PRVA KNJIGA

rofago@

Prvo poglavlje
Kao i obino, upalio je raunalo i natoio si kavu. Mrzio je tiransku odluku svoga raunala,
ili inenjera elektrotehnike, ili stvarnosti, da mora ekati, ali da nema pravo buniti se zbog
toga. Kad je uo zvukove dizanja programa, priao je raunalu, pomaknuo kursor na ikonu
koja je pokazivala mali uti telefon i kliknuo dvaput lijevim gumbom mia. Onda se vratio u
kuhinju, ovaj put uz izliku da ide zaviriti u hladnjak kako bi se uvjerio da ondje nema niega
to bi ga bacilo u iskuenje iako je to zapravo uinio samo zato da ga
njegovo raunalo ne
bi vidjelo kako tjeskobno i nemodno promatra uspostavljanje veze s internetom. Roberto je
sa svojim raunalom imao onaj ambivalentan odnos kakav imamo svi mi koji surfamo
internetom. Kao i svi, proivljavao je, uz manje ili vede potekode - ovisno o danu - taj
ambivalentni odnos koji imamo s voljenima kad shvatimo da ovisimo o njihovim eljama,
njihovoj dobroj volji i pokojem hiru.
Ali danas je raunalu bio jedan od dobrih dana. Brzo i bez udnih zvukova otvorio je
program za potu i, to je bilo najugodnije, ni jedna od uobiajenih poruka za greku nije se
pojavila na ekranu:
Nije mogude pronadi file dxc.frtyg.dll elite li ga potraiti runo? Da? Ne? Hard disk C ne
postoji.
Ponovno pokuati, ponititi ili odustati? Program je pokuao obaviti neispravnu operaciju,
i ugasit de se. Zatvoriti.
Nepopravljiva pogreka u fileu Ex_oct.Put. Ponovno pokuati ili zanemariti?
Nita od svega toga. Danas je, eto, bio divan dan. Uao je u svoj administrator
elektronike pote i automatski ukucao lozinku. Raunalo se oglasilo zvukovnom porukom, a
ekran je zatitrao i otvorio se pozdravni prozor.
Bok, rofrago. Imate est (6) novih poruka.
rofrago je bilo izmiljeno ime kojim se registrirao u besplatnoj poti svoga servera. Htio je
staviti samo roberto..., ali ne, neki se Roberto ved bio registrirao. I jedan Rober... i Bob... i
Francisco... i Frank... i Francis... Tako da je povezao prve slogove imena i prezimena (Roberto
Francisco Gomez) i registrirao se kao rofrago@yahoo.com.
Otpio je gutljaj kave i kliknuo na inbox. Prva je poruka bila od njegova prijatelja Emilija, iz
Los Angelesa.
U miru ju je proitao i spremio u mapu Prepiska.
Druga je bila poruka jednoga klijenta koji je napokon unajmio usluge nekoga
marketinkog studija za novi asopis za film i kazalite. Svidjela mu se ideja i spremio je
poruku u mapu Posao.
Dvije su sljedede bili nedoputeni oglasi. Ne-znam-tko htio je prodati ne-znam-to bilo
komu tko je dovoljno glup da to kupi... Nije bilo potrebno prethodno iskustvo.
Kako li su mu samo ili na ivce ti nedoputeni upadi u njegov privatni prostor! Mrzio je te
poruke gotovo toliko koliko je mrzio one bezline pozive na svoj mobitel: Imate sredu to
ste izvueni, i dobili ste dvije karte za Cochimangu. Morate dodi u na ured i upisati podatke,
potpisati formulare i dati pristanak da vam bez ikakve naknade dostavimo u va dom
predivan komad...
Brzo je izbrisao te poruke i zastao na sljededoj. Bilo je to pismo njegova prijatelja Joschue.

Pozorno je proitao svaku reenicu i zamiljao svaki pokret na Joschovu licu dok je to
pisao. Toliko se dugo nisu vidjeli... Pomislio je da mu mora napisati dugo pismo. Ali sad nije
bio trenutak. Ostavio je poruku u inboxu kao automatski podsjetnik na tu njegovu elju.
Posljednja je poruka bila veoma upadljiva. Dolazila je s nepoznate adrese:
carlospol@spacenet.com. Naslov poruke bio je aljem ti. Na Robertovoj je posjetnici bila
istaknuta njegova elektronika adresa i pomislio je da stie nova poslovna ponuka.
Predivno! rekao je za sebe.
Otvorio je poruku. Bio je to e-mail upuden nekom Fredyju u kojem mu netko alje
pozdrave i razglaba o nije se ba razumjelo kakvu prijedlogu o parovima. Potpisala ga je
Laura.
Roberto se nije sjedao nikakve Laure i nikakva Carlosa koji bi mu pisali, a jo ga se manje
ticala tema poruke, tako da je ubrzo shvatio da se radi o pogreci i izbrisao je poruku s
raunala i iz glave. Ugasio je PC i otiao na posao.
Idudega tjedna stigla mu je jo jedna poruka od carlos-pol@spacenet.com. Robertu je
trebalo pet sekundi da klikne na Obrisati.
Te bi epizode bile potpuno nevane u Robertovu ivotu da nakon tri dana jo jedan
aljem ti od Carlosa nije donio u njegovo raunalo novo Laurino pismo. Pomalo uzrujan,
izbrisao je poruku i ne proitavi je.
Trede je Laurino pismo stiglo etiri tjedna nakon prvog. Roberto je odluio otvoriti ga
kako bi otkrio u emu je pogreka. Nije elio i dalje osjedati ono maleno zadovoljstvo i
uzbuenje koje je u njemu izazivalo primanje pote, a potom ono razoaranje kad bi shvatio
da nije pravi adresat. U poruci je stajalo:
Dragi Fredy,
to misli o onome to sam napisala? Moemo porazgovarati ili izmijeniti stvari kojima
nisi zadovoljan. Jesi li razgovarao s Miguelom? Tako sam uzbuena zbog ideje o knjizi da ne
mogu prestati pisati. Evo ti nova poiljka.
U nastavku je bio podugaak tekst o odnosima u paru. Roberto je imao neto vremena,
pa je brzo proitao.
Kad ljudi imaju problema u odnosu, obino okrivljuju svoga partnera. Jasno vide to mora
promijeniti onaj drugi kako bi odnos funkcionirao, ali teko je vidjeti na koji nain oni sami
generiraju probleme.
Veoma esto na seansi za parove nekoga pitamo: Stoje s tobom? A taj netko odgovori:
Zna, on ne shvada da... A ja uporno pitam: Stoje s tobom? A ona ponovno odgovara:
On je veoma agresivan! A ja do iznemoglosti pitam: Ali to ti osjeda? Stoje s tobom? I
veoma teko neka osoba govori o tome to je s njome, to treba ili osjeda. Svi uvijek ele
razgovarati o drugima.
Suoiti se s konfliktom koji se raa u paru uz razmiljanje to je sa mnom neto je
sasvim drukije nego suoiti se s konfliktom uz ljutnju misledi da je problem u tome to sam s
neadekvatnom osobom.
Mnogi se parovi rastanu jer misle da bi im s nekim drugim bilo drukije, i, naravno, onda
se nau u istim situacijama, u kojima se promijenio samo sugovornik.
Zato je, kad se suoimo s nerazumijevanjem u vezi, prvi korak da uvidimo injenicu da su
potekode sastavni dio ljubavi. Ne moemo zamisliti blizak odnos bez konflikta. Izlaz bi
mogao biti taj da prestanemo fantazirati o idealnom paru, paru bez konflikta, koji je stalno
zaljubljen.
Iznenauje nas u kojoj mjeri ljudi trae tu idealnu situaciju.

...i kad gospodin X shvati da njegova partnerica ne odgovara onom idealnom i

romanesknomu modelu, i dalje uporno govori samome sebi da drugi imaju takav idealan
odnos kojemu on tei, ali da on nije imao srede... Zato to se oenio pogrenom osobom.
Ne!
Nije tako!
Nije se oenio pogrenom osobom. U svemu je tome pogrena samo njegova prijanja
predodba o braku, predodba o savrenom paru. Na odreeni nain, umiruje me spoznaja
da ono to ja nemam, nema nitko, da je savren partner fikcija i daje stvarnost mnogo
drukija. ini se da razmiljanje daje susjedov travnjak zeleniji, ili da drugi ima ono to ja ne
mogu imati, generira mnogo patnje.
Moda se, kad spoznam tu istinu, uzmognem osloboditi tih toksinih osjedaja. Stvarnost
je znatno bolja kad odluim uivati u mogudem umjesto da patim zato to iluzija ili fantazija
nikako da se ostvare.
Moja je preporuka: uinimo s mogudim ivotom... najbolje to moemo.
Patiti zbog neega to nije onako kako smo zamislili ne samo da je beskorisno nego je i
djetinjasto.
Ti psiholozi! Nikad se nede nauiti koristiti raunalima, pomislio je Roberto prisjedajudi
se tehnikih pitanja koje mu svako malo postavlja njegova prijateljica Adriana, psihologinja.
Pozorno je pogledao adresu primatelja: rofrago yahoo.com.
R-O-F-R-A-G-O. Nije bilo sumnje! Poruka je bila namijenjena upravo njemu.
Nekoliko je minuta nepomino promatrao ekran. Htio je nadi odgovarajudi odgovor za
misterij s porukama, jer mu se inilo da Laurina nesposobnost nije dovoljno dobro
objanjenje.
Zakljuio je da taj Fredy sigurno ima adresu slinu njegovoj. Registriranje slobodnih
mailboxova obavljalo se automatski, i stoga je bila dovoljna i malena razlika da server
prihvati novu adresu. Sigurno se Fredy, kao i on, nije mogao registrirati na svoje ime, pa je
rabio svoje prezime, ili ime svoga psa, ili tko zna to. Njegova je elektronika adresa rodrigo,
rodrago ili rofraga... A ta ju je Laura pogreno zapisala. Netko nije dobivao materijal, a neka
mu je psihologinja pisala neto to mu nikad nede stidi.
Odlino. Sve je razrijeeno. I to sad?
Kad bude imao vremena, tijekom vikenda, rijeit de taj problem. Upozorit de Lauru na
pogreku, a onda de nadi pravu adresu toga Fredyja Rofraga (odluio je da je to njegovo
prezime).
Roberto je ugasio raunalo i otiao u ured.
Tih nekoliko redaka koje je napisala Laura vrzmalo mu se glavom itav dan i, kad ga je
poslijepodne nazvala njegova djevojka, zapetljao se s njom, kao i toliko puta dosad, u jednu
od onih beskrajnih rasprava tipinih za njih.
Cristina se alila da on nikad nema vremena za izlazak. Kad nije radio, odmarao se od
posla, a kad nije radio nita od toga dvoje, sjedio je za svojim stolom pred raunalom,
konektiran doslovno i simbolino na virtualnu stvarnost.
I Roberto se alio. Cristina je bila previe zahtjevna. Ona bi trebala shvatiti da je surfanje
internetom njegov nain odmaranja i da ima pravo malo uivati u slobodnom vremenu.
Da, naravno! To to si sa mnom ne predstavlja ti uitak... rekla je Cristina.
Pa... Katkad nije... odgovorio je Roberto, to je (poslije mu je to palo na pamet) bila
pretjerana iskrenost.
Na primjer?

Na primjer, kad me gnjavi kuknjavom ili predbaci vanj em.

Cristina je poklopila slualicu. Sa slualicom u ruci, Roberto se prisjetio posljednje svae s
Carolinom, svojom bivom partnericom, i osjetio je kako mu u misli dolazi reenica koju je
toga jutra proitao u Laurinoj poruci:
...u istim situacijama u kojima se promijenio samo sugovornik...
I onda se prisjetio;
Svi uvijek ele razgovarati o drugima.
To je tono! To je ono to su Cristina i on inili za svake svae. To je ono to je unitilo
njegovu vezu s
Carolinom. Zapravo, prekinuo je s njome jer je mislio da de s drugom biti drukije.
Toga je poslijepodneva otiao ranije iz ureda. Htio je ponovno proitati onaj tekst o
partnerima.
im je uao, prebacio je jaknu preko staroga, sivog naslonjaa na ulazu i upalio je
raunalo. Ovaj se put program dizao sporije nego ikad, ali priekao je. Napokon je otvorio
svoj administrator elektronike pote i kliknuo na aljem ti.
Bila je ondje. Editirao je ono to je bilo napisano i prekopirao u tekst procesor. Onda je
otvorio fajl aljemti.doc i potraio reenice kojih se sjedao. Uzeo je uti marker kako bi ih
istaknuo, a oznaio je i neke druge.
Prestati fantazirati o idealnom partneru.
To to ja nemam, nema nitko.
Uiniti s mogudim ivotom... najbolje to moemo.
Potekode su sastavni dio ljubavi.
Obuzela ga je neobina kombinacija osjedaja: iznenaenje, uzbuenje, sram, zbrkanost.
Ved je nekoliko puta imao taj neobian dojam da mu ivot na neki misteriozan nain pribavlja
upravo onoliko koliko mu treba. Sjetio se dana kad je upoznao Cristinu, prije vie od godine.
Bio je poprilino tuan i pomalo oajan. Zbog boli od rastanka s Carolinom pojavio se vrh
ledene sante njegove depresije, i tri tjedna nije osjetio ni najmanju elju da izie na ulicu.
Zatvoren u kudi, putao je da telefon zvoni dok se telefonska sekretarica ne bi pobrinula za
pozive: nagomilane bi poruke povremeno brisao ne presluavi ih.
Toga poslijepodneva, zasiden dosadom, odluio je promijeniti poruku na sekretarici u
ovakvu: Na putovanju sam. Ne ostavljajte poruke, nitko ih nede presluati. inilo mu se
hrabrim i pozitivnim biti iskren prema svojim prijateljima na taj nain i ne davati im nadu da
de im odgovoriti. Ali kad je dignuo poklopac da to snimi, uo je glas na sekretarici.
Bok, ja sam Cristina. Ne poznajemo se. Tvoj mi je broj dao Felipe. Bit du iskrena: u
subotu imam super zabavu i uasavam se toga da idem sama ili, bolje reeno, SLOBODNA.
Felipe kae da si sjajan tip, zabavan i inteligentan (upravo ono to mi je preporuio lijenik).
Ako je to istina i eli provesti neko vrijeme u dobrom drutvu i otidi na sjajnu zabavu, nazovi
me na 63124376 do petka. Ako Felipe lae i nisi takav kakvim te opisuje, oprosti, pogrean
broj.
Zato se ula poruka ako nije stisnuo nikakvu tipku?
Misterij.
Zato je Felipe, kojega je jedva poznavao, izgovorio sve te gluposti o njemu?
Misterij.
to si umilja ta ena da ga tako izaziva?
Misterij.
Nazvao ju je...

I evo ga opet u neobjanjivoj vezi. Psihologinja koju on nije poznavao, s jednoga kraja
svijeta, alje nekom tipu, na drugi kraj svijeta, biljeke vezane uz partnerske odnose. To je
dolo do njega bez ikakva objanjenja, a upravo su to bile rijei koje je trebao uti.
Magija.
Uvijek je smatrao da takve podudarnosti stvaraju lakovjerne i ezoterike, fanatike. Iznad
postojanja Boga, ili sto tisuda njih, ovi i oni koristili su se svojom vjerom u Svemogudega kako
bi objasnili, moda na fantastian nain, ono to logika nije mogla rijeiti, traedi utoite u
predodbi boanstva kako bi sebi olakali, sigurni da njihova individualna sudbina nije
jednostavno vezana uza sluajnost, ni uz odreene podudarnosti ili ljudske pogreke.
Roberto je mislio kako bi se i on sam smirio kad bi mogao vjerovati da de se netko ili neto
napokon pobrinuti za njegovu bududnost, ili kad bi mogao uvjeriti sebe u to da je sudbina, u
svoj svojoj neizmjernosti, ved predodreena. Ali to, naalost, nije bio njegov sluaj. On nije
mogao uiniti nita drugo nego prihvatiti postojanje nasuminosti, sluajnosti, neega
neobjanjivoga.
Sluajnosti... Sreda... Ukriene energije... U svojim je mislima traio rije koja bi mu
pomogla da definira svoje osjedaje. Na terapiji je nauio da ne moe imati kontrolu nad
sobom ako ne moe imenovati ono to mu se dogaa.
Legao je razmiljajudi koja mu rije nedostaje. I tako je, iskuavajudi reenice i
kombinacije slogova, zaspao.
U zoru se probudio prestraen. Sigurno je sanjao veoma neugodan san, jer je krevet bio
razbucan, a plahte, smotane u klupko, stajale su odbaene u drugom kraju sobe.
Ostao je nepomian u krevetu i ponovno zatvorio oi ne bi li spasio pokoju sliku iz sna.
Sjedao se samo nekih, veoma zbrkanih: rijei i rijei javljale su se na monitorima stotina
raunala, vrtoglavo bi se pokazivale i mnoile na ekranima sve dok ih ne bi potpuno ispunile.
.. Onda bi ih preplavile i ispadale zauzimajudi svu opipljivu stvarnost...
Svijet pun rijei - pomislio je. Previe rijei. Progutao je slinu i ustao. Pod tuem je odluio
da nede otidi u ured. Zapravo, mnogo je toga trebao srediti, a mogao je to uiniti i kod kude.
Kratko je radio na svojim papirima sve dok nije osjetio teret dosade, te utvare malo
previe prisutne u njegovu ivotu.
Dignuo je slualicu i nazvao Cristinu. Uz malo srede uhvatit de je na izlasku iz kude.
Halo, javila se Cristina bezlino.
Halo, rekao je Roberto, pokuavajudi umiriti situaciju.
Halo, ponovila je Cristina razdraeno.
Moramo razgovarati, rekao je Roberto.
O emu? odgovorila je ona, odluna u namjeri da mu otea zbliavanje.
O politikoj situaciji u Tanzaniji, ironizirao je on.
Ha! s druge se strane uo suh odgovor.
Stvarno, Cris, daj da se vidimo veeras. Moram ti mnogo toga redi i elim ti proitati
tekst koji mi je stigao internetom.
Kakav tekst?
Tekst o parovima.
Kako to misli stigao?
Poslije du ti objasniti... U osam u baru? Ne, doi po mene, rekla je Cristina, jo
jednom pribjegavajudi demonstraciji modi.
Dobro, rekao je Roberto. Bok. Bok.
Poslije du ti objasniti, odgovorio je. Da otkrije Cristini pravi izvor Laurina teksta? Nikako.
Zato ne? Naene su poruke bile osobna prepiska i njegovo bi dranje moglo biti shvadeno

kao krenje privatnosti. Nije htio da ona zna da je bio spreman njukati po tuem ivotu.
Sigurno bi to osudila, naljutila se na njega i prezrela korisnost sadraja pisma.
Ali, kao to bi rekla Laura, pomislio je Roberto, osim toga s Cristinom, to je sa mnom?
Jesam li imao pravo zadirati u tuu prepisku?
Ja sam taj koji to, zapravo, osuuje, odgovorio je samome sebi.
Dignuo se iz naslonjaa i upalio raunalo. Otvorio je program za pisanje teksta i napisao.
Laura,
primam u svoj mailbox poruke koje vi aljete Fredyju s tekstom koji je, ini se, dio knjige o
odnosima meu partnerima. Sigurno imate pogrenu adresu.
S potovanjem,
Roberto Francisco Gomez
Otvorio je program za elektroniku potu kako bi poslao poruku. Program je automatski
emitirao biiiip i otvorio pozdravni prozor u kojem je pisalo:
Bok, rofrago. Imate jednu (1) novu poruku.
Osjetio je blag drhtaj. Kliknuo je na inbox i ugledao debelo otisnuto ime poiljatelja i
registriran primitak poruke.
carlospol@spacenet.com: aljem ti
Njegovo tijelo - pogotovo lea, ramena i desna ruka -registriralo je taj sukob izmeu elje
i principa. Roberto je oklijevao. To je privatan prostor, govorio si je. Ali odmah se sjetio
naslova s prve stranice informatikoga asopisa:
Internet: beskraj bez privatnosti.
I pomislio je na hakere, tu legiju mladih koji posveduju velik dio svojih ivota surfanju po
internetu dok ulaze u baze podataka na koje nailaze putem i kojima je velik izazov pristup
svakom raunalu koje je zatideno, bilo to raunalo Nacionalne biblioteke, ljekarne na uglu ili
Pentagona. Djevojke i mladidi diljem svijeta posveduju sate i ulau mentalni napor u
otkrivanje tajnih kodova, ulaznih ifri i sustava kriptiranja informacija kako bi doli do
podataka i njukali, ili ak zarazili virusom centrale u koje su uli.
Bilo je to mnogo vie od pubertetskoga nestaluka.
Internet je slobodan i svaka njihova konica samo je ograniavanje nae slobode
surfanja. Sruit demo te barijere i unitit demo sve to se nalazi iza njih u znak protesta jer
nam ele ograniiti slobodu. Oni, kriptografi, sve su kreativniji... Ali i mi smo.
Kibernetiki anarhisti, rekao je Roberto nekom klijentu prije nekoliko dana.
Iako je bio sliniji anarhistu nego hakeru, u tom je trenutku osjedao da je dio njih.
Pomaknuo je kursor na C od Carlos i dvaput kliknuo lijevim gumbom mia.
Ovo je dakle nova preporuka: poeti zamiljati partnera s nekoga drugog mjesta, s mjesta
mogudega, a ne idealnoga.
Zato demo pokuati promatrati konflikte ne samo kao nain na koji prevladavamo svoje
barijere pribliavajudi se tako onomu drugom, nego kao put dolaska u kontakt sa svojim
partnerom i, naravno, nakon toga, kao put iznalaenja transformatora za kontakt sa samim
sobom.
Bivanje u paru pomae naem osobnom rastu, tomu da budemo bolji ljudi, da se bolje
upoznamo. Odnos saima. Zato je vrijedan truda.
Vrijedan... truda (drugim rijeima, vrijedi se truditi za njega).
Vrijean je patnje koju donosi. Vrijeanje boli s kojom se tako suoavamo. I sve je to
vrijedno zato to, kad prijeemo taj put, vie nismo iste osobe: narasli smo, svjesniji smo,
osjedamo se ispunjenijima.
Partner nas ni od ega ne spaava: ne treba nas spaavati.

Mnogi ljudi trae partnera kao sredstvo rjeavanja svojih problema. Misle da de ih blizak
odnos izlijeiti od tjeskobe, dosade, nedostatka smisla. Oekuju da partner popuni te
praznine. Kakva uasna pogreka!
Kad izaberem nekoga s tim oekivanjima, na kraju neizbjeno zamrzim tu osobu jer mi ne
daje ono to traim.
I onda? Onda moda potraim drugu osobu, i jo jednu, i jo jednu...
Ili moda odluim provesti itav ivot aledi se na svoju nesredu.
Preporuuje se rijeiti svoje ivotne probleme ne oekujudi da de to netko drugi uiniti za
mene. Preporuuje se i da ne pokuavam rijeiti ivotne probleme drugoga, nego da pokuam
nadi nekoga kako bismo skupa radili na projektu, da se dobro zabavljamo, da zajedno
rastemo, da si pomaemo, ali ne kako bi mi taj netko rijeio ivotne probleme.
Razmiljanje da de nas ljubav spasiti, da de rijeiti sve nae probleme i osigurati nam
neprestano stanje srede ili sigurnosti, samo nas dri u fantazijama i iluzijama i oslabljuje
pravu snagu ljubavi, a to je snaga transformacije.
I nita tako ne otvara oi kao bivanje uz nekoga s tom pretpostavkom. Nita nije tako
izuzetno kao osvjetavanje vlastite promjene kraj voljene osobe.
Umjesto da traimo utoite u nekom odnosu, mogli bismo prihvatiti njegovu mod da se
budimo u onim podrujima u kojima smo uspavani i u kojima izbjegavamo gol i izravan
kontakt sa ivotom: njegovu sposobnost da nas pokrene prema naprijed i jasno nam pokae
u kojim ivotnim podrujima jo moramo rasti. Kako bi nai odnosi prosperirali, nuno je da ih
promotrimo i na drugi nain: kao niz prilika da proirimo svoju svjesnost, otkrijemo dublju
istinu i postanemo ljudska bida u potpunijem smislu. A kad postanem kompletno bide, koje ne
treba druge za preivljavanje, sigurno du nadi drugo kompletno bide s kojim du dijeliti to to
imam i to ono ima.
To je, zapravo, smisao para: ne spas, nego kontakt.
Ili, bolje reeno, kontakti.
Ja s tobom.
Ti sa mnom.
Ja sa sobom.
Ti sa sobom.
Mi sa svijetom.
Roberto je osjetio kako ga preplavljuje iznenaenje. Ideje i slike iz njegova nedavnoga i
davnoga ivota sudarale su se u njegovim mislima. Glava mu je pucala. Laura je pisala kao da
govori njemu.
Put iznalaenja transformatora za kontakt sa samim sobom.
Odnos saima. Vrijedan... truda. Smisao para: ne spas, nego kontakt. Laura je govorila
upravo ono to je trebao uti, kao da ga dobro poznaje. Dapae, mail kao da je napisao
njegov terapeut od prije nekoliko godina kako bi ga probudio iz beskrajne obamrlosti
njegova neznanja o znaenju bivanja u paru.
Moda Laura i nije bila psihologinja. Moda se i ne zove Laura. Moda nije imala pojma
to govori i zapravo samo prepisuje ulomke iz neke poznate knjige ili jeftinoga asopisa.
Uopde nije bilo vano. injenica je da su ga jasnoda i prikladnost teksta u odnosu na njegov
sadanji ivot uzdrmali.
Razmiljao je o susretu s Cristinom te nodi. Kako joj prenijeti rijeima...? Neto se u njemu
razmjestilo na drukiji nain, neto se pomaknulo s mjesta. U to je bio siguran.
Ali moe li pismo nekoga neznanca biti takvo otkride? On nije imao odgovor na to pitanje.
Ipak, nasludivao je da se dogaa neto tajanstveno i uzvieno.

I odjednom je shvatio: sinkronija!

To je bila rije koju je traio budan i u snu. To je ono to ga je uspjelo uzdrmati:
istovremenost dogaaja.
Sjetio se sasvim jasno da je o toj ideji itao u jungovaca, ideji da se dogaaji u ivotu
odvijaju paralelno kako bi donijeli nunu poruku, prijeko potrebno znanje, nuna sredstva.
Sjetio se i one mitske reenice:
Samo kad je uenik spreman, pojavljuje se uitelj.
A uitelj se pojavio. Njegove su poruke stigle elektronikim putem i on nije mogao odbiti
njegove rijei. Ili, bolje reeno: nije htio.
Sasvim sigurno nede poslati tu poruku Lauri.
Sinkronija, rekao je sam za sebe dok je kopirao mail u svoj tekst procesor u nastavku
prethodnoga, i naredio je svom raunalu da ih skupa isprinta.
Promatrajudi list papira koji je stroj izbacivao izvravajudi naredbu, obuzeo ga je drukiji
osjedaj. Stegnutom je akom udario dva ili tri puta po stolu jer se sjetio da je prethodne
poruke izbrisao ne proitavi ih.
Brzo je otvorio Recycle Bin traedi izbrisane poruke, ali nita nije naao...
Sinkronija, ponavljao je, moda kako bi se kontrolirao.

Drugo poglavlje
Parkirao je automobil pred stambenom zgradom u X kojoj je ivjela Cristina. Bio je
neobino veseo. Osjetio je da je doao onamo osloboen tereta prolosti.
Planirao je nov susret, novu preporuku: par strukturiran u funkciji uzajamnoga rasta.
Zvualo je predivno.
Promotrio se u retrovizoru i uvjebao svoj najljepi osmijeh. Onda je iziao iz automobila
i, kad je doao do portafona, stisnuo je 4A.
Da? uo je Cristinin glas.
Ja sam, rekao je Roberto.
Silazim, rekla je ona.
Roberto se naslonio na okvir vrata i svrnuo pogled prema ulici. Automobili su prolazili.
Neki su ubrzavali pretjeudi one koji su se kretali brzinom ljudskoga hoda. I jedni i drugi
zastali bi pred semaforom na uglu.
Palo mu je na pamet da je i ivot takav: mnogi zbrkani dogaaji, neki nevjerojatno brzi,
drugi prespori, ali svi prolaze u neumornoj karavani.
Kako bi bilo glupo da jedan dogaaj ostane zaglavljen na pola puta, ometajudi prolaz
onima koji dolaze, pomislio je. Ipak, katkad moj ivot izgleda vie kao parkiralite...
Cristini je dugo trebalo.
To ini namjerno, pomislio je. Pravi se vana.
Poeo se ivcirati.
Pas mater! Ja dolazim s dobrim namjerama, a ona...
Prekinuo se.
to mi se dogaa? prisjetio se. Zato se toliko ivciram to je moram ekati? Zato me
toliko ivcira samo ekanje? Smeta mi kad moram ekati klijenta da nazove, ili odgovor na
poruku, ili da-me poslue u baru, ili da se upali raunalo... Smeta mi kad moram ekati. I
nastavi: to je to sa mnom kad mi smeta ekanje?
Uvijek ga je ljutio osjedaj da gubi vrijeme.

Sjetio se trgovca iz Maloga princa koji je prodavao tablete kako ne bismo morali gubiti
vrijeme na pijenje vode. ovjek bi mogao utedjeti dvadesetak minuta tjedno, sudedi po
onome kako ih je reklamirao trgovac. A Mali princ je pomislio: Da ja imam dvadeset minuta,
iskoristio bih ih da polagano hodam prema izvoru.
Gubljenje vremena... rekao je. Kako moe izgubiti neto to se ne moe posjedovati?
Kako se moe sauvati neto to je nemogude zadrati? Da mogu birati... to bih radio da
imam dvadeset minuta vika?
Nasmijeio se.
Bilo bi dobro uloiti ih u ekanje voljene osobe.
Naslonio se leima na zid i nastavio promatrati ulicu. Vidio je automobile koji su se sad
kretali na odstojanju: sivi, plavi i bijeli, smei kamion, motocikl, neobino crni automobil i
onda, nekoliko trenutaka, nita.
Odjednom, ulica je bila pusta.
Odjednom, njegova je glava bila bez misli.
Osjetio je mir, a njegov se osmijeh proirio na svaki dio njegova lica.
Cristine nije bilo jo neko vrijeme: petnaest minuta... Dvadeset. Tko zna.
Roberto nije opaao protjecanje vremena. itav je njegov univerzum bio oblikovan po
njemu, ulica i otkride praznine.
Prekinuo ga je Cristinin glas.
Evo me.
Bok, odgovorio je Roberto pokuavajudi se vratiti u opipljiv svijet.
Bududi da uvijek kasni, opravdavala se ona, poela sam raditi druge stvari, i onda si
doao prerano jer jo nisam bila spremna.
Roberto je ved znao kako ide ta rasprava.
Nisam zakasnio, rekao bi on. Doao sam na vrijeme.
Prema tebi, dragi moj, rekla bi ona, dodi na vrijeme znai dodi rano.
ekam te vie od pola sata, a ti eli optuiti mene? odgovorio bi on.
Cristina, uzrujana zato to je razotkrivena, sigurno bi se odluila za protunapad.
Sluaj, Roberto, uvijek gaje zvala imenom kad bi se naljutila. S obzirom na to koliko
sam puta ja tebe ekala, moe i ti mene jedanput ekati i zaepiti.
I sve bi bilo kao uvijek.
Ja nita nisam rekao, ti si zapoela kad si me htjela optuiti da kasni zato to sam ja
zakasnio.
Da, ali ti si zapoeo tim usranim bok s kojim si me doekao.
I to bi bio poetak kraja. Cristina bi nastavila.
Ako si me pozvao van zbog toga, bolje bi bilo da si ostao kod kude.
I Roberto bi zakljuio raspravu.
Ima pravo. Zbogom!
Ona bi se popela u stan mrmljajudi psovke, a on bi ondje ostavio automobil kako bi
prohodao nekoliko blokova dok ga ne bi minula zlovolja ili dok se ne bi odvaio - govorio bi
samome sebi - prekinuti tu vezu, okrivljujudi nju za svoju nesredu i znajudi da de Cristina za
sve okriviti njega.
Ali ne ovoga puta. Ovaj je put bilo drukije. Bio je spreman do kraja istraivati ono to je
nauio.
Ona se brani, opravdava se, agresivno, kao da se brani od moje ljutnje, pomislio je. ALi
to je sa mnom? Ljutim li se? Nikako, odgovorio si je.

Moda je njegov bok zvuao kao predbacivanje, ili je moda Cristina sila oekujudi
predbacivanje, pa je tako i interpretirala sve to bi on mogao redi. U svakom sluaju, vrijedilo
je truda razjasniti to.
Smiri se, Cristina, rekao je. Sve je u redu.
Ne budi sarkastian, optuila ga je ona.
Nisam, dodao je Roberto. injenica je da sam razmiljao o nekim stvarima i nisam ni
opazio da kasni.
Mrzim kad se pone drati tako superiorno, bila je uporna Cristina, traedi
nepostojedu bitku. Osim toga ne vjerujem ti ni rije. Dakle zakasnim etrdeset i pet minuta,
a ti to i ne primijeti? Ha!
Predivno, pomisli Roberto. I opet se nasmijeio prisjetivi se osjedaja koji je u njemu
izazvala opustjela ulica.
ao mi je to mi ne vjeruje, Cristina, poeo je objanjavati, ali doista se ne ljutim. U
svakom sluaju, ako bih trebao redi kako se osjedam u vezi s tobom i tvojim kanjenjem,
prava bi rije bila zahvalan.
Zahvalan? pitala je Cristina. Zahvalan?
Zahvalan.
Roberto joj je priao i poljubio je u obraz. Onda ju je pozorno promotrio njeno je dredi
za ruke.
Vrijedilo je ekati, rekao je Roberto. Prelijepa si.
Njeno su se zagrlili. Obgrlio ju je oko ramena i poveo prema automobilu.
Nisu zaspali do pet ujutro. Razgovor s Cristinom bio je zanimljiv i izuzetan. Skupa su
proitali dva Laurina maila i preskoili su predvidljivo duga objanjenja o porijeklu tekstova.
Cristina je bila poprilino skeptina u vezi sa sadrajem. Slagala se s mnogo toga, ali imala
je, kako je rekla, nekoliko primjedaba.
Mnogo su razgovarali o tim primjedbama. Roberto je shvatio da je neobino tolerantan
prema njezinim stavovima. S jedne strane Cristina je rekla da joj se ta ideja ini kao utjeha za
budale.
Ovo da mi je lake zato to ono to nemam ja nema nitko drugi, ini mi se glupo... Osim
toga, rekla je, ini mi se kao prevelik psihologizam misliti samo na sebe. to ako onaj drugi
uistinu grijei? to ako se onaj drugi objektivno ponaa pogreno, neprimjereno ili na tetan i
agresivan nain?
S druge strane drala je da ta preporuka krede od konformizma. Nekoliko je puta
ponovila frazu uinimo sve mogude otvoreno kritizirajudi mogude.
Tko zna to je mogude? Zato bih trebala odustati od potrage za idealnim partnerom
kako bih s njime imala predivnu vezu? zakljuila je.
Neki njezini komentari natjerali su Roberta da shvati vlastite kontradikcije.
On je stalno kritizirao one koji su se mirili bez borbe i, na neki nain, postavka koju je uo
iz Cristininih usta inila se kao pomiriti se s osrednjodu.
Ima pravo, pomislio je Roberto. I, za razliku od dotad, to joj je i rekao.
Ima pravo, o tome nisam tako razmiljao.
Ta je reenica djelovala poput kljua koji je otvorio vrata Cristinine intime. Od toga
trenutka razgovor je postao jo zanimljiviji i jo vie prosvjetljujudi.
Sloili su se u tome da ni ljubav ni partnerski odnosi ne smiju biti povrijeeni ni da se
jedan osjeda kao spasitelj drugoga. Dogovorili su se da de u svom odnosu pokuati staviti
naglasak na to da gledaju to se u svakom trenutku dogaa u svakom od njih. - To je istina,
rekla je Cristina. Na primjer, sinod, kad sam sila, mislila sam da du te zatedi bijesnoga.

Umjesto da uvidim to se dogaa sa mnom, drala sam se kao da mi doista predbacuje zbog
kanjenja. Sad mogu shvatiti da sam zapravo ja bila ljuta kad sam ugledala tebe.
Dobro, rekao je Roberto. To je gotovo.
Vrijedilo je truda, rekla je Cristina.
Vrijedilo je truda, naglasio je Roberto.
Te su nodi uzvieno vodili ljubav. Iako je Roberto osjedao da nikad nije bio toliko obuzet
svojim zadovoljstvom, svojini osjedajima i svojini orgazmom, inilo mu se da je i Cristina
uivala u seksu vie nego inae.
Uvjerio se u taj osjedaj kad je ugasio svjetiljku na svojoj strani i vidio kako se Cristina die
u krevetu, gleda ga smijeedi se i izgovara mu onu frazu koja je u samo njihovim jezinim
igrama oznaavala najbolju ocjenu.
Vrlo dobro, Gomeze... Vrlo dobro.
Roberto joj je uzvratio osmijehom i namignuo. Ona ga je jo jednom pogledala i okrenula
se. Ugasila je svjetiljku na svojoj strani, sklupala se u krevetu uz njega i zatvorila oi.
Nekoliko sekundi nakon toga mrmljala je, napola usnula, kao da govori samoj sebi.
...Vrlo dobro.
Oko dva poslijepodne, kad se probudio, Roberto je tapkao po krevetu traedi je. Ali nije ju
naao.
Iako mu je Cristina rekla da de oko podneva otidi na rotilj kod Adriane, Roberto je zaspao
siguran da ona nede otidi k prijateljici, kao toliko puta dotad, i da de ostati s njime.
Ustao je otpuhujudi i jednako raspoloen podgrijao je kavu koja je ostala od sinod.
Promijeao je tamnu tekudinu i utopio u vrtlog u sredini svoj osjedaj da je osvojio raj.
Ona je otila. Bilo joj je vie stalo do glupoga rotilja nego do predivnoga ponovnog
kontakta.
Sranje! progunao je.
Popio je kavu i ne osjedajudi njezin okus. to bi Laura rekla na sve to?
Upalio je raunalo, potraio je meu primljenim porukama i... Bila je ondje.
Zato da, onda, budemo u paru? Imamo svoje oi da se vidimo i prepoznamo. Moemo si
pogledati ruke, noge i pupak... Ipak, ima dijelova koje nikad nismo vidjeli izravno, kao lice,
koje nam je tako vano i prepoznatljivo, i teko je povjerovati da ga nikad nismo vidjeli svojim
oima...
Kako bismo vizualno upoznali te dijelove skrivene pogledu, trebamo zrcalo.
Isto tako, u naoj osobnosti, u nainu na koji postojim na svijetu, postoje skriveni vidovi
nae percepcije. Kako bismo ih vidjeli, trebamo zrcalo... Jedino zrcalo u kojem se moemo
vidjeti j est u drugomu. Pogled na onoga drugog pokazuje mi ono to moje oi ne mogu
vidjeti.
Kao i s fizikom stvarnodu, preciznost odraza ovisi o kvaliteti zrcala i udaljenosti s koje se
promatram. toje preciznije zrcalo, detaljniji je i vjerniji odraz. to mu se vie pribliimo kako
bismo promotrili odraz, jasnija nam je percepcija o sebi. Najbolje, najpreciznije i najokrutnije
zrcalo zapravo je odnos meu partnerima: to je jedina veza u kojoj se mogu izbliza odraziti
moji najgori i najbolji aspekti.
Parovi koji dolaze na savjetovanje gube mnogo vremena pokuavajudi uvjeriti onoga
drugog da grijei. Cilj je da se partneri naue dogovoriti umjesto da se pretvaraju u suce, ili
da ele promijeniti onoga drugog.
Ako ti stalno ukazujem na tvoje pogreke, ako ivim s ciljem da ti pokaem kako si se
trebao ponijeti, ako se bavim time da ti pokazujem kako se to radi, moda de se (moda)
osjedati kao idiot ili, jo gore, moda de me napustiti ili, jo gore, ostati kako bi me mrzio.

elim da me istinski saslua, vlastitim uima, onako kako sluamo interes, elju, ljubav.
Ako uistinu elim biti sasluan, onda moram nauiti govoriti o sebi, o tome to trebam i, u
svakom sluaju, o onome kako se osjedam u vezi s tvojim dranjem. Samo ta promjena
vjerojatno de ti pomodi u tome da ti bude mnogo lake sasluati me.
Velik dio posla u terapiji parova sastoji se u tome da svakome pomognemo da stalno
bude svjestan onoga to mu se dogaa umjesto da govori o drugome. Bolje reeno, da
iskoristim konflikte kako bih shvatio to se dogaa u meni i da razgovaram o tome. Cilj je ove
terapije pomodi dvjema osobama koje su se zatvorile u sebe da se otvore. Opdenito, dou
puni gorine, neizreenih kritika, a zadatak terapeuta jest da im pomogne da se opuste, da
izraze ono to se boje redi, da pokau svoju bol. Kako pomodi dvjema osobama da se ponovno
otvore, da se pokau, da vjeruju? Uglavnom stvarajudi ugodnu klimu u ordinaciji, pomaudi
im da se opuste, da oituju svoje potrebe. Jedan od ciljeva terapije jest taj da doe do
kontakta.
injenica je da se kontakt ne moe ostvariti silom: do njega ili doe, ili ne doe. Ali ima
specifinih ponaanja koja pomau. Mi, terapeuti, prouavamo to ini svatko od njih dvoje
kako bi izbjegli kontakt, da bismo im potom ukazali na to. Nain na koji omogudavamo
kontakt zapravo je taj da budemo prisutni, u kontaktu s onime to nam se dogaa. Isto je i s
naim partnerom: vidjeti to treba, to ga zapravo boli.
Jo jednom vidim da su konflikti prilika da se otkrijem, upoznam, da razumijem ono to mi
se dogaa i da iz toga uim.
Parovi dolaze zato to ine upravo suprotno. Svaki put kad je veza u krizi, svatko od njih
pone kritizirati onoga drugog, govoriti mu to treba initi, tjerati ga da osjeda odgovornost
za sve nepoeljno.
U pravilu, u vedini sluajeva ovaj napor okrivljivanja niemu ne slui, a u ostalim
sluajevima... na kraju sve uniti.
Preporuka koju dajemo nije nita novo, ali je kljuno:
Postati odgovoran za vlastiti ivot.
U praksi to znai da onaj koji se dolazi aliti na situaciju mora biti sposoban odgovoriti na
pitanje: to ja inim da se ova situacija ovako razvija? To NE znai da postaje jedini krivac
za situaciju, nego da mu to pomae da sagleda svoje ponaanje. to bi drugo mogao uiniti
kako bi stvorio neto bolje?
Onaj koji se zakvai za osjedaj daje onaj drugi kriv i koji se osjeda kao rtva okolnosti,
nede napredovati, zaglavit de se i koit de razvoj para. Dunost je terapeuta pomodi
partnerima da prestanu igrati igru jadanja kako bi sagledali druge mogudnosti, kako bi
nali kreativan izlaz iz te situacije. Terapeuti im moraju pomodi da iskoriste konflikt kako bi
shvatili to mogu razvijati sami, otkriti mrtve toke u kojima se gube i koje ih prepreke
sputavaju.
Prema naem iskustvu, ovo je jedini nain koji ih moe dovesti do toga da razmisle o
svojim mogudnostima, da ponovno budu snani u smislu razvijanja potencijala, da se osjedaju
kreativnijima i, na kraju, slobodnijima.
To je put u koji vjerujemo i koji pokuavamo prenijeti: ne ekati i ne eljeti ivot u kojem
nema konflikta, nego ga vidjeti kao mogudnost razvoja; nauiti iskoristiti svaku potekodu na
koju naiemo kako bismo je produbili, kako bismo se dublje povezali, ne samo s naim
partnerom nego i s naim ivotom.
Fritz Perls obino je govorio daje osamdeset posto nae percepcije svijeta ista
projekcija... Kau da bi, izgovorivi to, pogledao u oi svoga sugovornika i dodao:.. .i vedi dio
ovih preostalih dvadeset posto.

