Professional Documents
Culture Documents
Wisława Szymborska - Život Na Licu Mjesta
Wisława Szymborska - Život Na Licu Mjesta
Wisława Szymborska - Život Na Licu Mjesta
Slavko anti
S poljskog preveli
Marina Trumi
Slavko anti
Recenzenti
Ferida Durakovi
Marko Veovi
SMILJAM SVIJET
ZALJUBLJENI
Tako nam je tiho da ujemo
pjesmu zapjevanu jue:
"Ti e poi gorom, ja dolinom..."
Iako ujemo - ne vjerujemo.
Na osmijeh nije maska tuge,
a dobrota nije odricanje.
ak mnogo vie no to vrijede
alimo one to se ne vole.
Tako smo zaueni sobom,
pa ta nas vie zauditi moe?
Ni duga u noi.
Ni leptir na snijegu.
A kada spavamo,
u snu vidimo rastanak.
Ali to je dobar san,
ali to je dobar san,
jer se od njega budimo.
KLJU
10
MALI OGLASI
A K O IKO ZNA gdje je izgubljeno
saosjeanje(uobrazilja srca)
- neka se javi! neka se javi!
Na sav glas nek o tome pjeva
i igra kao da je izgubio razum,
veselei se pod sitnom brezom,
kojoj se uvijek samo plae.
U I M utanje
na svim jezicima
metodom zagledanja
u zvjezdano nebo,
u eljust sinantropusa,
u skok cvrka,
u nokte novoroeneta,
u plankton,
u pahuljicu snijega.
V R A A M SE ljubavi.
Panja! Prilika!
Na prologodinjoj travi
na prekomjernom suncu
leite, a vjetar igra
(taj prologodinji
kolovoa vaih kosa).
Ponude pod: San.
11
POTREBNA J E osoba
za oplakivanje
staraca, koji po uboitima
umiru. Molim
kandidature bez dokumenata
i pismenih prijava.
Papiri e biti pocijepani
bez potvrda.
ZA O B E A N J E mua moga,
koji vas je obmanjivao bojama
mnogoljudnog svijeta, amorom njegovim,
pjesmom iza prozora, psom iza zida:
da nikad neete biti sami
u mraku i u tiini i bez daha
- odgovarati ne mogu.
No, udovica Dana.
12
CIRKUSKE
IVOTINJE
13
PRIJATELJIMA
Obeznanjeni u prostranstvima
od zemlje do zvijezda,
gubimo se u prostoru
od zemlje do glave.
Meuplanetarno je
od alosti do suza.
Na putu od lai do istine
prestaje biti mlad.
Zasmijavaju nas mlanjaci,
ta vrstina tiine
izmeu leta i glasa
- kao rekord svijeta.
Bilo je brih letova.
Njihov zakanjeli glas
trza nas iza sna
tek nakon mnogo godina.
Razlijee se povik:
Mi smo nevini!
Ko to zove? Trimo,
prozore otvaramo.
Glas se naglo prekida.
Iza prozora zvijezde
padaju, kao malter
sa zida poslije eksplozije.
14
REHABILITACIJA
Koristim se najstarijim pravom mate
i prvi put u ivotu dozivam mrtve,
zagledam se u njihova lica, oslukujem korake,
mada znam: ako je neko umro - umro je konano.
Vrijeme je svoju glavu uzeti u ruke
i rei joj: Jadni Jorie, gdje je tvoje neznanje,
gdje je tvoje slijepo vjerovanje, gdje je tvoja nevinost,
tvoje sveebitidobro, ravnotea duha
izmeu provjerene i neprovjerene istine?
Vjerovala sam da su prevarili, da su nedostojni imena,
jer korov se ruga s njihovih neznanih humki
i gavrane oponaaju, meavama se podsmijevaju
- a to su, Jorie, bili lani svjedoci.
Vjenost umrlih traje sve dotle
dok im se sjeanjem plaa.
Kolebljiva valuta. Nema dana
da neko svoju vjenost ne izgubi.
Danas o vjenosti vie znam:
moe se davati i uzimati.
Ko je nazvan izdajicom - taj
s imenom e svojim umrijeti.
Ta naa mo nad umrlima,
nerasprenu trai vanost
i da sud ne sudi nou,
i da sudija ne bude nag.
15
16
DVA MAJMUNA
BRUEGLA
Ovako izgleda moj veliki maturski san:
sjede na prozoru dva majmuna prikovana lancem,
iza prozora lepra nebo
i kupa se more.
Polaem istoriju ljudi.
Mucam i gacam.
Majmun, zagledan u me, ironino slua,
drugi kao da drijema a kad nakon pitanja nastane utanje,
doaptava mi
tihim zveketom lanca.
17
18
ATLANTIDA
Postojali su ili nisu.
Na ostrvu ili ne na ostrvu.
Okean ili ne okean
progutao ih ili nije.
Je li neko volio nekog?
Je li se neko borio s kim?
Dogaalo se sve ili nita
tamo ili ne tamo.
Gradova sedam je stajalo.
Zar sigurno?
Stajati vjeno je htjelo.
Gdje su dokazi?
Ne bjehu inteligentni, ne.
Bjehu inteligentni, da.
Vjerovatni. Sumnjivi.
Nezapameni.
Neizvaeni iz zraka,
vatre, vode, zemlje.
Nesadrani u kamenu,
ni u kaplji kie.
Ne mogoe ozbiljno
pozirati do opomena.
19
Meteor je pao.
To nije meteor.
Vulkan je buknuo.
To nije vulkan.
Neko je neto vikao.
Niko nita.
Na toj plus minus Atlantidi.
20
S NEOBAVLJENOG POHODA
NA HIMALAJE
Aha, to su, dakle, Himalaji.
Planine ustremljene ka mjesecu.
Trenutak starta ovjekovjeen
na naglo rasporenom nebu.
Probodena pustinja oblaka.
Udar u nita.
Eho - bijela nemut.
Tiina.
Jeti, dole je srijeda,
bukvar, hljeb
i dva i dva su etiri,
i kopni snijeg.
Crvena jabuka
presjeena na etvero.
Jeti, ne dogaaju se kod nas
samo zloini.
Jeti, sve rijei
ne osuuju na smrt.
Nasljeujemo nadu dar zaborava.
Vidjee kako emo roditi
djecu na ruevinama.
Jeti, ekspira imamo.
Jeti, na violinama sviramo.
Jeti, u sumrak
palimo svjetlo.
21
Tu - ni mjesec, ni zemlja,
i suze se lede.
