Sporazum o Arbitraži Između Vlade Republike Hrvatske I Vlade Republike Slovenije

Vladimir Ibler
UDK 341.63:347.79
Izvorni znanstveni lanak
Rukopis prihvaen za tisak 16. oujka 2011.
SPORAZUM O ARBITRAI IZMEU VLADE REPUBLIKE

HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE SLOVENIJE
Tumae se razlozi koji opravdavaju autorovu tvrdnju da je ovaj Sporazum
od znatne vanosti za obje drave. Definira se bit (supstrat) spora i preciziraju
se dva konkretna zahtjeva (demands) Slovenije. Oba zahtjeva su meunarodnopravno potpuno neutemeljena te predstavljaju jasnu teritorijalnu pretenziju na
tetu cjelovitosti dravnog podruja Hrvatske. Sadraj preambule Sporazuma i
redom sve njegove lanke prate autorove kritike primjedbe. lanku priloeni
integralni tekst Sporazuma itatelju omoguava da ispita i provjeri opravdanost
tih primjedaba. Dio odredaba Sporazuma u suprotnosti je s odredbama pozitivnog meunarodnog prava i stavlja jednu od stranaka u sporu u neravnopravan poloaj. Od svih prigovora Sporazumu najtei i najodsudniji je onaj upuen
dijelu lanka 3. koji glasi: (1) Arbitrani sud utvrdit e (a) ...; (b) vezu Slovenije
prema otvorenom moru; (c) reim za uporabu relevantnih morskih podruja.
Zbog potpune besmislenosti i nerazumnosti, kao i ignoriranja Konvencije 82,
taj dio Sporazuma, nerazumljiv i neprimjenjiv, valja ignorirati, smatrati ga nepostojeim. Opravdano je oekivati da e Arbitrani sud, primjenjujui pravila
i naela meunarodnog pozitivnog, obiajnog i kodificiranog prava, uspjeno
utvrditi granicu na kopnu i na moru izmeu Hrvatske i Slovenije.
Kljune rijei: arbitrani sporazum; Hrvatska; Slovenija; kopnena granica; granica na moru
I.
Pod naslovom Sporazum o arbitrai izmeu Vlade Republike Hrvatske

i Vlade Republike Slovenije (dalje u tekstu samo Sporazum) sastavljen1 je 4.
studenoga 2009. godine u Stockholmu meunarodni ugovor i tog su ga dana
potpisali predsjednici vlada Hrvatske i Slovenije, Jadranka Kosor i Borut Pahor.
Sporazum je kao svjedok potpisao Frederik Reinfeldt, predsjednik Vlade Kraljevine vedske.2
1
Umjesto sastavljen je uobiajeno je upotrijebiti rijei sklopljen je. U engleskom izvorniku stoji
done at.
Sporazum je objavljen u dodatku NN-Meunarodni ugovori, broju 12. od 27.11.2009. U istom je

broju objavljen i Zakon o potvrivanju tog Sporazuma. On sadri izjavu Republike Hrvatske uz
145
Rad Hrvat. akad. znan. i umjet. Razred za dru. znan. 49=512(2012) : 145-175
Vladimir Ibler: Sporazum o arbitrai izmeu Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije
Vanost tog Sporazuma je oigledna. I to stoga to rjeenje spora o kojemu

se radi treba postii primjenom upravo tog Sporazuma. Radi se o teritorijalnom
sporu izmeu dviju susjednih i novih drava ija su samostalna i nezavisna formalna i faktina postojanja bila zapoela 25. lipnja 1991. godine i iji su meunarodnopravni subjektiviteti nedvojbeno i u punoj mjeri ostvareni. Pri tome je
vrijedno spomenuti da su se obje stranke u sporu po nekoliko puta jednostrano
pismenim i usmenim izjavama 25. lipnja 1991., a i poslije toga datuma, jasno deklarirale da nemaju nikakvih teritorijalnih pretenzija prema susjednoj dravi.
Hrvatska i Slovenija lanice su Ujedinjenih naroda i niza vladinih i nevladinih meunarodnih organizacija. Obje su drave stranke Konvencije Ujedinjenih
naroda o pravu mora (dalje u tekstu samo Konvencija 82)3 i obje su lanice obalne drave (l. 17. Konvencije 82) i lanice NATO-a. Slovenija je lanica Europske
unije, a Hrvatska to jo nije.
Sporazum. Integralni tekst Sporazuma jest Prilog II ovom eseju. Sporazum i Izjava uz Sporazum u
cijelosti su otisnuti i u izvorniku na engleskom jeziku. A prijevod Sporazuma slubeni je prijevod.

Tekst te Konvencije objavljen je u NN-Meunarodni ugovori, broj 9 od 20.6.2000.; takoer u Lapaoi, Meunarodno javno pravo Izbor dokumenata, Zagreb, 2005., str. 124.
146
Bilo bi pogreno podcijeniti vanost ovog Sporazuma za obje drave u sporu. Sve to je u vezi s teritorijem drava, dravnim podrujima na kopnu i na
moru, njezinim priznavanjem i potivanjem, njezinim prostiranjem i njezinim
granicama od osobite je i trajne vanosti za svaku dravu, za njezin meunarodnopravni poloaj i njezine legitimne interese.
U sluaju kad njihov teritorijalni spor bude rijeen i uklonjen sudskim pravorijekom u ovom sporu presudom Arbitranog suda on u diplomatskoj povijesti ostaje zabiljeen. Spor o kojem se ovdje radi za obje je drave prvi sluaj
(casus, case, cas, affaire, Fall) da su se meunarodnim ugovorom, konkretno tim
Sporazumom, u svom teritorijalnom sporu podvrgle arbitranom sudovanju i
njegovu pravorijeku (l. 7. (2) Sporazuma). Time obje stranke dokazuju svoj pozitivan odnos prema svojoj obvezi mirnog rjeavanja meudravnih sporova.
U prilog tvrdnji da je Sporazum od znatne vanosti za Hrvatsku i Sloveniju
valja svakako dodati i konkretne okolnosti sluaja koje se tiu upravo samo tih
dviju susjednih i novih drava. One cijeli spor o kojemu se radi i koji bi trebao
biti rijeen Sporazumom, nuno doivljavaju kao iskustvo koje nisu mogle stjecati dok nisu stekle status priznatog subjekta meunarodnog prava. Obje drave
sada stoje na poecima svaka svoje dravnosti i svojih iskustava kao novih subjekata meunarodnog prava, subjekata samostalnih, nezavisnih i ravnopravnih lanica meunarodne zajednice. Hrvatska i Slovenija vanost svog spora, pa
stoga i vanost Sporazuma, nikako ne bi smjele omalovaiti, jer e spor i njegovo
rjeenje nuno djelovati na njihovu vanjskopolitiku orijentaciju, a u svakom sluaju na njihove odnose prema pozitivnom meunarodnom pravu.
Kako bi se na stranicama koje slijede izloilo ono najvanije to o Sporazumu
valja spoznati i znati, svakako je nuno prethodno utvrditi u emu je spor koji
ovom primjenom Sporazuma treba biti rijeen. Kako je i kada spor nastao i u
emu se sastoji? to je bit (sr, supstrat) spora?
Spor je izazvan i nastao je 1993. godine dvama zahtjevima Republike Slovenije
upuenima Republici Hrvatskoj i sadranima u verbalnoj noti Republike Slovenije
od 7. travnja 1993. iji je integralni tekst otisnut u Prilogu I ovog eseja.
Prvim zahtjevom Republika Slovenija trai da Hrvatska cijeli akvatorij Savudrijske vale (Piranskog zaljeva) prizna kao dio dravnog podruja Republike
Slovenije.
Taj je zahtjev usmeno i pismeno, kratkoe radi, u javnoj komunikaciji nazivan
cjelovitost zaljeva, dakako kao dijela dravnog podruja Republike Slovenije.
Drugim zahtjevom Republika Slovenija otvoreno i jasno trai (demand) da se
njezino teritorijalno more izvan Piranskog zaljeva dotakne otvorenog mora.
Taj se zahtjev najee nazivao izlaz na otvoreno more.
147
Budui da je tim zahtjevima mogue udovoljiti, samo i jedino, tako da se

