Professional Documents
Culture Documents
Ahmet M. Rahmanovi
CRNA DUA
Ahmet M. Rahmanovi
CRNA DUA
Izdava
ZAMBAK, IKAGO
Za izdavaa
ESAD BOKAILO
Recenzija
TVRTKO KULENOVI
MUGDIM KARABEG
Lektor
UZEIR KRUPALIJA
Korektor
SENAD AGI
SADRAJ
GLAVA I ............................................................................................... 7
GLAVA II ............................................................................................. 94
GLAVA III.......................................................................................... 153
GLAVA IV ......................................................................................... 176
O KNJIZI ............................................................................................ 357
GLAVA I
- Moe li zamisliti koliko ena sad' u Evropi vodi ljubav? proaputa Musa.
- ta kae?
ljubav?
- Da vam nema Dade da se brine o vama davno bi svi riknuli, okrenu se Hamzi, - Haa, gledaj koga sam nam doveo! Hajde Hamza,
kai neto.
- Dobro je, Dado. Smanji. Kako ga maznu?
- Eeeej, - Dado je vano otezao, - zavuk'o se ispod mrtvih, jedva
sam ga skuio.
Krupna, debela, zadrigla ljudeskara. etnik. Brada. Nervozno
prstima stie ivice pantola. Unezvjereno gleda oko sebe. Hamza
pomisli da je vjerovatno bio seljak, zamljoradnik, moda gazda u selu.
A sad, etnik, ubica, palikua. Na desnom ramenu epolete. Moda
kapetan? Hamza se obradova. Ako ga uspiju dovui ivog, dobie
sigurno desetak svojih zarobljenika. etnici su davali sve da bi
razmjenom vratili svoje oficire. I ovaj je znao za to i sada se poeo
osjeati sigurnije.
- E pukovnie, ta sad? - Hamza se obrati zarobljeniku.
- Sad vam jebem mater balijsku, - drsko odgovori etnik.
- Daj ga meni, daj ga meni, - kesio se Musa vadei no.
- Odjebi Musa, - Hamza ga odgurnu u stranu, - ovaj je duu dao
za razmjenu. Ako ga budemo mijenjali po kilai, dobiemo dvadeset
naih za njega. A ti, pukovnie... - Hamza se okrenu prema etniku i
paljivo se zagleda u njega, - sada samo polahko. Prvo i prvo, mi smo
vama jebali mater noas. A drugo i drugo, ti vie nikom nee jebati
mater. to si jeb'o, jeb'o. Sad fino i polahko reci kako se zove i ta si
po inu. Inae u te dati Musi.
Musa se cerio i gladio otricu noa.
15
gledaj da pogodi.
- Naravski, naravski, - za sebe je aputao Dino.
Leao je priljubljen uz snijeg, virei samo sa pola oka. Konano
ugleda jednog. etnik je puzei prelazio rastojanje izmeu dva drveta.
Dino ga uze na nian, ali ne opali. Saeka da se etnik doepa sigurnog
zaklona iza drveta, da klekne na koljeno i sa isturenim automatom
izviri. Te onda Dino opali. Pogodak. U glavu. Dino osjeti likovanje.
Kao da je to bio pucanj za start. Cijela uma eksplodira. Hiljade metaka,
rojevi bijesnih pela, zazujae iznad i oko njega. On se povue unazad
nekoliko metara i otra u stranu. Ispali rafal i ponovo uradi isto.
Mustafa je pucao i urlao. Stalno je mijenjao poloaj da bi etnici mislili
da ih je vie.
Kemo dotra do Kapetana.
- Tamo ispred. Blizu je.
- Musa, ostani sa Hamzom. Ostali, za mnom.
Kapetan potra. Kemo i Dado za njim. Trali su oko pet minuta
kad ga Kemo stie i povue.
- Stani, skroz smo blizu. Eno Sakiba.
Pukaranje je bilo neposredno ispred njih. Paljivo su se
prikradali. Uskoro ugledae prve etnike. Leali su iza drvea i s
vremena na vrijeme pripucavali. Kapetan rukom pokaza svojima da se
raire.
****
U tom trenutku odjeknu prva eksplozija. Detonacija dohvati
Mustafu i odbaci ga par metara, ali proe bez ogrebotina.
- Uh, majku ti...
- Mustafa, Mustafa!!! - Dino ga je uzbueno zvao.
- Lezi! Lezi!
36
- taaa! Musu! Gdje je. Je l' ozbiljno? Je l' iv? Dino, zajebaje
- Ne zajebajem. Eto ih za mnom.
- E, jebem ti ivot. A otkud oni iza vas?
- Duga pria. Bolje daj kafu i cigaru. Naj'o sam se straha k'o
nikad u ivotu.
- Sad e ovi moji kafu. Hajde, ta ekate. uli ste efa. Kafu!
- Nek mu je tvoja sestra napravi, - odgovori jedan vojnik i
pobjee napolje prije nego to je Fadil mogao da vidi o kome se radi.
Fadilovi ljudi nosili su Hamzu i Musu. Dado je iao posljednji,
stalno se osvrui. Prolazili su pored poloaja koji su do maloprije
drali Mustafa i Dino, kad se Kapetan okrenu da zovne Dadu. U
trenutku dok se ponovo okretao u smjeru kojim su ili, metak ga pogodi
u grudi. Bolno uzviknu, podie desnu ruku do srca, zanese se i pade.
- Snajper, snajper! Lezi, lezi!
Jedan od vojnika koji je nosio Musu zakasni, zbunjeno pogleda
oko sebe i, ve u sljedeem trenutku, metak mu raznese glavu.
- Zaklon, zaklon. U drvee.
Ljudi poee puzati. Jo nekoliko metaka proita iznad njih.
Snajper je bio na niem nivou i nije ih mogao dohvatiti dok lee.
- Brzo, brzo! Povuci Kapetana!
- Ostavi vojnika. Mrtav je. Mrtav je, kad ti kaem! Vratiemo se
kasnije. Ma, ostavi ga!
41
- Blizu Igmana.
- Kako smo proli?
- Senad rikn'o...
- Hej, daj govori ko ovjek.
- Dobro, dobro, - Dino se uozbilji, - 45% van stroja. Senad
poginuo, Hamza, Musa i ti ranjeni. Ja, Kemo, Sakib, Mustafa i Dado na
broju.
- Kai: fala Bogu.
- Kako je, Kapetane?
- Dobro. Pomozi mi da sjednem.
Dado, koji je cijelo vrijeme sjedio sa Hamzinom glavom u krilu,
pomjeri se malo u stranu i Kapetan se pridie i sjede.
- Ovako je malo bolje.
- Kapetane, zapali jednu. Ovo Fadil asti.
- Dino, jesi l' mu to mazn'o cigare?
- Do zadnje kutije burazeru.
- Ubie te kad te vidi sljedei put.
- K'o da e znati ko je.
- Jah, eto. Mislie da je Hamza.
- Ima pravo, nisam razmiljao u tom pravcu.
Svi prasnue u smijeh. Prvi put, u posljednjih tridesetak sati,
napetost popusti, i oni nastavie da se smiju. Kombi je jurio od Malog
polja prema Igmanu.
Kapetan oprezno opipa ranu. Dobro je to boli. Kad boli i proe,
a kad ne boli, onda... On otrese glavom pokuavajui da odagna turobne
misli. U tom trenutku i Musa se poe mekoljiti.
-ta se derete, ne moe ovjek spavat' od vae galame.
- Ohooo, to ti k'o ljut neto.
47
- Pum, pum, pum, pum, pum! - teki rafal zatutnja kroz kombi.
oferajbna se razleti. Dino vrisnu, pusti volan i uhvati se za lijevo
rame. Kombi se zanese, skrenu ulijevo i udari u stijene koje su se
nadvijale nad cestu. Odbi se, i nastavi juriti struui lijevom stranom od
njih.
- Dino, volan! Dino, volan! Dri volan! Koiiii! Koiii!
Kao da ga je Musin glas izvukao iz mraka u koji je propadao,
Dino uhvati volan desnom rukom, dok mu je lijeva bespomono visila.
Pritisnu konicu svom snagom. Kombi se vrati na sredinu ceste.
Zaplesa. Iznad njih proletie dva rafala, ne dohvativi ih. Kombi se
opasno zanosio, sad lijevo sad desno, po snijegu. Dino je pokuavao da
ga zadri na cesti.
- Pusti konicu, pusti konicuuuu!!!
- Jo sto metara, jo jedna sekunda i kraj. Kraaaaaj! - Dino je
grozniavo aputao.
Ve su se bili na sigurnom dijelu ceste gdje ih nisu mogli
dohvatiti etniki rafali. Cesta se zavravala otrom desnom krivinom
na kojoj je bila postavljena rampa vojne policije. Kombi se i dalje
zanosio i pijano jurio. Uletivi nekontrolisano u okuku, zanese se,
okrenu, postranake udari u rampu i razvali je. Od udara se nagnu na
stranu i, jurei, vrlo polahko, kao u usporenom filmu, prevrnu se prvo
na stranu pa onda na krov. Tako nastavi da klie i konano se zaustavi
udarivi u skladite.
- Dino, Dino! Jesi l' dobro?
Tiina.
- Dinooo!
- Jesam. Kako je Hamza?
- Dobro je.
- Fala Bogu.
- Odakle ti, majke ti, ono sa svjetlima?
- Pri'o mi jedan specijalac. On ih tako pree svaki put.
54
odvue nesvjetica.
****
Kapetan je kleo i psovao. Mustafa pogleda Kemu koji se
snebivao. Psovke su bile tako sone i raznovrsne da je Kemo u sebi
pravio odabir psovki koje nije znao a vrijedilo ih je zapamtiti: - Ova je
dobra. I ovu valja zapamtit.
Kapetan je psovao sebe to dozvoli Dini da ide kombijem,
psovao je Dinu to je to predloio, psovao je Fadila koji je ranio Musu,
etnike za Hamzu, Ameriku i Englesku, Gorbaova, Jeljcina i
Solenjicina, Lenjina i Kinkela, Miterana i Sadako Ogatu, i malog
Japanca Akaija i sve ivo i mrtvo. I tako dalje, i tako redom bez kraja.
Stajali su u mraku pored puta koji je vodio do tunela. Pored njih
su promicale spodobe natovarene i pretovarene, pojavljujui se u tiini i
gubei se u mraku. Poput aveti.
- Sad svi broje kol'ko su dobri. - javi se Dado.
- ta kol'ko su dobri? - odbrusi Kapetan.
- Kol'ko e zaradit na ovome to nose?
- Kako to misli?
- Moj Kapetane, de ti ivi? Jaje ti je u Sarajevu pet maraka.
Deset koljki puta trideset komada, pa ti raunaj.
- Hoe rei da su ovo verceri?
- Ovo ti je sirotinja sarajevska. A verceri su ti u Vladi.
- Ne seri, matere ti. Opet si slu'o Srnu.
Dado odmahnu rukom kao da eli rei: - Ne vrijedi budali
objanjavati.
U to se zau motor nekog vozila. Moda su oni, pomisli
Kapetan, a onda ugleda bolniki kombi. Na haubi se nazirao crveni krst.
56
- ta nema anse?
- Ne moe pri' a kamo li na' komandira.
- Pa, uhvati prvog vojnog policajca.
- A ta misli da sam uradio?
-I?
- Nita, i! Kae ekaj! Prvo hrana, pa sa propusnicama, pa...
- Polahko, Kemo, majke ti. ta pria? Kakva hrana, kakvo
ekanje? Jesi l' mu rekao da imamo ranjenike?
- Odjebi ovjee. e ti ivi.
- Ama dosta! - Kapetan vrisnu tako jako da se verceri koji su
prolazili u blizini trgoe.
- ta mi svi govorite de ti ivi! - Potpuno je poludio. - Gdje
ivim? Sad e vidjeti gdje ja ivim. Mustafa i Sakib ostanite ovdje.
Vas dvojica sa mnom.
- E, ovo volim. Imam pik na njih ima godina. A nikako da mi
nalete. Najvie na onog Glavonju. Kemo, je l' on na smjeni?
- Dado je aputao.
- Jest, jest, Dado. Ima sree.
- Ovo mi je prva dobra vijest odkako smo krenuli. Oho - ho!
- ta to apuete? Ne radite nita bez mog nareenja. Jasno? Da
niste ni trepnuli dok vam ne naredim. Jasno?
- Bez brige, Kapetane, bez brige. Zna ti nas.
- Zato i govorim to vas znam.
Dooe do kue kroz koju se ulazilo u tunel. Kemo i Dado
stadoe Kapetanu sa strana i gurajui se bezobzirno, napravie mu put
do ulaza. Na ulazu je stajao vojni policajac.
- Ha, dokle si ti naumio jarane?
- Vodi nas komandiru.
58
ekselencija,
Kapetan
prve,
sjebane,
udarne,
- Dobro je Kemo.
Prostorija u koju su uli bila je jako zagrijana. Puna duhanskog
dima, mirisala je na luk, suho meso i rakiju. Za velikim kancelarijskim
stolom u vrhu prostorije sjedio je komandir.
- Pomoz bog komandire! - ironino pozdravi Kemo.
- Ko je vas pustio unutra? Ko vas je pustio unutra? Odgovaraj
kad pitam.
- Komadire, mi se vraamo sa zadatka. Imamo ranjenike...
- Ko vas je pustio unutra? ta ho? Ha? Kroz tunel? Ha? Nema
kroz tunel. Nema. ega ba? Tunela? Ha? Nema. Napolje! Kad se zavri
hrana, vidjeemo. A sad, napolje. Hajde, hajde, vidi da smo zauzeti?
- Dobro komandire, izvini. A kad bi to moglo biti?
- Moda u zoru, al' sad ne moe. Jasno? - onda podviknu.
- Izvedite ih, - dade mig dvojici vojnika koji pritrae, - i da se
drugi put kuca. Nije ovo tala. Ovo je kancelarija.
Kapetan se okrenu i krenu prema vratima. Kemo i Dado
nevoljko krenue za njim.
59
- Da te ne ufate u gradu?
- On nee. Moda e napucat neke svoje. Al' on me nee vie
nikad ni pogledat.
- Odkud zna?
- Psihologija, moj Kemo. Psihologija. Naui to u zatvoru.
- Svata si ti nauio u zatvoru. K'o da si na fakultetu bio.
Pourie da stignu ostale koji su odmakli.
****
Tunel.
arobna rije koja je godinama budila nadu Sarajlijama,
zadavala brigu etnicima i UNPROFOR-cima i budila neodoljivu
znatielju stranih dopisnika iz Sarajeva. U prvo vrijeme se o tunelu
pomalo aputalo u Sarajevu, glasine su ile sve dalje i dalje, irile su
tunel, produavale ga, uvodile struju u njega, jo malo pa ga
asfaltirale, sve dotle da su se neki kleli da oko sredine tunela ima mala
prodavnica da oni koji idu u Hrasnicu po hranu mogu kupiti sve to
trebaju a da ne izlaze na Hrasniku stranu.
U stvarnosti, tunel je bio rupa irine 1,20 m, visine 1,60 m, koja
se u duini od 760 metara protezala ispod piste Sarajevskog
aerodroma. Nakon pomno izvedenih priprema i maestralnog izvoenja
operacije potpune blokade Sarajeva, u emu su im sramotnu pomo
pruile trupe UN-a kojima je u to vrijeme komandovao kanadski
general Mek Kenzi, etnika komanda je strpljivo ekala da im
Sarajevo padne u ake poput zrele kruke. U gradu koji je prije rata
imao oko 500.000 stanovnika, hrana je vrlo brzo nestajala. Crna berza
je cvjetala. Jedno jaje, pet njemakih maraka, (oko 3,5 dolara). Kutija
cigareta 7 do 10 maraka. Litar ulja 50, kila eera 60. Litar benzina 15,
18 pa 20 maraka. Za dobar zlatni prsten dva jajeta na oko. Na voleban
nain na crnoj berzi se pojavila hrana iz skladita UNPROFOR-a. U
vercu su prednjaili pripadnici Ukrajinskog bataljona. Povremeno i
64
- Taksijem.
- Imate li para?
- Ima Dado za sve.
- Ima li, Dado?