Kad ljudi izraavaju svoje pritube o tome to im se dogaa, moramo istraiti to je

svojstveno osobi koja se tui.
Ako nekomu, na primjer, smeta sebinost partnerice, moda je to stoga to se bori sa
sebinim dijelom sebe, stoga to se to ne usudi priznati ili stoga to si ne doputa taj
privilegij. Put kojim mora idi u svakom je sluaju razmatranje to se dogaa s njegovom
sebinodu i rad na tome, putajudi onoga drugog da bude kakav eli (ili moe).
Uzmimo drugu kljunu temu za parove: podjela poslova. Ako ona eli da se on brine o
nekim poslovima u kudi, moe pregovarati s njime da vidi to de raditi svatko od njih i postidi
dogovor. U suprotnomu, ako gubi vrijeme dokazujudi mu da je sebian, i usporeuje ga s
njegovom majkom (koja je ista takva), nikamo nede dospjeti (zapravo, u svaama nema
nita gore od spominjanja majki). Prikladna bi reenica bila: Moe biti kakav eli, ali, u
svakom sluaju, dogovorit demo se i sloiti oko toga tko de idi u trgovinu. Otvoriti put
komunikaciji uinkovitije je i razumnije od toga da dokazujemo koliko sebian ili velikoduan
netko moe biti.
Kao terapeuti volimo predloiti sljededu malenu igru.
Tijekom seanse zamolimo klijenta da iznese bujicu optubi protiv partnera koji sjedi preko
puta njega, da dopusti da se transformiraju u uvrede: glup, pohlepan, agresivan ili bilo
to. Potiemo ga da se usudi redi ono to misli, ili da vie, da optuujudi upre kaiprst prema
partneru i da izgovori uvrede koje dri u sebi. Nakon nekoliko sekundi, zamolimo ga da
ostane u tom poloaju. Onda mu usmjerimo pozornost na njegovu ruku i ukaemo na
simbolinu injenicu, esto punu otkrivenja: dok jedan prst upire u optuenoga, trima prstima
pokazuje sebe... Srednjak, prstenjak i mali prst pokazuju da je on moda triput pohlepniji,
triput gluplji i triput agresivniji od onoga koga optuuje.
Kad mi neto smeta u drugoga, to gotovo uvijek znai da je to ono to mi smeta u mene.
Ako nisam u konfliktu s tim aspektom, ne smeta mi ni to to je drugi takav. Dakle moje je
pitanje uvijek: Zato me to ivcira u drugoga? Kakve to ima veze sa mnom?
Iskoristiti to za osobni razvoj: o tome se radi. Umjesto da tu energiju ulaem u mijenjanje
drugoga, trebao bih se koristiti njome kako bih spoznao to se zbiva sa mnom u vezi s time
to mi smeta.
Moja sebinost! viknuo je u ekran. I ugasio je raunalo.

Tree poglavlje
Hot-dog. To je bilo sve to je mogao pripremiti s onime to mu je ostalo u hladnjaku.
Cristina je zasigurno uivala u dobrom rotilju, zabavljajudi se s prijateljicama i ne misledi na
njega. On je bio sebian? Ona je bila sebina, jer se odlino zabavljala dok je on deset minuta
drao senf naopako kako bi iscijedio bijedne kapljice kojima je zainio hrenovke. I jo je
morao trpjeti to to mu je Laura rekla da je sebian.
Lijepo je zagrizao u posljednju hrenovku.
I ne poznaje me... rekao je glasno, punih usta.
Sto je ona znala? Kao da netko moe redi neto to svima moe pomodi!
Ali dosta je bilo. Vie nede itati one poruke. Nede ni napisati poruku kako bi je
obavijestio da je adresa pogrena, te ak i da sve poruke i ne dou do toga Fredyja, tim bolje.
Ionako niemu ne slue.
emu bi sluilo to da zaboravi idealnu vezu? emu bi sluilo da se ne ljuti na partnericu?
emu bi sluilo da otkrije to mu smeta? emu bi sluilo da se razvija ako je ionako otila?
Na kraju je otila i ostavila ga samoga.

Roberto se dignuo od stola i uputio se u kuhinju kako bi oprao ono malo posua koje je
zaprljao. Dok je osjedao toplu vodu na rukama, nije mogao prestati misliti na to da bi, nekad
prije, Cristina ostala. Moda ga nije voljela. Drugim rijeima, vie ga nije voljela kao prije, vie
joj nije bio vaniji od svega. Moda ni on nju nije volio kao na poetku.
Zatvorio je slavinu i polagano obrisao ruke kuhinjskom krpom, kao da je minucioznost
pokreta u korelaciji s njegovom brigom. Nesigurnim je korakom otiao do sobe i bacio se na
krevet.
Nakon nekoliko sekundi ustao je i zatvorio se u kupaonicu. Nakon nekoliko minuta, i bez
rezultata, ponovno je legao, ali prije nego to je njegova glava dotaknula jastuk, opet se
uspravio.
Otiao je do kuhinje, otvorio hladnjak i gledao ambalau traedi neto to de ga
primamiti... Nita mu nije bilo dovoljno privlano, tako da je zatvorio vrata pazedi da dobro
sjednu.
Onda je iziao na balkon. Prolo je nekoliko automobila. Uao je.
Kad je doao u sobu, zastao je nakratko na vratima kao da oklijeva. Onda je sjeo pred
raunalo.
Igrao je minesweeper. Nije se uspijevao koncentrirati. Malene bi bombe stalno iznova
eksplodirale.
Zatvorio je igru i zastao gledajudi ikone na ekranu: raunalo, list papira s olovkom, sveanj
pisama, globus, povedalo, maleni uti telefon... Veza za internet.
Pogledao je oko sebe kao da se uvjerava da ga nitko ne promatra... Bio je na putu da uini
upravo suprotno onomu to si je obedao.
Otvorio je elektroniku potu. I, ne iznenadivi se, naao Laurin mail.
Moda nitko ne moe redi neto to svima pomae - rekao je samome sebi - ali moda
bude neto u novoj poruci. Neto, makar jedna reenica, to de mu pomodi da razjasni to
mu se dogaa s Cristinom, voli li je ili ne, zato se ljuti na nju i zato se poeo pitati kako
izgleda Laura, koliko ima godina, u kakvu je odnosu s Fredyjem.
Dragi Fredy,
kako ti je bilo na putu? Ba me zanima kako si. Ovih sam tjedana razmiljala o
mnogoemu, ali nisam znala kako to izraziti. Sjetila sam se onoga to si pisao za kongres u
Clevelandu. Sjeda li se?
Voljeti i zaljubiti se
Moda oekivanje trenutne srede koju obino pripisujemo vezi, ta elja za trijumfom, ima
veze sa eljom za produljenjem razdoblja zaljubljenosti. Tono, u prvom trenutku kontakt je
strastven, estok, nezadriv, iracionalan. Emocije nas preplave, ovladaju nama, i neko vrijeme
ne moemo razmiljati ni o emu drugom nego o osobi u koju smo zaljubljeni i o radosti koju
nam to donosi. Kad smo zaljubljeni, to nas povezuje s veseljem koje osjedamo jer znamo da
taj netko postoji. To nas povezuje s ne ba duboko ukorijenjenim osjedajem ispunjenja.
To se stanje ne moe dugo odrati, ali ostaje upisano poput podsjetnika koji podupire
odnos i koji je povremeno mogude ponovno stvoriti. Nakon nekoliko mjeseci obuzme nas
stvarnost, i sve ili zavri, ili zapoinje gradnja zajednikog puta.
Kad se ovjek zaljubi, zapravo ne vidi drugoga u njegovoj ukupnosti, nego taj drugi djeluje
kao platno na koje zaljubljeni projicira svoje idealizirane aspekte.
Osjedaji, za razliku od strasti, mnogo su dugotrajniji i ukotvljeni su u percepciju vanjske
stvarnosti. Gradnja ljubavi zapoinje onoga trenutka kad mogu vidjeti onoga koji stoji ispred
mene, kad otkrijem toga drugog. Tada ljubav zamjenjuje poetnu zaljubljenost.

Kada proe taj prvi trenutak, na vidjelo poinju izlaziti moji najgori aspekti, koje takoer
projiciram na drugoga. Voljeti nekoga izazov je odbacivanja tih projekcija kako bismo se
istinski vezali za toga drugog. Taj proces nije lagan, ali to je jedna od najljepih stvari koje se
dogode, ili kojima pomognemo da se dogode.
Govorimo o ljubavi u smislu da nam je vana dobrobit drugoga. Ni manje ni vie. Ljubav
kao blagostanje koje obuzme tijelo i duu i koje jaa kad mogu vidjeti drugoga ne eledi ga
promijeniti. Mnogo je vanije od karakteristika toga drugog blagostanje koje osjedam uz
njega i blagostanje koje on osjeda uz mene, uitak bivanja uz nekoga tko se brine o tome da
budem dobro, tko uoava to mi treba i uiva u tome da mi to prua: to ini ljubav.
Par je vie od odluke, to je neto to se dogaa kad se osjedamo vezani uz drugoga na
drukiji nain. Mogu redi da iz uitka bivanja s drugim donosim odluku da du dijeliti velik dio
ivota s tom osobom i otkriti uitak zajednikog ivota. Iako, potrebno je znati da
pronalaenje ivotnoga suputnika nije dovoljno: potrebno je i da ta osoba bude u stanju
hraniti nas, kao to smo ved rekli. Da, zapravo, bude uinkovita pomod u naem osobnom
rastu. Ljubav se gradi udvoje, i poiva na samo njima poznatoj kemiji zbog koje se osjedamo
drugaijima, moda zbog arobnog osjedaja da nas taj netko sasvim prihvada.
Biti zaljubljen i voljeti.
Kako lije teko govoriti o tome! Neki dan, dok sam vodila grupu, govorila sam im ono o
emu smo mi razgovarali, o ideji da volimo kao kad mije stalo do drugoga, i o fizikom
osjedaju da sam s nekim koga volim. Nakon toga, zamolila sam svakoga od njih da kae to
misli daje ljubav.
Jedan od odgovora koji mi se najvie svidio bio je -odgovor dvadesetpetogodinjega
mladida koji je rekao: Kad volimo, vidimo vie nego to se moe vidjeti. U ljubavi estetski
kanoni gube vanost. Welwood kae da prava ljubav postoji kad volimo osobu zbog onoga
to znamo da moe postati, ne samo zbog onoga to jest. Mislim da su zaljubljenost i ljubav
stanja koja se u nekom odnosu pojavljuju i nestaju. U poetku, u principu, postoji period
strasti u kojem mijea ono to zamiljam i ono to elim vidjeti u drugome. Potom svoga
idealnog mukarca ili idealnu enu projiciram na to ljudsko bide koje imam pred sobom.
Zaljubljenost je odnos sa samim sobom, iako biram
odreenu osobu za projiciranje svojih osjedaja. Onda bismo se mogli zapitati: Zato biram
tu osobu? to se dogaa kad, nakon nekoga vremena, taj drugi pone pokazivati svoje pravo
lice, a to se ne poklopi s mojim idealom?
Tu zapoinju konflikti. On nije onakav kakvim sam ga zamiljala. Ovdje se postavlja
pitanje mogu li voljeti osobu koju vidim, ili du se drati svog idealnoga mukarca.
Ljubav moe zapoeti rjeavanjem ove dileme, kad ga vidim i shvatim da ga volim takvog
kakav jest. ak mogu zavoljeti njegove osobine koje mi se ne sviaju upravo jer su njegove, i
prihvadam ga takvim kakav jest.
Mislim da veze prolaze kroz trenutke zaljubljenosti, trenutke ljubavi, trenutke mrnje...
Zapravo, ljubav i mrnja veoma su blizu. Nikad nekoga ne mrzimo toliko kao onoga koga
volimo. Kao to mi je neki dan rekao sin usred napada bijesa: Vorzim te (htio je redi mrzim
te, ali pobjeglo mu je ono s ljubavlju).
Zdravo je prihvatiti da je tomu tako. Plovimo odnosom koji se istinski odrava samo ako
se pokazujemo, ako smo svjesni to nam se dogaa, ako to ne negiramo ili ako ne hinimo da
se nita ne dogaa.
Svjesnost je velika rije. Budimo svjesni onoga to se dogaa, predajmo se tomu. Tako se
uva i gradi odnos.

Sredstva su uvijek ista: svjesnost, usredotoenje. Samo ako sam uravnoteen, mogu
rjeavati teke situacije.
Mnogi ljudi ive izvan sebe, povezani samo s onime to misle i nesvjesni svojih osjedaja.
Tako je teko predati se ljubavi. Za ljubav je nuno usuditi se proniknuti u sebe.
Tako se, ne osjedajudi potrebu za konfliktom, mogu pogledati, biti u kontaktu sa sobom i
biti ja. Ako se ne pokaem, nitko me ne moe voljeti. U svakom sluaju, voljet de moju krinku,
kao to ti kae, ali to mi nita ne znai. Nala sam knjigu Mauricija Abadija koja govori o
ljubavi. Citiram tri ulomka koja su mi zanimljiva.
Zaljubljenost je odnos u kojem ona druga osoba nije zapravo priznata kao istinski druga,
nego je vie osjedamo i interpretiramo kao daje na dvojnik, obdaren obiljejima koja
odgovaraju idealiziranoj predodbi o onome to mi elimo biti. U zaljubljenosti postoji ono ja
se volim kad se vidim odraen u tebi.
Zaljubiti se znai redi ti koliko si mi mio jer mi tako draesno dri zrcalo u kojem se
ogledam kako bih shvatila koliko se volim.
Ali ispada da, kako vrijeme protjee i veza prolazi kroz razliite mijene, navodno zrcalo
prestaje biti zrcalo, i ini se kao da donese prirodnu odluku da ponovno preuzme svoj
identitet. U poetku je ta elja da se osjedamo voljenima i da nam se netko divi bila tolika da
njemu i nije bilo vano to ga smatramo drugim, bududi da se o tome i radi. Imamo toliku
potrebu za ljubavlju da u njoj neko vrijeme uivamo prijevarom.
I injenica je daje to prijevara, kao to kae Abadi, jer zapravo ta strast zaljubljenosti nije
upudena tebi, nego tom aspektu projiciranom iz drugoga. Moda bi trebao odbiti laskanje iz
pisma u kojem ti netko priznaje svoju bezuvjetnu i slijepu ljubav i znati proitati na omotnici
ime primatelja, koje nije tvoje. No tko bi mogao uiniti takvo to? U svakom sluaju, ma to
mi uinili, za nekoliko trenutaka, ili pak tjedana (od pet minuta do tri mjeseca, kako ti kae),
taj de nam drugi pokazati svoje pravo lice, koje nede modi skrivati, i vidjet de nae pravo ja,
koje nedemo modi zauvijek skrivati, ma kako bio laskav taj osjedaj zaljubljenosti i ma kako
nam bilo lijepo osjedati se zaljubljenima. To je kao buenje iz sna. Malo-pomalo pojavit de se
osoba koja se zadivljujude razlikuje od one s kojom smo mislili da smo se povezali. Smijeno je
sluati one koji napuste svoje strastveno stanje i vjeruju da se druga osoba promijenila, da
vie nije ista, a zapravo su se samo promijenile oi koje gledaju.
ovjek tad otkriva razlike, a one vode do sukoba. Kad ti je taj netko bio toliko slian, teko
je bilo raspravljati, ali bilo je komplicirano i prepoznati vlastito postojanje.
Tek tad ovjek uistinu otkriva svoga partnera. Treba uoiti razlike i pokuati se povezati
preko njih. Ne kao prije, kad su nas povezivale samo slinosti.
Oboavam onu reenicu koju sam ula od tebe u nekom intervjuu:
Zaljubiti se znai voljeti podudarnosti, a voljeti, zaljubiti se u razliitosti.
Zaljubljenost nije osjedaj koji dijelimo jer jo ne postoji netko s kim bismo ga dijelili.
Zaljubljenost je samovoljno ludilo i gotovo neizbjeno, struno reeno to je slika delirijske
konfuzije s maninim ispadima.
Ljubav je, naprotiv, promiljen i skupocjen proizvod. Trajniji je i manje turbulentan, ali
moramo marljivo raditi na tome da ga odrimo. itam ovu poruku i osjedam da nisam
sigurna slaem li se s onime to sama piem, ali sad je ved izreeno. Zanima me tvoje
miljenje.
to radi, Frede? Uiva li na panjolskom suncu?
Pusa,
Laura

Proitavi ovo, Roberto se smijeio. Osjedao se zadovoljnim zbog toga to je posluao

intuiciju i otvorio mail. Upravo se to dogaalo: odnos s Cristinom vie nije bio isti, vie nisu
bili zaljubljeni. Ali njemu se svialo biti zaljubljen.
Malo-pomalo, osmijeh je ustupio mjesto izrazu duboke koncentracije. Nije znao eli li tu
promjenu intenziteta u zamjenu za dubinu o kojoj je govorila Laura, bududi da je on najvie
uivao ba u tom intenzitetu, u toj strasti, toj neumjerenosti. Ali injenica je da je to gotovo,
da su se poeli vidjeti onakvi kakvi doista jesu, i vie se nita nije moglo uiniti da to izbjegnu.
to sad? Sad je sve bilo gotovo...
Odjednom je zastao u nedoumici. Laura je sugerirala da sve zavrava i zapoinje
gradnjom zajednikoga puta.
Pitao se koja je od tih pria bila primjenjiva na njegov odnos s Cristinom: kraj, ili poetak
neega manje intenzivnoga, ali dubokoga?
I onda se ispravio...
Koju od ovih dviju mogudnosti ja elim?

etvrto poglavlje
Naravno, Cristina je u ponedjeljak nazvala kao da se nita nije dogodilo.
Kako je bilo na rotilju? pitao je automatski.
Dobro, odgovorila je ona, iznenaena njegovom hladnodom. to ti je?
Nisam dobre volje, iskreno je rekao Roberto.
Imam li ja veze s time? pitala je ona pokuavajudi, ali uzaludno, to de ubrzo uvidjeti, da
ostane izvan toga.
Naravno da ima... Roberto je nainio stanku, i potom nastavio, pitajudi se zato joj sve
to govori. U posljednje vrijeme ima veze sa SVIME loim to mi se dogaa!
Ali juer nam je bilo tako lijepo...
Tako lijepo... da si otila na jebeni rotilj!
Ali, Roberto, ti si znao...
Pa to? Znam da de mi zabiti no, pa bi me rana trebala manje boljeti?
Ne pretjeruje li malo s usporedbom?
Ne.
Stiem k tebi.
Nemoj. Ne elim.
Svejedno dolazim, rekla je ona, prekinuvi vezu prije nego to je ula odgovor.
Nedu biti kod kude, zaprijetio je on u prazno.
Roberto je na trenutak stajao s telefonom u ruci, razmiljajudi o tome treba li otidi prije
Cristinina dolaska.
Sigurno je bio veoma neodluan, jer, kad se zaulo zvono, jo nije bio spustio slualicu.
Otvorio je vrata ne pogledavi tko je i potom je otiao u kuhinju podgrijati si kavu, to je
uinio samo kako bi ignorirao Cristinu. Ona ga je ekala stojedi u dnevnom boravku.
Mogao si me pozdraviti, predbacila mu je.
Roberto ju je bijesno pogledao i pokazao svoj najlaniji osmijeh. Napuhan naklon
upotpunio je porugu. Cristina je sjela na dvosjed.
Ne razumijem to ti je, poela je govoriti.
Ali on joj nije odgovorio. Priao je prozoru i nezadovoljno pogledao prema ulici.
Ne radi, valjda, itav ovaj cirkus zato to sam otila na rotilj, zar ne? nastavila je ona,
iskreno iznenaena.

Mogu napraviti cirkus kakav god elim.

Moe li mi redi to ti toliko smeta?
Ako ti moram objasniti, onda nema smisla.
to je bilo s onim da vrijedi truda?
Zaboravio sam!
Nemogud si!
Ti si nemoguda!
Cristina je udahnula i odluila pokuati posljednji put.
Moemo Ii razgovarati?
Roberto je slegnuo ramenima i sjeo u naslonja.
to je s tobom? bila je uporna.
Nita ne razumijem. Sve je bilo divno, ostvarili smo najbolji kontakt u ivotu, a ti si
morala otidi na taj rotilj. Ne razumijem... Zar ti je ta hrana bila toliko vana da si morala
pokvariti sve to smo bili izgradili?
Ali, Rober... Uopde mi nije bio vaan taj rotilj. Da si to zatraio, bila bih ostala... Da
sam ja zatraio? Da, zato ne?
Moram li te moliti da ti budem vaniji od glupoga ruka?
Moram li ja pogaati to treba kako bi shvatio da si mi vaan?
Ne znam, ne znam... Sve je trulo. Nemoj tako, Roberto, ne kvari sve zbog pizdarije.
Ti si sve pokvarila, Cristina, ne ja. Sad si ti kriva, sad ti sve kvari.
ao mi je. Stvarno mi je veoma ao... I meni... I meni.
Polagano je ustala, uzela kaput i torbu s kaua i krenula prema vratima. Ondje je zastala
nekoliko trenutaka kao da eka da je Roberto pozove. Ali to se nije dogodilo. Izila je iz stana
vlanih oiju i za sobom pritvorila vrata.
Bio je bijesan, ali nije znao zato. Pomislio je da se mogao sloiti, da je mogao izvudi
manje ili vie iskrenu ispriku, mogao je spasiti tu vezu, mogao je... I odluio je da to nede
uiniti. Ona to nije zasluila!
Ona! Ali... A on? Je li on zasluio da spasi svoju vezu?
Sve vie se ljutio. vrsto je stiskao ake i zube, dok ga nije zaboljele Koga on kanjava?
Iznenada se sjetio prie o tuzi i bijesu. Tuga se maskira u bijes kad ne eli biti otkrivena.
Zato se on ljutio: prikrivao je tugu, krio je bol, prikrivao je svoju nemod.
Osjetio je kako mu se oi pune suzama i, potom, kako se veoma polako slijevaju niz
njegove obraze.
Da nije bio tako preplavljen mjeavinom osjedaja, mogao je primiti poruku koju mu je
Laura poslala (ne znajudi da odgovara na sve to se njemu dogaa) i koja ga je ekala u
raunalu.
Da rezimiramo, Fredy, prva je tvrdnja da su problemi meu partnerima zapravo njihovi
osobni problemi koji dolaze do izraaja u vezi. Ti se problemi javljaju samo u ljubavnoj vezi
bududi da samo uz drugoga na vidjelo izlaze nai aspekti koji su bili u sjeni. Ideja je da mi, kao
terapeuti, drimo na oku te konflikte i, kada par doe na savjetovanje, da se posvetimo
otkrivanju koji osobni konflikt svakoga pojedinog partnera utjee na odnos. Pomaemo da
svaki od njih poradi na svom osobnom problemu i pokaemo im kako se neuroza jednoga
zakvai na neurozu drugoga.
Opet je glavna ideja sljededa: Ako te ivcira ta situacija, koje se tvoje osobno pitanje
odraava u konfliktu? Osnovna je tema oblikovana u reenici Hugha Pratera: Kamen ti
nikad ne smeta ako ti nije na putu.

Blokiramo se famoznom temom projekcije. Mislim na ono to nam je toliko puta pokazala
Nana na svojim radionicama:
Projiciram na druge one dijelove sebe koje najvie odbacujem.
Kad shvatim koliko mi to smeta u drugih, istraujem koliko mi smeta u meni samomu.
Ako mislim da nemam nita od onoga to mi smeta u drugoga, moj je zadatak shvatiti to ja
ulaem od svega to imam, jer da ne ulaem, ne bi mi ni smetalo.
To je osnovna postavka getalt terapije i upravo to kae Jung govoredi o sjeni. Projiciram
svoju sjenu na partnera i, kad je vidim ondje, otkrijem je. Od toga trenutka imam dvije
mogudnosti: pokuati unititi tihu prijetnju unitavajudi njega, ili prihvatiti priliku da se
integriram sa svojom sjenom i zauvijek dokrajim tu prijetnju.
Nema sumnje da to iz temelja mijenja optiku i shvadanje problema u paru. Prestajem
kriviti drugoga zbog onoga to ini i poinjem gledati to ja ulaem u taj sasvim odreeni
konflikt. Umjesto da ulaem svoju energiju u mijenjanje onoga drugog, ulaem je u
promatranje sebe i, konano, da drugome govorim o sebi, da s njim podijelim ono to mije
potrebno, ono to se dogaa sa mnom. Drugomu je mnogo lake to sluati.
Klju je u tome da uvijek budem svjestan onoga to mi se dogaa, a ne da govorim o
drugome. U svakom sluaju, ako mi se ne svia to se dogaa, to bih mogla uiniti da
potaknem neto to mi se vie svia?
Mogu plakati ili kukati, mogu potraiti drugoga mua ili mogu vidjeti kako da mi bude
najbolje s onime kojeg volim i s kojim ved jesam. Mogu iskoristiti konflikt da naem kreativan
izlaz, da vidim to mogu razvijati u sebi i u kojim se mrtvim tokama blokiram.
To je moj put i onaj koji prenosim. To je ono to volim u ivotu: otkrivati sebe i druge;
izazov, ne oekivati da ne bude konflikata, nego u njima vidjeti priliku za vlastiti razvoj. Ako je
tono da je jedna od potekoda ono to projiciramo, druga je potekoda ta da shvatimo to
zapravo trebamo. Naravno da nam se, kad ne dobijemo ono to mislimo da trebamo, ini
lake reagirati nego priskrbiti si ono to nam nedostaje, iako esto traimo pogrene stvari.
Na primjer, mogu napraviti cirkus zato to kasni. Tako se rasprava fokusira na prividnu
svau. Ali uopde se ne radi o tome, nego o tome to doista elim od tebe traedi tonost. Ako
bjesnim zato to kasni, moda se ono to trebam nede rijeiti time da doe ranije. Trebalo
bi razabrati to me toliko pogaa, emu pripisujem tvoje kanjenje, to trebam od tebe, to
traim od tebe zahtijevajudi da bude toan... Da mi pokae da ti je stalo? Da me cijeni? Da
me uvaava? O emu govorim kad tako reagiram? Kad smo previe usredotoeni na sebe,
ne moemo vidjeti to se dogaa s drugim i postajemo autoreferentni.
Za onoga drugog, gledano izvana, nae dranje izgleda, u najmanju ruku, pretjerano, ako
ne i iskreno iracionalno. Moda i jest, jer to arhaino ponaanje potjee, zapravo, iz prvih
godina ivota, od ponaanja koje smo usvojili kako bismo se zatitili od ranjavanja kakvo smo
doivjeli u djetinjstvu...
John Bradshaw naziva tu uspomenu na prvobitnu ranu ranjeno dijete. To nas ranjeno
dijete u nama goni da reagiramo na taj nain. Boli koje nismo mogli izraziti u svom
djetinjstvu nosimo poput naprtnjae, i manifestiraju se u naim reakcijama tako da
prijeemo u njih prije nego to uopde shvatimo, prije nego to uspijemo razmisliti. Upravo te
reakcije izazivaju najvie problema u bliskim odnosima.
Naalost, kad ivimo u nekoj vezi, nerijeenu ljutnju i bol iz prolosti oblikujemo s tim
drugim u sadanjosti kroz nae odnose.
Opdenito govoredi, te stare boli ne javljaju se dok ne ostvarimo vezu. Hodanje s nekim i
brak nadrauju te stare rane, pa pretpostavljamo da ih uzrokuje na partner.

To se obino ne dogaa u poetku, nego s vremenom, kada osjetimo iskrenu povezanost.

To je ranjeno dijete koje nosimo u sebi poput crne rupe koja sve apsorbira, ono je poput
zubobolje: kad se pojavi, ne moemo misliti ni na to drugo, bol ovlada naim ivotima. U
mnogim sluajevima rastave problem nije u odnosu partnera, nego u nerijeenim
problemima iz prolosti jednoga od njih (ili oboje). Moja reakcija potie tvoju reakciju, i tako
se negativno potenciramo.
Zadravanjem tog ranjenog djeteta u sebi osjedamo da nikad nismo u sadanjosti. Uvijek
reagiramo zbog stvari koje su nam se dogodile prije mnogo godina. To onemoguduje na
odnos s partnerom. Dok se ne pobrinem za to ranjeno dijete, ono de reagirati i pogoravati
moje bliske odnose. Ja sam jedina osoba koja ga moe uti, tako da se brinem o njegovoj tuzi,
o njegovoj ljutnji. Onda dijete ne reagira, jer je zbrinuto.
Nuno je razjasniti da neke od tih rana nije mogude otkriti u samodi. Trebamo nekoga tko
nam doputa da ih naemo, odnos koji de ih povrijediti s osobom koja de to dopustiti, koja de
nam dopustiti da to osjetimo, a da nas ne obezvrijedi. Ranjeno dijete treba priznanje svoje
boli. Samo kad osoba osjeti da je njezina bol priznata, moe je izraziti i proivjeti je.
Bol je proces koji se odvija kroz ok, tugu, samodu, ranjavanje, ljutnju, bijes, grizoduje. I
dugo traje. Kako bismo doprli do boli, kljuno je prestati optuivati partnera i promatrati to
se meni dogaa kroz moje reakcije.
Kad postanemo par, nesvjesno sklopimo sporazum u kojem se na primjer nadam da si ti
otac koji me nede napustiti, a ti oekuje da ja budem majka koja de te bezuvjetno prihvatiti.
A kad se to ne dogodi, jer je nemogude da netko drugi izlijei moje rane, poinjem ga
okrivljivati. U najgorim sluajevima, kad par osjeti tu prazninu koju ne mogu popuniti jedan
drugim, odlue imati dijete... I oni koji djeluju kao dvoje odraslih, samo su potrebita djeca
koja trae spas u svom djetetu. Djeluju odraslo, ali u svom se meusobnom od-nosu ponaaju
kao djeca.
Ima osoba koje mogu biti sjajne na razini odraslih, ali kad se povuku u intimnost svojih
veza postaju neizmjerno potrebita djeca koja reagiraju na nedostatak ljubavi, panje ili
priznanja. Kad promatramo parove na terapiji, odmah u njima prepoznajemo unutarnju
djecu koju pojedinac izraava.
Mnogo se puta odrasli ne mogu sloiti, jer zapravo svatko od njih predstavlja ranjeno
dijete; svatko od njih proivljava neki prizor iz djetinjstva predbacujudi mami ili tati razliite
stvari, a taj mu ih drugi ne moe dati jer i on trai svoje. Kad im moemo pomodi da shvate
to se dogaa, rasprava gubi smisao: ostavljaju svoju djecu umirenu bududi da su im dali
prostora da se izraze, i mogu se vratiti u sadanjost i stupiti u kontakt. Naa ranjena djeca
trebaju priliku da izraze svoju ljutnju i bol. Kad im to omogudimo, poinju rasti i ne upledu se
u nae bliske odnose.
Welwood nam daje praktinu lekciju: Nauiti iskoristiti svaku potekodu na koju naiemo
putem kako bismo zadrli jo dublje, kako bismo bili u dubljem kontaktu, ne samo s partnerom
nego i sa svojim stanjem, stanjem ivoga bida.
Nadam se da se slae s time da bismo sve to trebali
ukljuiti u knjigu. to misli o tome?
Pusa,
Laura
Roberto je proitao poruku nakon vie od esnaest sati provedenih u krevetu. Uvijek mu
se dogaalo isto: kad god bi ga spopala tuga, njegovo je tijelo odgovaralo snom.
Nepredvidiva pospanost napadala bi ga kad bi se probudio i spreavala ga da ustane iako nije
imao volje i dalje spavati.

Kuda je bila prljava i ispunjena neugodnim mirisima. Prazan hladnjak inio mu se kao
odraz njegova bijednoga unutarnjeg osjedaja, soba je bila neuredna, boljeli su ga glava i lea.
Blago teturajudi doao je do kupaonice i zapljusnuo se vodom po licu kako bi se razbudio.
Nije otiao do sobe i preodjenuo se, nego se zaputio u kuhinju kako bi si skuhao kavu.
ekajudi da voda uzavre, upalio je raunalo. Onda je pomijeao vodu s ostatkom kave u
vredici i poeo je automatskim pokretima piti gorku tekudinu. itanje poruke naposljetku ga
je razbudilo.
Uputio se prema telefonu. Svjetlo je titralo, to je znailo da ima poruka. Sigurno su bile
Cristinine, molila ga je da joj se javi, da je nazove, da razgovaraju itd. Nije provjerio svoju
fantaziju i, prekriivi prste, odluio ju je nazvati.
Njegove su se elje ispunile: javila se automatska sekretarica.
Nije imalo veze s tobom, rekao je. ao mi je. Mislim da moram rijeiti neke svoje
probleme kako bih zavrijedio biti s tobom. Ne zovi me, nazvat du ja tebe. Pusa.
Potraio je u telefonskom imeniku broj svoje prijateljice Adriane, psihologinje. Osjetio je
da treba zrcalo u kojem bi se promotrio.
Ima li trenutak za mene?
Dogovorili su se da de se sastati za etrdeset i pet minuta u baru blizu njezine ordinacije.

Peto poglavlje
Roberto se vratio kudi oko ponodi. Nakon nekoliko sati razgovora s prijateljicom, otiao se
proetati uz rijeku... Kako bi razmislio.
Sad je sve bilo mnogo jasnije. Adriana mu je mnogo pomogla. Ved je godinama Roberto
mislio da je kvae-nje za priu o njegovoj majci okonano. Ali nije: problem je jo bio tu,
moda ne netaknut, ali prisutan.
Laurina ideja o ranjenom djetetu obuzela je njegove misli. Koliko je puta to unutarnje
dijete lupalo nogama, vikalo, plakalo, vuklo se, prijetilo i manipuliralo kako bi postiglo to da
onaj drugi ostane uz njega?
Sad je to bila Cristina, ali, na neki nain, isto je bilo s Carolinom, i prije s Martom, i jo
prije s Alicijom, i prije i poslije sa svim njegovim prijateljima od kojih je zahtijevao
bezuvjetnost i raspoloivost koje nisu mogli zadovoljiti i to ih je na kraju prestrailo.
Jasnoda je dolazila iz mira koji mu je davao mod da izrazi rijeima ono to se dogaa. Sad
je osjedao kao da moe definirati ono to se dogaa, i onda je to, moda, mogao promijeniti.
Na terapiji je nauio vanost imenovanja stvari. Uvijek se fascinirano sjedao one seanse
na kojoj je razglabao o kulturalnoj vanosti odreenih rijei i fraza...
Razmiljao je da ljudi poinju postojati kad ih se identificira imenom i prezimenom (jer, s
pravnoga gledita, netko tko nije registriran, tko nije predbiljeen, tko nije imenovan,
praktino ne postoji). Koliko li nas samo moe odrediti vlastito ime. (Koliki teret mora biti
zvati se Soledad, Dolores ili Angustias?)* Razmiljao je o implicitnoj teini noenja imena
pokojnoga brata, djeda ili strica, ili podnoenja toga da se odaziva na oevo ili majino ime,
to esto nosi sa sobom iskrivljenu predodbu da mora ostati Jorgito ili Silvita ili
Miguelito sve dok otac ili majka ne umru i osoba se ne rijei deminutiva, pa se napokon
moe zvati Jorge, Silvia ili Miguel.
Razmiljao je o popularnoj izreci o stvarima koje izmiu naoj kontroli: neimenovanim
(za to to mu se dogodilo, nema rijei, kau ljudi kad ele izraziti da je bilo kakva definicija

nepotpuna). Potpuno suprotan izraz za oznaavanje jasnode neega bio bi: Nazvati stvari
pravim imenom.
Razmiljao je o biblijskoj paraboli: Bog zamoli ovjeka da odredi ime svakoj stvari i
ivotinji kako bi mogao ovladati stvaranjem.
Razmiljao je o odluci ljudi da nazovu Boga Bezimenim, zasigurno kako bi tako zajamili
nedostatak modi smrtnika nad Njime...
Imenovati znai definirati, definirati znai zadobiti kontrolu, jer ne moe kontrolirati
neto to se ne moe ni definirati ni imenovati, rekao je Roberto samome sebi.
Odrasle osobe koje, u biti, nisu nita drugo nego neizmjerno potrebita djeca koja
reagiraju na nedostatak ljubavi, panje i priznanja, prisjetio se.
Trebao je poeti raditi na ranjenom djetetu u sebi. Nikad nede modi odravati vezu s
nekim ako se ne rijei svoga bolesnog straha da de biti naputen.
Jedina osoba koja ga moe uvati jesam ja, prisjetio se.
Definitivno se morao pobrinuti za njega.
Kad se pobrinem za njegovu tugu, njegov strah i njegovu ljutnju, dijete ne reagira, zato
to je zbrinuto.
Roberto gotovo da nije mogao vjerovati da se sve to dogaa zato to su u njegov ivot
dole poruke neke neznanke i zbog te udne i sluajne komine situacije.
Iznenaen, opet se zatekao kako razmilja o Lauri. ini se kao da joj je taj Carlos mu,
ljubavnik ili prilenik. Iako, prema onomu to je proitao, mogao joj je biti i bivi mu s kojim
je ostala u dobrim odnosima. U svakom sluaju, pomislio je, nije trebalo biti teko sagraditi
odnos s nekim tko toliko dobro poznaje situaciju. Laura je pokazivala toliko slobodoumlja,
toliko razumijevanja, toliko iskustva... To je bilo ono to je on trebao: nadi takvu enu. Ali
gdje su takve ene? Dobro, znao je gdje je jedna. ivjela je u njegovu mailboxu pod imenom
carlospol@spacenet.com.
Tek je tada shvatio da se Laurin mailbox zove carlospol. Nije mu ba bila draga pomisao
da je Laura literarni pseudonim za Carlosa, novinara enskoga asopisa koji je odluio zaraditi
neto novca u dosluhu s nekim psihijatrom Fredyjem. Razmiljajudi o tome da je knjiga
namijenjena enskoj publici, Carlos je odluio da de se potpisati kao ena, i onda je izmislio
Lauru ...
Roberto je otvorio mapu s arhiviranim porukama i potraio spremljene poruke. Brzo je
proitao traedi tekstove koji bi mogli govoriti o Carlosu...
Zato je uvijek sve komplicirao? Zato je bio tako neprirodan?
Tekst koji je poslala Laura, koji je djelovao kao psihoterapija za parove, koji je govorio o
knjizi, trebao je biti ono to se i inilo da jest.
Laura je dakle Laura, taj Fredy bio je njezin prijatelj, a Carlos je bio, ili, naalost, jo uvijek
jest, njezin mu. Toka.
I nastavio je fantazirati... Laura ivi s dvoje djece, djeakom i djevojicom, u velikoj kudi
izvan Buenos Airesa, vjerojatno blizu Delte, gdje subotom i nedjeljom vesla s bivim muem i
djecom...
Ali problem je bio neto drugo.
Zato je on razmiljao o Lauri umjesto da se brine zbog svoje ugroene veze s Cristinom?
Smjestio se pred raunalo i potraio primljene poruke. Bile su ondje: aljem ti 1 i
aljem ti 2.
Bok,Frede!
to se zbiva? Zato mi ne odgovara? Daj, ne budi lijen...

