KAKO PREKINUTI ZAARANI KRUG UVREDA-REAKCIJA?

22 Jan 2015

dr. Fikret Karid, Preporod

U muslimanskoj paniji, u Kordobi, izmeu 850. i 859. godine odvijala se prava
drama: etrdeset osam krdana bilo je pogubljeno nakon to su namjerno javno
vrijeali islam i Bojeg poslanika Muhammeda a.s. Najvedi dio ovih krdana svjesno je
poinio to djelo znajudi da de ih muslimanske vlasti pogubiti. Oni su eljeli da budu
krdanski muenici. Cijeli ovaj fenomen poznat je kao "pokret muenika iz Kordobe" i
o njemu je prole godine izvanrednu studiju napisao Kenneth Baxter Wolf (Christian
Martyrs in Muslim Spain, Cambridge University Press, 2014).
Muslimanske vlasti u Kordobi u ovom sluaju primijenile su propise klasinog
islamskog prava o blasfemiji. Po ovim propisima vrijeanje Bojeg Poslanika (sabb arrasul) kao i vrijeanje Boga, meleka i drugih svetinja, predstavlja teki zloin za koji je
zaprijedena smrtna kazna koja se odmah izvrava.
U meuvremenu proli su vjekovi, a u vedini muslimanskih zemalja klasino islamsko
krivino pravo je prestalo da se primjenjuje. Na njegovo mjesto doli su svjetovni
propisi muslimanskih vladara ili preuzeta evropska prava. Iza potisnutog pravnog
diskursa ostala je injenica o centralnom mjestu koje Boji Poslanik Muhammed a.s.
ima u srcima muslimana i na njihovim vrijednosnim ljestvicama. Ako neko eli da
povrijedi muslimane, onda to ini vrijeanjem njihovih vjerskih svetinja.
Istovremeno s ovim procesima u muslimanskom svijetu, tekli su procesi
transformacije u Evropi. Stari reim u Evropi nestajao je u plamenu revolucija od
kojih je najradikalnija bila ona u Francuskoj 1789. Izmeu ostalog, to je bila
antifeudalna i anticrkvena revolucija koja je uspostavila princip laicizma, odvajanja
religijskog i politikog autoriteta i dominaciju svjetovnog nad religijskim. Ta revolucija
je, na primjer, ukinula zakone protiv blasfemije. Crkva, pa i religija, postale su
predmet otre kritike i satire, a sloboda izraavanja postala je jedno od garantovanih
ljudskih prava.

U raspravama o slobodi izraavanja koje su posebno intenzivirane nakon

teroristikog napada na Redakciju Charlie Hebdo, centralno pitanje je da li pravo na
slobodu izraavanja ukljuuje i "pravo na uvredu" (right to offend). U toj debati
zauzimaju se radikalno suprotstavljena stanovita. Na jednoj strani je stanovite da je
"pravo na uvredu" esencijalni dio slobode izraavanja, a na drugoj je stanovite da je
sloboda izraavanja jedne osobe ograniena pravima druge osobe da ne bude
vrijeana. Takvo miljenje zauzimaju brojni muslimanski intelektualci u svijetu.
Poziciju magazina Charlie Hebdo saeto je izloio njegov advokat Richard Malka u
izjavi za Telegraph: "Mi izigravamo sebe, politiare, religiju. To je stanje duha koje
mora da imate. Stanje duha Charlie je pravo na blasfemiju".
Treba, meutim, redi da i oni koji se zalau za "pravo na uvredu" ne praktikuju to
pravo prema svima podjednako i da drave u kojima ive i rade priznaju ogranienja
slobode izraavanja. Ne moe se, na primjer, pozivom na slobodu izraavanja poricati
poznati genocid niti se moe opravdavati terorizam. Granice slobode izraavanja,
ipak, postoje i tamo gdje izgleda da ih nema.
Pitanje blasfeminih uvreda muslimanskih svetinja nije novo pitanje u Evropi. Prvo je
1989. bila afera vezana za roman "Satanski stihovi" Salmana Rudija, a zatim 2005.
afera vezana za objavljivanje karikatura Bojeg Poslanika Muhammeda a.s. u
danskom listu Jyllands-Posten. U obje ove afere bilo je rijei o pitanju apostazije i
blasfemije (Salman Rudi) i granicama slobode izraavanja (Jyllands-Posten). Prema
tome, nije bilo nepoznato kako de muslimani reagovati: velika vedina sa tugom da im
se vrijeaju svetinje i protestnim manifestacijama, a manje grupe i pojedinci
pribjegavanjem nasilju. Slino je bilo i sa sluajem magazina Charlie Hebdo. Ubistvo
novinara i policajaca koji su ih titili doekano je s gnuanjem i osudom kao
teroristiki akt dok je ponovno objavljivanje karikatura Muhammeda a.s. i scena iz
Denneta doekano s razoarenjem i ogorenjem. Postoji, dakle, mogudnost
predvianja reakcije onih kojima je nanijeta uvreda.
To je upravo postojalo i u sluaju Kordopskih muenika: oni su znali ta ine i kako de
muslimani na to reagovati. Sada se postavlja pitanje: kako prekinuti zaarani krug
uvreda-reakcija kada su u pitanju muslimani? Mogude su teoretski dvije opcije. Prva,
da se shvati da su muslimani posebno ranjivi kada su u pitanju njihove svetinje i da se
prekine s uvredama. Meutim, ova opcija ne izgleda realna, jer su i zagovornici
neogranienih sloboda izraavanja takoe senzitivni na svoje shvatanje slobode. Oni
oekuju da muslimani koji ive na Zapadu to prihvate i da progutaju gorinu koja ide
sa slobodnim ivotom i blagostanjem u tom svijetu. Druga opcija je da muslimani
prestanu reagovati na nain emira iz Kordobe ili drugih dananjih emira i da ignoriu
uvrede. To znai da se ne pribjegava nasilju i da se ne dopusti da u ime muslimana
govore ekstremisti od ijeg nasilja, inae, najvie stradaju muslimani. Na taj nain
pokazade se vjernost temeljnoj vrijednosti islama, a to je mir na zemlji.
(Za Osloboenje pie dr. Fikret KARI)