- Imam, imam Kapetane. Nego evo i tebi koji dinar da ti se nae.
- Ma kakvi, ne treba.
- Dobro kad ne treba, - Dado mu tutnu ruku u dep, - pa kad nas
zovne ti vrati ako ti ostane.
- Gdje e ti Kapetane?
- Moram do Hamzinih. Onda do Senadovih, pa do Dininih, pa
do Musinih...
- E, ne bih ti bio u koi.
- Ni ja vala.
- Hajde, sad razlaz, - komandova Kapetan i mala grupica izae
iz zgrade Hirurgije.
****
Mustafa, Kemo, Dado i Sakib se nagurae u taksi.
- Dokle narode?
ariju.
fino pou sa mnom, pa u im dati pola. Majke mi, - kad spomenu majku
Dado se namrti, odmahnu rukom i uuti.
Uto dooe do taksi-stajalita u Ulici kralja Tomislava. Dadi kao
da se otvorilo srce. Mimo obiaja, ugura im po par stotina maraka u
ruke. Njih trojica preoe u drugi taksi, a on produi prema Novom
Sarajevu.
****
Prilazei taksiju, Kapetan promijeni odluku. Prvo e najtee.
Prvo e otii do Senadovih. Onda Dinih. Onda...
- Dokle, efe? - taksista je bio raspoloen. No je bila mirnija od
uobiajenih sarajevskih noi ispunjenih granatiranjem i poarima. A
bilo je i posla. Nadnica za strah je bila daleko vea od uobiajene cijene
prije rata. Vonja pod eksplozijama i snajperima bila je njegova
svakodnevnica i on se snalazio kao riba u vodi. Za sada je imao sree. A
sutra... Ko zna?
- Idemo kruno. Prvo Toka, pa irokaa, pa Vratnik, pa... - 'ej,
tugo moja, sve stara sarajevska naselja, uglavnom siromanih porodica.
Sirotinja je sauvala Bosnu, jednom prilikom je rekao Predsjednik. I na
tome je na alost ostalo. Nije nita poduzeto da se ekonomsko stanje tih
porodica popravi.
Kod Senadovih je bilo teko i muno. krtim rijeima Kapetan
je ispriao kako je dolo do Senadove pogibije. Kako su proli ostali.
Njegova rana je svjedoila o tekoi situacije u kojoj su bili i gdje je
Senad poginuo. Otac je utke primio vijest. Majka je poela plakati ali
je ubrzo prestala. Napravila je kafu. Otac je priao o situaciji na
ratitima. O izgledima da velike sile prekinu rat. Niko nije spominjao
smrt. Kapetanu nije bilo jasno odakle tim ljudima tolika snaga. Ubrzo je
otiao. Na rastanku Senadov otac mu ree:
- Da se samo hoe zavriti. Da Bog da moj Senad bio posljednji
koji je poginuo.
77
jaje!
Nakon tri godine rata, jedno sarajevsko naselje, nakratko dobilo
struju. Sini, roen u maju 1992. godine, zabezeknuto bulji u sijalicu.
Vriti. Roditelji moraju ugasiti svjetlo.
Nakon to je oprao noge, Kapetan ue za Avdagom.
- Selam alejkum.
- Alejkumu selam. Bujrum, - Avdaga mu pokaza mjesto na
seiji. Kapetan se spusti othuknuvi. Zausti da neto kae, ali ga
Avdaga pokretom ruke uutka.
- Kafa ili aj?
- aj. Napolju je hladno.
- Jah, zima. - Avdaga kucnu o zid. Nakon nekoliko trenutaka u
sobu ue ena. Nosila je srebrni samovar koji se puio. Na tabli su bile
male aice za aj, eerluk, dva lokuma, kaikice. Kapetan ustade.
- Selam alejkum.
- Alejkumu selam, sine.
- Azra, ovo je Hamzin Kapetan.
- Dobro nam doao, sine.
Kapetan je utio u nedoumici.
- Sjedi, sjedi, - Avdagin glas je bio tako autoritativan da Kapetan
sjede kao na komandu. Avdaga to primjeti i nasmija se krto. Kapetan
ponovo zausti da neto kae, ali ga Avdaga ponovo uutka pokretom
ruke.
- Uzmi aj. Odmah se vraam, - izae iz sobe.
Hamzina majka nasu Kapetanu aj. Prvo malo gustog ekstrakta,
a zatim dopuni aicu sa kipuom vodom. Ruke su joj jedva primjetno
drhtale. Kapetan uze aicu. Godila mu je njena toplota. Zagleda se u
nju. aj je bio taman i caklio se staklenim sjajem. Dvije tanke zlatne
81
prvi put da nekom pria svoju ivotnu priu. Govorio je jasno, precizno,
bez vika rijei. Rijenikom intelektualca opisivao je slike i prizore,
crtao karaktere i situacije. Pred Kapetanovim oima, kao na platnu,
redale su se slike jednog ivota. Bogatog i siromanog, sretnog i
nesretnog, uzbudljivog, brutalnog i njenoga, ivota koji je po sadraju
bio dovoljan za desetine normalnih ljudskih ivota. I nikada, nakon
toga, Kapetanu nije bilo jasno da ovjek moe sve to da preivi. Da
ostane obian i normalan, da bude smiren, da ivi. Da bude ovjek.
Kako moe da ne eksplodira.
Avdaga je priao. I kad je dan davno ve svanuo, i bilo i prolo
podne...
- 1941. godina. Njemake trupe ulaze u Sarajevo. Veliki Rajh.
Ustaki pukovnik Slavko Kvaternik, pod Njemakom zatitom
proglaava Nezavisnu Dravu Hrvatsku i odmah u nju deklarativno
ukljuuje i Bosnu i Hercegovinu. Islamska ulema na skuptini El-Hidaje
trai izdvajanje Bosne i Hercegovine u samostalnu dravu. Nijemci
uslovljavaju autonomiju formiranjem divizije koja e se boriti u sastavu
Rajha.
Cijeli svijet je pred Hitlerovim nogama. Na redu je Rusija.
Komunisti. Nacistika propaganda radi punom snagom. Odravaju se
mitinzi. Satanizacija Sovjetskog Saveza. Trae se dobrovoljci za sveti
rat protiv komunizma. Osniva se Ustaka legija. Voa "Nezavisne
drave Hrvatske" pokuava se, krvlju zavedene mladosti, dodvoriti
velikom Voi Treeg Rajha. U zimu, 1941. godine, Ustaka legija
odlazi na Istoni front. Avdaga, mladi od 18 godina, kriomice naputa
kuu. Kratko pismo za oca, sarajevskog bega, potomka stare begovske
porodice - Na Istonom sam frontu. Sluaj vijesti. - Prvo i posljednje
pismo ocu. Nikada ga vie nije vidio. Istoni, Ruski front. Blistave,
munjevite pobjede njemake soldateske 1941. i 1942. godine. Brzina
napredovanja mjerila se brzinom njemakih tenkova. Velika Rusija je
skoro pod Hitlerovim nogama. Na sjeveru, Lenjingrad je u potpunom
okruenju i pitanje je dana kada e ga Nijemci zauzeti. U sredini,
njemake trupe su pred samom Moskvom. Vojnici vide zlatne vrhove
Kremlja u daljini. Na jugu su pred Staljingradom. Prvi put u istoriji
84
Mjesec, dva, tri. Pitanja, batine, molbe. Ko, zato, odakle? Odgovara da
ga ne interesuje politika, religiozan je. To razbjesnjuje agente OZNE.
- Religija je opijum za narod.
- To je od Lenjina, - odgovara Avdaga.
Tuku ga. Konano, delegacija iz Tekije. Par ljudi, smogli su
snage i hrabrosti da dou u OZNU i pitaju za njega. Ugledni ljudi.
Sarajevska arija. Garantuju da ga ne interesuje politika. On redovno
dolazi u damiju, u tekiju. Religioznost ga spasava. Religiozan ovjek
ne moe voljeti Rusiju. Nakon jo dva mjeseca ga putaju. Istraitelj ga
na odlasku pita kako to da ga Rusi nisu ubili. Kae, nemoj se ljutiti.
Nita lino. Branimo socijalizam. Mi, OZNA, mi smo elina pesnica
proletarijata. Nije se ljutio. Nakon Istonog fronta, Avdaga se nikad nije
ljutio.
Sa djecom mu se nije dalo. Prvo curica, pa djeak. Oboje umrli
odmah nakon roenja. Nakon mnogo godina - sin.
Hamza.
Hamza - lav, roen u znaku ovna.
Kompleksna linost. Oeva snaga, hrabrost, divljina, brzina.
Majina njenost, sklonost ka romantizmu, pjesnik. Veliki areni svijet
u koji je doao, oduevljavao je Hamzu. Sve je bilo na dohvat ruke, sve
je moglo da se proba, okusi, opipa. I, Hamza je sve probavao, opipavao,
kuao. I uvijek uzvodno. Nije bilo tog zida u koji nije udario glavom.
Nije bilo te prepreke koju nije pokuao da preskoi.
Avdaga mu nije branio nita. Pustio je djeaka uzdajui se da e
ga Allahova milost spasiti. Azra je pokuavala da ga vaspitnim priama
usmjeri prema drugim stvarima. I dok je ona bila uz njega, sve je ilo
sjajno. im bi izaao na ulicu, Hamza je ponovo postajao drugaiji na
opti uas njihove i okolnih mahala.
Mati ga je uila engleski kao bebu. Bio mu je drugi maternji
jezik. Uila ga je svirati violinu. Bio je izrazito nadaren. Onda se
89
odvukli, da nije bilo ogromne Avdagine i Azrine ljubavi koja ga je, kao
centripetalna sila, vraala nazad. Kako su godine prolazile ispadi su
bivali sve rjei dok, na kraju, Hamza nije zavrio srednju kolu kao
skoro najbolji uenik u generaciji. Avdaga je cvjetao.
- Jo malo pa e i prolistati. - alila se Azra.
- Hej, moj Hamza. - Te dvije rijei su bile velike kao planina.
Hamza je upisao arhitekturu. elio je graditi. Kao student, preko
ljeta je radio sve poslove. Pomagao sarajevskim privatnicima, izuavao
kolu ivota i tukao se sa Musom.
Roeni skoro istog dana, njih dvojica su bili kao slika i prilika u
ogledalu. Hamza plav, Musa crn, Hamza skladno graen, Musa
izuzetno irokih ramena, Hamzi su se sviale crnke, Musi plavue,
Hamza je navijao za elju, Musa za Sarajevo. I tako sve na kontru.
Nihove tue, jo od djetinjstva su bile svakodnevne i esto strane..
Mirili su se odmah nakon tunjave dok su na ulinoj esmi prali krvava
lica. I, sutradan, opet ponovo. Jednom su doli Avdagi u duan
razbijenih noseva, vilica, oteknutih oiju i crnih podlivaka. Izgledali su
tako strano da je ak i Avdaga zaustio da neto kae, ali se ugrizao za
jezik i izjurio iz duana odhukujui. Tek je navee doao kui i odmah
otiao na spavanje.
Kod Muse je bila drugaija situacija. Otac, malo ters, nije imao
razumijevanja za Musine nestaluke i esto je njegova tvrda aka
objanjavala Musi da je pogrijeio. Pokuavajui ga zatititi, Hamza je
esto slao Avdagu Musinom ocu da ga opravda. Odmah, s vrata Musin
otac bi poinjao: - E, ta su sad uradili?
I Avdaga je rasao meku da mu objasni da se radi samo o
nestaluku. Ilo je to dosta teko, ali s vremenom se Avdaga toliko
ispraksirao, da je i Musin otac, nakon tree popijene kafe, poeo misliti
da je njegov Musa stvarno izuzetno dijete i udio se kako on to sam nije
prije vidio.
- A sad veli ue?
Avdaga bi odgovarao: - Ue, jata. Kad ih moja Azra naepi...
A u meuvremenu bi Hamza i Musa tamanili Azrine baklave,
91
GLAVA II
Mnogo sitnih poderotina na obje noge. Nita opasno. Ipak dobro oistite
rane da sprijeimo trovanje. Duboka posjekotina ispod lijevog koljena.
Hej!!! Odakle ovaj no u njegovoj ruci?
- Nismo mu ga mogli oduzeti. Ruka je u gru.
- Dobro, daj mu injekciju. Polahko. Sestro, obradi smrzotine,
kolega preuzmite ove rane na dnu lea. Vi kolega, uzmite lice. Sestro,
vi moete obraditi noge i tu posjekotinu. Jo malo pa ete moi
obavljati samostalno operacije. Ja u uzeti lea. Dobro? Idemo.
Pripremite sve za reanimaciju ako zatreba. I kolege, samo polahko i
oputeno. U ovom sluaju stvarno nemamo ta izgubiti. Ako je preivio
dva dana sa ovim, moe preiviti i sljedeih nekoliko sati.
Operacija je trajala satima.
Sestre su prinosile kafu, brisale znoj sa lica hirurga. Hirurg, koji
je radio lice, izae da zapali cigaretu. Jedna po jedna rana su obraivane
i zaivane. Mladi doktor je radio smireno i potpuno koncentrisano.
Konano podie glavu.
- Ovo je najvie to moemo uraditi za njega. Ako nita drugo,
sve je obraeno i oieno. Ostalo je u Boijim rukama.
Doktor je bio duboko religiozan i nije to skrivao.
- Hvala vam na saradnji, gospodo. Sestro, molim Vas, dobro ga
utoplite.
****
Avdaga i Azra su doli u rano poslijepodne. Deurni ih odvede
do doktora. Dr Gavrankapetanovi je rijetko naputao bolnicu. Upravo
je zaspao na malom kauu kad deurni ue.
- Doktore, ovdje su roditelji od naeg sinonjeg pacijenta.
- Dobro, uvedi ih.
- Selam alejkum, - pozdravi Avdaga.
95
- Alejkumu selam.
- Pa, kako ste doktore? - Avdagin glas je bio topao i vrst. Cijelo
Sarajevo je znalo doktora i svi su ga voljeli i potovali. Avdaga je znao
da je doktor uinio sve to je bilo u ljudskoj moi. Doktor im pokaza
rukom da sjednu i poe polahko da objanjava prirodu Hamzinih
povreda i ta su sve uinili. Zavravajui ree: - To je bio na
maksimum. Moda bi se u miru moglo uiniti neto malo vie.
- ta ti lino misli doktore?
- Pa. Moda..., ako budem optimista, moda oko 20 %.
Avdaga klimnu glavom. Azra je utke sluala. Kad doktor
zavri, ona upita:
- Moemo li sada do Hamze?
- Svakako, - Doktor izae na vrata.
- Sestro, molim Vas, odvedite ih do sobe pedeset tri, - okrenu se
Avdagi. - Ako imate nekih pitanja, ili... bilo ta ... ja sam ovdje.
- Hvala doktore, Selam alejkum.
- Alejkumu selam.
Uoe u Hamzinu sobu. Avdaga pogleda sestru: - Moete li nas
ostaviti same na par minuta?
Sestra klimnu glavom i izae.
Avdaga i Azra skidoe pokrivae sa Hamze. Bez rijei su gledali
u tijelo. Azra se nagnu i poe pregledati ranu na glavi.Vei dio koe iza
uha je bio obrijan i dugaki av se protezao od tjemena do vrata. Azra je
tiho komentarisala rane i avove:
- Mora da je bio pognut kada je granata eksplodirala iza njega.
Vidi, geler je uao kod vrata i zgulio sve do tjemena. Lobanja je samo
okrznuta, - nagnu se nad lice. Dugo je prelazila prstom preko avova.
- Ne razumijem ovo. ta ti misli, Avdaga? Ako je granata
eksplodirala njemu iza lea nije ga mogla pogoditi istovremeno u lice i
u glavu pozadi. I, ovaj geler nije rotirao. udno.
96
- Halalosum.
- Kabulosum, sine. Nek te Alah uva.
- I tebe nano.
Silazei strmim stepenicama pored Muzeja grada Sarajeva,
spustie se pred Bakije. Hadija ga ugleda i brzo otvori prozor.
- Selam alejkum, Avdaga.
- Alejkumu selam, Hadija.
