Professional Documents
Culture Documents
Erich Von Daniken - Svi Smo Mi Deca Bogova PDF
Erich Von Daniken - Svi Smo Mi Deca Bogova PDF
Stari Rim je navodno osnovan 733. pre Hrista, a gi'ad Maja-Tikal jo 100 godina ranije.
Poeci Atine datiraju oko 1500. pre Hrista, a pretpostavlja se daje Jerihon izgraden oko
6000. g. pre Hrista. Da li na naoj planeti postojejo stariji gradovi? MoguejeJer svi
arapski hroniari uveravaju u to, da je Sana koja se nalazi na visoravni od 2500 metara,
jemenskog pla-ninskog masiva, najstariji grad na svetu te daje osno-van odmah nakon
potopa.
Rira, Atina, Tikal i Jerihon su mi poznati. Preosta-lo mi je da upoznam grad Sanu. Ne
nalazi se ba na glavnom putu. Do njega sarn doao sporednim putem. Kao to emo videti.
Severni Jemen, Arapska Republika Jemen nalazi se na jugu arapskog poluostrva. Ovo
podruje je od davnina nastanjeno. Doivelo je visokorazvijene kulture kao to je Sabejsko
carstvo oko 1200. g. pre Hrista.
Bila je to bogata zemlja, jer je raspolagala za-paen.im sist.emom navodnjavanja za svoje
oaze; bila je to izvozna zemlja visokog stepena, za tamjan. koji je i danas veoma traeni
artikal.
Zbivanja l951.
,,Izneli smo sve stvari iz naeg kamiona, i skoro smo preleteli preko Hadija. Ljudi su se
pozadi u ka-mionu vrsto drali, i gledali u daljinu ne bi li zapa-zili neki znak jahaa na
kamili iz Hariba... kada je ester, spoznao svu razmeru opasnosti... skrenuo ulevo, jedva
izbegavi Jemenca i kamion drao van domaaja metaka" [1].
Ovaj napad doiveo je mladi ameriki paleontolog Vendel Filips pre 36 godina kadaje
sa svojim kolegom Vilijemom Frenk Olbrajtom radio na iskopavanjima 180 kilometara
istono od Sane.
Odobrenje za ovaj poduhvat dao je kralj Imam Ah-med od Jemena ,,American
Foundation for the Studv ofMan", amerikoj zadubini za istraivanje oveka.
Amerikanci su iz izvetaja nemakih uenjaka Kar-la Ratjensa i Hermana fon Wismana iz
1928. god. sa-znali o postojanju hramova kod Mariba. Navodno se tu radilo o tajanstvenom
hramu kraljice od Sabe.
Uprkos vojnika i slubenika, kojeje ovoj ekspediciji odredio imam nakon vie meseci
uspenog rada dolo je do znatne zategnutosti: Jemencima se nije dopalo da nevernici -jer
ko ne veruje u Alaha smatra se ovde nevernikorn - u njihovoj zemlji kopaju za skrivenim
blagom.
Naredenja arheologa osujeena su nareenjima kraljevih slubemka. Jedna nesrea
dovelaje do prvog revolta: jedan radnik je neh.oti.ce udario u drvenu pot-pornu gredu, koja
je povukla za sobom est antiknih stubova;jedan egipatski radnik ijedan deak Jemenac
lako su povreeni. Slubenici su odmah zahtevali pre-
daju lateks-kopija,* koje su se do tada prav-ile nakon viemesenog napornog rada sa starih
natpisa na hra-movima.
Nakon kraeg putovanja u Ameriku - tom prilikom je nabavio novac za finansiranje daljih
radova - Filips na licu mesta zatie situaciju punu emotivnog naboja tako da radovi nisu
mogli da se nastave.
Arheolozi su na tajnom nonom dogovoru doneli odluku o bekstvu. Proirili su vest da
e narednog da-na sa breuljaka snimati ovaj teren. Ova prevara je utoliko izgledala stvarna
to su ostavili opremu ove ekspedicije u vrednosfci vie od 200.000 US$, kada su arheolozi
sa svojim egipatskim pomagaima uli u dva karniona. Slubenici i vojnici su sada bili
sreni, jer konano su mogli neometano da rade ono to i uvek:
mogli su da kradu.
36 godina kasnije
Danas se to mesto, sa kojegje Filips pobegao, ubra-ja u turistike atrakcije, jer je Marib
1984. povezan sa glavnim gradom Sanom asfaltiranom cestom. Moj sa-radnik Ralf Lange i
ja uivali smo u krajoliku ove ceste duge 175 km, i to sa zadnjeg sedita land-crui-sera.
Vozio nas je mladi Jernenac, sa obavezno zade-nutom dambijom za pojas (jatagan). im
Jemenac navri 14 godina, ovaj jatagan vai kao potvrda njegove novosteene mukosti.
Od dubine depa zavisi da lijejatagan velik i irok ili skromniji, da lije drka srebrna i
ukraena ili samo od rezbarenog drveta ili
Slika gore: Uzivali smo u pan.orami na 175-om kiloinetf'u naeg puta. Slika dole: Sa vrha
klanca spu.ta sepogled na dolinu Vadis
od manje vrednog rnetala, da li kona traka svetiuca srebrnim nitnaina ilije samo obina
futrola. Najvani-je je da je to - jatagan. Pored vozaa je i nas vodi u blejzeru sa
kravatom. uniforma koja valjda nagoveta-va oveka ija karijera je na usponu. Kako smo.
medutim, kasnije saznali nije ga odlikovala ni int,eli-gencija niti poznavanje stvari.
Slubenici u turistikom birou u gradu su mi save-tovali da angaujem vozaa; a tamo
stranac dobija dozvolu za putovanje po unutranjosti zemlje. Bio je to dobar savet. Nikako
ne treba iznajmiti sam kola, to moe biti vrsta samoubistva.
U ovoj zemlji uopte nije vano da lije u saobraaj-n.om udesu neko kriv ili ne, jer je zakon
o saobraaju jo uvek pod uticajem religije i plemenskog prava: te-lesne povrede u udesima
tretiraju se kao ubisfcva. lako bi prema zapadnim saobraajnim propisima osoba ko-ja je
prouzrokovala udes bila proglaena za potpuno nevinu, prema islamskom pravu on mora da
plati ,,krvavim novcem" porodici povredenog ili ubijenog. Godine 1986. vaili su sledei
kursevi: za mukarca nastradalog u saobraajnom udesu plaalo se okruglo DM 50.000, za
enu polovina tog iznosa; za vreme - trajanja Ramadana i hodoaa ,,krvav novac" se udvostruuje. Moe da bude i gore: Preostali lanovi po-rodice mogu da zahtevaju krvnu
osvetu. Za nas bi to bilo isto ubistvo. Ovde, medutim, pravdu deli rodbi-na ili plame, a
izvrilac vri asno delo. Na svu sreu nisam morao da utvrdujem da li bih ja ko suvoza
mo-rao neto da platim.
Drugi dobar savet dao mi je portir u hotelu. Save-tovao mi je da putne dozvole vie puta
fotokopiram. Kako je sarno bio u pravu! Ve prilikom prve uline kontrole od strane
naoruanih mladih Ijudi ostao sam bez originala. Straarje to stavio medu akte. Prilikom
sledee kontrole bi me vratili.
Iz daljine su na suncu blisfcale planine i pribliavale sa tehnikom usporenja, svetlele su
svetlosrnedom bo-jom pred crnom senkom. Cesta vijuga prema klisuri Bin-Gajlan, visokoj
2.315 metara, krivuda kroz prite-njene stenovite klisure. Od Al-Fardah klisure put se
nastavlja kroz netaknut stenovit kraj: pravougaoni dinovski monoliti oblikuju nebodere.
To je horizont! Prirodni kameni mostovi vise kao modelirani nad uz-dignutim kubetima.
Suncem obasjani u daljini sjaje areni vrhovi stena, kao da su ih koloristi svee napricali
jarkim bojama. Sa vrha klisure pogled se spusta dole na suvu, pustinjsku dolinu, koja se
prosti-re utozlatnom bojom. Posle dugih krivina useenih u stenu, 1.000 metara ispod nas
nalazi se ravnica, na ko-joj lei Marib. Sa svakim metrom, kojim se nae vozilo pribliava
dolinskoj podini - jo uvek je na visini od 1.300 metara - vazduh postaje topliji. Nekoliko
bu-nova i jadnog drvea nalazimo pokraj puta, iza toga sa-mo pesak, pusto koja namee
pitanje od ega ive beduini i ivotinje, tj. kako preivljavaju. Skoro bez prelaza na put
prekriva vulkansko stenje crno kao gar - gare peine, predeo sa Marsa, sa koga se uzdiu
planine kao gigantska ugljena brda. Velianstvena pri-rodna bina na podnevnom suncu.
Treperava svetlost. Senke garea iz svemira. Srebrni odsjaj antracita na suncu.
Posle vonje od dva i po sata, iz Sane dolazimo u staro selo Marib sa njegovim
viespratnicama. U blizi-ni se eksploatie nafta. Na uarenom suncu ekaju ci-sterne na
utovar.
Nita, ba nita se ne vidi od ruina starih nekoliko hiljada godina.
Samo je teka podnevna vruina mogla da zaustavi moju lovaku groznicu, ujedno je
bilo i vreme za moje pratioce da neto pojedu. Otili smo u hotel Cija nasje istoa uverila
u to da gaje verovatno sagradila za go-ste neka petrolejska fu-ma.
Dok su. tako govorili, prola je devojka udnovate lepote, i Hadhad nije mogao pogled da
odvoji od
U predislamskoj Arabui: duhovi i demoni, kao npr. uloga u ,,Hiljadu i jednoj noi"
inenjerske umetnosti. Zid brane je u podnoju irok 70 metara a dugaak 615 metara apsolutno se moe porediti sa dananjim. Izmedu planina sa severne i june strane* sabirala
se voda iz Vadi Adana. Sa se-verne ijune strane graditelji su napravili ustave i ka-nale
raspodele vode od paljivo obraenih kvadratnih stena, njima su tekle dragocene koliine
za navod-njavanje severnih i junih vrtova kraljice od Sabe. Najbolje se odrala juna
ustava. Ovi radovi me podPlanine Dabal Balak al Kibli i abal Bal ak Avsat.
Taj dvorac sada postaje njegovom rezidencijom-Harura je medutim bila majka Bilikisa
(Bilikis je arapsko ime za kraljicu od Sabe)"
Arapskim udima nikad kraja, belei istoriar i lek-sikograf Navan Ibn Sa'id (preniinuo
oko 1195. godi-ne), a grad koji je iznikao iz niega bio je navodno od metala, i nalazio se
na etirijaka stuba kroz kojije vo-da oticala u metalnim kanalima. Da li je ovo samo baj-ka
iz ,,Hiljadu i jedne nod"ili nauna fantastika iz doba antike?
Vie nam pomae stari Semeida Ibn Alaf: on zna da je kraljica od Sabe odnosno Bilikis
imala dva vrta koji su navodnjavani iz dva izvora na brani.(2) Ba za tu branu sam i bio
zainteresovan.
udo iz Mariba
1982. Ulrih Bruner (Ulrich Brunner) na Univerzi-tetu u Cirihu bram svoju doktorsku
disertaciju [3] o staroj oaai Marib, tu citira studiju firme ELEKTRO-WATT, Cirih, inae
poznatu po fcome to u celom svetu gradi brane a za jemensku vladu je takode projektovala novu branu u blizini Mariba.
U svojoj studiji Elektrorva dolazi do zakljucka daje u sebejsko vreme kod Mariba
povrina od okruglo
Gore: Dobro se odrzala i kapija na scvernoj strani Dole: Zidovi debljine metra oduprli su.
sepritisku vode
vode kao Marib, koji je izrastao u velegrad i sedite trgovine sa plodonosnim poljima i
divnim vrtovima,
Danas nafta - jue tamjan
Biblijska pria nam pripoveda dirljivu priu o ma-lom. Isusu, kome su sveta tri kralja sa
Bliskog istoka doneli tamjan i izmirnu u talu Vitlejema. Tamjan je u ono vreme bio veoma
cenjeni poklon, jer je bio dra-gocen kao samo zlato. Grki istoriar Herodot (oko 490 - 425.
g. p. n. e.), putnik po Bliskom istoku navodi da se u Vavilonu godinje davalo 1000
talenata u sre-bru za tamjan u ast boga Bala.
Egipani - koji su tamjanom poboljavali vazduh u hramovima i koristili ga kao miriljavu
esenciju prili-kom mumifikacije mrtvih - pokrivali su svoje potrebe za tamjanorn na
ekspedicijama na Crvenom. moru.
Rimski car Neronje za sahranu svoje dugogodinje Ijubavnice i kasnije supruge Popeje
Sabine (65. g. n. e.) priredio tamjansku orgiju: U roku od nekoliko da-na pustio je da ogori
toliko tamjana koliko bi u celoj Arabiji za godinu dana moglo da se pobere - znak su-vie
kasnog, miriljavog izvinjenja za udarac nogom, od ijih posledicaje Popeja Sabina i umrla.
Meutim, tajman je bio vie od balzamsko-narko-tinog miomirisa i skupocene rtve za
bogove. Grki lekar Hipokrat (oko 460 - 375 g. p. n. e.) je otkrio le-kovito dejstvo kod
astme 1 oboljenja uterusa kao i do-datak za kozmetike kreme. Ovo udotvorno sredstvo su
sledbenici Hipokrata prepisivali te je postao lager
ondanje medicine.
To to je Hipokrat otkrio kao novu medicinu, Moj-sijeje upotrebljavao jo oko 800
godina ranije radi de-zinfekcije svog naroda od zaraznih bolesti za vreme egzodusa:
,,I Mojsije govorae Aronu: uzird kadionicu, stavi vatru sa oltara u nju i odozgo stavi
tamjan, zatim brzo odnesi medu Ijude, u zajednici okaj njihove grehe: jer patnja je ve
poela. Na to Aron uze ka-dionicu, kako mu Mojsije naredi, i otra medu Ijude. 1 zaista,
pafcnja je medu Ijudima ve poela, on ih okadi i tako okaja grehe naroda. Kadaje tako
stupio medu' ive i mrtve, patnje su prekinute."(4. Mojs. 16.46).
Bez preterivanja se moe rei sledee: Ono od ega Arapi u novije vreme imaju od nafte
u sniislu prihoda u ranije vreme bio je tamjan. a to nije nikakva bajka iz ,,Hiljadu i jedne
noi".
Tamjan se dobija od ai-omatine smole drveta Bos-wellia carterii; to patuljasto drvee ak
vie bunovi, koji rastu divlje odlino uspevaju na suvoj kre.njakoj obali kraljevstva
Hadram.aut, na dananjem golfu Aden sve do Dofara u Omanu. Koraje gruba i arena kao
kod naih breza, ispod nje nalazi se jo jedan sloj sa - slino kauukovom drvetu lepljivom, mlenobe-lom smolom. Svakog prolea u stablu ova smola poi-nje da pulsira,
koje se zatim na vie mesta zasee kako bi smola mogla da iskaplje, na toplom vazduhu te
kapi postaju grudvice, koje se nakon nedelju dana sastruu i odbace. Posle mesec dana
procedura se ponavlja. Smola koja sada istie iz otvora na stablu i brzo se sui prodaje se
kao tamjan nieg kvaliteta. Tek tree curenje u vrelim letnjim mesecima daje tamJan prve
klase. Ranije su ga robovi sakupljali u go-mile, istili i odvlaili u korpicama do zbirnih
mesta, odakle se vrila dalja raspodela.
0 da. priroda je Arabiji uvek mislila sve najbolje -svejedno da li je dozvoljavala da uspeva
tamjan ili da izvire nafta. Rimski geografi su apostrofirali s pravom arapsko poluostrvo kao
arabia felix, srena Arabija.
Uslugama za transport, sa ogromnim karavanima kamila du vie hiljada kilometara sve do
cilja, ta roba je postizala kurseve koji su se merili srebrom pa ak i zlatom. Uivalac te
trgovine bioje uvek Marib.
Tako smo razjasnili nain fmansiranja gradevina u Maribu... ali i propast bogatog grada i
sabejskog car-stva: Zadnjim probijanjem brane, od tada vie nije ni popravljana, zatrpana
su plodonosna mesta. Zatim se transport tamjana odvijao morskim putem. Dok je u
centralnoj Americi dungla obrasla hramove i dvorove Maja, peane dine su prekrile
Marib i planfcae tam-jana. Uskoro su samo jo istoriari antikog doba kao Herodot,
Strabon (63. p. n. e. - 26. n. e.) i Plinije (24 -79. n. e.) mogli da izvetavaju o srenom
carstvu kra-Ijice od Sabe. Da o tajanstvenoj vladarici i njenom bo-gatom carstvu u Starom
zavetu kao i u Kuranu nema konkretnih podataka, sigurno tu epohu ne bi niko za-pazio i
bila bi zaboravljena, i niko ne bi krenuo u traganje.
Termin mesta
Razoaran i zbunjen stajao sam na mestima sa kojih su arheolozi izvetavali o zaudujuim
stvarima. ta je ostalo od Mahram Bilkisa, hrama kraljice od Sabe? Veliki, elipsasti nasip,
iz peska izviruje nekoliko malih stubova, Iza nevanih ostataka zida osam stubo-va u nizu.
Nekoliko stena. To je bilo sve. Stubovi su dali da se nasluti neto o graditeljskoj umetnosti
graditelja: Da bi kamenim poprenim nosaima, koji su se nekada nalazili na stubovima,
obezbedili to veu stabilnosfc gore na vrhovima stubova dletom su nepravljeni klinasti
drai, popreni kontrakomadi su imali rupice, koje su tano upadale u klinaste epove, na
taj nacin bi ,,krov" bukvalno bio povezan sa potpor-nim stubovima vrsto kao stena. Ni danas se ne prave drugaije gotovi betonski mostovi.
Nekoliko kilomefcara od mesta nekadanjeg hrama kraljice, propadaju ostaci hrama Boga
Meseca. Pet monolita visokih 15 metara proteu se - optuujue kao pet prstiju na ruci
nekog dina - spram neba: Bo-govi gde je Va raskos, gde uzvisenost? Bone povrsine su
kao polirane, ivice otro bruene. Na zem-Iji su krenjaki peani blokovi, na kojima se uz
malo istraivake sree mogu pronai i sabejski natpisi. Svejedno odakle Sunce sija - pet
sfcubova, koji se po-diu u nebo - stvaraju ogromne crne senke na peanom tlu. Kao
dinovske kazaljke na sunevom satu etaju senke jednom u toku dana oko kamenog
kvinteta. Vreme dolazi i prolazi.
Toga dana bili smo jedini posetioci... osim jednog defeka od sedam-osam godina, koji je
odnekud dotrao. Stao je izmeu dva stuba, odupro se ledima i nogama i poeo je bez
pomoi ruku akrobatski da se penje uz stubove: jedan trzaj kolenima i nogama za-fcim
zadnjicom i ledima i viljasti deak bi se popeo za 15 cm. a rukamaje balansirao telesnu
teinu: nije bilo
odmorita niti udubljenja u koje bi m.ogao da ukopa gole paleve. Bilo me je strah: Da
li bih prilikom ude-sa samo svojirn prisustvom navukao krvnu. osvetu. kla-na? Ma ta ja to
govorim.
Kada sam video kako sa 15 m visine skae sa jed-nog monolita na drugi, pri ernu se
savijao prema na-ma i inlatarao mkama, pomislio sa.m, to radi -verovatno mu je i otac
radio isto - im otkrije nekog turistu. Nakon predstave, straoje kao veverica. izgu-bio se sa
pozamanim bakiem isto tako brzo kao to se i pojavio. Ko zna gde.
Televizijski novinar Folker Pancer [7] (Volkcr Pan-zer) koji je sa dr Gotfrid Kirh'nerom
(Gottfried Kir-chner) napravio dokumerifcaciju Terra x pie: ,,Ncvija, istraivanja
nemakog Arheoiokog insfcifcuta su poke-zala, daje Marib sasvim sigurno bio naseljenjo
1.500 p. n. e., ako ne i ranije,"
Od tog vremena deli nas do danas 3500 godina prolosti, a njegovi tragovi su se nalazili
samo 15 me-tara ispod mojih izama. Kao strastvena lutalica niedu raznim naukama pao
sam. u iskuenje, da ovde ponem golim rukama da rijem. Biia mi je nepodnos-Ijiva misao
da gledam kako prihodi Olbrajt-Filips ek-spedicije nestaju u pesku, i da bogatstva, skoro
otrgnuta od prolosti, ponovo nestaju u nepovrat.
luka na Crvenom moru i iskrcaia u dananjoj Akabi, onda bi taj put prela za znatno manje
vreinena.
Iz istog predanja proizilazi, da su se konano venali i. daje od tada Solomun ,,svakog
meseca tri da-na boravio kod nje u glavnom gradu Maribu" Kod te razdaljine i vremena za
putovanje? Solomon je sigur-no imao neki skriveni adut, jer injenicu o njegovoj mesenoj
poseti u Maribu ak i islamski intelektualci prihvataju kao najnormalniju injenicu. Oni se
iz-medu ostalog oslanjaju na komentare uz Koran iz 11. veka od uenjaka al-Kisa'i i athTha'lab. Prema tim komentarima je Solomon u Meki u predislamskom periodu ^u drao
svetilite. Mada u Starom zavetu o tome nila ne pie, a to nita ne znai, jer su Jevreji u
svojim svefchn spisima izbegavali sve to je u vezi sa staroarapskim svetinjama.
U Meki je kralj dakle odluio da putuje u Jemen na razgledanje raskonog vrta kraljice
od Sabe. Daje taj put protekao prema uobiajenom planu, Ijubavni izlet bi trajao mesec
dana: ,,Ali uz pomo vetrova, kojimaje naredivao, Solomon Je sa svojom vojskom prelazio
put od izlaska do zalaska Kanopusa (ime zvezde)" [9],
Prema predanju kralju je ovaj rekord poao za ru-kom zahvaljujuci demonima,
vetrovima... i ,,natprirod-nom nainu transporta" Bez aviona, helikoptera ili barem
vazdunih balona, kojima se moe upravljati, ovi Ijubavni mesen.i vikendi u Marib ne bi
bili mo-guci... ,,Natprirodm nain transporta?"
Solomon je imao velikih problema sa izabranicom svoga srca! Arapski hroniari su se kleli
u sve to imje sveto, daje kraljica imala maljave noge, a njimaje ova estetska mana sluila
za dokaz o njenom vanzemaljskom, demonskom poreklu. Ljubav je uvek. ijude inila matovifcim: kraljevi
dvorski udotvord su izmislili prvo sredstvo za depilaciju.
,,Grad Sanaa se nalazi ispod visine pola 15 21 min. od podnoja planine Nikkum ili
Lokkum, gde jo uvek mogu da se vide ruevine starog zamka, na-vodno izgraden od
Sema, najstarijeg Nojevog sina".
Iz 70-tih godina naeg veka potiu podaci [15] itali-janskog arheologa i orijentaliste
Gabriela Mandela. U Jemenu je istraivao mnoge izvore, iz kojih proizilazi da je palata
Gumdan visoka oko 200 m, i time posle tornja u Babelu predstavlja najviu. Gradevinu
Kao i pre mnogo vremena na pijaci u Sanaai se i danas prodaju jatagani raznih
kvaliteta i cena
tu. Al-Hamdani opisuje Marib kao ,,grad sa nebeskim tornjevima" [16]. 1 danas se svaki
turista divi viespratnoj, staroj graevini. Zato se zapravo u Je-menu gradilo u visinu, jer
prostora je bilo napretek? Da li je graeno prema nacrtima za Marib i Gumdan?
lako se moda arapski hroniari u nekim detaljima i ne slau, kod ove tvrdnje su
jednoglasni: - Sanaa je bio najstariji grad na svetu, sagraen odinah nakon potopa od Sema,
Nojevog najstarijeg sina. Nama zapadnjacima nije mnogo poznato da su Arapi kao i Jevreji
Semiti, poto poreklo vode od Sema [17]. Mno-go generacija posle Sema Arapi su se
podelili u dva
plemena - jedna linija se pozivala na Ismailija , Avra-movog sina - druga na Kahtana, koji
se u Starom za-vetu pominje kao Joktan. Direktan potomak Kahtana bioje Abd-Shams,
Arapi ga zovu Sheba, u prevodu Sa-ba. Abd-Shams znai ,,poklopnik sazvea", i evo nas
opet kod Sabejaca, koji su se pokoravali kultu zvezda.
Arapski istoriari su ostavili jasne genealogije sa tanim navodima ko od koga potie.
Da 11 su ove ge-nealogije bile tane teko se moe proveriti kao i tanost starozavetnih
lista potomaka. U nekim sluajevima su arapska rodoslovlja preslikana direkt-no sa
sazveda, koja su imala odgovarajueg gospodara [18]:
,,Himyar - poklonici Sunca Kinanah - poklonici Meseca
Neprijatno za onu vrstu uenjaka koji u legendaraa vide samo neku vrstu naune fantastike.
Tako misli u Verner Dam (Werner Dam), inae odlian poznavaiac Jemena, u svojoj
analizi junoarapskih boanstava [22]:
Upravo ovde otvorenasu vrata za razne pekula-cije, i verovatno zato ne postoji niti jedna
druga oblast nauke iji predstavnici su od davnina bili ta-ko neprijateljski raspoloeni jedni
prema drugima, kao po pitanju starejune Arabije."
Vreme kata
Sana. Odvezao sam se do turist-biroa gde se dobija-ju vize. Taksistije otekao obraz, bilo mi
gaje ao. Po-mislio sam: ovaj ovek treba da ode kod zubara da mu izvadijedan od onih
crtiih zuba. Posmatrao sam mu li-ce ne bih li zapaio kako se grCi od bbla. Medutim, bilo
je sasvim suprotno; njegov izraz lica bio je oputen, skoro veseo. S vremena na vreme u
usta bi stavio neto zeleno, to bi zatiffl dugo vakao. U 14 sati zau-stavili smo se ispred
turist-biroa, pourio sam, ali na vratima je bila okaena tabla ,,ZATVORENO". Rrenuo sam
gradom. preko pijace.. Svuda naokolo su uali Ijudi, a m.ukarci na podu BU imali puna
ista. U jed-nbm sokaku, pred otvbrenim duanom, neki decak me je netremie gledao1
staklastim oima i punih ustiju. Pruao mije nekakvo zeleno lie. Bili su to listovi ko-ke,
kao to je vau Iiidiosi u Peruu i Boliviji.
Sada nije imalo svrhe otkazati itav poduhvat. Kre-nuli smo. Sunce je izalo. Sana se
presijavala u difu-znom svetlu, svetlele su obojene kue sa belo uokvirenim prozorima, kao
da su preko norii ofarbani.
lako optereem problemima n svojoj zemlji, Kinezi su ovaj dinovski poduhvat sproveli
kroz uzavrelu pustinju i preko visokih planina, tvrdoglavo i temelj-no. Kineski inenjeri su
napravili veliki poduhvat. Uspeli su da prebrode visinske razlike do 3000 m. Sa udenjem
belei Rudolffon Ror da ,,Kinezi u etvoro-godinjein toku gradnje nikada nisu pokuali da
izvre direktan uticaj na politika zbivanja u zemlji."
Pitao nasje gde se nalazi Bainun! Duboko sam uzdah-nuo, da ne bih od muke eksplodirao;
odgovorio sam to sam mirnije mogao, da je ipak on nas trebalo da odvede do Bainuna;
pokazao sam mu auto-kartu i me-sto gde je pisalo BAINUN. Medutim, ovaj elegantni vodi sa zeleno-utom kravatom oigledno nije nita shvatao jer sam po njegovom praznom
pogledu zak-Ijuio da je on nepismen. Stalno je neto brbljao sa vozaem, koji je na moju
nesreu stalno drao volan samjednuin rukom a drugomjo prelazio preko jataga-na. Izgleda
da samo samo ja bio uveren u ispravnost nae rute i zato sam mu rukom pokazao da vozi
pravo. Negde pred Damarom je motor poeo da ,,kaljuca". Kvar? Ne, nije. Sarno namje
nestao benzin. Tvrdogla-vi voza nije napunio rezervoar, nakon samo 80 predenih km
jedva smo stigli do benzinske pumpe. In-Alah.
Opremljen sa nekoliko fotografija iz Du-Montovog vodia, mogao sam. da ih uveriin kako
30 km istono od Damara moramo pronaci cesfcu prema severu; bez ikakvih putokaza i
bez podatka o preenoj kilome-trai bili bismo beznadeno izgubljeni. Pogledao sam na
tahometar, lupio sam vozaa po ramenu i dirigent-skim pokretom za pijanisimo posle 29
km usporio je. Na kompasu smo utvrdili sever. Kao to je Du-Mon-tov vodi tvrdio, tano
nakon 30 prevaljenib. km ugle-dali smo pistu, tanije dve fcrake u pesku - levo pravac
sever, pravo ka pustmji. Od sada vie ni karba nije mogla da nam pomogne, jer pustinjske
piste nikako nisu mogle da budu ubeleene na njoj. Poslednji po-datak; do Bainuna se
dolazi nakon otprilike vonje od jednog sata izmeu planina Debel-Izbil i Debel DuRakam. Bio bi 1,0 dragocen podatak da pianine na svojim vrhovima imaju svetlee natpise
sa imenima, Preostalo namje samo da nagadamo i da se uzdamo u sreu.
U daljim su se nazirale siluete planina. Moda sii to na&e iz vodia. Na poljima smo videli
mukarce i ene u poslu; objasnio sam vodiu da ih upita za Bai-nun; popravio je kravat.u i
nevoljno se nputio prenia njima. Po izrazima njihovih lica bilo je odgledno da im Bainun
apsolufcno nita ne znai.