O, Jeti Polutvardovski,
razmisli, vrati se!
Tako sam izmeu etiri zida lavina
dozivala Jetija,
cupkajui da se zagrijem
na snijegu,
na vjenom.
22
23
24
BUFFO
Najprije proi e naa ljubav,
potom sto i dvjesta ljeta,
potom ponovo biemo zajedno:
komedijantka i komedijant,
miljenici publike,
odigrat e nas u teatru.
Mala farsa s kupletima,
malo plesa, puno smijeha,
dobar obiajni potez
i aplauz.
Bie neodoljivo smijean
na toj sceni, s tom ljubomorom,
u toj kravati.
Moja glava vrtoglava,
moje srce i kruna,
glupo srce to puca
i kruna to spada.
Mi emo se susretati,
rastavljati, smijeh u sali,
sedam rijeka, sedam gora
medu sobom smiljati.
25
26
MUZEJ
Tu su tanjiri, al nema apetita.
Tu je prstenje, al nema uzajamnosti
ve najmanje trista godina.
Tu je lepeza - gdje je rumenilo?
Tu su maevi - gdje je gnjev?
I lutnja ni da se oglasi u pozni as.
Iz nedostatka vjenosti skupljeno
deset hiljada starih stvari.
Prastari posluitelj slatko drijema
objesivi brke nad vitrinom.
Metali, glina, ptije perce
tiho trijumfuju u vremenu.
Kikoe samo ioda ene iz Egipta.
Kruna je nadivjela glavu.
Rukavica je izgubila dlan.
Desna cipela pobijedila je nogu.
to se mene tie, vjerujte mi, ivim.
Moja trka s haljinom i dalje traje.
Kakav samo otpor ona daje!
Kako bi ona htjela da preivi!
27
OSTATAK
Ofelija je otpjevala sulude pjesme
i sa scene izjurila uznemirena,
je li se haljina izguvala, je li na ramenima
kosa padala kako treba?
Uza svu uvjerljivost, obrve od crnog oajanja
pere i - kao roena ki Polonijeva lie istrgnuto iz kose radi sigurnosti prebrojava.
Ofelijo, meni i tebi neka Danska oprosti:
poginuu u krilima, preivjeu u praktinim kandama.
N O N O M N I S M O R I A R o d ljubavi.
28
RIJEI
- LA P O L O G N E ? LA P O L O G N E ? Tamo je strano
hladno, zar ne? - pitala me i odahnula s olakanjem.
Jer se toliko tih zemalja nakupilo, da je u razgovoru
klima najsigurnija.
- O, gospodo - hou da joj odgovorim - pjesnici u
mojoj zemlji piu u rukavicama. Ne tvrdim da ih
nikada ne skidaju; ako mjesec prigrije, onda da. U
strofama sastavljenim od gromkih podhukivanja, jer
samo to se probija kroz riku vihora, pjevaju o prostoj
sudbini pastira foka. Klasici kopaju ledenicama mas
tila po ugaenim smetovima. O s t a l i , dekadenti, plau
nad sudbinom zvjezdicama od snijega. Ko eli da se
udavi mora imati sjekiricu za probijanje rupe u ledu.
O, gospodo, o moja draga gospodo!
Tako elim da joj odgovorim. Ali, zaboravila sam
kako se kae foka na francuskom. Nisam sigurna ni za
ledenicu, ni rupu u ledu.
- LA P O L O G N E ? LA P O L O G N E ? Tamo je strano
hladno, zar ne?
- PAS DU T O U T - odgovaram ledeno.
29
IZNENADNI
SUSRET
30
LOGOR GLADI
KOD JASLA
Napii to. Napii. Obinim mastilom
na obinom papiru: nisu im dali da jedu,
svi su umrli od gladi. SVI. K O L I K O ?
TO JE VELIKA LIVADA. K O L I K O TRAVE
D O L A Z I NA J E D N O G A ? Napii: ne znam.
Istorija zaokruuje skelete do nule.
Hiljadu i jedan to je jo uvijek hiljada.
Taj jedan, kao da ga uope nema:
izmiljeni plod, prazna kolijevka,
bukvar otvoren ni za koga,
vazduh koji se smije, krii i raste,
stepenite za pusto koja se skuplja u vrtu,
niije mjesto u redu.
Mi smo na toj livadi, gdje se stajalo tijelom.
A ona uti kao kupljeni svjedok.
U suncu. Zelena. Tamo podalje uma
za vakanje drveta, za pie pod korom cjelodnevna porcija vidika,
dok se ne oslijepi. U visini ptica,
koja se po ustima pomicala sjenkom
hranljivih krila. Otvarale su se vilice,
udarao zub o zub.
31
32
AUTORSKA VEER
33
EPITAF
Ovdje lei starinska pogrbljena
autorka nekoliko pjesama. Vjeiti poinak
podarila joj zemlja, iako truplo
nije pripadalo nijednoj od knjievnih grupa.
Ali ionako nieg boljeg nema na grobu
osim ove rimovanke, ika i sove.
Prolaznice, izvadi iz tane elektronski mozak
i o sudbini Szymborske razmisli na trenutak.
34
35
36
NA BABILONSKOJ KULI
- K O L I K O JE SATI? - Da, srena sam,
i nedostaje mi samo zvonce na vratu,
koje bi zvonilo nad tobom dok spava.
- DAKLE, NE U J E BURU? VJETAR JE
U D A R I O U ZID,
K U L A JE ZIJEVNULA KAO LAV
VELIKIM VRATIMA
NA K R I P U I M ARKAMA. - Kako to,
zaboravio si?
Imala sam na sebi obinu sivu haljinu,
sa kopanjem na ramenima. -I SMJESTA ZATIM
N E B O SE RASPUKLO U BLJESKU. - Kako sam
mogla ui
kad nisi bio sam? - NAGLO SAM U G L E D A O
B O J E PRIJE NASTANKA POGLEDA. - teta
to mi ne moe obeati. - IMA PRAVO,
TO JE S I G U R N O B I O S A N . - Zato lae,
zato me oslovljava njenim imenom?
Jo je voli? - O, DA, H T I O B I H
DA OSTANE SA M N O M . - Ne alim,
morala sam to predosjetiti.
- J O MISLI NA NJEGA? - Ali, ja ne plaem.
-I TO JE SVE? - Nikoga kao tebe.
- BAR SI ISKRENA . - Budi miran,
otii u iz ovog grada. - B U D I MIRNA,
OTII U ODAVDE. - Ima tako lijepe ruke.