Zanima me tvoje miljenje o jednome klijentu koji dolazi k meni godinu dana. ini mi se da
njegovi
problemi imaju neke vane aspekte za knjigu.
Dolazi ved godinu dana, ijedna od prvih stvari koje je shvatio bila je ta daje zaljubljen u
drugu enu. Otad se bori izmeu odluke da otie ivjeti s ljubavnicom i odluke da ostane sa
enom i sinom. Juer mi je rekao neto veoma zanimljivo: shvatio je da ga u ljubavnice
najvie uzbuuje njezina nepredvidljivost, injenica da nikad ne zna gdje je ona.
Zajedno smo razmatrali taj paradoks, naime daje kvaliteta strasti povezana s
mogudnodu da onoga drugog nema: iznenaenje, ono neoekivano. Ako to postane
konvencionalna veza, strast, po definiciji, otpada.
Kakav apsurd! Ujediniti strast i brak! Kako izabrati izmeu obitelji i strasti? Nemogude,
pogotovo zato to, ako izabere strast i otie s ljubavnicom, veza de ubrzo upasti u kande
formalnosti. On uiva u svojoj obitelji, u povratku kudi i vremenu provedenom sa enom i
sinom. Problem se zaotrava Jer on ne samo da ne osjeda strast prema svojoj eni nego i ne
voli biti s njome, ne zanima ga putovanje s njome. Mislim da on zatomljuje neku veliku
gorinu koju nikad nije izrazio. Juer sam razgovarala o slinim temama s drugim parom.
Njemu je laknulo kad je saznao daje to uobiajena problematika. Ona se, naprotiv, veoma
naljutila i odbijala prihvatiti da se to dogaa. Mislim da je izlaz u prihvadanju da je sve tako
kako jest, i da vidimo to moemo uiniti, kako svatko od nas moe raspetljati svoj ivot. Po
mom sudu, njezin je stav veoma djetinjast: Ne elim da se to dogaa. Mislim da se terapija
esto sastoji u tome da klijent shvati da se sve dogaa tako kako se dogaa, a ne kako on
odlui.
Sinod sam itala Welwoodovu knjigu Challenge of the Heart, i uinilo mi se zanimljivim
prevesti ovaj ulomak za nau novu knjigu:
U tradicionalnim drutvima brak koji su ugovarali roditelji bio je pravilo i temeljio se na
potovanju prema obitelji, statusu, zdravlju itd. Brak je bio vie spona meu obiteljima nego
meu individuama. Sluio je ouvanju loze i obiteljske imovine kao i kontroli da djeca budu
unutar svojih drutvenih sustava. Nijedno tradicionalno drutvo nije uzimalo u obzir osjedaje
individualne spontane ljubavi kao vaede baze za dugotrajan odnos izmeu mukarca i ene.
I vie od toga, nijedno rano drutvo nije pokualo, a jo je manje uspijevalo, ujediniti
romantinu ljubav, seks i brak u jednu instituciju. Grka kultura ujedinjavala je seks i brak, ali
romantina ljubav bila je rezervirana za odnose izmeu mukaraca i mladida.
U dvorskoj ljubavi iz 12. stoljeda, otkuda potjeu nae predodbe o romansi, ljubav
izmeu mukarca i ene bila je formalno odijeljena od braka. U 19. su stoljedu viktorijanci bili
zaetnici vizije braka zasnovane na romantinim idealima. Ali seks je bio iskljuen iz toga:
enu koja je imala elju za seksom ili uivala u njemu smatrali su bolesnom. Uivanje u seksu
protjerano je u javne kude. Tek se nedavno pojavilo vjerovanje da ljubav, seks i brak moraju
biti usmjereni na samo jednu osobu. Mi smo prvi koji pokuavamo ujediniti romantinu
ljubav, seksualnu strast i monogamnu branu obvezu u samo jedan sporazum. Prema
Margaret Mead, to je jedan od najteih branih oblika koje je ljudska rasa izmislila.
Moda je pomalo smjelo objaviti takvo to, ali rado bih na neki nain prenijela tu ideju,
kao da doputam da svatko nae odgovarajudu poruku za svoj ivot. Rado bih iznijela ideju
da j e brak, takav kako je zamiljen, veoma teak i da svatko ima mogudnost pronalaenja
sustava kako bi ivio punim pludima.
Ne kaem da su ti aspekti (brana obveza, romantina ljubav i seksualna strast) nuno
odijeljeni. Predlaem da budemo svjesni veliine i potekoda koje se javljaju kad ih pokuamo

ujediniti u samo jednu vezu. Mislim da se ovaj kratak pogled u prolost izravno povezuje s
mogudnodu uvianja problema.
Ovoga je tjedna k meni doao par koji je osam godina u braku i imaju dvoje djece. Na
seansi je ona izjavila da ima vezu s drugim mukarcem i da eli da joj mu dade malo
vremena kako bi proivjela to iskustvo i poslije odluila mogu li ostati zajedno.
On ju je htio ubiti. Nije joj htio dati vremena, ved je istoga trena poelio rastavu.
Razmiljala sam o tome da ono to se dogaa toj eni moemo protumaiti kao iskazivanje i
izraavanje ogorenosti spram supruga koju je nagomilala u sebi.
Ali u ovom trenutku, kada je ona zaljubljena u drugoga mukarca, najbolje bi bilo da
proivi to iskustvo i da potom, ako je to proe i poeli ponovno izgraditi vezu sa svojim
muem, doe k meni. Naravno, pomislila sam i na to daje ona mogla sve preutjeti i sama se
suoiti s tom situacijom, ekajudi da se razjasne njezine ideje i da tek onda sve kae.
Dok smo razgovarali, on je shvatio da ona ne moe sprijeiti ono to se dogaa i a, ak i
ako on zatrai da vie ne via drugoga, ona to ne moe uiniti. To se moglo dogoditi i njemu.
Rado bih progovorila o tim stvarima. Pitanje je kako to ubaciti u knjigu poput nae.
Moramo nadi nain, kao to moramo i smisliti to redi, a to ne redi. Ubiti me veoma veseli
ideja da riskiramo obraujudi teme o kojima se obino ne razgovara.
Laura
Fredy,
kao to vidi, kad se zaletim, ne mogu se zaustaviti. Oduevila me je naa rasprava koju je
potaknula Nanina reenica: Parovi se razilaze zbog istih stvari zbog kojih se nalaze.
Parovi se razilaze zbog istih stvari zbog kojih se nalaze, da.
Mnogi parovi razmiljaju: Zato sam se zaljubio u tu osobu ako smo tako razliiti? Moda
bih se s
nekom drugom osobom, koja ima ukus sliniji mojem, bolje slagao...
Ispada da nas upravo ta razlika privlai. U poetku me fascinira to to on ima jer je meni
teko to imati. Upotpunjuje me moj partner jer upravo on moe raditi ono to ja ne mogu, i
obratno. U fazi zaljubljenosti ne samo da prihvadam te karakteristike u njemu nego ih
prihvadam u sebi. Na primjer, ako sam veoma aktivna osoba, oduevljava me mir, receptivna
sposobnost, introspekcija. Onaj drugi pak fasciniranje mojom sposobnodu da budem takva,
da idem naprijed.
Ali problem dolazi poslije, jer injenica je da mije u poetku draga razlika, ali kad
zaljubljenost proe, poinjem se svaati s partnerom zbog onih karakteristika koje su nas
zbliile. Ako sam ja posebno razvila aktivnu stranu, vjerojatno du se boriti protiv pasivne
strane. Kad se posvadim s njime, stanem na stranu pasivnosti, i on de biti moj neprijatelj na
aktivnoj strani. Drugim rijeima, prebacujem u vezu staru unutarnju borbu. Kad se zaljubim u
drugu osobu jer si doputa da bude oputena i mirna, na neki se nain mirim sa svojim
aspektom koji sam nijekala, ali ako ga ne razvijem u sebi, na kraju du se posvaati sa svojim
partnerom na isti nain kako sam se prije borila s tim zanijekanim aspektom.
U ovim okolnostima, kljuno je razviti nimalo ili slabo razvijene aspekte koje vidimo u
drugome. Tako se na partner pretvara u naeg uitelja ili u naega neprijatelja. To je izbor.
Naa preporuka sastoji se u tome da razvijemo te negirane ili sukobljene aspekte kako bismo
se integrirali sami sa sobom, postali cjelovitije osobe zaustavljajudi vanjski i unutarnji sukob.
Bilo bi najprikladnije vidjeti to u sebi. Ne ini li ti se daje tako?
Oarava me tvoja sposobnost da neto kae, tvoje vladanje rijeima i odnosima. Ja sam
grozna, i uvijek se borim s formom. Rad s tobom, Fredy, moja je prilika da se pomirim s tim

dijelom sebe i da ti, u tom pogledu, postane moj uitelj. U suprotnom, bilo bi neurotino da
se ljutim to pridaje toliko vanosti formi i ne shvada daje vaan samo sadraj.
Ovdje de morati dodati svoj dio: koji odbaeni aspekt moe integrirati u svoj odnos sa
mnom? To je povezano s onime to govorimo o paru: to je zrcalo u kojem vidim svoje
negirane dijelove. Kao to sam rekla, naglasak je na razvoju onoga to negiram ili na
dijelovima s kojima se sukobljavam, znajudi da du se, ako to ne uinim, na kraju razidi s
partnerom iz istog razloga zbog kojeg sam se s njime zbliila. To je izazov bivanja u paru. U
tom smislu, odnos mi slui da se integriram, jer ako se ne integriram, posvaat du se ili ak
rastati od osobe koja me konstantno podsjeda na moju unutarnju borbu.
Zapravo, ovo je dio toga to se dogaa. U drugom poglavlju razgovarali bismo o osobnim
problemima s kojima se moram suoiti u vezi s time, kad sam s drugim, suoavam se s
uasnim aspektima sebe same koji, dok sam sama, nemaju priliku oitovati se.
Zato je katkad teko biti s drugim. Zato to u samodi mogu misliti kako sam super, ali u
bliskom kontaktu iz mene izie ono najbolje i ono najgore: moje suparnitvo, moja
ljubomora, moja elja za modi, moja elja da te kontroliram, manipuliram tobom, moj
nedostatak velikodunosti itd. Teko je vidjeti to u sebi. Pravi je izazov prihvatiti to i uiniti
neto po tom pitanju. Najlake je misliti daje onaj drugi suparniki raspoloen, sebian,
grub... Citiram Nanu:
ini se da su elementi koji doprinose odranju stabilnosti i sklada u paru oni koji mogu
dovesti do njegova razaranja.
Svaki odnos koji ne omogudava razvoj moga Ja, koji spreava njegov rast, makar bio
stabilan i/ili prividno zadovoljavajudi, sadri sjeme vlastita unitenja. Modi pravovremeno
uoiti granice jedna je od neprocjenjivih vrlina. Pravi odnos s drugim jedno je od najljepih
iskustava naeg ivota: kada u nekom odreenom trenutku vjerujemo drugome i u ijoj smo
blizini kadri spoznati tajnu i nadidi svoj strah od usamljenosti i samodostatnosti, jedna je od
onih lijepih situacija koje nam omogudavaju da se zbliimo s ljudskim bidima kroz ljubav.
Kakva lijepa reenica. eljela bih sve vrijeme citirati Nanu. esto sam imala osjedaj da
sam sve to znam, na ovaj ili onaj nain, nauila od svoje majke ili od nje.
Sad se sjedam kad smo jednom neformalno razgovarali o nama u onom baru na
Jedanaestoj aveniji, sjeda li se? Neto sam ti rekla, i lice ti je zablistalo: bio je to jedan nain
shvadanja za tebe. U tom sam trenutku prvi put osj etila da me iskreno prihvada, da me
slua na drukiji nain. Bilo je izvrsno, ali kako bi glupo bilo pomisliti da te nedu vidjeti kad se
to ne bude dogaalo.
Pusa,
Laura
Tijekom idudih dana Roberto je gotovo sve vrijeme boravio u kudi. Izlazio je samo zbog
neophodnih poslovnih obveza i kako bi obavio neizbjenu kupnju.
Je li stvarno istina da se parovi raziu zbog onoga zbog ega su se zbliili?
Bila je to snana ideja, trebalo je mnogo razmiljati o njoj. Ipak, onaj se trenutak nije inio
pogodnim. U njegovoj se glavi javljao natpis Tilt koji se palio na starim fliperima kad bi ih
pretjerano drmusali pokuavajudi ubaciti elinu kuglu u rupicu. To je bio dobar opis kako se
osjedao: nepovezano, izmueno, ganuto, zaglavljeno na pogrenome mjestu, stiltano.
Dvaput dnevno palio je raunalo i traio poruke u inboxu. U poetku je to inio nemarno,
ali kako su dani protjecali, shvatio je da je sve vie uznemiren zbog nedostatka novosti.
Napokon, nakon osam dana, stigla je poruka.
Dragi Fredy,
ovo je posljednji mail koji ti piem.

Oboavam ti pisati, ali boli me tvoja utnja.

Znam da piem zato to uivam u pisanju. Znam da to moram raditi, veseli me, ini mi
dobro, tako se povezujem sa sobom, ali trebam i odgovore. Znam da ita ono to piem,
sigurna sam da pali raunalo i eka moje poruke, i znam da sad ne moe pisati. Pisanje je
neto to doe samo od sebe, to nam se nametne, ne moemo pisati nasilu.
Mnogo sam razmiljala o tome o emu razgovaram s klijentima: kako prihvatiti ritam
onoga drugog. Zato strpljivo ekam da doe trenutak kad de se ponovno povezati sa mnom.
U parova s kojima radim esto vidim razmimoila-enja zbog razliitih ritmova s kojima se
suoavaju sa ivotnim problemima. Znam daje vano prihvatiti ritam onoga drugog. Znam da
mukarci bjee kad osjete pritisak.
ene se obino ale da se mukarci zatvaraju prilikom kontakta, ne shvadajudi da je to
odgovor na njihov pritisak. Mukarci se zatvaraju kad ih se na neto prisili, kad im ne damo
dovoljno vremena. Govorim si da moram nastaviti s pisanjem, jer mi je to zadovoljstvo. Sjeti
se teme davanja i primanja o kojoj smo toliko puta razgovarali. in davanja zapravo je sam
po sebi primanje: ja prihvadam zadovoljstvo to ti prima neto dobro to ti mogu dati. Nema
smisla davati oekujudi neto izvan ina davanja.
Ali doe trenutak kad trebam tvoju rije: boli me tvoja utnja. Zato ti moram redi daje ovo
moja posljednja poruka.
Nadi demo se na drugom putovanju, na drugom kongresu, u drugom trenutku... S
ljubavlju, Laura
Roberto je osjetio da mu kraljenicom prolaze trnci i ponovno je proitao poruku.
Nemogude! Kako Laura moe prestati pisati? Bit de lien Laurinih pisama samo zato to joj je
taj idiot Fredy dao pogrenu adresu?
To nije fer.
Nije.
U posljednjih nekoliko tjedana Laura je bila najpouzdanija i najperceptivnija osoba u
njegovoj okolini. Nije mogao dopustiti da nestane kao Cristina, kao Carolina, kao svi... Neto
je morao uiniti.
Pitao se to bi uinio Fredy kad bi saznao da mu Laura vie nede pisati. Moda bi on
odgovorio na tu poruku, pomislio je. Ali ni Roberto nije znao Fredyjevu tonu adresu.
Mogao je malo istraiti...
Telefon!
Ustao je da potrai imenik, ali prije nego to je doao do police, sjetio se da ne zna
prezime. Mogao ga je saznati ako se raspita za Fredyja meu svojim prijateljima psiholozima,
ali to onda?
Onda de se Laura i Fredy meusobno dopisivati, a on de zauvijek ostati izvan
komunikacijskoga kanala s Laurom...
Nije se mogao liiti tih poruka. Sad nikako.
Dignuo se iz naslonjaa i poeo njukati po stanu. Trebao je nadi rjeenje.
A da potrai Laurin broj telefona i da joj kae da je Fredy u inozemstvu i da joj zato ne
odgovara?
Zapravo nije trebao telefon. Mogao je to uiniti preko elektronike pote.
Laura,
sinod me nazvao Fredy i zamolio me je da vam kaem da je na putovanju i da ga...
Laura,
sinod me nazvao na zajedniki prijatelj Fredy. Ved znate daje morao hitno otputovati...
Laura,

sinod me nazvao na zajedniki prijatelj Fredy. Zamolio me je da vas obavijestim daje na

putovanju i moli vas da mu nastavite pisati. Sve de vam objasniti kad se vrati...
Laura,
sinod me nazvao na zajedniki prijatelj Fredy. Ne znam znate li daje u inozemstvu.
Tijekom razgovora zamolio me je da vam kaem da nastavite pisati i da de on po povratku
odgovoriti na sve vae poruke...
Nije ilo. Fredy je ispadao glupan. U svim dijelovima svijeta postoje raunala... Zato joj
sam to ne bi dao do znanja umjesto da zove svoga prijatelja Roberta?
To!
Zato joj to ne bi rekao sam Fredy?
Zato ne?
Nije bilo kamera, ni rukopisa, ni adresanta. Kako bi Laura mogla otkriti da isprika dolazi
od njega, a ne od Fredyja?
Laura,
molim te da se ne ljuti. Imao sam neke probleme na poslu i putovao sam, pa zato nisam
uspio odgovoriti na tvoje predivne poruke...
Predivne. Bi li bile predivne za Fredyja?
...nisam uspio odgovoriti na tvoje poruke. Mislim da du za nekoliko mjeseci imati vie
vremena da ti
odgovorim. Za to mi vrijeme alji poruke. Sve to pie pomae mi i siguran sam da de
knjiga biti
genijalna.
Pusa,
Fredy
Ponovno je proitao poruku, izbrisao za nekoliko mjeseci i zamijenio s ubrzo. Izbrisao
je pusu i napisao snano te grli. Dodao je draga ispred Laura i zamijenio molim te s
daj. Zamijenio je Sve s To u reenici Sve to pie i zamijenio je genijalna s
uspjena.
Draga Laura,
daj se ne ljuti. Imao sam neke probleme na poslu i putovao sam, pa zato nisam uspio
odgovoriti na tvoje poruke. Mislim da du ubrzo imati vie vremena da ti odgovorim. Za to mi
vrijeme nastavi slati poruke. To to pie pomae mi i siguran sam da de knjiga biti uspjena.
Snano te grli, Fredy
Nije bilo loe. Nimalo loe.
Roberto je duboko udahnuo i potraio ikonu za slanje. Postavio je kursor na nju i
ponovno proitao poruku koju je htio poslati.
Jo je jednom preletio tekst i izbrisao snano i ostavio samo Grlite.
Trebao je prestati pregledavati tekst, ili ga nikad nede poslati. Napokon, nije imao to
izgubiti: ako ne smisli neki odgovor, Laurine poruke vie nede stizati.
Stisnuo je gumb i poslao poruku.
Ekran je zatreperio i pred Robertom se pojavila obavijest poruka poslana. Nije bilo
povratka.

esto poglavlje
Djelovao je poput zaljubljenoga pubertetlije dok je ekao kraj svoga raunala kao kad je,
kao esnaestogodinjak, stajao kraj telefona udno iekujudi poziv svoje prve djevojke,
Rosite.
Ali Roberto nije imao esnaest godina i Laura nije bila njegova djevojka, tako da se
osjedao poprilino nelagodno zbog te, ne ba opravdane strepnje.
Kad oekujemo da se neto dogodi, a ne moemo na to utjecati, uvijek moramo dugo
ekati. I, u svakom sluaju, iako je to opravdano, ovjeku se uvijek ini da eka predugo. Zato
je tjedan bez vijesti od Laure bio nepodnoljiv.
Sto de uiniti ako mu ona ne bude pisala?
Malo-pomalo, Laura je u njegovim mislima zauzimala ne ba prihvatljivo mjesto za jednu
nepostojedu vezu.
Legao je misledi na pjesmu o imaginarnom liku Nicanora Parre.
U ponedjeljak se probudio u etiri ujutro, uzrujan, s jakim lupanjem srca i potpuno
znojan. Bez drugih uporita osim blagoga osjedaja, vjerovao je da je sanjao nju.
Sanjao je Lauru... imaginarnu Lauru.
On je uio da su snovi slike povezane s osjetilima i da slijepi od roenja sanjaju zvune
snove. Kakav se san moe sanjati s predodbom o nekome?
Koliko du jo ekati? pomislio je.
Potraio je list istoga papira i narkao:
Dvadeset puta dnevno,
sedam puta tjedno
palim raunalo,
ekam da se program digne,
otvaram potu,
traim poruke,
nema one eljene,
zatvorim potu,
moram ekati
i da iziem,
kvragu,
gasim raunalo,
pijem kavu,
palim telku,
sve ostavljam
...i kredem ispoetka.
Roberto je odjenuo jaknu i iziao na ulicu samo zato da ne ostane u kudi.
Nije bilo dovoljno.
Bilo je logino.
Ona pie, razmilja, a taj joj idiot ne odgovara.
Stvarno je kreten... Takva te sjajna ena ukljui u svoj projekt, s tobom se posveti
neemu to ste skupa osmislili, komunikacija se prekine, i od tebe ni slova. Stvarno si kreten,
pravi kreten.

Kako moe biti takav idiot da dopusti da ena eka odgovor koji nikako da doe... Ako
te ne zanima, reci joj ne zanima me, i gotovo...
To su ti tipovi koji se poslije ale na ene koje ih ostave...
to je dalje hodao, to se vie ljutio na Fredyja. Na njegovu mjestu on nikad ne bi tako
reagirao. Sjetio se otrcane fraze koju je obiavala ponavljati njegova majka: Bog daje kruha
onomu tko nema zube, i smijao se samomu sebi zbog priproste asocijacije.
Moda me nain na koji se brinem za svoje unutarnje dijete tjera da razmiljam kao
moja majka... rekao je samome sebi. I ponovno se poeo smijati, ovaj put glasno, dok se
uspinjao stubama koje su vodile do njegova stana.
Dva metra od vrata uo je zvonjavu telefona. Laura! uzviknuo je i pokuao se pouriti
kako bi stigao do aparata prije nego to se javi sekretarica.
Nedugo nakon toga, dok je skupljao sadraj svoga depa rasut po pragu, uspio je logino
posloiti svoje misli i shvatiti da se njegova podsvijest runo naalila s njime.
Kad je napokon naao kljueve i otvorio vrata, Cristina je upravo zgotovljavala svoju
poruku.
Boli me to mi se ne javlja, tako da te vie nedu zvati. Moda demo u nekom drugom
trenutku modi razgovarati. Zbogom.
Na trenutak je imao osjedaj da te rijei ne uje prvi put, upravo te, samo iz drugih usta...
Roberto je slegnuo ramenima, nekako za sebe, i pomislio je da je bolje tako bududi da
nije znao to da joj kae. Mislio je, osim toga, da se sad mora koncentrirati: trebao je svu
svoju energiju kako bi mogao podnijeti Laurinu utnju.
Ponovno se vratio svojoj prvotnoj zamisli da joj pie kao da je Fredyjev prijatelj.
Laura,
Fredy je uznemiren jer mu se ne javljate. Boji se da ste se zbog neega naljutili. Molim vas,
napiite mu nekoliko redaka...
Smijeno!
Potpuno oajan, ponovno se prikljuio na internet.
Inbox je bio pretrpan sve energinijim predbacivanjima njegovih klijenata.
Roberto je duboko udahnuo i onda izdahnuo. Bilo je vrijeme da se pone ponaati kao
odrastao ovjek ako ne eli prokockati sve to je posljednjih godina na poslu postigao s toliko
napora. S voljom ili preko volje morao se vratiti u ured, ponovno preuzeti radne obveze i
tako sauvati ono malo uteevine.
Pomno je zabiljeio sve to je morao obaviti i pet poslovnih ponuda koje je dobio u
posljednje vrijeme. Onda je shvatio da ima jo vremena.
Uzeo je dvostruku dozu Bachovih kapi, koje mu je propisala njegova prijateljica Adriana, i
rano legao.
Sanjao je predivan hollywoodski san. Uloivi nadljudske napore, on, koji je u snu bio
neka vrsta maratonca, prvi je stigao na cilj. Neka ga je plavua ekala plaudi od uzbuenja i
trala je prema njemu, s rupcem u ruci, dola je do njega, zagrlila ga i neumorno ljubila.
Probudio se trudedi se produljiti san. Pokuavao je ne otvoriti oi kako bi zadrao onu
sliku koja ga je toliko bodrila: uspjeh, priznanje, Laura...
Perudi zube, razmiljao je: Morat du naporno raditi. Tako izuzetna ena nede se
zadovoljiti osrednjim radnikom. San je jasan: plavua se nalazi na cilju.
Otvorio je hladnu i toplu vodu i na lice nanio kremu za brijanje. Pogledao je u oi Djeda
Mraza sa zapjenjenom kremom koji se odraavao u zrcalu i rekao: Stidi... Pobjednik!
Zavrio je s brijanjem zviduudi i, ostavivi poruku gospoi koja isti stan da uredi sve
makar joj trebalo vie vremena od dogovorenoga, otiao je u ured.

Kad je iziao iz taksija, ovjek na kiosku s asopisima i domar u zgradi nisu mogli a da se
ne nasmijee udedi se to ga vide tako rano. To se isto dogodilo i Robertu: nije mogao a da
se ne naudi smijeku koji je bio ocrtan na njegovu licu. Zahvaljujudi tom smijeku, ili unato
njemu, Roberto je radio mnogo i dobro i toga dana, i sljededega, i onoga nakon njega.
U petak, kad je doao kudi, razmiljao je kako godinama nije imao tako produktivan
tjedan. Zasluio je kadu punu pjene, koju si je i pripremio, i sushi koji je naruio: sushi od
lososa, nigiri od tune i California Rolls.
U ponedjeljak je Roberto upalio raunalo traedi potvrdu za kupnju materijala od prole
srijede. Iznenadio se kad je naao poruku od carlospol, koju je oekivao pod drugim
naslovom. Zvala se Ostaviti se iluzija.
Fredy,
moramo se ostaviti iluzija kako bismo vidjeli to imamo pred sobom.
Danas smo razgovarali o tome u jednoj grupi: o boli zbog naputanja iluzija i prihvadanja
istine. U tom trenutku rasta prestajemo se svaati i prihvadamo stvari kakve jesu.
Radili smo s tridesetogodinjim mladidem koji se upravo bio razveo od ene koja gaje
ostavila. Govorio je o boli zbog gubitka iluzije o toj eni. Vrlo je toan naziv gubitak iluzije,
jer, kad je taj mladid shvatio to se zapravo dogaa s njome, kako ga je maltretirala i kako
mu nije davala ni minimum onoga to mu je trebalo, bilo je oito da ne eli ostati u toj vezi.
Ali ona mu je obedavala neto to mu nikad nije dala, a on se uhvatio toga. Njegova je prava
bol u tome to mora prihvatiti da je dopustio da mu lae i da mu je bilo drago odravati tu
iluziju. Ali stvarnost je stvarnost. Ona je ono to on sad vidi, a ne obedanje koje mu je ona
davala.
Trenutak u kojem naputamo iluzije i kaemo uivat demo u onome to jest i prestanimo
plakati zbog nemogudega, presudan je za ivot neke osobe.
Bolno je ostaviti za sobom idealnoga partnera, ne-prestanu strast, ali to je jedini nain da
ta veza ostane zdrava. Svi volimo svoje iluzije i nije ih lako ostaviti. Ipak, na kraju, bilo kako
bilo, stvarnost je uvijek stvarnost. Kao to je obiavao ponavljati tvoj gotovo imenjak Fritz
Perls, rua je rua, a to je rua koja je rua...
Stvarnost je takva kakva jest, i pred njom se iluzije
raspre.
Shvadam da nema mnogo vremena, ali sasvim
sam sigurna da ne mogu nastaviti sama.
ao mi je,
Laura
Poruka je potvrivala ono to je Roberto znao: isprike koje je poslao proli tjedan u svojoj
kratkoj poruci nisu bile dovoljne. Laura de prestati pisati... Ima li smisla pokuati jo jednom?
Laura,
naravno da moe pisati sama! Moj je doprinos bio tako oskudan da moje nesudjelovanje
nita nede promijeniti. Ne elim se osjedati primoranim pisati kad mi ne ide. Mislim da te to
ne bi trebalo koiti da ide dalje, jer to to pie je izuzetno.
I, iznad svega, nemoj mi prestati slati svoje tekstove, tako da mogu i dalje uiti od tebe.
Pusa,
Fredy
Poslao je poruku, pregledao ostale poruke i otiao u ured.
Te nodi, kad je upalio raunalo, naao je Laurin odgovor.
Fredy,
primila sam tvoju posljednju poruku, i prihvadam

je kao ono to ona jest: neizmjerno laskanje.

Ipak, iz nekoga nepoznatog razloga, proitavi je, osjedala sam da se neto u tebi
promijenilo. Moda te vie ne zanima knjiga, moda vie nema energije za ovaj projekt,
moda ti jednostavno vie nije zanimljivo pisati sa mnom...
Prihvadam kompliment, ali ne elim pisati bez tebe, i, sve i da elim, teko mije nastaviti
ako ne mogu raunati na tvoje rijei, koje cijenim i trebam.
Ne forsiram te, samo ne elim pisati sama, ohrabrena fantazijom da piemo nas dvoje i
ekajudi tvoje miljenje koje nikako ne dolazi, te odustajem od toga da sama privedem kraju
ovaj projekt o kojem smo zajedno sanjali.
Ne dopusti da te to uznemiri. To de se dogoditi, ili nede, kad za to doe trenutak.
Jo jedna pusa,
Laura
Sve je propalo! Iako je znao da, u biti, ona ne moe znati za njegov identitet, Roberto se
osjedao razotkrivenim, i iznenadio se. Reenica je bila uznemirujuda i inilo se kao da prekida
igru: Proitavi je, osjedala sam da se neto u tebi promijenilo.
to ako je njegov stil bio drukiji od Fredyjeva? Moda joj on i ne govori ti... Moda se
isprike ne uklapaju u njegov obrazac ponaanja. Kako da to sazna? to sad?
Roberto je ustao i poeo hodati stanom. Nije mogao, nije htio, nije smio odustati.
Nastavak dopisivanja moe poluiti efekt suprotan eljenomu, prije ili poslije Laura de otkriti
prijevaru i, naravno, to de biti kraj puta.
Pokuao se smiriti. to bi u takvoj situaciji odgovorio ovjek poput njega? Bilo je
nemogude predvidjeti ponaanje neznanca. Zapravo, rekao je samome sebi, nije bilo mogude
tono predvidjeti niiju reakciju.
To je bio odgovor! Trebao je napisati svoje miljenje. To je Laura traila od Fredyja.
Natoio si je kavu i sjeo pred tipkovnicu i poeo pisati poruku.
Laura,
i ja sam imao osjedaj da se neto u tebi promijenilo. Ali, za razliku od tebe, mislim da to ne
mijenja nita u naem projektu. Napokon, nismo li mi ti koji govorimo da predvidljivi odgovori
zasjene bududnost veze? Ne govorimo li uvijek da je upravo promjenjivost onoga drugog ono
zbog ega je svaki kontakt predivan? Ne misli li da je upravo ta nepredvidljivost ponaanja
ono to na odnos ini arobnim? arobnim, da. arobnim! Ne mogu u potpunosti prihvatiti
ono to kae o naputanju iluzija. To povezujem s arolijom, jer vjerujem, kao to kae moj
prijatelj Norbi, da arolija postoji. Dogaa se svaki put kad se neka iluzija opipljivo (i uz nau
suradnju) pretvori u stvarnost.
Mislim da de se sloiti s time da nam se dogaa isto to i svakom paru: treba nam malo
arolije, koja de dodi do nas samo ako smo spremni na iznenaenje, da danas zaponemo s
drugog mjesta od onog jueranjeg, ako je to iznenaenje bez straha, iznenaenje bez
oduzetosti, iznenaenje koje budi vie svjeinu znatielje nego nesigurnost poznatoga. Mislim
da de se sloiti sa mnom u tome da demo, samo ako prihvadamo stvarnost onakvom kakva
jest, biti sposobni promijeniti je. Ostvarit demo svoju fantaziju i, naravno, samo demo tako
modi uivati u tom podijeljenom snu, bio taj san obitelj, putovanje, partner ili pisanje knjige.
U svakom sluaju, kao to je govorio Ambrose Bierce, Ako eli da tvoji snovi postanu
stvarnost, probudi se.
aljem ti sto pusa,
Fredy

Laurin de ga odgovor razveseliti jer je i on ostvario jednu fantaziju: fantaziju da mu Laura

nastavi pisati.
Dragi Fredy,
iznenauje me! Uvijek me iznenauje! Jesi li ti isti Fredy kojeg sam upoznala? Ili, jo
bolje, jesam li ja ona Laura s kojom si svojedobno odluio napisati knjigu? Sigurno nisam. Kad
se arolija ostvari, doe do kontakta. Ili, obratno, kada doe do kontakta, arolija se
ostvari... Oboavam aroliju, aroliju kontakta. Nevjerojatno!
Sjednem pred raunalo, proitam tvoje komentare, i to mi pomogne da se osjedam bolje.
Mogu nastaviti s projektom, a ne moram se odredi svoga sna, budi onaj abrakadabra moje
volje za ponovnim pisanjem. Volim rije arolija: arobna je. Otkad sam dola u ordinaciju,
ekala sam slobodan trenutak da ponovno ponem pisati.
Neto od onoga to si napisao ini mi se tono: ovo to se nama dogaa uistinu je
arobno. Osjedam da energija za pisanje izvire iz moje nutrine, nema boljega primjera. Uvijek
sam razmiljala da, iako su slova ista, njihovo je znaenje drukije ako potjeu iz due.
Posloimo malo svoje ideje: ne samo da nema parova koji se ne sukobljavaju nego nam je
upravo zbog tih sukoba privlano biti s drugim. I, vie od sukoba, zbog razlika (koje su upravo
ono to dovodi do sukoba).
Katkad se ljutim zato to je Carlos tako popustljiv prema svima, ali takoer mislim da, kad
prema meni ne bi bio takav, stvari ne bi funkcionirale. On je takav i prema meni i prema
svima. Bilo bi besmisleno traiti od njega da bude takav prema meni, a prema drugima ne.
Takva je njegova narav. Mislim da je mogude poneto nauiti iz potekoda. To je nain na koji
ivimo u ovom svijetu, nain na koji promatramo to se dogaa i promiljamo o tome kako
da nadiemo tu situaciju. Kaem da je to nain na koji ivimo u ovom svijetu jer nije isto imati
unaprijed odreen plan i pustiti da ivot tee. ivot se ne sastoji u tome da ispunjavamo
unaprijed odreene ciljeve, jer bi bio veoma dosadan. Drukije je ako promatramo to se
dogaa i odluujemo koje bismo poteze trebali povudi ved prema tome kako se stvari
odvijaju. Mnoge su tjeskobe i depresije posljedica unaprijed odreene ideje o naim ciljevima,
i kad se plan ne ostvari, frustrirani smo. Kad se ne ponaa u skladu s mojim oekivanjima, ne
volim te. A nije tako. ivot je podnoljiviji ako se ponaamo kao surferi: valovi su ti koji
odreuju smjer, a ne moja ideja o eljenom cilju. Mnogo je bolje otkriti put pomodu
kamenida na koje nailazimo. Koliko li se samo opustimo kad moemo redi: ovo mogu uiniti,
ovo je dobro za mene. Ne postoji model ivota: ono to ja oboavam, tebi se ne svia, i sve je
u redu. Zato te moram uvjeravati daje promatranje rijeke zanimljivije od surfanja
internetom? Ti ostani za raunalom, a ja idem proetati uz rijeku. Vidimo se nakon toga.
Trebale su mi godine da shvatim da Carlos ne uiva toliko u rijeci kao ja. Vedina se ljudi svaa
jer ele uvjeriti onoga drugog da je njegovo gledite is-pravno. Krenimo od pretpostavke da
nema ispravnoga gledita.
Mislim da ljudi moraju dobiti potvrdu od onoga drugog kako bi se afirmirali u onome to
misle ili osjedaju. Bilo bi super da moemo redi meni se ovo svia iako ostali vole neto
drugo, i potovati to: ne trebati odobravanje drugoga, nego prihvatiti razliku.
Nema pravila kako da ivimo. Svatko organizira vlastiti cirkus. Svaki par mora se snadi
kako zna i umije.
I ivot nesmetano tee kad se ovjek tako otvori. Predivno je sve to se dogodi kad se
prepustimo avanturi ivljenja, putem junaka. Sukobi postaju neto zanimljivo, avantura
otkrivanja samoga
sebe.
Nije li ti dosadno znati sve to eli da ti se dogodi? To je kao kad si sam: nema arolije.

Kao to kae moj prijatelj Luis Halfen: Moemo ivjeti kao da smo vlakovoe, tono
znajudi kojim
putem idemo i kakav je. Ili kao surfer: pratedi val. Predlaem ti da pratimo val. Zabavit
demo se. O
tome se, zapravo, radi.
Vidi? Tvoje poruke nadahnjuju me da nastavim pisati.
Pusa,
Laura
Roberto je proitao poruku i osjetio onu istu urnost za koju je Laura rekla da je tjera da
pie.
Nevjerojatno, ne razmiljajudi o tome pie li to on ili Fredy, napisao je ovu poruku u
jednom dahu i poslao je:
Bok, Laura,
dobio sam tvoju poruku.
Kako mi se samo svidjela ona metafora o surferu i vlakovoi!
Ba mi je snana ta predodba. Zapravo, ivot je osjetljiva i nepredvidljiva ravnotea. Ne
samo da se treba prepustiti valu nego treba shvatiti da nisu svi valovi dobri za surfanje.
Metafora se moe primijeniti na sve o emu razmiljamo: kako bi ovjek mogao surfati, mora
biti spreman suoiti se sa stvarima koje ne moe predvidjeti (nitko ne zna na kakav de val
naidi). Sve je to mjeavina spretnosti i vjebe. Nitko se ne rodi a da zna surfati, i osim toga
ovjek mora nuno biti spreman riskirati da povremeno pljasne ili da doivi pad od kojeg
ostane pun modrica, ali s iskustvom za suoavanje s idudim valom.
To je istina. Nisu dovoljni snovi, nije dovoljna fantazija, nisu dovoljne iluzije, nije dovoljna
elja, ni projekti... A, ipak, bez njih nema puta. aljem ti neke ideje na kojima sam radio.
Mislim da sva naa suvisla djela zapoinju u snu, ono to obino nazivamo fantazijom, a
izraava se ovako:
Kako bi bilo lijepo... Kako bi nevjerojatno moglo biti... Bilo bi predivno..."
Ako ovladamo tom fantazijom i isprobamo je kao da se radi o koulji, fantazija se
transformira u iluziju;
Kako bih samo rado... Bilo bi mi super da...
Bilo bi genijalno da mogu jednoga dana... Ako dopustim da ta iluzija nae utoite u
meni, ako je zalijevam i pustim da raste, jednog de dana ta iluzija postati elja: Rado bih bio
u... Najvie bih volio da... Iskreno elim...
Kada doe do toga, moda se budem mogao zamisliti kako ispunjavam tu elju,
ostvarujudi je. U tom trenutku, ta elja postaje projekt: Uinit du...
U nekom trenutku... Ubrzo du ja...
Od toga trenutka preostaje mi samo razraditi plan, taktiku ili strategiju koja de mi
omoguditi da budem fantastian arobnjak koji de ostvariti san. Obrati pozornost na jednu
stvar: do ovog trenutka nisam prstom mrdnuo. Sve je moje djelovanje unutarnje, a ipak,
koliko se toga zbilo u meni otkad sam samo fantazirao.
Redi de mi da to nije dovoljno. To je tono, esto nije dovoljno. Nuno je planove provesti
u djelo i ispraviti pogreke.
Nuno je odjenuti kupadi kostim, uzeti dasku iz naih projekata, baciti se u ivot i pozorno
ekati val stvarnosti kako bismo se uspeli na njega i sur-fali do arobne plae zadovoljstva.
Pusa,
Fredy

Roberto je proitao napisano. Osjedao se ispunjeno. Iako je sve to bila povrna igra, ta ga
je igra poticala da ui, da ita i razmilja kao rijetko dotad. Do tog trenutka nije znao da
posjeduje tu sposobnost da zapisuje svoje misli.
Ako je ljubav povezana s najmudrijim i najprosvjedenijim aspektima svakoga od nas,
Roberto je nedvojbeno bio zaljubljen.

