Filozofija Jezika

FILOjez.
qxd
05. 06. 03
09:57
Page 1
Filozofija jezika
Nenad Mievi
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 2
Biblioteka
ZNANOST U DEPU
Izdava Naklada Jesenski i Turk
Za izdavaa Mio Nejami
Urednik Ljiljana Cikota
Lektor Ljiljana Cikota
Grafika urednica Renata Risek
Dizajn naslovnice Boesauvaj
Tisak Zrinski d.d., akovec
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 3
FILOZOFIJA JEZIKA
Nenad Mievi
ZNANOST U DEPU
Naklada Jesenski i Turk
Zagreb, 2003.
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Copyright ??????????
Page 4
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 5
Sadraj
emu filozofija jezika?
Filozofija i gramatika
Govorne radnje
Filozofija i semantika
Vrijedi li uope istraivati znaenje?
Polazite: izjavne reenice
Realizam i antirealizam
Realizam: jednostavna teorija
Kako imena oznauju svoje nosioce?
Povijesna biljeka (logiki atomizam)
Realizam: sloenija teorija
Problemi realistike teorije
Antirealizam: spoznajna i ontoloka slika
Znaenjski antirealizam
to je najmanja jedinica znaenja
Interpretacija i pripisivanje znaenja
Nedoslovna znaenja
Analitiko i sintetiko: istina na temelju
znaenja
Jezik i misao
Prvi odgovor: jezik daje znaenje misli.
Drugi odgovor: misao daje znaenje jeziku
7
12
17
19
20
21
24
25
27
30
33
36
45
47
55
58
64
71
81
81
83
5
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 6
Filozofija jezika
Odakle misaonim stanjima znaenjski

sadraj?
Biljeka: Rasprava o funkciji vjerovanja
Od zamjedbe do zakljuivanja
Zakljuak
85
88
90
93
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 7

Jezik je glavno orue komunikacije i dragocjen
instrument miljenja. Skoro itava je kultura ovisna
o jeziku, a tradicija bi bila nemogua da jezik ne postoji. Obian, tzv. prirodni jezik znanost je proirila
umjetnim jezicima, kao to je jezik brojki u matematici, ili jezik formula u matematikoj logici. Jezikom se bave mnoge discipline, izravno lingvistika,
psihologija, teorija knjievnosti i druge. U ovom
dijelu najprije emo ocrtati razloge zbog kojih se filozofi bave jezikom. Ukratko emo prikazati pitanja
vezana uz gramatiku da bismo se onda posvetili
temeljnoj grani filozofije jezika: teoriji znaenja.
Razmotrit emo vezu znaenja i stvarnosti kao i vezu
znaenja i misli. Prikazat emo razliita shvaanja
ove veze, i naznaiti ona koja drimo najprihvatljivijima.
Filozofija jezika je u ovom stoljeu doivjela procvat kao nikada ranije. Mnogi filozofi najrazliitijih
usmjerenja stavili su jezik u sredite svojeg zanimanja. U ovoj knjiici bavit emo se uglavnom tim
suvremenim nastojanjima. No, na poetku treba
neto rei o poecima. Filozofi su vrlo rano pokazali
7
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 8
Filozofija jezika
zanimanje za jezik. Za najstarije antike filozofe

teko je rei jesu li uope razlikovali bavljenje milju
od bavljenja jezikom, jer ista rije logos oznauje
jezik, misao i um. No, sigurno je da su ve sofisti pridavali jeziku veliku vanost. U nekim epohama filozofiji jezika je pridavano vrlo znaajno mjesto, a ve
smo spomenuli da u suvremenoj filozofiji ima
mnogo mislilaca koji smatraju da prouavanju jezika
pripada poasno, ak centralno mjesto u filozofiji.
Da bismo razumjeli zato filozofe zanima jezik treba
da ukratko razmotrimo krajnji cilj kojeg su si zadali
pri prouavanju jezika, a da onda razmotrimo ui
predmet filozofije jezika. U pogledu krajnjeg cilja
filozofe moemo podijeliti u dvije velike grupe.
Obje grupe se slau da je jezik vano prouavati, ali
navode suprotne razloge zato je to tako.
Prema prvom stajalitu, jezik je izvor pogreaka
i zabluda. Filozofi su rano uoili da nepreciznosti i
nejasnoe u jeziku mogu biti uzrokom pogreaka i
zbrke u miljenju. Na primjer, jedna od najeih
pogreaka u zakljuivanju proizlazi iz toga to rijei esto imaju vie znaenja koja je lako pobrkati.
Nadalje, mnoge rijei ljudi upotrebljavaju a da uope
ne razmiljaju o tome imaju li one ikakvo odreeno
znaenje. No, najgore od svega, mnogi izrazi imaju
jak emocionalni prizvuk ili jaku vrijednosnu crtu
koju je bez posebne analize nemogue odvojiti od
njihovog objektivnog sadraja. Na primjer, izrazi
faizam, boljevizam i demokracija ne upotrebljavaju se samo za to da bi se opisalo odreene politike sustave, ve i da bi ih se vrednovalo, pa se
8
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 9
sadrajno i vrijednosno znaenje u upotrebi tih

izraza tako tijesno isprepliu da ih je bez temeljitog
razmiljanja teko odvojiti. Uoivi ove nedostatke,
neki su filozofi, na primjer Leibniz, Berkeley, Frege
i Russell, zakljuili da obian jezik treba podvri
temeljitom preispitivanju i kritici i formulirali tezu:
Filozofija jezika treba da se bavi kritikom jezika. Stariji filozofi, zastupnici ove teze, isticali su openito
mo uma nasuprot zbrkanosti jezika. Noviji filozofi
slijedei Leibniza i Fregea preporuuju nam da
se oslonimo na (formalnu) logiku. Neki su ak smatrali da e neki idealni formalno-logiki jezik moi
zamijeniti obini prirodni jezik, barem na podruju
znanstvene spoznaje, dok je danas uobiajenija preporuka da se obini jezik analizira i preispita, po
mogunosti putem sredstava koja nam je logika
stavila na raspolaganje.
Prema drugom stajalitu, jezik je vrelo spoznaje
i mudrosti. Druga grupa filozofa ima mnogo povoljniji odnos prema jeziku. Oni su uoili da je rasprava o znaenjima rijei esto dobar put do pojmova
pa i do samih stvari za koje rijei stoje, pogotovo kad
se radi o teim temama, gdje se ne moemo izravno
pozvati na opipljive i svima dostupne podatke. Posebno se to dobro vidi upravo kod pojmova koji zanimaju filozofe: postojanje, bie, vrijeme, uzronost,
dobro, istina, ljepota i slinih. Najbolji put da se
zapone rasprava o takvoj temi je onaj Sokratov, da
se sugovornika pita to misli o znaenju dotine
rijei: to za tebe znai dobro ili istina i tako
redom. Razgovor se tada vodi o znaenju rijei, pa
9
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 10
Filozofija jezika
time i o tome kada bismo koju rije mogli prikladno upotrijebiti (npr. da li bismo za ovjeka koji iz
pacifizma ne eli orujem braniti svoju domovinu
mogli rei da je dobar ovjek). U takvom razgovoru,
dre Sokrat i Platon, razmatranje o rijeima vodi nas
do same stvari, u naem primjeru razmatranje o
rijei dobro vodi nas do dobra. Iz takvog pristupa
proizila je sljedea teza: Filozofija jezika treba da
analizom jezika otkrije vane istine koje su u njemu
sadrane na prikriven nain.
Njemaki filozof M. Heidegger slikovito je izrazio
ovakav stav izrekom da filozof treba da oslukuje
jezik. Manje slikovito, filozofija jezika bi u krajnjem
dometu trebala pojasniti i razraditi temeljne ideje
koje ljudi imaju a da ni sami toga nisu svjesni, ideje
preutno sadrane u jeziku i njegovoj upotrebi. U
drugim suvremenim tradicijama posebno u tradiciji analitike filozofije ovo pojanjavanje se opisuje kao analiza pojmova koji su preutno sadrani u
jeziku. Filozofski pojmovi, poput onih upravo navedenih, imaju svoj korijen u uobiajenim pojmovima,
a ti su pojmovi vezani uz svakodnevni govor.
Analiza takvih pojmova treba pojasniti skrivene
pretpostavke, i iznijeti ih na vidjelo. U daljnjem razmatranju onda filozof moe, i treba, uoiti skrivene
proturjenosti kojih je nae svakodnevno miljenje
puno, i predloiti bolja rjeenja. No, prvi korak u
tome jest da kae neto o samom jeziku i o pojmu
znaenja.
to je ui predmet filozofije jezika? Do sada je bilo
rijei o krajnjem cilju zbog bi se filozof trebao ba10
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 11
viti jezikom, i vidjeli smo da ovdje postoje suprotstavljena miljenja. Meutim, bez obzira na krajnji
cilj, suprotstavljeni tabori se slau u tome to je
neposredan ili ui predmet filozofije jezika. Naime,
i jedni i drugi su prvenstveno zainteresirani za
smisao ili znaenje sadrane u jezikom iskazu i
slau se da pri filozofskom razmatranju jezika
najvie panje treba posvetiti upravo znaenjskom
aspektu jezika.
esto se kod jezika (kao i kod znakova uope) razlikuje troje: sam jezini izraz, njegovo znaenje i njegova upotreba. Na primjer, reenica Vae cvijee je
predivno ima glasovnu i gramatiku strukturu, ima
znaenje odnosi se na navodnu injenicu da je sugovornikovo cvijee predivno, a moe se upotrijebiti
da bi se sugovorniku uputilo kompliment, ili da bi
se uvrijedilo ljubomornu treu osobu, ili za najraznovrsnije druge ciljeve. Ameriki filozofi pragmatisti predloili su podjelu prouavanja jezika (odnosno
znakova openito) u skladu s tim razlikovanjem,
koju prikazujemo u tabeli. Gornji redak sadri naziv
znanstvene discipline, a donji njezin predmet
prouavanja:
sintaksa (lingvistika)
semantika
pragmatika
jezini izraz
znaenje
upotreba
Filozofija jezika bavi se filozofskim aspektima svih

ovih tema, ali naglasak stavlja na znaenje. Tu filozof dolazi u priliku da surauje na zajednikoj temi
s lingvistima-semantiarima kao i s logiarima. No,
11
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 12
Filozofija jezika
filozofska pitanja su openitija od pitanja pojedinanih znanstvenih disciplina, i vezana uz razumijevanje spoznaje, uma i za openita pitanja o temeljnoj
strukturi svijeta.
Upoznat emo ova pitanja redom. Najprije emo
ukratko ocrtati tri pitanja koja karakteriziraju filozofijsko promiljanje gramatike, a onda emo prijei
na glavna pitanja, ona koja se tiu pragmatike i
semantike, odnosno teorije znaenja.
Antiki su klasici prije svega Platon, Aristotel i
stoici dali znaajan doprinos poecima gramatike.
Skeptici su dovodili u sumnju mogunost postojanja
lingvistike i dokazivali da o jeziku ne moemo znati
nita. Skolastika i rani novi vijek razvili su tzv. spekulativnu, kasnije racionalnu gramatiku, prethodnicu suvremene lingvistike. Dananja rasprava o
filozofiji i gramatici u dobroj je mjeri odreena
suvremenim stanjem u lingvistici, te lingvistikim
i filozofskim stavovima najveeg ivueg lingvista
Noama Chomskog. Tri pitanja privlae posebnu
panju filozofa: Prvo, to je zapravo gramatika nekog
jezika? Je li to samo teorija o jeziku ili skup pravila
koja obini govornik (npr. hrvatskog) nekako preutno ima u glavi, je li to skup apstraktno vaeih pravila ili pak skup drutvenih normi o tome kako treba
govoriti? Filozofi i jezikoslovci predlau razliite
odgovore koje moemo grupirati u tri velike skupine:
12
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 13
Gramatika danog jezika je skup apstraktnih pravila, koja vae nezavisno od toga da li netko dani
jezik govori. Pomalo pretjerano i slikovito reeno,
pravila postoje na nebu ideja. Po analogiji s Platonovom teorijom ideja, takvo shvaanje naziva
se platonizmom. (Glavni suvremeni zastupnik je
ameriki lingvist i filozof J. Katz). Glavna dananja
motivacija za takvo shvaanje je analogija gramatikih pravila i matematikih struktura. Za matematiki usmjerenog istraivaa analogija je oita
i vana: on prouava jezinu strukturu kao to bi
prouavao neku matematiku strukturu, u apstrakciji od pojedinih govornika. Ako je inae sklon platonizmu u matematici, proirit e ga i na jezik.
Gramatika pravila su vrlo specifina drutvena
pravila koja rukovode komuniciranjem. Ovo stajalite, sociologistiko, na prvi pogled je najprihvatljivije: jezik je tipino drutvena pojava, a oito je
da je podvrgavanje zajednikim pravilima, konvencijama, vrlo korisno za zajednicu jer omoguuje
komuniciranje meu njezinim lanovima. Meu
zastupnicima toga stajalita nalaze se F. Dretske i
I. Niiniluoto. (Mi smo osobno sami skloni tom stajalitu). Slabost sociologistikog stajalita lei u
tome da se jezik bitno razlikuje od uobiajenih
drutvenih pravila, kao to su na primjer pravila
lijepog ponaanja: naivni govornici nisu svjesni
veine gramatikih pravila koja slijede. (Nama se
ini da sociologist moe ponuditi odgovor: mnoge
socijalne norme su na slian nain nesvjesne.) Na
toj injenici inzistira sljedea teorija:
13
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 14
Filozofija jezika
Gramatika pravila su psiholoka pravila zapisana

u glavi, u spoznajnom aparatu svakog pojedinca,
iako ih on nije svjestan. Noam Chomsky je do
potankosti razvio ovo stajalite.
Mnogi autori prihvaaju neku vrst kompromisa.
Tako ameriki filozof David Lewis kombinira prvo
i tree stajalite: po njemu izraz jezik oznauje s
jedne strane apstraktnu strukturu, a s druge pak njezinu realizaciju u konkretnoj govornoj zajednici. (Za
podrobnije obavijesti o ovoj raspravi vidi lanak
Dunje Tihomirovi u njezinoj knjizi Filozofija
lingvistike).
Drugo pitanje vrijedno panje jest u emu se sastoji znanje jezika? Znade li obini govornik hrvatskog na neki nain pravila hrvatske gramatike,
tonije gramatike onog narjeja kojim se obino
slui? Chomsky dri da je znanje jezika zapravo preutno znanje gramatike, tj. nesvjesno poznavanje
pravila (znanje da se neto kae tako-i-tako), dok
drugi dre da je to naprosto vjetina (znanje kako
govoriti hrvatski).
Tree je pitanje da li je znanje jezika u potpunosti steeno, ili je barem dijelom uroeno. Znanje jezika sigurno obuhvaa poznavanje znaenja rijei i
naina kako znaenje rijei ulazi u znaenje reenice
(semantiku), te poznavanje gramatike, to ukljuuje
fonologiju, morfologiju i sintaksu. Znaenje pojedinih rijei dijete sigurno ui. Pogledajmo sada gramatiku, o kojoj su lingvisti najvie raspravljali.
Kakve naravi je gramatiko znanje koje posjeduje
naivni govornik danog narjeja hrvatskog jezika,
14
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 15
koji nikad nije u koli uio gramatiku? Naivni govornik bez daljnjega razlikuje ispravne (gramatiki
tone) reenice njegova narjeja od neispravnih. Za
svaku predloenu reenicu on je u stanju rei je li
ona u jeziku njegove ue govorne zajednice prihvatljiva ili ne. Tu sposobnost zovemo jezinom intuicijom, i na nju se oslanjaju lingvisti kad prouavaju
jezike. Kakve vrste je ta sposobnost ili znanje?
Na prvi pogled odgovor je jednostavan: takvo
znanje nije nikakvo intelektualno poznavanje teorije, nego je praktina vjetina, nije znanje da
takvo-i-takvo pravilo vai, nego je znanje kako formulirati i razumjeti hrvatske reenice. Chomsky je
doveo u pitanje ovaj jednostavan odgovor. On je
naprosto postavio daljnje pitanje: na emu poiva
praktino znanje? Njegova je zamisao sljedea: da
bi naivni govornik mogao slijediti dano gramatiko
pravilo, to pravilo mora biti negdje zapisano u njegovom spoznajnom aparatu. Iako sam govornik nije
svjestan nikakvog pravila, neki dio, podsustav njegova spoznajnog aparata, raspolae tim pravilom.
Praktino vladanje jezikom poiva na nesvjesnom
intelektualnom poznavanju pravila.
Pretpostavka o takvom nesvjesnom raspolaganju
pravilom urodila je novom zagonetkom: kako se takvo nesvjesno znanje stjee? Uenje jezika je ionako
dosta zagonetno: dijete ovladava ogromnim jezinim
materijalom u vrlo kratkom vremenu, a to brzo stjecanje jezika mogue je samo u odreenoj dobi, prilino je nezavisno od stupnja inteligencije i posve je
univerzalno. Chomsky je predloio da tu zagonetku
15
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 16
Filozofija jezika
rijeimo tako da pretpostavimo da dijete posjeduje

