Koncepcija velike Srbije

Korijeni koncepcije velike Srbije nalaze se u jezinim kriterijima, koje je zacrtao Vuk
Stefanovi Karadi. On je zastupao stajalite da su svi tokavci Srbi, da je tokavtina bitno
obiljeje Srba, da postoje Srbi pripadnici triju vjera pravoslavci, katolici i muslimani. Prema
tome, svi su tokavci Srbi bez obzira na vjeru. Te je postavke Karadi razradio u svom spisu
pod naslovom Kovei za istoriju jezika i obiaja Srba sva tri zakona, a posebno u
odlomku knjige pod naslovom Srbi svi i svuda. Karadievu misao kao politiki program
sistemski je razradio Ilija Garaanin 1844. u spisu poznatom pod naslovom Naertanije,
kojim je zacrtan osnovni cilj vanjske politike Srbije: proirenje srpske drave.
Garaaninovo Naertanije je tajni dokument za kojeg je javnost saznala tek 1906.
Osnovni tekst spisa potjee iz pera eha Frantieka Zacha, koji je za poljsku emigraciju radio
u Beogradu na usmjeravanju srpske politike koja je trebala Srbiju pretvoriti u snanu
junoslavensku dravu. Tako bi se u budunosti sprijeilo irenje ruskog i austrijskog utjecaja
na Balkanu na prostoru Osmanskog carstva. Garaanin, kao i Zach, kree od istog polazita:
nova Srbija mora biti nastavlja srednjovjekovnog Duanova Carstva. Meutim, dok Zach
srpsku dravnu ideju smatra uporitem za okupljanje Junih Slavena, Garaanin mijenja
Zachovu formulaciju i srpsku dravnu ideju pretvara u uporite srpske dominacije na Balkanu.
Zach ide za tim da velika Srbija ivi u slozi sa irim slavenskim svijetom, a Garaanin
stvara strogo srpsku koncepciju i zaobilazi druge slavenske narode. Zach uoava da June
Slavene ine srodni narodi, a za Garaanina postoji zajednica jedinstvenog srpskog naroda
dviju religija, muslimane ne spominje. Zach u svom Planu izraava uvjerenje da e Osmansko
carstvo izgubiti vlast na Balkanu. IIija Garaanin slijedi to predvianje i usmjerava se prema
osmanskoj batini. Naertanije je imao izuzetno velik utjecaj na budua pokoljenja srpskih
politiara i dravnika. Srpska politika se neprestano inspirisala Garaaninovim spisom sve do
naih dana.
Tako je nasuprot programu jugoslavenskog ujedinjenja na osnovu ravnopravnosti
udruenih naroda, u Srbiji formuliran posve drugaiji program kao njegova negacija.
Garaanin je zacrtao srpsku politiku prisvajanja novih podruja i njihova uklapanja u srpsku
dravu. Imperijalnost postaje temelj dugorone srpske politike, pa se Garaaninove ideje
iskazuju kao izraz srpskih ekspanzionistikih tenji koje ne uzimaju u obzir postojanje drugih
junoslavenskih naroda i njihove nacionalne interese.