tamu, on bi otrio debelu icu o betonski pod elije.
Dok bi radio, pravio bi planove.
Jednom, prve zime nakon to je zavrio srednju kolu, Hickock se vozio autostopom
preko Kansasa i Colorada: Bilo je to onda kad sam traio posao. Dakle, vozio sam se u
kamionu, a voza i ja smo se upleli u malu svau stvarno bez ikakva razloga, ali me on stao
mlatiti i izbacio me iz kamiona. Jednostavno me tamo ostavio. Tamo, prokleto visoko u
planinama Rockyja. Bila je susnjeica i klizavo, a ja sam pjeke prevalio milje, dok mi je nos
krvario kao petnaest svinja. Tada sam na umovitu zaravanku zapazio nekoliko koliba.
Kolibe za ljetni boravak, sve zakljuane i prazne u to doba godine. Provalio sam u jednu od
njih. Naao sam u njoj drva za vatru i konzervirane hrane, ak i malo whiskyja. Ostao sam
tamo vie od tjedan dana i bio je to jedan od najljepih razdoblja mog ivota. Usprkos
injenici to sam imao ozlijeen nos i to su mi oi bile zelene i ute. Kad je prestao padati
snijeg, pojavilo se sunce. Nikad prije nisam vidio takvo nebo. Kao u Meksiku. Kad bi
Meksiko bio u hladnoj klimi. Protumarao sam i kroz ostale kolibe i pronaao nekoliko
suenih unki, radioaparat i puku. Bilo je divno. Vani cio dan, i to s pukom. Sa suncem na
licu. Stari moj, to sam se sjajno osjeao. Osjeao sam se kao Tarzan, a svake veeri bih jeo
grah i prenu unku, pa bih umotan u pokriva pored vatre zaspao sluajui glazbu iz
radioaparata. Nitko se nije ni pribliio tom mjestu. Kladim se da bih mogao ostati do
proljea. Ako bijeg uspije, to e biti pravac koji je Dick sebi odredio , ravno u planine
Colorada, gdje e pronai kolibu u kojoj e se skrivati do proljea (dakako da bi bio sam,
jer ga Perryjeva budunost nije zanimala). Ideja o tako idilinom meuinu pridodana
inspiriranom zanosu s kojim je on otrio svoju icu uinila je njegov posao savrenim, ica
je izotrena poput otrice najfinijeg noa.
etvrtak 10. oujka. erif izvrio stresalicu. Pretraio sve elije i ispod madraca D.
pronaao iljak. Nije mi jasno emu mu je on trebao (moram se ceriti).
Perry nije smatrao novonastalu situaciju nimalo smijenom, jer je Dick s opasnim
orujem u rukama mogao odigrati znaajnu ulogu u planovima kojima se i on bavio. Kako
su se tjedni vukli, on je dobro upoznao ivot na Sudskom trgu, s ljudima koji tumaraju
trgom i s njihovim navikama. Evo, na primjer, te make, dva siva maora koji se pojavljuju
svakog sumraka i pretrauju trg, zaustavljajui se da pregledaju sve automobile parkirane
na rubovima trga , to je za nj bila vraka zagonetka sve dok mu gospoa Meier nije
objasnila da te make trae mrtve ptice uhvaene u ukrasnim reetkama hladnjaka. Nakon
tog objanjenja njemu je bilo muno gledati njihove manevre: Jer sam najvei dio svog
ivota proveo radei ono to one rade. Istu stvar.
Jednog je ovjeka Perry posebno zapazio. Bio je vrst, uspravan, s kosom koja je
podsjeala na srebrnastosivu kapicu koju obino starci nose kod kue, njegovo ispunjeno
lice vrstih vilica obino je imalo neki zagriljiv izraaj, otromboljena usta, poluzatvorene
oi kao za nevesela sna , slika nepokolebljive tvrdokornosti. Pa ipak je to bio djelomino
kriv dojam, jer bi ga zatvorenik tu i tamo zapazio kako se zaustavlja u razgovoru s drugim
ljudima, kako se s njima ali i smije, a tada bi izgledao jednostavno veseo, aljivdija:
Jedan od onih ljudi koji bi znao sagledati i ljudsku stranu.

Taj je atribut bio prilino vaan, jer je taj ovjek bio Roland H. Tate, sudac 32.
sudskog okruga, pravnik koji e predsjedavati na suenju protiv Smitha i Hickocka. Kao
to je Perry uskoro saznao, Tate je bio u zapadnom Kansasu ime koje se ve dugo, dugo
izgovaralo sa strahom i potovanjem. Sudac je bio bogat, imao je svoju ergelu, posjedovao
je mnogo zemlje, a za njegovu se enu isticalo da je vrlo lijepa. Bio je otac dvaju sinova, ali
mlai je umro, to je bila tragedija koja je jako pogodila roditelje i navela ih da usvoje
djeaia koji se pojavio pred sudom kao naputeno dijete, bez vlastita doma.
Izgleda mi kao ovjek dobra srca, jednom je Perry kazao gospoi Meier. Moda
nam prui kakve anse.
Ali zapravo Perry nije u to vjerovao. Vjerovao je u ono to je odgovorio Donu
Cullivanu s kojim se sada redovito dopisivao, njegov je zloin neoprostiv i on je svakako
oekivao dan kad e se uspeti preko tih trinaest stepenica. Meutim, nada ga nije ba
sasvim naputala, jer se i on bavio milju da pobjegne. To je ovisilo o dvojici mladia koje
je zapazio da ga promatraju. Jedan je bio crvenokos, a drugi crnokos. Stojei na trgu ispod
stabla koje je dodirivalo prozor elije oni bi mu se nasmijeili i davali mu signale , ili je on
tako umislio. Nijednom nisu izmijenili ni rijei i poto bi prostajali otprilike minutu nestali
bi. Ali zatvorenik je bio vrsto uvjeren da su ta dvojica mladih ljudi odluili da mu
pomognu u bijegu, moda potaknuti istim avanturizmom. To ga je navelo da nacrta skicu
trga naznaivi mjesta na kojima bi bilo najbolje da bude parkiran automobil za bijeg.
Ispod tog crtea napisao je:
Potrebna mi je runa pila profila 5. Nita vie. Ali jeste li svjesni posljedica ako
budete uhvaeni (kimnite glavom ako je tako)? To bi vam moglo znaiti dugo sjedenje u
zatvoru. A mogli biste biti i ubijeni. I sve to zbog nekoga koga i ne poznajete. BOLJE JE DA
O TOME DOBRO PROMISLITE! Ozbiljno! Osim toga, kako se ja mogu u vas pouzdati? Kako
da znam da to nije trik da me se izvue odavle i onda pokosi? A to je s Hickockom? Svi
planovi moraju ukljuivati i njega.
Perry je tu poruku drao na stolu zguvavi je u grudicu papira, spreman da je baci
im se opet pojave ti mladii. Ali oni se vie nisu pojavili, nikad ih vie nije vidio. Najzad se
poeo pitati nije li ih izmislio (pretpostavka da moda nisam normalan, moda sam
umobolan, to ga je progonilo jo od onda kad sam bio djeai, a moje bi se sestre
smijale jer sam volio mjeseinu. Sakrio bih se u sjeni i promatrao Mjesec.) Bili oni fantomi
ili ne bili, ali on prestade misliti na te mladie. Samoubojstvo je bio drugi nain bijega koji
ih je zamijenio u njegovim razmiljanjima, unato tamniarevim mjerama opreza (nije
smio imati ogledalo, pojas, kravatu i nirance), on je smislio nain kako e to uiniti.
Naime, i u njegovoj je eliji bila arulja koja je gorjela dan i no, ali za razliku od Hickocka
on je u eliji imao metlu gustih dlaka. Pritiui ekinjasti dio metle o arulju, mogao ju je
odvrtjeti. Jedne je noi sanjao da je odvrtio arulju i razbio je, a njenim staklom je prerezao
ile na glenjevima i zglobovima.
Osjeao sam kako me ostavljaju dah i svjetlo, kazao je opisujui kasnije svoje
osjeaje. Zidovi elije su se sruili, nebo se spustilo i ugledao sam veliku utu pticu.
Kroz cio njegov ivot, dok je bio dijete s kojim se loe postupalo, dok je bio mladi
tumaralo, dok se nalazio u zatvoru , uta ptica, golema i papagajskog lica, letjela bi

Perryjevim snima kao aneo osvetnik koji drobi njegove neprijatelje ili ga, kao sada,
spaava u trenucima smrtne opasnosti:
Podigla me tako lako kao da sam mi i uspinjali smo se tako da sam dolje vidio trg i
ljude kako se komeaju i viu, kako erif puca na nas, a svima se pojavljuje pjena od bijesa,
jer ja letim, jer je meni bolje nego bilo kome od njih.

Poetak suenja odreen je za dan 22. oujka 1960. Tjednima prije suenja
branitelji su se esto savjetovali sa svojim branjenicima. Bilo je govora i o mogunosti da
se zahtjjeva promjena mjesta suenja, ali vremeni g. Fleming je upozorio svog branjenika:
Sasvim je svejedno, gdje u Kansasu bude odrano suenje. U cijeloj dravi
raspoloenje je isto. Moda e ak biti najbolje u Garden Cityju. Ovo su religiozni ljudi. Na
jedanaest tisua stanovnika dvadeset dvije crkve. Osim toga, veina sveenika protivi se
smrtnoj kazni, kau da je ona nemoralna, da nije kranska. ak i veleasni Cowan,
sveenik Clutterovih i bliski prijatelj obitelji, propovijeda protiv smrtne kazne u ovom
sluaju. Zapamtite da je najvie emu se imamo nadati , spas vaeg ivota. Drim da ovdje
imamo za to jednako dobre izglede kao bilo gdje.
Odmah nakon podizanja preliminarne optunice protiv Smitha i Hickocka njihovi
branitelji su posjetili suca Tatea podnosei zahtjev da njihovi branjenici budu podvrgnuti
temeljitom psihijatrijskom pregledu. Od suda je zatraeno da se Dravnoj bolnici u
Larnedu, Kansas, duevnoj bolnici s apsolutno sigurnim odjelima, dopusti da uzme nadzor
nad uhapenicima kako bi bilo utvreno jesu li obojica ili jedan od njih umobolan,
imbecilan ili idiot nesposoban da shvati svoj poloaj i pomo u cilju njihove obrane.
Larned je udaljen stotinu milja istono od Garden Cityja. Hickockov branitelj
Harrison Smith obavijestio je sud da se juer odvezao u Larned i razgovarao s nekoliko
slubenih osoba te ustanove:
U naem mjestu nemamo kvalificiranih psihijatara. U stvari Larned je jedino mjesto
u promjeru od dvjesta dvadeset i pet milja gdje moete nai takve osobe, lijenike
specijalizirane za ozbiljne psihijatrijske ocjene. To uzima vremena. Od etiri do osam
tjedana. Ali ljudi s kojima sam razgovarao izrazili su spremnost da odmah zaponu taj
posao, a kako je to dravna ustanova, to dakako nee okrug stajati ni marjaa.
Toj se ideji usprotivio specijalni pomonik javnog tuitelja, Logan Green, koji je bio
uvjeren da e njegovi antagonisti na sudu pokuati provui privremenu umobolnost kao
glavni adut obrane. On se bojao da bi krajnji rezultat prihvaanja tog prijedloga , kao to je
kazao u privatnom razgovoru, bio takav da bi se na sudu u ulozi svjedoka pojavila grupica
glavoiscjelitelja koja bi se sa simpatijama odnosila prema optuenima ( Ti prijani stalno
liju suze nad ubojicama. Ne brigaju brigu nad rtvama.). Omalen, ratoboran, porijeklom iz
Kentuckyja, Green je svoj protuzahtjev zapoeo naglaavajui sudu da se kansaki zakon u
pogledu duevnog zdravlja dri MNaghtenova propisa, starog uvoza iz britanskog prava,
koji se sastoji u ovome: ako je optueni znao prirodu svog djela i znao je da to djelo nije
doputeno, tada je on duevno zdrav i odgovoran za svoje postupke. Osim toga, dodao je

Green, u kansakim statutima nema niega to bi navodilo na zakljuak da lijenici koji

budu odabrani za utvrivanje duevnog stanja optuenih moraju imati naroite
kvalifikacije:
Ve obini doktori. Lijenici ope medicine. To je sve to zakon trai. Mi u ovom
okrugu imamo svake godine sluajeve u kojima se zahtijeva da ljudi budu upueni u
ustanovu. Nikad nismo pozivali nekoga iz Larneda ili bilo koje druge psihijatrijske
ustanove. Nai mjesni lijenici rjeavaju te stvari. Nije ni najmanje teak posao ustanoviti
je li netko umobolan, idiot ili imbecilan... To je apsolutno nepotrebno, a upuivanje
optuenih u Larned je samo gubljenje vremena.
U svom pobijanju branitelj Smith je pripomenuo da je taj sluaj mnogo tei nego
obino formalno sasluanje o duevnom zdravlju u sudovima koji rjeavaju o oporukama.
Dva su ivota u pitanju. Bez obzira na prirodu njihova zloina ti ljudi imaju apsolutno
pravo da ih pregledaju osobe sa znanjem i iskustvom.
Psihijatrija, dodao je obraajui se sucu sasvim izravno, veoma je napredovala u
posljednjih dvadeset godina. Federalni sudovi poinju drati korak s tom naukom kad su u
pitanju osobe optuene zbog kaznenih djela. Meni se jednostavno ini da nam se prua
zlatna mogunost da iskoristimo nove ideje na ovom podruju.
Bila je to mogunost koju je sudac odbio, jer kao to je jednom spomenuo njegov
kolega po profesiji:
Tate je sudac kojeg biste mogli nazvati sucem po knjizi, on nikada ne
eksperimentira, on se striktno dri teksta, ali isti kritiar je kazao o Tateu i ovo: Kad bih
bio nevin, on bi bio jedini sudac kojeg bih htio imati pred sobom, kad bih bio kriv, bio bi
posljednji kojeg bih htio vidjeti ispred sebe.
Sudac Tate nije u cijelosti odbio zahtjev, ve je uinio tono ono to zakon zahtijeva,
imenovao je komisiju od trojice lijenika iz Garden Cityja zatraivi od njih da se izjasne o
duevnom stanju zatvorenika. (Uskoro je lijenika trojka posjetila zatvorenike i nakon
neto vie od jednog sata konverzacijskog ispitivanja zakljuila da nijedan zatvorenik ne
pati od bilo kakvog duevnog poremeenja.) Kad je saznao za njihovu dijagnozu, Perry
Smith je primijetio:
Kako to oni znaju? Oni su jednostavno doli da se malo zabave. Htjeli su uti sve
morbidne detalje iz usta samog stranog ubojice. Oh, kako su im sjajile oi.
I Hickockov branitelj bio je ljut, jo se jednom odvezao u Dravnu bolnicu Larned
molei jednog psihijatra da prui neplaenu uslugu, da otputuje u Garden City i razgovara
s optuenima. ovjek koji je na to dobrovoljno pristao bio je doktor W. Mitchell Jones,
inae izvanredno kompetentan strunjak koji jo nije navrio tridesetu godinu, a bio je
poznati specijalist za kriminalistiku psihologiju i umobolne zloince. Radio je i studirao u
Europi i Sjedinjenim Dravama. Pristao je da ispita Smitha i Hickocka, te da svjedoi u
njihovu korist ukoliko to njegovi nalazi budu nalagali.
Ujutro 14. oujka branitelji su se opet nali pred sucem Tateom, ali sada su
zahtijevali odgaanje suenja koje je imalo zapoeti za osam dana. Iznesena su dva
razloga. Prvi se svodio na injenicu da je Hickockov otac, najvaniji materijalni svjedok,

suvie bolestan da bi svjedoio pred sudom. Drugi je bio mnogo suptilniji. U toku prolog
tjedna na izlozima trgovina, u bankama, restoranima i na eljeznikoj stanici pojavile su se
istaknuto otiskane obavijesti s ovim tekstom: DRABOVNA PRODAJA IMANJA H. W.
CLUTTERA , 21. OUJKA 1960. , NA CLUTTEROVU IMANJU.
Dakle, kazao je Harrison Smith obraajui se sudu, ja znam da je gotovo
nemogue dokazati prejudiciranje. Ali ova prodaja, draba rtvina imanja, zapoinje za
tjedan dana , drugim rijeima tono dan prije poetka suenja. Ja nisam kadar izjaviti
prejudicira li to stav prema optuenima. Ali te obavijesti kojima valja dodati oglase u
novinama i reklamne obavijesti na radiostanici bit e stalan podsjetnik svakom graaninu
naeg mjesta, a sto pedeset graana je izabrano za mogue kandidate za lanove porote.
Sudac Tate nije bio impresioniran. Zahtjev je odbio bez komentara.

Japanski susjed g. Cluttera, Hideo Aida, poetkom godine prodao je na drabi svoje
poljoprivredne strojeve i farmersku opremu, i preselio se u Nebrasku. Aidina draba, koja
je ocijenjena kao veoma uspjela, nije privukla ni stotinjak kupaca. Ali na drabi Clutterova
imanja prijavilo se vie od pet tisua ljudi. Graani Holcomba oekivali su neuobiajeno
velik posjet. Damski kruok holcombske crkvene zajednice preobrazio je jedan od
Clutterovih hambara u kafeteriju opskrbljenu s dvije stotine pita od jabuka, sto dvadeset
pet kilograma sjeckana mesa za hamburgere i trideset kilograma rezane unke, ali nitko se
nije pripremio za doek najvee gomile ljudi na ijednoj drabi u povijesti zapadnog
Kansasa. Iz najmanje polovine ukupnog broja svih okruga u Kansasu automobili su pojurili
u Holcomb, ali stizali su i iz Oklahome, Colorada, Teksasa i Nebraske. Na odvojku koji je
vodio prema farmi River Valley automobili su bili parkirani jedan do drugoga.
Bilo je to prvi put da je poslije zloina javnosti bilo doputeno posjetiti Clutterovu
farmu. Ta je okolnost objanjavala nazonost moda jedne treine okupljenih onih koji su
doli potaknuti pukom znatieljom. Valja dodati da su i vremenske prilike pripomogle
okupljanju takvog skupa, jer su se sredinom oujka rastopili zimski snjeni nanosi. Poslije
snijega ostala je sasvim gnjecasta zemlja pa se blato hvatalo do gleanja. U takvoj situaciji
farmer ne moe nita uiniti dok zemlja ne otvrdne.
Zemlja je tako mokra i gadna, primijetila je supruga Billa Ramseyja, farmera. Ne
moe je ni taknuti. Zbog toga smo pomislili kako ne bi bilo loe da posjetimo drabu.
Doista je bio divan dan. Proljee. Premda je ispod nogu mljackalo obilato blato,
sunce koje je tako dugo bilo zastrto oblacima i snijegom izgledalo je kao neki novi, tek
napravljen predmet. A stabla, Clutterov vonjak sa stablima kruke i jabuke, a isto tako i
brijestovi koji su zasjenjivali odvojak, ve su dobili lagani veo djevianskog zelenila. Krasni
travnjak uokolo Clutterove kue takoer se ponosio novim zelenilom. Preko travnatog
saga prelazile su ene koje su potopoto htjele zaviriti u nenastanjenu kuu, pa su
zavirivale kroz prozore i u nadi i u strahu da e kroz lijepe zavjese iarane cvjetovima
ugledati mrane utvare.

Drabovatelj je, viui, hvalio svoju robu traktore, kamione, kolica, burad, kovake
maljeve i neupotrijebljenu drvnu grau, vedra za mlijeko, eljezne igove, konje, konjske
potkovice, sve to je potrebno za voenje jedne farme, od konopaca i konjske opreme do
striala za ovce i limenih posuda za pranje. Veinu ljudi je privukla nada da e svu tu robu
moi otkupiti uz najpovoljnije cijene. Ali ruke kupaca su se stidljivo dizale. Bile su to od
rada ogrubjele ruke koje su se nerado odvajale od teko zaraena novca, pa ipak nita nije
ostalo neprodano, ak je jedan kupac naumio kupiti sveanj zahralih kljueva. Mladi
kauboj u blijedoutim izmama kupio je i kola za kojote Kenyona Cluttera, to vozilo u
stanju raspadanja kojim se ubijeni djeak sluio za gonjenje kojota, jurei za njima za
mjeseine.
Pomonici drabovatelja, ljudi koji su manje predmete iznosili na drabeni podij i
odnosili ga s njega, bili su Paul Helm, Vic Irsik i Alfred Stoecklein, sve stari i uvijek vjerni
slubenici pokojnog Herberta W. Cluttera. Njihova posljednja sluba sastojala se u
rasprodaji njegove imovine, jer je ovo bio njihov posljednji dan na farmi River Valley.
Imanje je ustupljeno raneru iz Oklahome, pa e od danas nadalje na farmi ivjeti i raditi
stranci. U toku drabe, kako se svjetovna imovina Herberta Cluttera sve vie tanjila, Paul
Helm je sjeajui se sprovoda umorene obitelji primijetio:
Ovo je kao drugi sprovod.
Posljednja na redu bila je rasprodaja obora sa stokom, uglavnom konja, ukljuujui i
Nancyna konja, veliku i debelu Babe, iji su dani mladosti ve odavna proli. Bilo je kasno
poslije podne i kola je ve zavrila, pa se meu gledateljima nalo nekoliko Nancynih
razrednih kolega kad je poela draba za tog konja. Meu njima je bila i Susan Kidwell.
Usvojivi drugu Nancynu mazu koja je ostala bez vlasnika, njenu maku, Sue je jako eljela
da Babei osigura drugi dom. Ona je voljela starog konja, a znala je i koliko ga je Nancy
voljela. Dvije su djevojke esto zajedno jahale na Babeinim irokim leima, tumarajui za
ljetnih veeri po itnim poljima sve do rijeke i u rijeku u kojoj bi se kobila borila protiv
struje sve dok jednom, kako je to Sue objasnila, sve tri nismo bile hladne kao ribe. Ali
Sue nije imala gdje drati konja.
ujem pedeset... ezdeset pet... sedamdeset... Izvikivanje se vuklo lijeno, jer se
inilo da Babe zapravo nitko ne eli. Farmer iz Mennona, koji je rekao da bi je mogao
upotrijebiti za oranje, platio je za nju sedamdeset pet dolara. Dok ju je izvodio iz obora,
Sue Kidwell je potrala prema starom konju, podigla je ruke kao da joj eli kazati zbogom,
ali umjesto toga je rukama vrsto pritisnula usta.