-TO JE STARA PRIA, OTRICA PRELA
NE D O D I R U J U I KOSTI. - Nema za to,
moj dragi, nema za to. -NE ZNAM
I N E U DA ZNAM K O L I K O JE SATI.
37
U RIJECI HERAKLITOVOJ
U rijeci Heraklitovoj
riba lovi ribe,
riba erei ribu otrom ribom,
riba gradi ribu, riba stanuje u ribi,
riba bjei iz opkoljene ribe.
U rijeci Heraklitovoj
riba voli ribu,
tvoje oi - kae - iskre kao ribe na nebu,
hou da plivam s tobom do zajednikog mora,
o, najljepa iz jata.
U rijeci Heraklitovoj
riba je izmislila ribu nad ribama,
riba klei pred ribom, riba pjeva ribi,
moli ribu da lake pliva.
U rijeci Heraklitovoj
ja, pojedinana riba, ja riba zasebna
(makar od ribe drveta i ribe kamena)
piem s vremena na vrijeme male ribe
u ljusci srebrenoj tako kratko,
da moda to tama zabrinuto trepe?
38
RADOST PISANJA
Kuda tri ta napisana srna kroz napisanu umu?
Da pije napisanu vodu,
koja kao indigo odslikava njenu njukicu?
Zato glavu pridie, uje li neto?
Oslonjena na etiri istinite noice
uhom strie ispod mojih prstiju.
Tiina - taj izraz takode uti po papiru
i razgre
granice nastale od rijei "uma".
Nad bijelim listom na skok vrebaju
slova koja se mogu rdavo sastaviti,
reenice koje okruuju,
pred kojima nema spasa.
U kapi mastila ima dovoljno
lovaca s pritvorenim oima,
gotovih da pojure dolje niz strmo pero,
da opkole srnu, spreme se za pucanje.
Zaboravljaju da tu nije ivot.
Druga, crno na bijelom, tu vladaju prava.
Tren e trajati tako dugo, koliko bude htio,
podijelie se na male vjenosti
pune u letu zaustavljenih kugli.
Zauvijek, ako naredim, nita se tu nee dogoditi.
Bez moje volje ak ni list nee pasti,
ni vlat se nee pognuti pod takom kopita.
39
40
STANICA
Moj nedolazak u mjesto N.
dogodio se tano na vrijeme.
Bio si upozoren
neposlatim pismom.
Stigao si da ne doe
u predvieni as.
Voz je uao na trei peron.
Silo je mnogo ljudi.
U masi prema izlazu umicala je
moja neprisutna osoba.
Nekoliko ena zamijenilo me
urno
u toj urbi.
Jednoj je priao
neko meni neznan,
ali ga je ona smjesta
prepoznala.
Oboje su izmijenili
ne na poljubac,
i tad je nestao
ne moj kofer.
41
Stanica u mjestu N.
dobro je poloila ispit
iz postojanja objektivnog.
Cjelina je bila na svom mjestu.
Pojedinosti su se pomicale
po oznaenim tranicama.
Dogodio se ak
dogovoreni sastanak.
Izvan domaaja
nee prisutnosti.
U izgubljenom raju
vjerovatnoe.
Negdje drugdje.
Negdje drugdje.
Kako te rijei odzvanjaju!
42
SPISAK
STANOVNIKA
43
44
MONOLOG
ZA KASANDRU
To sam ja, Kasandra.
A ovo je moje mjesto pod pepelom.
A ovo je moj tap i trake proroke.
A ovo je moja glava puna sumnje.
Istina je, trijumfujem.
Moja ispravnost je ak odsjajem udarila u nebo.
Samo proroci kojima se ne vjeruje
imaju takve vidike.
Samo oni to ravo su zapoeli stvari,
i sve se tako brzo ispuniti moglo,
kao da ih uope nije bilo.
Jasno sada prisjeam se
kako su ljudi, videi me, usred rijei utali.
Kidao se smijeh.
Rasplitale se ruke.
Djeca su bjeala majkama.
Nisam ak ni znala njihova netrajna imena.
A ta pjesma o zelenom listu niko je preda mnom nije zavrio.
Voljela sam ih.
Ali voljela s visine.
Iznad ivota.
Iz budunosti. Gdje je uvijek pusto
i odakle je od svega najlake ugledati smrt.
alim to mi je glas bio tvrd.
Pogledajte se sa zvijezda - vikala sam pogledajte se sa zvijezda.
uli su i sputali oi.
45
ivjeli su u ivotu.
Potiveni velikim vjetrom.
Sujevjerni.
Od roenja u oprotajnim tijelima.
Al u njima je bila neka vlana nada,
sopstvenom vlagom zasieni plamen.
Oni su znali ta je to trenutak,
oh, makar samo jedan, bilo kakav
prije Izalo je na moje.
Samo to iz toga nita ne proistie.
A to je moja odjea vatrom oprljena.
A ovo su moje proroke starudije.
A ovo je moje iskrivljeno lice.
Lice koje nije znalo da je moglo biti lijepo.
46
PIETA
47
FILM - GODINE
EZDESETE
Taj odrasli mukarac. Taj ovjek na zemlji.
Deset milijardi nervnih elija.
Pet litara krvi na trista grama srca.
Takav predmet nastajao je tri milijarde godina.
U poetku javio se u formi djeaka.
Djeak je naslanjao glavu na tetkina koljena.
Gdje je taj djeak? Gdje su ta koljena?
Djeak je porastao. Ah, to ve nije to.
Ta ogledala su okrutna i glatka kao kolovoz.
Jue je pregazio maku. Da, to je bila misao.
Maka je osloboena iz pakla te epohe.
Djevojka u autu pogledala je kroz trepavice.
Ne, nije imala ta koljena koja je elio.
Zapravo, najradije bi disao leei u pijesku.
On i svijet nieg zajednikog nemaju.
Osjea se kao drka otkinuta s kraga,
mada krag nita o tom ne zna i stalno vodu nosi.
To je udno. Neko se jo trudi.
Taj dom je sagraen. Ta kvaka je rezbarena.
To drvo je kalemljeno. Taj cirkus e nastupati.
Ta cjelina, mada iz komadia, hoe da istraje.
Kao ljepak teko i gusto S U N T LACRIMAE RERUM.
Al to je sve na tlu i samo pored.
U njemu je okrutna tama, a u tami djeak.
Boe humora, uini s njim neto neizostavno.
Boe humora, uini s njim neto napokon.
48
IZVJETAJ IZ BOLNICE
49
PEINA
Na zidovima nita
i samo vlaga curi.