uroeno poznavanje temeljnih gramatikih naela,
koje mu omoguuje brzo i uinkovito uenje materinjeg jezika. Jezikoslovci su uoili da postoje openita
svojstva i openita gramatika pravila zajednika
svim jezicima, i nazvali ih jezine univerzalije. Takva
openita previla su najbolji kandidati za uroene
principe.
Za filozofa je Chomskyjeva hipoteza o uroenosti
znaajna jer oivljava tradicionalnu filozofsku raspravu o prirodi ljudskog znanja. Tradicionalni empiristi tvrde da je svako intelektualno znanje o nekoj
posebnoj domeni (jezik, raunanje, poznavanje
temelja ljudske psihologije) naueno: uroena je
samo openita sposobnost uenja. Njihovi protivnici
tvrde da posjedujemo specifina uroena znanja,
koja se tiu temeljnih naela dane domene. Zovemo
ih tradicionalnim racionalistima. Umjerene pozicije
kreu se izmeu ove dvije krajnosti: umjereni racionalist dri da su samo najopenitija znanja, poput
znanja logike, uroena, umjereni empirist priznat e
neke uroene specifine sposobnosti razumijevanja.
Empirizam je dominirao znanostima o ovjeku u
naem stoljeu, tako da je Chomskyjeva hipoteza
podrana ogromnim lingvistikim dokaznim materijalom predstavljala pravi ok. Empiristi su se nali
u neprilici kako da objasne stjecanje jezika. Time je
klasina rasprava koja je dugo vremena bila ugasla
obnovljena znanstvenim sredstvima. Teko je
nazrijeti konanog pobjednika.
16
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 17
Govorne radnje
Govorne radnje
Pogledajmo sada pragmatiku, uenje o upotrebi jezika. Suvremeno filozofsko razmiljanje o jezikom
djelovanju uvelike je nadahnuto razmatranjem jedne
posebne vrste iskaza. Razmotrite primjer u kojem
sveani uzvanik krsti brod rekavi: Imenujem ovaj
brod Kraljica Elizabeta!
Da bi izgovaranje navedene reenice ujedno
doista bilo krtenje, govornik mora uistinu biti
nadlean da krsti brod. Slian je sluaj s izjavom
Oporuno ostavljam ovaj sat svojem bratu. Da bi
ta izjava uistinu bila oporuno ostavljanje, govornik
ili pisac treba doista biti vlasnik sata, i izjava treba
biti dio oporuke. (Manje ceremonijalan iskaz je
Kladim se da e sutra kia.) Openito, takve izjave
ovise o dvije vrste uvjeta uspjenosti: prva se odnosi
na podobnost sudionika u govornoj djelatnosti i na
pravilnost izvrenja radnje, drugi pak na namjeru i
odnos namjere i radnje. Prvo dakle mora postojati
prihvaena konvencionalna procedura koja ima
odreeni konvencionalni uinak; i ona mora ukljuivati izgovaranje odreenih rijei od strane odreenih
osoba u odreenim okolnostima. Drugo, osobe i
okolnosti moraju u danom sluaju biti primjerene
za primjenu dotine procedure svi sudionici proceduru trebaju izvriti ispravno i potpuno. to se tie
namjere, ovdje vai sljedee: kad je, kao to se esto
dogaa, procedura predviena za osobe koje imaju
odreene misli i uvstva, ili za zapoinjanje nekog
ponaanja koje onda treba uslijediti, tada osoba koja
17
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 18
Filozofija jezika
sudjeluje i tako zapoinje proceduru uistinu mora

imati te misli i gajiti te osjeaje, a sudionici trebaju
namjeravati da se tako ponaaju i osim toga trebaju
se, kasnije, uistinu tako i ponaati.
Kada su navedeni uvjeti zadovoljeni, svakom od
ovih izjava obavlja se in naznaen prvom rijeju:
imenuje se, ostavlja se, ili se kladi. One ne izvjeuju
o nekom stanju stvari izvan njih samih i stoga mnogi
dre da nisu ni istinite ni lane. Izjave su dobile naziv
performativ ili performativna izjava od engleskog
glagola to perform. U kojem se smislu moe rei da
se takvom, performativnom izjavom neto ini? Prije
svega, samo izjavljivanje jest neka radnja. Izgovoriti
ili napisati spomenute reenice znai uraditi neto
(govorenje i pisanje jest obino namjerno, a u situacijama koje podrazumijevaju navedene reenice
jest sigurno namjerno i ono nije obavljeno neizravno, putem nekih drugih radnji). Zatim, izjavljivanjem
(putem izjavljivanja) inimo jo neto. Rekavi
Imenujem ovaj brod Kraljica Elizabeta! govornik
je dao ime brodu, u sljedeem primjeru pisac
oporuke je ostavio svoj sat bratu, itd.
Po emu su performativni iskazi posebni? Oni ne
sadre izraze filozofijske vrste, ali zadovoljavaju dva
posebna uvjeta: prvo, oni nita ne opisuju niti
prenose niti konstatiraju, nisu istiniti ili lani; i
drugo, izjavljivanje reenice jest injenje neke radnje.
Uoimo da se kvalifikacija djelatnosti nikako ne
odnosi na samo govorenje i pisanje kao takve. Navedene reenice su performativi po tome to se njima
ini jo neto osim to ih se izgovara, tonije, to se
18
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 19
njihovim izgovaranjem ini jo neto, to se normalno ne opisuje kao kazivanje neega

Prouavajui performative engleski filozof J.
L. Austin doao je do zakljuka da nas oni mogu
nauiti zanimljive stvari o jeziku openito. U naim
primjerima govornik jasno daje do znanja to ini
izjavom ta informacija je dio izjave, sadrana na
primjer u rijeima kladim se i kako hoe da ga
shvatimo. No, analogne se stvari mogu dogaati i bez
takve jasne najave. Ako vam asnik kae Ustani,
isto je kao da je rekao Zapovijedam ti da ustane.
Jezik je pun izjava koje se u stvarnosti ponaaju
poput performativa. Austin je zakljuio da veina
izjava ustvari ukazuje na neku vrst radnje koja se
tom izjavom ini: molba, zapovijed, tvrdnja, dokazivanje, zakljuivanje, izuzimanje, i deseci drugih.
Podrobno je analizirao te radnje pod imenom govorne radnje ili govorni inovi, uvjete njihove
uspjenosti i naine na koji govornik osigurava razumijevanje svoje namjere. Njegov uenik J. Searle
razvio je zatim sustavnu teoriju govornih radnji,
povezavi je s lingvistikom i semantikom.
Ve smo istakli da emo se najvie baviti problematikom znaenja. Evo nekoliko pitanja kojima se bave
suvremeni istraivai. Prvo, u emu se sastoji znaenje? Postoje li uope odreena znaenja (vidi sljedei odlomak)? Drugo, to je najmanja jedinica,
19
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 20
Filozofija jezika
najmanji nosilac znaenja? Je li to rije, kako bi se

moglo zakljuiti listajui rjenik? Ili je to reenica,
najmanja cjelina dovoljna da se opie neka situacija? Ili je to neki skup reenica, npr. neki diskurs ili
neka teorija o danom podruju? Ili ak ukupno nae
znanje? Ili cjelina nae kulture? Tree, odnose li se
jeziki izrazi (rijei, reenice, diskurs) primarno na
vanjski svijet ili na nae misli o vanjskom svijetu?
Razmotrit emo najpoznatije odgovore na ova
pitanja (neki odgovori o kojima neemo ovdje posebno govoriti zastupljeni su u izboru tekstova).
Spomenimo samo da se problematika znaenja susree ve rano u antikoj filozofiji, najprije u vie
praktinom obliku kod sofista, a onda teorijski i sustavno kod Platona, Aristotela i stoika. Stoicima
dugujemo i razraeno semantiko nazivlje. Do
ponovnog procvata filozofskih razmatranja o znaenju dolazi u kasnoj skolastici, a u novom vijeku
kod empirista i kod Leibniza. No, poasno mjesto im
je dala suvremena filozofija. Posebno se istakla
semantika u analitikoj tradiciji, kod autora kao to
su Frege, Russell i Wittgenstein.
Vrijedi li uope istraivati znaenje?

Pred istraivaa znaenja, semantiara, postavlja
se sljedei obeshrabrujui problem: pojam znaenja
prilino je rasplinut i neodreen. Ljudi esto pod
znaenjem neke rijei ili izraza ne podrazumijevaju samo obini jeziki smisao, nego i vanost te
rijei ili izraza za govornika (npr. sloboda za neko20
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 21
ga znai ivot). No, ak i kad bismo uspjeli odvojiti

jeziki smisao, i posvetiti se samo njemu, to ne bi
bio kraj potekoama. Rijei imaju vrst smisao samo
u rjeniku, a u stvarnom ivotu kao i knjievnosti
njihovo znaenje varira s kontekstom. (Razmislite,
na primjer ima li rije glava u izrazu glava
kupusa doslovno ili preneseno znaenje? U izrazu
Ti si moje sunce, da li rije sunce oznauje
nebesko tijelo ili neto drugo?) Doslovno i preneseno
znaenje isprepliu se i teko ih je razluiti. Suelice
ovim problemima neki filozofi preporuuju da se
odustane od teorije znaenja. Cijeli jedan smjer u
suvremenoj filozofiji, takozvani poststrukturalizam
(Derrida, Foucault) i njegov nastavlja, postmodernizam zastupaju ovakvo pesimistiko stajalite.
Nasuprot tome, optimistinije raspoloeni semantiari nai suvremenici Quine, Davidson, Dummett, Putnam nastavljajui tradicije Aristotela,
Leibniza i Fregea, dre da je teoriju znaenja mogue
izgraditi, samo da treba napredovati postupno.
Najprije odvajamo jezino znaenje od znaenja
u smislu vanosti ili praktine svrhe. Prouavamo
jezino znaenje. Zatim pokuavamo odrediti to je
to doslovno znaenje.
Polazite: izjavne reenice

U skladu s naznaenim planom pod znaenjem
emo zasad podrazumijevati doslovno jezino
znaenje. Postavlja se sada pitanja odakle poi u
istraivanju znaenja. Navikli na rjenike, mnogi bi
21
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 22
Filozofija jezika
ljudi spontano odgovorili da je znaenje prije svega

svojstvo pojedine rijei. U suvremenoj teoriji
znaenja meutim prevladava stajalite da u prouavanju znaenja treba poi od vee cjeline, barem od
reenice. Neke vrste rijei oito imaju znaenje
samo u kontekstu reenica, na primjer veznici. No,
i druge vrste koje izgledaju samostalnije, kao to su
imenice, pridjevi i glagoli, za svoje puno razumijevanje trae kontekst reenice (uzmite glagol biti:
to znai je u izolaciji?).
Pogledajmo sada podjelu reenica prema vrsti
jezinih radnji npr. izjavljivanje, zapovijed, molba i razmislimo to uzeti kao polazite. Imamo sada
izbor: Hoemo li sve vrste jezikih radnji smatrati
ravnopravnima za nae svrhe, ili emo dati prednost
jednoj od njih? Ako jednoj, tada moramo kazati
kojoj? Dosadanji put i alternative moemo prikazati
na crteu:
teorija
znaenja
ne moe se
izgraditi
moe
tretira sve
vrste jezikih
radnji
jednako
daje prednost jednoj
kojoj?
Neki su filozofi, pozivajui se na austrijskog filozofa Ludwiga Wittgensteina (1889-1951) u njegovoj

kasnoj fazi, branili ideju da su sve vrste govornih
22
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 23
radnji jednako bitne, kao i svaki kontekst, bio to

ozbiljan razgovor ili igra. Njihova je parola bila Ne
pitaj za znaenje, ve za upotrebu! (Sam Ludwig
Wittgenstein je imao neto sloeniju teoriju o tome).
No, obino se prednost daje jednoj vrsti govornih
radnji, izjavljivanju, i izjavnim reenicama. Pretpostavlja se da dijete poinje uiti jezik tako da dovodi u vezu rijei-reenice sa stvarima. To dovoenje
u vezu je najjednostavnije u sluaju primitivnih
izjavnih reenica prije negoli naui zapovijed
Donesi lutku, ono ui Evo lutke!. Neizjavne govorne radnje mogu se prikazati polazei od izjave.
Na primjer, zapovijed Donesi cipele! moe se
rastaviti na sud da cipele budu ovdje i na imperativ Uini . Naglasak na izjavljivanju i izjavnim
reenicama istie funkciju jezika da nas obavjetava
o realnosti. Mi emo se drati stajalita da ozbiljna
izjavna upotreba izjavnih reenica predstavlja
glavnu vrstu govorne radnje na ijem objanjenju
treba da se temelji objanjavanje svih ostalih.
Tvrdnje se kao takve vrednuju s obzirom na njihov
odnos spram stanja stvari u svijetu te one odgovaraju
stanju stvari ili ne odgovaraju. Suprotne vrijednosti
moemo oznaiti kao istinito/lano. Tvrdnje su u
tom pogledu kao zapovijedi. Zapovijedi su ili
izvrene ili nisu, tvrdnje su ili istinite ili nisu. Onaj
tko tvrdi neku tvrdnju, obvezuje se time na vie
nego samo na to da tvrdnja nije lana; obvezuje se
na to da je ona istinita. Naime, nema mogue upotrebe tvrdnje, pri kojoj bi netko svjesno tvrdio sud
koji nije istinit, a da to ne bude sluaj zloupotrebe.
23
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 24
Filozofija jezika
Razmotrit emo i braniti pretpostavku da je veza

jezika i realnosti od kljune vanosti za ustanovljavanje znaenja. Drugim rijeima, razumjeti izjavnu
reenicu znai znati u kojoj bi situaciji ta reenica
bila istinita. Situacija u kojoj je tono istinita dana
reenica zove se i uvjet istinitosti te reenice (odnosno istinosni uvjet). Na primjer, reenica Kia pada
je istinita upravo u situaciju u kojoj pada kia, tako
da je to da kia pada uvjet istinitosti te reenice.
Drugaije kazano, reenica Kia pada je istinita ako
i samo ako kia (doista) pada.
Kako se reenica da kia pada odnosi spram situacije
u kojoj kii? Ova pitanje vodi nas do odnosa jezika
i zbilje. (Rasprava prema tome zadire u podruje
ontologije tj. uenja o biu, zbilji i bitku). Najprije
emo je upoznati u vrlo pojednostavljenom obliku
s dva suprotna stajalita.
Prvo stajalite, realizam: Reenice govore o
situacijama koje su od njih nezavisne i koje ih ine
istinitima ili lanima. Istinitost i lanost su nezavisne od naih misli i jezika.
Drugo stajalite, antirealizam: prema suprotnom
stajalitu, jezik je neka vrst naoala kroz koje gledamo svijet, i koje oblikuju na svijet. Prema tome
situacije, predmeti i svojstva za koje postoje jezini
izrazi nisu dani nezavisno od jezika, ve je nain
kako ih mi uope odreujemo ovisan o naim
24
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 25
jezino-pojmovnim mogunostima. To se stajalite

se u klasinoj tradiciji zvalo idealizmom, ali kako
termin idealizam pokriva mnogo razliitih zamisli i orijentacija, danas je ei naziv antirealizam.
Oba stajalita imaju dugu tradiciju i ugledne zastupnike. Mi emo najprije izloiti realistiki pristup,
jer je jednostavniji. Zatim emo ukratko prikazati
antirealistiki izbor. Napominjemo da je nae izlaganje krajnje pojednostavljeno.
Realizam: jednostavna teorija

Najjednostavnija realistika teorija je sljedea: Izjavne reenice imaju znaenje zato to govore o stanju
stvari (situacijama). Osnovne izjavne reenice sastoje se od subjekta i predikata. Subjekt stoji za neki
predmet, a predikat za svojstvo ili relaciju. (Struni
naziv za stajati za neto je referirati na neto).
Ivica je visok.
govori o stanju stvari da je Ivica visok. I to ovako:
Ivica
je visok
referira na
referira na
svojstvo visine.
25
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 26
Filozofija jezika
Ostale, sloenije izjavne reenice sloene su od

jednostavnih, samih ili zajedno s nekim dodacima.
Glavni posao teorije znaenja sastoji se u tome da
objasni kako znaenje sloenih izjava ovisi o znaenju jednostavnih sastavnih dijelova. Pri tome se
pretpostavlja da vai sljedee:
Znaenje sloenih iskaza moe se sustavno izvesti
iz znaenja njihovih sastavnih dijelova
To se obino zove naelom sloivosti (kompozicionalnosti). Kad jezik ne bi bio sloiv (kompozicionalan), morali bismo uiti reenice kao gotove
cjeline, i ne bismo na jednostavno na osnovu poznavanja rjenika i gramatike mogli tvoriti nove
reenice. U slaganju novih reenica temeljnu ulogu
igra nae znanje o vezama meu reenicama i
sudovima. Na primjer, ako smijem tvrditi dvije reenice Marko pie i Katica ui, smijem tvrditi i sloenu reenicu Marko pie i Katica ui. Takve veze
bitne su za zakljuivanje i njih prouava logika. Stoga se obino smatra da u primjeni naela sloivosti
u izgradnji teorije znaenja filozofi trebaju usko
suraivati s logiarima.
Izloenu jednostavnu teoriju zastupali su izmeu
dva svjetska rata zastupnici logikog atomizma. Najznaajniji predstavnici te orijentacije su tu Ludwig
Wittgenstein, kojeg smo ve spomenuli, i Bertrand
Russell (1872-1920). Wittgenstein je u ranoj fazi, oko
Prvog svjetskog rata, zastupao jednostavnu realistiku teoriju, a u kasnoj fazi teoriju o znaenju kao
upotrebi. Danas je jednostavna teorija opet na dobru
26
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 27
glasu i razvijaju se njezine profinjenije varijante.