Telegram, lokalni list u Garden Cityju, objavio je uveer uoi poetka suenja ovaj
uvodnik:
Moda neki misle da su oi cijele nacije uperene u Garden City za vrijeme ovog
senzacionalnog suenja zbog umorstva. Ali to nije tako. Ni stotinu milja zapadno od nas, u
Coloradu, malo je osoba koje su upoznate sa sluajem, dok se druge jedva sjeaju da je
rije o ubojstvu lanova jedne ugledne obitelji. To je tuan komentar o stanju kriminala u

naoj naciji. Poslije ubojstva etiriju lanova Clutterove obitelji prole jeseni, u raznim
dijelovima zemlje dogodilo se nekoliko drugih slinih viestrukih umorstava. Samo u toku
nekoliko dana koji prethode suenju novinski naslovi su objavili najmanje tri sluaja
masovnih umorstava. Kao rezultat takvog stanja ovaj zloin i suenje samo su jedan od
mnogih takvih sluajeva o kojima su ljudi itali i zaboravili ih...
Premda oi nacije nisu bile uperene u njih, nastup glavnih sudionika tog dogaaja,
od sudskog stenografa do samog suca, bio je tipino samosvjestan tog jutra, prvog dana
suenja. Sva etvorica pravnika imala su nova odijela, nove cipele na golemim nogama
okrunog tuitelja kripale su i ciale pri svakom njegovom koraku. I Hickock se pojavio u
dobro saivenom odijelu koje su mu nabavili roditelji, pristale hlae od modrog sera,
bijela koulja, uska tamnoplava kravata. Jedino Perry Smith, koji nije imao ni kaputa ni
kravate, nije izgledao krojaki uspio. Imajui na sebi koulju otvorena izreza (koju je
posudio od Meiera) i plave traperice zavrnute na manetama, izgledao je tako usamljeno i
tako je odudarao u tom ambijentu kao galeb na itnom polju.
Nepretenciozna prostorija smjetena na treem katu suda okruga Finney, sudnica je
imala zagasito bijele zidove i drveni tamno lakirani namjetaj. Klupe za publiku mogu
primiti otprilike sto ezdeset osoba. U utorak ujutro 22. oujka klupe su bile zauzete
iskljuivo od mukih stanovnika okruga Finney, od kojih je valjalo odabrati porotu. Jedan
dio pozvanih graana nije se ba ludo poradovao pozivu da doe (jedan potencijalni lan
porote rekao je u razgovoru s jednim drugim: Mene ne mogu upotrijebiti. Ja ne ujem
dobro. Nakon lijena razmiljanja i otezanja, njegov prijatelj je odgovorio: Zapravo, kad
bolje razmislim, ni moj sluh nije dobar). Openito se smatralo da e izbor porote potrajati
nekoliko dana. Meutim, dogodilo se da je ta procedura bila gotova za etiri sata, tovie,
porota s dva alternativna lana bila je izabrana izmeu prva etrdeset etiri kandidata.
Sedmorica su odbijena za vrijeme prethodne unakrsne vatre obrane, a trojica su iskljuena
na zahtjev optube, jo dvadesetorica su se iskobeljala ili zato to su izjavili da se odluno
protive smrtnoj kazni ili zato to su ve formirali vrst stav u pogledu krivnje optuenih.
Meu tom etrnaestoricom napokon izabranih bilo je est farmera, te po jedan
ljekarnik, upravitelj vrtia, slubenik aerodroma, bua bunara, zatim dvojica trgovaca, te
jedan strojar i upravnik Rayove kuglane. Sve su to bili obiteljski ljudi (nekolicina s petoro i
vie djece), koji su bili veoma usko povezani s jednom od mjesnih crkava. Za vrijeme voir
dire ispitivanja, etvorica su izjavila da su osobno, iako ne intimno, poznavali Clutterove,
ali nakon daljnjeg ispitivanja svaki od njih je dodao da ne smatra da bi ta okolnost mogla
djelovati na njegovu sposobnost da nepristrano sudi o sluaju. Slubenik aerodroma,
sredovjeni ovjek po imenu N. L. Dunnan, na pitanje to misli o smrtnoj kazni, odgovorio
je:
Openito sam protiv smrtne kazne, ali u ovom sluaju nisam. Nekima od onih koji
su je uli ta je izjava jasno upuivala na nepodobnost kandidata zbog prejudicirajueg
stava. Bez obzira na to, Dunnan je prihvaen kao porotnik.
Optueni su bili nepaljivi promatrai odabiranja porotnika. Doktor Jones, psihijatar
koji se dobrovoljno javio da ih pregleda, sa svakim je razgovarao otprilike oko dva sata, a
na kraju svakog ispitivanja predloio im je da mu napiu autobiografsku izjavu, kako je to
bilo juer, pisanje tih izjava zaokupljalo je optuene u toku cijelog vremena sastavljanja

porote. Sjedei na suprotnim stranama stolova svojih branitelja, Hickock je pisao perom, a
Smith olovkom.
Smith je napisao:
Zovem se Perry Edward Smith, a roen sam 27. listopada 1928. u Huntingtonu, okrug Elko,
Nevada, koji se nalazi bogu za leima, da tako kaem. Znam da se 1929. moja obitelj zaputila u Juneau,
Aljaska. U mojoj obitelji bili su moj brat Tex mlai (on je kasnije izmijenio svoje ime u James, zbog
smijenosti imena Tex, a takoer mislim da je u svojim mladim godinama mrzio mog oca , to je maslo
moje majke). Moja sestra Fern (ona je takoer promijenila svoje ime u Joy). Moja sestra Barbara. I eto ja...
U Juneauu moj je otac pravio krijumareno i nedozvoljeno pie. Drim da se u to vrijeme moja majka
upoznala s alkoholom. Mama i tata stadoe se svaati. Sjeam se kako je moja mama zabavljala nekoliko
mornara kad moj otac nije bio na licu mjesta. Kad se vratio kui, dolo je do bitke i moj je otac nakon
gadne tue izbacio mornare iz kue i nastavio tui moju majku. Bio sam strano preplaen, zapravo svi mi,
djeca, bili smo jako zastraeni. Plakali smo. Bojao sam se da e me moj otac premlatiti zato to je tukao
majku. Zapravo ja nisam shvaao zato je tue, ali sam smatrao da je ona uinila neto zaista strano...
Idua stvar koje se nejasno sjeam jeste da smo ivjeli u Fort Braggu, u Kaliforniji. Moj je brat dobio na
poklon zranu puku. Iz nje je ubio kolibria, a kad je to uinio, bilo mu je jako ao. Zamolio sam ga da mi
dopusti da ispalim puku. On me odgurnuo rekavi da sam jo premalen. To me tako raspalilo da sam stao
plakati. Kad sam prestao plakati, moja je ljutnja opet porasla i za vrijeme veere kad se puka nalazila iza
stolice na kojoj je sjedio moj brat, ja sam je zgrabio i drao na uhu mog brata i zatulio BANG! Otac (ili
majka) me istukao i zatraio od mene da se ispriam. Moj brat je ciljao i pucao u velikog bijelog konja na
kojemu je jahao na susjed koji je na putu za grad prolazio pored nas. Susjed je uhvatio mog brata i mene
dok smo se skrivali u grmlju i odveo nas tati i dobismo batine i bratu je oduzeta njegova zrana puka a ja
sam bio sretan to mu je ona oduzeta!... To je otprilike sve ega se sjeam dok smo ivjeli u Fort Braggu.
(Oh! mi smo djeca obiavali da s kiobranom u ruci skaemo s vrha stoga sijena na hrpu slame na tlu)...
Idue ega se sjeam bilo je nekoliko godina kasnije kad smo ivjeli u Kaliforniji? Nevadi? Sjeam se
grozne scene izmeu moje majke i Crnca. Za vrijeme ljeta mi djeca spavali smo na trijemu. Jedan od naih
kreveta nalazio se tono ispred sobe moje majke i oca. Svi mi djeca dobro smo se zagledali kroz zavjese i
vidjeli to se dogaa. Tata je unajmio Crnca (Sam) za razne poslove na farmi, na ranu, dok bi on radio
negdje niz cestu. Kasno uveer vraao bi se kui u svom kamionu model A. Ja se ne sjeam lanca
dogaaja, ali pretpostavljam da je tata znao ili pretpostavljao to se dogaa. To je zavrilo rastavom
izmeu mame i tate, i mama nas je povela u San Francisco. Pobjegla je s tatinim kamionom i svim brojnim
suvenirima koje je donio sa Aljaske. Vjerujem da je to bilo 1935. (?) U Friscu sam uvijek bio u neprilikama.
Poeo sam tumarati s bandom u kojoj su svi bili stariji od mene. Moja majka je uvijek bila pijana, nikad
nije bila u takvom stanju da bi se mogla poteno brinuti za nas. Ponaao sam se slobodno i divlje kao
kojot. Nije bilo nikakve discipline ili pravila ponaanja, ili bilo koga tko bi mi pokazao razliku izmeu
dobra i zla. Dolazio sam i odlazio kako mi se svialo, sve do mog prvog susreta s Nevoljom. Mnogo, mnogo
puta sam ulazio i izlazio iz popravnih domova, zato to sam bjeao od kue i krao. Sjeam se jednog
mjesta u koje su me uputili. Imao sam slabe bubrege i svake sam noi mokrio u krevet. To me jako
poniavalo, ali nisam se mogao kontrolirati. Zbog toga me nadzornica pretukla, nazivajui me svakakvim
imenima i izrugujui mi se pred djeacima. Obiavala bi se pojaviti u svako doba noi da vidi mokrim li u
krevet. Tada bi potegnula pokriva i bijesno me tukla velikim opasaem od crne koe , izvukla bi me iz
kreveta vukui me za kosu i odvukla me u kupaonicu i bacila me u kadu i pustila hladnu vodu na mene i
kazala mi da operem sebe i plahte. Svake noi bila je ta mora. Kasnije je smatrala da e biti jako aljivo
ako stavi nekakvu pomadu na moj penis. To je bilo gotovo nepodnoljivo. Kasnije je ona bila otputena sa
svog posla. Ali to nije izmijenilo ono to sam mislio o njoj i to sam elio uiniti njoj i svim ljudima koji mi
se izruguju.

No, kako mu je doktor Jones rekao da izjavu mora imati tog poslijepodneva, Smith je
tada brzo preao na mladiko doba kad su on i otac ivjeli zajedno tumarajui po Zapadu i
Dalekom zapadu, traei zlato, lovei divlja i bavei se svim moguim raznolikim
poslovima:

Volio sam svog oca, ali bilo je vremena kad bi se ta ljubav i privrenost prema njemu izlile iz mog
srca kao suvina voda. Kada god on ne bi ni pokuao razumjeti moje probleme. Posvetiti mi bar malo
panje i glasa i odgovornosti. Morao sam ga napustiti. Kad sam imao esnaest stupio sam u Trgovaku
mornaricu. 1948. sam stupio u vojsku, regrutni oficir dao mi je ansu i dobro ocijenio moj test. Od tog sam
vremena poeo razumijevati vanost kolovanja. To je samo jo vie izazvalo ljutnju i gorinu koje sam
osjeao prema drugima. Poeo sam se tui. Japanskog policajca sam s mosta bacio u vodu. Doao sam
pred vojni sud zato to sam demolirao japansku kavanu. Opet sam doao pred vojni sud u Kyotu, u
Japanu, jer sam ukrao japanski taksi. U vojsci sam bio gotovo etiri godine. Imao sam niz bijesnih ispada
dok sam sluio u Japanu i Koreji. U Koreji sam bio 15 mjeseci, ali je dola smjena i vraen sam u Drave , i
dobio sam specijalno priznanje jer sam bio prvi korejski vet (veteran) koji se vratio na teritorij Aljaske.
Veliki napisi, slika u novinama, avionska kompanija koja mi je platila put, sva ta ceremonija... Slubu u
Armiji zavrio sam u Fort Lewisu, Washington.

Smithova olovka je tako urila prema novijem razdoblju, da je to vrljanje bilo teko
deifrirati: nesrea s motorkotaem koja ga je unakazila, provalna kraa u Phillipsburgu,
Kansas, koja ga je dovela do prve osude na kaznu zatvora:
...Bio sam osuen na 5 do 10 godina zbog teke krae, provalne krae i bijega iz zatvora. Smatrao
sam da sam veoma nepravedno osuen. Za vrijeme boravka u zatvoru postao sam jako ogoren. Nakon
otputanja trebao sam otii svom ocu na Aljasku, ali nisam otiao. Jedno sam vrijeme radio u Nevadi i
Idahou, otiao sam u Las Vegas i nastavio u Kansas gdje sam se uvalio u poloaj u kojemu sam sada. Nema
vremena za vie.

Potpisao se i nadodao post scriptum:

Htio bih opet s vama razgovarati. Ima mnogo toga to nisam rekao, a moglo bi vas zanimati.
Uvijek sam osjeao posebno uzbuenje kad bih se naao meu ljudima s ciljem i osjeajem predanosti u
izvravanju tog cilja. Tako sam se zbog vas osjeao u vaoj nazonosti.

Hickock nije pisao s intenzitetom svog prijatelja. esto bi se zaustavljao da poslua

ispitivanje mogueg porotnika, ili bi se zagledao u lica oko sebe , a posebno i s oiglednim
nezadovoljstvom zabuljio bi se u miiavo lice okrunog tuitelja Duanea Westa, koji je bio
njegovih godina. Dvadeset i osam. Ispisana stiliziranim rukopisom koji je podsjeao na
kiu koja koso pada, njegova je izjava bila gotova prije nego je sud zavrio vijeanje tog
dana:
Pokuat u vam rei sve o sebi, premda mi je dobar dio mojih ranih dana nejasan , sve do desetog
roendana. Moje kolske godine prolazile su gotovo isto kao i drugih djeaka mojih godina. I ja sam imao
svoj udio u meusobnim obraunima akama, u djevojkama i u drugim stvarima koje idu s djeakom koji
raste. Moj ivot kod kue takoer je bio normalan, ali kako sam vam ranije rekao, gotovo nikad mi nije
bilo doputeno da izaem iz svog dvorita i da posjetim prijatelje. Moj otac je bio uvijek otar prema
nama djeacima (njegovu bratu i njemu) na toj liniji. Isto tako sam ocu morao mnogo pomagati oko kue...
Jedino se mogu sjetiti kako su se jednom moj otac i majka dohvatili, ali to nije dovelo do niega. Zbog ega
je to bilo, ne sjeam se... Jednom mi je otac kupio bicikl i drim da sam bio najponosniji djeak u gradu.
Bio je to enski bicikl koji je zamijenio za muki. Cijeloga ga je ofarbao, pa je izgledao kao novi. Ali dok
sam bio mali imao sam mnogo igraaka, mnogo s obzirom na financijske mogunosti mojih staraca. Uvijek
smo bili, kako se kae, polusiromani. Nikada ba sasvim dolje, ali nekoliko puta na rubu toga. Moj otac je
bio fiziki radnik i inio je sve to moe da bi nas opskrbio. I moja je majka uvijek bila veoma vrijedna.
Kua joj je uvijek bila ista i imali smo uvijek sve isto. Sjeam se da je moj tata obiavao nositi
staromodne lagane kape, pa je htio da ih i ja nosim, ali ja ih nisam podnosio... U srednjoj sam koli bio
dosta dobar ak, a prve ili druge godine bio sam iznad prosjeka. Tada je moj uspjeh poeo neto slabiti.
Imao sam djevojku. Bila je lijepa djevojka i ja je nijednom nisam ni pokuao taknuti na drugi nain, osim

poljubaca. Bilo je to doista pravo isto udvaranje... Dok sam bio u koli, sudjelovao sam u svim
sportovima, i ukupno sam primio samo 9 pisama. Koarka, nogomet, tranje i baseball. Moja posljednja
godina bila je najbolja. Nisam imao stalne djevojke, zanimao me samo sport. Tada sam imao svoj prvi
odnos s djevojkom. Razumije se da sam djeacima govorio kako sam imao mnogo djevojaka... Od dva
koleda primio sam ponude da igram u njihovim momadima, ali nisam se ni na jedan upisao. Nakon to
sam zavrio srednju kolu namjestio sam se kao slubenik eljeznice Santa Fe i ostao sam sve do sljedee
zime kad sam otputen. Idueg proljea dobio sam zaposlenje u kompaniji Roark Motor. Radio sam tamo
blizu etiri mjeseca kad sam doivio sudar s automobilom moje kompanije. Nekoliko sam dana proveo u
bolnici jako ozlijeene glave. Dok sam se nalazio u stanju u kome sam bio, nisam mogao nai drugi posao,
pa sam najvei dio zime bio nezaposlen. U meuvremenu sam upoznao jednu djevojku i zaljubio se. Njen
tata je bio baptistiki sveenik i nikako se nije slagao da ja hodam s njegovom keri. U srpnju smo se
oenili. Njen je otac skidao sve gromove s nebesa sve dok nije saznao da je ona trudna. Ali unato tome
nikad mi nije poelio sreu i to me tako i pratilo. Nakon to smo se uzeli ja sam radio na servisnoj stanici
nedaleko od Kansas Cityja. Radio sam od 8 uveer do 8 ujutro. Ponekad bi moja ena ostala sa mnom
cijelu no, bojala se da ne zaspim, pa mi je pomagala. Tada sam dobio ponudu da se zaposlim u Perry
Pontiacu, to sam sa zadovoljstvom i prihvatio. Bilo mi je jako dobro, iako nisam zaraivao mnogo novca
,75 dolara tjedno. Dobro sam se slagao s drugim ljudima, a moj gazda me volio. Tamo sam radio pet
godina... Za vrijeme tog zaposlenja bio je poetak najniih stvari koje sam ikad uinio.

Tu je Hickock otkrio svoje pedofilne sklonosti, a nakon to je opisao nekoliko

sluajeva, nastavio je:
Ja znam da to nije u redu. Ali kada se to dogaa ni najmanje ne razmiljam je li to u redu ili nije.
Isto tako i kad je u pitanju kraa. To mi se ini kao impuls. Jedna stvar koju vam nisam ispriao o sluaju
Clutter je ova. Prije nego sam uao u njihovu kuu znao sam da u tamo nai djevojku. Ja mislim da je
glavni razlog to sam tamo otiao bio u elji da silujem djevojku, a ne da opljakam kuu. Jer sam ja
mnogo o tome razmiljao. Zbog toga ja i nisam htio okrenuti lea naem naumu kad smo se ve u sve to
upedjali. ak i kad sam vidio da nema blagajne. Poeo sam se pribliavati Clutterovoj keri dok smo bili
tamo. Ali Perry mi nije dao prilike. Nadam se da to nee nitko saznati osim vas, pa to ak nisam ispriao ni
svom prijatelju. Ima i drugih stvari koje sam vam trebao kazati, ali se bojim da to moji ne saznaju. Jer se ja
vie stidim tih stvari (tih stvari koje sam uinio) nego vjeanja... Osjeao sam se esto bolesnim. Mislim da
je to bilo izazvano automobilskim sudarom koji me zadesio. Razdoblja kad nita ne bih osjeao, a esto mi
krvari nos i lijevo uho. To mi se dogodilo u kui nekih ljudi koji su se zvali Crist , oni ive juno od mojih
roditelja. Nema tome dugo da mi je komad stakla izvuen iz glave. Izaao je iz kuta oka. Moj mi je tata
pomogao da ga izvuem... Drim da bih vam trebao ispriati dogaaje koji su doveli do moje rastave
braka, i razloge zbog kojih sam se naao u zatvoru. To je zapoelo poetkom 1957. godine. Moja ena i ja
ivjeli smo u stanu u Kansas Cityju. Napustio sam posao u automobilskoj kompaniji i odluio da za svoj
raun vodim garau. Iznajmio sam garau od ene koja je imala snahu po imenu Margaret. Upoznao sam
tu djevojku jednog dana dok sam radio i otili smo popiti kavu. Njen je mu bio odsutan, bio je u
Mornarici. Da skratim dugu priu, poeo sam s njom izlaziti. Moja ena je podigla tubu za rastavu braka.
Poelo mi se priinjati da ja zapravo i nisam volio svoju enu. Jer da jesam, ne bih uinio sve ono to sam
uinio. Zbog toga se nisam protivio rastavi. Poeo sam piti i gotovo mjesec dana sam bio pijan. Zapustio
sam svoj posao, potroio bih vie novca nego bih zaradio, poeo sam krivotvoriti ekove, a na kraju sam
postao i lopov. Zbog tog posljednjeg upuen sam u kaznionicu... Moj branitelj mi kae da prema vama
budem istinoljubiv jer mi vi moete pomoi. A vi znate da je meni potrebna pomo.

Sutradan, u srijedu, zapoelo je stvarno suenje. To je ujedno bio trenutak da i

obini posjetitelji budu puteni u sudsku dvoranu, u prostor koji je bio suvie malen a da
bi mogao primiti sve one koji su to zaeljeli na vratima. Najbolja su mjesta bila rezervirana
za dvadeset predstavnika novina i za takve specijalne linosti kao to su Hickockovi
roditelji i Donald Cullivan (koji je na molbu branitelja Perryja Smitha doputovao iz
Massachusettsa, da bi kao karakterni svjedok svjedoio u prilog svog biveg prijatelja iz

vojnikih dana). Govorkalo se da e i dvije preivjele Clutterove kerke prisustvovati

suenju, ali niti su se pojavile prvog dana, ni kasnije. Obitelj je predstavljao mlai brat
pokojnog Cluttera, Arthur, koji je za volanom preao sto milja da bi se tu naao. On je
objasnio novinarima:
Jedina mi je elja da ih vidim (Smitha i Hickocka). elim vidjeti koje vrste ivotinja
su ti ljudi. Prema onome kako se ja osjeam, mogao bih ih rastrgati.
Zauzeo je mjesto neposredno iza optuenih i fiksirao ih jednolino neumoljivim i
ustrajnim pogledom kao da njihove portrete namjerava naslikati po sjeanju. U jednom
trenutku, kao da je htio zadovoljiti elju Arthura Cluttera, Perry Smith se okrenuo i
pogledao ga, i prepoznao lice koje je bilo veoma slino licu ovjeka kojega je ubio, iste
blage oi, uske usne, vrsta brada. Perry je prestao vakati gumu, spustio je pogled i
protekla je minuta prije nego su mu se vilice stale opet micati. Osim te scene, i Smith i
Hickock su bili zahvaeni atmosferom sudnice koja je istovremeno bila neinteresantna i
nezainteresirana, oni su vakali gumu i tapkali nogama u mlakom nestrpljenju kad je
optuba pozvala svog prvog svjedoka.
Nancy Ewalt. A poslije Nancy, Susan Kidwell. Mlade djevojke su opisale to su
ugledale uavi u Clutterovu kuu u nedjelju 15. Studenoga, mirne sobe, praznu novarku
na kuhinjskom podu, sunce u spavaoj sobi i svoju kolsku kolegicu Nancy Clutter u lokvi
vlastite krvi. Obrana nije htjela iskoristiti pravo na unakrsno ispitivanje, a istu politiku je
zadrala i prema tri svjedoka koji su uslijedili po redu (otac Nancy Ewalt, Clarence, erif
Earl Robinson i okruni sudac istraitelj kojemu su specijalnost po zakonu i profesiji nagli
smrtni sluajevi, doktor Robert Fenton). Svaki od njih je dodao svoj udio pripovijedanju
dogaaja tog sunanog studenakog nedjeljnog jutra, konano pronalaenje svih etiriju
rtava i opis njihova izgleda, dok je razlog zato su rtve tako izgledale dao dr. Fenton u
svojoj klinikoj dijagnozi:
Teke povrede mozga i vitalnih struktura lubanje izazvane samom iz puke.
Tada se u ulozi svjedoka pojavio Richard G. Rohleder.
Rohleder je glavni istraitelj Policijske uprave Garden Cityja. Njegov hobi je
fotografija i u tome se istie. Upravo je Rohleder snimio fotografije, koje su nakon
razvijanja otkrile otiske Hickockovih onova u praini Clutterova podruma. To su otisci
koje kamera moe uoiti, ali ljudsko oko ne moe. On je fotografirao i leeve, a te snimke
scene smrti je Alvin Dewey stalno promatrao dok umorstva jo nisu bila razjanjena. Cilj
Rohlederova svjedoenja bio je u dokazivanju autorstva snimaka koje je optuba htjela
iskoristiti kao dokaze. Ali se tome usprotivio Hickockov branitelj:
Jedini razlog zbog kojih su ovdje uvedene fotografije jest da se prejudicira stav i
zapali mata porotnika.
Sudac Tate je odbacio prigovor i omoguio da snimci udu u dokazni materijal, to
znai da moraju biti pokazani poroti.
Dok je to bilo u toku, Hickockov otac je obraajui se novinaru koji je sjedio pored
njega ljutito rekao:

 Taj sudac tamo! Nikad nisam vidio ovjeka tako punog predrasuda. Uope nema
smisla odravati suenje. Ili barem ne ako ga on bude vodio. Pa taj je ovjek nosio lijes na
sprovodu!
(U stvari, Tate se jedva poznavao sa rtvama i uope nije bio na njihovu sprovodu.)
Ali Hickockov glas bio je jedini koji se podigao u inae neuobiajeno tihoj sudnici.
Ukupno je bilo sedamnaest fotografija koje su ile od ruke do ruke, a izraaji lica
porotnika objanjavali su dojam koji su snimci izazivali. Obrazi jednog porotnika su se
zacrvenjeli kao da mu je netko odalamio amarinu, a nekoliko je drugih samo bacilo brz
pogled, oigledno nemajui hrabrosti da nastave s razgledavanjem. inilo se kao da su
fotografije napokon otvorile put do njihove svijesti i prisilile ih da barem vide istinitu i
tunu stvar koja je zadesila susjeda, njegovu enu i djecu. To ih je zapanjilo, razbjesnilo, pa
je nekoliko lanova porote , ljekarnik i upravnik kuglane , zurilo u optuene s izraajem
posvemanjeg prezira.
Umorno tresui glavom, Hickockov je otac neprekidno mrmljao:
Nema smisla. Suenje nema nikakva smisla.
Kao svog posljednjeg svjedoka za taj dan optuba je obeala dovesti misterioznog
ovjeka. Bio je to ovjek koji je propjevao informaciju to je dovela do hapenja
optuenih, Floyd Wells, bivi Hickockov supatnik iz elije. Kako je on i dalje izdravao
svoju kaznu u Kaznionici drave Kansas, pa je zbog toga bio u opasnosti da bude rtva
odmazde drugih zatvorenika, Floyd Wells nije bio nikad javno identificiran kao
informator. Kako bi mogao svjedoiti na suenju uz garanciju vlastite sigurnosti,
premjeten je iz kaznionice i smjeten u mali zatvor u susjednom okrugu. Pa ipak je Wells
koraao kroz sudnicu do mjesta za svjedoke nekako udnovato kradomino, kao da je
oekivao da e na putu naii na ubojicu. Dok je prolazio pored Hickocka, Hickockove su se
usne zgrile kao da je proaptao nekoliko groznih rijei. Wells se pravio kao da ih nije uo,
ali poput konja koji je uo um egrtue, odmah se odmakao iz otrovne blizine ovjeka
kojeg je izdao. Stao je pored ograde za svjedoke i zagledao se ravno naprijed. Bio je to
omaleni i bezbradi, tipini radnik s farme, prilino djeakog izgleda. Na sebi je imao
veoma pristojno tamnoplavo odijelo koje mu je za tu zgodu kupila Drava Kansas, to se
trudila da izgled svog najvanijeg svjedoka tako dotjera da izgleda ugledno, a u skladu s
tim i kao osoba dostojna povjerenja.
Wellsovo svjedoenje koje je usavreno na probi prije suenja bilo je jednako glatko
kao to mu je i izgled bio uredan. Ohrabren gurkanjima Logana Greena, koji nije alio
izraavanja simpatije prema svjedoku, svjedok je potvrdio da je svojevremeno radio kao
unajmljeni radnik na farmi River Valley, otprilike godinu dana, nastavio je govorei kako je
poslije nekih desetak godina, nakon to je upuen u kaznionicu zbog provalne krae,
upoznao i sprijateljio se s drugim provalnikom, Richardom Hickockom, kojemu je opisao
Clutterovu farmu i obitelj.
A sada, zapitao ga je Green, kaite to ste za vrijeme vaih razgovora s g.
Hickockom raspravljali o g. Clutteru.

 Dakle, mi smo prilino esto i mnogo razgovarah o g. Clutteru. Hickock je rekao da

e uskoro biti uvjetno otputen, te da e krenuti na Zapad u potrazi za zaposlenjem. Mogao
bi se zaustaviti kod g. Cluttera da se raspita za posao. Ja sam mu esto govorio da je g.
Clutter veoma bogat.
Jeste li stekli dojam da je to pobudilo zanimanje g. Hickocka?
Da, on je poto poto htio saznati ima li g. Clutter blagajnu u kui.
Gospodine Wells, jeste li vi svojevremeno smatrali da postoji blagajna u kui
Clutterovih?
Pa znate, prolo je toliko vremena od onda kad sam sluio na farmi. Mislio sam da
postoji kasa. Znao sam da ima neki ormar... Nisam to ni rekao, a on (Hickock) je ve
govorio o tome kako e opljakati g. Cluttera.
Je li vam ita kazao o tome kako namjerava izvriti pljaku?
Rekao mi je da nee ostaviti ni jednog svjedoka, ako se na to odlui.
Je li vam on doslovce kazao to namjerava uraditi sa svjedocima?
Da. Rekao mi je da je najvjerojatnije da bi ih svezao, a zatim opljakao i ubio.
Poto je tako dokazao predumiljaj najjaeg stupnja, Green je prepustio svjedoka
obrani. Stari g. Fleming, klasini provincijski odvjetnik koji je mnogo sretniji kod kue sa
radovima na zemlji nego na sudu s kaznenim djelima, zapoeo je unakrsno ispitivanje.
Uskoro se vidjelo to je cilj njegovih pitartja, on je pod svaku cijenu elio sudu nagurati
temu koju je optuba energino izbjegavala, pitanje Wellsove stvarne uloge u pripremanju
zloina, pa prema tome i njegove moralne podobnosti, da bude svjedokom.
Vi niste nita uinili, kazao je Fleming urei na samu stvar,da g. Hickocka
obeshrabrite u njegovu naumu da doe ovamo i opljaka i ubije obitelj Clutter?
Nisam. Tamo(u Kaznionici drave Kansas) svatko trlja o svaemu, ali tome ne
obraa nikakvu panju mislei da to oni samo tako zveckaju.
elite rei da ne bi nita znailo da ste se vi ponijeli onako kako se niste ponijeli?
Zar vam nije bila namjera da mu (Hickocku) utuvite u glavu da g. Clutter ima blagajnu? Vi
ste htjeli da g. Hickock u to povjeruje, zar ne?
Na svoj mirni nain Fleming je svjedoka pekao na eravici, Wells je popravljao
kravatu kao da mu se uinilo da mu je odjednom vor suvie jako zavezan.
I vi ste htjeli da g. Hickock povjeruje kako g. Clutter ima mnogo novca, nije li tako?
Kazao sam mu da g. Clutter ima mnogo novca, da.
Fleming se jo jednom uzbudio govorei o tome kako je Hickock u cijelosti bio
informiran od svog kolege Wellsa i kako je Hickock u cijelosti obavijestio Wellsa o svojim
agresivnim planovima u pogledu obitelji Clutter. A tada, kao da je i sam zahvaen
intimnom tugom, branitelj mu je zamiljeno ponovio:

 I nakon svega toga vi niste nita uinili da ga u tome sprijeite?