DRUGA KNJIGA
trebor@

Sedmo poglavlje
"Roberto je ustao zadovoljan. Bio je uvjeren da je, bar nakratko, uspio preusmjeriti
Laurinu odluku. Volio je razmiljati o tome kako je spasio knjigu za bududnost makar to
znailo pomodi Fredyju, onomu glupanu koji mu je, i ne znajudi, dugovao to je i dalje
sudjelovao u tom radu.
U uredu je sve ilo kao podmazano. Tog je jutra zavrio izradu reklame koju mu je
povjerila neka tvrtka za upravljanje mirovinskim fondovima. Njegove su misli bile
preplavljene porukama koje je pisao i dobivao prethodnoga dana, i pomirio se s idejom da
prihvati protjecanje vremena. Osmislio je reklamu oko naputanja iluzije vjene mladosti i
ostvarivanja sna o zatidenoj i sigurnoj starosti.
Predveer, kad se vratio kudi, u njegovim su uima jo uvijek odzvanjali aplauzi i estitke
koji su mu upudeni na sastanku uprave na kojem je iznio svoj reklamni prednacrt.
Jo neto na emu mogu zahvaliti Lauri, pomislio je.
Dojurio je kudi kako bi proitao poruke. Imao je osjedaj da ih je prethodnoga dana
prebrzo proitao.
Roberto je oduvijek mrzio one reklame za turiste koje nude obilazak dvanaest gradova u
deset dana. Od svoga prvog putovanja elio je neko vrijeme boraviti u mjestu u koje sleti.
Trebao je ponovno prodi nekim mjestom kako bi ga mogao zabiljeiti na svojoj mrenici, u
uhu, na nogama i u glavi. Isto je osjedao i prema Laurinim rijeima: nije mu bilo dovoljno da
samo jednom proita njezine poruke. Trebao im se iznova po-svetiti i izvudi iz njih ono to
mu se inilo najvanije, ili to je bilo najupeatljivije, ili, jednostavno, ono to je najlake
dopiralo do njega.
Ostaviti se iluzija kako bismo vidjeli bide koje imamo pred sobom.
Bolno je ostaviti se iluzija i prihvatiti stvarnost.
Stvarnost JEST, i pred njom se iluzije rasplinjuju.
Odbijam sama privesti kraju projekt o kojem smo zajedno sanjali.
To de se dogoditi, ili nede, kad za to doe vrijeme.

Mogude je uiti iz potekoda.

ivot se ne sastoji od ispunjavanja unaprijed odreenih ciljeva. Bilo bi veoma dosadno.
Krenimo od pretpostavke da nema ispravnoga gledita.
Razmiljao je o dvjema metaforama koje su ga oduevile: da ivi kao surfer, ili kao
vlakovoa, i da svatko organizira vlastiti cirkus. Zatim se zadrao na kratkoj prii o terapiji.
Radili smo s tridesetogodinjim mladidem koji se upravo bio razveo od ene koja ga je
ostavila. Govorio je o boli zbog gubitka iluzije o toj eni.
Na mnogim mjestima u sebi osjetio je kako se identificira s onim klijentom iz grupe. I on
je prekidao sa svojim djevojkama kad god bi osjetio da ga partnerica odbacuje. I on je stotinu
puta osjetio bol kada bi oekivanja koja je uloio u neku vezu bila iznevjerena.
Ali bilo je neto u posljednjoj reenici, koja mu se nije sasvim uklapala...
Njegova je prava bol u tome da mora prihvatiti injenicu da je dopustio da mu lae.
U tome se krila prava bol u vezama: prihvatiti injenicu da doputamo zavaravanje? On se
prepustio zavaravanju? Postoji ta mogudnost, prepustiti se zavaravanju ? U svakom
sluaju, od ega se sastojalo zavaravanje sa enama s kojima je bio blizak? Nisu bile onakve
kakvima ih je zamiljao, elio, sanjao ili trebao?
Kao to je Laura rekla: Kad zaljubljenost proe, nemamo izbora, i moramo se suoiti s
realnodu onoga drugog.
Bilo je teko. Morao je razmisliti o tome: ljubav, veza, iluzija, razoaranje, zavaravanje...
I, napokon, zastao je kod one reenice:
...teko mi je nastaviti ako ne mogu raunati na tvoje rijei.
Bilo je oito da se Laura nede pomiriti s time da nastavi pisati sama. S potpunim je
pravom traila Fredyjevu suradnju.
O psihologiji parova Roberte nije znao vie od rezultata njegovih esto bolnih iskustava i
razdoblja kad je iao na terapiju. Sjedao se osim toga nekoliko koncepata o psihologiji
ponaanja koju je prouavao na nekim kolegijima studirajudi marketing i jo nekoliko
spoznaja do kojih je doao itajudi neke knjige iz iste znatielje. Shvatio je da ta znanja
nede biti dovoljna da odravaju elektroniku prepisku s Laurom na temu parova.
Pogledao je na sat. Petnaest do osam. Ako se pouri, stidi de do knjiare u gradu prije
zatvaranja.
Bacio je pogled na prethodne poruke koje su sadrale imena autora i na papir zapisao tri
prezimena:
Welwood, Bradshaw, Perls.
U deset se vratio kudi. U vredici je nosio desetak knjiga:
Putovanje srca: put istinske ljubavi, jedina Welwoodova koju je uspio nabaviti; Povratak
kudi: vratite i bodrite dijete u sebi, John Bradshavv; Unutar i van kante za smede, Fritz Perls;
Seks u ljubavi, Eric Berne; Rijei partneru, Hugh Prater; Inteligentna ljubav, Enrique Roj as;
Sonia, aljem ti smee biljenice, Adriana Schnake; Volim te, ali..., Mauricio Abadi; ivot,
ljubav i uenje, Leo Buscagalia; Ljubav u etrdesetima, Sergio Sinay
Bacio je kaput na naslonja i sjeo za stol kako bi pregledao kupljeno. Bio je prilino
umjeren. Deset knjiga bila je razumna koliina s obzirom na njegovu prolost.
Od razdoblja kad je bio fasciniran itanjem politike filozofije nije ponovno imao jedan od
onih napada kompulzivnoga kupovanja knjiga. Ipak, u knjiari je ponovno doivio onaj osjedaj
koji ga je obuzimao tijekom sedam godina u svim knjiarama u koje bi uao: zanimanje,
nezasitna znatielja, fascinacija svakom knjigom. Zainteresirala bi ga ili naslovom, ili omotom,
ili autorovim imenom, ili pak zato to mu se prilikom prelistavanja inila zanimljivom.

Dok ih je gledao nagomilane na stolu, djevianski neotvorene, imao je osjedaj da je pirat

iz pria koji zaneseno promatra iskopano blago.
Prije nego to je otvorio Welwoodovu knjigu, zastao je nekoliko minuta kako bi uivao u
sveanosti trenutka. Onda je duboko udahnuo i proitao:
Nikad kao dosad bliski odnosi nisu nas poticali da se suoimo sa samima sobom i s
drugima s toliko iskrenosti i svjesnosti. Danas nas odravanje ive veze s intimnim partnerom
stavlja pred izazov da se oslobodimo starih navika i slabih toaka, i da razvijemo svu svoju
mod, senzibilnost i dubinu kao ljudska bida.
U prolosti, onaj tko je htio istraivati najdublje misterije ivota zatvarao se u samostane
ili vodio isposniki ivot. U dananje doba, bliski su odnosi postali, za mnoge od nas, nova
nepokorena zemlja koja nas dovodi licem u lice s naim bogovima i demonima.
Bududi da vie ne moemo raunati na meusobne odnose kao na predvidljive izvore
udobnosti i sigurnosti, oni nas stavljaju na novo raskrije na kojem moramo donijeti
presudnu odluku.
Moemo se boriti za to da se drimo fantazija i starih i zastarjelih formula iako nemaju
nikakve veze sa stvarnodu, niti nas kamo vode, ili, upravo suprotno, moemo nauiti ivjeti s
potekodama u naim odnosima, s prilikama da se probudimo i iznesemo na svjetlo dana
najbolje ljudske vrline: uviavnost, suosjedajnost, humor, mudrost i dragocjenu predanost
istini. Ako izaberemo ovo posljednje, odnos postaje put koji moe produbiti nau povezanost
s nama samima i s osobama koje volimo i koji moe proiriti nau svjesnost o tome to
jesmo.
Fantastino! Otvorio je knjigu nasumice na drugome mjestu:
Svi mi koji krenemo ovim putem moramo nauiti neto novo: kako omoguditi da se
kompromis razvija na prirodan nain, s mnogim nepostojanostima, naprecima i vradanjima
unatrag.
Stoga, nesigurnost u nau sposobnost da se suoimo sa svim izazovima nije problem: to
je dio samoga puta.
Tako gledajudi, bodrile su me rijei Chogyama Trungpe, tibetanskog uitelja kojega su
jednom pitali kako je uspio pobjedi od kineske invazije gmiudi po snijegu Himalaje, potpuno
nepripremljen i bez namirnica, a pritom nije bio siguran u put i u rezultat svoga bijega.
Njegov je odgovor bio kratak: Stavljao sam nogu ispred noge.
Knjiga je obedavala. Posvedujudi pozornost napola onomu to radi napola itanju, stavio
je u mikrovalnu nekoliko kriki pizze koju je izvadio iz hladnjaka, otvorio je limenku piva,
otiao do radnoga stola i izvadio pisadi blok iz najnie ladice i olovku 2B, koju je drao u
srednjoj ladici, kako bi mogao neto na brzinu zabiljeiti.
itajudi, veselio se onomu to mu se zbivalo. Ved ga dugo neka knjiga nije toliko zanimala.
Je li to bilo zbog teme? Knjiga je bila toliko zanimljiva? Situacija toliko iznenaujuda? Zbog
njegovih fantazija o Lauri? Zbog kombinacije svega toga...?
Nije mogao prestati itati Putovanje srca dok nije doao do kraja, kad Welwood kae:
Sto je dublja ljubav koja povezuje dvoje ljudi, to je vedi njihov interes za svijet u kojem
ive. Osjetit de svoju povezanost sa Zemljom i posvetit de se ouvanju planeta i svih
osjetljivih bida koja trae njihovu pomod.
Jednom je ak koketirao s idejom da studira psihologiju. Ponekad je ta fantazija
isplivavala, a sad ju je donio Welwood, elju da bude koristan drugima, Roberto je odjednom
osjetio iako mu je ranije bila strana.
itav je tjedan proveo itajudi. Nakon Welwooda na red je doao Berne, a potom Perls i
Buscaglia. Zatim Schnake (sasvim neobino), Abadi i Prater (neto je njihovo ved bio proitao

prije nekoliko godina). Onda su slijedili Sinay i Rojas. I, na kraju, Bradshavv, kojeg je intuitivno
odgaao. Teko ga je itao (bila je to knjiga o samopomodi na ameriki!), ali ono to je
Bradshavv govorio bilo je toliko neodoljivo da je Roberto odluio pratiti ga u svom razvoju.
Kad je doao do autorova prijedloga da napie priu, poput bajke, koja bi odgovarala prii
o njegovu djetinjstvu, sjeo je pred raunalo i napisao u jednom dahu:
Bio jednom, u jednom dalekom kraljevstvu, kraljevid po imenu Egroj.
Kraljevid je bio zaet u tekom trenutku u ivotu svojih roditelja. im se prvoroenac
rodio, kralj je morao otidi u rat kako bi branio dobrobit sela kojemu su prijetila neprijateljska
kraljevstva. Tijekom dugih godina, jedino to je kraljevid uo o njemu bile su kratke poruke
koje su donosili glasonoe ili koje mu je prenosila majka.
Naravno, zbog kraljeve odsutnosti kraljica se morala brinuti o upravljanju i nije imala
vremena za igru s kraljevidem.
Iako je Egroj imao najskuplje i najprofinjenije igrake, patio je jer se nije imao s kime
igrati.
Kraljevid je odrastao takav: usamljen i tih. Provodio je dobar dio dana gledajudi kroz
prozor. Uvijek je usmjeravao svoj pogled na toku gdje se put od palae gubio iza drvoreda.
Zamiljao je da vidi kako se meu stablima naziru zastave i kraljevski stjegovi. Razdragano je
mnotvo ilo ususret kraljevskoj vojsci i slavilo trijumfalni povratak svojih najdraih sinova.
Zamiljao je samoga sebe kako pozdravlja kralja sa svoga prozora i kako gorljivo pljede
okonanju rata, dogaaju koji de mu vratiti oca i majku.
Svako poslijepodne, pri zalasku sunca, Egroj bi pustio pokoju suzu, ponio bi ih do svoje
postelje, i tamo bi mu vlaile jastuk.
I, poslije, kad Bradshavv predlae da zavri bajku, Roberto je dodao:
Vrijeme je prolazilo, sve dok jednoga dana kraljica nije abdicirala. Kraljevid nije imao
izbora. Morao je zasjesti na oev tron i vladati. Vladao je pravedno i dobro do kraja ivota.
Nikad nije izgubio naviku da gleda kroz prozor prema drvoredu. Njegova je vladavina bila
zapamdena po opsesiji da gradi sve vie i vie mostova i putova.
Upravo je to uvijek i inio: pokuavao je graditi sve vie i vie putova, sve vie i vie
mostova, sve vie i vie ruta kako bi bezuvjetna ljubav koju je traio napokon dola u njegovo
srce. Ni on nikad nije izgubio naviku da gleda prema horizontu, za svaki sluaj.
Na neki je nain odnos s Laurom bio novi most. Ovaj se put radilo o mostu preko
realnosti, kibernetikom mostu, virtualnom mostu, mostu prema Lauri.
Shvatio je da itav tjedan, izmeu posla i itanja, nije imao ni minute da proita poruke.
Spremio je priu kao Egroj i otvorio novu stranicu u tekst procesoru.
Draga Laura,
potakla si me da ponovno proitam Bradshawa, i, potaknut tvojim prijedlozima, zamolio
sam svoga klijenta da preoblikuje u mit priu o svom djetinjstvu. Rezultat toga napora ovaj je
tekst koji mije donio i koji ti sad aljem. Napii mi to misli o njemu.
Pusa,
Fredy
Sad je otvorio svoju izlaznu potu. Izrezao je poruku iz tekst procesora i zalijepio je u
prozor koji je otvorio kad je kliknuo na Novo. Onda je kliknuo na Umetanje i izabrao
Mapu. Potraio je dokument pod nazivom Egroj i dodao ga u e-mail. Odmah je kliknuo
na Poalji i primi, i ekran je zatitrao obavjetavajudi ga da alje poruku. Kad je operacija
napokon okonana, raunalo je pokazalo obavijest:
Bok, rofrago. Imate etiri (4) nove poruke.

Potraio je Laurinu kursorom i dvaput kliknuo na poruku s naslovom Prihvadanje

potreba.
Fredy,
razmimoilaenje meu nama nagnalo me je na razmiljanje. Katkad mi je tako teko
shvatiti to zapravo trebam...
Najgore je to to mi iskustvo stalno iznova pokazuje da, kad uspijem ostati u kontaktu sa
samom sobom i preoblikujem potrebu u akciju, potragu, molbu ili bilo to, rezultat obino
bude zadovoljavajudi.
I emu onda sve? Kakvoga smisla ima ova mrska igra skrivaa?
Moda bismo dio knjige trebali posvetiti objanjavanju kako dolazi do gubitka kontakta s
vlastitim potrebama.
Svia mi se objanjenje koje si iznio u Clevelandu: ako kao djeca shvatimo da nai roditelji
ne vole da traimo vie ljubavi, vie povezanosti ili vie nazonosti, vjerojatno demo nauiti
potisnuti svoje potrebe. To nije optuba protiv roditelja. Moda oni ne znaju kako da nam
daju ono to trebamo, jednostavno zato to to ne znaju dati ni sebi. Ali, u svakom sluaju,
sigurno demo od tog trenutka poeti potiskivati svoje potrebe kako bismo se zatitili od
frustracije.
Godinama demo uvjebavati ovaj plan preivljavanja: pokuat demo ne uoavati svoje
potrebe. I moda se jednoga dana poistovjetimo s tim nainom postojanja. Onda to vie nede
biti taktika, nego na identitet. Ja nita ne trebam, ja se snalazim sam. Ostat demo prikovani
za tu ideju i zaboravit demo tko smo zapravo, to nam zapravo donosi sredu, mir i
zadovoljstvo.
U tom trenutku sigurno de se pojaviti ono to Erich Fromm objanjava u svojoj knjizi Imati
ili biti: vjerovanje da de nas nov automobil, luksuznija kuda, najnoviji parfem ili bogat
bankovni raun usrediti.
Konzumeristiko drutvo prodaje nam ideju daje imati neka vrsta vrata; kupovati, troiti i
mijenjati postaju kljuni. Kad se ti koncepti uklope u na sustav vjerovanja, bit de lako
pomodu njih manipulirati naim ponaanjem. Ipak, im dobijemo ono to elimo, shvatimo da
nije dovoljno imati to, i ubrzo nam reklama sugerira drugu stvar kako bismo se i dalje
kretali pogrenim putem. Trebao bi dodi taj dan kad demo modi zastati i shvatiti da to nije
pravi put. To je trenutak kada bismo trebali pogledati u sebe, ponovno se posluati. Ali to nije
lako.
Zaboravili smo kako se to radi, i esto demo morati traiti nekoga da nam pomogne otkriti
tko smo mi, da nas potakne na vradanje djetinjoj mudrosti, kad smo se mogli neprestance
smijati i igrati. Mislim da upravo to treba biti naa prava namjera: poticaj da svi nai itatelji
rade na izazovu da se vrate samima sebi. Put koji bi omogudio da se izrazi nae pravo Ja i da
se u odnosu s drugim uspije prepoznati.
Progovorimo o izazovu da se nauimo sluati, da imamo u vidu sami sebe, da se
promatramo onako kako nas nai roditelji nisu promatrali, a sve to uz voljenu osobu.
Veoma je bolno trebati, a ne dobiti ono to elimo, i to je glavni problem. Nitko ne eli
osjetiti koliko je bolno ne dobiti ono to treba. Ali taje bol jedini nain da otkrijem svoje
vlastite potrebe, i samo ako ih naem, modi du ih poslije (poslije!) zadovoljiti. Ako se
odupiremo tomu da budemo ranjivi, sve vie otvrdnjavamo i sve se vie udaljavamo od
mogudnosti da saznamo to trebamo. I osim toga na taj nain zatvaramo i svoju sposobnost
primanja.

Moramo imati na umu da nam je, vjerojatno, ta taktika neosjedanja bila veoma korisna
tijekom djetinjstva. Moda je bilo vie nego pametno ne osjedati potrebu koja u stvarnosti
nije mogla biti zadovoljena.
Ali kao odrasli moemo si sami dati ono to trebamo, ili potraiti odgovarajude osobe od
kojih demo to traiti. Vie ne ovisimo o svojim roditeljima.
Oduevila sam se reenicom kojom si zavrio jedan od svojih mailova: Ranjivi smo, ali ne
i lomljivi. Mnogi od nas to ne uviaju.
Nema bliskosti s taktiziranjem. S njime ne moemo osjedati. Dosedi demo svoje ciljeve,
osjedat demo zadovoljstvo ovladavanja drugim ili osvajanja drugoga, postidi demo to da nas
taj drugi gleda. Ali to nema veze s pravim kontaktom, s bliskodu, s ljubavlju.
U svojim odnosima trebali bismo ostaviti mjesta za bol i zbunjenost koji se javljaju kad se
odreknemo svoje taktike. To je put prema domu, put kontakta s drugim ljudskim bidem. Put
ljubavi. Slae li se?
Laura
Kako se ne bi slagao?
Laura je govorila njegovim jezikom, njegovim idejama, gotovo njegovim osjedajima. Ona
je pretoila u rijei ono to bi on rado nauio redi.
On je poznavao svoje potrebe: trebao je nadi osobu koja bi mogla sagraditi s njime put
povratka domu.
Nije li nevjerojatno da ona alje poruku koja zavrava tim prijedlogom kad joj on alje
poruku o kraljevidu koji je gradio putove da bi vidio kako njima dolaze oni koje voli?

Osmo poglavlje
Kad je iznova proitao one prve poruke koje je dobio prije nekoliko mjeseci, opet se
naljutio zato to nije sauvao i one prije njih. Ondje je sigurno bila informacija koja mu je bila
potrebna kako bi znao kako je dolo do toga da se dopisuju, i tako bi mogao nastaviti glumiti
Fredyja s manje opasnosti.
Htio je zamoliti Lauru da mu poalje kopiju tih pisama. inilo se da je Fredy prilino
smuena osoba kojoj bi se lako moglo dogoditi da zaturi prijanje poruke. Najrazumnije bi
bilo zatraiti ih od Laure, koja ih je sigurno sauvala.
Laura,
to se tie poruke koju si mi poslala, tko se ne bi sloio s time?
Oduevljen sam tvojim opisom obrambenoga neurotinog ponaanja kojemu katkad
pribjegnemo kako bismo prikrili svoje potrebe i osjedaje. itajudi je, razmiljao sam da bih,
sve i da ne znam nita o parovima i terapijama, uivao u toj jasnodi ideja.
Zapravo, pregledao sam poruke kako bih se veselio onomu to smo ved napisali i veoma
sam se naljutio kad sam shvatio da sam, sluajno, izgubio prve poruke koje smo razmijenili.
Moe li mi poslati kopiju tih poruka? Rado bih ih imao pri ruci. (Obedavam da ih nedu
opet izgubiti.)
Koristim i priliku da se dogovorimo oko neega. Dobio sam pismo kolegice iz panjolske
koja kae da nas je sluala u Clevelandu, i pie mi jer eli da joj preporuim bibliografiju o
parovima. Kae da je proitala Welwoodov Journey of the Heart i sve to je objavljeno na
panjolskom i engleskom od Perlsa i Bradshawa. Koje bi joj jo knjige preporuila? I dalje
mislim da de naa knjiga biti fantastina. Odgovori mi brzo.
Pusa,

Fredy
P. S. to kae na bajku o djetinjstvu moga klijenta?
Roberto je nastavio itati knjige i povezivao ono to je nauio s prethodnim porukama.
Nije dobio odgovor itav tjedan, ali, zanimljivo, nije se uzrujao. U nedjelju poslijepodne stigla
je ogromna poruka od 140 KB koja se zvala Stara pria.
Fredy,
uz izliku da ti aljem kopiju nae prepiske, iskoristila sam priliku da ponovo proitam ono
to smo napisali prije etrnaest mjeseci. (Jesi li primijetio da je prolo vie od godine?)
Toliko sam uivala! Povremeno j e sve bilo tako naivno da mije bilo teko povjerovati da
smo to napisali ti i ja. Zapravo, onda si me jo zvao gospoa dr. Laura Jorsyl.
Prvu si mi poslao iz aviona kojim si letio u Buenos Aires im smo se rastali u Sjedinjenim
Dravama. Ti si se vradao istim letom kao na prijatelj Eduardo, a ja sam putovala u New
York. Sjeda li se?
Gospoo dr. Laura Jorsyl,
kako je bio ugodan na susret na kongresu! Ideja da nastavimo zajedno raditi i pisati nije
mi dala zaspati do tri po ponodi.
Ti zna, ili seja nadam da zna, koliko cijenim tvoj rad i tvoje uvide.
Kad si mi rekla da i ti neko vrijeme razmilja o pisanju knjige o parovima, osjedao sam
kako me prolaze srsi. Piudi ovo ne mogu prestati razmiljati o tome kako, na neki nain, na
odnos pokazuje situaciju i potekode svakoga para. Moda je formiranje terapeutskoga para
samo varijanta onoga to podrazumijeva, ili, kako to govorimo na predavanju, gradnja bilo
kojega para. U poetku me privue neto od svega to nam je zajedniko i veselim se pri
pomisli da demo dijeliti ono to oboje imamo. Ipak, kao to ti i ja znamo, ubrzo de dodi
razmimoilaenje. U parovima to transformira onu usklaenost u zaljubljivu privlanost ili u
odbojnost. Kako de se to dogoditi izmeu nas? to de biti kad isplivaju nae razlike? Hodemo
li modi transformirati te razlike u putovnicu koja de otvoriti vrata tvom i mom rastu?
Ne znam. Zasad me, Laura, toliko privlai ideja da zajedno radimo i piemo da elim ostati
zaljubljen u tu ideju, zaljubljen u projekt, zaljubljen u fantaziju o tome to taj susret moe
potencirati u mom osobnom i profesionalnom ivotu.
Avion samo to nije sletio, a stjuardesa je upravo
zamolila da ugasimo sve elektronske naprave prije
slijetanja.
aljem ti puse i neizmjerno sam ti zahvalan to si
me pozvala da zajedno odrimo prezentaciju u Clevelandu.
Fredy
Odgovorila sam ti im sam primila tvoju poruku.
Dragi Fredy,
osjedam se tako ispunjeno zbog svega to se dogodilo na kongresu! Ba mi je bilo drago
to si doao.
Prezentacija naega rada bila je poput plesa. Ti si odgovarao, ili bih to uinila ja, bez
prethodnoga dogovora. Stvari su se odvijale mimo svjesne odluke.
Katkad se bojim naih razliitosti, ali kad ponemo raditi, nevjerojatno smo usklaeni. Ba
sam oduevljena idejom da napiemo knjigu. Osjedam da de to biti velika avantura koja moe
preobraziti oboje, a moda i nae itatelje. Opinjena sam tom idejom. Zamisli: ovdje sam, u
New Yorku, i drae mi je ostati u hotelu kako bih ti odgovorila na poruku nego izidi u etnju.
Imam sobu sa spektakularnim pogledom na Hudson. Mogla bih itav dan provesti u tiini
sobe, piudi i promatrajudi rijeku.

Kad kae da si se zaljubio u ideju, osjedam da mi se grudi ispunjavaju entuzijazmom.

Istina je ono to si mi jednom rekao, naime da rijei mogu preobraziti ovjeka. Osjedam to
itajudi tvoju poruku, i zato ti sad piem: da sudjeluje u mojim osjedajima.
Znamo da je zaljubljenost kratkotrajna, kao to govorimo parovima s kojima radimo.
Potom dolaze potekode, ali ja sam spremna prevladati ih. Kad god se neto zakomplicira,
naemo naina da se izvuemo. Moda bismo to morali objasniti itateljima. Dogaa nam se
isto to i parovima, a veoma je bolno kad se ne razumijemo. Ali kad nadiemo tu situaciju,
na odnos postaje vrdi i oboje rastemo.
Ja se koncentriram na probleme, kao i uvijek. Ti ulae u onaj simpatian i privlaan dio, a
ja u ono teko, u sukob. Ali to je dobro: to je nain na koji se nadopunjavamo.
Uvijek je isto. Zato oboavam kad zajedno radimo. Ti sve kae na mnogo zanimljiviji
nain, i ljudi to bolje shvate. Ali mislim da je vano govoriti i o tome kako se katkad negativno
potenciramo. I iz toga se moemo izvudi, pogotovo sad kad smo u dobroj fazi.
Moj je neurotini hendikep taj to sve elim odmah. Postanem tjeskobna i progonim te.
Onda se ti distancira, i to me ini jo gorom. Ja elim vie, a ti se samo sve vie udaljava.
Kad to shvatim i odmaknem se, ti trai kontakt. Ja se smekam, i onda se ti jo vie
priblii, i sve ponovno tee.
Vratimo se na kongres. Nisam ni slutila da de nas toliko podrati. Kad su te zamolili da
zakljui kongres nekom priom koju si iznio na naoj prezentaciji, nisam mogla vjerovati. A
kad sam te vidjela kako stoji ispred petsto ljudi iz cijeloga svijeta koji ti uzbueno pljedu
nakon to si ispriao priu na engleskom, leima su mi proli srsi. Ovaj je tip nevjerojatan,
pomislila sam...
Pusa,
Laura
Iduda mije poruka dola malo prije mog povratka u Argentinu.
Ba ti zavidim, Jorsyl!
Ja sam u Buenos Airesu i ovdje vlada prava lipanjska hladnoda. Bilo bi mi super da sam
mogao ostati jo koji dan i odmarati se u Sjedinjenim Dravama, ali dobro zna kako to ide:
klijenti ekaju. U etvrtak, im sam doao, Joaqum, moj prvi klijent, predbacio mije to sam
otiao na tjedan dana u ovo doba godine... I on mije zavidio. Nikad nismo razgovarali o tome.
Ne misli li da i zavist generira trvenja u paru? Mislio sam ti napisati Jednom du se tim
intenzivnije pozabaviti, ali nema boljeg trenutka od onoga u kojem se to dogaa.
Za mene ne postoji ona glupost o zdravoj i bolesnoj zavisti.
Tako ti zavidim: i ja bih rado bio u New Yorku, ali volio bih i da ti ostane koliko god eli.
Uivaj i nemoj biti dobra.
Ne zaboravi da smo ranjivi, ali ne nuno i lomljivi. Pusa, Fredy
Odgovorila sam ti odmah.
Dragi Fredy,
sad sam na aerodromu i ekam ukrcaj na avion koji de me odvesti u Buenos Aires. Tako
bih se rado vratila.
Dobro mije dolo to putovanje. Katkad mi treba da se povuem iz svoga ivota,
odmaknem od svoje obitelji i od svojih pacijenata, ali potom se vratim puna energije.
Razmiljala sam o konceptu razliitih trenutaka kontakta o kojima su govorili Bob i Rita
Resnick, o tome koliko je neophodno potovati nau potrebu za kontaktom i povlaenjem
nakon kojeg se opet susretnemo. O onome to je rekla o etimologiji rijei relationship (mi to
prevodimo kao odnos), da to znai sposobnost da se ponovno susretnemo. Meni je moj

odnos s Carlosom veoma vaan. Ne-dostajemo si, i nakon to smo fiziki odvojeni ponovno se
pronaemo. Ja se vratim puna novih dojmova, i to naknadno hrani na odnos. U poetku
naega braka bilo mi je teko kad bi on
otiao na putovanje. Ali sad to shvadam kao priliku da se udaljimo i ponovno naemo. Jo
jednom povezujem to znanje sa svojom majkom. Na neki me nain ona prva tomu poduila
(kao i tolikim drugim stvarima). Ljudi se mogu udaljiti na neko vrijeme, a da se i dalje vole
svim srcem. Mislim da je to vano.
Katkad si parovi ne doputaju razdvajanje zbog straha od odvajanja ili osamljenosti.
Mislim da je to dio veze. Kad se tjedan dana osjedam kao jedina ena na svijetu, tad sam u
kontaktu sa samom sobom.
Ovdje nisam ni majka, ni supruga, ni psihologinja. Sama sam na svijetu, sve sam vrijeme
posvedena sebi, a to je susret koji me obnavlja i od kojeg se osjedam ivlje nego ikad.
U nekim trenucima nije lako. Juer, dok sam hodala muzejom, odjednom sam osjetila
potrebu da podijelim svoje osjedaje s Carlosom. Ali to je zanimljiv izazov.
Naveer sam izila na veeru s jednim prijateljem Amerikancem kojeg sam upoznala
prole godine na Welwoodovoj radionici, ali bila sam dobra unato tvom savjetu.
Vrijeme je da se ukrcam u avion. Vidimo se u Buenos Airesu. Da, nemoj me zvati gospoa
dr. Jorsyl, jer zvui veoma slubeno. Radije bih bila Laura, ili Lau, ili L, kao to sam svima
drugima. Pusa,
Laura
Laura,
Pretpostavljam da u ovom trenutku leti prema Buenos Airesu.
Sklapam vjee i zamiljam te kako drijema u sjedalu poslovne klase. (Zato ondje?
Vjerojatno stoga to te smatram otmjenom enom...) I ja sam ponosan na ono to se zbilo
na kongresu, a oduevila me je tvoja usporedba s plesom. Ako malo proirim tu reenicu,
shvadam da svi meusobni odnosi to moraju biti. Naravno da ima plesova i plesova. Neki su
skladni, estetski, sinkronizirani; drugi su udni, neshvatljivi za sve osim za plesae. Mnogi su
opdepoznati i stereotipni, gotovo uvijek dosadni i rutinski: svega ih je nekoliko originalno,
kreativno i neponovljivo. Neki su osmiljeni da zadovolje publiku; neki pak za zadovoljstvo
sudionika, ali najmanje ih je za uitak svih.
Mnogi su vrsto vezani za koreografiju koju namedu vrijeme, obiaji, kultura; drugi su
iste ekspresivne improvizacije koje prenose vibracije onih koji pleu kad su pod utjecajem
svakog akorda i kad se prepuste kretanju koje izvire iz njihove unutranjosti.
Da. Svaki je par ples.
Daj, Laura, nainimo od ovoga kontakta udrugu, duet, stroj, sustav, jaram, ekipu, par.
Usudimo se pokazati svojim primjerom to se dogaa u svakom paru, bio to ljubavni par,
dvoje prijatelja, brat i sestra, ili ma to oni bili - ti i ja - koji su u stanju povezati se, a da ne
trebaju jedno drugo, ved samo
iz uitka da uine neto za tu drugu osobu i da potenciraju ono najbolje jedno u
drugome... Rado bih da raunamo na tvoju bistrinu, dosljednost, posvedenost, tvoje bogato
radno i ivotno iskustvo. Ako je istina da mogu doprinijeti time to govori o meni, knjiga o
parovima koju bismo napisali mogla bi biti korisna i izvrsna. Mislim da tema zadaje formu.
Kada s nekim zajedno neto elim pisati, ne mogu, prije svega, sve sam u glavi smisliti.
Dosadanji su radovi izili iz mene; ne sjedam se da sam ih pisao. Dapae, uvijek
zaponem raspravu kad mi netko objanjava neto to moram napisati. Nikad to nisam
mogao.