Voza je imao neki predoseaj: "krenuo je prema
dvospratnoj kuci u vrtu kata i nagovarao je vodia da pode sa njim: nestadoe obojica,
nakon etvrt sata vrafcili su. se sa jedni'm zeniljakoni. Taj je ovek imao najveci i najlepi
jatagan koji sam video u Jemenu. Drka od roga bila je ukraena dragim kamenjem - ili su
to bili sarno ai 'eni staklid? Korice su bile od posre-brenog lima a iroki kai ukraen
srebrnirn. i zlatnim nitima. Oko strukaje imao obavijen pojas sa mecima. Pod mikomje
nosio karabin iz li svetskog rafca: sa za-raslog lica piljila su dva crna oka, oko glave je
nosio obmotanu belu maramu, iji su vrhovi preko ramena padali na svetloplavu dugu
koulju, Nema ta, mar-kantan. ovek sa ogronmim cipelama. Ovaj arapski
muki trio sede u naa kola, na nas uopte nisu obraali panju.
Kola su stenjala uzbrdo prema beskrajnom platou sa crnim vulkanskim stenama kao smola
i sa zidinama od istog materijala. Vodi nam je obeao da nas od Bainuna deli samo jo
jedan sat. Vozili smo se skoro sat i po kroz dine i kamenje. Pokuao sam da se umeam u
vrlo iv razgovor ovih mukaraca: ,,Hej! Bainun?"
Naoruani ovek mije pokazao svoje pokvarene zu-be i u neto ubedivao zemljake. Vozili
smo se jo dalje. Sunce je nakon daljeg sata postiglo svoj zenit i negde tada sam mogao da
ponaislim kako su oni barem ori-jentaciono shvatili kuda smo mi to krenuli. Energino sam
vozau stavio ruku na rame, i naredio mu ,,STOP". Ne znam da li je bila sluajnost, ilije
shvatio najkraci od svih medunarodnih znakova, ali zaustavio je kola. Izasli smo. Ralfje
nacrtao ruevine zamka na bloku za beleke, napravio je skicu planine sa ulaskom u tunel.
,,Bainun! Bainun?", ponavljao sam. Ne shvatajui o emu se radi, gledali su u nas. Skupio
sam pesak na jednu gonailu i izbuio rupu, Deci bi ovaj jezik slika bio razumljiv, ali na
alost ne i naim pratiocima. ovek sa kravatom bio je glup - nije ba lepo to to kaem, ali
to je sve to mogu o njegovoj inteligenciji da zakljuim. Vozau je bilo svejedno kuda nas
je vo-zio, dok je naoruanom oveku izgleda bilo najzabav-nije. Cui bono? Kome to
koristi? Bilo je to pametno Ciceronovo pitanje. Vratili smo se u kola i nastavili put. im
smo stigli do kraja visoravni, stenovite krivi-ne su nas vodile nizbrdo a drugi put optiki se
skoro nije razlikovao, opet uzbrdo. Gde smo rni to?
U peanoj i kamenoj pustmji, gde nije bilo ni lve due, ujednoj dolini sa zelemm
njivaina uzdizale su se glinene kolibe. Naoruani je gimao: ,,Bainun!" i sa cevi karabinaje
pokazivao na rmne nekog zamka, koje s"u se presijavale na kontrasvetlu sunca. Trioje
nestao bez rei, ali sa odredenim ciljem. Iz glinene kolibe vra-tili su se sa snopom kata.
Vreme kataje stiglo!
ravan, a donja polovina od grubog kamena stvarala je utisak kao da su se ravne ploe - kao
gore - vremenom odvo-jile. Na kraju klanca tunel, tamna rupa, iznad ulaza ispolirani
ogrorrmi monolit istih ivica. Ba kao da ni-je isklesan iz ovog masiva, ve kao daje
ubaen.
Izvadili smo metre za merenje: na istonom ulazu izmerili smo irinu od 3,37 m i visinu
od 3, 48 m.
Dok smo se bavili merenjem i slikanjem, zausmo strahovitu detonaciju, podizali su se
dimni oblaci. Po-gnuli smo se i ustanovili da ta pucnjava nije bila upe-rena protiv nas.
Oigledno je onom naoruanom oveku iz nae pratnje kat udario u glavu, pucao je u
mrani tunel. Poto odbijeni metak o tvrdu stenu moe biti neprijatan kao i direktan
pogodak, prislonili smo se uz zid, nakon ega sam ja istupio - hrabro kao saveznik - prema
strelcu, i uz smeak ga zamolio da mi da karabin. Ciljao sam u mali toranj od tri kamena,
gornjije - hvala Alahu - bio razoren. Jemenski Viljem Tel se zaudio i zapucao u drugom
pravcu, stalno nas je prekidao u poslu, jerje ponosno eleo da pokae ka-ko je dobar
strelac. Na kraju ove streljake utakmice pozirao je za slikanje.
Krenuli smo u tunel. Na drugom kraju nije se nazi-rala nikakva svetlostjerje tunel blago
zavijao u desnu stranu. Mereno koracima, duina mu je iznosila 160 m. Na zapadn.om
izlazu visina je bila 5,92 m a irina 3,03 m. Tunel je naputao stenu na zapadnoj strani,
nekoliko metara iznad zemlje.
Na ovoj strani ni traga od kanala ili nasipa. Daleko levo dole u dolini pozdravljale su nas
ruine Bainuna, dok su iz tunela grmele salve naeg pratioca. Impre-sivno.
Takozvani kanal poinje na istonoj strani, tamo gde je usek u stenu - pored kosine
premajugu, poste-peno se penjui vie i vie. Na irem delu meri 2,94 m a na uem 2,46 m.
Strunjaci iz Nemakog arheo-lokog instituta zastupaju miljenje daje kroz ovaj ka-nal
,,proticala kirdca sa kosine, te da je sprovedena kroz tunel do zapadnih polja u Vadi alGalahimu" [31]. Poto voda sakupljena u zapadnoj dolini navodno-nije bila dovoljna za
navodnjavanje njiva, bila je potrebna dodatna voda iz susedne doline. Zato: kanal i tunel.
Na zapadnoj strani tunel izbija nekollko metara iznad zemlje. Ne vidimo nikakve slivnike...
Medutim, samo ova interpretacija nije dovoljna. Voda iz povremenih provala oblaka za
vreme kinih perioda nije tek tako tekla kroz ovaj tunel u kanal. Ali ja ipak ne mogu da
verujem daje ceo ovaj projekat sa-graden samo kao predimenzionirani vodovod.
Ako arheolozi polaze od toga da je voda sa istone kosine trebalo da se prihvati u kanal,
moram da do-dam da istona padina do kanala nije mogla da spro-vede vee koliine vode,
jer se ulaz u tunel nalazio dosta visoko u planini. Ovde se ne radi o zatvorenom kubetu kraj
kojegje voda sa strane oticala, brdoje po-rozno, voda nestaje i svoj put do doline pronalazi
u malim brazdama. Jo jedna protivrenost zvaninom miljenju proizilazi iz injenice da
su zidovi kanala na stram planine vii nego prema dolini! Ako je voda do
Takozvan.i kanal na najirem mestu meri 2,94 metru a na najuem 2,46 metara
doline trebala samo da se prihvati, onda bi ijednostav-ni zidi na strani do brda bio
dovoljan. emu ovaj gi gantski poduhvat? Posmafcrano sa aspekta dananjice, nastaje
protivrenost, jer se i danas u dolini Bainuna Ijudi bave poljoprivredom, i danas bi voda iz
susedne doline bila dobrodola kao i ranije, Kanal i tunel su netaknuti. Zar nakon jakih kia
u kanal ne bi oticao pofcok kroz tunel, da bi se na zapadnoj sfcrani pretvorio u moni
vodopad koji izbija iz stene? Ni traga o tome Voda ostavlja tragove, nestaje, posebno kada
se izliva sa visine od 10 metara! Izgleda da je neto promaklo arheolozima u njihovoj
tvrdnji. Neto jeste.
Bilokacija sa tragovima
Razmiljanja na licu mesta: Takvi podvizi i danas vredni uenja a nama dostupni samo
kao ,,ostaci"nastali su u vremenu koje istorijski ne moe da se
I obuhvati. Ostala su
nepoznata miena graditelja - ne-objanjena su tehnika pomagala, nesumnjivo potreb-na.
Zar je onda udno to su gigantske gradevine u legendama pripisivane ,,demonima" ili
,,genijima"? Kako objasniti neto neobjanjivo? Ipak su legende ,,sauvale" tunel u
Bainunu. Istorija o fcome ne zna nita. Da li neko drugo tumaenje kanala i tunela, kao dela
vodovoda, moe imati vie smisla?
Ako se oba objekta shvate kaostraterke intervencije, onda bi premetanje trupe iz jedne
doline u drugu bi-lo relativno brzo mogue, Marruta oko podnoja brda skratila bi se za
osam sati. Moda bi ovoj gradevini srnisao mogao da bude u planiranju puta za bekstvo?
Dominantno pitanje glasi: Kakve veze sa ovim imaju kralj Solomon i kraljica od Sabe?
Kraljica od Sa-be se - u odnosu na Solomona - javlja samo u legen-dama, i fco sa signalima
koji se mogu predvideti. Prvo se pojavljuje njena niajka u Maribu, u kontekst.u sa palatom
od stakla i metala, koja se fcakode samo od-jednom stvorila ,,tu" - abrakadabra! Ponovo
nestala i ponovo se pojavila na venanju sa kraljem Hadhadom (Bilikismim ocem) na licu
mesta.
Solomon je sasfcavljaima legendi zadao dosta zamrenu zagonetku: Stalno se
neoekivano pojav-Ijuje na mestima na kojima ne bi mogao da bude zbog geografske
udaljenosti; svakog meseca je poseivao Iju.bljenu kraljicu, iako razdaljina tog izleta od
Jerusa-lima do Mariba u takvom turnusu nije mogla da se sa-vlada. Kao ,,gospodar
vetrova", kraljici je poklonio kola za putovanje kroz vazduh. Ve i to neshvatljivo udo
bilo bi dovoljno za nastanak legende, ali bilo je jo uzbudljivije. Ne samo da je Solomon uz
pomone trupe u Jerusalimu, Maribu i Bainunu - na primer -izgradio graevine za sva
vremena, ve je sagradio hramove i rezidencije u dananjem Iranu, Pakistanu i Kamiru.
Solomon je svuda bio prisutan i za sobom ostavljao tragove.
Nakon intenzivnog istraivanja [32] mogao sam tvrditi da je u blizini grada Srinagara u
Kamiru, bilo brdo Takt - i - Sulejman, nazvano Solomonov presto:
ispod dananje tvrdave na kupi brega lee monolitne ruevine i utvrenja, koje je navodno
Solomon izgra-dio. Srinagar se nalazi na izlazu jezera Vular u dolini Kamira; iz lokalne
legende saznajemo da je Solomon ovamo stigao leteim tronom, ukrotivi vodu i isuivi
movare [33]. Zato se Kamir zove jo i ,,Solomonov vrt".
Zapadno od pakistanskog grada Dera Ismail Kan, izdie se drugi Solomonov tron", na
visini od 3441 m, a u severozapadnom Iranu na visini od 2400 m - trei. U svim,,Takt - i SuZ^/maraima"klanjali su se vodi i vatri.
To to je mene uznemiravalo, nije one koji nisu sutinski ispitivali legende. Da li je mogue
da se kod geografski tako udaljenih naroda provlaila ista vizija? Etiopljanima je poznato
Solomonovo vozilo, ,,koje je letelo kroz vazduh" - Kamirci u svojim predanjima pamte
Solomonov ,,letei presto". Ova dva naroda deli udaljenost od 5000 km vazdune linije,
kopnenim pu-tem, preko brda i kroz pustinje, za prelazakje potreb-no najmanje 20.000 km.
Zato su - do davola -oprostite na reniku - plemena tih naroda (koja tako rei nita nisu
znala jedna o drugima!) zadrala iste Cinjenice. Da li je moda postajao zajedniki praizvor
odakle su pisci crpli med? Vizije i imaginarni demoni ne mogu pomeriti niti jedan kamen, a
kamoli da ima-ju sposobnost za izradnju monstruoznih objekata.
geografskom centru Solomonovih aktiv-nosti, mi emo ga ovde staviti pod lupu kao predstavnika drugih planina sa istim nazivom.
Svoje ime ova planina duguje legendi. Solomon je na pueLku svoje romanse iniao
izvesnih prublema da smeka hladnu kraljicu od Sabc. U izboru sredstava ba nije bio
mnogo otmen, Ijubljeim je omamio arob-nim napitkom i kradom je odveo ,,kroz vazduh"
[34] na persijsku visoravan. Vodio je brigu o odgovara-juem komforu: na planinije
bilojezero sa toplom vo-dom i mineralima. Iscrpljena od vazdunog putovanja kraljica se
iskupala dok nije postigla raspoloenje ko-jim bi mogla da odgovori Solomonovim
oseanjima. Od toga doba ovaj vrh planine se zove Takt -i- Sulej-man, tako barem kae
legenda. Za vazduni transport u ,,Enciklopediji Islama" [35] stoji da su Solomonovi
,,geniji" istkali arobni tepih od zelene svile ,,za putovanja kroz vazduh". Na tom tepihu je
kralj uju-tru sa svojom opremom mogao da napusti Siriju i do uvee da stigne do
Avganistana.
1 danas se do Takt - i - Sulejmana najbolje stie helikopterom. Verije i sam pogled na ovu
divljinu mo-rao da opini kraljicu. Planinski plato se nalazi u zabaenom, iskrenom delu
usred Azerbejdana,jugo-zapadno od Marageha u Iranu. Na visini od 2400 m ar-heolozi su
pronali breuljak sa ostacirna krunog, kiklopskog zida, prvobitne duine od 1100 m.
Ovde gore postojalo je svetilite vode i vatre sa nastambama za svetenike, smetajem za
ugledne goste, a sve to okrueno utvrdenjem, na povrini od 10 ha zemlje sa dva glavna
ulaza, prema severu i jugoistoku. U gradevinu je integrisano 38 tornjeva. Toliko posmatranica izgleda udno, jerje ovaj objekat, vidljiv iz da-leka, bio na visokom platou planine.
Usred ruevina, koje se danas mogu videti, nalazi se duboko, plavo, sumporno planinsko
jezero, u ijoj se vodi nekada osveavala kraljica od Sabe. Jezero je dubine 67 m, napaja se
podzemnirn izvorima, tako da je nivo vode bio ujednaen tokom cele godine: iz dobro
obavetenih krugova se tvrdi, da postoji podzemni si-stem cevi, koji ovo jezero povezuje sa
drugim planin-skimjezerima.
Nekada su oko vode u grupama nastajali hramovi i svetenike nastambe. Pre 150 godina
na severnoj strani je postojan svod hrama, ali je u rneduvrernenu sruen [36]; bio je
kvadratnog oblika, krunisan bonom duinom od 25 metara, Ostao je samo okrugli stub
debljine 5 m, koji je zagonetka za arheologe: taj stub nije sluio za podupiranje kupole - za
to su sluila etiri potporna stuba - veje blokirao prostor.
Zagonetke su ostale i druge svetinje - ta se ve ta-ko zove. Bile su tu kvadratne odaje sa
debljinom zida do 2,40 m; pod je bio estoslojan od cigle, ,,bez malte-ra, ve samo sa
fcankim slojem sintera"* [37]. Izmeu.
* Sinter (krenjaki sedunent, vulkanskog porekla) talog sa izvora
soravni u Peruu. Prvobitno su odvaljivani ogromni komadi, koji su. zatim klesani. emu li
je sluio ovaj objekat na Takt - i - Sulejmanu?
Oko deset kilometara od Solomonovog trona nalazi
se vulkanski krater Zindan - i - Sulejman, Solomonov zatvor, a u susedstvu i Takt - i Bilkis, Bilkisin tron i
- da bi se slika upotpunila - u dolini Isfarjino etvo-rougaono polje ruevina ar - 1 - Bilkis,
rezidencija kraljice od Sabe [38]!
,,Ve i kod posuda za zalihe ,,nornialnih" visina postavlja se pitanje kako se iste zapravo
prazne, i povremeno iste. Jer se i sa veoma dugim vratovi-ma ne moe dosegnuti do dna,
ak ako se i potpo-mogne stolicom ili hoklicom. Medutim, ove ogronme glinene posude
zadaju nereiv problem:
one se ne mogu ni nakrenuti...
Posude sa zalihama veliine Pithoi-dinova vero-vatno su postavljene pre izgradnje zida, i
tako su uzidane, a kasnije nije postojala mogunost da se one zamene nekim drugim.
Punjenje i pranjenje bilo je mogue samo pomou creva, po prmcipu ko-munikacije cevi.
Ali, zaista je nepraktino posude ugraditi na tako nepristupanom mestu. Pomalo iritirani
okreemo leda..."
Iritiran je bio i Ralf Zonenberg (Ralph Sonnenberg) [45], takode istraiva Rnososa.
Rezultate je objavio u AAS*:
,,Jedna od ovih monstruoznih posuda u proseku irna zapremmu od 586 litara, a zbir svih
posuda smetenih samo u zapadnom krilu palate u Knoso-su iznosi oko 420, a to odgovara
ukupnom kapacite-tu od okruglo 226.000 litara."
Ne morate biti iskusni arheolog, da bi o ovome ra-zlono razmiljali. Osim glinenih
posuda svuda oko i u samoj palati bili su uljani rezervoari, od arheologa esto nazivani i
,,cisternama" sa ukupnim apsurdnim kapacitetom skladitenja. Nije ubedljivo tumaenje,
da su se Minojci tako opskrbljivali za krizna vremena:
Knosos se nije plaio nikakvih opasnosti, jer prema unutranjosti ostrva nije bilo nikakvih
utvrenja, a za
* Ancient Astronaut Society: Drotvo koje se bavi nereSenim za-gonetkama iz prolosti. Informacije kod:
AAS, CH-4532 Feldbtun-nen.
sigurnost s morske strane brinuo se din Talos svojim krunim letovima, i osim toga jestivo
ulje na medite-ranskom vrelom suncu vrlo brzo uegne.
Ove rezerve ulja sainjavale su skladite za gorivo!
,,Nijedan mar nije tako teak kao ovaj koji vraa ka razumu", pie Bertolt Breht
(Bertolt Brecht) (1898-1956).
Ja mariram nazad ka razumu... i uskoro u sresti kraljicu od Sabe.
;
Sabejci - isti oni graditelji brane u Jemenu, tj. Ma-ribu i trgovci tamjanom - identini su
Minojcima, koji oko 1450. god. n. e. bez ikakvog traga nestaju sa Kri-ta. Ova ideja nije
nastala usled ,,provienja", ve tru-dom i talentom da izmeu starih predanja pronadem
veze. Evo stanica:
Rimski istoriar Plinije Stariji, roden 23. ili 24. n. e., umro 79. pri izbijanju Vezuva,
sastavio je prema ondanjem nivou znanja enciklopediju ,,0 istoriji pri-rode" u 37 tomova.
Sakupljao je sva znanja o lekovi-tom bilju, biljkama, drveu, kamenju, geograflji i o
narodima. Pre dve hiljade godina to je bilo glavno, standardno delo. U 6. knjizi Plinije pie
o narodima koji ive u Arabiji [46]:
,,Kraljevska rezidencija svih je ipak Mariaba (Ma-rib)... Sa Atramianima se prema
unutranjosti zemlje granie Minejci... za koje se veruje da po-tiu od kritskog kralja
Minosa..."
U 12. knjizi se Plinije posveuje vrstaina drvea u Arabiji; posebno ga zanima
tamjanovo drvo. Citiram samo sledei pasus: [47]:
... Ogranieno je drugim regionom, gde ive Mi-nojci, i tamjan se odatle izvozi preko
veoma uzanog puta. Ovaj narod je poeo trgovinu tamjanom, i najvie se time bavi, po
njemu se i zove Mineum. Osim Minejaca nitijedan drugi Arapin ne vidi tam janovo drvo,
pa ak ni svaki Minejac. Samo oko 3000 porodica bavi se uzgajanjem i znanje se prenosi u nasledstvo..." Moemo poverovati Pliniju - arheolozi ga vrlo ffesto
citiraju, naravno kad svojim tumaenjima moe da po-mogne. Informacija je ipak
neverovatna. Taj tekst je potrebno proitati vie puta, da bi se shvatilo ta rim-ski istoriar
zapravo eli da kae: Minejci su zapoeli trgovinu tamjanom, zato ,,se zove i Mineum". Za
Pli-nija Minejci nisu bilo kakvi trgovci sa Krita - Minejci su Arapi! ("Osim Minejaca niti
jedan drugi Arapin ne vidi tamjan.")
Da, filigranska mrea linija iz svetih knjiga, legendi i predanja daje dobru sliku, Poto ne
bih ponavljao ve dokumentovano, evo samo nekoliko grubih linija po seanju:
,,uvari neba", o kojima izvetava prorok Henoh, nekada davno su se spustili na Zemlju.
Sva velika predanja o njinia govore najedan ili drugi nain, kao o vanzemaljskim uiteljima
iz neke daleke zemlje. Vla-dali su monom tehnikom, zato je narod mislio da su,,Bogovi"
Ti ,,Bogovi" nisu uvek bili sloni; svaali su se i do-lazilo je do raznih nemira i pobuna,
Jedna grupa je manipulisala na Zemlji sa naslednim materijalom iz-meu oveka i
ivofcinja = sfcvorenje kao kentaur (ovek/ivotinja-bice), posledica su bili Ijudi-ivotmje
(minotaur). Drugi vanzemaljci su se zabavljali sa le-pim erkama Zemlje; rezultat tih
meavina izmedu bogova i Ijudi bili su ,,Boiji sinovi", u starim tekstovi-ma pominjam kao
kralj Minos, potomak Boijeg oca Zevsa. Bili su tu i ,,Elohimi" (=boiji stvorovi) iz Starog zaveta, Henohovi ,"uvari neba" boanstveni juna-ci mdijskog narodnog epa
,,Mahabharata".
Svi ti mitski stvorovi raspolagali su barem delom tehnikog znanja njihovih vanzemaljskih
oeva. Zato su na ovoj planeti avanzovali u mone vladare i kra-Ijeve iako su njihovi
potomci postepeno gubili prvo-bitna znanja, ostajalo je dovoljno da se ostatak oveanstva
povremeno zapanji nad njihovim arob-nim demonstracijama.
Kralj Solomon - da ipak ostanemo kod glavnog ju-naka nae pne - nasledio je od svojih
predaka spo-sobnost za izradu ,,leteih vozila", vladao je raznim tehnikim trikuvima,
posedovao je vanredno umee za izradu alata i raspolagaoje nekom vrstom eksplozi-va.
Moan, pametan i prepreden, kakavje ve bio, na-redio je da se na raznim mestima izgrade
palate, a du putcva, kojima je lefceo, ,,hramovi" na vrhovima brda. To su bila mesta za.
snabdevanje gorivom i piste za sletanje.
Njegova koleginica i Ijubavnica, kraljica od Sabe, nije nimalo zaostajala za njim: ona i
njen klan bili su naalednici Boijeg sina Minusa sa Krita; i ova kraljica je raspolagala
raznim tehnikim urneima kako bi mogla da nnponuje okolini: Minojci su svetilita gradili visoko na brdima, prvobifcno su imala vise naniena. S jedne strane bile su pumpe za
gorivo i skladista za hranu, zatim osinatranice, i optiki markantne formacije po kojima su
letei potomci bogova mngli dase orijentiu.
Zapravo su Minnjri mogu da ive u rrdru i raskoi, ali u izvesnim vremenskim razmacima
dolazilo je do zemljotresa, prirodnih katastrofa, protiv kojih su i bulji puLomd bili
nemoni ali ipak dovoljno mudri da blagovremeno potrae novu zemlju i prihodite. Zato
su se i odiLelji kraljice od Sabe iznenada pojavljivali sa ,,gradom od stakla i metala" u
Maribu, poveali svoju mo preko braka sa lokalnom ,,zverkom", preuzeli trgovinu
fcamjanom i naveliko pravili planove oko plantaa ,,zlatnog" buna. 1 tako dalje i tako
dalje. Mi-nojci - sada Sabejci - stvorili su tehniko udo - bra- ne, gradili su viespratnice do tada nepoznat nahi gradnje. - Protivno lokalnom obiaju, Sabejci su ostali poklonici
zvezda - u skladu sa imenom Saba - to inae znai ,,poklonik zvezda" .
Solomon je budnim okom pratio procvat sabejskog carstva. Najvie su ga iritirale vesti o
tehnikim dosti-gnuima sabejske kraljice. Da lije moda ova gospoa - kao i on - ipak
raspolagala tajnama svojih boanskih predaka? Kada su se sreli, bili su sumnjiavi jedno
prema drugom te su tako meusobno postavljali zago-netke. Ova situacija je esto
objanjavana stalnim udom Ijubavi: Solomon je pomagao kraljici kod grad-nje velikih
objekata kao i kod konstrukcija kojima se narod divio. Tako neto nikada pre nije
postojalo. Na-stala je legenda o ,,genijima" i ,,demonh-na", koji su ovde bili na delu.
Zadnji susret kraljice od Sabe i kralja Solomona zbio se u gradu palmi Tadmoru*. Tamo
je rasipnik Solomon sagradio grobnicu svojoj velikoj ijnbavi. Po-daci o smrti nedostaju, ali
Muhamed-el-Hasan, biograf tvorca religije Muslimana Muhameda, pie da je Kalif Valid
Prvi (705-715 nae ere) u Tadmoru pronaao grob sa sledecim natpisorn [48]:
Na naestu grobaje sagradena zgrada. taje Kalifa tako uasnulo? Bilkisin grob
je bio grob nekog dina!
*Tadmor = Palmira. Grad oaza na sevcru Sirijske pustinje.
II
Postoji jedna knjiga to je izmenila na svet - iako postoji pokuaj da se njeno postojanje
ospori, Pisci Starog zaveta, esnaf interpretatora Biblije, sigurno nocima nisu spavali.
Smetaju se zbunjeno i odgovara-ju arogantno. Njigovu reakciju predvideo je pronala-za
senzacije: ,,Ako moju teoriju ne budu mogli da ignoriu, nastojae da je uine smenom.
Ako im, medutim, ni to ne pode za rukom, radie veoma na-porno da bi pokuali da ospore
moje dokaze. To ijeste moja namera."
ta se dogodilo?
Profesor dr Kamal Sulejman Salibi, Libanac roen 1929, studirao u Bejrutu istoriju,
doktorirao u Londo-nu, postao profesor istorije na renomiranom ame-rikom Fakultetu u
Bejrutu; ve je napisao nekoliko udbenika pre no to je objavio knjigu ,,Biblija potie
Odakle ideja profesoru Salibu da biblijska mesta premeta sajednog na drugo?
Prilikom njegovih istraivanja naziva gradova na Arapskom poluostrvu zapazio je da
mnoga imena po jezikom obliku ne odgovaraju arapskom jeziku, ve kananitskoin ili
aramejskom. Zato treba znati sledee:
Naa azbuka sadri samoglasnike i suglasnike. Pra-pismo Starog zaveta, sveanj starih
tekstova, sastav-Ijeno je pismom od samih suglasnika. Na primer:
,,Jerusalim" na ovom pismu glasi: Rslm, za ,,Eden":
dn, a ,,-Solomon": slm. Kod linih imena, na pri-mer:,,rch vn dnkn"- zavisno od toga gde
se ubacuju samoglasnici moe da se proita kao Erih fon Deni-ken/Ulrich ven
Dukokun/Irach vun Dinaken. Ovakve i sline implantacije mogu dovesti do uasnih
zabuna.
Biblijsko pismo bez samoglasnika dolazi od semit-ske azbuke sa prvobitno 22 suglasnika i
dva polusa-moglasnika ,,w" i ,,y". Isto se odnosi i na arapsko pismo, takode semitskog
pnrekla.
Trenutak provere
Da li arheoloki mogu da se provere Salibisova saznanja? Sasvim sigurno! Nai naunici
uvek usme-reni ka istini, treba ,,samo" na oznaenom mestu da ponu sa iskopavanjem.
Prema Salibisovim podacima - na primer najstariji, solomonski Jerusalim nalazi se oko 35
km severoistono od planinskog regiona Nimas u saudijsko-arapskoj provinciji Asiriji. Tu
se nalazi pi-toreskno selo Al-Sarim, Solomonov Jerusalim. Kako neki proroci opisuju ovo
mesto, stari Jerusalim je ov-de bio na nadmonom, stratekom poloaju. Na ovim visinama
je Solomonu kao graditelju hramova na raspolaganju bilo dovoljno graevinskog
materijala, to u Palestini ne bi bio sluaj.
Posledice
Novo lociranje biblijskih dogadaja objanjava neja-snoe u aktivnostima kralja Solomona.
Ako Solomo-nov hram nije u dananjem Jerusalimu ve se nalazi na najjunijem delu
Saudijske Arabije, koji se granici sa Severnim Jemenom, odmah nam postaje jasno zato se
Solomon toliko trudio oko kraljevstva Sabe;
Sabejci su bili njegovi neposredni susedi. A Solomono-vi meseni vikendi kod kraljice od
Sabe i dalje ostaju u domenu nemogueg bez pomoi ,,leteih maina":
vazduna linija od Nimasa u Asiriji - Solomonova re-zidencija - od grada Mariba i danas
iznosi 530 km.
Nov nain razmiljanja ne nameu samo nazivi gra-dova iz Starog zaveta. Oblast Asirije i
danas obiluje svetilitima, polomljenim oltarima, prastarim natpisi-ma i vrhovi planina, koji
se pripisuju likovima iz Bibli-je Avramu i Solomonu.
U drugoj polovini prolog veka, francuski istraiva Jozef Halevi (Joseph Halevy) inae
jevrejskog pore-kla, kao prvi Evropljanin dolazi - tajnim putevima, rnaskiran - u Jemen, to
nijednom. strancu nije bilo omogueno. Halevi izvetava o himjaritskim i hebrej-skim
natpisima na stenama, jedni pored drugih [6]. Izvan Mariba je posetio ak i ,,Solomonovu
damiju", iji su zidovi Bili ispisani bezbrojnim arapskim natpi-sima.
