Charles W.

Leadbeater

OVJEK
VIDLJIV
I
NEVIDLJIV

EQ@2005

Onima koji jo ne mogu vidjeti ni jedno od

ovjekovih viih tijela, ilustracije date u ovoj
knjizi, vjerojatno e biti u odreenoj mjeri
sugestivne ili ak rasvjetljavajue; knjiga je
objavljena upravo u nadi da e to biti tako. Ali oni
koji mogu vidjeti, sloit e se, iako u potpunosti
priznajui umjetnikov trud i vjetinu, da se ak ni
najnii od ovih natfizikih nivoa nikada ne moe
adekvatno prikazati na papiru ili platnu. Ako je
tako, a sigurno jest, koliko je onda jo beznadnije
(ako dozvolite upotrebu jednog nepravilnog, ali
vrlo opisnog izraza) pokuavati prikazati adepta ovjeka koji je postigao cilj ovjeanstva, koji je
postao neto vie od ovjeka!
U njegovom sluaju veliina kauzalnog
tijela silno je poveana i zrai sjajem nalik
sunevom koji je u svojoj velianstvenoj krasoti
daleko iznad svake imaginacije. Nikakve rijei ne
mogu opisati tu ljepotu oblika i boja jer smrtni
jezik nema nikakvih izraza kojima bi se opisale te
blistave sfere. Takav vehikl predstavljao bi sam
po sebi posebnu studiju koja je sasvim iznad moi
bilo koga osim onih koji su ve na Putu.

O AUTORU

CHARLES WEBSTER LEADBEATER

Charles Webster Leadbeater roen je 17. 02. 1847. u

Northumberlandu u Engleskoj. Kao dijete proveo je neko
vrijeme sa roditeljima u Junoj Americi. Po povratku u En
glesku pohaao je univerzitet u Oxfordu, da bi se odmah
nakon studija zaredio u anglikanskoj crkvi, gdje je i postao
biskup. Neko je vrijeme i proveo u sveenikom pozivu. Za
tim je radio u urednitvu asopisa Pioneer, gdje se upoznao
preko glavnog urednika sa teozofijom. Pridruio se Teozofskom drutvu i ubrzo postao lanom u Londonske loe
(1884.), a ve sljedee godine 1885. godine postaje tajnik
Drutva.
Nakon to je upoznao Helenu Petrovnu Blavatsky, osni
vaicu Teozofskog drutva, ostavlja sve svoje dotadanje
aktivnosti i odlazi s njom u Indiju. U Adyaru, kraj Madrasa,
zapoela je izgradnja glavnog sjedita Drutva za cijeli svijet i
od tada pa sve do svoje smrti ostaje C. W. Leadbeater vjerni

lan tog svjetskog pokreta za prosvjeivanje ljudi na duhov

nom planu. Vei dio njegovog rada u razdoblju od 1896. 1906. sastojao se u odravanju predavanja, posjetu mnogih
zemalja irei uenje Prastare Mudrosti. Temelj uenja su
Vede, koje su stare kao i ovjeanstvo, a prenosile su se lju
dima uvijek preko onih prosvijetljenih, poznatih kao rii u
Indiji, t. j. duhovni uitelji.
Najplodnije razdoblje njegovog djelovanja je bilo prove
deno u suradnji sa Annie Besant, nasljednicom H. P. Blavatsky. Tada je razvio duhovne snage u sebi, budui da je bio
izravno poduavan od svojeg duhovnog uitelja, koji ga je
pratio dugi niz inkarnacija. To znai da on nije mogao stei
tako visoko stanje svijesti u nekoliko godina, ma koliko bilo
uloeno napornog i intenzivnog rada, a da nije imao ve pod
logu iz prijanjih inkarnacija. Tako visoko razvijene okultne
(unutarnje) snage omoguile su mu istraivanje unutarnjih
svjetova (razina postojanja) kao i razliita stanja svijesti.
Rezultati tih istraivanja pretoeni su s jedne strane u mnogo
brojna predavanja diljem svijeta, dok su s druge strane postali
sadrajem mnogobrojnih rijetko vrijednih knjiga kao udbe
nika. Nabrojimo samo neke od njih: ovjek vidljivi i nevid
ljivi, Astralna razina, Devahanska razina, Vidovitost, Unutar
nji ivot, Nevidljivi pomagai, Druga strana smrti, Snovi,
Skrivena strana stvari, akre i druge. Daljnja djela iste vrijed
nosti nastala su u suradnji s Annie Besant kao na pr.: Misaoni
oblici, Okultna kemija, ovjek, odakle, kako i kamo i dr.
C. W. Leadbeater je svojim plemenitim ponaanjem, zala
ganjem u irenju znanja, pisanju knjiga i radei na vlastitom
duhovnom razvitku, dao znaajan doprinos ovjeanstvu.
Njegovo visoko stanje svijesti kao i vrijednost njegovog rada
mogu procijeniti, osim duhovnih uitelja koji su zavrili
ljudsku evoluciju, samo njemu slini s kojima je obavljao ovaj

pionirski rad na uzdizanju ukupne svijesti za ovjeanstvo.

Oni koji ele stjecati znanje o svijetu, o povijesti t.j. pod
rijetlu i evoluciji ovjeanstva, raditi na vlastitom duhovnom
razvitku, mogu prionuti uenju imajui u vidu bogatu litera
turu poteklu od onih koji su nam ju i namijenili, sluei nam
kao uzor i autoritet.

ZNAENJE BOJA

Visoka duhovnost

Predanost
pomijeana s
ljubavlju

Predanost vi
sokom i ple
menitom idealu

isti religiozni
osjeaji

Sebini religiozni
osjeaji

Religiozni osjeaji
obojeni strahom

Najvii intelekt

Snaan intelekt

Niski stupanj
intelekta

Ponos

Suosjeanje,
bliskost

Ljubav prema
ovjeanstvu

Nesebina
privrenost
(ljubav)

Sebina
privrenost
(ljubav)

ista ljubav

Prilagodljivost

Ljubomora

Pretvaranje,
laljivost

Strah

Depresija

krtost, pohlepa

Srdba

Sebinost

Senzualnost

Zloba

RAZINE PRIRODE

MAHAPARA
NIRVANIKI

PARA
NIRVANIKI

NIRVANIKI

BUDDHIKI
ARUPA

MENTALNI

ASTRALNI

FIZIKI

RUPA

PREDGOVOR

Ova je knjiga upuena svima koji ele nauiti neto vie o

sebi, a ujedno im daje mogunost svjesne preobrazbe u smjeru
vlastitog duhovnog razvitka. italac e se upoznati sa vlas
titom konstitucijom o kojoj dananja znanost nita ne zna.
Puka anatomska analiza ovjekovog tijela ne daje nikome
uvid u sam njegov ivot. Prava zagonetka nastaje kada pro
bamo proniknuti u razna psihika stanja, koja uvjetuju i razna
fizika ponaanja.
Prvi korak na putu spoznavanja sebe kao kompleksnog bi
a je upoznavanje naih raznih tijela s kojima baratamo pot
puno nesvjesno. Najvea tragedija dananjeg ovjeka, a s time
i cijelog ovjeanstva da ne znamo TKO SMO, ODAKLE
DOLAZIMO I KUDA IDEMO. Moi odgovoriti na ta pitanja
znai uloiti godine uenja i primjene, odnosno, prepoznava
nja u ivotu u kojem sudjelujemo i predstavljamo njegov sas
tavni dio kao cjeline. Cilj kojeg moramo evolucijski postii je
spoznavanje samoga sebe kao Duhovnog bia, koje je vjeno,
neprolazno, a izraava se u prolaznim osobnostima u vremenu
i prostoru. Ta se osobnost sastoji od pripadajuih tijela, s ko
jima izraava misli, osjeaje, elje i kretanja. Iz pukog nezna
nja baratanja s tim tijelima i energijom u njima, ona se poi
nju nekontrolirano ponaati i time uzrokuju razne nezgode i
bolesti.

Duhovni rast se sastoji u tome, da postajemo sve vie

svjesni sebe kao Duhovnog bia, podvrgavajui svoja tijela
svjesnoj kontroli, t.j. usmjeravajui ih u ciljano pozitivno dje
lovanje. To je dugotrajni, kontinuirani rad na sebi, ukljuujui
tu i sam studij koji otvara daljnje vidike u tom smjeru. Tak
vom disciplinom, u koju je ukljuena i zdrava prehrana i to
vegetarijanska, stjee se sve vea snaga volje koja prelazi naj
prije u naviku, a potom se prelazi u trajnu osobinu.
Sa sve veim razumijevanjem ivota radimo za svoj du
hovni rast, pospjeujemo kvalitetu vlastitog ivota, a time
pridonosimo i kvaliteti ivota cijelog ovjeanstva budui da
smo njegov dio.
Neka svaki italac koji namjerava prouavati ovo vrijedno
djelo bude obasut s najljepim eljama na putu vlastitog du
hovnog usavravanja, da bi to jednog dana mogao i s drugima
podijeliti.
Jasna Martinis

1. KAKO SE ZNAJU OVE STVARI

ovjek je neobino kompleksno bie, i njegova evolucija,
prola, sadanja i budua, predstavlja studij od velikog inte
resa za sve koji vide i razumiju. Kroz kakve je sve mukotrpne
vjekove postupnog razvitka postao ono to jest, koju je preku
na dugim Ijestvama svog napretka do sada postigao, kakve
mogunosti daljnjeg napretka veo budunosti skriva od nas, to
su pitanja za koja rijetki mogu ostati nezainteresirani, pitanja
koja su se javljala vjekovima svima onima koji su imalo raz
miljali.
U zapadnom svijetu dati su mnogi i razliiti odgovori.
Bilo je mnogo dogmatskih tvrdnji, zasnovanih na razliitim
tumaenjima onoga to se smatralo otkriem; bilo je mnogo
domiljatih pekulacija koje su u nekim sluajevima bile plod
detaljnog metafizikog razmiljanja. Dogmatizam nam prua
priu koja izgleda oito nemogua, dok se pekulacije kreu
uglavnom po sasvim materijalistikim pravcima, te nastoje
doi do zadovoljavajueg rezultata zanemarujui polovicu
svih pojava koje treba objasniti. Ni dogmatizam ni pekulacija
ne prilaze problemu s praktine toke gledita, kao stvari koju
je mogue prouavati i istraivati kao bilo koju znanost.
Teozofija nastupa s teorijom zasnovanom na sasvim druk
ijim temeljima. Iako ni u kojem sluaju ne podcjenjuje zna
nje koje se moe stei prouavanjem drevnih spisa ili filozof
skim zakljuivanjem, ona ipak na ovjekovu konstituciju gle
da kao na stvar jednostavnog istraivanja, a ne pekulacije.

Kada se tako ispitaju, pokazuje se da su one dijelovi velian

stvenog, koherentnog i lako shvatljivog plana koji, iako obja
njava mnoga drevna religijska uenja i u skladu je s njima,
ipak nije ni na koji nain ovisan o njima, budui da ga se na
svakom koraku moe provjeriti koritenjem unutarnjih spo
sobnosti koje su, iako kod veine ovjeanstva jo latentne,
kod odreenog broja naih uenika ve dovedene u djelatno
stanje.
Za proteklu povijest ovjeka ova se teorija ne oslanja
samo na zajedniko svjedoanstvo tradicije ranijih religija ve
na istraivanje sasvim odreenog zapisa Prirode, kojeg moe
vidjeti i prouiti svatko tko ima razvijen odgovarajui stupanj
vidovitosti potrebne za osjeanje vibracije fino razdijeljene
materije, u kojoj je isti utisnut. Za svoje znanje o budunosti
koja oekuje ovjeanstvo ona se oslanja, u prvom redu, na
logiku dedukciju na temelju prirode ve postignutog napret
ka; drugo, na izravnu informaciju dobivenu od ljudi koji su
ve dostigli ona stanja koja su za veinu nas jo, manje ili vi
e, daleka budunost; i tree, na usporedbu izmeu visoko ra
zvijenih ljudi na razliitim razinama, koju moe izvriti svat
ko tko ima privilegiju da ih vidi. Moemo si predoiti da bi
dijete koje inae ne zna prirodan tijek stvari, moglo zakljuiti
kako e uskoro odrasti i postati ovjek, jednostavno iz inje
nice to je ve odraslo do izvjesne mjere i na odreeni nain, i
to oko sebe vidi drugu djecu i mlade ljude u svim fazama
razvitka izmeu svoje dobi i odraslog ovjeka.
Prouavanje ovjekovog sadanjeg stanja, neposrednih
metoda njegove evolucije, kao i efekta njegovih misli, emo
cija i djela na tu evoluciju - sve to studenti teozofije smatraju
za stvar primjene njima dobro poznatih zakona kao irokog,
opeg principa, a zatim paljivog promatranja, marljivog
usporeivanja mnogih sluajeva, da bi se shvatilo detaljno
djelovanje tih zakona. To je, zapravo, jednostavno stvar

vienja, i ova se knjiga izdaje s nadom da e, kao prvo, pomo

i iskrenim uenicima koji jo nemaju tu mo vienja kako bi
mogli spoznati kako izgledaju dua i njezini nosioci (vehikli,
tijela) kada se ispituju pomou te moi; i drugo, da bi se po
moglo onima koji upravo poinju manje ili vie savreno ra
zvijati taj vid, da time lake shvate znaenje onoga to vide.
Sasvim sam svjestan da svijet openito jo nije uvjeren u
postojanje te moi vidovitosti, ali takoer znam da su svi koji
su prouili to pitanje svjesni nepobitnih dokaza. Ako bilo koja
inteligentna osoba proita autentine prie citirane u mojoj
knjizi Clairvoyance ("Vidovitost") i zatim se obrate na knjige
iz kojih su one izabrane, odmah e uvidjeti da postoji ogro
man broj dokaza koji govori u prilog postojanja ove sposob
nosti. Onima koji su sami u stanju vidjeti i koji na stotinu
naina svakodnevno koriste ovaj vii oblik vida, negiranje ve
ine da je takav vid uope mogu, sasvim prirodno izgleda
smijeno. Za vidovnjaka to pitanje uope nije vrijedno spo
mena. Ako nam prie slijepac i pone nas uvjeravati da obi
an fiziki vid ne postoji i da smo u zabludi ako mislimo da
imamo tu sposobnost, vjerojatno ne bismo osjeali vrijednim
truda da na veliko raspravljamo o njegovoj zabludi. Jednosta
vno bismo rekli: "Ja vidim i uzalud me pokuavate uvjeriti u
suprotno; sva dnevna iskustva u mojem ivotu pokazuju mi da
vidim; odbijam da me raspravljanjem pokuate uvjeriti u ne
to to je suprotno mojem konanom znanju tih injenica."
Upravo se tako osjea vidovit ovjek kada neuki ljudi mirno
proglaavaju kako je sasvim nemogue imati mo, koju ovaj u
istom trenutku upravo koristi za itanje misli onog, koji mu
tu mo negira.
Ne pokuavam, dakle, u ovoj knjizi dokazati da je vido
vitost stvarnost; uzimam to zdravo za gotovo i nastavljam s
opisivanjem onoga to se na taj nain vidi. Neu ovdje niti
ponavljati detalje date u maloj knjizi koju sam gore spomenuo

u vezi metoda vidovitosti, ve u se ograniiti samo na kratko

iznoenje opih principa koji su nuno potrebni, da bi ova
knjiga bila razumljiva nekome, tko nije prouio drugu teozofsku literaturu.

2. RAZINE PRIRODE

Prvo to treba jasno shvatiti je izvanredna kompleksnost

svijeta oko nas - injenica da on sadri mnogo vie od onog
to ulazi u opseg naeg obinog vida.
Svi znamo da materija postoji u razliitim stanjima i da se
promjenom pritiska i temperature ta stanja mogu mijenjati.
Imamo tri dobro poznata stanja materije: kruto, tekue i plino
vito, a nauka kae da sve supstance mogu, uz odgovarajuu
promjenu temperature i tlaka, postojati u sva tri stanja.
Okultna kemija nam ukazuje na jo jedno stanje, vie od
plinovitog, u koje takoer mogu prijei sve supstance ili se
transformirati, a tom stanju smo dali naziv: eteriko. Vodik,
na primjer, moe postojati u eterikom stanju umjesto u plino
vitom; moemo imati zlato, srebro ili bilo koji drugi element u
krutom obliku, kao tekuinu, plin ili u tom viem stanju koje
nazivamo eterikim.
U obinoj znanosti govorimo o atomu kisika, vodika ili
atomu bilo koje druge supstance, koju kemiari nazivaju ele
mentom, pretpostavljajui da je to element, koji se ne moe
dalje reducirati, te da svaki od tih elemenata ima svoj atom - a
atom, kao to vidimo iz grkog korijena rijei, znai neto to
se ne moe presjei ili dalje dijeliti. Okultna znanost oduvijek
je uila da svi takozvani elementi uope nisu u pravom smislu
te rijei elementi; da ono to nazivamo atomom kisika ili
vodika moemo pod odreenim okolnostima razdijeliti.

Ponavljanjem tog procesa cijepanja otkrivamo da postoji supstanca iza svih drugih supstanci, te da razliite kombinacije
njenih krajnjih jedinica daju ono, to se u kemiji zove atomom
kisika, vodika, zlata srebra, litija, platine, itd. Kada se ovi raz
biju na djelie, dolazimo ponovo do skupa jedinica koje su
identine, osim to su neke pozitivne, a neke negativne.
Prouavanje ovih jedinica i mogunosti njihovih kombi
nacija predstavlja samo po sebi poseban studij. ak i te jedi
nice, meutim, predstavljaju jedinice samo sa gledita fizike
razine; tj. postoje metode, kojima se ak i one mogu podijeliti,
ali kad se tako razbiju, dobivamo materiju koja pripada druk
ijem podruju prirode. Ta via materija takoer nije jedno
stavna, nego kompleksna; otkrivamo da ona takoer postoji
u nizu svojih vlastitih stanja, koja prilino dobro odgovaraju
stanjima fizike materije, kao kruta, tekua, plinovita i eterika. I opet, ako dovoljno daleko nastavimo s naim procesom
dijeljenja, dolazimo do jo jedne jedinice - jedinice onog
podruja prirode, kojem su okultisti dali naziv: astralni svijet.
Zatim se itav proces moe ponoviti, jer dijeljenjem
astralne jedinice nalazimo da imamo posla s jednim jo viim
i profinjenijim svijetom koji je jo uvijek materijalan. Ponovo
nalazimo materiju u tono odreenim stanjima, koja na toj
daleko vioj razini odgovaraju stanjima koja poznajemo;
rezultat naeg istraivanja jo nas jednom dovodi do nove
jedinice - jedinice treeg velikog podruja prirode koje u teozofiji nazivamo mentalnim svijetom. Koliko nam je poznato
nema granica ovoj mogunosti dijeljenja, ali postoji vrlo jasna
granica sposobnosti tog naeg promatranja. Meutim, vidimo
dovoljno da budemo sigurni u postojanje prilinog broja ovih
razliitih podruja, od kojih je svako svijet za sebe, iako su u
jednom drugom, irem, smislu sve to dijelovi velianstvene
cjeline.

U naoj se literaturi o tim razliitim podrujima esto go

vori kao o razinama jer ih je u naem studiju ponekad zgodno
zamisliti kao da su jedan iznad drugoga, prema razliitim stu
pnjevima gustoe materije od koje se sastoje. U priloenom
dijagramu (slika 2) vidjet e se da su tako nacrtani; ali treba
vrlo paljivo imati na umu da je taj raspored prihvaen samo
zbog pogodnosti i samo kao simbol, te da to ni u kom sluaju
ne predstavlja pravi odnos izmeu raznih razina. Ne smiju se
zamiljati kao da lee jedan iznad drugoga kao police s knji
gama, ve da ispunjavaju isti prostor i meusobno se proi
maju. Nauci je dobro poznata injenica da se ak i u najtvrim
supstancama dva atoma nikad ne dodiruju; svaki atom uvijek
ima svoje polje djelovanja i titranja, a svaka molekula ima
opet svoje vee polje; tako uvijek i pod bilo kakvim uvjetima
izmeu njih ima uvijek prostora. Svaki fiziki atom pliva u
astralnom moru - moru astralne materije koja ga okruuje i
ispunjava svaki meuprostor u fizikoj materiji. Mentalna ma
terija proima astralnu na sasvim isti nain; tako sva ta razli
ita podruja prirode nisu odvojena prostorno, ve postoje
svuda oko nas, ovdje i sada, pa nije potrebno nikakvo kretanje
kroz prostor da bi ih se prouavalo, ve je samo potrebno da u
sebi samima otvorimo osjetila pomou kojih ih se moe opa
ati.