- Rekoe da je Hamza ranjen. Je l' opasno?
Avdaga slee ramenima i uzdahnu.
- Zar je tako loe? Ma, Avdaga, bie to dobro. Dae Bog, ako
Bog da.
- Ako Bog da.
- Bie, bie, ako Bog da, - Hadijin glas je bio siguran.
- Dobar je tvoj Hamza.
- Jah, nego idemo, zima je.
- E, jest vala, - Hadija se trznu kao da je tek primjetio da u
koulji stoji na otvorenom prozoru.
- Nego, dina ti, navrati kad mu bude iao u bolnicu.
- Hou, Hadija. Selam alejkum.
- Alejkumu selam.
- Kua se sigurno ohladila, - progovori Azra kad su uli u
mahalu.
- ao mi zbog Hamzinog Kapetana. A nisam ni ruak napravila.
- Napravie, moja Azra. A Kapetan je vie navikao na hladnou
nego na toplotu. - Avdaga pokua da je razgovori.
Velika soba bila je topla. Kapetan je doao prije njih, naloio
98
zarastale.
Jednog dana Musa je ba dobro uzeo na zub Kapetana i njegov
ateistiki ivot prije rata. Kapetan je utio kao da je on kriv za to.
Musine neslane ale prijetile su da prerastu u ozbiljniji sukob, tako da
mu Avdaga ree da prestane. Musa ga veselo pogleda: - Dobro, moj
Avdaga. Nego, odvedi ti njega jednom u Bakije. Pa ako preivi
razgovor sa derviima, neu vie nikad ni spomenut nita na tu temu.
****
Prvo su se ukljuili prekidai memorije. U Hamzinom mozgu,
dugo vremena izolovanom od vanjskog svijeta, poeli su se javljati prvi
tragovi sjeanja. U poetku su to bili kratki fragmenti koji su se
nepovezano pojavljivali i nestajali. Slike, koje su se pojavljivale,
izazivale su lagano titranje onih kapaka. Avdaga i Azra su ih uoili
skoro istovremeno.
- Hvala dragom Allahu deleanuhu.
Kako su dani prolazili, sjeanja u Hamzinom mozgu su se
pojavljivala sve ee, a istrgnuti fragmenti sve povezaniji. Pauze u
radu mozga i dalje su bile duge.
Bilo je poslijepodne. Lijep aprilski dan. Poslije posla Hamza je
bio na poti. Podigao je paket koji mu je poslao roak iz ikaga. Poslije
je svratio do oca u duan, a zatim produio u vikendicu. Malo je otrije
nagazio gas i uti golf je brzo prelazio kilometre koji su ga dijelili od
Amre. Pogledavao je na sjedite do njega. Uz put je raspakovao paket.
Roak mu je poslao novu video kameru. Sony. Zadnja rije tehnike.
Hamza se smijeio: - E, roo, roo, jebala te Amerika.
Bilo je to prvi put da se roak uopte javi nakon godina
provedenih u Americi. Hamza se bojao Amerike. Prema onome to je
gledao u filmovima i novinama, bila je to surova zemlja. Velika zemlja
u kojoj se pojedinac lahko gubio. Droga, prostitucija, mafija. Ne,
103
Potpuno mokar pogleda na sat. Malo iza ponoi. Sjeti se Amre. Vrisnu
njeno ime i potra uzbrdo. Trao je, posrtao, klizao se, padao, dizao se i
ponovo trao. Konano istra na istinu. Iz zgarita kue se izvijao
tanak stub dima. Hamza pritra. Na desetak metara od zgarita ugleda
Amrino tijelo. Glava je bila pet-est matara dalje. Hamza pade na
koljena. Zgrabi bezglavo tijelo i pritisnu lice na Amrine grudi. Tijelo je
bilo hladno i koilo se. Nije znao koliko je bio u tom poloaju. Kia je i
dalje padala. Spusti Amru i na koljenima doe do njene glave. Polahko
je uze. Amrine oi su bile otvorene i prazno su gledale u nebo. Na licu
trag cipele i zaleden gr uasa. etveronoke, Hamza se vrati i poloi
glavu uz prerezani vrat. Pokua da ustane, ali pade. Otpuza do Malecke.
I njene oi su bile otvorene. Polahko ih zatvori. Nekako na koljenima
donese dijelove djevojice do Amre. Pade na zemlju i ostade da lei.
Vrijeme je prolazilo. Lica zarivenog u blato, Hamza je i dalje leao
nepomino.
U neka doba se pokrenu. Otetura do zgarita. Nae lopatu kojoj
je izgorio drak. Okretao se okolo pa pride ruinjaku. Amra je juer
okopala rue i zemlja je bila rastresita. Brzo je kopao. Izvadi nekoliko
rua sa korjenima i nastavi kopati. Nakon izvjesnog vremena iskopao je
dovoljno duboku rupu. Skide vindjaknu i demper. Prvo stavi Amru i
prisloni joj glavu uz vrat. Donese i Malenu. Amrinim rukama zagrli
Malecku i nasloni im glavu uz glavu. Da budu blie. Preko glava
prebaci jaknu a tijela, koliko toliko, pokri demperom. Poe nabacivati
zemlju. Nakon nekoliko trenutaka stade, rukama odgrnu zemlju, skide
jaknu s njihovih glava. Na usnama mu ostadoe tragovi zemlje. Ponovo
nabaci zemlju preko tijela. I ponovo ih otkopa. Lee pored njih. Zagrli
Amru i privue je sebi. Od tog pokreta Amrina glava izgubi oslonac i
prevrnu se na stranu. Hamza se trgnu. Sjede. Brzo vrati Amrinu glavu
uz tijelo. S rukama zabijenim u kosu posmatrao je leeve. Minut? Sat?
Izae iz groba i kleei, rukama nagura zemlju preko tijela. Vrati rue
sa korijenjem na njihovo mjesto i paljivo razbaca zemlju po
ruinjaku. Ukloni sve tragove kopanja. U lokvi kinice opra zemlju sa
lopate, provalja je po gareu i baci na zgarite. Panju mu privue malo
crveno, signalno svjetlo na kameri. Uze kameru, izvadi kasetu i stavi je
u dep. Baci kameru daleko od kue i makadamskim putem krenu
prema glavnoj cesti. Iao je ve dugo kad ugleda farove automobila koji
107
108
114
- Stani, nemoj!
Dado se iznenadi toliko da pade na zemlju. Dino preko njega.
etnik pade na koljena lica zarivenog u zemlju. Dado se nekako podie.
Zgrabi Dinu za vindjaknu i podie ga od zemlje.
- Da ga ne ubijem? Dobro. Smisli ti onda neto, jebo te on, baci ga na zemlju.
- Dino, vidi li ti u kakvim smo govnima? Vidi li da je hiljade
etnika okolo. Vidi li da smo destkovani? Vidi li, idiote, koliko nas je
ostalo? - Kemo je skoro vritao.
- Ba zato. Ako njega ubijemo, neemo se ni mi izvui.
- ta si ti? Baba gatara?
- Nisam, ali imam predosjeaj.
- Jebo te tvoj predosjeaj. Dado, kokni ga pa da idemo.
Dino se baci preko etnika.
- Prvo mene ubij.
- Hamza ta emo? Ovaj mali je poludio.
- Dobro, Dino, ta bi ti? - Hamza se ukljui u razgovor.
- Da ga zaveemo i da idemo. Ne moe se odvezati za dva sata.
Dotad emo mi odmai.
- Svata ljudi moji, - Kemo je bio ogoren.
- Ne podnosim kad se ubija iz blizine i gotovo. Ako misli da si
hrabriji od mene haj'mo ja i ti sami na etnike.
- Ti bi, kakva si budala.
- Dobro je, ljudi. Dino, evo ti ga. Tvoj je. Ako najebemo zbog
njega tebi na duu.
Neko doda Dini konopac. On prie etniku koji je nepomino
leao na travi. Uze mu ruke i zavrnu mu ih na lea. Dugo ga je vezivao.
Sto i jedan vor. Kad zavri, odvue ga do jednog drveta i zaveza za
njega.
117
Sarajevo? Ne bi, Dino. Ni u mom selu niko nije ostao iv. Zamislim
kako ih vode na strijeljanje. Dede, nane, majke sa bebama...mater im
jebem etniku. Zamislim kako pucaju mitraljezima i automatima po
njima. Bratova beba plae. etnik prilazi i puca joj u glavu. Proganjaju
me te slike. Ubi me tiina. Malo mi je lake kada smo u akciji. Da mogu
ne bi se ni vraao nazad. Zna li to sam ja sa vama? Zbog Hamze. I
njega neto tjera naprijed kao i mene. Meni su ubili oca, mater, dva
brata, sestru, jedanaest roaka, amide...Zato? Jer su se zvali drugaije.
Jer su bili Muslimani. Nego, jesi l' ti ubio koju enu ili dijete?
- Nisam, Dado, ta ti je?
- Nisam ni ja. A ovi to su sa orujem i noevima doli iz pizde
materine da nas pobiju... Gledaj me! Ja ne znam koliko sam etnika
pobio. I, kako kojeg koknem, razvrstavam ih. Ovaj je za oca, ovaj za
jednog brata, ovaj za drugog, ovaj za sestru... Zna kol'ko ih maram
pobiti da namirim samo familiju? Da ne priam o poznanicima ili
prijateljima. Puno. Misli da mi je ao. Ni koliko popuene cigare...
- Dobro je Dado, bolan ne bio. Popusti ga. Idemo. Neemo
spavat' ovdje, - javi se neko.
- Stvarno, Dado, ti k'o na fakultetu. Navio se ne zna stat'.
- ekaj malo, jaro. Prvo, ovo to kasnimo, moda emo
zakasniti na granatu. A drugo, moram mu objasniti. Moda pogine za
minut ili za sat... Mora znati ta se deava. I neu da misli da sam ja
ubica. Ja sam ratnik, - Dado podie ruke u vis kao bokser koji se raduje
pobjedi. -Ratnik. Nisam ja etnik da pjevam kad ubijam nenaoruane, a
da kukam kad mene biju. utke ubijam i utke u i poginut'.
- Dado, ako mu nije jasno nakon dvije godine rata, nikad mu
nee biti, - upade Mustafa.
- Vidi, Dino, - i Musa odlui da kae koju pametnu. - to se nas
tie rat bi mog'o sutra stat'. Samo da se ovi okrenu i vrate odakle su
doli. A to kae nije fer... ? Nema fer borbe sa 200.000 poklanih civila
iza lea. Nema fer borbe sa 300.000 gladnih u Sarajevu koje eka kama
ako etnici prou pored nas. Moe Alija do sutra izjavljivati stranim
novinarima: Boriemo se svim dozvoljenim sredstvima. To, nek, se on
119
krenue.
Kretali su se oprezno drei se ume, uvala i vododerina. Nakon
par sati, Dino se osvijesti. Bez rijei nastavi hodati sa ostalim. Ve su
skrenuli na jug i ili nekoliko sati kad Hamza naredi odmor. Svi
popadae po zemlji. Mladi zarobljenik se okrenu Musi: - Hoete li me
ubiti?
Musa je utio. Zarobljenik ga ponovo upita: - Hoete li me ubiti?
Musa ga paljivo odmjeri: - Ko su bila ona trojica?
- Onaj mladi je bio moj komija. Zabavljao se sa mojom
sestrom. Onaj stari je bio odavde. Vodi. Onog treeg ne znam. Hoete
li me ubiti?
- Ako sve bude u redu, ja mislim da neemo. Mislim da nema
potrebe.
Ili su dalje. No je bila svijetla. Moglo se skoro itati na
mjeseini. Hamza prie.
- Koliko jo?
- Doli smo. Vidi ona svjetla u daljini. To su ti vai. Imate jo
oko sat i po - dva.
- Gdje su tvoji?
- Tamo negdje, oko dva sata. Hoete li me sada ubiti.?
- Jesi li siguran da tvoji nisu blie?
- Sto posto. Hoete li me ubit?
- Zna ta momak? Tebi ovo nee biti jasno sad.
Hamza izvadi pitolj i repetira ga. Momak sjede i zatvori oi.
- Poslije e shvatiti da sam ti uinio uslugu. - Hamza opali.
Zarobljennik vrisnu i prevali se na stranu.
Iz prostrijeljenog koljena je liptala krv. Hamza unu i svojom
maramom mu podveza nogu iznad koljena. Musa mu prui i svoju
maramu. Hamza je vrsto zaveza preko rane.
122
moja generacija
jedan po jedan
sreemo se svi... "
Bijelo. Bijela bjelina nad bjelinom stvari i bijele magle nad
bijelim predjelima. Bijele su planine, ume. I sunce je bijelo. Iz bijelih
oblaka, prema Hamzi dolazi bijeli konjanik na bijelom konju. Bijelo mu
lice, kosa i oi. Bijeli oklop. I bijeli ma. Iza njega dolaze, lebde i klize
kroz bijele predjele, bijele prilike ene i djeteta. Hamza zna da je to
Amra i Malecka ali ne moe da odvoji pogled od konjanika.
****
- Avdaga, neto se deava, - proaputa Kapetan.
Avdaga se nagnu iznad Hamzinog lica. Male takice znoja su se
poele pojavljivati u korijenu kose. Nozdrve su se lagano irile i
podrhtavale a oi titrale ispod sputenih onih kapaka.
- Sad je na ivici. Ili e otii ili ostati.
- Obrii mu znoj. Zovni ga.
- Ne. To je njegova odluka. Makar i podsvjesna.
- Ali...
- Nita ali, prijatelju. Izabrati smrt nije najgore rjeenje.
Kapetanu nita nije bilo jasno. Musa je utio i puio.
****
Bijeli konj je ve iznad Hamze i on osjea njegov vreli dah na
licu. I uje glas, iako konjanik ne otvara usta. Glas dolazi kao
grmljavina: - Hamza! Hamza! Doi, idemo. Stani pod moju zastavu.
Odveu te na zelene livade gdje teku bistre rijeke. Odveu te tamo
124
gdje nema bola, gdje nema smrti. Bie vjeno sretan, sa onima koje
voli. Hamza! Poi sa mnom. Vrijeme je.
S naporom Hamza okree oi. Amra i Malecka ga gledaju,
osmjehujui se.
- Ne mogu jo. Amra, ne mogu. Imam jo neto da obavim.
ekaj, ne odlazi, - Hamza je govorio, ali se nije uo glas. Vikao je, ali
glas nije izlazio iz usta. Bio je oajan. Konj se prope i krenu unatrake.
Amra i Malecka pooe lagano kliziti unazad. Hamza je bespomono i
oajno gledao kako se udaljavaju. Jo malo i bjelina e ih progutati.
Mora ih zaustaviti. Moraju ga uti.
- Stanite, stanite. ekajte.
Nita. I onda, svom snagom, iz njega provali vrisak:
- Amraaaa! !!!
Njegov vrisak trznu Avdagu. Musa skoi s kreveta, osloni se na
ranjenu nogu i jeknuvi pade na pod. Azra utra u sobu, vrati se u
kuhinju i donese mokar pekir. Brisala je krupne kapi znoja sa
Hamzinog lica apuui:
- La ilahe illallah, Muhammedun Resulullah,
La ilahe illallah, Muhammedun Resulullah.
Bilo je to etrdeset druge noi nakon Hamzinog ranjavanja.
****
Nakon amputacije lijeve ruke, Dino je teko dolazio svijesti.
Kad se probudio nije znao gdje se nalazi i zato ne moe da ustane. Dr
Gavrankapetanovi mu je polahko priao u kakvom su ga stanju
dovezli. I ta su morali da urade.
- ta to pria, doktore? ta amputacija? Kakva amputacija? Ja
sam bio samo okrznut. Zna li ti da sam ja dovezao kombi u Hrasnicu?
Ja sam samo malo okrznut. Nita vie. Zna Musa. Tako je. Pitaj Musu.
125
Pitaj Musu.
Dadoe mu injekciju.
Kad se ponovo probudio, bila je no. Lijevo rame ga je uasno
boljelo. On sjede u krevetu. Zainteresovano je gledao lijevo rame. Tamo
gdje se trebala nalaziti ruka... nita. Do mozga mu doprije istina.