Englez Hari Sent Don Filbi (Harry St. John B. Philby) je 1917/18. preao kroz Arabiju
uzdu i po-preko. On pie o natpisima i crteima na stenama na vrhovima brda, jedan je
liio na ,,kentaura" (7) i o zi-dovirna prepunirn ,,talmudskim natpisima"
Tano 130 km juno od grada Taifa - dananja let-nja rezidencija saudijskog kralja - nalazi
se u provin-ciji Asiriji Dzebel Ibrahim (2.595 m), Avramova planina, daljih 150 km juno
odavde kreemo se po Solomonovoj prapostojbini, u Al-Sulejmanu. Na vrhu planine
Debel ada nalaze se ostaci oltara sa do sada jo nerastumaemm natpisima. Narod ga
zove Musa-la Ibrahim = Avramovo mesto za molitvu.
ak je i Aron, Mojsijev brat, u jednoj saudijsko-arapskoj planini ovekoveen - Debel
Harun - Arono-va planina. Visoka je 2.100 m a nalazi se jugoistono od Abhe, glavnog
grada provincije Asirije. Proroci i praoci Starog zaveta iveli su u planinama Jemena
Poternica za Solomonom
Odakle je doao Solomon? ak i tako bogati kra-Ijevi kao on imali su pretke. Ko je stvorio
to bogatstvo? Da li je to moda bio prepredeni, mali kralj Da-vid - da, ba onaj to je
pobedio Golijata?
Tanije reeno, Solomonovo poreklo bi trebalo da dopire do Avrama, praoca svih rodova,
ali i jo dalje u prolost jer je Avram imao poreklo, mada veoma udno.
Avramov otac Terah, tako barem tvrde starojevrej-ska predanja - nema zabeleenog
protivstava - bio je idolopoklonik. Avram i sam potvrduje ovu oevu ma-nu u ,,Apokalipsi
Avrama", pisanoj u prvom licu [13]:
,,Ja, Avram, u vreme kada je na rnene doao red da odrim rtvenu slubu moga oca
Teraha pred njegovim drvenim i kamenim, zlatnim i srebrnim, bronzanim i gvozdenim
bogovima. Tako sam jed-nom otiao u hram na slubu: i videh da se kameni bog Merumat
prevrnuo do podnoja gvozdenog bo-ga Nahona".
Avramovi roditelji bili su poklonici zvezda, u koje u ono vreme nisu verovali samo Arapi i
Egipani, Vavi-lonci i Minojci ve svi narodi starog veka. Avramov otac Terah navodno
potie iz Ure u Kaldeji, a profesor Fric Homel (Fritz Hommel) kae da je ,,Tamo
oboavanje zvezda odavno bilo popularno" [14]. Tako da se i Avramovo rodenje dovodi u
vezi sa zvezdama -ajevrejsko predanje opisuje [15]:
,,Avram, sin Teraha... i Amtelaje... roden u Uru u Kaldeji... u mesecu Tiri... oko 1948.
godine nakon stvaranja sveta... u nod kadaje Avram roen, Tera-hovi prijatelji... okupili su
se za veeru... tada na istonom nebu zapazie neku udnu zvezdu; brzo se kretala, kao da
bi progutala etiri druge zvezde, na etiri strane neba. Svi su se udili toj pojavi"... Zlom
kralju Nimrodu, graditelju gradova i ,,welikom lovcu pred Bogom", o kojem nas
izvetavaju Mcj-sije i Miha, astrolozi rekoe da e se roditi deak. koji bi mogao da ugrozi
njegovo carstvo. Tada Nimrod. aa-ravno, naredi da se zakolje 70.000 tek rodene muke
dece. Ali Avramova majka se uplaena skriva u peini, gde na svet donosi bebu, ije lice
obasjava tamnu .peinu. To nije primetio niko osim arhanela Gavrila, koji se hitro spustio
s neba da bi podigao dete.
Lepaje to legenda, mada ne bi bila vredna pomena da nema toliko slinosti sa Hristovim
rodenjem u Vi-tlejemu.
Sasvimje jasno da otada Avram vie nije bio obian ovek u predanjima; ponekad su ga
aneli tako prikri-vali u oblacima i magli da je mogao utei od potere, dok bi ga drugi put
seljani iz tornja u Vavilonu strpali u pe. Naravno, bez bilo kakve povrede po Avrama.
Tek nakon intenzivnog prouavanja postalo mi je jasno da je jo praotac Avram imao
bliske kontakte sa vanzemaljcima. U ,,Hronici Jerahmela" (16), zasnova-nom na starijim
izvorima, tvrdi se daje Avram najvei
madioniar i astrolog, a znanjeje stekao od ,,andela". Ova tvrdnja se puklapa sa podacima
iz ,,Apokalipse
Avrama": tamo se sasvim jasno opisuje kako su dva izaslanika Najvieg ,,u nebo" odvela
Avrama: visoko iznad zemlje video je ,,neto slino svetlu, ne moe se opisati" i ,,velika
stvorenja koja su se dovikivala, a ko-ja mje razumeo". Razurnljivo: ako su vanzemaljd
Avrama odveli u matini brod, nije m mogao da razu-me jezik stranaca. Avra-m se tano
sea: Visoko mesto, na kojem je sta)ao ponaeralo se nadole i nagore, pone-kad je zemlja
bila iznad njega dok je drugi put bila ispod. Bujna mata ili? Sigurno nije ovo prvo. U veku
vasionskih brodova imamo prilike da itamo izvetaje kako se budui vasionski brodovi
okreu oko svoje ose - optikim efektima, koje Avram tano opisuje.
lako sam stalno svestan da ovde baratam sa legen-darnim predanjima - istorijski
neprihvatljivim - bio sam veorna iznenaden kada sam u jednoj knjizi, izda-toj u
Arnerikom biblyskom institutu (na liniji mojih kombinacija) proitao da se tamo prihvata
teorija o posetiocima iz neke vanzemaljske civilizacije (17). U knjizi pie: ,,Tek nakon
veere Avram... je otkrio da njegovi gosti nisu bili obini posetioci. Doli su iz sve-mira".
Kakav napredak! 1 teolozi prihvataju novlne:
Avramje imao kontakte sa astronautima!
Na osnovu BibliJe namaje ,,utuvljeno" daje Avram praotac oveanstva; a strunjaci pri
tom uopfce nisu sigurni u Avramovo postojanje... i ta bi njegovo ime moglo da znai.
Franc M. Bel (Franz M. Bohl), profesor na Univer-zitetu u Lajdenu, konstatuje [18]:
,,Staro ime Ab-ram, koje se ne javlja nigde osim u Gen, 11,26-17,5 znai ,,plememti otac"
ili ,,otac je plemenit". Time re ,,patrijarh" moe da se shvati kao prevod ovog imena. Pod
,,ocem" se ovde rnisli na Boga, prvobitno je to bio Bog Meseca... Verovat-nije se kod Abrahama radi samo o dijalektikoj va-rijanti (,,razvuenost") eeg imena Ab-ram"
Profesor Bel je 1930. tvrdio sa velikom sigurnou, medutim pet godina kasnije strunjaci
uglednog ,,Journal of Biblical Literature" (19),to pobijaju:
,,Prvobitno Avrarn nije bilo lino ime, ve nazivjed-nog boanstva." Ofcadaje prolo ve
40 godiiia kako se ovo ime izuava, ali razjanjenje ne postoji do danas. U jednoj
publikaciji sa Univerziteta Yale [20], u SAD. objavljenoj 1975. stoji interesantna
reenica:,,Vero-vatno nikada neemo biti u stanju da dokaemo daje Avram zaista
postojao..."
Sve je ovo veoma zbunjujue, i bilo bi sasvim zanemarljivo da itavi narodi svoje poreklo
ne zasni-vaju na oveku, koji moda nikada nije ni postojao...
Meutim, i pored svih protivrenosti moe se tvrditi da Avram - ako je zaista i postojao nije mo-gao nikada da bude u gradu po nazivu Jerusalim. Na mestu dananjeg Jerusalima
postoje arheoloke isko-pine grada iz vremena 2.000 pre n. e., ali niko ne zna kako se taj
grad zvao.
1975. je u Ebli, u severnoj Siriji, iskopana bibliote-ka glinenih tablica; prvi put se na
sumerskom, klina-stom pismu pojavljuje naziv grada Urusalim (Rslm). Egipatske
hijeroglife iz vremena faraona Amenoflsa 111 (1402-1364. pre n. e.) pominju grad
Auamen ili Rualim, ubt; varijaute su tako rei uhvatili biblij-ski arheolozi i tumaene su
kao dananji Jerusalim. Ako se bolje pogleda, pronai emo samo nazive ime-na, ali ne i
geografsko odredenje. Zbunjenost postaje jo potpunija ako pogledamo Genezu 1. knjige
Mojsi-jeve (Knjiga postanja), glava 14, stih 17:
,,Kada se Avram vrati kao pobedilac Kedor-Laome-ra i kraljeva koji bejahu s njim, kralj
sodomski mu izide na susret u dolini ave, kojaje Kraljeva doli-na. Melhisedeh, kralj
salemski, iznese hleb i vino. On bee svetenik Boga Svevinjeg. On blagoslovi Avrama
govorei: Blagosloven da je Avram od Boga. Svevinjega, stvoritelja neba i zemlje! Blagosloven da je Bog Svevinji, koji predade neprijate-Ije tvoje u ruke tvoje! 1 Avram mu dade
desetak od svega".
Ovde se govori o kralju salemskom. ,,Salem" je ka-snije Jeru-Salem. udno. Jo nije
postojala obeana zemlja, Mojsije jo nije bio roen, kralj David (Solomo-nov otac) imao
je grad ali koji jo nije bio zauzeo, a nazvan je ,,Jerusalim". Kakav je dakle bio taj ,,Kralj
salemski", koji je sreo Avrama i gde se tano nalazio kraljevski grad Salem?
Naune greke
,,Gde naunik napravi greSku, to je nauna greka", kaejedna arapska poslovica. Zaistaje
tako.
Gradovi, a posebno kraljevski gradovi nikada nisu bili plod maioniarskih vetina.
Uvek su prvo nasta-jale drutvene strukture, generacijama je nastajala odredena hijerarhija,
i tako je nuno dolazilo do po-trebe za izgradnjom gradova. Bilo u kojoj zemlji, svu-da su
postojala tri preduslova za urbanizaciju:
prikazivanje mod vladara, koja je bila vea od jaine onih kojima se vlada, sigurnost protiv
neprijatelja, izgradnja svetilita kao manifestacije zajednikog kulta.
Trea manifestacija je bila centralni povod za izgradnju gradova. Globalno gledano, Ijudi
za pradoba su bili poklonici zvezda. Ovaj kult zvezda naih preda-ka objanjava se
raskoem i sjajem neba fiksnih zve-zda, pojavom i nestankom Sunca i Meseca. Ljudi su
osvajali vrhove brda da bi bili blii svojim bogovima, na velikim visinama su gradili oltare
a gde aye bilo planina, napravili bi ih vetaki, da bi na tim mestima podizali svete
gradove.
Sve do ove take sledim opte miljenje uenjaka -ali: ,,ak iako su svi istog miljenja, to
miljenje moe biti netano", tvrdi Bertran Rasel (Bertrand Russell) (1872-1970).
Nauka vrednuje bogove neba i zvezda kae flktmia bia, proizvode Ijudske mate, koja
zapravo u stvarno-sti nikada nisu postojala. Zar su flktivna atverenja imala neku nio? Zar
su se Ijudi plaili Ijudskih bogo-va? Zar su izrodi mate vidno i osetno kanjavali
zemaljsku decu?
Nauka tiudijedno od objanjenja:,,Kanjavanje nije postojalo kao ni bogovi, a kada bi
Ijudima u bilo kojoj zemlji ilo loe, pronalazili bi nekog krivca. Poto taj krivac za njihovu
lou situaciju nije uopte postojao a samim tim. nije mogao da se pozove na odgovomost,
pajei svako zlo i dobro pripisivano bogovima, koji eto samo na taj nain postaju stvarnost
za Ijude. Vulkani, zemijotresi, elementarne nepogode - sve su to bile Boije manifestacije i
tako su nastale prirodne religi-je. Zvui sasvim logino, ali dolazi do onog neverovat-nog,
to se uopte ne uklapa u ovu emu: Bogovi su poeli da govore. Davali su uputstva,
izdavali su za-brane i naredbe, stvarali su zakone, a u pojedinim sluajevima, koji se mogu
dokazati, odvodili su Ijude u daleke ,,nebeske gradove", narodima su demonstrirali tehniki
uvebanu mo, prenosili znanja, koja su dale-ko bila iznad Ijudskog nivoa. Oni odabrani,
koji su zemljacima prenosili uputstva bogova, obavljali su to irom sveta - izgovarajui sve
u prvom licu jednine:
...i uo sam... i video sam... on mi govorae... pokazae mi... naredio mi je... idu kod...
Otkada su Ijudi progo-vorili, sve to je pripovedano u prvom licu govori o oevidnim
situacijama. U mnogim sluajevima ,,ovih izvetaja proroka" kako su kasnije deklarisani,
oevici dodaju podatke, kada i gde se neto dogodilo, navode imena bogova, koji su
uestvovali, ili njihovih poma-gaa.
Veoma zamrena situacija!
Bogovi navodno nisu postojali. Znai sve njihove poruke su izmiljotina, fikcija - ili lai proroka, koji su hteli da budu vani. Zar sve ovo nije vrhunac nelo-ginosti, da se na
osnovu lanih izvetaja sastave svete knjige oveanstva? Zar nije isto ludilo, nakon ovog
preobraaja, i zaobilaznog puta, sve ove izvetaje pro-roka smatrati pravim draguljem,
istim zlatom istine? Unjih ,,verovati"?
kojije vladao nad,,svim kraljevima od reke Eufrat do zemlje Filistara i do granica Egipta".
Arapi mu priz-naju gradevine irom sveta, u Koranu se tvrdi da su duhovi morali da rade za
njega, da je bio ,,Gospodar vetrova" i daje vladao 350 godina te da se na mnogim mestima
pojavljivao istovremeno. Etiopljani, pak So-lomona opisuju kao neizmerno bogatog,
uvarem sve-tih Mojsijevih tablica i zavodnikom kraljice od Sabe kao i vlasnikom leteeg
voznog parka.
Zaista mnogo za samo jednog mukarca sa samo jednom glavom, dve ruke i dve noge.
Ko je zapravo bio Solomon i kada je stvarno iveo niko ne zna. On je samo jedan
kameni u mozaiku praistorije kao i Melhisedek, Avram i kraljica od Sabe. Ali hroniari
tog vremena su se sloili oko jedne stva-ri, a toje daje Solomon bio kralj Jerusalima.
Dokaza-no je da je 586. pre n. e. od strane Vavilonaca uniten grad pod nazivom Jerusalim.
Ali: Koji Jerusalim? Onaj u kojem je vladao legendarni Melhisedek... ili dananji Jerusalim
u Palestini?
Suze za Jerusalim
U sklop Starog zaveta ubraja se i pet tubalica, gde se oplakuje uniteni grad Jerusalim. Sa
uzdahom ,,Ah" poinju prva, druga i etvrta tubalica. Jerusa-lim se hvali kao veliki i
mnogonarodan grad, ali sada je naputen. Nestao je sav sjaj, osvajai su pokrali sve
bogatstvo, obeastili su hramove sa svetmjama ili ih pokrali. Device i deaci postali su
robovima, a neprijatelji se sada podsmevaju nekada tako pono-snom Jerusalimu. Proroci,
svetenici i sudije pod-vrgnuti su ruganjima, odvode ih, dok njihova potera vreba kao
,,orlovi na brdima" nad plenom, Autoru tubalica prilikom. seanja na ponosni grad naviru
su-ze na oi: ,,gori mi u grudima, srce mi se kida" .
Poto tubalice nemaju napomenu autora, pripisu-ju se Jeremiji. Ovaj prorok iz esfcog
veka pre n. e. bio je vrlo nezgodan i dvolian ovek: upozorio je stanov-nike Jerusalima na
Vavilonce ali je i sam odravao ve-ze sa neprijateljima. Zedekija, poslednji kralj Jude (597586 pre n. e.) naredio je da se huka baci u ci-sternu. Medut.im, ona nije prevozila vodu
tako da je jerernija preiveo, a pobednik Nabukodonosor 11 (605-562 pre n. e.) ga oslobada
i zabranioje da mu se bilo ta loe dogodi. Tako se prorok slobodno kiefcao dok su njegovi
sugradani vezani krenuli na raar u zarobljenitvo. Vavilonski. vojnici, do kojih ovaj kraIjevski dekret n.ije stigao, stavljaju ga u lance i sa dru-gim zatvorenicima ga odvode u
Babel.
Grekaje ispravljena i Jeremijabiva pusten na slo-bodu, medutim, nikada vie se ne
vraa u Jerusalim. Izraelci na selu podredili su se vavUonskoj zapovesti, i poee da bee u
gruparna. Jednoj od grupa koja je kren.uia prema Egiptu pridruio ae 1 Jerexnija. Tu mu se
giibi svaki trag u istoriji.
Kada je to Jeremija sastavio tubalice? Teolozi smatraju daje to bilojo uvreme okupacije i
uuitava-nja Jerusalima. Ova spekulativna pretpostavka nije tana, jer je u to vreme
Jeremija bio u cisterni, zatim samo na kratko na slobodi, da bi ga opet odveli u lan-cima.
Rat. Unitenje. Hapenje. Ba nije bio momenat za dokolicu, kada bi prorok imao vremena
za sfcvaranje pesme po azbunom redu. U svim tubalicama Jerusa-lim se ve opisuje kao
uniten. A unitenje je ve dav-no prolo vreme, jer pesnik tuguje, ,,planine su sada puste,
po njima lutaju samo lisice". U svojoj diseratadji iz 1889. god, [25 Hajnrih Merkl (Heinnch
Merkel) se iskljuivo bavi .;.-..:. ma, doao je do zakljuka: ,,Kogod da je sa tubalice,
posluio se starim izvorima" - i Jeremija je kao autor iskljuen: ,,Tako dakle nae pesme
moramo osporiti Jeremiji, jer kritika tako nalae."
Saznanje:
Jerernijaje bio prisutan prilikom iimtenja Jerusa-lima a zatim su ga stavili u la-nce -- ali
tubalice p.ii-nju ve sa u.nitenim gradom, osim fcoga korieni sii stariji izvori. Dakle,
Ovako izgleda rekonstruisani hram iznutra: vie kao tehnika raidionica za odrzavanje
nego svetilite.
Mislim da ne postoje velike anse da se danas tamo pronade jo neto. Grad je i suvie
dobro uniten, pljake su dosledno obavljene. I: od tada prolo je vie od dve i po hiljade
godina.
Kapitulacija? Ne. Verovatno postoji ipak neto to je ostalo od unitenja, Ali toje druga
pria.
III
"BOGOVI, GROBOVI 1
ZAVEDENI
RECI MI, GDE SU GROBOVI...
Nedostatak sposobnosti odluivanja zapravo je otkrio ono sto se zove glupost, i jednom
takvom nedostatku
zapravo nema spasa. Iinanuel Kant 1724-1804. (Immanut-I Kant)
Smrt, koja je predodredena svim Ijadinia, ne po-gada likove iz bajki i neke biblijske
linosti.
Proroka i pratrijarha Henoha smrt nije stigb's i u zreiom dobu, kada je irnao 365 godina, sa
sve kosom ,,istisnut"je na nebo. I prorok Izraelov, EIijas, poneo je svoje telo sa sohom kada
je 11 ..vatrenirn koijaina" nestao u svemiru. Ostale prominentne linosti Starog zaveta
doivele su duboku starost o kojoj nai gerija-tri ne bi smeli m da sanjaju: Adam, praotac
svih Ijudi, iveoje 930 godina - njegov sin Set dognraoje do 912, njegov sin Enos dodue
905 godina, a Adamov pi'au-nuk, Enosov sin Kenan doiveoje 910 godina ivota. 1 tako se
u 1. knjizi Mojsijevoj, glava 5, nastavlja vedra tafeta sfcarina: Mahalali doiveo je 895
godina, Ja-hred 962 godine. Henoh je - naravno pre nego to se uspeo - stvorio
Metuzalema, i ovaj je sa 969 godina postao rekorder takozvane biblijske starosti. Nojev
otac Lameh doiveo je samo maginu cifru od 777 go-dina i time zaostao za sinom koji je
pak doiveo 950 godiiia. Ovde navedeni malobrojni ogledni primeri za-jedno ine za
Ginisa dostojnu cifru od 7566 godina. A ako nisu umrli...
Oni jesu - izuzimajui Henoha - umrli, a umrli za sobom ostavljaju svoje posmrtne ostatke
na zemlji. Linosti sa tako dugakim zivotom trebalo bi da sn nale veifci mir u predivnim
grobovima. Nije mogue pronai niti jedan od tih grobova. Moda su ih odnele vodene
mase Nojevog potopa, ali gde su nestali nad-grobni spomenici glavnih biblijskih aktera
posle poto-pa? Gde su tovanja vredne kosti? Gde su peine sa natpisima datuma srnrti?
Gde su sarkofazi, posmrtni darovi?
Bilo je uzbudljivo tada u Mambreu. Bilo je tu sen-zacionalnih randevua. Jednog dana sedeo
je Avram pred svojim atorom, kada ga posetie tri tajanstvena bia. Gostoprimljiv,
kakavje ve bio, praotacje odmah dao da se zakolje jedno telence, kojim je velikoduno
poastio strance... iako je sin Isak majci Sari apnuo da ,,ovi stranci nisu potomci
stanovnika Zemlje" [1].
Da, taj Mambre bio je istorijski znaajno mesto, mesto koje bi, budueg narataja radi,
trebalo biti bo-
U ovoj damiji Si'ira kod Ciora, arapskog sela severno od Hebrona, nalazi se grob Esava.
gato spomenicima, grobovima i natpisima. Ovde toga nije bilo. Dodue, ima u Mambreu
monumentalnih ostataka zidina od monog tesanika, ali nema ni najmanjeg traga koji
ukazuje na Avrama i njegove ne-beske posetioce. Da su umetnici-savremenici tada ba-rem
samo napravili skicu vatrenih koija ili portret jednog od nebeskih gostiju na nekom od
zidova - ja bih slavio Mambre kao mesto susreta zemaljaca i vanzemaljaca! 1 arheolozi su
u istoj meri poprilino bespomoni, ne znaju ta da rade sa monolitikim fragmentima. Ve
shodno esnafu, biblijski arheolozi pravili su od Mambrea Avramov atar - Avramov grob spomen-obeleje Isavu - rezidencija kralja Davida -jedan biblijski meni a la kart!
Istovremeno manje bi-blijski zadojeni arheolozi videli su u istim rudimenti-ma jedmi
vizantijsku gradevinu - jednu rimsku svetinju - jedan nedovreni zid [2]. ak i po pitanju
starosti mambrevskih relikata podaci u strunoj lite-raturi razlikuju se i do 3000 godina.
Bibliji je poznato da je Avram ,,prekoputa Mam-brea" za 400 unci srebra sebi kupio
zemljite sa grob-nicom.; tu je sahranio svoju enu Saru, a u porodinoj grobmci trebalo bi
da poclvajLi i njeguvi sinovi Isak i Jakov sa svojim enama Rebekom i Leom - est biblijskih linosti pod jednim svodom! Sigurno je da su ta-ko vani i ugledni savremenici
sahranjivani uz pompu i rasko, te bi grobnica za generacije bila neprikosno-veno spomenobeleje. Trebalo bi i da je danas bila prepoznatljiva svetinja, jer Biblija daje ak i ime
Avra-movorn grobu: pilja Malipela.
Tu u centru grada Hebrona izdie se masmia pra-vougaona Al-Dbrahimi damija,
ogroman, sa vred-nim tepisima i svetiljkama, opremljen prostor za molitve muslimana,
Jevreja i hriana. Sa obe strane centralnog prostora lee kripta pod kojim treba da se
nalaze grobovi Isaka i Rebeke. Sa desne strane nalazi se umetniki ornamentirana
propovednica koja potie iz godine 1091. - Sa zidova u zlatu sijaju poruke Kura-na; kroz
mesinganu reetku svetle zagasitozelene ma-rame navezene zlatnim arapskim slovnim
znacima. Ti znaci kazuju: Ovo je grob proroka Avrama. Neka poiva u miru. Zlatno
navezene marame pokrivaju dva velika kenotafa'": etiri mala bela stuba kao baldahin nose
mermernu nadgradnju; u mermerni pod ugraden je sedrnougaoni mali zid visok 15 cm,
pokriven tam-nom daskom. Ispod toga trebalo bi da 68 strmih stepe-nica vodi ka
Avramovoj grobnici. Trebalo bi. Ova damija dodue spada medu najsvetija mesta Muslimana i Jevreja, ali od grobova, sarkofaga, relikvija, po-smrtnih darova i nadgrobnih natpisa
ni traga.
Pitam se da 11 kosti Avrama (i njegove porodice) zaista lee ispod damije? Ili se vernici
zavode?
Islamskih damija u ast grobova bilo je jo u vre-me krstaa (od kraja XI do kraja XIII
veka). Nepozna-to je, medutim, ta je tu ranije stajalo. Po osvajanju Hebrona, krstai su
damiju pretvorili u hrianski manasfcir, te promenili ime Hebron u ,,Grad svetog
Avrarna".
Jedan kaluer je prilikom molitve u toku meditaci-je osetio promaju; ispriao je to
svojoj sabraci, i svi su zajedno sledeeg dana revnosno traili Avramovu grobnicu. Do
fcada su samo po predanju znali da bi tre-balo daje na mestu manastira bila pilja Mahpela.
Sa drvenim ekiima kuckala su svetenika gospoda po podu, da bi pronala uplje
odzvanjajue mesto; sklo-nili su jednu kamenu plou ispod koje je bila upljina, pevajui
hozijanu kaluderi su sisli niz strmo stepe-nite koje je zavravalo pred kamenim zidom. Sad
se
* Kenotaf: prazna grobnica za scanje na pokojnika koji nye tu sah.ranjen. Po opremi se kenotaf podudara sa uobiajenim
grobnicama.
Nauodno i Josif, Jakobov sin, u blizini Nablusa u Izraelu ima svoj grob.
ve zamahivalo tekim ekidma, zid se sruio, i ka-luderi su dospeli u malu, okruglu,
praznu prostoriju. Nije bilo ni najmanjeg traga grobnici.
Jedan od pobonih tragaa nije mogao da se pomiri razoaravajuim nalazom ve je
ispipao zid, naao jedan klinasti ugraen kamen; kada je ovaj pritisnut, otvorila se peina,
Uz treperavu svetlost svea ka-luderi su na podu nali bele kosti, a u jednoj nii 15 urni u
kojima su bili ostaci kostiju. Ali; nisu nali ni-kakve posmrtne darove, nita to bi ukazalo
na Avra-ma i njegovu porodicu. Opatje priredio slavlje. U ast Gospoda odzvanjale su
pesme. Neke kosti prodat.e su kao relikvije, druge vraene u grobnicu. ,,0d tada vie
nijedan ovek nije bio dole u pilji Mahpela", zaklju-io je danski istraiva Arne Falk
Rene (Ronne), koji je sledio tragove Avrama [3]. Vie se ne da proveriti da li se
ranosrednjovekovni pronalazak groba ba tako odigrao, da li kaluden i / ili krstai ba nita
nisu nali to bi ukazivalo na Avrama, ili ta je od toga pretvoreno u eljene relikvije;
poznato je da su u vre-me krstakih pohoda mnogi objekti iz Svete zemlje ekspedovani u
evropske manastire i Vatikan. Ima tu mnogo zagonetki. Znam samo da danas vie nita nije mogue proveriti: Muslimani se ustruavaju da uu u Avramovu grobnicu, poto e Alah
svakog ko remeti grobnu tiinu proroka Ibrahima kazniti slepilom. Iz navodno slinih
razloga ortodoksni Jevreji spreavaju svako arheoloko istraivanje. Moe biti.
Ne bi li moglo da se dogodi da aov na svetlost da-na iznese neka iznenaenja koja bi
govorila suprotno od onoga to je narod odvajkada smatrao delom verovanja? Ne mogu da
zamislim da jedan veoma imuan patrijarh, kao to je Avram, jedan,,prijatelj Gospoda"
bude tako tiho 1 bez posmrtnih darova, ispraen na veiti poinak. Ilije grobnica sadrala
po-smrtne darove i zapise, paje neko dopustio da nesta-nu, poto nisu bili zgodni... ili
Avram nikad nije ni leao u pilji Mahpela!
Da naime postoji nedvosmisleni dokaz o postojanju Avramovog groba (kao i grobova
lanova njegove poro-dice) - pilja Mahpela odavno bi bila proglaena nacio-nalnom
religijskom svetinjom Izraela; nadgrobni natpisi i posmrtni darovi bili bi izloeni u
Narodnom muzeju Jerusalima zapanjenoj publici, kao religiozno i nacionalno blago. Poto
takvih dokaza nema, logika nalae ovaj zakljuak:To nije bio Avram.
Grobovi: iji?
Isto se moe utvrditi i za ostale grobove proroka u Svetoj zemlji. Svaki turisfc moe u
Izraelu da se divi sledeim grobovima:
Esav
- damija Si'ir/Zior, arapsko selo severno od Hebrana.
Lot
- damija Bnei Na'im, arapsko selo istono od Hebrona.
Josip
- Nabulus (Zihem ili ehem). David - Jerusalim, prizemlje dormicio crkve
na bregu Zion,
Samuilo
- severozapadno od Jerusalima, blizu arapskog sela Jib / Gibeon.
Gad i Natan - Halhul, severno od Hebrona. Ratel
-Vitlejem.
Kraj svakog od svih ovih grobova stoji plava metal-na tabla sa objanjenjem. Grobnica... pravi, istinski dokaz da je to grobnica dotinog proroka uzalud ete traiti. Nerna ga.
ovek se osea posebno prevarenim kada mu se grobovi istih osoba ponude vie puta - pri
emu su stanovnici okolnih sela uvek vrsto ubedeni da u njihovoj, ba njihovoj grobnici
poivaju prave koste.