3. VIDOVITO GLEDANJE

Ovo nas dovodi do jo jednog vanog razmatranja. Sve te

vrste finije materije postoje ne samo u vanjskome svijetu ve
takoer i u samom ovjeku. On ima ne samo fiziko tijelo
koje vidimo, ve u sebi sadri ono to bismo mogli nazvati
tijelima koja odgovaraju tim raznim razinama prirode, a sasto
je se u svakom pojedinom sluaju od njihove materije. U o
vjekovom fizikom tijelu, pored nama vidljive krute materije,
postoji i eterika (vidi slike 24 i 25); a ta eterika materija la
ko je vidljiva vidovitoj osobi. Na isti nain vidovnjak, koji je
u stanju opaati profinjeniju astralnu materiju, vidi ovjeka na
toj razini s odreenom masom te materije, koja je u stvari nje
govo tijelo ili vehikl (nosilac, instrument, sredstvo) na toj ra
zini; a sasvim isto opet vrijedi i na mentalnoj razini. ovjeko
va dua nema samo jedno tijelo, nego vie tijela, i kad je on
dovoljno razvijen, u stanju je izraziti se na svim tim raznim
razinama prirode, pa je prema tome i snabdjeven odgovaraju
im tijelom od materije svake pojedine razine, tako da je upra
vo preko tih raznih tijela u stanju primati utiske iz svijeta ko
jem oni odgovaraju.
Ne bismo smjeli misliti da e ovjek stvarati za sebe ta
tijela tijekom svoje budue evolucije jer ih svaki ovjek ima
od poetka, iako uope nije svjestan njihovog postojanja. U
odreenoj mjeri, iako nesvjesno, neprekidno koristimo tu viu
materiju u nama. Svaki put kad mislimo, pokreemo mentalnu
materiju u nama, i vidovitoj osobi je ona jasno vidljiva kao
titranje u toj materiji, titranje koje se prvo uspostavlja u

samom ovjeku, a zatim djeluje na materiju istog stupnja gu

stoe u svijetu oko njega. Ali prije nego to ta misao moe po
stati djelotvorna na fizikoj razini, trebaju prebaciti s mental
ne razine na astralnu; a kada je u njoj pobudila sline vibra
cije, astralna materija opet utjee na eteriku tvar, stvarajui u
njoj odgovarajue vibracije; zatim to djeluje na guu fiziku
materiju, na sivu tvar u mozgu.
Dakle, svaki put kad mislimo, prolazimo kroz mnogo dui
proces nego to znamo; ba kao i svaki put kada bilo to osje
amo, prolazimo kroz proces kojeg nismo svjesni. Kad dotaknemo neki predmet i osjetimo da je prevru, istog trenutka,
kako nam se ini, trgnemo ruku natrag. Ali znanost nas ui da
taj proces nije trenutan i da nije ruka ta koja osjea, nego mo
zak; da ivci prenose ideju intenzivne topline mozgu koji
odmah preko ivanih niti brzojavi natrag uputu da se ruka
povue: povlaenje ruku nastupa tek kao posljedica svega to
ga iako se nama ini da je to trenutno. Proces ima svoje odre
eno trajanje koje se moe izmjeriti s dovoljno istananim
instrumentima; brzina njegovog odvijanja savreno je defi
nirana i poznata filozofima. Na isti nain izgleda da je i misao
trenutna, ali nije jer svaka misao mora proi kroz faze koje
sam opisao. Svaki utisak, koji primamo u mozak putem osje
tila, mora proi kroz sve te razne stupnjeve materije prije nego
doe do pravog ovjeka, do Ega, do Due u nutrini. Ovdje
imamo neku vrstu brzojavnog sistema izmeu fizike razine i
Due; vano je shvatiti da ta brzojavna linija ima svoje meu
stanice. Utisci se ne moraju primati samo sa fizike razine;
astralna materija u ovjeku, npr. Ne samo da je sposobna pri
mati titraje iz eterike materije i prenositi ih mentalnoj mate
riji ve je takoer sposobna primati utiske iz okolne materije
svoje vlastite razine, te ih prenositi preko mentalnog tijela
pravom unutarnjem ovjeku. Tako ovjek moe koristiti svoje
astralno tijelo kao sredstvo za primanje utisaka i promatranje
okolnog astralnog svijeta; na sasvim isti nain, preko svog

mentalnog tijela, ovjek moe promatrati i dobiti informacije

iz mentalnog svijeta. Ali da bi uinio bilo koju od ovih stvari,
prvo mora nauiti kako se to radi; tj. mora nauiti fokusirati
svoju svijest u svom astralnom ili mentalnom tijelu, ba kao
to je ona sada fokusirana u fizikom mozgu. Taj sam pred
met ve detaljno obradio u svojoj knjizi Vidovitost, tako da je
dovoljno ako ju ovdje samo spomenem.
Treba uvijek imati na umu da je za one kojima je ve
navika prouavati takve teme, sve ovo stvar izravnog znanja i
pouzdanosti, iako se svijetu daje na razmatranje samo kao
hipoteza; ali ak i ovjek koji se prvi puta susree s ovim
predmetom, sigurno e shvatiti, kada to kaemo, ni u kojem
pogledu ne zagovaramo vjeru u neko udo, ve jednostavno
pozivamo na istraivanje jednog sistema. Via stanja materije
nastavljaju se ureenim redoslijedom na ona koja ve pozna
jemo, tako da, iako se u izvjesnoj mjeri svaka razina u izvjes
noj mjeri moe smatrati svijetom za sebe, ipak je sve to u
stvarnosti jedan veliki svijet, koji u potpunosti moe vidjeti
samo visoko razvijena Dua.
Da bismo ovo lake shvatili, uzimamo ilustraciju, koja,
iako sama po sebi nemogua, moe posluiti kao nagovjetaj
iznenaujuih mogunosti. Pretpostavimo da umjesto vida,
kojim smo do sada obdareni, imamo vidni aparat ureen neto
drukije. U ljudskom oku imamo i krute i tekue tvari; pretpo
stavimo da svako od ovih stanja materije moe primati odvo
jene utiske, ali svako samo iz one materije u vanjskom svijetu
kojoj ono odgovara. Pretpostavimo takoer, da neki ljudi ima
ju jednu od te dvije vrste vida, a neki drugu vrstu. Razmislimo
kako bi udno i nesavreno bilo shvaanje svijeta koje bi sva
ki od ove dvije vrste ljudi stekao. Zamislite da oni stoje na
obali mora; jedan u stanju da vidi samo krutu tvar, bio bi sa
svim nesvjestan oceana pred njim, ve bi umjesto toga vidio
neizmjernu dolinu morskog dna, sa svim njenim neravninama,

a ribe i drugi stanovnici dubina izgledali bi mu kao da lebde u

zraku iznad te ogromne doline. Ako bi bilo oblaka na nebu,
oni bi mu bili sasvim nevidljivi, budui da se sastoje od mate
rije u tekuem stanju: za njega bi danju uvijek sjalo sunce i ne
bi bio u stanju shvatiti zato se u dane koji su za nas oblani
njegova toplina znatno smanjuje; ako biste mu ponudili au
vode, ona bi mu izgledala prazna.
Moemo se nasmijeiti nad nevjericom ovih dvaju hipo
tetinih promatraa; ali prosjenom je ovjeku izuzetno teko
shvatiti da je, u odnosu na sve to se moe vidjeti, njegova
mo vida jo mnogo nesavrenija nego to bi to bila mo bilo
kojega od njih u odnosu na svijet, kako ga on vidi. Osim toga,
ovjek je uglavnom spreman tvrditi da oni koji vide malo vie
od njega, svoje tvrdnje crpe iz svoje mate. Jedna od naih
najeih pogreaka je miljenje da je granica nae moi per
cepcije takoer i granica svega to se uope moe percipirati.
Meutim, znanstveni dokazi su neoborivi, a u usporedbi sa
cjelinom infinitezimalni dio vibracija pomou kojih jedino
moemo vidjeti ili uti, predstavlja injenicu u koju se ne
moe sumnjati. Vidovnjak je jednostavno ovjek koji je u sebi
razvio mo osjeanja jo jedne oktave iz fantastinog opsega
moguih vibracija, i tako si omoguio da od svijeta oko sebe
vidi vie nego ljudi s ogranienijom percepcijom.

4. OVJEKOVA TIJELA 1
Ako pogledamo sliku 2, vidjet emo dijagram tih razina
prirode i uoit emo imena koja su upotrijebljena da bi se
oznaila odgovarajua ovjekova tijela. Primijetit ete da su
nazivi koji se upotrebljavaju u teozofskoj literaturi za vie ra
zine izvedeni iz sanskrta, jer u zapadnoj filozofiji jo nemamo
rijei za ove svjetove sastavljene od profinjenije materije.
Svako od tih imena ima svoje posebno znaenje, iako u slu
aju viih razina ono samo pokazuje koliko malo znamo o tim
stanjima.
Nirvana je rije koja se na Istoku ve stoljeima upotre
bljava kao oznaka za najvie pojmljivo duhovno dostignue.
Doi do Nirvane znai uzdii se iznad ovjeanstva, stei ra
zinu mira i blaenstva koji je daleko iznad zemaljskog poima
nja. Aspirant, koji postigne njegovu velianstvenu transcendentalnost ostavlja potpuno za sobom sve to je zemaljsko, pa
su tako neki europski orijentalisti u poetku pali u zabludu
mislei da je to potpuna anihilacija ovjeka - ideja koja ne
moe biti u veoj, potpunoj suprotnosti s istinom. Stei punu
sposobnost koritenja uzviene svijesti ovog izuzetno visokog
duhovnog stanja, znai dostii zacrtani cilj ljudske evolucije
za ovaj eon ili doba - postati adept, tj. onaj koji je neto vie
od ovjeka. Veina ovjeanstva postii e takav napredak tek
nakon vie ciklusa evolucije, ali ona nekolicina odlunih dua,
l ovjekovi vehikli, instrumenti, nosioci, sredstva, materijal ili tkivo koje mu
omoguuje oitovati se na pojedinim razinama. Latinski: vehiculum - kola, laa,
nosiljka. (prim prev.)

koja nee biti pokolebana tekoama, koje, tako rei, na silu

zauzimaju kraljevstvo nebesko, mogu mnogo ranije doi na
dohvat ove velianstvene nagrade.
O stanjima svijesti iznad ovoga, naravno, ne znamo nita,
2
osim da postoje. "Para" znai "iznad, nad", a "maha" znai
"velik", pa sva informacija koju nose ova imena o tim stanji
ma, sastoji se u tome, da je prva "razina iznad Nirvane" - to
pokazuje da oni koji su dali te nazive pred tisue godina bilo
da nisu imali nikakvo izravnije znanje od nas ili pak, imajui
ga, nisu mogli nai rijei kojima bi se to moglo izraziti.
Naziv Budhhi dat je onom principu ili sastavnom dijelu
ovjeka koji se manifestira kroz materiju etvrte razine, dok je
mentalna razina ono podruje djelovanja koje nazivamo
ovjekovim umom. Primijetit ete, da je ta razina podijeljena
na dva dijela, oznaena razliitim bojama i nazvana "rupa" i
"arupa", to znai "sa oblikom" i "bez oblika". Ta su imena
data da bi se ukazalo na odreeno svojstvo materije te razine;
u njezinom donjem dijelu materija se lako oblikuje u konkret
ne oblike, dok se u gornjem dijelu to ne dogaa, ve se ap
straktnija misao te razine izraava u vidu bljeskova ili stru
janja u oku vidovnjaka. Potpuniji prikaz ovoga nai e se u
knjizi Thought- forms3 ("Misaoni oblici"), u kojoj su prika
zani mnogi zanimljivi oblici stvoreni djelovanjem misli i
emocija.
Naziv astralni nismo sami odabrali; naslijedili smo ga od
srednjovjekovnih alkemiara. On znai "zvjezdani" i primje
njuje se za oznaavanje materije prve razine iznad fizike,
zbog svjetleeg izgleda koji je u vezi s njenom veom brzi
nom vibracije. Astralna razina je svijet strasti i osjeaja; svi
2 "beyond"
3 Quest book, The Theosophical Publishing House, Wheaton, Illinois.

ovjekovi osjeaji su izloeni vidovitom istraivau kroz

njegovo tijelo na toj razini. ovjekovo astralno tijelo nepre
kidno mijenja svoj izgled ovisno o promjenama emocija, kao
to emo to ubrzo detaljnije pokazati.
U naoj literaturi za prikazivanje svake od niih razina
uobiajeno je da se upotrebljavaju odreene nijanse, prema ta
blici boja koju je madam Blavatsky dala u svom monumen
talnom djelu The Secret Doctrine ("Tajna nauka") ali treba
jasno shvatiti, da se one koriste samo kao oznake, da su samo
simbolike, te da nikako ne namjeravaju sugerirati kako je ta
nijansa dominantna na razini koju oznaava. Na viim razi
nama prirode postoje sve poznate boje, kao i mnoge koje nam
trenutno nisu poznate; kad se uzdiemo s jedne razine na dru
gu, nalazimo da su one sve njenije i sve vie svjetlee, tako
da ih se moe opisati kao vie oktava boja. U naim ilustra
cijama razliitih tijela koja odgovaraju tim razinama, kao to
e se kasnije vidjeti, uinjen je pokuaj, da se to i pokae.
Primijetit ete da postoji sedam razina, te da je svaka od
njih opet podijeljena na sedam podrazina. Taj broj sedam odu
vijek je smatran svetim i okultnim, budui da on na vie nai
na predstavlja temelj manifestacije. Na niim razinama koje
su na dohvat naem istraivanju, sedmerostruka podjela je jas
no oznaena; sve indikacije potvruju pretpostavku da slian
raspored vlada i u onim viim podrujima koja su jo izvan
granica naeg izravnog promatranja, uzimajui u obzir razlike
u uvjetima.
Kad ovjek naui djelovati u ovim viim vrstama materi
je, otkriva da se nadilaze ogranienja nieg ivota i otpadaju
jedno za drugim. On otkriva da se nalazi u viedimenzionalnom svijetu, umjesto samo u trodimenzionalnom, a sama ta
4 (Adyarsko izdanje, tom 5.)

injenica otvara itav niz sasvim novih mogunosti u raznim

smjerovima. Prouavanje ovih dodatnih dimenzija je od naj
fascinantnijih koje je mogue zamisliti. Osim stvarnog stjeca
nja moi vienja drugih razina, spoznaja etvrte dimenzije
predstavlja metodu pomou koje se moe dobiti najjasniji po
jam o astralnom ivotu.
Trenutno mi nije cilj opisati sve to se moe dobiti ovim
udnovatim proirenjem svijesti koja pripada tim viim sfera
ma; to sam zapravo ve donekle uinio u jednoj svojoj ranijoj
knjizi. Za sada je dovoljno pratiti samo jedan pravac istraiva
nja - onaj, povezan sa ovjekovom konstitucijom i obrazlo
enjem kako je postao ono to jest.
Povijest njegove ranije evolucije moe se saznati ispiti
vanjem neizbrisivih zapisa prolosti, prema kojima se moe
vratiti i prikazati pred mentalnim okom sve to se dogodilo od
nastanka suneva sistema tako da promatra vidi sve kao da je
bio prisutan kada se dogaalo, s ogromnom prednou da je u
stanju zadrati bilo koju scenu koliko god je potrebno za pa
ljivo ispitivanje, ili da u nekoliko trenutaka pregleda doga
aje itavog stoljea, ako to eli. Ovaj udnovati odraz Bo
anske memorije ne moe se sa sigurnou konzultirati ispod
mentalne razine, pa je za itanje ranije povijesti potrebno da
uenik naui bar slobodno koristiti osjetila svog mentalnog
tijela; ako je toliko sretan da ima pod kontrolom sposobnosti
jo vieg, Kauzalnog, tijela, njegova zadaa e biti laka. Pita
nje ovih zapisa potpunije je obraeno u sedmom poglavlju
moje male knjige Vidovitost u kojoj italac moe potraiti
druge detalje.

5. TROJSTVO
Sada moramo pokuati shvatiti kako je usred ovog divnog
sistema razina prirode nastao ovjek, a da bismo to postigli,
morat emo zai u podruje teologije.
to vidimo kada potraimo spomenute zapise da bismo
otkrili podrijetlo ovjeka? Otkrivamo da je ovjek proizvod
razraene i prekrasne evolucijske sheme, te se moe rei da se
u njemu sastaju tri struje Boanskog ivota. Jedan od svjet
skih svetih spisa kae da je Bog stvorio ovjeka prema svom
vlastitom liku. Kada pravilno shvatimo ovu izjavu, vidjet e
mo da ona sadri veliku okultnu istinu. Religije se slau u
5
opisivanju Boanstva kao trojnog u svojoj manifestaciji, a
otkrit emo da je i ovjekova dua trojna.
Razumjet e se, naravno, da ovdje nije rije o Apsolutu, o
Vrhovnom, o Beskonanom (jer o njemu prirodno ne moemo
znati nita, osim da jest), ve o onoj njegovoj velianstvenoj
manifestaciji koja predstavlja veliku Voditeljsku silu ili
Boanstvo naeg sunevog sistema to se u naoj filozofiji na
ziva Logosom sistema. Za njega vrijedi sve to smo ikad uli
o Boanstvu - sve to je dobro, to je ljubav, mudrost, mo
strpljenje, suosjeaj, sveznanje, sveprisutnost, svemonost 5 Tri aspekta tog Jednog u kranstvu su nazvani: Otac, Sin i Duh sveti; u
hinduizm: Brahma , Vinu i iva; kod egipana; Amun - Ra, Horus i Oziris Izida; u zoroastrizmu: Asa vahita, Vohuman i Ahura mazda; u skandinavskoj
mitologiji: Odin, Thor i Freya. (Prim. Prev.)

sve to, i jo mnogo vie - vrijedi za Solarni Logos, u kojem

uistinu ivimo, kreemo se i postojimo. Kada prouavamo
ivot viih razina, na sve nas strane okruuju nedvojbeni do
kazi njegovog djelovanja i njegovog cilja.
Onakav, kakav nam se pokazuje svojim djelovanjem,
Solarni Logos nesumnjivo je trostruk - troje a ipak jedno, kao
to nam je odavno rekla religija.
Oito je nemogue na bilo koji nain stvoriti sliku ove bo
anske manifestacije jer je ona izvan nae iznad nae moi
predoavanja i shvaanja, ali bismo uz pomo odreenih jed
nostavnih simbola, kao oni usvojeni na slici 2, moda donekle
mogli dokuiti mali dio njenog djelovanja. Primijetit emo da
je na sedmoj ili najvioj razini naeg sistema trostruka manife
stacija naeg Logosa prikazana pomou tri kruga koji predsta
vljaju njegova tri aspekta. Svaki od tih aspekata ima svoje
vlastito svojstvo i mo. U prvom aspektu On se ne manifestira
ni na jednoj razini ispod najvie, ali u drugom aspektu sputa
se do este razine i obavija se materijom te razine, stvarajui
tako sasvim odvojen i nii izraaj samoga sebe. U treem
aspektu sputa se do gornjeg dijela pete razine i privlai oko
sebe materiju te razine, tvorei tako treu manifestaciju.
Uoavamo da su te tri manifestacije na svojim odgovarajuim
podrujima sasvim odvojene jedna od druge, ali dovoljno je
slijediti isprekidane crte da se vidi kako su te odvojene osobe
samo aspekti jednoga. Kad ih promatramo kao osobe, svaku
na svojoj razini, one su sasvim odvojene, potpuno nepovezane
dijagonalno, a ipak svaka ima svoju okomitu vezu sa samom
sobom na razini na kojoj su to troje jedno.
Prema tome vidimo razlonost u traenju crkve da "tuje
mo jednog Boga u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, ne brkajui
osobe niti razdvajajui sr" - tj. nikad ne brkajui u glavi dje
lovanje i funkcije triju odvojenih manifestacija, svake na

svojoj razini, a ipak nikada ni trenutka ne zaboravljajui

vjeno jedinstvo "sri", onoga, to podjednako lei iza svega
na najvioj razini.
Ovdje je pouno tono uoiti pravo znaenje rijei "oso
ba", odnosno "persona" (engl. person - prim. prev.). Ona je
sastavljena od dviju latinskih rijei: per i sona, te prema tome
znai "ono kroz to dolazi zvuk" - masku koju je nosio rimski
glumac da bi ukazao na ulogu koju igra u tom trenutku. Da
kle, grupu privremenih niih tijela koje dua zauzima kada se
sputa u inkarnaciju sasvim odgovarajue nazivamo njego
vom "personom" ili "osobnou" (engl. personality - prim.
prev.). Tako se i te odvojene manifestacije Jednoga ispravno
smatraju osobama na razliitim razinama.
Vidimo, dakle, da se moe rei: "Postoji jedna osoba Oca,
druga Sina i jo jedna Duha svetoga; ali Boanstvo Oca, Sina
i Duha svetoga je jedno, njihova slava jednaka, a velianstvo
jednako vjeno." Manifestacije su zaista razliite, svaka na
svojoj razini, te prema tome jedna izgleda nia od druge; a
ipak, dovoljno je samo pogledati na sedmu razinu da shvatimo
kako "u tom Trojstvu nitko nije ispred ili iza drugoga, nitko
nije vei ili manji od drugoga, ve su sve tri Osobe zajedno
vjene i jednake." Isto tako vrijedi i da je "svaka Osoba za
sebe Bog i Gospodin", "a ipak nisu tri Gospodina, ve jedan."
Uoavamo takoer kako jasne i svjetle postaju mnoge
tvrdnje o drugom Aspektu i njegovom silasku u materiju. To
ima drugo i daleko ire znaenje, kao to e se vidjeti iz slike
3; ali ono to vrijedi za taj velianstveniji silazak, vrijedi i za
ovaj, jer kad si predoimo taj Aspekt na najvioj razini kao
sr Boanstva koje manifestaciju nadahnjuje ivotom u rela
tivno nioj materiji, iako jo uvijek daleko iznad onoga to mi
poznajemo, shvaamo kako je On: "Bog, u svojoj biti od Oca
stvoren prije svijeta; ali ovjek u svojoj biti od Majke roen u

svijetu." Kao aspekt boanskog, on je postojao prije Sunevog

sistema, ali njegova manifestacija materije este razine zbila
se tijekom ivota ovog Sistema.
Dakle, "iako je on Bog i ovjek, ipak nije dva ovjeka
ve je jedan Krist; jedan, ne zbog pretvaranja Boanstva u
meso, ve zbog uznoenja ovjetva u Boga." Jedan ne samo
zbog temeljnog Jedinstva, nego zbog velianstvene moi pri
vlaenja natrag u Sebe svega to je steeno silaskom u niu
materiju. Ali to pripada posebno onom veem silasku ilustri
ranom na slici 3.
Najvei raskol koji se ikada zbio u kranskoj crkvi, bio
je onaj izmeu njene istone i zapadne grane, izmeu grke i
rimske crkve. Doktrinirani razlog naveden za to bio je navod
no iskrivljenje istine uvoenjem rijei filioque (lat.: "i od
sina", prim. prev.) u vjeru, na koncilu u Toledu, 589. godine.
Sporno pitanje bilo je da li je Duh boji potekao samo od
Oca, ili od Oca i Sina. Na nam dijagram omoguuje da vidi
mo to je bila sporna toka; tovie, pokazuje nam, za udo,
da su obje strane bile u pravu, te da ne bi bio potreban nika
kav raskol da su samo shvatili o emu se zapravo radi.
Rimska je crkva smatrala, sasvim razumno, da na petoj
razini ne moe biti nikakve manifestacije Sile koja dolazi sa
sedme razine, bez prolaska kroz estu, te su izjavili da On po
tjee od Oca i Sina. Grka crkva je, s druge strane, apsolutno
inzistirala na razliitosti tih triju manifestacija i sasvim isprav
no prosvjedovala protiv svake teorije o tijeku od prve manife
stacije kroz drugu, kao to bi to bilo prikazano na naem dija
gramu, kada bismo povukli crtu kroz prvi, drugi i trei aspekt.
Isprekidana crta na desnoj strani slike 2., koja prikazuje kako
se Trei aspekt sputa kroz razine i konano manifestira na
petoj, predstavlja naravno klju pravom nainu rjeenja, kao i
potpunom skladu dviju suprotnih ideja.

Divan nain na koji je ovjek stvoren prema liku Bojem,

moe se vidjeti usporeivanjem trojstva ljudske Due sa
manifestiranim Trojstvom iznad nje. Ortodoksna shvaanja
bila su tako zapanjujue materijalistika, da je taj tekst protu
maen doslovno, kao da se odnosi na ovjekovo fiziko tijelo
i kao da je Bog stvorio ovjekovo tijelo u onom obliku, za ko
jeg je predvidio da e ga Krist izabrati kada doe na Zemlju.
Jedan pogled na sliku 2 odmah nam pokazuje pravo zna
enje tih rijei. Nain Boanske manifestacije reproduciran je
zadivljujuom tonou ne u ovjekovom fizikom tijelu, ve
u konstituciji njegove Due. Ba kao to se na sedmoj razini
vide tri aspekta Boanskog, tako se Boanska Iskra - Duh u
ovjeku vidi kao trostruk na petoj razini. U oba sluaja Drugi
aspekt se moe spustiti jednu razinu nie i obaviti se mate
rijom te razine; u oba sluaja se Trei aspekt moe spustiti za
dvije razine i ponoviti taj proces. Tako u oba sluaja postoji
Trojstvo u Jedinstvu, razdvojeni u svojoj manifestaciji, a ipak
Jedno u temeljnoj stvarnosti.
Svaki od ta tri Aspekata ili Tri Osobe ili manifestacije
Logosa, ima svoju posebnu ulogu u pripremi i razvitku ovje
kove Due. Uz pomo dijagrama na slici 3, pokuat emo
razjasniti koje su to uloge. Vodoravne podjele predstavljaju
razine, kao i na slici 2, a iznad njih vidjet e se tri simbola iz
niza kojeg je Madam Blavatsky opisala u Tajnoj nauci ("The
Secret Doctrine"). Najvii predstavlja Prvi aspekt Logosa i
nosi samo jednu sredinju toku, simbolizirajui prvobitnu
manifestaciju u naem Sistemu. Drugi aspekt Logosa simbo
liziran je krugom koji je podijeljen po svom promjeru, prika
zujui dvojnu manifestaciju, koja je uvijek vezana uz drugu
Osobu bilo kojeg Trojstva, dok najnii krug sadri grki kri,
jedan od najuobiajenijih simbola Treeg aspekta.