Svaki svoj lanak piem tjednima, ili ak mjesecima, to je zbroj tih trenutaka u kojima iz
mene izlaze stvari koje se poslije pojave na ekranu raunala. to dakle moram initi kako bih
napisao knjigu s tobom?
Ne znam. Zasad mislim da moemo i dalje razmjenjivati elektronike poruke, i ved de nam
neto pasti na pamet. to kae? Odgovori mi brzo.
Pusa,
Fredy
Fredy,
elim ti redi neto o paru koji si poslao k meni. On
kae da eli biti sam. Ved se dugo trudi ponaati
tako da se ona ne naljuti.
Ona se ponaa kao majka koja mu govori to mora initi, a on sve vrijeme trai potvrdu.
Doao je do toga da se osjeda veoma loe, i eli se rastati. Problem je u tome to on ne moe
redi: To sam ja, to mi se dogaa, to elim. Ne moe govoriti i afektivno se povlai.
Ona postaje sve zahtjevnija, oajna je, a on se toga boji. Onda se jo vie povlai.
Terapija mu mora pomodi da izrazi sve to mu se dogaa. Ako se, kako bih bio s drugim,
moram odredi sebe samoga, stvar nede funkcionirati. To je osnovna premisa za parove.
Bududi daje njemu teko govoriti, ja mu pomaem da prebrodi strah od nje i da samome
sebi dopusti da kae ono to mora redi. Pun je bijesa jer je tako dugo bio podjarmljen. Pomodi
du mu da kroz terapiju izbaci iz sebe sav taj bijes, i vjerojatno de tada ponovno biti mjesta za
ljubav. Ona bi trebala nauiti usredotoiti se na sebe. Zato elim da dolazi sama. Ona ga
promatra pogledom punim iekivanja, ekajudi odgovor, a on se su-spree. Ona ga sve
vrijeme promatra ekajudi da on neto kae, a on se osjeda pritijenjeni uti. Kad bi ona
nauila usredotoiti se na sebe, on bi se osjedao manje progonjeno.
U svemu tome pozitivno je to to on eli dolaziti. Na svakoj ga seansi pitam eli li dodi
sljededi put kako bi preuzeo odgovornost za idudi susret i kako se ne bi osjedao primoranim.
Na posljednjoj smo seansi razgovarali o njihovu odnosu, i oboje su se sloili s time daje
takav kakav jest i da ne znaju kako se izvudi iz njega. On se nje boji, i zato se pokori. To je
problem mnogih mukaraca koji se pokore zbog straha od ene i onda se afektivno izoliraju.
U tim situacijama terapija mu treba pomodi da se suoi sa enom umjesto da joj se pokori
ili pobjegne. Welwood kae da mnogim mukarcima nedostaje dobar model kako da se
iupaju iz kandi svoje majke, i ponavljaju tu situaciju sa svojim partnericama. U tom
sluaju, terapija im mora pomodi da se s time suoe, da shvate da mogu biti to to jesu, a da
istovremeno mogu biti sa enom. Problem je u tome to izbor izgleda ovako: kako bih ja bio
ja, moram biti sam; ako elim biti u paru, moram se pokoriti.
Kako da ostanem svoj i da istovremeno budem s drugim?
Kad mukarci osjete da ne mogu izdrati sa enom, fiziki se i emotivno povlae, iskljue
se. To u ene izaziva mnogo boli, ona postaje zahtjevnija i sve vie trai, zbog ega se
mukarac jo vie povlai, i stvara se zaarani krug u kojem se samo sve vie udaljavaju.
Primjer: neki dan, tijekom seanse, on je rekao da je htio izidi na veeru s njome, da se malo
zabave... Kad ju je nazvao daje pozove, ona je poela govoriti o tome kako je njezina majka
rekla njezinoj tetki da ga ne uva dobro, to ti misli o tome, i tako dalje. U tom trenutku
osjedao je kao da nema izbora. Osjedao se prisiljenim da odgovori onako kako je ona
oekivala, drugim rijeima, povlaujudi joj iako ga, zapravo, uopde nije zanimala ta tema.
Onda je odluio poklopiti slualicu i ne nadi se s njome. Kad su doli na seansu, on mi je
objasnio to se dogodilo. Rekla sam mu: to bi se dogodilo da si joj rekao da eli biti s njome
i da ne eli razgovarati o toj temi? to bi se dogodilo da si joj rekao da ostavi tu temu za neki

drugi trenutak? On je rekao: Nisam se usudio redi joj. Onda sam nju pitala kako bi reagirala
na takav njegov odgovor. Ona je rekla: Voljela bih da si mi pomogao da se ostavim te teme i
da sam mogla provesti ugodnu veer s tobom.
Po mome miljenju, svrha je terapije da mukarci naue redi svojim enama to se dogaa
s njima, a pogotovo ono to im se dogaa pred njima. ena je veoma zahvalna mukarcu koji
se otvori umjesto da pobjegne, kao to je mukarac zahvalan eni koja se iskreno otvori
umjesto da mu govori kako se treba ponaati, to treba initi i tako dalje. Rado bih ula tvoje
miljenje bududi da ih i ti poznaje.
Nisam dobila nijednu tvoju poruku, a obedao si. Ponovno mije poalji i obedavam da du ti
odmah odgovoriti.
Laura
Bok, Laura,
evo me, ovaj se put ukrcavam u avion i ponovno se vradam u Buenos Aires. panjolska
mije sve ljepa. Prezentacija u Granadi bila je veoma uzbudljiva, ali jedna od stvari koja me
povezivala s tobom i s Argentinom bila je ta to sam si priutio taj luksuz da u jednom
intervjuu najavim objavljivanje nae zajednike knjige o parovima u panjolskoj (to kae?).
Na neki je nain boravak u Andaluziji kao boravak kod kude, ali katkad se ini kao drugi
univerzum, ne samo druga zemlja. Moda zbog etrdeset godina frankizma u panjolskoj, ili,
vjerojatnije, zbog etrdeset godina psihologizma u Argentini, oni i mi kretali smo se u veoma
razliitim smjerovima. Nikako da se dovoljno naudim stupnju seksualne represije koja se do
devedesetih osjedala u nekih panjolaca (nedemo govoriti o Madridu i Barceloni,
kozmopolitskim gradovima). Govorim o panjolcima roenim prije pedesetih na ostatku
poluotoka (to se mnogo vie odnosi na panjolce nego na panjolke). Tabu se u nekima od
njih izraava rijeima koje u Argentini gotovo nikad ne ujemo, osim iz usta kakve
konzervativne babe, ili kakva egzaltiranoga propovjednika pseudokrdanskih sekti. Seksualne
fantazije na primjer proivljavaju s tolikim osjedajem krivnje da je kazna koju sami sebi
odrede sigurna kazna (mislim na pakao, naravno). U unutarnjem dijalogu tih mukaraca
podsvijest ne kae: To je loe... ne ini to. Postoji samo kazna: Bit de kanjen! Proklet de
svoju duu i due svojih potomaka! (I to samo zbog grenih misli.) Razgovarao sam o naoj
knjizi s nekim kolegama, posebice s Juliom Atanasopulo (psihologinjom koja je u Granadi
osnovala Andaluzijski centar za getalt psihologiju). Nai prijedlozi i stavovi, kao i
Welwoodovi, isprva su je iznenadili, a potom oarali.
U odreenoj mjeri oni na profesionalnoj i osobnoj razini i dalje vjeruju u idealan par, u
stalan uitak i neprekinutu zaljubljenost. Kad shvate da je nemaju, trae je, zahtijevaju,
propisuju je, ili se predaju.
Bilo je veoma zanimljivo.
Dok sam tjedan dana boravio u Granadi, Carmen, moja ena, dola je provesti nekoliko
dana s nama i potom se sa mnom vratila u Buenos Aires. Julia i Quique (njezin mu) ved nas
tri godine nisu vidjeli skupa.
Carmen je bila divna. Provela je tri dana s prijateljima u Madridu i zatim je doputovala u
Granadu. Julia me pitala:
uj, s tobom i s Carmen je sve u redu? Jest, rekao sam. Sve je super. Sigurno?upitala
je. Jest, potvrdio sam. Zato? Nekako ste distancirani... Distancirani?pitao sam. Da;
hladni, neovisni, udni. Nisam odgovorio, ali bio sam zamiljen. Na neki je nain to tono:
Carmen i ja jako smo razvili na odnos otkad smo ih vidjeli posljednji put, i taj je razvitak bio
znaajan. Tijekom toga vremena, jo jednom, Carmen je bila generator mog osobnoga

razvoja. Gledam unatrag i vidim sebe kakav sam bio prije mnogo godina: tako ovisan, tako
udan, tako zabrinut i, na kraju, tako zahtjevan!
U jednom kafidu u Ramosu, Carmen se uozbiljila i, poput osobe koja mora prenijeti
fatalnu vijest, rekla:
elim studirati. Priznajem da mi se ta izjava uinila banalnom.
A, da? rekao sam nemarno.
Da, rekla je Carmen. elim studirati psihologiju-
Dobro, rekao sam. I izuzetno atavistika knedla zastala mi je u grlu. Sto tisuda optuaba,
koje su poinjale s tvrdoglav, budala i zavravale s faist, maist i reakcionar, ostalo je
neizgovoreno, dok je iz mojih usta izilo: vrsto si odluila?
Smeta li ti? upitala je Carmen, ved znajudi odgovor.
Da, rekao sam.
Tijekom idudih etrdeset i osam sati nismo mogli nastaviti razgovor. Carmen mije
pokuavala pridi i naeti tu temu, a ja sam je izbjegavao. Ja, navodno ugledni terapeut,
savjetnik za parove, strunjak za zdravlje, nisam znao to de biti sa mnom. Danas piem o
tome i stidim se, ali tako je bilo. Godinama se Carmen brinula o svemu, osim o mom poslu.
Tijekom dvadeset godina ona je rjeavala probleme oko administracije, kude, poreza, djece,
mehaniara, praznika, odjede, pozivnica i obitelji. I sad sam znao da vie nita nede biti isto.
Uvijek sam mogao razgovarati s nekim prijatelj em ili organizirati veeru, izlazak ili
putovanje, znajudi da Carmen nede imati nita protiv. Odjednom je tomu kraj. Bilo je veoma
snano. Veoma iritantno. Veoma tuno.
Nakon tjedan dana porazgovarali smo. Ja sam jo uvijek bio veoma ganut. Sve sam
vrijeme
mislio na svoga klijenta Juana Carlosa, kojemu je ena rekla da eli ponovno poeti raditi.
On joj je odgovorio: Zato? to ti nedostaje? Zato mora odlaziti na posao?3 Zapravo je na
terapiji priznao da ne moe vjerovati da njegovoj eni nije dovoljna uloga supruge. Je li mi to
smetalo? Vrijeme je pokazalo da se ne radi o tome. Vrijeme je pokazalo da mi je, jo jednom,
Carmen pomagala da se oslobodim svojih najmranijih strana.
Vrijeme je pokazalo da se odnos s onime koga voli moe ostvariti iz stotine razliitih
pozicija. Svaki par organizira vlastiti cirkus, kako ti uvijek govori.
Nauio sam ivjeti u tom drukijem branom odnosu. Nauio sam uivati u nekim
zaboravljenim uicima, kao to je putovati sam. Ponovno uivam u osjedaju olakanja to se
ne moram brinuti o svojoj partnerici, i prestao sam se potpuno oslanjati na Carmen.
injenica je da su otad prole gotovo tri godine i da mi jo uvijek katkad nedostaje.
eznem za Carmen kakva je bila, i koja, unato svemu, vie nikad nede odluivati za mene.
Hvala ti to si me sasluala.
Fredy
Dragi Fredy,
proteklih sam tjedana razmiljala o mnogoemu,
ali nisam znala kako da ti se javim.
Prije svega, moram ti redi da su nam organizatori kongresa u Clevelandu poslali pismo
kojim nam estitaju na ocjeni koju smo dobili za prezentaciju. Sudionici su nas morali ocijeniti
od i do 5, i dobili smo prosjenu ocjenu 4,8! to kae? Usput, pozivaju nas da objavimo rad u
Gestalt journalu. Odgovorila sam im da smo zainteresirani i da se obvezujemo poslati
materijal prije 15. listopada.
Ba super da de knjiga biti objavljena u panjolskoj! To to smo ponovno stupili u kontakt
daje mi volju za pisanje.

Razmiljala sam i o onome to si mi objanjavao o tvom odnosu s Carmen ili sa svim

Carmenima koje si upoznao na svome ivotnom putu. Mislim da se radi o tome da se u
svakom trenutku otkrivamo, da se promatramo takvi kakvi jesmo. Drugim rijeima, ne
oekujmo da mi ili na partner budemo isti, nego prihvatimo to da nas bliska osoba u svakom
trenutku moe iznenaditi, ali i to da sami sebe moemo iznenaditi jer moemo biti drukiji.
Sve vie vjerujem da je identitet neto to smo izmislili i zbog ega jo vie patimo. Razmislit
du i pisati o tome.
U ovih mjesec dana dogodile su mi se dvije stvari u tom smislu. U Carilou sam proitala
posljednju knjigu Milana Kundere, pod naslovom Identitet. S postmodernistikoga gledita,
Kundera dolazi do istih zakljuaka kao Welwood s budistikog. Identitet govori o odnosu u
paru. U nekoliko prilika likovi propitkuju vlastiti identitet i identitet onoga drugog. Nikad ne
znaju tko su oni, ni tko je onaj drugi, ali i dalje se trae i bjee jedno od drugoga,
kao to to ine svi parovi. Welwood nas izravno potie da se odmaknemo od ideje ega.
Ba se veselim ideji da mogu otkriti sama sebe u svakom trenutku, da me moe iznenaditi
Carlosovo
ponaanje. Volim uvijek ostaviti slobodan prostor za nove stvari.
aljem ti pusu.
Laura
P. S. Rado bih da mi se javi.
Pretpostavljam, Fredy, da sve drugo ima. Kad sam ponovno proitala sve to, pitam se to
se dogodilo s aspektima tvoga ivota o kojima mi nikad vie nisi govorio.
Zavravam ovu poruku kao onu od prije vie od godine dana.
Rado bih da mi se javi.
Pusa,
Laura
Roberto je morao uzeti malo vremena da probavi sve te informacije. Situacija je bila sve
gora: bilo je neophodno to bolje ocrtati Fredyjev profil kako bi izbjegao da Laura otkrije
prijevaru.
Kliknuo je na gumb Odgovori i odgovorio Lauri.
Laura,
hvala ti to si mi poslala ove dijelove naih biografija. Ne mora mi vjerovati, ali proitao
sam ih kao da ih prvi put vidim.
Pitam se jesmo li se promijenili toliko da mi sve to je napisano zvui udno. Nije li to
nevjerojatno? Na neki je nain ba osvjeavajude. Osjedam se kao nov i kao da naa
povezanost tek danas zapoinje. Ba ti hvala. Osim toga danas ti posebno zahvaljujem to si
svjedokinja koja mi pomae da rekonstruiram neke izgubljene dijelove moje nedavne
prolosti. Pusa,
Fredy
P. S. Oekujem popis knjiga za kolegicu iz panjolske i komentar prie. Poalje mi ih?

Deveto poglavlje
Mail delivery error.
Tako se zvala prva poruka u njegovu inboxu. To se katkada dogaalo. Kriv je UZVIP, koji
ga samo tjera da jo vie radi.
UZVIP je bio njegov naziv za nadnaravnu silu, a njezino je postojanje bilo neupitno i
nepravedno. Ime je skovao od poetnih slova rijei kojima je objanjavao te nepodnoljive

fenomene: da se izgubi najvaniji e--mail, da se izbrie najhitniji odgovor, ili da se pojavi uz

tekst tipa:
Dragi Roberto,
piem ti zato to ti moram redi neto veoma vano.
Naime kad...
Kad bi se spustio po beskrajnoj bijeloj stranici, nita ne bi naao. Ili bi, jo gore, vidio da
poruka dragoga prijatelja koji je otputovao u Kijev glasi:
Rober,
3=@##+=(desc)\]]+x+**.{{c6
|-ikj3.!@@||#.dam se da de me razumjeti.
Ili, kao sad, propisno poslana poruka koja se neobjanjivo vrada poiljatelju.
UZ VIP: Uroena Zlobnost Virtualnoga Prostora.
Pomislio je da je vradena poruka ona posljednja koju je poslao Lauri. Uf! Sad bi je trebao
vratiti, prekrojiti, zalijepiti i ponovno poslati...
Dvaput je kliknuo na ikonu sa zatvorenom kuvertom i program je pokazao poruku.
Roberto je zamirio kako bi usredotoio pogled na e-mail koji se pojavio na ekranu.
Neto nije bilo u redu, nikako.
Zatvorio je fajl i ponovno ga otvorio. Raunalo je ponovilo operaciju pokazujudi istu
poruku. Roberto nita nije shvadao: vradena poruka nije bila njegova. Pisalo je:
Draga Laura,
ponovno sam u Argentini. Ovaj sam put dugo izbivao. Po povratku sam naao tvoje
poruke. Super!
Mislim da si obavila sjajan posao. Nemoj se ljutiti na mene to ti se nisam javljao. Pokuat
du to nadoknaditi za ostatka godine. Ne znam zato si mi poslala kopiju prijanjih poruka, jer
ih ved imam. U svakom sluaju, uivao sam itajudi ih.
Pusa,
Alfredo
Roberto je proitao zaglavlje poruke. Pisalo je:
This mail has been returned for irrecuperable error (Error=4587)
from <rofrago@yahoo.com> to <carlospol@spacenet.com>
Ponovno je proitao slovo po slovo: rofrago@yaboo. cotn.
Poruka je bila poslana iz njegova outboxa. Bio je zbunjen i iznenaen.
Neke ideje pomijeane s paranoidnim delirijem i maginim fantazijama brzo su mu
prostrujale glavom, a onda ih je brzo odbacio. Trebalo je postojati logino objanjenje, ali
koje?
Poruka je bila Alfredova i bila je upudena Lauri.
Nemogude, rekao je glasno, kao da optuuje svoje raunalo. Mora postojati neko
objanjenje, potvrdio je.
Do toga trenutka Roberto je mislio da Laura nema tonu Alfredovu elektroniku adresu i
da zato dobiva njezine poruke. Ali to ako to nije Laurina pogreka?
Sve se odvijalo kao da je Alfredo stvarno bio ro-frago@yahoo.com... Ali to je bilo
nemogude.
Je li UZVIP tako modan da dovede do takve situacije? Server ne blokira dodijeljenu adresu
i onda neki korisnik na drugom kraju svijeta izabere istu adresu kao netko drugi...

Ili se dvije osobe pokuaju registrirati u istom trenutku s istim imenom: naravno, raunalo
za distribuciju trai u svojim arhivima, nae da je adresa slobodna i automatski prihvati obje
registracije...
Ili se dva rauna drukije zovu, ali se svejedno njihovi mailboxi preklope...
Ili...
Kako bilo, jedino je mogude objanjenje da Alfredo i on dijele istu elektroniku adresu.
Sad se sjetio da je u nekoliko navrata dobio informaciju, oglas ili pretplatu i da ih je izbrisao
misledi da se radi o sparnu.
Dobili ste ovu informaciju jer ste registrirali svoju adresu, ili ju je registrirao netko drugi,
kako biste imali pristup ovim podacima. Ako vie ne elite primati ove informacije, poaljite
prazan mail na sljededu adresu: unsubscribe@...
Koliko je puta izbrisao pretplate jadnoga Alfreda na stvari koje su ga moda zanimale?
Sjetio se kad je posljednji put primio takvu poruku. Ved je triput bio poslao traeni bianco
mail, ali poruke su i dalje stizale, tako da je poslao poruku u kojoj je velikim tiskanim
slovima pisalo:
PLEASE, STOP MAILING ME!!!
Alfredo se sigurno stalno iznova pretpladivao, a on ih je neumorno brisao. Ba zgodno!
Ali smijeak koji se poeo nazirati na njegovim usnama ubrzo je nestao: ako su dijelili
adresu, Alfredo je dobivao poruke upudene njemu.
Sad je shvadao zato mu nikad ne bi poslali knjige i nosae zvuka koje je kupovao preko
interneta. Naravno: kad bi tvrtka koja ih prodaje traila potvrdu narudbe, Alfredo bi odbio
kupiti. Kurvin s...!
Ali onda je Laurine poruke dobivao i Alfredo. Opet se nad njime nadvila prijetnja da de se
njegova prijevara razotkriti. Drhtedi, pregledao je popis primljenih poruka prvi put eledi da
ni jedna ne bude Laurina.
Ali bila je. Ne jedna, nego dvije.
Dragi Fredy,
trebamo shvatiti da, kao to se dogaa s naim klijentima, ne moemo zauvijek ostati isti.
Zapravo, ini mi se daje taj pokuaj da ostanemo uvijek isti daleko od toga da dovodi do
kontakta; on ga spreava.
To je povezano s onime to sam ti rekla o identitetu. Mnogo sam razmiljala o toj temi.
Osim frustracija nerazdvojivo vezanih uz odgoj, obino mislimo da nismo vrijedni ili dostojni
da budemo voljeni takvi kakvi jesmo, i onda smo prisiljeni stvoriti identitet po mjeri onih od
kojih se osjedamo odbaenima: roditelja. Taj identitet nije dovoljan da nam pljedu, tako da
stvaramo drugi, kompenzacijski identitet, koji vodi do tredega i do etvrtoga i do svih
potrebnih identiteta sve dok ne doemo do onoga koji nailazi na odobravanje naih
odgojitelja, jer mislimo da demo si tako priskrbiti njihovu ljubav: izmiljamo identitet dostojan
ljubavi na temelju vjerovanja da mi, takvi kakvi jesmo, ne zasluujemo tu ljubav.
Onda, kad uspostavimo blizak odnos, elimo da na partner uvrsti na kompenzacijski
identitet, a s druge strane bojimo se da drugi ne otkriju na manjkavi identitet, da ne shvate
da nismo onakvi kakvima se predstavljamo i, stoga, da ne zasluujemo njihovu ljubav.
Klju je u tome da se usudimo osloboditi se svoga navodnog identiteta, da se smjestimo u
ovom svijetu, a da pritom ne zahtijevamo od sebe da odgovorimo na njega, da u svakom
trenutku otkrivamo kakvi zapravo jesmo i da promatramo kako se ponaamo.
Sve sam vie uvjerena daje identitet neto to smo izmislili i zbog ega samo patimo, jer
nas prisiljava da odgovaramo u skladu s njime. Traimo intenzitet kontakta, ali kada do njega
doe, prepadnemo se i destabiliziramo. Ipak, teko je ne eljeti ga, jer nasludujemo da nema

niega zdravijeg od pravoga kontakta, bez maski, bez lai, aktualiziranog i bez oekivanja. Ali
isto tako nasludujemo da opasnost od patnje ima veoma visoku cijenu.
Mislim da se veoma bojimo toga da se jednostavno predamo, da se utopimo u onoga
drugog, da to moemo uiniti samo djelomino, kao to to biva s naim klijentima. To je
pokuaj zatite od dvaju velikih udovita: odbijanja i naputanja. Teko je eljeti nekoga, a
da toga nekog nema. Moda se sav posao sastoji u tome da prebrodimo strah od toga da se
predamo. ini mi se da je to dug i teak put, ali, na kraju krajeva, to je put ivota. Nemam
odgovore: puna sam pitanja. Mislim da samo moemo biti uz klijente kako bi oni proli tim
putem odgovorno i svjesni onoga to je u igri. Na je zadatak nauiti ih da temeljito sagledaju
situaciju, to nije samo pitanje osjedaja, nego mnogo vie od toga.
Mislim daje strah od toga da se predamo nevjerojatan.
Mislim daje nevjerojatno to kako reagiramo kako se ne bismo nali.
Mislim daje nevjerojatno to kako stvaramo probleme i udaljavamo se.
Mislim daje nevjerojatno to kako zbunjujemo sebe i druge.
Kad to poelimo, i taj je drugi tu, to je prelijepo. Ali kad ga nema, bol nam se ini tee
podnoljivom od bilo koje druge patnje. Zato katkad koimo to iskuenje da budemo spontani
i traimo siguran ivot, zatvoren u naem starom identitetu, toplom i strukturiranom.
Ne kaem da je to loe, jer ne moemo ivjeti otvorenih rana. Ali ivot zatoen u nekom
identitetu postaje, prije ili poslije, dosadan ili tjeskoban. Intenzitet privlai i boli: traimo ga,
ali ne moemo ga podnijeti, kae moja prijateljica Renate. Kakva dilema!
Opet kaem: nemam odgovore. Moemo samo iznijeti problem... A to otvara nova i nova
pitanja.
Moda moramo prihvatiti da ni u knjizi, ni izvan nje ne moemo dati odgovore, ali
moemo postaviti pitanja koja pomau ljudima da razmiljaju o svom ivotu.
Laura
Fredy,
stalno mi pada na pamet rije tajna. Ima ljudi pred kojima se otvaram i onih pred
kojima se zatvaram. to se zbiva? Mislim da se to djelomino dogaa, a da djelomino ja
odluujem hodu li se otvoriti ili nedu pred odreenom osobom u odreenom trenutku. Uvijek
je prisutan strah od toga da se predamo, da patimo, da se destabiliziramo, da izgubimo ono
to smo postigli gradnjom svoga identiteta. Zanima me tema kemije izmeu mene i drugoga,
moda zato to je ondje tajna. Na primjer, okiram se kad vidim kako u jednom trenutku
moemo gledati neku osobu i odbaciti je, i, bez obzira na to, za trenutak ili dva, kad
promijenimo gledite, iznenadimo se spoznajom daje volimo.
To se nadovezuje na na razgovor o navodnom identitetu... To je paradoks ljubavne veze:
sve smo vrijeme netko drugi, a taj drugi... I on je netko drugi.
Preporuuje se da ovo prihvatimo i da vidimo kad de dodi do kontakta, a kad nede:
prihvatiti te odlaske i dolaske u vezi kao neto to je tako, ne oekujudi nita drugo i ne
zahtijevajudi od sebe da osjedamo uvijek isto. S uitkom prihvatiti oscilaciju osjedaja i,
naravno, prihvatiti da se i drugi tako ponaa. Dopustiti da ivimo tu tajanstvenost veza, kao
to kae ona pjesma koju sam ti proitala onoga dana u baru:
Ako zna kako se povezati sa svojim muem ili svojom enom, nisi zapravo u braku,
jednostavno primjenjuje psihologiju. Uvijek kad je neki odnos stvaran, on se stvara i rastvara
iz trenutka u trenutak.

Mislim da ta dinamika stvarnoga funkcionira i u pitanju identiteta. Mislim na biti u

paru, a ne biti svaki pojedinano. Identitet je sredstvo pronalaenja pravoga Ja. Ako ga
rasprimo, dolazimo do svoje biti.
Identitet se poistovjeduje s dijelom naega bida kojemu dodjeljuje sliku cjelovitosti. Vano
je da budemo svjesni da smo mi pravo Ja, a ne samo pozicija s kojom se identificiramo.
Mozak ima sposobnost da nas definira na odreeni nain kao da, ako smo ovakvi ili onakvi,
ne moemo biti drukiji. To je mehanizam koji nas spreava da budemo kompletni.
Uzimamo zdravo za gotovo da smo ono Ja koje je na mozak iskonstruirao i ne opaamo
da je to Ja neto to je oblikovano u prolosti, to ondje ima svoje korijene, i da je njegova
odanost upudena stvarima koje su se onda dogodile, manje ili vie iskrivljenim dogaajima i
uspomenama koje podravamo i pokuavamo zadrati ili sakriti. Kao posljedica toga ne
moemo biti sasvim prisutni jer smo vezani za stvari iz prolosti koje su nas odredile u
stvaranju naega identiteta. Dio po dio, konstruirano Ja element je otpora prema bezuvjetnoj
prisutnosti.
Napor se sastoji u tome da napustimo svoju odanost konstruiranom Ja, uobiajenom Ja, u
irem smislu bida, u korist onoga to bismo mogli nazvati naa prava priroda, koja je izvan
granica naega konstruiranog Ja i ne moe biti unutar njih.
Moramo biti spremni odvojiti se od svoga identiteta, pustiti ga da izgubi svoju snagu,
zahvaliti mu to nam je pomogao da preivimo dosad, ali prihvatiti da nam vie nije koristan.
Navikli smo se na njega: ne znamo kako je to prepustiti se nesputan vlastitim identitetom.
Bojimo se, i veoma je teko zaci na mrana mjesta naega bida i napustiti svoj stari i dobro
poznati identitet. in davanja i primanja ljubavi postaje veoma muan zadatak ako nismo
odluili napustiti svoju staru konstrukciju. No ne moemo samo tako odluiti napustiti svoj
stari identitet i smjesta se povezati s naim bidem. Daje to lako, svi bi ljudi to uinili, jer svi
traimo ljubav. Na razliite naine svi elimo voljeti i biti voljeni, prihvadeni, uvaeni i tako
dalje.
Ne radi se o tome da se oslobodimo svoga konstruiranog Ja, niti da ga razbijemo. Ne radi
se ni o tome da ga kritiziramo, a jo manje da ga osuujemo. To bi bila velika pogreka, jer je
on korak na naem putu. Imao je, i jo uvijek ima, svoju ulogu. Katkad razlike izmeu
konstrukta i biti nisu tako vrste, ali uvijek su vane. Konstrukt se temelji na prolosti, a bit
uvijek na sadanjosti. Konstrukt je uvijek reaktivan, dok je bit, naprotiv, otvorena i nije
reaktivna.
Konstrukt je vezan za pokuavati uiniti, i to s naporom. Bit pak nema veze ni s
naporom, ni s djelovanjem. Konstrukt stalno neto gleda, neto eli, neto treba, stalno je
gladan i deficitan. Bit je potpuna, nita ne treba.
Konstrukt gleda prema van. Bit je u sebi samoj. Welwood nas potie da se odmaknemo od
konstruiranoga Ja. On predlae da se izravno poveemo s prazninom umjesto da se trudimo
ispuniti je lanim identitetom.
Ali taj osjedaj praznine doivljavamo kao veliku prijetnju svom konstruktu. Zapravo, itav
je projekt identiteta metoda obrane da ne osjetimo tu prazninu.
Mozak se ne moe drati praznine. Mozak stvara prie o praznini kao daje to crna rupa.
Nae Ja konstruira ogradu, i sve to je izvan nje ini nam se opasnim.
Konstruirano Ja preoblikuje to straljivo ponaanje u ivotnu potrebu i postie to da se
ivot naposljetku neprestano vrti oko opasnosti koju podrazumijeva praznina.
Mislim da demo biti mnogo ivlji ako se usudimo shvatiti da nismo nuno prisiljeni u
svakom trenutku znati tko smo i da nemamo razloga uvijek biti sigurni, tono i precizno, to
se od nas oekuje.

Moramo shvatiti da moemo (a moda i moramo) baciti se u iskustvo onoga to dolazi ne

osjedajudi potrebu da se veemo za Ja koje nas ograniava na svega nekoliko ved poznatih
odgovora. Te bi ideje mogle pomodi da budemo u paru, jer de omoguditi poputanje starih
spona i, iznad svega, osloboditi nae suputnike od njihovih osobnih individualnih uvjetovanja.
Nadam se da sam te iznenadila ovim razmiljanjima. Laura
Roberto je pomislio da mora rijeiti problem svoga identiteta. Napokon, ivio je la. Zato
se nije mogao povezati s Laurom takav kakav je bio? Morao je dobro razmisliti o tome. Zasad
se inilo kao da je sve u redu... Jo uvijek. Ako doe na vrijeme, sprijeit de katastrofu.
Prekopirao je Alfredovu poruku u svoje raunalo i onda je izbrisao sa servera. Ako Alfredo
ne nae obavijest da je poruka vradena, nikad nede saznati da poruka nije stigla i nede imati
razloga da je ponovno poalje.
Ipak, ovaj postupak nije iskljuivao opasnost od budude komunikacije.
Rjeenje je dakle bilo iskljuiti Alfreda iz komunikacije. Ali kako blokirati poruke prema
Lauri? Fredy je znao njezinu adresu i mogao joj je pisati kad god poeli. Osim ako...
Roberto je uao u server hotmail.com u kojem se nude elektronike adrese. Registrirao
se kao trebor (njegovo ime itano unatrag) i nabavio novi mailbox.
Ono to je radio bilo je sve nemoralnije, ali to mu nije bilo vano.
Uao je i napisao novu poruku upudenu na rofrago@ yahoo.com.
Dragi Fredy,
drago mije to si opet meu nama. Dobro je znati da si opet blizu nakon (kao to kae)
dugog izbivanja.
Nadam se da de odrati obedanje da de aktivnije sudjelovati. Mislim da sam ti poslala
kopiju prvih poruka kako bih te navela da mi se napokon, nakon svega to smo zajedno
proli, javi (i oito je pomoglo).
U svakom sluaju, obrati pozornost na ovo: nemoj mi vie pisati na ovu adresu.
Odluila sam registrirati adresu za knjigu i ostaviti prijanju jer me povezivala s drugim
razdobljem, s drugom situacijom i s realnodu koja nije ova sadanja. Mislim daje vrijeme da
se prestanem koristiti adresom svoga biveg mua kao svojom, ne misli li?
Dakle zapii je, jer djeluje rastreseno, a ja vie nedu otvarati prijanji mailbox. Nova
adresa je:
trebor@hotmail.com
Nadam se da de mi se ubrzo javiti kao to sam te i
molila u prethodnoj poruci.
Pusa,
Laura
P. S. Ne zaboravi promijeniti moju adresu u adresaru. ujemo se.
Pomaknuo je kursor prema tipki Spremi kako bi spremio kopiju izlazne poruke i kliknuo
na gumb Poalji.
Gotovo, pomislio je Roberto.
Sve je bilo pod kontrolom. Alfredo moe pisati to god eli, a on de odluiti hode li to
poslati, cenzurirati, izmijeniti ili zanemariti.
UZVIP je moda omogudio Alfredu da prima iste informacije kao on, ali odsad de bar
ostati na margini izravne razmjene poruka s Laurom.
Otvorio je minibar i natoio si pide: mjerica Cointreaua i mjerica konjaka. Koktel ljubavi,
kako ga je nauila Carolina.
Bio je zadovoljan to ga njegova savjet nije liila toga neizmjernog uitka.

U dva po ponodi, i nakon etvrte ae, osjetio je kako mu u misli naviru rijei koje je uo
na kursu iz filozofije.
Imao je potrebu podijeliti ih s Laurom.
Laura,
zanima me to misli o sposobnosti da volimo. To mije veoma zanimljivo pitanje. Ljudi
obino kukaju da nisu voljeni, a zapravo je pravi problem u tome to oni ne znaju voljeti.
Mislim daje to neto to se mora razvijati.
Ortegay Gasset kae da za ljubav treba zadovoljiti nekoliko uvjeta. Prvi bi bila percepcija,
sposobnost da vidimo drugoga, da se moemo zainteresirati za ljude koji nisu mi sami.
Upoznao sam neke ene koje se ponaaju prilino kontradiktorno. Kukaju zato to su
same, ali iznenadim se kad ujem s koliko prijezira razgovaraju o mukarcima. Onda se ljute
kad budu ostavljene, a zapravo su one ostavile njih nedostatkom ljubavi. Kao to si me ti
nauila, jedini nain na koji uistinu jesmo s drugim, na koji ga moemo voljeti, na koji ga
elimo otkriti jest taj da ga prihvatimo takvim kakav jest. Ali vedina ljudi ne brine se oko toga
voli li ili ne. Samo se brinu za to jesu li voljeni i pokazuju li drugi ljubav prema njima. Neki dan
je jedna moja prijateljica, prepirudi se s
mladidem, rekla: Ako tako razmilja, ti me ne voli. A ja sam joj, stavljajudi se na
mjesto njezina
partnera, odgovorio: Ti njega ne voli ako tako razmilja.
Shvatila je da je to istina, da ona njega zapravo ne voli, ali svejedno se naljutila na mene i
pitala me
to ja imam protiv njezine veze. Uvijek se vradamo na isto: potekoda da vidimo problem
u sebi, a ne u drugima. Kako demo pomodi ljudima da razviju sposobnost voljenja?
Bilo bi dobro pokazati im njihov osobit nain nevoljenja. U sluaju moje prijateljice, to bi
izgledalo
ovako:
Ti ga ne prihvada takvim kakav jest.
Zatvara se kad ti on neto govori.
Shvati koliko te malo zanima ono to zanima njega.
Ti ga kritizira, omalovaava, obezvrjeuje.
Ti, koja si osjedala da previe voli i mislila da si tako velikoduna, shvati da mu daje
samo ono to
mu eli dati, da te se ne tie to on doista treba, da daje samo zbog svoje potrebe za
davanjem, a
ne radi dobrobiti koju bi on imao od onoga to mu daje.
Ti ne zna tko je on,
Ti si mu pokazala gdje mu je mjesto, I nikad ga vie... nisi temeljito pogledala. Kao to
kae H. Prater, kad govorimo o nesposobnosti ljudi da vole druge, mislim da prva osoba koju
ne vole jesu, zapravo, oni sami, oni maltretiraju i omalovaavaju sami sebe jednako kao to
to ine s drugima. Ima toliko ljudi koji ne mogu izidi iz sebe kao to se ne mogu zanimati za
druge jer im ni do koga nije stalo.
Pretpostavljam da upravo zato uvijek govorimo da su problemi para osobni problemi, jer
netko tko moe voljeti uvijek de nadi neto to de voljeti u osobi pred sobom.
A, ako nede, sjetimo se samo terapeutskih grupa ili radionica na koje dolazimo prepuni
predrasuda, a na kraju osjedamo da volimo sve te ljude samo zato to su nam pokazali svoju
duu, i mi smo je pokazali njima.

Ortegay Gasset kae: Nitko ne voli bez razloga. Mit o tome daje ljubav isti instinkt
pogrean je. Zanimljivo mi je razmiljati o tome.
Pusa,
Fredy
Poslavi poruku i ispivi esti koktel ljubavi, shvatio je da se slova na ekranu kredu pred
njegovim oima u pomalo sumnjivom plesu.
Ugasio je raunalo Roberto-automatski, kao to je on govorio, i onda je otiao do sobe,
potom u kupaonicu i, zasigurno takoer automatski, u krevet.
Zasigurno... Jer ondje se probudio idudega jutra.

Deseto poglavlje
Probudio se ljepljivih usta i omamljen.
"Prestar sam za alkohol, ironino je rekao samome sebi.
Bio je praznik i imao je itav dan za sebe.
Nakon trede alice kave odluio je rastopiti vredicu vodnih soli u pola ae mineralne;
volio je burnu reakciju mjehurida koju je izazivao bijeli prah u dodiru s mineralnom vodom.
Ispio je to naduak i razmetljivo podrignuo. Oduvijek su ga oduevljavali drutveno
neprihvatljivi zvukovi koji su ga, prenaglaeni u osami, povezivali s tom vrstom cininog
olakanja u vidu spontanog i nenamjernog pranjenja.
Zvuno obiljeavanje moga teritorija, pomislio je.
Njegov teritorij, njegova kuda, njegovo raunalo, njegove misli, njegovi osjedaji. Laura,
Laura, Laura...
Kako se mogao zaljubiti u nekoga koga ne poznaje?
Laura...
Je li bilo neto izmeu Fredyja i nje? Bili su skupa u Clevelandu...
Laura...
Roberto se prisjedao marketinkih kongresa: svatko sa svakim. Psiholoki kongresi
sigurno nisu drukiji.
Laura.
Iako je njegovo miljenje o psiholozima bilo prilino porazno u tom smislu (i u drugima),
ved je dugo znao da je ta fama liberala koja krui o njima samo projekcija mate svih
njihovih pacijenata.
Laura.
Ponovno nije mogao izbiti Lauru iz glave. Ponovno nije htio izbiti Lauru iz glave.
Upalio je raunalo i poeo je traiti spremljene Laurine fajlove. Htio je iznova proitati
mjesta na kojima mu pie o zaljubljenosti. Nakon nekoliko trenutaka naao je nekoliko
reenica i zapisao ih u blok.
Kad smo zaljubljeni, to nas povezuje s veseljem koje osjedamo jer znamo da taj netko
drugi postoji. To nas povezuje s ne ba duboko ukorijenjenim osjedajem ispunjenja.
Kad se ovjek zaljubi, zapravo ne vidi drugoga u njegovoj ukupnosti, nego taj drugi
funkcionira kao platno na koje zaljubljeni projicira svoje idealizirane aspekte.
Taj drugi nije to to jest, nego zbroj pozitivnih dijelova strasti projiciranih na toga
drugog.
Taj je prvi trenutak veza sa samim sobom iako biramo odreenu osobu da projiciramo te
svoje aspekte.

Sigurno je istina...
Pa to? Moramo se liiti predivnog osjedaja da smo zaljubljeni samo zato to de, prije ili
poslije, nestati? Moramo odbaciti strast i zamijeniti je (sad mislim da je to apsurdno)
razboritom intelektualnom analizom psihologa?
U svakom sluaju, on je mislio upravo suprotno: upravo je ono prolazno u zaljubljenosti
pravi razlog intenzivnog uitka.
Laura...
Sto li sad radi?
Radi li na praznik?
Prima li hitno klijenta?
ita materijal za knjigu?
Tri uz obalu rijeke?
Pie poruku za njega?
Za njega?
Sjetio se da Laurine poruke nisu za njega... Bile su za Fredyja. Bio je prilino uzrujan.
Konektirao se.
Bok, rofrago, imate etiri (4) nove poruke. audimet@usa.com Tema: prihvadanje
prijedloga za reklamu
Bravo!
ioschua@aol.com Tema: javi se
Trebao bi to uiniti jo danas.
intermedical@system.net Tema: odgovaramo na vau zamolbu
Otvorio je tredu:
Potovani g. Daey,
oprostite to ste tako dugo ekali odgovor. Kao to dete shvatiti, odbor ima stotine
predmeta koji ekaju, a analizira svaku mapu i rjeava je tek kada doe na red.
U svakom sluaju, drago nam je to vam moemo priopditi da smo odluili prihvatiti vau
zamolbu i oekujemo vau potvrdu kako bismo mogli krenuti u konkretizaciju.
S potovanjem,
dr. Nestor Farias Predsjednik
Dakle to je njegovo prezime, Daey...
Roberto je dugo ostao ispred ekrana. Nakon nekog je vremena dignuo pogled i promotrio
se u zrcalu koje je visjelo na bonom zidu. Imao je izraz lica nestanoga djeaka. Nasmijeio
se, i njegov je izraz postao avolski.
Kliknuo je na Odgovori.
Gospodine dr. Nestore Fariase, nakon tolikog iekivanja, stigla mije potvrda da ste
prihvatili moju zamolbu.
Mislim da se ne varam ako ustvrdim da svijet u kojem ivimo vie ne moe tolerirati
anakronu birokraciju sporih odbora koji odluuju o vanim stvarima.
Znam da je moja etika dunost pokazati zgraanje i ostati vjeran svojim principima.
Stoga vam se obradam da vam priopdim da ODBIJAM vau odluku i povlaim zamolbu koju
sam svojevremeno
podnio.
elim da ovo shvatite kao malen ukor instituciji kojom predsjedate.
Dr. Alfredo Daey
Kliknuo je na Poalji i onda izbrisao ulaznu Fariasovu poruku. Nitko nede saznati to se
dogodilo.

Kad je dola etvrta poruka, i kad je vidio da je Laurina, nije mogao odrediti veseli li se
zbog poruke ili zbog pogubnog uitka koji prua zloestoda.
Dragi Fredy,
ima pravo kad sumnja u sposobnost ljudi da vole iako mi se, u svakom sluaju, uvijek
javi komponenta nesigurnosti i odatle potreba za pouzdanodu, za sigurnodu i kontrolom.
Naalost, kada dostignemo tu toku, nemamo izbora i moramo uletjeti u bitku za mod i u
ljubomoru.
Sto se mene tie, sve sam uvjerenija u to da problemi kontroliranja nastaju gotovo
iskljuivo iz nesposobnosti da volimo.
Ljudi misle da vole, ali zapravo su se zakvaili za svoju potrebu da posjeduju onoga
drugog. Kao da kau: Volim te dok si kraj mene, ali, ako ode, sigurno du te mrziti. To ne
moe biti ljubav.
Ljubav se dogaa zato to moemo misliti na ono to drugi treba i zato to uivamo ako je
taj drugi dobro, a sve to potpuno neovisno o tome je li kraj mene ili nije.
Jedna mi je klijentica rekla da ne podnosi to to njezin mu uiva u izlasku s prijateljima i
da bi on, ako je doista voli, trebao stalno izlaziti s njom. Nema vede besmislice od toga. Ja
mislim da bi se, ako ga iskreno voli, ona trebala veseliti znajudi da on uiva sa svojim
prijateljima.
Pokuala sam joj ukazati na to da ona osjeda potrebu da ga posjeduje, a ne ljubav, i
naljutila se na mene.
U naoj se kulturi stvari brkaju. Ne prihvada se injenica da mogu veoma voljeti svoga
partnera i istovremeno uivati s drugim ljudima. Uvijek kredemo od lane predodbe da mi
odreena osoba moe i mora dati sve to trebam.
U mojoj grupi terapeuta za parove istraujemo tu temu i pokuavamo razmiljati kako de
izgledati parovi u bududnosti. Jedna od stvari o kojima razmiljamo j est mogudnost
proirivanja veza. Onako kako je veza danas zamiljena, vidimo da ne funkcionira.
Moj prijatelj Norberto govorio mije daje siguran da de u bududnosti biti prihvadena
mogudnost da imamo bliske kontakte s nekoliko ljudi. Prihvatit demo ono to je oito: u
stvarnosti doista moemo voljeti vie osoba istovremeno makar se s njima povezivali na
razliite naine. Mi, kao terapeuti, znamo kako funkcioniraju ljubavnici u dananjim navodno
monogamnim odnosima. Vjerojatno de se nai itatelji uasnuti kad to proitaju, ali ne
odluujemo je li to dobro ili loe.
Samo opisujemo ono to vidimo, ono to se dogaa u stvarnosti, neovisno o onome to mi
elimo da se dogodi.
Zato ne ponemo mijenjati mentalitet i ne prihvatimo ono to se dogaa umjesto da
pokuavamo imati nemogude odnose?
Zato ne radimo na svojoj patolokoj potrebi da posjedujemo umjesto da stvaramo
sofisticirane metode kontrole svojih partnera? Zato ne izlijeim svoju bolesnu ljubomoru
umjesto da ivim progonedi te pod izlikom da bi me veoma zaboljelo da te izgubim? Mislim
da se slae sa mnom daje ljubomora uvijek (UVIJEK!) simptom neuroze, izraavanje naih
najmranijih aspekata.
Biti ljubomoran znai vjerovati da osoba koju ja volim daje drugoj osobi ono to samo ja
imam pravo primiti od nje. Ili, kao to kae Ambrose Bierce u svom avoljem rjeniku. Biti
ljubomoran znai bojati se da demo izgubiti nekoga koga, ako ga izgubimo zbog onoga zbog
ega se bojimo da demo ga izgubiti, ne bi ni vrijedilo sauvati. Vie bismo truda trebali
ulagati u to da ostvarimo vezu kakvu elimo sa svojim dragim nego da cenzuriramo i
kontroliramo njegove odnose s drugim ljudima.