Amputacija! Dino vrisnu. Kad je sestra utrala, zatekla ga je kako
glavom sistematino udara od eljezni ram kreveta. Niz lice se slijevala
krv. Sestra se baci na njega.
- Doktore, doktore!!!
Otputen je iz bolnice nakon mjesec dana u tekom psihikom
stanju. Zatvorio se u kuu. Nije htio nikog da vidi. I niko ga vie nije ni
vidio. Dolazili su iz brigade, dolazio je Dado, Kemo, Musa. Malo su
priali sa ocem. Nisu vidjeli Dinu.
****
- Bie dobro, ako Bog da. Bie dobro. - Avdaga je milovao
Hamzinu kosu. - Vidi Kapetane, on sad sanja. Vidi kako mu igraju
oni kapci. Bie dobro, ako Bog da.
****
Bila je jesen. Hamza sa kompletnom grupom izvan Sarajeva,
Niika visoravan. Teke borbe. etnici ukopani jo od prije rata. Ako
ih samo jednom uspiju pokrenuti sa trenutnih poloaja, vie nee imati
vremena da postave nove. Bar ne tako dobro ukopane kao to su ovi.
Konano, na trik, probijaju etnike linije. etnici se u panici povlae.
Armija R BiH zauzima veliki prostor. Nekoliko etnikih sela. U
kuama nalaze po pet-est ve maina, televizora... Ratni plijen
etnikih pljakaa iz bosanskih sela i gradova.
Izvan sela, u rovovima, sjedi Hamza sa svojima. Pue. S
126
****
Bakije.
Muslimansko pokopno drutvo u Sarajevu. Smjeteno na
sjevernom oku Baarije, Bakije su osnovane donacijama uglednih
Sarajlija prije skoro sto godina. Sa vrlo malim brojem zaposlenih, dugi
niz godina Bakije su vrile opremanje i ukopavanje Muslimana po
islamskim propisima. Za vrijeme komunista bio je to nezahvalan posao.
Vlast je s nepovjerenjem gledala na njihovu djelatnost, ali se nisu
usuivali da je zabrane. Dolaskom "demokratije" zaposleni su konano
odahnuli vjerujui da e sad moi raditi u miru. Skoro istog dana je
poeo rat.
Strani novinari i televizijske ekipe su se utrkivale koji aspekt
ivota u opkoljenom Sarajevu da prikau. I uvijek je djelatnost Bakija i
drugih pokopnih kua u Sarajevu ostajala izvan predmeta njihovog
interesovanja. Ili je to bilo previe krvavo i muno za prosjenog
ovjeka na Zapadu uljuljkanog u izobilju i skoro izvan stvarnog ivota.
Bilo kako bilo, broj denaza u Sarajevu, godinje, prije rata se
kretao od 800 do 1200. Kao anegdota Sarajevom je kruilo da je
Hadija na jednoj godinjoj skuptini Drutva, podnosei izvjetaj o
poslovanju izjavio: "Smrtnost se smanjila, ali je jo uvijek na
zadovoljavajuem nivou." To nije bilo tano, ali je bila dobra ala
sarajevske arije.
Poetak rata. Masovno stradanje civila i pogibije golorukih
branilaca brzo su ispraznile sve zalihe pokopnog materijala u
Bakijama. Od tada, pa sve do kraja rata, zaposleni su na sve mogue i
nemogue naine nabavljali materijal da bi se denaze obavile na
propisan nain po islamskim uenjima. Od stanovnika Sarajeva je
otkupljivano graevinsko drvo, daske, grede. Nabavljen je cirkular i u
Bakijskom dvoritu su pravljeni tabuti i nasloni. Iz Begove damije,
koja se renovirala prije rata, demontirana je velika skela i daske
upotrebljene za denaze. Poslije su kole dale drvene table sa stolova iz
132
umiranju.
Uto uoe u avliju. Na zategnutom konopcu Azra je sterala
Hamzine prekrivae da se izvjetre.
****
Nakon to je prvi put otvorio oi, Hamzino stanje se
poboljavalo svakodnevno. Da li zahvaljujui Avdaginim i Azrinim
dovama, Azrinim orbama ili blagotvornom djelovanju kunice, ili od
svega toga pomalo, nije ni bitno. Nakon sljedeih desetak dana Hamza
je mogao lijepo da sjedi i uiva u dugotrajnim razgovorima Avdage i
Kapetana. Pomalo se ukljuivao u diskusije sve do dana kada mu je
Musa ispriao kako su proli u akciji i kako je poginuo Senad, ranjeni
Dino, Kapetan, Fadilovi ljudi itd. Jo mu je ispriao o stanju na
ratitima, u Gradu, o brizi drave za invalide, itd. Od toga dana Hamza
se povue u sebe i uuta. krto bi odgovarao na pitanja i ponovo
zapadao u utnju. Musa je s vremena na vrijeme donosio vijesti sa
ratita i iz arije. U sve dubljoj depresiji Hamza se okrenuo knjigama.
itave dane je provodio itajui knjige iz svih moguih oblasti, onako s
brda s dola. Bio je tu Aristotel i Platon, Hegel, Ibn Haldun, Marks,
Mevlana, ejh Sadi irazi, ekspir, Miler, Remark, itd. Kao da se trudio
da u knjigama nae odgovore za pitanja koja su ga muila. Avdaga i
Azra su sa zabrinutou i bez komentara pratili ta se sa Hamzom
deava.
Jednog jutra Hamza im saopti da ide u ariju. Obukao se, uzeo
dedin tap, odbio Avdaginu i Kapetanovu ponudu za pomo i krenuo
niz Kovae. ehidsko groblje bilo je opet punije nego kad ga je vidio
zadnji put. On proui Fatihu i spusti se do arije. etao je lagano
Saraima. Uivao u istom zraku i toplom majskom suncu. Mnogo
radnji je bilo otvoreno. Uglavnom kafane i kafii. Poneka trgovina.
Susretao je nepoznate ljude koji su nezainteresovano prolazili.
Dotjerane djevojke. Poneki vojnik, dotjeran, kao za paradu.
- Rambo, - osmjehnu se Hamza. - Takvi ne idu u borbu. U borbi
142
152
GLAVA III
ruku:
- Alejkumu selam. Ti e dakle biti Zlato Avdagino? Ha? ekaj
ekaj, de, da te malo vidim, okreni se malo, taaako, - vidjevi Hamzin
ispitivaki pogled i tragove negodovanja u njemu, Dervo prasnu u
smijeh.
- De, de, de, nemoj mi se odmah kostrijeiti. Pravi Avdaga.
Drugaija kosa, malo lice, sve u svemu malo njeniji, ali, Boga mi,
pravi Avdaga. Zlato Avdagino. Ha, ha, ha, ha.... Hajde ulazi, ulazi.
Sabrina, Sabrina! Boe sauvaj ove moje Tunianke. Sabrina! galamei Dervo nije primijetio da je djevojka ve dola i smijeei se
gledala ga s vrata koja su vodila u dnevnu sobu.
- A tu si... - Dervo neto smrsi na talijanskom i djevojka se
izgubi na stepenitu koje je vodilo na sprat.
- Rekao sam joj da napravi kafu i doruak i da ti pripremi sobu i
kupatilo. Hajdemo u salon, za mene je tamo najprijatnije.
Salon je u stvari bio ogromna prostorija koja je sluila kao
dnevni boravak i terpezarija za sveane prilike. Na desnoj strani bio je
ogroman sto za dvanaest osoba, iako se za nudu moglo smjestiti
najmanje jo toliko gostiju. Malo dale veliki trosjed, dvosjed i fotelja
poredani oko malog stolia. Pored zida, starinska komoda koja je sluila
kao ank sa flaama pia iz cijelog svijeta, posudom za led i kristalnim
aama. Na suprotnom zidu kamin uraden u kombinaciji mramora i
lomljenog kamena. U njemu je veselo pucketalo nekoliko cjepanica.
Preko cijelog salona, sretno ukomponovana, tri velika perzijska ilima
razliitih boja i dezena. Ispred kamina kone fotelje. Dervo posadi
Hamzu u jednu, primae drugu blie njemu, sjede i zagleda se pomno u
Hamzu:
- Avdagino zlato? Ha? Avdagino zlato? Ha, ha, ha, ha,... E, ba
mi je drago to nisam umro ljetos. Hej, hej. Zadnjih dvadest godina
nisam dobio bolji poklon. A onaj magarac, Avdaga, sakriva te ko zna
gdje ve 25 ili 27 godina. Koliko je tebi?
- Dvadest sedam.
- Eto vidi. A,... - Sabrina ue nosei tablu na kojoj se puila
157
- Zna ta, zlato Avdagino? Meni moe sve rei. Ali stvarno.
Ovdje zidovi nemaju ui. A sve to meni kae ide sa mnom u grob. A
to nije daleko.
- Ma, niste vi jo za groba.
- I nisam, da zna. Vidi ovo! - starac uze novi iz depa uze ga
izmeu palca i kaiprsta desne ruke i snano stisnu. Novi se savi kao
ep na boci.
- Ha? ta veli? - Hamza je zabezeknuto buljio
- Probaj ti. Pipni, slobodno, pravi je.
Dervo se oduevljeno smijao. - Nego, imam ja jednu ideju.
Hajde se ti osvjei, ja u te ekati ovdje. Sabrina!!! Pokai mu kupatilo i
sobu. Zlato Avdagino, ja u biti ovdje kad zavri.
Hamza je navikao na bogastvo i racionalnu rasko stare
begovske kue. Ni novac nije nikad predstavljao problem u kui. Ipak,
ostao je bez rijei u velikoj sobi u koju ga je Sabrina dovela. Kroz
prozor se vidio veliki dio grada. Rim se kupao u jesenjem suncu sa
dijelovima koji su bili u sjeni rijetkih oblaka. Kupatilo je bilo uraeno u
kombinaciji crne i zlatne boje. Velika crna kada, pozlaene slavine, crni
mramor. Samo kupatilo je vrijedilo kao osrednja kua u Sarajevu.
Napunio je kadu i potonuo u vrelu i miriljavu vodu. Nakon
podosta vremena, siao je u salon. Dervo je sjedio i zamiljeno zurio u
vatru.
- Da te neto zamolim. De, molim te, izvadi stvari iz torbe.
Hamza ga je upitno gledao.
- Zna, dugo vremena, moda dvadesetak godina, proganjalo me
je to nemam nita iz stare kue u Bosni. Stalno sam pravio kombinacije
ta bih uzeo da sam mogao. Jako me interesuje ta sam propustio.
Hamza utke izvadi stvari iz torbe. Ve, dvoje arape, koulja,
demper, pantole, mali zamotuljak, zamotani Kur'an. Dervo prie. Uze
Kur'an, odmota ga i prelista.
159
****
Bliio se dan rastanka. Jednog turobnog, oblanog i hladnog
jutra, dok su dorukovali, Dervo saopti da e imati goste navee i da bi
rado da i Hamza bude tu.
- Hoe li mi uiniti neto?
- Kai, - Hamza je znao da e uiniti sve za ovog starca.
- Puno bi mi znailo da bude obuen po protokolu za prijeme.
Pa, ako ti nije mrsko ili neto drugo, da odete ti i Sabrina i kupite to ti
treba.
Kupili su klasino crno odijelo, bijelu koulju i leptir manu.
Cme lakovane salonke. Sabrina primijeti da dobro izgleda. Posebno,
ako se gleda sa lijeve strane, pomisli Hamza.
Gosti su poeli dolaziti u dva minuta do osam. Dvorite ispunie
skupocjene limuzine koje su bljetale na svjetlu reflektora. Odmah po
zaustavljanju, vozai bi hitro istravali, oblijetali oko auta i otvarali
vrata. Dervo i Hamza su stajali kod ulaza i doekivali goste. Malo iza
njih, Sabrina je primala eire i kapute i odlagala ih u drugu prostoriju.
Dolo je samo pet gostiju. Kad je posljednji uao u kuu, Dervo dade
znak Hamzi i oni se uputie u salon.
- Niko vie nee doi?
- Nee. Ali dosta nas je. Svaki vrijedi kao hiljade drugih.
Hamza nije shvatao, ali je izraunao da ovih pet gostiju i Dervo
imaju oko petsto godina.
Stara gospoda, tri Italijana, jedan Maar i Nijemac, su se
smjestili oko kamina. Svi su vrlo dotjerani, miriljavi i izbrijani.
Sabrina, u dugoj crnoj haljini, zakopanoj do grla, je primakla
kolica sa piem i povukla se u kuhinju. Tri profesionalna kuhara su
pripremili veeru malo prije osam i Sabrina ih je platila i ispratila. Poto
su uzeli pie, stara gospoda se vratie do kamina. Dervo uze rije.
Govorio je engleski.
167
- ivota bogatih?
- Ne. Novac je dobra stvar. Dervoo mi je upravo sa mnogo
novca pokazao da novac nije vaan.
- Da li si ti sretna?
- Zato ide? Mi bismo mogli zajedno.
- Moda, nekada. Prije. Sada je kasno.
- Za mene nije.
- Znam. Ne govorim o tebi.
- Dervoo kae da si ratnik.
- I meni je to rekao.
- Ti ba zna prekinuti razgovor.
- Izvini.
Hamza izvadi Dervinu kreditnu karticu.
- Molim te, vrati ovo Dervi.
- Ha, ha, ha, ha, - Sabrina se veselo nasmija. Cijela kafana se
okrenu prema njima.
- Znala sam. Ti upravo tako izgleda.
- Kako izgledam?
- Dervoo me je nauio da kaem ono to mislim. On uvijek kae
ono to misli ili misli ono to kae. To je dobro, ne mora da razmilja
ta je pjesnik htio da kae.
- To je prednost starosti.
- On je stvarno mislio ono to je rekao kada ti je dao karticu.
- Znam, samo ne treba mi.
- Tebi ne treba nita. Dervo bi se jako rastuio kada bih mu je
vratila. Ja to ne elim. Zadri je kao suvenir. A, ako ga voli i ako eli
da ga usrei, iskoristi je kad bude sretan.
174
se sa
175
GLAVA IV
186
- Tamo je rat.
- Nije vie.
- I od kada si u Americi?
- Danas je esti dan.
- Tako kratko? Engleski ti je odlian.
- Hvala. ta je sa stanom?
- Mary se malo boji stranaca. Jesi li se borio u ratu?
- Malo.
- Koliko malo?
- Tri godine.
- To nije malo. A ta si ti?
- Kako misli?
- Jesi li krianin ili ...
- Musliman. Zato?
- Jesu li muslimani bili dobri ili loi momci u ratu?
- Dobri. Sasvim sigurno.
- Tako, tako. Saekaj malo.
- A mogu li da pogledam stan?
- Pogledae, ima vremana.
Andy ode u kuhinju i Hamzi ne preosta nita drugo nego da
eka. On ode do prozora da ne slua njihov razgovor. Ipak do njega
doprije Andyev povieni ton: - Jeste, ja mislim da tako treba.
Nakon toga Andy ue u sobu.
- O.K., sad moemo da pogledamo stan.
Izaoe u hodnik i popee se stepenicama. Stan se sastojao od
dnevnog boravka, spavae sobe, kuhinje sa terpezarijom i kupatila.
Dnevni boravak je bio veliki, svijetao i gledao je na ulicu. Preko cijelog
188
- Ruaj sa nama.
- Neka, hvala, drugi put, - Hamza zakopa vindjaknu i izae
napolje. Malo je lutao gradom i ponovo kupio deku i jastuk. I komad
platna za bou. Najvie je volio jesti za boom. Ljudi koji jedu za
boom ne mogu biti debeli. Jednostavno, im se ponete prejedati,
eludac se podie i gura plua. Smeta. I tako ste automatski "osueni"
na dobru liniju. Zatim kupi pekire, ampon, sapun ... Uze i nekoliko
asopisa. Bilo je kasno poslije podne kada se vratio u novi stan.