Prorok Jona je jedan od takvih koji ima vie grob-nica. Irnpresionirao me je jo kada sam
bio dete; zapa-njeno sam sluao na religijskoj nastavi priu kako su mornari Jonu na
sopstveni zahtev bacili u olujno mo-re, da bi ga tamo pojeo kit; tri dana i tri noi proveo je
Jona u stomaku kita, pre nego to se krepak ponovo pojavio na svetlosti dana (Jona, odeljak
2).
Odavno znam da ta tri dana u stomaku kita sarno simbolino - ta se sve ne prikazuje
simbolinol - pri-kuzuju tri dana smrti Isusa pre vaskrsnua. Ipak kao odrastao ovek
istraivao sam legendu o Joni i doznao izjevrejskih saga [4] da kit uopte nije bio kit:
Jonaje naime uao u eljust ribe - kao ovek koji ulazi u pro-storiju, ,,oi vodene ivotinje
bile su kao prozori i sve-tleli su iznutra"; naravno da je Jona mogao da razgovara sa ribom,
a kroz riblje oi (brodsko okno!) prepoznao je u ,,svetlu kao pod podnevnirn suncem"
sve^to se u moru i po morskom dnu deavalo.
Da, grobnica ovog preistorijskog putnika podmor-nice bi me interesova, tim pre to
legenda o Joni ima jasne paralele sa vavilonskom predajom Oanesa. Ta-mo je postojalo
jedno razumom nadareno bie po ime-nu Oanes sa ribljim telom; ta udnovata riba
raspolagala je Ijudskim glasom i poduavala je dvonoce u pisanju, nauci i gradnji
gradova*.
Gde li je zaista sahranjen Jona? Njegovog groba irna u est izvedbi;
1. Mesed
- Galileja
2. Nabi Junis - Judeja
3. Halkul - deonica Vitlejem - Hebron
4. Tel Junis - 6 km juno od Jafe
5. En Nabi Junis- izmedu Sidona i Bejruta
6. Hama
- oko 150 km severno od Damaska, Sirija
ta bi iznervirani posetilac groba rekao kada bi jed-na tako grandiozna figura kao Mojsije
poivala u Izraelu, kad Mojsije po Tori i Starom zavetu nikad ni-je ni kroio tamo. Nabi
Musa (Mojsijev grob) lei samo 15 km od glavnog puta Jerusalim - Deriko, nekoliko
kilornetara vazdune linije od Kumran-peine, gde su pre 30 godina naeni poznati zapisi
(sa objanjenjem biblijske geneze).
U Petoj knjizi Mojsijevoj, odeljak 34, Gospod kae:
^Ovoje zenzlja koju sam zavetao Auramu, Isaku i Ja-kuvu. Ali tamo preko ne treba da
ide..., i Mojsije, Go-spodarev sluga, unzro je ba na tom mestu. u zemlji Moab... i niko ne
zna za njegov grob ni dana dana-njeg."
ovek se zbunjeno pita zato je Gospod Avramu i Isaku zavetao jednu zemlju, kada su
ove biblijske linosti jo odvajkada ivele u Mambreu. Zapanjeno ovek primi k znanju da
niko ne zna za Mojsijev grob ~ a ipak stoji pred njim.
Poto je poznato da ne moe biti to ne sme biti, domiljati duhovi smislili su udo i
omoguili Mojsiju veno poivaliste u ,,hvaljenoj zemlji". Sultan Saladin sanjao je jednom
daje Alah posmrtne ostatke Mojsija preneo na zapadnu stranu Jordana.
E. f. D.: Da li sam pogreio? Strana 128 i dalje.
Pretpostavlja se daje Mojsijev grob uVadi Mousi, nedaleko od ceste Jerusalim - Jerihon.
Ovo predanje samo po sebi bilo je dovoljno da na-stane svetilite sa Mojsijevim kenotafom.
1265. godi-ne sultan Baibars podigao je nad kenotafom jednu damiju, u XV veku
Mameluci su kraj damije podigli predivan konak sa preko 400 prostorija. Ba zgodno!
Danas jednom godinje, drugom polovinom aprila, 70.000 i vie posetilaca ide na hodoae
na Mojsijev grob. Usred golih stena i sasuenih dina, damija sa nmogim svetleim
kupolama i menaretima odaje sli-ku raskone oaze. Hodoasnici pobono i zgranuto prolaze
pokraj jedne reetke iza koje stoji kenotafpo-kriven zelenim pokrovom. Kenotaf?
Enciklopedija ob-janjava ba to znai; prazan grob u znak seanja na pokojnika koji tu nije
sahranjen. Tano!
Sveta zemljaje istonjski bogato tlo, na kojem su se otprilike 800 godina p. n. e.
zbilijedinstveni, a zaveli-ke religije oveanstva i odluujud dogadaji. Ali, uko-liko ovek
eli da neto konkretno utvrdi to se zbilo 800 p. n. e., onda stvari izmiu kao pesak kroz
sito. Iezli su tragovi velikih predstavnika kao to su Avram, Melhisedek, Lot, David ili
Solomon, pri tom bi trebalo da su za sobom na Zemlji ostavili arheoloSke dokaze. Isuvie
znaajni, veliki, sveti bili su ovi prvi prorocil Prigovara se daje geografsko podruje koje se
danas oznaava kao Sveta zemlja uvek bilo politiki nesredeno, da su ga izrovali ratovi, te
da su ti stahii nemiri unitili/zatrli mogue arheoloke dokaze. Moe biti, ali sunmje ostaju.
Jer: Arapi i Izraelci poStovali su iste linosti. Arapi prilikom ratnih poho-da stare,
poStovanja vredne grobove ostavili su za so-bom netaknute, isto kao i Izraelci. to je vailo
u prednjem Orijentu" trebalo bi da vai i drugde u sve-tu, medutim tamo su ruine hramova,
ostaci sportskih gradevina, slavoluka, ispisane glinene ploe... i grobo-vi kra^jeva i narodnih
heroja odoleli zubu vremena. Zato bi Sveta zemlja bila izuzetak?
Siriju i ,,hvaljenu zemlju" [5]. Seanje me nije prevanlo. Rei u vam prvo neto o svom
zemljaku, o jednom avanturistikom ivotu koji je uzbudljiviji od krimi-romana.
Gore:Aman danas lii - osimpo klimi iokolini - na bilo koji drugi velegrad
Dole: Najednom od sedam breiuljaka starog grada leii supermoderni Univerzitet Amana
Tog avgusta 1812. hteo je na kamili da krene na viednevni put iz Damaska - kroz dananju
jordansku pustinju - na Kairu. Kako je zabeleio u svojim put-nimbelekama, udioje
davidi Vadi Musa, Mojsijevu dolinu, o ijim su mu legendarnim sbarinama urodeni-ci
priali sa velikim strahopotovanjem i divljenjem.
Izvan Amana, Burkhart je unajmio lokalnog bedui-na, koji se medutim bojao opasnosti
kojima bi njih dvojica bili izloeni na dugakom pustinjskom delu puta. Beduin je
tvrdoglavo zahtevao da ka Kairu kre-nu zaobilazno preko Akabe, zato to bi se na tom delu
mogli prikljuiti nekom velikom karavanu. Burkhart je upravo i eleo da izbegne Akabu po
svaku cenu: Ta-moje egipatski paa drao veliki garnizon te kontroli-sao okrug i sve
puteve. Moj hrabri zemljak strahovao je od ovakvih kontrola poto nije imao nikakvih
arap-skih dokumenata, a kamoli nekakav na ime Ibrahim. Abdulah. Zato je neustraivi
vajcarac raspolagao temperamentoiTi znatieljnog istraivaa, te mu nije bilo ni malo
stalo da se sa kamiljih staza iole priblii Akabi.
Cilj: Petra!
Petra je proimala njegove misli. Na Orijentu Burkhart je imao tajanstvene nagovetaje o
zagonet-nom stenovitom gradu. Kao student itao je kod grkog geografa Strabona (63. p.
n. e.-26. n. e.) opise grandioznog glavnog grada Nabatejaca, Petre, u kome su sve kue bile
useene u stene, kojim je vladao je-dan kralj koji je,,medu masom stalno pravio pijanke"
pri emu,,niko nije pio vie od jedanaest pehara iz stalno menjanog zlatnog pribora [6]."
Grki istorijski pisac Diodorus Sikulus, kojije iveo u prvom veku p. n. e. preneo nam.je
detalje o ovom ta]nom obavijenom mestu:
Pre 175 godinaje Burkhart konjem prolazio kroz ove isuSene pustiiyske doline.
,,U zemlji Nabatejaca nalazi se izrazito vrsta stena sajednimjedinim prilazom, kojim su se
mogli peti sarno malobrojni, da bi vrili snabdevanje... Ovo mesto bilo je veoma utvreno,
ali bez zidova a i udaljeno dva dana putovanja od prve nastanjene oblasti [7]."
Burkhart je bio ubeden da tu u sprenim pustinj-skim dolinama treba da je bila zemlja
Nabatejaca; iz putopisa takode je znao da na kraju Vadi Muse treba da lei od strane Arapa
potovani, strogo uvani grob
krijumar umetnina ili kopa blaga. Bio bili onda barem spreen da nasfcavim svoje
putovanje za Egipat, a najverovatnije bi ine skinuli i opljakali ono malo moga novca, te
dnevnik, koji rni je neiz-merno vaniji od novca. Budui putnici trebalo bi da posete mesto
pod zatitom grupe naoruanih."
Poto smo prokrstarili klisuru i grad-stenu, dva mukarca su prela kamenitu visoravan
zvanu ,,Aro-nova terasa." Pred njima svetlucalaje, na vrhu brda u svetlu zalazeeg sunca,
mala bela zgrada sa, u suton jo jedva prepoznatljivom, kupolom. Aronov grob! 1 te kako
bi se rado Burkhart odmah popeo do njega, ali bilo je isuvie kasno a njegov vodi
sumnjiav i pun straha od pljakaa u nastupajuoj noi. U podnozju Aronovog brda
Burkhart je zapazio ,,vie podzen-mih grobova, svaki sa u steni uklesanim hodnikom, koji
do njega vodi" i odluio da tu zakolje kozu kojuje poveo sa sobom. Dokje iz glavne arterije
ikljala krv, beduin se bacio na pod i poeo da se moli iz sveg glasa;
,,0, Harune, zatiti nas i oprosti nam! 0, Harune, prihvati dobru volju ovog dela, poto je
ova koza isuvie mrava."
Poto je dva puta ponovio molitvu, Musliman je prekrio tragove krvi kamenom.
Jedan kilometar pre cilja J. L. Burkhart morao je da prekine svoj prodor ka Aronovom
grobu. To je ka-snije zaalio jo vise tim pre kada je saznao da je pod vrhorn brda na kome
se nalazio grob bilo vie u kame-nu uklesanih grobnica - umro je sa samo 33 godine u
Kairu od malarije.
svetog Satora u koji je Mojsije u sva-kom logoritu donosio funkcionalne objekte kao to
je zavetni koveg [10].
Kada je dolo do bitke izmeu Izraelaca i Amaleka, Mojsije je svom vojskovodi Joui dao
uputstvo da Ue u polje dok se on - u pratnji Arona i Hura - ,,sa boi-jim tapom u ruci"
smestio na oblinjem breuljku. Ono to o tome govori Biblija zvui krajnje udno:
,,Dok je Mojsije drao svoje ruke uvis, Izrael je drao nadlakticu, ali kada je spustio svoje
ruke, Amalek je drao nadlakticu. Poto su, medutim, Mojsijeve ruke postajale sve tee,
uzeli su jedan kamen i postavili ga ispod njega, i on sede, dok su ga Aron i Hur pridravali
za ruke, jedan sa jedne, drugi sa druge strane. Tako su ga drali za ruke dok Sunce nije
zalo" (2. Mojsije, pogl. 17,11+12).
Kakva li je veza svega sa tim ,,boijim tapom"? U svakom sluaju bio je pozamane
teine, poto su Mojsijeve ruke prilikoni dizanja instrumenta podupi-rali Aron i Hur. Zar se
ne namee slika trolane posa-de - Mojsije, Aron i Hur - koji su se sa mocnim, za rat
odluujuim orujem uputili ka stratekoj poziciji iz-nad bojnog polja?
.
Samo Mojsije znaoje tajnu, poznavaoje oruje i ru-kovao njime, ipak ubrzo bi mu se
umorile ruke i dla-novi, tako da su ga njegovi pratioci morali podupirati, da bi mogao da
dri cilj na nianu.
Kada bi Mojsije tajno oruje drao tano na nianu, pobedivali bi Izraeliti, kad bi ga
spustio, nadirali bi Anialeci. Kakvo li je oruje b'o taj boiji tap? Danas se o tome moe
samo nagadati. Da to nije bio Sunevim zracima napajani laser? Saznaemo samo ukoliko
oruje ili njegovi delovi bude nadeno - ili -ukoliko nas neka vremenska maina - koja se
provlai kroz SF-literaturu - odvede natrag u najdalja vreme-na. Medutim, mogu se
postaviti i neka pitanja:
Da u Aronovom grobu moda ne lee pohranjeni i tehniki relikti te nejasne epohe? Da
li jo negde po-stoji udnovato kamenje urim i tumin? Moda negde Aronov raskoni nakit
eljno iekuje da ga se pro-nade? Da lije Aron sahranjen s njim?
Ko je bio Aron?
,,Jevrejska enciklopedija" zadovoljava nau znatielju [11].
Aron je najstariji sin Hebrejca Avrama iz plemena Levi. Mojsije, njegov drugi sin, bio je tri
godine mladi, a obojica nekoliko godina stariji od sestre Mirijam. Aron, praunuk visokog
svetenika Levija, vrio je u svom plemenu sveteniku funkciju. Dok je Mojsije bio
vaspitavan na egipatskom dvoru. Aronje iveo kod rodaka na istonoj granici Egipta i bio
poznat kao bri-Ijantni govornik. Kada je Mojsije od ,,Gospoda" dobio naredbu da Izraelite
oslobodi egipatskog zatvore-nitva, pozvao je k sebi svog brata Arona.
Mojsije nije naime bio nikakav govornik, trebalo je da ima ,,zvamnog govornika" koji bi
faraonu ubed-Ijivo preneo zahteve Izraelita. Za vreme godina progo-na Aron je
uznapredovao do Mojsijevog zamenika i prvosvetenika, bio jc pod posebnom zatitom
,,Go-spodara oblaka".
Kad god bi iskrsli problemi koji bi zahtevali poseb-no nadaren tehniki um, Aron bi bio na
licu mesta, vaio je za magiara koji bi umeo da sprovede takve postupke, koji bi se masi
uinili udom. Jednoi-n, iz-vetavaoje Mojsije, njegov nadareni brat bacioje pred velikog
faraona svoj tap na pod, a on se pretvorio u ivu zmiju; kada su dvorski arobnjaci
pokuali da oponaaju ovaj trik, Aronova zmija je prodrala sve ostale (2. Mojsijeva, 6, 1012). Sa istim arobnjakim tapom egipatske vode prefcvorene su u smrdljivu crvenu
bujicu, mirijade (na desetine hiljada - prim. prev.) ogavnih aba i odvratnih obada u
trenutku po-stali su poast faraonskog carstva.
Ve sam nastup brae na dvoru faraona bio je spek-takularan. U ,,Legendama Jevreja" [12]
navodi se kako su se Mojsije i Aron pribojavali audijencije, ipak ta-da bi se pojavio
arhandeo Gabrijel i obojicu proveo kroz sve strae do palate. lako su strae zbog svoje
nepanje strogo kanjene, zagonetni dogadaj ponovio se i sledeeg dana: Mojsije i Aron
nesmetano su stigli do faraonskog prestola. Mora da su strano impresio-nirali ponosnog
vladara Egipta, jer ,,liili su na anele, lik imje reflektirao i sjao se kao Sunce, zenice
njihovih oiju bile su kao svetlost zvezde Danice, njihove brade kao mlade palmine grane,
a kada su go-vorili, lizaoje plamen iz njihovih usta."
Zaista, bilaje to udesna inscenaciia. Jednom ,,Gospod" naredi Mojsiju da prikupi prutove svih plemenskih stareina i da ih preko noci poloi pred zavetni koveg u svetom atoru.
Dvanaest ple-mena imao je Izrael, sakupilo se dvanaest prutova a svaki je nosio ime
plemena. Samo na Aronovom prutu - tako naredi ,,Gospod" - nije trebalo da bude urezan
plemenski naziv ,,Levi", ve njegovo ime Aron.
! Mojsije poloi prutove pred Gospodara u atoru zaveta. Drugog jutra, medutim, kada je
Mojsije doao u ator zaveta, imao je ta da vidi, Aronov prut iz plemena Levi propupio je,
izbili su pupoljci i cvetovi i nosio je zrele bademe." (4. Mojsije, 17, 8).
Od Aronovog doba prut je nezamenljivi rekvizit svih arobnjaka, a oni verovatno ak i
ne znaju kom kolegi bi na tome trebalo da zahvale.
0 tome gde se nalazi starozavetni arobni prut po-stoje razna miljenja; jedna grupa
uenjaka pretpostavlja daje stavljen u zavetni koveg i daje sa njim sakriven; druga grupa
je ubedena da je prut de-ponovan u Aronovom grobu.
ak i o smrti udesnog Arona postoje razne pret-postavke. ,,Enciklopedija Judaica" pie da
je Aron umro ,,prvog dana petog meseca sa 123 godine [13]." Na alost, nedostaje podatak
o godini smrti. A ovako glasi biblijski izvetaj o njegovoj smrti:
1,1 Gospod je razgovarao sa Mojsijem i Aronom na brdu Hor, na granici zemlje Edoma.
Uzmi Arona i njegovog sina Eleasara i odvedi ih na brdo Hor. On-da treba da svue odeu
Aronu i njome obue njegovog sina Eleasara. Aron e na tom mestu biti pozvan
pripadnicima svog plemena i umreti. 1 Moj-sije uini kako Gospod naloi, pred oima cele
za-jednice pope se na brdo Hor. 1 Mojsije skide odeu sa Arona i njome obue njegovog
sina Eleasara;
Aron umre tu na vrhu brda." [4. Mojsije 20,4 .]
Opirnije, sa mnogim pojedinostima, izvetava le-gendarna verzija [14]. Ona zna daje
Mojsije bio infor-misan od strane najvieg Boga da e Aron ubrzo umreti i da je njegov
grob na brdu Hor pripremljen. Neumoljivi, strogi Bog molio je Mojsija da prenese svom
bratu poruku. Uzaludno je Mojsije pokuavao da od Gospoda izdejstvuje dui ivot.
Aronova smrt bila je utanaena - ,,ne zbog njegovih grehova, ve zbog spletki zmije" [13],
ta god se pod tim da podrazumeti.
Mojsije, Aron i Eleasar peli su se na brdo Hor. Aron je bio u odori visokog svetenika.
Kada stigoe gore ,,otvori se pred njimajedna peina i Mojsije ree bratu da u nju ude"
[14]. Neizbenom lai on navede brata da skine haljine: ,,Arone", ree, ,,nerazumno je
stupiti u ovu peinu u odedi svetenika, jer bi mogla da se uprlja. Peina je veoma velika i
moda sadri druge grobove [14]." S poverenjem je Aron posluao bratski savet, skide
posveenu odeu kojomje Mojsije - dreti se naredbe Gospodove - odmah ogrnuo Eleasara. Za tu odeu mora da su povezana posebna svoj-stva. Kako je Aron nag stajao pred
peinom, nastade -boe pomozi - udo. Ve za vreme svlaenja, nad Aro-nom lebdelo je
,,osam boanstvenih delova odee i po-krie ga." Dakle!
Dok je Mojsije ulazio u peinu sa Aronom, naredio je Eleazaru da prieka napolju.
Prbstorija je bila osvetljena, u njoj je stajao sto i jedan krevet, oko ko-jeg se okupilo vie
andela. Tek tada, u tom trenutku. Aronje shvatio da muje tu pripremljen odar. 1 sad, za na
smrt preplaenog, Mojsije je imao spremnu utehu, da on nece umreti kao ovek, ve od
,,boijeg po-Ijupca". Aron se povinovao. Oprotajnim reima Moj-sije urno napusti
peinu.
Mujsije i Eleazar se spusfcie niz brdo. Narod ih je ekao i primetio Aronovo odsustvo.
Skeptina pitanja postadoe glasna. Da li je Mojsije iz Ijubomore ubio svog brata, poto je
Aron bio voljeniji od njega? Ili je Eleazar ubio svog oca, da bi mogao da preuzme po-loaj
visokog svetenika? Sateran u oe, Mojsije po-zva svog ,,gospodara" u pomo. Ovaj je bio
spreman i naredi svojim andelima da uine da Aronov odar ,,po-leti kroz vazduh" [14].
Tako se i zbilo, dok su ,,Bog i njegovi andeli na brdu Hur sluili sveanu misu povo-dom
Aronove sahrane" [15]. Eleazar (hebr.) znai:
,,Bog je pomogao". 1 zaista! Manje bajkovito, ali ipak dovoljno udesno, islamska legenda
opisuje Aronovu smrt:
,,Musa (=Mojsije) i Harun (=Aron) spazie jednom jednu peinu iz koje je izvirala svetlost.
Udoe u nju i u njoj nadoe zlatni tron sa natpisom ,,dreden za onog kojem prilii." Kako je
Musi bio premali, Harun sede na njega. Odmah se stvori andeo smrti i preuze njegovu
duu. Bioje star 127 godina." [16]
Ima vrlo malo tako velorn tajne obavijenih staroza-vetoih flgura kao to je Aron. Otkada
sam ponovo proitao Burkhartove putopise, pitao sam se: Zato se Ijudi ne staraju o
Aronovoj peini? Njen poloaj je poznat. Da li je bilo posmrtmh darova u njoj? Da li je u
njoj bilo natpisa? Da li postoje dokazi koji bi naveli na zakljuak o nainu na koji je
grobnica uklesana ili urezana u stenu? Da 11 izvan grada-stene Petre, na Aronovom brdu
ima jo mumifidranih leeva? Da li zaista izmeu potkopa kod Aronove terase postoje
podzemne veze sa peinama na vrhu brda, o kojima je govorio Burkhart?li ako to nije bio
Ai-on, iji su to po-smrtni ostaci, koje tamo visoko gore na brdu vernici potivaju ve
hiljadaina godina?
Prouio sam svu moguu raspoloivu literaturu o Petri. Tamo skoro da nita nisam naao o
Aronovom grobu. Zapravo, neki arheolozi i pustolovi posetili su Petru u naem
najzatvorenijem stoleu, opisali su udnovati grad-stenu, neki su se ak pomuili da se
popnu na Aronovo brdo. Ni na jednu iole podnoljivu temeljnu studiju o Aronovom grobu
nisam naiao, nig-de nita o sadraju grobnice. Sa viskom i metrom kar-tografisana je
svaka gomila stena u .Petri. Nedaleko locirano Aronovo brdo nije pobudilo interesovanje,
iz-gleda daje predstavljalo tabu. Zato? Da 11 su se putni-ci kroz Orijent plaili da e
povrediti religioznost muslimana koji su potivali Aronov grob? Zar je aura mistinog,
tajanstvenog neznanca imala dejstva do naeg doba? Da li se zbog toga izbegavao grob?
Rukovodei se arapskom poslovicom - ,,Iskustvo su naoari razuma" - hteo sam da saznam
ta se moe vi-deti na Aronovom brdu, Ne, nisam imao iluzija da u reiti zagonetku,
zagonetke. Kao izvida u arheolokoj dungli samo tano znam da pre ciljem treba ispuniti
hrpu materijala, da bi od vlasti - iji slubenici sum-njiavo gledaju svaku kameru napokon dosao do dozvole da kroim u strogo uvane odaje. esto ovek i tada biva
obeshrabren fmansijskim trokovima. Ipak, po svaku cenu hteo sam do Aronovog groba.
ja ga gledamo bespomono. Jasno je da deak neto moli, ali ne znamo ta. Moja ena
uzima torbu sa namirnicama sa zadnjeg sedita, u hotelskoj kuhi-nji napunjenu jajima,
sendviima sa unkom, voem i pola pileta, i daje je deaku. Nikada nismo videli da jedno
deije lice tako naprasno menja izraz oaja u izraz sree! Deak pohita ka atoru maui
naom tor-bom kao trofejem. Postideni to nismo pretpostavili da li je u atoru potrebna jo
neka druga pomo, u
muku smo nastavili dalje.
Ova pustinja nekadaje bila mesto uasa i neshvat-Ijivog. Kada sam kod kne presluao
utiske sa puta siiimljene na magnetofonu i konsultovao se sa iz-vrsnim poznavaocem
Jordana Karl Erih Vilkenom (Karl-Erich Wilken), poiiovo sam proifcao opise sa margine
naeg putovanja:
,,Tela opljakanih i od strane gramzivih i uce-njivakih ejkova Huetat-beduina ubijenih,
zatrpa-na su negde u pustinjskom pesku ili su baena u duboke, nepristupane klance
planinskog masiva Petre, gde su se njim.a gozbili leinari i hijene. U ovoj pustinji sujo
pre nekoliko decenija vaili dru-gaiji zakoni nego kod nas, nepisani zakoni, koje su
odredivali beduird-ejkovi. Ono to bi oni naredili, dogodilo bi se! Koliko su traili od
putnika moralo bi i da se plati, a ako ve ne novcem, onda ivotom!" [17]
In.S-Alah. Kako Bog hoe, Mi smo onom deranu od srca platili putarmu.
Put kroz brda i doline doveo nas je'do uskog pojasa plodnog zemljita, beduinskih
atora; ukorak smo pratili karavan kamila i tovarnih ivotinja kojije pred
vodilo skoro sasvim crno magarence; kamile sa isture-nom donjim delom gubice nadmono
su nas posma-trale sa visine.
Talasaste peane dine ve su bacale sivkastocrve-ne senke kada smo oko etiri sata stigli
do gradia obok sa svojim malim kuama od kamenih blokova -lomljenih u blizini ili
razvuenih sa propalih istorij-skih graevina; ak i moni krstaki zamak koji je 1115.
godine podigao Boduen I, kralj Flandrije - u meduvremenu je morao da ustupi neto
gradevinskog materijala za kue i kolibe. Kada smo po jari kasnog popodneva razgledali
zamak bilo nam je potpuno neshvatljivo kako su krstai iz severnih krajeva mogli
godinama da podnose ovakve temperature; mi smo isparavali i bez plehanih oklopa a na
sebi smo nosili tek toliko da se Muslimani ne bi zgraavali nad zapad-njakom
dekadencijom.
Pronali smo veoma dobro konaite. Hotel Petra Forum podignutje tek 1983. godine. Seli
smo na tera-su i posmatrali plavicastocrno nebo. Txnad Ijubiasto svetlucavlh stena, koje
su zaklanjale Petru, visio je svetlosni venac svetloruiaste boje. L'heure rosee. U daljini,
visoko iznad tamnosmedih kamenih useka, na jedn.om od planinskih vrhova, svetlucalo je
neto po-put sjajnog bisera. Jedan kelner nam ree da je to Debel Harun, Aronovo brdo.
Imajuci cilj svog pufcova-nja pred oirna, zapitah ga o grobu proroka Arona. Da, to je tamo
gore, ree on, a svetlei biser, koji je sve vie bledeo, bio je kupola male damije iznad
Arono-vog groba. Zapoeo sam razgovor sa gostima, bili su to turisti iz celog sveta koji su
razgledali Petru. Nikojo nije bio na Debel Harunu. Nikog nije ni interesovao grob
proroka.
Ebet mi je prila i u ruku gurnula hladnu konzer-vu oran-dusa. Ah, to je bila dobra
ideja! Prislonio
samje na usta, probao... tuje bila dodata dobra porcija viskija! Zato su gosti oko nas bili
tako veseli, glasni i razdragani, iako su svi samo pili aj. Sa zadovoijstvom sam
pretpostavio daje njihov aj bio dobro zainjen sa C2H50H. In-Alah!
Na putu sa Mahmudom
Sledeeg dana smo angaovali prevodioca, zapravo vodia, koji je poznavao strane jezike.
Na prevejam prevodilac zvao se Mahmud; posavetovao nasje prili-kom iznajmljivanja
konja: kobile Suzana i. Lejla stekle su njegovo poverenje. 1 tako smo nas troje jahali, kao
svojevremeno na zernl' k Burkhart u susret klisuri El Sik, pred ijim su uiazon 'tajali
glomazni fcamno-smedi kameni blokovi.
,,Koji li se Bog njima kockt i?', 'ipitah Mahmuda.
Na perfektnom engleskom Mahmud mi objasni da su na ovim blokovima nekada stajale
statue nabatej-skog Boga meseca Duare i Boga sunca Alata.
udno. Bog meseca Duara je oduvek kod Nabate-jaca bio simbolizovan kamemrn blokom
i obeliskom. Neobino, poto ove forme na celom indijskom prosto-ru imaju svoj pandan.
Duara potie od arapskog Du~ e-era, to znai onaj od,,ere" Serc se zovu planinski
venci oko Petre. Ovaj pojam pojavljuje se i u Starom zavetu: Tamo se zemlja Edomita sa
rijenim planinama zove Seir, a Seir je slino eri. 0 torae strunjak G. Lankester Hardiag
[18];
,,Jehova se zove ,,onaj od Seira", drugim reima ista osoba kao Duara, a Jehova je
takode iveo u ka-m.enom bloku esto nazvanom ,,Bet-El", boija kua.
Svee je. Visoko iznad nas, tamo gde se stene po-kuavaju dodirnuti, kroz procep pada svetlost
Sunca koja na crvenom peskovitom tlu stvara predivni kalei-doskop u purpurnim, utim i plavim
tonovima. ak i zidovi sleva i zdesna su u raznim bojama, kao areni plastelin mean belim,
smedim i zelenirn.