Jedna od posebno profinjenih varijanti je teorija
znaenja Donalda Davidsona, koji izbjegava da govori o situacijama, ali nastoji svesti znaenje na
istinitost.
Jednostavnu teoriju nekad se izraavalo tvrdnjom
da je jezik slika stvarnosti. No, to je vrlo neprecizno,
i danas se jednostavna teorija tumai manje slikovitim sredstvima. Da bismo ilustrirali kako u praksi
izgleda izgradnja jednostavne teorije spomenut
emo jedan vaan detalj iz nje. U naem jednostavnom primjeru poli smo od toga da ime Ivica
oznauje Ivicu. Sada trebamo razmotriti tu pretpostavku.
Kako imena oznauju svoje nosioce?

Kako osobno ime oznauje (= referira na) svojeg
nosioca? to ini da u naoj govornoj zajednici neki
govornik moe npr. imenom Beethoven referirati
na osobu Beethovena? Jednostavan i vjerojatno
ispravan odgovor glasi da treba da razlikujemo dvije
etape u upotrebi nekog imena. U prvoj etapi ime
Beethoven bilo je dano novoroenom djetetu. Prve
osobe koje su ga upotrijebile sada mogu prenijeti
dalje upotrebu imena, tako da se u drugoj etapi
formira lanac prenoenja, koji ini tradiciju upotrebe imena za tu osobu. Svaki govornik koji prenese
upotrebu imena do sljedeeg govornika uzrokuje
da ga i sljedei upotrijebi za istu osobu, Beethovena.
Ovakva slika o tome kako ime oznaava (referira na)
27
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 28
Filozofija jezika
svojeg nosioca zove se stoga, pomalo neobino,

uzrona ili kauzalna teorija referencije. Ona je
u ovom obliku izloena tek pred dva i po desetljea,
a iznio je ameriki filozof Saul Kripke.
Beethoven
dananji
govornik
L
Beethoven
ZAMJEDBENA
P
UZRONA VEZA
N
J A
OTAC
NOVOROENE
Koje jo rijei stjeu svoju referenciju poput

imena? Pogledajmo rije voda. Za pretpostaviti je
da je ta tvar dobila ovo ime u neka pradavna vremena.
Zamislimo prvog imenovatelja vode ili malu skupinu imenovatelja i nazovimo ga Hrvoje. Hrvoje sigurno nije poznavao kemijski sastav vode, i za njega
voda nije znailo spoj vodika i kisika. On je vjerojatno raspolagao znanjem o obinim, danas stereotipnim svojstvima vode pitka prozirna tekuina koja
tee u rijekama, nalazi se kii i morima i sigurno
je bio u situaciji da vodu vidi i pokazuje drugima.
28
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 29
Voda
STEREOTIP
prozirno
pitko
tekue
dananji
govornik
L
Voda
ZAMJEDBENA
R
UZRONA VEZA
O
J A
Hrvoje
VODA (H2O)
Uoimo da njegov stereotip vode vjerojatno pristaje, ili bi u naelu mogao pristajati, i nekim drugim
tekuinama, kad bi tekle u rijekama ili padale s
kiom. Svojom rijeju uspio je imenovati pravu
tekuinu voda iz dva razloga: prvo, voda doista na
Zemlji tee u rijekama i pada s kiom; i drugo, tekuina na koju je pokazivao vjerojatno je uistinu bila
voda. Daljnji govornici preuzeli su rije voda od
prvih upotrebljavaa te rijei, i dijelili su Hrvojev
stereotip nemajui pojma o kemijskom sastavu vode.
Taj uzrono-povijesni lanac prenoenja referencije
tako see i do nas, spajajui nas s mitskim Hrvojem
(vidi Kripke, Imenovanje i nunost, navedeno u
Literaturi).
Rijei kao to su voda ili limun referiraju na
vrste to ih sreemo u prirodi. Hilary Putnam je
29
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 30
Filozofija jezika
predloio teoriju po kojoj te rijei stjeu referenciju

slino imenima (vidi prikaz u knjizi Putnamovog
uenika M. Devitta, Jezik i realnost, navedeno u Literaturi). Neki filozofi poopili su uzrono-povijesnu
sliku referencije na sve rijei jezika koje se odnose
na konkretne stvari: na primjer, rijei za konkretna
svojstva (prilozi i pridjevi) stekli su takoer svoje
znaenje jednostavnim imenovanjem. Ta je teorija
danas vrlo popularna. (Sljedea se biljeka moe prilikom prvog itanja i preskoiti bez tete po daljnje
razumijevanje teksta).
Povijesna biljeka (logiki atomizam)

Spomenuli smo da su logiki atomisti zastupali jednostavnu realistiku sliku znaenja. Navest emo
ukratko njihove temeljne ideje. Logika analiza rastavlja sloene sudove na njihove elemente. Neki logiki atomisti posebno Wittgenstein u svojoj ranoj
fazi imaju pojam analize koji je krajnje zahtjevan.
Formalni se logiar zadovoljava time da sintaktiki
sloeni sud rastavi na sastavne dijelove. Na primjer
on e sud Stol je drven i sme prikazati kao sloen
od Stol je drven i Stol je sme. Wittgenstein
zamilja analizu mnogo radikalnije: sud Stol je
drven je implicitno sloen u tom smislu da je njegova istinitost ovisna o istinitosti daljnjih sudova
o materijalnim dijelovima stola ako smo fizikalisti,
ili o osjetilnim podacima ako smo fenomenalisti. Ti
su daljnji sudovi jednostavniji od poetnih. Analiza
je jednoznana, dri Wittgenstein. Takoer, svaka
30
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 31
analiza mora jednom stati, a toka zaustavljanja bit

e posve jednostavni sudovi. Ti moraju biti posve
odreeni i precizni ako je logika precizna. Nadalje,
jednostavni sudovi moraju biti meusobno posve
nezavisni: istinitost niti jednog od njih ne smije ovisiti o istinitosti bilo kojeg drugoga. Teza da postoje
takvi sudovi atomi misli kasnije je nazvana
logiki atomizam. Budui da ne znamo kako tono
izgledaju stvarni atomarni sudovi, moramo se zadovoljiti primjerima relativno atomarnih sudova: pretvarajmo se da je neka nama dostupna razina analize
posljednja, da su jednostavni sudovi poput Ovo je
crveno doista atomarni. Rasprava onda treba odgovoriti na sljedea pitanja: prvo, u emu se sastoji
znaenje jednostavnih sudova? Drugo, kako znaenje i istinitost sloenih sudova ovise o znaenju i
istinitosti jednostavnih? Tree, kakva je narav logikih kombinacija meu sudovima? to je logika?
Na pitanje o znaenju i istinitosti Wittgenstein odgovara teorijom odslikavanja: misli i sudovi su slike
zbilje i to im daje znaenje i istinitost. No u emu
se sastoji odnos odslikavanja? Kako na primjer,
portret Henryja VIII odslikava kralja? Zdravorazumski gledano, injenica da kralj ima bradu prikazana
je time to naslikano lice ima naslikanu bradu.
Wittgenstein uzima ovu zamisao krajnje ozbiljno:
postoje injenice u pogledu slike i injenice u
pogledu odslikane zbilje, a odnos odslikavanja je
odnos meu tim injenicama. Sliku ine te slikovne
injenice (npr. da naslikani kralj ima naslikanu
bradu) i njihovi elementi (npr. naslikana brada).
31
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 32
Filozofija jezika
Elementi slike stoje za stvari (naslikana brada za

stvarnu kraljevu bradu); nadalje, odslikavanje nastaje zahvaljujui koordinaciji elemenata slike i
prikazanih stvari: to koordiniranje je poput ticala
elemenata slike, pomou kojih slika dodiruje zbilju
(2.1515). Koordiniranje onda objelodanjuje strukturu zajedniku slici i odslikanom (struktura portreta
i struktura kraljeva lika) pa tu strukturu Wittgenstein
naziva formom odslikavanja (Tractatus Logico Philosophicus, 2.17). Vano je uoiti da slika ne moe
oslikati vlastitu formu odslikavanja: ta se forma na
slici ne prikazuje kao to se prikazuje lik kralja
ve se pokazuje implicitno; ona je to svojstvo po
kojem uspijevamo sliku shvatiti kao portret. Pogledajmo sada portret iz mate koji izgleda realistino,
recimo damu s lasicom. Takav portret takoer
prikazuje ili odslikava, ali tako da predstavlja model
ne-zbiljske osobe. Budui da je portret realistian,
na njemu nema nita nemogueg: prikazana dama
s lasicom mogla bi postojati, iako u stvarnosti ne postoji. Slika prikazuje mogue stanje stvari. Wittgenstein sada definira pojam smisla: smisao slike je ono
to slika prikazuje.
Misao ili sud je slika injenica. Struktura suda je
logika (dok je struktura portreta prostorna i odreena bojom), pa je sud logika slika injenica. Svi
istiniti sudovi ine jedinstvenu sliku zbilje. Neistinit
sud odslikava stanje stvari koje je mogue (inae ne
bi bio sud), ali nije zbiljsko.
Teorija odslikavanja posredno diktira i gledanje
na sloene sudove. Kombiniranje jednostavnih
32
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 33
sudova tim sudovima ne smije dodati nita sadrajno: prema tome, znaenje (istinitost) sloenog
suda treba da jednostavno i mehaniki proizlazi iz
znaenja (i istinitosti) njegovih pod-sudova. Logiari
posuuju izraz iz matematike: istinitost sloenog
suda je funkcija istinitosti njegovih podsudova i
naina na koji je sud sloen. Logiki veznici konjunkcije, disjunkcije i materijalne implikacije potuju
to pravilo: oni su istinosno-funkcionalni (Na primjer,
istinitost konjunkcije oznaene veznikom i, kao
u Marko tri i Katica ui je vrlo jednostavna
funkcija istinitosti svakog konjunkta, npr. istinitosti
suda Marko tri i suda Katica ui.).
Poseban problem za atomistiku teoriju predstavljaju sloeni sudovi sljedee vrste: sud Petar
vjeruje da pada kia sloen je iz suda Petar vjeruje
da i Pada kia, no njegova istinitost ne ovisi o
istinitosti ovog potonjeg (padala kia ili ne, ako
Petar vjeruje da pada, sloeniji sud je istinit). Slino
je i sa sudom Mogue je da pada kia, ija je
istinitost neovisna od istinitosti suda Pada kia.
Wittgenstein je ponudio saetu naznaku rjeenja
koju je teko i razumjeti, kamoli ocijeniti. Problem
je, meutim, odigrao kljunu ulogu u razvitku filozofske logike, posebno u logici mogunosti-nunosti,
logici znanja i logici normi.
Realizam: sloenija teorija

Nakon to smo ukratko prikazali jednostavnu realistiku teoriju koja poznaje samo jednu vrst odnosa
33
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 34
Filozofija jezika
jezika i realnosti, odnos oznaavanja, moemo poi

dalje. Na redu je realistika teorija, koja osim oznaavanja (referencije) uvodi jo jedan centralni pojam,
smisao. Razvio ju je Gottlob Frege (1848-1925, vidi
njegovu knjigu u popisu literature, a posebno tekst
O smislu i znaenju). Prisjetimo se da u svojem
neprofinjenom obliku jednostavna teorija svodi
znaenje na odnos oznaavanja ili referiranja. Tako
se na primjer ini da ime Ivica nema nikakvo
drugo znaenje nego da stoji za osobu koja nosi to
ime. Meutim, nemaju svi izrazi tako jednostavno
znaenje. Frege nudi primjer opisnih imena Danica (= najsjajnija zvijezda na jutarnjem nebu) i
Veernjaa (= najsjajnija zvijezda na veernjem
nebu). Netko moe nauiti da jutrom prepoznaje zvijezdu Danicu, a naveer Veernjau, a da ne zna da
se radi o istoj zvijezdi, naime planeti Veneri. No kako
je to mogue ako se znaenje svodi na referenciju?
Imena Danica i Veernjaa referiraju na isti
objekt, i kad bi sve to na zvjezdoljubac zna bilo
izrazivo odnosom imena i objekta, on ne bi znao da
su dotine dvije zvijezde jedna planeta. Isto tako, ako
ni jedno ni drugo ime nema nikakvog drugog
znaenja osim samog objekta, onda bi netko tko zna
Danica je sjajna samim tim znao i da je Veernjaa
sjajna. Konano, prvi (valjda babilonski) astronomi
koji su otkrili da je Veernjaa ista zvijezda kao
Danica, ne bi imali to otkriti, jer su predmet odnosno referencija isti za oba imena. (Neki zastupnici jednostavne teorije tvrde da je tome doista tako.) Frege
koristi ovaj primjer da bi sustavno razvio slutnju da
34
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 35
u znaenju ima jo neeg osim golog odnosa referencije. (Ta je slutnja u filozofiji jezika odavno prisutna.) U sluaju planete Venere ovo jo neto tie
se aspekta pod kojim na zvjezdoljubac shvaa referenciju Danice i Veernjae, odnosno pod kojim
zahvaa planet.
Kad o planetu misli kao o Danici, on je zahvaa
pod aspektom najsjajnije jutarnje zvijezde, a kad
misli o Veernjai, o njoj misli kao o veernjoj zvijezdi, ne znajui da oba aspekta zahvaaju istu
stvar. Frege govori o nainu na koji je stvar dana,
nainu njezine prezentacije. Kratki naziv za aspekt
ili nain pod kojim je referent dan kod njega je
smisao. Smisao rijei Danica je najsjajnija zvijezda na jutarnjem nebu, a referencija te iste rijei
je predmet, planeta Venera.
Veernjaa
Danica
SMISAO:
najsjajnija zvijezda
SMISAO:
najsjajnija zvijezda
na veernjem nebu
na jutarnjem nebu
REFERENCIJA
REFERENT
VENERA
35
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 36
Filozofija jezika
Smisao reenice sagraen je od smislova rijei koji

je ine (primjena naela sloivosti). Teorija o smislu
i referenciji (ili fregeovska teorija) uspjeno objanjava kako govornik moe upotrebljavati rijei s istom
referencijom a da ne zna da govori o istoj stvari. Ona
ima i drugih prednosti i to joj je osiguralo veliku popularnost, pa ak i mjesto standardne teorije znaenja, barem u analitikoj tradiciji.
Problemi realistike teorije