Sloveniji pripoji dio teritorijalnog mora Hrvatske (ili/ i da se dio teritorijalnog
mora Hrvatske pripoji otvorenom moru), dakle da se uvea dravno podruje
Slovenije i smanji dravno podruje Hrvatske, bilo u korist Slovenije ili otvorenog mora. Republika Hrvatska oba je zahtjeva odbila i smatra ih teritorijalnim pretenzijama jasno usmjerenim protiv teritorijalnog integriteta dravnog
podruja Hrvatske.
Spor se, dakle, sastoji u neslaganju Republike Hrvatske i Republike Slovenije
u tumaenju i primjeni opega (univerzalnog) pozitivnog meunarodnog prava
i, osobito, Konvencije 82.4
Dok Republika Slovenija smatra i nastoji dokazati da njezina dva zahtjeva
(demand, demande, Rechtsanspruch) nisu u suprotnosti s meunarodnim pravom i s Konvencijom 82, Republika Hrvatska smatra da su zahtjevi Republike
Slovenije u oiglednoj jasnoj suprotnosti s pozitivnim meunarodnim pravom,
i to s kogentnim normama.
Ovaj krajnje saet prikaz spora o kojemu se radi, usprkos svojoj kratkoi
dovoljan je za razumijevanje osnovnog sadraja izloenog na stranicama koje
slijede i kojima je glavni cilj kritiko upoznavanje sadraja stockholmskog Sporazuma. Dakako da se itatelj moe opravdano zapitati to se sve dogaalo u
razdoblju izmeu nastanka spora 1993. godine i potpisivanja Sporazuma 4. studenoga 2009. godine.
Za to viegodinje razdoblje stoji tvrdnja da su dvije drave u sporu nastojale spor rijeiti primjenom tzv. diplomatskih sredstava mirnog rjeavanja meudravnih sporova.5 injenica je da su obje strane u sporu spoznale, priznale
i izjavile, te to u tekstu Sporazuma jo i potvrdile, da spor nisu uspjele rijeiti
diplomatskim sredstvima. O tom prolom razdoblju s obje strane, u Hrvatskoj
i u Sloveniji, objavljen je znatan broj strunih i publicistikih radova koji se odnose na neuspjele pregovore i na suprotstavljena stajalita Republike Hrvatske i
Republike Slovenije.
Doktrina i nastava meunarodnog javnog prava i publicistika djelatnost na
polju meunarodnih politikih odnosa pozvane su razmatrati, analizirati i komentirati tekst Sporazuma, i to u cilju studije i napretka navedenih disciplina te
to boljeg poznavanja ovog konkretnog sluaja. To je potrebno stoga da bismo
mogli to kompetentnije pratiti predstojei sudski postupak pred Arbitranim
4
Ako neko pitanje, neka situacija ili predmet nije obuhvaen kodifikacijom izvrenom u Konvenciji
82 imaju se primijeniti pravila i naela opeg meunarodnog prava. Vidi preambulu Konvencije 82,
posljednji stavak.
V. Andrassy Juraj, Meunarodno pravosue, Zagreb, 1948.
148
sudom koji e se uspostaviti (l. 1. Sporazuma). To, dakako, nipoto ne prejudicira odredbu Sporazuma koja glasi: Odluka Arbitranog suda obvezujua je za
stranke te predstavlja konano rjeenje spora. Iako se to samo po sebi razumije,
jo se bolje razumije i pamti kada se to i ponovi.
II.
Nakon nunog uvoda u nau temu, zadrimo se sada na njezinu glavnom i

sredinjem interesu, na samom sadraju Sporazuma. Poto smo podvukli njegovu
vanost za obje drave u sporu, upoznajmo se s njegovim najbitnijim sadrajem.
Pri tome je vano da itatelj ovih stranica uvijek, i odmah kad to zaeli, ima
mogunost uvida u cjelovit tekst Sporazuma ( Prilog II, str. 171).6
Preambula7
Uobiajeno je poetak teksta meunarodnih ugovora, uvodne reenice iznad

kojih se ne nalaze brojke i naslovi lanaka, tzv. neoperativni dio ugovora, nazvati preambulom. U tom se dijelu ugovora najee izlae motiv (motivi) sklapanja
ugovora, zato se sklapa, to se time eli postii.
Ostali dio ugovora koji slijedi nakon preambule smatra se operativnim. Jasno i istinito formulirana preambula olakava razumijevanje operativnog dijela
ugovora. U ovom naem sluaju valja povoljno ocijeniti konstataciju preambule,
naime da stranke spora jo nisu uspjele rijeiti svoj spor. Ta je konstatacija istinita i predstavlja sigurno polazite za daljnje uspjeno nastojanje da spor bude
rijeen u skladu s meunarodnim pravom. Ta konstatacija opravdava neke od
najvanijih odluka sadranih u Sporazumu. U prvom redu mislimo tu na uspostavljanje foruma (treega) koji e suditi u sporu izmeu Hrvatske i Slovenije.
Time, meutim, ne ocjenjujemo povoljno i nain uspostave tog tijela, naime Arbitranog suda (l. 2. Sporazuma).
Kao korektno i prihvatljivo valja smatrati u preambuli sadranu privrenost stranaka mirnom rjeavanju sporova.
Ostale sadraje preambule, naime spominjanje vitalnih interesa stranaka i
pomoi koju Europska komisija nudi strankama Sporazuma, ne smatramo potrebnim komentirati ovdje nego moda tek u konanoj ocjeni cijelog Sporazuma.
Prilog II sadri integralni tekst Sporazuma na engleskom i hrvatskom jeziku. itatelj ovog eseja
moe konfrontirati svoje vlastito shvaanje i komentiranje sadraja Sporazuma s autorovim primjedbama.
Crni-Groti, Pravo meunarodnih ugovora, Rijeka, 2002., str. 126-128.
149
lanak 1.
U l. 1. Sporazuma stranke su odluile uspostaviti Arbitrani sud. Tome

nema prigovora. To je njihovo nedvojbeno pravo. To je cilj i svrha Sporazuma.
Jer, to je, po ocjeni samih stranaka, u njihovu obostranom interesu i u skladu je
s meunarodnim pravom. I preambula i lanak 1. potvruju razumljivi motiv
sklapanja Sporazuma: ostvariti mirno rjeenje spora, podvrgnuti spor sudovanju i napustiti neuspjele pokuaje mirnog rjeenja diplomatskim sredstvima.
lanak 2.
U svom l. 2. Sporazum je odredio sastav Arbitranog suda. Ako se stranke

uzajamno tako dogovore, mogu same imenovati predsjednika i jo dva lana
tog Suda. To bi bilo u skladu s dominantnom doktrinom i praksom meunarodnog prava. Ako se ne uspiju dogovoriti u roku od 15 dana to e najvjerojatnije i biti sluaj tada e imenovanje tih triju lanova Suda izvriti predsjednik
Meunarodnog suda u Haagu (dalje ICJ). U jednom i u drugom sluaju, bilo da
imenovanje izvre same stranke spora, bilo da ga izvri predsjednik ICJ-a, osobe kandidirane za imenovanje moraju se birati iskljuivo s popisa kandidata.
Taj e popis sastaviti predsjednik Europske komisije i lan koji je zaduen za
proirenje (proirenje lanstva u EU). Takav nain uspostave Suda ne mora se
smatrati najpoeljnijim. Arbitrani sud koji e biti uspostavljen Sporazumom
bit e donekle atipian. U vladajuim shvaanjima strunjaka i nestrunjaka
normalno je da stranke u sporu svojim sporazumom imenuju arbitre. U ovom
e sluaju u sporu izmeu jedne lanice EU i jedne nelanice EU arbitre imenovati dunosnici EU.
to se tie dvojice lanova tog Suda spomenutih u l. 2(2)., ukoliko ih ne imenuju same stranke, imenovat e ih predsjednik Arbitranog suda.
injenica je da cijeli Arbitrani sud svih pet arbitara lanova Suda moe
biti sastavljen bez ikakvog uzimanja u obzir i sudjelovanja stranaka u sporu. To
nije u skladu s pojmom i rijeju arbitraa, pogotovo ne s takvim Arbitranim
sudom u kojemu e najvjerojatnije sve lanove imenovati funkcionari (dunosnici, djelatnici) Europske unije. I to s popisa kandidata koji e takoer sastaviti
iskljuivo dunosnici EU.
Svakako valja nepristranost dunosnika EU shvatiti kao pitanje u ije se najkorektnije mogue rjeenje ne smije ni posumnjati. No nije bilo ugodno uoiti da
se u vezi s naom temom u medijima pojavio pojam i termin solidarnost meu
lanovima EU. Tko s kim treba biti solidaran? Na ovim se stranicama o tome ne
eli raspravljati.
150
lanak 3.
Ve je sam naslov tog lanka nedovoljno precizan. On glasi Zadaa Arbitranog suda (Task of the Arbitral tribunal). Time je pokriveno sve to Sporazum
zahtijeva da Arbitrani sud obavi, utvrdi i izvri. No radi li se zaista o samo jednoj jedinoj zadai, ili o vie njih? Sam tekst lanka 3. odreuje pod stavkom (1) da
e Arbitrani sud utvrditi troje: a) tijek granice izmeu Hrvatske i Slovenije, (b)
vezu Slovenije prema otvorenom moru i (c) reim za uporabu morskih podruja.
Izvan svake sumnje jest da Sud ima izvriti tri razliita, samostalna i odvojena
zadatka. Moe se shvatiti i razumjeti da su sva tri zadatka zadaa Suda, ali se
svakako radi o tri zadatka, a ne o jednome. Preciznost pravnog teksta mora navedene zadatke razlikovati. Jedan e se od zadataka, moda, moi izvriti, a drugi
(ili trei) moda ne e biti mogue izvriti. U tom e se sluaju jasno pokazati nepreciznost Sporazuma. Zadaa Suda moe biti djelomino ispunjena i djelomino
neispunjena. Autori teksta Sporazuma trebali su biti precizniji. Oni svoju zadau
nisu zadovoljavajue ispunili. Jasno je da Sud ne moe istodobno izvriti ono to
sami autori Sporazuma dijele i rastavljaju pod (a), (b), (c). Qui bene distinguit, bene
docet). Pri tome se autori Sporazuma uope ne uputaju ni u najkrae i najnunije
elaboriranje pojmova veza i reim (junction to i the regime).
Zadrimo se redom na svakom od tri zadatka Arbitranog suda sadrana u
lanku 3. Sporazuma.
Prvi zadatak je i jedini kojemu nema prigovora, potpuno je u skladu s pozitivnim meunarodnim pravom, Konvencijom 82 i sa suvremenom praksom.
Nema nikakvih zapreka da Sud tu graninu crtu utvrdi. Najprije na kopnu, a
zatim na moru. Na moru se ta crta utvruje ratione territorii, pravilom koje je u
teoriji i u praksi uzdignuto do aksioma. Nije poznat niti jedan sluaj naputanja
ili krenja tog aksioma. Svakako ne u doktrini koja bi to naputanje opravdala.
Drugi zadatak sadri ominoznu rije veza (junction to). to bi svaki priznati strunjak meunarodnog prava trebao razumjeti pod rijeju veza u reenici (b) veza Slovenije prema otvorenom moru? Da li bi iz te reenice moda
trebalo doznati da Slovenija nema vezu s otvorenim morem? Kako da si poznavatelj meunarodnog prava mora (international law of the sea) objasni ovu zaista nerazumljivu (unintelligible) reenicu? Kako si autori Sporazuma zamiljaju
da bi Sud utvrdio vezu i na emu bi se to temeljilo? I nije li moda razumljiva
iako neopravdana bojazan da ta zagonetna veza na neki jo nepoznati nain treba omoguiti smanjenje teritorijalnog mora Hrvatske? Da se ovakve zle
slutnje uope mogu pojaviti, odgovornost snose zaista nedoreeni, neodreeni i
besmisleni dijelovi lanka 3. Sporazuma.
Trei zadatak takoer od Suda trai da on utvrdi neto oigledno besmisleno
(apsurdno), naime reim koji oigledno postoji i sadran je u Konvenciji 82. Ta
151
Konvencija 82 nastala je dugogodinjim nastojanjem UNCLOS-a III i odredila je