Andy mu otvori vrata i dade mu kljueve od stana i ulaznih
vrata. U sobi se ve nalazio madrac, nekoliko pokrivaa. U kuhinji
sue, kafe aparat, mikrovalna pe. Nakon to spremi hranu u friider,
Hamza ode u kupatilo. Topla voda mu je godila nakon etnje. Prekinu
kupanje da odradi odreen broj vjebi, pa se ponovo istuira. Pripremi
nekoliko sendvia i sa prvim mrakom ode na spavanje. Narednih
nekoliko dana mu je prolo u lutanju i upoznavanju grada. Kupio je plan
grada. Sve je bilo vrlo jednostavno ukoliko si znao gdje je istok, a gdje
zapad. Ulice su ile od istoka ka zapadu i od sjevera prema jugu. U
odnosu na nultu taku koja se nalazila u Centru, ulice su sjeverno,
juno, istono ili zapadno. Po koordinatnom sistemu bilo je veoma
lahko znati gdje se odreena ulica nalazi. Hamza zakljui da su Ameri
ovo dobro skontali. Hamza je lutao ikagom, putovao autobusima,
metroom, dolazio do obale Miigena i ponovo se vraao u unutranjost.
Otkrio je da je Sears Tower (toranj) najvea zgrada na svijetu i da je
ulica Miigen srce ikaga. Zalazio je u sumnjive restorane u sumnjivim
kvartovima, ulazio u bljetave salone biznis centra. Naizgled
nezainteresovan, njegov mozak je upijao informacije i slagao ih po
oblastima i kvalitetu. Pamtio je gdje su jeftini i dobri restorani, gdje su
prodavnice sa jeftinijom robom, kojim metroom ili autobusom moe
doi najblie kui, na kojim ulicama su prostitutke i prodavci droge, ...
Ni s kim nije priao i ni sa kim se nije druio. Bio je neprimjetan
i bezlian. Utopio se u masu koja se valjala ulicama ikaga. Jedino ga
je oiljak izdvajao i inio razliitim od drugih. Sve je bilo u redu dok su
mu se ljudi nalazili sa lijeve strane. Ali, ako bi kojim sluajem pitao za
mjesto u metrou nekoga ko mu se nalazio sa desne strane, upitani bi se
brzo dizao i ustupao mu cijelo sjedite. On nae da je smijeno, ali
190
- Arhitekta.
- Opa! Onda ne znam za ovo ienje...
- Ne brini. ienje je u redu.
- O.K. Ima posao. Radi se od 7 ujutru. Plata je pet i po dolara
na sat. Nije puno.
- To je u redu.
- O.K. Evo ti adresa. Javi se Mrs. Melin.
Razgovarali su jo malo o vremenu, cijenama auta i Hamza se
oprosti od njega.
Odetao je do bolnice da sutra ne bi imao problema da je
pronae. Sutradan je malo prije sedam bio u bolnici.
Mrs. Melin je bila prijatna starija gospoda, bijele kose i dobrih
oiju. Odvede ga do poslovoe. Mlad, energian i siguran u sebe,
poslovoa mu objasni poslove i ta se od njega oekuje.
- Ono to posebno traimo je da bude ovdje na vrijeme, da
bude ist i uredan i da u toku dana zavri poslove koji su ovdje
napisani, - dade mu spisak poslova. - A sad da obidemo bolnicu i sutra
moe da starta.
Hamzina zona ienja je bilo pola treeg sprata. esnaest soba i
isto toliko kupatila, hodnici, terpezarija... Poslovoa mu je objanjavao
faze i redosljed poslova.
- Dakle, prvo se oiste sobe, zatim hodnici i terpezarija. Zatim se
vrati na kupatila. I posebno obrati panju na toalet papir kao i na
zatitne rukavice. Toga uvijek mora da bude dovoljno. Zatim prozori,
vrata...
Potpuno ozbiljnog lica Hamza se trudio da zapamti sve to mu je
ef govorio.
Kao to mu je Paul rekao, posao nije bio lo. Samo, kad isti,
radni dan ne traje osam nego osamdeset sati. Vrijeme se vue
beskonano sporo. Hamza je brzo uvidio da vrijeme najbre prolazi kad
se radi brzo. I radio je koliko je mogao bre. Pri kraju dana ostajalo bi
192
dopirale su rijei: - Hej, kukin sine! Kad te Big Majk zove, mora da
doe i da kae izvoli! Jasno?
Jak udarac nogom u rebra. Hamza se otkotrlja.
- ta trai ovdje? Hajde, hajde, govori.
Novi udarac nogom u rebra.
- ta trai ovdje? ta radi ovdje? Hajde, govori.
Hamza se guio. Usta su mu bila puna krvi i nije mogao da die.
Uz veliki napor on ispljunu malo krvi i udahnu. Pokua da neto kae,
ali to samo izazva novu navalu krvi u usta i on se zagrcnu. Lee na
stomak i pokua da ispljune krv.
Crnac se nagnu, prevrnu ga na lea i pretrese mu depove.
Nasmija se kad izvadi sveanj novanica. Skide mu sat. Zavue mu
ruku pod kragnu traei lani, pa poto ga ne nae ponovo ga udari
nogom. Hamza se malo povratio. Disao je duboko, irom otvorenih
usta.
- I, ta ree da radi ovdje? - ponovo ga, ovaj put malo slabije
udari nogom.
- ivim ovdje, - promrmlja Hamza.
- ta, ta? Jo i lae. Koliko ja vidim ti ne ivi ovdje. Ti
umire ovdje. Ha, ha, ha. - nagnu se nad Hamzu i pogleda malo bolje
vindjaknu.
- Skidaj!
Hamza odmahnu glavom.
- ta? Nee? Pa sad sam ti rekao da ne misli nita kad ti Big
Majk neto kae. Samo uradi. Jasno?
Majk se sagnu i desnim kroeom ga pogodi u bradu. Hamzina
glava tupo udari od asfalt.
- Razumije li sada? - novi udarac u sljeponicu. Arkada pue i
krv u mlazu potee. Majk sa gaenjem pogleda svoju krvavu aku.
Obrisa je od Hamzinu vindjaknu i jo jednom ga udari nogom.
195
****
Jun G. Thomas, rodila se prvog dana jedne Nove godine u
Montani, kao peto dijete i veliko iznenaenje u porodici Thomas. Otac i
majka su ve bili dobro zali u etrdesete godine, a tri brata i sestra su
ve bili skoro odrasli, kada se pojavio mali drekavac i veliko smetalo
Jun. Porodica ju je doekala kao dragu, malu igraku. Bez obzira na
veliki posao koji je iziskivao rukovoenje i odravanje velikog
porodinog imanja i kompanija, neko je uvijek bio raspoloen i
slobodan da provodi vrijeme sa njom. Tako, prelazei iz ruke u ruku
lanova porodice, Jun je rasla okruena ljubavlju i sreom. Bila je mala
princeza Thomasovih. Na svijetu kao da nije postojalo sretnije
stvorenje. Svaki lan porodice je imao posebna interesovanja i trudio se
da ih objasni maloj Princezi. Otac joj je od malih nogu objanjavao da
se ulaz i izlaz u ogromnim poslovnim knjigama moraju slagati, a majka
joj je objanjavala tajne kuhanja. Deremaja, najstariji brat, ju je vodio
na kupanje na rijeku, sa Donatanom je ila na jahanje i u lov, a
najmlai brat Pit ju je vodio u biblioteku i pronalazio za nju knjige
prepune divnih pria o malim princezama. Sestra Ketrin ju je uila da se
ponaa kao dama.
Odrasla u potpunoj slobodi, Jun je od malena apsolutno znala ta
hoe i nije od toga odustajala. Kada je, nakon zavretka srednje kole,
za vrijeme jednog nedeljnog porodinog ruka, izjavila da ide u ikago,
Ilinois, na studije medicine, porodica je mogla samo da klimne glavom.
Jer njena izjava nije bila pitanje i traenje dozvole. To je bilo
obavjetenje.
Otac je samo utke klimnuo glavom. Znao je da bi njegov
pokuaj da je sprijei ili odgovori, sruio sve to su je uili cijelog
ivota.
- ivot ne daje nita. Mora da uzme. Mora da se bori za ono
to hoe. - Bio je porodini moto.
Posljednje ljeto na porodinom imanju prolo je u pripremama
za putovanje i ivot odvojen od porodice.
200
203
****
Dani su uskoro postali veoma topli. Hamza je volio otii na
plae Miigena. Dobro se osjeao u mnotvu oputenih ljudi. Obino bi
odlazio na poetak plae, odnosno na kraj staze za tranje, sjeo na vreli
beton i spustio noge u vodu. Puio bi, pio kolu koju bi donio sa sobom i
zurio u vodu ne razmiljajui ni o emu. Jo od samog poetka rata
vjebao je kako da se iskljui iz sadanjosti. Na poetku to je bilo skoro
nemogue. Ma koliko se trudio, misli su uvijek bjeale upravo na stvari
o kojim nije elio da misli. Meutim, vremenom je uspijevao da
potpuno potisne negativne informacije. Mozak bi se iskljuivao i misli
su bludile u prostoru kao mjehurii od sapunice. Lelujale su i samo
ovla dodirivale teme o kojima nije elio da misli, odbijale se od njih i
nastavljale da lutaju. Osjeao je da se negativne informacije negdje
skupljaju i da e jednog dana eksplodirati.
Jednog dana.
Ne danas.
Jednog dana, kada je bilo izuzetno vrue, Hamza je skinuo
majicu. Ubrzo je primijetio da se ljudi okreu za njim i doaptavaju.
Njegovo lice, ogromni oiljak du grudi i oiljcima iarana lea
privlaili su panju. Hamza se obukao i otiao sa plae. Nije dolazio
desetak dana. I nikada se vie nije skidao.
U julu, Hamza zakljui da mu je auto neophodno i da je stvarno
vakat da prekine sa mazohistikim pjeaenjima i maltretiranjima po
metroima i autobusima. Jo od zimus je razmiljao o automobilu. Novac
mu nije problem. Pored redovnih zarada, imao je sav novac koji je
ponio iz Sarajeva. ivio je izuzetno skromno. Pored stanarine, skoro da
nije imao ozbiljnijih trokova. Hrana je bila jeftina i uglavnom se hranio
kod kue. Puio je mnogo, ali ni to nije bila tako velika stavka. Malo po
malo, na raunu se nabralo preko deset hiljada dolara. Mnogo vei
205
cijeli rat proveo na Igmanu. Neodreene smee boje, nije sigurno sjajno
izgledao ni kad je bio nov. Vrata su mu toliko izhrala da su im potpuno
nedostajali vei komadi lima i bilo je pravo udo da uopte stoje
zatvorena. Pragove nije ni imao. Blatobranima iznad tokova
nedostajali su komadi lima veliine ake. Dizalica, koja je sluila za
podizanje automobila koji su trebali biti lepani bila je istruhla i savila
se naprijed. Sa obje strane traka, dizalica je bila zavezana debelim
konopcima koji su je pridravali da ne padne. Po svom izgledu, to je bio
kr i smee koje je ve poodavno trebalo da zavri na otpadu. Ono to je
privuklo Hamzinu panju bile su dosta ouvane gume i nov auspuh na
traku. Neko je ipak vodio rauna o tom vozilu.
- Je li ovaj trak ispravan?
- Ako mislite da li moe da upali - moe. Sva vozila koja su
ovdje rade. A da li e prei nekoliko milja ne mogu vam ni rei ni
garantovati.
- Koliko kota?
Prodavac ga pogleda sa uvrijeenim izrazom na licu. Ukoliko
mu i proda ovog traka nee zaraditi vie od pedeset dolara.
- Ne znam, moram da pogledam u knjige.
- Hajde da pogledamo.
Odoe u kancelariju. Prodavac je dugo prevrtao po knjigama i na
kraju podie pogled:
- Dvije hiljade dolara.
Hamza se nasmija:
- alite se?
- Pa ne znam, izgleda mnogo, ali tako pie ovdje.
- Moete li malo bolje pogledati?
- Provjeriu sa efom.
Prodavac ode. Vrati se nakon nekoliko minuta.
- Imate pravo. Konsultovao sam efa. Kae da e vam ga dati za
207
trak. Kad mu Hamza ree, majstor malo bolje razgleda trak i konstatova
da je Hamza napravio dobar posao. Normalno, ukoliko mu nije stalo do
imida. Doda da sa njim moe prei jo najmanje pedeset hiljada milja
bez veeg odravanja. Nakon tri dana kada se vraao kui, naleti na Big
Majka. Ponovo mu oduzee novac i teku cigareta. Jedan od Majkovih
mu vrati jednu kutiju da ima "za veeras."
- A ima novi auto? - Hamza ih je utei gledao.
- Zna, Blek Soul nisi ni ti lud kao to bi se moglo misliti. Dobro
si auto kupio. Ide, a niko ti ga nee ukrasti. Nema se ta uzeti ni iz njega
ni sa njega. Nisi ti lud.
Sutradan je Hamza dao da mu u nekoj radionici odreu dizalicu.
Trak je dobro iao. Bez problema je postizao preko 80 milja na sat i
Hamza je bio vie nego zadovoljan. Ipak, bez konkurencije, bilo je to
najrunije vozilo koje se kretalo cestama na podruju ikaga.
Svi stanovnici ikaga, i starosjedioci i novodoseljeni, slagali su
se da je jesen najljepe godinje doba u ikagu. Temperatura bi se
znaajno spustila a jo uvijek je bilo prijatno toplo. Nestajalo bi
nesnosne vlage iz vazduha, a i komarci bi se povukli. Bezbrojni parkovi
ikaga bi iz dana u dan mijenjali boje od umorno zelene na njeno utu,
crvenu, tamno smeu. Lie je opadalo i vjetar bi ga kovitlao
bulevarima i avenijama. Drutveni i kulturni ivot, do tada usporen na
vrelom ikakom suncu, poinjao je da se budi. I dok se priroda
pripremala za zimski san, ljudi su se pripremali za nove doivljaje.
Koncertna sezona je bila pred otvaranjem. Vrijedni i poslovni
organizatori su se potrudili da svim stalnim i povremenim posjetiocima
na vrijeme dostave raspored za jesenju i zimsku sezonu. Jun je nekoliko
dana uivala birajui koncerte za koje e naruiti ulaznice.
Hamza se iznenadio kad je zatekao pismo naslovljeno na njega.
Niko od poznatih nije imao njegovu adresu. Koncertna poslovnica mu
je poslala raspored za sezonu jesen-zima. Hamza se sjeti da je, prilikom
kupovine karte za koncert na Raviniji, izdiktirao podatke. Izmeu
ostalog i adresu. Kao potencijalnom posjetiocu poslali su mu raspored.
- "Pukovniku ima ko da pie." - Iznenadilo ga je koliko se
obradovao tom pismu. Eto, ima neko ko zna njegovo ime i adresu u
209
drugim posjetiocima.
Jun se u sebi klela da joj drugi put nee pobjei. Ukoliko ga vidi
drugi put.
Te noi je sanjala da operie mnotvo pacijenata. I svi su imali
dugaki i runi oiljak na licu.
****
Hamza se konano skrasio u kompaniji za preradu plastike.
Mehaniar na odravanju. Malo iskustva koje je imao u opravcima
raznih stvari, uz prirodnu inteligenciju, omoguili su mu da brzo ovlada
poslom i bude jedan od pouzdanijih radnika. Zaposleni su bili
rezervisani prema njemu, a ni on nije previe udio za njihovim
drutvom. Ta mala izolovanost mu je potpuno odgovarala. Za vrijeme
radnog vremena posvetio se popravcima ili prouavanju maina. Dani
su prolazili jednolino i inilo mu se da je svaki drugi dan petak.
Dobrovoljna izolovanost od svijeta i dugi sati samoe nisu ostavljali
traga na njegovoj psihi. Bar ne jo. Rijetki natpisi o Bosni u ikakim
novinama nisu ostavljali mjesta optimizmu. Svaki put poslije itanja
takvih lanaka padao bi po nekoliko dana u depresiju. Iako je svjesno
izbjegavao ljude i prisnija druenja, ipak je stekao par pravih prijatelja.