"Samo jedan odron" doviknuh Mahmudu, ,,i ovek bi ovde bio izgubljen!" Ne, objasni on, odron
ovde nikada nije predstavljao najveu opasnost, mnogo bi za Ijude i ivotinje opasnije bile
katastrofe usled iznenadnih provala vode; jo 1963. g. se jedna 26-tolana francuska putujua
ekipa udavila u popla-vamau El-Siku; medutim, ova opasnost sadaje otklo-njena: nadiruu vodu
sada prihvataju stene i putem
tunela iz prastarog doba ona se odvodi u moderan re-zervoar.
Na najuem mestu u klancu zapanjuje nas na sup-rotnoj strani - kao kroz procep obasjana
crvenkastom svetlou - barokno ukraena fasada ogromne palate.
,,Kazne Faraun, faraonova riznlca", ree Mahmud. ovek ostaje bez rei pred ovakvim
prizorom. Ovaj ogromni spomenik isklesan je od kamena koji sadri znatnu koliinu eleznog
oksida. Nema nigde ni najmanjeg traga od vetaki naslaganih stena, nikak-vih fuga ili tragova
potpornih stubova. ovek to ne moe ni da izgovori: kao daje liven. izjednog komada, Dvanaest
metara su visoki stubovi u parteru, oni nose 6 m visoki friz sa simbolom arobne egipatske
boginje Izis: disk izmeu dva roga. Iznad toga, tako reci na prvom spratu, izdie se 6 korintskih
stubova, a na 40 m visine na jednom kitnjastom delu prekrivenom okruglim krovom, stoji velika
kamena urna. ta lije u njoj? 1967. Karl-Erih Vilken belei [17]:
,,Zatvorena u urni miruje dua kralja, ne mrtva ve tajanstveno ivahna... Koliko li je njih
pokuavalo da se penjui uz fasadu domogne urne ne bi 11 op-Ijakali basnoslovno kraljevsko
blago koje je Arefcas neposredno pre srnrti tajanstvenom arolijom za-tvorio u urni? Meutim,
svako ko bi se usudio da se popne do urne, nikada se ne bi domogao cilja, suno-vratio bi se i
leao bi smrskan pred ulazom u hram."
Kroz portal ulazimo u siznicu. Zidovi su goli, Iz pra-vougaonog predvorja vode hodnici ka
odajama. Cen-tralna prostorija ima tri me u kojima su moda stajali sarkofazi. Da li je to bilo
tako ostaje samo pretpostav-
ka - kao i objanjenje da se, kad je u pitanju riznica, radi o ,,mauzoleju kasnijeg nabatejskog
kralja." [19].
Samo nekoliko koraka od riznice sa desne strane u kamen. je uklesana ogromna, skoro kvadratna
jama -u kojoj je na ulevo pomerenom svodu prepoznatljiv tamnocrveni krug. ,,0rnamentika" je
sve to struna literatura ima da kae. Tako krvav posao za isto ukraavanje?
Prolazimo pokraj nekoliko tona teke kocke koja u dijagonali balansira na jednoni uglu.
Covek ne moe da prestane da se udi.
Ulazimo u dolinu u kojoj lei monumentalni grad Petra; on se prostire na povrini od skoro 1 km
duine
Ovde niti je bilo niti ima - kako' pie u pametnim knjigama - bilo kakvog groba. Odavno se
zna da je mesto dobilo pogrean naziv, ali ak i u knjigama tak-vi relikti pobeuju vreme.
Blago za Alaha
Prevalili smo vie stotina metara, uspeli se ve i na zavidnu visinu, kada smo preko jedne male
platforme stigli do kamenog hrama Ed-Deir, ime koje znai ,,manastir". Pretpostavlja se da je
gradevina bila po-
sveena nabatejskom kralju Obodatu III, koji je bio uzdignut u boga. Fasada Ed-Deira podsea
na farao-novu riznicu, onaje visoka 40 m, iroka 47 m i takode ima dimenzije naoite nioderne
bankarske palate.
Sasvim gore nalazi se 9 m visoka urna, ijaje tajna vekovima ostala sauvana, niko u nju nije
zavirio. Pi-tao sam Mahmuda. Usporeno podie ramena i zagleda se u nebo. In-Alah. Sam Bog
zna. Mahmud je znao samo ono to je jo od starih vremena kruilo njegovim narodom: Mojsije i
njegovi Izraelci poneli su sa sobom blag ). ,,Pria se", rezignirano e Mahmud, ,,ovde negde oko
Petre nalazi se ovo Mojsijevo blago, i Alah ejednog dana doci po njega..."
,,Nee moi narod izii na Sinajsku goru, jer si nam ti to naroito zabranio rekavi: postavljaj
medu okolo gore i osvetaj je. Idi sidi doi e posle sa Aronom, ali svetenici i narod da ne
prilaze da dou pred Gospoda, da ih ne bi smru pogodio."
Meni to dode skoro kao kleveta, kada se podmee da je Bog uoi svog sputanja ,,morao dati" da
se na-pravi ograda oko brda da ne bi dolo do tete. Prirod-ne pojave odvajkada su imale
neprijatnu osobinu da sejavljaju iznenada. Ne, zato i verujem Mojsiju da mu
je Gospod konkretno naredio da narod dri daleko od mesta sletanjaJer bi ga inae ,,smru
pogodio".
Grotesknoje da mi upravo oni kritiari - koji svaku re iz Biblije smatraju svetom i inspirisanu
Bogom -prebacuju da sve shvatam bukvalno. Pa, zaista! Ja bi-blijska predanja uzimam kao fakta
tamo gde opisuju prepoznatlijve dogaaje.
Grki fllozof i lekar Alkamajon iz Krotona pisao je u V veku pre n. e:
Ljudi propadaju zbog toga to poetak ne umeju da veu sa krajem.
Ovaj hendikep Ijudske sposobnosti i miljenja oigledno vlada i dve i pohiljade godina kasnije.
Na ,,brdu obdiska" vrh stene ' 'ruenje u tcra&u, samo seka nebu uzdie obelisk
posvecn Bogu J.Sari
nai tipino nabatejske grade/ine kao to ih se moe videti u Petri. Na severozapadu
Saudijske Arabije poznati su nabatejski kameni grobovi Madain Salih:
Tamo su kao i u Petri hramovi sa stubovima. i nadgradnjom izrezani u komadu iz stena. Kao i
tamo, ovde se iznad friza hrama nalaze urne ili orlovi sa rasirenim krilima. U Petri kao i \\
Madain Salihu, goi4-nji sprat kamenog hranaa zavrava se stepemcama ko-je idu nagore stepenite ka nebu kojiin bi se letei gosti navodno spustili do zeinaljskih nizina.
Nabatejci, rnajstori za obradu stena, najverovatnije nisu ni bili prvobitni graditelji Petre, oni
su porobili mnogo stariji narod, Edomite. A Petra mje oduvek ni nosila to ime. Flavijus
Jozefus, Hristov savrernemk, napisaoje u prvoj knjizi ,,Jevrejska zaostavtina" daje u
Mojsijevo vreme grad-stena nosio inie Arke - tvrd-nja koju je osporio svetenik Hijeronimus
od Vitleje-
ma. On je znao da je ,,Sela" bio najstariji naziv grada. ,,Sela" znai ,,stena", a time bi Sela
prevedeaa po znaenju bila identina Petri.
Na kraju nasjeput poveo prema Aronovoin grobu kroz kamena ognjita, litice i preko sirmih,
u stene uklesanih stepenica
ene u crnim haljinania, koje su nam mahale iz be-duinskih peina, a pred nama, na
jugoistoku, uvek bi pogled bio na velianstvem vrh Debel Harun, sa ko-jeg je jedna skoro
sasvim bela zgrada sjala kao skupo-ceni biser.
Staza kroz stenje bila je tako uska da su ivotinje jedva imale mesta u koloni. Dugaka
crna zmija viju-gala je preko stene, konji su stali i brektali, kao da su eleli da upozore jahae.
Zmije i korpije, ree Mah-mud, ovde gore nisu retkost. Kasnije, Ebet ija smo to primetili tek
kada se Mahrnud sa njom glasno prepi-rao, naoj povorci se prikljuila ena skoro sasvim
pro-palog, mukobanjastog, lica na magarcu. ,,To je ena uvara groba", doviknu nam
Mahmud.
Poslednja treina puta do 1330 metara visokog vrha bilaje teka za neverzirane jahae; vie
puta smo se Ebet i ja ponudili da sjaemo i povedemo Suzanu i Lejlu za uzicu. Mahmud je to
odbacio poto su konji bili naviknuti na kamenite staze za mazge.
Pejsa je liio na fantastinu, negostoljubivu povrinu Marsa: iz peskovitih, pustinjskih dolina
uzdi-zali su se crni ili tamnosniei otri kameni iljci, iznad nasje bilo saflrno nebo, koje su
orijentalni pesrdci od-vajkada veliali.
Nekih stotinu metara ispod vrha dodosmo do male Ijudskom rukom poravnate povrine.
Mahrnud zaveza konje za suvu, skoro okamenjenu granu, starica skoi s leda magarca i hitro
ode do oka platoa, gde su na gomili leale nekakve ruine, nestade u kamenoj nii, ali se
ubrzo vrati sa narandastom plastinom kantom i jednim uetom. Setih se austrijskog
orijentaliste Alojza Muzila (Alois Musil, 1868 - 1944), koji je u je-sen 1900. boravio ovde
gore. On je svoje konje vezao ,,nedaleko od nekoliko bakarnih kazana, koji su se tu nalazili"
[26]. Kako se menjaju vremena: vetaki ma-terijal zamemoje bakar.
Starica spusti kantu kroz otvor u zem]ji, podie je ponovo na svetlost dana napunjenu
hladn.om, bistrom vodom. Cisterna na ovoj visini 100 m ispod vrha! To u ovom kraju zaista
nije nita uobiajeno. Ovde je samo sporadino dolazi?o do manjih pljuskova. Cisterna je bila
ugraena u stenu da bi snabdevala kamenoresce koji su nekada radili ovde!
Mahrnudje otiao do severne strane kamenog zida, mahrmo deaku konjuaru da ga prati
sa naim kame-rama. U fcom trenutku stara poe da vie kretavim glasom. Preko njega
zahrunda bas naeg vodia. Po zluradim oima deaka konjuara zakljuili smo da je drskim
upadicama potpirivao prepirku. Mahmud, do-stojanstveni i ponosni sin pustinje, saoptio nam
je m.unini glasom, da -nam stara zabranjuje prolazak do damije ukoliko ae ostavimo fot.oaparate kod konja. Decentno poeh da brojim novanice i naprosto osetih pohlepan pogled
izborane starice na mojim rukama;
i.stovremen.o se izjasni nepodmitljivom - to na Istoku puno znai! Napravih se poslunim,
ali, neka mi se Alah smiluje, neprimetno ubacih jedan minoks (foto-a-parat, izuzetno malih
dimenzija, prim. prev.) u dep od pantalona. Starica, sada ponovno u svom duhov-norn miru,
peia se sfcepenik po stepenik ispred nas. Mi smo ili za njom a Mahmud, u potpunosti na
zatitnik, postavi se na kraj nae male druine. Pre-znojismo se od penjanja poto su stepenici
bili previ-soki da bi se savladall jednim korakom. Od strmme pogleda na dohnu hvatala nasje
nesvestica. Tamo do-le Burkhartje pre 174 godine zaklao svoju mravu ko-zu, ali nije uspeo
da se popne gore.
Na jednoj strmoj krivini zasfcali smo da se na-diemo vazduha. Stenaje svuda oko nas
pokazivalaja-sne tragove obradivanja. to god daje gore niora da se radilo o vanoj svetinji,
inae ovo dirinenje kameno-
Aronov grob?
Starica izvadi iz falti svoje crne odore dva velika kljua i gurnu ih u bravu, ali zatim izvadi
ijedan trei, monstrum od kljua, kakav jo nikada pre nisam vi-deo. udo od harem 15 cni sa
krunim navojem, stavi-la ga je u jednu rupu i okretala, okretala, vrata zakrckae, zakripae
sarke i ona se otvorise. Onda stara sede unakrsno podavivi noge i neto zamrmlja. Posmatrao
sam kako je Mahmud odloio svoje pra-njave cipele, te uinih isto. Napeto sam isekivao
kako e se to dvoje Musllmana odnositi prema Ebet; onako
kako je Ebet stajala u farmerkama, vindjakni sa veli-kim belim, mekim eirorn i kratko
oianom kosom, nije oa pod obavezno morala da bude smatrana enom, barem ne od strane
stare. Najednom mi sinu da Ebet nije progovorila niti re otkad nam se pri-druila stara.
Rafmirano stvorenje, nema ta, pomi-slih. Ebet takode odloi cipele i pode za mnom kao da
se to podrazumeva, i niko ne prigovori. Krajikom oka sam posmatrao kako ju je stara inalo
zaueno pratila pogledom.
Kao prvo pogledao sam na zidu, ve mrane dami-je, okaene arene tepihe, sa motivinia
Meke, abe i velike damije, motivom Muhamedovog rodnog mes-ta. Mahmud iskoristi
priliku za glasnu molitvu sa stalnim ritminim klanjanjem prema Meki.
Moji pogledi znatieljno i sa iekivanjem pregle-dali su osam puta etiri metra veliki
prostor. Za-svodeni plafon oslanja se na dva etvorougaona stuba. Kraj ulaznih vrata, desno
od mene, je kenotaf pokriven belo-crveno-zelenom zastavom Islama, drapira-nom zelenim svilemm rnaramama.
Jeza od razoaranja mi prostruja telom. Zar je to sve? Zar su za to uinjeni toliki telesni
napori? Tolika. flnansijska ulaganja? Zarje ovaj pseudo-grob bio dovo-Ijan za toliku buku oko
proroka Arona? eniu ovo sve-tilite na vrhu brda, podignuto na platformi, do kog'a se stie
mukotrpno u stene uklesanim stepenicama? Nisam eleo da se vratim. natrag dok ne vidim
sve to je ovde nudeno. Dok sam sa najveim moguim interesovanjem pogledom pretraivao
prostoriju, pa-Ijivo sam iz depa izvukao moj ,,minoks" i bez po-deavanja otrine i blende
napravio snimak u trenutku kada se Mahnrud podigao u toku molitve. Nije bilo mogue
preuti tiho kljocanje aparata u tiini grobnice. Mahmud me prekori pogledom. Moda sarn
na fllmu imao podnoljiv sminak kenotafa. Mogu vam ga sada ovde ponuditi.
zidove, prelazio prstima pre-ko njih, nisam mog'ao da razaznam natpise. Crni ka-men rne je
opinio: Kako je u svetlu male depne lampe izlazio iz zida, izgledalo mi je kao da je preko
njega prelivena lepljiva svetlucava masa, kao da na hi-Ijade siunih svetleih takica sija kao
svemir, ali to je verovatno do udnovatosti ovog mesta. Jo sa mo-jim studija na RolrajtStounsu (Rollright-Stones) [27] ' u Engleskoj ostalo mi je u seanju da stene mogu da
,,razgovaraju", da su one zabeleile misli sa ruba jave i sna. Stene su - kao uostalom svaka
materija u svemi-ru - ,,kristalizovana energija": U njihovim elektroni-ma uvaju se poruke
koje e na osveenim mestima moi da prime senzibilne osobe. Oseao sam se udno.
Mahmud je prestao da se moli. urio je da napusti grobnicu. mirkajui, doteturao sam
se natrag na dnevnu svetlost i seo kraj Ebet na pod.
,,Je li to bio Aronov grob?", upita ona.
,,Nemam dovoljno vere", smekao sain se i na Ebe-tinom licu primetih da je shvatila
dvosmisleni odgo-vor. ,,Bez pogovora ovde poiva poznata osoba iz prolosti. Ima tamo dole
jedan sveti kamen i podjed-nom crnom tkaninom jedna duguljasta stvar, za koju ne znam ta
predstavlja. Dokaz za Arona to nije. Ni-sam naiao ni na kakve natpise, ni na kakve priloge,
kao to su njegov nakit, grudna ploica, ni traga od urima i tumina, njegovog arobnog
tapa..."
Reminiscencije
Uvee, u hotelu Petra Forum, muilo me je isto pitanje koje sam pre nekoliko dana u
Jerusalimu raz-matrao sa izraelskim pilotom: Zato se ne da nedvo-smisleno identifikovati
niti jedan jedini grob proroka Starog zaveta? Ukoliko je na Debel Harunu bio sahranjen
prorok Aron, onda bi to mesto po logici mo-ralo da ima od tog dana neverovatnu snagu
privlano-sti po vernike. Sasvim je nebitno koji narod trenutno ivi na tom prostoru - svi
narodi su vatreno potovali Arona! Ukoliko je ikada Aronovo poivaliSte i bilo na Debel
Harunu, to su znali svi vernici u svako doba istorije. Ali: taje danas sa grobovima proroka i
osni-vaa religija?
Pokazaemo to na etiri primera:
- Isus je umro u Jerusalimu. lako hriani veruju daje telesno otiao na nebo, jo u prvom
veku nae ere njegov grob je bio potovan, naime ono mesto na kome je poivalo njegovo telo
po skidanju sa krsta, do vaskrsenja. 136. n. e. rimski car Hadrijan je upravo na tom mestu dao
da se podigne hram
njegovoj boginji Ijubavi - Afroditi: Hadrijanje time eleo da izbrie seanja na Isusa. Bez
uspeha. Jed-va dvesta godina kasnije, 326. godine - car Kon-stantin 1 naredio je da se
Afroditin hram sravni sa zemljom, da bi se na tom mestu podigao objekt u slavu Isusa Hrista.
Od tada je crkva na Hristovom grobu, uprkos brojnim ruenjima tokom promen-Ijive istorije
Jerusalima, bivala sve veorn, Vernici nikada nisu zaboravili istorijsko mesto.
- Apostol Petar razapet je naglavake u cirkusu rimskog cara Nerona (54-68 n. e.). Hriani su
po-kupili njegove posmrtne ostatke, sahranili ih i oz-naili mesto crnim kamenom. To je bilo
za antihriSanskih vremena, koja su onemoguavala izgradnju kapele. Mlada hrianska
zajednica potovala je mesto na kome je sahranjen, dok car Konstantin 324. god n. e. na tom
mestu nije dao da se izgradi bazilika. Od tadaje crkva Svetog Petra sa Vatikanom centar
rimokatolike crkve. Povod: ko-sti apostola Petra.
- U Raveni, Italija, ve hiljadu i po godina svoji mona gradevina od crnog monolita: grob
gotskog kneza Teodora 1 (419-451). On niti je bio osniva religije, niti prorok, ve ,,samo"
osniva Zapadno-gotskog carstva. Njegov grob i danas stoji vrst i ne-taknut kao i kadaje
podignut.
- Kada je prorok Muhamed 632. god n. e. urnro u Medini, kalif Otman dao je da se nad
mestom gde je sahranjen podigne damija koja je tokom kasni-jih stolea viestruko
proirivana. Muslimanski vernici se tamo ne mole Muhamedu ve mole za njega. To e po
svemu sudei raditi i kroz hiljadu godina - i to u jo izgraenijem svetilitu.
Takvih primera moe lako biti i vie - npr. Mauzo-lej japanskog pracara. Sva takva mesta
zajedno ine moguim zakljuak: Grobovi svetih linosti narodi ne zaboravljaju. Oni rastu
tokom vekova. Nema dvoum-Ijenja: Istaknutoj linosti, kao to je Aron, bi na osno-vu uda i
arolija iz predanja, od sahrane nadalje pripalo potovanje koje bi se moglo uporediti sa onim
prema Muhamedu ili Petru. Kako to nije sluaj, osta-je pretpostavka dajo od poetka niko
nije znao gdeje sahranjen Aron. Njegov grob mora daje iz bilo kakvog razloga dran u
tajnosti. Stoga nije ni udno to na Aronovom ,,grobu" stoje kenotafi. Jedan se nalazi na vrhu
brda Ohod, kod Medine [28]; tamo je nekada sta-jala damija sa kubetom, koja je propala jo
pre 130 godina [29]. Drugo mesto sahrane - sudei po Bibliji -trebalo bi da je Mozerot u
dananjem Izraelu. Moda mi ipak uzaludno traimo Aronov grob, poto po jed-noj arapskoj
narodnoj legendi Aron i njegova samrtna postelja poleteli su na nebo [30].
AAvram? taje bilo sa njim?
Ime njegove grobnice je ve od samog poetka bilo poznato, naznaeno je u Tori i Starom
zavetu, dakle nikad nije uvano u tajnosti. To je bila Mahpela-peina. Potovanje patrijarha i
praoca svih plemena mora da je bilo viestruko jae od strahopotovanja prema Aronu.
Izraeno kroz gradevme: Njegova grob-nica bi tokom vekova trebalo da se uvea do dvostruke veliine Vatikana - zbog toga to u istoj grobnici poiva jo daljih pet potovanja vrednih
linosti -linosti koje potuju Jevreji, hriani i Muslimani.
Mahpela-peina u Hebronu isto toliko nije Avra-mova grobnica, kao to Mambre izvan
Hebrona nije mesto u kojem je stvarao. Mambre i Mahpela-peina nalaze se - tako je dokazao
profesor Salibi - u saudij-sko-arapskoj provinciji Asir. ,,Sveta gora" u kojoj
poiva Avram ,,danas se sastoji od malih uma tamari-sa i akacija u blizini Namira i Hirbana
u zaledu Kun-fuda [31]." U istoj gori, kod Namira, nalazi se i ,,mesto Makfala, koje do danas
nosi ime dvostruke peine" (Machpelah, mkplh).
Pravi Avramov grob nikada nije dobio priliku da postane mesto hodoaa: Izraelce su potukli
Vavilon-ci, razvukli ih na sve strane. Vojni pobednici nisu potovali Avrama, imali su druga
religiju!
Upravo centralna svetilita starih religija trebalo bi - bez vredanja religioznih osea-nja - da
budu ispitana najmodernijim naunim metodama, da bi se otkrili pravi grobovi i odvojili od
pseudo-grobova.
,,Prolost mora da ispria, a mi moramo da sa-sluamo. Pre toga m mi ni ona neemo nad
mira" -Erih Kestner (Erich Kastner, 1899-1974).
In-Alah!
IV
DECA ZEMLJE DECA BOGOVA
ZAR OVEK NEMA PRADOMOVINU?
Tri dogaaja
Iz raja javljaju se tri dogadaja: Postanak oveka, i-njenje praroditeljskog greha, profcerivanja
iz raja. Bi-blijska verzija ovih dogadaja postavlja zagonetke, puna je protivrenosti i
besmislica koje promiu prosto-dunom itaocu Biblije,
Pre svega bejae sveznajud i svemoni Jehova -Bog stvoritelj. Odakle je doao, gde je iveo,
nismo saznali, sem da je u ,,sveini veeri etao" rajskim vrtom (1. Mojsije 3, 8). Da lije
preko dana bilo ta pre-duzimao, preutanoje.
Rajski vrtje bio Jehovin posed, jer sam gaje posa-dio, pustioje da u njemu rastu ,,svakojaka
drveta lepa za gledanje i dobra za jelo". Usred vrta uspevala su dva panje vredna drveta jedno je bilo ,,drvo sazna-nja" a drugoje bilo drvo ,,dobra i zla", Adamje fcrebalo da,,radi i
uva"Boiji vrt, dakle bio je batovan i uvar. Rado bismo hteli znati od koga i ta je to
trebalo da uva, pa osim njega nije bilo nijedne ive due, Evaje stvorena tek kasnije,
Teologijsko tumaenje, da je Adam trebalo da uva vrt od lukave zmije, ostavljaoje udnovat
uticaj: da li se lukava zmija tada ve uvijala uz drvo saznanja?
Upravo pred tim drvetom, Jehova je upozorio batovana; smeo je jesti plodove sveg drvea
selS. ' onog, ,jer u koji dan okusi s njega, umree" (1. Moj-sije 2, 16). Tek toliko! Zmija je
medutim decidirano tvrdila suprotno: ,,Neete vi umreti, nego Bog zna da e varn se u onaj
dan u koji okusite s njega otvoriti oi, pa ete postati kao bogovi..." (1. Mojsije 3, 4).
1 bee to je moralo biti - najpoznatiji ugriz u sonu jabuku. 1 ta se desilo? Nita! Adam i
Eva preivee vegetarijanski obrok. Zrnija, medutim, bee u pravu sa svojim proroanstvom, i
Gospod potvrdi njenu izjavu:
,,Eto, ovek posta kao jedan od nas" (1. Mojsije 3, 22). Upravo to je i predvidela zmija;
oigledno da je bila isto tako dobro obavetena kao Jehova,
1 tada se desi uasni praroditeljski greh. Adam i Eva spoznae, nakon. to su okusili
jabuku, da su nagi. Ali ne zadugo, jer sam Bog ,,naini Adamu i eni njegovoj haljine od koe
i obue ih u njih" (1. Mojsije 3, 2). Trenutak nagi - pa da zbog toga prvi brani par
bude kanjen smru?
Postanje - takvo kakvo jeste - nedostojno je sveznajueg Boga. Jehova za sest dana - to god se pod tim vremenskim periodom moe
podrazumeti - stvori nebo, zemlju, vodu, polja, trave, drvee, reke, ribe, ptice, kopnene
ivotinje i jo dva oveka ,,po obliju svome" (1. Mojsije 1, 27), ondaje posmatrao svoje de-lo
i zakljuio: ! gle, sve dobro bee" (1. Mojsije 1, 31). Samo neto kasnije ,,Gospod se pokaja
to je stvorio oveka na zemlji, i bi mu ao u srcu" (1. Mojsije 6, 6).
Pa ta sada bi? Da li je njegovo delo sada bilo vrlo dobro ili promaaj? Kao ,,Sveznajui"
moe se pretpo-staviti da nije eksperimentisao, i da mora da je una-pred znao kako e se
zavriti njegovi pokusi. Jehova je znao da e Adam i Eva probati plodove drveta saznanja, jer
poinjenje greha mora daje ve bilo pla-nirano. Zato je Gospod onda bio tako razoaran da ih
je proterao iz vrta, ovek ne moe da shvati. On je prokleo zemlju, pretio im da e se kupati u
,,znoju lica svog", i da e sa mukom radati decu.
Prilikoin poinjenja greha, Adam je - ja sam to zakljuio na sramotu mukog roda - odigrao
jadnu ulogu. Gospod ga je bacio u dubok san da bi od njegovog rebra stvorio enu, injenica
koju je Adam izriito potvrdio: onaje rneso njegovog mesa i trebalo bi da se zove ,,oveica".
Dao je ime njegovoj saputnici, koje je Bog, pak, preuo, da bi nadalje govorio samo o ,,eni". Prilikom oblaenja krznenih
haljma, Adam je iznenada upotrebio ime ,,Eva". Ta Eva - koja se uopte nije zvala Eva nasede na zavodenje zmije i smaza zabranjenu voku.
A Adam? On ,,stoji nemo i nepotrebno pored nje. Protiv sopstvenog zavoenja i ne
pokuava da se bra-ni; samo jede, jer i Eva jede - ipak toboe se ena lake zavodi od
mukarca" komentarisao je pre 80 go-dina [4] poznati teolog Hugo Gresman (Gressmann,
1877-1927).
Kada ralanjujem priu o Postanju, to inim - ko-liko god to udno zvualo - samo zbog toga
to opisane patnje ne mogu da pripiem Bogu. Bog, pa da pravi ta-ko krupne greke? Bog,
koji se ,,eta u sveini veeri"? Bog, koji tek tako eksperimentie? Bog kao mikrohi-rurg?
Postanjeje - a time se to-ta razjanjava - legenda sastavljena od raznih starijih izvora,
obogaena zablu-dama i Ijudskini matanjima. Postoji toliko legendi o Postanju koliko i starih
naroda - pa makar se samo ra-dilo o malim grupama; svaki je imao sopstvene pred-staVe o
nastanku oveanstva.
poto se ovaj proces odvijao nezavisno u mnogim delo-vima sveta, nastali su razliiti jezici, i
svaka ,,horda" je na kraju nala drugaije nazive.
U to vreme praoveka - po istoriaru Diodoru pre 2000 godina - banuli su bogovi, i svaki
narod je imao svoje bogove. Iz starog Egipta Diodor je pomenuo Izi-sa i Ozirisa, koji su
oveka odvikli od toga da se ,,meusobno prodiru", ti su bogovi gajili penicu i jeam,
poduavali Ijude rudarstvu, pronali vino i ,,mnogo emu, to do tada nije imalo naziv,
podarili imena".
Kada se to dogodilo?
Pouzdani Diodor;
,,0d Ozirisa i Izisa, pa do Aleksandrove vladavine, za vreme ije je i osnovan po njemu
nazvani grad u Egiptu, proteklo je vie od deset hiljada godina kau."
Pametni gospodin Diodor dobro je uo! Nekoliko stranica kasnije, on je izveStavao o
Heraklu, sinu Zev-sa i Alkmene, koji je olimpijskim bogovima pomagao u borbi protiv
divova. Diodor je prebacivao Grcima da su se prevarili kada su rodenje Herakla smestili ujednu generaciju pre trojanskog rata, jer se ono navodno dogodilo ,,u vreme prvog nastanka
oveka." A od njega je naime kod Egipana izbrojano vie od deset hiljada godina, a od
trojanskog rata niti celih 1200."
Shodno tome stanovite Egipana je bilo da se ovek na Zemlji razvijao u jednom procesu
evolucije, kojije u najirem smislu preuzeo kulturu bogova. Ovo stanovite se u biti poklapa
sa tvrdnjama Postanja:
Adam je boanskom rukom ,,stvoren iz zemlje", kao ivo bie. Oigledno je da su produkti
stvaranja - tra-va, drvea, ribe, ptice itd. - u poetku bili bez znaaja, ali ,,ovek je svoj stoci i
pticama i svim ivotinjama dao imena..." (1. Mojsije 2, 20). Boiji je dar to je Adarn nauio
da govori.