reime za uporabu relevantnih morskih podruja. Ali u ovom treem zadatku
Suda jasno je da se ne radi o reimima uporabe relevantnih morskih podruja
uope nego samo o reimu u teritorijalnom moru Hrvatske. A to se moglo i rei.
Kod prvog zadatka korektno je reeno da se radi o utvrenju granice izmeu
Hrvatske i Slovenije. A i u drugom je zadatku razumljivo da se radi o Sloveniji
te da se ta veza svakako tie iskljuivo Hrvatske, ali ne i Italije. Zar bi samo u
treem zadatku bilo nepotrebno spominjati Hrvatsku i Sloveniju, jer sam naziv
Sporazuma jasno ukazuje na to da se radi samo o arbitrai u sporu izmeu Slovenije i Hrvatske?
Pitanje Italije koje se ovdje samo usput spominje jest u tome to su zbog oigledne tjesnoe Transkog zaljeva sve tri susjedne obalne drave pogoene tom
tjesnoom, pa bi se smjelo oekivati da bi se sve tri drave eventualno mogle
zanimati za reim uporabe relevantnih morskih podruja.
lanak 4.
U lanku 4. pod naslovom primjenjivo pravo Sporazum odreuje to Arbitrani sud ima primijeniti u izvrenju svoje zadae (l. 3. Sporazuma). Odgovor
na to pitanje nije posve jednostavan, jer Sud pri tome mora razlikovati radi li se
o utvrivanju iz lanka 3 (1)(a) ili o utvrivanju iz lanka 3. (1)(b) i (c).
Ako se, dakle, radi o utvrivanju tijeka granice na kopnu i na moru (l. 3 (1)
(a)), tada Sud ima primijeniti pravila i naela meunarodnog javnog prava za
utvrivanje te granice izmeu Hrvatske i Slovenije. Smatramo primjerenim i
opravdanim striktno potivanje ove odredbe snano istaknuti: pravila i naela
meunarodnog prava i nita drugo.
Ako se, meutim, radi o utvrivanju veze Slovenije prema otvorenom moru
i utvrivanje reima za uporabu relevantnih morskih podruja, i u tom sluaju
Sud ima primijeniti meunarodno pravo. Autori Sporazuma, pretpostavljamo,
vjerojatno su smatrali da u tom sluaju nije dovoljno primijeniti samo norme
(pravna pravila) pozitivnog meunarodnog prava. Zato su u lanku 4. Sporazuma kao primjenjivo pravo dodali jo i pravinost i naelo dobrosusjedskih
odnosa u svrhu postizanja potenog i pravednog rezultata ukljuujui i sve relevantne okolnosti za utvrivanja navedena u l. 3. (1)(b) i (c).
Sporazum u lanku 4. zaista iscrpno odreuje to sve osim normi meunarodnog prava Sud treba primijeniti da bi se shvatilo, otkrilo i utvrdilo to je,
zapravo, tono ta veza Slovenije prema otvorenom moru. Jer to, zaista, nije jasno. Iz samog teksta Sporazuma to se ne moe plauzibilno izvesti. Moe se samo
zabiljeiti da autori teksta smatraju da ta veza (to god rije veza znaila i sa152
dravala) jo ne postoji. Da ta veza postoji, Sud je ne bi trebao utvrditi. Slino

je i s rijeju reim. Jer reimi za uporabu relevantnih morskih podruja (uses
of the sea) postoje. Zar Konvencija 82 ne sadri reime za relevantna podruja?
To je upravo i bio jedan od njezinih glavnih ciljeva.
lanak 5.
Prima facie odredbi ovog lanka nema prigovora. Pogotovo ako se, to se
samo po sebi razumije, krajnje rigorozno, beziznimno i jednako primjenjuje na
obje stranke u sporu.
lanak 6.
ini se shvatljivim to je toka 3. lanka 6. Sporazuma privukla panju nekih

strunjaka meunarodnog prava. Mogunost zatraiti strune savjete, kao i mogunost organizirati usmene rasprave nisu zahtjevi koji bi sami po sebi bili neprihvatljivi u sadraju Sporazuma. No moe se primijetiti da je Sporazum u tom pogledu
ve odredio potrebno jer svi suci-arbitri bit e priznati strunjaci meunarodnog
prava. Oni e biti odabrani i imenovani s popisa kandidata na kojemu uope nee
biti nestrunjaka. Odluke Sporazuma da se priznatim strunjacima meunarodnog prava povjeri najvanija uloga pri rjeavanju meunarodnih teritorijalnih sporova zaista je opravdana. Svakako bi se najvii stupanj strunosti postigao da se
ovaj spor podvrglo tijelu koje se sastoji od 15 strunjaka koji svoju strunost dokazuju najveom moguom stalnou i profesionalnou te opsenou i kvalitetom
judikature, koju jo niti jedan meunarodni sud nije nadmaio. Dakako da mislimo
na ICJ. A to se tie mogunosti da Sud organizira usmenu raspravu, zar Fakultativni pravilnik Stalnog arbitranog suda sprjeava usmenu raspravu?
Toka 5. lanka 6. Sporazuma odreuje da je postupak povjerljiv. Moe se
prihvatiti da je ponekad opravdano postupke pred sudskim tijelima voditi kao
povjerljive (confidential). Ali nije jasno koji bi to razlog mogao opravdati da
se cijeli postupak, od poetka do kraja, vodi povjerljivo? Ako se pod tim razumijeva ne dopustiti javnosti i medijima pristup i praenje suenja kroz cijelo
vrijeme trajanja postupka, to ne bi bilo u skladu sa suvremenim meunarodnim
pravom. Usput se moemo podsjetiti da se upravo u naem razdoblju vrlo esto
inzistira na potrebi transparentnosti, izmeu ostaloga i u javnim poslovima,
u politici uope, u meunarodnim odnosima i u diplomatskim aktivnostima.
Zar bi se u konkretnom sluaju moglo zamisliti da bi Hrvatskoj vie odgovarao
povjerljiv postupak od postupka koji nije povjerljiv? Zato bi Hrvatskoj kao
stranci u sudskom postupku vie odgovarao povjerljiv postupak nego postupak koji se ne smatra povjerljivim? Nije jasno to bi ba u ovom konkretnom
153
sluaju i sporu valjalo skriti pred meunarodnom javnou, a posebno to bi to

