Professional Documents
Culture Documents
Odgovornost Medija Za Ratne Zlocine
Odgovornost Medija Za Ratne Zlocine
U oruanom sukobu koji se tokom devedesetih godina prolog veka (od 1991. do 1999. godine) odigrao
na prostoru bive Jugoslavije (Hrvatska 1991-1995; Bosna i Hercegovina 1992-1995; Kosovo 1999.)
ivote je izgubilo preko 100.000 ljudi, oko milion ih je raseljeno ili izbeglo, unitena su velika materijalna
dobra i kulturne vrednosti od neprocenjivog znaaja. Silini i razornoj dimenziji tog rata, tekim krenjima
meunarodnog humanitarnog prava, u velikoj meri su doprineli mediji pod kontrolom vladajuih elita u
svim zemljama regiona, posebno u Srbiji (Radiotelevizija Beograd, dnevni listovi i izdanja Politike),
Hrvatskoj (Hrvatska radiotelevizija, dnevni list Vjesnik) i, manje, u Bosni i Hercegovini.
Ta njihova destruktivna uloga razvijala se u tri faze: prva dominantni govor mrnje u medijima koji je
pozivao na meunacionalnu netrpeljivost, kampanja otvaranja starih rana iz dalje ili skorije prolosti
(Gazimestan, 1389, Jasenovac, 1941. 1945, zloini u BiH tokom Drugog svetskog rata); druga na
poetku rata u Hrvatskoj, nakon prvih sukoba, propagandne aktivnosti zamenile su objektivne izvetaje i
trea po zavretku sukoba opiranje uspostavljanju ponovnog poverenja meu narodima u
novonastalim dravama i spreavanje procesuiranja poinilaca ratnih zloina, pokuaj da se ti dogaaji
prepuste kolektivnoj amneziji.
Traumatini potresi, nastali kao posledica ratova i nasilja na ovim prostorima, intenzitet i razorni efekti
tih dogaaja nali su se u sreditu panje svetske javnosti, a mediji na prostoru bive Jugoslavije koji su
nastojali da objektivnou i nepristrasnou izvetavaju i analiziraju te dogaaje nali su se na udaru
istih onih politikih i kvazinitelektualnih elita koje su u rat ule i izale iz njega sa intencijom odranja na
vlasti po svaku cenu. Podrku u toj nameri imali su u dravnim medijima.
Politike i drutvene promene u regionu poetkom dvehiljadite godine dovele su i do drugaije medijske
atmosfere, a kasnije i do krivinih postupaka za ratne zloine, ali nijedan medijski poslenik nije
odgovarao za svoj doprinos tragediji koja je zadesila prostore bive Jugoslavije. Kako lustracije nije bilo u
politikoj sferi niti u sferi drutva uopte, ona je mimoila i medije.
Istovremeno, mnogi novinari i urednici koji su devedestih pozivali na rat, ostali su i dalje prisutni ne
samo u medijima gde su nastavili da kreiraju javno mnenje ve su se mnogi nali u ulozi vodeih
politiara u vremenima tranzicije.
Nakon politikih promena koje su usledile 2000. godine, samo je mali broj organizacija, uglavnom
meunarodnih i nevladinih, razumeo injenicu da vladavina prava nije mogua bez prevazilaenja