Jedan od njih bio je Ekrem, ranjenik iz Kozarca, gradia, bolje
reeno sela, na sjeverozapadu Bosne, koje je postalo poznato po tome
to su etnici pobili skoro sve njegove stanovnike. O njemu je Hamza
proitao u Zambaku, listu koji je izdavala grupa bosanskih entuzijasta u
ikagu. Ekrem je jedan od rijetkih koji su preivjeli etniki
koncentracioni logor Manjaa. S vremena na vrijeme Hamza bi navratio
u njegov stan gdje je ivio sa majkom, enom i sinom. Malom je bilo
dvije godine kad su ih etnici zarobili i odveli u logor. Sad je drugi
osnovne i najbolji ak u koli.
Ekrem je zarobljen u borbi. U brzini slijeda dogaaja u
posljednjoj bici, zaboravio je da ostavi zadnji metak za sebe. U logoru,
etnici su, na njima svojstven nain, likvidirali skoro svu Ekremovu
211
- Jah.
- Jesi li ti bio u ratu?
- Jah.
- Taj oiljak? Iz rata?
- Jah.
- Izvini puno pitam.
- O.K.
- A otkad si ovdje?
Hamza se nasmija.
- Pa moram neto priati.
- O.K. Jo malo pa godinu dana.
- Tvoj engleski je savren.
- To mi je maternji jezik.
- A odakle ti je mati?
- Iz Amerike.
- O.K., a iz kojeg kraja?
- Ne znam, nije nikada priala.
Hamza pronae mjesto za parkiranje ispred samog restorana.
- Ima sree, meni nikad ne uspije.
- Jah, imam sree.
Uoe u restoran i konobar ih odvede do stola u odjelu za
puae.
- Najveu picu, sa svim dodacima. Samo da nema svinjetine.
- Da nema svinjetine? - Jun podie obrve.
- Moja religija...
- ta si ti?
220
- Musliman.
-Muslimani ne jedu svinjetiinu?
- Ne jedu.
- Hej, da li neko pita Roberta De Nira ili Majkla Deksona zato
ne jedu ni jednu vrstu mesa? Muslimani ne jedu samo jednu jedinu
vrstu mesa i svi pitaju zato. Ne jedu i gotovo.
- O.K., O.K.. to si nervozan!
- Izvini. Muslimani ne jedu svinjetinu jer im je zabranjena
Kur'anom. Nije nae da utvrujemo zato. Sigurno ima razlog. Kao i za
zlato.
- Kakvo sad zlato.
- Mukarcima je zabranjeno da se kite. Da nose zlato.
- Kakve to veze ima?
- Izgleda da ima. Prije par godina vicarci su utvrdili da zlato na
mukarcima izaziva upalu prostate.
- Svata. Nisam to znala. A niko se ne kiti kao Arapi. Prstenje,
lanci. Izgledaju k'o boine jelke. A i oni su muslimani?
- I oni su muslimani.
- Ne razumijem.
- Nema tu ta da se ne razumije. Veina ljudi uzima od religije
ono to im odgovara. Tako i Arapi. Ili, najvei zloini u istoriji su
izvreni u ime Boga. Pa ta?
- Pa nita. Malo je smijeno.
- To to su zloini izvreni u ime Boga?
- Ne, nego to to priamo kao da se znamo godinama.
- Hamza slee ramenima.
- A ne zna ni kako se zovem.
- Ja sam Hamza.
221
mukaraca.
- Ne znam.
- Tebe gledam skoro cijelo ljeto.
- Zar sam ja interesantan?
- Da. Iz nekoliko razloga. Prvo ti si jedini u vindjakni. Vojnoj.
Nikad se ne suna?
- Ponekad.
- Drugo, taj tvoj, izvini, oiljak. Privlai panju.
- Ja tu nita ne mogu.
- Normalno. Zna, ikago je ogroman grad i ima puno udnih
ljudi. Ubrzo se navikne na sve udake koje vidi i oni ti uskoro dou
kao normalni. Eto ima jedan to svakog dana...
- Izvinite, trei razlog?
- Ah, da tree. Ti ili si bio u zatvoru ili u ratu?
- Otkud vam to?
- Samo ljudi koji su izali iz zatvora ili doli iz rata mogu
danima i satima da gledaju vodu.
- Prije bih rekao da dolazi iz rata. I to iz daleka. Tvoj engleski
me donekle buni, ali vjerovatno ima i za to objanjenje. Da bie da
dolazi iz rata. Odatle i taj oiljak. Kad gleda u vodu, pui, ne misli
ni na ta, osjea se dobro?
- Puno vi znate. Kao guru?
- Ha! Puno znam? Ja to nisam itao mladiu, ja sam to ivio.
- ta ste ivjeli?
- To gledanje u vodu. Kad sam se vratio iz logora.
- Kakvog logora?
- Iz Koreje. Bio sam u ratu, a onda u logoru. Ponaao sam se
upravo kao ti sada. Jesam li neto propustio?
227
- ta si to rekao?
Hamza se ne obazre na prijetei ton njegovog pitanja.
- Sada u te ja malo poduiti. Besplatno. Free, to bi rekli
Amerikanci. Kau da je u davna vremena u Bagdadu ivio Harun ElRaid. Vladao je sedamnaest godina. Od svoje dvadesettree do
etrdesete. Istorija kae da nikada, ni prije ni poslije njega, nije postojao
pravedniji vladar na svijetu. Imao je obiaj da se preobue u prosjaka i
da tako obilazi grad. Hodao je sirotinjskim naseljima, kucao na vrata
bogatih, sluao ta narod pria. Znao je u svakom trenutku sve ta se
dogaa u gradu, tako da nije morao da se oslanja na izvjetaje svojih
ministara o stanju u dravi. Dobar fol? Ha? I do dana dananjeg njegovo
ime je ostalo simbol pravednosti.
A zna li po emu e ostati nai poznati? Po tome to nisu znali.
Po tome to su od SDA, od njene istorijske uloge na ouvanju
muslimanskog naroda u Bosni, napravili partiju za uhljebljavanje
desetak familija i njihovih prijatelja. to su tu ideju prve muslimanske
stranke od drugog svjetskog rata naovamo do te mjere isprofanisali da
e izgubiti sljedee izbore. to su, prvi put u pisanoj istoriji svijeta,
izbacili slogan: Ili poteni nesposobnjakovii ili sposobni lopovi. I to
su se opredijelili za, navodno sposobne, lopove. ta misle oni?
Da je narod glup?
Da nemamo sposobnih i potenih ljudi?
Nije burazeru. Nije.
Imamo mi i sposobnih i potenih, samo malo njih pristaje da
igraju kako im glupaci nareuju. To je ono to nemamo. Misli da se ko
trza to nam inteligencija odlazi? Niko! Njima ne trebaju pametni.
Njima trebaju posluni. Po-slu-ni. Ukoliko ovako nastave, a izgleda da
hoe, za par godina e se pojesti iznutra i nestati sa politike scene. Kao
to je Tito rekao: - Doie nam glave mangupi iz naih redova. I doli
su im. A doie i ovim. A bez jedne ovakve politike partije, kao to je
SDA, muslimanski narod e opet doivjeti isto stradanje. Samo, ovog
puta, konano.
A to se tie Predsjednika...
233
242
****
Jun je konano utanaila datum predavanja. Tema je bila:
"Razgovor o psiholokim i socijalnim aspektima rata." Za ovu priliku
Hamza se potrudio da izgleda pristojnije. Siva rol majica se slagala sa
samtanim pantolama iste boje. Junin bos je bio simpatini stari
gospodin, ljubazan i predusretljiv. Ispod glatke i njene povrine Hamza
nasluti lava koji ogromnom snagom i energijom dri ovu bolnicu u
samom vrhu svjetskih klinika ovakve vrste.
- Vi ste, dakle, taj Hamza, - snano mu stee ruku. - Jun mi je
priala o vama. Sve najbolje, naravno.
- avo nije crn kao to izgleda.
- Hoete rei da aneo nije bijel kao to se pria?
- Otprilike, - Hamza se nasmija i pomisli: - Ne znam kako
prolazi sa ovcama, ali starog vuka ne moe prevariti svojim izgledom
dobrog Samarianina. Ima u tebi vie snage i energije nego u svim
ostalim na ovom skupu zajedno.
Amfiteatar je bio skoro pun i Hamza osjeti laganu tremu.
Istovremeno mu je bilo drago to mu se ukazuje prilika da
Amerikancima kae bar dio istine o Bosni. Samo, sumnjao je da e
dobiti aplauz nakon prcduvanja.
- Dame i gospodo, - Junin ef se obrati prisutnim. - Mi do sada
nismo imali obiaj da drimo ovakva ili slina predavanja ili razgovore.
Ja sam se odluio da zakaem ovo predavanje imajui u vidu
ekskluzivnost naeg dananjeg gosta i injenicu da on dolazi iz podruja
koje je doskora bilo zahvaeno ratom. Naa znanja o tom nesretnom
ratu su skromna, to je bio jedan motiv vie da zakaem ovo
predavanje. Sudei po broju prisutnih, smatram da je tema interesantna i
da e rasvijetliti dogaaje koji su se zbili kao moda i nain ponaanja
sa kojima se susreemo u svakodnevnom poslu.
On rukom pozva Hamzu.
Hamza izade za govornicu. Zakai mali mikrofon za majicu tako
243
boljeg restorana.
Sa Jun mu je, ipak, bilo najljepe. Osjeao se oputeno i ugodno.
Njihovi susreti nisu bili planirani. Sretali bi se sluajno kad se ona
vraala sa posla ili ila u kupovinu. Hamzina stalna ruta za etanje du
Miigen avenije omoguavala je Jun da ga pronae skoro uvijek kad je
eljela. Hamza bi je pratio u kupovini ili bi u nekom od brojnih
restorana ili barova razgovarali o svemu i svaemu.
U jednoj od takvih etnji Jun je trebalo da kupi neke sitnice i oni
uoe u robnu kuu sa vrlo dugakim pokretnim stepenicama. Prije
nego to e stati na njih, ona se okrenu Hamzi:
- Budi paljiv.
- Hej, stani. Ove stepenice se kreu, - Hamza je povue unazad.
- Da, to su pokretne stepenice.
- O, ooo! Imaju li ovdje obine stepenice?
- ta ti je? Ne boji se valjda.
- Ma, ne bojim, samo vie bih volio obinim stepenicama.
- Idemo na etvrti sprat. Daleko je. Hajde, skupa emo.
- Ne, ne. Hajde ti jednom sama gore i nazad, da ja vidim.
- O.K., evo gledaj, - Jun stade na stepenice, ode do sprata i vrati
se nazad.
- Eto, vidi, nije opasno.
Stadoe na stepenice i popee se. Dok je ona kupovala, Hamza
je etao okolo i razgledao druge sitnice.
- Kako to da nisi nikad vidio pokretne stepenice.
- Nisi normalna. Mi smo imali pokretne stepenice kad ste vi
ovdje jo lovili bizone za ruak.
- Ti, ti, - bijesno je sijevala oima. Zamahnu rukom i prilijepi
Hamzi zvonak amar. Istog trenutka stavi ruku na usta shvativi ta je
uradila.
255
256
Rairi iroko ruke sa dlanovima okrenutim na gore: - Svi, svi! viknu u pauzi izmeu refrena.
''Plaite noas jesenje kie,
ivot se nastavlja,
Moja me draga ne voli vie,
sreu zaboravlja."
Cijela sala je pjevala s njim.
Kraj pjesme Hamza je doekao na koljenima oputenih ruku i
duboko sputene glave.
- Bravo, bravo!
- Ijuuuhu!
- Svaka ast!
- Jo, jo!
Za onim stolom Simo se mrti.
- ta je Simo sad?
- Ne znam. Ne svia mi se ovo.
- ta sad, po Bogu?
- Ma nekako je ironian. Kao da nas zajebava.
- Idi s milim Bogom.
Hamza otpjeva jo jednu pjesmu. Kad zavri primijeti da u salu
uoe dva ogromna policajca i prioe anku. On se zahvali publici i
pouri za ank. Jedan policajac ga upita:
- ta si im to pjevao kad su ovako zadovoljni?
- Pjesme iz nae zemlje. Svi smo mi pomalo bolesni za kuom.
261
- Ma koji ti je klinac?
- ta, ta mi je? To su brda odakle su nai bombardovali
Sarajevo.
- Pa ta? ali se ovek.
- Jebala ga ala.
Hamza zavri uz mlak aplauz.
- O.K., O.K. Moja prva i najvea ljubav je pozorite. Za veeras
u vam odrecitovati odlomak iz jedne monodrame koja je meni lino
veoma draga.
Hamza se okrenu muzici, - Samo njeno! O.K.?' Uze mikrofon,
duboko udahnu i punom snagom poe recitovati:
"Zakuni se, narode moj!"
- Ovo mi je poznato.
- Ma daj Simo majke ti, pusti vie oveka na miru.
"Zakuni se, narode moj,
krvlju bebe ubijene u Sarajevskom porodilitu,
iz PAT-a, iz PAM-a, iz BOFORS-a,
Majku im jebem etniku... "
- Ma ta to on govori!?
- Zaustavite ga!
- Stani majku ti jebem!
sali:
264
dodatno smirivali.
ivot bi mogao biti i lijep.
Jednog aprilskog dana, izaavi iz restorana Hamza nije mogao
da se odlui gdje da poe. Moda bi bilo najbolje da se vrati na Miigen
aveniju. Moda naleti na Jun. Poelio je popriati sa njom.
S noge na nogu je etkao i zagledao prolaznike. Pokuavao je da
odredi kojem sloju pripadaju. Iako su se Amerikanci obino oblaili
leerno i potpuno raznoliko, Hamza je u gomili mogao da prepozna,
skoro potpuno tano, velike biznismene, njihove sekretarice, nii nivo
slubenika kao i mlade i ambiciozne strunjake koji su se tek penjali
opasnim vrletima na putu do visoke karijere. Ustanovio je uzronoposljedinu vezu izmeu marke odijela, cipela i koulje sa izrazom lica.
Krupni biznismeni, koji se nisu esto pojavljivali na ulici, nosili su
skupocjena odijela, cipele od najmanje hiljadu dolara, svilene kravate...
Ali sve je to djelovalo nekako sterilno. etali su kao razgledajui, a u
stvari ne primjeujui nita oko sebe. Vjeno su se nalazili u svom
svijetu velikih brojeva. Oko njih su se obino vrtili mladi perspektivni
kadrovi sa irokim osmijehom na zgrenom licu. Prije bi se moglo rei
da se keze pokazujui opasne zube. Nii sloj slubenika je nosio, u
pravilu, jeftina odijela tamnih boja, crna, tamno plava, tamno siva,
bijele koulje i kravate koje se obino nisu slagale sa odijelom.
Interesantno je, kako mali broj ljudi zna odabrati odgovarajuu kravatu,
pa je Hamza mislio da bi ovdje svim mladim ljudima koji jure ka
vrhuncu karijere i slave, trebalo preporuiti kratki kurs oblaenja u
Italiji. Niko ne zna uskladiti boje kao Italijani. Poslovne ene od
karijere su bile blijede, sa debelim slojevima minke. Sudei po hodu,
najsretniji su bili mladi crni momci koji su se lagano lelujali u hodu sa
vokmenom na uima.
Hamza sjede na klupu da malo odmori. Onda se predomisli. Ipak
ide kui. Trebalo bi kupiti neto hrane i mlijeka da ne brine sutra o
tome.
Die se sa klupe i mahinalno pogleda oko sebe.
I ...
268
269
****
Od trenutka kada je ugledao Kuma u ikagu, za Hamzu su
ponovo nastupili dani puni mora i noi pune komara. Ponovo je
izvadio Tanto koji je bio sakrio u leaj i podmazao futrolu. Trenirao je
kao nikada u ivotu. Ujutro i navee, vjebao je sve dok se ne bi okupao
u znoju. Uskoro je mogao raditi sklekove na jednoj ruci. Nije se sjeao
da je nekada u ivotu bio u ovakvoj fizikoj kondiciji. Osjeao je kako
ivot pulsira u njemu. Bio je spreman. Odmah s posla bi iao na
Miigen aveniju i etao do duboko u no. Ulazio je u otmjene restorane,
obilazio restorane brze hrane, etao po jeftinim trgovinama i
ekskluzivnim buticima. Malo po malo, sve je vie irio krug koji je
obilazio. Nije postojao bar, restoran ili neka prodavnica u koju nije
zavirio. Koncentrisan na traenje Kuma, nije ni primijetio da je dolo
ljeto.