Hrvatskoj odgovaralo da ostane nepoznato.
lanak 7.
Sadraj l. 7. prihvatljiv je. Osobito je opravdana odredba da u odluci Suda valja

navesti razloge na kojima se pravorijek temelji. A odredba da uz odluku Suda ...
nee biti priloena pojedinana ili odvojena miljenja razumljiva je s obzirom na
sastav i broj lanova Arbitranog suda. Za kvalitetu presude kao i za budue odnose dviju susjednih obalnih drava bilo bi bolje da je suenje povjereno jednom
stalnom sudu kod kojega bi bila mogua i pojedinana i odvojena miljenja i koji
je ve stvorio impresivnu judikaturu upravo u graninim sporovima. A osim toga
sastav Suda ne bi ovisio ni o strankama u sporu ni o dunosnicimaa jedne meudravne organizacije u kojoj je jedna od stranaka u sporu lan, a druga to nije. Zaobilaenje ICJ-a u ovom konkretnom sporu autor ovog eseja, uz puno uvaavanje
i potivanje ad hoc Arbitranog suda koji ima biti ustanovljen ovim Sporazumom,
smatra neopravdanim. Moe posluiti kao dobar primjer uzmicanja prava pred
politikom.8 Naalost, ovaj se sluaj izbora treega nikako ne moe predstaviti,
protumaiti i objaviti kao uzor vladavine prava (rule of law). No to nipoto ne bi
bila zapreka da pravorijek Suda bude u punom skladu s meunarodnim pravom i
niim ne povrijedi obvezujui meunarodni poredak.
lanak 8.
Sadraj lanka 8. vrlo je obuhvatan i radikalan. (Nijedan dokument, sve

dokumente i stajalita; i druge dokumente). Valja ga smatrati i opravdanim.
Neka Sud bude slobodan i samostalan u svom suenju, neka se dri samo pozitivnog kogentnog meunarodnog prava i savjesti svojih lanova.
lanak 9.
Odredba lanka 9. bespredmetna je nakon to su pregovori o pristupanju EU

okonani i zakljueni. U svezi s lancima 9. i 11. ovdje se podsjea na to da ovaj
autor na ovim stranicama ne naputa shvaanje da je spor valjalo rijeiti kao teritorijalni spor izmeu dviju drava bilo kojeg sadraja i oblika i bez sudjelovanja
treih subjekata. Takvo miljenje ovog autora nije bilo izolirano.9
8
Na ovome mjestu treba podsjetiti na Bledski dogovor premijer Hrvatske i Slovenije iz kolovoza
2007. prema kojemu se granini spor trebao podnijeti na rjeavanje ICJ-u.
Svoja neuvaena miljenja o sadraju Sporazuma o odnosu na legalne i legitimne interese Hrvatske
izrazio je pismeno niz udruga i pojedinaca:
Graanska inicijativa More je kopno 7. veljae 2009.
154
lanak 10.
Sadri korektnu i prihvatljivu odredbu.

lanak 11.
Ovaj autor samo ponavlja svoj stav po kojemu u rjeavanju dvostrukog teritorijalnog spora dviju drava nije potrebno da neki trei faktor (u ovom sluaju
to je Europska komisija) igra neku ulogu. Time se samo jaa utisak da je Sporazum atipian sluaj ugovora u prilog jedne od stranaka u sporu.
III.
Sumirajui sve to je pod II. ovom Sporazumu prigovoreno, on, u svojoj cjelini, nipoto ne zasluuje dobru ocjenu. Osim, dakako, njegov motiv, a taj je da
spor podvrgne sudskom arbitranom rjeenju.
Od poetka nastojanja obiju stranaka u sporu da isti rijee diplomatskim
sredstvima mirnog rjeavanja meudravnih sporova, ovaj se autor zalagao za
naputanje tih sredstava i za podvrgavanje spora meunarodnom sudovanju.
Iako, podvlaimo, sa sadrajem Sporazuma ne moemo biti zadovoljni, samu
odluku obiju stranaka da sklope Sporazum o podvrgavanju svog spora meunarodnom sudovanju valja ocijeniti kao politiki i pravno dobar i korektan put u
ostvarenju obostranog interesa.
Od svih prigovora upuenih Sporazumu najtei je svakako onaj upuen
lanku 3. Dio tog lanka najvie se udaljava od pozitivnog meunarodnog javnog prava i Konvencije 82.
Taj e dio Sporazuma, i njegove posljedice, odigrati najvaniju ulogu u sudbini
ovog spora i njegovu rjeavanju. To je razlog da ga je nuno snano istaknuti kako
bi itatelju ovih redaka bio uvijek brzo dostupan. Taj dio Sporazuma glasi:
(1) Arbitrani sud utvrdit e...
(b) vezu Slovenije prema otvorenom moru;
(c) reim za uporabu relevantnih morskih podruja.
Na tom upravo citiranom dijelu Sporazuma svaki se priznati strunjak meunarodnog prava i Konvencije 82 nuno mora zaustaviti i zamisliti.

Hrvatsko drutvo za meunarodno pravo 9. veljae 2009.

Forum hrvatske sloge 2. veljae 2009.
Komisija Isutitia et pax HBK 31. listopada 2009.
Hrvatski helsinki odbor 31. listopada 2009. i 4. veljae 2009.
Poziv i apel osoba iz javnog ivota Hrvatskom saboru 1. veljae 2009.
Ivo Josipovi 2. veljae 2009.
155
Zaista je teko nai pravu rije za taj dio teksta Sporazuma. Teko je ne uoiti prozirnost namjere da se olaka udovoljavanje zahtjevima jedne ugovorne
stranke na tetu druge ugovorne stranke. A pri tom bi udovoljavanju protupravnim zahtjevima bilo, naravno, nemogue izbjei krenje meunarodnog prava
i Konvencije 82. Pri svemu tome nemogue je zanijekati injenicu da se radi o
Sporazumu, meunarodnom ugovoru, u kojem je Hrvatska kompaciscent. Potpisala je i ratificirala Sporazum. On je, dakle, uredno sklopljen i on je to se
mora shvatiti kao stav koji se ovdje izriito izraava i podupire za Hrvatsku
nedvojbeno obvezatan. Hrvatska mora Sporazum potovati i bona fide izvriti,
dakle, spor podvrgnuti rjeenju Arbitranog suda i izvriti i njegov pravorijek.
Tom se stavu jo moe dodati i politika ocjena, naime uvjerenje da mu nema
alternative, pogotovo ne takve koja ne bi povrijedila meunarodno pravo.
Meutim, ovakav pozitivan stav prema Sporazumu u cjelini nije nikako mogue primijeniti i prema ovdje citiranom dijelu lanka 3. Sporazuma. Taj citirani
dio teksta predstavlja primjer je za ona svojstva nekog ugovornog teksta za koja
Beka konvencija o pravu meunarodnih ugovora u svom engleskom izvorniku rabi izraze: ambiguous, obscure, absurd, unreasonable.10 U slubenom prijevodu
Beke konvencije na hrvatski jezik ti su izrazi odgovarajui prevedeni i glase:
dvosmislen, nejasan, besmislen, nerazuman. Svi su ti atributi potpuno umjesni
i u hrvatskom prijevodu nezamjenjivi nekim drugim i blaim izrazima. Taj dio
lanka 3. napisan je kao da ne postoji sustav meunarodnog prava mora. Zbog
svoje potpune nerazumljivosti on ne moe biti razumna i prihvatljiva podloga
ni za kakvo utvrivanje (l. 3. Sporazuma).
Kako da se usklade dva protuslovna stava?
Tvrdimo da Sporazum treba potovati i izvriti. Tvrdimo da Arbitrani sud
treba suditi i donijeti presudu. A to da uradi Sud ako on (veina lanova Suda)
citirani dio lanka 3. Sporazuma ne razumije? Sud mora uiniti sve potrebno da
savjesno nastoji protumaiti (interpretirati) nerazumljiva mjesta. No ako u tome
ne uspije? to tada?
Ovdje zastupamo stajalite da u takvom sluaju Arbitrani sud to mjesto, odnosno taj citirani dio lanka 3., ima smatrati nepostojeim. Ako se zaista ne moe
razumno protumaiti nejasna mjesta i otkriti jasan smisao odnosnog teksta, indicirano je obratiti se opoj teoriji prava, poznatim i u praksi provjerenim pravnim sentencijama i precedentima. Nigdje pozitivno pravo, a ni teorija prava, ne
10
Beka konvencija o pravu meunarodnih ugovora NN-Meunarodni ugovori, br. 16/1993; Lapaoi, Meunarodno javno pravo, Izbor dokumenata, Zagreb, 2005., str. 75. Vidi napose lanke 3133.
156
zahtijeva ispunjenje i izvrenje nerazumljivoga. Ultra posse nemo obligatur. Impossibilium nulla obligatio est.11 Time bi bilo reeno osnovno sa stajalita doktrine meunarodnoga prava. Treba slijediti primjena Sporazuma, uspostava Arbitranog
suda i njegovo djelovanje. Ono je odreeno lankom 11. (3) Sporazuma. Dnevni
tisak izvijestio je da e reeno uslijediti jo tijekom tekue godine, vjerojatno u
prosincu 2011. godine.12 Poimo od pretpostavke da se pod priznatim strunjakom svakako razumijeva osoba koja u zadovoljavajuoj mjeri vlada sustavom
meunarodnog javnog prava na sadanjem stupnju njegova razvoja. Taj razvojni stupanj obuhvaa i recentnu kodifikaciju pozitivnog meunarodnog prava
mora, Konvenciju 82 a citirani dio lanka 3. Sporazuma ne moe se ni u kakvom
nastojanju da se on protumai i razumije uskladiti i pomiriti s Konvencijom
82.13 Taj dio Sporazuma ostavlja utisak da autori pri njegovu stipuliranju nisu
bili priznati strunjaci meunarodnog prava. Odnosno, ako su strunjaci ipak
bili nazoni, oni iz nekog nama nepoznatog razloga nisu djelovali kao strunjaci
meunarodnog prava. A moda su zaboravili da se radi o Sporazumu koji odreuje donoenje sudske odluke primjenom pozitivnog prava, a ne neku drugu
vrstu teksta? Svakako tvrdnja koju ovdje postavljamo jest da se smisao citiranog
dijela Sporazuma ne moe shvatiti i protumaiti ako se pozna pozitivno meunarodno pravo i njegovu primjenu u praksi i, dakako, najnunije zemljopisne
injenice odnosnog prostora. Iz ovdje sada reenoga slijedi da valja ispitati to u
sluaju nerazumijevanja teksta nekog meunarodnog ugovora treba poduzeti.
to se smije oekivati da e poduzeti Sud u svom odnosu prema citiranom dijelu
Sporazuma? Je li uope mogue dati pouzdani odgovor na to pitanje? Drimo da
nije. Kako bi se mogao dati ozbiljan i razumljiv odgovor na pitanje to e odluiti
11
Marko Petrak, Traditio iuridica, Vol. I. Regulae iuris, Zagreb, 2010, str. 67:
Nitko nije duan ispuniti nemoguu inidbu (impossibilium). Izreka je sadrana u fragmentu klasinog rimskog pravnika Celza (Celsus). (Digesta 50, 17, 185), a navedeno naelo preuzeto je i u
suvremene obveznopravne sustave.
A ta se izreka izravno na latinskom jeziku citira kao naelo obveznog prava i u suvremenoj sudskoj
praksi, primjerice Europskog suda za ljudska prava (v. Npr. odluke u predmetima Gassa v. Poljska,
br. 47986/99, od 9. sijenja 2007.; .v. Latvija, br. 31423/96, od 24. sijenja 2008.).
12
13
Vjesnik 2. 9. 2011; potpisivanje Ugovora o pristupanju EU 9. prosinca 2011.
Termini veza i junction to nisu prihvaeni u vokabularu strunjaka meunarodnog prava niti
u terminologiji Konvencije 82. Premda se izraz junction odnedavna pojavljuje u pojedinim meunarodnim dokumentima, on se u njima rabi u bitno drukijem kontekstu i smislu u odnosu na
termin junction to iz Sporazuma. Ne samo da ne postoje obvezatne pravne definicije tih pojmova
u recentnoj kodifikaciji meunarodnog prava mora nego je i u uobiajenoj dnevnoj upotrebi termin
veza vrlo mnogoznaan. Termin reim (regime) je, dakako, u upotrebi i njime se koristi Konvencija 82. Strunjaci poznaju reime za upotrebu relevantnih morskih podruja. Slovenija jo nije
ukazala na pogreke ili praznine u reimu koji nju zanima i dio je dravnog podruja Hrvatske. No
ignorirala je jedan hrvatski Non paper kojim je predloeno raspravljanje te teme (Vidi Prilog III).
157
neki forum koji jo i ne postoji? Moe se zamisliti samo jedno, u pravom smislu
rijei, proroanstvo, ali ne i odgovor.
Uz ve na ovim stranicama jasno iskazano nezadovoljstvo sadrajem Sporazuma kojim jedna stranka nikako ne moe biti zadovoljna, naime Hrvatska,
ipak se ne smije ispustiti iz vida da Sporazum ne sadri nita to bi Arbitranom
sudu onemoguilo i to bi ga sprijeilo da izrekne pravorijek u skladu s pozitivnim meunarodnim pravom i savjeu arbitara.14
14
U asu predaje ovog eseja Urednitvu RADA, potpisivanje spomenutog Ugovora jo nije bilo uslijedilo (ve je izvreno na dan 22. prosinca 2011.) Budui da uvjet potpisivanja jo nije bio ispunjen, on
je jo incertus an, incertus quando.
158
Prilog 1.
Memorandum Vlade Republike Slovenije
MEMORANDUM O PIRANSKOM ZALJEVU