Moe se staviti prigovor to se u egipatskom preda-nju govori o dva boga - Izisu i Ozirisu dok se u Postanju pominje samojedan. U hebrejskom originalu stalno se za Boga kae Elohim,
a to je mnoina, jer ne-ma jedninu. Zato u svim biblijama sveta stoji Bog umesto bogovo!
Zato to su Mojsije i Avram propove-dali monoteizam, verovanje u jednog boga. Od kadaje
sveta i veka teolozi mora da su se muili sa ovim pro-blemom bez da ga ree.
U vavilonskom - semitsko akadijski sastavljenom -epu o Gilgameu, koji se vraa do
Sumeraca, a zatim gubi u dafcumom nautvrdenoj prolosti, ponavlja se mit o stvaranju
oveka. Gilgamea, kralja junovavi-lonskog grada Uruka, stvorili su bogovi ama i Adad:
,,Tako Gilgamea stvorie veliki bogovi: jedanaest la-katavraok bee... dve treine njega bee
Bog - ajedna treina ovek" [6]. Gilgameov saborac Enkidu iveo je sa ivotinjama i
ponaao se kao ivotinja: ,,Celim te-lom obrastao dlakom... ne poznaje niti zemlju niti Ijude...
i dere travu sa gazelama i gura se da divljai na pojilu..."
Ova polazna taka - kada se ovek izdvaja od ivoti-nja i uz Boiji uticaj poinje da govori provlai se kao crvena nit kroz sve mitove o Stvaranju. Jo pre deset
godina analizirao sam je sa modernog stanovita [7]. Peter Krassa (Krasa) i Viktor Farkas
(Farka) to su uinili u svojoj knjizi ,,Hajde da napravimo oveka" [8], isto kao i francuski i
ameriki autori [9, 10]. Samo se na univerzitetima nita nije promenilo. Shodno proverenoj
tradiciji, docenti skau jedni na druge, s tiin to jedan uvek zaglibi u blatu zaostalosti. ovek
osea hiljadugodinju memlu.
svaku inteligenciju koja krstari sve-inirom, poto samo po sistemu progresije inteligencija
moe viestruko da se umnoi; tek kada se u dovoljnoj meri rasprostrani inteligencija irom
svemira, bie mogua interplanetarna komunikacija.
Zato se doljaci nisu jednostavno doselili? Zato to je oblik ivota, koji ve postoji na jednoj
planeti, najbolje prilagoden: Njihova telesna graa je najbolje podeena na magnetne sile
njihove planete, imuna je protiv domaih bakterija, naviknuta na postojeu meavinu
vazduha.
Kada su doljaci sleteli, ve odavno su postojali mi-lioni razliitih oblika ivota, meu njima
vrste naih predaka, ili nenauno reeno: orangutani, gorile, im-panze, raznorazne vrste
majmuna. Vanzemaljci su iz-vukli primerak one vrste od koje su mogli oekivati pozitivan
rezultat pri primeni njihovih manipulacija. Tom izabranom primerku izvadili su elije, pod
elek-tronskim mikroskopom promenili redosled baza u DNK -molekulu; moda je bila
dovoljna zamena poje-dinih gena, postupak koji se danas sa uspehom vri u laboratorijama.
Vetakom mutacijom smiljeno izme-njena elija stavljena je u hranljivi rastvor da naraste
do veliine jajeta. Mogloje da se dogodi - kao to se to danas naveliko i deava - da fetus in
vitro (u laborato-rijskoj posudi) bude podstaknut na rast. Beba iz epru-vete! Ili, da se enki
iste sorte vetakim oplodenjem urnetne jajace. (Ova metoda ve se godinama prime-njuje sa
semenom priplodnih bikova i nerasta.)
Posle trudnoe dolazi potomstvo sa svim eljenim osobinama izmenjene DNK. Ono ima
istu gradu tela, istu lobanju, iste reakcije imuniteta - samo uz to ima i nasledne osobine kojim
pripadnici njegovog roda ne raspolau: znatieljnost - sposobnost govora - mozak koji
memorie iskustva i koji je u stanju da se u sva-kom trenutku na njih pozove - smisao za
kulturu kao vajarstvo, pevanje, negovan.je prijateljstva... kao i reli-gija sa kultom mrtvih.
Ovaj model miljenja ne spori teoriju evolucije arlsa Darvina (Charies Darvin), ali je njena
logina razrada karika koja nedostaje; n'mogo traena veza u razvojnoj istoriji oveka bilaje
smiljena vetaka mu-tacija izvrena najednom od naih najranijih predaka.
* DNK - dezoksiribonuklcinska kiselina, prirodni sastavni deo jezgra elije. Materijalni
nosilac genctske informacije elije. U tran-sformacionom eksperimentu uspeva prenoenje
naslednih osobina.
Gledano sa aspekta dananjice, jedino je razumno bilo da vanzemaljci prvog oveka zatite
od okoline i smeste ga u rajski vrt; nije smeo da bude izloen bilo kakvoj opasnosti, ujedu
otrovne korpije ili zmije.
Onda je na red dola ,,oveica". Sasvim bez ena stvaripak ne ide...
Prvi Ijudi nisu poznavali nijedanjezik, ve su samo znali da isputaju zvukove. Mora da su
vanzemaljci bi-li ti, koji su Adama i Evu - ostanimo pri tim imenima - nauili da govore. Zato
je jezik prvih generacija Ijudi bio jezik ,,bogova"! Ova pretpostavka nazire se jo iz predanja
o izgradnji kule u Vavilonu: ,,Na celoj Zemlji bejae samojedanjezik i rei sujednake bile" (1.
Mojsije 11, 1).1 dode dan kada su se vanzemaljci otisnuli ka novim Sunevim sistemima, da
bi tamo drugim populaci-jama podarili inteligenciju. Prilikom rastanka mogue je da se
odigrala sledea scena:
,,Deco", ree komandant prvom Ijudskom pa-ru,,,uinili smo vas inteligentnim, bez nas
bili biste jo uvek kao ivotinje!"
Adam i Eva kleknue pred doljake, potujud ih kao bogove. Komandantje odbio ast:
,,Mi nismo bogovi, mi smo istog mesa i krvi kao i vi. Nemojte nikada sebi praviti
predstavu o Boijem liku, jer Bogje nepojmljiv i neobjanjiv".
Nastanak ovog izmiljenog razgovora itamo kod Mojsija (1. Mojsije 1, 28);
"Radajte se, rnnoite se i napunite Zemlju, i vladaj-te njom, i imajte vlast nad ribama
morskim i nad pti-cama nebeskim, i nad svim ivotinjama koje se po zernlji iniu."
Jasan zadatak. Inteligentni ivot trebalo je da se razmnoi i zavlada neinteligentnim
oblicima ivota. Nadalje je vaio samo jedan strogi zakon: Adam i Eva
(sa potomcima) nisu vie smeli da imaju odnose sa ne-mutiranim pripadnicima istog soja. To
prolazno zadovoljstvo znailo bi stravino genetsko nazadova-nje. Za ovakav eksces pretila bi
kazna smru. Ipak, greh se poini. Neko se ipak upusti sa divljim nemufci-ranim pripadnikom
iste vrste.
Ova sodomijaje kao nasledeni greh ula u legendu. Sada su se inteligentni Ijudi setili pretnji i
obeavanih kazni ,,bogova": Uplaili su se. Zlo je poelo. Ljudi su verovali da e rtvama,
krvlju moi da umire bogove.
,,itavu venost" nakon poinjenog greha, vanzemaljci su se vratili da bi kontrolisali kako je
ni-klo seme njihove inteligencije. Inspekcija je postala put strave i uasa. ,,Tada Bogovi
(Elohim - mnoina!) zaalie to su stvorili oveka, i to ih duboko raalosti. Oni su obistinili
svoju smrtnu pretnju. Mnogi od meanaca iveli su rasprostranjeni na sve strane i ni-su ih
mogli pronai pojedinano, tako da su se odluili za radikalno reenje. Podavili su neuspelu
gadiju. Ovo tumaenje legende o Adamu i Evi ima, sa da-nanjeg stanovita, srnisla, mogue ga je
povezati ka-ko sa evolucionistikim uenjem, tako i sa religioznim predanjima. Sukob, koji
pre svega postoji u Americi, izmedu kreacionista (onih koji veruju u Boije stvara-nje) i
evolucionista (koji veruju u Darvina), je nepo-treban. Obe strane su u pravu.
Zbog takvog gledanja na stvari, optuuju me da razmiljam rasistiki i da je kreacija
inteligentnih Ijudi od strane vanzemaljaca iz etnikih razloga neprihvatljiva. Ovi kritiari
previaju da nigde nisam govorio o odreenoj rasi. Radi se samo i iskljuivo o preobraaju
hominida u. inteligentne Ijude. Ovoj, in-teligentnom nainjenoj vrsti, pripadaju sve rase. Nisam izmislio potop, a kamo li izabrani narod.
- Odibvej-Indijanci (Ontario, Kanada) kau da pri-padaju drutvu ,,nebeskih Ijudi" [12].
Ovi nebeski ljudi,,nisu andeli, ve Indijand svetle puti, obueni u arlah-crvene tunike i
kapuljae"
- Mit o stvaranju Ceroki-Indijanaca (severozapad-na Dordija, SAD) poinje ovako: ,,Na
poetku sve ivotne forme ivele su na nebu... Stanovnici nebe-skih nastambi udeli su da odu
odatle, jer su njihove nebeske nastambe bile sve vie prenase-Ijene..." [13].
- Mikosuki-Idijand (juna Florida, SAD) tvrde:
,,Pre dugo vremenajedno indijansko pleme siloje sa neba u jezero Mikasuki na severu
Floride. Oni su doplivali do obale i tamo izgradili grad Mikasu-ki. Odatle MikasukiIndijancima i ime" [1-3].
- Plem.ena Salishan-Indijanaca (Britanska Kolum-bija, Kanada) pripovedaju: ,,Jednom su
Ijudi hteli da izazovu. rat sa nebeskim Ijudima..." [14].
- Irokezi (drava Njujork) priaju kako je Zemlja nekada bila preknvena vodom i nastanjena
mon-strumima. ,,Daleko iznad nje je nebo, nastanjeno natprirodnimbiima..." [15].
- Tutu-In.dijanci (severozapadna obala Pacifika, SAD) znaju nekoliko ,,Thunderbird" predanja (gromovita ptica). Jedan od njihovih totemskih stubova za ove gromovite ptice je
simbol ,,grada nebeskih Ijudi" [16].
Ovo su pi-imeri mitova o indijanskom poreklu, ko-jih moe hiti i vise - primeri koje danas
iva plemena prenose dalje. Skromno pitanje Ludvigavan Betovena (Ludwig van Beethoven):
,,Kada se posmatram kao deo svemira, pitam se ta sam?", dalo bi se komen-tari-sati: Pitaj
Indijance!
Poznajem priu Ki-Maja plemena iz ,,Popol Vua", upoznat sam sa mitovima o nastanku
Inka, poznajem
religiju Hopi-Indijanaca sa njihovim nebeskim uite-Ijima, Kahinasima. Zahvaljujud
dugogodinjem bav-Ijenju predanjima starih naroda, mogu utvrditi da rni nije promakao ni
jedan sluaj u kojem preci ovih sta-rih naroda ne bi tvrdili, uveravali kako su boanska ili
nebeska bia bili njihovi uitelji. Samo mi pamet-njakovici ovog veka to kategoriki
poriemo. Samo mi smo najvei!
Zapravo, prouavaju se ostaci izdvojenih grupa maj-muna! Nemam nita protiv radosti
prilikom svakog novog nalaza - svaki od njih moe biti strano intere-santan
evolucionistikim teoretianma, da bi napokon znali od kada je odredena vrsta majmuna
mogla da stoji na zadnjim nogama, i da li su njihovi runi zglo-bovi bili u stanju da barataju
primitivnim oruem. (I danas divlji majmuni koriste jednostavno orude.)
Prijatelji: Sa nastankom inteligencije kod oveka, ceo taj majmunski cirkus nema nikakve
veze.
konac od dva metra iz jedne tako siune elije koja se moe videti samo pod nilkrosko-pom?
A oveiji organizam nosi na milijarde takvih elija...
Konac se sastoji iz molekularnih lanaca, a to su jed-ni za druge slepljeni atomi, Zamislimo ga,
ukoliko eliju uzmemo kao da je ping pong-loptica; u tu lopti-cii strpamo upetljan, zamren
konac u duini od 20 ki-lometara. Ukoliko napunimo etiri injekcije sa crvenom, zelenom,
utom i plavom bojom i tankom iglom ubrizgamo minimalmi koliinu ovih boja u lop-ticu,
onda e konac primiti ove boje. Otvorimo 11 loptl-cu 1 okalmo 11 konac na 20 kllometara
dugakl konopac za prostlranje vea - Imae odseke sa ubrlz-ganlm bojama.
U ovom modelu DNK blla bl konac, gene bi boje marklrale u vrlo razllitlm duinama.
Svaki obojenl odseak predstavlja odredeno svojstvo - kombmaclja crvena-plava-uta boja za
rast kose, crvena-uta-pla-va za rast noktlju, uta-zelena-plava za smede ol. 1
*Nukleinske kiseline: zajedniki imenitelj za dezoksiribonu-kleinsku kiselinu = DNK i ribonnkleinsku kisclinu = RNK.
tako dalje. im se bude znalo za ta je koja boja na-dlena, genetski kod bie deifrovan. U
strunoj ter-minologiji boje se zovu nukleotidne sekvence", to su kvazi-slova genetskog
koda,
U kompjuteru Evropske molekularno-bioloke la-boratorije u Hajdelbergu pothranjeno je
preko etiri miliona do sada deifrovanih nukleotidnih sekvenci. To zvui kao pozamaan
broj, ali on to jo nije kada se zna da postoje tri milijarde ,,slova" za oveje naslee i oko
50.000 gena u svakoj eliji. Poto je deifrovanje mukotrpno i dugotrajno, univerziteti i
genetski insti-tuti su se ujedinili, tako da svaka laboratorija obraduje samo jedan deo DNK
lanca. Genska kartote-ka se svakodnevno proiruje. Brzi kompjuteri pre-raunavaju
kombinacije. Razmenjuju se rezultati. Na kalifornijskom ,,Kaltehu", u Pasadeni, amerikoj
elit-noj visokoj koli, konstruisana je kompjuterski programirana maina za gen-sekvence,
tzv. ,,gen-ali-zator", ovaj aparat ispituje nukleotidne sekvence i njihove ,,kompozicije boja" (u
smislu naeg modela), uporeduje ih sa ve raspolaudm sekvencama, raz-vrstava,
proraunava. Gen-alizator vie nije unikat, serijski se proizvodi i prodaje.
Jo pre 20 godina projekat kompletne genske kar-toteke smatran je od strane naunika
apsurdnim, strunjaci, kao to je nobelovac Dejms Votson (Ja-mes Watson) - (dupli heliks),
njegovu realizaciju oekuju u narednih deset godina. Najkasnije do tada gen-alizator e tako
snabdefci kartoteku, proistiti je i sloiti, da e se moi tano utvrditi da je i kada je u istoriji
Ijudskog razvoja jedan iznenadni, vetaki do-gaaj doveo do odluujue promene. Genska
kartote-ka e biti otvorena knjiga istorije. Iz nje e se moi videti da je u ovejem razvoju
dolo do manipulacije na genetikom kodu. Tada - najkasnije - od mene vie nee zahtevati
relikte tehnike vanzemaljaca, da bi njima potkrepio svoju teoriju.
,,ivot se moe razumeti samo unatrag. iveti se mora, ali samo unapred", rekao je Seren
Kirkegard (Sren Kierkegaard -1813-1855).
razrrmoava kao i ranije, s tim to promenjeni gen sada proizvodi eljeno dejstvo: crvenu
kosu.
U velikim centrima za istraivanje ve postoje gen-ske karte koje pokazuju nasledne bolesti.
Jedan tim Glavne bolnice u Masausetsu, SAD, pod rukovod stvom molekularnog genetiara
Dejmsa Gasela (Ja-mes Gusell), lokalizovao je jedan gen na hromozomu br. 4 koji je
nadlean za Hantingtonovu horeu (Hun-tington Chorea) [23]. Naune publikacije ve odavno
sasvim uobiajeno izvestavaju o genskoj dijagnostici:
vie ne dijagnosticira pouzdani kuni lekar, to ine genetiari. Oni iz plodove vode trudnice
,,itaju" da li je embrion zahvaen naslednom boleu; ukoliko je to sluaj, mogu mesecima
pre rodenja da otklone genet-sku Stetu. Genetiari e - ukoliko ih se pusti - jednog ne tako
dalekog dana ,,konstruisati" oveka i ivoti-nju po meri... kao to su to pre vie hiljada godina
vanzemaljci uinili sa naim primitivnim, hominidim precima.
Za mnoge je ,,stakleni ovek" iz genske kartoteke prava mora. Oni imaju orvelovske vizije o
stvorenom, rukovodenorn oveku. Boje se da e ovek poeti da izigrava boga, vide u.
budunosti armije Ijudi sa pro-gramiranim osobinama, nasluuju arene sportista iji su miSii
podeSeni za odredene sportove, slute sortu oveka sa oCima koje mogu videti i u infradometu. Frankentajn izlazi iz retorte, ovek-ivotinja sa ulom mirisa kao u psa, sluhom kao
u make, kandi kao u tigra. Preti li nam ovek sa oklopom od krljuti, kojem vatra ne moe
nakoditi, ovek sa krilima oria, koji krui nad neprijateljskom teritorijom, ovek sa telona
konja - kentaur? Uz pomo fantazije stiemo do mitolokog kabineta strave pegaza, vieglave
zmi-je, leteeg lava (kao to se moe videti u svim blisko-istonim muzejima i reljefima),
minotaura, oveka korpije i oveka ribe?
Kao oveka koji je iao granicom proSlosti i bu-dunosti, stalno me ponovo udi koliko je
toga, to se predvida kao fantom budunosti, ve bilo!
* Nazvana po ameriffkom neurologa Dordu Hantingtonu: sy chorea - nervna bolest vidovica.
Zato se stare knjige ba sada, na pragu genske tehnologije, ne prime k znanju? U njima se
moe proitati da su dvostruka bia jo u istorijsko doba ivela u hordama, plamenima, ak i
velikim fbrmacija-ma. U njirna se moe saznati o ,,hramskim ivoti-njama" koje su tetoene
kao mezimci stanovnitva. Sumerski kraljevi su - valjda iz istog zadovoljstva -pravili lov na
Ijude-ivotinje. Herodot je u svojim Egipatskim priama" govorio o udnovatim crnim
golubovima, koji su bili ,,enkice Ijudi-ivotinja", i o Ijudima u oblasti ua perzijskog
Araksa, koji su se ,,prikljuili ribama" i bili Ijudi-ribe sa krljutima. Pla-tonje u svojoj
,,Gozbi" tvrdio:
,,Prvobitno, pored mukog i enskog, postojao je i trei pol. Ovaj ovekje iniao etiri ruke i
etiri no-ge... Velikaje bila snaga ovih Ijudi, bili su nagle na-ravi, planirali su da juriaju na
nebo i posegnu ka bogovima."
Tacit (Anali XV, 37) opisivao je svakodnevne orgije u kui Tigelija, na kojima se ,,milovalo
uz uee Ijudi-ivotinja". Na reljefu crnog obeliska Salmanasa-ra 11 - u Britanskom muzeju
u Londonu - lako se mo-gu prepoznati bia Ijudi-ivotinje. U Luvru, Pariz, u Turskom
muzeju, Ankara, u Bagdadskom muzeju i drugde, video sam skulpture bia nastala ukrtanjem
oveka i ivotinje. Na asirskim umetninama prikazi poluljudi nisu nikakav izuzetak. Propratni
tekstovi tu govore o ,,zarobljenim Ijudirna-ivotinjama", koji se -vezani od strane ratnika - iz
zemlje Muzri, kao dar vo-de kralju.
Da li e sada mitove pretei realnost? Da li se ponavlja istorija oveanstva? Ko ima oi moe
u svim antropolokim i umetniko-istorijskim muzejima sve-ta nai ivotinjsko-oveju
kopilad u obliku kamenih skulptura. Njihova postolja imaju neobine natpise.
Ispod jedne lavolike ivotinje sa Ijudskim telom moe se proitati; ,,Mitoloka figura". Ispod
Ijudskog tela sa orlovom glavom i krilima stoji: ,,letei genije". Bogovi su rekli proroku
Hezekilu: ,,Vi Ijudi imate oi da biste videli, a ipak ne vidite". Prorok je za sada u pravu.
Teoretski bi budua genetika mogla da rekonstruie, oivi ova dvojna bia.
luciferina i nosioca energije ATP (adenozin-trifo-sfat) poele da svetle. Kod duvana enzim se
preteno akumulirao u korenu i drci, ali i ile lia jasno su svetlel" 25Moe se postaviti
pitanje emu to, tj. kakva je svrha toga. ista igrarija iz zadovoljstva pro-nalaenja? Ne.
Svetlei gen moe se ubudue unositi kao ,,markirer", da bi druge gene, unesene u DNK,
uinio prepoznatljivim. ,,Markirer" biosvetleom sna-gomjavlja svoju poziciju: ovde sam!
Genetiari rade na tome da nadmudre prirodu u korist oveka. Eritropoietin je hormon koji
se u sa-svim ogranienim koliinama stvara u bubrezima. Ovaj hormon podstie elije u
kimenoj modini da proizvode crvena krvna zrnca. Ukoliko ga nema dovoljno, kod
bubrenih oboljenja esto dolazi do opa-snog smanjenja broja crvenih krvnih zrnaca
(anemije). Spas su doneli genetiari sa Severozapadnog centra za bubrene bolesti u Sietlu,
SAD. Njima je polo za ru-kom da ivotno vani hromozom proizvedu genetiko-tehnikim
putem. Hormon stvoren u laboratoriji svoju funkciju vri isto kao i ,,prirodni" 26
U leto 1986. godine FDA, ameriki organi vlasti za-dueni za prehrambene proizvode i
lekove, koji vae za izuzetno stroge, po prvi put su dozvolili primenu jednog cepiva koje je
proizvedeno gen-tehnikim pu- i tem. Ovo cepivo spreava infekciju izuzetno zlocud-nog
hepatitis-B-virusa, koji dovodi do ciroze jetre i raka.
Ne proe ni nedelju dana a da se ne uju upozore-nja o gen-tehnologiji. Diskutuje se o
zakonima koji bi n.aunicima trebalo da zabrane manipulacije sa Ijudskim genima. Avet gena
krui naokolo. Postoje dva fronta: Jedan koji ih se boji kao vilovnjaka ili atomske energije drugi bi eleo da istraivanje bude neogranieno. Zaista je problem uporediv sa proble-mom
atomske energije: Atornska energija moe se ko-ristiti kako za miroljubive tako i za druge
svrhe -pravljenje vodonine bombe. Odlui li jedna zernlja da iskljui sve atomske reaktore,
ne znai da e imati pod kontrolom reaktore drugih zernalja. Gen-tehnolo-gija moe se
primeniti i za dobro i za zlo.
Ukoliko se u jednoj zemlji zabrani genetiko istraivanje, zakoni drugih zemalja nee
sputavati ge-netiare da svoj rad nastave u drugoj zemlji. Gene-tiari zapadnih drava - a za
druge se ne zna! -izgleda da su sebi postavili jedno dobrovoljno ogra-nienje. Oni gentehnoloski ne ele da ine nita to bi promenilo ,,personalni karakter oveka".
Lepa, plemenita, pravilna namera, ali kako inter-nacionalno kontrolisati da li se svi dre tog
postulata? Gen-tehnika ne zrai, i njoj ne trebaju niti nadzenme niti podzemne eksplozije.
Nema aparata za merenje na svetu koji hi pokazao u kojoj se laboratoriji ekspe-rimentie sa
genima. Zatim: genetiko istraivanje, gen-tehniku ne vre samo od drave koiitrolisane i finansirane visoke kole, ima puno privatnih laborato-rija i tehniki odlino opremljemh
istraivakih punktova pri velikim farmakolokim koncernima. Ta-ko e, verovatno - na
alost! - i u sektoru genetikog istraivanja na kraju stajati mudrost vojnih tehnolo-ga: ,
Ukoliko ini to ne uinimo, uinie to drugi pre nag; a to bi bilojo gore" 27
Dan stvaranja
Cela stvar poelaje pre 11 godina, tanije 30. avgu-sta 1976. god. Tog dana dobitnik
Nobelove nagrade za medicinu, indijski profesor Har Gobind Korana (Kho-rana), sa Instituta
za tehnologiju Masausetsa u Kem-bridu, SAD, uspeo je da vetaki proizvede gen. Od tada
su genetiari poeli ne sarno da menjaju prirodne nukleotidne sekvence u DNK, ve i da tako
reci za stolom kreiraju i sklapaju nukleotidne sekvence i komplikovane proteine
(belanevine). Struni jezik ove grane sintetike biologije neuvijeno se naziva pro-teindizajnom ili protein-inenjeringom.
Februara 1987. god. list ,,Slika nauke" 28(Bild der Wissenschaft) objavio je daje profesor
Bernd Gu-te (Gutte) sa Univerziteta u Cirihu uspeo da ,,na osnovu modela sintetizuje protein
sa 24 aminokiseli-ne". Ovaj vetaki protein trebalo bi da umanji tetne pratee pojave
insekticida DDT. tafeta je ila dalje. Profesor Ernst Ludwig Vinaker (Ernst Ludwig Winnacker) i njegov saradnik Ronald Merc (Merz), sa Uni-verziteta u Minhenu, ,,preveli" su
sekvencu aminokiseline ovog novog sintetikog proteina i kon-struisali vetaki gen, uneli ga
u naslede E-coli-bakte-rija i time dokazali ,,da ove genetski promenjene bakterije stvaraju
vestaki protein". ,,asipis" ,,Slika nauke" povodom ovog rezultata istraivanja objavio je
naslov ,,8. dan stvaranja".
Iza ovih injeninih, za laika moda ak pornalo do-sadnih izvetaja o istraivanjima, krije
se dinamit. Ge-n.i nisu X-ti grumeni molekula, geni su nosioci naslednih informacija. ak i
kada bi put dotle mogao da traje desetinu godina, kad-tad nasledne elije svih ivotnih oblika
bilo bi mogue nanovo konstruisati, oblikovati. Kad-tad iz laboratorije oglasie se neobian
glas. Pasje progovorio.
Na Institutu za genetiku Univerziteta u Bilefeldu molekularni biolozi rade na jednom
projektu koji lii na bajku. Ne samo seljak, ve svako zna da se njive ubre azotom. irom
sveta godinje se potroi 80,000.000 tona azotnog dubriva! Tek ispod tempera-ture od 500C
i pritiska od 200 atmosfera iz azota u vazduhu i vodonika moe se izdvojiti amonijak . U
zemlji ima bakterija koje azotno dubrivo stvaraju na prirodan nain,,,ali njihovo dejstvo je
isuvie ogra-nieno ili raspoloivo na pogrenom mestu, da bi samo sa njima u dovoljnoj
meri opskrbili biljke azotom" 29.
* Amonijakje osnovni materijal xa azotno ubrivo.
Genetiari su rekli sebi: to bakterije mogu na ma-lo, biljke - ivotne forme kao i bakterije
- mogle bi da postignu na veliko. Cilj je bio da se uzgoje korisne biljke koje e same
proizvoditi njima potrebno azotno dubrivo. Genetiar profesor Alfred Piler (Piihler) to opisuje
ovako: ,,Kao efekat, te manipulisane biljke trebalo bi da budu u mogunosti da vazduni azot
pretvore u amonijak - itarice bi npr. same proizvodi-le svoje mineralno dubrivo".
Ubrzo je stvoren enzim kojem je polo za rukom remek-delo, da iz jednog molekula N2 stvori
dva mo-lekula amonijaka (NHa). Nadalje je bio cilj da se deifruju nasledne informacije ovog
enzima. Na kraju je utvrdeno: Traena nasledna informacija sastoji se iz jedne cele ,,genske
baterije" (Piler), koja je sastav-Ijena od 14 pojedinanih gena.
Britanski genetiari sa Univerziteta Saseks uspeli su da ovu gensku bateriju prenesu na crevne
bakteri-je iz roda E-coli. (Remek-delo je kasnije ponovljeno u Bilefeldu gen-tehnolokim
metodama.) Sada se raspo-lagalo crevnim bakterijama koje su mile neto za ta ih priroda
nije predvidela: Pretvarale su vazduni azot u nitrat. Sledei korak trebalo bi biti da se
nasledna informacija prenese na korisne biljke. Ova poslednja deonica putu ka ,,itarici koja
se sama dubri" do sada nije savladana. Profesor Piler u asopi-su ,,Slika nauke" veli da je ova
itarica jo uvek ,,daleka fikcija". Istraivai su oprezni u proceni vre-menskih rokova za
jedan pronalazak. Ipak, zvezdani trenuci iznenadne,,mspiracije"te rokove - kako nas iskustvo
ui - ee mi kraim nego to bi se dalo oekivati.
Radi se dakle o drugom sledeem koraku o kojem treba govoriti - o unmogostruenom
sisavcu. eli se da se ista genetska poruka prenese na novo ivo bie, a ne da se
izvripromena genetskog koda.
Ovaj postupak zove se kloniranje*. Radi se o,,stvaranju genetski identinih kopija"kroz transplantaciju jezgra elija [30]. Postupakje ve isproban na abama, mievima, ovcama i
govedima. Kad-tad e na red doi oveje naslede.' Ameriki nauni novinar Dejvid M.
Rorvik (David Rorvik) jo 1978. god. tvrdio je u svojoj knjizi ,,Po svojoj slici i prilici" [31]
dajeje-dan ostareli milioner deponovao svoje jajne elije, da bi, kada dode vreme, putem
kloniranja bili ouvani duplikati njega samog. Time bi stari gospodin postao besmrtan.