Zato je veoma vano nauiti pustiti ga. Dio je moga kreda boriti se protiv onih koji
predlau da se moramo vrsto drati spona. Veze traju koliko moraju trajati, drugim rijeima,
dok podrazumijevaju rast za oboje: katkad nekoliko tjedana, katkad itav ivot.
Biti spreman pustiti ga jedina je mogudnost da zadrimo vjeno obnovljivu vezu.
Koliko smo puta napustili projekt knjige? A, ipak, evo nas... Sve blii tomu daje objavimo.
Laura
Ljubomora!
To je bilo to: bio je ljubomoran. Ljubomoran na Fredyja, na Carlosa, na Laurine klijente,
na njezinu djecu, na sve.
Ljubomoran. Kakva glupost!
Da, glupost, neuroza ili bolest. Bio je ljubomoran.
Jedan jedini put Roberto je shvatio da se nede sloiti s Laurom. to je znailo to
besmisleno otvaranje? Zato bi morao prihvatiti pravo onog idiota da ima nekakav odnos s
Laurom?
Nije fer da Alfredo i dalje prima pohvale i poruke koje ne zasluuje. Napokon, da nije bilo
Roberta, Laura bi ved davno odustala od projekta.
Trebao je uiniti neto po tom pitanju. Ali to?
Ada...?
Zato ne?
Roberto je kliknuo na Odgovori.
Draga Laura,
oduevila me je tvoja poruka o ljubomori. Mislim da du malo razmisliti o nekim stvarima i
poslat du
ti poruku kad uzmognem.
Putujem za Urugvaj i imam jo mnogo posla. Ne elim izgubiti kontakt s tobom i propustiti
tvoje
poruke, pa te molim da mi odsad pie na sljededu adresu: trebor@hotmail.com, jer mije
tako lake na prijenosnom raunalu.
Pusa,
Fredy
Kliknuo je na Poalji i zavalio se u stolac.
ah-mat, pomislio je Roberto.
U srijedu usred nodi stigla je prva poruka na trebor@ hotmail.com. Bila je Fredyjeva.
Bok, Laura,
elim vidjeti funkcionira li tvoja nova elektronika adresa pa ti aljem ovaj lanak koji je
napisala Julia. (Sjeda li se da sam ti govorio o njoj? Ona ivi i radi u panjolskoj, konkretno u
Granadi, glavnom gradu tanga u majci domovini.) Ondje, u Andaluziji, Julia i njezin mu,
oboje Argentinci, zaljubili su se prvi put u tango. Iz te je ljubavi nastao ovaj tekst. itaj ga
polako i, ako moe, sa zvucima tanga u pozadini...
Zapleimo tango, duo
Odluka je donesena: nauit du plesati tango. Dapae, morala sam nauiti plesati tango. I
ovaj du put uloiti sav trud na kojem sam krtarila u toliko godina neplodnih pokuaja (od
prvih brljavljenja sa svojim ocem do kratkotrajnih pokuaja, ali punih ispraznih iluzija, uz
pomod portvovnih dobrovoljaca na koje sam usput nailazila). Bududi da sam ovaj put bila
uistinu spremna idi do kraja, prvo sam morala pohaati prave satove tanga (drugim rijeima,
s uiteljem i svime to treba). Tako sam, uz najbolju namjeru, na svojim cipelama s visokom

potpeticom, utegnuta u haljinu sasvim prikladnu za tu prigodu i s najljepim osmijehom na

licu, ula u onu plesnu dvoranu koju su mi preporuivale moje prijateljice.
Ali, naravno, bududi daje tolika sreda nemoguda, bududi da nam je toliko savrenstvo
zabranjeno... Kao i uvijek... Neto je nedostajalo. Gledala sam i zagledala i, ma koliko traila,
ponovno bih nailazila na uvijek istu realnost pred sobom: bila su samo etiri mukarca na
dvadeset i pet ena. Unato svemu nisam bila spremna na to da moja elja jo jednom ostane
neispunjena. Bacila sam se na podij odluna u namjeri da bilo kojoj od preostalih dvadeset i
etiriju ena preotmem neki od etiri prieljkivana plijena. Ipak, unato najboljoj volji i svom
najljepem osmijehu, u sat vremena uspjela sam uhvatiti samo jednoga kolegu, i to tek na
pet minuta. Tim tempom ni za dvije godine ne bih nauila nijednu figuru (pod uvjetom da se
na podiju ne nae jo koja nova suparnica). Tad mije zasvijetlila lampica u glavi i sve sam
vidjela ne-vjerojatno jasno: Valjda postoji razlog to imam mua!
Primijenivi svoje najbolje i najrazraenije taktike manipulativnog zavoenja, uspjela
sam ga dovudi do kole. Najbolje je i najnevjerojatnije bilo to... to mu se svidjelo!
Prvi sat
Prvo to demo nauiti o tangu jest zagrljaj, rekao je Horacio Martfnez, uitelj.
Mislila sam da to nede biti velika znanost, jer to je neto to svi obino inimo spontano.
to ja znam... To je neto prirodno, uroeno. Ali ne. ini se da se iza zagrljaja u tangu krije
neto prilino komplicirano.
U tangu, tijela moraju stvoriti polje suprotnih naboja. Ruka mora biti vrsta, ali ne gurati.
Noge u kontaktu, ali ne smiju se meusobno sputavati, ni ometati se u kretanju. Imajte na
umu da u ovom plesu ravnotea nije u svakom od plesaa, nego u sredini, i ako se ne
razumijete, moete izgubiti ravnoteu. Morate nauiti komunicirati kako biste mogli zajedno
uivati.
Onda me mu privukao u naruje, skupljenih nogu, jednom me rukom drao oko struka, a
drugu je ostavio podignutu i vrstu, kako bi mi sluio kao oslonac. Dovde, sve je bilo u redu...
U teoriji. Da me njegova ruka oko struka nije drala u zraku, da me njegove skupljene noge
nisu spreavale da se kredem, a njegova vrsta ruka... Bila je tako vrsta da mije uklijetila
prste.
Tvoja ruka mora pruati otpor. Inae se osjeda kao da te gura. Ne moe se plesati sa
eleom makar imao oblik ene.
Nazvana sam eleom u obliku ene. To mi je rekao. .. I tako je zavrio prvi sat.
Drugi sat
Danas demo nauiti osnovni korak, a to je osam taktova. Vidite? Jedan, dva, tri, etiri,
pet... Na petom ena mora prebaciti teinu tijela na desnu nogu i onda, tom istom nogom, i
opet prebacujudi teinu, ona se povlai i nastavljamo: est, sedam i osam... Jasno?
Rekli smo da (ne bez odreene nedoumice) i poeli smo plesati: jedan, dva, tri, etiri, pet...
Jedan, dva, tri, etiri, pet... Jedan, dva, tri, etiri, pet... Nita! To je bilo nemogude. Moj je mu
zapeo da uinim esti korak lijevom nogom, ali nije elio shvatiti da mi podmede nogu. Gura
me!
Ne, ti se ne krede unatrag.
Ali kako da se kredem unatrag kad mi je noga u zraku?
Pa, drugi tako rade...
Drugi to tako rade jer ti drugi dobro odrade korake.
Uitelj je priao i obratio se njemu. Mora imati na umu gdje je teina njezina tijela. Ako
to nema na umu, ona ne moe izidi. Gledaj: jedan, dva, tri, etiri, pet, est, sedam i osam.
Vidi? Kako je lijepo bilo plesati s nekim tko me razumije! Priznala sam si da se s muem

osjedam nemodno. Okrivljivao me je za svoja ogranienja i nije htio shvatiti daje bilo potpuno
nemogude slijediti ga.
Tredi sat
Danas demo razraivati osnovni korak. U osam otkucaja dvije su brzine: ulazak i izlazak, i
kod mukaraca i kod ena. Izvode se oko partnera. Mukarac odluuje o tome hode li joj dati
prostora, ili de pratiti njezin korak...
Napokon je uslijedilo ono to sam ekala: one piruete, tako lijepe, tako elegantne, tako
senzualne... Iziem, uem, iziem... to se zbiva? Odjednom se oboje borimo da ne padnemo,
etiri metra jedno od drugoga i daleko od sanjane elegancije i senzualnosti...
to to inite? Julio nam je priao poput munje. elimo plesati tango, a vi se drite kao
sumo borci. Doi, rekao je mojem suprugu. Sad du ja biti tvoja partnerica i pokazat du ti to
ini. Vidi? Ako mi ne da dovoljno prostora, ja du ga svejedno uzeti, pa makar po cijenu
toga da se udaljim od tebe...
etvrti sat
Iako se ved moemo kako-tako kretati skupa, jo nam je teko uskladiti se. Nakon to smo
odradili stanku, uspjeli smo plesati malo dulje u kontinuitetu, ali nakon koraka koje smo
tekom mukom nanizali, ponovno se spotiem o njegove noge (ili se on spotie o moje, vie
ne znam). Kako bilo, moj me mu optuuje da ne sluam ono to mi on kae, da pleem sama.
Ja mu ponavljam da ne znam to eli da uinim... Ali ini se da ni on mene ne shvada.
Ponovno nam prilazi Julio kako bi razgovarao s mojim muem. Zar smo mi jedini par u
dvorani koji loe plee?
Ako joj eli neto redi, prvo mora stupiti u kontakt s njome, privudi njezinu pozornost. U
suprotnome je napada, iznenadi, i u toj nesigurnosti nede te shvatiti. Prenesimo to na ples.
Gledaj! Potrai njezinu nogu, zaustavi je i onda naini pokret. Ako se prije ne povee s
njome, teko da de pogoditi to joj pokuava priopditi. Kao kad joj eli neto redi, prvo je
pozove, i tek kad vidi da te slua, pone govoriti. U suprotnom de, prije ili poslije, morati
vikati. I ovdje je tako. Ti, rekao je obradajudi se meni, imaj na umu da, kad te po-zove,
mora zastati i sasluati ga. Inae de, kako bi ga ti sasluala, on morati vikati. To u plesu znai
da de te udariti. Pokazat du ti. Pribliim svoju nogu njezinoj, ona zastaje kako bi sasluala.
Napravim pokret i ekam da mi odgovori. Ne zaboravite: dok pleete, razgovarate, nikad ne
nareujete. Jedan govori, a drugi, nakon to gaje sasluao, odgovara. Pazite: tek nakon to
ga je sasluao. Jer u tangu, kao i u ivotu, ako se ne potrudim sasluati, morat du
pretpostaviti to mi netko eli redi i nikad nedu odgovoriti onom drugom. Tako prestaje
postojati pravi dijalog i nastaje monolog. Vi to radite, a to nije plesanje tanga, tango je ples u
paru u kojem svaki lan improvizira u skladu s pokretima onoga drugog.
Peti sat
Ne da mi se idi u kolu. Zapravo, ne da mi se idi nikamo. Ne shvadam to se dogaa, ali
osjedam da moj brak propada. U posljednje se vrijeme samo svaamo oko svega i nema
naina da porazgovaramo o tome to se dogaa. Meusobne su optube beskrajne i
spreavaju dijalog. Kao da govorimo razliitim jezicima, i bolna razdaljina, mjeavina gorine
i ravnodunosti, uvukla se meu nas. Ova tiina, ne znam kako ni kad je zapoela, ini se da
sve vie raste i da ju je nemogude prekinuti. Nisam ni slutila da de nakon toliko vremena
zajednikoga ivota i bliskosti dodi trenutak u kojem se, iako smo zajedno, nedemo modi
susresti. Najbolje de biti da se preodjenem i odem na sat, jer vrtedi film u glavi nita ne
dobivam, a ako ostanemo u kudi, udaljenost de postati nepodnoljiva. Danas nedemo nauiti
nijedan nov korak. Mislim da je vano da znate to inite. Ako ne shvadate to znai plesati
tango, ako ne shvadate njegov smisao, modi dete izvesti korake, ali nikad nedete plesati

tango. Tango je ples u kojem je par zagrljen, ali u kojem je zagrljaj veza, a ne gnjeenje. Grliti
znai davati otvorenih ruku, a onaj koji daje otvorenih ruku, prima itavim tijelom. Tako
ujedinjeni, plesni se partneri kredu prostorom, ali to nije bilo kakav prostor. Naprotiv, to je
prostor koji su njih dvoje stvorili. Kao to kae poznati par plesaa tanga Gloria i Rodolfo
Dinzel: Tango negira matematiku jer jedan i jedan nisu dva, nego jedan, a to znai par, ili
troje, jer su to on, ona i tredi volumen. Jedan ili tri, ali nikako dva!
To je pravi tjelesni i ljubavni dijalog u kojem dvoje upravljaju samoopredjeljenjem i u
kojem ima i trenutaka tiine. Tiine koja nuno tvori dio dijaloga, koja ga obogaduje ako
elite, ali nikad ga ne obezvrjeuje. U tom dijalogu oboje mogu predlagati, jer iako jedan
preuzima inicijativu za prvi pokret, ved prema tome kakav je odgovor, radilo se o brzini, irini
ili smjeru, slijedi idudi pokret. Zato moramo nauiti shvatiti pogreku kao mogudnost
oplemenjivanja.
Da tomu nije tako, tango ne bi postojao. Ne smijete se ljutiti zbog pogreke: potraite
kontakt s drugim i pokuajte stvarati zajedno. Napokon, tango je takoer oblik upoznavanja
sebe, jer u paru, kao i u naim ivotima - bilo da se radi o prijatelju, ljubavniku ili ocu prepoznajemo sebe u odnosu na drugoga, u tangu mogu biti zatitnik ili zatideni, pokoritelj
ili pokoreni. Mogu biti beskrajno njean, nasilan ili, moda, kombinacija toga. A moj je
partner tu da mi to pokae. To to sad govorim nije lako, ali tek kad to shvatite, modi dete
plesati i, k tome, svaki dan na drugi nain: katkad divlje, katkad njeno, katkad u pravoj
ekstazi, ali sigurno nedete prekinuti ples.
Pri povratku kudi, Juliove su rijei odzvanjale u meni. Kao da su rijei preuzele oblik tijela i
plesale u mojoj glavi, ispunjavajudi je, preslaudi se, poprimajudi sklad i smisao: Zagrljaj je
dranje, ne gnjeenje... Shvatite pogreku kao mogudnost... Ako mu ne dam prostora, sam de
si ga uzeti... Moj
je partner tu kako bi mi pokazao kakva sam ja... Susret je dijalog, ne nametanje; dijalog
znai sluati drugoga, ne pretpostaviti; zagrljaj znai dati prostora, ne epati; tango je
dijalog, dijalog, dijalog...
Danas iznova itam te biljeke. Nala sam ih u ladici komode koja je ostala u podrumu
nakon selidbe. Koliko je vremena prolo! Deset godina? Da, mislim da jest. U to smo doba bili
jedva dvije godine u braku, a skupa smo bili ved dvanaest godina. Kriza je prola, i injenica je
da smo oboje morali nauiti ivjeti skupa, kao to smo nauili plesati tango.
Dok itam ovo, sluam glazbu, a moj mu dovrava ureenje vrta. Zapravo, upravo je
zavrio. Vidim kako ulazi. uje se Danzarin. to radi? pitam ga.
Razmiljam o tome kako te jako elim zagrliti... Hodemo li zaplesati tango, duo? Julia
Atanasopulo Garcia
Nije li pravi biser?
Mislim da govori manje-vie isto to i mi, ali umjesto da to povezuje s parom, misli na
ples. Oduevljen sam.
Hodemo li i to ukljuiti u knjigu?
Pusa,
Fredy
Robertu se svidio pristup i ak je mogao zanemariti injenicu da je tekst doao od
Fredyja. Pomaknuo je kursor do naredbe Ureivanje i pritisnuo opciju Oznai sve. Onda
je to kopirao u nov dokument u tekst procesoru i izbrisao posljednji dio poruke. Umjesto
Fredyjeva pozdrava, Roberto je napisao:
Nije li pravi biser?

Dok sam to itao, inilo mi se da govori o tebi i meni. Osjedao sam kao da opisuje na
odnos, ali umjesto da ga povezuje s odnosom dvoje odraslih koji se poznaju i vole, povezuje
to s plesom. Oduevljen sam. I mi smo nauili zajedno plesati piudi ovu knjigu. I mi smo se,
mislim, morali nauiti zagrliti, suzdrati se, ne gurati se, ne ruiti jedno drugo... I mi moemo i
dalje uiti zajedno plesati. Hode li mi se pridruiti u ovom tangu? aljem ti pusu i zagrljaj iz
predgraa.
Fredy
Pregledao je to je napisao, izrezao i zalijepio u poruku koju je, pod naslovom Tango,
poslao na carlospol@spacenet.com sa svoje adrese trebor@hotmail.com.
Laurin je odgovor stigao idude veeri i od njega je na trenutak zadrhtao. Trebao je biti
oprezniji, jer je u poruci pisalo:
Fredy,
to ti znai to elim vidjeti funkcionira li tvoja nova elektronika adresa? Moja nova
elektronika adresa? Nisam seja preselila, nego ti! Vjerojatno si htio redi elim vidjeti
funkcionira li moja nova elektronika adresa... ini mi se da od silnoga putovanja vie ne
zna ide li ili ostaje, jesi li tu ili si otiao, jesi li to ti ili si netko drugi. U svakom sluaju,
zabavila me je tvoja zbunjenost; pitala sam se to bi rekli tvoji klijenti kad bi saznali da ne
zna gdje si.
Definitivno moram bolje itati poruke ako elim i dalje igrati ulogu administratora pote.
Poruka je glasila:
Oduevila sam se idejom tvoje prijateljice Julije. Nevjerojatno je kako se uklapa, ne samo
u vezi s naim odnosom, nego u vezi sa svime to podravamo i na emu radimo.
Proitavi priu o tangu, otvorila sam mapu u kojoj uvam neke biljeke koje sam zapisala
kad smo pripremali prezentaciju u Clevelandu i nala sam na Program rada za osobe s
problemima u ivotu u paru, sjeda li se?
1. Razvijati sposobnost voljenja.
2. Napustiti oekivanje savrenstva.
3. Nadi ravnoteu izmeu predaje i privatnosti.
4. Razviti intuiciju kako bismo se prepustili njezinu vodstvu i, povremeno, vodstvu
naega/nae partnera/ice.
5. Raditi na potekodama davanja i primanja, povezani sa stvarnim potrebama.
6. Dati pravo prvenstva tjelesnim porukama, ugodnim situacijama pred idejama o tome
to je dobro.
7. Poteno raditi kako bismo bili spremni dati ono to imamo makar nam to bilo teko, a
ne samo ono to nam je viak, ustupiti prostor i vrijeme za povezivanje, napustiti apsolutno
sredite univerzuma.
Kui? To je ista stvar. Impresionirana sam i veoma sretna. Veoma te volim. Pusa Juliji kad
joj bude pisao.
Laura
Roberto je kopirao poruku u svoj tekst procesor i izbrisao prvi dio teksta. Prije nego to
ga je ponovno poslao, izbrisao je kraj, Veoma te volim, a onda je maknuo i veoma sretna;
odluio je da de neke Laurine rijei sauvati samo za sebe.
itavu nod i vedi dio idudega dana razmiljao je o ulozi koju mu je dodijelila ova nova
situacija. Zastao je razmiljajudi o tome da, u odnosu izmeu Laure i Fredyja, taj posredni
potanski sanduid funkcionira kao Bog neograniene modi. Trebor je mogao, po svom
nahoenju, mijenjati, dodavati, micati, proizvoditi i iskrivljivati informaciju koju je svatko od

njih primao i, na neki nain, manipulirati odreenim odgovorima, mislima i djelima, a da oni
toga uopde ne budu svjesni.
Unato svemu to bi bilo tko mogao pomisliti, njegova namjera nije bila initi zlo. Ni
Fredyju, bududi da je potez s Fariasom bio dovoljno pokvaren da kanalizira svu njegovu
ljutnju (zapravo, ved se malo pokajao), ni Lauri, jer je njegova jedina elja bila da ne izgubi
kontakt s njome.
Trebor je bio jedini siguran nain da zadri vezu s Laurom.

TREA KNJIGA
carlospol@

Jedanaesto poglavlje
Laura je zatvorila vrata svoje kude i shvatila da je Ana zaboravila mapu za crtanje.
Smijeila se pre-slaudi svoj dnevni raspored kako bi imala vremena svratiti do kole i odnijeti
mapu svojoj kderi.
Voda za aj sigurno je taman kako treba, tako da je pourila do kuhinje i, kad je stigla
onamo, ula je uobiajen zvuk vode neposredno prije vrenja. Ugasila je plamenik i odmah
otvorila kutiju u kojoj je drala aj. Koji? pomislila je promatrajudi raznobojne paketide
briljivo poredane u dva niza.
Pogledala je kroz veliki prozor s pogledom na vrt i odluila je da de uzeti Ensueno,
mjeavinu crnoga aja, metvice i cimeta. Bila je oduevljena time to je otkrila razliite okuse
i vrste ajeva.
Dok je uranjala vredicu aja u vrudu vodu, prisjedala se onoga mjesta na kojem nikad
nije bila, a koje je, ipak, u njezinoj mati zauzimalo prostor luke iz snova pune arolija:
prodavaonice ajeva u Albaicinu u Granadi.
Laura je saznala za njezino postojanje iz Claudijine prie prije est ili sedam godina.
Njezina se klijentica vratila s veoma dugakoga putovanja po panjolskoj i iskoristila je velik
dio svojih prvih triju seansi nakon povratka na prie o andaluzijskom nainu ivota i o
prodavaonicama ajeva.
liicom je promijeala aj, prinijela je alicu nosu, zatvorila oi i duboko udahnula njegov
miris...
Od Paseo de los Tristes uspela se starim ulicama Albaicma do trga San Nicolas. Dugo je
gledala kule Alhambre i onda se spustila izmeu rustinih kuda zalazedi u staru etvrt
Moreria. Maleni lokali, jedva neto vedi od kioska, nudili su opojnu kombinaciju marokanske
glazbe, intenzivnih mirisa, razlivenih boja i udnih oblika. Zavjese s arabeskama obavijale su
neudobne stolove za kojima su lanovi obitelji posluivali stotine razliitih okusa aja, u
aama sa zlatnim ukrasnim arama i minijaturnim za aj od reljefne bronce.
Claudia ju je toliko puta provela tim putem da su Laura i Alfredo, kad se Laura godinama
nakon toga nala s njime u Clevelandu, razgovarali o maurskoj etvrti u Granadi kao da su
skupa proli svakom ulicom i kao da su skupa uli u Marrakech, najbolju - kako su se sloili od svih prodavaonica aja.
Sjedanje na Fredyja odvelo ju je do knjige: jo mu uvijek duguje popis bibliografije o
parovima.

Uz malen napor oduprla se iskuenju da ustane sa alicom u ruci i da ode do radnoga

stola. Godinama je radila na tome da uspije ne prekidati se i ne initi vie stvari istovremeno,
pogotovo ako je zadatak bio ugodan. Tako da je polako ispila aj i tek nakon toga otila je do
knjinice.
Polagano je promotrila etiri police od tamnoga drva izraene po mjeri koje su prekrivale
zidove sobe, od poda do stropa. Prvi je put shvatila da gotovo sve knjige koje se nalaze u
njezinoj kudi govore o istoj temi. Osim est ili sedam romana i nekoliko knjiga kratkih pria,
stotine traktata, prirunika i biljeaka o psihologiji i terapiji parova preplavljivalo je police.
Knjige na engleskom, francuskom, panjolskom i portugalskom u kojima su se esto
ponavljale iste tvrdnje, uz odreeno nekanjivo plagiranje, a neke su meusobno bile oito i
nepomirljivo kontradiktorne.
Uzela je neke knjige iz svoje biblioteke i ostavila ih na hrpi na svom radnom stolu. Kad se
kula od knjiga poela ljuljati i prijetiti padom, Laura je zapoela gradnju druge babilonske
kule. I onda trede, kraj prvih dviju, koja je narasla samo do pola, vie zato to je odustala
nego zato to je tako htjela.
Laura je sjela u svoj koni naslonja i poela je pregledavati knjige. Uzimala je jednu po
jednu s hrpe, milovala ih, otvarala i nasumice itala pokoji ulomak.
Svaka reenica podsjedala ju je na trenutke u njezinu osobnom i profesionalnom ivotu:
itava razdoblja u kojima je u tim istim knjigama traila odgovor na svoju unutarnju bol ili na
trenutke povratka s radionica koje su vodili Nana, Welwood, Bradshaw ili suprunici Resnik s
kovezima prepunim najnovijih, tek kupljenih publikacija, skupljenih biltena, fotokopiranih
lanaka i, naravno, biljeaka sa seminara koje je zapisivala kako bi sauvala svaku rije koju
su izgovorili uitelji - kako ih je ona zvala - tako prikladno izabranih za svaku vjebu, za svako
istraivanje, za svaki koncept.
Oko podneva, na stolu je ostalo svega dvadesetak knjiga. Ostale je vratila na njihova
mjesta u biblioteci. Upalila je raunalo i natipkala popis.
Bibliografija
Abadi, Mauricio, Te quiero, pero...
Blachman, J.; Garvich, M.; Jarak, M., Quien soy yo sin
mi par ej a? Bradshaw, John, Creating love: The Next Great Stage
ofGroivth. Chang, Jolan, The Tao of Love and Sex Chodron, Pema, The Wisdom of No
Escape: And the
Path of Loving-Kindness Claremont de Castillejo, Irene, Knotving Woman: A
Femenine Psychology Elkaim, Mony, Si no me amas no me ames Fromm, Erich, Umijede
ljubavi Hendrix Harville, Getting the Love You Want Krishnamurti, Sobre el amor y la soledad
Laing, Ronald D., Nudos, Sudamericana Levy, Norberto, El asistente interior Nasio, Juan
David, El libro del dolor y del amor Osho, El camino abierto del amor Osho, Tantra,
espiritualidad y sexo Pomier, Gerard, El buen uso erotico de la colera Rodrigue, Emilio, La
leccion de Ondina Rosenberg, Jack Lee, Body, Self and Soul Stanford, John, El acompanante
desconocido Schnake, Adriana, Los didlogos del cuerpoSinay, Sergio,
Esta noche no, querida Watts, Alan, El futuro del extasis Welwood, John, Journey of the
Hearf. The Path of
Conscious Love Welwood, John, Amar y despertar Zinker, Joseph, In Search of Good Form

Laura je zgotovila popis i otila je u sobu obuti tenisice i odjenuti tajce koje je nosila na
aerobik. Stavila je mapu za crtanje u ruksak i izila uivati u etnji. Ako se malo pouri, stidi de
tono u vrijeme kolskog odmora i pojest de s Anom salatu u kantini.
Gdje li je Fredy? U panjolskoj, Urugvaju? U ileu?
Gotovo je stalno zavidjela Alfredu na ivotu koji je vodio: bilo koji dan, samo zato to je
tako odluio, ukrcao bi se na avion, u automobil ili na brod i otiao. Laura je to esto
povezivala s neim to je zamijetila u mnogih svojih mukih klijenata:
eledi zadrati odreeni prostor za neovisnost, postajali su potpuno ovisni.
Sto bi bilo s tolikom fleksibilnodu kad bi Carmen jednoga dana odluila da vie ne eli
ostati kod kude, da pomisli da joj je dosta obitelji i djece? to bi se dogodilo kad bi jednoga
dana odbila zauvijek se brinuti o porezu, kudnim popravcima, kvarovima na automobilu i
tako dalje?
Alfredo Daey bio je veoma poznat u Buenos Airesu i izvan njega, ali... Sve to bez Carmen?
Laura je bila sigurna da bi bilo nemogude.
Kao i svi mukarci, Fredy je prema svojoj eni gajio onu mutnu i globalnu zahvalnost
koja je svakoj eni koja misli svojom glavom apsolutno beznaajna i svakoj osobi koja ima
imalo dostojanstva zvui kao prikriveno omalovaavanje.
Neto se sigurno mijenjalo, jer, da je sve bilo zadovoljavajude, moda se Carmen ne bi
odluila vratiti na fakultet.
Laura se sad pitala je li ta promjena stava u posljednjim Fredyjevim porukama, s onim
gotovo zavodljivim dranjem, imala veze s tom drugom promjenom, onom za koju je slutila
da sazrijeva u Carmen.
Ipak, neovisno o tome to se dogaa s njim, to se dogaa s njom u ovoj novoj situaciji?
Razvevi se od Carlosa, Laura je mislila da je vrijeme potrage za partnerom okonano.
Njezin prvi brak, s Emilijom, zavrio je katastrofom, a nakon nekog veoma mranoga
razdoblja izila je u svijet eledi nadi nekoga sasvim razliitoga. Tako se zaljubila u Carlosa. Tri
tjedna nakon to su se upoznali, ved su planirali zajedniki ivot, a u sljededa tri tjedna Laura
je shvatila da izmeu Emilija i Carlosa nema velikih razlika iako je rezultat bio znaajno bolji.
Moda je ona neto nauila. Nakon nekog vremena shvatila je da je njezino iskustvo isto kao
i u vedine ljudi koji se ponovno vjenaju: drugi partner nije bitno drukiji od prvoga. Zapravo,
izabrani su kako bi igrali istu ulogu u naim ivotima. Samo promjena ponaanja moe
dovesti do pravoga buenja.
Sjetila se Gurdijevove reenice: Kako bi bio stvarno iv, mora se ponovno roditi, a za to
prije mora umrijeti, a za to se pak mora probuditi.
Njezina rastava od Carlosa bila je, na neki nain, vrhunac predivnog odnosa u kojem su
oboje postigli sjajne rezultate, za poetak dvoje djece, a onda i osobni razvoj svakoga od njih.
Sporazumna rastava izmeu dvoje zrelih ljudi koji su odluili da vie ne ele ivjeti skupa. O
svemu su mnogo razgovarali, radili na individualnim terapijama, na branim terapijama i
imali su sve vrijeme ovoga svijeta da iscrpe sve mogudnosti i da si prue sve prilike.
Sve je bilo toliko srdano da se katkad pitala je li njezina druga rastava bila isforsirana.
Ako izuzmemo zajedniki ivot i seks, Carlos i ona zapravo su imali ivot zbog kojeg bi od
zavisti pozelenjele sve njezine prijateljice, klijentice i susjede (koje su se i dan-danas udile
kad bi ih kroz prozor uhodile dok otac njezine djece ulazi i izlazi iz kude).
Laura je mislila da, ako ne moe sretno ivjeti s Carlosom, kojeg je voljela i cijenila, sasvim
sigurno ne moe ivjeti ni s kime. Moda ba stoga od rastave do toga trenutka nije
razmiljala o partneru, ni povremeno. Bilo je mjesta samo za pokoji ugodan i kratkotrajan
susret: eksplozije njezine enstvenosti i njezine sposobnosti da uiva, da uiva u svome tijelu

i kontaktu s tijelom mukarca koje je uvijek slavila kao svoju najbolju nadopunu u
horizontalnom smislu.
Dragi Fredy,
aljem ti bibliografiju kao to si traio. Mislim da sam malo pretjerala s knjigama, ali
nadam se da de uzeti ono to misli daje dobro i da de dodati ono to nedostaje.
aljem ti i svoje komentare na temu drugih brakova, to mi se ini veoma vano, ne samo
zato to ih je sve vie nego i zato to sam nala previe rupa o tome u bibliografiji i imam
osjedaj da je to jedna od tema o kojoj se ne razgovara. Naravno, ako nai dragi kolege
ustraju u onom besmislenom stavu o odgovarajudoj osobi, onda je svaki idudi pokuaj
braka samo dio potrage. Prema tom gleditu, trajat de samo oni parovi koji su se nali, dok
de svi drugi traiti ili, jo gore, trait de dok se ne umore, a od tog trenutka neizbjeno de
podvrgnuti svoga partnera Prokrustovu planu (odrezat de mu noge ako mu je postelja
premalena, ili de ih rastegnuti ako ima previe prostora).
U nastavku ti navodim svoje zakljuke na tu temu. Kad se par rastane, oevi i majke,
svatko ponaosob, odjednom imaju vezu sa svojom djecom u kojoj negdanji odnos utroje
postaje odnos udvoje: dijete s ocem i dijete s majkom. Te veze imaju odreena obiljeja i
odreenu rutinu. Djeca se vrlo brzo pri-viknu na odnos udvoje, i stoga se uspostavlja duet
prije nego to nastane novi brani par. Kao posljedicu imamo obrnutu situaciju od originalne
obitelji u kojoj su par sainjavali roditelji prije dolaska djeteta. U drugom braku, novije
partner tredi lan, koji dolazi naknadno, odnos s djetetom ved je ustanovljen, i to stvara
specifine potekode koje je dobro poznavati da bismo znali kako da se ponaamo, a jo vie
u sklopljenim obiteljima, u kojima svaki suprunik u novi brak dovodi djecu iz prethodnoga
braka. Bilo bi dobro da odmah budemo iskreni: tek pristigli roditelji nede imati isti odnos sa
svojom djecom kao s djecom svojih partnera i, naravno, ljubav koju de osjedati djeca prema
biolokim roditeljima drukija je od ljubavi koju de osjedati prema partnerici svog oca ili
prema partneru svoje majke. Prihvadanje ove istine moe biti bolno, i stoga se novi roditelji
kao i nova djeca osjedaju odbaenima.
Velik dio potekoda javlja se zbog toga to se novi par vjena fantazirajudi o tome da de
ponovno imati obitelj koju su razorili. Sukobi se raaju kad uvide razlike izmeu stvarnosti i
tog oekivanja. Samo onoliko koliko prihvadamo situaciju onakvom kakva jest, toliko demo
modi imati dobar zajedniki razvoj zajedno sa zajednikom djecom i s djecom pojedinanoga
partnera. Drugim rijeima, to to u njihovu suivotu ouh ili pomajka mogu zauzeti mjesto
oca ili majke iz razloga praktinih za funkcioniranje obitelji, ne znai da oni to i jesu.
Vrlo esto djeca, a i roditelji, odbijaju dati mod novopridolom ocu ili majci, i to stvara
osnovne probleme. Zato tvrdimo da je veoma vano i neophodno temeljito razgovarati o tim
temama s partnerom, jer se ti strukturalni problemi javljaju zamaskirani problemima suivota
u kojima se esto i ne vidi zbog ega je dolo do svae. U biti se radi o pitanju mjesta koje
zauzima svatko od njih i o pitanju modi kojom raspolae svaki lan obitelji. Moramo se
potruditi jasno i otpoetka definirati mjesto svakoga pojedinca i tip odnosa za koji se odlue
kako bi to poslije bilo svima jasno i kako bismo izbjegli zbrku i nesporazume. Prisjetimo se da
ponovno vjenanje znai kraj razdoblja samotnjatva za odrasle, i stoga predstavlja razlog za
veselje, a za djecu pretpostavlja poetak drugoga tekog razdoblja, koje se nastavlja na
gubitak koji su doivjela zbog rastave svojih roditelja ili smrti jednog od njih. U mnoge djece
stvara se neizmjeran problem odanosti: Ako volim mamina novog partnera, izdajem svoga
oca.
Svi se ovi problemi mogu rijeiti razgovorom. Problem je u tome to ne razgovaramo, pa
sukobi ostaju kao nedovreni gestalti koji ometaju suivot. Sklopljena obitelj donosi teko

rjeive probleme, a oekivanje da se pojave te situacije pomae nam da nauimo ivjeti s tim
problemima. Zinker kae: Neke su razlike nepomirljive i moramo ih prihvatiti kao takve.
ovjek moe voljeti i potovati svoga partnera i nauiti prihvatiti postojedu stvarnost da se ne
mogu ba svi problemi rijeiti. Hollywoodski filmovi i vedina pokreta osobnoga rasta prodaju
nam mit da za sve meuljudske probleme postoje rjeenja.
Ima pravo: postoje i nerjeivi problemi. Pogotovo ako se vjeno oekuje da se dogodi
neto nemogude. Rjeenje je nauiti ivjeti s tim razlikama i povezati se u zajednikim
tokama; uivati u podrujima koja moemo dijeliti i prihvatiti da ima gubitaka koji se nede
kompenzirati novim parom i da naa djeca imaju potrebe koje novi partner nede modi
zadovoljiti.
Inteligencija omogudava paru da uiva u onomu to ima, a ne da se bori za to da se
dogodi ono to se ne moe dogoditi. Takav stav, uzgred budi reeno, prilino se pribliava
mojoj ideji bolje ljubavi.
Pusa,
Laura

Dvanaesto poglavlje
Laura je ustala, a ideja o knjizi motala joj se glavom. Poela je pisati ponesena
Alfredovom idejom da zajedno objave knjigu o parovima, ali sad kad je sjemenka proklijala u
njezinoj glavi i njezinu srcu, volja je bila njezina (moda ak vie njezina nego njegova, jer je
suradnja s Fredyjem bila oskudna i spora). Sad je ona bila nemirna zbog elje da vidi knjigu
objavljenu.
Fredy je bio obedao da de srediti poruke koje mu je ona poslala i proiriti ih svojim
idejama i radom koji su zajedno prezentirali u Sjedinjenim Dravama.
Promislila je o temama o kojima su pisali i shvatila da su se na neke toke esto vradali
dok su mnoge druge tek dotakli.
Upalila je raunalo i poela pisati.
Dragi Fredy,
elim s tobom podijeliti svoju tjeskobu... Umirem od elje da vidim nau knjigu objavljenu!
Osjetila sam potrebu da radim na vizualizaciji gotovoga proizvoda. Poela sam fantazirati o
tome da dolazim u veliku knjiaru i, veoma vano, u drutvu svoje mame. U svom snu htjela
sam podijeliti s njome trenutak kad ugledam knjigu objavljenu. Mislim da je ona osoba koja
najvie zasluuje tu ast, zbog njezina runoga ivotnog iskustva. Kad sam je htjela pogledati,
shvatila sam daje ne mogu zamisliti u izlogu jer jo i ne znamo kako se zove. Rado bih da
porazgovaramo o naslovu knjige. U svom poslu i ivotu nauila sam koliko je istinito ono to
ti uvijek kae: da se moe kontrolirati samo ono to se moe imenovati. Moda je ta potreba
da sanjam ili da putujem u bududnost uz pomod mate rezultat osobnih ogranienja. Ako je
tako, elim to prihvatiti kao dio sebe iako moda to nije iskljuivo osobno ogranienje. Moda
ima veze s time to sam ena, a u tom sluaju ne samo da to elim prihvatiti kao takvo nego
se elim ponositi time.
Bilo bi zanimljivo ukljuiti u knjigu temu muke i enske strane u mukarcima i enama.
Ako ukratko iznesemo spoznaje o desnoj i lijevoj polutci mozga, to de pomodi da shvatimo i
prihvatimo da smo, s razliitih aspekata, isto biolokih, razliiti. Poznato je da vedina ena
ima tendenciju holistikom pristupu, a mukarci fokusiranom. Muki pristup povezan je s
inom dijeljenja, analiziranja, fokusiranja, mijenjanja... U svakom sluaju s aktivnim

pristupom, to neurobiolozi obino poistovjeduju s lijevom modanom polutkom

(dominantnom). enski pristup, naprotiv, ima vie veze sa svijedu o cjelini, receptivnom
sposobnodu, strpljivodu, s predispozicijom da uspostavlja
odnose, sanja i stvara (funkcije koje su karakteristine za desnu modanu polutku). U
knjizi Bolest kao put Dethlefsen i Dahlke o mozgu kau:
Lijeva i desna polutka jasno se razlikuju po svojim funkcijama, sposobnostima i
odgovornostima. Lijeva polutka mogla bi se nazvati Verbalna polutka jer je zaduena za
logiku i strukturu jezika, itanje i pisanje; analitiki i racionalno deifrira sve podraaje iz toga
podruja, drugim rijeima misli na digitalan nain. Lijeva je polutka zaduena i za raunanje i
brojenje. Osjedaj za vrijeme takoer se nalazi u lijevoj polutci.
U desnoj polutci nalazimo sve suprotne sposobnosti: umjesto analitike sposobnosti, tu je
vizija o povezanosti ideja, funkcija i kompleksnih struktura. Ova modana polutka omogudava
da pojmimo cjelinu polazedi od malenoga dijela. ini se da desnoj strani mozga dugujemo
sposobnost koncipiranja i konstruiranja loginih elemenata koji ne postoje u stvarnosti. Tu se
nalazi i analogno razmiljanje i umijede uporabe simbola. Desna polutka generira fantazije i
snove iz mate i ne poznaje pojam o vremenu koji je sadran u lijevoj polutci.
Mislim daje oito daje u ena dominantna desna polutka, a u mukaraca lijeva. Norberto
Levy kae: Kao to postoji odnos para s drugim ljudskim bidem, tako postoji i odnos
unutarnjega para izmeu enskog i mukog aspekta svakoga pojedinca.
Svi smo sastavljeni od polarnosti. Imamo muke i enske aspekte, aktivne i pasivne, slabe i
jake. Radi se o tome da, ako se kulturoloki identificiramo samo s jednim polom osobnosti,
drugi projiciramo prema van.
Zbrka obino nastaje jer ja mislim daje moj partner uzrok sukoba, a uopde nisam svjesna
daje unutarnji sukob izmeu dvaju polarnih aspekata ono s ime imam posla.
Energija koju troim na svau sa svojim partnerom zapravo je ona energija koju moram
uloiti kako bih otkrila to mi se dogaa.
Katkad se pitam jesu li potekode koje imaju parovi zapravo povezane s neprihvadanjem
razlika u razmiljanjima izmeu mukaraca i ena. ovjek se zapravo mora pitati kao Gray:
Kako se usklade dvije osobe koje ive u razliitim svjetovima? Kako mukarac i ena mogu
komunicirati ako su na razliitim frekvencijama? Odgovor: jedino ako mogu napustiti
predodbu da postoji samo jedno jedino gledite. Kobno je misliti da sam samo ja sposoban
iznositi miljenje, iako je jo gore ako dopustim da me uvjeri u to da je tvoje gledite jedino
ispravno. Neophodno je ukljuiti oba naina bivanja u ovome svijetu kako bismo se integrirali
s drugim i sa samim sobom.
Potujem svoj identitet i nain na koji funkcioniram u svijetu, i s tog polazita pruam i
zahtijevam potovanje.
Kad govorim o sebi, priznajem da imam tendenciju tomu da funkcioniram s pomalo
rasprenom i sanjalakom svijedu, i zapravo sam se mnogo trudila posljednjih godina kako
bih razvila vie fokusiranu svijest.
(Dok ovo piem, smijem se jer zamiljam sve mukarce s kojima sam izlazila posljednjih
godina kako se slau u tome da nikad nisu primijetili rezultat mojih napora da ukljuim logiku
u svoj ivot...) Problem u odnosima jest taj da, ako nisam dovoljno fleksibilna da mogu prijedi
sjedne razine svjesnosti na drugu, ako sam ukotvljena u svoje kruto gledite, teim tomu da
odbijem svoga partnera koji razmilja iz sasvim drukije perspektive. Ako se bacim u avanturu
da shvatim njegov nain razmiljanja, ukljuujem nove stvari, ali, iznad svega, ukljuujem
njega.