6. PRVI IZLJEVI
Prvi pokret ka formiranju sistema dolazi upravo od tog
Treeg aspekta. Prije tog pokreta, u postojanju je samo atom
sko stanje materije na svakoj od razina prirode. Ni jedna od
skupina ili kombinacija, koje ine nie podrazine svake razi
ne, jo nije oblikovana. Ali u to more djevianske materije
(prave Djevice Marije) ulijeva se Duh sveti, davalac ivota ili
oivotvoritelj, kako se on naziva u nicejskoj vjeri; a djelova
njem njegove velianstvene vitalnosti, jedinice materije pobu
uju se ka novim moima i mogunostima privlaenja i odbi
janja i tako nastaju nie podrazine svake razine. Na dijagramu
e se vidjeti da je to simbolizirano crtom, koja se sputa iz
najnieg kruga ravno kroz sve razine, postajui tim silaskom
sve veom i tamnijom, da bi se pokazalo kako se Boanski
Duh tijekom sputanja sve vie umata u materiju, sve dok ga
mnogi uope nisu u stanju prepoznati kao boanskog. Ali iva
energija je ipak tu, ak i kada je najstroe ograniena u svojim
najniim oblicima.
U tako oivljenu materiju sputa se Drugi veliki izljev
Boanskog ivota. Prema tome, Druga Osoba iz Trojstva ne
uzima oblik samo od "djevianske" ili neproduktivne mate
rije, koja je ve proeta i pulsira ivotom Tree Osobe, tako
da ga i ivot i materija okruuju kao odjea, te je prema tome
On uistinu "utjelovljen od Duha svetoga i Djevice Marije",
to predstavlja pravo tumaenje istaknutog odlomka iz kran
ske vjere. (Vidi The Christian Creed).

Vrlo polagano i postupno ova se nezadriva poplava slije

va na dolje kroz razne razine i carstva, provodei u svakom od
njih neko vremensko razdoblje, koje je jednako trajanju cijele
inkarnacije Planetarnog lanca a to je razdoblje koje bi, mjere
no naim mjerilima, obuhvatio mnoge milijune godina. Ova je
poplava simbolizirana na slici 3 crtom koja polazi od drugog
kruga i sputa se lijevom stranom krivulje, postupno tamnei,
pribliavajui se svom nadiru. Nakon prolaska kroz tu toku,
zapoinje svoj uzlazni luk i die se kroz fiziku, astralnu i
niu mentalnu razinu, sve dok se ne sretne s Treim Velikim
Izljevom, koji je prikazan crtom koja polazi od najvieg kruga
i tvori desnu stranu velike ovalne krivulje. O tom susretu vie
emo rei kasnije, a za sada obratimo pozornost na silazni luk.
Da bismo ovo bolje razumjeli, pogledajmo sliku 4. Iako ovaj
dijagram izgleda sasvim drukiji, on odgovara slici 3; razliito
obojeni stupac s lijeve strane identian je silaznoj krivulji na
lijevoj strani slike 3, a sve piramidalne figure koje ine preo
stali dio dijagrama, pokazuju poetni dio uzlazne krivulje na
desnoj strani slike 3, prikazane u razliitim fazama svog rasta.
Primijetit emo, da se u razliitim fazama svog silaska
ona naziva posebnim imenima. Kao cjelina, ona se esto nazi
va Monadikom esencom, posebno kada je obavijena samo
najviom (najsuptilnijom) materijom razliitih razina; ali kada
na svom silasku oivljuje materiju vieg dijela mentalne razi
ne, poznata je pod imenom Prvo elementalno carstvo. Nakon
provoenja itavog jednog lananog razdoblja u toj evoluciji,
taj se val sputa na donje ili rupa razine, te tu tijekom jo
jednog lananog razdoblja oivljava Drugo elementalno
carstvo. Slijedei eon provodi na astralnoj razini. U obje je
faze usko povezan sa ovjekom, budui da u velikoj mjeri ula
zi u sastav njegovih raznih tijela, te utjee na njegove misli i
djela. Ovo je, meutim, izvan naeg sadanjeg predmeta, a
zbog potpunijeg opisa ovog djelovanja "elementala elja" i
"mentalnog elementala" na ovjeka, moram uputiti itaoce na

druga teozofska djela. Jedno poglavlje o elementalu elja mo

e se nai u knjizi The Other Side Of Death ("Druga strana
smrti").
Kada ovaj Veliki ivotni Val Boanske energije dospije
do najnie toke svog predodreenog puta, on uranja u mate
riju; a u ovom razdoblju i odreeno vrijeme nakon to je zapo
eo svoj uzlazni put, on ispunjava energijom ili oivljava
mineralno carstvo onog lanca na kojem se nalazi u tom trenut
ku. Na tom stupnju ga ponekad nazivaju "Mineralnom monadom", kao to je i u kasnijim fazama njegove evolucije na
zvan "Biljnom monadom" i "ivotinjskom monadom". Ali
ovi nas nazivi donekle pogreno upuuju, jer, reklo bi se da
ono impliciraju kako jedna velika Monada oivljava itavo
carstvo.
ak i kada prvi put susreemo ovu monadiku esencu, u
prvom od elementalnih carstava, ona ve nije jedna Monada,
nego mnoge - ne jedna Velika ivotna Struja, nego vie para
lelnih Struja, svaka sa svojim vlastitim karakteristikama. i
tav taj sistem sve vie tei ka diferencijaciji i ove struje sve se
vie i vie dijele, sputajui se iz carstva u carstvo. Mogue je
da prije ove evolucije postoji jedna toka, u kojoj ovaj Veliki
Izljev moemo smatrati homogenim, iako ga ni jedan ovjek
nije vidio u tom stanju; a na zavretku Prve Velike Faze Evo
lucije, ta se esenca konano podijeli u individualnosti, gdje
svaki ovjek predstavlja zasebnu Duu, iako jo nerazvijenu.
Na svim tokama izmeu ova dva ekstrema to se stanje
odrava negdje na sredini; uvijek postoji odreena podjela, ali
ona jo uvijek nije dovedena do toke individualizacije. Ne
smijemo zaboraviti da se cijelo vrijeme bavimo evoluciijom
Nadahnjujue Sile, odnosno ivota, a ne vanjskog oblika; a ta
nadahnjujua, ivotonosna energija evoluira posredstvom
kvaliteta steenih u fizikoj inkarnaciji.

U biljnom carstvu, na primjer, nemamo po jednu Duu za

svaku biljku, ve jednu Grupnu Duu za ogroman broj biljaka
- u nekim sluajevima moda i za itavu vrstu. U ivotinj
skom carstvu ova je podjela napredovala mnogo dalje, te iako
kod niih oblika insekta jo uvijek moe vrijediti da jedna Du
a obuhvaa mnoge milijune tijela, u sluaju viih ivotinja
relativno mali broj fizikih oblika predstavlja izraz Grupne
due.

7. IVOTINJSKA GRUPNA DUA

Pojam Grupne due mnogim uenicima izgleda nov i te
ko shvatljiv. Moda e nam jedna istonjaka usporedba po
moi da ga bolje shvatimo. Ona nam kae da je Grupna dua
kao voda u nekom vedru dok e jedna aica vode uzete iz tog
vedra predstavljati Duu jedne jedine ivotinje. Voda u ai
je trenutno sasvim odvojena od one u vedru, te zauzima oblik
ae u kojoj se nalazi. Pretpostavimo da u au ubacimo izvje
snu koliinu boje, tako da voda dobije svoju vlastitu izrazitu
nijansu; ta e boja predstavljati osobine koje je privremeno
razvila odvojena Dua putem razliitih iskustava kroz koje je
prola.
Smrt ivotinje biti e predstavljena prelijevanjem vode iz
ae natrag u vedro, prilikom ega se boja odmah proiri kroz
svu vodu, blago joj dodajui svoj ton. Na potpuno isti nain,
sve osobine razvijene tijekom ivota zasebne ivotinje, nakon
njene smrti raspodijelit e se kroz itavu Grupnu duu. Bilo bi
nemogue iz vedra izgrabiti istu au vode, ali svaka aa ko
ja kasnije bude izvaena, obavezno e biti obojena materijom
donesenom iz prve ae. Kada bi bilo mogue iz vedra izva
diti potpuno iste molekule vode, tj. sasvim reproducirati prvu
au, tada bi to bila prava reinkarnacija (ponovno utjelovlje
nje; prim. prev.) ali, budui da to nije mogue, umjesto toga
imamo resorpciju (ponovno upijanje; prim. prev.) Privremene
due u Grupnu duu proces u kojem ipak ostaje sauvano sve
to je steeno privremenim odvajanjem.

Iz jednog vedra ne puni se samo jedna aa ve vie njih

istovremeno, a svaka od njih donosi Grupnoj dui svoj dopri
nos u razvijenim osobinama. Tako se s vremenom u svakoj
Grupnoj dui razviju mnoga razliita svojstva, te se ona, na
ravno, manifestiraju kao uroena svojstva u svakoj ivotinji
koja je njezin izraz. Otuda dolaze izraziti instinkti s kojima se
odreena stvorenja raaju. Pai, im se oslobodi jajeta, trai
vodu i moe plivati bez straha, ak i ako se je moda izlegao
kod kokoke koja se boji vode i koja je silno zabrinuta kad
svoje mlado kako srlja u ono to ona smatra propau. Ali
onaj djeli Grupne due koji djeluje kroz paia vrlo dobro
zna, iz ranijih iskustava, da mu je voda prirodni element i to
siuno tijelo neustraivo izvrava svoj nalog.
itavo vrijeme u svakoj Grupnoj dui neprekidno djeluje
tendencija ka sve veoj i veoj diobi. To se oituje pojavom
koja, iako na vioj razini, neobino slii na diobu stanice. U
Grupnoj dui, koju moemo zamisliti kako aktivno oivljava
veliku masu materije na mentalnoj razini, pojavljuje se neka
vrsta jedva primjetne opne, kao da se, pretpostavimo, posred
vedra vode postupno stvori neka vrsta barijere. U poetku vo
da donekle prolazi kroz tu barijeru, ali se ipak sve ae vode,
uzete s jede strane barijere uvijek vraaju na tu istu stranu,
tako da se voda na toj strani postupno poinje razlikovati od
vode na drugoj, a onda se ta barijera postupno zgunjava i po
staje nepropusna, tako da konano dobijemo dva vedra umjes
to jednog.
Ovaj se proces neprekidno ponavlja, tako da dok doemo
do viih ivotinja, ostaje relativno mali broj tijela vezan za
svaku pojedinu Grupnu duu. Vidimo da se individualizacija,
koja u konanici uzdie jedno bie iz ivotinjskog u ljudsko
carstvo, moe odigrati samo kod odreenih vrsta ivotinja. Ta
se individualizacija zbiva samo kod domaih ivotinja, pa ak
ni tu ne kod svih ivotinja. Moramo se takoer sjetiti, da smo

proli tek malo vie od polovice evolucije ovog lanca svjeto

va, a oekuje se da e ivotinjsko carstvo dosei ljudskost tek
na kraju ove evolucije. Prema tome je prirodno, da svaka i
votinja koja sada postie ili se barem pribliava individuali
zaciji, mora biti izrazito naprednija od ostalih, a broj takvih
sluajeva je vrlo malen. Ipak se takvi sluajevi dogaaju i po
sebno su nam zanimljivi jer pokazuju kako smo u dalekoj pro
losti i mi sami proli taj put. Mjeseevo ivotinjsko carstvo,
iz kojeg smo se mi inividualizirali, bilo je na neto niem stu
pnju od dananjeg ivotinjskog carstva; ali izgleda da je prin
cip individualizacije skoro sasvim isti.

8. UZLAZNA KRIVULJA
Prije nego to ovo detaljno objasnimo, moramo se jo jed
nom vratiti na sliku 4. Sjetit emo se da razliito obojeni stup
ci koji ine glavni dio dijagrama, oznaavaju razliite stupnje
ve u uzlaznom razvitku Monadike esence.
Na svom silaznom putu, koji je oznaen stupcem na lije
voj strani dijagrama, ona jednostavno skuplja oko sebe razlii
te vrste materija s razliitih razina, razvijajui tu materiju na
taj nain, to je privikava i prilagoava za prenoenje vibra
cija i utisaka, a istovremeno sama stjee mo primanja i
spremnog reagiranja na te utiske sa odgovarajuih razina. Ali
kada dostigne najniu toku svog uronjavanja u materiju i
okree se zapoinjui veliki uzlazni val evolucije prema bo
anskom, njen je zadatak neto drukiji. Cilj joj je tada da na
tim razliitim razinama u potpunosti razvije svijest, uei se
ovladavanju tijelima koja izgrauje iz materije tih razina, te
da ih koristi kao instrumente (tijela, vehikle), tako da ovi ne
slue samo kao mostovi za prenoenje vanjskih utisaka Dui,
ve da joj istovremeno omogue njihovim posredovanjem
izraziti se na svakoj pojedinoj razini.
U tom nastojanju poinje, naravno, od najnie materije,
jer su njene vibracije, iako najvee i najgrublje, istovremeno
najslabije i najmanje prodorne, te zato najlake za kontro
liranje. Tako dolazi do toga da je ovjek, unato posjedovanju
tolikih viih principa u manje ili vie latentnom stanju, ipak u
poetku, dugo vremena potpuno svjestan samo u svom

fizikom tijelu, a kasnije postupno razvija svijest i u astral

nom, dok u mentalnom tijelu jo u kasnijoj fazi.
Vraajui se slici 4. vidimo da je svako pojedino carstvo
predstavljeno posebnim stupcem. Primijetit emo da u stupcu
koji odgovara mineralnom carstvu imamo potpunu irinu
razvijenu samo u guem dijelu fizike razine, a da onaj dio
stupca koji odgovara eterikoj materiji postaje sve ui kako se
pribliavamo viim razinama. To jasno pokazuje da u mine
ralnom carstvu jo nije savreno razvijena kontrola Due nad
viim dijelom eterike materije. Nadalje emo primijetiti, da
ve postoji mali komadi crvene boje na astralnoj razini, to
ukazuje na odreeni stupanj djelovanja svijesti kroz astralnu
materiju - t.j. da se ve oituje odreena koliina elje.
Moda e mnogima izgledati udno da se govori o elji
ve u mineralnom carstvu; ali svaki kemiar zna da u kemij
skom afinitetu imamo ve vrlo jasno oitovanje prednosti ko
ju pojedini elementi daju drugima; a to je to drugo nego li
poetak elje? Jedan element ima tako jaku elju za drutvom
drugog da e, da bi mu se pridruio, istog trena napustiti bilo
koju drugu supstancu s kojom je trenutno povezan. I zaista,
upravo zahvaljujui naem poznavanju takvih simpatija i anti
patija raznih elemenata, dobivamo iz njih plinove koje elimo.
Na primjer, kisik i vodik sjedinjeni su u vodi, ali ako u vodu
bacimo natrija, vidimo da kisik voli natrij vie nego vodik, te
odmah naputa ovog potonjeg, da bi se spojio s natrijem; tako
umjesto vode dobivamo spoj nazvan natrijev hidroksid, dok
osloboeni vodik izlazi. Ako stavimo komadie cinka u razblaenu klorovodinu kiselinu (koja predstavlja vodik spojen
s klorom) nalazimo da klor poinje naputati vodik da bi se
pridruio cinku, tako da ostaje klorid cinka, dok se vodik
oslobaa i moe ga se prikupiti. Vidimo, dakle, da je opravda
no govoriti o djelovanju elje u mineralnom carstvu.

Ako sada pogledamo na stupac koji simbolizira biljno car

stvo, uoit emo da ima punu irinu ne samo u gustom, fizi
kom, ve i u eterikom dijelu. Takoer emo uoiti da je mje
sto koje simbolizira elju jae razvijeno, oznaavajui daleko
veu mo koritenja nie astralne materije. Oni koji su prou
avali botaniku znati e da su simpatije i antipatije (t.j. oblici
elja) jae naglaene biljnom svijetu nego li u mineralnom, te
da mnoge biljke pokazuju prilinu snalaljivost i domiljatost
u postizanju svog cilja, ma koliko ti ciljevi s naeg stajalita
izgledali primitivni.
Kada prijeemo na stupac koji predstavlja ivotinjsko car
stvo, nalazimo da je svijest napredovala mnogo dalje. Primi
jetit emo da stupac ima punu irinu ne samo na itavoj fi
zikoj razini nego i na najnioj podrazini astralne razine, to
znai da je ivotinja u potpunosti sposobna doivjeti nie e
lje, iako naglo suavanje stupca na viim podrazinama uka
zuje da je njena sposobnost doivljavanja viih elja mnogo
ogranienija. Ipak, ona postoji; tako se dogaa da u posebnim
sluajevima neka ivotinja pokae izvanredno razvijeno svoj
stvo privrenosti ili odanosti.
Primijetit emo, takoer, da stupac koji predstavlja ivo
tinjsko carstvo zavrava zelenim vrhom, to znai da na ovom
stupnju ve postoji odreeni razvitak inteligencije, t.j. kori
tenje mentalne materije za svoje izraavanje. Nekad se pretpo
stavljalo da je razum svojstvo koje razlikuje ovjeka od ivo
tinje - t.j. da ovjek ima to svojstvo, dok ivotinja ima samo
instinkt. Meutim, kada su u pitanju vie razvijene t.j. doma
e ivotinje, grijeimo u tome; svatko tko je imao u kui psa
ili maku i s njima se sprijateljio, sigurno je primijetio, da ta
stvorenja nesumnjivo koriste mo razuma, iako je, naravno,
podruje djelovanja njihovog razuma usko i ogranieno, a sa
ma sposobnost je daleko slabija od nae. U sluaju neke pro
sjene ivotinje, zeleni vrh sasvim ispravno pokazuje da

zahvaa samo najniu mo razuma, djelujui tako kroz mate

riju najnie podrazine mentalne razine; ali kod visoko razvije
ne domae ivotinje taj bi se vrh mogao lako protegnuti ak
do najvie od etiri nie podrazine, iako bi, naravno, ostao sa
mo u obliku iljka, a nikako u punoj irini stupca.

9. LJUDSKA SVIJEST
Kada krenemo u razmatranje stupca koji predstavlja o
vjeanstvo, odmah primjeujemo nekoliko sasvim novih kara
kteristika. U ovom sluaju stupac zadrava svoju punu irinu
ne samo kroz cijelu fiziku razinu nego i kroz itavu astralnu,
pokazujui da je ovjek u punoj mjeri sposoban za sve vrste
elja, kako za one najuzvienije, tako i za najnie. Stupac ima
takoer punu irinu na najnioj podrazini mentalne razine,
ukazujui na to da je ovjekova sposobnost razmiljanja pot
puno razvijena, bar to se tie te razine. Iznad toga, meutim,
razvitak jo nije potpun; ali jedan sasvim novi faktor je uve
den tamnoplavim trokutom na vioj mentalnoj razini koji
znai ovjekovo posjedovanje Kauzalnog tijela i trajno reinkarnirajueg Ega.5 Taj plavi trokut odgovara onom drugom
trokutu upisanom u krugu na slici 3. Kod velike veine ovje
anstva, toka koja znai bilo kakvu svijest na vioj mentalnoj
razini, ne die se iznad tree podrazine, t.j. najnie. Tek vrlo
postupno, paralelno s vlastitim razvitkom, Ego postaje spo
soban uzdii svoju svijest na drugu ili prvu od ovih podrazina.
Ne mislim rei da ovjek ve moe svjesno djelovati na
tim visinama. Kod najprimitivnijih tipova, elja je jo uvijek
izrazito najjaa karakteristika, iako je donekle zapoeo i men
talni razvitak. Takav ovjek za ivota ima za vrijeme sna u
astralnom tijelu maglovitu svijest, dok nakon smrti potpuno je
5 Ego predstavlja Viu svijest, Duhovno Ja ili Jastvo za razliku od osobnosti koja
predstavlja niu svijest, materijalni "ja". Instrument ili tijelo kojim se Ego slui na
viim podrazinama mentalne razine zove se Kauzalno tijelo.

svjestan i aktivan na niim astralnim podrazinama. Zapravo,

taj ivot na niem astralu obino ispunjava skoro itavo ra
zdoblje izmeu njegovih inkarnacija jer jo uvijek nema skoro
niega od ivota u nebeskom svijetu. Svijest ovjeka na toj ra
zini neosporno je usredotoena na niem dijelu astralnog tije
la, a njegovim ivotom prvenstveno upravljaju osjeaji pove
zani sa fizikom razinom.
Obian ovjek nae civilizacije jo uvijek ivi skoro sa
svim u svojim niim osjeajima, iako tu imaju izvjesnu ulogu
i osjeaji koji spadaju viem astralu; ali ipak, najistaknutije
pitanje koje usmjerava njegovo ponaanje ne sastoji se uope
u tome to je ispravno ili razumno uiniti, ve to on sam eli
uiniti. Kulturniji i razvijeniji ljudi poinju ovladavati razu
mom - to znai da sredite svijesti postupno prebacuju s vie
astralne na niu mentalnu razinu. Kako ovjek napreduje, to
se sredite pomie prema gore i on poinje ivjeti prema prin
cipima umjesto interesima i eljama.
Biti u stanju koristiti ta razna tijela kao pouzdane instru
mente (nosioce svijesti, vehikle) u kojima Dua moe svjesno
djelovati, predstavlja drugi i vii stupanj razvitka. Svaki razvi
jeniji i kulturan ovjek ima potpuno razvijenu svijest u astral
nom tijelu i sukladno tome je sposoban koristiti to tijelo kao
instrument, samo kad bi na to bio naviknut. Ali da bi to ui
nio, bio bi potreban odreeni napor. Velika veina ljudi nita
ne zna o astralnom tijelu, o njegovom koritenju, te prema to
me sasvim prirodno ne ini u tom smislu nikakav napor. Ljudi
od pamtivijeka nasljeuju navike iz dugog niza ivota u koji
ma se uope nisu upotrebljavale astralne sposobnosti, jer su
polagano rasle unutar ljuske, slino kao to pile raste u jajetu.
Ljuska se sastoji od ogromne mase sebinih misli (usredoto
enih na samoga sebe) u kojima je obian ovjek tako beznad
no ukopan. Kad zaspi, obino nastavlja one iste misli s kojima
se bavio tijekom dana, te prema tome sam sebe okruuje tako

gustim zidom, da zapravo nita ne zna o onome to se dogaa

izvan njega. Povremeno, ali rijetko, neki nagli podstrek izva
na, ili neka vlastita jaka elja iznutra mogu za trenutak raz
maknuti ovu magliastu zavjesu i dozvoliti mu primiti neki
odreeni utisak; ali ak i tada se magla skoro istog trena po
novo navlai i on nastavlja neometano sanjati kao i prije. Oi
to je da se ta ljuska moe razbiti na razne naine.
I. U vrlo dalekoj budunosti polagana, ali sigurna, ovje
kova e evolucija nesumnjivo, postupno pomicati magliastu
zavjesu, tako da e ovjek postajati svjestan silnoga svijeta,
intenzivno aktivnog ivota koji ga okruuje.
II. Kada sazna sve injenice, ovjek moe, uz stalan i
ustrajan napor, iznutra raistiti maglu te postupno nadvladati
inertnost koja je posljedica vjekovne neaktivnosti. Ovo, na
ravno, predstavlja samo ubrzanje prirodnog procesa i nee
uope biti tetno ako ovjekov razvitak napreduje i u drugim
pravcima istom brzinom. Ali ako bi postigao to buenje, a da
nije istovremeno stekao snagu, znanje i moralni razvitak koji
bi mu normalno trebali prethoditi, bio bi izloen dvostrukoj
opasnosti zlouporabe moi koju bi stekao i opsjednua stra
hom u suoavanju sa silama koje ne moe ni shvatiti ni kon
trolirati.
III. Nesretnim sluajem, ili nekom nedozvoljenom upora
bom magijskih ceremonija, moe se dogoditi da se veo tako
oteti da se nikada vie ne moe sasvim zatvoriti; tada ovjek
ostaje u groznom stanju koje je Madam Blavatsky tako dobro
opisala u pripovijesti "Zaarani ivot" ("A Bewitched Life"),
ili Bulwer Lytton u svom snanom romanu Zanoni.
IV. Neki prijatelj koji dobro poznaje ovjeka i vjeruje da
je u stanju suoiti se s opasnostima astralne razine, te tamo
obavljati dobar i nesebian rad, moe izvana djelovati na tu

magliastu ljusku i pobuditi ovjeka na odreeno djelovanje.