Ja nisam vjerovao da e on to uiniti.
Vi mu niste vjerovali. A kako to da ste pomislili da je ba on krivac kad ste saznali
za dogaaje koji su se ovdje dogodili?
Wells je drsko odgovorio:
Zato to se sve zbilo ba onako kako je on govorio da e uiniti!
U napad je preao mlai lan obrambenog tima, Harrison Smith. Iako je on u biti blag
i uviavan ovjek, sada je uzeo agresivan i podrugljiv stav, premda se inilo da ga to stoji
prilino napora. Smith je zapitao svjedoka ima li nadimak.
Nemam. Mene jednostavno zovu Floyd.
Pravnik je zafrktao.
Zar vas sada ne nazivaju dounikom? Ili vas moda nazivaju potkazivaem?
Mene jednostavno zovu Floyd, ponovio je Wells prilino izmueno.
Koliko ste puta bili u zatvoru?
Otprilike tri puta.
A nekoliko ste puta odsjedili zbog laganja, zar ne?
Svjedok je to zanijekao, prvi je put upuen na sjedenje jer je vozio bez vozake
dozvole, provalna kraa bila je razlog njegovu drugom hapenju, a trei je put dobio
devedeset dana u vojnom zatvoru, jer je djelo i uinio dok je bio vojnik:
Bili smo na straarskoj dunosti na jednom vlaku. Kako smo se za vrijeme vonje
malo nacvrckali, neka gaanja u prozore i svjetla obavili smo izvan zadatka.
Svi su se nasmijali, osim dakako optuenih (Hickock je pljunuo na pod) i Harrisona
Smitha koji je sada zapitao Wellsa zato je tek nekoliko tjedana nakon to je uo za
tragediju u Holcombu vlastima kazao ono to zna.
Niste li vi ekali da se situacija razvije, dodao je. Niste li moda ekali na
nagradu?
Ne.
Vi niste nita uli o nagradi? Branitelj je mislio na nagradu od tisuu dolara koju je
ponudio list News za informacije koje bi dovele do hapenja i osude Clutterovih ubojica.
Proitao sam o tome u novinama.
To je bilo prije nego to ste se obratili vlastima, zar ne? A kad je svjedok priznao
da je to istina, Smith je trijumfalno nastavio pitajui:

 Kakvu vrst imuniteta vam je ponudio okruni tuitelj da biste se ovdje pojavili i
svjedoili?
Ali je Logan Green protestirao:
asni sude, mi se protivimo takvom nainu ispitivanja. Nitko ne bi mogao dokazati
da je bilo govora o ikakvom imunitetu bilo kome.
Prigovor je uvaen i svjedok je otputen, kad je naputao mjesto za svjedoke,
Hickock mu se obratio glasom koji je mogao uti svatko u blizini:
Ti kujin sine. Ako bi itko trebao visjeti, onda bi to morao biti ti. Pogledaj ga. On e
odavle odetati, dobiti pare i otii ak bez kazne.
To se predvianje pokazalo tonim, jer je nedugo nakon toga Wells dobio i nagradu i
uvjetni otpust. Ali njegova srea nije dugo trajala. Ponovno se uvalio u neprilike i u toku
godina svata je iskusio i iskuao. Trenutano je gost Dravnog zatvora Mississippija u
Parchmanu, drava Mississippi, u kome izdrava kaznu od trideset godina zatvora koju je
zaradio zbog oruane pljake.

U petak, kad je suenje odgoeno preko vikenda, optuba je zavrila svoj dio koji je
obuhvaao i pojavljivanje etiriju specijalnih agenata Federalnog istranog biroa iz
Washingtona. Bili su to laboratorijski tehniari specijalizirani u raznim podrujima
otkrivanja zloina. Oni su prouili fizike dokaze u vezi s optuenima za umorstvo (uzorke
krvi, otiske cipela, ahure ispaljene iz puke, konopac i samoljepljivu traku) i svaki od njih
je jamio valjanost izloaka. Najzad su etvorica agenata KBI-a ispriali svoje razgovore sa
zatvorenicima i dodali detalje o njihovim priznanjima. Za vrijeme unakrsnog ispitivanja
slubenika KBI-a, obrana, koju su vodila dva doista uporna ovjeka, grevito je tvrdila da
su priznanja krivnje izvuena na nedolian nain, brutalnim ispitivanjem u uasno vruim,
bljetavo osvijetljenim sobama koje prije podsjeaju na ormare negoli na sobe. Ta
neistinita izjava tako je naljutila detektive da su najzad iznijeli neke vrlo uvjerljive detalje
koji su to opovrgli. (Na pitanje reportera zato je tako dugo njuio i slijedio taj umjetni
trag, Hickockov branitelj je kasnije odgovorio: A to sam trebao uraditi? Do avola, pa ja
igram bez karata. Ipak ne mogu tamo sjediti kao punjena ptica. Tu i tamo valja uti i moj
glas.)
No, ubrzo se shvatilo da je Alvin Dewey najopasniji svjedok optube, njegovo
svjedoenje, koje je znailo i prvo javno iznoenje detalja sadranih u priznanju Perryja
Smitha, bilo je praeno velikim novinskim naslovima (OBJAVLJEN UAS MUKOG
UMORSTVA , ISPRIANE HLADNE INJENICE TO LEDE KRV) i okiranom panjom
njegovih sluatelja. Nita manje zapanjen nije bio Richard Hickock koji je s iznenaenjem i
zlovoljom paljivo sluao Deweyjev komentar u trenutku kad je rekao:
Ima jedan dogaaj koji mi je Smith ispriao, a ja ga jo nisam iznio. Bilo je to kad je
Clutterova obitelj bila svezana, a Hickock mu je primijetio kako je Nancy Clutter dobro
graena i kako ju je odluio silovati. Smith je odvratio Hickocku da se neto tako nikako

nee dogoditi. Smith mi je ispriao da on ne moe potovati bilo koga tko nije kadar
kontrolirati svoje seksualne prohtjeve, te da bi se on prije potukao s Hickockom nego bi
mu dopustio da siluje Clutterovu ker.
Do tog trenutka Hickock nije znao da je njegov partner informirao policiju o tom
namjeravanom silovanju, niti je znao da je Perry ponesen mnogo prijateljskijim duhom
izmijenio svoje prvo priznanje izjavivi da je on ustrijelio sve etiri rtve. Tu je injenicu
Dewey objelodanio na kraju svog svjedoenja:
Perry Smith mi je rekao da eli izmijeniti dvije stvari u izjavi koju nam je dao.
Dodao je da je sve ostalo to je navedeno u toj izjavi potpuno tono i istinito. Osim dvije
stvari. A to je da je htio dodati kako je on ubio gospou Clutter i Nancy Clutter, a ne
Hickock. Rekao mi je da Hickock... ne eli umrijeti, a da njegova majka pomisli kako je on
ubio ikoga od Clutterove obitelji. I rekao mi je da su Hickockovi dobri ljudi. Prema tome
zato ne bi stvar bila tako unesena.
uvi to, Hickockova majka je zaplakala. U toku suenja ona je mirno sjedila pored
svog supruga guvajui rukama ve zguvanu maramicu. Neprekidno je lovila pogled svog
sina, klimala mu i simulirala osmijeh koji je bez obzira na svoju prozirnu namjetenost
dokazivao njenu odanost. Ali oigledno je samokontrola te ene bila iscrpljena, poela je
plakati. Nekoliko je sluatelja bacilo pogled na nju, a onda su zbunjeno odvratili pogled,
ostali su se ponaali kao da ne zamjeuju tu oajnu naricaljku koja se suprotstavljala
nastavljenoj Deweyjevoj recitaciji. Smatrajui to valjda nemukim postupkom, i njen
suprug se pravio kao da nita ne uje. Napokon je jedna novinarka, jedina nazona
novinarka, izvela gospou Hickock iz sudnice u enski toalet.
Kad se njen vapaj donekle smirio, gospoa Hickock je izrazila elju da se povjeri.
Nema nikoga s kim mogu razgovarati, kazala je svojoj pratilji. Ne elim rei da se
ljudi nisu odnosili ljubazno, susjedi i svi. A takoer i strani ljudi , sasvim strane osobe
pisale su nam pisma da nam kau kako osjeaju da nam je teko i da nam kau kako im je
ao. Nitko nije rekao neku lou rije, ni Walteru ni meni. Pa ni ovdje gdje bismo to mogli
oekivati. Svi se odnose izuzetno prijateljski. Konobarica tamo gdje se hranimo stavlja
nam sladoled na kola, a to ne naplauje. Ja joj kaem da to ne ini, da to ne mogu pojesti.
Nekada sam mogla sve jesti, ali sada me to dere. Ali ona i dalje stavlja sladoled. Samo da
bude dobra prema nama. Sheila, to je ona, ona kae da nije naa krivnja to to se dogodilo.
Ali meni se ini da me ljudi gledaju i misle: pa ipak, ovako ili onako, nju treba okriviti. Zbog
naina kako sam odgojila Dicka. Moe biti da sam uinila neto to ne valja. Jedino je to to
ja ne znam u emu sam pogrijeila, stalno razbijam glavu na tome. Mi smo obini ljudi,
ljudi iz naroda i sa sela, mi se vuemo kroz ivot kao i drugi ljudi. Znalo nam je biti dobro u
naoj kui. Uila sam Dicka fokstrot. Ples, uvijek sam ludovala za plesom, to mi je bio sav
ivot dok sam bila djevojka, a bio je jedan mladi, boe, plesao bi boje, osvojili smo
srebrni pehar pleui valcer. Dugo smo se bavili milju da pobjegnemo i da odemo na
pozornicu. Vodvilj, to nam je bio san. Djeji snovi. No on je otiao iz grada i jednog dana
sam se udala za Waltera, a Walter Hickock nije bio kadar uvjebati ni jedan korak. Govorio
mi je da sam se trebala udati za konja, ako se toliko elim ritati. Vie nitko nije sa mnom
plesao dok nisam nauila Dicka, koji to nije ba tono nauio, ali bio je sladak. Dick je bio
najdobroudnije malo dijete.

Gospoa Hickock je skinula naoale koje je nosila, oistila je zamrljana stakla i

ponovno ih stavila na svoje zdepasto, ali ugodno lice.
Ima mnogo vie stvari koje bi mogle biti kazane o Dicku nego to je ono to ujete u
sudnici. Tuitelji se napinju da dokau kako je on straan, kako on nije ni za to. Ja ga
nikako ne ispriavam za ono to je uinio, za njegov udio u tome, ja ne zaboravljam tu
obitelj, svake se veeri molim za njih. Ali ja se molim i za Dicka. I za tog djeaka Perryja.
Bilo je krivo s moje strane to sam ga mrzila, sada za nj osjeam duboko saaljenje. I znate
to mislim, mislim da bi i gospoa Clutter osjeala saaljenje. Kad je bila tako dobra ena
kao to govore.
Sud je prekinuo raspravu i uli su se koraci i amor publike koja je naputala sudsku
dvoranu prolazei hodnikom pored vrata zahoda. Gospoa Hickock se ispriala govorei
da mora poi po supruga.
On umire. Ne vjerujem da ga je briga za bilo to.

Mnogi promatrai na suenju bili su izloeni zagonetki u linosti svjedoka iz

Bostona, Donalda Cullivana. Nisu mogli sasvim shvatiti kako je taj religiozni mladi katolik,
veoma uspjean inenjer koji je diplomirao na Harvardu, suprug i otac troje djece, mogao
osjeati prijateljstvo prema jednom mjeancu ubilakih sklonosti, kojeg je slabo poznavao,
a nije ga vidio punih devet godina. Sam Cullivan je rekao:
To ne razumije ni moja supruga. Moj dolazak ovamo u stvari je postupak koji sebi
nisam mogao priutiti, stajat e me tjedan dana od odmora, a i potroit u novac koji nam
je potreban za druge stvari. Perryjev advokat mi je napisao pismo pitajui me ne bih li htio
doi kao tzv. svjedok karaktera ili osobni svjedok. im sam proitao pismo, znao sam da to
moram uraditi. Zato to sam tom ovjeku ponudio svoje prijateljstvo. I zato to, eto, ja
vjerujem u vjeni ivot. I sve due moe Bog spasiti.
Spas due, posebno due Perryja Smitha, bio je pothvat kojemu su i te kako htjeli
kumovati duboko religiozni katolici, poderif i njegova ena , iako je Perry odbio sugestiju
gospoe Meier da porazgovara s ocem Goubeauxom, mjesnim sveenikom. ( Perry je
odgovorio: Sveenici i koludrice imaju mnogo izgleda sa mnom. Jo nosim tragove koji to
dokazuju.) I tako su za vrijeme vikenda Meierovi pozvali Cullivana da u nedjelju rua sa
zatvorenikom u njegovoj eliji.
Perry se razveselio mogunosti da zabavi svog prijatelja i da ga ugosti, pa se inilo
da sastavljanje jelovnika, punjena i peena divlja guska s umakom i pire krumpirom,
graak, salata u hladetini, vrui biskvit, hladno mlijeko, svjee peeni minjoni s trenjama,
sir i kava, vie obuzima njegovu panju nego ishod suenja (koje on, istini za volju, nije
smatrao uzbudljivom stvari: ' Ti prerijski volovi izglasat e vjeanje bre nego to svinja
posre svoj obrok. Pogledaj im oi. Neka budem proklet ako sam ja jedini ubojica u
sudnici). Cijelo nedjeljno jutro proveo je pripremajui se za doek gosta. Dan je bio topao,
malo vjetrovit, pa su sjene listova, jo nejaki izdanci na granama drveta koje je dodirivalo
prozor elije, avolski uznemiravali Perryjevu pitomu vjevericu. Big Red progonio je

nemirne sjene dok je njegov gospodar meo eliju, brisao prainu, etkao toalet i istio stol
od nakupljene literature. Stol je imao posluiti kao trpeza, a kad ga je Perry napokon
namjestio, izgledao je izvanredno gostoljubivo, jer je gospoa Meier za tu svrhu posudila
Perryju laneni stolnjak, nakrobljene ubruse, svoj najbolji porculan i srebrni pribor za jelo.
Cullivan je bio impresioniran, zazvidao je kad su sve te akonije bile donesene na
posluavniku i postavljene na stol. Prije nego je sjeo zapitao je domaina doputa h mu da
izrekne molitvu i blagoslov. Uspravne glave i lomei prste domain je sluao kako Cullivan
pognute glave i priljubljenih dlanova intonira:
Blagoslovi nas, o Boe, i ove tvoje darove koje nam daje iz tvog izobilja,
zahvaljujui milosti Krista, naeg Gospoda. Amen. Perry je mrmljajui primijetio da po
njegovu miljenju sva zasluga za to pripada gospoi Meier.
Ona je sve to pripremila. Dobro, kazao je zagrabivi tanjur svog gosta, doista je
ugodno to te vidim, Done. Izgleda uvijek isto. Ni najmanje se nisi izmijenio.
Cullivan, koji je izgledao kao oprezni bankovni inovnik prorijeene kose i imao lice
koje se prilino teko zapamti, sloio se da se izvana nije mnogo promijenio. Ali njegova
unutranjost, ovjekova nevidljivost, e to je sasvim druga stvar:
Ja sam plutao. Nisam znao da je Bog jedina stvarnost. Kad to jednom shvati, tada
sve dolazi na svoje mjesto. ivot ima smisla, a isto tako i smrt. Djeae, da li se ti stalno
ovako hrani?
Perry se nasmijao.
Gospoa Meier je fantastina kuharica. Trebalo je da kua njenu panjolsku riu.
Otkad sam ovdje nadebljao sam se sedam i pol kilograma. Dakako da sam inae spadao u
mraviju rulju. Izgubio sam mnogo na teini dok smo Dick i ja paklenski jurili cestama , ne
znam jesmo li ikada poteno ruali. Sve to vrijeme bili smo paklenski gladni. Uglavnom
smo ivjeli kao ivotinje. Dick bi uvijek krao konzerviranu hranu iz trgovina s
namirnicama. Peeni grah i konzervirani pageti. To bismo otvorili u kolima i progutali
onako hladno. ivotinje. Dick uiva u krai. To je kod njega neto emotivno , bolest. I ja
sam lopov, ali jedino ako nemam novaca da platim. Sve da ima sto dolara u depu, Dick bi
ipak maznuo gumu za vakanje.
Kasnije, dok su puili i pili kavu, Perry se vratio na temu krae.
Moj prijatelj Willie-Jay bi esto o tome govorio. Govorio bi da su svi zloini samo
varijante krae. Ukljuujui i ubojstvo. Kad ubije ovjeka, ukrade mu ivot. Vjerujem da
me to ubraja u prilino istaknute lopove. Vidi, Done , ja sam ih ubio. Dolje u sudnici stari
je Dewey to izveo tako kao da sam ja izmijenio iskaz samo zbog Dickove majke. Meutim
nije tako. Dick mi je pomogao , on je drao baterijsku svjetiljku i skupljao ahure. I tono je
da je to bila njegova ideja. Ali Dick nije pucao u njih, on to nije kadar uiniti, premda je
prokleto brz kad mu se prui prilika da pregazi nekog starog psa. Ja ne znam zato sam to
uinio.
Namrgodio se kao da je progovorio o nekom sasvim novom problemu, kao da je
netom iskopao kamen zapanjujue, neodredive boje.

 Ja ne znam zato, ponovio je kao da sad taj kamen dri prema svjetlu, naginjui ga
sad ovako, sad onako. Bio sam ljut na Dicka. Toboe grozni pametnjakovi i etovoa. Ali
nije to bio Dick. Ili strah da budemo prepoznati. Ja sam bio spreman da pristanem na tu
kocku. A nisam to uinio niti zbog neega to su Clutterovi uinili. Oni mi nisu nikad
nanijeli zlo. Kao drugi ljudi. Kao drugi ljudi u toku cijelog mog ivota. Moda su ba
Clutterovi bili oni koji su morali za sve njih platiti.
Cullivan je vrio eksperimente pokuavajui saznati dubinu eventualne Perryjeve
grinje savjesti. Nema sumnje da je njegova grinja savjesti dovoljno duboka da bi mogla
izazvati njegovu elju da mu Bog oprosti i smiluje mu se. Perry se zapita:
Je li mi ao? Ako ti na to cilja , nije mi ao. Ja o tome nita ne osjeam. Volio bih da
neto osjeam. Ali nita s tim u vezi ni najmanje me ne zabrinjava. Pola sata nakon to se
to dogodilo Dick je izvaljivao ale, a ja sam se na njih cerio. Moda mi nismo humani. Ja
sam toliko human koliko je dovoljno da mi bude ao zbog mene. ao mi je to neu moi
izai odavle kad ti bude odlazio. Ali to je sve.
Cullivan je jedva mogao shvaati takvu bezbrinost. Perry je konfuzan, u njemu je
sve postavljeno naglavce, jer je nemogue da postoji jedan ovjek toliko lien savjesti i
aljenja. Perry je zapitao:
Zato? Vojnici zbog toga ne gube san. Oni ubijaju i za to dobivaju odlikovanja. Dobri
ljudi Kansasa ele da me objese, i nai e se tip koji e me objesiti s najveim
zadovoljstvom. Ubijati je jednostavno, ak mnogo jednostavnije nego krivotvoriti ekove.
Da te podsjetim, Ja nisam Clutterove poznavao niti puni sat. Da sam ih doista poznavao,
drim da bih drugaije osjeao prema njima. Tada ne bih mogao ivjeti mirno sam sa
sobom. Ali onako kako se dogodilo, to ti je isto kao da sam pucao u ciljeve na nekoj
streljani.
Cullivan je utio, a njegova je utnja zabrinula Perryja, jer ju je protumaio kao
nezadovoljstvo.
Do avola, Done, nemoj me prisiljavati da postupam s tobom kao licemjer. Da
izbubetam to bil , kako mi je jako ao, kako me sada zaokuplja samo jedna elja, a ta je da
se vuem na koljenima i da molim. Te stvari nisu po mom ukusu. Ne mogu preko noi
prihvatiti ono to sam uvijek negirao. Istina je u tome da si ti za mene uinio mnogo vie
nego ikakav , kako to vi nazivate, bog. Ili e ikada uiniti. Jednostavno zato to si mi pisao,
to si se potpisao kao prijatelj. I to u trenutku kad nemam nikakvih prijatelja. Osim Joea
Jamesa.
Joe James je mladi indijanski drvosjea s kojim je svojevremeno ivio u umi
nedaleko od Bellinghama, Washington.
To je vraki daleko od Garden Cityja. Dobrih dvije tisue milja. Napisao sam Joeu u
kakvoj sam guvi. Joe je siromah koji ima sedmoro djece na grbai, ali obeao je da e doi
ovamo pa makar morao pjeke prevaliti put. Jo se nije pojavio, a moda i nee, premda se
ja nadam da hoe. Joe me uvijek volio. Voli li me i ti, Done?
I ja te volim.

Cullivanov mekan ali siguran odgovor zagrijao je Perryja i izazvao

zadovoljstvo. Nasmijao se i dodao:

njegovo

U tom sluaju si i ti svojevrsna budala.

Odjednom je ustao, otiao do ugla elije i zgrabio metlu.
Ja ne znam zato moram umrijeti meu strancima. Tako da oko mene stoji grupica
prerijskih volova i gleda kako me dave. Sranje. Bit e najbolje da se sam ubijem.
Podigao je metlu i njene guste potkresane dlake pritisnuo na arulju koja je svijetlila
na stropu.
Treba samo da odvijem arulju, razbijem je i prereem ile. To bi trebalo da
uinim. Jo dok si ti ovdje. Netko kome je do mene barem malo stalo.

Suenje je nastavljeno u ponedjeljak ujutro u 10 sati. Nakon devedeset minuta ono

je prekinuto, jer je za to kratko vrijeme obrana zavrila svoj posao. Optueni su odbili da
svjedoe u vlastitu korist i prema tome nije se postavljalo pitanje jesu li Hickock ili Smith
bili stvarni materijalni izvritelji ubojstva obitelji Clutter.
Prvi od pet svjedoka koji su se tog dana pojavili bio je g. Hickock. Veoma upalih oiju.
Premda je govorio s nekom uzvienom i tunom jasnoom, samo jedna stvar koju je
izrekao bila je relevantna za sluaj. Kad je govorio o privremenom duevnom poremeaju.
Dodao je da je njegov sin zadobio niz ozljeda na glavi za vrijeme automobilskog sudara u
srpnju 1950. godine. Prije te nesree Dick je bio zadovoljan i sretan djeak, koji je dobro
uio u koli, bio popularan meu svojim razrednim vrnjacima i prijateljima, paljiv prema
roditeljima.
Nitko nije imao nita protiv njega.
Blago vodei svjedoka, Harrison Smith ga je zapitao:
Moram vas zapitati jeste li vi poslije srpnja 1950. zapazili neke promjene u linosti,
obiajima i ponaanju svog sina Richarda?
Vie se nije ponaao kao isti djeak.
Kakve ste promjene zapazili?
Zamiljeno oklijevajui, g. Hickock ih je nekoliko nabrojio: Dick je postao mrzovoljan
i nemiran, poeo je tumarati s drugim mukarcima, propio se i kockao.
Jednostavno kazano, on vie nije bio isti djeak.
Logan Green je u unakrsnom ispitivanju odmah izazvao posljednju tvrdnju.
Gospodine Hickock, kaete da nikad niste imali potekoa sa svojim sinom, nego
tek nakon 1950?

 ... mislim da je bio uhapen 1949.

Kiseli osmijeh savio je Greenove tanke usnice.
Sjeate li se zbog ega je bio uhapen?
Bio je optuen da je provalio u trgovinu mjeovite robe.
Optuen? Zar on nije priznao da je provalio u trgovinu?
Tono je. Priznao je.
A to je bilo 1949 A sada nam kaete da je va sin promijenio ponaanje i obiaje
nakon 1950. godine?
Ja bih to tako rekao, da.
elite li moda kazati da je poslije 1950. postao dobar momak?
Napad jakog kalja uzdrmao je starca, pljunuo je u maramicu.
Ne , odgovorio je, promatrajui ispljuvak. Ja ne bih tako rekao.
Pa o kakvoj je promjeni onda rije?
Pa, bilo bi to teko objasniti. On se jednostavno nije vie ponaao kao raniji
djeak.
Mislite li kazati da je izgubio svoje kriminalne sklonosti?
Tuiteljev napad izazvao je praskanje smijeha u sudnici, uzbuenje i vatru koju je
odmah ugasio srdit pogled suca Tatea. Gospodina Hickocka, koji je sad osloboen daljnje
muke, zamijenio je doktor W. Mitchell Jones.
Doktor Jones se predstavio sudu kao lijenik koji specijalizira psihijatriju,
podupirui svoju kvalifikaciju rekao je da je od 1956. vodio brigu o oko tisuu pet stotina
pacijenata i sve to u svojoj funkciji psihijatra u Dravnoj bolnici u Topeki, Kansas.
Posljednje dvije godine radi u Dravnoj bolnici Larned, u kojoj je na dunosti efa odjela za
duevno bolesne kriminalce.
Harrison Smith je zapitao svjedoka:
S koliko ste ubojica otprilike imali posla?
Otprilike dvadeset pet.
Doktore, htio bih vas zapitati poznajete li mog branjenika Eugenea Hickocka?
Poznajem.
Jeste li imali prilike da ga profesionalno ispitate?
Da, gospodine. Izveo sam psihijatrijsku ocjenu gospodina Hickocka.