Zato ovek, nesavren kakav jeste, eli kopije sa-mog sebe? Postoje razumljivi razlozi.
Moda brani par bez dece eli sina koji izgleda kao tata, moda preiveli u jednom udesu na
svaki nain eli tanu ,,zamenu" za poginulog, moJa bi identini primerak velikih umova
oveanstva, ili nobelovaca, bio kori-stan. Moda.
U razgovoru sa genetiarima danas ovek nailazi na kruto, ak uasnuto odbijanje
mogunosti kloniranja oveka; za to nema tehnike, a uostalom etika i moral to ne
dozvoljavaju. Kada prvi ovek stvoren postup-kom kloniranja bude proetao - zdrav kao dren,
imun na rak ih sidu, vrhunski inteligentan, dobrog izgleda -etika i moral e se verovatno
promeniti, i genetiari teko da e moi da odole elji za duplikatima. Epi-gram koji smo uili
u koli i dalje vai. Tempora mu-tantur, nos et mutantur in illis. Vremena se menjaju, a i mi u
njiina.
* Kloniraiye (grki: grana) - zbir svih jedinki koje se bespoluo razmnoavaju izjedne individue: imaju iste
nasleene osobine.
samo u tome to se dugaki lanci molekula u prasupi nisu samo vezivali, ve i ponovo
rastvarali, kao fleka u sapunskom lugu.
Za obrazovanje elija potrebno je mnogo proteina, Najmanji mogui protein sastoji se od
barem 239 mo-lekula. Takav proteinski molekulje monstrum koji se sastoji od razliitih
aminokiselma i enzima, koji se svi moraju nai u postojanom redosledu. Neverovatnou ovog
postupka svrstavanja izraunao je profesor Dejms F. Koped (James F. Coppedge) [33],
svojevre-meno direktor Centra za istraivanje bioloke vero-vatnoe, Nortbrid, Kalifornija,
sa ansom 1 : 1023, dakle loto sa mogunou pogotka - 1 : 10 000 000 000 000 000 000 000.
Ko se usuduje da na to igra?
Veliki sluaj kumovao je jo 1 prvoj eliji, jer se ona stvorila pod uslovima prasupe i
praatmosfere. Praat-mosfera sa atmosferom koju mi danas udiemo nema nita, ba nita
zajedniko; sastojala se preteno od metana (rudniki gas) i amonijaka. U ovoj atmosferi
kiseonikje delovao kao smrtonosni otrov za eliju. Da su prve elije nastale u atmosferi
metana i amonijaka, onda bi ih nastupajui kiseonik odmah ubio': To niko nije ozbiljno
porekao. Zato se preufckuju injenice iz hemobiolokih eksperimenata? Zasto se prikrivaju
matematiki prorauni?
Od naseg izleta u biologiju i prabiotiku hemiju u. glavi nam je ostalo da se jedna elija
moe raz-mnoavati samo kada u sebi nosi gotov, makar i skromni DNK-program. Ovaj
program dode kao oz-naena tafetna palica koja se predaje sledeoj, sle-deoj, sledeoj itd.
eliji, sve dok se ne stvori jednostavna ivotna forma, npr. bakterija.
Jedna bakterija, medutim, predstavlja gotovu ivotnu formu. sa odredenom funkcijom,
dakle, mora genetski program preuzeti ve iz DNK prve elije.
Odakle je poticao program za sastavljanje ifcave bakterije kod prve elije bakterije? Odakle
je DNK prve elije dobila ,,naredbu" za sastavljanje bakterije? 1 kakvom arolijom se
bakterija pretvorila u bakte-riju sa sasvim drugim funkcijama? Za verovatnost da je
najjednostavnija bakterija nastala sluajnom promenom, profesor Harold Morovic (Morowitz)
[34], fiziar na Univerzitetu Jejl, SAD, izraunao je odnos 1: 10100 000 000 000. To su tolike nule
da za njih u ovoj knjizi nemamo mesta.
Darvinizam - zabluda
Profesor Bruno Folmert (Vollmert) je redovni pro-fesor, predaje hemijsku tehniku
makromolekularnih materija i direktorje Polimer-instituta na Univerzite-tu u Karlsrueu [35].
Polimerski hemiari bave se sin-tezom vetakih materija, koje se sastoje od velikih lanaca
molekula. Kada se radi o nastanku makromole-kula, kao onih DNK, nadlenaje molekularna
hemija.
Desetinama godina Folmert je sa svojim timom, u prvoklasno opremljenim laboratorijama,
tragao za na-stankom DNK. Reznltat istraivanja bio je poguban za sve evolucionistike
teoretiare: DNK ne moe nastati sama od sebe. Folmerfc kae, da se polimer-hemiar ne
rnoe uveriti, niti ubediti, da su u prasupi sluajno na-stali molekularni lanci vrste DNK; to je
vailo i za rast lanaca DNK tokom istorije Zemlje, od jedne ivotinj-ske klase ka sledeoj,
vioj.
Folmert kae:
,,Dai'vinizam je stoga gledite, ideologija, a ne nauno dokazana teorija... Stoga smatram
darvini-zam sudbonosnom zabludom, koja za svoj bespri-merni rezultat, na kraju krajeva,
ponovo ima da zahvali antropocentrinom miljenju."
Naravno da su na Folmertove teze u njegovoj epo-halnoj knjizi: ,,Molekul i ivot", stavljeni
prigovori. Pobornik ideje o nastanku ivota iz mrtve materije (hemikalije) ukazuju ua
i oi imaju svoj
dnevni hleb: nebo.
Ralf Valdo Emerson,
1803-1882.
(Ralph Waldo Emerson)
Jedna jedina koica naih praroditelja, Adama i Eve, morala bi se pronai. ta sve
molekularni antro-polozi nisu pronali? ,,To zavisi od starosti i stanja ko-sti", odgovorio je
jedan genetiar sa Univerziteta u Bazelu na moje pitanje. ,,Kod kosti stare 500 godina, mi na
osnovu proteina moemo da utvrdimo da li je kost pripadala majmunu ili oveku. Kod starijih
koanih tkiva to biva tee,"poto DNK posle hiliada godina vie nije netaknuta, a proteini i
ostali sastavni delovi elija su dehidrirani*. Uprkos tome, ve su uspeno klonirani delovi
DNK egipatskih mumija, ko-je su umotane pre 4000 godina".
Genetiari Univerziteta Upsala, vedska, ispitivali su fragmente 23 egipatske mumije na
njihov DNK. Nauni asopis ,,Priroda" [1] izvetavao je o tome. Na leujednog deteta, starom
2400 godina, bilo je nalaza:
Iz potkonog tkiva izdvojena je jedna sekvenca DNK sa 3400 baznih pari. Obradena je
fenolom i etanolom, a DNK-lanac preveden je u bakterioloki plazmid. Po-stupkom
kloniranja dobijenoje hiljadu kopija muimji-ne DNK, koje su poslate raznim institutima, radi
*Gubitak vode, suenje.
ispitivanja. Rezultati su pokazali izvestan broj tako-zvanih sasreenih mutacija, koje se mogu
dokazati i kod dananjeg oveka. Ovde je to bio dokaz da se DNK mumije nije znaajnije
promenila tokom hiljada godi-na. Istraivai sa Univerziteta Upsala dobro stanje potkonog
tkiva pripisuju okolnosti ,,da je mumifika-cija izvrena dehidratizacijom lea u prirodnoj sodi,
nieavini natrijumhidrogena i natrijumhlorida". S tim u vezi ,,Noje Ciriher Cajtung" (Neue
Zuricher Zei-tung) pie [2]:
,,Uspeno kloniranje DNK mumija je od velikog znaaja iz vie aspekata. Izvesne sekvence
DNK u Ijudskom genomu* su izuzetno varijabilne i mogu se koristiti za tano odredivanje
stepena srodiiosti i porekla odredenog stanovnitva".
Upravo to je ono to oekujem i emu se nadam od takvih istraivanja. Kada se iz DNK
umrlih iz pradoba mogu oitati stepeni srodnosti i poreklo, onda e se kad-tad morati utvrditi
da mi, Ijudi, nemamo samo ge-ne primata, ve i vanzemaljaca u sebi. Premise za tak-ve
analize su pre svega ,,mlade" mumije! A ima ih. 1975. god. kineski arheolozi, u Hupehu, na
srednjem Jangcekjangu, nali su mumiju jednog pedesetogodi-njeg mukarca, koji je bio
tako dobro ouvan kao daje tek nedavno umro. Pri tome je spoljni obvoj nosio da-tum smrti:
ovek je umro pre 2142. godine! Koa je ostala elastina, svi udovi savitljivi, a u vilici nije
nedo-stajao niti jedan zub. Iznenadujue dobro stanje mu-mijaje imala da zahvali trima, jedan
u drugi stavljena, za vazduh nepropustljiva sarkofaga i crvenoj tenosti u kojoj je plivala.
Kineski naunici do sada nisu mogli, ili hteli, da saopte bilo ta o hemijskom sastavu
arobnog konzervacionog sredstva.
*Genom: hromozomski deo jedne elije, koji joj ini naslednu masu.
Kodjedne tako prvoklasno ouvane mumije biloje verovatno mogue otkriti velike sekvence
DNK elija. Sline anse postoje i kod leeva koji su konzervisani u ledu, kao npr. kod
gleerskih mumija u Peruu.
Proputamo li ansu gen-tehnikog istraivanja elija naih praroditelja?
Evin grob, otkada Ijudi pamte, lei na ivici saudij-sko-arapskog grada Dida. Predanja znaju
za etiri Adamova groba. ,,Enciklopedija Islama" [3] belei da je Adam posle proterivanja iz
raja stigao na ostrvo Sa-randib, dananji Cejlon. (Na alost nije zabeleeno da li je doao
peice, brodom ili krilima andela.) Danas jo na Cejlonu postoji jedno brdo, koje su
Portugalci nazvali Pico d'Adam (Piko d Adam); u steni ovog brda svakodnevno se turisti dive
gigantskim otiscima sto-pala, kojeje navodno za sobom ostavio Adam.
Posle 200 godina izgnanstva na severnom Indij-skom okeanu, arhandeo Gabrijel poveo je
Adama na-trag u Arabiju - Evi, Postao je aktivan, podigao je u dananjoj Meki svetite kasnije Ka'abu; posle smrti svog sina Seta, kako pie Islamska enciklopedija, Adam je
sahranjen ,,u peini u podnoju brda Abu-Kvabais" [4], najveeg brda u okolini Meke. Druga
le-genda veli da je Adamov le, posle potopa, donesen u Jerusalim 1 po drugi put sahranjen
pod Kalvarijskim brdom. U arapskoj Knjizi svetilita [5], mesto Adamo-vog groba premeta
se u jednu peinu pod brdom Naud u Indiji.
Apokrifima Starog zaveta pripada i natpis: ivot Adania i Eve [6]. Verzija koja je pred
n.ama potie iz 730. n. e., ali se zasniva na rukopisima nepoznate sta-rosti. Po njoj je Adam
nakon smrti odveden u ,,predeo raja" tamo ga je arhandeo Mihailo balzamovao lepo nunuim
uljern i uvio u arave. Gospod sam zatvo-rio je grob ,,trouglastim peatom".
Gde bi trebalo traiti Adama?
- Pod Kalvarijskim brdom u Jerusalimu? - Teko.
- Pod brdom Naud u Indiji? - Moda.
- U peini brda Abu-Kvabais? - Moda.
- U ,,predelu raja"? - Vrlo verovatno.
Da li sam sebi protivureim? Zar nisam u prethod-nom poglavlju razjasnio da niko ne zna
gde se nalazi rajski vrt, raj?
Treba prihvatiti detaljna istraivanja profesora Ka-mala Salibija u saudijsko-arapskoj
provinciji Asir. On je lokalizovao bezbrojna biblijska mesta, kao i poloaj raja. Salibi pie [7]:
,,U Vadi Tabali, nedaleko od Rausana, nalazi se jed-na druga oaza, nazvana 'Adana ('dnh),
koja do da-nanjeg dana nosi ime biblijskog raja Eden ('dn). Nizvodno, nedaleko od Rausana,
nalazi se oaza Gu-najna (gnynh, deminutiv od gn, hebrejski gn, ,,vrt"), navodnjava se rekama
koje teku iz 'Adana. Moda nekome ba nije pravo, ali to je on, rajski vrt, i danas se tako
zove."
Ve u desetom stoleu n. e. Evin grob pominju arapski istoriari; oni vele da re Jeddah
(Deda) po-tie od arapske Jaddah (Dada) i da znai baba. To osporava odlini poznavalac
Arabije Eberhard Volfart (Eberhard Wohlfahrt) [14], koji Jeddah povezuje sa
Gidda. Giddaje bila mala prirodna luka, tamo je 647. n. e. kalif Otman osnovao jedno naselje
iz kojeg je proizila dananja Dida. Bilo bi predivno u spomen na babu sviju nas, na karti
mod nai babin-grad.
Stotinama godina hodoasnici koji su ili na hadiluk u Meku, i koji su u luci Dida stupali na
ara-bijsko vrsto tle, poseivali su i Evin grob. Duhovni savetnid konzervativnog kralja
Abdul-Azisa, koji je u istoriji zapamen kao Ibn-Saud, smatrali su molitve pramajd Evi
nevernikim, jer na kraju krajeva, za njih moe biti samo Alah taj kome se obraa u molit-vi.
Poto nije eleo da ,,srce islamske religije vidi uniteno senkom neverstva" [15], AbdulAzisje 1928. god. naredio unitenje Evinog groba. Od opisane gradevine ostali su samo zidid
koji su nekada opasiva-ligrob.
Ipak! Bogobojaljivi saudijski kralj sravnio je sa zemljom samo graevine iznad groba, ono
to je bilo ispod, ostalo je do danas netaknuto. Saudijska Arabija je danas moderna
industrijska zemlja. Saudijd bi oveanstvu mogli uiniti vanu uslugu kada bi sa svojim
arheolozima otvorili nalazite ispod Evinog ko-nadta. Genetian zapadnih zemalja
nestrpljivo eka-ju na malo DNK pramajke. Ovaj poklon Saudijce ne bi uinio siromamjim,
ali bi obogatio oveanstvo.
Prema apokrifnom tekstu ,,ivot Adama i Eve", Eva je bila prvi ovek koji je svojim odma
posmatrao vanzemaljski brod: ,,Tada Eva pogleda u nebo i vide svetlea kola koja su imala
etiri sjajna orla, dju divo-tu ne moe opisati ni jedan iz majdnog tela rodeni." Ona je ak bila
i svedok jedne jedinstvene predstave;
! gle, Gospod, snani, ukrca se u kola; etiri vetra su ga vukla, heruvimi su upravljali
vetrovima, a andeli sa neba ili su ispred njih..." [6].
,,.
iv saobraaj na nebu
Ljubitelji NLO smatrali bi to ,,susretom tree vrste". Izmedu prvog Ijudskog para i
vanzemaljca sva-kodnevno je dolazilo do susreta. Adam, koji tek to je prerastao ivotinjski
svet, trebaloje da apsolvirajedan kolski program. Vanzemaljac Raziel bio je njegov uitelj. Iz
,,Sage o Jevrejima iz pradoba" [16] moe se izvesti daje tokom boravka u rajskom vrtu
siaojedan andeo ... i poduavao Adama i napisao mujednu knji-gu i dao mu upozorenje za
svaku stvar. 1 pokazao mu je poredak planeta i vodio ga kruno oko Zemlje..."
Brini su bili genetiari sa druge planete! Kao za-brinuti roditelji upozoravali su decu pred
opasnostima okoline. Kao poslednji odluujud kamen u mozaiku, objava iz ,,Sage o Jevrejima
iz pradoba" uklapa se u sliku moderne interpretacije legende o Adamu i Evi:
Ona zna da Adam nije bilo kakvim cik-cak krivinama preleteo preko rajskog vrta i planeta,
ne, iao je ,,u krugovima oko Zemlje". Kao kod dananjih svemir-skih letova...
Vanzemaljci su ostali prisutni i posle smrti praroditelja: Kontrolisali su napredak njihovog
,,eks-perimenta oveanstvo". Linosti kao to su Henoh, Avram ili Hezekil, koji su iveli u
razliita vremena svedoci su tbga; i izvan biblijskog sveta se o susretima sa vanzemaljcima
tokom istorije oveanstva, tako red izvetavalo kao sa pokretne trake. ,,Leksikon praastronautike" [17] posveuje istorijskim NLO punih 15 stranica.
Fragment ia vremena faraona Tutmosa 111 (1980-1436. p. n. e.) svedoi o ,,vatrenim
loptama na nebu". Rimski istoriar Kajus Plinijus Stariji (24-79 n. e.) pie u 2. knjizi
(Kosmologija) njegove ,,Istorije priro-de" [18] o vie neobinih pojava na nebu - kao to je
ova: ,,Gorud tit kretao se, bacajud vamice, pri zala-sku Sunca, od veeri do jutra, u vreme
konzula L. Va-lerijusa i 0. Marijusa." Ova gospoda ivela su oko 100. p. n. e. Drugi konzuli
videli su na nebeskom svodu ,,vie sunaca" i ,,tri meseca istovremeno".
Kada je 332. p. n. e. Aleksandar Veliki opsedao tvrdavu Tirus, nad makedonskim logorom
pojavilo se ,,pet leteih titova u trouglastoj formaciji" [19]. Ovi objekti kruili su polako
iznad Tirusa, ,,dok su ih hi-Ijade ratnika obe strane zapanjeno gledali". Namee se pomisao o
masovnoj hipnozi, ali ona to nije bila, jer iz najveeg ,,leteeg tita" sevn.ule su iznenadno
mu-nje u zidove i tornjeve tvi-dave, zidovi su se sruili i Aleksandrovi vojnici jurnuli su na
Tirus. Nakon ove iznenadne oruane pomoi ,,letei titovi" su velikom brzinom nestali na
plavom popodnevnom nebu.
Kolektiv-no potiskivanje
Pre dosta vremena gledao sam film ,,Poslednje odbrojavanje". U njemu je Kirk Daglas (Kirk
Douglas) komandant amerikog nosaa aviona ,,Nimic" (Ni-mitz). Pomou tajanstvene snage
ovaj snani super-moderni nosa aviona sa svojim avionima i itavom posadom biva povuen
40 godina unatrag u prolost. Svi radio-aparati su nemi. Niko ne zna ta se dogodi-lo.
Komandant nareduje poletanje dva mlazna aviona. Piloti primeuju dva japanska borbena
aviona iz dru-gog svetskog rata. Susret je groteskan: Dva usavrena mlaznjaka sa okretnim
krilima - i dva jednomotorna aviona, propelerska sa otvorenim kabinama! Zapa-njeni,
zaplaeni i zgranuti, Japanci su posmatrali mo-derne mlaznjake, koji su se sa njihovim
kilavim ragama, proizvedenim 1940. god., igrali make i mia.
Ono to film prikazuje je u naem stoleu realuost:
vanzemaljci se igraju make i mia sa nama. Spora-dino se pojave, posmatraju nas,
demonstriraju svoju nadmonu tehniku bezumnim manevrima, dre nas ludim.
Nisarn zaluden za NLO, na alost nisam jo video NLO. lako u svom arhivu imam
registrovano 1000 do-gaaja u vezi sa NLO, nisam napisao knjigu o njima, Moda bi trebalo
to da uuiim. Ono to se dogodilo poslednjih decenija, pa do danas, dovoljno je uzbud-Ijivo.
Zapravo, ne bih eleo da se ukljuujem u uzbud-Ijivu diskusiju; poznajem literaturu. Kakvih
sve teko shvatljivih pekulacija ima - poznato je - od kolekfciv-nih psihoza preko rojeva
leptira i akakavaca, do pada-jucih delova raketa - od arkosvetleih planeta i Suncem
obasjanih aviona. Znam za fcehniko-naune izvetaje, NLO-enciklopedije [20,21], sve
upozorava-jue, kritine i sveznajue glasove, priloge sociologa i psihologa, koji mnogo
govore o ,,kolektivnom potiskivanju", i time misle na dogadaje koje grupe
l.judi ne .ele da prihvnte za stvarne.
Menije stalo do objektivnog saznanja o dogadajima
koji su se zbili ili se zbivaju. Protiv sam t.oga da se pre-ma evidentno vidljivom odnosim kao
ona tri majmu-na: prvi dri zatvorene oi, drugi ui a trei usta. Pozicija ,,kolektivnog
potiskivanja" menja se onog tre-nutka kada se prihvati da nismo sami u svemiru i da Zemlja
nije sistem zatvoren 1.1 sebe. To je moje stano-vite.
Kao putniku izmedu prolosti i budunosti meni je poznato da se Ijudi pre vie hiljada godina
nisu nita drugaije ponaali nego mi danas: Ono to ne elimo da znamo, potisnemo.
Kolektivno. Da li se vrste i-njenice daju potisnuti za venost? Evo nekoliko tvrdih oraha za
probu:
Iznenada, nekih est kilometara ispred dambo-deta, pojavilo se jarko svetlo, zatim jo
jedno na istoj razdaljini, ali nekih 600 m ispod dambo-deta. U prvom trenutku kapetan
Teraui pomilja na vojne letilice, koje odmah potom nestaju sa njegove puta-nje. On ostaje
pri svom kursu. Neobina svetla u prav-cu leta iznenada nestaju, da bi se gotovo istovremeno
ponovo pojavila pored B747.
Kapetan Teraui je tokom svojih 27 godina za upravljaem proSao razne upave situacije, ali
ono to je upravo doiveo sa svojom posadom zaledilo nau je krv u ilama: Paralelno sa
njegovim kursom pratio ga je istom brzinom ogromni ,,objekat oblika oraha" iz kojeg su
svetlela svetla. Kasnlje je Teraui izjavio da je objekt bio dva do tri puta vei od njegovog
dambo-deta, a bono su ga titila dva manja objekta.
Teraui preko radija zemaljskoj kontroli javlja o dogaaju i moli za dozvolu da izvede
manevar izbegavanja. Dozvola mu se daje. Teraui se sputa za 1000 m. Objekat nestaje na
nekoliko sekundi da bi se ponovo pojavio u pravcu leta dambo-deta. Kopilot ukljuuje
radar. Veliki i oba mala objekta jasno se vi-de na daljini od 12,6 km od aviona.
Oficir zemaljske kontrole uzbudeno pita ta se to gore deava. Teraui opisuje svoj vidokrug i
ponovo
moli da mu se da dozvola za manevar izbegavanja:
Pravi nekoliko zaokreta, ali objekat prati njegovu leti-licu, as desno, as levo, iznad ili ispod
njega. Teraui opisuje manevre objekta kao ,,neverovatno brze i okretne" [22]. Dambo-det
se brzinom. od 270 km/h sa severa pribliava gradu Enkoridu, ija se svetla ve naziru.
Nasuprot tom moru svetiljki, posada po-smatra siluetu dinovskog objekta. Kao to se
pojavio, NLO je iznenadno i nestao [23]. Boing 747 JAL u 18,24 h slee.
Iznenaujue, u ovom do u detalje u akta unesen sluaj je da su objekat sa svoja dva manja
pratioca re-gistrovali kako avionski radar, tako i onaj zemaljske kontrole, ali ne i sateliti
Amerike svemirske kontro-le. U svakom sluaju, ovi strani objekti ne mogu se ot-pisati kao
prirodni fenomeni.
Dvadesetogodinji pilot Frederik Valentih (Frede-rick Valentich) leti iznajmljenom plavobelom cesnom (Cessna) 182 iz Melburna, Australija, u pravcu Kings Ajlenda. Njegov
instruktor i poznanici Valentiha opi-suju kao razboritog mladog oveka, koji e pre rei
premalo nego previe. Valentih je pola puta ve bio preao i pribliavao se sa severaseveroistoka Kejp Vi-kemu, najsevernijoj taki Kings Ajlenda. Visina: 1400 rnetara.
U 19,07 h javlja kontrolnom tornju u Melburnu da ga prati ogromna letilica sa etiri velika
svetla. Pri-padnici slube kontrole leta pitaju ga da li moe iden-tifikovati objekat. Valentih:
,,To nije avion. To je..." Veza se prekinula. Kontrola leta poziva vie puta mla-dog pilota da
izvesti ta vidi. Posle dva minuta Valentih se javlja drhtavim glasom: ,,Halo, Melburn! Prilazi rni se istoka... Izgleda da se poigrava
sa mnom... Ne mogu da procenim brzinu... Prolee pored mene... Ima dugaak oblik... Vie
od toga ne mogu da razaznam... Sada dolazi zdesna... Izgleda kao da stoji u vazduhu...
Okreem se, a ta stvar se okree sa mnom... Moj mo-tor preskae, prekida.."
Potom Ijudi sa kontrolnog tornja preko zvunika
uju zvuk koji podsea na krzanje metala o metal. Ve-za se prekida. Iste veeri poleu avioni
u potragu. Bro-dovi su poslati u oblast severno od Kings Ajlenda. Do danas nije pronaden ni
najmanji trag Frederika Va-lentiha i njegove letilice. Nekoliko dana australijska i
novozelandska tampa bavile su se ovim sluajem [25, 26, 27]. Zatimje interesovanje splaslo.
Pouke iz ovog sluaja nisu izvuene, Nikada nisu. Ali javnost se obmanjuje sa zvaninih
mesta. Ovu tvrdnju mogu i moram potkrepiti. Decenijama su zva-nine instance SAD - Ratno
vazduhoplovstvo, Morna-rica, Ministarstvo odbrane, CIA i super fcajna NSA (.Nacionalna
agencija za bezbednost) uveravale da o NLO nita nije poznato, da nema niti podataka niti informacija koje su pothranjene ili razmenjivane. Pozi-vajui se na Freedom of Information Act,
zakon kojim se garantuje sloboda informacija, NLO-pobornici su uspeli da dotadanje
zvanine objave prevedu u la. Najvei ameriki bulevarski list Nenel Inkvajrer (Na-tional
Enquirer\ koji stalno lovi senzacije, objavio je 1985. god u vidu knjige izvode iz do tada u
tajnosti uvanih akata. Jo 1968. god NSA je u jednom doku-mentu tvrdila: ,,injenica da
irom sveta od davnina postoje svedoenja o pojavama NLO, pa i od strane po-veeg broja
videnih naunika naeg vremena, sada vrlojasno ukazuje da NLO nisu nikakva obmana" [28].
Samo u tromesenom periodu, po tajnom izvetaju, rafcno vazduhoplovstvo je registrovalo
35 pojava NLO, koje nisu mogle biti razjanjene. ,,Za svaki problem postoji reenje koje je
jednostavno, jasno i pogreno", pisao je ameriki publicista Henri Luis Menken (Hen-ry Luis
Mencken - 1880-1956). La je pogrean dopri-nos reenju problema.
Skupljeni su i skupljaju se podaci o NLO. Zvanine istance znaju vie nego to priznaju.
emu ova tajno-vitost? Postoji bojazan od panike medu stanov-nitvom. Siguran sam:
Vladajud potcenjuju narod! On zna da mora iveti sa opasnostima, ali eli da ih zna. ivimo
u dobu razotkrivajueg novinarstva. Tajni sud-ski spisi nisu vie tabu, kao ni brojevi privatnih
rauna. to se tie terena tajnih akata o NLO, elim radikalno razotkrivanje. Moglo bi samo
biti od koristi, za svakoga.
Medutim, navodna ,,zvezda" munjevito se spustila niz nebo, presekla putanju TU-134A i
pratila ga kao poasna pratnja sve do Talina u Estoniji.
Naunik Nikolaj eltuhin (Sheltuchin), potpred-sednik Komisije za anormalitete Prirodnonaunog drutva, objasnio je fenomen ,,globalnim atmosfer-skim i geofizikim procesima na
vie hiljada kilometa-ra udaljenosti, iji je tip nauci nepoznat." Piloti po eltuhinu ,,bili su
izloeni optikoj varci!" Optika varka! Nije teko uoiti da se sovjetsko stanovnitvo sinatra
podjednako glupim kao i ameriko.
Snimljeni NLO
Sredinom decembra 1978. god, na Novom Zelandu opaeno je nekoliko NLO. Nou su svetla
preletala nebo. Radarske stanice registrovale su neobine ehoe, koji nisu poticali od aviona.
Ovakve vesti navele su te-levizijskog novinara Kventina Fogartija (Quentin Fo-garty), sa
Kanala ,,0" u Melburnu, da se sa svojom TV-ekipom ukrca na teretni avion tipa argosi (Argosy), da poblie pogleda to to je bilo povod za senzacio-nalne vesti.
Fogartije poleteo u ranim jutarnjim satima 31. de-cembra 1978. god. Ve po uzletanju sa piste
aerodro-ma u Velingtonu, Fogarti i njegovi Ijudi, kao i piloti, primetili su oko aviona udna
svetla. Izgledalo je kao da ,,neko ili neto eka da bude snimljeno" [30]. Zemaljski radar u
Velmgtonu i vremenski radar u avionu prikazivali su vie objekata. Geof Klauzer (Ge-off
Clauser), ef kontrole leta u Velingtonu kasnije je rekao da su NLO na ekranima radara bili
iste veliine kao i avion: ,,Videli smo jasne, defmitivne radarske ehoe. Povremeno bi se na
ekranu videlo i do deset NLO odjednom" [31].
Fogarti, koji do toga dana nije ,,verovao" u NLO, rezimiraoje: ,,Bilo je fantastino. Svetla na
nebu. Jed-no svetlo nas je prafcilo, onda nam se pridruilo jo jedno, neto nie. Raspoloenje
u avionuje zaista bilo napeto. Snimili smo dobro pare fllma, ali objektiv je bio suvie tanak.
Ondaje doaojedan NLO sasvimbli-zu, sa desne strane. Kroz 120 mm zum-objektiv izgle-dao
je mali, slian tacni, sa svetlima gore i dole. Tada sam na kameru stavio 250 mm objektiv i
obuhvatio sjajno svetlo objekta. Leteo je istom brzinom kao i mi, neto iznad nas, onda desno
ispred, zatim ispod nas i na kraju opet na naoj strani. Napravili smo grubu raunicu i
zakljuili da bi to udo moglo biti visoko i tri do etiri sprata."