Teorija o smislu i znaenju u svojem realistikom
fregeovskom obliku izgleda privlano. Meutim,
ona se sueljava s nekoliko neugodnih problema. to
je tono smisao? Frege je bio platonist i smatrao
je da su smislovi poput platonskih ideja. To je stajalite vrlo teko odrivo. Prirodnije bi bilo rei da
su smislovi u glavi govornika. No, ni to naalost
nije odrivo. Prema fregeovskoj teoriji, smisao rijei
tono odreuje objekt na kojeg rije referira. No, govornici uglavnom nemaju tako tone specifikacije
koje bi bile precizne kao to se to od smislova u ovoj
teoriji trai. (Suvremeni ameriki filozof Hilary
Putnam kae da ljudi imaju na umu stereotipe, a
ne precizne fregeovske smislove. Tako na primjer
malo ljudi znade koje su bitne karakteristike salate
to znaju samo botaniari ili koje su bitne kemijske karakteristike volframa, koje specifino odreuju
volfram za razliku od npr. nikla). No, ako je tako,
onda toni odreivai referencije nisu u glavi govornika. Jo gore, postoje reenice za koje je sigurno
36
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 37
da nikad ne bismo bili u stanju prepoznati jesu li istinite na primjer Ovdje nikada nee biti izgraen
grad, budui da bismo za to morali ivjeti vjeno.
(Primjer potjee od britanskog suvremenog filozofa
Michaela Dummeta.) Smisao tih reenica kao da
nadilazi sve to bi moglo biti dostupno i govorniku
i sluatelju.
Daljnja skupina problema koji se postavljaju ne
samo pred fregeovsku, ve i pred svaku drugu realistiku filozofiju jezika, proizlazi iz razmatranja o
odreenosti znaenja. Tu je skupinu otkrio i razvio
Wittgenstein u kasnoj fazi svoje filozofije. to znai
da neka rije posjeduje odreen smisao-pojam kojeg
moe primijeniti na razliite sluajeve? Ako imam
neki takav pojam stola, konja, zbroja tada posjedujem neku vrstu pravila koje mi kae na koje predmete stolove, konje, brojeve se taj pojam odnosi.
No, imamo li mi takve odreene pojmove i njima
pridruena pravila koja umijemo slijediti? Wittgenstein e to dovesti u sumnju.
Wittgenstein iznosi svoje stajalite na blistavo
jednostavnim primjerima (Filozofijska istraivanja
par. 185-242), s oitom porukom: ako ve i jednostavna pravila priinjaju ogromne potekoe, sloena
e priinjavati barem isto tolike. Uzmimo kao primjer
pojam zbrajanja i najjednostavnije pravilo koje se
odnosi na pribrajanje jedinice: naeg uenika, Petra,
koji ve u praksi poznaje niz prirodnih brojeva ali
ne poznaje zbrajanje, uimo dodavanju jedinice,
dakle obinu operaciju plus jedan. U najjednostavnijem sluaju dani broj prikazujemo Petru pomou
37
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 38
Filozofija jezika
niza crtica: III, pa mu dodajemo jednu, I, i dobivamo njegova sljedbenika IIII. Nakon prvih desetak
primjera s brojevima manjim od dvadeset ispitamo Petra i stjeemo dojam je da shvatio pravilo.
ini se da sada Petar raspolae nekim poznavanjem
pravila, znanjem koje za njega ubudue mjerodavno
odreuje kako e za bilo koji broj nai zbroj toga broja
s jedinicom, nezavisno od njegove okoline i govorne
zajednice. To znanje izgleda posve objektivno: ne
diktira Petrov stvarni postupak valjanost pravila
ako e Petar koji puta i zabuni pravilo ostaje nedirnuto,
niti sud Petrove okoline odreuje slijedi li on uistinu
pravilo ili ne jedino mjerilo je stvarno podudaranje njegovih postupaka s pravilom. Nazovimo to
oekivanjem odreenosti pravila. Takoer se ini da
je Petar ovu operaciju mogao uoiti i nauiti posve
sam, piui crtice i dodajui uvijek po jednu. Nazovimo to oekivanje idejom o privatnom slijeenju
pravila. Ova su dva oekivanja povezana: privatno
slijeenje pravila poiva na odreenosti Petrova
znanja o pravilu. Wittgenstein pokazuje da su obje
ove pretpostavke upitne.
Uoimo za poetak da je prvih desetak primjera
na kojima smo poduavali Petra samo mali poetni
odsjeak niza brojeva. Sve to smo mu uspjeli pokazati jest to se radi na brojevima manjim od dvadeset: on nije mogao pouzdano znati neemo li
dodavati dva nakon dvadeset, tri nakon trideset, i
tako redom. Zovimo bilo koje alternativno pravilo
koje se s obinim dodavanjem jedinice podudara do
nekog konanog broja, a onda diktira neki drugi
38
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 39
postupak, iskrivljenim (pored navedenog ima ih

bezbroj: dodavati jedinicu do sto, dva do tisuu itd.,
dodavati jedinicu do milijun, dva do deset milijuna itd.).
Wittgenstein sada postavlja dva pitanja: Vi pretpostavljate da je Petar nauio obino dodavanje
jedinice, a ne neko iskrivljeno pravilo. No postoji li
ita u Petrovu umu, ikakva odrednica to jednoznano odreuje da se radi o obino a ne iskrivljenom
pravilu? Zatim, ako takva odrednica i postoji,
moemo li znati za nju?
Petar vjerojatno raspolae sa ivim sjeanjem na
proces uenja, i ima na umu sliku vaeg dodavanja
crtice ve napisanom nizu crtica. Pomae li ta slika?
Naalost, ona prikazuje samo neki dani, mali broj
crtica, i njihova sljedbenika. Kako bi takva slika
mogla odrediti to se dogaa na tisuitom koraku
dodavanja jedinice?
No, ako je Petar ita nauio, nauio je pojam
dodavanja jedinice, pa e ga taj pojam voditi u praksi. Ni ovaj pokuaj odgovora nije uvjerljiv. Pojam
je ovdje skoro sinonim za pravilo, pa je problem
samo preimenovan. Nikakvo konano stanje Petrova
duha ne moe unaprijed odrediti potencijalno
beskonaan broj primjera.
Naravno, nae nam se dvojbe o Petru vraaju poput bumeranga: to ini moje razumijevanje pravila
odreenim i jednoznanim? Oito je da tumaenje
pravila pozivanjem na druga pravila mora negdje
stati (Tumaiti samo znai jedan izraz pravila
zamijeniti drugim) i ostavlja otvoreno pitanje
39
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 40
Filozofija jezika
odreenosti pravila na toj temeljnoj razini. Najoprezniji zakljuak koji bi se dao izvesti iz ovih razmatranja jest da je oekivanje odreenosti upitno:
nije oito da je primjena pravila eksplicitno fiksirana
jednom za svagda, da su pravila vrste tranice koje
pouzdano vode na duh. Neto je sadrajniji sljedei
zakljuak za kojeg imamo potvrde u tekstu: nita
mentalno u Petrovome umu ili duhu ne daje
odreenost njegovu shvaanju pravila. Neki tumai
dre da Wittgenstein dokazuje mnogo radikalniji
zakljuak: ne samo da je vrstoa pravila dvojbena,
ona je posve iluzorna. Svaka primjena pravila
postavlja subjekta pred novu odluku, a injenica
da subjektov izbor izgleda jednoliko je sluajni rezultat nae konstitucije. Meu tumaima Wittgensteina
traje otra rasprava o tome koliko je on uistinu bio
radikalan i sklon miljenju da su sva pravila puka
konvencija (takvo se miljenje naziva konvencionalizam).
to se tie privatnog slijeenja pravila, to je posve upitno. Pored ope prijetnje neodreenou,
javlja se i spoznajno pitanje: kako bi Petar u usamljenosti mogao pouzdano znati da je pravilo koje mu
danas lebdi pred oima isto ono koje mu je lebdjelo
juer. Danas on ima samo vrsto vjerovanje da slijedi to pravilo; na emu se takvo vjerovanje moe
temeljiti? A vjerovati da slijedim pravilo ne znai
slijedi ga. Stoga se pravilo ne da slijediti na privatan
nain, jer bi inae vjerovati da slijedim pravilo bilo
isto to i slijediti ga (Filozofijska istraivanja, I, 202).
Slijeenje pravila je praksa, a ne privatni in, za40
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 41
kljuuje Wittgenstein. Temeljno poznavanje pravila

nije znanje o njima, ve dresiranost, ukorijenjena u
zajednikom postupanju: Zajedniki ljudski nain
postupanja je onaj okvirni sustav pomou kojeg za
sebe tumaimo neki strani jezik.
Tumaenja ovih zakljuaka moemo razlikovati i
po stupnju radikalnosti.
Najskromnije je tumaenje sljedee: Pravila nisu
odreena nekom nadljudskom nunou, ve suglasnou zajednice i pitanje slijedi li dani ovjek
neko pravilo ima smisla samo u okviru zajednike
ljudske djelatnosti. Srodno tumaenje, ali koje ostavlja vie mjesta jedinki ne poziva se toliko na samo
zajedniko djelovanje, koliko na zajednike crte i
sklonosti koje lee u temelju ljudskog ponaanja.
Radikalnije tumaenje koje nam se ini blie
stvarnoj Wittgensteinovoj namjeri dri da odreenost uope nije neko objektivno svojstvo pravila, niti
njegova razumijevanja. Tvrdnja da Petar slijedi
obino pravilo, a ne iskrivljeno, je vrijednosni sud
zajednice kojim ona prihvaa njegovo ponaanje
(Petar je jedan od nas). U sluaju zbrajanja to bi
znailo da zbroj nije odreen unaprijed, nezavisno
od prihvaanja. Slino bi bilo s poucima i dokazima: to da je neki dokaz upravo dokaz danog pouka,
stvar je implicitnog proglaavanja (Zajednica matematiara proglaava ovo dokazom za dani pouak!)
Smisao pouka ujedno je dijelom odreen time da
je taj dokaz proglaen valjanim za njega. Rasprava
o slijeenju pravila povezana je sa znaajnim inovacijama u shvaanju jezika i ljudskog duha. Temeljna
41
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 42
Filozofija jezika
metafora tradicionalnog pristupa ljudskim mislima

i openito psiholokim stanjima je metafora ograenog vrta (unutarnjeg ivota) kojem samo njegov
vlasnik ima pristup. Razrada ove metafore vodi do
zamisli privatnog jezika: ako samo Petar ima pristup
vlastitom mentalnom ivotu, onda bi on morao moi
izmisliti jezik iji izrazi referiraju samo na njegova
stanja, tako da nitko drugi ne bi ni naelno mogao
razumjeti taj jezik. Ta slika i mogunost privatnog
jezika mame sumnjiavost: kako mogu znati da
Petar pod rijeju bol podrazumijeva isto stanje koje
i ja podrazumijevam, kad nemam uvida u njegovo
stanje? (injenica da se Petar ponaa slino meni ne
pomae: otkud znam da slino ponaanje drugih
ljudi potjee iz slinih uzroka, kad te uzroke same
nikad ne mogu promatrati?)
Navedeni problemi potaknuli su neke mislioce na
suprotnu krajnost, biheviorizam: unutarnja stanja ni
dogaaji ne postoje, a mentalni izrazi referiraju na
samo ponaanje. Wittgenstein trai srednji put
izmeu tradicionalne Scile i bihevioristike Haribde
i tom kontekstu nudi razmatranje protiv privatnog
jezika.
Kad bi stvari doista stajale tako kako ih prikazuje
tradicionalna slika, u naelu bi bilo mogue da postoji posve privatni jezik, u kojem izrazi referiraju
samo na meni dostupna stanja: dnevnik pisan na
takvom jeziku nitko drugi osim mene ni u naelu ne
bi mogao razumjeti. No, kae Wittgenstein, to nije
mogue. Podsjetimo se da je za postojanje jezika
nuno da se potuju jednom utvrena znaenja:
42
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 43
proizvoenje znakova koji svaki puta imaju drugo

znaenje nije nikakva jezina djelatnost. Imajui to
na umu, pretpostavimo da je govornik radikalno privatnog jezika, Privatus, neki svoj doivljaj juer
nazvao alfa. Danas se Privatusu ini da se doivljaj
ponovno javio, i on se sprema da u dnevnik ponovno
upie Danas alfa. Kako Privatus moe provjeriti je
li reenica Danas alfa istinita? Moda ga sjeanje
vara, moda doivljaj nije isti. Vanjska kontrola nije
mogua, jer je jezik po pretpostavci privatan. Ostaje
samo to to se Privatusu ini, a taj privid moe varirati od prilike do prilike. Tada, meutim, njegov
tobonji jezik nema vrstih znaenjskih pravila, i
uope nije jezik. Uoimo da se taj zakljuak dobro
nadovezuje na poantu da nikakvo pravilo nije
mogue slijediti u izolaciji, koju smo razmatrali
ranije.
Wittgenstein pojaava poantu sljedeom usporedbom: zamislimo zajednicu u kojoj svaki lan ima
kutiju s kukcem koju samo on moe otvoriti. Ljudi
daju ime svojim kukcima i razgovaraju o njima.
Meutim, u razgovoru kukac ne igra nikakvu ulogu
ak i da je svaija kutija prazna razgovor bi mogao
tei dalje tako dugo dok nitko ne zna da i njegov
blinji ima praznu kutiju.
Wittgenstein naalost ne precizira pouku svojeg
razmatranja. Ono bi trebalo pokazati da je barem
neki element tradicionalne slike pogrean; pitanje
je koji. Neki smatraju da Wittgenstein nijee postojanje unutarnjih doivljaja (kukca uope nema), i
tako se pribliava biheviorizmu. Blisko je tome
43
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 44
Filozofija jezika
shvaanje da nai postupci prema drugim ljudima

ne poivaju na vjerovanju da i drugi ljudi imaju duevni ivot, ve se obratno moe rei da tretiramo
drugog kao bie s duevnim ivotom zato to se prema njemu ponaamo na odreeni nain (s brigom,
panjom itd.). Drugi to smatraju previe radikalnim
i predlau umjerenija tumaenja. Jedna je mogunost
da doivljaji dodue moda postoje, ali na javni
jezik uope ne referira na njih, ve samo na njihove
vanjske manifestacije. Srodno je shvaanje da u
sluaju pripisivanja doivljaja vanjski kriteriji
naprosto igraju kljunu ulogu: nije potrebno nikakvo
daljnje opravdanje takvog naina pripisivanja, pogotovo ne istraivanje o tome kako je vanjsko ponaanje korelirano s unutranjim stanjem (Kripke).
Daljnja je mogunost da unutarnji doivljaji postoje,
ali da ih izrazi javnog jezika ne imenuju, ve samo
izraavaju: Osjeam bol naprosto znai isto to i
Jao. Jo je umjerenije tumaenje sljedee: unutarnji doivljaji nikad nam nisu dani kao sirova stanja, ve su uvijek ve opojmovljeni, zahvaani pod
nekom opom kategorijom. Te su ope kategorije,
meutim, javne, praktine i vezane za pokazivanje
doivljaja u ponaanju.
Vratimo se sada jeziku. Argument iz slijeenja
pravila sugerira da znaenje jezinih izraza nije
neto objektivno i tako daje podrku jezikom antirealizmu.
44
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 45
Antirealizam: spoznajna i ontoloka slika

Upoznali smo jedan put koji vodi do odbacivanja
realizma i prihvaanja antirealizma. No ima i drugih
putova. Sada emo ukratko ocrtati uobiajene oblike
antirealizma, nezavisno od putova dolaenja do
njih.
Temeljnu tezu antirealizma moemo izraziti
ovako:
Nema smisla govoriti o svijetu nezavisno od nae
jezino-pojmovne sheme kroz koju pristupamo
realnosti.
U povijesti filozofije srodno stajalite nalazimo
kod Kanta, samo je kod njega naglasak na pojmovima, a ne na jeziku. Antirealizam tvrdi da jezino
znaenje ne moemo utemeljiti u nezavisnim i
objektivnim karakteristikama vanjskog svijeta.
Upravo obrnuto, naa slika svijeta odreena je naim
jezinim i pojmovnim okvirom. Slikovito reeno,
vanjska svojstva su sjena to je rijei bacaju na
zbilju.
Tvrdnja da mi projiciramo znaenja na svijet
trai pretpostavku da su znaenja zadana nekako
nezavisno od vanjskog svijeta (nasuprot zdravorazumskoj i tradicionalno-filozofskoj pretpostavci da
je znaenje rijei stol u vezi s tim da se rije
odnosi na stvarne stolove). Ovu su pretpostavku
razvili strukturalisti. Njihov zaetnik, vicarski
jezikoslovac F. de Saussure je zacrtao ideju po kojoj
postojea struktura jezika odreuje strukturu
45
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 46
Filozofija jezika
znaenja ili smislova kojima govornik raspolae. Na

primjer, jezici koji raspolau s vie rijei za drvo,
ovisno je li rije o stablima, gorivu ili graevnom
materijalu (npr. tree, wood i timber) naprosto
cjepkaju misao o drvu na vie dijelova nego to to
ini npr. hrvatski. Razina smisla (tzv. oznaenog)
odreena je strukturom jezika (tzv. oznaitelja).
Razina smisla onda odreuje nau sliku realnosti:
Pomalo humoristini odgovor na ovaj argument
jeste da postoje jezici kao to je finski, koji uope ne
razlikuju muki i enski rod, a da njihovi govornici,
npr. Finci, nemaju nikakvih praktinih problema u
razlikovanju spolova.
Strukturalisti su onda pojaali de Saussureovo
polazite. Iz toga da ne moemo govoriti o realnosti
izvan naeg govora o realnosti, zajedno s tezom da
je taj govor odreen jezikom, oni su zakljuili da se
uope ne treba niti brinuti za vanjsku realnost jedina realnost koju imamo je jezina. Ovo je svakako
suvie ekstremno stajalite.
Blae antirealistiko stajalite susreemo u filozofskoj hermeneutici (glavni zastupnik H. G. Gadamer). Svijet nam je dostupan samo preko jezika i
preko razumijevanja jezika. Bitak nam je pristupaan samo kao razumljeni i u jeziku izloeni bitak.
Na kraju, napomenimo da antirealist moe tvrditi
da postoji samo jedna jezino-pojmovna shema zajednika za sve ljude (ili ak za sva mogua razumna
bia), ili da postoji vie meusobno neusporedivih
takvih shema (jezini relativizam).
46
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 47
Znaenjski antirealizam
Do sada smo razmatrali antirealistika stajalita
koja su izravno tvrdila neto o svijetu, naime ovisnost svijeta o jeziku. Vidjeli smo da su ta stajalita
pretjerano idealistika. U suvremenoj filozofiji jezika stoga su sve popularnija umjerenija antirealistika
stajalita koja se ne obvezuju na idealizam u pogledu
svijeta (ontoloki), ve se ograniuju na to da znaenja svedu na ljudski, pomalo subjektivni temelj,
odbacujui njihovo objektivno, realistiko utemeljenje.
Temeljna zamisao takvog antirealizma je sljedea:
Jezina znaenja tvrdnji nisu vezana za objektivne injenice, nego za ljudsku sposobnost da te
tvrdnje provjerava (verificira). Prisjetimo se da je
realist nasuprot tome zadao znaenje u terminima uvjeta istinitosti. (Reenica Pada snijeg
znai da snijeg pada i upravo bi je ta objektivna injenica kad bi bila ostvarena ujedno inila
istinitom.) Znaenjski antirealist dri da problemi
za realista proizlaze iz toga to esto nismo u stanju rei kakva bi specifina situacija uinila danu
reenicu istinitom (koji su njezini uvjeti istinitosti), osim tako da reenicu ponovimo, to nije od
neke koristi. Antirealist e stoga predloiti da se
odreknemo objektivnih uvjeta istinitosti i da panju
posvetimo naim, subjektivnim oekivanjima u
pogledu te reenice.
Jedna poznata varijanta antirealistikog prijedloga
je sljedea:
47
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 48
Filozofija jezika
Kad ima reenicu, razmotri kakve bi praktine