Tamno i hladno je tu.
Ali tamno i hladno
nakon ugaenog ognja.
Nita - ali poslije bizona
oksidom slikanog.
Nita - ali nita zaostalo
nakon dugog opiranja
pognutog vrata.
Dakle Nita Lijepo.
Vrijedno velikog slova.
Jeres prema obinoj nitosti,
neponovljiva i gorda zbog razlike.
Nita - ali poslije nas,
koji smo tu bili
i srca svoja jeli
i krv svoju pili.
Nita, ili ples na
nedovreni.
Tvoji prvi u plamenu
udovi, ruke, vratovi, lica.
Moji prvi sveti trbusi
s malenim pupcima.
50
51
SKELET GUTERA
Voljena Brao,
vidimo ovdje primjer ravih proporcija:
to skelet gutera gomila se pred nama Dragi Prijatelji,
s lijeva rep ka jednoj beskonanosti,
desno vrat ka drugoj Potovani Drugovi,
po sredini etiri ape, uronjene u mulj
pod breuljkom trupa Dobri Graani,
priroda se ne vara, ali voli ale:
obratite panju na tu smijenu glavicu Gospode, Gospodo,
takva glavica nita nije mogla predvidjeti
i zato je to glavica izumrlog gada asni Skupe,
premalo mozga, prevelik apetit,
vie glupog sna, nego mudre bojazni Dostojanstveni Gosti,
to se toga tie mi smo u mnogo boljoj formi,
ivot je lijep i zemlja je naa Izborni Delegati,
zvjezdano nebo nad zamiljenom trskom,
moralno pravo u njoj 52
Presvijetla Komisijo,
uspjelo je jednom
i moda samo pod tim jednim suncem Vrhovni Savjete,
kakve vjete ruke,
kakva rjeita usta,
koliko glava na ramenu Najvia Instanco,
kakva odgovornost na mjestu repa -
53
FOTOGRAFIJA MASE
Na fotografiji mase
moja glava sedma s kraja,
a moda etvrta lijevo
ili dvadeseta odozdo;
moja glava ne znam koja,
vie ne jedna, ne jedina,
ve slina slinima,
ni enska, ni muka;
Znaci koje mi daje,
to su posebni znaci nikakvi;
moda je vidi Duh Vremena,
ali je ne zagleda;
moja statistika glava,
koja troi elik i kablove,
najmirnije, najglobalnije;
bez stida to je bilo kakva,
bez oajanja to je nezamjenljiva;
kao da je uope nemam
svoju i posebno;
54
55
SVAKI SLUAJ
Dogoditi se moglo.
Dogoditi se moralo.
Dogodilo se ranije. Kasnije. Blie. Dalje.
Dogodilo se ne tebi.
Spasao si se, jer si bio prvi.
Spasao si se, jer si bio posljednji.
Jer sam. Jer ljudi.
Jer lijevo. Jer desno.
Jer je padala kia. Jer je padala sjenka.
Jer je bilo sunano.
Sreom, tamo bjee uma.
Sreom, ne bjee drvea.
Sreom ina, kuka, greda, konica,
udubina, okuka, milimetar, sekunda.
Sreom, britva je plivala na vodi.
Uslijed, poto, a ipak, i pored.
ta bi bilo kad bi ruka, noga,
za korak, za vlas
od sticaja okolnosti.
Dakle, jesi? Prosto iz jo otkrinutog trenutka?
Mrea bjee jednooka, a ti kroz to oko?
Ne znam da se naudim, da se nautim o tome.
Posluaj,
kako mi snano kuca tvoje srce.
56
UTISCI IZ TEATRA
Najvaniji u tragediji za mene je in esti:
vaskrsavanje sa bojita scene,
popravljanje perika, odjee,
vaenje noa iz grudi,
skidanje omi s vrata,
prilaenje u red meu ive,
licem prema publici.
Nakloni pojedinani i zajedniki:
bijeli dlan na rani srca,
naklon samoubice,
klimanje odrezane glave.
Nakloni parni:
bijes prua rame blagosti,
rtva njeno gleda u oi delata,
buntovnik bez ljutnje stoji kraj tiranina.
Gaenje vjenosti vrhom zlatne cipelice.
Rastjerivanje morala rubom eira.
Nepopravljiva spremnost zapoinjanja iznova od sutra.
Izlazak redom umrlih mnogo ranije:
u treem inu, etvrtom ili izmeu inova.
udesan povratak nestalih bez traga.
Misao da su strpljivo iza kulisa ekali
ne skidajui kostim,
ne briui minku,
vie me potresa od tirada tragedije.
57
58
OTKRIE
59
60
GOVOR U BIROU
ZA NAENE STVARI
Izgubila sam nekoliko boginja na putu s juga na sjever,
a takoe i mnogo bogova na putu sa istoka na zapad.
Ugaslo mi, jednom zauvijek, nekoliko zvijezda,
razmakni se nebo.
Nestalo mi je u moru jedno ostrvo, drugo.
ak ne znam tano gdje sam ostavila kande,
ko hoda u m o m krznu, ko stanuje u mojoj ljusci.
Pomrla mi je rodbina kad sam se uspuzala na kopno
i samo pokoja koica praznuje u meni godinjicu.
Iskakala sam iz koe, traila kimu i noge,
Gubila sam prisebnost mnogo puta.
Davno sam na sve to pritvorila tree oko,
mahnula na to perajem, uzbudila granicama.
Podjelo se to, propalo, na etiri vjetra razvijalo.
Sama se sebi udim kako me malo ostalo:
osoba to je trenutno u ljudskom liku bila
koja je samo kiobran jue u tramvaju izgubila.
61
POHVALA
SNOVA
U snu
slikam kao Vermeer van Delft.
Razgovaram teno na grkom
i ne samo sa ivima.
Vozim automobil
koji mi je posluan.
Sposobna sam,
piem velike poeme.
Sluam glasove
ne gore od ozbiljnih svetaca.
Bili biste zaprepaeni
udesnou mog sviranja na klaviru.
Lepram, kao to treba,
to jest sama iz sebe.
Padajui s krova
znam da padnem meko u travu.
Nije mi teko
disati pod vodom.
Ne alim se:
uspjela sam da otkrijem Atlantidu.
62
63
63
SRENA LJUBAV
64
65
VELIKI BROJ
etiri milijarde ljudi na toj zemlji,
a moja mata ista je kakva je i bila.
Slabo se snalazi s velikim brojevima.
Jo uvijek je pojedinanost uzbuuje.