 Jeste li na temelju vaih ispitivanja stekli miljenje da je Richard Eugene Hickock

znao luiti dobro od zla za vrijeme izvrenja zloina?
Svjedok je bio punaan ovjek od dvadeset osam godina, poput mjeseca okruglog, ali
inteligentnog i suptilno finog lica. Duboko je uzdahnuo kao da se eli pripremiti na dug
odgovor, ali ga je sudac upozorio da to ne mora uiniti:
Vi na pitanja moete odgovoriti sa da ili sa ne, doktore. Ograniite svpj odgovor na
da ili ne.
U redu.
Dakle, to vi mislite?
Ja mislim da je g. Hickock unutar uobiajenih definicija znao dijeliti dobro od zla.
Vezan MNaghtenovim pravilom (uobiajene definicije), odnosno pravnom
formulom koja je potpuno slijepa na boje kad su u pitanju gradacije od crnog prema
bijelome, doktor Jones nije mogao drugaije odgovoriti. Ali dakako da je takav odgovor bio
hladan tu za Hickockova branitelja koji ga je beznadno zapitao:
Moete li kvalificirati svoj odgovor?
Bilo je to beznadno, jer bez obzira na injenicu to je doktor Jones pristao da
detaljno objasni svoj odgovor, optuba je imala pravo da se tome usprotivi, to je i uinila,
citirajui kansaki zakon koji na odreena pitanja ne doputa druge odgovore osim da i ne.
Sudac je prihvatio prigovor optube i svjedok je otputen. Meutim, da je doktoru Jonesu
bilo doputeno da nastavi govoriti, evo to bi on kazao kao svjedok:
Richard Hickock je natprosjene inteligencije, lako prihvaa nove ideje i ima irok
fundus informacija. Budno prati to se zbiva oko njega i ne pokazuje znakove duevne
smuenosti ili dezorijentacije. Njegovo je miljenje dobro organizirano i logino, a ini se
da odrava dobar kontakt sa stvarnosu. Premda ja nisam pronaao uobiajene znakove
organskog oteenja mozga, gubitak pamenja i sposobnosti oblikovanja konkretnih ideja,
intelektualni raspad, to ipak ne moe biti u cijelosti iskljueno. God. 1950. doivio je
ozbiljnu povredu glave s potresom mozga i nekoliko satova nesvjestice , ja sam to utvrdio
sluei se podacima iz medicinskog arhiva. Kae da je imao razdoblja potpunog
zamraenja svijesti, razdoblja amnezije, a od vremena otkad datira i najvei dio njegova
antidrutvenog ponaanja neprestano ga mui glavobolja. Kae da nije bio podvrgnut
medicinskim pretragama s ciljem da se definitivno dokae ili iskljui postojanje modanog
oteenja. Kompletna psihijatrijska ocjena uope nije mogua prije spomenutih
medicinskih pretraga... Hickock pokazuje znakove emotivne abnormalnosti. injenica da
je znao to radi, ali da je ipak u tome ustrajao, vjerojatno je najjasnija demonstracija tog
stanja. On je kao osoba veoma impulzivan u miljenju i u akciji, veoma olako ini stvari bez
razmiljanja o posljedicama ili o buduim tekoama koje e izazvati sebi ili drugima. ini
se da nije kadar uiti iz iskustva i pokazuje neuobiajene karakteristike ovjeka kod kojeg
se razdoblja produktivne aktivnosti smjenjuju s oigledno neodgovornim postupcima. Za
razliku od potpuno normalne osobe, on ne moe podnositi osjeaj neuspjeha i frustracije i
ne pokazuje dovoljnu sposobnost da se oslobodi takvih osjeaja osim kroz antisocijalno
ponaanje... Njegovo samopotovanje veoma je nisko, i potajice se u odnosu na druge

osjea inferiornijim, a nezadovoljan je i svojim seksualnim potencijalom. Takve osjeaje

ini se da kompenzira snovima o bogatstvu i moi, to se oituje u sklonosti da se hvali
svojim uspjesima, da rastrono postupa s novcem kada ga ima i da je krajnje nezadovoljan
jedinim normalnim, polaganim napredovanjem karakteristinim za posao koji radi... Nije
sasvim slobodan,u svojim odnosima s drugim osobama i pokazuje patoloku nesposobnost
za formiranje i odravanje trajnih prijateljstava. Premda on propovijeda uobiajene
moralne standarde, u njegovim postupcima ti standardi oigledno ne djeluju. Saeto
reeno, on pokazuje prilino tipine karakteristike onoga to se u psihijatriji naziva
ozbiljnim karakternim poremeajem. Vano je da budu poduzeti koraci koji bi iskljuili
mogunost organskog oteenja mozga, jer ako postoje, tada valja rei da su mogli bitno
utjecati na njegovo ponaanje tokom prolih nekoliko godina, i u vrijeme zloina.
Svjedoenjem psihijatra zavrila je Hickockova planirana obrana, pa je preostala jo
jedino mogunost da ona bude iskoritena u toku kasnijeg, formalnog obraanja poroti.
Sad je bio na redu Arthur Fleming, Smithov postariji branitelj. On je predstavio sudu etiri
svjedoka, veleasnog Jamesa E. Posta, protestantskog pastora u Kaznionici drave Kansas,
Perryjevog prijatelja Indijanca, Joea Jamesa, koji je tog jutra napokon stigao putujui
autobusom, jedan dan i dvije noi od svoje kue izgubljene u divljini dalekog
sjeverozapada, Donalda Cullivana i jo jednom doktora Jonesa.
Osim lijenika, prva trojica su predloeni kao karakterni svjedoci, tj. osobe od
kojih se oekuje da optuenima pripiu i nekoliko ljudskih crta. Oni se nisu proveli bogzna
kako dobro, iako je svaki od njih iznio nekoliko povoljnih primjedbi pred optubom koja je
protestirala i koja je izjavila da su osobni komentari takve vrste nekompetentni, nevani,
nematerijalni, pa ih je nastojala uutkati i odmah odbaciti.
Na primjer Joe James, tamne kose i puti ak tamnije od Perryja. Ta okretna figura
koja je u svojoj izblijedjeloj lovakoj koulji i mokasinkama izgledala kao daje tog trenutka
misteriozno provirila iz mraka neke ume , Indijanac je ispriao sudu kako su optueni i
on ivjeli zajedno otprilike dvije godine.
Perry je bio simpatian mladi, djeak kojeg su voljeli svi susjedi, koliko je meni
poznato, nikad nije uinio neto to ne bi bilo u redu.
Drava u liku tuitelja tu ga je zaustavila. Zaustavila je i Cullivana kad je rekao:
U vrijeme kad sam bio s njim u Armiji Perry je bio vrlo simpatian drug.
Veleasni Post preivio je neto due, jer on nije pokuavao izravno iznositi
komplimente u korist zatvorenika, ve je sa simpatijama opisivao jedan susret s njim u
Lansingu.
Prvi sam put ugledao Perryja Smitha kad je uao u moju kancelariju, u kapeli
zatvora, drei sliku koju je naslikao, portret , glava i ramena ,
Isusa Krista, kojeg je
naslikao pastelnim olovkama. Htio mi ga je pokloniti za upotrebu u kapeli. Od tog dana ta
slika visi na zidu kapele.
Fleming ga je zapitao:
Imate li fotografiju te slike?

Sveenik je imao pun omot fotografija, ali kad ih je izvadio s oiglednom namjerom
da ih podijeli porotnicima, razdraeni Logan Green je skoio na noge:
Ako se asni sud slae, ovo ovdje ide suvie daleko...
asni se sud pobrinuo da ne ode predaleko.
Sad se pojavio doktor Jones, kojemu je nakon preliminarnih pitanja koja su pratila
njegovo prvo istupanje pred sudom Fleming postavio sudbinsko pitanje:
Jeste li u toku vaih razgovora i ispitivanja Perryja Edwarda Smitha stekli miljenje
o tome da je on znao u vrijeme dogaaja luiti dobro od zla?
Sud je ponovno upozorio svjedoka:
Odgovorite sa da ili ne, jeste li stekli neko miljenje?
Ne.
U agoru iznenaenog mrmljanja Fleming je iznenadio samog sebe rekavi:
Moete poroti kazati zato nemate miljenja.
Green se usprotivio:
ovjek nema miljenja, i to je tako. A to je, pravno govorei, doista bilo tako.
Ali da je doktoru Jonesu bilo doputeno da iznese razlog svoje nesigurnosti, on bi
rekao:
Perry Smith pokazuje sigurne znakove tekog duevnog oboljenja. Njegovo
djetinjstvo, kako mi je ispriano, a kako sam djelomino i sam utvrdio iz zatvorskog
arhiva, bilo je obiljeeno brutalnou i pomanjkanjem brige obaju roditelja. ini se da je
odrastao bez cilja, usmjeravanja, bez Ijubavi, da nikad nije stekao vrst osjeaj za moralne
vrijednosti... On je orijentiran, izvanredno oprezan prema stvarima koje se zbivaju oko
njega, ne pokazuje znakove smuenosti. Inteligencija mu je iznad prosjeka i posjeduje
irok krug informacija ako uzmemo u obzir njegovo gotovo nikakvo kolovanje... Dvije crte
njegove linosti istiu se kao izrazito patoloke. Prva je njegova paranoidna orijentacija
prema svijetu. Sumnjiavo i s nepovjerenjem odnosi se prema drugima, pokazuje sklonost
uvjerenju da ga drugi progone, da nisu fer prema njemu i da ga ne razumiju. Nevjerojatno
je osjetljiv na tue kritike prema sebi, ne moe podnositi da s njim zbijaju ale. Veoma
brzo otkriva tue omalovaavanje ili uvredljivo ponaanje, veoma esto krivo tumai
dobronamjerne primjedbe. Osjea veliku potrebu za prijateljstvom i razumijevanjem, ali
se nevoljko povjerava drugima, a kada to ini, automatski oekuje da e biti krivo shvaen
ili izdan. Veoma je slaba i neadekvatna njegova sposobnost da procjenjuje namjere ili
osjeaje drugih osoba, veoma slabo lui stvarne situacije od svojih vlastitih mentalnih
projekcija. Ljude veoma esto svrstava u red licemjera, neprijatelja koji zasluuju sve to je
on kadar da im uini. Srodna toj prvoj crti je druga, a to je stalni, slabo kontrolirani bijes,
koji ga lako hvata im iole nasluti da je prevaren, nadigran, ponien ili omalovaavan od
drugih osoba. U prolosti je njegov bijes bio uglavnom usmjeren na linosti koje
predstavljaju autoritet , otac, brat, narednik u vojsci, policajac nadlean za uvjetni otpust ,

prema kojima je vie puta iskazao nasilniki stav napadaa. I on i njegovi znanci znali su ta
njegova mahnitanja, za koja on kae da se nadimaju u njemu, a koja on gotovo nikako nije
uspijevao svladavati. Kad bi ih okrenuo prema sebi, mahnitanja i ljutnja pretvarali bi se u
samoubilake ideje. Neodgovarajui stupanj njegove ljutnje i pomanjkanje sposobnosti da
je kontrolira ili usmjeri u odgovarajuem pravcu odraavaju glavnu slabost strukture
linosti... Osim tih , crta, subjekt pokazuje poetne blage znakove nereda misaonih procesa.
Jedva je sposoban da organizira svoje razmiljanje, ini se da nije kadar projicirati ili
sumirati svoje misli, gubei se najee u detaljima, a neke njegove misli pokazuju
magijsku kvalitetu, ako pod tim podrazumijevamo nepotovanje realnosti... Uspostavio je
samo nekoliko bliskih emotivnih veza s drugim osobama, ali i njih bi naruile manje krize.
Slabo osjea za druge osobe izvan veoma uskog kruga prijatelja, a ljudskom ivotu pridaje
veoma malu vrijednost. To emotivno raslojavanje i dobrostivost na odreenim podrujima
samo su dokaz vie njegove duevne abnormalnosti. Za egzaktnu psihijatrijsku dijagnozu
bilo bi potrebno due ispitivanje, ali struktura njegove sadanje linosti veoma je blizu
paranoidno shizofrenikog reagiranja.
Znaajno je da je nadaleko potovani veteran sudske psihijatrije, doktor Joseph
Satten s klinike Menninger u Topeki, Kansas, konzultirao dra Jonesa i podrao njegovu
ocjenu Hickocka i Smitha. Doktor Satten, koji je kasnije posvetio veliku panju tom sluaju,
sugerira da je zloin, premda do njega ne bi dolo da nisu iskrsli meu inovi trzavica
izmeu poinitelja , u biti djelo Perryja Smitha koji, prema njegovim rijeima, predstavlja
tip ubojice kojeg je on opisao u lanku:
Umorstvo bez vidljivog motiva Studija o dezorganizaciji linosti.
U uvodu lanka objavljenog u The American Journal of Psychiatry (srpanj I960.), a
koji je dr. Satten napisao u suradnji s trojicom kolega, Karlom Menningerom, Irwinom
Rosenom i Martinom Maymanom, odmah je reeno:
Pokuavajui odrediti zloinaku odgovornost ubojica zakon ih pokuava podijeliti
(kao to ini sa svim poiniteljima kaznenih djela) u dvije grupe, u umno zdrave i umno
poremeene. Za zdravog ubojicu se vjeruje da se ponaa na temelju racionalnih motiva
koje je mogue razumjeti iako zasluuju osudu, dok se za nezdravog ubojicu vjeruje da je
ponesen iracionalno besmislenim motivima. Kad su racionalni motivi oiti (na primjer,
kad ubojica ubija radi osobne koristi), ili kad su iracionalni motivi praeni razoaranjima
ili halucinacijama (na primjer, kad paranoidni pacijent ubije svog navodnog progonitelja),
situacija predstavlja mali problem za psihijatra. Ubojice koji izgledaju racionalno,
koherentno i kontrolirano, a iji ubilaki akti unato tome imaju bizarnu i oigledno
besmislenu kvalitetu, predstavljaju, meutim, teak problem, ako uzmemo kao indeks
razmimoilaenja u sudnicama i kontradiktorne izvjetaje o istom poinitelju. Naa je teza
da psihopatologija takvih ubojica formira najmanje jedan specifian sindrom koji elimo
opisati. Openito uzevi, takvi pojedinci su predisponirani za opasne propuste u samoj
kontroli, to omoguuje otvoreno izraavanje primitivnog nasilja roenog u ranijim, sada
podsvjesnim traumatskim iskustvima.
Autori su u toku etiri ponovljena sudska procesa ispitali etvoricu ljudi osuenih
zbog oigledno nemotiviranih umorstava. Prije svojih prvih suenja sva etvorica su
pregledana, pa je ustanovljeno da su bez psihoza i duevno zdravi. Trojica su osuena

na smrtnu kaznu, a etvrti na dugogodinju kaznu zatvora. U svakom od tih sluajeva bilo
je zatraeno daljnje psihijatrijsko ispitivanje, jer netko branitelj, roak ili prijatelj , nije
bio zadovoljan prvim psihijatrijskim vjetaenjem. U jednom sluaju postavljeno je
pitanje:
Kako je mogue da tako zdrava osoba kao to je reeno za ovu moe poiniti tako
lud in kao to je ovaj za koji je osuena?
Nakon opisa etvorice kriminalaca i njihovih zloina (vojnik, Crnac koji je unakazio
prostitutku i isjekao je na komade, radnik koji je zadavio 14godinjeg djeaka koji je odbio
njegovo seksualno navaljivanje, podnarednik koji je noem ubio drugog djeaka
uobraavajui da mu se rtva ruga, bolniki slubenik koji je 9godinju djevojicu udavio
drei joj glavu ispod vode), autori su pretresli podruja slinosti. Sva etvorica su
napisala da je i njima samima zagonetka zato su ubili svoje rtve, koje su im bile relativno
nepoznate. U svakom sluaju inilo se da je ubojica pao u disocijativan trans kao da sanja,
a iz kojeg se probudio ugledavi odjednom da napada rtvu.
Najjednoobrazniji a vjerojatno i najvaniji anamnestiki nalaz sastojao se u
dugotrajnoj, ponekad kroz itav ivot kontinuiranoj kontroli ispravljanja agresivnih
impulsa. Npr. trojica od etvorice ispitanika u toku svog ivota esto su bili angairani u
tunjavama koje nisu bile uobiajene prepirke, a koje su u krajnjoj liniji mogle zavriti
agresivnim ubojstvom da ih drugi nisu zaustavili.
Ovdje iznosimo u izvacima znatan broj ostalih primjedbi sadranih u studiji:
Usprkos nasilju karakteristinom za njihov ivot, svi ti ljudi imaju predodbe o sebi
kao o fiziki inferiornijim, slabim i za ivot nesposobnim osobama. U svakom od njih
anamneze su otkrile znatan stupanj seksualnih smetnji. Svima njima su odrasle ene
stvorovi koji im prijete, a u dva sluaja otkrivena je otvorena seksualna perverzija. U ranoj
mladenakoj dobi i kasnije sva su etvorica osjeala potajan strah da ih okolina ne smatra
fizikim mlakonjama, bolesnima ili osobama koje su i na drugi nain fiziki inferiornije
od drugih... U sva etiri sluaja postoji anamnestika evidencija o naglo izmijenjenom
stanju svijesti, najee u vezi s provalama nasilnikog ponaanja. Dvojica su prolazila
kroz jaka disocijativna stanja poput transa u toku kojih je dolazilo do izraaja agresivno i
bizarno ponaanje, dok su ostala dvojica imala moda slabije i moda manje izraene
epizode amnezije. U trenucima stvarnog agresivnog ponaanja esto su osjeali da su
odijeljeni ili izolirani od sebe, kao da gledaju nekog drugog. U anamnezi svih sluajeva
utvrene su epizode izuzetne brutalnosti roditelja prema njima... Jedan ovjek je ispriao
kako je bio oinut biem svaki put kad bi se okrenuo... Drugi ispitanik je podnio teke
batine kako bi se oduio od mucanja i neraspoloenja, a teka i surova obraunavanja
podnosio je i u cilju ispravljanja svog loeg vladanja... U odnosu na ekstremnu silovitost,
bilo doivljenu u mati bilo uoenu u stvarnosti, ili koju je dijete stvarno iskusilo,
anamneza svakog sluaja odgovara psihoanalitikoj hipotezi da je izlaganje djeteta suvie
jakim stimulansima u vrijeme prije nego ih moe svladati u najblioj vezi s ranim
defektima u formiranju linosti, a kasnije s jakim poremeajima u kontroli impulzivnog
ponaanja. U svakom od opisanih sluajeva ustanovljen je teki nedostatak emotivne
podrke u ranoj dobi ivota, bilo zbog trajne ili este odsutnosti jednog ili obaju roditelja,
bilo zbog kaotinog obiteljskog ivota, bilo zbog svjesnog odbijanja jednog ili obaju

roditelja da vode brigu o djetetu, koje je preputeno paski drugih... Zapaene su pojave
uznemirenosti u afektivnoj sferi. U tom smislu najtipinija je pojava kod ispitanika da ne
osjeaju ljutnju ili bijes u vezi sa silovito agresivnim ponaanjem. Nijedan nije izjavio da je
osjetio bijes u vezi s ubojstvom, niti su bili izrazito jako i naglaeno ljuti vrei zloin, a bez
obzira na to svaki je od njih bio kadar da izvri tako enormnu i brutalnu agresiju... Za
njihove odnose s drugima karakteristine su emotivna plitkoa i hladnoa, to ih je
dovodilo u stanje osamljenosti i izoliranosti. Kad je rije o toplom ili pozitivnom (ili ak
ljutitom) osjeanju prema ljudima, valja istai da su njima ljudi jedva realni... Trojica
osuenih na smrt izraavali su najplie emocije u pogledu vlastite sudbine ili sudbine
svojih rtava. Krivnja, utuenost i grinja savjesti upadljivo su odsutni... Takve je pojedince
mogue smatrati spremnima na ubojstvo ili u smislu noenja preoptereenja u agresivnoj
energiji ili zbog toga to su lieni stabilnog ja i obrambenog sustava koji kadto doputa
izljeve golog i arhainog izraavanja takve energije. Smrtonosni potencijal moe biti
aktiviran naroito ako ve postoji neka neuravnoteenost, kad se budua rtva poinje u
ubojice podsvjesno formirati kao kljuna figura u nekoj bivoj traumatskoj konfiguraciji.
Ponaanje ili ak puka nazonost te figure pridodaje napetost, stres, nestabilnoj ravnotei
snaga, to rezultira naglim i ekstremnim izljevom silovitosti, slino eksploziji do koje
dolazi kad udarna igla zapali dinamit... Hipoteza podsvjesne motivacije objanjava zato
ubojice doivljavaju bezopasne i relativno nepoznate rtve kao izazovne, pa prema tome
odgovarajue ciljeve agresije. Ali zato umorstvo? Na svu sreu veina ljudi ne odgovara
smrtonosnim izljevima ak ni na ekstremnu provokaciju. Opisani sluajevi, s druge strane,
bili su predisponirani za velike propuste u dodiru sa stvarnou i krajnju slabost u
kontroli impulsa i to u razdobljima poveane, napetosti i dezorganizacije. U takvim
trenucima, sluajni znanac ili ak stranac vrlo lako gube svoje stvarno znaenje i dobivaju
identitet u podsvjesnoj traumatskoj konfiguraciji. Stari konflikt je reaktiviran i
agresivnost se brzo penje do ubilakih razmjera... Kad se zbije takvo besmisleno umorstvo,
ono je krajnji rezultat razdoblja poveane napetosti i dezorganizacije linosti ubojice, koja
je zapoela prije dodira sa rtvom, koja, odgovarajui nesvjesnom konfliktu ubojice,
nehotino stavlja u pogon njegov ubilaki potencijal.
S obzirom na mnoge paralele izmeu povijesti ivota i linosti Perryja Smitha, i
subjekata svoje studije, doktor Satten mu sigurno daje mjesto u njihovim redovima.
tovie, okolnosti zloina ine mu se takvima da apsolutno odgovaraju konceptu zloina
bez oiglednog motiva. Oigledno su tri ubojstva koja je Smith izvrio bila logiki
motivirana , Nancy, Kenyon i njihova majka trebali su biti ubijeni zato to je g. Clutter bio
ubijen. Ali prema miljenju dra Sattena samo je prvo umorstvo od psiholokog znaenja.
Kad je Smith napao Cluttera, on je bio u stanju duevnog pomraenja, duboko na dnu
shizofreninog mraka, jer on nije odjednom otkrio da unitava ovjeka od krvi i mesa,
ve kljunu figuru u nekoj proloj traumatskoj konfiguraciji: svog oca? Opatice iz
sirotita koje su mu se izrugivale i tukle ga? Omrznutog narednika iz vojske? Policijskog
slubenika koji mu je naredio da se kloni Kansasa? Jednog od njih, ili njih sve?
U svom priznanju Smith je rekao:
Ja nisam htio ovjeku nanijeti zla. Smatrao sam da je on fin gospodin. Blagog glasa.
Smatrao sam tako sve do trenutka kad sam mu prerezao vrat.
Razgovarajui s Donaldom Cullivanom, Smith je rekao:

 Oni (Clutterovi) me nisu nikad povrijedili. Za razliku od drugih ljudi. Poput onih
koji su me povreivali cio moj ivot. Moe biti da su ba Clutterovi morali za to platiti.
I tako se ini da su profesionalni i amaterski analitiar nezavisnim putevima stigli do
zakljuaka koji se ne razilaze.

Aristokracija okruga Finney je s prezirom gledala na suenje.

Nije u redu, kazala je supruga jednog bogatog ranera, izgledati kao da si
znatieljan na takvu stvar.
Pa ipak, posljednje sudsko zasjedanje privuklo je lijep broj pripadnika mjesnog
gornjeg sloja koji se smjestio uz obian puk. Njihova nazonost znaila je ljubaznu gestu
prema sucu Tateu i Loganu Greenu, uvaenim lanovima njihova vlastitog reda. Isto tako
nekoliko klupa zauzeo je velik broj pravnika iz drugih mjesta, od kojih su mnogi prevalili
velike udaljenosti. Njih je naroito zanimalo da uju Greenov posljednji govor upuen
poroti. Green, taj udvorno grub omaleni sedamdesetogodinjak, uiva velik ugled meu
svojim kolegama koji se dive njegovoj tehnici kretanja na pozornici i repertoaru glumakih
talenata, to ukljuuje i tako izotren osjeaj za vrijeme kao da je zabavlja u nekom
nonom lokalu. Budui da je iskusan pravnik u kaznenim sluajevima, njegova uobiajena
uloga je uloga branitelja, ali u ovoj stvari tuilatvo ga je zadralo kao specijalnog
pomonika Duanu Westu, jer se smatralo da mladi okruni tuitelj jo nije sasvim kadar da
vodi ovakav sluaj bez iskusne podrke.
Ali kao to se esto dogaa sa zvijezdama, Green je bio posljednja toka programa.
Prije njega porota je ula razumne upute suca Tatea, kao i zavrnu rije okrunog tuitelja:
Moe li u vaim glavama postojati jedna jedincata sumnja u krivnju ovdje
optuenih? Ne! Bez obzira na to tko je povukao obara na lovakoj puci Richarda Eugena
Hickocka, oba ovjeka su jednako kriva. Postoji samo jedan nain osiguranja da ti ljudi vie
nikada ne tumaraju kroz naselja i gradove nae zemlje. Mi zahtijevamo najviu kaznu ,
smrt. Taj zahtjev ne iznosimo u znak odmazde, ve u svoj poniznosti...
Zatim je trebalo sasluati govore branitelja. Flemingov govor, koji je jedan novinar
opisao kao prodaju bez mnogo rijei, bio je u stvari blaga crkvena propovijed:
ovjek nije ivotinja. On ima tijelo i on ima duu koja vjeno ivi. Ja drim da ovjek
nema prava unititi tu kuu, hram u kojemu dua boravi...
Premda je i on apelirao na navodne kranske osjeaje lanova porote, Harrison
Smith je zapravo kao svoju glavnu temu iznio zla smrtne kazne:
To je ostatak ljudskog barbarskog razdoblja. Zakon nam kae da ne valja oduzimati
ljudske ivote, a as zatim daje nam primjer za to, to je jednako zlo, gotovo jednako zlo
kao i zloin koji kanjava. Drava nema pravo na oduzimanje ivota. To nije djelotvorno.
To ne suzbija zloin, ve samo pojeftinjuje ljudski ivot i izaziva jo vie ubojstava. Mi
traimo milost. Dakako da je doivotni zatvor mala milost koju traimo...