Naravno, onaj tko to ini preuzima na sebe vrlo veliku odgo
vornost prema ovjeku kojega je na taj nain probudio. Taj
djelatnik e preuzet tu odgovornost samo kada se kroz dugo i
blisko poznanstvo dobro uvjerio da onaj drugi bar donekle po
sjeduje kvalifikacije spomenute u 19-tom poglavlju Nevid
ljivih pomagaa ("Invisible Helpers"). Potreba za takvim
pomagaima tako je velika da se nee ni dana kasniti s nje
govim buenjem im se vidi da je spreman. U meuvremenu,
svatko tko osjea da se moda zaboravilo na njega, ima na
raspolaganju drugu od gore spomenutih metoda; ali prije nego
to je primijeni, dobar savjet mu je da se prvo apsolutno i van
svake sumnje uvjeri kako je u svim drugim pravcima odgo
varajue razvijen jer e u protivnom njegov pad biti brz i
neizbjean.
Ali mnogo se posla moe obaviti, i stalno se obavlja, bez
tog potpunog buenja. ovjek koji svake noi zaspi s vrlo od
reenom namjerom da obavi neki posao, sasvim e sigurno
otii i pokuati izvriti svoju namjeru, im bude osloboen fi
zikog tijela; ali skoro je sigurno da e nakon to je uinio to
je mogao u tom odreenom sluaju, pustiti da se magla po
novo stisne oko njega, jednostavno zato to je vjekovima bio
naviknut da zapone novi pravac djelovanja kada god funkci
onira izvan fizikog mozga. Mnogi prakticiraju da na ovaj na
in osiguraju obavljanje bar jednog korisnog djela svake noi;
naravno, u mnogim sluajevima djelo je takvo da zauzima i
tavo vrijeme provedeno u snu, tako da se oni zapravo zalau
do najvee mjere koja im je mogua. Sjetimo se takoer da
efektivnu pomo moemo pruiti ne samo za vrijeme sna;
snana iva misao moe se odaslati u bilo kojem trenutku, i
nikada nee promaiti u postizanju svog efekta. Ali razlika
izmeu onoga tko je stvarno probuen i onoga tko nije, sastoji
se u tome to je u sluaju onog prvog magla zauvijek raspre
na, dok se kod ovog drugog ona otvara samo za odreeno vri
jeme, a onda ponovo zatvara, isto tako neprobojna kao i prije.

10. TREI IZLJEV

Da bismo razumjeli oblikovanje Due u ovjeku, moramo
uzeti u obzir jo jedan veliki imbenik. To je Trei Izljev Bo
anskog ivota koji dolazi od Prvog aspekta Logosa i ini u
ovjeku onaj svojstveni "Duh koji uzlazi", za razliku od
"Duha ivotinjskog, koji silazi" - to, kada se protumai, zna
i da dok se dua ivotinje nakon tjelesne smrti ulijeva natrag
u Grupnu duu ili skupinu kojoj pripada, Boanski Duh u
ovjeku ne moe vie tako pasti, ve se stalno uspinje sve vie
prema Boanstvu iz kojeg je doao. Taj Trei Val ivota pri
kazan je krivuljom na desnoj strani slike 3. gdje ete pri
mijetiti, da u ovom sluaju Izljev ne postaje na tom putu tam
niji ili materijaliziraniji. Izgleda da se ne moe spustiti ispod
buddhike razine, te zato lebdi kao moni oblak, ekajui na
priliku ostvarenja spoja sa Drugim Izljevom koji mu polagano
ide u susret. Iako izgleda da ovaj oblak neprekidno privlai
esencu ispod sebe, ipak, razvitak, koji ini sjedinjenje mogu
im, mora biti uinjen odozdo. Ilustracija, koja se na Istoku
obino daje neofitu (uenik na duhovnom putu) kao pomo za
shvaanje tog procesa je analogija sa nastankom vodene pija
vice (tornada). I tamo imamo veliki oblak koji lebdi nad mo
rem na ijoj se povrini neprekidno stvaraju i kreu valovi.
Ubrzo se veliki prst isprui iz oblaka - preokrenuti konus pa
re u snanom obrtanju. Ispod toga u oceanu se brzo oblikuje
vrtlog, ali umjesto da stvara uleknue na povrini kao kod
obinog vira, on stvara vrtloni konus koji se uzdie iznad po
vrine. Ova se dva konusa sve vie i vie pribliavaju, dok ne
dou tako blizu jedan drugom kad privlana mo postane

dovoljno jaka da se premosti meuprostor i na mjestu gdje

prije nije bilo niega, iznenada se pone stvarati stup pomije
ane vode i pare.
Na sasvim isti nain Grupne due ivotinjskog carstva ne
prekidno ubacuju dijelove samih sebe u inkarnaciju, kao pri
vremene valove na povrini mora, a proces diferencijacije na
stavlja se sve dok konano ne doe vrijeme kada se jedan od
tih valova digne dovoljno visoko da omogui lebdeem obla
ku ostvariti spoj, a tada bude povuen u novu egzistenciju ko
ja nije ni u oblaku ni u moru, ve izmeu toga dvojega, popri
majui poneto od prirode jednog i drugog. Tako se jedan dio
odvaja od Grupne due kojoj je do tada pripadao i vie ne
pada natrag u more. Svatko tko se sprijateljio s nekom zaista
inteligentnom domaom ivotinjom, lako e razumjeti kako
dolazi do toga jer e znati za intenzivnu devociju, predanost,
koju ivotinja pokazuje prema gospodaru kojeg voli, i znati e
za velike mentalne napore koje ona ulae da bi shvatila go
spodareve elje i da bi ga zadovoljila. Zahvaljujui ovim
naporima, oito je, da e se intelekt ivotinje jae razviti kao i
njena mo izraavanja ljubavi i predanosti.; doi e vrijeme
kada e se ona na taj nain toliko uzdii iznad ope razine
svoje Grupne due da e se sasvim otrgnuti od nje, a time e
postati prikladni instrument (sredstvo, nosilac, vehikl) za Tre
i Izljev, kojim se pripajanjem oblikuje individua (jedinka)
koja od tada slijedi svoj vlastiti put evolucije, natrag ka Bo
anstvu.
Ponekad se postavlja pitanje zato je ljudskoj Monadi po
trebno prolaziti sav taj put evolucije koja ukljuuje toliko a
losti i patnje, samo da bi se na kraju vratila svom Izvoru - za
to, ako je esenca u poetku bila Boanska i na kraju se po
novo vraa Boanstvu - ako je ljudska Monada na samom po
etku svog dugog putovanja kroz materiju bila sveznajua i
savreno dobra. To je pitanje zasnovano na potpuno krivom
poimanju injenica. Kada je ono to se ponekad, iako moda

neumjesno, zove ljudskom Monadom proisteklo iz Boanstva,

to uope nije bila Monada, a kamoli sveznajua i savreno do
bra. U njoj nije bilo nikakve individualizacije - bila je to sa
mo masa Monadike esence. Razlika izmeu njenog stanja
prilikom izlaska i prilikom povratka ista je kao i razlika izme
u ogromne mase sjajne i magliaste pramaterije i Sunevog
sistema koji se s vremenom iz nje oblikuje. Maglina je bez su
mnje lijepa, ali je nejasna i beskorisna; Sunce koje se polaga
nom evolucijom iz nje oblikuje zrai ivotom, toplinom i
svjetlou nad mnogim svjetovima i njihovim stanovnicima.
Moemo se posluiti i drugom analogijom. ovjekovo
tijelo je sastavljeno od nebrojenih milijuna sitnih estica, a ne
ke od njih se neprekidno odbacuju. Pretpostavimo da je mo
gue da svaka od tih estica moe proi kroz neku vrstu evo
lucije pomou koje bi od nje postalo jo jedno ljudsko bie;
tada ne bismo rekli da te estice nisu nita postigle na kraju
svog puta, zato to su ve na poetku te evolucije, u odre
enom smislu, bile ljudske. Esenca (sr) proistie kao ista
izlivena sila (energija), a vraa se u obliku tisua milijuna
Adepata od kojih je svaki sposoban razviti se u Logos.
Upravo ovaj udesni tijek evolucije emo pokuati prika
zati, do odreene mjere, nizom ilustracija. Iako je najvie to
moemo uiniti samo nastojanje da prikaemo promjene koje
se zbivaju u razliitim ovjekovim tijelima (instrumentima,
vehiklima) paralelno s njegovim razvitkom, ipak se nadamo
da emo onima koji jo ne mogu vidjeti, barem prenijeti ideju
o tom napretku. Jedna stvar u vezi spajanja koje smo pokuali
opisati zahtijeva objanjenje. Dolazi, naime, do udne pro
mjene u poloaju monadike esence. Kroz sve duge vjekove
evolucije, u svim prethodnim carstvima, ona je bila nepre
kidno ivotodavni i energizirajui princip - sila iza svakog
oblika kojeg je privremeno zauzimala. Ali ono to je do sada
bilo davalac ivota, nadahnjiva, (the ensouler), sada i samo

postaje primalac ivota, ono nadahnuto, (the ensouled); od

one monadike esence, koja je bila dio Grupne due, sada se
oblikuje Kauzalno tijelo - prekrasan ovalni oblik ivog svjet
la, u koji se sputa jo velianstvenije svjetlo i ivot odozgo i
pomou kojeg se taj vii ivot moe izraziti kao ljudska in
6
dividualnost.
Ne bismo smjeli misliti da tako postati tijelo (instrument,
vehikl) ovog posljednjeg i najveeg Izljeva Boanskog Duha
ne predstavlja dovoljno vrijedan cilj, kao rezultat, tako duge i
teke evolucije: jer sjetimo se, da bez pripreme ovog tijela ko
je e posluiti kao povezujua spona, ovjekova besmrtna
individualnost nikad ne bi mogla nastati. Ni jedan djeli rada
koji je obavljen kroz sve te vjekove se ne gubi i nita nije bilo
beskorisno. Gornja trijada koja je nastala na ovaj nain po
staje jedna trascedentna jedinica, "ne pretvaranjem Boga u
meso, ve uzdizanjem ovjetva do Boga". Bez tog dugog
tijeka evolucije nikada ne bi dolo do konanog ispunjenja,
ovjekovog uzdizanja do razine Boanstva, da bi tako i sam
Logos postao savreniji jer medu svojim vlastitim potom
stvom ima one kojima je po prvi puta u potpunosti darovana
ljubav to ini sr njegove Boanske prirode i koji tu ljubav
mogu uzvratiti.
6 Kauzalno tijelo - Iako je precizna definicija neto kompliciranija, za poetak se,
vrlo pojednostavljeno Kauzalno tijelo moe smatrati ovjekovom Duom ili
sjeditem reinkarnirajueg Ega. Naziv dolazi od latinske rijei causa - uzrok;
dakle "uzrono tijelo", to proistie iz injenice, da nakon smrti i raspadanja svih
tijela, u Kauzalnom tijelu ostaju "klice" koje uzrokuju ponovo utjelovljenje.
Taj lanac ponovnih inkarnacija biti e prekinut tek kada se nadvlada taj uzrok,
odnosno kada se unite te "klice". U osnovi tog uzroka lei e za ivotom i iskus
tvom na niim razinama. Dakle, Nirvana se postie tek kada ovjek dosegne stanje
potpune bezeljenosti, t.j., kada ga nita vie ne vee i ne privlai niim svjeto
vima, a to postie tek kada je nauio sve to ima nauiti u ovom fizikom svijetu.
Tada se vie ne utjelovljuje u nia tijela, ve nastavlja svoju evoluciju na niim
razinama.
Ovo tumaenje je manje ili vie ope prihvaeno meu ezotericima i teozofima, kao i meu budistima, ainistima, hindusima, sufijima. (prim. prev.)

Krajnji desni stupac dijagrama na slici 4. znai stupanj ra

zvitka daleko napredniji od obinog ovjeka. To je prikaz vrlo
produhovljenog ovjeka ija se svijest ve razvila iznad Kau
zalnog tijela, tako da je u stanju slobodno djelovati na buddikoj razini, a svijest mu je (barem kad je izvan tijela) na jo
vioj razini, to nagovjetava ljubiasti vrh. Primijetit emo da
njegovo sredite svijesti (oznaeno najirim dijelom stupca)
uope nije kao prije, na fizikoj i astralnoj razini, ve lei
izmeu vie mentalne i budike razine. Vii mental i vii
astral su kod njega vie razvijeniji nego njihovi nii dijelovi.
Iako jo uvijek zadrava fiziko tijelo, to je prikazano inje
nicom da donji vrh stupca jo uvijek dopire do najnie fizike
granice, no ipak je to samo vrh, to e rei da zadrava svoj
fiziki oblik samo zbog pogodnosti rada u njemu, a ni u ko
jem sluaju zato to su njegove misli i elje tamo fiksirane.
On je odavno nadvladao svaku karmu koja bi ga mogla vezati
za utjelovljenje; ako sada preuzima na sebe tijela niih razina
to je samo zbog toga da bi kroz njih mogao raditi za dobrobit
ovjeanstva, t.j. zraei i utjeui na ono do ega se inae ne
bi moglo doprijeti iz duhovnih razina. Vibracije nekih vrsta
Boanske energije previe su istanane (profinjene) same po
sebi da bi ih mogla osjetiti grublja tvar niih razina; ali ako se
one spuste kroz kanal (posrednika) nekoga ija su tijela na tim
razinama savreno ista, tada se one mogu osjetiti ak i ovdje
dolje, te se na taj nain moe izvriti njihov rad.
Kada je Kauzalno tijelo tek oblikovano i promatrano iz
stanja vie vidovitosti, ono izgleda prozirno, a ipak proarano
duginim bojama kao divovski mjehur od sapunice - t.j., kada
ga promatra netko s te razine tko je u potpunosti razvio spo
sobnosti svog Kauzalnog tijela, to znai, da ga jedino takav
moe vidjeti. U toj fazi ono slii mjehuru od sapunice i
izgleda gotovo sasvim prazno, budui da boanska energija
koja je sadrana u njemu jo nije imala vremena razviti svoje
latentne sposobnosti uei se vibriranju kao odgovor na

vanjske podraaje; zato posjeduje vrlo malo boja. Ono malo

to ih ima dolazi od svojstava koja su ve razvijena u okviru
Grupne due, a Kauzalno tijelo je bilo samo jedan njezin dio i
ono je sada u procesu prenoenja ovih svojstava unutarnjoj
sili, tako da ve postoji odreeno titranje na frekvencijama
koje odgovaraju ovima; u tom su tijelu ve sada primjetne
slabane indikacije ovih vibracija i to traci boja to sviu.
Slika 5. dati e nam odreeni uvid u njegov izgled u toj fazi
(ili ubrzo zatim), te se moe uzeti kao prikaz Kauzalnog tijela
primitivnog ovjeka. Na lijevoj strani slike, sivu nijansu ne bi
smjeli shvatiti kao oznaku nekog svojstva tog tijela; ona za
pravo uope ne postoji u tijelu, ali ju je umjetnik dodao na
prosto zato da mjehuru dade efekt zaobljenosti.
Iako ovjek ima sada Kauzalno tijelo, daleko je od toga
da bi bio dovoljno svjestan da prima ili reagira na utiske te ra
zine; budui da je propisana metoda za evoluciju njegovih la
tentnih svojstava, kao to je ve reeno, posredstvom podra
aja izvana, potrebno je da se on spusti dovoljno daleko pa da
doe u dodir s takvim podraajima koji mogu na njega utje
cati. Otuda dolazi metoda napretka koja mu je predodreena,
ona, putem reinkarnacije - t.j. pruanjem jednog dijela sebe u
ove nie razine zbog iskustava koja se tu mogu stei i zbog
svojstava koja ta iskustva razvijaju u njemu, i zatim vraa
njem ponovo u samoga sebe, nosei sa sobom rezultate svog
truda. Zaista, to pruanje jednog dijela sebe u inkarnaciju
(utjelovljenje) moe se prikladno usporediti sa investiranjem;
on oekuje, ako sve bude ilo kako treba, da e povratiti ne
samo svoj kapital nego i prilinu koliinu dobiti, to obino i
dobiva. Ali kao i kod drugih investicija, povremeno je mogu
gubitak umjesto dobitka; mogue je da neki dio onoga to
stavlja dolje bude tako upleten u niu materiju kroz koju mora
djelovati, da njegovo potpuno vraanje moe postati nemogu
im. Razmatranje te pojave ne spada u nau sadanju temu, ali
se potpunije objanjenje moe nai u knjizi, Astralna razina
(The Astral Plane).

Dua se sputa dolje pod impulsom onoga to se na Istoku

zove trina, e za manifestacijom, elja za ivotom. Ona ura
nja u more materije, jaa se sebinou, i na astralnoj razini se
pojavljuje u ne ba ljupkom ruhu prikazanom na slici 7. Vrlo
postupno, ona ui da postoji via evolucija i da snaan oklop
sebinosti (koji je bio potreban zbog stvaranja monog sre
dita) postaje smetnja rastu tog sredita nakon to je ono obli
kovano, te da ga treba razbiti i odbaciti, ba kao to i skele tre
ba ukloniti nakon to je zgrada zavrena, iako su one bile nu
ne tijekom njenog podizanja. Polagano i kroz mnoge inkarna
cije astralni se izgled razvija od onog na slici 7., do onog na
slici 10., a jo kasnije do onog na slici 23. Pokuat emo slije
diti tu evoluciju i prikazati je u raznim fazama.

11. KAKO OVJEK EVOLUIRA

Dua se prvo sputa u materiju niih podrazina mentalne
razine. Odmah se, a u odreenom smislu i automatski, oko nje
obavija ruho od te materije koje je toan odraz onih osobina
(kvaliteta) koje ve postoje u njoj ili bar onoliko koliko se one
mogu izraziti na toj razini.
Nikada ne smijemo zaboraviti da svaka faza sputanja
znai podvrgavanje ogranienju, te prema tome ni jedan izra
aj Due na bilo kojoj nioj razini nikada ne moe biti savren
izraz. On je samo pokazatelj njenih svojstava, kao to je
umjetnikova slika dvodimenzionalni prikaz scene koja postoji
(ili se zamilja da postoji) u tri dimenzije. Slika prikazuje sce
nu onoliko vjerno koliko se to moe prikazati na plosnatoj po
vrini uz pomo perspektive, ali u stvarnosti e neminovno
skoro svaka linija ili put biti razliiti od crte ili kuta koji se
eli prikazati. Na isti nain prave osobine kakve postoje u Du
i ne mogu se izraziti u materiji bilo koje razine; vibracije nie
materije su previe tupe i lijene da bi ih mogle prikazati,
odnosno ica nije dovoljno napeta da bi mogla reagirati na
notu koja odzvanja odozgora. Ona se, meutim, moe ugoditi
da joj odgovara na nioj oktavi, kao muki glas koji pjeva u
skladu s djejim, izraavajui isti zvuk onoliko koliko mu
dozvoljavaju mogunosti organizma.
Prema tome e boja, koja izraava odreeno svojstvo u
Kauzalnom tijelu, biti izraena i u mentalnom tijelu, pa ak i u
astralnom, ali e, to se vie sputamo, biti sve manje delikatna,

sve manje sjajna i eterika. Razlika izmeu ovih oktava boja

mnogo je vea nego to se moe prikazati na papiru ili platnu;
moemo si ju pokuati predoiti samo u stupnjevima ili svojs
tvima, jer je ak i prva oktava iznad fizike sasvim izvan poi
manja naeg uma, sve dok on djeluje pod ogranienjem fizi
kog mozga. Nie astralne boje moemo zamisliti kao tamne i
grube, a one su zaista takve u usporedbi s viim i iim nijan
sama, ali su u svojoj grubosti barem svjetlee; nisu toliko tam
ne boje u naem uobiajenom smislu rijei, ve vie kao vatra
koja tiho gori.
Uspinjui se, na svakom stupnju nalazimo kako via ma
terija pokazuje izvanrednu mo izraavanja plemenitijih oso
bina, ali postupno gubi mo izraavanja nekih niih svojstava.
Naroito neugodna boja koja predstavlja grubu senzualnost u
astralnom tijelu ne moe se reproducirati u mentalnoj materiji.
Moglo bi se prigovoriti da to ne bi smjelo biti tako budui da
ovjek, nesumnjivo, moe imati neku senzualnu misao; ali
ova ideja, izgleda ne odgovara injenicama. ovjek moe
oblikovati mentalnu sliku koja e u njemu probuditi senzualni
osjeaj, ali i misao i slika e se izraziti u astralnoj materiji, a
ne u mentalnoj. Ostaviti e prilino odreeni utisak svoje po
sebne boje u astralnom tijelu, dok e u mentalnom te boje
pojaati, a koje predstavljaju njegova mentalne negativnosti u
sebinosti, umiljenosti i zavaravanju. Ovi utisci nee nai
nikakvog izraaja u blistavoj slavi Kauzalnog tijela, ali svako
njihovo jaanje u niem tijelu, svako njihovo uivanje ovdje
dolje, teit e za doneklim priguivanjem sjaja onih boja koje
predstavljaju suprotne vrline u vioj egzistenciji, a koja je to
liko blia stvarnosti.
Proces kojim se stvaraju boje, uvijek djeluju odozdo
prema gore. ovjek osjeti odreeni podraaj izvana i na njega
djeluje valom emocije koja je u njemu probuena. To znai,
da za vrijeme dok ta emocija traje, u astralnom tijelu

prevladava odreena vrsta vibracije, kao to je prikazano na

naim ilustracijama. Nakon odreenog vremena emocija se
smiruje a odgovarajua boja izblijedi - ali ne sasvim. Odre
eni postotak materije astralnog tijela normalno titra frekven
cijom koja odgovara toj emociji, a svaka njena velika erupcija
neto dodaje tom postotku. Na primjer: ljudi imaju u sebi
odreenu koliinu razdraljivosti koja se u astralnom tijelu
izraava kao jarko crveni oblak. Kad ovjek pokazuje tu razdraljivost nekim posebnim izljevom svoje nekontrolirane na
ravi, itavo se astralno tijelo privremeno ispunjava jarko crve
nom bojom. Napad strasti poputa i jarko crvena boja nestaje,
ali za sobom ostavlja tragove jer ostaje trajni dodatak veliini
jarkocrvenog oblaka razdraljivosti, a i cjelokupna materija
astralnog tijela malo je spremnija nego ranije na reakciju
vibracije ljutnje kad god se za to prui prilika. Naravno, posve
se isto dogaa i u sluaju drugih emocija, bilo dobrih ili loih.;
tako u materiji vidimo jasnu manifestaciju moralnog zakona,
t.j. kad god popustimo bilo kojoj strasti, sami sebi oteavamo
pruanje otpora iduem napadu, dok svaki uspjean napor u
njenom potiskivanju ini sljedeu pobjedu malo lakom.
Relativno trajna boja astralnog tijela oznaava postojanje
trajnije vibracije koja s vremenom proizvodi svoj efekt i na
mentalnom tijelu, stvarajui na toj mnogo vioj razini vibra
ciju slinog karaktera - pod uvjetom daje vibracija takve pri
rode da se moe reproducirati u finijoj materiji. Istom tom
metodom pobuivanja simpatikih vibracija, sva via svojstva
razvijena ivotom na niim na niim razinama postupno se
ugrauju u Kauzalno tijelo, iako se na toj razini, sreom za
nas, mogu zapisati samo efekti uzvienijih emocija.
Tako ovjek kroz mnoge ivote razvija u sebi mnoga
svojstva, neka dobra; a neka loa; ali, dok se svaki pozitivan
razvitak neprekidno akumulira i uskladiuje u Kauzalnom
tijelu, ono to je tlo moe se izraziti samo kroz nia tijela, te je

prema tome relativno prolazno. U skladu s tim zakonom

Boanske pravde, svatko prima apsolutno tono rezultate vla
stitog djelovanja, bilo ono dobro ili loe: ali ono zlo nuno
odrauje svoje efekte na niim razinama jer se te vibracije
mogu izraziti samo kroz materiju tih razina, a nemaju nika
kvih tonova koji bi bili u stanju pobuditi reakciju u Kau
zalnom tijelu. Njegova se mo, dakle, sva istroi na svojoj
vlastitoj razini i u potpunosti djeluje na svog stvoritelja u nje
govom astralnom i fizikom ivotu, bilo to u ovoj ili buduim
inkarnacijama.
Dobro djelo ili misao takoer proizvode svoj rezultat na
tim niim razinama, ali osim toga imaju mnogo vie i trajnije
djelovanje na Kauzalno tijelo koje je tako istaknuti inilac u
ovjekovoj evoluciji. Prema tome, dok ovdje dolje sve vibra
cije podjednako izazivaju svoje efekte i manifestiraju ih kroz
razna privremena tijela, samo se dobre osobine zadravaju
kao tono odreeni dobitak za pravog ovjeka.
ovjek se svaki put ponovo susree sa zlom prilikom ula
ska u inkarnaciju, sve dok iz svojih tijela ne izbrie i potpuno
iskorijeni svaku tendenciju ka reagiranju na zlo - sve dotle,
zapravo, dok vie ne bude podloan bilo kakvoj strasti ili elji
ve e moi iznutra vladati sobom.