Lepra u tami kao svjetlost lampe,
otkriva samo lica u prvom redu,
a ona druga u sljepou prelaze,
u nepromiljenje, u neprealjenje.
Ali to ni sam Dante ne bi zaustavio,
a ta tek da radi neko ko to nije.
I kad bi ak uz mene i sve muze bile.
N o n omnis moriar - preuranjena briga,
Da li ipak sva ivim i je li to dovoljno?
Nije bilo nikad, a najmanje sada.
Izabirem odbacujui, jer nema drugog naina,
ali to to bacam mnogobrojnije je,
gustije, upadljivije nego bilo kada.
Uz neopisive rtve - pjesmica, uzdah.
Na gromki poziv apatom se odzivam.
Koliko u preutati, to izrei neu.
Mi u podnoju prvobitne gore.
ivot traje nekoliko znakova noktom po pijesku.
66
67
ZAHVALNOST
Mnogo dugujem
onima koje ne volim.
Olakanje, kojim priznajem
da su blii nekom drugom.
Radost, to ja nisam
vuk njihovih ovica.
Mir mi s njima
i sloboda mi s njima,
a to ljubav niti dati moe,
niti oduzeti znade.
Ne ekam na njih
od prozora do vrata.
Strpljiva,
gotovo kao sunani sat,
razumijem
ono to ljubav ne razumije,
opratam
ono to ljubav ne bi nikada.
Od susreta do pisma
ne protie vjenost,
ve prosto nekoliko dana ili sedmica.
Putovanja s njima uvijek su uspjela,
koncerti odsluani,
katedrale posjeene,
pejzai izraziti.
68
69
OSMIJESI
S veom nadom svijet gleda nego slua.
Dravnici se moraju osmjehivati.
Osmijeh znai da ne gube duh.
Iako je igra zamrena, interesi suprotni,
rezultat neizvjestan - uvijek je utjeno,
kad zubalo je bijelo i srdano.
Moraju ljubazno pokazivat' elo
u sali za sjednice i na aerodromskoj pisti.
Kretati se ivahno, izgledati veselo.
Onaj onoga doekuje, ovaj ovoga ispraa.
Osmjehnuto lice vrlo je potrebno
objektivima i gomili.
Stomatologija u slubi diplomacije
spektakularan garantira uspjeh.
Onjaka dobre volje i sjekutia slonih
ne moe usfaliti u opasnoj situaciji.
Jo nam vremena nisu tako vedra,
da bi se na licima vidjela obina tuga.
Bratsko ovjeanstvo, misle matari,
promijenit e svijet u zemlju osmijeha.
Sumnjam. Dravnici, dodajmo tome,
osmjehivati se toliko ne bi morali.
Samo ponekad: to je proljee, to je ljeto,
bez nervoznog gra i urbe.
Bie ljudsko tuno je po prirodi.
Na takvo ekam i sretna sam unaprijed.
70
POHVALA SESTRE
Moja sestra ne pie stihove
i sigurno vie nee poeti pisati stihove.
To je na majku, koja nije pisala stihove,
a i po ocu, koji takoe nije pisao stihove.
Pod krovom moje sestre osjeam se sigurno:
sestrin mu nizato na svijetu ne bi pisao stihove.
I mada to zvui kao djelo Adama Makedonskog,
niko od rodbine ne bave se pisanjem stihova.
U ladicama moje sestre nema starih stihova,
niti u tatini tek napisanih.
A kada sestra poziva na ruak,
znam da nema namjeru da mi ita stihove.
Njene supe su savrene, bez predumiljaja,
a kafa se ne prosipa po rukopisu.
U mnogim porodicama niko ne pie stihove,
a ako ipak - onda rijetko samo jedna osoba.
Ponekad poezija se slijeva kaskadama pokoljenja,
to stvara opasne virove u uzajamnim osjeanjima.
Moja sestra gaji dobru govornu prozu,
razglednice s odmora jedino su njeno pisanje,
s tekstom koji svake godine obeava isto:
kad se vrati
sve e to
sve
sve ispriati.
71
SOBA SAMOUBICE
POHVALA LOEM
MILJENJU O SEBI
Miolovac nema sebi to da prebaci.
Skrupule su strane crnoj panteri.
Ne sumnjaju u valjanost svojih djela pirane,
Zvearka prihvaa sebe bez ograda.
Samokritini akal ne postoji,
Skakavaca jato, aligator, vlasica i muha konjska
ive kako ive i milo im zbog toga.
Sto kila teko je srce ajkule,
ali u drugom smislu je lako.
Nita ivotinjskije
od iste savjesti
na treoj planeti Sunca.
73
75
UTOPIJA
Otok na kome se sve razjanjava.
Tu je mogue stajati na temeljima dokaza.
Nema putova drugih osim puta dolaska.
Grmlje se ak povija od odgovora.
Raste tu stablo Ispravne Pretpostavke
s vjeno razbaruenim granama.
Zadivljujue jednostavno drvo Spoznaje
kraj izvora to se zove Ah Dakle Tako Je To.
to dalje u umu, tim se ire otvara
Dolina Oiglednosti.
Javi li se kakva sumnja, vjetar je rastjera.
Eho bez zvanja glas oduzima
i rado objanjava tajnu svjetova.
Desno je peina u kojoj lei smisao.
Lijevo jezero Dubokog Uvjerenja.
Sa dna otkida se istina i lako na povrinu izranja.
Dolinu nadvisuje Sigurnost Nedirnuta.
S vrha njenog iri se svih Stvari Bit.
76
77
POGREB
"tako naglo, ko bi se tome nadao"
"ivci i cigarete, opominjao sam ga"
"dobro sam, hvala"
"odmotaj to cvijee"
"i brat je od srca, sigurno je porodino"
"s tom bradom, nikad vas ne bih prepoznala"
"sam je kriv, uvijek se petljao"
"treba da govori taj novi, ali ga ne vidim"
"Kazek je u Varavi, Tadek u inostranstvu"
"ti si jedina pametna to si ponijela kiobran"
"ta vrijedi to je bio najsposobniji"
"prolazna soba, Baka se ne slae"
"naravno, imao je pravo, ali to nije razlog"
"s bojenjem vrataca, pogodi koliko"
"dva umanca, kaiica eera"
"nije njegova stvar, ta mu je to trebalo"
"samo plave i samo mali brojevi"
"pet puta, bez ikakvog odgovora"
"u redu, mogla sam, ali i ti si"
"dobro je da je bar ona radila"
"ne znam, sigurno roaci"
" p o p je isti Belmondo"
"jo nisam bila na ovom dijelu groblja"
"sanjao sam ga prole sedmice, dirnulo me"
"lijepa je ta erkica"
"sve nas to eka"
"prenesite udovici od mene, moram stii na"
78
79
VIAK
80
81
NEBO
Od toga je trebalo poeti: nebo.