Republika Slovenija polazi od injenice da njena granica na moru s Republikom Hrvatskom, u okviru pravnog poretka nekadanje SFR Jugoslavije, nije bila
nikada odreena i da je potrebno granicu na moru meu novonastalim suverenim dravama, nasljednicama bive SFRJ tj. Republike Slovenije i Republike
Hrvatske tek odrediti.
Republika Slovenija e se u rjeavanju problematike odreivanja granice na
moru sa susjednom prijateljskom dravom Republikom Hrvatskom ustrajno
i dosljedno zauzimati za postizanje sporazumnog i za obje strane pravednog
rjeenja, miroljubivim sredstvima u skladu s naelima Osnivake povelje Organizacije Ujedinjenih Naroda, Deklaracije o naelima meunarodnog prava o
prijateljskim odnosima i suradnji meu dravama u skladu s Osnivakom poveljom Ujedinjenih Naroda i u duhu naela Konferencije o sigurnosti i suradnji
u Europi i drugih meunarodnih akata koje je Republika Slovenija prihvatila
prigodom priznanja.
Republika Slovenija naglaava vanost obostranih napora i suradnje u rjeavanju navedene problematike i nunost izbjegavanja incidenata u duhu jaanja
dobrosusjedskih odnosa te politike i pravne stabilnosti u tom dijelu Jadrana. U
tom smislu podrava struni pristup kroz suradnju ekspertnih grupa potivajui naela i pravila meunarodnog prava.
Republika Slovenija se zauzima za ouvanje cjelovitosti Piranskog zaljeva
pod njenim suverenitetom i jurisdikcijom i za izlaz na otvoreno more na temelju doputenih kriterija meunarodnog prava te uvaavanja specifine situacije
Republike Slovenije.
Republika Slovenija polazi sa stajalita da je Piranski zaljev primjer sui generis, koji diktira iskljuivo uvaavanje s povijesnog naslova i drugih posebnih okolnosti i odluno odbacuje uporabu kriterija srednje crte, koja bi znaila
u primjeru Piranskog zaljeva za Republiku Sloveniju nepravedno i bezivotno
rjeenje i bila potpuno u suprotnosti s povijesnim i stvarnim stanjem u Piranskom zaljevu. Treba uzeti u obzir injenicu, da je Republika Slovenija izvravala
jurisdikciju i vlast u Piranskom zaljevu u bivoj SFRJ i da je takvo stanje bilo i
zateeno pri proglaenju neovisnosti obiju drava dana 25. lipnja 1991. Glede
takvog stanja sigurno je najprimjerenija uporaba naela uti possidetis, koje prav159
no potvruje stvarno izvravanje vlasti Republike Slovenije kao bive Republike