12. TO NAM POKAZUJU TIJELA

Sam proces uenja je postupan i prve manifestacije nera
zvijenog ovjeka na niim razinama ne doimlju se nimalo lije
po. Primitivan ovjek, ije je Kauzalno tijelo prikazano na
slici 5, vjerojatno e imati mentalno tijelo kao na slici 6, a
astralno tijelo tipa prikazanog na slici 7.
Treba shvatiti da sva ta tijela zauzimaju isti prostor i me
usobno se proimaju, tako da bismo vidovitim promatranjem
primitivnog ovjeka vidjeli njegovo fiziko tijelo okrueno
svjetleom maglom ovalnog oblika, nalik na sliku 5, 6 ili 7,
ovisno o vrsti vidovitosti koja je upotrijebljena.
Kada bi mogli svjesno upotrijebiti naa vlastita astralna
osjetila, vidjeli bi samo astralno tijelo te iz njega saznali ka
kve strasti ili osjeaje ovjek trenutno doivljava i kojima se
najee podaje. To je polje manifestacije elja - zrcalo u ko
jem se ogleda svaki osjeaj istog trena, u kojem se mora izra
ziti ak i svaka misao koja ima u sebi neto to dotie osobno
"ja" u ovjeku. Iz tog materijala daje se tjelesni oblik mra
nim elementima koje ljudi stvaraju i pokreu svojim zlim e
ljama i negativnim osjeajima; iz njega se takoer oblikuju
dobrohotni elementali dovedeni u ivot dobrim eljama, za
hvalnou i ljubavlju.
Kao to je prirodno oekivati, pojave u astralnom tijelu
nisu trajne; njegova boja, sjaj, brzina titranja, sve se trenutno
mijenja. Erupcija srdbe ispuniti e itavo astralno tijelo

tamnocrvenim bljeskovima na crnoj pozadini; iznenadan strah

istog e trena sve zaogrnuti jezovitom, olovno sivom maglom.
Ipak, bit e trenutaka kada dolazi do relativnog mirovanja
ovakvih fluktuacija astralnog tijela i tada e ono pokazivati
odreenu grupu boja koje zadravaju manje ili vie isti po
loaj. Takav je trenutak izabran za nau ilustraciju na slici 7, a
iz njega se, kao to emo ubrzo vidjeti, moe dobiti dosta in
formacija o ovjeku.
Koristei mentalni vid, vidjeli bi mentalno tijelo naeg
primitivnog prijatelja, a ono bi vjerojatno sliilo onom na slici
6. Kako su mu boje iste, ovo bi se prilino dobro slagalo s
astralnim tijelom u stanju mirovanja, ali bilo bi i mnogo vie
od toga jer bi se u njemu pojavila sva ona duhovnost i intelekt
koji bi mogli biti razvijeni u ovjeku - moda jo ne jako u
sluaju naeg primitivnog ovjeka, ali od velikog znaaja ka
snije, kao to emo vidjeti s vremenom. Iz tog mentalnog tije
la, dakle, moemo zakljuiti kakav je to ovjek i kako je do
sada, u ovoj inkarnaciji, iskoristio svoj ivot.
Ali ako imamo sreu u ovom sluaju primijeniti savrenu
mo vida putem Kauzalnog tijela, tada emo vidjeti Kauzalno
tijelo tog primitivnog ovjeka, a otuda saznajemo koliko je
napredovao njegov pravi ivot kao Due i koliki je napredak
postigao Ego na svom putu ka Boanstvu. Oito je, da izvje
banom vidovnjaku koji moe upotrebljavati svoj vid na tim
raznim stupnjevima, itav ovjekov ivot, u svim njegovim
fazama, lei kao otvorena knjiga. Na tim viim razinama nitko
se ne moe sakriti ili preruiti i zato svaki promatra bez pred
rasuda vidi ga onakvog kakav on zaista jest.
Kaem bez predrasuda; nikada ne smijemo zaboraviti da
svatko vidi drugoga pomou svojih vlastitih tijela te je zato
donekle u poloaju ovjeka koji promatra neki prizor kroz
obojene naoale. Sve dok ne naui uzeti u obzir ovaj utjecaj,

lako e mu se dogaati, da najistaknutijim karakteristikama

ovjeka kojega promatra, smatra upravo one na koje on sam
najlake reagira; ali uz malo paljivog vjebanja ubrzo se
oslobaa iskrivljenja koje proizvodi taj osobni imbenik, tako
da tada postaje sposoban itati jasno i tono.

13. BOJE I NJIHOVO ZNAENJE

Da bi uope mogli prouavati detalje ovih raznih tijela,
moramo se najprije upoznati s openitim znaenjem razliitih
nijansi boja u njima, kako je to prikazano na predloku. Jasno
je da je u njihovoj kombinaciji mogua skoro beskrajna razno
likost. Nastojim ovdje dati, to je mogue blie, tonu nijansu
koja izraava istu, nepomijeanu emociju iji naziv nosi; ali
ljudske emocije rijetko su kada nepomijeane, te tako moramo
neprekidno klasificirati ili analizirati neodreene nijanse u
ijem je stvaranju sudjelovalo vie inilaca.
Srdba je, na primjer, predstavljena jarkocrvenom, a lju
bav crvenom i ruiastom; ali i srdba i ljubav su esto dubo
ko proete sebinou, pa e istoa njihovih odgovarajuih
boja biti priguena tekom smeesivom bojom koja je tako
karakteristina za ovaj porok i to u onolikoj mjeri, koliko je
on uzeo maha. Ili pak, oboje mogu biti pomijeani s osjeajem
ponosa, a to bi se odmah pokazalo primjesom zagasito naran
aste boje. U nastavku naeg istraivanja vidjet emo mnoge
primjere takvog mijeanja, kao i rezultirajue nijanse boja; ali
najprije moramo nauiti proitati znaenje jednostavnijih to
nova. Ovdje emo dati popis nekih od najeih.
# Crna - Gusti crni oblaci u astralnom tijelu oznaavaju
prisutnost mrnje i zlobe. Kada netko daje oduka napadu
strastvenog bijesa, openito se mogu vidjeti strani misaoni
oblici mrnje kako lebde u njegovoj auri kao namotaj i tekog,
otrovnog dima.

# Crvena - Jarko crveni bljeskovi, obino na crnoj poza

dini, pokazuju srdbu; a to e biti manje ili vie proeto sme
om bojom, budui da u takvoj srdbi postoji manje ili vie
osjeaja sebinosti. Ono to netko utuen ili povrijeen
ponekad naziva"plemenitom srdbom" moe se izraziti u blje
skovima sjajno crvenog na uobiajenoj pozadini aure. Plamtea, krvavo crvena boja koju je lako prepoznati, iako ju nije
lako opisati - znai senzualnost.
# Smea - Zagasita crveno smea, skoro kao hra, znai
krtost i obino se razmjeta u paralelne pruge preko astralnog
tijela, dajui mu vrlo neobian izgled.
# Zagasita, teka sivo smea znai sebinost, to je naa
lost jedna od najeih boja u astralnom tijelu.
# Zelenkasto smea, rasvijetljena jarko crvenim ili grimi
znim bljeskovima znai ljubomoru i kod obinog ovjeka sko
ro je uvijek prisutno dosta te boje, kada je, kako se to kae,
"zaljubljen".
# Siva - Teka olovno siva izraava duboku depresiju, a
u sluajevima kada takvo stanje esto prevladava, to ponekad
izgleda neopisivo tmurno i tuno. Ova boja ima i neobino
svojstvo da se rasporeuje u paralelne pruge, kao i pruge po
hlepe, tako da i jedno i drugo ostavlja dojam da je nesretna
rtva zatvorena u nekoj vrsti astralnog kaveza.
# Modro siva - vrlo odvratne i strane nijanse znae
strah.
# Grimizno crvena - Ova je boja manifestacija ljubavi i
esto predstavlja najljepu karakteristiku u tijelima prosjenog
ovjeka. Naravno, ona jako varira u ovisnosti o vrsti ljubavi.

Moe biti zagasita, teka i poprilino proeta smeom zbog

sebinosti, ako se takozvana ljubav bavi uglavnom razmatra
njem koliko se ljubavi prima od nekog drugog, odnosno, koli
ko se dobiva za uzvrat za ono u to se ulae. Ali ako je ljubav
one vrste koja nikad i ne pomilja na sebe, niti na ono to pri
ma, nego samo gleda koliko moe dati i koliko se potpuno
moe izliti kao voljna rtva za voljenu osobu, onda e se izra
ziti kroz najljupkiju ruiastu boju; a kada je ta ruiasta po
sebno blistava i proeta svjetlo ljubiastom bojom, to govori o
duhovnijoj ljubavi za ovjeanstvo. Izmeu ovih postoje bez
brojne mogunosti; a ljubav moe, naravno, biti obojena na
razne naine, kao na primjer ponosom ili ljubomorom.
# Naranasta - Ova boja uvijek znai ponos ili ambiciju
te ima skoro isto toliko inaica kao i prethodno spomenuta,
ve prema vrsti ponosa ili ambicije. Nerijetko se susree sje
dinjena s nervozom i razdraljivou.
# uta - Ovo je vrlo dobra boja koja uvijek znai posje
dovanje intelektualnosti. Njezini tonovi su razni, a primje
sama drugih boja mogu postati sloeniji. Openito govorei,
ona ima dublju i zagasitiju nijansu ako je intelekt uglavnom
usmjeren u nie kanale, posebno ako su ciljevi sebini; ali po
staje blistavo zlatna i postupno se uzdie do prekrasne jasne i
svjetlee limun - ute ili jaglac - ute kad se okree viim i
nesebini]im ciljevima.
# Zelena - Niti jedna boja nema raznolikija znaenja od
ove pa njeno pravilno tumaenje zahtijeva odreen studij. Ve
ina njenih manifestacija ukazuje na odreenu prilagodbu, u
poetku zlu i varljivu, ali konano dobronamjernu i blago
naklonu.
# Sivo zelena - Posebna boja koja znai prijevaru i pod
lost, biti e vrlo izrazita u astralnim tijelima primitivaca. Ona

26. Kauzalno tijelo Arhata

nije nimalo rijetka meu civiliziranim ljudima koji su ve

davno morali proi onu fazu u evoluciji koju ona oznauje.
Kako ovjek napreduje, ova se boja mijenja u sjajnu smaragdno zelenu koja jo uvijek znai raznolikost, svestranost,
domiljatost i brzo snalaenje, ali vie ne pokazuje nikakve
zle namjere u vezi s tim svojstvima. Ona oznauje sposobnost
"da se bude sve svim ljudima", no, sada vie ne na nain da bi
ih se prevarilo ili obmanulo, ve najprije da bi ih se zadovo
ljilo, da bi se stekla njihova blagonaklonost, a kasnije kad se
razvije razumijevanje, da bi im se pomoglo i ojaalo. Kona
no, ta boja postaje ugodna oku, pastelna, svjetlea plavo
zelena, kakvu se ponekad moe vidjeti kod posebno njenog
zalaska sunca, a tada pokazuje neke od najviih svojstava
ljudske prirode kao najdublju simpatiju i suosjeaj, uz mo
savrene prilagodljivosti koju mogu dati samo ta svojstva.
Sjajna zelena, kao boja jabuke, izgleda da uvijek prati snanu
vitalnost u njenom ranom razvitku.
# Plava - Tamna, jasna plava boja obino odaje religio
zne osjeaje, ali i ona varira ovisno o vrsti osjeaja, o njego
voj istoi ili dvolinosti, o sebinosti ili plemenitosti. Moe
biti proeta skoro svakim od ranije spomenutih svojstava, tako
da moemo imati bilo koju nijansu od boje indiga s jedne
strane i bogate, tamno ljubiaste s druge strane, sve dalje do
blatno sivo plave koja je na razini oboavanja fetia. Tragovi
ljubavi ili straha ili straha, laljivosti ili ponosa, mogu se po
mijeati s ovom bojom religioznosti, te tako zapaamo iroko
podruje varijacija.
# Svjetlo plava oznauje predanost nekom plemenitom
duhovnom idealu i postupno se uzdie do svijetle ljubiasto
plave koja je tipina za visoku duhovnost, te je obino popra
ena svjetlucavim zlatnim zvjezdicama to predstavlja uzvie
ne duhovne aspiracije.

Lako je shvatiti da broj kombinacija i modifikacija svih

ovih boja moe biti beskonaan, tako da se i najmanje razlike
karaktera ili najprolazniji mjeoviti osjeaj oituje najveom
preciznou. Prilikom itanja punog znaenja onoga to se
vidi treba uzeti u obzir i opi sjaj astralnog tijela, relativnu
odreenost ili neodreenost njegovih kontura, te relativan sjaj
pojedinih energetskih sredita. Treba spomenuti i to da se
psihika svojstva, koja su ve razvijena ili su jo u razvitku,
izraavaju putem boja koje su izvan vidljivog spektra, pa ih je
nemogue prikazati fizikim bojama. Ultraljubiaste nijanse
oznauju vii i istiji razvitak, dok grube kombinacije infracrvenog odaju pokvarenost onoga koji eprka po zlim i sebi
nim oblicima magije. Okultni se napredak ne oituje samo bo
jama ve i jaim sjajem pojedinih tijela koja postaju sve vea i
sa odreenijim konturama.

14. DUPLIKAT
Postoji jo neto to moramo spomenuti u vezi naih ilu
stracija openito, prije nego ih uzmemo jednu po jednu u raz
matranje. Primijetit emo da je unutar ovoida blago oznaena
kontura fizikog tijela, da bi se pred itaoca jasno postavila
razlika u veliini izmeu njega i magliastih oblaka; ali treba
imati na umu da je to samo jedan pokazatelj, a ne i konkretan
prikaz i nitko ne bi smio pogreno pretpostaviti da su astralni i
mentalni duplikati fizikog oblika zaista tako neodreeni i
neprepoznatljivi. Na crteu nainjenom na ovoj razini nemo
gue je istovremeno prikazati sve aspekte figure koja pripada
sasvim drugaijem podruju prirode, te su zbog toga neka
svojstva viih tijela namjerno zanemarena ili namijenjena po
sebnoj svrsi ove knjige, t.j. da se protumai kako obojenja raz
nih tijela oituju stupanj ovjekove evolucije.
Nikakav pokuaj, na primjer, nije uinjen da bi pokazao
izgled sedam akri ili energetskih sredita, iako oni postoje u
svim tijelima, i u odreenim bi sluajevima bili izvanredno
ivi i istaknuti. Umjetnik nije ni na koji nain pokuao repro
ducirati udesne svjetlucave boje u povrinskom sloju svakog
ovoida; nije prikazao ni guste oblake misaonih oblika koji kao
zid okruuju svakog ovjeka, niti unutarnji raspored koji tako
vjerno imitira fiziki oblik; a upravo ovo posljednje zahtijeva
nekoliko rijei objanjenja.
Ako astralnim vidom bacimo pogled na naeg susjeda dok
je budan, vidjet emo da izgleda skoro isto kao i obino, osim

to e biti okruen lakom svjetleom maglicom u kojoj palji

vim promatranjem moemo primijetiti igru mnogih boja.
Moglo bi se postaviti pitanje, kako to, da se moe vidjeti nje
govo lice i udovi, kada znamo da astralna materija tijela kojeg
koristimo ne moe sasvim reagirati na fizike vibracije?
Odgovor bi bio da ono to nam je vidljivo, nije njegovo fizi
ko tijelo, ve njegov duplikat u astralnoj materiji; osim toga,
kad ovjek napusti svoj gusti zemaljski oblik, bilo privremeno
prilikom spavanja ili trajno kod smrti, njegov duplikat jo
uvijek zadrava isti oblik. Razmotrimo kako dolazi do toga.
Na slici 2. uoili smo da astralna materija ima sedam sta
nja ili stupnjeva gustoe koji odgovaraju onima na fizikoj ra
zini. U tome ima vie od obine podudarnosti t.j. postoji
snano privlaenje. Svaka estica krute fizike tvari proeta je
i ima kao svoj duplikat odreene estice astralne materije naj
nie podrazine, koju zbog lakeg razumijevanja moemo na
zvati "krutom astralnom materijom" - iako je to kontradikcija
u izrazima, budui da krutost u uobiajenom smislu te rijei
nije osobina koja bi se mogla pripisati bilo kakvoj astralnoj
supstanci. Na isti nain svaka tekua fizika estica ima svoj
duplikat u "tekuim astralnim esticama" i.t.d.; a ti se du
plikati ne mogu lako odvojiti.
Kad se ovjek sputa u inkarnaciju, okuplja oko sebe ma
teriju razina kroz koje prolazi. Kad sakupi svoj mentalni i
astralni materijal, poprima jajoliki oblik koji je odraz pravog
oblika tj. Kauzalnog tijela na ovim niim razinama. Tada se
nae u poziciji da obuhvati malo fiziko tijelo, a njegova pri
vlanost odmah poinje djelovati na, do tada, nedovrenu as
tralnu i mentalnu materiju. Snane vibracije ovih finijih es
tica ne podaju se lako kontroli, ali kako dijete raste, tako se i
njegov utjecaj stalno pojaava, pa odrasla osoba ima obino
preko 90% materije svog astralnog i mentalnog tijela unutar
granica svog mesnatog omotaa. Zato ne kaem da iste estice

uvijek tamo ostaju jer je svaka od njih u neprekidnom brzom

kretanju izlaenja i ulaenja; ali u cjelini ta se proporcija sta
lno odrava. Kada astralnim vidom promatramo prijatelja,
ono, to zapravo vidimo je ljudski oblik sastavljen od vrlo gu
ste i naizgled krute magle okruene jajolikim oblakom proz
rane maglice; ovjeka moemo odmah prepoznati jer je vjer
no reproducirana svaka crta poznatog nam lika.
A to nije sve. Vana je navika; to znai da astralne i men
talne estice naviknute na odreeni oblik zadravaju ga ak i
onda kada se tijelo uniti, tako da se ovjeka moe lako pre
poznati i nakon smrti. Promjene koje se dogaaju unutar tijela
su privremene jer svaka prolazna misao moe preoblikovati tu
istananu materiju; ali im se ukloni pritisak zarobljavajue
misli, vraa se uobiajeni oblik.
Postoji mnogo slabiji, ali trajniji misaoni utjecaj koji po
nekad vrlo postupno izaziva popriline promjene. Obino nit
ko ne zamilja samoga sebe oronulim, slabim, pogrbljenim ili
naboranim; i zato, iako astralno tijelo odmah nakon smrti mo
e vjerno reproducirati sve te karakteristike, nesvjesni utjecaj
njegove vlastite predodbe o sebi, polako mu vraa neto od
onoga kako je izgledao u svojim najboljim godinama. Zbog
toga, ovjek koji se nakon smrti pojavi kao prikaza, ponekad
iznenadi svoje blinje s mlaim izgledom, a ne starijim nego
kad je umro.
I misli drugih pridonose odravanju astralnog oblika ne
promijenjenim nakon smrti. Kada ovjekovi prijatelji, bilo
ivi ili mrtvi, misle na njega, zamiljaju ga onakvim kakvog
su ga poznavali; a svaka takva misao predstavlja trenutanu
oblikujuu silu te tako nastaje skupni efekt.
italac e iz svega ovoga shvatiti, da e osim onoga to je
prikazano na naim ilustracijama, nai jo mnoge druge stvari

za promatranje kada naui gledati astralno tijelo; a posebno e

primijetiti da duplikat fizikog oblika nije samo blijeda kon
tura ve, vjerojatno, od svih najistaknutija karakteristika.
Skoro je sigurno da e to biti tako kod nekolovanog
(neizvjebanog) vidovnjaka, budui da je astralni vid razvijen
samo u vrlo rijetkim sluajevima. Prirodno je da se najprije
otvori najnii dio tog osjetila, onaj najblii fizikom, i moe
se dogoditi, da ovjek godinama bude u stanju vidjeti samo
gue slojeve astralne materije. Ti su slojevi upravo oni koji
su najvie skoncentrirani u duplikatu i zato najvie odgovaraju
materiji fizikog tijela. Prema tome, okolna jajolika magla e
takvom ovjeku izgledati proporcionalno mnogo slabijom i
manje uoljivom nego stvarno jest. Ako mu je astralni vid do
nekle iznad prosjeka, moe, kao to je upravo reeno, vidjeti
neto od tih boja, ako gleda malo paljivije - ulaui napor
koji na fizikoj razini odgovara naprezanju oiju. Kao poslijedica takvog naprezanja, dolazi do trenutnog povisivanja vibra
cija njegovog astralnog tijela, tonije reeno, njegovo se osje
tilo protee do malo viih vibracija i tako donosi u njegov
vidokrug neto vei dio astralnog tijela kojega promatra. o
vjek koji je pravilno vjeban u vidovitosti ui se, naravno, ka
ko koristiti mo tog vida na svim podrazinama, bilo odvojeno
ili istovremeno, ve prema elji.
Ljudi pitaju da li astralno tijelo izgleda obueno, i ako je
tako, odakle dobiva odjeu. Budui da se ova finija materija
moe oblikovati milju, ovjek je onakav kakvim se zamilja i
lako mu je obui se onako kako eli. Ako mu je panja pot
puno zaokupljena neim drugim, njegov um obino auto
matski reproducira neko obino odijelo koje mu je poznato,
tako da e se vjerojatno pojaviti u onoj odjei koju najee
nosi. Znam za jednog prijatelja koji se dugo vremena na
astralnoj razini uvijek pokazivao u veernjem odijelu, a da o
tome nikada nije razmiljao; pretpostavljam da je to zato to

je kasno nou, prirodno, sebe zamiljao u takvom odijelu.