posljedice imala njezina istinitost. Ukupnost praktikih posljedica je znaenje te reenice. Rije praktiki vezan je etimoloki uz grku rije pragma
(djelo, posao), pa se ovaj prijedlog naziva pragmatika maksima, a njegovi zastupnici pragmatisti.
Druga, vrlo slina varijanta je sljedea: Razmotri
kakav bi dokazni materijal, ili koje bi injenice bile
dovoljne da opravdano povjeruje da je dana reenica istinita. Ukupnost takvog dokaznog materijala je
znaenje te reenice. Takav se prijedlog naziva verifikacionizmom (naziv nije najsretniji, jer verificirati znai dokazati istinitim, a prijedlog inzistira
na opravdanom prihvaanju, a ne na objektivnoj
istinitosti). Dobra strana ovih prijedloga jeste to ini
znaenje (po definiciji) dostupnim govorniku, i to
dobro objanjava praktiku vanost jezika. Loa
strana je u tome to odvaja znaenje od istinitosti.
Na primjer, to to znai reenica Ivan je ubio Pavla
znai, odnosi se, po zdravorazumskom sudu, na
injenicu ubojstva. Istinitost reenice Ivan je ubio
Pavla moe imati najraznovrsnije praktine posljedice, npr. da Ivan postane vrlo popularan, ili pak vrlo
omraen, ili to da Pavlova djevojka zamrzi Ivana itd.,
ali teko da te posljedice sainjavaju znaenje reenice Ivan je ubio Pavla.
No, pogledajmo jednu poneto apstraktniju
posljedicu navedenih prijedloga. Prema njima, znaenje jezinih izraza svodi se na ono to je dostupno naim sposobnostima provjere i prepoznavanja.
(Na primjer, tvrdnja Ovo je pas je opravdana ako
48
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 49
je opravdana tvrdnja da predmet pred govornikom

izgleda kao pas crn je, kudrav, laje a nema nekog
posebnog razloga za vjerovanje da taj izgled vara.)
Tada uope ne moemo govoriti o vanjskom svijetu
nezavisno od tih naih sposobnosti, jer to god rekli
ima znaenje samo u okviru zadanom naom provjerom, praktikim interesima i sposobnou prepoznavanja.
Tako nas prvi korak koji na prvi pogled izgleda kao
nevino ublaavanje realistikog zahtjeva vodi u
antirealizam. Prikazat emo u krajnje pojednostavljenom obliku najpoznatiju suvremenu verziju
toga stajalita. kako ju je razvio britanski filozof
Michael Dummett (vidi lanak u zborniku Kontekst
i znaenje, navedenom u Literaturi na kraju ove
knjiice). Iznijet emo je kroz niz teza:
Govornik danog jezika poznaje znaenja izraza
koje upotrebljava. Kompetentni slualac poznaje
znaenja izraza koje uje.
Na primjer, Ivan, normalni govornik koji kae Pas
je u dvoritu, znade to tvrdi tom tvrdnjom.
Poznavanje znaenja ne moe se iscrpsti u verbalnom znanju.
Pitate Ivana to hoe rei svojom reenicom. On je
moe preoblikovati ili prepriati (npr. ivotinja
koja je u stvari pas nalazi se na prostoru dvorita).
No, znaenje preoblikovane reenice neemo opet
ispitivati verbalno, jer bi takvo ispitivanje ili ilo u
nedogled ili bi se vrtjelo u krugu.
49
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 50
Filozofija jezika
Temeljna razina poznavanja znaenja tie se praktine sposobnosti prepoznavanja: govornik prepoznaje da neka situacija ini njegovu reenicu
istinitom.
Objanjavanje reenice o psu moe zavriti pokazivanjem To je pas. (Ili na nekoj jo jednostavnijoj
razini, ako Ivan odlui opisati psa kao kudravu, crnu
itd. ivotinju, tada e najjednostavnije reenice biti
Ovo je crno, Ovo je kudravo.) Zamisao da je takva sposobnost prepoznavanja temeljna poiva na
sljedeim dvjema tezama:
Uenje jezika (znaenja) ogranieno je sposobnou prepoznavanja.
Uenik mora biti u stanju izravno prepoznati uvjete
koji opravdavaju izricanje barem nekih jednostavnih
iskaza (Ovo je crno), inae nee nikad biti u stanju
nauiti jezik. Zovimo te uvjete uvjetima verifikacije
(provjere) danog iskaza (npr. situacija u kojoj je ispred
mene crn predmet verificira reenicu Ovo je crno).
Na primjer, tvrdnja o psu je opravdana ako je opravdana tvrdnja da dani predmet izgleda kao pas crn
je, kudrav, laje a nema nekog posebnog razloga za
vjerovanje da tu izgled vara. Nadalje, da bi razumio
sloenije iskaze on mora znati kako njihovi uvjeti
opravdanog iskazivanja (tj. uvjeti verifikacije) ovise
o uvjetima verifikacije jednostavnijih iskaza.
Prenoenje sadraja, odnosno znaenja, ovisno je
o tome da govornik moe objelodaniti to misli
svojim iskazom.
50
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 51
Sluatelj ne moe govorniku pripisati poznavanje

znaenja njegovog iskaza ako govornik nije barem
u naelu sposoban pokazati, objelodaniti to misli
svojim iskazom. (Na primjer, tvrdnja o psu je opravdana ako je opravdana tvrdnja da dani predmet
izgleda kao pas crn je, kudrav, laje a nema nekog
posebnog razloga za vjerovanje da tu izgled vara.)
Drugim rijeima, govorniku mogu pripisati poznavanje nekog znaenja samo ako je barem u naelu
u stanju pokazati da to znaenje razumije.
Stjecanje i objelodanjivanje toga da ovjek poznaje znaenje iskaza ovisno je o situacijama u
kojima on opravdano moe izrei taj iskaz
(situacijama verifikacije iskaza).
Na primjer, to da Ivan znade znaenje reenice Ovo
je pas moe se pokazati primarno u situaciji u kojoj
Ivan ispred sebe vidi psa, dakle u kojoj je normalno
provjeriti i opravdano izrei tu reenicu. No, zato
ne bismo naprosto zahtijevali istinitost reenice, a
ne njezinu opravdanu iskazivost tj. provjerenost?
Pretpostavimo da je pred Ivanom pas, ali Ivan nosi
povez na oima i ima zaepljene ui, tako da ne
moe provjeriti je li pred njim pas. To ne bi bila
situacija u kojoj bismo traili da prepoznavanjem
pokazuje svoje poznavanje pasa. Slijedi zakljuak:
Znaenje iskaza vezano je prvenstveno za uvjete
njegovog provjeravanja, a ne naprosto za objektivne uvjete istinitosti (injenice koje ga ine
istinitim).
51
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 52
Filozofija jezika
Naravno, ovako formuliran zakljuak vai samo za

izjavne reenice. Dummett predlae sloenu konstrukciju teorije znaenja u kojoj bi uvjeti provjerljivosti igrali sredinju ulogu. Oni bi odluivali o
smislu izjavnih reenica i rijei koje u njima nastupaju (smisao rijei je njihov potencijalni doprinos
smislu reenice). Pored smisla, u znaenje ulazi i
ton, odreen socijalnim kontekstom u kojem se
reenica izgovara (npr. reenica da je pas u dvoritu
moe igrati ulogu upozorenja, a ne gole konstatacije).
No, vratimo se glavnom toku razmatranja.
Zato je ovaj zakljuak (teza 7) antirealistiki?
Zakljuak ima dalekosene posljedice u pogledu
iskaza koje nije mogue provjeriti. Razmotrimo
jedan Dummettov primjer:
Petar je ivio mirnim ivotom i nikad nije bio u
situaciji da se pokae bilo hrabrim bilo kukavicom.
Pretpostavimo da pridjev hrabar ima posve odreeno znaenje i razmotrimo sada tvrdnju Petar je
ustvari bio hrabar. Ova tvrdnja je neprovjerljiva, ali
posjeduje znaenje, jer znademo kakav bi svijet
morao biti da bismo je mogli provjeriti (Petar bi se
bio morao suoiti s nekom opasnou). Realist (u
pogledu karakternih crta) bi rado tvrdio da je mogue da je ona uistinu tona, samo to nikad neemo
moi znati. No, dosadanje zakljuivanje (teze od 1
do 7) sugerira da je znaenje te tvrdnje vezano uz
nau sposobnost da je provjerimo: budui da to
nismo u stanju, ne smijemo se sloiti s realistom.
Sada je vjerojatno ve jasnije zato teza 7 vodi do
neke vrsti antirealizma.
52
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 53
Slino se rasuivanje namee u pogledu sloene

tvrdnje: Ili je Petar bio hrabar ili to nije bio. Tvrdnja izgleda logiki istinita. Jedna njezina sastavnica
tvrdi Petrovu hrabrost, druga je porie, a veznik kae
da je jedna od njih tona, pa je i cijela tvrdnja istinita. No, na antirealist e upozoriti na to da su obje
sastavnice neprovjerljive, pa o istinitosti ili lanosti
cijele tvrdnje ne smijemo nita tvrditi. Time on odbacuje naelo da je za svaki sud valjano to da je istinit ili on ili njegova negacija (naelo dvovaljanosti
ili bivalencije): antirealizam ispravlja klasinu
logiku. (Ustvari, Dummettov filozofski stav umnogome je motiviran njegovim radom na logici i
matematici.)
Realist e upozoriti na to da su posljedice takvog
ispravljanja u suprotnosti sa zdravim razumom i
uobiajenim gledanjem na stvari: na primjer, ljudi
ili jesu ili nisu hrabri, a to da li su hrabri ne ovisi o
tome da li je netko trei u stanju to provjeriti. No,
razmotrimo ukratko kakvi su njegovi mogui protuprijedlozi. Oni se naravno, usredotouju na tezu 1,
da govornik mora poznavati znaenje. Tu imamo
prostora za dvije varijante.
Radikalna varijanta: govornik ne mora poznavati znaenje, barem ne u potpunosti, niti u dubinu.
Veina nas upotrebljava mnoge strune izraze
(molibden, meningitis, laser) ije znaenje jedva da poznaje. Govornikovo poznavanje znaenja
spada u psihologiju ili spoznajnu teoriju, ne u semantiku; pogotovo, ono ne moe diktirati temelje
semantike teorije.
53
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 54
Filozofija jezika
Umjerenija varijanta: prihvaamo da govornik

mora poznavati znaenja, ali pokuavamo pobiti
daljnje antirealistovo rasuivanje. To moemo uiniti na vie naina.
Prvo, iznalazimo antirealistovu preutnu pretpostavku da tipian jednostavni iskaz (npr. Ivanov
iskaz o psu) stjee znaenje iz malog broja situacija dostupnih promatranju. Upozoravamo zajedno s
filozofom Quineom na to da ak i takvi jednostavni
iskazi sadre mnoge sastavnice koje imaju vrlo
sloeno znaenje (npr. ideja da je pas ivotinja,
tonije pripadnik ivotinjske vrste, vodi do vrlo
sloenog pojma vrste za ije razumijevanje treba
dosta znanja o ivim biima). Drugim rijeima,
tvrdimo da je znaenje odreeno velikim cjelinama
naeg jezika i naih teorija o svijetu (da je cjelinsko, holistiko).
Dummett opirno odgovara na ovu holistiku
primjedbu, i upozorava da je holistu skoro nemogue objasniti kako ljudi ue jezik: cjelinu jezika i
znanja o svijetu ne da se stei odjednom. Na alost,
ovdje ne moemo slijediti daljnju raspravu, pa
moramo prijei na sljedei realistov potez.
Drugo, tvrdimo da antirealist ide preduboko, do
uvjeta uenja i pokazivanja, kao da hoe svesti stjecanje jezika na jednostavno provjeravanje i opaanje.
Da se vratimo na primjer Petrove hrabrosti, govornik
hrvatskog jezika stekao je pojam hrabrosti na
nekim primjerima gdje su ljudi pokazali hrabrost ili
pak kukaviluk; no stjeui taj pojam nauio je
primijeniti ga i na pretpostavljenu, nepokazanu
54
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 55
hrabrost. Iako je Petrova hrabrost (ili njezin nedostatak) onkraj provjere, vi i ja, kao govornici hrvatskog
moemo komunicirati o njoj i znademo to je ona
bila (ako ju je Petar imao). Ovaj realistov odgovor,
naravno, nije potpun. On samo tvrdi da govornici
imaju pojmove koji seu onkraj provjere, ali ne
objanjava kako je to mogue.
Debata izmeu realizma i antirealizma je daleko
od toga da bi bila zakljuena. Oba stajalita imaju i
problema i dobrih strana. Nae je uvjerenje da realizam bolje odgovara stvarnom jezinom ponaanju
ljudi, i da je bolje prihvatiti realizam negoli suprotno
stajalite.
to je najmanja jedinica znaenja

Primjeri o kojima smo do sada govorili uglavnom su
bile reenice, sloene i jednostavne. Frege je predloio zamisao po kojoj je najmanja jedinica znaenja reenica. Rije ima znaenje samo u kontekstu
reenice. Njegovi nasljednici precizirali su prijedlog: najmanja jedinica znaenja je jednostavna reenica. Takvo se stajalite esto naziva (znaenjskim)
atomizmom.
Skoro itavo stoljee nakon Fregea, Quine je doveo
u pitanje atomizam oznaivi ga kao jednu od dvije
dogme empirizma. (Druga je ideja analitikih istina i zamisao da postoji posebna razina znaenja nezavisna od faktikih istina.) Ovaj potez prirodno je
doveo do ideje da logika i faktika znanja ine neodvojivu cjelinu. Quine je takvo cjelinsko, holistiko
55
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 56
Filozofija jezika
stajalite radikalizirao jedinica znaenja je ukupnost naeg znanja. Pred sud iskustva reenice izlaze
kao korporativno tijelo, a ne jedna po jedna, pie
on. Strukturu znanja Quine prikazuje kao mreu,
koja se na rubovima dri promatranja i iskustva, dok
u njezinu sreditu stoje logika i matematika. Svaki
sud u kojeg vjerujemo moe biti odbaen ak ni
logika nije posve imuna od ispravljanja u svjetlu
iskustvene spoznaje. Ne postoji nain da se znanje
utemelji u posve sigurnim pojedinanim promatranjima ili pojedinanim uvidima, ono je cjelina koja
se cjelinski i razvija i opravdava Quine je usvojio
i razvio Neurathovu metaforu o znanju poput broda
ili splavi koja ne moe pristati o vrsti dok da bi je
se popravilo, ve koju se popravlja na otvorenom
moru. Velike cjeline jezika i znanja mogu biti meusobno nesumjerljive, i to na nain koji onemoguuje
da se iz jednog jezika tono pogodi to hoe rei govornik drugog, na kakvu vrstu stvari hoe referirati.
Quine to zove ontolokom relativnou. Njegov
uveni primjer koji je potakao cijelu jednu istraivaku tradiciju jest primjer lingviste koji prouava
novo i nepoznato pleme u dungli, uei plemenski
jezik u konkretnim situacijama. Uroenik pokazuje
na zeca i kae Gavagai. Kako to prevesti? Misli li
uroenik na cjelokupni predmet, zeca, ili na mnotvo
neodvojenih zejih dijelova? Koliko god podrobno
lingvist ispitivao uroenika, stanovita neodreenost
ostaje. Quine tvrdi da problem nije tehniki, ve
naelne prirode jezike i pojmovne sheme moe se
prevoditi samo u cjelinama (holistiki) i sa stano56
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 57
vitom neodreenou. Rezultate je umjereni relativizam generiran zaprekama u prevoenju:

Zapreka je samo u tome da e svaka meukulturalna korelacija rijei i izraza biti uvijek samo
jedna od iskustveno dopustivih korelacija, bilo da
ju je sugeriralo povijesno stupnjevanje ili gola
analogija; nema nieg u pogledu takve korelacije
o emu ona moe biti jedinstveno tona ili pogrena. Kad to kaem filozofiram, dodue, sa stajalita
nae vlastite provincijske pojmovne sheme i
znanstvenog razdoblja, ali ne znam ni za ta boljeg (Ontological Relativity, u: Ontological
Relativity and Other Essays, Columbia University
Press, 1969. str. 25.)
Iako Quine nije konano pobio ni atomizam ni
ideju samostalnog znaenja, on je te zamisli toliko
doveo u pitanje da su ove prestale dominirati i odreivati lik analitike filozofije. Filozofija logike oslobodila se ideje konvencije, a u filozofiji matematike
otvoren je put umjerenom empirizmu. Dok je za
Quineove uitelje matematika bila grana logike, ija
istinitost poiva na konvenciji i znaenju, za njega
je matematike srodna prirodnim znanostima, samo
mnogo openitija, zapravo openitije primjenjiva.
Matematika je slukinja svih znanosti i taj promiskuitet, kako ga zove Quine, je njezina posebnost.
Predmeti o kojima matematika govori, napose skupovi, realni su iako apstraktni, a o njima zakljuujemo kao to zakljuujemo o drugim teorijskim
predmetima elektronima, genima i slino, polazei
57
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 58
Filozofija jezika
od iskustva i promatranja i usvajajui ona naela

koja daju najbolje ukupne rezultate (U novijim
Quineovim djelima sve vie prevladava i realistiko
shvaanje logike logika vie nije samo stvar jezika.
Logika teorija, usprkos svojoj velikoj ovisnosti o
prianju o jeziku, ve je svjetovno orijentirana prije
negoli jeziki, a takvom je ini istinosni predikat,
pie Quine u Filozofiji logike. Ovdje naalost ne
moemo ulaziti u posljedice to ih holizam ima po
filozofiju logike, u kojoj je on dao izvanredan doprinos, budui da su pitanja ipak prilino struno-tehnika.)
Quineova holistika filozofija jezika i relativistika ontologija uvele su u filozofiju jezika teme i
pristupe neuobiajene za pozitiviste. Quineov
nekadanji sljedbenik i asistent Donald Davidson
razvio je ove quineovske teme u plodnoj konfrontaciji sa svojim uiteljem. Problem radikalnog prijevoda i interpretacije, kako ga ilustrira poloaj u
kojem se nalazi na lingvist u dungli, doveo je do
znaajnih uvida u prirodu jezika i znaenja te je
postao jednim od glavnih polazita suvremene
rasprave o jeziku. Njime se bavimo u sljedeem
poglavlju.

Razmotrimo sada pitanje o tome kako ljudi pripisuju
znaenje iskazima koje uju ili proitaju. Ovim
pitanjem bave se razliite filozofske teorije. Neke se
58
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 59
koncentriraju na razumijevanje sloenih tekstova,

poput knjievnih ili filozofskih, i za njih se esto
upotrebljava grki izraz hermeneutika. Druge
polaze od jednostavnijih, elementarnih situacija u
kojima jo nismo nita pretpostavili o jeziku kojeg
se tumai. I njih emo jednostavno zvati teorije
interpretacije. Ove teorije su nam utoliko zanimljivije to je njihovo polazite temeljnije. Stoga
emo problem interpretacije ilustrirati upravo jednom od najpoznatijih suvremenih teorija ove potonje vrste, teorijom radikalne interpretacije. Ona
polazi od sljedee situacije: pretpostavimo da pred
sobom imam govornika nekog nepoznatog jezika, i
da moram shvatiti to mi govori ne oslanjajui se ni
na kakve druge izvore. Takva situacija trai interpretiranje od nule, za koje se uobiajio naziv radikalna
interpretacija. Situacija radikalne interpretacije je,
dakle, ona u kojoj pokuavam razumjeti govornika
nekog potpuno nepoznatog jezika. Naravno, pouke
iz dobivene teorije moemo primijeniti i na sluaj
djeteta, koji stjee svoj prvi jezik, odnosno na sluaj
semantiara, koji prvi semantiku za svoj materinji,
recimo hrvatski, jezik. (U izlaganju koje slijedi oslanjat emo se na djelo najpoznatijeg suvremenog
teoretika interpretacije, Donalda Davidsona; vidi
odjeljak o interpretaciji u Istraivanja o istini i interpretaciji).
Pretpostavimo da interpret sjedi zajedno s govornikom Lahtijem u restoranu i da je pred govornikom
alica kave. Govornik pokazuje na tekuinu u alici i kae AVAK. Iskljuimo li mogunost da se radi
59
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 60
Filozofija jezika
o molbi, psovci ili slino, to moemo rei o interpretovoj strategiji? Interpret eli doznati znaenje
rijei AVAK.
Avak
GOVORNIK
INTERPRET
Postoje dvije mogunosti: ili Lahti (s pravom)

vjeruje da je u alici kava ili misli da je u njoj neto
drugo. Ako misli, na primjer, da je u alici aj,
prirodno je pretpostavljati da izjava AVAK znai da
je to aj. Interpret, znai, mora voditi rauna o dvojem: o Lahtijevim vjerovanjima, odnosno znanjima
i o znaenju njegovih iskaznih reenica. U navedenom primjeru lako je pogoditi to e uiniti interpret. Ponukavi svog gosta da kua pie u alici, on
e postaviti pitanje je li to AVAK. Ako ovaj i nakon
kuanja ostane pri svome, pretpostavka da gost
vjeruje da je u alici kava i pretpostavka da AVAK
60
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 61
znai kava bit e pojaana. Kuanje je nain da

interpret provjeri da li se gostova vjerovanja slau
s njegovim, a pitanje o tome da li je pie AVAK, je
nain da se ponovno provjeri znaenje, nakon to
se uvrstilo pretpostavljeno zajedniko vjerovanje
(Stvar moemo formulirati i neto openitije i
sloenije: inioci koji ulaze u objanjenje iskaza su,
prema ovoj teoriji, dvojaki: faktor vjerovanja i faktor znaenja. Radikalna se interpretacija, treba pozabaviti nalaenjem takvog rastava iskaza, koji e dati
prave vrijednosti za vjerovanje i za znaenje).
Pretpostavimo sada da je interpret nauio da je
Lahti smatrao reenicu AVAK istinitom uglavnom
u situacijama kada je pred njim alica kave, a reenicu JA u sluaju kada je pred njom aj, (tankoutni ljubitelji kave i aja nee se uditi to e u
restoranima ova razlika vaiti samo u nekim sluajevima, a ne uvijek i uz drugu naviku nekada je
teko odrediti ima li ovjek pred sobom AVAK ili
JA). Pretpostavimo da je rije o restoranu, gdje se
bijela kava i aj s mlijekom serviraju tako da se mlijeko dolijeva u alicu u prisustvu gosta. Pokazujui
u alicu s bijelom kavom govornik kae: AVAK-IM,
a pokazujui na alicu aja s mlijekom kae: JA-IM. Interpret moe lako prevesti doetak -IM; on
oito oznauje da je piu dodano neto, vjerojatno
mlijeko. Daljnji postupak bio bi, naravno, da se
narui mlijeko i nezavisno provjeri kako se ono
zove na tom stranom jeziku. Vanost koraka u kojem
uvodimo kombinacije vidljiva je ako pretpostavimo
da Lahti reagira mimo oekivanja: to bismo rekli za
61
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 62
Filozofija jezika
govornika koji prepoznaje AVAK i JA, ali koji mijenja nazive kad se u jednom i drugom piu dodaje
mlijeko?
Usporedimo li dva nepovoljna sluaja; prvi, u
kojem nepce gosta govornika nije dovoljno istanano
da razlikuje AVAK i JA, i drugi, u kojem govornik
brka nazive im oni nastupaju u kombinacijama,
vidjet emo da je drugi sluaj tei i ozbiljniji od
prvog. U prvom sluaju dovoljno je da uoimo kako
su govornikove sposobnosti zamjedbe neto slabije
razvijene od naih, u drugom sluaju moramo pretpostaviti neku teku pogreku ili u govornikovoj glavi
ili u interpretovoj strategiji.
Davidson posebno naglaava ovaj moment. U
stvari, prelazak s nagaanja o znaenju pojedinih iskaza na uenje jezika kao jezika, bitno ovisi o tome
da govornik ne zbunjuje interpreta pri kombiniranju
jednostavnih reenica u sloene. Samo ako se govornik ponaa priblino pouzdano pri prijelazu na
sloene reenice, mogue je njegovom verbalnom
ponaanju pridruiti znaenje. Poantu moemo pojaati jo jednim primjerom, u kojem opet usporeujemo dvije prie. U prvoj prii gostu je serviran
surogat kave, koji ima istu boju i okus, ali je u stvari,
tj. po kemijskom sastavu i podrijetlu mljevena cikorija s dodacima. Nikakvo uenje ne pomae da se
podigne njegov prag diskriminacije, on dalje sretno
pije svoj AVAK i tvrdi da je ono za to mi znamo da
je cikorija, AVAK. U drugoj prii gost naruuje
AVAK-IM i zadovoljan je kad mu donesu bilo aj bilo
mlijeko, ali se ljuti ako mu donesu kavu, koju inae
62
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 63
prepoznaje kao AVAK. Prirodno je formulirati ovo

naelo tako da njime obuhvatimo dva srodna stava:
stav o primatu znaenjskih veza koje ine splet jezika nad onim vezama koje povezuju pojedini predmet,
pojedinu percepciju i pojedini iskaz, i stav o nunosti
konzistencije govornikova verbalnog ponaanja,
odnosno temeljnog sustava njegovih vjerovanja za
mogunost interpretacije.
U Davidsona prvi stav vodi do odreene velikodunosti kada je u pitanju jednoznanost rastava.
Vidjeli smo da nejasnoa zamjedbe moe dovesti do
veih ili manjih devijacija, slino moe rezultirati iz
nehata u upotrebi iskaza ili ak iz minornih razlika
meu jezicima. Naprotiv, velikodunost teko da je
na mjestu ako se radi o loginosti i usklaenosti cjeline: ostanemo li na razini povezivanja reenica,
nelogina upotreba logikih veznika prijeti da razrui
cjelokupnu zgradu interpretacije.
Vratimo se situaciji tumaenja. Na je interpret
uspio prevesti iskaz AVAK zahvaljujui niz sretnih
okolnosti i nekim korisnim karakternim crtama.
Jedna od povoljnih okolnosti bila je i ta da su i on i
G prilino uivali u njegovu uenju jezika: G mu je
iao na ruku, nije ga obmanjivao, nije mu niime
namjerno oteavao posao. S druge strane, interpret
nije ostao duan: on nije potcjenjivao G-a, nije u
restoranu smatrao da je G budala, koja tako i tako
ne zna to je kava, nije mu podmetao namjeru da
prevari njega, interpreta.
Razmotrimo sada naelo da se govorniku ne smije
podmetati neznanje, lana vjerovanja i nesposobnost
63
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 64
Filozofija jezika
svih vrsta. Ono je oito kljuno za proces tumaenja. Ako tuma, naime, pretpostavi da je govornik
uglavnom u zabludi i to na sluajan nepredvidljiv
nain, teko e moi za njega pretpostaviti neko
poetno vjerovanje o kojem bi se obojica mogla koncentrirati. Pretpostavka da tua miljenja i znanja
toliko odudaraju od naih pa nema naina da se u
njih uvede red, razvija samu osnovicu razumijevanja. Pozitivno izraeno ovo naelo moe glasiti da
ili govorniku treba tako pripisati vjerovanja da se
povea slaganje s njime ili govorniku treba pripisati
to vei broj istinitih vjerovanja. Uobiajeno je da se
ovo naelo nazove naelom blagonaklonosti (eng.
charity), ali nema razloga da ga netko ne smatra
naelom egocentrizma. Davidson e to naelo opravdati pokazujui njegovu plodnost.
Nedoslovna znaenja
Do sada je bilo rijei o doslovnim znaenjima.
Doslovno znaenje izjavne reenice izvodili smo iz
situacije na koju se reenica odnosi (iz njezinih
uvjeta istinitosti). No, jezik je pun nedoslovnih
znaenja. Najpoznatiji primjer su metafore: kad govornik kae Bogatai su stupovi drutva, on ne
misli doslovno da su bogatai stupovi, ve da imaju
drutvenu ulogu slinu onoj koju stup ima u odnosu na zgradu. Doslovno uzeto, reenica je lana,
metaforiki shvaena ona je moda istinita. Daljnji
primjer je ironija u kojoj je govornikovo znaenje
suprotno doslovnom. Tema nedoslovnog znaenja
64
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 65
ima slavnu prolost u povijesti filozofije od Aristotela preko G. B. Vica i Herdera do suvremenih
autora. Ovdje emo ukratko prikazati samo jednu
suvremenu zamisao.
Uzmimo kao primjer metaforu. Ima li spomenuta
reenica o bogataima dva znaenje, jedno doslovno
i drugo metaforino? Filozof o kojem je netom bilo
rijei, Donald Davidson, tvrdi da takve reenice
imaju samo doslovno znaenje, a da njihov metaforina upotreba prelazi nivo znaenja; njome se
neto daje do znanja ali na neizravan i nesustavan
nain (vidi tekst to znae metafore, u zborniku
Istraivanja o istini i interpretaciji).
Veina filozofa koji se bave metaforom i drugim
oblicima nedoslovnog govora ipak su skloni povezati metaforinu upotrebu sa znaenjem. Ovdje emo
prikazati jednu vrlo openitu teoriju nedoslovnog
govora koju je iznio pokojni ameriki filozof Paul
Grice, i koja se oslanja na razmatranja upotrebe jezika u razgovornom kontekstu (vidi zbornik Kontekst
i znaenje). Najprije openita jednostavna ilustracija.
Neka je Janko rekao Marku da su bogatai stupovi
drutva. Kako bismo rekonstruirali Jankovu namjeru
i Markovo shvaanje reenoga? Obojica znaju da
ljudi nisu stupovi. Prema tome, kad Janko izgovori
reenicu, rekao je neto to je doslovno posve oito
lano i granii s besmislicom. Marko, meutim, ispravno pretpostavlja da Janko ne bi zloupotrebljavao
njihov razgovor da iznosi takve apsurde, prema tome
pretpostavlja da je Janko htio rei, odnosno dao na
znanje neto drugo no to je doslovna misao da su
65
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 66
Filozofija jezika
neki ljudi stupovi. Marko onda rekonstruira Jankovu

namjeru da ovaj ukae na slinost uloge bogataa u
drutvu i stupova u zgradi i tako prepoznaje metaforu.
Ako hoemo shvatiti kako se prepoznaje nedoslovno znaenje, treba dakle poi od toga kakvo ponaanje sudionici razgovora oekuju jedni od drugih.
Za Gricea razgovor predstavlja sloeno djelovanje u
kojem se koordinira niz govornih postupaka sudionika. On dijeli pravila razgovora u etiri grupe.
U prvu grupu spadaju pravila koja se odnose na
kvantitetu u razgovoru, a tiu se informativnosti
pojedinih priloga razgovoru. Grice navodi dvije maksime: 1. Neka tvoj doprinos bude onoliko informativan koliko je to potrebno (za momentalne potrebe
razmjene miljenja)! 2. Neka tvoj doprinos ne bude
informativniji nego to je potrebno.
U drugu grupu spadaju maksime koje se tiu
kvalitete doprinosa razgovoru: afirmacija, negacija,
i istinitost, lanost). Druga grupa tako sadri jedno
nadreeno pravilo: Nastoj da tvoj doprinos bude
istinit, kojem su podreena dva pravila: 1. Ne kai
neto za to misli da je lano! 2. Nemoj rei neto
za to nema dovoljno dokaza!
Trea grupa pravila odnosi se na relaciju i sadri
samo jedno pravilo: 1. Budi relevantan!
etvrta grupa pravila tie se naina na koji treba
izrei to to se izrie. Ona sadri jedno nadreeno
pravilo: Budi pregledan! i barem etiri podreena:
1. Izbjegavaj nejasne izraze! 2. Izbjegavaj dvosmislenost! 3. Budi kratak (izbjegavaj suvinu opirnost)!
4. Budi uredan!
66
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 67
Grice istie da sva ova pravila nemaju jednaku