Publika nije bila naroito paljiva. Jedan porotnik kao da je bio zatrovan brojnim
zijevanjima i proljetnom groznicom koja je oteavala zrak, sjedio je narkotiziranih oiju i
tako razvaljenih vilica da su mu pele mogle ulijetati i ulijetati iz usta.
Green ih je probudio.
Gospodo, obratio im se govorei bez biljeaka, upravo ste sasluali dvije
energine molbe za samilost prema optuenima. ini mi se da je sretna okolnost to ta
dvojica uvaenih branitelja, g. Fleming i g. Smith, nisu bili u Clutterovoj kui te strane noi
, veoma sretna okolnost to se nisu nali tamo molei milost za osuenu obitelj. Jer da su
bili tamo, dakle, idueg bismo jutra izbrojili vie od etiri lea.
Dok je bio djeak u svom rodnom Kentuckyju, Greena su zvali Ruiasti, a taj je
nadimak imao zahvaliti pjegama na licu, sada, dok se epirio pred porotom, teina njegova
zadatka zagrijala mu je lice i osula ga ruiastim pjegama.
Nije mi namjera da se uputam u teoloke debate. Ali pretpostavljao sam da e
branitelji citirati Bibliju kao argument protiv smrtne kazne. uli ste da je Biblija bila
citirana. Ali i ja znam itati. Naglo je otvorio Stari zavjet.
A sada evo nekoliko stvari koje ova knjiga kae na tu temu. U Knjizi izlaska, glava
dvadeseta, stih trinaesti, imamo jednu od Deset zapovijedi: Ne ubij. To se odnosi na
nezakonito ubijanje. Naravno da je tako, jer u sljedeem poglavlju, stih dvanaesti, kazna za
neposluh Zapovijedi glasi: Tko udari ovjeka, a ovaj umre, i sam e umrijeti. A sada bi g.
Fleming htio da povjerujete kako je sve to izmijenjeno dolaskom Krista. Nije tako. Jer Krist
kae: Ne pomiljajte da sam doao unititi zakon, ili proroke. Ja nisam doao da unitavam,
ve da ga ispunjavam.
I najzad, Green je neto petljao i inilo se da je sluajno zatvorio Bibliju, to je
ugledne pravnike u dvorani natjeralo da se zacerekaju, udarajui se meusobno laktovima,
jer je to bio veoma cijenjeni trik iz sudnice, pravnik koji ita Bibliju pravi se kao da je
izgubio pronaenu i oznaenu stranicu i onda nastavlja kao to je sad Green nastavio:
Nije vano. Mislim da mogu citirati napamet. Knjiga postanka, poglavlje deveto,
stih esti: Tko prolije ovjekovu krv, njegovu e krv ovjek proliti!
Ali, nastavio je Green, ne vidim da emo ita postii nateui se oko Biblije. Naa
drava odreuje kaznu za ubojstvo s predumiljajem , doivotni zatvor ili smrt vjeanjem.
To je zakon. Gospodo, na vama je da ga oivotvorite. A ako je ikada postojao sluaj koji je
opravdavao smrtnu kaznu, onda je to ovaj sluaj. To su bila zaudna, okrutna umorstva.
etvoro vaih sugraana ubijeni su poput svinja u oboru. A zbog ega? Ni iz osvete ni iz
mrnje. Ve radi novca. Novca. Bilo je to hladnokrvno i proraunato vaganje toliko unci
srebra naprama toliko unci krvi. I kako jeftino su ti ivoti kupljeni! Samo za grabe u
vrijednosti od etrdeset dolara! Deset dolara za jedan ivot!
Okrenuo se oko sebe i uperio prst s kojim je etao amo tamo izmeu Hickocka i
Smitha.
Doli su naoruani lovakom pukom i bodeom. Doli su s namjerom da opljakaju
i ubiju...

Glas mu je zadrhtao, pao je duboko i ieznuo kao da se uguio od vlastitog prezira

prema dobroudnim optuenicima koji su vakali gumu. Okrenuvi se jo jednom prema
poroti, hrapavo je zapitao:
to namjeravate uiniti? to namjeravate uiniti s ovim ljudima koji ovjeku veu
ruke i noge, prereu mu vrat i prospu mozak? Dati im minimalnu kaznu? Da, a to je samo
jedna od etiri toke. A to da kaemo o Kenyonu Clutteru, djeaku pred kojim je bio cio
ivot, koji je .beznadno bio svezan gledajui smrtnu borbu svog oca. Ili mlada Nancy
Clutter koja je sluala pucnjeve i znala da je sljedea na redu. Nancy koja moli da joj
potede ivot: Nemojte. Oh, molim vas, nemojte. Molim vas! Molim vas! Kakva agonija!
Kakvo neizrecivo muenje! I onda ostaje majka, zavezana, zaepljenih usta, a morala je
sluati kako jedan po jedan umiru njen mu, njena ljubljena djeca. Morala je sluati sve
dok ubojice, ovi to sjede ispred vas, nisu uli u njenu sobu, uperili puku u njene oi i
potegli obara koji je dokrajio postojanje jedne obitelji.
Green je napravio malu stanku i njeno dotakao izraslinu na stranjem dijelu svog
vrata, sazrelo ispupenje koje je izgledalo kao da e sad na eksplodirati, poput bijesom
obuzetog ovjeka na ijem se vratu nalazilo.
Dakle, gospodo, to ete uiniti? Odrediti im minimum? Vratiti ih u kaznionicu i
dati im izgleda da pobjegnu ili se okoriste uvjetnim otpustom? Idui put kad se dadnu na
ubijanje moda e vaa obitelj biti na redu. Ja vam kaem , sveano je kazao gledajui na
porotu kao da izaziva svakog njenog lana osobno, neki od naih stranih zloina
dogaaju se samo zato to je jednom skupina dobrostivih porotnika odbila da izvri svoju
dunost. A sada, gospodo, ja sve preputam vama i vaoj savjesti.
Sjeo je. West mu je priapnuo:
Gospodine, bilo je to majstorski izvedeno.
Ali bilo je nekoliko Greenovih sluatelja koji su bili manje oduevljeni, poto se
porota povukla na vijeanje, jedan od njih, mladi reporter iz Oklahome, izmijenio je otre
rijei s drugim reporterom, Richardom Parrom iz Kansas Cityja, dopisnikom Stara.
ovjeku iz Oklahome se Greenov govor inio hukakim i brutalnim.
On je jednostavno govorio istinu, odgovorio mu je Parr. Istina moe biti
brutalna. Da iskujem originalnu frazu.
Ali nije trebao udarati tako jako. To nije u redu.
to nije u redu?
Cijelo suenje. Ta dvojica nemaju nikakve anse.
Za razliku od Nancy Clutter, kojoj su njih dvojica pruili ansu.
Perry Smith. Moj boe. Proivio je tako truo ivot...
Parr je odgovorio:

 Ima mnogo ljudi iji ivotopisi odgovaraju ivotu tog malog kopileta. Ukljuujui i
mene. Moda ja suvie pijem, ali te uvjeravam da nikad nisam hladnokrvno ubio etvoro
ljudi.
Daaa, a kako je s vjeanjem kopileta? I to je prilino prokleto hladnokrvno.
uvi taj razgovor, prikljuio im se i veleasni Post.
Dakle, zapoe dijelei male fotoreprodukcije Isusova portreta koji je naslikao
Perry Smith, bio tko bio, onaj tko naslika ovakvu sliku ne moe biti potpuno zao. Pa ipak,
teko je znati to da se radi. Smrtna kazna nije odgovor, ona ne daje greniku dovoljno
vremena da se vrati Bogu. Ponekad oajavam.
Srdaan prijan sa zlatnim zubima i srebrnastosijedom kosom srdano je ponavljao:
Ja ponekad oajavam. Kadto mislim da je stari Doc Savage imao pravu ideju.
Doc Savage kojega je spominjao bio je izmiljeni junak, ali veoma popularan meu
mladim itateljima jeftinih asopisa prole generacije.
Ako se vi, momci, sjeate, Doc Savage bijae neka vrst nadovjeka. Osposobio se na
svakom podruju , medicina, nauka, filozofija, umjetnost. Malo je bilo toga to stari Doc
nije znao ili nije mogao. Jedna od njegovih ideja bila je u tome to je namislio da svijet
oslobodi od zloinaca. Najprije je kupio veliki otok na oceanu. Zatim su on i njegovi
pomonici , on je imao vojsku izvjebanih pomonika , kidnapirali sve kriminalce svijeta i
odveli ih na otok. A onda je Doc Savage operirao njihove mozgove. Uklanjao bi dijelove koji
su sadravali zle primisli. I kad su ozdravili, bili su svi poteni graani. Oni nisu mogli
initi zloine, jer je taj dio njihova mozga bio izvaen. Sada mi pada na pamet da bi
kirurgija takve vrste mogla doista biti odgovor na nj.
Prekinulo ga je zvono, znak da se porota vraa.
Porota je vijeala etrdeset minuta. Mnogi posjetitelji su predviali brzu odluku, pa
nisu ni napustili svoja mjesta. Meutim, po suca Tatea valjalo je poi na njegovu farmu, jer
je otiao da nahrani konje. Kad se napokon pojavio u crnoj halji koju je na brzinu bacio na
sebe, poroti se obratio s impresivnim mirom i dostojanstvom:
Gospodo porotnici, jeste li donijeli odluku?
Njihov predvodnik je odgovorio:
Jesmo, asni sue.
Sudski podvornik je stavio pred suca zapeaene odluke.
Vlak zvidi, trube ekspresnog vlaka linije Santa Fe prodrle su u sudnicu. Tateov
duboki glas imao je za pratnju urlike vlaka dok je itao:
Toka jedan. Mi, porota, ustanovljavamo da je optueni Richard Eugene Hickock
kriv zbog ubojstva s predumiljajem, a kazna je smrt.

Kao da je zainteresiran kako reagiraju zatvorenici koji su stajali pred njim s

lisiinama vezani za uvare, sudac ih je dobro pogledao, oni su mu mirno uzvratili pogled i
on je nastavio s itanjem svih sedam toaka koje su slijedile, jo tri osude za Hickocka i
etiri za Smitha.
... a kazna je smrt, svaki put kada bi nadoao na tu reenicu, Tate bi je izgovorio
nekim mranoupljim glasom, koji kao da je bio odjek sve zaguenije tualjke vlaka. Tada
je otpustio porotu ( Hrabro ste obavili svoju dunost), a izvedeni su i osuenici. Na
vratima se Smith obratio Hickocku:
Ovo nisu bili ba blagi porotnici!
Obojica su se glasno nasmijali i fotograf ih je snimio. Fotografija je objavljena u
kansakom dnevniku, a potpis ispod nje je glasio:
Posljednji smijeh?.
Tjedan dana kasnije gospoa Meier je sjedila u svom salonu i razgovarala s jednim
prijateljem.

Da, ovamo se vratio mir, kazala je. Mislim da moemo biti sretni da su se stvari
slegle. Ali i dalje osjeam tugu. S Dickom nisam nikad imala suvie dodira, ali Perry i ja
smo se doista dobro upoznali. Tog poslijepodneva, kad je uo presudu i kad su ga doveli
gore , ja sam se zatvorila u kuhinju da ga ne vidim. Sjela sam pored kuhinjskog prozora i
promatrala ljude kako naputaju sudnicu. G. Cullivan pogledao je gore, ugledao me i
mahnuo mi. Hickockovi. Svi odlaze. Ba sam jutros primila lijepo pismo od gospoe
Hickock, ona me posjetila nekoliko puta za vrijeme procesa, ja bih joj rado pomogla, no to
moete kazati u takvoj situaciji? Ali kad su svi otili i kad sam poela prati tanjure, ula
sam ga kako plae. Otvorila sam radio. Da ga ne ujem. Ali ula sam ga. Plakao je poput
djeteta. Nikad prije nije zaplakao, nije pokazao nikakvim znakom kako mu je. Dakle, otila
sam k njemu. Do vrata njegove elije. Provukao je ruku. Htio je da mu drim ruku i ja sam
to uinila, drala sam mu ruku, a on je samo izgovorio: Rastuio sam se od stida. Htjela
sam poslati po oca Goubeauxa, kazala sam mu da e mi sutra biti prvi zadatak da mu
pripremim panjolsku riu, ali umjesto odgovora on mi je samo jo jae stiskao ruku.
I ba te noi, uza sve protekle noi, ostavili smo ga samog. Wendle i ja gotovo i
nismo izlazili, jer smo se uhvatili jednog dugo odgaanog posla, pa Wendle nije bio voljan
da ga prekida. Ali uvijek u aliti to smo ga ostavili samog. Ujutro sam mu pripremila riu.
Nije htio ni da je takne. Gotovo ni da progovori sa mnom. Mrzio je cio svijet. Ali kad su u
toku jutra doli ljudi da ga odvezu u kaznionicu, on mi je zahvalio i poklonio mi svoju sliku.
Mala kodak fotografija kad mu je bilo esnaest godina. Rekao je da eli da ga se tako
sjeam, kao djeaka sa slike.
Najtei je bio oprotaj. Kada zna kamo ide i to mu se sprema. Njegova vjeverica je
jako tuna zbog njegova odlaska. Stalno navraa u eliju traei ga. Pokuala sam je
nahraniti, ali meni nee ni blizu. Samo je Perryja voljela.

Zatvori su veoma vani za privredu opine Leavenworth u Kansasu. Tu se nalaze

dvije dravne kaznionice, jedna za mukarce, a druga za ene, tu je i Leavenworth, najvei
federalni zatvor, a u Fort Leavenworthu smjeten je najvei vojni zatvor drave, sive
Disciplinske kasarne Armije i Zrakoplovnih snaga Sjedinjenih Drava. Kad bi svi stanovnici
tih institucija bili osloboeni, mogli bi naseliti mali grad.
Najstariji od svih zatvora je Kansaka dravna kaznionica za mukarce, crnobijela
zgrada s tornjiima po kojoj se obini rudarski gradi Lansing razlikuje od slinih naselja.
Izgraena je za vrijeme graanskog rata, a prvog svog gosta primila je 1864. godine. U
sadanje vrijeme ima oko dvije tisue zatvorenika, sadanji nadzornik Sherman H. Crouse
dri kartu koja svakodnevno pokazuje ukupan broj zatvorenika prema rasi (npr. , bijelih
1405, crnih 360, Meksikanaca 12, Indijanaca 6). Bez obzira na rasu, svaki je osuenik
stanovnik kamenog sela koje je podignuto izmeu visokih zidova kaznionice koje uvaju
mitraljezi, ukupno dvanaest jutara sivih betonskih ulica, blokova elija i radionica.
U junom dijelu kaznionikog bloka nalazi se udna mala zgrada, to je tamna
dvokatna graevina u obliku mrtvakog sanduka. Slubeno nazvana Zgradom segregacije i
izolacije, ta je graevina zatvor u zatvoru. Donji kat te zgrade osuenici nazivaju, Rupa. To
je mjesto gdje zatvaraju osuenike tekog ponaanja i otvrdnule izazivae nereda, koje
tu i tamo tu stiavaju. Uspinjui se zavojitim eljeznim stubama, stie se na gornji kat, to je
Hodnik smrti.
Jednog kiovitog travanjskog poslijepodneva ubojice Clutterovih su se prvi put
uspeli tim stubama. Stigavi u Lansing nakon osmosatne vonje automobilom koji je
prevalio etiri stotine milja od Garden Cityja, s pridolica je sve skinuto, zatim su tuirani,
a onda su veoma kratko podiani. Dobili su grube modre pamune uniforme i mekane
papue (u veini amerikih zatvora uobiajeno je da osuenici na smrt nose takve
papue). Onda su ih naoruani straari odveli u kiovito predveerje do zgrade u obliku
mrtvakog lijesa, da bi ih nakon uspinjanja po eljeznim stubama smjestili u dvije od
ukupno dvanaest elija koje poredane jedna do druge ine Hodnik smrti.
elije su identine. Velike su 1,80 naprama 3 metra. Nemaju nikakva namjetaja
osim leaja, toaleta, umivaonika i visoko gore jedne arulje koja gori dan i no. Prozori
elija vrlo su uski i ne samo da su provieni reetkama ve su prekriveni i gustom ianom
mreom, crnom kao udoviki veo, zbog toga prolaznici mogu samo zapaziti nejasne sjene
kandidata za vjeanje. Sami osuenici mogu iznutra dosta dobro vidjeti. Ono to vide je
prljavi prazni prostor koji ljeti slui kao nespretno igralite za baseball, iza tog prostora je
dio zida kaznionice, a iznad zida je djeli neba.
Zid je od gruba kamena, a unutar pukotina legu se golubovi. Zahrala eljezna vrata
smjetena u zidu postavljena su tako da ih stanari Hodnika smrti mogu vidjeti. Svako
njihovo otvaranje uzbudi golubove i natjera ih na panino krilatanje, jer vrata uasno
kripe, cie. Ta vrata vode u prostoriju bez prozora, neku vrst spremita u kojemu je zrak
vlaan i leden i za najtoplijeg dana. Tu se nalaze razne stvari, hrpe metala koje osuenici
upotrebljavaju za izradu automobilskih registracijskih tablica, stari strojevi, razna oprema
za igralite baseballa ,a osim toga tu su neobojena drvena vjeala, koja jo slabo miriu na

borovinu. Jer to je prostorija za izvrenje smrtnih kazni drave Kansas. Kad ovamo dovedu
ovjeka na vjeanje, zatvorenici kau za nj da je otiao u Kutak ili, alternativno, da je
posjetio skladite .
U skladu s presudom odlueno je da Smith i Hickock posjete skladite za est
tjedana, u petak 13. svibnja 1960, jednu minutu poslije pola noi.

Kansas je ukinuo smrtnu kaznu godine 1907, meutim, zbog naglo nastale
razbojnike aktivnosti usred amerikog Srednjeg zapada (Alvin Old Creepy Karpis,
Charles Pretty Boy Floyd, Clyde Barrow i njegova ubojstvima odana dragana Bonnie
Parker, poznati kao Bonnie i Clyde), dravni zakonodavci su 1935. godine izglasali
ponovno uvoenje smrtne kazne. Meutim, sve do 1944. godine krvnik nije imao prilike
da iskae svoje umijee, u toku sljedeih deset godina to mu je omogueno jo devet puta.
Ali est punih godina, odnosno od 1954. godine, krvnik nije u Kansasu zaradio honorara
(osim u Disciplinskim kasarnama Armije i Zrakoplovstva, koje su takoer imale vjeala).
Pokojni George Docking, guverner Kansasa od 1957. do 1960, bio je odgovoran za taj
prekid, jer je bio zakleti protivnik smrtne kazne ( Meni se ubijanje ljudi jednostavno ne
svia.).
U ovo vrijeme, u travnju 1960, u zatvorima Sjedinjenih Drava sto devedeset osoba
oekivalo je izvrenje smrtne kazne u graanskim zatvorima, petoro, ukljuujui
Clutterove ubojice, nalazilo se u Lansingu. Tu i tamo vane posjetitelje zatvora pozovu ,
kako je to rekao jedan visoki slubenik kaznionice, da malo zavire u Hodnik smrti. Oni koji
prihvate poziv dobiju straara koji, vodei tog turista uza eljezno stubite, identificira
osuenike na smrt, na nain koji i straaru izgleda komino formalistian:
A ovdje, rekao je jednom posjetitelju 1960. godine, ovo je g. Perry Edward Smith.
A iza susjednih vrata je prijatelj gospodina Smitha, g. Richard Eugene Hickock. Tamo je g.
Earl Wilson, a iza g. Wilsona imamo gospodina Bobbyja Joea Spencera. A to se tie
posljednjeg gospodina, nema sumnje da ete u njemu prepoznati gospodina Lowella Leeja
Andrewsa.
Earl Wilson, vrsto graeni Crnac koji pjeva himne, osuen je da umre zbog otmice,
silovanja i muenja mlade bijele ene, iako je preivjela, rtva je ostala teak invalid.
Bobby Joe Spencer, bijelac, mladi enskasta izgleda, priznao je da je ubio postariju enu iz
Kansas Cityja, vlasnicu pansiona u kojemu je ivio. Guverner Docking, koji je poraen na
iduim izborima (u velikoj mjeri upravo zbog svoga stava prema smrtnoj kazni), prije nego
je napustio svoju guvernersku stolicu u sijenju 1961. godine, preinaio je smrtne kazne
posljednje dvojice osuenika na doivotan zatvor, to uglavnom znai da nakon sedam
godina mogu zamoliti uvjetno otputanje. Meutim, Bobby Joe Spencer je uskoro ponovno
ubio, iljkom je na smrt izbo drugog mladog osuenika smatrajui ga takmacom u
ljubavi prema jednom starijem osueniku (kao to je jedan funkcionar kaznionice
objasnio: Dvije mizerije koje se tuku zbog bezvrijednog metalnog novia). Zbog tog
djela Spencer je zaradio jo jedan doivotni zatvor. Ali u usporedbi sa Smithom i

Hickockom, ili s petim ovjekom u Hodniku smrti, Lowellom Leejem Andrewsom, Wilson i
Spencer bili su javnosti gotovo nepoznati. Novine im nisu posvetile toliko panje.
Golemi osamnaestogodinjak slabog vida, Lowell Lee Andrews, nosio je naoale s
ronatim okvirom, a teio je gotovo sto pedeset kilograma. Prije dvije godine bio je
student biologije druge godine na Kansakom sveuilitu. Premda je bio usamljen stvor,
povuen i veoma rijetko komunikativan, njegovi znanci i na sveuilitu i u rodnom gradu
Wolcottu, Kansas, smatrali su ga izvanredno ljubaznim, blagim i ak njenim (kasnije je
jedan dnevnik u Kansasu tiskao lanak o njemu pod naslovom Najbolji djeak u
Wolcottu). Ali u tom mirnom mladom studentu postojala je druga linost o kojoj nitko
nita nije slutio, a koju su potresale zapanjujue emocije i iskrivljena svijest kroz koje su
hladne misli plovile u okrutnim smjerovima. Njegova obitelj , njegovi roditelji i neto
starija sestra Jennie Marie , bila bi zapanjena da je poznavala sne na javi koje je Lowell Lee
sanjao ljeta i jeseni 1958. godine, izvanredan sin i oboavani brat namjeravao je da ih sve
potruje.
Andrewsov otac bio je uspjean farmer, nije imao mnogo para u banci, ali je
posjedovao zemlju ija je vrijednost bila procijenjena na otprilike dvjesta tisua dolara.
elja da naslijedi to imanje bila je oigledno motivacija koja je inspirirala zavjeru Lowella
Leeja da uniti svoju obitelj. Jer potajni Lowell Lee, onaj koji se sakrio u plahom i
bogobojaljivom studentu biologije, zamiljao je sebe kao majstorskog kriminalca ledena
srca, htio je imati na sebi gangsterske svilene koulje i upravljati sportskim automobilima
grimizne boje. Odluio je da ga vie ne poznaju kao slabovidnog debelog kolskog tipa
pretjerane teine, jo djevianskog kolarca. I premda on nije mrzio ni jednog lana svoje
obitelji, ili to barem nije svjesno osjeao, ubojstvo svih njih inilo mu se kao najbri i
najrazumniji nain da oivotvori fantazije koje su ga opsjedale. Oruje za koje se odluio
bio je arsen, nakon trovanja rtava imao je namjeru da ih baci u njihove krevete i zapali
kuu, u nadi da e istraitelji takvu smrt proglasiti sluajnom. Meutim, jedan ga je detalj
prilino smetao, recimo da obdukcije otkriju nazonost arsena? A to ako se dokae da je
on negdje kupio arsen? Krajem ljeta on je smislio drugaiji plan. Tri mjeseca je utroio na
doradu detalja. Napokon je stigla studenaka no kad je bio spreman na akciju.
Bio je to ameriki rtveni tjedan, odnosno posljednji tjedan mjeseca studenoga.
Lowell Lee je dane tih kolskih praznika provodio kod kue, kao i Jennie Marie,
inteligentna, ali inae sasvim jednostavna djevojka, koja je pohaala sveuilite u
Oklahomi. Oko sedam sati uveer 28. studenoga Jennie Marie je sjedila sa svojim
roditeljima u salonu gledajui televiziju, Lowell Lee je bio zakljuan u svojoj spavaoj sobi.
itao je posljednje poglavlje Brae Karamazova. Kad je taj zadatak izvrio, obrijao se,
obukao svoje najbolje odijelo i stao puniti poluautomatsku puku kalibra 22 i ruger,
revolver takoer kalibra 22. Revolver je stavio u futrolu na bedru, puku je stavio na rame
i hodnikom se uputio do zamraenog salona, u kojem su jedino poigravala svjetla s ekrana
televizora. Upalio je svjetlo, nanianio puku, 'povukao obara i pogodio sestru izmeu
oiju, ubivi je na mjestu. Majku je ustrijelio tri puta, oca dvaput. Razvaljenih oiju i
rairenih ruku majka je zateturala prema njemu, pokuala je neto rei, usta su joj se
otvarala i zatvarala, ali je Lowell Lee dreknuo: Zavei. Kako bi se uvjerio da ga je doista
posluala, on ju je jo tri puta ustrijelio. G. Andrews je jo bio iv, plaui, mumljajui, on se
po podu vukao prema kuhinji, ali na vratima kuhinje sin je izvukao revolver i potpuno ga

ispraznio, tada ga je ponovno napunio i ispraznio, njegov je otac primio ukupno

sedamnaest metaka.
Prema izjavama koje su mu pripisane, Andrews nije u vezi s tim, nita osjeao.
Dolo je vrijeme i ja sam uinio ono to sam morao. To je sve o tome. Nakon pucanja
podigao je prozor u svojoj spavaoj sobi i gurnuo zavjesu. Zatim je kao sumanut jurio
kuom otvarajui puanim kundakom ladice i istresajui sadraj, bila mu je namjera da
krivnju prebaci na lopove. Kasnije, vozei se oevim automobilom, proputovao je etrdeset
milja po snjenim i klizavim cestama, sve do Lawrencea gdje je smjeteno Kansako
sveuilite. Usput je parkirao na mostu i rijeio se svoje smrtonosne artiljerije bacivi
puku i revolver u rijeku Kansas. Ali dakako da je glavni cilj tog putovanja bio da osigura
alibi. Najprije se zaustavio pored kue u kojoj je stanovao, razgovarao je s gazdaricom
rekavi joj da je doao po pisai stroj. Nije zaboravio dodati da je zbog loeg vremena dva
sata proveo na putu izmeu Wolcotta i Lawrencea. Odlazei, svratio je u kino, gdje je
veoma nekarakteristino za nj brbljao s vratarom i prodavaem bombona. U jedanaest
sati, kad je zavrio film, on se vratio u Wolcott. Obiteljski pas mjeanac ekao je ispred
glavnog ulaza. Zavijao je od gladi. Uavi u kuu i zakoraknuvi preko mrtva tijela svog
oca, Lowell Lee je za psa pripremio zdjelu topla mlijeka i gnjeena krumpira. Dok je pas
pohlepno jeo, on je telefonirao u erifov ured i rekao:
Zovem se Lowell Lee Andrews. Stanujem u Wolcott Driveu broj 6040 i elim
prijaviti pljaku...
Odazvala su se etiri policajca erifove patrole okruga Wyandotte. Jedan iz grupe,
policajac Meyers, ovako je opisao scenu na koju je naiao:
Dakle, bio je jedan sat poslije ponoi kad smo stigli onamo. Bila su upaljena sva
svjetla u kui. A Lowell Lee, taj krupni mladi tamne kose, sjedio je ispred vrata gladei
psa. Dodirnuvi ga blago po glavi, porunik Athey je zapitao mladia to se dogodilo, a on
je pokazao prema vratima i doista smireno kazao: Pogledajte unutra. Bacivi pogled,
zapanjeni policajci su pozvali istranog suca za sluajeve nagle smrti. I taj je gospodin bio
impresioniran beutnom bezbrinou mladog Andrewsa. Naime, kad ga je istrani sudac
zapitao kakav sprovod eli da organizira, Andrews je odgovorio slegnuvi ramenima:
Meni uope nije stalo to namjeravate s njima uiniti.
Uskoro su se pojavila dva iskusnija detektiva koja su se bacila na posao sasluavanja
jedinog preivjelog lana obitelji. Premda su bili uvjereni da lae, detektivi su s
uvaavanjem sluali priu o tome kako se on odvezao u Lawrence po pisai stroj, kako je
posjetio kinematograf i vratio se kui iza ponoi pronaavi ubijenu obitelj i obijeni
namjetaj. On se drao svoje prie i moda je nikad ne bi izmijenio da nakon njegova
hapenja i odvoenja u okruni zatvor nije vlastima pomogao veleasni g. Virto C.
Dameron.
Veleasni Dameron, linost iz Dickensonovih romana, sav mastan i usrdan govornik
vjeno dobre volje i jednostavnih propovijedi, bio je sveenik baptistike crkve Grandview
u Kansas Cityju, koju je Andrewsova obitelj redovito pohaala.