Drugi je uvijek nosio ljupku utu tuniku budistikog sve
enika; ali mislim da je to u poetku bilo namjerno, iako je to
kasnije svakako postalo navikom.
Duplikat postoji i u mentalnoj materiji kao i u astralnoj,
tako da i kroz itav nebeski ivot ovjek u velikoj mjeri zadr
ava izgled kao i sjeanje svoje posljednje osobnosti. ak i u
Kauzalnom tijelu postoji ljudski oblik - ne neki iz bilo koje
pojedine inkarnacije, ve velianstveno stapanje onoga to je
najplemenitije u svima njima. To je Augoeid ili nebeski o
vjek, kroz kojega se manifestira pravi Ego; ali uvjeti na toj ra
zini su toliko drugaiji da je uzaludno pokuavati to opisati.

15. PRVE FAZE OVJEKOVOG RAZVITKA

Kada primijenimo informaciju iz trinaestog poglavlja pri
prouavanju mentalnog tijela primitivnog ovjeka prikazanog
na slici 6., neke nam injenice postaju odmah oigledne. Iako
je to u cjelini vrlo siromano i nerazvijeno mentalno tijelo,
odreeni je napredak ipak ve postignut. Mutno uta boja na
vrhu ukazuje na neto intelekta, ali svojom zamuenou
oznauje da se primjenjuje iskljuivo za sebine ciljeve.
Devocija na koju upuuje sivo plava boja znai neko obo
avanje fetia, u velikoj mjeri obojeno strahom i podsticano
razmatranjima vlastitog interesa, dok mutna grimizno crvena,
nama s lijeve strane, ukazuje na poetke privrenosti koja je
takoer uglavnom sebina. Pruga mutne naranaste boje ozna
uje ponos, i to prilino niske vrste; velika zraka jarko crvene
boje izraava snanu tendenciju ka srdbi koja bi se oito ras
plamsala ve pri najmanjoj provokaciji. iroka traka prljavo
zelene boje koja zauzima tako veliki dio tijela predstavlja
prijevarnost, izdajstvo i pohlepu, a manifestira se uoljivim
smekastim nijansama. Na dnu se primjeuje neka vrsta talo
ga blatnjave boje koja sugerira openito sebinost i odsutnost
bilo kakvih poeljnih svojstava.
Upravo ta odsutnost svakog jae izraenog vieg svojstva,
daje nam sigurnost da emo promatrajui astralno tijelo (slika
7) ustanoviti, da je ono sasvim nekontrolirano. U skladu s ti
me, vidimo kako je veliki dio tog nosioca (tijela) elja zauzet
iskljuivo senzualnou koju svjedoi vrlo neugodna smee
crvena boja, skoro kao boja krvi.

Kao to bi se moglo oekivati, ovdje je nazona prijevamost, sebinost i pohlepa, a i snana srdba prikazana je
mrljama i izljevima mutno crvene boje. Ljubav se uope jedva
nasluuje, a intelekt i religiozni osjeaji koji se javljaju od
najnie su mogue vrste.
Treba uoiti nepravilnost kontura ovog astralnog tijela,
to daje openito zamuen efekt, kao i nain na koji su pore
dane boje. Kada prijeemo na tijela razvijenijih ljudskih bia,
otkriti emo u tom pogledu prilian napredak. Boje se uvijek
donekle mijeaju i stapaju jedna s drugom, ali kod obinog
ovjeka imaju ipak tendenciju rasporeivanja u manje ili vie
pravilne pojaseve, dok konture tijela postaju prilino odreene
i jasne. Meutim, kod nerazvijenog ovjeka, sve je slabo
rasporeeno i zbrkano; oito je da se radi o biu naglih i esto
zlih impulsa kojima stalno podlijee, a da pri tome ne ulae ni
najmanje napora kontrole istih. Ukratko, vrlo neugodna oso
ba; a ipak je svatko od nas proao kroz tu fazu, a steeno isku
stvo nam je omoguilo uzdii se do neeg ieg i pleme
nitijeg.
U naem nastojanju da dokuimo izgled pojedinih tijela,
biti e nuno imati stalno na umu kako su estice od kojih su
sastavljena uvijek u brzom kretanju. U nekim sluajevima,
koji e biti posebno spomenuti kada na njih doe red, postoje
u tim tijelima odreeni pojasevi i jasno istaknute pruge; ali u
ogromnoj veini ti oblaci boja ne samo da se stapaju, ve se
neprekidno valjaju jedan preko drugog, pojavljuju se i nestaju.
Povrina ove svjetlee i sjajne obojene magle podsjea do
nekle na povrinu vode koja burno kljua i to na slian nain
na koji se vrte estice t.j. diu se prema povrini i opet tonu te
neprekidno meusobno mijenjaju mjesta, a s njima se mije
njaju i pozicije boja, od kojih je na naim ilustracijama mo
gue prikazati samo jednu. Meutim je ipak istina, da one tee
ka ovdje prikazanom odreenom rasporedu, t.j. iako uta,

ruiasta i plava boja nisu uvijek rasporeene tono onako

kako je prikazano, ipak u svim svojim vrtlozima i kruenjima
ostaju blizu gornjeg dijela ovala; uvijek se mogu nai u blizini
glave fizikog tijela i to samo u sluaju kada uope postoje,
dok boje koje oznaavaju sebinost, pohlepu, prijevarnost ili
mrnju, uvijek se pojavljuju blie dnu, a velika masa senzu
alnih osjeaja obino lebdi izmeu ta dva dijela.
Svaka od tih frekvencija titranja (koje nam se pokazuju
kao boje) ima svoju vlastitu vrstu astralne ili mentalne mate
rije u kojoj moe najslobodnije djelovati, a prosjeni poloaj
tih boja u stalno promjenljivom oblaku magle ovisi o odgova
rajuoj specifinoj teini njene posebne materije. itava, ili
skoro itava materija astralnog tijela, moe se iznenadnom
provalom strasti privremeno natjerati na titranje odreenom
frekvencijom, ali kad se ta sila povue, ona e se sva vratiti na
svoju uobiajenu vibraciju, sva osim onog dijela kojemu je ta
frekvencija prirodna. Naravno, svaki ovjek ima svoje indi
vidualne sklonosti i zato dva ovjeka nikada nisu potpuno jed
naka; ali svaka od danih ilustracija predstavlja presjek nekog
prosjenog primjerka iz svoje grupe, a pojedine boje su prika
zane u onom dijelu ovala gdje se najee nalaze.

16. OBIAN OVJEK

Pogledajmo sada prosjenog "ovjeka s ulice" da bismo

vidjeli kakav je napredak uinio i na koji se nain to odraava
na njegovim pojedinim tijelima. Promatrajui odgovarajuim
vidom Kauzalno tijelo takvog ovjeka, nai emo da je ono
otprilike na stupnju razvitka prikazanog na slici 8. Vidjet e
mo da je dolo do primjetnog poveanja u sadraju velikog
ovalnog mjehura; sada u njemu postoji odreena koliina po
sebno njene eterike boje, iako je jo uvijek manje popu
njeno od polovine. Openito znaenje boja isto je kao i na ni
im razinama, iako one ovdje oznauju svojstva koja je Dua
stekla, a koja su sigurna i trajna. Ta su svojstva mnogo oktava
vie od boja koje predstavljaju ista ta svojstva na niim razi
nama. Uoit emo da je u tom ovjeku ve razvijeno neto vi
e intelekta, neto vie prave devocije i prave nesebine ljuba
vi; a svaki izraaj neega to je mogue na niim razinama,
bit e uvijek njegov, kao neka vrsta kapitala ili uroenog svoj
stva koje ga oekuje u budunosti u svakoj inkarnaciji. Postoji
ak i slabana primjesa one izvanredno njene ljubiaste boje
koja znai sposobnost ljubavi i devocije usmjerene ka najvi
em idealu, a takoer i slabaan nagovjetaj one jasno zelene
boje suuti i simpatije.
Ispitujui mentalno tijelo obinog ovjeka kao to je pri
kazano na slici 9. vidimo da ono ve pokazuje prilino pobolj
anje u odnosu na isto tijelo nerazvijenog ovjeka. Ne samo
da ima proporcionalno vie intelekta, ljubavi i predanosti, ve
su sva ta svojstva jako napredovala u kvaliteti. Iako su jo

uvijek vrlo daleko od savrene istoe, ona su daleko bolja u

nijansi od onih na slici 6. Postotak ponosa je velik kao i prije,
ali je to sada bar ponos na jednoj vioj razini; ako je ovjek
ponosan, to e se ipak odnositi na dobre osobine za koje on
zamilja da ih ima, a ne samo fiziku nadmonost u gruboj sili
ili u okrutnosti. Jo uvijek ima puno jarko crvene boje koja
oznauje podlonost srdbi, ali je primjetno da ona sada zau
zima mnogo nie mjesto u oblaku, to znai poboljanje ope
kvalitete materije od koje je sastavljeno ovo mentalno tijelo.
Neka vrsta zelene boje u mentalnom tijelu nerazvijenog o
vjeka (koja znai prijevarnost proetu vrlo jakom pohlepom i
sebinou) zahtijevala je za svoje titraje guu i grublju vrstu
materije nego to je to potrebno jarko crvenoj boji srdbe.
Zelena boja, sada izrazito svjetlija (ia), u mentalnom tijelu
obinog ovjeka zahtijeva za svoje titraje materiju neto ma
nje gustu od grimizne (jarko crvene); otuda oito dolazi do
promjene meusobnog poloaja. Zelena je sada uznapredo
vala do nagovjetaja odreene svestranosti i prilagodljivosti
umjesto prijevarnosti ili lukavstva. Um je u velikoj mjeri jo
zauzet smeom bojom sebinih okolnosti; ali ak i ta boja je
sada za malenkost toplija i manje grozna nego prije.
Ako sada pogledamo sliku 10. vidjet emo astralno tijelo
obinog ovjeka. Uoit emo da se to astralno tijelo dobro
slae s mentalnim, iako su njegove boje prirodno neto gru
blje, i ono sadri pokazatelje nekih strasti koje se ne mogu
izraziti na vioj razini. Ipak, ono e biti znatno poboljano u
odnosu na astralno tijelo sa slike 7. Ima manje senzualnosti,
iako je to, naalost, jo uvijek jedna od najizrazitijih karakte
ristika; sada je bar manje brutalna i nadmona nego to je bila.
Sebinost je jo jako izrazita i sposobnost varanja u interesu
osobnih ciljeva jo je nesumnjivo prisutna; no, zelena se ve,
izgleda, dijeli na dva razliita svojstva, pokazujui da isto
lukavstvo postupno postaje sposobnost prilagodbe.

Ovaj crte astralnog tijela predstavlja ne samo prosjenu

kvalitetu tog tijela one vrste ovjeka kojoj pripada, nego i nje
govo prosjeno stanje u relativnom mirovanju. Astralno tijelo
obinog ovjeka tako rijetko miruje i mi bi stekli potpuno kri
vu predodbu kada bi ga promatrali samo u takvom stanju, a
ne i pod utjecajem iznenadnih impulsa ili poplave osjeaja.
Trajniji mentalni stavovi uzrokuju modifikacije astralnog tije
la koje su dovoljno izrazite a da budu vrijedne spomena, te e
mo sada nekoliko slika posvetiti prikazivanju tih raznih efekata.

17. IZNENADNE EMOCIJE

Neke od ovih emocija uzrokuju vrlo dojmljive efekte u
astralnom tijelu koji su vrijedni paljivog prouavanja. Naj
prije treba rei da je svaka ilustracija u ovoj knjizi uzeta iz i
vota. To nisu neije predodbe o tome kako bi u datim uvje
tima mogao izgledati ovjek; one predstavljaju izgled astral
nih tijela ivih ljudi u opisanim okolnostima. One nisu proiz
vod mate, ve rezultat promatranja i paljive reprodukcije.
Na pr.: na slici 11. vidjet emo pokuaj prikaza efekta koji se
pojavljuje kada ovjeka preplavi iznenadni val snane i savr
eno iste ljubavi, u ovom sluaju majke u trenutku kada hva
ta svoje dijete i obasipa ga poljupcima. Astralno tijelo u trenu
biva baeno u burno komeanje, a prvobitne boje su za neko
vrijeme zasjenjene. U ovom, kao i u svim ovakvim sluaje
vima uzimamo kao podlogu ili pozadinu astralno tijelo obi
nog ovjeka, kakvo je prikazano na slici 10., iako je vrlo malo
vidljivo za vrijeme trajanja burnih osjeaja. Ako analiziramo
nastalu promjenu na slici 11., vidjet emo da se ona sastoji od
etiri posebna inilaca.
I. Vidljivi su virovi ili spirale ivih boja, jasno zacrtani i
solidnog izgleda, iznutra sjajei intenzivnom svjetlou. Svaki
od njih je misaoni oblik intenzivne ljubavi, stvorene u astral
nom tijelu i na putu da se izlije prema predmetu tog osjeaja.
U knjizi Thoutht Forms ("Misaoni oblici") nalazi se crte
jedne od ovih spirala u trenutku kad je letjela kroz prostor na
putu ka svom cilju. Primijetit ete da je do takvog oblikovanja
dolo uslijed brzog kretanja, tako da je spirala postala

projektil koji donekle podsjea na glavu komete. Teko je pri

kazati ove rotirajue oblike ivog svjetla, ali njihov stvarni iz
gled je neopisivo draestan.
II. itavo astralno tijelo proarano je vodoravnim pulsirajuim crtama ruiastog svjetla koje je jo tee vjerno prika
zati nego li misaone oblike, a to sve zbog izuzetno velike brzi
ne kretanja. Umjetnik je ipak, sreom, uhvatio opi efekt.
III. Neka vrsta ruiasto obojenog filma prekriva povri
nu itavog astralnog tijela, tako da se sve u unutranjost vidi
kao kroz obojeno staklo. Na crteu je to prikazano samo na
rubovima.
IV. Neto kao rumenilo ispunjava cijelo astralno tijelo,
proimajui u odreenoj mjeri sve druge boje i zgunjavajui
se tu i tamo u nepravilne lebdee pramenove, oblikovane sli
no oblacima cirusa.
Ovaj velianstveni astralni vatromet traje obino samo ne
koliko sekundi, a tijelo se zatim brzo vraa u svoje normalno
stanje. Ipak, svaka takva provala osjeaja proizvodi svoj efe
kt; ona dodaje neto malo ruiastoj boji u gornjem dijelu
ovala i malo olakava esticama astralnog tijela da reagiraju
na idui val ljubavi koji naie. Ma koliko bio taj impuls prola
zan, njegovo je djelovanje kumulativno, kada stalno iznova
dolazi iz njega. Tu ne smijemo zaboraviti dobar utjecaj koji na
druge ostavljaju zraenja ivih vibracija ljubavi i radosti.
Mnoga vjerna srca biti e sretnija kada znaju da onaj tko
drugome poalje misao intenzivne ljubavi stvarno daje neto
od sebe, da odreeni dio astralne materije prelazi s njega na
voljenu osobu tako snano nabijen svojom vlastitom frekven
cijom titranja da, osim u sluaju kad postoji neka duboka zao
kupljenost neim, mora pobuditi astralno tijelo primatelja na

titranje u skladu s njim; to znai da ljubav tei potstaknuti

opet ljubav, pa prema tome, voljeti nekoga znai nepobitno
uiniti od njega boljeg ovjeka nego to bi to on inae bio.
Devocija

Slika 12. je skoro identina slici 11., osim to je ruiasta

boja svuda zamijenjena plavom. Ova slika ilustrira iznenadni
priliv devocije koja je prostrujila kroz jednu asnu sestru obu
zetu kontemplacijom. Sve etiri promjene koje smo uoili u
vezi s impulsom ljubavi vidljive su i ovdje: rotirajue svje
tlee spirale, brzo titrajue vodoravne pruge, vanjski sloj i
pramenovi oblaka; njihovo je znaenje posve isto, zamjenju
jui svuda ljubav religioznim osjeajima.
Takav savreni izljev devocije prilino je rijedak, mnogo
rjei od slinog izljeva ljubavi. Provala ovakvih osjeaja, ali
najee bez te jasnoe i odreenosti, moe se ponekad vidjeti
kod ovjeka koji se predaje oboavanju pred oltarom. Para
lelne pruge obino su manje pravilne i slabije istaknute, a
otro oznaenih spirala uope nema, ve se umjesto njih ja
vljaju bezoblini oblaci plave magle.
U velikoj veini sluajeva devocija kao osjeaj izgleda
nejasna i slabo definirana, a tako krasan primjerak kao to je
onaj prikazan na naoj ilustraciji, zaista je rijedak. U ovom
sluaju, kada su spirale izale iz astralnog tijela, nisu popri
mile oblik okruglih projektila kao to je to bio sluaj s valo
vima ljubavi, ve su umjesto toga postale sjajni tornjevi koji
jure prema gore. Jedna od njih je takoer prikazana u knjizi
Misaoni oblici, gdje je uinjen pokuaj ilustriranja udesnog
izljeva energije s viih razina, kojeg izaziva takav devocijski
napor.
9 Predanost, tovanje.

Intenzivna srdba
Slika 13. ima vjerojatno najdojimljiviji izgled u itavom
ovom nizu te bi i bez ikakvog objanjenja sama po sebi rjeito
upozoravala na nepromiljenost preputanja napadu strasti.
Kao i u prethodnim sluajevima, uobiajena podloga astral
nog tijela privremeno je zasjenjena provalom osjeaja, ali sa
da su, na alost, u pitanju snane i ive misli zlobe i neraspo
loenja. One se opet izraavaju kao spirale ili vrtlozi, ali ovo
ga puta kao teke, nabijene mase aavog crnila, iznutra
osvijetljene aktivnom mrnjom koja grozno ari. Slabije defi
nirani pramenovi istog mranog oblaka zagauju itavo astral
no tijelo dok vatrene strijele nekontrolirane srdbe sijevaju
izmeu njih kao bljeskovi munje.
Strahovit i zaista odvratan spektakl; to ga se bolje razu
mije, to izgleda stranije. Ovo je izgled ovjeka koji se sasvim
izgubio i izvan sebe je od bijesa, tako da je za neko vrijeme
posve izgubio kontrolu nad sobom. ak i ako ga disciplina
odgoja i obiaja uzdravaju od vanjskog nasilja, strani bljes
kovi probijaju astralna tijela kao maevi i ovjek pozljeuje
one oko sebe isto tako stvarno, iako manje vidljivo, kao da ih
je napao na fizikoj razini.
Dok je tako izvor opasnosti za druge, sam je potpuno bes
pomoan. Strast je za trenutak sasvim njime ovladala; element
elje caruje, a pravi je ovjek privremeno izgubio vlast nad
svojim tijelom. Pod tim okolnostima, neka druga i jaa volja
moe dohvatiti ono to je on dozvolio da mu se istrgne. Dru
gim rijeima, u takvom trenutku, kada je ovjek izvan sebe od
bijesa, moe ga zgrabiti i opsjednuti bilo neki mrtav ovjek
sline naravi ili neki zao umjetni elemental, ije su vibracije
sinkronizirane sa onima koje su ovladale njime. Tako on ne
predstavlja samo opasnost za svoju okolinu ve je zapanjujua
opasnost samome sebi.

Odabrani sluaj za ovu ilustraciju je, naravno, ekstreman i

takvo stanje obino ne traje vie od nekoliko minuta. Ali svat
ko tko se prepusti takvoj strasti u odreenoj mjeri pokazuje
ove karakteristike. ovjeku se namee slijedea misao: kada
bi ljudi samo znali kako izgledaju kada se prepuste izljevima
bijesa, sigurno bi mnogo vie pazili da ih izbjegnu.
Vihor strasti prolazi, ali za sobom ostavlja svoj trag. U
astralnom tijelu prosjenog ovjeka uvijek postoji odreena
koliina grimizne boje to ukazuje na mogunost iritiranja;
svaki izljev bijesa dodaje neto ovome i ini cjelokupnu ma
teriju tog tijela spremnijom, nego to je bila ranije, reagirati
na ove nepoeljne vibracije.
Treba takoer zapamtiti da iako sama strast moe biti pro
lazna, njen trag zauvijek ostaje u memoriji prirode. Iako e
elemental (misaoni oblik) stvoren nekom zlom eljom prestati
postojati nakon odreenog vremena, proporcionalno jaini te
elje, iva e fotografija svakog trenutka njegovog ivota ipak
ostati, a svi dalekoseni rezultati njegovog djelovanja tijekom
tog ivota savreno pravedno idu na raun karme (zakon uzro
ka i posljedice - op. pr.) njegovog stvoritelja.
Strah
Efekt straha na astralno tijelo jako je dojmljiv. Iznenadan
ok strave u trenu e zaguiti (ispuniti) itavo tijelo neobi
nom olovno sivom maglom, a pojavit e se i vodoravne pruge
iste boje koje vibriraju takvom estinom da se jedva prepo
znaju kao meusobno odvojene. Rezultat je nevjerojatno od
bojan i nemogue je ilustracijom prenijeti takvu odgovarajuu
predodbu. Slika 14. prua onoliki nagovjetaj toga koliko je
to bilo mogue staviti na papir, ali je skoro nemogue prika
zati udan nain na koji za trenutak izae sva svjetlost iz tije
la, a itava ta siva masa bespomono drhti kao elatina.

Ovakav izgled odaje smrtnu paniku i obino brzo prolazi.

Stanje neprekidnog straha ili krajnje nervoze izraava se u
vrlo modificiranom obliku ove iste pojave, ali neobina nijan
sa sive boje i karakteristino drhtanje, obavezni su znakovi
ove este pojave.

