MORAL POSLANIKA (GR.

II)

RESULULLAH JE POZIVAO LJUDE NA UZORAN MORAL

Resulullah je posjedovao jedan moral koji je uzor cijelom ovjeanstvu. Isto tako je ljude
pozivao na uzorno ponaanje i saopio kakav treba biti moral i ponaanje sa kojim e Allah, d. .,
biti zadovoljan. Odreeni ajeti u kojima se Resulullahu nareuje da ljude podsjea na uzoran moral
glase:
Reci: Doite da vam kaem ta vam Gospodar va propisuje; da Mu nita ne
pridruujete, da roditeljima dobro inite, da djecu svoju, zbog neimatine, ne ubijate Mi i vas i njih hranimo - ne pribliavajte se nevaljaltinama, bile javne ili tajne; ne
ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva - eto, to vam
On preporuuje da biste razmislili - i da se imetku siroeta ne pribliavate, osim na
najljepi nain, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne
mjerite - Mi nikoga preko njegove mogunosti ne zaduujemo - i kad govorite, da krivo
ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne krite - eto, to
vam On nareuje da biste to na umu imali (Al-Anam, 151-152).
A odreeni hadisi u kojima Resulullah poziva i savjetuje uzoran moral glase:
GOSPODAR MI JE NAREDIO DEVET STVARI: DA SE I JAVNO I TAJNO BOJIM ALLAHA,
D. ., DA GOVORIM PRAVEDNO I KADA SAM LJUT I KADA SAM RASPOLOEN, DA
BUDEM TEDLJIV I U SIROMATVU I U BOGATSTVU, DA BUDEM PRIJATELJ I SA ONIMA
KOJI SE ODMETNU OD MENE, DA DAJEM I ONOME KO NIJE SA MNOM, DA OPROSTIM
ONOME KO ME ZLOSTAVLJA, DA MOJA UTNJA BUDE RAZMILJANJE, DA MOJ GOVOR
BUDE SPOMINJANJE ALLAHA (ZIKR), DA MOJ POGLED BUDE POUKA (IBRET) I DA
NAREUJEM ONO TO JE ISPRAVNO I LIJEPO.
Oprosti onima koji te zlostavljaju; idi onome ko se ljuti na tebe; ini dobroinstvo onome ko
ti ini zlo; govori istinu pa makar bila i protiv tebe.
Ma gdje da bio, oslanjaj se na Allaha, a na zlo odgovaraj dobroinstvom; to e ga unititi.
Prema ljudima se
lijepo ophodi.
RESULULLAH JE UPOZORIO LJUDE NA OHOLOST
Muhammed, a. s., je saopio da su oholost i hvalisavost odlike runog i loeg morala i da e
oholi biti kanjeni Dehennemom. Resulullah je takoer upozorio na ovo veliko zlo, a poniznou,
skromnou, njenou i saosjeajnou bio je u svim situacijama najbolji primjer ostalima.
Odreena upozorenja na opasnost oholosti, koja je Resulullah istakao u svojim hadisima, glase:
Allah, d. ., je lijep i voli ljepotu. A to se tie oholosti, ona predstavlja anuliranje
pravednosti i omalovaavanje ljudi.
Kada se, smatrajui se viim od njih, neko dri daleko od naroda, on se tada upisuje meu
nasilnike i biva zahvaen zlom koje ih zadesi.
Resulullah je upozorio i one koji se hvaliu svojim precima i porodicom i koji se zbog toga
ohole i rekao slijedee:
Ili e ljudi prestati da se hvaliu svojim mrtvim precima koji nisu nita vie od
dehennemskog uglja, ili e pred Allahom spasti na deredu koja je nia od gundelja, koji svojim
nosom gura izmet. Allah, d. ., vas je oistio od dahilijjetske oholosti. Vi ste napokon ili sretni
vjernici ili unesreeni fediri. Svi ljudi su Ademova djeca, a Adem je stvoren od zemlje.
RESULULLAHOVA
SIROMANIM