vanost, te da se krenje nekih od njih obino smatra teim prestupom negoli krenje ostalih (njegov
primjer je laganje i opirnost prvo je smrtni grijeh,
a drugo razmjerno oprostiv propust). Pravila se
moe kriti na vie naina, Grice navodi etiri. Ponajprije, jedan od sudionika u razgovoru moe
prekriti neko pravilo, ali mirno i bez pokazivanja
i razmatranja. Grice kae da e u tom sluaju ovaj
biti odgovoran za stanovito zavoenje sugovornika
na pogrean put. Zatim, govornik se moe izuzeti iz
domaaja pravila jednostavno izjavivi da ne eli
suraivati. Trea mogunost je da nastupi sukob
izmeu dvaju raznorodnih pravila. etvrta mogunost se sastoji u tomu da govornik napadno prekri
pravilo, da ga pregazi. U tom sluaju sugovornik
moe pretpostaviti ili da se ustvari radi o nekoj
varijanti tree mogunosti, ili pak treba da nae
odgovor na pitanje zato sugovornik, koji inae potuje pravila razgovara u danom sluaju ostentativno
odbija da ih se pridrava. Koncentrirajmo se na ovu
posljednju mogunost. Napadno krenje nekog razgovornog pravila moe biti, naime, dio smiljene
strategije, u kojoj govornik, na primjer Janko, rezonira na sljedei nain:
A: Do sada sam slijedio pravila razgovora. Ako
prekrim dano pravilo tako da sugovornik uoi
prekraj, ako to, tovie, uinim napadno, tako da
on moe biti siguran da sam htio da on uoi da
prekraj inim namjerno, on e vjerojatno rezoni67
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 68
Filozofija jezika
rati na sljedei nain: Janko je mogao zadovoljiti

pravilo, ili ga je mogao prekriti tako da iz naina
kako ga kri ne bude vidljiva njegova namjera da
prekri pravilo. Budui da on nije uinio ni jedno
ni drugo, a nemam razloga da vjerujem da on ne
eli sudjelovati u razgovoru, moram pretpostaviti
da je on, time to nije rekao ono to se oekivalo
da kae, ili to nije rekao na nain na koji se oekivalo da kae, svojim kazivanjem htio dati na znanje neto drugo. Prema tomu, treba samo da
pronaem prikladno pravilo i prikladan nain
njegova krenja, da bih dao na znanje sugovorniku
ono to eksplicitno ne elim rei. Pretpostavimo
da je reenica p (Bogatai su stupovi drutva)
takva da izriui p napadno krim jedno od pravila razgovora. Ako sam reenicu dobro odabrao,
moi u, izriui p dati sugovorniku na znanje da
ustvari hou da mu priopim neto drugo, primjerice q (Bogatai su oslonac drutva). Kakav je
odnos izmeu p i q? q treba biti ono to bi Janko
bio rekao da nije rekao p i da je Jankovo ponaanje
u skladu s poetnom pretpostavkom da se A
pridrava razgovornih pravila. Rukovodei se
ovim rezoniranjem Janko izrie p. (Bogatai su
stupovi drutva)
Jankova ova strategija koja ga je dovela do toga da
izrekne p zadovoljava sljedee uvjete: prvo moe se
pretpostaviti da Janko inae potuje razgovorna
pravila. Drugo, Janko je svjestan toga da je q potrebno da bi uinilo njegovo izricanje p-a smislenim s
68
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 69
obzirom na upravo navedenu pretpostavkom da on

potuje pravila, i konano, Janko dri da njegov
sugovornik (Marko) moe provesti traeno zakljuivanje. Jankova strategija ne oslanja se toliko na
sadraj izjave da su bogatai stupovi koliko na okolnosti izjavljivanja i na samu injenicu da je Janko
to rekao. Zatim, uoimo da p ne povlai logiki q,
niti pak obiaj da se kae p kad se misli na q. Budui
da izjavljivanje p-a djeluje time to se izjavljivanjem
kri pravilo, nema nikakve pozitivne, nezavisno
ustanovljive veze izmeu p i q, koja bi se, pri podrobnijoj analizi, mogla pokazati kao, u krajnjoj liniji
konvencionalna veza.
Metodu nagovjetavanja i davanja do znanja koju
utjelovljuje upravo opisana razgovorna strategija
Grice naziva razgovornom implikaturom. Do sada
je bilo rijei o razumijevanju metafore. Pogledajmo
sada primjer koji treba ilustrirati openitu strategiju
razgovorne implikature:
Pretpostavimo da A i B razgovaraju o zajednikom prijatelju C-u, koji sada radi u banci. A pita B-a
kako C napreduje na poslu, a B odgovara: sasvim
dobro, ini mi se; slae se s kolegama, a jo nije bio
u zatvoru.
B vjerojatno zakljuuje na sljedei nain: Od mene
se oekuje informacija o tomu da li C-u dobro ili loe
ide na poslu. Ako dodam toj informaciji primjedbu
da C jo nije bio u zatvoru, time sam unio novu,
dodatnu temu. A-u je poznato da C nije bio u zatvoru
i u njegovu pitanju nije se spominjao nikakav zatvor.
Prema tome e A, znajui da se ja inae pridravam
69
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 70
Filozofija jezika
razgovornih pravila, shvatiti da sam namjerno

spomenuo neto to uope nije predmet razgovora i
izvui zakljuak da sam ustvari htio dati do znanja
da drim da je C takav ovjek koji bi, radei u banci
lako mogao podlijei iskuenju da pronevjeri novac.
Krenjem pravila iz raznih grupa mogu se dati do
znanja raznovrsni sadraji. Prvo pravilo kvalitete:
izjavljivanje oitih trivijalnosti kao to je rat je
rat. Govornik vjerojatno nema na umu samo to da
je rat istovjetan sam sebi, ve ovom reenicom hoe
rei da svaki rati ima neka nesretna svojstva koja
se tipino pripisuju ratovima. Drugi primjer: Mentor
daje ocjenu kandidatu iz filozofije i kae da je kandidatov rukopis uredan i da ovaj dobro vlada materinjim jezikom. Drugi primjer, namjerno skretanje s
teme. A je nepristojan i kae neto to se u pristojnom drutvu ne spominje. B na to stavlja primjedbu
o lijepom vremenu, dajui time do znanja da je A
bio nepristojan, da on, B, ne eli da mu se u tomu
pridrui i da je bolje da se razgovor nastavi u nekom
drugom smjeru. Pogledajmo jo kako moemo
zlobno iskoristiti nedostatak kratkoe i saetosti
Griceov primjer je izjava Gica X se oglasila nizom
zvukova koji su prilino odgovarali partituri pjesme
Dome, slatki dome. Ovakvom izjavom govornik
naravno, daje do znanja da se izvedba gice X teko
moe nazvati pjevanjem.
Izloena teorija je jedna od najljepih i najdetaljnijih teorija o nedoslovnom govoru.
70
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 71
Analitiko i sintetiko: istina na temelju

znaenja
Usporedite sudove
(U) Svaka je udovica bila udata i
(T) Svaka je udovica tuna.
Prvi sud izgleda nuno istinit, drugi, ak i ako je
istinit sigurno nije nuan. Odakle nuna istinitost
prvoga? Filozofska tradicija, od Kanta i Leibniza do
Fregea i Bekog kruga odgovara: iz prirode pojmova
odnosno znaenja rijei, u ovom sluaju pojmova
udovica i udata. Udovica je biva udata ena koja
je izgubila supruga, i sud (U) samo ralanjuje pojam
odnosno znaenje rijei udovica. Takvi se sudovi
tradicionalno nazivaju analitikima. Nadalje, onaj
tko poznaje hrvatski jezik (i uope svatko tko ima
pojam udovice) znade da je (U) istinit: za njegovu
provjeru nije potrebno istraivanje o pojedinim
udovicama da bi se ustanovilo jesu li bile udate. Zato
su analitiki sudovi spoznajno nezavisni od iskustva,
tj. apriorni. Za razliku od prvog, drugi sud nije nuno
istinit. Prema Kantovu opisu on sintetizira dvije sastavnice koje su meusobno nezavisne biti udovica
i biti tuan pa ga se zove sintetikim. Razlikovanje
analitikih i sintetikih sudova je od Kanta naovamo vrsto ukorijenjeno u filozofskoj tradiciji. Logiki
orijentirani filozofi predloili su tonija odreenja
analitikog i sintetikog (sud (U) je analitiki jer
se moe izvesti iz definicije udovice i iz logikih
zakona, tvrdio bi Frege), zadravi temeljnu zamisao.
71
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 72
Filozofija jezika
Odbacivi (kantovsku) zamisao da bi neki sintetiki

sudovi mogli biti apriorni, oni su podruje apriorne
spoznaje suzili na analitike sudove. Zapiimo to kao
prvu pod-tezu:
i) Analitiki sudovi su a priori, a sintetiki a posteriori. Apriorni sud je sud koji je racionalno prihvaen (potvren) bez obzira na bilo kakve
empirijske injenice.
Logiki pozitivisti bavili su se onda pitanjem
odakle nuna istinitost analitikim sudovima. Najpopularniji odgovor glasi da je ona rezultat znaenja,
a znaenje proizlazi iz konvencije. (Carnap, Ayer).
Preutno je znaenje rijei udovica odreeno konvencijom kao udata ena koja je izgubila supruga,
i pozivanje na tu konvenciju objanjava zato je sud
(U) nuno istinit. Ono ujedno objanjava apriornost
naeg znanja da je (U) istinito: to znanje ne ovisi o
iskustvu (s udovicama) zato to poiva iskljuivo na
poznavanju jezinih konvencija. Moemo stoga uenje logikih pozitivista saeti u sljedeu pod-tezu.
ii) Analitiki sudovi su istiniti na temelju znaenja, tj. na temelju konvencije koja uspostavlja znaenje.
Poseban sluaj analitikih istina su logike istine.
Razmotrimo sud:
Ako (je tako da) kia pada i cijene rastu, onda (je
tako da) cijene rastu.
Zato je ova reenica nuno istinita? Logiko-pozitivistiki odgovor glasi: Zato to je veznik i
72
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 73
takav kakav jest; sloena reenica u kojoj su dvije

proste reenice povezane veznikom i je istinita kad
je istinita svaka od prostih. Dakle, ako je istinita
takva sloena reenica (Ako kia pada i cijene rastu),
istinita je i svaka prosta koja je tvori (pa time i reenica cijene rastu). No, odakle vezniku i ovakva
uloga? Ona je rezultat preutnog dogovora, konvencije o znaenju.
Pozivanje na analitinost i objanjenje konvencijom unutar logiko-pozitivistike tradicije doivljeni su kao rjeenje krajnje neugodnog problema:
kako empiristiki objasniti ulogu logike i matematike. Tradicionalno empiristiko rjeenje da su to
iskustvene znanosti je nevjerojatno; s druge strane
ini se da one nemaju nikakvog iskustvenog sadraja
a da su ipak smislene i krajnje relevantne za znanost.
Zamisao da su one prazne, istinite samo na temelju
znaenja, pa time i konvencije izvlai empirizam iz
neprilike.
itatelju bi navedeno razlikovanje analitikog i
sintetikog moglo izgledati samorazumljivo i filozofski mravo. No, logiki su pozitivisti iz njega
razvili vanu posljedicu kojoj emo sada posvetiti
neto panje. Logiki pozitivisti, veinom su posao
filozofije shvaali kao logiku i znaenjsku analizu.
Logike, matematike i semantike istine ine
homogenu grupu analitikih istina, koja se otro
razlikuje od injeninih istina. Temelj tih istina su
konvencije o znaenju. Filozofija je logika analiza,
autonomna u odnosu na faktike znanosti. Nadalje,
raniji su analitiari bili (uz neke izuzetke) skloni
73
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 74
Filozofija jezika
atomizmu, shvaanju po kojem su reenice atomi

znaenja, dostupni provjeri u izolaciji, ili barem
autonomno.
Nakon Drugog svjetskog rata, Carnapov uenik W.
Quine je doveo u pitanje oba ova shvaanja, oznaivi ih kao dvije dogme empirizma (u istoimenom
lanku: v. Zbornik N: Mievi i M. Potr: Kontekst
i znaenje u Literaturi): Najprije je doveo u pitanje
ideju analitikih istina to da sadrajne matematike istine mogu biti utemeljene jednostavno na
konvenciji, zatim ideju da postoje autonomna znaenje, i konano zamisao da postoji poseban nivo
znaenja nezavisan od faktikih istina. Ovaj potez
prirodno je doveo do ideje da logika i faktika znanja ine neodvojivu cjelinu. Quine je takvo cjelinsko, holistiko stajalite radikalizirao, i odbacio
klasini pozitivistiki atomizam jedinica znaenja je ukupnost naeg znanja.
Quine suprotstavlja atomizmu-redukcionizmu u
teoriji znaenja svoje uenje o tome da znaenje
ovisi o cjelini jezika: takvo se inzistiranje na cjelini
(gr. to holon) obino zove holizam. Jeziki izrazi,
dri on, dobivaju znaenje samo u cjelini jezika.
Holizam je jedan od najznaajnih motiva u knjizi
Rije i predmet.
Prisjetimo se da se za logike pozitiviste barem
u pojednostavljenoj, stereotipnoj slici znaenje
reducira na izoliranu verifikaciju (ovo ne vai za
samog Carnapa, ali u to ovdje ne moemo ulaziti).
Quine sada inzistira na tome da neki sud (reenicu)
moemo provjeriti samo ako pretpostavimo istinitost
74
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 75
cijelog niza drugih sudova. Uzmimo na primjer

obian sud Katica je zakasnila dva sata radi guve.
Za poetak, uobiajena provjera se sastoji u tome da
istraimo je li toga dana uistinu u prometu vladala
guva. Ne provjeravamo da li guva ometa ljude i
automobile, ne provjeravamo da li automobili mogu
prolaziti jedan kroz drugoga, da li je Katica sluajno
mogla letjeti ili lebdjeti nad automobilima. No, iza
te bezbrinosti u provjeravanju stoji naa svakodnevna, preutna teorija o materijalnim predmetima kao
to su automobili i ljudska tijela. Isto tako pretpostavljamo bez provjere da dva sata traju due no jedan
sat: aritmetika je pretpostavljena kad se pria o zakanjavanju. Dovedite u pitanje ijednu od ovih pretpostavki i verifikacija reenice Katica je zakasnila
dva sata radi guve izgledat e bitno drugaije.
Nae tvrdnje o vanjskom svijetu suoavaju se sa
sudom iskustva ne pojedinano nego samo kao skupno tijelo (Dvije dogme empirizma, u Kontekst i
znaenje, str. 85).
Quine katkad predlae radikalno shvaanje: verificira se cijela teorija o svijetu, i znaenje svake rijei
ovisi o takvoj holistikoj verifikaciji. Katkad tu tezu
ublaava i priznaje da su pod-cjeline relativno samostalne i samostalno dostupne verifikaciji. U svakom
sluaju, znaenje slijedi verifikaciju, pa je znaenje
svake rijei ovisno o znaenju drugih rijei u jeziku.
Holistiku sliku znaenja najbolje je prikazati
pomou mree, ili sustava koncentrinih krugova:
na obodu su reenice motrenja koje su najblie iskustvu, na pola puta do sredita su teorijski iskazi, a
75
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 76
Filozofija jezika
u samom sreditu opevaljani, apstraktni sudovi

logike i matematike.
C) Odbacivanje razlikovanja analitikog i sintetikog
Do sada izneseni Quineovi pogledi ve dovode u
pitanje razlikovanje apriornih analitikih istina od
aposteriornih sintetikih. Posebno je prevratnika
zamisao da prevrednovanje tvrdnji pod utjecajem
iskustva ne poznaje svetinje: svaku se tvrdnju moe
odbaciti ako nas na to nuka iskustvo. Ona povlai
da niti jedna tvrdnja nije apriorna. Ako to poveemo
s tezom da je apriornost bitna za analitike sudove,
slijedi da niti jedna tvrdnja nije (posve) analitika.
Time je odbaena prva logiko-pozitivistika podteza o analitikim sudovima.
Quine obrazlae svoje odbacivanje apriornosti
pozivanjem na novovjekovne znanstvene revolucije:
matematiari su dvije tisue godina mislili da je Euklidska geometrija apriorno istinita, ali se pokazalo
da su bili u zabludi. Zakljuak je vrlo radikalan:
tobonji apriorni sudovi su naprosto aposteriorni
sudovi u koje vrlo vrsto vjerujemo; razlike su samo
u stupnju a ne i naelne.
Preostaje sada druga pod-teza: tvrdnja da su analitiki sudovi istiniti temeljem znaenja, a znaenje
posjeduju zahvaljujui konvenciji.
Quine se s ovom pod-tezom obraunavao vremenski najranije i to poevi od kritike konvencionalizma (sredinom tridesetih godina ovoga stoljea).
On uzima za sredinji primjer tobonju konvencio76
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 77
nalnost logikih i matematikih istina, i protiv nje