Izazov bivanja u paru nalazi se u prihvadanju drukijeg naina bivanja u svijetu: u svijetu
onoga drugog i one druge i integriranju tog naina u samoga sebe.
Otvoriti se novom nainu razmiljanja, drukijem nainu suoavanja sa ivotom. Ljubav
zapoinje kad UISTINU otkrijem onoga drugog. To vie nije ideja o tome to bi trebao biti,
nego je to netko nov koji me iznenauje svojom originalnodu.
Ondje zapoinje ljubav: iznenaenjem, otkrivanjem...
Naprotiv, ako samo pokuam ukalupiti drugoga u svoje stare ideje, nita se nede dogoditi.
Ili bar nita to ima veze s ljubavlju.
Otvoriti se ljubavi znai otvoriti se novomu...
Voljeti znai otvoriti se stvarnomu.
Laura
Prije nego to je poslala poruku, dodala je:
P. S. Zahtijevam tvoj prilog!
Laura se nasmijeila i krenula prema vrtu kako bi nakratko uivala na suncu prije odlaska
u ordinaciju.
Naslonila se na klupu i poela razmiljati o sastancima toga poslijepodneva: Hector i
Graciela, Marcelo i Patricia, Javier i Analla, Hugo i Beatriz, Armando i Carla.
S Hectorom i Gracielom sve je bilo u redu: oboje su nauili da moraju sasluati jedno
drugo kako bi zajedno gradili, i stvari polako sjedaju na svoje mjesto, gotovo bez njihova
sudjelovanja.
Marcelo i Patricia poeli su dolaziti prije tjedan dana; on djeluje kao ugodan ovjek
otvorena duha. Ona, naprotiv, djeluje zahtjevno i tjeskobno. Laura je pomislila na to da bi ga
trebala pozornije promotriti i provjeriti prvi dojam.
Javier i Analia doli su na savjetovanje zbog svojih neprestanih svaa. Od samoga poetka
Laura je naslutila da je to klasian primjer para koji je prebacio svoje osobne probleme u
vezu. Laura je odluila promatrati ih kao par, ali viati ih odvojeno. Danas de vidjeti Ana-liju.
Ona je radila na munom odnosu sa svojim ocem, nasilnim alkoholiarom bez imalo ljubavi,
kako bi pokuala ne prenositi svoje predbacivanje na Javiera, koji je, esto nezaslueno (a
katkad i ne), bio rtva nerijeenih rauna u tom odnosu koji je njegova ena loe razradila.
U mnogim aspektima Beatriz i Hugo bili su poseban par, uglavnom zbog toga to se Laura
identificirala s Beatriz. Njezin i Beatrizin ivot bili su u mnogoemu slini: njihove su se
egzistencijalne postavke poklapale, a njihove su tenje bile identine. Ali taj je par bio
poseban i zbog toga to su oboje bili veoma simpatini i njihove su tjedne seanse uvijek bile
neto sasvim drukije.
Cesto je razmiljala o tome da ih uputi drugom specijalistu. Ipak, ni Beatriz ni Hugo nikad
nisu prihvatili prijedlog da otiu drugom terapeutu, moda ba zbog te bliskosti koja se
osjedala pri njihovim susretima. I Laura se prepustila daljnjem radu s njima. Trenutano su
prolazili kroz veoma refleksivan trenutak: oboje su upravo bili otkrili da si mogu dati malo
prostora za ne-kontrolu i da mogu uivati u posljedicama. Beatriz se vratila satima slikanja,
a Hugo je u tim trenucima naao potrebno vrijeme za surfanje internetom umjesto da
postane paranoian zbog drugih s kojima se ona nalazila.
Njezina su briga toga dana bili Armando i Carla. U dubini due Laura nije shvadala zato su
i dalje skupa. Imali su jedan od onih yo-yo odnosa, kako ih je ona zvala. Yo-yo veze bile
su za Lauru one veze koje su bile obiljeene sebinim dranjem u kojima se partneri brinu
iskljuivo za sebe. Zvala ih je yo-yo jer su dolazili i odlazili, opasno oscilirali sa svaama,
rastavama, susretima, vikom, uvredama i povrnim pomirbama. Zvala ih je yo-yo

naposljetku i zbog toga to bi se esto zapetljali tekim vorovima i bilo bi nemogude shvatiti
kako raspetljati problem.
Oboje su znali da si lau, da manipuliraju jedno drugim, da se meusobno natjeu i da su
ogoreni. Kriom su izlazili s drugima i neprestano koketirali s drugima. Ipak, svaki bi se put
naljutili na Lauru kad bi im predloila da se rastanu, makar nakratko, i seansa bi postala
prezasidena razglabanjima punim opdih mjesta kojima bi opravdavali svoju elju da ostanu
zajedno time to se previe volimo da bismo se rastali, jer ja znam da je ona ena mog
ivota/on mukarac mog ivota, jer kad ena nekog voli, mora se do kraja boriti za onoga
koga voli, jer ne bi mogla ivjeti bez njega/ ne bi mogao ivjeti bez nje i tako dalje. Laura
bi bila donekle uporna, a onda bi se malo povukla, jo malo vie prihvatila svoja ogranienja i
pitala se imaju li, ipak, oni pravo i grijee li ona i cjelokupna znanost u tim sofisticiranim
psihoanalizama svake veze.
Napokon, pitala se, tko jami da bi njima bilo bolje da se rastanu nego da ostanu
skupa? Je li tono da je bolje biti sam nego u loem drutvu?
Moda Armando i Carla imaju pravo i moda Laura mora preispitati sve svoje teorije o
parovima.
Digla se s klupe s namjerom da bude jo opreznija na idudim seansama. Bila je uvuena u
situaciju na osobnoj razini, i moda je ta konotacija ono to je uvjetovalo da procijeni par kao
neuspjean.
Mora biti oprezna da se ne zagadi.
Na odreeni nain ona je bila sama zato to nije prihvadala osrednju i konvencionalnu
vezu. Nikad nije mogla odravati vezu veze radi, nego je uvijek htjela neto vie.
Ostatak dana protekao je bez iznenaenja, ak je i seansa s konfliktnim Armandom i
Carlom ispala zanimljiva i produktivna.
Laura se vratila kudi zadovoljna svojim zanimanjem i svojom specijalnodu.
Na raunalu ju je ekala poruka.
Laura,
razmiljao sam o tvojim idejama. Svakim si danom sve jasnija i mudrija. aljem ti nekoliko
stvari koje sam proitao i o kojima sam razmiljao.
Castillejo kae da kontakt onemoguduju tri glavna razloga. Prvi je taj to katkad
pokuavamo razgovarati dok smo na razliitim stupnjevima svjesnosti. Kao to ti kae, dva
su naina funkcioniranja: jedan u skladu s fokusiranom svijedu, i drugi, u skladu s
rasprenom ali cjelovitom. Prvi ima veze s logikom i analitikim pristupom. Drugi ima veze s
holistikim pristupom svijetu, gledanjem svijeta kao cjeline, i ukljuuje osjedaje i doivljaje: to
je pristup iskustva. Kada dvije osobe pokuavaju komunicirati, a jedna govori sa stajalita
logike, a druga sa stajalita iskustva, kontakt je nemogud. To je kao da pokuavaju
komunicirati na dva razliita jezika, sudar obrazaca. Kljuno je shvatiti iz koje pozicije govori
onaj drugi: kako taj drugi vidi samoga sebe, kako vidi mene, kako vidi ono to nam se
dogaa. Ako sam navikao vidjeti stvari iz svoje zbrkane svjesnosti ili intuitivno, elju da se
uskladim s onim drugim, koji ivot gleda iz koherencije, bar u poetku, gotovo je nemogude
ostvariti. Preporuka je da seja otvorim drugom nainu gledanja, i onda ne samo da du se nadi
s tim drugim nego du ukljuiti u sebe taj drugi nain postojanja u svijetu. Ako neki par iznese
problem i on na njega gleda racionalno, a ona emocionalno, teko da de se razumjeti ako
prije ne uoe i ne prihvate te razlike kao polaznu toku.
Mislim da je, sredom, danas dolo do promjene: ene se trude razviti muku stranu, a
mukarci ensku.

Ti to dobro kae, ako ja prihvatim i potujem tvoj pogled i ukljuujem ga u svoj, ja

rastem. Ako ga odbacujem pokuavajudi te uvjeriti u ono to mislim, ostajem sama i ista.
Ipak, to je ono to radimo: pokuavamo da onaj drugi radi onako kako se nama svia, i ne
zastanemo da razmislimo o tome kako nam onaj drugi moe dati bolju mogudnost, drukiju,
novu...
to se tie drugih obrazaca ponaanja koji onemoguduju kontakt, Castillejo govori o
potekodi da budemo prisutni. Ako se krijemo iza masaka, ne moemo biti u kontaktu ni s
kime, jer se nitko ne moe istinski povezati s nestvarnom osobom. Drugi nain odsutnosti jest
zavaravanje samoga sebe; ljudi ne shvadaju to se dogaa, ali gotovo uvijek imaju suvislo
objanjenje za svoju patnju, libreto koji opravdava sve to im se dogaa, ali to zapravo nema
veze s njihovom pravom boli. Kako mi netko moe pomodi ili me shvatiti ako ja ne znam to
me je povrijedilo ili to trebam?
Tredi je problem potekoda u sluanju. S manje ili vie strpljenja ekati da drugi zavri
samo zato da bismo mogli redi ono o emu smo za to vrijeme razmiljali nije dijalog, nego je
to esto neka zbrka i nastavljanje dvaju monologa... U tim sluajevima ljudi se nikako ne
uspiju povezati s onime to taj drugi kae, ne sluaju jedno drugo jer je svaki od njih odluio
da ima pravo, i stoga samo ekaju svoj red kako bi iznijeli argumente i to dokazali.
Oduevio sam se razlozima razmimoilaenja, a ti?
aljem ti milijun poljubaca. Doskora,
Fredy
P. S. Nikad nisam saznao to misli o prii moga klijenta Roberta.
Poruka koja je stigla od trebora kao da joj je objasnila to se dogaa s konfliktnim parom.
Ona je pokuavala iskoristiti svoj nain razmiljanja i svoju logiku kako bi predloila
najprikladnije rjeenje. U svakom sluaju, koristila se svojim logikim pristupom dok su njih
dvoje reagirali iskljuivo emocionalno i izraavali se iz svojih strahova, svojih djetinjastih ili
nezadovoljenih potreba. to je vie logike ulagala, to su iracionalniji bili stavovi para. Nije bilo
neobino da su, kad je Laura prestala nametati svoje gledite, oni ublaili svoj otpor i
prihvatili pomod.
Laura je prila svom stolu i poela pisati poruku.
Fredy,
elim ti redi dvije stvari:
Prvo: hvala na posljednjem e-mailu. (Ne zna koliko mi je pomogao.)
Drugo: ponovno sam proitala priu o Egroju i opet me, kao i kad si mije poslao,
oduevila. aljem ti
svoj komentar.
Ako ta pria doista odgovara Robertovu ivotu, mislim daje on osoba s mnogo potencijala
i, iznad svega, zdravo strukturiran.
Uvijek sam mislila da se zdravlje sastoji od toga da otvaramo vrata i prozore prema
svijetu, i u prii nalazim takvo dranje: gradnja mostova i putova, sredstva koja, iako su u
prii sagraeni uglavnom za dolazak (s psiholokog stanovita, za primanje), nesumnjivo
slue i za odlazak, za traenje i, jo vie, za istraivanje okoline, skupljanje, pridonoenje
(simboliki, za davanje). Ipak, da moram o tome razmiljati na razini ranjenoga djeteta,
pokuala bih mu pomodi da odrava putove i mostove prohodnima, ali i da radi na tome da
nae ono to mu treba unutar zidina i da iskoristi te putove kako bi podijelio s vanjskim
svijetom ono to nosi u sebi. Mislim da u toj prii otkrivam osobu koja oekuje povratak
neega to se nije ni dogodilo. Ne kaem da nije zdravo usuditi se ekati onoga koga volim;
mislim kako bi bilo lijepo ne ekati ga i pustiti da moje srce iskoi iz grudi od iznenaenja kad

na horizontu ugledam kako dolazi ono to sam toliko eljela, ali vie nisam ekala. Moda to
pomogne da ne budem tako zahtjevna prema onomu to mi dolazi ususret.
Jer, ako ekam fanfare s bijelim zastavicama i zlatnim stjegovima, a doe karavana sa
zelenim zastavicama i bez stjegova, u opasnosti sam daje ne prepoznam, da ne shvatim da ta
povorka ide prema meni, pustit uje da proe mimo mene ne veseledi se, ivjet du plaudi jer
se to nije dogodilo, a zapravo nisam znala razaznati to se zbiva.
Laura
Zastala je razmiljajudi o toj ideji: o opasnosti da ne prepoznam ono to dolazi prema
meni jer ne odgovara onomu to sam zamislila...
Ona je bila poput Egroja.
Nakon to je dobar dio svoga ivota provela gledajudi prema horizontu, prestala je ekati.
Ali nije ju to uznemirivalo. Uznemirujude je bilo to to... Bi li ona prepoznala trijumfalni vod
kad bi se pojavio na horizontu?
Kao i svaki put kad bi osjetila unutarnja previranja, nazvala je svoju prijateljicu Nancy.
Kako si? nevino ju je pitala Nancy.
Tako-tako, kratko je odgovorila Laura.
Zato?
Mislim da sam se identificirala s klijentom i da mi je to loe sjelo, odgovorila je Laura
znajudi da je Nancy, njezina kolegica, moe shvatiti.
teta! rekla je Nancy. O emu se radi?
Zna da sam odustala od ideje da du ponovno nadi partnera, a odjednom sam shvatila da
me miljenje para s kojim radim, e-mail jednoga kolege i pria jednoga klijenta navode da
promijenim miljenje. Najgore je to to prvi put imam osjedaj da ne mogu braniti argumente
kojima se sluim, ni pred samom sobom.
Uvijek si pribjegavala preuskoj ideji o svojoj ljubavnoj bududnosti, komentirala je
Nancy.
Zato mi to govori?
Gledaj, esto sam ti slala svoje klijente: mukarce, ene i parove. Znam da si puna
entuzijazma. Svakoj osobi koja te slua kae neto, pokae joj, uporna si i objasni vanost
bivanja u paru, razliku u osobnom rastu, idealan okvir za ljudski razvoj, nezamjenjive
prednosti suivota i tako dalje. Ali za sebe kao da koristi drugi prirunik. Sebi ostavlja
potekode, nemogudnost, uvjetovanje, samodu...
ekaj malo! Ja nisam sama...
Shvada to ti hodu redi, Laura. Moda je vrijeme da preispita svoje odluke. Napokon,
odrezala je Nancy, sad smo u godinama za uivanje. Nismo li?
I obje su se dugo smijale preko telefona.

Trinaesto poglavlje
Fredy,
jesi li pregledao bibliografiju koju sam ti poslala? Ima jedna tema koja se gotovo ne
pojavljuje ni u jednoj od tih knjiga. Ja to zovem paradoks ljubavi ili bol od nenalaenja. U
grubim crtama radi se
o sljededem.

Stvaran par ne moe izbjedi patnju. ena to shvati, i ostane sama dok se ne pojavi
idealan partner (koji, upravo stoga to je idealan, ne postoji). Stoga patnja ne samo da ne
nestaje ved se uvijek iznova
javlja.
Blizak odnos u kojem se moemo otvoriti i postidi to da se susretnemo i da se predamo
jedno drugomu jedna je od najugodnijih stvari koje moemo doivjeti. U njemu traimo
kontakt, ljubav i bliskost zato to su to situacije koje nas najvie obogaduju, one od kojih se
osjedamo ivima, koje nas ispunjavaju snagom i voljom. Paradoks zapoinje kad shvatimo da
su upravo ti odnosi oni koji u nama izazivaju najvie patnje i najvedu bol, mnogo vie od bilo
kojih drugih. Kad se otvaramo bliskosti, ljubavi, kontaktu, izlaemo se i patnji i osjedaju boli.
Sila koja nas prirodno gura da se prepustimo osjedajima i ostvarimo kontakt, sukobljava se s
prirodnom tendencijom da se uvamo od patnje jer nasludujemo, s velikom sigurnodu, da de,
ako se otvorimo nekoj osobi, to pruiti priliku tom drugom da nas povrijedi.
Svi imamo svoj zatitni identitet, oklop, koji ne eli preuzeti rizik da bude ranjen, zato se
zatvara. Dijete treba roditeljsku ljubav i oblikuje svoj identitet tako da dobije tu ljubav. Ako
vidim da obradaju vie pozornosti na mene kad sam slab, oblikovat du svoj identitet oko
slabosti. Ako vidim da su ponosni kad sam samostalan, imat du veoma jaku osobnost, redi du
samome sebi da mogu sam i da ne trebam pomod. Identitet koji smo stvorili slui nam da
funkcioniramo i da dobijemo ljubav. Stvaramo masku i identificiramo se s njome. Zaboravljamo tko smo i to zapravo elimo. Ljubav i bliskost mogu se dogoditi samo ako se otvorimo
nekomu takvi kakvi smo sad. Ali to je nemogude ako je oklop na nama, ako smo zatvoreni u
dvorcu ili skriveni u svojoj strukturi. Ne moramo odbaciti taj identitet: sagradili smo ga kako
bismo se mogli suoiti s nekim ivotnim potekodama. Cilj je promatrati ga, upoznati ga i
shvatiti kada djeluje protiv nas i kad prekida pravi kontakt.
To je zadatak koji si postavljamo: promatrati svoj specifian nain postojanja u svijetu,
biti svjesni uloga u kojima smo se zaglavili.
Paradoks se nastavlja, jer nema bolje prilike od ove bliske veze, potencijalno destruktivne,
da se ponovno naemo i da se rijeimo svojih uobiajenih maski.
I tako, vrlo esto, na kraju rijeimo taj paradoks izbjegavajudi patnju, uskradujudi si ljubav
i liavajudi se bliskoga kontakta.
Pokuavajudi odbaciti bol, odbacujemo ljubav. I, to je najgore, odbacujemo sebe.
Kad se zaljubimo, nesvjesna nas ljubav u prvom trenutku vodi tomu da se otvorimo i da se
sjedinimo sa svojim pravim bidem. To je ono to ini zaljubljenost tako divnom, jer nam daje
priliku da se otvorimo, da se pokaemo onakvima kakvi jesmo. Zaljubljenost je susret dvaju
postojedih bida. Glumimo neke uloge, funkcioniramo kao programirani roboti i odjednom se
dogodi udo... Skinemo maske i darujemo svoju nazonost onomu u koga se zaljubimo.
Znamo da to ne traje dugo. Prije ili poslije pojave se prepreke, tenje, navike, obrana. Bilo
bi dobro nauiti da je jedini nain prevladavanja tih prepreka taj da budemo s njima umjesto
da ih negiramo ili projiciramo na svoga partnera. Problem nastaje kad se identificiramo sa
svojim oklopom kako bismo se osjedali zatideni. titimo se od nelagodnih osjedaja uedi da
ne osjedamo, da zanemarimo svoje potrebe, i naa se obrana pretvara u identitet koji nas
razdvaja od onoga to osjedamo, a to nas spreava da volimo.
Kad smo u paru, moemo promatrati kako i kad se otvaramo i kako i kad se zatvaramo
prema drugima, pa kad saznamo neto vie o iskljuivanju, moemo nadi nain da se
otvorimo. Partneri projiciraju jedno na drugoga vlastitu zatvorenost i unutarnju borbu
pretvaraju u vanjsku borbu. Tad mislimo da se onaj drugi zatvara, da nam on ne doputa da
uemo, daje krut. Ako prelazimo taj put skupa i s ljubavlju, modi demo, umjesto da

odgovorimo na reakciju onoga drugoga, pokazati to nam se dogaa kad se drugi udalji, kad
se zatvori. Moram uti od svoga partnera koji ga moji potezi bole i zbog kojih se udaljava od
mene.
Problemi meu partnerima zapoinju kad prestanemo biti prisutni za sebe same i za
druge, kad se opet sakrijemo iza odreenih uloga, iza zastora; kad ponemo osjedati bol od
udaljavanja od drugoga, to je veoma esto projekcija kako se udaljavamo od samih sebe.
Sve manje vjerujem daje vano rijeiti konkretne probleme zbog kojih parovi govore da
pate. Ako uemo dublje u svaku borbu, uvijek doemo do nedostatka kontakta, do
nedostatka otvaranja. Ako se ja mogu otvoriti i pokazati svoju bol pred svakim problemom, i
ako to isto uini i moj partner, moda de problemi sami pasti u drugi plan konflikta, jer de
najvanije biti da smo skupa i da se pokazujemo jedno drugomu, da smo u kontaktu, da se
otvaramo onomu to se dogaa. I to je veoma utjeno. Otvoriti se i vjerovati u to da nas onaj
drugi prihvada onakvima kakvi jesmo stav je koji dolazi iz ljubavi i vodi nas ljubavi.
Ne moram se maskirati u snanu osobu kako bi me ti volio. Ako to uinim, nikad nedu
saznati moe
li me voljeti onakvu kakva doista jesam: ranjiva, slaba ili kakva god bila.
Veem te za predodbu onih koji su mi tijekom odrastanja pomogli u tome da mislim da
moram
biti ovakva ili onakva kako bih bila voljena.
Nije lako usuditi se pokazati osjedaje; bojimo se da de netko pomisliti da smo na primjer
ranjivi. Ali,
ako sam ranjiva (a naravno da jesam), potrebno mi je da prihvatimo (ti i ja) moju
ranjivost kako bismo
bili prisutni i predali se jedno drugomu.
Teko je u paru jer oboje igramo tu igru; ako se ja otvorim, a drugi se zatvori, bolje veoma
jaka.
Zato bliska veza donosi toliko patnje, jer uvijek imamo isti problem, uvijek igramo istu
igru.
Moda ovo pomogne naim itateljima da promotre itav taj proces u svom odnosu i da
ga osvijeste, to je zapravo nain da ga prevladaju. Moemo promatrati pravu borbu koja se
odvija u naoj nutrini izmeu dijela koji se eli proiriti, idi prema van, pokazati se, i dijela koji
se eli sakriti jer se boji da de biti omalovaen, nevoljen, odbaen, naputen.
Konkretni problemi koje imamo s naim partnerom samo su povrinski sloj ovoga kljunog
problema koji se nalazi ispod svih drugih. Moemo iskoristiti svakodnevne probleme kao
prilazni put ovim sutinskim problemima koji su sve vrijeme u igri u naem odnosu. Na tom se
putu stalno obogadujemo jer se sve vie pribliavamo samima sebi, a to je jedini nain da se
osjedamo dobro: da osjetimo ljubav, mir, veselje. I, naposljetku, to je ono to traimo zato to
se svi elimo osjedati dobro. Samo to idemo neprikladnim putovima...
Katkad me parovi pitaju:
Kako moemo biti skupa ako uvijek elimo razliite stvari?
A ja im kaem da, u biti, uvijek ele isto, jer svi u osnovi elimo isto: modi se voljeti,
povezati se, napustiti oklop i predati se jedno drugomu. Moda se izlaz sastoji u tome da
shvatimo da se unaprijed odreeni put pokazao beskorisnim. Moramo ostaviti svoje stare
identitete i stalno traiti nov smjer, pustiti stare konstrukcije kako bismo izmislili zajedniki
put: suoiti se sa strahom od zbunjenosti i praznine. Ne smijemo ekati da se rijeimo straha
kako bismo napredovali. Modi demo napredovati samo s njime. Svi parovi imaju probleme,
nerijeena pitanja. Cilj nije rijeiti probleme, jer ako se posvetimo samo jednom odreenom

pitanju, sutra de se pojaviti drugo, i tako unedogled. Ideja je maknuti se od sadraja

problema i dati mu nov kontekst kako bismo uoili to se zbiva: promatrati probleme drugim
oima, tako da se ne identificiramo samo sa svojom stranom; maknuti se od ideje da
sreujemo stvari kako bismo si skinuli problem s vrata. Ova je preporuka povezana s time da
trebamo podi dalje od onoga to vidimo na prvi pogled i kako bismo otkrili samu sr
problema: o emu zapravo govorimo, to je pravi razlog svae koja se izraava na ovaj
poseban nain.
Nije lako uvesti ovaj novi pogled, jer je on u svojoj osnovi usmjeren protiv nae kulture,
koja ima tendenciju rjeavanja stvari mijenjanjem neega izvana.
A bududi da popravak izvana nikad nije dovoljan, obino jo jedanput optuujemo
inkompatibilnost karaktera ili kaemo da nismo nali odgovarajudu osobu.
Paradoks ljubavi...
(Usput, ako ti se svia, to bi mogao biti naslov knjige.)
Laura
Nije eljela proitati napisano jer je znala da govori o njoj koliko i o njezinim klijentima i
da je otkrivanje te situacije previe razgoliduje. Kao to je govorila Nancy, moda je ona sama
otkazala svoj projekt bivanja u paru kako bi rijeila paradoks, i moda je pogrijeila.
Unato svojem nemiru, Laura je priznala da osjeda olakanje to je zapisala svoje osobno
iskustvo. Zanimalo ju je Fredyjevo miljenje o njezinu tekstu. Bila je poprilino sigurna da de
njezin kolega sasvim jasno osjetiti to je osobno u njezinoj ispovijesti. Iako, Fredy je bio toliko
izgubljen da nitko nije znao kad de se to dogoditi.
Iznenadila je samu sebe kad je idudega dana bez vidljiva razloga otvorila svoj
administrator pote traedi odgovor od trebora. Ali jo ju je vie zaudila frustracija koju je
osjetila ne naavi poruke. Nije bilo uobiajeno da je Laura ovisna o neemu, a pogotovo ne
o nekom odgovoru.
uenje se pretvorilo u frustraciju, a frustracija u iritiranost.
Nakon tjedan dana samo je jedna poruka stigla u njezin mailbox: pozivnica za sljededi
kongres Amerikog udruenja gestaltista.
Moda Fredy pristane idi s njome. Mislila je kako bi voljela provesti vie vremena s tim
ovjekom na kojeg se toliko ljutila, ali kojemu se divila u toliko aspekata.
Smiri se, Laura! upozorio ju je unutarnji glas za koji je sumnjala da pripada njezinoj
majci. Ali sve i da je majin, ovaj ga put Laura nije mogla posluati.
Osjetila je uzbuenje. Nesumnjivo, ta je tjeskoba bila neto vie nego to se inilo...
Moda ga je trebala nazvati i jednostavno zamoliti da proita poruke i odgovori na njih.
Iako ga nikad nije nazvala, u adresaru je imala zapisane sve telefonske brojeve koje joj je
Fredy dao u Clevelandu. Zato ne?
Potraila je njegovo ime u svom adresaru, nala broj i nazvala. Ved je poelo zvoniti kad
se sjetila da joj je Fredy rekao da nede biti u gradu do ponedjeljka.
Prekinula je i ne priekavi da se ukljui telefonska sekretarica.
Nakon etiri duga dana poruka od trebor@hotmail. com pojavila se na njezinu ekranu.
Laura,
drago mije da ti je ono to sam napisao pomoglo na osobnoj razini. Vjerovala ili ne, ta mi
reenica
veoma laska. Bududi da veoma cijenim tvoje znanje i iskustvo, osjedam se kao da me
Pavarotti sluao kako pjevam u kadi, ili takvo to. Stoje s tobom?
Mislio sam da ti je ta tema jasnija nego ikomu, ali, proitavi tvoju posljednju poruku,
shvatio sam da si, kao i svi terapeuti, mnogo spretnija s tuim konfliktima. Kakva sreda! Vie

se nikad nedu osjedati sam u tim situacijama nemodi koje su me dosad tjerale da posumnjam
u svoju profesionalnu sposobnost.
Potaknut tvojim dranjem, usuujem se idi dalje...
Siguran sam daje kukaviki s tvoje strane povudi se s trita. Deseci mukaraca koje
poznajem ubili bi svoju majku da mogu nadi enu poput tebe. Nisam spreman priznati da bi ti
se ijedan svidio ili bio dovoljno dobar za tebe. Moj je prijedlog sljededi: ISTRAIVATI. Pusti da
ti prie sljededi tip koji se pojavi i dopusti si da vidi to se dogaa. Tko zna? Moda... Oprosti
ako ti se uini da moj savjet nije primjeren terapeutima kao to smo mi, ali imam osjedaj da
katkad jednostavnost vodi do najboljeg rjeenja. Moram ti redi dvije stvari. Razmiljao sam o
na-slovu knjige. Proitao sam ono to si napisala, i kad ved spominje paradoks, sjetio sam se
pjesme Marguerite Yourcenar koja ide manje-vie ovako:
Voljeti te zatvorenih oiju znai voljeti te slijepo.
Voljeti te gledajudi te u lice bilo bi ludo...
Ja elim da me ludo vole.
I, razmiljajudi o toj ideji i o poruci nae knjige, palo mije na pamet daje naslovimo Voljeti
se otvorenih oiju. Razmisli. Mislim da ima mnogo veze s nama...
I, na kraju, neto to nema veze s ovim prethodnim. A moda i ima.
Sjeda li se moga prijatelja i bivega klijenta Roberta? Da, onoga s priom o Egroju. Eto,
proitao sam mu tvoj komentar i fasciniranje (vie od mene) tvojom bistrinom i
inteligencijom. Istoga mi je asa rekao da se eli posavjetovati s tobom o svojoj vezi. Moe li
ga primiti, makar na nekoliko seansi, da ga malo usmjeri?
Ne elim da mu ita daruje. Samo elim da ga primi kao bilo kojega drugog klijenta, da
mu naplati svoje usluge, i, nakon toga, ako eli, reci mi to misli o tome.
Ako je tvoj odgovor potvrdan, kao to se nadam, napii mi na koji te broj moe nazvati.
Unaprijed hvala.
Fredy
Laura je odmah napisala kratku poruku. Oduevila se naslovom inspiriranim
Yourcenaricom jer je u jednoj reenici saela ono to su oni htjeli prenijeti. Nema nikakve
sumnje, mogla bi primiti Roberta na nekoliko savjetovanja. Poslala je svoju adresu,
telefonske brojeve i radno vrijeme.
O svemu drugome u njezinoj poruci nije bilo ni rijei. Laura je znala, iako to nije
spomenula, da ju je Fredyjev poziv da i dalje pokuava mobilizirao i da de se time dobrano
pozabaviti.

etrnaesto poglavlje
Halo? Laura? rekao je ugodan glas u ponedjeljak
Da? odgovorila je ona. ujte, ja sam klijent o kojem vam je govorio dr. Daey.
A, da! Bok, Roberto.
Ba je ugodno znati da ste zapamtili moje ime...
Na trenutak Laura nije znala to da kae. Odgovor je bio previe intiman za nekoga koga
ne poznaje. Moda je pogrijeila oslovivi ga imenom. Moda sama sebi ne da mira, a
Roberto se samo iskreno iznenadio i osjedao je pravu zahvalnost to nije dobio hladnu
poruku automatske sekretarice.
Laura se sjetila kad se prvi put usudila javiti terapeutu: nakon nekoliko dana skupljanja
snage, nazvala je i javio joj se metalni glas: Ovo je ordinacija dr. H... Ne moemo se sad

javiti. Nakon zvunoga signala ostavite ime, prezime i broj telefona. Nazvat demo vas im
budemo mogli.
Nakon zvunoga signala... poklopila je slualicu i okanila se ideje da zatrai termin kod
dr. H...
Halo, Laura? nastavio je Roberto. Jeste li tu?
Jesam, Roberto, oprostite. Kako vam mogu pomodi?
Eto, preporuio mi vas je Fredy. Hodu redi dr. Daey. elim se dogovoriti za razgovor s
vama.
ekajte da provjerim... rekla je Laura otvarajudi svoj rokovnik. Moete li oboje dodi u
etvrtak u... est?
Nastala je tiina, i za nekoliko trenutaka veza se prekinula.
Halo? pokuavala je Laura znajudi da nema koristi. Halo? Halo?
Stisnula je sivi gumb na beinom telefonu i s aparatom u ruci otila je do kuhinje i
pripremila aj od narane. Pijudi aj, iznenadila ju je spoznaja da jo uvijek eka poziv. udila
se tomu to klijent nije odmah nazvao.
Tijekom jutra dvaput je odlazila do telefona i provjeravala je li linija u kvaru.
Nazvat de, rekla je samoj sebi kako bi zakljuila tu stvar.
Tijekom ostatka dana nije se sjetila toga dogaaja, ali kad se smrailo, kad se
automobilom dovezla kudi, pomislila je da mora napisati Fredyju poruku i opisati neuspjeli
pokuaj njegova prijatelja da dogovori susret.
Sredom nije, jer je u utorak, oko podneva, zazvonio telefon.
Halo?
Mogu li razgovarati s Laurom, molim vas? rekao je Roberto.
Bok, Roberto, odgovorila je Laura, iskreno se obradovavi nakon to je prepoznala glas.
Sto je bilo juer?
Nita. Prekinula se veza i poslije itav dan nisam uspio nazvati. Molim vas, oprostite.
Ne, sve je u redu.
Kad se veza prekinula, govorio sam vam da vas Cristina i ja elimo vidjeti.
Dobro. Nudila sam vam etvrtak u est. Je li vam to u redu?
Siguran sam da jest.
Dobro, vidimo se preksutra u ordinaciji. Imate adresu, zar ne?
Imam, hvala.
Vidimo se u etvrtak, onda, oprostila se Laura.
Vidimo se u etvrtak, rekao je Roberto.
U mnogim aspektima Cristina i Roberto bili su tek jo jedan par, malo rasparen, kako bi
rekla njezina mama, ali ipak par. U etvrtak su doli na vrijeme i seansa je trajala gotovo dva
sata. Na kraju seanse Laura je osjedala da je njihova veza ved davno okonana i da ih zajedno
dri samo uspomena, navika ili tko zna to. Nije bilo prvi put da prima par koji je evidentno
mrtav i kojem bi savjetovanje trebalo zapravo da se rastanu.
Ono to je reeno tijekom susreta nije bilo bitno drukije od stotina prijanjih prvih
razgovora. Ipak, Laura je bila na drukijem terenu.
Toliko drukijem da si je u petak ostavila rupu u rasporedu i otila posjetiti Nancy da joj
to kae.
udno, zapoela je Laura. Tijekom itave seanse imala sam osjedaj da ona za njega
uopde ne postoji. Tip je gotovo iskljuivo razgovarao sa mnom, ak bih rekla da nije ni
pogledao Cristinu.
Moda ga uopde ne zanima veza s njome, odvaila se Nancy.

Moda, ali onda... Zato je zvao i traio seansu za par? Zato se uopde trudio traiti od
Fredyja moj broj? Zato je pristao da se ponovno vidimo? Ne tima mi to.
Sluaj, zapoela je Nancy, veoma sigurna. Prema mom iskustvu, katkad mukarci
pristanu dodi na taj razgovor kako bi ugodili svojim partnericama iako zapravo dolaze samo
pokazati da se tu vie nema to uiniti. Moda je cura stisnula jadnoga ovjeka, i odluio je
dokazati da je uinio sve to je mogao, da je ak naao i terapeuta. To je klasika.
Ali ne uklapa mi se u ovom sluaju. Prvo, Cristina ne djeluje kao osoba koja forsira takve
situacije. Intuicija mi govori da je ona dola kako bi ugodila njemu. Drugo, oni su se ved bili
razili. Prema onomu to su mi rekli, on je nju nazvao da dou na savjetovanje. Ne, nije to.
Dobro, nastavimo slijediti tvoju terapeutsku intuiciju, predloila je Nancy. Ona je ila
na savjetovanje kako bi ugodila njemu. A on? Zato je on doao?
To ne znam, i to je ono to me najvie intrigira.
Mmm...
to je? pitala je Laura.
Mislim da je, ako nije doao zbog svoje partnerice, a imajudi na umu da su u ordinaciji
bile samo jo dvije osobe, Roberto doao zbog jedne od tih dviju osoba. Zbog sebe... Ili zbog
tebe.
Zbog mene? Laura je u mislima rekonstruirala seansu od prethodnoga dana. Kad malo
bolje razmislim, zapisala sam u biljeke o seansi da sam esto osjedala da me pokuava
zavesti svojim komentarima i predznanjem.
Moda i jest bilo tako, dodala je Nancy.
To sam interpretirala kao jedno od onih uobiajenih ponaanja u mnogih pacijenata koji
pokuavaju osvojiti simpatije terapeuta kako bi poslije, kada doe do problema s partnerom,
stali na njihovu stranu.
Moda. Dijagnoza je u tvojim biljekama. Jesi li se osjedala izmanipulirano ili zavedeno?
Ne znam, ne znam, odgovorila je Laura. Zna da sam sad u veoma specifinom
periodu. Bojim se da du gadno pogrijeiti ako u ordinaciji uoim neto to, na neki nain,
prieljkujem da mi se dogodi u stvarnom ivotu.
Samo malo, stani. Ovdje sam ja psihoanalitiarka. Reci mi neto. Je li to onaj klijent za
kojeg si mi rekla da je napisao priu o onom princu i koji je bio oduevljen tvojim
komentarom, pa je zatraio tvoj broj telefona?
Laura je kimnula i rekla:
Zna to mislim? Kad je nazvao i zatraio termin, predloila sam mu vrijeme i pitala, kao
to uvijek pitam, mogu li dodi oboje, i sad se sjedam da je nastala udna tiina, navodno je
veza pukla i Roberto me nazvao tek idudega dana...
Dobro... Sve je jasno. On je fantazirao o tome kako de na savjetovanje dodi sam, pa ga je
tvoje pitanje zbunilo. Ono to je uslijedilo prilino je logino: nazvao je Cristinu i predloio joj
da poe s njime na terapiju za parove.
Nancy je ispruila ruku kako bi dohvatila kroasan i, prije nego to ga je prinijela ustima,
zadovoljna svojim zakljukom, dodala je tonom kao da iznosi presudu:
Uvjeravam te da Roberta zanima ti, ne Cristina.
Misli? Zamisli... rekla je Laura gledajudi kroz prozor bara.
Laura nikad ne bi shvatila da se smijei da joj Nancy nije ukazala na to.
U subotu ujutro Laura je sjela pred raunalo. Osjedala je da mora neto napisati.