Jednog takvog dana, umoran od lutanja i obilaska ikaga,
Hamza je sjedio na jednoj od klupa u Miigen-aveniji, dok su oko njega
jurili uurbani prolaznici. Uivao je na suncu itajui neki asopis, i s
vremena na vrijeme, bacao pogled preko prolaznika. Zavrivi sa
itanjem, ubaci asopis u kantu za smee i krenu ulicom. U susret su mu
dolazila tri crna momka. Glasno su priali i smijali se. Hamza je na
trenutak razmiljao, a onda krenu pravo na momka u sredini i snano se
sudari sa njim.
- Hej, ovjee, gdje gleda! - snane ake ga zgrabie za prsa.
- Hej, Eni Nejm! To si ti ovjee!
Crnac ga za trenutak pogleda, a onda se sjeti. Prasnu u veseo
smijeh i okrenu se drugoj dvojici.
- O.K. Momci! Lova, lova, lova, lova! Hajde, hajde! Lova, lova!
Ha. Haaaa! Bejbi, nema pojma koliko sam sretan to te vidim! Nema
pojma!
Njegovi drugovi izvadie po sto dolara i dadoe mu.
- O.K. Bejbi, idemo na pie. Ja astim. Ha, ha, ha, ha, volim te,
stvarno te volim, ovjee. A vas dvojica se vie ne kladite sa mnom. 270
kraja?
- Ti si lud. K'o da se znamo od jue. Da se nisi nafiks'o? Hamza je mislio da se naali. Dino obori glavu. Hamza pretrnu.
- Dino, pogledaj me. Gledaj me u oi. Ma gledaj me, jebem ti
sve po spisku!
Dino okrenu glavu i pogleda Hamzu. Istog trenutka povue
teku na svojim vratima. Hamza prikoi, Dino poleti naprijed na
oferajbu. Hamza ga uhvati ponovo za kragnu i snano povue. Dino
izgubi ravnoteu i pade na sjedite. Glava mu se nae Hamzi u krilu.
- Hoe da ide? Ha? E, sad emo skupa otii! Da vidi kako
emo otii!
279
- Musa!? U Kanadu?
- Jah. Neto ne tima u toj prii. Vidio sam ga prije nego to je
krenuo. Kae ide do tvog Kuma. uo je da je ovaj otiao u Kanadu.
Kae duan mu je neto, pa ide da naplati.
- Musa?
Jah. Nije mi jasno. Svi znaju da je Musa uvijek kokuzanerio.
Kako mu tvoj Kum moe dugovati toliko da mu se isplati zapucati u
Kanadu po dug?
Hamza je nervozno provlaio prste kroz kosu.
- E moj Kume. Sad si ga najebo. Ako meni nekada i dosadi da te
traim, ako nekada odustanem, zauvijek ti ostaje Musa za leima. On
nikad nee prestati da te trai.
- A Dado?
- Mrtav.
- Mrtav? Dado? Kako?
- Ubijen.
- Misli poginuo?
- Ne. Ubijen. U stanu na Dobrinji.
- Kako?
- Ne zna se. Zna da je on bio oprezan. Imao je tri brave na
vratima. I uvijek pitolj u ruci. Dugo sam dum'o o tome. I skont'o da ga
je ubio prijatelj.
- Kako to misli?
- Mora da mu je Dado lino otvorio vrata. I dobio tri metka u
glavu. S lea.
- A lova? Im'o je sigurno milion.
- Nita lova. Nema love.
- Dado, Dado. Provlaio se kroz minska polja. etnike hvatao
rukama k'o Mustafa zeca. I zaglavi k'o zadnji frajer. Huu. A Kemo?
283
- Otvorio kafi.
- ali se? Kemo? Otkud mu pare?
- Niko ne zna.
- Kad je otvorio kafi?
- Malo poslije Dadine smrti.
- Hej, stani malo. Ne misli valjda...?
- Nita je ne mislim. Samo ti kaem.
- Nije mogue.
- Sve je mogue, Hamza. Rat je.
- Dino, ne moe rat biti opravdanje za sve svinjarije svijeta.
- Vidi da moe.
- ekaj malo. Hej! Dva dupla.
Crna gromada za ankom se ne pomjeri ni ovaj put. Hamza
ustade i prie anku. Prui ruku da uzme bocu. Barmen ga uhvati za
aku i malo stee.
- Lova.
- Naravno, naravno. Tamo odakle mi dolazimo samo se kurvama
plaa unaprijed. Ali kad insistira ... - Hamza zavue ruku u dep i
izvadi debeo sveanj novanica. Izvue jednu od sto dolara i prui je
barmenu. Ovaj mu pusti aku i Hamza uze bocu i nasu pie. Vrati se za
sto.
- E sad smo popuili.
- ta smo popuili, Dino? ta ti je?
- Je l' ti vidi gdje smo mi ovjee? okreni se oko sebe. Samo
polahko, majke ti.
Hamza prvi put pogleda po prostoriji. Kafana, bar, noni klub?
Prvarnica? Sama prostorija dvadesetak sa tridesetak metara. Du zida
ank od nehrajueg elika. Barske stolice. Stolovi nasumice razbacani
po sali. U jednom uglu gitara, saksafon i nekoliko bubnjeva. Na
284
292
Da ja vidim ko e me aliti,
Lane moje, ko e me aliti."
U pola pjesme zastadoe. Dohvatie flae i poee piti. Viski je
klokotao, slijevao se pored usana, natapao im garderobu i kapao na pod.
Prije nego dooe do dna flaa, izgubie ravnoteu, zaljuljae se i
poletie na pod. Dvojica opakih skoie i uhvatie ih malo prije samog
poda. Barmen pokaza da ih spuste na pod.
- Dordi, ti si sa autom ovdje?
Opaki klimnu glavom.
- Stavite ih u auto i odvezite na ovu adresu, - on otvori papiri sa
adresom.
- Neka sam proklet. Neka sam proklet. Ha, ha, ha, ha... Dordi.
Odvezi ih. Pazi, da im nije falila dlaka s glave.
- Hej Kris, ta ti pada na pamet? Znam valjda i ja razlikovati...
noas.
****
U sobi u prizemlju Dont Wory Andy je gledao u Mary.
- Ovo mu je prvi put. Nadam se da nee sutra nastaviti. Bilo bi
mi ao tog momka.
****
U Hamzinoj glavi je umilo more kad se probudio. Svaki pokret
glave izazivao je nove eksplozije. Trudei se da to manje pomjera
glavu, pristavi kafu i ode pod tu.
- Neka boli. Nema veze. Samo neka sam ja njega pronaao. To
296
- Bijelac?
- Bijelac.
- ovjee, ovo je crni kraj. Nema bijelaca.
ivi sa nekom Rozitom.
- ovjee, ovdje se svaka Meksikanka zove Rozita. Probaj
negdje drugo.
Hamza osjeti kako ga probija znoj. Cijelo poslijepodne je proveo
obilazei kue okolo. Prvo po jedan blok oko Adisona 5400, pa zatim
jo jedan blok. Obiao je skoro cijeli kvart. Obiao je sve restorane brze
hrane, sve barove, razgovarao sa dilerima droge, prostitutkama.
Pokucao je na bezbroj vrata. Neka se uopte nisu otvarala. Na nekim bi
se ljudi pokuavali sjetiti, neko bi samo odmahnuo glavom. Neko bi mu
utke zatvorio vrata pred nosom. Predvee ga zaustavi policija. Neko je
prijavio da se sumnjivi bijelac cijali dan vrzma krajem. Policajci su bili
ljubazni, ali izuzetno energini i strogi. Pretresli su ga od glave do pete.
Pretresli vozilo. Bezbroj pitanja i provjeravanja u centrali. Nakon
gotovo cijelog sata policajac mu dade prijateljski savjet da se izgubi iz
tog kraja.
- Moda je tvoja pria u redu, ali mi ti ne moemo garantovati
bezbjednost. I ovo to ti se nita nije desilo cijeli dan je udo. Brii
odavde i svog prijatelja potrai na drugom mjestu.
Na ivici panike Hamza krenu nazad. Bio je ve blizu kue kad
mu pade na pamet da je Dino moda opet na autoputu. Skrenu na
Western ulicu i izae na autoput broj 290-west. Sa autoputa je izaao na
Austinu. Nije bilo Dine. Ponovo se vrati na autoput i izae na Harlemu.
Ni ovdje ga nije bilo. Pade mu na pamet da je moda na izlazu sa
zapada na istok Parkira trak u sporednoj ulici i vrati se pjeice na petlju.
Raspitao se na oblinjim benzinskim pumpama, restoranima brze hrane
i barovima. Bila je skoro pono kad je doao kui.
- Nai u ja tebe, ako Bog da. I nee mi vie pobjei. Jest
ikago veliki, ali pronai u ja tebe.
Pravei planove ta e raditi, gdje e i kako ivjeti, Hamza
propade u san pun komara.
299
ovdje prije par noi. Straan je. Kako je samo preao ove razbojnike
ovdje. Taman se oni spremaju da mu uzmu mjeru, a on povadi sve iz
depova i dade mi. Kae hoe da piju. I da astim sve u baru. Onda su
on i njegov drug priali o ratu, pjevali. Njegov drug nam je prevodio.
Bilo je super. Bila mi je to najbolja no otkako sam se vratio iz
Vijetnama.
Hamza ga je utke gledao. Nemogue. ikago je izgleda velika
mahala kao i Sarajevo. Sve se zna. Od sigurno pola miliona barova,
kafana i restorana on, eto, da naleti na taj SAJGON. A barmen je
izgledao upravo kao to ga je Andy opisao. Tako je. On mu je napisao
Andyjevu adresu. Zato mu je vratio novac.
- I ja se napijem te noi. Ne mogu ga odbiti, a znam kod kue e
biti frka. E, reci ti meni ta sad. Ja evo dva dana razmiljam o tom
zlatnom lavu. I zna ta sam domislio. Nemoj se ljutiti, ali ispada da si
ti taj Zlatni lav. Ima utu, zlatnu kosu, hoda i izgleda kao da si
krenuo u lov. Zna, one moje stepenice za sprat. Ne kripe jedino kad se
ti ili maka penjete. Bie da si ti taj Zlatni lav.
- Izvini Andy, nemam pojma o emu pria. Hvala na kafi.
Moram da idem. - Hamza ustade i krenu prema vratima.
- I ja sam mislio. Nema veze, morau da lino pitam Fani Krisa
ta je mislio. Nego, ti ne gleda televiziju?
- Ne, zato? - Hamza je ve otvorio vrata koja iz kuhinje vode u
hodnik.
- Sino je bilo na kanalu 5. Pronali su u Jezeru tijelo nekog
mladia. Dvadesetpet, dvadesetest godina. U vojnoj jakni. Plav. Nema
jedne ruke.
Hamza se ukoi. Srce, tijelo i mozak mu se zaledie. Sa jednom
rukom na teci vrata on se okrenu i pogleda Andya. Zatetura unazad i
udari od zid. Noge mu otkazae poslunost i on se skliznu niz zid.
Donja vilica mu poe nekontrolisano drhtati. Lijevom rukom
pritisnu vilicu na gore da bi zaustavio cvokotanje. U stranom oku
buljio je ispred sebe ne videi nita.
Andy se pokrenu i priskoi mu.
304
- Hamza, Hamza!
Hamza se nije pomjerao. Snano je pritiskao vilicu i izgubljeno
gledao ispred sebe. Andy pokua da ga zagrli i podigne. Hamza mu
rukom dade znak da ga ne dira. Andy se ushoda po sobi.
- Sranje, sranje! O Boe, o Boe. Sranje, sranje! - rukama je
pritiskivao sljeponice, lomio prste pa opet pritiskivao sljeponice.
Hamza se gubio. Eksplozije u glavi su prerasle u zagluujue
detonacije. Pogled mu je bio staklast. Pred njegovim oima soba se
rasplinjavala, nestajala i ponovo se vraala. Odjednom u sobi nastade
ogroman vrtlog. Soba se okretala strahovitom brzinom. Stvari i
predmeti su poeli nestajati u vrtlogu. Sve bre i bre. Osjeao je da ga
velika tamna rupa usisava. Osjeao je da mu se mozak dijeli. Jasno je
uo pucanje sivih elija koje su se raspadale. Broj negativnih
informacija je preao kritinu taku. I kao u trenutku ranjavanja, mozak
je grozniavao traio izlaz. Spas.
Ludilo.
Izlaz je u ludilu. Odbaciti sve.
Unititi centre memorije.
Odbaciti sjeanja.
Sauvati po svaku cijenu centre za preivljavanje. ivot.
Jedino je ivot vaan. Odbaciti sva ula, nisu neophodna. Vid,
sluh, miris. Sve je to u krajnjoj konsekvenci nepotrebno. Sauvati
bioloku nit ivota.
Hamza je osjeao da klizi u ponor bez izlaza. Osjeao je da se
kree tajanstvenim i neistraenim putevima podsvjesti. Da leluja na, kao
otrici noa, tankoj niti koja dijeli ovozemaljski ivot od vjene
mladosti ludosti. Pred njegovim ukoenim oima su se mijenjale boje
vrtloga. as je bio bijel, pa zelen, purpurno crven, ljubiast, crn, pa opet
bijel. Njegove oi su se rairile od te eksplozije boja u vrtlogu koji ga je
uvlaio u sebe. Jo malo. Jo samo malo i mozak e donijeti odluku.
Potpunu i konanu. U oku, ali ipak dalekom periferijom mozga svjetan
ta to znai, buljio je u vrtlog iekujui ta e se desiti.
305
Pljus!
Andy se konano pribrao. Pronaao je viski koji je Mary sakrila
od njega. Napunio veliku au i pljusnuo je Hamzi u lice. Drugu mu
nasloni na usne. Ne mogavi da ih otvori, on izli au nadajui se da e
bar nekoliko kapi proi kroz stisnute zube. Hamza je i dalje buljio
ispred sebe. Andy mu zaepi nos. Kad Hamza refleksno otvori usta da
udahne, Andy mu svom snagom pljusnu au u lice. Vei dio viskija
uleti Hamzi u usta i on se zagrcnu. Zakalja. Boje se ugasie i vrtloga
nestade. On, na petnaestak centimetara od sebe ugleda preplaeno
Andyjevo lice.
- Uvijek sam se pitao kako izgleda crnac kad preblijedi.
- Doi, - Andy ga podie i donese do stolice.
- Popij! - nije vie bilo viskija pa mu Andy dade olju vrele kafe.
Hamza ga nesvjesno poslua. Vrela kafa ga opri i on zvuno poe da
udie zrak da bi ohladio usta.
- Tako, tako! Budi ovdje, budi ovdje! Ostani sa mnom! Molim
te! - Zapali mu cigaretu i stavi mu je izmeu usana. I sam zapali. utili
su i puili nekoliko minuta.
- ovjee, ovjee. Za dlaku da mi ode. Za nijansu. ovjee,
ovjee. Viao sam to u Vijetnamu. Smrt je premija za to.
Nakon sljedeih nekoliko minuta Andy opet progovori.
- Zato mi nisi ispriao? Da si rekao, mogli smo neto uiniti.
Fani Kris bi ga naao za pola sata. Da se sakrio bilo gdje, naao bi ga.
Samo da si rekao. Ali, ti uti. Evo i sad uti. Koliko si ve dugo
ovdje? Dugo, je li? `Bro jutro-`bro jutro. Nita vie. Zna ta, mislio
sam ja dugo o tome. utnja je planetarni problem ratnika. Mievi
priaju, ratnici ute. ute kad boli, ute kad ne boli. Mora priati,
govoriti, mora uti svoj glas.
Andyjeve rijei su dopirale kao nerazumljiv um do Hamze.
Andy je priao i priao. U Hamzinoj glavi je zvonilo: Ne razmiljaj, ne
misli, ne misli, ne misli. Preivjee. Ne misli. Okreni tok misli. Vrati
se u djetinjstvo. Nazad. Nazad. Tako je. Misli na Derviaginu kruku.
306
****
Stigoe.