18. TRAJNIJA STANJA

Do sada smo nastojali ilustrirati efekt nekih iznenadnih
osjeaja koji djeluju na ovjekova vanjska tijela i objasniti da,
bez obzira kako brzo proli, ostavljaju trajne posljedice na
duu u nutrini. Preostaje nam opisati nain na koji se oituju
pojedine sklonosti ili vrste karaktera, da bi vidjeli u kojoj mje
ri svaki od njih utjee na ovjekov napredak na uzlaznom pu
tu.
Postoji, meutim, jedan utjecaj koji u ivotima veine
ljudi izaziva priline posljedice, a koji ne spada ni u jednu od
ovih kategorija. esto nastupa iznenadno i u veini sluajeva
ne traje doivotno; no, ipak, ne izblijedi tako brzo kao osjeaji
koje smo do sada promatrali. To je obino najvaniji dogaaj
u ivotu ovjeka kakav je prikazan na slikama 8., 9. i 10.; za
pravo, to je vrlo esto jedina zaista sjajna toka u egzistenciji
koja je inae monotona, prljava i sebina - jedina prilika kada
se takva osobnost privremeno uzdigne iznad svog prosjeka i
odreeno vrijeme ivi na izrazito vioj razini.
Ovo iznenadno uzdizanje doivljava ovjek koji se, kao
to se to obino kae, "zaljubio".
U zgren i ogranien ivot iznenada uleti svjetla zraka
odozgo i Boanska iskra u nutrini, u znak odgovora, jae zasvijetli. ovjek je kasnije moe ponovo izgubiti i opet se spu
stiti u mutno svjetlo svakodnevnice; ali steeno iskustvo mu
nitko ne moe oduzeti; velianstvenost vieg ivota je bila

donekle otkrivena. On je proao kroz fazu u kojoj je za neko

vrijeme osobnost (nie jastvo) skinuto s prijestolja i drugo je
bie zauzelo prvo mjesto u njegovom svijetu; i tako on, po
prvi puta, ui jednu od najvrjednijih lekcija u itavom tijeku
svoje evolucije. Proi e jo eoni vremena prije nego to pot
puno asimilira tu lekciju, ali i ovo prvo iskustvo te vrste za
Ego 1 0 je od ogromnog znaenja, a njen utjecaj na astralno tije
lo zavrjeuje posebnu panju.
Transformacija je neoekivana i potpuna kao to se vidi
usporeivanjem slike 10. sa slikom 15. Promjena je toliko
neobina te se ne moe prepoznati da ta dva razliita izraaja
tijela pripadaju istoj osobi. Neka su svojstva za odreeno vri
jeme sasvim nestala, druga su se u velikoj mjeri pojaala i nji
hov je meusobni poloaj prilino izmijenjen.
Sebinost, prijevarnost i pohlepa su nestali, a najnii dio
ovala astralnog tijela je sada ispunjen velikim razvitkom ivo
tinjskih strasti. Zelena boja prilagodljivosti zamijenjena je po
sebnom smee zelenom bojom ljubomore, a ekstremna aktiv
nost ovog osjeaja oituje se sjajnim tamno crvenim bljesko
vima srdbe koji ju proimaju.
Nepoeljne promjene su ipak vie nego kompenzirane
krasnim pojasom ruiaste boje koja ispunjava veliki dio ova
la astralnog tijela. To je za sada dominantna karakteristika, te
itavo astralno tijelo zrai njenom svjetlou. Pod takvim utje
cajem nestaje openita muljevitost obinog tijela i sve boje
postaju sjajne i jasno izraene, kako dobre tako i loe. To
predstavlja intenziviranje ivota u mnogim pravcima.

10 U teozofskoj literaturi pogotovo onoj starijoj, rije "Ego" najee se ne odnosi

na niu, sebinu osobnost, ve se koristi u smislu "vieg Jastva", ovjekovog
pravog unutarnjeg bia koje ostaje kroz sve inkarnacije. Otuda je uobiajen izraz
"reinkarnirajui Ego" (op. pr.).

Primijetit emo da je jako poboljana i plava boja devocije, a na vrhu jajolikog oblika javlja se ak i nijansa blijede
(toliko je itava narav privremeno uzdignuta), to ukazuje na
zaista visok i nesebian ideal. uta boja intelekta je, meutim,
za sada sasvim nestala, a to bi, pretpostavljam, cinici smatrali
karakteristinim za to stanje.
Izgleda jedva moguim da nakon tog sveg razvitka ovjek
moe potonuti natrag u stanje prikazano na slici 10. a ipak se
u veini sluajeva upravo to i dogaa, iako je naravno, koli
ina ruiaste boje znaajno poveana i istije je nijanse nego
prije. Ovo iskustvo zaljubljenosti svakako je vrlo vrijedno
Egu i daje mu jasan poriv prema naprijed, iako uz njega esto
moe biti vezano mnogo toga to je nepoeljno.
Intenzivno jaka i nesebina privrenost koju djeca osjea
ju prema neto starijima od sebe predstavlja vrlo snaan ini
lac u njihovom napretku, budui da je to obino nepomuena
blagodat, bez ikakvih primjesa povezanih s niom ivotinj
skom prirodom. Iako takva privrenost moe izgledati prolaz
nom, i s godinama moe promijeniti svoj cilj ili objekt privr
enosti; dok traje, ona je stvarna te slui plemenitoj svrsi i to
pripremanju tijela na spremnije reagiranje na snane vibracije
koje jo lee u budunosti - ba kao to i cvijet neke voke,
koji naizgled ne slui niemu, u stvarnosti ima svoju funkciju,
budui da ne samo izgleda posebno lijepo za to vrijeme, ve
pomae da se upiju sokovi za plod koji e nastati.
Razdraljiv ovjek
Sada prelazimo na promatranje naina na koje se pojedine
vrste karaktera oituju u ovjekovim tijelima. Dobar primjer
za to je sluaj razdraljivog ovjeka. Njegovo astralno tijelo
obino e pokazivati jarku tamno crvenu prugu kao jednu od
najistaknutijih karakteristika, kao to to vidimo na slici 16. Ali
ono po emu se posebno razlikuje od drugih ljudi su male jar
ko crvene mrlje nalik na usklinike koji lebde u itavom

astralnom tijelu. One su posljedica malih nastupa razdraenosti zbog sitnih briga koje su stalno prisutne u svakodnev
nom ivotu. Svaki puta kada bilo koja sitnica krene krivo kao
na pr.: kada mu je hladna kava, kada zakasni na vlak ili kada
mu dijete neto prolije; tada si razdraljiv ovjek daje oduka
nestrpljivim ili ljutitim uzvikom (danas najee psovkom op.
prev.), a sitan jarko crveni bljesak pokazuje nekontrolirani
osjeaj. U nekim sluajevima ovi mali glasnici nedisciplini
rane naravi izlijeu van, u pravcu osobe koja je navodno
odgovorna za ono to nije u redu; ali u mnogim drugim slua
jevima oni jednostavno ostaju lebdei u njemu, odravajui se
u materiji astralnog tijela i pruajui sliku kakva je prikazana
na naoj ilustraciji. Ove mrlje postupno blijede, ali njihovo
mjesto zauzimaju druge jer razdraljivom ovjeku nikada ne
nedostaju podstreci za srdbu.
krtac
Dojmljiv, ali sreom rjei prizor je onaj prikazan na slici
17. Podloga se donekle razlikuje od obinog astralnog tijela
jer je devocija (predanost) potpuno odsutna, a i ljubavi je da
leko manje nego obino. Pohlepa, laljivost i prepredenost su
pojaani, ali s druge strane ima vrlo malo senzualnosti. Naj
uoljivija karakteristika, meutim, oituje se u neobinom
nizu paralelnih pruga koje presijecaju jajoliki oblik i daju uti
sak da je ovjek zatvoren u kavezu. Ove su preke tamno
smee boje, skoro kao peena sjena (smea do tamno crvena
boja), jasno ocrtane i na gornjoj ivici ravne, dok se ispod toga
postupno razrjeuju u neku vrstu oblaka.
To je slika izrazitog krca, a takav krajnji sluaj, naravno,
nije ipak jako est; ali izgleda da veliki broj ljudi u svojoj na
ravi ima elemente tvrdokornosti i pokazuje ih jaanjem boje
pohlepe, kao i jednom ili dvije pruge u gornjem dijelu astral
nog tijela, iako su rijetko tako zatvoreni kao to je to

prikazano na ovom primjeru. Oito da se ovaj ovjek ogradio

od svijeta i da vanjske vibracije ne mogu lako na njega utje
cati. On na taj nain vjerojatno izbjegava neka od obinih
iskuenja u ivotu, ali istovremeno ini samoga sebe neosjet
ljivim za ljubav i suosjeaj svojih prijatelja kao i zatvorenim
prema svim viim religioznim osjeajima. Iznad svega, njego
ve zatoenike reetke spreavaju prolaz vibracija, kako pre
ma unutra, tako i prema van, a on sam ne moe pruiti ni lju
bav ni predanost. On je potpuno umotan u svoju vlastitu se
binost i ne ini dobro nijednom ljudskom biu; sve dok je on
u takvom stanju, njegov daljnji napredak je onemoguen.
Izgleda da ovaj grijeh krtosti djeluje tako, da za odreeno
vrijeme potpuno zaustavi napredak i vrlo je teko otresti se to
ga kad se ve jednom vrsto usadilo u linost.
Duboka depresija
Astralno tijelo prikazano na slici 18. u mnogo emu je
slino prethodnom. Ovdje, meutim, umjesto smeih vidimo
sive pruge, a itav utisak za promatraa je neopisivo turoban i
deprimirajui. Izgleda da u ovom sluaju ne moraju biti
odsutna bilo kakva druga svojstva; pozadinu ine obine boje
tijela, prekrivene velom ovih tekih pruga to plau. Naa sli
ka predstavlja ovjeka za vrijeme trajanja krajnje depresije,
kada je potpuno izoliran, kao to je bio i krtac, a postoje, na
ravno, mnoga stanja izmeu ovog i zdravog astralnog tijela.
ovjek moe imati tek nekoliko pruga depresije, a i one mogu
biti samo prolazne; ili, u lakim i manje upornim sluajevima,
teak oblak moda uope nee imati ni vremena da se pre
uredi u pruge.
Ipak, ima ih mnogo koji se preputaju takvim osjeajima i
dozvoljavaju da se magla oaja stisne oko njih sve dok itav
svijet ne izgleda crnim. Oni ne shvaaju da time ne samo
ozbiljno zadravaju svoju vlastitu evoluciju, nego gube

mnogobrojne prilike za stjecanje vrijednih iskustava, te isto

vremeno, svima onima oko sebe koje povreuju uzrokuju
nepotrebnu patnju. Ni jedno psihiko stanje nije tako zarazno
kao ovo stanje depresije; njegove vibracije zrae na sve strane
i unose svoje oslabljujue, umrtvljujue djelovanje u svako
astralno tijelo koje je na dohvatu, bez obzira na to da li je Ego
kome pripada to astralno tijelo u inkarnaciji ili ne. ovjek koji
se preputa utuenosti predstavlja tako smetnju i opasnost
kako za ive tako i za mrtve, jer u ovim danima prenapetosti i
nervoze veini je ljudi teko odoljeti zarazi ovih grobnih
vibracija. Na takav grozan utjecaj otporan je jedino onaj tko
bar donekle shvaa cilj ivota, tko na ivot gleda filozofski i
zdravorazumski. Sreom, dobri se utjecaji mogu iriti isto
tako lako kao i loi, pa onaj tko je dovoljno mudar biti e i
sretan te postati sredite sree i za druge, pravo sunce, zraei
svjetlo i radost na sve oko sebe, djelujui tako kao suradnik s
Bogom koji je izvor svake radosti. Na taj nain svi moemo
pomoi u razbijanju tmurnih pruga depresije i putanju Due
iz takvog zatoenitva na slobodu u velianstvenom svjetlu
boanske ljubavi.
Devocijski tip
Biti e korisno da na popis posebnih sluajeva astralnih
tijela zakljuimo promatranjem dva vrlo izrazita tipa ijom
usporedbom moemo mnogo nauiti. Prvi je prikazan na slici
19. i moemo ga nazvati devocijskim, predanim ovjekom.
Prisutnost odreenih boja oituje njegove karakteristike; vidi
mo da on ima onaj blijedi traak ljubiaste boje koja oznaava
njegovu sposobnost reagiranja na neki njemu predoeni visoki
ideal. Njegova najistaknutija znaajka je neobino razvijena
plava boja koja pokazuje snane religiozne osjeaje; ali, na
alost, od toga je samo vrlo mali dio ista svjetlo plava boja
nesebine devocije (nesebinog tovanja), dok je veina tam
ne i pomalo blatne nijanse, ukazujui na poprilinu primjesu

elje za osobnim dobitkom. Vrlo mali postotak ute boje go

vori nam o vrlo malo inteligencije kojom bi on usmjerio tu
devociju u razumne kanale i tako se spasio od degeneriranja u
besmislenu privrenost (fanatizam). On ima dosta privrenosti
i prilagodljivosti, ali ne jako visokog stupnja; koliina
manifestirane senzualnosti daleko je iznad prosjeka, a izraziti
su i prijevarnost i sebinost. Zanimljiva je injenica da se
krajnja senzualnost i devocijski temperament tako esto susre
u zajedno; to bi ukazivalo na to da meu njima postoji neka
skrivena veza ili se moda radi samo o tome da je oboje
karakteristino za ovjeka koji poglavito ivi u svojim osje
ajima koji vladaju njime, umjesto da on svojim razumom
upravlja njima. Moramo obratiti pozornost na neravnomjer
nost u rasporedu boja i nejasnou njihovih kontura; one se sve
stapaju jedna s drugom i nigdje nema jasnih granica. To tako
er vrlo rjeito govori o maglovitosti pojmova devocijskog
ovjeka.
Podrazumijeva se, da se u ovom sluaju, kao i u svim dru
gima u ovom poglavlju, bavimo samo inaicama obinog o
vjeka. Prema tome, ovo je astralno tijelo obinog i neintelektualnog religioznog ovjeka, a ni u kojem sluaju tijelo
razvijenog religioznog ovjeka ija devocija proizlazi iz pot
punog razumijevanja, pa je voena razumom.
Znanstveni tip
itaoca e sigurno iznenaditi kontrast izmeu tijela prika
zanog na slici 20. i onoga koje smo upravo opisali. Na slici
19. smo vidjeli da su glavna svojstva: devocija (neka vrsta) i
senzualnost, a izraena je vrlo mala primjesa intelekta; na slici
20. uope nema devocije, a senzualnosti mnogo manje od pro
sjeka, ali je intelekt abnormalno razvijen. Ljubavi i prilago
dljivosti ima koliinski malo i slabe kvalitete jer su zasjenjeni
intelektualnim razvitkom. To znai da ovjek jo nije

dovoljno napredan da bi podjednako imao sve te kvalitete u

njihovim viim oblicima. Ima dosta sebinosti i pohlepe, a
oita je i ljubomora. Ali glavno svojstvo ovog ovjeka je ve
liki postotak zlatno ute boje koja pokazuje dobro razvijenu
inteligenciju, usmjerenu u prvom redu postizanju znanja.
Ogroman konus sjajne naranaste boje koji se die usred nje,
ukazuje na prisutnost ponosa i ambicije u vezi s tim znanjem,
ali nijansa ute boje odbacuje pomisao da je taj intelekt spao
na posve sebine ciljeve.
Treba takoer primijetiti da znanstveni i sreeni um ima
izraziti utjecaj na raspored astralnih boja; one tee raspo
reivanju u pravilne pojaseve, a granice izmeu njih su jasnije
nego na prethodnoj slici.
Oito je da tijela prikazana na slikama 19. i 20. daju pri
mjere dviju vrsta nejednolikog razvitka; svaki ima svoje dobre
strane i svoje izrazite slabosti. Sada emo prijei na proma
tranje tijela razvijenog ovjeka, koji ima sve te razne kvalitete
razvijene u daleko veoj mjeri, ali dobro uravnoteene, tako
da svaka podupire i pojaava drugu, umjesto da jedna domi
nira ili se gui.

19. RAZVIJENI OVJEK

Pojam "razvijeni ovjek" je relativan, pa e biti dobro

objasniti to se pod tim podrazumijeva. Tijela koja su prika
zana pod ovim naslovom su onakva, kakva bi imala bilo koja
osoba istog uma, koja je definitivno i razumno "zavoljela
stvari odozgo, a ne zemaljske". To nisu tijela nekoga tko je
ve daleko napredovao na putu koji vodi do adepstva jer bi u
tom sluaju imali znaajnu razliku u veliini i rasporedu. Ali
oni ipak jasno pokazuju da je ovjek ija su ona tijela, tragalac za viom istinom, koji se uzdigao posve iznad zemalj
skih ciljeva te ivi za neki ideal. Meu takvima se nau neki
koji su posebno razvijeni u jednom smjeru, a neki u drugom;
ovo je uravnoteen ovjek - jednostavno dobar prosjek onih
koji su na razini razvitka koju upravo opisujem.
Pogledajmo najprije sliku 21. koja nam predstavlja nje
govo Kauzalno tijelo. Usporeujui ovo sa slikama 5. i 8. vi
djet emo kakav je napredak uinjen i kako se oituje u nje
govom izgledu. Primjeujemo da su se u njemu razvila mnoga
dobra svojstva je velianstvena svjetlea opna sada ispunjena
najljupkijim bojama, predstavljajui vie oblike ljubavi, devocije i suosjeaj a, potpomognute profinjenim i produhovljenim
intelektom i aspiracijama koje se uvijek pruaju prema
Boanskom. Citirajmo iz knjige Devahanska razina ("The
Devachanic Plane"), estog iz serije teozofskih prirunika:
"Nainjeno od neshvatljivo profinjene materije, njene i
rasplinute, intenzivno ive i koja pulsira ivom vatrom,

Kauzalno tijelo tijekom svoje evolucije postaje zraea kugla

blijeteih boja, ije vie vibracije alju valove promjenljivih
nijansi preko njene povrine - boje o kojima se na Zemlji
nita ne zna - tako sjajne, meke i svjetlee, da je to nemogue
rijeima opisati. Uzmite boje egipatskog zalaska sunca i do
dajte im udnovatu mekou engleskog neba u predveerje uzdignite ih onoliko iznad sebe samih u svjetlosti, prozirnosti
i raskoi koliko su one iznad onih svih vrsta boja za djecu
svih uzrasta (i svih umjetnikih kao onih ostalih za iroku po
tronju koje se danas upotrebljavaju, op. pr.) - pa ak ni tada
nitko tko nije vidio ne moe zamisliti ljepotu ovih svjetleih
sfera to bljeskaju u polju vidovitog pogleda, kada se uzdigne
u visine ovog jedinstvenog svijeta.
Sva ta Kauzalna tijela ispunjena su ivom vatrom to se
sputa s viih razina, pa ona, u obliku kugle, izgledaju pove
zana titrajuom niti intenzivnog svjetla, ivo podsjeajui na
rijei iz stihova knjige Dzyan (najstarija 'Knjiga postanka' op.
pr.): 'Iskra visi iz plamena na najfinijoj niti Fohata' ; kako
Dua raste i postaje sposobna primiti sve vie i vie iz neis
crpnog oceana Boanskog Duha koji se izlijeva putem te
Niti kao kanalom, ona se iri i prua vei prolaz bujici, sve
dok se na sljedeoj podrazini bude mogla izraziti kao vodena
crpka koja povezuje nebo i zemlju; jo vie, ona kao da je i
sama kugla kroz koju struji ivi izvor, sve dok ne bude izgle
dalo kao da se Kauzalno tijelo stapa sa svjetlom koje pritie.
Opet nam o tome govori stih: "Izmeu promatraa i njegove
sjenke Nit postaje sa svakom promjenom jaa i sjajnija. Jutar
nje svjetlo pretvorilo se u podnevnu slavu. Ovo je tvoj sada
nji kota, rekao je Plamen Iskri. Ti si ja, moja slika i sjena.
Obukao sam se u tebe i ti si moj omota (tijelo) do dana 'Budi
s nama', kada e ponovo postati ja i drugi, ti i ja."

11 Monadika nit (op.pr.)

Kako beznadno izgleda pokuavati prikazati svu tu slavu

na papiru! Ipak, na umjetnik je na vjet nain nagovijestio
ono to nikakav kist ne moe naslikati, i bez obzira koliko je
ak i najvjetiji fiziki lik daleko od te transcendentne stvar
nosti, barem prua naoj imaginaciji poetnu toku s koje mo
emo pokuati izgraivati predodbu.
Ne smijemo propustiti spomenuti jedno od najdivnijih
svojstava razvijenog ovjeka - njegovu sposobnost sluenja
kao kanal (provodnica) za viu energiju. Vidimo da se iz nje
govog Kauzalnog tijela izlijevaju struje te energije u raznim
pravcima, jer njegov stav nesebinosti, spremnosti za poma
ganjem i davanjem, omoguuje Boanskoj energiji sputanje
do njega u neprekidnom izlijevanju, a kroz njega do mnogih
koji nisu jo dovoljno jaki da bi je primali izravno.
Kruna sjajnih iskri to se uzdie s gornjeg dijela Kau
zalnog tijela svjedoi o aktivnosti duhovnih tenji i mnogo
dodaje ljepoti i dostojanstvu ovjekovog izgleda. Ona stalno
izlazi iz tog uzvienog tijela, bez obzira ime je nii ovjek
(osobnost) zaokupljen na fizikoj razini, jer kada je njegova
Dua jednom probuena na svojoj vlastitoj razini i poinje
shvaati poneto o sebi i svojem odnosu prema Boanskom,
ona stalno gleda prema izvoru iz kojega je dola, posve neo
visno o bilo kakvim aktivnostima koje moe istovremeno na
dahnjivati niim razinama. Nikada ne smijemo zaboraviti da
ak i najplemenitija linost moe biti tek mali i djelomini
izraaj Jastva (Boanski ili Duhovni dio ovjeka); im se vie
razvijeni ovjek pone ogledati oko sebe, otkriva da se pred
njim otvaraju gotovo neograniene mogunosti, o kojima u
ovom ogranienom fizikom ivotu ne moemo imati nikakvu
predodbu. Upravo ovo uzlazno strujanje duhovne aspiracije,
koje ini tako velianstvenu krunu razvijenom ovjeku, pred
stavlja samo po sebi kanal kroz kojeg se sputa Boanska
energija; mjera milosti iz visina utoliko je vea ukoliko su
njegove aspiracije punije i snanije.