Australijskom dnevniku ,,D Advertizer" (The Ad-vertiser) Fogarti je 2. januara 1979. god.
izjavio: ,,Bo-jali smo se kada nam je radarska kontrola u Velingtonu rekla dajejedan objekat
odmah iza nas... ak sam pomislio ,,i to bee to" poto sam se setio Frederika Valentiha."
Iseci iz ovog filma prikazani su na mnogim televi-zijskim stanicama raznih zemalja.
Kamerman Dejvid Kroket (David Crockett) nazvao je taj fllm ,,najfanta-stinije pare filma"
na kojem je ikada radio. ,,Preo-krenulo je itav rnoj ivot. Sada zaista verujem da tamo gore
ima neeg o emu nita ne znamo."
ta je nauka rekla o tom jedinstvenom filmskom dokumentu? Astronom Piter Rid (Peter
Read) rekao je na Radiju Novi Zela-nd: ,,Ne verujem u stvari kao to su NLO. Taj NLO bilaje
Venera!" Sveti Boe! Ot-kada Venera izaziva radarski eho? ,,Blagosloveni bili oni koji
nemaju ta da kau pa ute!" Oskar Vajld (Oscar Wilde -1856-1900).
Onda se dogodilo neto neverovatno: Od svetla na-staje veliki svetlosni venac koji se deli na
gornji i do-nji. Gornja polovina stoji neprestano uperena prema gore, sve dok se mornarima
ne izgubi iz vida, donja osvetljava obalu i more.
Ovaj sluaj bi mogao da se svede pod zajedniki po-jam ,,svetla sa neba" da istovremeno nije
lekar dr Francisko Padron Leon (Francisco Padron Leon) sa taksistom Francisko Estevez
Garsijom (Francisco Estevez Garcia) bio na putu ka jednoj pacijentkinji. Kola su izala iz
jedne krivine kada je odjednom, 60 metara od njih, samo dva metra nad zemljom, lebdela
jedna kugla kojaje liila na prozirni balon od sapuni-ce. Taksi je stao. Dva oveka su se
ponadala da e pri-sustvovati grandioznoj predstavi prirode. Taksista:
,,Hteo sam to da pogledam izbliza, otvorio sam vrata, doktor me je uhvatio za ruku. Ipak,
izaao sam... priao sam blie, bio sam udaljen nekih 25 metara" [32].
Onda su oba mukarca ,,u unutranjosti kugle vide-la neku vrstu platforme... i dva velika
bia" [33]. Lekar je kasnije rekao da bi mogao do pojedinosti da opie ta bia, poto ih je
posmatrao punih dvadeset minuta:
Stranci u kugli su bili visoki oko 2,70 - 3 m, nosili su crvene kombinezone i neku vrstu crne
kapuljae; ru-ke su se zavravale ,,kupastim oblikom, za koji se nije moglo tano rei da li su
ruke ili rukavice". Dr Padron
je ustanovio da neto slino niknda ranije rpje video i da su oba stranca i-mala neki
,,visoanski sjaj"', stajali sujedan naspram dru.gog i po svemu sudei opsluiva-li neke
uredaje. Napokon su stranci pogledali u prav-cu taksija.
Taksista: ,,Ta dva tipa su rne pogledala. Ja sam njih pogledao... Bio sam smeten, a onda
sam oseao samo jo strah." Lekar je u zapisniku izjavio da se u unutranjosti staklene kugle pokretala jedna prozirna cev iz kojeje izviralo ,,neto plaviasto"
toje obloilo ku-glu. Pred oin'i.a dvojice mukaraca kugla je postajala sve vea i vea i
narasla do visine dvadesetospratne kue bez da se veliina dvojice stranaca promenila, Lekar i
taksista su se da!i u beg, Kada su se osvrnuli, videli su kako se kugia velikom brzinom.
otisnula u pravcu susednog ostrva Tenerifa.
0 ovorn dogadaju u leto 1976. god. pisale su mnoge evropske novine. Novinari su se
razrnileli, ispitivali stanuvnike ostrva i turiste. Mnogi su potvrdili pojavu NLO, a potvrdem su
i ,,l.judi u crvenom". Da se kod prozirne kugle radilo o realnoj stvari, a ne o hologra-mu, tj.
trodimenzionalnoj projekdji kojomje neka a-Ijivina ili turistiki savez hteo da skrene panju
na ostrvo, pokazalo se sledeeg dana: Kugla je lebdela i nad jednim poljem sa lukom. i celo
polje imalo je spi-ralne ofciske, sve biljke su bile polomljene. Duhovi, rnagije, ilnzije za
sobom e oslavljaju tragove.
Dobronamerni kritiari NLO bi po saznanju ovak-vih izjava rekli da je pojava NLO bilo
oduvek i pitaju zato bi to morali biti vanzemaljski objekti koji su tu vilenili. Hendikep kod
svih ozbiljmjih isfcraivanja NLO je glupost koju mnogo, previe Ijudi dodaje. Iz druge ili
tree ruke, pojave, koje se zaista mogu obja-sniti kao sasvim prirodne, naduvavaju se. Osobe
koje ele da se naprave vanim, prodaju nebulozne prie.
Kada se od svih takvih izmiljotina oduzmu svi prirod-no objanjivi fenomeni, ostaje
zabrinjavajui broj opaanja NLO, koji nije mogue objasniti, ali ni ospo-riti. Fofcografije,
filmovi, fiziki tragovi, kao i radarska opaanja govore drugimjezikom od arlatana.
Svako ko se, koliko je god mogue objektivno, po-stavi prema problemu NLO, bie uskoro
suoen sa protivrenim izjavama fanatimh pristalica NLO po istom pitan.ja.
Sve je to ve bilo
Sveje to ve bilo! imao je u raznim prilikama obiaj da kae rabin Ben Akiba u Guckovom
(Gutzkow) ,,Urijel Akosta" (1847). Sa ovim adutom krenuo sam na svoj teren. Sve je to ve
bilo... dalo bi se dokazati pomou starih tekstova sa izjavama o nebeskim poja-varna i
nebeskih koijama, ali i da su opisi odvajkada bili kontroverzni. Eva je videla ,,svetlee koije
koje su vukli sjajni orlovi". Prorok Hezekil opisao je,,Boiju krasotu"kao objekt sa
,,tokovima, felnama, oima i krilima". Avram je provozan svemirskim bro-dom visoko iznad
zemlje, a Salomonov otpremni apa-rat uaoje u anale kao ,,letei tron".
Isuvie turbulentni i kontroverzni su opisi letecih barki i brodova u indijskoj sanskritliteraturi: Idu od svemirskih gradova preko satelita do ,,draguljima ukraenim viespratnih
nebeskih vozila", sa ili bez krila, sa ili bez tokova, bunih ili tihih [34].
1 nebeski uitelji antike naili su na razliite opise:
as su to bili divovi, as svetlosne pojave, as bia u svemirskoj odei sa lemom, onda pak
,,nesto kao ovek u lanenoj odei", kao to je primetio Hezekil.
Nakon ovih saznanja, protivrene izjave o NLO me ne smetaju, one samo nastavljaju
tradiciju staru hi-Ijadama godina. Tada kao i danas svemirci su se slabo obraali politiki
vladajuima, ili su uvek na obinog zemljanina. Zasto?
Astronomi i matematiari objavili su poslednjih go-dina u strunirn asopisima i knjigama
njihova gledita o mogunosti galaktike kolonizacije [35-45]. Izraunata je verovatnoa
vanzemaljske civilizacije, kao i brzma njenog mogueg proirenja. Veina ovih naunika
sklona je miljenju da bi u svemiru trebalo da vrvi od galaktikih civilizacija. Ali gde su vanzemaljci? Zato nemamo zvaninih kontakata sa
njima?
Profesor Dejms V. Dirdorf (James W. Deardorff)
sa Oregon Stejt univerziteta u Korvalisu, SAD, obra-dio je ovo pitanje u jednoj temeljnoj
studiji [46]. Po-stoji jedna hipoteza po kojoj se Zemlja smatra zoolo5kim vrtom i od strane
vanzemaljaca tretira kao zbeg. Pretpostavka za postojanje ovog zoolokog vrta je dovoljno
dobre volje uvara. ivotinje ive u miru medu sobom. Posetiocima je zabranjeno da diraju ili
umgtavaju gnezda retkih ptica ili terarijume egzo-tinih salamandera (dadevnjaka). Svi
posetioci duni su da se pridravaju kodeksa o nemeanju.
Profesor Karl Sagan (Carl Sagan) smatra da je mo-gue da postoje univerzalne smetnje,,za
kosmiki im-perijalizam"i da moda postoji neto kao Codex galactica, po kojem se
nedovoljno razvijena planetar-na drutva upuuju i zatiuju [47]. Civilizacije sa du-gom
istorijom i iskustvom u svemirskoj plovidbi trebalo bi da znaju kako se treba odnositi prema
jed-noj kulturi kojaje tek u razvoju - kao Ijudi koji putu-ju zemaljskim zabitima i tako naidu
na nepoznata plemena.
Ova pretpostavka se prenosi u galaktike dimenzije i onda se iz nje izvodi da svaka
planefcarna civilizacija ima mogunost da od svog rodenja kad-tad nabasa na svemirom
ploveu familiju... ili da sama sebe uniti. U kosmikim razmerama odigrava se selekcioni
proces kao evolucija na Zemlji: Ili se planetarno drutvo ujedinjuje i kree ka kolonizaciji
prostranstava galak-sije, ili se unitava u borbi i rui sve svoje tekovine. Planetarno drutvo
samo mora da dokae da se moe pokrenuti sopstvenim snagama i da se moe miro-Ijubivo
odnositi prema vanzemaljcima. Dirdorf: ,,Ne-ma boljeg puta da se ova nesposobnost dokae
nego samounitenjem".
Profesor Majkl D. Papadanis (Michael D. Papagian-nis) sa Bostonskog univerziteta, SAD, ide
korak dalje kada smatra da e kad-tad svaka civilizacija biti pri-nudena da spozna granice
svog materijalnog rasfca i da ih prevazide; onda se stremljenje inteligencije preu-smerava na
nemafcerijalne ciljeve. Posledica ove pre-mise bila bi da kad-tad galaksija bude nastanjena
stabilnim, etiki visoko razvijenim i duhovnim civili-zacijama [48].
Pretpostavke Dirdorfa i Papaanisa polaze od toga da se vanzemaljci prema oveanstvu
odnose dobrona-merno. To mora da je tako, poto bi u suprotnom vanzemaljci odavno
agresivnim sredstvima promenili nau istoriju.
Ali ne znamo koliko galaktikih civilizacija ima. Medu njima moe biti i agresivnih vrsta moda zato to imaju drugaiji metabolizam (razmenu materija), moda zato to su nakon
nekog dobijenog rata planeta ostali agresivni ili stekli agresivnost nakon putovanja svemirom.
Miroljubive civilizacije mogle bi pokuati da odvrate agresivne da se meaju u razvoj jednog
pla-netarnog drutva. Za ovu pretpostavku ima vie razloga. ,,Jedan bi mogao biti", kae Dirdorf, ,,da je homo sapiens prilino slian sopstvenoj
ivotnoj formi". Drugi bi bio taj to planetarno drutvo u sebi nosi ge-ne vanzemaljaca;
modaje nekada i nekoj galaktikoj civilizaciji pomognuto na ovaj nain, tako da se osea
obaveznom na slian odnos.
Profesor Ronald Brejsvel (Bracewell) je poznati ra-dio-astron.oin na Stanford univerzitetu,
Kalifomija. On je gledita da bi svaka vlada na svetu, u interesu nacionalne bezbednosti,
drala u tajnosti radio-poru-ke vanzemaljaca. Razlog za ovakav odnos moe se potraiti u
nadi da e se sa vanzemaljskim informaci-jarna postii nadmo - ne samo vojna ve i u sociolokom, tehnikom, ekonomskom i kulturnom domenu. ak iako bi vanzemaljske poruke
primila, odgonetnula i obradila privatna istraivaka drutua, vlade bi to mogle kvalifikovati
kao greku ili alu ,,i odmah celi sluaj staviti pod sigurnosno stakleno zvo-no" [49]. Profesor
Brejsvel smatra da bi vanzemaljci trebalo da preduhitre jednu takvu akciju time to bi njihovu
poruku odaslali u iroku javnost izvan nacio-nalnih granica.
Kako to, kada ipak stoji neka vrsta ,,embarga" nad zemaljskim zoolokim vrtom?
Iznenadno prisustvo vanzemaljaca, time to bi se odjednom prikazali na velikim
fudbalskim stadionima irom sveta, ukljuili u nae TV-programe, bio bi kraj embarga.
Dobronamerne galaktike civilizacije znaju da bi iznenadna pojava svetsku javnost dovela do
sta-nja oka i izazvala haos. ,,Samo religiozne posledice ve bi bile estoke" [46], a kamoli
vojne komplikacije. Nacije bi napale jedna drugu atomskim raketama, jer svaka veruje da su
vanzemaljci tajno oruje protivni-ka. Zbrka na visokim kolama bila bi potpuna, kultur-ni ok
bi nas paralisao.
U kletima izmedu ,,embarga" i ,,dobronamerno-sti" izmedu pomoi bez okiranja, ostaje
samo jedno reenje: Vanzemaljci e svoje poruke medu Ijude slati dozirano, u dugakom
vremenskom periodu, tako da niti vlade, niti naunike vrhuke mogu da reaguju represivno.
S jedne strane poruka treba da je prisfcu-pana javnosti, s druge strane, za naunike ,,ne treba
da izgleda prihvatljivo ili verovatno, Vladini resori, ko-je savetuju naunici, onda ne bi pravili
nikakve reak-cije, te bi embargo ostao netaknut. Saznanje o tome ta se u stvarnosti oko nas
deava vrlo bi sporo i poste-peno prodiralo - svakako ne bre nego to bi ovean-stvo uopte
bilo spremno da prihvati vanzemaljske poruke"[46j.
Koliko je do sada napredovao proces promene mi-Ijenja dokazala je pre nekoliko godina
jedna anketa amerikog magazina ,,Indasrijal Riser Divelopment" (Industrial Research
Development), koji itaju samo naunici i industrijalci. Radilo se o pitanju postojanja NLO:
27% upitanih naumka definitivno veruje u postojanje NLO, 34% ih smatra moguim, 12%
nije bi-lo sigurno, 19% je smatralo da ih verovatno nema a samo 8% bilo je miljenja da
defmitivno ne postoje. Broj od 61% ,,za" NLO pokazuje koliko je ameriko drutvo otvoreno
prema ovom problemu.
Mi smo naviknuti da priznajemo san-io ono to je mogue m.eriti ili vagati. Tako dco
naunika gubi vezu za bri razvoj. Febmara 1987. god. ,,pigl" (Der Spie-gel) [50] je pisao o
jednoj duhovnoj pometnji koja je zahvatila vei deo stanovnitva brazilskog supermo-dernog
glavnog grada Brazilije. ,,Samo u Braziliji. ovek bi mogao da scdne za kafanski sto i ispria
da je upravo imao kontakt sa van.zemaljcim.a, a da ne bude ismejan" citira se novinar ,,urnal
do Brazil" (Journal do Brasil). Stanovnlci Brazilije kau. da je ve samo osnivanje i planiranje
njihovog supermodernog grada imcirano od strane vanzemaljaca, da ovek pripada jednoj
interplanetarnoj civilizaciji 1 da je samo ,,gost na ovoj planeti". Magazin je komentarisao da
su ovo svakako ideje koje medu ezotericima itavog sveta imaju pristaa ,,ali nigde javno
priznanje takvog raz-miljanja mje tako daleko otilo kao u Braziliji".
vidaju pre -kraja ovog stolea stranu prirodnu katastrofu, ali vele da Ijudima ne mogu da
pomogrm ,,zato to se mi njiiria samo smejemo, ak i napadaiiio njihove svemirske brodove i
na njih pucamo".
Ja sam upoznao tog Andreasa najdera pre nekoli-ko godina, on mi je tada ispriao tu pricu
na deaki
nain, Zgodan, simpatian, sasvim normalan deak. Naravno da ne ziiam da li je Andreas
imao puberfcet-ski traumatski doivljaj, ilijejednostavno samo fanta-zirao... ili da li mu se
time ini nepravda i da se dogadaj zaista zbio. Imao sam utisak da je Andreas imao jedan
nesvakidanji doivljaj, Da li u stvarnosti ili samo u glavi, ne bih eleo da presudujem, ta
uo-stalom. to ima veze, kada se - po profesoru Papadani-su - radi o duhovnoj civilizaciji?
Ve dugo godina poznajem jednog oveka koji je celoga ivota bio pilot DC-8 ujednoj velikoj
vazduho-plovnoj kompaniji; dakle raspolae normalnim preci-zno funkdomrajuim mozgom.
Ovaj ovek iznenada prima direktno, preko svojih netaknufcih sivih elija, telepatske poruke
vanzemaljaca. Da lije taj ovek po-ludeo? Sigurno da nije, jer on vodi ivot kao ti i ja. Ludl je
reakdja na suoavanje sa takvim ispadom. Po-jedinan! aluaj bi se mogao smatrafci ludm'i,
da nije na hiljade slinih sluajeva kontakata. 183 knjige o NLO na nemakom, francuskom i
engleskomjeziku sknpio sam tokom vrernena u mojoj bibliofced. Preko 500 izvetaja o kontaktima stoji u njima. Uz to ide vie od 1.000 arhivisanih opaanja NLO sa
drugim doiv-Ijajima. Gubi li ovek tlo pod nogama? Zar ne moe da izade na kraj sa esto
jezivom realnou? Ne podlee li sve vie i vie masovnoj psihozi, kakvu psiholozi rado
guraju u fioku kolektivne podsvcsfci? Ili se radi o vla-dajuoj sumnji u poslednju instancu
naeg bitisanja?
Artur openhauer (Arthur Schopenhauer - 1788-1860) pisao je na ivici oaja: ,,Ukoliko je
Bog stvorio ovaj svet, ne bih voleo da sam Bog. Va jad bi mi slo-mio srce".
Nai psiholozi imaju spremna objanjenja. Krivo je drutvo sa svojom bedom kontakata.
Krive su vojne pretnje. Krivaje pomisao na umiruu ivotnu sredinu itd.
Oprostite, gospodo! Gde sada da stavimo doivljaj japanske posade JAL-a iznad Enkorida?
Gde je ne-stali australijski pilol Frederik Valentih sa sve avio-nom? ta emo sa snimljenim
NLO iznad Novog Zelanda? ta sa NLO koje su jurili vojni mlaznjaci iz-nad Brazila? Koja to
,,svetla sa neba" ostavljaju spiral-ne tragove na poljima sa lukom, i kako to da se NLO
pojavljuju na radarskim ekranima? 1 zato nije bilo drugaije pre vie hiljada godina, kadajo
nisu kruile vizije bede? Zar su ,,nebeski uitelji" indijanskih i sta-roindijskih predanja
produkt naeg vremena? Kakoje to kada deca sa zabitih seoskih gazdinstava - bez televizijskih izvetaja sa jezivim slikama svakidanjice -postanu kontakt-osobe? Tu rnoram
podsetiti najedan poseban sluaj, koji pokazuje da nas ne prave glupim samo politiari ve i
crkvenjaci.
Za moju knjigu ,,Pojave" [52] ispitivao sam sluaje-ve koje su mnoge religije beleile i
belee ve vek-ovima.
Vizije iz Fatime
Sluaj koji bih eleo da obradim odigrao se u ma-lom portugalskom selu Fatima. fca se tamo
dogodilo? obani Hacinta Martos (Jacinta Martos), Franesko i Lucija Santos (Francesco i
Lucia Santos) doiveli su 1917. god. ukupno sedam pojava Gospe - svakog tri-naestog u
mesecu od rnaja do oktobra.
,,Hou da dodete ovamo 13. sledeeg meseca!" na-redila je pojava obaniima iz Fatime. 1
tako se Go-spa ukazala tano u zakazano vreme na dogovorenom mestu. Naravno - a koja
deca ne bi - njih troje je ivahno i sa ushienjem prialo o njihovoj viziji. Oni
su u Portugalu bili dogaaj leta ijeseni 1917.
Na poetku su tri mala obanina bili komuni-kacioni centar, ali za kratko. Svakog trinaestog u
me-secu beskrajni karavani hodoasnika stizali su u Fatimu, Prema pouzdanim izvetajima,
13. oktobra 1917. god. izmedu 70.000 i 80.000 Ijudi okupilo se na mestu prikazanja ekajui
udo. 1 isplatilo se. Oeki-vala ih je predstava koja nije opinila samo decu. Kia je lila kao iz
kabla, bila je to bedna pretpostavka za pnkazanje Gospe, ali ipak i deo predstave: Iznenada
oblaci su se rascepili i pojavilo se pare plavog neba, Sunce je zasjalo, ali ne i zablesnulo.
,,Sunano udo Fatime" je zapoelo, i sve to sada iznosim"stoji u za-pisinia o tom velikom
danu.
Sunceje poelo da se trese, poelo da klizi, izvodilo je nagle pokrete levo i desno, i na
kraju poelo neve-rovatnom brzinom, kao vatreni toak, da se okree oko svoje ose. Iz njega
su potekle kaskade zelene, crvene, plave i Ijubiaste boje i stopile se na zemlji u
nestvarnu, ba tako, vanzemaljsku svetlost. Desetine hiljada Ijudije to videlo, a oevici su
tvrdili daje Sun-ce nekoliko minuta stajalo mirno, kao da je Ijudima htelo da da predah.
Odmah potom fantastini pokreti su se nasfcavili, poeoje i dinovski vatromet iz bleta-vog
svefcla. Spektakl nije, po reima posmatraa, bilo mogue opisati reima. Nakon ponovnog
predaha Sunce je po trei put zapoelo svoju igru istom lepo-tom. Cela arolija trajalaje
ukupno dvanaest i"ninuta. Posmatranaje u preniku od 40 kilometara.
Deca su prilikom svakog prikazanja primala poru-ke, koje je Lucija, najstarija od troje dece
- rodena 22. marta 1907. god. - stavljala na papir. Sva prikazanja najavljivana su ,,sevanjem"
koje je bilo propraeno brujanjem i praskanjem, Lucijaje tada rekla daje sva-ki put kada se
prikazanje udaljavalo ula zvuk, kao da u daljini ,,puca vatrometna raketa".
Prilikom petog prikazanja deci Fatime, 13. septem-bra 1917, nekoliko hiljada seljaka i
radoznalaca prime-tili su jasno svetleu kuglu, koja je polako i dostojanstveno lebdela ka
nebu. Lucija je pisala kako se svaki put prikazanje Majke Gospodnje polako pri-bliavalo u
,,odblesku jednog svetla", i kako su deca Madonu vidala tek onda kada bi svetlea taka
stajala mirno iznad hrasta lunjaka. Kada su Luciju prilikom ispitivanja upitali zato je
prilikom prikazanja esto sputala pogled umesto da netremice posmatra Svetu Devicu,
odgovorila je: ,,Zato to me je nekad zaslep-Ijivala" [53].
Jo u ,,Pojavama" usudio sam se da naslutim da je spektakl u Fatimi bio demonstracija
vanzemaljaca i napisao: ,,Treba se osloboditi besmislenog shvatanja da su prikazanja
religiozna privilegija." Tada mi je
Primaoci poruke iz Fatime: Hacinta Martos - Franesko i Ludja Santos. Oodina 1917.
promakla odluujua misao, koju je u meuvremenu diplomirani geolog Johanes Fibag
(Johannes Fiebag) do kraja konzekventno razradio u svojoj knjizi ,,Tajna poruka Fatime"
[54].
Deca Hacinta Martos i Franesko Santos umrla su ubrzo nakon prikazanja. Devojica
Lucija Santos
otila je u sarnostan; primljene poruke stavila je na papir i predala nadlenom biskupu. Treu
poruku --po Luciji - trebaloje tek 1960. da obelodani Sveti otac (Papa). Zaista, svojevremeno
je ova ,,trea tajna Fati-me" zapeaena predata papi Piju Xn, kojijuje zatvo-renu predao
Svetoj kancelariji, ,.jer je Sveta Devica to tako htela." (Lucija) 1959, godinu dana pre toga
datu-ma, kada je zapeaeno pisino trebalo da bude otvore-no, dnevnik ,,Glasnik Fatime"
citiraoje Luciju: ,,... Ne mogu ulaziti u detalje, potoje tojo uvek tajna... koja se sme saoptiti
samo Svetom ocu i biskupu Fatime, a obojicaje ne ele znati, da njome ne bi bili zavedeni...
Poruka treba da ostane tajna do 1960.."
1960. Jovan XXIII bio je Gospodar rimske kurije. Iza zatvorenih vrata papske kancelarije
otvoreno je Lucijino pismo. Prevodilacje bio monsinjor Paul Hoze Tavares (Paul Jose
Tavares). Kada su dostojanstvenici napufcali papske prostnrije, njihova lica su izgledala
,,veoma uplaena, kao u nekog ko je upravo video du-ha". Potresen, Jovan XXin je rekao:
,,Ne moemo obelodaniti tajnu. Izazvala bi paniku".
Naravno, od tada kolaju prie. uka se da trea tajna Fatime najavljuje jezivu prirodnu
katastrofu, moda ak i jedan trei svetski rat. Crkva je odmah opovrgla takve glasine.
Kardinal Otavijani (Ottaviani), koji je takode znao poruku iz Fatime, objasnio je na jednoj
konferenciji za tampu: ,,Mogu samo zakljuifci daje sve to je kolalo oko tajne iz Fatime bez
ikakvog osnova..." 30. septembra 1984. god. katoliki nedeljnik ,,Bildpost" objavio je intervju
sa biskupom biskupije Leirije, Albertom Kozme do Amaralom (Alberto Co-sme do Amaral).
U njemu je izjavio: ,,Trea tajna iz Fafcime nema nikave veze sa atomskim bombama i bojevim glavama, sa pering i SS-20 raketama, niti sa unitenjem sveta. Sadraj se mnogo vie
tie nae vere" [54]. Kardinal je jo dodao da crkva ima jake razloge"da ne obelodani treu tajnu iz
Fatime.
Za rimokatoliku crkvu Marijaje ,,Majka Boija; to je dogma proizala iz Papinog zahteva za
bezgrenost ex cathedra (saoptenog sa papskog prestola). Zato je to i contradictio in re,
stvarna protivurenost, kada naredenje Majke Boije, da trea tajna iz Fatime sve-tu bude
saoptena 1960. godine, Vatikan spreava. Papa Jovan Pavle II je u prolee 1987. god.
povodom crkvene proslave marijanske godine 1987/88. i skore 2000-te godinjice roenja
Hrista, na nov nain nagla-sio centralni znaaj majke Isusa. Isus je Bog, trojstvo Oca, Sina i
Svetog duha. Ovaj Bog je bezvremen, ne poznaje prolost, sadanjost i budunost. Majka
Boija je naredila da se trea tajna iz Fatime obelodani leta Gospodnjeg 1960, ali primalac
poruke se ne usuduje da izvri naredenje. Zar sveznajui Bog nije mogao da predvidi ovakvo
dranje?
Iz jakih razloga"(biskup do Amaral) Vatikan odbi-ja da obelodani tajnu, ,,poto bi izazvala
paniku" (papa Jovan XXIII). Zato je drsko to ovde piem ono to bi po mom miljenju moglo
da stoji u treoj poruci iz Fa-time:
,,U ime duha koji proima sve, pozdravljamo Vas, stanovnike Zemlje! Stigli ste do praga
tehnologija, koje izazivaju velike promene. Nemir e zahvatiti Ijude, napetost i ratovi c'e
omesti slogu naroda. Sve Sto budete inili, inite sapanjom i respektom pre-ma blinjern
svom, inite to skromno i iiz straho-potovanje pred bezvremenim diihom u.niverzuma.
Potisnite mrnju i neslogu, izbegavajte ratove. Rat je veliki razara, i Va svetje u prolosti
ve dovolj-noputa unitavan ratovima. Spoznajte da ne ivite
sami u svemiru. Mnoge ivotne forme pripadaju ve-likoj porodici galaksija. Pripremite Ijude
na to da se susretnu sa drugim ivotnim formama iz sverni-ra. Kao dokaz za istinu ove poruke
na nebeskom svodu prikazujemo Vam monu predstavu. Po tomc ete prepoznati da naa
nzo ne potie sa ove Zemlje"
Sve dok crkva ne bude objavila treu poruku iz Fa-time, onu koju je zabeleila mala Lucija sa
datumom za objavljivanje - 1960 - moi u da tvrdim da sadraj - po svom smislu - odgovara
mom nacrtu. Zaista bi to bila poruka koja okira, poruka koju bi crkva teko podnela, zato to
bi izazvala paniku medu vernicima. Jer, obelodanjivanje poruke, ukoliko bi bila slinog
sadraja, dokazalo bi da se u Fatimi nije prikazala Majka Boija.
Papa Jovan XXIII, u ije vreme je doneta zabrana tree poruke iz Fatime, obratio se 1963.
god. encikli-kom Pacem in terris (u cilju ouvanja mira) vernicima. Jovan Pavle II, kao ni
jedan Petrov naslednik Svete stolice, putuje svetom. U leto 1986. god. pozvao je -to je
jedinstveno u istoriji rimske crkve - poglavare ostalih verskih zajednica na molitvu i razmenu
misli u crkvi Svetog Franje u Asisiju. Da li je Papa obavestio Dalaj Lamu, Kanfcerberijskog
nadbiskupa i sve ostale crkvene linosti o budunosti sveta i onome to nas oekuje, shodno
svom saznanju u vezi sa treom poru-kom iz Fatime?
,,Postoje u ivotu oveka trenuci kada je on blii svetskom duhu nego inae, i kadaje u
mogunosti da postavi pitanje sudbini" Fridrih fon iler (Friedrich von Schiller - 1759-1805.