u sastavu bive SFRJ nad cjelovitim piranskim zaljevom.
Takvo rjeenje takoer odgovara naelu teritorijalnoga status quo, koji je jedno od temeljnih meunarodnopravnih naela, na koje se oslanja sadanje europsko teritorijalno ureenje i iju uporabu je utvrdila i Arbitrana komisija u
okviru Konferencije o bivoj Jugoslaviji. Kod toga Republika Slovenija upozorava da je svoju dravnu suverenost na dotinom podruju uspostavila u skladu s
pravilima meunarodnog prava.
Republika Slovenija nije bila samo uvar akvatorija Piranskog zaljeva u smislu nadzora policijskih organa, ve je sve vrijeme gospodarski upravljala zaljevom i savjesno brinula za njegovu bioloku ravnoteu i ekoloku zatitu u smislu
ouvanja njegovih prirodnih bogatstava, te druga prirodna i kulturna nasljea
Piranskog zaljeva kao cjeline.
Piranski zaljev je kao nedjeljiva cjelina ve povijesno pripadao piranskoj opini i iskljuivo svestranoj uporabi tamo ivueg stanovnitva koje je bilo u stoljetnoj povijesti naseljeno iskljuivo s piranske strane, odnosno podruja solana,
koje su bile neodvojivi dio piranske opine.
Glede navedenih razloga Vlada Republike Slovenije predlae Vladi Republike Hrvatske, da drave na temelju ustanovljenih injenica ekspertnih grupa
nastave pregovore, pri emu Republika Slovenija s obzirom na povijesne injenice i kriterije posebnih okolnosti sauva suverenitet i jurisdikciju nad Piranskim
zaljevom kao cjelinom. Istovremeno neka eksperti nastave s pregovorima glede modaliteta provoenja reima u Piranskom zaljevu i pograninim morskim
podrujima, koji e se temeljiti na dobrosusjedskim odnosima, odgovarati najmodernijim europskim standardima i pripomoi daljnjem razvijanju prijateljske
suradnje meu dravama.
Glede granice na moru s Republikom Hrvatskom izvan Piranskog zaljeva
Republika Slovenija isto tako zastupa stajalite da je s obzirom na specifinost
situacije potrebno uvaavati naelo pravednosti i s tim tzv. posebne okolnosti,
koje donosi 12. lanak Konvencije o teritorijalnom moru i vanjskom morskom
pojasu iz godine 1958. Republika Slovenija nesumnjivo ispunjava uvjete za koritenje toga instituta, pa spada u skupinu tzv. geografsko-zakinutih drava koje
zbog geografskog poloaja ne mogu proglasiti svoje ekskluzivne ekonomske
zone. Radi se o ivotnom pitanju stjecanja dovoljnih koliina prirodnih izvora za preivljavanje slovenskog naroda. Republika Slovenija zato smatra da je
potrebno, u skladu s naelom pravednosti i uzimajui u obzir institut posebnih
okolnosti, povui granicu s Republikom Hrvatskom tako, da bi se teritorijalno
more Republike Slovenije bar na uskom odsjeku doticalo s otvorenim morem
160
Jadrana. Izlaz na otvoreno more bi Republici Sloveniji omoguavao nastavak nesmetanog izvravanja meunarodno-pravno priznatog prava slobode ribolova
na otvorenom dijelu Jadranskog mora i spreavao mogunost nastanka novih ribolovnih incidenata. Samo na taj nain bi Republika Slovenija ouvala temelj za
izvravanje svoga prava komuniciranja sa svijetom, koje je do sada uvijek imala
i koje je jedno izmeu osnovnih prava svake suverene drave.
Ljubljana, 7. travanj 1993.
161
Prilog 2.
Dokument lana Ekspertne skupine Republike Hrvatske
Vladimira Iblera uruen na neformalnom sastanku s lanovima
Ekspertne skupinoe Republike Slovenije u Kostanjevici 1994.
Non-paper
Unutar teritorijalnog mora Republike Hrvatske odredit e se (odreuje se)
plovni put koji spaja teritorijalno more Republike Slovenije s otvorenim morem.
Taj plovni put naznaen je na pomorskoj karti velikog mjerila i u popisu
njegovih zemljopisnih koordinata; ta pomorska karta i popis ine integralni dio
eventualnog budueg sporazuma.
***
Unutar tog plovnog puta plovidba brodova svih zastava nije podvrgnuta
reimu plovidbe teritorijalnim morem (pravo nekodljivog prolaska), nego reimu koji je bitno liberalniji i od reima tranzitnog prolaska (a taj se ne smije
obustaviti - vidi l. 25 i l. 44 Konvencije), te bi bio gotovo posve jednak reimu
otvorenog mora. Taj reim uz slobodu plovidbe sadri jo i slobodu prelijetanja,
te slobodu polaganja podmorskih kabela i cjevovoda, podlono odredbama Dijela VI Konvencije.
Podmornice i druga podvodna prijevozna sredstva duna su i unutar navedenog plovnog puta ploviti povrinom i vijati svoju zastavu.
***
U svemu ostalome u svezi s reimom u tom plovnom putu, Republika Hrvatska vri suverenu vlast koja joj po opem obiajnom meunarodnom javnom
pravu i po Konvenciji (1982) pripada.
U svim ostalim upotrebama teritorijalnog mora, njegovog dna i podzemlja
(izmeu ostaloga u iskoritavanju ivih i neivih prirodnih bogatstava, istraivanja, gradnji umjetnih otoka, ureaja, naprava) u tom plovnom putu, Republika Hrvatska vri suverenost u skladu s Konvencijom (1982).
162
Prilog 3.
Narodne novine 18, br. 12, 27. studenoga 2009.
HRVATSKI SABOR
140
Na temelju lanka 88. Ustava Republike Hrvatske
ODLUKU
O PROGLAENJU ZAKONA O POTVRIVANJU SPORAZUMA O

ARBITRAI IZMEU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE
REPUBLIKE SLOVENIJE
Proglaavam Zakon o potvrivanju Sporazuma o arbitrai izmeu Vlade
Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, koji je Hrvatski sabor donio na
sjednici 20. studenoga 2009. godine.
Klasa: 011-01/09-01/196
Urbroj: 71-05-03/1-09-2
Zagreb, 24. studenoga 2009.
ZAKON
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesi, v. r.
O POTVRIVANJU SPORAZUMA O ARBITRAI

IZMEU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE
I VLADE REPUBLIKE SLOVENIJE
lanak 1.
Potvruje se Sporazum o arbitrai izmeu Vlade Republike Hrvatske i Vlade

Republike Slovenije, potpisan u Stockholmu, 4. studenoga 2009. godine, u izvorniku na engleskom jeziku.
lanak 2.
Tekst Sporazuma iz lanka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
163
SPORAZUM O ARBITRAI IZMEU

VLADE REPUBLIKE HRVATSKE
I VLADE REPUBLIKE SLOVENIJE
Vlade Republike Hrvatske i Republike Slovenije (u daljnjemu tekstu stranke), s obzirom na to da stranke u brojnim pokuajima nisu rijeile svoj spor o
granici na kopnu i na moru u proteklim godinama, podsjeajui na miroljubiva
sredstva za rjeavanje sporova navedena u lanku 33. Povelje UN-a, potvrujui
svoju privrenost mirnom rjeavanju sporova, u duhu dobrosusjedskih odnosa,
odraavajui njihove vitalne interese, pozdravljajui pomo koju je ponudila Europska komisija, sporazumjele su se kako slijedi:
lanak 1.
USPOSTAVA ARBITRANOG SUDA
Stranke ovime uspostavljaju Arbitrani sud.

lanak 2.
SASTAV ARBITRANOG SUDA
(1) Obje stranke e u roku od petnaest dana uzajamnim dogovorom imenovati predsjednika Arbitranog suda i dva lana koji su priznati strunjaci meunarodnoga prava s popisa kandidata sastavljenog od strane predsjednika i lana
Europske komisije zaduenog za proirenje. U sluaju da se ne mogu dogovoriti
u tom roku, predsjednika i dva lana Arbitranog suda s toga popisa imenovat
e predsjednik Meunarodnoga suda pravde.
(2) Svaka od stranaka imenovat e jo po jednoga lana Arbitranoga suda
u roku od petnaest dana nakon okonanja imenovanja spomenutih u stavku 1.
U sluaju da imenovanje ne bude izvreno u tom roku, tog e lana imenovati
predsjednik Arbitranog suda.
(3) Ako, prije ili poslije poetka postupka, doe do upranjenja nekoga od
mjesta uslijed smrti, nesposobnosti ili ostavke lana, ono e biti popunjeno u
skladu s postupkom opisanim za izvorno imenovanje.
164
lanak 3.
ZADAA ARBITRANOG SUDA
(1) Arbitrani sud utvrdit e

(a) tijek granice na moru i kopnu izmeu Republike Hrvatske i Republike

Slovenije;
(b) vezu Slovenije prema otvorenom moru;
(c) reim za uporabu relevantnih morskih podruja.
(2) Stranke su dune specificirati pojedinosti predmeta spora u roku od mjesec dana. Ako to ne uine, Arbitrani sud e koristiti podneske stranaka za
utvrivanje tonoga opsega spora na kopnu i na moru i zahtjeva izmeu
stranaka.
(3) Arbitrani sud donosi odluku o sporu.
(4) Arbitrani sud ovlaten je tumaiti ovaj Sporazum.
lanak 4.
PRIMJENJIVO PRAVO
Arbitrani sud primjenjuje

(a) pravila i naela meunarodnoga prava za utvrivanja navedena u lanku 3.
(1) (a);
(b) meunarodno pravo, pravinost i naelo dobrosusjedskih odnosa u svrhu
postizanja potenog i pravednog rezultata ukljuujui i sve relevantne okolnosti za utvrivanja navedena u lanku 3. (1) (b) i (c).
lanak 5.
MJERODAVNI DATUM
Nijednome dokumentu ni postupku poduzetome jednostrano od bilo koje

strane nakon 25. lipnja 1991. nee biti pridan pravni znaaj pri izvravanju zadaa Arbitranog suda niti e obvezivati bilo koju stranu u sporu, te ni na koji
nain ne moe prejudicirati odluku.
165
lanak 6.
POSTUPAK
(1) Svaka stranka podnijet e podnesak Arbitranome sudu u roku od dvanaest mjeseci. Svaka stranka ima pravo odgovoriti na podnesak druge stranke
unutar roka koji odredi Arbitrani sud.
(2) Ako nije predvieno drugaije, Arbitrani sud provodi postupak prema Fakultativnim pravilima Stalnog arbitranog suda za arbitrau u sporovima
izmeu dviju drava.
(3) Arbitrani sud moe zatraiti struni savjet i organizirati usmene rasprave.
(4) Arbitrani sud e, nakon konzultacija sa strankama, bez odlaganja odluivati o svim postupovnim pitanjima veinom glasova svojih lanova.
(5) Postupak je povjerljiv i vodi se na engleskome jeziku.
(6) Stranke odreuju zastupnike koji e djelovati kao posrednici izmeu njih i Arbitranog suda. One mogu osigurati i pravnu potporu za svojega zastupnika.
(7) Arbitranom sudu pomae tajnitvo. Trokove Arbitranog suda u jednakim
dijelovima snose stranke. Stranke pozivaju Europsku komisiju da osigura
tajniku pomo Arbitranom sudu. Mjesto arbitrae je Bruxelles, Belgija.
(8) Arbitrani sud moe, u bilo kojem stadiju postupka, uz pristanak obiju stranaka, pruiti im pomo u postizanju prijateljskog rjeenja.
lanak 7.
ODLUKA ARBITRANOG SUDA
(1) Arbitrani sud donijet e odluku bez odlaganja nakon to paljivo razmotri
sve relevantne injenice vezane uz sluaj. Arbitrani sud donosi odluku veinom glasova svojih lanova. U odluci se navode razlozi na kojima se ona
temelji. Uz odluku nee biti priloena pojedinana ili odvojena miljenja.
(2) Odluka Arbitranog suda obvezujua je za stranke te predstavlja konano
rjeenje spora.
(3) Stranke e poduzeti sve neophodne korake za provedbu odluke, ukljuujui,
prema potrebi, i izmjenu nacionalnog zakonodavstva, u roku od est mjeseci
nakon donoenja odluke.
166
lanak 8.
DOKUMENTACIJA ZA PREGOVORE O PRISTUPANJU EU
(1) Nijedan dokument jednostrano prezentiran u pregovorima o pristupanju