Mentalno tijelo razvijenog ovjeka

Kada se italac pozabavi razvijenijim ovjekom, sigurno
e primijetiti da njegova razna tijela ne samo da su jako profi
njena i poboljana, ve su sve vie nalik jedno drugom. Uzi
majui u obzir razliku u onome to bismo mogli nazvati okta
vama boja - razliku izmeu nijansi koje pripadaju niim i vi
im podrazinamaa mentalne razine - slika 22. skoro je repro
dukcija slike 21.; slinost izmeu slika 22. i 23. moda je jo
izrazitija, iako u njihovom usporeivanju moramo imati na
umu da su astralne boje opet u drugaijoj oktavi ak i od niih
mentalnih.
Jo jedna korisna usporedba koju moemo uiniti je
izmeu slika 22., 9. i 6., da bismo vidjeli kako se u mental
nom tijelu oituje evolucija od primitivnog do nesebinog
ovjeka. Ispitivanjem emo otkriti da su ponos, srdba i sebi
nost sasvim nestali, a da su se preostale boje ne samo proirile
tako da ispunjavaju itavi oval mentalnog tijela, ve su tako
er toliko napredovale u tonu da sada pruaju sasvim druga
iji utisak. Svaka od njih je profinjenija i njenija jer nestaje
svaka pomisao na sebe; pored toga se pojavila ista ljubiasta
boja sa zlatnim zvjezdicama, to oznaava stjecanje novih i
veih kvaliteta. Energija odozgo, koju smo vidjeli kako zrai
iz njegovog Kauzalnog tijela, djeluje i kroz mentalno tijelo,
iako s neto manje snage. Ovo je u cjelini vrlo lijepo mentalno
tijelo, ve dobro razvijeno i obeava brzi napredak na Putu
(duhovnom) kada za to doe vrijeme.
Astralno tijelo razvijenog ovjeka
Odmah e se vidjeti da njegovo astralno tijelo prikazano
na slici 23. jako slii na mentalno tijelo. Ono je, zapravo,
jedva neto vie od njegovog odraza u grubljoj materiji astral
ne razine. To ukazuje na to da ovjek ima svoje elje potpuno

pod kontrolom svog uma i vie nije podloan tome da ga

divlji naleti emocija ponesu s vrstog temelja razuma. Bez
sumnje da e jo uvijek biti podloan povremenoj razdraenosti i raznim vrstama nepoeljnih udnji. Ali sada dovoljno
zna kako bi mogao potisnuti te pojave, da se bori protiv njih
kad god se pojave, umjesto da im poputa. Iako takve pojave
mogu privremeno promijeniti njegovo astralno tijelo, jedva
mogu uiniti neki trajni utisak na nj, t.j. protiv mnogo jaih
vibracija njegovih viih svojstava.
Na potpuno isti nain, u jo kasnijoj fazi napretka, i men
talno tijelo postaje sve vjerniji odraz Kauzalnog, jer ovjek
konano naui slijediti impulse vieg Jastva i iskljuivo po
njima usmjerava svoj um.
Ova nam ilustracija jasno predouje zanimljivu injenicu
u vezi ute boje koja oznauje intelekt. Kada je ta boja pri
sutna u jajolikom obliku astralnog tijela, neizostavno se javlja
u njenom gornjem dijelu, u blizini glave; ona je prema tome
uzrok ideje o aureoli ili slavi oko glave nekog sveca, budui
da je ta boja najuoljivija od svih boja astralnog tijela, pa je
svatko, tko se pribliava granici vidovitosti, najlake primje
uje. Ona se povremeno moe primijetiti ak i bez astralnog
vida; kada bilo koja razvijenija osoba ulae neki poseban
napor, kao na pr. u propovijedanju, ili dranju predavanja,
intelektualne sposobnosti su neobino aktivne i sjaj ute boje
je intenzivniji.
U nekim sluajevima je on preao granicu fizike vidlji
vosti, pa su ga vidjeli mnogi koji nisu imali nikakvu mo vida
vieg od fizikog. U takvim sluajevima ne radi se o tome da
astralna vibracija poputa sve dok ne potone ispod granice
koja je razdvaja od fizike, ve postaje toliko snanija nego
obino, da je u stanju pobuditi rezonantne vibracije ak i u
grubljoj i teoj materiji fizike razine. Nesumnjivo je da su

nai srednjovjekovni slikari izvukli ideju o slavi oko glave

nekog sveca bilo iz povremenih vienja te pojave ili iz tradi
cija proisteklih od oni koji su mogli vidjeti. Moda emo se
sjetiti da je u Kristovoj aureoli obino ucrtan kri; to je potpu
no u okviru vjerojatnog s gledita okultnog istraivanja, jer je
primijeeno kako se u aurama vrlo visoko razvijenih ljudi ja
vljaju razni geometrijski oblici, oznaavajui odreene uzvi
ene i dalekosene misli. Neke od njih nai e se i meu ilu
stracijama da u knjizi Thought Forms ("Misaoni oblici").
Ueniku e biti korisno da ove ilustracije meusobno
paljivo usporedi; prvo, da ispita svako Kauzalno tijelo u
odnosu na mentalno i astralno, a koji su njegovi djelomini
izraaji te da bi shvatio vezu izmeu ovih razliitih tijela; i
drugo, da usporedi tri astralna tijela na slikama 7., 10. i 23., da
bi razumio kako se napredak oituje u tijelu elja, to je naj
lake za vidovito opaanje i koje je jedino to e obian psi
hiki razvijen ovjek uope vidjeti. Istu usporedbu bi trebalo
provesti izmeu slika 6., 9. i 22., kao i izmeu slika 5., 8. i
21., da bi se prouilo kako se ovjekov napredak manifestira u
njegovim viim tijelima.
U okviru teozofske literature imamo mnogo knjiga koje se
bave drugom stranom evolucije i daju popis moralnih kvalifi
kacija koje su potrebne u njezinim razliitim fazama. Ovo je
posebno zanimljiva tema, iako pomalo izvan dometa ovog
malog djela. Oni koji to ele prouiti, trebali bi pogledati knji
gu: Invisible Helpers ("Nevidljivi pomagai"), od 19. do 21.
poglavlja, a zatim proitati knjige: In the Outer Court ("U
vanjskom predvorju") i The Path of Discipleship ("Put
uenitva") od Annie Besant.
Iz tih se knjiga moe stei odreeni pojam ne samo o
uvjetima napretka, ve i o njegovom cilju i velianstvenoj
budunosti koja nas oekuje kad ispunimo te uvjete - kad na
kon mnogih inkarnacija u ovom naem dobrom starom svijetu

budemo napokon nauili lekcije koje nas fiziki ivot treba

nauiti. Tada emo postii ono "uskrsnue mrtvih" za kojima
je sv. Pavao tako iskreno udio, jer emo tada biti slobodni i
od smrti i od roenja, nadvladati emo krug nunosti i biti
zauvijek slobodni za pomo naoj subrai na putu kojim smo
mi upravo proli, sve dok i oni ne steknu svjetlo i pobjedu kao
i mi. To postignue je namijenjeno svakom ovjeku i, bez ob
zira koliko Dua bila mlada, pitanje je samo vremena kada e
to dostii. Za ovjeka nema nikakve sumnje u "spasenje", bu
dui da je jedino od ega se treba spasiti njegovo vlastito nez
nanje i zablude; za njega ne postoji neka "vjena nada", ve
vjena sigurnost. To e zasigurno svi postii jer je takva Boja
volja, to je jedini cilj zbog kojeg su svi stvoreni. Svijet i sada
napreduje i snage se razvijaju; a ovaj jutarnji izlazak sunca
sasvim e se sigurno poveati do podnevne slave. Ni na naj
otriji vid ne moe dokuiti kraj polju napretka koje se prua
pred ovjekom; znamo samo to, da se ono protee do neopisi
vih, neogranienih Boanskih divota.

20. AURA ZDRAVLJA

Do sada smo se bavili iskljuivo onim ovjekovim tijeli
ma koja su u vezi s viim razinama, ali temu ne bi u potpu
nosti obradili kad bi propustili spomenuti daljnju podjelu
fizike materije, koja se vidovitim gledanjem uoava kao dio
ovjekove aure. Vei dio te materije je u eterikom stanju i
ini ono to se esto naziva eterikim duplikatom. To ni u ko
jem smislu nije posebno tijelo, ve ga treba smatrati samo
dijelom fizikog tijela. Vidovitim putem se jasno vidi kao ma
sa blijedo svjetlee ljubiasto sive magle koja proima gui
dio fizikog tijela i proe se malo izvan njega, kao to se vidi
na slikama 24. i 25. Ova eterika materija je veza izmeu
astralnog i fizikog, i ima vrlo znaajnu funkciju kao nosilac
ivotne energije na fizikoj razini.
Ova ivotna energija istjee iz Sunca koje je izvor ivota
u unutarnjem smislu, ba kao i u vanjskom svijetu posreds
tvom svog svjetla i topline. Zemljina je atmosfera uvijek puna
te energije, iako je ona posebno aktivna pod arkim suncem;
naa su tijela u stanju ivjeti samo upijanjem te energije. Ap
sorpcija te vitalne energije jedna je od funkcija eterikog di
jela onog organa kojeg nazivamo slezenom; taj organ ima u
dnovato svojstvo specijaliziranja i transmutiranja te energije
dok prolazi kroz njega tako da ona dobiva sasvim drugaiji iz
gled.
Sama energija je naravno nevidljiva, kao i sve druge ener
gije; ali kako postoji u atmosferi oko nas, ona se umata u

milijune sitnih estica koje su bezbrojne, iako vrlo aktivne.

Meutim, kada su apsorbirane kroz slezenu u ovjekovo tije
lo, ove estice poprimaju krasnu blijedo ruiastu boju i izlije
vaju se u neprekidnom toku preko i kroz itavo tijelo du i
vaca, na isti nain kao to estice krvi teku du arterija i vena,
dok je mozak sredite ivane cirkulacije. Na ilustracijama je
uinjen pokuaj prikazivanja opeg izgleda ovog toka, ali ne
smijemo naravno pretpostaviti da je to toan nacrt ivanog
sustava.
Oito je da je ovaj tok potreban za pravilan rad ivaca jer
kad se ukloni, nema nikakvog osjeaja. Znamo da ruka moe
biti tako umrtvljena hladnoom da postane potpuno neosjetlji
va na dodir; razlog za neosjetljivost je u tome to kroz nju
vie ne tee ivotna energija. Moglo bi se pretpostaviti da je
to zbog prestanka cirkulacije krvi, ali oni koji su prouavali
mesmerizam znaju da je jedan od najuobiajenijih eksperime
nata izazivanje sline neosjetljivosti u ruci putem magnetskih
prijelaza. To uope ne ometa cirkulaciju krvi, jer ruka ostaje
topla, ali itekako zaustavlja cirkulaciju ivotne energije su
bjekta i nadomjeta ju magnetizerovom energijom. ivci su
bjekta su jo uvijek tu i (koliko se fizikim vidom moe uo
iti) u savrenom radnom stanju; a ipak ne obavlja svoju funk
ciju javljanja mozgu, jer energija koja ih oivljava nije u vezi
s tim mozgom, ve s mozgom magnetizera.
Kod zdravog ovjeka slezena obavlja svoju funkciju tako
velikoduno da je specijalizirana ivotna energija prisutna u
velikim koliinama i stalno zrai iz tijela u svim pravcima.
Savreno zdrav ovjek, prema tome, ne samo da je u stanju
namjerno predati neto te energije drugome, ve takoer ne
prekidno nesvjesno daje snagu i vitalnost svima oko sebe. S
druge strane, ovjek koji zbog slabosti ili drugih uzroka nije u
stanju za sebe specijalizirati dovoljnu koliinu ivotne ener
gije iz okoline, ponekad, isto tako nesvjesno, djeluje kao

spuva i apsorbira ve specijaliziranu vitalnost bilo koje osje

tljive osobe koja ima tu nesreu doi u kontakt s njim, inei
to za svoje vlastito dobro, ali esto na tetu svoje rtve. Vjero
jatno je veina ljudi to osjetila u manjem obimu primijetivi
da poslije posjete nekog poznanika osjeaju neobjanjiv umor
i tromost; a slinu slabost osjeaju ljudi koji prisustvuju spiri
tistikim seansama bez poduzimanja posebnih mjera sigur
nosti protiv odljeva njihove vitalne energije, do koje dolazi
tijekom manifestacija.
Ovo zraenje proizvodi dojmljiv efekt na izgled onoga to
bi mogli nazvati fizikim dijelom ovjekove aure. Dobro je
poznato da se sitne estice fizike materije neprekidno izba
cuju iz ovjekovog tijela putem neprimjetnog znojenja i na
druge naine; a i te se estice vidovitim gledanjem primjeuju
kao slabana siva magla. Ove estice su u mnogim sluaje
vima kristali, te se prema tome vide u odreenim geometrij
skim oblicima; na primjer, meu najeima su siune kocke
natrijevog klorida ili obine soli. Ovaj posve fiziki dio ovje
kove okoline se ponekad naziva aurom zdravlja (health aura), zbog injenice da je njeno stanje pod velikim utjecajem
zdravlja tijela iz kojeg izbija. Ona je blijede plavkasto bijele
boje, gotovo bezbojna te izgleda kao da je prugasta; ispunjena
je, ili moda, bolje reeno, sastavljena od bezbroj ravnih zraka
koje ravnomjerno zrae iz tjelesnih pora u svim pravcima. Ta
kvo je normalno stanje tih zraka kada je tijelo savreno zdra
vo; one su odvojene, sreene i onoliko paralelne, koliko im to
njihovo zraenje dozvoljava. Ali prilikom nastupa bolesti do
lazi trenutno do promjene, pa u blizini pogoenog mjesta zra
ke postaju krivudave i lee u svim pravcima u nemoguoj
zbrci ili se objese kao stabljike uvelog cvijea.
Uzrok tog neobinog izgleda sam je po sebi vrlo zani
mljiv. Moemo zakljuiti da su vrste i paralelne zrake ove
aure zdravlja uzrokovane neprekidnim zraenjem ivotne

energije iz zdravog tijela; a im to zraenje prestane, zrake pa

daju u gore opisano zbrkano stanje. Kako se pacijent opora
vlja, normalno zraenje ovog magnetskog oblika ivotne ener
gije postupno se ponovno uspostavlja, a time i zrake aure
zdravlja postaju ponovno zaeljane i dovedene u red. Sve
dok su zrake vrste i ravne, a energija konstantno zrai izme
u njih, tijelo izgleda gotovo potpuno zatieno od napada ne
gativnih fizikih utjecaja, kao to su na primjer klice bolesti,
budui da su takve klice odbijene i ponesene ivotnom ener
gijom koja izbija iz tijela; Kada iz bilo kojeg razloga kao zbog
slabosti, rane ili povrede, premorenosti, krajnje duevne de
presije ili zbog ekscesa neurednog ivota bude potrebna izu
zetno velika koliina vitalnosti da popravi tetu ili iscrpljenost
u tijelu, te prema tome doe do ozbiljnog smanjenja koliine
zraenja, taj sistem obrane postaje opasno slab i smrtonosnim
klicama je relativno lako ui u tijelo.
Mogli bismo takoer spomenuti da se naporom volje mo
e zaustaviti zraenje vitalnosti na drugom kraju njegovih zra
ka i tamo izgraditi neku vrstu zida ili oklopa, koji e biti pot
puno nepropustan za klice - a uz jo malo napora neprobojan i
za sve vrste astralnog ili mentalnog utjecaja - sve dok se taj
napor volje odrava.
Ilustracije su ove aure, to pokazuju njezin izgled u zdra
vlju ili bolesti, na slikama 24. i 25. Treba imati na umu da je
ona gotovo bezbojna, pa iako je to fizika materija, i zato
zahtijeva manje razvijen vid nego to je to sluaj s astralnim
dijelom aure, ipak je ovaj potonji toliko uoljiviji zbog sjaja
blijeteih boja i neprekidnog polcretanja, da se vrlo esto vidi
u ranijoj fazi ovjekovog napretka nego li aura zdravlja.

21. KAUZALNO TIJELO ADEPTA

Onima koji jo ne mogu vidjeti ni jedno od ovjekovih vi
ih tijela, ilustracije date u ovoj knjizi, vjerojatno e biti u
odreenoj mjeri sugestivne ili ak rasvjetljavajue; knjiga je
objavljena upravo u nadi da e to biti tako. Ali oni koji mogu
vidjeti, sloit e se, iako u potpunosti priznajui umjetnikov
trud i vjetinu, da se ak ni najnie od ovih razina iznad fizi
ke nikada ne moe adekvatno prikazati na papiru ili platnu.
Ako je tako, a sigurno jest, koliko je onda jo beznadnije (ako
dozvolite upotrebu jednog nepravilnog, ali vrlo opisnog
izraza) pokuavati prikazati Adepta - ovjeka koji je postigao
cilj ovjeanstva, koji je postao neto vie od ovjeka!
U njegovom sluaju veliina Kauzalnog tijela silno je po
veana i zrai sjajem nalik sunevom koji je u svojoj veli
anstvenoj krasoti daleko iznad svake imaginacije. Nikakve
rijei ne mogu opisati tu ljepotu oblika i boja jer smrtni jezik
nema nikakvih izraza kojima bi se opisale te blistave sfere.
Takvo tijelo predstavljalo bi samo po sebi posebnu studiju
koja je sasvim iznad moi bilo koga osim onih koji su ve na
Putu.
Ipak se moe vidjeti da to tijelo ne samo to je mnogo
vee od Kauzalnog tijela obinog ovjeka, ve su i njegove
boje drukije rasporeene. One se vie ne kreu u oblacima
to krue, ve su rasporeene u velikim koncentrinim omo
taima, istovremeno proete zrakama ivog svjetla, koje uvi
jek izbijaju iz njega kao sredita. Raspored boja razlikuje se

prema vrsti kojoj Adept pripada, tako da u njihovom sjaju po

stoji nekoliko jasnih tipova. Za udo, uzimajui u obzir da je
ova tema vrlo malo poznata, postoji tradicija koja svjedoi o
ovoj injenici - savreno precizna tradicija - sauvana u
mnogim grubo nacrtanim slikama Buddhe to se vide na
zidovima hramova u Cejlonu. Na tim slikama prikazan je Ve
liki Uitelj okruen aurom; neobina je injenica da, iako bi
boje i opi raspored te okoline bili groteskno neprecizni i ak
nemogui kad bi prikazivali obinog ovjeka ili ak obinog
Adepta (ako se moe bez podcjenjivanja upotrijebiti ovaj
izraz), ipak je to grubi i materijalni prikaz stvarnog vieg tijela
Adepta, onog posebnog tipa kojem ovaj uzvieni pripada.
Znaajno je takoer da su i zrake aure zdravlja nacrtane na ne
kima od ovih primitivnih slika.
Ako je mogue pokuati prikazati Kauzalno tijelo maj
stora, moglo bi biti korisno dati odreenu predodbu o relativ
noj veliini i izgledu takvog tijela kod jednog od njegovih
naprednijih uenika koji je postigao etvrti stupanj na putu to
se u istonjakim knjigama naziva stupanj Arhata. (Vidi
Nevidljivi pomagai, str 172.) Takav je napor uinjen na slici
26., ali da bi se slika upotpunila, potrebno je uloiti vie ima
ginacije nego obino, jer boje ovog Kauzalnog tijela imaju
dva svojstva koja su nesloiva na fizikoj razini. One su nje
nije i eterinije (prozranije) od bilo kojih do sada opisanih,
a ipak istovremeno daleko punije, sjajnije i zraee. Sve dok
ne budemo mogli slikati vatrom, umjesto obinim bojama, bit
emo uvijek na jednoj ili drugoj strani dileme; ako pak proba
mo doarati njenu zadivljujuu transparentnost i svjetlost,
tada e boji nuno nedostajati udnovata snaga i sjaj to su
tako izraziti i karakteristini za tu velianstvenu stvarnost.
Budui da je kod drugih Kauzalnih tijela uinjen pokuaj
da se doara prozirnost jajolikog oblika, bit e bolje da u
ovom sluaju pokuamo prikazati dubinu boja, njihov

raspored i relativnu veliinu. Ovo posljednje uspjet emo sa

mo na taj nain da mnogo puta smanjimo veliinu fizikog
tijela na naoj slici; kad bismo zadrali istu skalu kao i do sa
da, Kauzalno tijelo Arhata morali bismo prikazati nekoliko
metara dugakim i irokim. Zbog toga smo prisiljeni da jako
smanjimo crte fizikog oblika kako bi Kauzalno tijelo, na
crtano u proporciji s njim, dolo do veliine dvostruke stra
nice. Ali ak i u najboljem sluaju takav se crte moe sma
trati samo kao pomono sredstvo koje e nas potaknuti da
nainimo mentalnu sliku koja e moda biti manje beznadno
neprikladna od fizikog prikaza.
Prouavajui ovu ilustraciju odmah uoavamo divnu
razvijenost najviih vrsta intelekta, ljubavi i devocija, kao i
bogatstvo suosjeaja i najvie duhovnosti koju pokazuje.
Izljev Boanskog utjecaja, koji smo vidjeli na slici 21., ovdje
je silno pojaan jer ovaj je ovjek postao gotovo savrena provodnica Logosovog ivota i energije. Slava ne zrai iz njega
samo bijelom svjetlou, ve sve dugine boje igraju oko njega
u odsjajima koji se stalno mijenjaju kao kod bisera; u tom
zraenju ima neeg to jaa najvie kvalitete kod svake osobe
koja mu se priblii, bez obzira koje to kvalitete bile. Prema
tome nitko ne moe ui u to podruje utjecaja, a da pri tome
ne postane bolji; Arhat zrai na sve oko sebe kao sunce, jer je,
kao i ono, postao manifestacija Logosa.
Mentalno i astralno tijelo u vezi sa ovim imaju vrlo malo
svoje karakteristine boje, ve su reprodukcije Kauzalnog
tijela u onoj mjeri, u kojoj ga njihove nie oktave mogu izra
ziti. Ona imaju prekrasan svjetlucavi sjaj - neka vrsta svjetlu
cavog, bisernog efekta - koji je iznad svake mogunosti bilo
opisivanja ili prikazivanja.
Moemo se ipak nadati da e nae prouavanje ovih unu
tarnjih tijela imati bar jednu korist: pomoi e nam shvatiti da

je pravi ovjek upravo ovaj njegov vii prikaz, a ne skupina

fizike materije kristalizirane u njegovom sreditu, kojoj u
naoj sljepoi dajemo previe znaenja. Samog ovjeka unutarnje Boansko trojstvo - ne moemo vidjeti; ali to se
vie naa mo vida i nae znanje poveavaju, to se sve vie
pribliavamo onome to je u njemu zastrto velom; ako je
Kauzalno tijelo za sada najvie tijelo koje moemo opaati, to
je najblia predodba o pravom ovjeku kojeg nam na vid za
sada moe pruiti. Ali ako ga gledamo sa stanovita niih
mentalnih podrazina, tada je prirodno da emo vidjeti samo
onaj dio njega to se moe izraziti mentalnim tijelom koje je
manifestacija linosti. Promatrajui ga na astralnoj razini,
nalazimo da je jo jedan veo sputen i da je vidljiv samo onaj
njegov nii dio, koji se moe izraziti kroz tijelo elja. Ovdje,
na fizikoj razini, jo smo u loijem poloaju, budui da nam
je pravi ovjek jo efektivnije skriven nego ikada.
Moda nas ovo saznanje moe dovesti do toga da o o
vjeku steknemo neto vie miljenje, budui da je on uvijek
mnogo vie, nego to fizikom oku izgleda. U pozadini uvijek
postoji jedna via mogunost i pozivanje na njegovu bolju pri
rodu, esto e je probuditi iz latentnosti i dovesti u mani
festaciju gdje je svi mogu vidjeti. Kad smo prouili ovjeka
kakav stvarao jest, moda e nam biti lake probiti gusti fizi
ki veo i zamisliti stvarnost koja lei iza njega. Moda emo
imati vie vjere u ljudsku prirodu kad shvatimo kako je pot
pun onaj dio Boanske prirode; tako emo biti u stanju bolje
pomoi naem bratu ovjeku, jer stjeemo pouzdanje da smo
On i mi jedno.
Ako Boansko svjetlo sjajnije zrai iz nas, to je zato, da
bismo ga mogli podijeliti s njim - bratom ovjekom; ako smo
postigli neku viu stepenicu na ljestvici, to je samo zato, da
bismo njemu mogli pruiti ruku pomonicu. to vie
shvaamo ovaj velianstveni Plan evolucije, iji smo tijek

prouavali U njegovoj vanjskoj manifestaciji, to emo potpu

nije shvatili pravi cilj silnog Logosovog samortvovanja; a taj
je tako krasan, tako savren, iznad svake misli, da shvatiti ga
jednom, znai, biti zauvijek odan njegovom ostvarenju. Shva
titi ga, znai uroniti u nj, zauvijek nastojati biti jedno s njim,
makar i u najskromnijoj ulozi; onaj tko radi s Bogom, radi za
vjenost, a ne za vrijeme i u svim eonima koji lee pred nama
njegov trud nikad ne moe propasti.

RAZINE PRIRODE

1 Adi
2 Anupadaka
3 Atmiki
4 Buddhiki
5 Mentalni
6 Astralni
7 Fiziki

Charles W Leadbeater, OVJEK VIDLJIV I NEVIDLJIV

Naslov originala: MAN VISIBLE AND INVISIBLE