Nakon kraeg objanjavanja odvedoe ih u prostoriju gdje su
drali leeve. Iz police izvukoe veliku metalnu ladicu u kojoj se
nalazio Dino. Lijepo lice je bilo modro. Kosa slijepljena preko ela. Oi
sklopljene, kao da spava. Hamza ga je dugo gledao. Popravi mu kosu.
- Spavaj, mali, spavaj.
Bilo je stvarno ili se njemu priinjavalo. Spokoj i kao neko
olakanje na Dininom licu.
- Ti si doao do kraja. Oprosti mi, mali.
- Vi ga poznajete? - medicinar ga je vukao za rukav.
- Jah.
- Moete li nam dati podatke o njemu?
- Naravno.
Uoe u kancelariju. Hamza je tiho odgovarao na pitanja. Ime,
prezime, datum i mjesto roenja, adresa, zanimanje.
Medicinar ga ponudi cigaretom. Hamza se zahvali. Cigareta mu
je ba trebala.
- Ko obavlja sahrane muslimana u ikagu?
adresu.
tijelo.
doaptavali.
- Hej, Fani Kris, mogu li dva stara momka dobiti pivo? - Fani
Kris ih pogleda:
- U ovom baru nema veresije nikom. Nikom.
Starci se veselo pogledae i namignue jedan drugom:
- Sad e ono.
- Kao to rekoh n-i-k-o-m. Osim, osim, mojim starim
prijateljima.
Uze dvije flae piva i odnese im za sto.
- Da li gospoda trebaju ae?
- Naravno.
- ae dolaze, - Fani Kris donese ae.
- Zna, Fani Kris, ja sam star ovjek. Svata sam vidio u ivotu.
U posljednje vrijeme kau Madona i Princ pjevaju neke seksi pjesme.
Ali, vjeruj mi, nikad nisam uo tako seksi pjesme kao neku no. Kad je
pjevao onaj bijelac. Kako je ono bio tekst?
"Na krevet bih mu stavljala karanfile
a pod glavu rue.
Da se esto budi i
da me esto ljubi."
- Meni je udnija ona druga ... pa me prodaj... ta vi mislite je li
ona njega voljela ili je bila kurva?
- Ja mislim da je bila kurva, - javi se prvi starac. Kris je utio i
sluao ih.
- I ja mislim, - ponovo se javi prvi starac.
- Priao sam mojoj staroj o tome. I ona nikad nije ula nita
slino. Vidi, Boga ti. Da je zaloi za zlato i da pozlati vrata na kui.
Svata. Jah, i ja mislim da je ona bila kurva. Ali, on je tako njeno
pjevao o njoj. Bie, ipak, da ga je voljela.
317
prijatelj.
- Vidim. Na alost. Moda sam morao biti direktniji.
- J.K. ti si jedna divna dua.
- Da. Samo ti voli Hamzu.
- Odakle ti to? Nismo nikada ni rijei progovorili o neemu to
bi liilo na to. Nismo se dodirnuli.
- Upravo zato. Ja te mogu zagrliti. Mogu te i poljubiti. I nita. A,
je li, kad te on dodirne, kao elektrini udar. I ti i on svjesno izbjegavate
da se dodirnete. Zna, nakon onog njegovog predavanja, malo sam vie
proitao o Bosni i Balkanu. To je prokleto podneblje. Nita dobro ne
moe doi otamo. I Hamza. Moda je on dobar. Ne znam. Ali ono to
oni nose u sebi je prokletstvo. Prokletstvo istorije i krvi.
- Nemoj mi nita govoriti o njemu. Molim te.
- Eto vidi. Ja ti moram rei, bez obzira to se tebi ne svia. On
je problem. Da li si mu vidjela oi na predavanju?' Jun se sjeti
Hamzinog pogleda i malo se strese.
- On je problem. I sve oko njega je problem. Molim Boga da je
otiao negdje i da se nee vie nikada vratiti.
- Hej J.K.!
- Ako se sluajno i vrati... oko njega je oreol smrti. Smrt mu ui
na ramenu. Moe da je vidi. Vidjee. Strah me je da i tebe ne povue
sa sobom.
- Nisi u pravu. On je divan, dobar i njean. I...
- O.K. O.K., O.K.!
- Promijenimo temu.
Jun je danima mislila na rijei J.K.
- On je problem...
- Ako se ikada vrati...
324
zgodna
atraktivna
- Hamza!
- Kako si? Kako je Azra?
- Dobro. Kako si ti?
-Odlino.
- Znao sam.
- ta si znao?
- Da e se javiti.
- Ti uvijek sve zna.
- Ti si moj sin. Moj Hamza.
- Da zna da jesam.
- Kako je bilo?
- Teko.
- Jesi li bio sam?
- Jesam.
- Samoa je teka.
- Teka.
- Preivio si?
- Preivio.
- Ko je dama?
- Kakva dama?
- Tvoja. Reci mi kako se zove, ko je, ta je?
- Jun. A kako zna?
- Tako to ne bi preivio da nje nije bilo.
- Ono u Kur'anu...
- Shvatio si?
- Jesam. Ali teko. Mogao si napisati i jednostavnije.
335
- Ne pijem vie.
- To je dobro. A ta dama? Zna li da je voli ?
- Mislim da zna.
- Nisi joj rekao?
- Veeras u.
- Moj Hamza, moj Hamza.
- Moj Avdaga.
- ekaj, evo ti Azre. Pa, sad nazovi. Bitno je da si pregrmio
samou. Sad e sve biti lake. Sad je svejedno gdje si. Moe se vratiti i
u Bosnu. Evo ti Azre.
- Hamza?
- Mama!
- Sine! Kako si?
- Dobro mama, dobro.
- Nikad me nisi zvao mama. Zna li to?
- Kad sam bio mali i zvao vas po imenima, svi ste se smijali.
Poslije mi bilo nezgodno da vas zovem mama ili babo.
- Sine moj. Kako si, onako?
- Odakle si ti mama? Mislim odakle si stvarno?
Hamza se prebaci i poe priati na engleskom.
- To je duga pria.
- Priu znam. Priae mi, ako Bog da, kad doem dolje ili kad
ti doe ovamo. Samo mi reci odakle si.
- Iz Montane.
- O.K. Nita vie za sada. Malo po malo. Sve vas volim.
Poselami mi Kapetana i sve koje znam.
- I mi tebe volimo.
337
****
- Vozi polahko. uri mi se, - obiavao je da kae Musa
taksistima kada je urio. Sada je Hamza vozio tako. U sporednoj ulici
338
prui joj.
- Ovo ti je od Avdage.
- Av-da-he?
- Av-da-ge. Od mog oca Avdage.
- Tvog oca? Priao si sa njim?
- Da, maloprije.
- I?
- Dobro su. I on i Azra.
- Ko je Azra?
- Moja mama. Ona je iz Montane.
- Lae!?
- Ne laem. Nikad.
- O.K, O.K.. Nisam mislila ozbiljno. iz Montane. A odakle?
- Nisam je pitao. Moram malo-pomalo.
- Priae mi kad sjednemo negdje. Gdje idemo?
- Nejvi Pier.
- Super. Nismo zajedno bili tamo. Volim Nejvi Pier. Mirie na
avanturu. Vjerovatno zbog blizine Jezera. A u koji restoran?
- Vidjeemo. Koji nam se uini dobar. Ovuda, idemo mojim
trakom.
- Od 500 $?
- Od 520 $. Sad e vidjeti kako izgleda. Mnogo je bolji iznutra
nego spolja. Kao gazda.
- ta fali gazdi spolja?
- Recimo... Ma nita.
- Normalno.
340
- Danas je Boi?
- Nisi znao?
- Zaboravio sam. Nisam uopte mislio. Hej, moda si ti eljela
da ga provede sa svojima?
Jun zausti da mu kae za avionsku kartu i Montanu, ali se na
vrijeme zaustavi.
- Proveu ga sa svojim.
Hamza je pogleda.
Ova no... Snijeg... ikago... I ovaj topli prijatni restoran. U
nozdrvama je osjeao jedan stari miris. Miris koji je negdje nestao prije
mnogo godina. Za koji je mislio da ga vie nikad nee osjetiti. Miris
ljubavi.
Prie im ef sale.
- Dobar vee. Sretan Boi.
- Sretan Boi!
- Da li imate rezervaciju?
- Ne. Nadam se da moete nai sto za dvoje?
ef sale je imao ogromno iskustvo sa gostima. Samo jedan
kratak pogled i sa sigurnou je znao da li pred sobom ima angrizave
brane parove, ljubavnike ili zaljubljene. Ovo dvoje su bili zaljubljeni.
Do uiju. ef sale je volio zaljubljene.
- Pogledau. Mislim da e se nai neto. Ukoliko ne bude, lino
u se potruditi da ubacimo jedan stoli vie. Ne brinite. Moete ostaviti
garderobu.
- Hvala. Jako ste ljubazni.
Hamza pridra kaput Jun, pa i sam skide svoj. Predadoe kapute
na garderobu.
- Izvolite. Naao sam jedan stoli u samom uglu. Blizu muzike.
Ne brinite, muzika svira tiho, nee vam smetati.
342
****
Kum!
Hamza se zaustavi usred pokreta. Sagnu glavu da mu se ne vidi
lice, zagrli Jun i okrenu j +e prema izlazu.
- Hej, ta ti je?
- Nita! Nita! Samo izai odavde.
Hamza je povue prema vratima.
Jun krenu ne shvatajui nita.
- Hamza, ta ti je?
- Reu ti napolju. Molim te pouri, - izaoe u hol. ef sale
izae za njima.
- Neto nije u redu?
- Ne, ne. Sve je u redu. Zaboravili smo neto. Vraamo se
odmah.
343
- Trebate nekog?
Jun se trznu. Umalo ne vrisnu.
- Dobar vee, - srea da ju je Hamza upozorio. - Ja sam
Hamzina djevojka. Jun.
- A, to ste vi, dakle. Izvolite. Samo, Hamza je izaao. Kae da
ima sastanak. Hm, sa vama.
- Da, bili smo zajedno. Vi ste sigurno Andy?
- Da.
- Hamza mi je priao o vama.
- Mnogo manje nego to je priao nama o vama. Sigurno.
- Da, da. Dobar je to momak. Hvala vam to ste ga izvukli.
- Kako mislite - izvukla?
- Bio je na putu za nita. Kaem vam. Dobar je to momak. A
danas je bio prosto preporoen. Kae ljubav.
- Jeste li sigurni da je ba to rekao? Ljubav?
- Da, a sada vidim i zbog ega.
- Hvala. Izvinite, Hamza me je poslao da neto uzmem iz stana.
Mogu li?
- Svakako. I, sretan Boi.
- Sretan Boi i vama.
sobi.
nije morala drati u ruci dok se ita. Ali se moralo itati sjedei. Nagnu
se nad otvorenu knjigu. Jedna strana je bila napisana na arapskom, a
druga na jeziku koji Jun nije razumjela. Vjerovatno bosanski - pomisli.
Prie madracu i podie plahtu. Omirisa je. Mirisala je na Hamzu.
Nasloni je za trenutak na obraz. O.K. Tu je bila reklamna naljepnica.
Jun uhvati za oak i povue. Konac popusti i ona je opori. Rairi otvor
i ugleda crni zamotuljak. Izvadi ga. Bio je dugaak i poteak. Ona poe
da ga odmotava, ali zastade.
- Nije fer, - uze zamotuljak i izae iz stana. Utra u taksi i
krenue nazad.
- ta li je unutra? Mogu bar opipati.
Oprezno pree prstima pipajui nepoznati predmet po duini.
Mala kutijca. Jedan podui predmet. Na jednom kraju se nalazila kao
ruka. No? Ali, na drugom kraju nije bila otrica ve neto meke. Kao
koa. Moda futrola? No u futroli!? No? Hamza, Hamza?!
- Da, lejdi?
- Nita. To ja za sebe.
- Evo nas lejdi.
Jun izvadi novac i prui mu.
- Zadrite kusur. Sretan Boi.
- Sretan Boi i Vama lejdi. Imajte divnu no.
- Kakvu divnu no!? - pomisli Jun odmiui Nejvi Pierom. Kad
se priblii restoranu, Hamza izae iz mraka pred nju.
- Evo ti. A voljela sam da nisam ila.
- Hvala ti.
Jun ga zagrli. Nije vie osjeala treperenje njegovog tijela. I to je
uplai. Uplai je i izraz njegovog lica. On je bio tu, pred njom, a ipak
negdje daleko.
- Hamza! Hej, Hamza, da li si ovdje?
- taa? A to. Jesam, ovdje sam. I te kako. Jun, molim te. Ja idem
348
istom udovinom poretku reda i stvari kao to je tebe odgajao tvoj otac
etnik, i njega njegov otac, i njega njegov... Pravie djecu koja e i
sama ivjeti u svijetu mraka i lai. La je vodila tvoje pradjedove.
Vodie i tvoje praunuke. Sve dok jednog dana, u dalekoj budunosti,
tvoj narod ne iznjedri ovjeka koji e konano rei dosta. Stanite. Sve je
to la. Mi moramo ispoetka. I kao nekada Willy Brant, kleknuti pred
sjenima nevinih i zatraiti oprost. ta sad?
Da te ubijem?
Mrtve ne mogu vratiti. A ti? Ti si ve mrtav. Samo to to ne
zna. Vjerovatno nisi nikada ni ivio. Osjetio ljepotu, mirise, plava
svitanja iznad grada koji si tako dumanski razarao. Ti jesi mrtav. Jun?
Gdje je Jun? Vjerovatno napolju? eka me. Amra, Malecka? Vi
razumijete!?
Dino, Senad, Dado...?
- Znam, Dado. ujem te. Tanto, Tanto! Ima ga pred sobom!
Kreni! Dado, oprosti. Dosta je bilo. Ja imam izbor. Mogu birati. Nikada
do sada mi nismo mogli birati. Ubijajui sve na to su naili nisu nam
ostavili ni mogunnost da se predamo. Ovo je moj izbor.
- ta je Hamza?
- Nita Kume. Da ti se zahvalim.
- Za ta?
- Za Amru i Malecku. Neno je bio samo djeli duga.
- Da, rekao mi je Neno.
vidio.
351
****
Jun se skloni sa vrata da je Hamza ne vidi.
- Hvala Bogu. Sve e biti u redu.
- Stani! Sta-ni!
Kumov glas je nadjaao sve druge zvuke u restoranu.
Hamza stade. Gosti za susjednim stolovima prestadoe da
priaju. Muzika je nastavila svoju laganu svirku.
Hamzine usne se rastavie i otkrie dva reda bijelih, vrsto
stisnutih zuba. Iskezi se. Kao vuk.
Gostima za susjednim stolovima, poslije su se kleli u to, uini se
da uju reanje iz dubine njegovog grla.
- Ovako je ipak bolje. Pokuao sam bar. Zbog Jun. A znam da
bih sebe proklinjao cijelog ivota. Da zavrimo. Sve ima svoj kraj.
Dugovi se moraju isplatiti. Oprosti mi, Jun.
Hamza je osjeao kako adrenalin juri kroz tijelo prodirui u
svaku eliju.
Iz depa izvadi usku, crnu svilenu traku za kosu. Bijelom
svilom, arapskim slovima, na traci je bilo izvezeno "La Ilahe illellah,
Muhammedurresulullah" (Nema Boga osim Allaha a Muhammed je
njegov poslanik). Traka Mudahedina i buduih ehita kojom su
povezivali kosu prije polaska u borbu. Hamza je namota oko lijeve
ake.
U trenutku dok se okretao prema Kumu bio je spreman. Za
trenutak mu se uini da je vidio Jun na ulazu. Sljedeeg trenutka ju je
zaboravio. Zaboravio je sve oko sebe. Lijevom rukom prebaci slap kose
na lijevo rame. Vrati se par koraka i zaustavi ispred stola.
- Kai, Kume?
- Dosta sranja. Da zavrimo.
- ta da zavrimo, Kume?
352
355
356
O KNJIZI
360
IZDAVA:
ZAMBAK BH ODJEK
INC. 4770 N. LINCOLN AVE. SUITE 1
CHICAGO IL. 60625
Tel/Fax:(773)506-4945
361
362