EU nema prejudicirajui utjecaj na Arbitrani sud u izvravanju njegovih
zadaa niti obvezuje bilo koju od strana u sporu.
(2) Naprijed navedeno se odnosi na sve dokumente i stajalita, bilo pisana ili
usmena, ukljuujui, izmeu ostalih, zemljovide, pregovaraka stajalita,
pravne akte i druge dokumente u bilo kojemu obliku, koji su jednostrano
podneseni, prikazani ili ih se spominje u okviru pregovora o pristupanju
EU. To takoer vrijedi za sve dokumente i stajalita EU koji spominju ili saeto prikazuju naprijed navedene dokumente i stajalita.
lanak 9.
NASTAVAK PREGOVORA O PRISTUPANJU EU U SKLADU
S PREGOVARAKIM OKVIROM
(1) Republika Slovenija otklonit e svoje rezerve glede otvaranja i zatvaranja

pregovarakih poglavlja tamo gdje je prepreka povezana s ovim sporom.
(2) Obje stranke uzdrat e se od bilo kakvog postupka ili izjave koja moe imati
negativan utjecaj na pristupne pregovore.
lanak 10.
STATUS QUO
(1) Obje stranke uzdrat e se od bilo kakvog postupka ili izjave koji mogu intenzivirati spor ili ugroziti rad Arbitranog suda.
(2) Arbitrani sud ovlaten je narediti, ako smatra da to okolnosti zahtijevaju,
sve privremene mjere koje smatra neophodnima za odranje status quo.
lanak 11.
(1) Sporazum e obje strane ratificirati bez odlaganja u skladu s njihovim ustavnim uvjetima.
(2) Sporazum stupa na snagu prvoga dana tjedna koji slijedi nakon razmjene
diplomatskih nota kojima stranke izraavaju njihov pristanak biti vezane
Sporazumom.
(3) Svi procesni rokovi navedeni u ovom Sporazumu poet e se primjenjivati
od datuma potpisivanja Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.
167
(4) Sporazum se registrira kod Tajnitva Ujedinjenih naroda u skladu s lankom102. Povelje Ujedinjenih naroda.
Sastavljeno u Stockholmu, dana 4. studenoga 2009. u tri izvornika na engleskom
jeziku.

ZA VLADU
REPUBLIKE HRVATSKE

Jadranka Kosor, v. r.

predsjednica Vlade
Potpisali
ZA VLADU
REPUBLIKE SLOVENIJE
Borut Pahor, v. r.
predsjednik Vlade
Svjedoio
Za Predsjednitvo Vijea Europske unije
Frederik Reinfeldt, v. r.
predsjednik Vlade Kraljevine vedske
ARBITRATION AGREEMENT BETWEEN

THE GOVERNMENT OF THE REPUBLIC OF CROATIA AND THE
GOVERNMENT OF THE REPUBLIC OF SLOVENIA
The Governments of the Republic of Croatia and the Republic of Slovenia
(hereinafter referred to as the Parties),
Whereas through numerous attempts the Parties have not resolved their
territorial and maritime border dispute in the course of the past years,
Recalling the peaceful means for the settlement of disputes enumerated in
Article 33 of the UN-Charter,
Affirming their commitment to a peaceful settlement of disputes, in the spirit of good neighbourly relations, reflecting their vital interests,
Welcoming the facilitation offered by the European Commission,
Have agreed as follows:
Article 1
ESTABLISHMENT OF THE ARBITRAL TRIBUNAL
The Parties hereby set up an Arbitral Tribunal.
168
Article 2
COMPOSITION OF THE ARBITRAL TRIBUNAL
(1) Both Parties shall appoint by common agreement the President of the Arbitral Tribunal and two members recognized for their competence in international law within fifteen days drawn from a list of candidates established
by the President of the European Commission and the Member responsible
for the enlargement of the European Commission. In case that they cannot
agree within this delay, the President and the two members of the Arbitral
Tribunal shall be appointed by the President of the International Court of
Justice from the list.
(2) Each Party shall appoint a further member of the Arbitral Tribunal within
fifteen days after the appointments referred to in paragraph 1 have been finalised. In case that no appointment has been made within this delay, the respective member shall be appointed by the President of the Arbitral Tribunal.
(3) If, whether before or after the proceedings have begun, a vacancy should
occur on account of the death, incapacity or resignation of a member, it shall
be filled in accordance with the procedure prescribed for the original appointment.
Article 3
TASK OF THE ARBITRAL TRIBUNAL
(1) The Arbitral Tribunal shall determine

(a) the course of the maritime and land boundary between the Republic of

Croatia and the Republic of Slovenia;
(b) Slovenias junction to the High Sea;
(c) the regime for the use of the relevant maritime areas.
(2) The Parties shall specify the details of the subject-matter of the dispute within one month. If they fail to do so, the Arbitral Tribunal shall use the submissions of the Parties for the determination of the exact scope of the maritime
and territorial disputes and claims between the Parties.
(3) The Arbitral Tribunal shall render an award on the dispute.
(4) The Arbitral Tribunal has the power to interpret the present Agreement.
169
Article 4
APPLICABLE LAW
The Arbitral Tribunal shall apply

(a) the rules and principles of international law for the determinations referred
to in Article 3 (1) (a);
(b) international law, equity and the principle of good neighbourly relations in
order to achieve a fair and just result by taking into account all relevant circumstances for the determinations referred to in Article 3 (1) (b) and (c).
Article 5
CRITICAL DATE
No document or action undertaken unilaterally by either side after 25 June

1991 shall be accorded legal significance for the tasks of the Arbitral Tribunal or
commit either side of the dispute and cannot, in any way, prejudge the award.
Article 6
PROCEDURE
(1) Each Party shall submit a memorial to the Arbitral Tribunal within twelve
months. Each Party has the right to comment on the memorial of the other
Party within a deadline fixed by the Arbitral Tribunal.
(2) Unless envisaged otherwise, the Arbitral Tribunal shall conduct the proceedings according to the Permanent Court of Arbitration Optional Rules for
Arbitrating Disputes between Two States.
(3) The Arbitral Tribunal may seek expert advice and organize oral hearings.
(4) The Arbitral Tribunal shall, after consultation of the Parties, decide expeditiously on all procedural matters by majority of its members.
(5) The proceedings are confidential and shall be conducted in English.
(6) The Parties shall appoint representatives to act as intermediary between
them and the Arbitral Tribunal. They may retain counsels to support their
representative.
(7) The Arbitral Tribunal shall be supported by a Secretariat. The costs of the
Arbitral Tribunal shall be borne in equal terms by the two Parties. The Parties invite the European Commission to provide secretarial support to the
Arbitral Tribunal. The place of arbitration shall be Brussels, Belgium.
(8) The Arbitration Tribunal may at any stage of the procedure with the consent
of both Parties assist them in reaching a friendly settlement.
170
Article 7
THE AWARD OF THE ARBITRAL TRIBUNAL
(1) The Arbitral Tribunal shall issue its award expeditiously after due consideration of all relevant facts pertinent to the case. The Arbitral Tribunal adopts
the award by majority of its members. The award shall state the reasons on
which it is based. No individual or dissenting opinions shall be attached to
the award.
(2) The award of the Arbitral Tribunal shall be binding on the Parties and shall
constitute a definitive settlement of the dispute.
(3) The Parties shall take all necessary steps to implement the award, including
by revising national legislation, as necessary, within six months after the
adoption of the award.
Article 8
EU ACCESSION NEGOTIATION DOCUMENTS
(1) No document presented in the EU accession negotiations unilaterally shall

prejudice the Arbitral Tribunal when performing its tasks or commit either
side on the dispute.
(2) The above applies to all documents and positions either written or submitted
orally, including, inter alia, maps, negotiating positions, legal acts and other
documents in whatever form, produced, presented or referred to unilaterally
in the framework of the EU accession negotiations. It also applies to all EU
documents and positions which refer to or summarize the above-mentioned
documents and positions.
Article 9
THE CONTINUATION OF THE EU ACCESSION NEGOTIATIONS ACCORDING
TO THE NEGOTIATING FRAMEWORK
(1) The Republic of Slovenia shall lift its reservations as regards opening and
closing of negotiation chapters where the obstacle is related to the dispute.
(2) Both Parties shall refrain from any action or statement which might negatively affect the accession negotiations.
171
Article 10
STAND-STILL
(1) Both Parties refrain from any action or statement which might intensify the
dispute or jeopardize the work of the Arbitral Tribunal.
(2) The Arbitral Tribunal has the power to order, if it considers that circumstances so require, any provisional measures it deems necessary to preserve the
stand-still.
Article 11
(1) The Agreement shall be ratified expeditiously by both sides in accordance

with their respective constitutional requirements.
(2) The Agreement shall enter into force on the first day of the week following
the exchange of diplomatic notes with which the Parties express their consent to be bound.
(3) All procedural timelines expressed in this Agreement shall start to apply
from the date of the signature of Croatias EU Accession Treaty.
(4) The Agreement shall be registered with the Secretariat of the United Nations
in accordance with Article102 of the Charter of the United Nations.
Done at Stockholm, on 4 November 2009 in three originals in English language.
Signed by