UDJELJIVANJU

(INFAKU),

ZULUMU

ODNOSU

PREMA

Infak je troenje imovine i ivota na Allahovom Putu, a na nain kako e Allah biti zadovoljan
time. Ashabi su Poslaniku postavljali izvjesna pitanja u vezi sa infakom, a on im je objasnio kakav
infak treba biti i podsticao ih da ga ine. Kuranski ajeti koji govore o infaku glase:
IZBJEGAVAJTE-ZULUM ZATO TO E ZULUM BITI TAMA NA KIJAMETU.
IZBJEGAVAJTE I KRTOST-POTO JE KRTOST UNITILA ONE PRIJE VAS, UPUTILA IH NA
MEUSOBNO PROLIJEVANJE KRVI I DA ONO TO IM JE ZABRANJENO SMATRAJU
DOZVOLJENIM.

VOLITE SIROMANE I BUDITE BLIZU NJIH. AKO VI NJIH BUDETE VOLJELI, I ALLAH
E VOLJETI VAS. AKO VI BUDETE BLIZU NJIH, I ALLAH E BITI BLIZU VAS. AKO VI NJIH
OBUETE, I ALLAH E VAS OBUI. AKO VI NJIH NAHRANITE, I ALLAH E VAS NAHRANITI.
BUDITE DARELJIVI, DA BI I ALLAH, D. ., BIO DARELJIV PREMA VAMA.
NEKE OD LIJEPIH PEJGAMBEROVIH UDI
Prikupljanjima od velikih islamskih alima kao to su Tirmizi, Taberani, Buhari, Muslim, Imam-i
Ahmed, Ebu Davud i Ibni Made, poznat kao Huddet-ul-imam Gazali, na slijedei je nain
rezimirao odreene udi Muhammeda, a. s.:
Resulullah je bio najmeke naravi, najhrabriji, najpravedniji i najasniji od svih ljudi. Meu
svima je bio najdareljiviji. Hurma, jeam, bilo ta bilo, onime ime ga je Allah opskrbljavao,
ostavljao je samo ono to e jesti u toku godine, a ostatak je troio na Allahovom Putu. Davao je
kada bi se trailo neto to se nalazi kod njega.
I u pogledu stidljivosti je bio najsavreniji od svih drugih. Ljutio bi se radi Gospodara, a nije
se srdio radi svoje individue.
Primjenjivao je pravdu pa makar to tetilo njemu samome ili njegovim ashabima.
Obilazio je i bolesnike na drugom kraju Medine, volio je lijepe mirise, a gnuao se na smrad.
Sjedio je i jeo sa siromanima. Ni prema kome se nije grubo odnosio, prihvatao bi izvinjenje
onome ko bi mu se izvinjavao. alio se, ali je govorio istinu.
Kada bi vidio dozvoljene igre, ne bi ih zabranjivao, takmiio se sa svojim enama. Jadne nije
omalovaavao zbog njihovog siromatva, ni bogatima nije ukazivao potovanje radi njihove
imovine; Allahu, d. ., je ravnopravno pozivao i jedne i druge. Allah, d. ., je u njemu objedinio
uzvienu ud i besprijekornu politiku...
PEJGAMBER, A. S., JE BIO LJUBAZAN I PREPORUIVAO JE LJUBAZNOST
Unato tekoj odgovornosti koju je imao na sebi i raznovrsnim potekoama na koje je
nailazio, Pejgamber, a. s., je bio krajnje bogobojazan, predan i miran ovjek. U svakom trenutku
svoga ivota bio je ponesen radou i ushienjem imana. I zbog ovog zanosa imana, a i zbog svog
uzornog morala, uvijek je bio ljubazan i imao jedan prisan nastup. Ovu Pejgamberovu odliku
ashabi su isticali na slijedei nain:
Alija, r. a.: To to je bio vedrog lica i to se prema svima odnosio ljubazno, uinili su ga
gotovo ocem naroda. Pred njim i u njegovim oima svi su bili jednaki.
Pejgamber, a. s., je i svojim ashabima preporuivao ljubaznost i rekao slijedee:

VI SVOJIM IMECIMA NE MOETE USREITI DRUGE,

VI ETE IH ZADOVOLJITI

LJUBAZNOU I LIJEPOM NARAVI.