Okruni sudac istraitelj telefonom ga je probudio i hitno ga pozvao, tako da se

Dameron pojavio na vratima zatvora oko tri sata ujutro. Detektivi koji su ustrajno ali
bezuspjeno ispitivali osumnjienog povukli su se u drugu sobu ostavivi sveenika da
nasamo razgovara sa svojim upljaninom. Za ovoga je to bio fatalan razgovor, jer evo kako
ga je mnogo mjeseci poslije toga opisao svom prijatelju:
G. Dameron je rekao: Nego, sluaj, Lee, ja te poznajem cio tvoj ivot. Jo otkad si
bio punoglavac. A i tatu sam ti znao cijelog njegova ivota, mi smo odrasli zajedno, bili smo
prijatelji iz djetinjstva. I zbog toga sam ovdje, a ne zato to k sam sveenik, ve to te
smatram lanom svoje vlastite obitelji. I zato to ti je potreban prijatelj s kojim moe
porazgovarati i u kojega se moe pouzdati. Meni je strano zbog tog uasnog dogaaja, i
ja svim biem elim kao i ti da krivac bude uhvaen i kanjen. ''
Htio je znati jesam li edan. Bio sam, i on mi je nabavio koka kolu, a onda je
nastavio o tome kako se sprema na odmor s obzirom na predstojee blagdane, zapitkivao
me kako mi se svia na sveuilitu, a onda je odjednom rekao: Nego, uj, Lee, ini se da
ovdje ljudi iskazuju neke sumnje u pogledu tvoje nevinosti. Uvjeren sam da e ti pristati
na primjenu detektora lai kako bi te ljude uvjerio u svoju nevinost i kako bi oni mogli
zasukati rukave lovei krivca. Zatim me zapitao: Lee, zar ne da ti nisi uinio tu stranu
stvar? Ako si uinio, sad je trenutak da oisti duu. Nije on to ni izrekao, a ja sam pomislio
tako i tako nije vano, pa sam mu ispriao istinu, gotovo sve o tome. On je kimao glavom,
brisao oi i trljao ruke i rekao da je to strana stvar i da u morati odgovarati pred
Svemoguim, da moram oistiti duu i ispriati policajcima ono to sam njemu ispriao.
Zar ne da u to uiniti?
Ugledavi kimanje u znak potvrde, duhovni savjetnik uhienika zakroio je u
susjednu sobu koja je bila nabijena policajcima i pozvao ih:
Uite. Djeak je spreman da da izjavu.
Sluaj Andrews postao je osnova pravnikog i medicinskog kriarskog rata. Prije
suenja na kojemu se Andrews drao teze svoje nevinosti s obzirom na poremeeno
duevno stanje, psihijatri klinike Menninger obavili su detaljno ispitivanje optuenog.
Ispitivanje je izvuklo dijagnozu shizofrenija simpleks. Izrazom simpleks, jednostavan,
dijagnostiari su mislili rei da Andrews nije patio od razoaranja, od krivih percepcija i
halucinacija, ve od osnovne bolesti odijeljenog razmiljanja od osjeaja. On je razumio
prirodu svojih ina, znao je da su zabranjeni i da na temelju njih treba biti kanjen.
Citirajmo dra Josepha Sattena, jednog od psihijatara koji su ispitivali optuenog:
Ali Lowell Lee Andrews nije osjeao nikakvih emocija. Sebe je smatrao jedinom
vanom, jedinom znaajnom osobom na svijetu. A u njegovu usamljenom svijetu njemu se
inilo umorstvo majke jednako normalnim kao to je ubijanje ivotinje ili muhe.
Prema miljenju dra Sattena i njegovih kolega Andrewsov zloin je predstavljao
takav neoboriv primjer umanjene odgovornosti da je taj sluaj ponudio idealne izglede za
opovrgavanje MNaghtenova propisa u sudovima Kansasa. Kao to je ranije kazano,
MNaghtenov propis ne priznaje nikakav oblik umobolnosti ukoliko je optueni bio
sposoban da lui dobro ponaanje od zlih ina, gledano pravno, ne moralno... Unato
oajanju psihijatara i liberalnih jurista, propis prevladava u sudovima britanskog

Commonwealtha i u sudovima Sjedinjenih Drava osim u pet, est drava i u Okrugu

Columbia, za ije je sudove obavezno Durhamovo pravilo koje je blae, iako, prema
miljenju nekih autoriteta, nepraktino. Pravilo se jednostavno sastoji u izreci da optuena
osoba nije kazneno odgovorna za nezakonite ine koji su rezultat duevne bolesti ili
duevnog poremeaja.
Ukratko, Andrewsovi branitelji, tim sastavljen od psihijatara i dvojice prvorazrednih
advokata, nadao se da e postii pobjedu koja e imati karakter pravnog presedana.
Glavni je cilj obrane bio da uvjeri sud kako je doao trenutak zamjene MNaghtenova
pravila Durhamovim. Da se to dogodilo, zbog obilnih dokaza u pogledu njegova
shizofreninog stanja, Andrews zacijelo ne bi bio osuen na vjeanje, ak ni na zatvor, ve
bi bio zatvoren u Dravnoj bolnici za umobolne kriminalce.
Meutim, obrana nije raunala na optuenikova religioznog savjetnika, neumornog
veleasnog g. Damerona, koji se na i suenju pojavio kao glavni svjedok optube. Svojim
iskienim rokoko stilom pionirskih propovjednika, on je ispriao sudu kako je biveg
uenika svoje nedjeljne crkvene kole esto upozoravao na neumitni boji gnjev:
Ja kaem, nita na svijetu nije vrednije od tvoje due, a ti si mi niz puta priznao u
naim razgovorima da je tvoja vjera slaba, da nema vjere u Boga. Ti zna da i je sav grijeh
uperen protiv Boga i da je Bog tvoj krajnji sudac, i ti mu mora odgovarati. To sam mu
rekao kako bih ga naveo da osjeti strahotu stvari koju je uinio i da e Svemoguemu
odgovarati za svoje zloine.
Veleasni Dameron oigledno je bio odluan u svom vjerovanju da mladi Andrews
treba odgovarati ne samo Svemoguem, ve i ovozemaljskim silama, pa je njegovo
svjedoenje uz priznanje optuenog sredilo stvar. Predsjedavajui sudac odrao je
MNaghtenovo pravilo, a porota je poklonila dravi smrtnu kaznu koja se od nje traila.

Petak, trinaesti svibnja, prvi datum odreen za smaknue Smitha i Hickocka, proao
je bez posljedica, jer je Vrhovni sud Kansasa odgodio izvrenje presude dok ne budu
rijeene molbe za ponovno suenje, koje su podnijeli njihovi branitelji. Isti sud je ba u to
vrijeme bio zabavljen pretresom Andrewsova sluaja.
Perryjeva elija bila je do Dickove. Premda nisu mogli vidjeti jedan drugoga, mogli su
bez po muke razgovarati, ali Perry se rijetko obraao Dicku, i to ne zbog neke izraene
mrnje izmeu njih dvojice (nakon izmjene nekoliko mlakih primjedbi, njihov se odnos
okrenuo u meusobnu toleranciju, beznae ih je natjeralo da se ponaaju kao neroeni
sijamski blizanci), razlog je bio u Perryju, opreznom kao uvijek, tajnovitom, sumnjiavom,
koji nije htio da straari i drugi zatvorenici prislukuju njegove privatne stvari , posebno
Andrews ili Andy, kako su ga prozvali ostali iz Hodnika. Andrewsov kolovani akcent i
formalna kvaliteta njegove na sveuilitu glaane inteligencije bili su pravo prokletstvo za
Perryja, jer je on, iako nije otiao dalje od treeg razreda, ipak smatrao da je ueniji od
veine svojih znanaca, pa ih je s uitkom ispravljao, a naroito gramatiku i izgovor. Ali
ovdje se odjednom naao netko, i to dijete!, tko je stalno njega ispravljao. Je li bilo

ikakvo udo to nikad nije otvarao usta? Bolje gubicu drati zatvorenu nego se izloiti
opasnosti da te dijete s koleda recimo ovako ispravlja: Nemoj govoriti dezinteresiran,
ako eli kazati nezainteresiran. Andrews je mislio dobro, on nije bio zloban, ali Perry bi
ga mogao skuhati u ulju. On to nije priznavao i nitko nije mogao dokuiti zato bi nakon
jednog od takvih poniavajuih incidenata on samo sjedio, kuhao u sebi i ignorirao jelo
koje mu je bilo donoeno tri puta dnevno. Poetkom lipnja on je sasvim prestao jesti
rekavi Dicku:
Ti moe ekati na konopac, ali ne ja.
Od tog trenutka odbijao je da takne hranu ili vodu, ili da bilo kome kae rije.
Tek poto je pet dana tako postio, nadzornik je to ozbiljno shvatio. estog dana
naredio je da se Smith preseli u zatvorsku bolnicu, ali to nije ublailo Perryjevu odlunost.
Kad su ga pokuali silom nahraniti, on je uzvraao borbom, udarao je glavom i stiskao
vilice sve dok nisu bile krute kao konjska kopita. Naposljetku su ga morali svezati i hraniti
intravenozno ili kroz cijev proguranu kroz nosnice. Bez obzira na to on je u iduih devet
tjedana pao sa 84 na 57 kilograma. Nadzorniku zatvora je reeno da hranjenje silom nee
moi pacijenta vjeno odrati na ivotu.
Iako ga se Perryjeva snaga volje duboko dojmila, Dick uope nije pomiljao da je
Perryjev cilj samoubojstvo. ak i kad je javljeno da je Perry u komi, on je kazao Andrewsu,
s kojim se sprijateljio, da se njegov prijatelj samo pretvara.
On ih eli natjerati da pomisle da je lud.
Andrews, koji ne moe bez jela (jednu biljenicu je ispunio crteima jestiva, sve od
kolaia s jagodama do peenog prasca), ograniio se na logian komentar:
Moda i jest lud. Tako se muiti gladovanjem.
On samo eli otii odavde. Igra igru. Tako e kazati da je lud i stavit e ga u
ludnicu.
Dick je kasnije esto citirao Andrewsov odgovor smatrajui ga finim primjerom
djeakova kominog razmiljanja, njegova samodopadljivog hodanja po oblacima.
Dakle, Andrews je navodno rekao, doista mi nije jasno zato je izabrao tako
teak put da to postigne. Izgladnjivati se. Jer prije ili kasnije otii emo odavde. Ili emo
pjeke ili e nas iznijeti u lijesu. to se mene tie, meni je svejedno hou li hodati ili e me
nositi. Na kraju krajeva, sve je sasvim isto.
Dick mu je odgovorio:
Nesrea je s tobom, Andy, to ti ne cijeni ljudski ivot. Ukljuujui vlastiti.
Andrews se sloio.
Ali, nastavio je, jo u ti neto rei. Ako ja ikada izaem odavde iv, mislim preko
zidova i sasvim napolje, hm, moda nitko nee znati kamo je Andy krenuo, ali zacijelo e
saznati gdje je bio.

Perry je cijelo ljeto lebdio izmeu polubudnog mrtvila i bolesnog sna, sav okupan u
znoju. Glasovi su mu hrlili glavom, a jedan ga je glas neumorno zapitkivao: Gdje je Isus?
Gdje? Jednom se probudio viui:
Ptica je Isus! Ptica je Isus!
Njegova najdraa stara kazalina fantazija, ona u kojoj se zamiljao kao Perry
OParsons, jedan ovjek , simfonija vratila mu se u obliku sna koji se ponavlja. Geografsko
sredite tog sna bio je noni lokal u Las Vegasu. S bijelim cilindrom na glavi i u bijelom
smokingu, on je vrckao pozornicom na kojoj ga je pratio reflektor svirajui jedan
instrument za drugim, harmoniku, gitaru, bendo i bubnjeve i pjevajui pjesmu Ti si
moje sunce, zatim bi stepkoracima proplesao stepenice do izdignute platforme i poklonio
se publici. Nije bilo nikakvog aplauza, a ipak su tisue ljudi zauzele mjesta u velikoj i
raskonoj prostoriji. udna publika, uglavnom mukarci i uglavnom Crnci. Buljei u njih,
znojem obliveni zabavlja napokon bi shvatio njihovu utnju, jer bi odjednom shvatio da
su to fantomi, duhovi zakonski ubijenih i unitenih ljudi na vjealima, u plinskim
komorama, na elektrinim stolicama. Istog trena bi shvatio da je doao da im se prikljui,
da zlatno obojene stepenice vode na vjeala i da se platforma na kojoj je stajao otvara
ispod njega. Cilindar mu je spao s glave, piajui i serui Perry OParsons uao je u
vjenost.
Jednog poslijepodneva pobjegao je iz sna i probudio se ugledavi nadzornika kako
stoji pored njegova kreveta. Nadzornik je rekao:
ini se kao da su te napale neke more?
Ali Perry mu nije nita odgovorio. Nadzornik, koji je nekoliko puta posjetio bolnicu i
pokuao natjerati zatvorenika da prekine trajk glau, ovaj put mu je rekao:
Imam neto ovdje. Od tvog oca. Mislio sam da bi to elio vidjeti.
Golemim usijanim oima na ve fosforescentno blijedu licu Perry je zurio u strop.
Ostavivi razglednicu na stolu pored pacijentova kreveta, odbijeni posjetitelj je otiao.
Te noi Perry je bacio pogled na razglednicu. Bila je adresirana na nadzornika, a
imala je potanski ig, Blue Lake, Kalifornija, tekst, ispisan Perryju dobro poznatim
klinastim rukopisom, glasio je:
Dragi gospodine, saznao sam da je moj djeak Perry opet povjeren vama na
uvanje. Molim vas napiite mi to je loe uinio i mogu li ga vidjeti ako doem tamo. Ja
sam dobro i zdravo to i vama elim. Tex J. Smith.
Perry je unitio kartu, ali njegova svijest ju je zadrala, jer ga je nekoliko sirovih
rijei emotivno uskrsnulo, oivjevi Ijubav i mrnju i podsjetivi ga da je on jo ono to je
pokuavao ne biti , iv.
I naprosto sam odluio da takav i ostanem, kasnije je ispripovjedio prijatelju. Da
ostanem iv takav kakav jesam. Ma tko da zaeli moj ivot, ja ga neu posluiti. Morat e se
boriti za nj.

Sljedeeg jutra zatraio je au mlijeka, to je bila prva hrana koju je dobrovoljno

uzeo u etrnaest tjedana. Zahvaljujui dijeti od tuenih jaja i naranina soka, on je malo
pomalo stekao izgubljenu teinu. Doktor Robert Moore, lijenik kaznionice, smatrao ga je
poetkom listopada dovoljno snanim da se vrati u Hodnik. Kad se vratio, Dick se nasmijao
i rekao:
Dobro doao kui, ljubavi.

Prole su dvije godine. Odlazak Wilsona i Spencera ostavio je Smitha, Hickocka i

Andrewsa same s upaljenim aruljama i zasjenjenim prozorima Hodnika. Oni nisu imali
privilegije obinih zatvorenika, nema radioprijemnika ili igraih karata, nema ni vjebanja.
Uope nisu smjeli naputati svoje elije, osim svake subote kad su odvoeni na tuiranje i
kad bi dobivali istu odjeu, jedini drugi razlozi privremenog naputanja elije bili su
veoma rijetki posjeti branitelja ili roaka. Gospoa Hickock je dolazila jednom mjeseno,
njen je mu umro, ona je izgubila farmu i, kao to je kazala Dicku, sad ivi kod jednog
roaka, sad kod drugog.
Perryju se inilo da on postoji duboko ispod vode, jer je Hodnik uglavnom bio siv i
miran poput oceanskih dubina, lien svih zvukova osim hrkanja, kaljanja, uma papua na
nogama i pernatog kretanja golubova koji se gnijezde u zidovima kaznionice. Ali ne uvijek.
Ponekad,kako je Dick napisao u pismu svojoj majci, ne moe se ni uti dok
razmilja. Bacaju ljude u donje elije koje nazivaju Rupom, a dobar dio njih se bori poput
luaka. Psuju i viu cijelo vrijeme. To je nepodnoljivo, pa onda svi poinju vikati
zahtijevajui da zaveu. Volio bih kad bi mi poslala epove za ui. Jedino mi ne bi dozvolili
da ih nosim. Nema mira za pokvarenjake. Mislim.
Mala zgrada stoji vie od stoljea, a promjene godinjih doba izazivaju razliite
simptome njene starosti: zimska hladnoa proimala je detalje i cjeline od kamena i
eljeza, a ljeti kad bi se temperature popele i do etrdeset i vie stupnjeva, stare elije
postajale bi smrdljivi kodovi.
Koa me tako pee od vruine, napisao je Dick u pismu od 5. srpnja 1961.
Nastojim se ne micati. Samo sjedim na podu. Moj je krevet suvie mokar od znoja da bih na
njemu leao, a smrad mi izaziva muninu, jer se kupamo samo jednom tjedno i uvijek smo
u istoj odjei. Nema nikakve ventilacije, a upaljene arulje stvaraju jo veu vruinu.
Stjenice se pojavljuju iz zidova.
Za razliku od obinih zatvorenika, osueni na smrt ne moraju obavljati rutinske
poslove, svojim vremenom mogu raspolagati kako im drago, mogu spavati po cijele dane,
to je Perry esto i inio ( Pravim se da sam jo sasvim mala beba koja ne moe oi drati
otvorene), ili itati po cijele noi, kao to je to obiavao initi Andrews. Andrews je itao
tjedno prosjeno od petnaest do dvadeset knjiga, njegov ukus ukljuivao je i und i belle
lettres, a volio je i poeziju, posebno Roberta Frosta, ali je uivao i u Whitmanu, Emily
Dickinson i u kominim poemama Ogdena Nasha. Premda je njegova neugasiva e za
itanjem ubrzo iscrpla police kaznionike biblioteke, kaznioniki kapelan i drugi koji su se

sa simpatijama odnosili prema Andrewsu opskrbljivali su ga paketima knjiga iz javne

biblioteke Kansas Cityja.
I Dick je bio prilian knjiki crv, ali njegovo zanimanje je bilo ogranieno na dvije
teme , seks, kao u romanima Harolda Robbinsa i Irvinga Wallacea (Perry je jednu od tih
knjiga posudio od Dicka, ali mu je vratio s indigniranom napomenom: Degenerirano
smee za prljave degenerirane mozgove!), i na pravnu literaturu. Svakog bi dana
provodio sate listajui pravne knjige, kompilirajui citate za koje je vjerovao da bi mogli
preokrenuti njegovu osudu. Slijedei isti cilj, ispalio je kanonade pisama organizacijama
kao to su Amerika unija za graanske slobode i Udruenje pravnika drave Kansas, u
svojim pismima napadao je svoje suenje kao travestiju pravog procesa i molio
primatelje da mu pomognu u njegovu zahtjevu za novim suenjem. I Perryja je nagovorio
da napie sline molbe, ali kad je Dick predloio i Andyju da se ugleda u njih piui
proteste u svoju korist, Andrews je odgovorio:
Ja vodim brigu o svom vratu, a vi vodite brigu o svojim.
(Zapravo, Dickov vrat nije bio onaj dio njegove anatomije koji ga je najvie
zaokupljao. Kosa mi ispada na rukoveti, povjerio se u jednom pismu svojoj majci.
Oajan sam. Koliko se sjeam, nitko u naoj obitelji nije bio elav, pa oajavam zbog
pomisli da budem runi stari elavac.)
Dvojica nonih straara koji su preuzeli deurstvo jedne jesenske veeri 1961.
godine donijeli su im vijesti.
Dakle, rekao je jedan od njih, ini se da vi djeaci moete oekivati drutvo.
Domet te primjedbe bio je jasan publici, to je znailo da su dva mlada vojnika kojima
je bilo sueno zbog ubojstva kansakog eljeznikog radnika bila osuena na najvie
kazne.
Da gospodine, da gospodine, rekao je straar potvrujui tu vijest, izreena im je
smrtna kazna.
Dick je odvratio:
Nema sumnje. Ona je vrlo popularna u Kansasu. Porote je dijele kao bombone
djeci.
Jednom od vojnika, Georgeu Ronaldu Yorku, bilo je osamnaest godina, njegov drug,
James Douglas Latham, bio je godinu stariji. Obojica su bili izvanredno naoiti, to
vjerojatno objanjava injenicu zato su horde tinejderki pratile njihovo suenje. Premda
su osueni zbog jednog ubojstva, dvojica vojnika izvrila su sedam umorstava za vrijeme
svoje ubojstvene cross country utrke.
Ronnie York, plavih oiju i plavokos, roen je i odgojen na Floridi, gdje je njegov otac
bio dobro poznat i dobro plaen dubinski ronilac. Yorkovi su vodili ugodan i udoban
obiteljski ivot, a Ronnie, previe voljen i previe hvaljen od svojih roditelja i oboavan od
mlae sestre, bio je sredite tog ivota.