FOR THE GOVERNMENT
OF THE REPUBLIC OF CROATIA

FOR THE GOVERNMENT OF THE

REPUBLIC OF SLOVENIA
Jadranka Kosor
Prime Minister
Borut Pahor
Prime Minister
Witnessed by
For the Presidency of the Council of the European Union

Fredrik Reinfeldt
Prime Minister of the Kingdom of Sweden
172
lanak 3.
Nakon potpisivanja Sporazuma iz lanka 1. ovoga Zakona, Republika Hrvatska dala je Izjavu uz Sporazum iz lanka 1. ovoga Zakona koja, u izvorniku
na hrvatskom i engleskom jeziku, glasi:
Izjava Republike Hrvatske uz Sporazum o arbitrai izmeu Vlade Republike
Hrvatske i Vlade Republike Slovenije
U odnosu na Sporazum o arbitrai izmeu Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, potpisan u Stockholmu, 4. studenoga 2009. godine,
Republika Hrvatska daje sljedeu izjavu, o ijem su sadraju dana 27. listopada 2009. hrvatska i slovenska strana zajedno izvijestile Predsjednitvo Vijea
Europske unije i Sjedinjene Amerike Drave:
Nita u Sporazumu o arbitrai izmeu Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije nee se smatrati kao pristanak Hrvatske na zahtjev Slovenije
za teritorijalnim kontaktom s otvorenim morem.
Kao to je dogovoreno sa slovenskom stranom, Republika Hrvatska daje ovu
Izjavu nakon potpisivanja Sporazuma o arbitrai, a prije ratifikacije Sporazuma
o arbitrai u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji, u skladu s lankom 11.
stavkom 1. Sporazuma o arbitrai.


Predsjednica
Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.
Statement of the Republic of Croatia

to the Arbitration Agreement between the Government of the Republic of
Croatia and the Government of the Republic of Slovenia
With regard to the Arbitration Agreement between the Government of the

Republic of Croatia and the Government of the Republic of Slovenia, signed in
Stockholm on 4 November 2009,
The Republic of Croatia is issuing the following statement, on the content of
which the Croatian and Slovenian sides jointly informed the Presidency of the
Council of the European Union and the United States of America on 27 October
2009:
173
Nothing in the Arbitration Agreement between the Government of the Republic of Croatia and the Government of the Republic of Slovenia shall be understood as Croatias consent to Slovenias claim to its territorial contact with the
high seas.
As agreed with the Slovenian side, the Republic of Croatia is issuing this
Statement after the signature of the Arbitration Agreement and before the ratification of the Arbitration Agreement in the Republic of Croatia and the Republic
of Slovenia, in accordance with Article 11, paragraph 1 of the Arbitration Agreement.

Zagreb, 9 November 2009

Prime Minister
Jadranka Kosor, v. r.
lanak 4.
Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je sredinjeg tijela dravne uprave

nadlenog za vanjske poslove te drugih dravnih tijela u iji djelokrug ulaze
pitanja obuhvaena Sporazumom iz lanka 1. ovoga Zakona.
lanak 5.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Sporazum iz lanka 1. ovoga Zakona nije na snazi te e se podaci o njegovu stupanju na snagu objaviti sukladno
odredbi lanka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvravanju meunarodnih
ugovora.
lanak 6.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.
Klasa: 212-02/09-01/03
HRVATSKI SABOR
174
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebi, v. r.
Arbitration Agreement between the Government of the Republic of Croatia and the
Government of the Republic of Slovenia
Summary
Two neighbouring states, Croatia and Slovenia, have decided to resolve their territorial
dispute by using diplomatic means for peaceful settlement of intergovernmental disputes.
After many years of unsuccessful endeavours, both states concluded and agreed that
they did not manage to resolve the dispute by diplomatic means; hence, these efforts were
terminated. Subsequently, the two states in the dispute concluded an agreement, by which
they established an ad hoc arbitral tribunal. They entrusted this tribunal with resolving their
dispute.
This essay critically indicates to the fact that the agreement has not clearly and impartially enough defined the positions of both parties as being entirely equal. Nevertheless, the
agreement does not prevent the arbitral tribunal from issuing its award in conformity with
the positive international law, should the arbitral tribunal not take into consideration the fact
that one part of the agreement (article 3.1b and c) is to such an extent unclear, unintelligible
and senseless that it is essential to consider it nonexistent.
Keywords: arbitration agreement; Croatia; Slovenia; territorial border; maritime border
175

Sporazum o Arbitraži Između Vlade Republike Hrvatske I Vlade Republike Slovenije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Sporazum o Arbitraži Između Vlade Republike Hrvatske I Vlade Republike Slovenije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sporazum o Arbitraži Između Vlade Republike Hrvatske I Vlade Republike Slovenije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Vladimir Ibler

SPORAZUM O ARBITRAI IZMEU VLADE REPUBLIKE

Pod naslovom Sporazum o arbitrai izmeu Vlade Republike Hrvatske

Sporazum je objavljen u dodatku NN-Meunarodni ugovori, broju 12. od 27.11.2009. U istom je

Vanost tog Sporazuma je oigledna. I to stoga to rjeenje spora o kojemu

Budui da je tim zahtjevima mogue udovoljiti, samo i jedino, tako da se

Nakon nunog uvoda u nau temu, zadrimo se sada na njezinu glavnom i

Uobiajeno je poetak teksta meunarodnih ugovora, uvodne reenice iznad

Crni-Groti, Pravo meunarodnih ugovora, Rijeka, 2002., str. 126-128.

U l. 1. Sporazuma stranke su odluile uspostaviti Arbitrani sud. Tome

U svom l. 2. Sporazum je odredio sastav Arbitranog suda. Ako se stranke

Konvencija 82 nastala je dugogodinjim nastojanjem UNCLOS-a III i odredila je

dravala) jo ne postoji. Da ta veza postoji, Sud je ne bi trebao utvrditi. Slino

ini se shvatljivim to je toka 3. lanka 6. Sporazuma privukla panju nekih

sluaju i sporu valjalo skriti pred meunarodnom javnou, a posebno to bi to

Sadraj l. 7. prihvatljiv je. Osobito je opravdana odredba da u odluci Suda valja

Sadraj lanka 8. vrlo je obuhvatan i radikalan. (Nijedan dokument, sve

Odredba lanka 9. bespredmetna je nakon to su pregovori o pristupanju EU

Sadri korektnu i prihvatljivu odredbu.

Hrvatsko drutvo za meunarodno pravo 9. veljae 2009.

Vjesnik 2. 9. 2011; potpisivanje Ugovora o pristupanju EU 9. prosinca 2011.

MEMORANDUM O PIRANSKOM ZALJEVU

no potvruje stvarno izvravanje vlasti Republike Slovenije kao bive Republike

Na temelju lanka 88. Ustava Republike Hrvatske

O PROGLAENJU ZAKONA O POTVRIVANJU SPORAZUMA O

O POTVRIVANJU SPORAZUMA O ARBITRAI

Potvruje se Sporazum o arbitrai izmeu Vlade Republike Hrvatske i Vlade

SPORAZUM O ARBITRAI IZMEU

Stranke ovime uspostavljaju Arbitrani sud.

(1) Arbitrani sud utvrdit e

(a) tijek granice na moru i kopnu izmeu Republike Hrvatske i Republike

(b) vezu Slovenije prema otvorenom moru;

(c) reim za uporabu relevantnih morskih podruja.

Arbitrani sud primjenjuje

Nijednome dokumentu ni postupku poduzetome jednostrano od bilo koje

(1) Nijedan dokument jednostrano prezentiran u pregovorima o pristupanju

(1) Republika Slovenija otklonit e svoje rezerve glede otvaranja i zatvaranja

ARBITRATION AGREEMENT BETWEEN

The Parties hereby set up an Arbitral Tribunal.

(1) The Arbitral Tribunal shall determine

The Arbitral Tribunal shall apply

No document or action undertaken unilaterally by either side after 25 June

(1) No document presented in the EU accession negotiations unilaterally shall

(1) The Agreement shall be ratified expeditiously by both sides in accordance

FOR THE GOVERNMENT OF THE

For the Presidency of the Council of the European Union

Zagreb, 9. studenoga 2009.

Statement of the Republic of Croatia

With regard to the Arbitration Agreement between the Government of the

Zagreb, 9 November 2009

Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je sredinjeg tijela dravne uprave

You might also like