Prozor bez parapeta, bez okvira, bez stakla.
Otvor i nita vie,
ali otvoren iroko.
Ne moram ekati lijepu no,
ni izvijati glavu
da bih osmotrila nebo.
Nebo mi je za leima, pod rukom i na kapcima.
Nebo me ovija vrsto
i uzdie odozdo.
Najvie planine ak
nisu blie nebu
od najdubljih dolina.
Ni na jednom mjestu nema ga vie
nego na drugom.
Oblak jednako bezobzirno
pritisnut je nebom k'o grob.
Krtica je isto u sedmom nebu
kao i sova koja lepee krilima.
Stvar, koja pada u provaliju,
pada iz neba u nebo.
Sipko, teno, kameno,
razbuktalo i bistro
nebesko prostranstvo, mrvice neba,
naleti neba i gomile.
Nebo je sveprisutno
ak u mrakovima pod koom.
82
83
84
85
86
KRAJ I POETAK
87
manje
nego
malo.
88
MRNJA
89
90
STVARNOST
ZAHTIJEVA
Stvarnost zahtijeva
da se i o tome kae:
ivot tee dalje.
ini to podno Kana i podno Borodina
i na polju Kosovu i u Gernici.
Ima jedna benzinska crpka
na malom trgu u Jerihonu,
svjee su obojene
ispod Bijele Gore klupice.
Putuju pisma
iz Perl Harbura u Hestings,
prolaze kola s pokustvom
pod okom lava iz Herone je,
a procvalim vrtovima blizu Verdena
primie se jedino atmosferski front.
Tako je puno Svega,
Da je Nita sasvim dobro skriveno.
S jahti kod Akteona
dopire glazba,
i na palubama u suncu pleu parovi.
Toliko stalno se zbiva,
da mora zbivati se svuda.
Gdje je kamen na kamenu,
tamo djeca opsjedaju kolica sa sladoledom.
Gdje je Hiroima
tamo je ponovo Hiroima
i izrada mnogih stvari
za svakodnevnu uporabu.
91
92
JAVA
Java se ne raspruje
kao to se raspruju snovi.
Nikakav suanj, nikakvo zvonce
ne rastjeruju nju,
nikakav krik ni tresak
od nje se ne otkidaju.
Mutne i vieznane
su slike u snovima,
to je mogue tumaiti
na puno razliitih naina.
Java znai javu,
a to je vea zagonetka.
Za snove su kljuevi.
Java se otvara sama
i ne da se zatvoriti.
Sipaju iz nje
kolske svjedodbe i zvijezde,
ispadaju leptiri
i due starih glaala,
bezglave kape
i rute oblaka.
Nastaje od toga rebus
koji je nerjeiv.
Bez nas snova ne bi bilo.
Onaj bez kojega ne bi bilo jave,
nepoznat je,
a proizvod njegove nesanice
udjeljuje se svakome
ko se budi.
93
94
ELEGIJSKA BILANCA
Koliko je onih, koje sam znala
(ako sam ih uistinu znala)
mukaraca, ena
(ako je ta podjela i dalje na snazi)
prekorailo taj prag
(ako je to prag)
prelo preko tog mosta
(ako se to zove mostom) Koliko ih se poslije ivota kraeg ili dueg
(ako je to za njih jo uvijek neka razlika)
dobrog, jer se zaeo,
loeg, jer se svrio
(ako ne bi voljeli rei obratno)
nalo na drugoj obali
(ako se nalo,
a druga obala postoji) Nije mi data sigurnost
njihove dalje sudbine
(ako je to ak jedna zajednika sudbina
i jo sudbina) Sve
(ako rijeju tom ne ograniavam)
za njih je prolo
(ako nije pred njima) Koliko ih je iskoilo iz vremena to protie
i u udaljenosti sve sjetniji nestaju
(ako se moe vjerovati perspektivi) 95
Koliko
(ako pitanje ima smisla,
ako se moe stii do posljednje sume,
prije no to brojitelj ne ubroji sebe)
palo je u taj najdublji san
(ako nema dubljega) Dovidenja.
Do sutra.
Do idueg susreta.
Vie to ne ele
(ako ne ele) ponoviti.
Osueni na beskonanu
(ako ne na drugo) utnju
zauzeti jedino time
(ako jedino time)
na to ih primorava odsutnost.
96
MAKA U
PRAZNOM STANU
Umrijeti - to se ne radi maki.
Jer to da pone maka
u praznom stanu.
Pentrati se uz zidove.
Otirati o pokustvo.
Kao da nita promijenjeno nije,
a ipak ispremijetano.
K a o da nije pomaknuto,
a ipak odmaknuto.
I uveer lampa vie ne svijetli.
uju se koraci na stubitu,
ali nisu oni.
Ruka, to stavlja ribu na tanjuri,
takoer nije ona od prije.
Neto ovdje ne poinje
u svoje uobiajeno vrijeme.
Neto se ne dogaa
onako kako treba.
Neko je ovdje bio i bio
a onda naglo nestao
i uporno ga nema.
97
98
OPROTAJ OD VIDIKA
Ne alim se na proljee,
to je opet dolo.
Ne okrivljujem ga za to,
to ispunjava kao svake godine
svoje obaveze.
Razumijem da moja tuga
nee zaustaviti zelenilo,
Vlat, ako se poljulja,
onda samo na vjetru.
Ne boli me to
to e johe iznad voda
ponovo imati ime umjeti.
Primam k znanju,
da - tako kao kad bi se ivjelo jo obala izvjesnog jezera
ostat e lijepa kakva je i bila.
Ne vrijea me
vidik zbog vidika
na suncem obasjani zaton.
Mogu ak zamisliti,
da neki koji nismo mi
sjede u ovom trenutku
na oborenom brezovom panju.
Potujem njihovo pravo
na apat, smijeh
i sretnu utnju.
99
Kladim se ak,
da vee ih ljubav
i da ju on grli
ivim zagrljajem.
Neka ptija novina
uti u suvarku.
Iskreno im elim
da to uju.
Nikakvu promjenu ne iem
od priobalnih vala,
as okretnih, as lijenih
i meni neposlunih.
Nita ne traim
od voda pod umom,
jednom smaragdnih,
jednom safirnih,
jednom crnih.