Lathamov predivot bio je upravo suprotan Ronniejevu, pa je u svemu podsjeao na

ivotopis Perryja Smitha. Roen je u Teksasu kao najmlae dijete plodnih, vjeno
posvaanih roditelja bez para. Kad su se napokon rastali, ostavili su svoje potomstvo da se
brine o sebi kako zna, pa su se djeca ratrkala ovamo i onamo, bez oslonca, bez konopca,
divlja i neeljena, poput hrpe morske trave.
U elji da se negdje skloni, Latham se u sedamnaestoj godini prijavio u vojsku, da bi
se poslije dvije godine naao u vojnom zatvoru Fort Hood, u Teksasu, jer je osuen zbog
privremenog dezerterstva. Tamo se upoznao s Ronniejem Yorkom, koji je takoer
izdravao kaznu zbog privremenog dezerterstva. Premda oni nisu bili slini , ak ni fiziki,
jer je York bio visok i flegmatian, dok je Teksaanin bio nizak mladi sa ivim lisijim
oima koje su uzbudljivo oivljavale njegovo vrsto i privlano lice, ipak su ustanovili da
dijele barem jedno zajedniko uvjerenje, svijet je odvratan i svatko bi se u njemu bolje
osjeao mrtav.
To je truo svijet, rekao je Latham. Niskost je jedini odgovor. To je ono to svi
razumiju, podlost. Zapali ovjekov hambar i on e to osjetiti. Otruj mu psa. Ubij ga.
Ronnie je dodao da Latham ima stopostotno pravo, a onda je zaustio:
Bilo kako bilo, kad nekoga ubije, ini mu uslugu.
Prve osobe koje su odabrali da im uine uslugu bile su dvije ene iz Georgije,
ugledne domaice, koje su na svoju nesreu upoznale Yorka i Lathama nedugo poto je
ovaj ubilaki par pobjegao iz vojne kaznionice Fort Hood. Odmah su ukrali kamion i
odvezli se do Jacksonvilla na Floridi, u Yorkov rodni grad. Scena susreta bila je benzinska
stanica Esso na mranoj periferiji Jacksonvilla, vrijeme , no 29. svibnja 1961. Najprije su
odbjegli vojnici odluili da se odvezu do floridskog grada s namjerom da posjete Yorkovu
obitelj. Meutim, kad su se nali tamo, York se odjednom dosjetio da moda ne bi bilo
najmudrije uspostavljati kontakt s njegovim roditeljima, njegov otac zna kadto iskazati
vraki temperament. On i Latham su razgovarali o tome i odluili su da New Orleans bude
njihovo novo odredite. Zaustavili su se na pumpi Esso da kupe benzin. Jo jedan
automobil pored njih je uzimao gorivo. U njemu su se nalazile dvije matronske budue
rtve, koje su se poslije dana obilaenja po trgovinama i zabave u Jacksonvillu vraale
svojim domovima u malom gradiu nedaleko od granice FloridaGeorgia. Da, zapravo, one
su izgubile put. Od Yorka su zatraile upute i on im je najuljudnije odgovorio:
Vi nas slijedite. Mi emo vas izvesti na pravi put.
Ali put na koji ih je izveo bio je sasvim kriv, bila je to uska cestovna okretnica koja se
gubila u movari. Ipak su ih dvije ene vjerno slijedile sve dok se vodee vozilo nije
zaustavilo i dok nisu na svjetlu reflektora svojeg vozila ugledale dvojicu na pomo
spremnih mladia kako im se pjeice pribliavaju. Isto tako ugledale su, ali je bilo
prekasno, da je svaki od njih naoruan crnim biem od govedske koe. Bievi su bili
vlasnitvo pravog uvara ukradenog kamiona, uzgajivaa goveda. Lathamu je palo na
pamet da bieve upotrijebe kao garote*, pa su tako i postupili nakon to su opljakali ene.
U New Orleansu kupili su pitolj zarezavi na drci dva rovaa.
* Garota, eljezna naprava kojom su nekad u panjolskoj izvravali smrtne osude (guenjem).

U iduih deset dana rovau na drci dodani su novi zarezi u Tullahomi, Tennesseeju,
gdje su nabavili elegantni crveni dodge ubivi njegova vlasnika, trgovakog putnika. Jo
su dva znaka dodana na periferiji St. Louisa u Illinoisu, gdje su ubili jo dvojicu ljudi.
Kansaka rtva koja je slijedila prvih pet bio je djed, zvao se Otto Ziegler, imao je ezdeset i
dvije godine i bio je robustan ovjek sklon prijateljskom nastupu, jedan od onih koji nee
proi pored ofera u nevolji a da mu ne ponudi pomo. Vozei se jednog lijepog lipanjskog
jutra kansakom autocestom, g. Ziegler je ugledao crveni automobil parkiran sa strane,
podignute maske, i dvojicu mladia ugodna izgleda kako neto rade oko motora. Kako je
dobrostivi g. Ziegler mogao znati da je motor bio iv i zdrav i da je to samo trik koji e
posluiti za pljakanje i ubijanje eventualnih Samariana! Njegove posljednje rijei glasile
su:
Mogu li vam ikako pomoi?
S udaljenosti od neto vie od est metara York je poslao metak koji je smrskao
starevu lubanju, a zatim se okrenuo prema Lathamu i rekao:
Nije loe gaanje, to kae?
Njihova posljednja rtva je i najpatetinija. Bila je to tek osamnaestogodinja
djevojka namjetena kao sobarica u koloradskom motelu, u kojemu je divljaki par proveo
no, a ona im je dopustila da s njom spavaju. Tada su joj kazali da su na putu za Kaliforniju
i pozvali su je da poe s njima.
Hajde , pourivao ju je Latham, moda emo svi zavriti kao filmske zvijezde.
Djevojka i njen na brzinu napunjeni kartonski koveg zavrili su kao krvlju
natopljena hrpa na dnu klanca nedaleko od Craiga u Coloradu, ali nije prolo mnogo sati
nakon to je ona bila ustrijeljena i baena dolje do dna klisure, a njene su ubojice doista
odigravale ulogu pred filmskim kamerama.
Svjedoci koji su ih zamijetili kako zastajkuju pored mjesta na kojemu je pronaeno
tijelo Otta Zieglera opisali su putnike crvenog automobila. Njihov opis je umnoen i u tren
oka se naao u policijskim stanicama drava amerikog zapada i srednjeg zapada.
Postavljeni su straarski blokovi na cestama, a helikopteri su patrolirali nad autocestama.
Policajci cestovnog bloka u Utahu ulovili su Yorka i Lath ama. Neto kasnije, u tabu
policije u Salt Lake Cityju, mjesnoj televizijskoj kompaniji doputeno je da snimi razgovor
s ubojicama. Da nije bilo zvuka, inilo bi se da se to snimanje odnosi na dvojicu veselih,
mlijekom uhranjenih atleta, koji diskutiraju o hokeju ili baseballu. Mogao se odnositi na
bilo to osim na umorstva i ulogu koju su oni odigrali , i s ponosom opisali, u smrti
sedmoro ljudi.
Zato ste to uinili? zapitao ih je televizijski novinar.
A York sa samozadovoljnim osmijehom odgovara:
Mi mrzimo svijet.
Svih pet drava koje su se natjecale na pravo da sude Yorku i Lathamu zadrale su
pravno ubojstvo: Florida (elektrina stolica), Tennessee (elektrina stolica), Illinois

(elektrina stolica), Kansas (vjeanje) i Colorado (plinska komora). Ali Kansas je odnio
pobjedu, jer je imao najjae dokaze.
Drugog studenoga 1961. ljudi iz Hodnika prvi put su se susreli s novopridolicama.
Straar koji ih je pratio do njihovih elija predstavio ih je ovako:
Gospodine York i gospodine Latham, elio bih vas upoznati s gospodinom Smithom
ovdje. I gospodinom Hickockom. I s gospodinom Lowellom Leejem Andrewsom, najboljim
djeakom u Wolcottu!
Kad je ta ceremonija zavrila, Hickock je uo Andrewsa kako se cereka, pa ga je
zapitao: ''to je tako smijeno u vezi s tim kujinim sinovima?
Nita, odgovorio je Andrews. Nego sam razmiljao, kada zbroji moja tri, vaa
etiri i njihovih sedmoro, to ti je etrnaest njih i pet nas. Znai pet u etrnaest izlazi
prosjeno daje...
etiri u etrnaest , uljudno gaje ispravio Hickock. Ovdje su etiri ubojice i jedan
koji je krenuo stranputicom. Ja nisam prokleti ubojica. Ja nisam nikada nikome otkinuo ni
vlas s glave.

Hickock je nastavio pisati pisma protestirajui protiv svoje osude, a jedno od njih je
napokon donijelo ploda. Primatelj, Everett Steerman, predsjednik Odbora za pravnu
pomo Udruenja pravnika drave Kansas, bio je uznemiren izjavom poiljatelja koji je
inzistirao da on i njegov suoptueni prijatelj nisu imali fer suenje. Prema Hickockovim
rijeima neprijateljska atmosfera u Garden Cityju onemoguila je sastavljanje
nepristrane porote,pa bi prema tome trebalo dozvoliti suenje na drugom mjestu. A to se
tie porotnika koji su bili izabrani, najmanje dvojica su jasno izrazila svoje uvjerenje da su
optueni krivi ve za vrijeme ispitivanja voir dire (Kad je od njega zatraeno da iskae
svoje miljenje o smrtnoj kazni jedan je ovjek izjavio da je u naelu protiv smrtne kazne,
ali u ovom sluaju nije), na alost, voir dire nije zapisniki uveden, jer to kansaki zakon
ne zahtijeva, ukoliko to nije bilo traeno u konkretnom sluaju. Osim toga, mnogi od
porotnika bili su dobri znanci pokojnika. Isto tako i sudac. Sudac Tate je bio intimni
prijatelj g. Cluttera.
Ali najveim blatnim kolaima Hickock je naciljao dvojicu branitelja, Arthura
Fleminga i Harrisona Smitha, ija je nekompetencija i neadekvatnost glavni uzrok
poiljaoeva sadanjeg opasnog poloaja, jer oni nisu bih pripremljeni za ozbiljnu obranu
niti su se iskazali u njoj. Njihov slab trud, bilo je implicirano u pismu, bio je sraunat,
zapravo je to bio sastavni dio dosluha izmeu obrane i optube.
Bile su to teke izjave uperene protiv potenja dvojice uglednih advokata i uglednog
okrunog suca, ali ako su samo djelomino tone, to bi znailo da su ustavna prava
osuenika bila okljatrena. Udruenje pravnika je na navaljivanje g. Steermana poduzelo
korak bez presedana u kansakoj pravnoj povijesti, dalo je zadatak Russellu Shultzu,
mladom odvjetniku iz Wichite, da ispita optube, pa ako to prikupljeni dokazi budu
zahtijevali, da javno izazove valjanost presude pozivajui se na povredu Habeas corpusa* i

tako podstakne novi postupak na Vrhovnom sudu Kansasa koji je nedavno potvrdio
presudu.
* Habeas corpus (lat.: ima tijelo). poetne rijei zakona o nepovredivoisti ovjekove linosti koji je prihvaen u
engleskom parlamentu 1679.

Moglo bi se initi da je Shultzovo postupanje bilo prilino jednostrano, jer se

zasnivalo na svega nekoliko razgovora sa Smithom i Hickockom, nakon kojih se pravnik
pojavio pred novinarima s kriarskim frazama:
Pitanje je u ovome, imaju li siromani i oigledno krivi optuenici pravo na
potpunu obranu? Ja ne vjerujem da bi drava Kansas jako ili dugo alila za optuenima o
kojima je rije. Ali mislim da se nakon smrti pravednog sudskog procesa nikada ne bi
oporavila.
Shultz je napisao svoju peticiju o povredi corpusa, a Vrhovni sud Kansasa je jednom
od svojih umirovljenih sudaca, Walteru G. Thieleu, povjerio zadatak da svestrano ispita
sluaj. I tako se dogodilo da se gotovo dvije godine poslije suenja cijeli tim opet okupio u
sudnici Garden Cityja. Jedini vani prvotni sudionici koji nisu bili opet nazoni bila su
dvojica osuenika, umjesto njih i maltene na njihovu mjestu nalazili su se sudac Tate, stari
g. Fleming i Harrison Smith, ije su karijere bile u opasnosti ne toliko zbog izjava samih
alitelja, koliko zbog oiglednog znaenja koje je Udruenje pravnika dalo cijelom
postupku.
Sasluanje, koje se u jednom trenutku preselilo i u Lansing, gdje je sudac Thiele
sasluao Smitha i Hickocka kao svjedoke, trajalo je ukupno est dana, najzad je svaka toka
bila obraena. Osam porotnika se zaklelo da nisu poznavali ni jednog lana ubijene
obitelji, etvorica su priznala da su se povrno kao znanci poznavali s g. Clutterom, ali
svaki od njih, ukljuujui i N. L. Dunnana, slubenika aerodroma koji je u toku voir dire
postupka dao svoju proturjenu izjavu, posvjedoili su da su u odjeljak za porotnike uli
bez ikakvih predrasuda.
Shultz je izazvao Dunnana:
Smatrate li vi da biste htjeli biti izloeni suenju s porotnikom ije bi miljenje bilo
poput vaeg?
Dunnan je odgovorio potvrdno, on bi htio, na to ga je Shultz zapitao:
Sjeate li se da ste bili zapitani jeste li neprijatelj smrtne kazne, ili ne?
Klimnuvi, svjedok je odgovorio:
Ja sam im rekao da bih pod normalnim okolnostima bio protiv smrtne kazne. Ali s
obzirom na golemost ovog zloina, vjerojatno bih glasao za.
Tee je bilo natezanje s Tateom.Shultz je ubrzo uvidio da je uhvatio tigra za rep.
Odgovarajui na pitanja koja su relevantna za njegovo navodno prijateljevanje s g.
Clutterom, sudac je odgovorio:
On (Clutter) je jednom bio stranka u ovom sudu, u sluaju kojemu sam ja
predsjedavao, a radilo se o odtetnom zahtjevu zbog aviona koji je pao na njegovo imanje,

on je tuio za odtetu zbog tete na nekim stablima voaka. Osim te prilike nisam imao
druge prilike da se s njim druim. Apsolutno nikakve. Moda bih ga vidio jednom ili
dvaput u toku godine ...
Koprcajui se, Shultz je okrenuo temu.
Je li vam poznato, zapitao je, kakvo je raspoloenje ovdje vladalo poslije
hvatanja te dvojice?
Vjerujem da mi je poznato, odgovorio mu je sudac nemilosrdno samospokojno.
Drim da se prema njima izgradio stav kao prema svakom drugom optuenom zbog
kaznenog djela, da im valja suditi po zakonu i da budu osueni ako budu proglaeni
krivima, da se prema njima valja odnositi fer kao i prema svakoj drugoj osobi. Nije bilo
nikakvih predrasuda prema njima zato to su bili optueni zbog zloina.
Vi mislite, nastavio je Shultz lukavo, da sud nije imao razloga da se sam iskljui
iz procesa?
Tateove usne su se otromboljile, dok su mu oi zasjale:
Gospodine Shultz, izgovorio je njegovo prezime kao produeno psikanje. Ovaj
sud ne moe sam proglasiti svoje izuzee. To bi bilo u suprotnosti s kansakim zakonom.
Ja ne bih mogao dopustiti izuzee ukoliko ne bih dobio propisan zahtjev.
Ali zato uhapenici nisu izrazili takav zahtjev, odnosno njihovi branitelji? Shultz je
sada raspravljao o tom pitanju s braniteljima, jer je prema stajalitu pravnika iz Wichite
najvaniji cilj tog sasluanja bio da se oni diskreditiraju i da se dokae kako oni svojim
tienicima nisu pruili minimum zatite. Fleming i Smith su se dobro drali u tom
hrvanju, naroito Fleming, koji je s obaveznom kriavom crvenom kravatom i uz osmijeh
koji mu nije silazio s usana dostojanstveno rezignirano izdrao Shultzov napad.
Objanjavajui zato nije zatraio usluge drugog suda, odgovorio je:
Kako su se veleasni Cowan, sveenik Metodistike crkve i ovjek od velikog
utjecaja i ugleda u ovom mjestu, a i mnogi drugi sveenici izjasnili protiv smrtne kazne,
smatrao sam da je u ovom kraju barem postavljen dobar kvas, pa da e ovdje ljudi biti
mnogo pomirljiviji u pogledu kazne nego u drugim dijelovima drave. Osim toga, mislim
da je brat gospoe Clutter u izjavi koja je objavljena u novinama rekao da ne smatra da bi
krivce trebalo osuditi na smrt.
Shultz je imao dosta municije, ali svemu je bila zajednika implikacija da su Fleming
i Smith namjerno zanemarili svoje dunosti pod pritiskom stava svoje sredine. Shultz je
smatrao da su obojica izdali svoje branjenike, jer se nisu s njima dovoljno savjetovali
(Fleming je odgovorio: Radio sam na tom sluaju u okviru mojih najboljih mogunosti,
posveujui mu vie panje nego to inim u najveem broju sluajeva), jer su se odrekli
prava na preliminarno sasluanje (Smith je odgovorio: Ali, gospodine, ni g. Fleming ni ja
nismo jo u vrijeme kad su se oni odrekli tog prava bili imenovani za branitelje), jer su
predstavnicima novina davali izjave koje su bile tetne za okrivljene (Shultz se obratio
Smithu: Je li vam poznato da je reporter Ron Kuli iz topekakog Daily Capitala, citirajui
vau izreku koju ste dali drugog dana suenja, napisao da vi uope ne sumnjate u krivnju
g. Hickocka, ve da je vama najvea briga da umjesto smrtne kazne postignete doivotni

zatvor za svog klijenta?, Smith Shultzu: Ne, gospodine. Ako je tako citirana, onda moja
izjava nije tono citirana), jer nisu pripremili odgovarajuu obranu.
Shultz se najvie zakaio za posljednju tvrdnju, zbog toga je relevantno
reproducirati miljenja koja su napisala trojica federalnih sudaca kao rezultat zahtjeva
upuenog Apelacijskom sudu Sjedinjenih Drava Desetog sudskog okruga:
Meutim, mi smatramo da su oni koji prouavaju situaciju u retrospektivi izgubili
iz vida probleme pred kojima su se nalazili branitelji Smith i Fleming, kad su preuzeli
obranu. U trenutku kad su oni preuzeli obranu obojica optuenih ve su priznali djelo u
cijelosti, a da ni tada ni ijednom kasnije na dravnim sudovima nisu nijekali dobrovoljnost
svojih priznanja. Radio koji je odnesen iz Clutterove kue i koji su oni prodali u Medico
Cityju najzad je pronaen, a branitelji su znali i za druge dokaze njihove krivnje kojima
raspolae optuba. Kad je od njih normalno zatraeno da se izjasne jesu li razumjeli
optunicu i osjeaju li se krivi, oni su odbili govoriti pred sudom, pa je sud umjesto njih
ubiljeio da se ne osjeaju krivima. Ni u vrijeme suenja ni nakon suenja nije bilo
dovoljno dokaza o duevnoj poremeenosti osuenika.
Pokuaj da se umna poremeenost iskoristi kao obrana, a oslanjajui se na ozbiljne
ozljede u nesreama koje su se dogodile prije toliko godina, na glavobolje i povremene
Hickockove nesvjestice, nije nita drugo ve klasino hvatanje za slamku. Branitelji su se
nali u situaciji u kojoj su priznati jezivi zloini nad nevinim osobama. Okolnosti su bile
takve da bi bilo sasvim opravdano da su uhapenicima savjetovali da priznaju krivnju i da
se oslone na milost suda. Jedina njihova nada mogla je biti u pomisli da e ivoti tih zlom
zavedenih pojedinaca biti poteeni nekim udesnim obratom sudbine.
U izvjetaju koji je podnio Vrhovnom sudu Kansasa sudac Thiele je utvrdio da su
podnositelji albe imali fer suenje koje nije povrijedilo njihova ustavna prava, na temelju
toga je sud odbacio zahtjev za ukidanjem presude, pa je odreen novi datum za izvrenje
smrtne kazne , 25. listopada 1962. Lowell Lee Andrews, iji je sluaj dvaput proputovao
cijeli put do Vrhovnog suda Sjedinjenih Drava, imao je biti objeen mjesec dana kasnije.
Zahvaljujui odgodi koju je donio federalni sudac, Clutterovi ubojice su izbjegli svoj
datum. Andrews nije.

Prema praksi u pogledu smrtnih kazni u Sjedinjenim Dravama, izmeu presude i

njenog izvrenja proe prosjeno sedamnaest mjeseci. Nedavno je u Teksasu naoruani
pljaka ubijen na elektrinoj stolici mjesec dana nakon presude, ali dok ovo piem, u
Louisiani dvojica osuenih zbog silovanja ekaju rekordno vrijeme od dvanaest godina.
Razlika djelomino ovisi o srei, a djelomino o trajanju sudskih sporova. Veinu branitelja
u tim sporovima imenuje sud i oni rade bez naplate, da bi izbjegli budua natezanja i albe
zbog neadekvatne obrane, sudovi najee na te dunosti imenuju prvorazredne
strunjake koji brane s hvalevrijednom agilnou. Meutim, ak i jedan odvjetnik
skromnog talenta moe godinu za godinom odgaati dan izvrenja osude jer se apelacijski
sistem na koji se oslanja ameriko pravosue svodi na legalistiki rulet, na igru sluajnosti

koja se kadto okrene u korist kriminalca, a tu igru sudionici igraju beskrajno najprije na
dravnim sudovima, a zatim nastavljaju kroz federalne sudove sve do krajnjeg cilja,
Vrhovnog suda Sjedinjenih Drava. Ali, ni tu doivljeni poraz ne znai nita ako branitelj
osuenoga otkrije ili izmisli nove razloge za ulaganje albe, uglavnom se tako dogaa, i
kota sree se okree, okree se sve dok se nekoliko godina kasnije osuenik ponovno ne
pojavi pred najviim sudom nacije, da bi vjerojatno opet zapoeo okrutno natjecanje.
Ali, u intervalima se kota zaustavlja da bi proglasio pobjednika, ili, to je sve rjee,
onoga koji je izgubio, Andrewsovi branitelji borili su se do posljednjeg trenutka, ali njihov
je klijent upuen na vjeala u petak 30. studenoga 1962.

Bila je hladna no, ispriao je Hickock u razgovoru s novinarom s kojim se

dopisivao i kojemu je bilo s vremena na vrijeme doputeno da ga posjeti.
Hladna i vlana. Kia je lila u materinu, a na baseball igralitu blato ti je sezalo do
muda. Kad su Andyja izveli da ode u skladite, morali su ga tjerati uskom stazom. Mi smo
svi bili na prozorima i promatrali, Perry i ja, Ronnie York, Jimmy Latham. Bilo je to ba iza
ponoi, a skladite je bilo osvijedjeno kao uveer uoi blagdana Svih svetih. Vrata su bila
irom otvorena. Mogli smo vidjeti svjedoke, mnogo straara, lijenika i nadzornika
zatvora, svaku prokletu stvar osim vjeala. Ona su bila smjetena u kutu, ali smo vidjeli
njihovu sjenu. Sjena na zidu poput sjene boksakog ringa.
Kapelan i etvorica straara vodili su Andyja, a kad su stigli do vrata, naas su se
zaustavili. Andy je gledao u vjeala, mogao si osjetiti da gleda u njih. Ruke su mu bile
svezane na trbuhu. Odjednom je Andyju pristupio kapelan i skinuo mu naoale. Bilo je
nekako tuno vidjeti Andyja bez naoala. Odveli su ga unutra i ja ne znam kako je mogao
vidjeti stepenice kojima se uspinjao. Bilo je sasvim uho, samo se ulo lajanje psa u daljini.
Neki gradski pas. Tada smo uli to, zvuk, a Jimmy Latham je zapitao: to je to bilo?. Ja sam
mu objasnio to je to bilo, naime da su se pod njim otvorila vrata na podu.
Tada je opet bilo neobino tiho. Osim tog psa. Stari Andy je dugo plesao. Mora da su
se vraki dugo bavili oko njega. Svakih nekoliko minuta doktor je dolazio do vrata i
zakoraio bi napolje. Stajao bi tako sa stetoskopom u rukama. Ne vjerujem da je uivao u
svom poslu, otvarao je usta kao da hvata zrak, a i plakao je. Jimmy je dodao: Imaju lijep
teret za mrtvaka kola. Ja mislim da je doktor svako malo izlazio da drugi ne vide da plae.
Zatim bi se vraao i provjeravao da li mu jo srce kuca. inilo se da Andyjevo srce i nee
prestati kucati. injenica je da mu je srce kucalo devetnaest minuta.
Andy je bio zabavan djeak, kazao je Hickock, smjekajui se iskrivljeno s
cigaretom izmeu usana.
Bilo je tako kako sam mu rekao, on nije ni najmanje cijenio ljudski ivot, pa ak ni
vlastiti. Neto prije nego su ga objesili on je lijepo sjeo za stol i maznuo dva peena pileta.
A tog posljednjeg poslijepodneva puio je cigare, pio koka kolu i pisao pjesme. Kad su doli
po njega i kada smo se oprostili s njim, ja sam mu rekao: Uskoro emo se vidjeti, Andy, jer
sam uvjeren da i mi idemo na isto mjesto. Zato se okreni oko sebe i pronai kakvo fino
hladno mjestace za nas , tamo dolje. On se nasmijao i rekao da ne vjeruje ni u nebo ni u

pakao, ve da se praina pretvara u prainu. Dodao je da su ga posjetili ujak i ujna. Rekli su

mu da su donijeli i lijes sa sobom, pa e ga ukopati u nekom malom groblju u sjevernom
Missouriju. Na istom groblju gdje su ukopane tri osobe kojih se on otarasio. Namjera im je
da njega pokopaju pored njih. Kae da je jedva zadrao ozbiljno lice kad su mu to kazali.
Tada sam mu ja kazao: Ti si sretan to ima grob. Perryja i mene e najvjerojatnije dati
ivoderu. Tako smo se alili sve dok nije doao trenutak da ode. Na odlasku uruio mi je
komad papira s pjesmicom. Ne znam je li je on napisao ih ju je prepisao iz knjige. Moje je
miljenje da ju je napisao. Ako ste zainteresirani, ja u vam je poslati.
Kasnije je to i uinio, pa se utvrdilo da je Andrewsova oprotajna poruka zapravo
deveta kitica Grayeve Elegije napisane na seoskom groblju:
Hvalisanja porijeklom, sjaj vlasti,
I sva ljepota, sve to bogatstvo daje,
Jednako lekaju na as kad e pasti,
Jer staze slave ne vode od groba dalje.
Meni se doista sviao Andy. Bio je luak , ne pravi luak poput onih to dolje riu,
ve, onako, malo je enuo. Stalno je govorio kako e pobjei iz zatvora i ivjeti kao
unajmljeni ubojica. Volio se zamiljati kako tumara po Chicagu ili Los Angelesu sa
strojnicom u kutiji za violinu. Kako hladi tipove. Govorio je da bi uzimao tisuu dolara po
komadu.
Hickock se nasmijao vjerojatno ciljajui na apsurdnost ambicija svog prijatelja, zatim
je uzdahnuo i zatresao glavom.
Ali kad se sjetim njegovih godina, moram rei da je to bila najpametnija osoba koju
sam upoznao. Ljudska knjinica. Kad je taj djeak itao knjigu, on ju je doista proitao.
Dakako da nije prokleto nita znao o ivotu. Ja, ja sam ignoramus, osim kad valja neto
znati o ivotu. Ja sam proetao kroz niz gnusnih ulica. Vidio sam bievanje bijelog ovjeka.
Gledao sam kako se raaju bebe. Vidio sam djevojku koja tada jo nije imala etrnaest
godina kako, istovremeno tovari na sebe tri tipa i prua im punu vrijednost novca koji su
joj platili. Pao sam s broda udaljenog pet milja od obale. Preplivao sam tih pet milja tako
da mi je ivot prolazio ispred oiju svakim zaveslajem. Jednom sam se rukovao s
predsjednikom Trumanom u predvorju hotela Muehlebach. Harry S. Truman. Kad sam
radio za bolnicu vozei ambulantno vozilo, vidio sam ivot sa svih strana , scene od kojih
bi se pas pobljuvao. Ali Andy. On nije poznavao ni jednu stvarnu ivotnu injenicu osim
onoga to je proitao u knjigama.
Bio je nevin kao malo dijete, kao djetece s kutijom keksa u rukama. Nijednom nije
bio sa enom. Ni s mukarcem, ni s mazgom. Tako je sam govorio. Moda mi se to na
njemu najvie svialo. To to se nije izmotavao, ve je govorio istinu. Mi ostali u Hodniku,
mi smo hrpa vaarskih umjetnika. Ja sam jedan od najgorih. Da se istakne, mora o
neemu govoriti. Hvalisati se. Inae nisi nitko, nita, gomolj koji vegetira , u tom predvorju
pakla dimenzija 1,80 m naprama 3 m. Ali Andy nije u tome sudjelovao. Govorio bi da ne
vidi svrhe govoriti o neemu to se uope nije dogodilo.