Dragi Fredy,
rado bih razgovarala o tome kako ljudi izmiljaju prie, kako stvaraju pripovijetke i vjeruju
u njih. Nije li impresivno to da se netko spoji i razie, pati ili se stalno iznova udaljava, a da
mu pritom nije jasno zastoje tomu tako?
Mukarci nisu ni za to, ja trebam snanoga mukarca, a uvijek dobijem slabide,
prolo je moje vrijeme, takvu kakva jesam nitko me nede voljeti, mukarci ele samo
spavati sa enom, i nakon toga otiu, ene ele samo da ih tip uzdrava, ja s takvim
nekim nikad ne bih imala posla i tako dalje... Svatko od nas ima niz neurolokih uvjetovanja
koje pokuava ukalupiti u svoj odnos s drugima. Prie koje svatko od nas izmisli ne bi bile tako
opasne kad ne bi zavravale kao samoispunjujuda proroanstva.
Na primjer, ena koja se boji da de biti ostavljena, kad god primijeti da se njezin partner
malo udaljio, predbacuje mu: Vidi kako me ne voli? Uvijek me ostavlja samu.
Ako se mukarac samo malo ili nakratko udalji od nje, ona svojim predbacivanjem
pojaava to njegovo udaljavanje sve dok se mukarac ne osjeti preopteredenim, pa je
naposljetku ostavi. Tako ona potvruje svoju teoriju da je mukarci uvijek ostavljaju, da ne
moe imati povjerenja u njih i tako dalje.
U ovim je situacijama vano biti svjestan zato elimo da se neto ponavlja. Prvi korak da
to prestanemo raditi jest da si to osvijestimo. U paru, scenariji obaju partnera sve vie
ovladavaju vezom i utjeu na percepciju koju svatko od njih ima o drugome. Svatko od njih
dodjeljuje partneru ulogu u njegovoj prii, i njih dvoje zajedno stvaraju iskrivljenu stvarnost.
Ljudi se uputaju u vezu s idejom o tome to de se dogoditi, ponaaju se kao da se to
uistinu dogaa sve dok u tome ne uspiju, pa se to i dogodi. Upoznala sam onaj par koji si mi
poslao, Roberta i Cristinu. Oboje su doli, kao i svi parovi, sa svojim vjerovanjima: ona s
idejom daje u dobroj vezi onaj drugi uvijek prioritet, a on s uvjerenjem da problemi u paru
nastaju zbog razliitosti partnera, zato stoje u paru veoma vano poklopiti se. Trebamo
pomodi ljudima da pobjegnu od mita koji pretpostavlja da se, ako se volimo, u svemu
moramo slagati. Nije tako: voljeti ne znai misliti jednako, ni voljeti drugoga vie od sebe
samoga. Radi se o tome da me potuje ovakvu kakva jesam. Radi se o tome da se volimo
otvorenih oiju, kao u naslovu nae knjige.
Kad to uspijemo postidi u paru, nije tako teko sloiti se, jer ved postoji kljuan dogovor: ja
te prihvadam takvoga kakav jesi i ti mene prihvada takvu kakva jesam.
Moramo inzistirati na tome koliko je predivno osjetiti se prihvadenima takvi kakvi jesmo,
jer nam to prihvadanje daje osjedaj slobode: to je ono gorivo koje nam omogudava da
prerastemo sebe same. Vano je raditi na tome da prihvatimo svoga partnera takvim kakav
jest, gledajudi ga u njegovoj sveukupnosti, otkrivajudi njegov sustav funkcioniranja i potujudi
njegov nain postojanja.
Kad jedan od partnera kae: Rado bih da bude manje ovakav ili vie ovakav, ne shvada
da se, ako se drugi doista promijeni, mijenja itav sustav. Dapae, nitko ne bi mogao jamiti
da de se osobi koja trai promjenu onaj drugi i dalje sviati, jer promjena gaje pretvorila u
drugu osobu. Znamo da volimo drugoga takvim kakav jest: ne moemo znati bismo li ga
voljeli daje drukiji. Mi, ljudi, kompletan smo paket, a voljeti znai modi prihvatiti drugoga
kao paket, voljeti ga takvim kakav jest i ne pokuavati ga promijeniti. Sve u svemu, to je velik
izazov... Izazov koji svatko zapoinje kod sebe samog.
Prihvatiti jedno drugo zapoinje s prihvatiti sebe.
Prihvatiti jedno drugo, ponavljat du to do iznemoglosti, ne znai predati se ili misliti da
nema mogudnosti za poboljanje. Upravo suprotno: uvjereni smo daje upravo taj potez
prihvadanja i mira - i nita drugo - ono to moe generirati pravu promjenu.

Sve se prirodno mijenja. Ako to shvatim, predajem se ne bojedi se, jer znam da nedu ostati
zaglavljen, daje ivot neprekidan tok.
Iako zvui proturjeno, eljeti promijeniti znai koiti prirodan proces promjene. Sasvim
suprotno, prihvatiti znai dopustiti prirodnu promjenu koja de se dogoditi bez da ja o njoj sam
odluujem. Biti iv znai biti stalno u pokretu: ne mogu eljeti upravljati tom promjenom.
Ako ujedinimo ove dvije teme (nedostatak prihvadanja i vezanost uz naa vjerovanja),
obuhvatili smo devedeset posto parova.
Ulazimo u odnos pun ideja o tome kakva mora biti veza, kako se treba ponaati ena,
kako se treba ponaati mukarac, kako se mora ponaati netko tko nas voli, to jest, a to
nije dijeljenje, koliko esto i kako se mora voditi ljubav, trebamo li initi sve skupa ili ne, i tako
dalje.
Ali ni za pojedinca ni za par ne postoji zakon koji odreuje to je bolje. Najbolje je uvijek
biti ono to jesmo.
Istina, mogude je napredovati i raditi na sebi, ali samo ako prihvatimo da smo ono to
jesmo ovdje i sada. Nana Schnake kae: Nitko ne moe sagraditi most iznad rijeke koju ne
vidi. Prihvatiti jedno drugo ne znai odustati od poboljanja; to znai da se vidimo takvi
kakvi jesmo, da se ne ljutimo zbog onoga to se dogaa, da smo puni ljubavi i da
uspostavljamo iscjeljujudu vezu sami sa sobom, a to nam pomae da rastemo. Ako nastavimo
muiti sami sebe, zahtijevajudi da budemo ono to nismo, sigurno demo na kraju nekomu
pripisati daje razlog naega nezadovoljstva. U poetku de to mjesto zauzeti roditelji. Ali
poslije, kako odrastamo, prebacit demo tu optubu na svoga partnera: On ili ona je kriv/a
to profesionalno ne napredujem, to se ne zabavljam, to ne zaraujem novac, to nisam
sretan/na. Rad zapoinje od sebe.
Prihvatiti sebe znai stanovati ugodno i oputeno u sebi. Pusa, Laura
P. S. Kad se vrada? Moramo se vidjeti.
Laura je dovrila dugaak tekst, kopirala ga je u mapu, i onda samo umetnula u
elektroniku potu.
Otvorila je administrator pote i automatski potraila Novo. Klik. Prima... Klik.
Otvorila se mapa
s adresama i potraila je Alfredo Daey... Klik. OK. Klik. U kudici Predmet napisala je:
Vjerovanja. Kli-knula je na Umetni datoteku, i dugaka je poruka ostala na ekranu. Dola je
do Poalji. Klik. Na monitoru se pojavila potvrda:
Vaa je poruka poslana Alfredu Daeyu na: rofrago@yahoo.com
Taman je htjela ugasiti raunalo kad je uvidjela pogreku. Potraila je poruku u poslanim
porukama i kliknula na Vjerovanja, a kad se poruka otvorila na ekranu, spustila se do
posljednjega retka i dodala:
P. S. Upravo sam ti poslala ovu poruku na prijanju adresu. Ondje de ostati i ekati tvoj
povratak. U meuvremenu ti je aljem na trebor.
Pusa.
Laura
Je li Fredyju trebala redi neto vie o razgovoru s Robertom i Cristinom? Vjerojatno. Ipak,
u tom se trenutku osjedala veoma zbunjeno. Razgovor s prijateljicom samo je pogorao
turbulenciju. A to ako Nancy ima pravo ?
Laura se imala ime podiiti: nikad se nije spetljala ni s jednim klijentom.
S druge strane, kao to je i sama napisala, trebala je prihvatiti sebe, ne boriti se protiv
svojih misli, protiv svojih osjedaja i iskustva.

Ali u tom trenutku, prihvatiti sebe znailo je priznati da su Robertovo zavodniko

ponaanje, razgovor s Nancy i Fredyjeva poruka kojom joj predlae da istrauje pokrenuli u
njoj niz fantazija koje nije imala u posljednje vrijeme.
Nije mogla poredi ono to je znala s obzirom na svoju profesiju: zbunjenost uvijek vodi do
sigurnog odgovora ako si ovjek dopusti da neko vrijeme bude zbunjen. Stoga nede biti lako
postaviti samoj sebi zamke.
Ma koliko nelagodno bilo, morat de ekati.
Poruka koju joj je poslao Fredy kao odgovor na njezinu odgovarala je na njezin nemir.
Draga Laura,
vano je nadi ravnoteu izmeu zadravanja i izraavanja osjedaja.
Mislim daje sve to smo rekli veoma dobro za osobe koje imaju potekoda u izraavanju,
ali nemojmo zaboraviti da ima i onih koji imaju suprotan problem, naime da ne mogu
zadrati svoje osjedaje za sebe. To je veoma zanimljivo mjesto, jer si mnogi ljudi koji itaju o
gestaltu doputaju da svata govore zato to to osjedaju i misle da to to osjedaju moraju i
izraziti.
Nimalo se ne slaem s time, pogotovo kad takve osobe govore gluposti i onda to
argumentiraju: A, ja sam veoma autentian. Ja to osjedam i kaem. To ne ide tako.
Ne sumnjam daje kljuno biti svjestan svojih osjedaja, ne zavaravati se mislima, shvadati
to mi se dogaa. To je zdravlje: Odsad du paziti kako du reagirati na ono to i se dogaa.
Ipak, katkad je veoma vano nauiti zadrati osjedaje za sebe.
Trebamo biti sposobni zadrati za sebe ono to se dogaa do najprikladnijeg trenutka,
kada demo to modi izredi i potraiti odgovarajudi nain da taj drugi prihvati nae otvoreno
srce. Uzmimo na primjer sluaj naega klijenta Roberta. Oaran je razgovorom s tobom. Dan
nakon to ste se vidjeli napisao mije pismo, prepriao susret i zahvalio mi na preporuci.
Onda mije rekao (to ti kaem kao kolega kolegi) da je, pet minuta nakon ulaska, osjetio
daje bio zaljubljen u tebe prije nego to te upoznao. Kae daje htio zamoliti Cristinu da otie
kako bi posvetio vrijeme razgovoru o sebi i tebi, a ne o njima (i moram ti redi da mi se to nije
uinilo kao oit sluaj pozitivnoga transfera...).
Zdravom prosudbom Roberto je odluio obuzdati svoj nagon i pustiti taj osjedaj da se
razvija ne osjedajudi potrebu da ga kompulzivno pretvori u akciju.
Mislim da nije dobro neodgovorno izbacivati iz sebe: to nimalo ne pomae. Fascinantan je
posao zaroniti u sebe i ploviti osjedajima dok ne vidimo to je na dnu, a ne ostati s prvim
osjedajem na koji naiemo i koji moe prikrivati druge. Ne vjerujem osobama koje svoje
emocije shvadaju kao apsolutne odrednice za svoje djelovanje. Potrebno je mnogo rada kako
bismo shvatili to zapravo osjedamo, i tek onda moemo odluiti je li trenutak prikladan da to
kaemo, da djelujemo, da to pokaemo.
Ljudi esto ne shvadaju to se zbiva. Kako pokuati biti razuman u izraavanju osjedaja?
Na kraju, moram ti priznati, katkad, kad ljudi kau gluposti tipa Draga mije, ali ne volim
je, Taj je mrtav za mene ili Volim ga kao osobu, zapitam se to, zapravo, ele redi. Fredy
P. S. Kad smo ved kod opreza... Ne alji mi vie poruke na prijanju adresu. Nikad ti ne bih
oprostio da propustim koji tvoj e-mail.
Nakon ulomka o Robertovu priznanju, Laura je ubrzala itanje. itala je poruku
istovremeno pretraujudi tekst da vidi ima li jo kakva aluzija na Roberta. Proitavi potpis,
vratila se na onaj dio i frenetino ga proitala nekih est puta. Gotovo bez daha, i s tim
ulomkom na ekranu, uzela je telefon kako bi ostavila poruku na sekretarici svoje prijateljice.
Nancy, tebi je sve to odmah bilo jasno!

Petnaesto poglavlje
Laura je otvorila ormar, izabrala koulju i odjenula se pred zrcalom s posebnom panjom.
Primijetila je da se ureuje vie nego obino i dopustila si je to.
Poziv je bio atipian: Roberto je traio termin za individualni razgovor. Tvrdio je da u ovoj
situaciji nema smisla da dolazi na seanse s Cristinom dok oni bar jedanput ne porazgovaraju
nasamo.
Odana profesionalnoj etici, Laura ga je pitala zna li Cristina da ju je nazvao i je li upoznata
s njegovim prijedlogom, na to ju je Roberto uvjeravao u to da ne samo da zna nego to i
prihvada. Zapravo, Cristina se nije previe slagala ni s prvim dolaskom, dodao je.
U tri poslijepodne Laura mu je ponovno otvorila vrata ordinacije i pozvala ga da sjedne.
aj? pitala je.
Da, hvala, odgovorio je Roberto.
Kad mu je prinijela alicu, Laura je otkrila da Roberto ima prelijepe smee oi i poalila je
to to prije nije uoila.
Mislim da sam proli put doao s isprikom, zapoeo je Roberto. Hodu redi da mi se ini
da ved dugo znam da moja veza s Cristinom nede funkcionirati.
I onda?
Kao to mi Fredy esto govori, katkad mi je teko shvatiti da je istina jedina mogudnost.
Izmiljam alternativnu realnost koja vodi u beskorisne situacije. Doao sam da mi pomogne
s nekim stvarima koje nisam potpuno raistio.
Zato ide na terapiju kod Fredyja.
Fredy mi je prijatelj iako mi esto pomae da vidim ono to mi je teko vidjeti samomu.
injenica je da mi se, otkad sam uo ono to si napisala o mojoj prii o Egroju, glavom poela
motati ideja da te upoznam. U tom trenutku nisam znao elim li ponovno zapoeti terapiju ili
avrljati uz kavu, ali znao sam da ne elim propustiti tu priliku. Tako da sam te nazvao i
zatraio termin, i kad si me pitala odgovara li nam etvrtak, shvatio sam da se
podrazumijeva da moram dodi s partnericom. Onda mi se uinilo da je dobra ideja pozvati
Cristinu, jer tako mogu istovremeno rijeiti dva problema: upoznati tebe i definirati svoju
situaciju s njome. To je sve.
I to sad?
Sad sam proitao neke stvari koje si napisala za knjigu...
Kako to? prekinula ga je Laura.
Zamolio sam Fredyja da mi proita neke stvari koje ste ti i on napisali, i dok sam sluao,
shvatio sam da si ti osoba uz koju elim nastaviti rasti.
Razgovor je potrajao mnogo vie od dogovorenih ezdeset minuta. Lauri se Roberto
uinio kao veoma zanimljiv ovjek, inteligentan, osjedajan, kreativan, neposredan i zavodljiv.
Razgovarali su o njegovu poslu, o njezinu poslu, o parovima, o ljubavi, o smrti romantike,
o seksu i o
arhetipskim kulturalnim razlikama izmeu mukaraca i ena.
Gotovo ni u jednom trenutku Laura nije osjetila da zauzima mjesto terapeuta. U svakom
sluaju, samo povremeno, osjedala se kao uiteljica s iskustvom istraenoga puta. Ostatak
vremena jednostavno se osjedala kao ena pred mukarcem koji je pripovijedao svoja
iskustva i imao drukije i armantno gledite.
U pet i deset zazvonio je telefon u ordinaciji, i Laura je tri minute razgovarala s nekom
klijenticom. im je poklopila slualicu, prila je Robertu.
Dobro, rekla je ne sjevi. Mislim da je dosta za danas.

Pet i petnaest! uzviknuo je on gledajudi na svoj sat.

Roberto je ustao.
Koliko ti dugujem? pitao je.
Nita, rekla je Laura.
Ne, molim te, to je tvoj posao, bio je uporan Roberto.
Ovo nije bio posao, rekla mu je Laura iskreno.
Oduevljen sam naim razgovorom, rekao je Roberto.
I ja, odgovorila je Laura.
Roberto je priekao s pitanjem dok nije doao do vrata.
Moemo li se opet vidjeti? Rado bih te pozvao na aj.
Laura se osjetila razotkrivenom iako je, na neki nain, oekivala taj komentar. Nije bila
sigurna eli li odbiti poziv ili ga prihvatiti kako bi potvrdila postojanje osjedaja koji su je
preplavljivali. Laura je nauila da, kad ne zna to da kae, mora redi ono to je i rekla:
Ne znam... odgovorila je otvarajudi vrata.
Oprostili su se poljupcem u obraz i, kad je Roberto podigao ruku u znak pozdrava, Laura
je eljela dodati:
Nazovi me.
Te nodi, Laura je dola kudi, upalila raunalo i napisala:
Fredy,
svojedobno smo se dogovorili da de jedan od ciljeva nae knjige biti demistificirati ljubav,
odnose meu partnerima, seks; te da demo ih staviti na mjesto koje im pripada, bez tolikih
unaprijed razraenih ideja i odredaba, na malo blai, malo stvarniji nain.
Mislim da u prvom trenutku ova pozicija uznemiruje, ali ne sumnjam da poslije veoma
oputa.
Romantina je ljubav mrtva. Morali bismo odrediti o emu razgovaramo danas kad
govorimo o ljubavi. Mislim daje to veoma vano pitanje kojim se knjiga mora pozabaviti. Ti
kae: Ljubav je kad mije do nekoga stalo. Ako mi je do nekoga stalo, znai da ga volim, a
ako mi nije stalo, znai da ga vie ne volim.
Ipak, mislim daje ljubav i dalje ukljuena u fiziko osjedanje. Ne znam kako da to
definiram. To mi se dogaa sa svim osobama koje volim. U najintenzivnijim trenucima kao da
mi se otvaraju grudi, a u svakodnevnim trenucima to je kao fiziko blagostanje. To mi se
dogaa s prijateljima, s obitelji, s bivim muem i ak s nekim klijentima. Drago mi je vidjeti
ih i razgovarati s njima. Ali to mi se ne dogaa sa svima: s nekima mi se dogaa, a s nekima
ne. Naravno, to ne proturjei tvojemu miljenju: stalo mije do tih ljudi, ali ima neto vie od
toga. Ima ljudi koji mi dopiru do due. Kad se rastajem od Estele, koja ivi u Cordobi, ili od
Nane, kad putuje u ile, u grudima osjedam bol kakvu ne osjedam kad se rastajem od drugih
ljudi. Ne svia mi se taj nain definiranja jer nije jasan, ali ne nalazim drugi nain da to
objasnim. Ljubav ima veze s odlukom da pustim drugoga da ue, s time da iskljuim
obrambeni mehanizam, da napustim svoje nepovjerenje, da se usudim izidi sa svojim krutim
idejama njemu u ast i odluim otkriti kakav je, kako se snalazi i kako razmilja, ne
pokuavajudi ga nagovoriti da razmilja kao ja ili da ini ono to ja hodu. Ima veze s time da
se ne forsiram biti onakva kakva mislim da bi on htio da budem.
Mislim daje ljubav neto to se dogaa. Ali, kako bi dolo do toga, moramo nadidi sve
predrasude koje nas spreavaju da volimo, a jedna je od tih predrasuda naa kulturoloka
definicija para. to je par? to dvoje ljudi ini parom? Ti uvijek spominje zajedniki projekt.
Meni to nikad nije palo na pamet: ja mislim da je to neto drugo, ali sluam te.

Uitak bivanja skupa: to bi bila druga definicija. Naravno, ako vrednujem samo njegovu
ljepotu, njegovu ekonomsku mod ili njegovu ljubav prema meni, nedu se modi povezati s time
to mi se dogaa kad sam s njime.
Mogla bih redi da, kad osjetimo uitak bivanja s drugom osobom, teimo tomu da s njome
dijelimo vedinu stvari, a to je unutarnja odluka. Nema veze s osobom s kojom ovjek ivi, niti
je to voljna odluka. To je vie neto to se DOGODI kad se osjedamo povezani s drugim na
drukiji nain. To je unutarnji, poseban kompromis koji osjedamo kad smo oboje prisutni.
to je prisutnost? Biti ovdje i sada moda je najvaniji dio izazova. Potrebno je bez lane
skromnosti prihvatiti da je to to sadanjost ini tako posebnom i tako drukijom od prolosti
i bududnosti nesumnjivo moja prisutnost. To se uistinu dogaa, raspoloivo mije i to
proivljavam. Biti ovdje i sada, neprestana svjesnost (kao to je objanjavao Fritz Perls) jest
tehnika, metoda, i ukljuiti je u na svakodnevni ivot slino je vonji bicikla: u poetku ti
trebaju pomodni kotai da ne padne; treba paziti na ravnoteu i veoma je teko. Ali, uz
malo vjebe, automatiziramo to znanje i, na neobjanjiv nain, ta se vonja odvija, a na se
mozak vie ne zamara ravnoteom. U naoj preporuci, to odvijanje (koje se moe nauiti i
automatizirati) zapravo je ta prisutnost. Tako na posao psihologa stoji u slubi duevnoga
razvoja. To nam kruto konstruirano Ja onemogudava dopiranje do naega pravog bida, i zato
naa osobna rekonstrukcija moe postati sredstvo otkrivanja onoga apsolutnog; ipak, glavna
de prepreka uvijek biti to to ne znamo biti prisutni u samima sebi. Kako da budemo prisutni
na mjestima na kojima ne elimo biti prisutni? Kako da budemo prisutni na mjestima od kojih
samo elimo pobjedi? Ta mjesta koja mrzimo mjesta su na kojima nikad nismo nauili biti,
situacije u kojima nam nitko nije pokazao kako da se suoimo s njima, nego smo nauili
bjeati od njih.
Moramo razvijati sposobnost da opet budemo ondje.
Pretpostavljamo daje nemogude biti na bolnim mjestima, i, kao posljedica, mislimo da je
jedini izlaz vratiti se natrag: opet postati introvertiran, napadati, okrivljivati i bjeati. Nakon
mnogih godina takva ponaanja, ta su mjesta ostala naputena. Ona u nama stvaraju
prazninu, unutarnju crnu rupu.
Prie koje izmiljamo voene su idejom da nikad nedemo izidi iz svoje boli ako jednom
uemo u nju. Ako se predamo svojoj tuzi, ostat demo ondje zatoeni. Opasno je vratiti se na
to mjesto: zamiljamo ga obavijenoga tamom, a zapravo je jedino to ondje nedostaje
prisutnost. Zato moramo nauiti kako da budemo ondje prisutni, a to je mjesto odakle demo
zapoeti put samoiscjeljenja.
Ako moemo biti prisutni u toj boli, u kojoj nikad prije nismo bili, poet demo nalaziti svoju
snagu. I onda de, ponovno, u kontaktu s nama samima kontakt s drugim biti mogud. Bit demo
prisutni oboje. U tome je poenta.
Jedan je od problema nae demistifikacije taj to ona ide protiv cjelokupne kulturne
tradicije bazirane na tome da se vjenanjem sve rjeava. Sve ljubavne prie imaju sretan
svretak: Vjenali su se, bili su sretni do kraja ivota... Probudimo odsutne: biti u paru ne
znai to. Biti u paru novije put, izazov. Time nita ne zavrava. Naprotiv, sve zapoinje. Osim
jedne stvari: fantazije o ivotu bez problema.
Teko je zaboraviti fantazije o tome to je moglo biti. To je vano odricanje. Taj idealni par
o kojem sam sanjala jo od djetinjstva umire s brakom i donosi veliku bol. Naravno, kad
otkrijem da nije tako, poinjem mrziti krivca.
Neophodno je nauiti da ja moram sama odluivati o svom ivotu: otkriti to mi se svia,
kako du se uzdravati, kako se elim zabavljati, kakav smisao elim dati svom ivotu.

Sva ta sutinska pitanja veoma su osobna: nitko ne moe odgovoriti na njih umjesto
mene. Od partnera mogu oekivati da de mi biti drug na mojem putu, u ivotu, da de biti
netko tko me hrani i koga hrani moja prisutnost. Ali, iznad svega, netko tko se nede uplitati u
moj ivotni put. To je dovoljno.
Najgore je u naim predodbama, koje se prenose s roditelja na djecu, da idemo u
potragu za drugom
polovicom. Zato ne bismo pokuali nadi drugoga cijelog umjesto da se tjeimo
polovicom? Ljubav kakvu predlaemo gradi se meu itavim bidima koja se nau, a ne meu
polovicama koje trebaju jedna drugu kako bi se osjedale kompletnima.
Kad trebam drugoga kako bih opstala, odnos postaje ovisniki. A u ovisnosti se ne moe
birati. A bez izbora nema slobode. A bez slobode nema prave ljubavi. A bez prave ljubavi
moda de biti brakova, ali nede biti parova.
Volim te zauvijek,
Laura
Laura je proitala napisano i zadovoljno se naslonila. Kad je stisnula Primi i poalji,
pojavila se dugaka poruka s naslovom Bok, Laura koja je dolazila s
voljetiseotvorenihociju@opet.com.

EPILOG
voljetiseotvorenihociju@

Potovani Roberto,
napokon je dolo vrijeme da se upoznamo. Tijekom ovih dviju godina bili smo veoma blizu
i, na neki nain, u kontaktu, a ipak tako malo znamo jedan o drugome.
Poeo sam nasludivati tvoje postojanje kad sam primio drugu poruku dr. Farfasa
(predsjednika Intermedicala, sjeda li se?). U poetku nisam razumio njegovu ispriku i
iznenadio sam se kad sam vidio poruku koja je ila uz nju, a koju sam mu, navodno, ja poslao.
Trebala su mi tri mjeseca da shvatim to se moglo dogoditi i, ak i danas, kad sam potvrdio
sve injenice, doima mi se nevjerojatnim.
Prije dvije godine registrirao sam svoju elektroniku adresu rofrago. Bio je to rezultat igre
imenima moje djece: Romina, Francis i Gonzalo. Otad sam je rabio kao operativnu adresu za
komunikaciju s inozemstvom. Ja sam se, kao i ti, pretpostavljam, iznenadio koliinom
izgubljenih poruka koje su stizale u moj mailbox, i, iako nikad nisam odgovorio ni na jednu,
priznajem da sam izbrisao pokoju kako bih napravio malo mjesta na serveru.
U svakom sluaju, ne piem ovu poruku kako bih raspravljao o pouzdanosti i
nepouzdanosti interneta.
elim biti kratak i ne izgubiti iz vida cilj ove poruke iako to zahtijeva uvodno objanjenje.
Kao to, pretpostavljam, zna, Laura i ja poznajemo se ved niz godina jer smo se susretali
na kongresima i na aktivnostima udruenja. Ja sam itao i cijenio njezina predavanja i lanke
o parovima, a ona je, kako kae, uivala u pokojoj knjizi koju bih ja napisao. Igrom sluaja, a
moda i ne, susreli smo se na zajednikoj prezentaciji na Svjetskom kongresu udruenja
getaltista u Clevelandu, u Sjedinjenim Dravama. Ondje mi je pala na pamet ideja da

zajedno napiemo knjigu o parovima. Ved sam dugo istraivao tu temu, ali ideja da ukljuim
Laurinu bistrinu i njezino iskustvo bila je, iskreno, veoma primamljiva.
Nakon nekoliko naih susreta, shvatili smo da nas obveze i aktivnosti spreavaju da se
ede nalazimo. Tako da smo odluili raditi preko e-maila. Ideja, kao to zna, bila je
razmjena informacija kako bismo poslije to uobliili u knjigu.
Laura i ja slagali smo se u tome da je pisanje knjige na tu temu koja bi nalikovala ostalima
potpuno nepotrebno i beznaajno. Trebali smo nadi drukiju strukturu. Kad su poruke poele
odlaziti i dolaziti, uinilo mi se da je moemo objaviti u obliku razmjene elektronike pote
izmeu dvoje terapeuta koji dijele ideje o terapiji parova i o parovima na terapiji.
Vrijeme je prolazilo i Laura je pisala i alila se na moj nedovoljan doprinos, ali ja sam bio
bezduan. Nita mi nije bilo dovoljno uvjerljivo. Molio sam Lauru da mi i dalje pie, ali nisam
znao kako da uobliim knjigu da bude privlana. Bar meni! I onda si se, arolijom, pojavio ti.
Potvrda o tijeku dogaaja dola je kad je Laura pogrekom poslala onu poruku na
rofrago. Kao to sam ti prije rekao, trebalo mi je nekoliko tjedana da dogaajima dam neki
smisao, da shvatim da si pisao Lauri u moje ime, da shvatim tvoju kreaciju trebor (obrnuto od
Robert, naravno) i dvostruku la kako bi zadrao kontrolu nad naom prepiskom.
Priznajem ti da sam se razjario. Kad sam napisao Lauri poruku o tebi s nove adrese, jo
uvijek su mi se glavom vrzmali pravna sredstva i osveta...
Sve dok se jednoga dana nisam probudio prosvijetljen.
To je zaplet knjige!
To je to! Samo sam morao uvrstiti tvoje postojanje izmeu koncepata iz teorije psihologije
parova i napisati roman.
Jedini cilj ovoga pisma, dragi moj Roberto, jest zahvaliti ti. Uvjeravam te da nema ironije
u ovoj reenici. Kao to uvijek govorim, ja nisam pisac, a mislim da nije ni Laura. Uvjeravam
te da nam nikad, ponavljam nikad, ne bi pao na pamet tako privlaan i zakuast zaplet kakav
je donio tvoj dolazak meu nas.
Kao dokaz naega iskrenog priznanja dobit de posvetu u knjizi i priu koju sam osobno
izabrao za tebe.
Ne znam tko ju je ispriao ni kako je dospjela na internet, ali ja sam je dobio na dar od
prijatelja Pancha Hunneusa iz ilea.
Bio jednom, u veoma malenom selu, ovjek koji je radio kao vodonoa. U to doba voda
nije dolazila iz slavina, nego iz dubokih bunara ili rijeka. Ako u blizini sela nije bilo iskopanih
bunara, onaj tko nije htio sam idi po vodu morao ju je kupovati od vodonoa, koji su u velikim
posudama donosili u selo dragocjenu tekudinu.
Jednoga jutra jedna mu je posuda napukla i putem je poela putati vodu. Kad je doao u
selo, kupci su mu platili uobiajenih deset novida za desnu posudu, ali samo pet za sadraj
lijeve, jer je bila jedva dopola puna.
Kupiti novu posudu bilo je vodonoi preskupo. Odluio je ubrzati rad kako bi nadoknadio
razliku u izgubljenu novcu.
Dvije je godine ovjek odlazio i dolazio vrsta koraka, nosedi vodu u selo i uzimajudi
petnaest novida kao pladu za posudu i pol vode.
Jedne nodi probudio ga je pst u njegovoj sobi:
Psssst... Psssst...
Tko je to? pitao je ovjek.
Ja sam, rekao je glas iz napuknute posude.
Zato me budi u ovo doba?

Pretpostavljam da bi te strah, kad bih ti se obratio u po bijela dana, sprijeio da me

poslua. Mora me posluati.
to hode?
elim te moliti da mi oprosti. Nisam ja kriva za napuklinu kroz koju curi voda, ali znam
koliko ti je to
jada zadalo. Svaki dan kada dolazi u selo umoran i dobiva za koliinu u meni pola od
onoga to dobije za koliinu u mojoj sestri, doe mi da se rasplaem. Znam da si me mogao
zamijeniti za novu posudu i baciti me, a ipak si me zadrao uza se. elim ti zahvaliti i jo te
jednom zamoliti da mi oprosti.
Ba je smijeno to me moli da ti oprostim, rekao je vodonoa. Sutra rano ujutro ti i ja
demo izidi. elim ti neto pokazati.
Vodonoa je nastavio spavati do zore. Kad se sunce pojavilo na obzoru, uzeo je napuknutu
posudu i otiao s njome do rijeke.
Gledaj, rekao je doavi onamo, pokazujudi grad. to vidi?
Grad, rekla je posuda.
to jo? pitao je ovjek.
Ne znam... Put, odgovorila je posuda.
Tono. Pogledaj obje strane puta. to vidi?
Vidim suhu zemlju i kamenjar s desne strane puta i stotine cvjetova na lijevoj strani,
rekla je posuda, ne shvadajudi to joj je htio pokazati gospodar.
Dugi niz godina prolazio sam ovim tunim i pustim puteljkom nosedi vodu do sela i
primajudi istu koliinu novca za obje posude... Ali jednoga sam dana vidio da si napukla i da
proputa vodu. Nisam te mogao zamijeniti, pa sam odluio ovako: kupio sam sjemenke
raznobojnoga cvijeda i bacio ih na obje strane puta. Svakim mojim prolaskom voda koju si ti
proputala zalijevala je lijevu stranu puta i, u ove dvije godine, uspjela si napraviti razliku.
Vodonoa je nainio stanku i milujudi svoju odanu posudu rekao: A ti se meni ispriava!
to je nekoliko novida ako mi, zahvaljujudi tebi i tvojoj napuklini, boje ovoga cvijeda
uveseljavaju put? Ja tebi trebam zahvaliti na tvom nedostatku.
Nadam se da de modi, kao to vjerujem, shvatiti zato sam ti odluio darovati ba ovu
priu.
I, eto, roman je ubrzo gotov. Samo moramo odluiti kakav de biti kraj.
Trebaju li se Roberto i Laura napokon nadi i uspostaviti zdravu vezu otvorenih oiju, kao
to sugerira naslov knjige koji si tako prikladno odabrao?
Ili bi Laura trebala, kad iz Fredyjevih usta dozna za prijevaru, prezreti Roberta i oitati mu
bukvicu o tome kako je u ljubavi neprimjereno lagati?
Moda treba nadi druge, manje uobiajene svretke. Ili, moda, kao i u ivotu, ovjek
nikad ne zna kako de stvari zavriti.
Dr. Alfredo Daey
voljetiseotvorenihociju@opet.com
P. S. Moram ti zahvaliti na jo neemu. Farias de objaviti moj rad pod mojim uvjetima i
bez ikakvih ogranienja kao kompenzaciju za svoje kanjenje.
24. sijenja 2000. 17:07:10

Pogovor
Pisanje o terapiji parova izazov je u kojem su rijetki poluili uspjeh. Jorge Bucay uz pomod
Silvije Salinas u ovoj knjizi pokazuje ne samo da poznaje temu nego da ima iskustvo i
sposobnost da pomogne parovima u krizi - koji ele rijeiti svoje probleme - i da to mogu
uiniti s iskrenim razumijevanjem.
Dobro mi je poznat rad Silvije Salinas zato to sam imala priliku nadgledati nekoliko
njezinih prvih terapija za parove. Znam da radi ozbiljno i da postie uspjehe. Uz njezinu su
pomod izuzetno teki parovi uspjeli u onome to je djelovalo nemogude.
S Jorgeom sam radila na didaktikim i terapijskim radionicama. Iskreno cijenim doprinose
njegovih prethodnih knjiga popularizaciji getalt terapije.
Potaknuti kvalitetan dijalog izmeu dvoje koji su se najprije susreli i voljeli, a poinju se
udaljavati jer ne mogu podnijeti, a jo manje savladati, vlastita ogranienja zahtijeva vie od
same tehnike: to je pravo umijede sluanja ovdje i sada. Nain na koji Jorge obrauje ovu
temu kompleksan je i jednostavno genijalan. Kontrapunkt izmeu Robertova ivota i Laurinih
mailova, koji sainjavaju osnovni zaplet romana, rezultira time da autor na izuzetno
originalan i veoma razumljiv nain izraava kljune aspekte svojih preporuka parovima.
Raunalo, katkad kao lik koji donosi napetost i neizvjesnost, katkad kao sredstvo
mijenjanja tijeka radnje, pravo je otkride. U svakom trenutku sadraj knjige potie na
razmiljanje, a teme - kontakt, zaljubljenost, dogovor, svae, seksualnost, identitet,
nesporazumi -pletu neoekivano tkanje u kojem fikcija, tako slina realnosti, slui kao
podloga za teoriju.
Jedan od kljunih aspekata gledanja onoga drugog, tako dalekog od naeg ideala i nae
prvotne predodbe, naa je nemogudnost da prihvatimo neto od onoga to kritiziramo. U
kratkom razdoblju zaljubljenosti ne uspijevamo prihvatiti ni prepoznati taj aspekt u sebi.
Mislim na aspekt ili karakterno obiljeje koje gotovo u potpunosti negiramo, a koje nam je
omogudilo da krenemo u suprotnome smjeru.
Idealizirano ja - prema Perlsu, Horneyju itd. -sagradili smo u namjeri da negiramo ili ne
dopustimo da se u nama jave odbaeni aspekti. Energija koju ulaemo u odravanje
idealizirane predodbe o sebi, liene onih mana koje taj drugi otvoreno pokazuje, veoma
je velika. To je divota zaljubljenosti: na neko vrijeme prestajemo se boriti sa sobom. Sve ono
to smo odbacivali i nismo eljeli priznati sad je u drukijem kontekstu i ne samo prihvatljivo
nego i poeljno. esto se tomu ak divimo, i odatle moe zapoeti proces rasta tog aspekta u
ovjeku. Kad se taj put blokira, divljenje se pretvara u zavist, a to je osnovna tema za
istraivanje para.
U ovoj knjizi nije izostavljeno nita to je kljuno za temu koja nas zanima. Sve je barem
spomenuto, kako bismo o tome mogli dalje razmiljati.
Potpuno sam sigurna da moj pristup terapiji za parove ne bi mogao biti bolje asimiliran,
prenesen, kompletiran ili ispravljen od onoga kako je iznesen u ovoj knjizi. Zbog toga se
osjedam dunom autoru, jer mi je to veoma draga tema. Potrudila sam se ispraviti stare
biljeke o iskustvu u laboratoriju za parove koji su bili pravo otkride za sudionike i za nas koji
smo se trudili nadi nain na koji demo obznaniti ono oito i otkriti ono dinamino u tako
vanom ivotnom procesu.

Najbolja je strana ove knjige ta to nam otvara mogudnost da razgovaramo o toj temi. Ni
o emu ne govori na uzvien ili uen nain: o svemu iznesenome moe se ponovno razmisliti i
sve se moe preispitati.
Zrcalo, kao to je dobro prikazano u ovoj knjizi, odraava nam sliku koja je dostojna
ljubavi i koja je stvarna slika nas samih. Ne savrena, ved stvarna. U ljubavi zapravo
spoznajemo svoj ego. Kad zaponu kritike i omalovaavanja i kad ponemo osjedati mrnju,
zrcalo nam pokazuje ono najgore u nama, upravo ono s ime se borimo i zbog ega mrzimo
sebe i zrcalo. Pravo bide koje smo nekad bili javlja se kao fantazija ili delirij, ali nikad nismo
bili blie istini nego tada. Moda kao posljedica toga ono to smo proizveli u tom razdoblju
traje: djeca, djela, tvrtke.
injenica je da se to dogaa kad proe zaljubljenost i doe ljubav... Kao to kae Laura u
ovoj knjizi, ljubav se gradi izmeu dvoje, i dovoljno je da se jedan bori protiv toga, pa da sav
trud propadne.
Neizmjerna je vrijednost ovoga djela u tome to su ukljueni svi stavovi, sve nedoumice,
kritike. Bojim se samo da bi je itatelji mogli prebrzo itati bududi da nas osvoji od prvoga
poglavlja, ak i nas koji ne surfamo internetom i koristimo se raunalima samo za pisanje.
U nekom su mi trenutku rekli da postoji softver za depresiju. To me je nagnalo na
razmiljanje da, na osnovi ove knjige, netko moe izumiti softver za krizu u paru. To je
mogude. Ali nikad nede modi izmisliti trajan i aroban uinak koji ima sluanje, ispunjeno
ljubavlju i osloboeno predrasuda, od strane terapeuta koji vjeruju u parove, koji znaju da u
izabranom i zrelom odnosu postoji neograniena mogudnost rasta.
Jorge Bucay to dobro zna i raspolae nevjerojatnom kreativnodu i sposobnodu
pokazivanja tog ugodnoga naina koji je pristupaan svima.
I, na kraju, pria ima zaplet, kao i svaki dobar roman: neoekivan i originalan.
Adriana Schnake Silva (Nana)