Na jedno ne pristajem.
Na svoj povratak tamo.
Privilegija nazonosti odustajem od nje.
Toliko sam Te proivjela
i samo toliko
da mogu misliti iz daljine.
100
SEANSA
Sluaj pokazuje svoje vjetine.
Istresa iz rukava aicu konjaka,
postavlja nad njom Henrika.
Ulazim u bistro zastajem kao ukopan.
Henrik nije niko drugi
nego brat Agnjekinog mua,
a Agnjeka je rodica
teta Zokinog ogora.
Ispostavilo se da imamo zajednikog pradjeda.
Prostor u rukama sluaja
razvija se i savija,
iri i skuplja.
Tek to je bio stolnjak
a ve je poput rupia.
Pogodi koga sam srela,
i to gdje, u Kanadi,
i to poslije koliko godina.
Mislila sam da nije iv,
a on u mercedesu.
U zrakoplovu za Atinu.
Na stadionu u Tokiju.
Sluaj vrti u rukama kaleidoskop.
Svjetluca u njemu milijardu arenih stakalaca.
I odjednom stakalce Jaa
zvecne o stakalce Malgoino.
Zamisli, u tom istom hotelu.
Licem u lice u dizalu.
U duanu s igrakama.
Na krianju evske s Jagelonskom.
101
102
LJUBAVNA
PRVI POGLED
Oboje su uvjereni,
da ih je povezalo osjeanje naglo.
Lijepa je takva sigurnost,
ali nesigurnost je ljepa.
Sude da, ako se ranije upoznali nisu,
nikad nita meu njima bilo nije.
A to e na to ulice, stube, hodnici,
na kojima su se nekad mimoii mogli.
Htjela bih ih upitati,
zar se ne sjeaju moda na vratima koja se obru
nekada licem u lice?
neko "oprostite" u stisci?
glas "pogreno" u slualici?
- ali znam odgovor njihov.
Ne, ne sjeaju se.
Vrlo bi ih zaudilo,
da ve due vrijeme
poigrava se njima sluaj.
Jo nespreman sasvim
pretvorit se za njih u sudbinu.
Zbliavao ih i udaljavao,
trao im u susret
i priguujui hihot
odskakivao u stranu.
103
104
105
105
106
MODA TO SVE
Moda to sve
zbiva se u laboratoriju?
Pod jednom lampom danju
i milijardama nou?
Moda smo narataj probni?
Presipani iz posude u posudu,
protresani u retortama,
promatrani neim veim od oka,
svakog posebno
uhvate na kraju tipaljkama?
Moda drugaije:
nikakve intervencije?
Promjene dolaze same
u skladu s planom?
Igla na grafikonu crta pomalo
predviene cikcake?
Moda kao dosad niega u nama zanimljivog
Kontrolni monitori ukljuivani su rijetko?
Samo kad je rat i to onaj veliki,
neki uzleti iznad majice Zemlje,
ili znaajne seobe od take A do B?
107
Moda suprotno:
naslauju se tamo iskljuivo u epizodama?
Eno, djevojica na velikom ekranu
priiva si dugme na rukavu.
Senzori zvrckaju,
Osoblje se jati.
Ah, kakvo bience
sa srdacem to u njojzi kuca!
Kakva zahvalna panja
za provlaenje konca!
Neko vie ushieno:
Obavijestiti efa,
neka doe i sam osmotri!
108
KOMEDIJICE
Ako su aneli,
ne itaju valjda
nae romane
0 iznevjerenim nadama.
Bojim se - na alost ni nae pjesme
pune zamjerki na svijet.
Krici i grevi
naih kazalinih komada
moraju ih - pretpostavljam initi nestrpljivima.
U pauzama od poslova svojih
aneoskih ili neljudskih
gledaju radije
nae komedijice
iz doba nijemog filma.
Vie od naricatelja
to odjeu svoju deru
i krguu zubima
cijene - mislim onog jadnika
koji hvata za vlasulju davljenika
ili od gladi prodire
vlastite pertle.
109
110
NIEG
DAROVANOG
111
Ne mogu se sjetiti
gdje, kada i zato sam
dozvolila sebi otvoriti
taj raun.
Protest protiv njega
zovemo duom.
I to je jedino
ega nema na spisku.
VERZIJA DOGAAJA
Ako nam je bilo dozvoljeno birati:
premiljali smo valjda dugo.
Predloena tijela bila su neudobna
i habala su se brzo.
Gadili nam se
naini utoljavanja gladi,
odbijalo
nasljeivanje osobina bez nae volje
i tiranija lijezda.
Svijet, u kojem nam se valjalo nai,
bio je u neprekidnom raspadu.
Bjesnile su na njemu posljedice uzroka.
Iz datih nam na uvid
pojedinanih sudbina
odbacili smo veinu
s tugom i uasom.
Nametala su se takva, na primjer, pitanja
je li vrijedno u bolovima roditi
mrtvo dijete
i emu biti mornarom
koji doploviti nee.
Pristajali smo na smrt,
ali ne u svakom obliju.
113
114
Uz velike ograde
javili su se napokon kandidati
za neke istraivae i ozdravitelje,
za nekoliko filozofa bez slave,
za nekoliko bezimenih vrtlara,
tukmajstora i muzikanata
- iako zbog nedostatka drugih prijava
ak ni ti ivoti
ispunit se ne bi mogli.
Trebalo je jo jednom
cijelu stvar promisliti.
Bila nam je predloena
ponuda za putovanje,
s kojeg emo se i tako vratiti
brzo i sigurno.
Boravak izvan vjenosti,
ma koliko da je jednokratan
i nesvjestan utjecaja
mogao se vie nikad ne ponoviti.
Obuzele su nas sumnje
da li, znajui sve od poetka,
znamo uistinu sve.
115
VELIKA SREA
Velika je srea
ne znati tano
na kakvom se svijetu ivi.
Trebalo bi za to
postojati vrlo dugo,
bezuvjetno due
nego postoji on.
Barem radi usporedbe
upoznati druge svjetove.
Izdii se iznad tijela,
koje nita tako dobro ne umije
kao sputavati
i stvarati tekoe.
Za dobrobit pokusa,
jasnou slike
i krajnjih rezultata
vinuti se iznad vremena,
u kojem to sve hita i vrtloi se.
Iz te perspektive
pozdravljeni budite zauvijek
pojedinosti i epizode.
117
118
119
PODRHTAVANJE
Jesam koja jesam.
Nepojamni primjerak
kao i svaki primjerak.