Stari Perry, meutim, on se uope nije alostio to vie nee vidjeti Andyja. Andy je
bio ono emu Perry tei najvie na svijetu , bio je obrazovan. A to mu Perry nije mogao
oprostiti. Valjda znate Perryjev obiaj da se slui uenim rijeima, kojima napola zna
smisao? Kad ga sluate, kao da sluate one nigere sa sveuilita. Dakle, on je sav izgorio
kad ga je Andy stao hvatati i potezati ga na plonik. Dakako da je Andyju jedino bila
namjera da mu dade ono to je Perry uvijek elio , obrazovanje. Istina je da nitko ne moe
izdrati s Perryjem. On ovdje nema nijednog prijatelja. Pomiljam, doavola, pa to on
misli tko je on? Ruga se i cereka svakome. Naziva ljude perverznjakoviima i
degenericima. Govori im kako imaju nizak kvocijent inteligencije. teta je to svi ne
moemo biti tako osjetljive due kao Perry. Takvi sveci. Pa ja znam neke stare
dugoprugae koji bi sa zadovoljstvom otili u Kutak samo da se na minutu domognu
Perryja za vrijeme tuiranja. Pa nain kako on nadvisuje Yorka i Lathama! Ronnie kae da
bi dao sve na svijetu da se domogne jednog bia. Kae da bi njime Perryja samo malo
stisnuo. Ja ga ne optuujem. Na koncu konca, svi smo u istom sosu, a oni su prilino dobri
momci.
Hickock se pokajniki zacerekao i stresao ramenima:
Vi znate to ja mislim kad kaem, dobri. Dobri , paljivi. Majka Ronnieja Yorka
posjetila ga je nekoliko puta. Jednog dana, u ekaonici, upoznala je moju majku i sada su
one postale glavne prijateljice. Gospoa York eli da je moja majka posjeti u njenoj kui, na
Floridi, moda da tamo i ivi. Isuse, to bih ja to htio. Tada ne bi morala prolaziti kroz sve
ove patnje. Jednom mjeseno trucka se u autobusu da me vidi. Smjeka mi se, nastoji
pronai neto da mi kae, neto to e mi biti drago uti. Jadna ena. Ja ne znam kako to
ona izdri. udi me da nije poludjela.
Hickockove nervozne oi okrenule su se prema prozoru sobe za razgovore, njegovo
zadahtalo lice blijedo kao pogrebni ljiljan bilo je osvijetljeno slabanim zimskim suncem
koje je provirivalo kroz staklo ograeno reetkama.
Jadna ena. Pisala je nadzorniku i zamolila ga da joj idui put kad doe omogui da
razgovara s Perryjem. Htjela je uti od Perryja kako je on ubio sve te ljude, kako ja nisam
ispalio ni metak broj jedan. Moja je sva nada u tome da emo jednog dana dobiti novo
suenje i da e Perry svjedoiti i govoriti istinu. Samo ja u to sumnjam. On je vrsto
odluio da ako on ide, onda idem i ja. Lea u lea. To nije u redu. Mnogi su ljudi ubijali, a
nisu nikad vidjeli unutranjost elije smrti. A ja nisam nikad i nikoga ubio. Ako moe
potroiti pedeset tisua dolara, moe pobiti pola Kansas Cityja i cerekati se ha ha.
Nagli trzaj lica promijenio je njegovu jadnu alopojku.
Uh. Evo me opet. Stari plaidrug. Mislio sam da u se naviknuti. Ali neka poteno
kaem pred bogom da sam sve uinio da izdrim s Perryjem. No, on je tako kritizerski
raspoloen. Ima dva lica. Ljubomoran je na svaku sitnicu. Na svako pismo koje dobijem, na
svaki posjet. Nitko ne dolazi da njega obie, osim vas, kazao je novinaru koji je i Hickocka
i Smitha jednako dobro poznavao. Ili njegov branitelj. Sjeate li se kad je bio u bolnici? S
tim trikom s izglaivanjem? I kad mu je tata uputio potansku kartu? Dakle, nadzornik je
odgovorio Perryjevom tati i rekao mu da je ovdje dobrodoao kad god se pojavi. Ali, stari
se uope nije pojavljivao. Ja ne znam. Ponekad morate osjeati saaljenje prema Perryju.

On mora da je jedan od najusamljenijih ljudi koji je ikada postojao. Nego. Uh, do avola s
njim. Gotovo u cijelosti je to njegova greka.
Hickock je izvukao jo jednu cigaretu iz kutije Pall Malla, namrekao je nos i
dodao:
Pokuavao sam se ostaviti puenja. Ali onda sam pomislio kakve to ima veze u
ovim okolnostima? S malo sree moda obolim od raka i pobijedim dravu u igri koju je
sama nametnula. Jedno sam vrijeme puio cigare. Andyjeve. Onog jutra nakon to su ga
objesili. Probudio sam se i dozvao ga: Andy, kako sam svakodnevno obiavao. Tada sam se
sjetio da je on na putu za Missouri. S ujakom i ujnom. Pogledao sam na hodnik. Njegova je
elija bila oiena i tamo se nalazila sva njegova ropotarija. Madrac je uklonjen iz okvira,
njegove papue, njegova biljenica sa svim slikama hrane, on ju je nazivao svojim
hladionikom. I ta kutija cigara Macbeth. Rekao sam straaru da je Andy meni namijenio
cigare u svojoj oporuci. U stvari, nisam ih sve ni popuio. Moe biti zato to sam mislio na
Andyja, ali od njih mi se dizala utroba. Dakle, to ima da se kae o smrtnoj kazni? Ja nisam
protiv nje. Ona je sva u osveti, ali to se ima kazati protiv osvete? To je veoma vano. Da
sam bio u srodstvu s Clutterovima ili s bilo kim koje su likvidirali York i Latham, ja ne bih
bio miran sve dok se odgovorni ne bi nali na Velikoj ljuljaci. Ti ljudi koji piu pisma po
novinama. Dva su pisma objavljena prije nekoliko dana u jednim novinama u Topeki.
Jedno je napisao sveenik. Ukratko, oni se pitaju dokle e trajati ova zakonska farsa, zato
ti kujini sinovi Smith i Hickock nisu jo objeeni za vratove, kako to da oni jo deru novac
poreznih obveznika? Dakle, ja ih mogu razumjeti. Bijesni su, jer nisu postigli ono emu
tee, a to je osveta. A to se mene tie, ja im u tome ne kanim pomagati. Ja vjerujem u
vjeanje, ali samo dotle dok ja nisam onaj koji treba da visi.

Ali, bio je.Prole su jo tri godine, a tijekom tih godina dvojica izvanredno vjetih
odvjetnika iz Kansas Cityja, Joseph P. Jenkins i Robert Bingham, zamijenili su Shultza, koji
se povukao iz tog sluaja. Imenovani od federalnog suca radili su bez honorara (ali
motivirani vrstim uvjerenjem da su osuenici bili rtve jezivo nefer suenja), Jenkins i
Bingham ispisali su brojne molbe i zahtjeve unutar sistema federalnog sudovanja, pa su
tako izvojevali odgaanje triju datuma smaknua: 25. listopada 1962., 8. kolovoza 1963. i
18. veljae 1965. Njihovi pravni zastupnici izjavljivali su da su njihovi klijenti nepravedno
osueni, jer im je pravna pomo ponuena tek poslije njihovih priznanja, a uz to nije
izvreno ni preliminarno sasluanje. Nisu bili kompetentno zastupljeni na svom suenju,
osueni su uz pomo dokaza kojih se policija domogla bez naloga za pretres stana (puka i
no koji su odneseni iz Hickockova doma), a pravda je jo pokleknula s obzirom na mjesto
gdje je odrano suenje, a koje je trebalo biti negdje gdje sredina nije bila toliko zasiena
publicitetom na tetu okrivljenih.
Jenkins i Bingham su s tim argumentima tri puta uspjeli dovesti sluaj pred Vrhovni
sud Sjedinjenih Drava ili pred Velikog Djeaka, kako ga nazivaju zatvorenici ije se
rasprave tako vuku. Ali sud je svaki put odbio molbe za reviziju procesa, ne komentirajui
svoje odluke, to je uobiajeno ponaanje tog suda u slinim sluajevima. Rjeenje

certiorari* inae bi omoguilo aliteljima da budu normalno sasluani pred sudom. U

oujku 1965. godine, nakon to su se Smith i Hickock nalazili u svojim elijama Hodnika
smrti ve gotovo dvije tisue dana, Vrhovni sud Kansasa je odredio da njihovi ivoti
moraju zavriti u srijedu 14. travnja 1965. godine, izmeu ponoi i dva sata ujutro. Molba
za pomilovanje upuena je novoizabranom guverneru Kansasa, Williamu Averyju, ali je
Avery kao bogat farmer osjetljiv na javno mnijenje odbio intervenirati smatrajui da je
takva odluka u najboljem interesu stanovnika Kansasa. (Dva mjeseca kasnije Avery je
takoer odbio molbe za pomilovanje Yorka i Lathama, koji su objeeni 22. lipnja 1965.)
*Certiorari, naredba vieg suda niem da mu poalje sve spise s jednog suenja, ili naredba niem sudu da prepusti
spor njemu.

U srijedu ujutro Alvin Dewey je dorukovao u kafeteriji hotela u Topeki i drao

ispred sebe naslovnu stranicu dnevnika Star iz Kansas Cityja. Pred njim je bio naslov na
koji je dugo ekao: UMRLI NA KONOPCU ZBOG KRVAVA ZLOINA. Ovako je zapoinjao
lanak koji je napisao reporter Associated Pressa:
Richard Eugene Hickock i Perry Edward Smith, partneri u zloinu, umrli su na
vjealima u dravnom zatvoru rano jutros zbog jednog od najkrvavijih umorstava u
kansakim kriminalnim analima. Hickock star 33 godine umro je prvi u 0.41 sad, Smith, 36
godina, umro je u 1.19 sati...

Dewey ih je promatrao kako umiru, jer je bio jedan od dvadesetak svjedoka koji su
pozvani na tu ceremoniju. Dotad nije prisustvovao nijednom smaknuu, pa je bio
iznenaen scenom koju je zatekao kad je neto poslije pola noi uao u skladite. Oekivao
je scenu odgovarajueg dostojanstva, a ne slabo osvijedjen magazin ispunjen drvetom i
raznim otpacima. Pa ipak, sama vjeala s dvije blijede ome privrene na poprenoj
gredi djelovala su prilino impozantno, a jednako tako neoekivano djelovao je i krvnik iji
je lik s platforme od trinaest stepenica bacao dugaku sjenu. Krvnik je bio jedan anonimni
mravi gospodin koji je za tu zgodu doveden iz Missourija da bi zaradio svoj honorar od
est stotina dolara. Bio je obuen u zastarjelo dvoredno prugasto odijelo koje je gotovo
lepralo na njemu skrivajui njegovu usku figuru. aket mu je bio dugaak gotovo do
koljena, a na glavi je imao kaubojski eir koji mora da je bio svijetlozelene boje kad je
jednom bio kupljen, dok je sada bio izblijedjela rijetkost zamrljana znojem.
Deweyjevu panju razbijao je i toboe uobiajen, samosvjestan razgovor drugih
svjedoka dogaaja koji su, kako jedan ree, ekali na sveanost.
uo sam da su im htjeli dati da vuku slamke i tako utvrde koji e prvi pasti. Ili da
bace novac. Ali Smith se upleo i rekao zato to ne bi ilo alfabetski. Drim da je to rekao
zato to S dolazi iza H. Ha!
Jeste li itali u novinama, poslijepodnevno izdanje, to su naruili za svoj posljednji
obrok? Naruili su isd meni. Raii, francuski frikando. Kruh s enjakom. Sladoled, jagode
i tueni lag. uo sam da Smith nije ba bio pri teku.

 uo sam da je Hickock imao osjeaj za humor. Govorili su mi kako mu se jedan sat

prije vjeanja obratio straar rekavi mu da mu je to sigurno najdua no u ivotu. A
Hickock se nasmijao i rekao: Ne, nego najkraa.
Jeste li uli za Hickockove oi? Ostavio ih je onom doktoru. im ga posijeku, taj e
doktor izvaditi njegove oi i nalijepiti ih na neiju glavu. Ne bih mogao rei da bih to ja
rado bio. Osjeao bih se udno s njima, s njegovim oima u mojoj glavi.
Kriste! Je li to kia! Svi prozori su mi otvoreni. Moj novi chevy. Kriste!
Neoekivana kia stade bubnjati po krovu skladita. Taj zvuk nekako slian zvuku
paradnih bubnjeva, ta-ta-ra, ta-ta-ra, dopratio je Hickocka. U drutvu estorice straara i
kapelana koji je mrmljao molitve, na mjesto smrti uao je s lisiinama, a rune kone trake
vezivale su mu ruke za torzo. Podno stepenica nadzornik mu je proitao slubenu naredbu
za smaknue, to je bio dokument od dvije stranice. Dok je nadzornik zatvora itao,
Hickockove oi oslabjele od pola desetljea dugog boravka meu slabanim sjenama elije
grozniavo su nekoga traile u malobrojnoj publici. Kad nije ugledao ono to je traio,
obratio se najbliem straaru i zapitao ga ima li meu prisutnima netko od Clutterove
obitelji. Kad je uo da nema, izgledao je nezadovoljno, kao da nije bio sasvim potovan
protokol tog rituala osvete.
Kao to je uobiajeno nakon zavrene recitacije, nadzornik pita osuenika na smrt
ima li neto izjaviti. Hickock je klimnuo.
Ja jedino elim rei da ne osjeam nikakvu mrnju. Vi me aljete na bolji svijet nego
je ovaj ikada bio. A tada, kao da to eli naglasiti, on se rukovao s etvoricom ljudi koji su
bili najzasluniji za njegovo hvatanje i osudu, a koji su redom zatraili dozvole da mogu
biti nazoni smaknuu. Bili su to agenti KBI-a Roy Church, Clarence Duntz, Harold Nye i
Dewey.
Ba mi je drago to vas vidim, kazao je Hickock uz svoj najarmantniji osmijeh,
bilo je to kao da pozdravlja goste svog vlastitog sprovoda.
Krvnik se zakaljao, nestrpljivo je skinuo svoj kaubojski eir i onda ga opet stavio
na glavu, to je podsjetilo na jastreba koji se najprije nakostrijei, a onda smiruje svoje
perje na vratu. Potaknut gestom jednog od efova ceremonijala Hickock se uspeo
stepenicama.
Bog je dao, Bog je uzeo. Neka bude blagoslovljeno ime Boje, intonirao je kapelan.
Kia je poela jae bubnjati, a onda je stavljena oma oko osuenikova vrata. Odmah
zatim na oi mu je stavljena mekana crna maska.
Neka se Bog smiluje tvojoj dui.
Zamka vrata su otvorena i Hickock stade visjeti punih dvadeset minuta, sve dok
zatvorski lijenik nije izrekao:
Ja proglaavam ovog ovjeka mrtvim.

Mrtvako vozilo iji su reflektori odraavali guste kapi kie dovezlo se u skladite.
Mrtvo tijelo je stavljeno na nosila i pokriveno bijelim pokrovom. Odnijeli su ga na
mrtvako vozilo koje se izgubilo negdje u noi.

Buljei u neku toku, Roy Church je zatresao glavom:

Nikad ne bih mogao povjerovati da je tako sran. Da e sve to uzeti s takvim
mirom. A ja sam ga smatrao kukavicom.
ovjek kojemu se obratio bio je takoer detektiv, koji je dodao:
Ah, Roy. Taj tip je bio mizerija. Najnie kopile. On je to zasluio.
Zamiljenih oiju, Church je i dalje klimao glavom.
U oekivanju drugog smaknua razgovarali su novinski reporter i straar. Reporter
ga je zapitao:
Je li ovo vae prvo vjeanje?
Bio sam i kod Andrewsa.
Meni je ovo prvi put.
Daaa. Kako vam se svia?
Reporter je stisnuo usnice.
Nitko u mojoj redakciji nije htio poi na ovo. Ni ja. Ali nije bilo tako strano kao to
sam oekivao. inilo se kao da je skoio s daske za skakanje. Jedino je imao konopac oko
vrata.
Nita oni ne osjete. Pad, stisak, to je sve. Oni nita ne osjeaju.
Jeste li u to uvjereni? Ja sam bio sasvim blizu. uo sam ga kako hvata zrak.
Aha. Ali nita ne osjea. Ne bi bilo humano kad bi osjeao.
Dobro. A vjerujem i da im daju mnogo pilula. Sedativa.
Ni govora, kakvi. Protiv propisa. Evo Smitha.
Boe, ja nisam znao da je to takav rai.
Daaa, on je malen. Ali takva je i tarantula.
Ulazei u skladite, Smith je prepoznao svog starog neprijatelja Deweyja. Naas je
prestao vakati doublemint gumu koju je imao u ustima, nacerio se i namignuo Deweyju,
ivahan i vraji u isti mah. Ali nakon to ga je nadzornik zapitao ima li to rei, uozbiljio se.
Njegove osjetljive oi ozbiljno su promatrale lica koja su ga okruivala, a zatim su
pogledale na krvnikovu sjenku, pa na vlastite okovane ruke. Pogledao je na svoje prste
zamrljane tintom i bojom, posljednje tri godine boravka u Hodniku smrti proveo je u

slikanju autoportreta i slika djece, obino djece zatvorenika koji bi mu davali fotografije
svojeg rijetko vienog potomstva.
Mislim , zapoeo je, da je doista divna stvar uzimati ivot na ovaj nain. Ja ne
vjerujem u opravdanost smrtne kazne, moralno ili zakonski. Moda bih ja mogao neto
uiniti, neto ...
Njegovo povjerenje se izgubilo, a plahost mu je uinila glas nejasnim, utiavi ga
gotovo do neujnosti.
Bilo bi besmisleno da se ispriavam za ono to sam uinio. Ali, ja to ipak inim.
Ispriavam se.
Koraci, oma, maska. Ali prije nego mu je maska namjetena osuenik je ispljunuo
gumu za vakanje u dlan kapelanove rairene ruke. Dewey je zatvorio oi, drao ih je
zatvorene sve dok nije uo tupi um koji objavljuje da je konopac slomio vrat. Poput
veine amerikih uvara reda, Dewey je uvjeren da je smrtna kazna imbenik koji se
dostojno suprotstavlja tekom zloinu i nasilju. A ako je ikada smrtna kazna zaslueno
izvrena, onda je to bilo sada. Ranije ga smaknue nije uznemirilo, jer on nije mogao
podnositi Hickocka koji mu je izgledao kao bijedni nepotenjak koji je izaao iz svoje
prazne i bezvrijedne niskosti . Ali, premda je bio istinski ubojica, Smith je izazivao u njega
drugaije razmiljanje, jer je Perry imao kvalitete izopene ivotinje, stvorenja koje hoda
ranjeno, a to je detektiv uzimao u obzir. Sjedo se svog prvog susreta s Periyjem u sobi za
sasluavanje policijskog sjedita u Las Vegasu. Bio je to liliputanski djeak , ovjek koji je
sjedio na metalnoj stolici tako da mu male noge u izmama nisu sasvim dosezale do poda.
A kad je Dewey sada otvorio oi, opet je ugledao isto, iste djeje noge kako nahereno vise.
Dewey je smatrao da e smrt Smitha i Hickocka izazvati u njega klimaks, pa
oputanje, osjeaj da je dobro obavio posao. Umjesto toga, uhvatio se kako se prisjea
jednog dogaaja od prije godinu dana, sluajnog susreta na groblju Valley View, koji mu je
u retrospektivi vie manje zakljuio sluaj Clutterovih.
Pioniri koji su gradili Garden City sigurno su bili spartanskih obiaja, ali kad je dolo
vrijeme za osnivanje slubenog groblja, oni su odluili da usprkos jalovoj zemlji i
tekoama u opskrbi vodom stvore bogat kontrast pranjavim ulicama i obinim
ravnicama. Rezultat, koji su nazvali grobljem Valley View, smjeten je iznad grada na
platou skromne irine. Kad ga ovjek danas gleda, to je tamni otok koji oplakuju lelujave
povrine okolnih itorodnih polja , dobar zaklon od vrueg dana, jer ima mnogo hladnih
staza prekrivenih neprekinutim hladom stabala zasaenih prije mnogo generacija.
Jednog poslijepodneva u svibnju prole godine, u mjesecu kad polja gore
zelenozlatnom vatrom poluzrelog ita, Dewey je nekoliko sati proveo na groblju Valley
View istei oev grob od korova, to je bila obaveza koju je predugo zanemarivao. Dewey
je imao pedeset i jednu godinu, odnosno etiri godine vise nego kad je vodio istragu u
Clutterovu sluaju. Ali jo je bio vitak i agilan, jo je bio glavni agent KBI-a u zapadnom
Kansasu, nije prolo ni tjedan dana da je uhvatio dvojicu stokokradica. San o smirenju na
njegovoj farmi nije se ostvario, jer se nije nimalo smanjio strah njegove ene da ivi na
osami. Umjesto toga, Deweyjevi su izgradili novu kuu u gradu kojom su se ponosili, a

ponosili su se i sa svoja dva sina koji su ve dobili duboke glasove i bili visoki poput oca.
Stariji djeak e na jesen na koled.
Kad je zavrio svoj posao, Dewey se proetao mirnim stazama. Zaustavio se pored
nadgrobne ploe s tek urezanim imenom, Tate. Sudac Tate umro je od upale plua prolog
studenoga, vijenci, smee rue i od kie izblijedjele vrpce jo su leali na iskopanoj zemlji.
Pored tog groba, svjee peteljke bile su razasute na novijem humku. Bio je to grob Bonnie
Jeane Aida, Aidine starije keri, koja je za vrijeme posjeta Garden Cityju poginula u
automobilskom sudaru. Smrti, roenja, brakovi , zaboga, nije li prije nekoliko dana uo da
se oenio mladi Bobby Rupp, bivi momak Nancy Clutterove.
Grobovi Clutterove obitelji, etiri groba okupljena oko jednog sivog kamena, leali su
na najudaljenijem kutu groblja, iza stabala, na suncu, gotovo uz svijedi rub itnog polja.
Pribliavajui se tim grobovima, Dewey je opazio da se tamo ve nalazi jedan posjetitelj.
Bila je to vitka djevojka glatke tamnosmee kose, s bijelim rukavicama i dugih, elegantnih
nogu. Ona mu se nasmijeila, a on je nagaao tko bi to mogao biti.
Zar ste me zaboravili, g. Dewey. Susan Kidwell.
Nasmijao se, a ona mu se pridruila.
Sue Kidwell. Ah, neka me vrag odnese.
Nije je vidio od suenja, a tada je jo bila dijete.
Kako ste? Kako vaa majka?
Fino, hvala vam. Ona je i dalje nastavnik muzike u holgcombskoj koli.
U posljednje vrijeme tamo me put nije navodio. Ima li kakvih promjena?
Ah, neto se govori o asfaltiranju ulica. Ali vi poznajete Holcomb. Zapravo, mene
tamo mnogo i nema. Sada sam studentica prve godine na Kansakom sveuilitu. Dola
sam kui na nekoliko dana.
To je divno, Sue. Nego, to studirate?
Sve. Uglavnom umjetnost. Oboavam je. Doista sam sretna.
Bacila je pogled preko prerije.
Nancy i ja namjeravale smo zajedno pohaati sveuilite. Trebale smo zajedno
stanovati. Ponekad se toga sjeam. Odjednom, kad sam veoma sretna, razmiljam o svim
naim bivim planovima.
Dewey je gledao u sivi kamen s etiri imena i datumom njihove smrti: 15. studenoga
1959.
Dolazite li esto ovamo?
Ponekad. Boe, to je sunce pripeklo. Oi je prekrila naoalama za sunce.
Sjeate li se Bobbyja Ruppa? Oenio se lijepom djevojkom.

 Tako sam uo.

Colleen Whitehurst. Ona je doista lijepa. A, osim toga, i vrlo simpatina.
To bolje za Bobbyja.
A da bi je bocnuo, Dewey doda:
A to je s vama? Vi mora da ste okrueni udvaraima.
Pa, nita ozbiljno. Ali to me podsjetilo! Imate li sat? Oh! kliknula je kad joj je rekao
da su prola etiri sata.
Moram potrati! Ali drago mi je to sam vas vidjela, g. Dewey.
A i meni je drago da sam vas vidio, Sue. Mnogo sree, viknuo je za njom dok je
urei se iezavala stazom ta lijepa djevojka glatke, sjajne i ive kose , ta mlada ena
kakva je mogla biti i Nancy. Zaputivi se kui, poao je prema stablima, pa ispod njih,
ostavljajui iza sebe veliko nebo, apat glasanja vjetra i ito poleglo pod vjetrom.

SADRAJ:
Zahvala
I.

Posljednji koji su ih vidjeli ive

II.

Poinitelji nepoznati

III.

Odgovor

IV.

Kutak

Corry & kokica CroWarez.org