ALLAH, D .., VOLI ONU OSOBU KOJA POMAE DRUGIMA I KOJA JE
LJUBAZNA.
PEJGAMBEROV ODNOS I SOHBET SA ASHABIMA
Pejgamber, a. s., veoma se blisko zanimao za muslimane iz svoje okoline. Neposredno je
pratio iman, ponaanje, istou, raspoloenje i zdravlje svakog od njih. Promatrao je njihove
nedostatke i potrebe i osiguravao da se to nabavi. A u svojim sohbetima sa njima srdano im se
obraao i osvajao njihova srca. Ashabi su se od njega rastajali smireni i ispunjeni radou.
Jedan od njemu najbliskijih, Alija, r. a., slijedeim je rijeima opisao atmosferu u sohbetima
sa Pejgamberom i njegov odnos prema ashabima:
Pridavao je panju svakom ko je sjedio sa njim, nije ostavljao utisak da se prema
nekome odnosi razliito. Bio je strpljiv prema onome ko bi, radi rjeavanja svog
problema, sjedio sa njim ili ga drao na nogama. Tu osobu ne bi naputao sve dok ona
ne bi otila.
udio bi za ashabima i pitao za njih (kada ih ne bi vidio). Pitao ih je takoer i za
njihov stanje i odvijanje poslova. Za lijepo je govorio da je lijepo, a za runo da je
runo.
Strpljivo je podnosio pretjerano i nelogino dranje stranaca koji bi dolazili. Kada bi se
ashabi ponekad ljutili na to, on bi ih smirivao rijeima: Kada vidite ovakve, uputite ih na Pravi
Put!

Nikome nije upadao u rije, ekao bi da taj zavri.

...Priao bi ono to e stvoriti ljubav meu ljudima i doprinijeti njihovom zbliavanju. Nije ih
plaio i tjerao. Svakom lideru naroda je pridavao znaaj, ukazivao im potovanje...
A njegov unuk, hzr. Hasan, za Pejgambera je rekao slijedee:
Njegovi pogledi bili su krajnje sadrajni. (...) Priao je veoma lijepo i koncizno. U njegovim
rijeima nije bilo ni vika ni manjka.
Sa onim vodeim, a i sa obinim graanima priao je na isti nain. Od njih nita nije
skrivao.
Prema onome to je ispriao Ebu Hurejre, r. a., kada se jednog dana Ebu Hurejre, r. a.,
onesvijestio, Pejgamber, a. s., ga je sam pridigao na noge, odveo svojoj kui i, shvativi da je
gladan, dao mu da se prvo napije mlijeka.
PEJGAMBER SE ALIO SA ASHABIMA I SMIJAO SE SKUPA SA NJIMA
Kao to se moe razumjeti i iz doivljaja koje prenose ashabi, Resulullah se esto alio i sa
svojom porodicom, a i sa svojim ashabima, smijao se na njihove dosjetke i davao im lijepa imena
ili nadimke. Meutim, kao i u svakom pitanju, i prilikom aljenja Pejgamber se ponaao veoma
obzirno, savjesno i razumno. Preporuke koje je, u pogledu ale, Pejgamber, a. s., davao ashabima
moemo ovako rezimirati:
JA SE ALIM, ALI GOVORIM SAMO ONO TO JE ISTINA.
NIJE HALAL DA JEDAN MUSLIMAN UPLAI SVOGA BRATA.
NE PREPIRI SE SA SVOJIM BRATOM I NE ALI SE SA NJIM ISMIJAVAJUI GA.
TEKO ONOME KOJI LAE DA BI DRUGOGA NASMIJAO!
JEDAN ROB NE MOE BITI DOBAR VJERNIK SVE DOK NE PRESTANE LAGATI PA
MAKAR TO BILO I U ALI I SVE DOK NE NAPUSTI RASPRAVLJANJE PA MAKAR I BIO
UPRAVU.

1.
2.
3.
4.

Hadisi o uzornom moralu?

Kako Poslanik, s.a.v.s., definie oholost?
Kako postupati sa siromanim, hadis?
Kako postupamo sa svojim vlastitim drugovima, slijedei
Poslanika, s.a.v.s.?