Drugi preci mogli su, dapae, biti moji,
i odmah bih iz drugog gnijezda
poletjela,
odmah ispod drugog panja
izmilila u ljuturi.
U garderobi prirode
kostima je mnogo.
Kostim pauka, galeba, poljskog mia.
Svaki odmah pristaje kao saliven
i noen je posluno
sve dok se ne podere.
Ja takoer nisam birala,
ali se ne alim.
Mogla sam biti neko
puno manje osoben.
Neko iz jata, mravinjaka, zujeeg roja,
djeli krajolika iban vjetrom.
Neko mnogo manje sretan,
uzgajan za bundu,
za blagdanji stol,
neto to pliva pod stakalcetom.
Drvo svezano za zemlju,
kojemu se pribliava poar.
120
121
RAZGOVOR S KAMENOM
Kucam na vrata kamena.
- To sam ja, pusti me.
Hou da uem u tvoju unutranjost,
da pogledam uokolo,
da te upijem kao dah.
- Odlazi! - kae kamen vrsto sam zatvoren.
ak razbijeni na komade
biemo vrsto zatvoreni.
ak smrvljeni u prah
neemo nikoga pustiti.
Kucam na vrata kamena.
- To sam ja, pusti me.
Dolazim iz iste radoznalosti.
Za nju je ivot jedina prilika.
elim da proem tvojim dvorcem,
zatim da posjetim list i kaplju vode.
Malo vremena imam za to.
Moja smrtnost mora te uzbuditi.
- Ja sam od kamena - kae kamen i svakako moram sauvati ozbiljnost.
Odlazi odavde,
nemam miie smijeha.
122
123
124
KRATAK IVOT
NAIH PREDAKA
Malo ih je doivjelo tridesetu.
Starost je bila privilegija kamenja
i drvea.
Djetinjstvo je trajalo koliko i
tenatvo vukova.
Trebalo je uriti, stii za ivotom
im sunce zae,
im prvi snijeg padne.
Tridesetogodinji roditelji djece,
etvorogodinji tragai ptijih gnijezda u trsci,
dvadesetogodinji voditelji lavova tek to su bili - ve ih nema.
Konci beskonanosti srastali su brzo.
Vjetice su vakale arolije
jo svim zubima mladosti.
Pred oevim okom sazrijevao je sin.
Pod djedovim onim dupljama rastao je unuk.
Uostalom, nisu brojali godine.
Brojali su sjeiva, lonce, kolibe, sjekire.
as tako izdaan za bive zvijezde na nebu,
pruao je ruku k njima gotovo praznu
i brzo je povlaio, kao da je alio.
Jo korak, jo dva
uz bljetavu rijeku,
to iz tame dotie i u tami nestaje.
125
126
DJECA EPOHE
Mi smo djeca epohe,
epoha je politika.
Sve tvoje, nae, vae
dnevne stvari, none stvari,
to su stvari politike.
Hoe ili nee,
tvoji geni imaju politiku prolost,
koa odsjaj politiki,
oi aspekt politiki.
to govori ima rezonancu,
o emu uti ima izgovor
ovako ili onako politiki.
ak i kad eta umom
ini politike korake
na politikom tlu.
Pjesme apolitike takode su politike,
a gore svijetli mjesec
objekt ne vie mjeseev.
Biti ili ne biti, to je pitanje.
Kakvo pitanje, odgovori ljubavi?
Pitanje politiko.
Ne mora biti ak ni ljudski stvor,
da bi dobio politiko znaenje.
Dovoljno je da bude sirova nafta,
integralna hrana ili sekundarna sirovina.
127
128
KRAJ VIJEKA
Trebalo je da bude bolji od minulih
na XX vijek.
To vie nee stii da dokae,
godine su mu odbrojane,
korak nesiguran,
dah kratak.
Ve se suvie toga dogodilo
to nije trebalo,
a to to je trebalo biti,
nije se dogodilo.
Trebalo je biti vedro
i sreno, izmeu ostaloga.
Strah je trebao napustiti gore i doline,
istina bre od lai
da stigne do cilja.
Nekoliko nesrea
nije se trebalo dogoditi,
na primjer rat
i glad, i tako dalje.
Trebalo je da bude potivana
nezatienost nezatienih,
povjerenje i tome slino.
129
130
Wisawa SZYMBORSKA
GOVOR O POEZIJI
jerovatno je u govoru prva reenica uvijek najtea.
rezultatu
dovodio
do vanih
naunih
Govor
Vislave IMBORSKE
NAPOMENA
Izbor pjesama za ovu knjigu sainjen je prema izdanju
"Wybr wierszy" /Pastwowy
Instytut
Wydawniczy,
su
najveim
redom.
S..
135
SADRAJ
ZALJUBLJENI / S . anti/
KLJU / S . anti/
10
11
13
PRIJATELJIMA / S . anti/
14
REHABILITACIJA / S . anti/
15
17
18
ATLANTIDA / S . anti/
19
S NEOBAVLJENOG
POHODA NA HIMALAJE / S . anti/
21
23
B U F F O / M . Trumi/
25
MUZEJ / S . anti/
27
OSTATAK / S . anti/
28
29
30
31
33
EPITAF / M . Trumi/
34
* * * /S. anti/
35
37
38
39
STANICA / S . anti/
41
43
M O N O L O G ZA KASANDRU / S . anti/
45
PIETA / S . anti/
47
48
49
50
136
52
54
56
57
O T K R I E / S . anti/
59
GOVOR U BIROU ZA
NAENE STVARI / S . anti/
61
62
64
66
ZAHVALNOST / S . anti/
68
OSMIJESI / M . Trumi/
70
71
72
POHVALA LOEM
MILJENJU O SEBI /M. Trumi/
73
74
UTOPIJA / M . Trumi/
76
POGREB / S . anti/
78
VIAK / S . anti/
80
N E B O / M . Trumi/
82
84
86
87
MRNJA / M . Trumi/
89
91
JAVA / M . Trumi/
93
95
97
99
SEANSA / M . Trumi/
101
103
137
105
107
KOMEDIJICE / M . Trumi/
109
111
113
117
119
PODRHTAVANJE / M . Trumi/
120
122
125
127
129
132
NAPOMENA
135
138
Design i DTP
Srdan Duki, Branko R. Ili i Damir agolj
Fotoliti
Studio FLa
Izdavako-tehnika realizacija
Muhamed Curovac
Korektura
Sanja uki
tampa
Tiskarna Mladinska knjiga Ljubljana
Tira: 1000 primjeraka