navodi niz razloga:
Prvo, ako bismo i pretpostavili da su neke polazne
istine (aksiomi) zadani konvencijom, ostaje problem
kako iz tih izvodimo sve ostale (logiko-matematike) istine. Da li nam za svaki izvod treba nova
konvencija? U tom bi nam sluaju trebalo potencijalno beskonano mnogo konvencija, tako da konvencionalist upada u beskonaan regres. (vidi
Quineov tekst Istinitost po konvenciji)
Drugo, ako konvencionalnost znai samo to da
moemo proizvoljno odabrati neke sudove kao
aksiome i onda iz njih izvoditi tono prave teoreme
logike i matematike, onda takva konvencionalnost
nije nita posebno: bilo koji sustav znanja fiziku,
biologiju i slino moemo urediti na taj nain, pa
logika i matematika po tome nisu posebne u odnosu
na empirijska znanja. (Isto).
Tree, neki matematiki sudovi (npr. sudovi Euklidske geometrije) u stvarnosti su bili odbaeni, i
to s pravom, na temelju empirijskog iskustva. Dakle,
ni ostali logiko-matematiki sudovi ne bi smjeli biti
imuni na promjenu. Tada je konvencija koja bi ih
proglaavala imunima neopravdana. (vidi Dvije
dogme empirizma).
etvrto, pozivanje na konvenciju nita ne objanjava, pogotovo ne zato priznajemo kao istinite
upravo neke tvrdnje (npr. princip neproturjenosti),
a ne neke druge. (vidi Carnap i logika istinitost).
Poseban razlog protiv konvencionalizma odnosi
se na proirenje konvencionalnosti s logike i mate77
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 78
Filozofija jezika
matike na druge navodno pojmovne istine (npr. da

se doruak jede prije ruka):
Konvencija je ili donesena javnom odlukom (eksplicitna) ili eventualno preutna. No, takve istine
(kao to je ova o doruku) sigurno nisu predmetom
eksplicitnog javnog dogovora. S druge strane, rei
da je tu na djelu preutna konvencija znai samo
rei da ljudi preutno vrsto prihvaaju takav sud,
a to sudu ne daje nikakav naelno drugaiji status
od onog kojeg imaju vrlo uvrijeeni apriorni sudovi.
Utjecaj kritike konvencionalizma bio je velik.
Filozofija logike oslobodila se ideje konvencije, u filozofiji matematike otvoren je put umjerenom empirizmu. Dok je za Quineove uitelje matematika bila
grana logike, ija istinitost poiva na konvenciji i
znaenje, za njega je matematike srodna prirodnim
znanostima, samo mnogo openitija, zapravo openitije primjenjiva. Matematika je slukinja svih
znanosti i taj promiskuitet kako ga zove Quine je
njezina posebnost. Predmeti o kojima matematika
govori, napose skupovi, realni su iako apstraktni, a
o njima zakljuujemo kao to zakljuujemo o drugim
teorijskim stvarima elektronima, genima i slino,
polazei od iskustva i promatranja i usvajajui ona
naela koja daju najbolje ukupne rezultate. U djelu
o teoriji skupova i njezinoj logici Quine izvanredno
jasno pokazuje dokle u teoriji skupova moemo doi
isto jezikim i logikim sredstvima, a na kojoj je
toki potrebno postulirati postojanje tih neobinih
predmeta skupova. U novijim Quineovim djelima
sve vie prevladava i realistiko shvaanje logike
78
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 79
logika vie nije samo stvar jezika: Logika teorija,

usprkos njezine velike ovisnosti o jeziku vie je svjetovno orijentirana negoli jeziki orijentirana, a
takvom je ini istinosni predikat pie on u Filozofiji
logike. (Ovdje naalost ne moemo ulaziti u njegovu
filozofiju logike, u kojoj je on dao izvanredan doprinos, budui da su pitanja ipak prilino struno-tehnika.)
Vratimo se Quineovu napadu na razlikovanje
analitikih i sintetikih istina. Ako je pobijen konvencionalizam, preostaje tradicionalna i od logikih
pozitivista prihvaena pretpostavka da su analitiki
sudovi istiniti temeljem znaenja i po tome se razlikuju od sintetikih. (Doruak se jede prije ruka
je istinito na temelju znaenja rijei doruak i
ruak.) Quine je protiv te tvrdnje predloio sljedei
argument: jedini nain da se ustvrdi to je tono
znaenje kada dvije rijei imaju isto znaenje pa
su sinonimi jest pretpostaviti da su neki sudovi
analitiki, naime oni koji fiksiraju to znaenje
(Doruak je prvi obrok u danu). Nema definicije
znaenja i sinonimnosti koje ne bi pretpostavljale
analitinost, tako da se logiki pozitivisti vrte u
krugu.
Taj je argument bio vrlo brzo doveden u pitanje:
veina filozofskih vanih pojmova iz neke domene
ne da se definirati pomou pojmova izvan te domene, a to ne znai da su besmisleni i neupotrebljivi.
Drugi, implicitni Quineov argument poziva se na
holizam znaenja: ako je istinit holizam znaenje je
neodreeno. Tada ostaje otvoreno pitanje jesu li
79
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 80
Filozofija jezika
navodni analitiki sudovi doista nuno istiniti, ili

samo praktino korisni.
U kasnim spisima iz posljednjih petnaestak godina Quine priznaje da neke reenice imaju poseban status: po njemu postoje reenice koje uimo
prepoznavati kao istinite u samom procesu u kojem
uimo znaenje ove ili one od sastavnih rijei. Hrvatski govornik ui rije udovica preko parafraze
Quine izbjegava govoriti o definiciji u kojoj se
izravno i izrijekom spominje biti udata ili biti
supruga. Isto tako, onaj tko nijee nae pravilo za
upotrebu rijei i naprosto nije nauio tu rije.
Navedene reenice su dakle znaenjski posebne. No,
Quine odrie da one imaju poseban spoznajni ili
metodoloki karakter. Uvid u istinitost na temelju
znaenja, dri on, ne daje tim reenicama neki trajni spoznajni status.
to je, meutim, s razlikovanjem izmeu puko jezinih pitanja (Hoemo li nevjenanu suprugu po
smrti njezinog partnera zvati udovicom?) od
sadrajnih pitanja (Zato udovice ee umiru negoli
udovci?). Zar nije to razlikovanje samo drugi pojavni
oblik razlike izmeu analitikog i sintetikog? Quine
to nijee: on predlae da kao verbalna shvatimo ona
pitanja koja se moe izbjei nekom parafrazom (u
naem primjeru moda tako da nadopunimo rjenik
izrazom nevjenana udovica, pa je pitanje rijeeno).
No, ne uvodi li sam pojam parafraze pozivanje na
istovjetnost znaenja izmeu polazne i parafrazirane
tvrdnje? Ne, kae Quine: prihvatljivost parafraze je
stvar praktine potrebe (moda nevjenana udovi80
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 81
Jezik i misao
ca nee proi na sudu, ali e proi kao vrlo toan opis

statusa osobe nekome tko je zainteresiran za to da je
oeni, ili pak kao prikladna etiketa u etnolokom
istraivanju obitelji u transformaciji). Time otpada
potreba za pozivanjem na neki neutralni i objektivni
pojam analitinosti.
Jezik i misao
Raspravljajui o realizmu i antirealizmu razmatrali
smo na jednoj strani jezik i misao uzete zajedno, a na
drugoj vanjski svijet, i bavili se njihovim odnosom.
Razmotrimo sada ukratko odnos jezika i misli. Glavno
pitanje se moe postaviti vrlo jednostavno, ako smo
prihvatili da znaenje poiva na vezi izmeu
znaka i vanjskog svijeta: Dobiva li jezik znaenje
zahvaljujui misli, ili misao zahvaljujui jeziku?
Uzet emo kao glavni primjer misaonih stanja ovjekova uvjerenja ili vjerovanja. (Pritom emo rije
vjerovanje koristiti za sasvim obine sluajeve. Na
primjer, ja sada vjerujem [znam] da je ispred mene stol,
da je dva i dva etiri, i da vani pada kia. Isto tako vjerujem [ali moda nije tako da znam] da e i sutra padati kia.) Razmotrimo dva suprotstavljena odgovora.
Prvi odgovor: jezik daje znaenje misli.

Prema ovom odgovoru misao bi bila ili neto neuhvatljivo i bezoblino bez pomoi jezika, ili, jo jednostavnije, ljudi naprosto misle na svojem materinskom
81
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 82
Filozofija jezika
jeziku, te ne bi ni mogli misliti da nisu nauili jezik.

Ovaj je odgovor sve donedavno bio vrlo popularan
u suvremenoj filozofiji. Izriito su ga zastupali kao
to smo ve spomenuli, strukturalisti, mnogi analitiki filozofi (poimence Sellars i Harman) i mnogi
filozofi u hermeneutikoj tradiciji. Mnogi filozofi su
ga prihvaali u neto ublaenijoj formi npr. da o
misli ne moemo nita rei bez pozivanja na jezik
pa je onda najbolje da se ponaamo kao da ljudi misle
na materinjem jeziku. Uzmimo naprosto da vjerovati
neto, npr. da kia pada, znai prihvatiti reenicu
Kia pada rei e ti filozofi, od kojih je vjerojatno
najpoznatiji W. Quine (vidi Rije i predmet).
Razlozi koji govore u prilog ovom shvaanju su
jednostavni: Do misli drugih ljudi nemamo pristupa osim preko jezika, a nae vlastite misli najee
se doimlju neodreeno dok ih ne pokuamo formulirati, a tada to inimo na materinjem jeziku. Nadalje,
samo nam posjedovanje jezika doputa da imamo
misli o stvarima s kojima nismo imali izravnog
dodira (Mislim na Tokio tako da u sebi upotrijebim
ime Tokio i nemam drugog naina).
Proturazlozi su, meutim, prilino neugodni: Kako
dijete ui materinji jezik ako nema nikakvih misli
prije negoli ga pone uiti? Kako uspijevamo doi do
novih ideja, za koje jo ne postoji jezini izraz? Kako
uope uimo strane jezike, ako nemamo neki neutralni jezik misli, nego smo vezani iskljuivo za
svoj materinji? To nas vodi do suprotnog stajalita,
ili drugog odgovora.
82
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 83
Jezik i misao
Drugi odgovor: misao daje znaenje jeziku.

Evo glavne tvrdnje: jeziko znaenje je rezultat govornikovih unutarnjih stanja i njegove namjere da
sadraj tih stanja prenese sluatelju. Da parafraziramo Strawsona, u skladu s tom teorijom nemogue
je dati primjeren izvjetaj o pojmu znaenja a da se
ne pozove na govornikovo posjedovanje namjere
usmjerene spram sluatelja. U skladu s njom, moemo nastanak i razvitak jezika shvatiti u sljedeim
etapama:
Najprije, govornik uspijeva ostvariti neku komunikacijsku namjeru koja se odnosi na neki njegov
signal vrlo jednostavnog tipa (na primjer krikom
upozoriti sugovornika na opasnost). U ponovljenim
okolnostima anse da govornik uspije ponavljanjem
izjave su velike, budui da postoji obostrano znanje
o uspjehu iz prethodne etape pa time i pojaana
obostrana oekivanja u pravcu ponovne upotrebe
izjave i odgovarajueg prijema. Na sljedeoj etapi, u
iroj grupi ponovljeni uspjeh koji opet generira uspjeno ponavljanje vodi do formiranja oekivanja.
Obogaeno komuniciranje omoguuje formuliranje
sloenijih izjava. Obogaivanje izjava vodi do obogaivanja misli, do opeg prihvaanja ili anse prihvaanja ideja koje na ranijim stupnjevima doslovno
nisu zamislive. Zatim to obogaivanje misli stvara
sloenije komunikacijske potrebe. U posljednjoj etapi
sloenije potrebe rezultiraju uslonjavanjem jezika.
Postupak se onda ponavlja kroz povijest i tako se
jezik i misao paralelno razvijaju.
83
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 84
Filozofija jezika
Znaenje jezinog izraza po ovoj je teoriji izvedeno

iz znaenja misli. Kako pak mislimo? Odakle zajedniki sadraj jeziku i misli? U suvremenoj filozofiji
popularan je odgovor prema kojem ljudi misle na
nekom jeziku misli (ili misaonom kodu). Razumjeti
hrvatsku reenicu znai prevesti je na svoj jezik
misli. Nadalje, dijete ui hrvatski tako da prevodi
roditeljske hrvatske reenice na reenice u svojem
jeziku misli. Posebno je privlana umjerena varijanta
zamisli da misao daje znaenje jeziku. Po toj varijanti
dijete poinje s ogranienim repertoarom ideja
koje imaju sadraj (znaenje) nezavisno od jezika, i
ui materinji jezik pomou tih ideja. No, uenje
jezika proiruje horizonte misli, tako da onda jezik
i misao djeluju jedno na drugo jezik obogauje
miljenje novim sadrajima, a miljenje razvija te
sadraje naslijeene iz jezika. Po naem sudu taj je
pristup najpogodniji i vjerojatno jedini ispravan.
Psihologija pokazuje da djeca posjeduju misao prije
negoli naue materinji jezik, tako da je pretpostavka
o jeziku misli prirodna i potrebna.
Zamisao o jeziku misli moe se razviti na vie
naina. Reenice na jeziku misli posjeduju znaenje, tj. odnose se na vanjski svijet. One su, drugim
rijeima, reprezentacije vanjskog svijeta. Ovaj odgovor ima dugu tradiciju, od kasne skolastike (Occam)
do danas (Jerry Fodor). Posebno je bio popularan u
XVII i XVIII stoljeu, a danas je ponovo u prvom
planu zahvaljujui tome to mnogi psiholozi, pa za
njima i filozofi, usporeujui mozak s raunalom,
smatraju prirodnim rei da kao to raunalo radi na
84
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 85
Jezik i misao
strojnom jeziku, tako i mozak ima svoj neuralni

kod. U krajnjoj liniji, taj kod ne mora biti doslovno
poput nekog jezika, dovoljno je da misaona stanja
imaju sadraj (znaenje, intencionalnost) nezavisno od jezika, i da ga mogu prenijeti na jezik.
Iako je teza da misao daje znaenje jeziku najprihvatljivija alternativa, problemi koji se postavljaju
pred nju prilino su veliki. Odakle znaenje misli?
to ini moju misao o Beu upravo milju na Be?
(Wittgenstein) Svojstvo misli da se odnosi na predmet naziva se intencionalnou misli. Za samo znaenje misli ee se upotrebljava izraz sadraj.
Nae pitanje sada moemo preformulirati: odakle
misli sadraj? Odgovor na to pitanje zadire duboko
u filozofiju psihologije.
Odakle misaonim stanjima znaenjski sadraj?

Prema nekim stajalitima, ljudska se misao ne da
dalje objasniti. Po njima je naprosto gola i neobjanjiva injenica to da nae misli imaju sadraj, i od nje
moramo poi. Takva stajalita, meutim, izgledaju
preskromno: zato se unaprijed odrei mogunosti
poznaje? Ona su stoga manje popularna danas no to
su bila prije stotinu godina, kad je izgledalo da znanost nikad nee moi razumjeti specifino ljudske
sposobnosti i znaajke. Kljuno usmjerenje danas
dolazi iz fizikalistike zamisli da je ovjek fiziko
bie, i da je miljenje naprosto djelatnost mozga. (Vidi
knjigu Nevena Sesardia Fizikalizam, IIC-SSOC,
Beograd 1984.) Treba da pokaemo kako je sadrajni
85
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 86
Filozofija jezika
karakter misli spojiv s time da je misao (naprosto)

svojstvo jedne vrste fizikih sustava. Trai se, dakle,
odgovor na pitanje: kako fiziki sustavi mogu posjedovati sadrajna stanja (vjerovati da kia pada itd.)?
Filozofi fizikalisti koji prihvaaju ovaj okvir rasprave nastoje krenuti od jednostavnijih ivih bia i
od stanja za koja se moemo razumno nadati da takorei najavljuju duevna stanja. To su stanja ivanog
sustava koja su jednostavnija od ljudske mentalnosti,
ali su joj analogna, na primjer kod ivotinja primitivna zamjedba, primitivna stanja slina uvjerenju
ili vjerovanju i stanja primitivne tenje analogna
ljudskoj elji. Oni odvajaju posjedovanje sadraja od
svjesnosti (ili samosvijesti, odnosno svijesti o sebi).
Razmotrimo najjednostavniji sluaj: kako se uope
moe stanje ivanoga sustava odnositi na neto u
vanjskom svijetu? Evo odgovora (ponuenog od
razliitih suvremenih autora, kao to su D. Dennett,
Paul Churchland i F. Dretske):
Sjena to promie morskim dnom esto potjee od
grabeljivih riba. Zamislimo sada neke pradavne
mekuce to su obitavali na morskom dnu. Pretpostavimo da je sluajnom mutacijom vrsta bila stekla
osjetljivost na svjetlo/sjenu. Pretpostavimo dalje da
se osjetljivost sastoji u tome to se kod njih, pri nastupu sjene aktivira neka skupina stanica u glavnom
gangliju zovimo to stanje aktivacije Z. Stanje Z je
pouzdan indikator sjene i esto grabeljivca. No, ono
jo nema nikakvu ulogu u ponaanju mekuca. U sljedeem koraku zbiva se mutacija. Jedan mekuac
sluajno stjee neuralnu vezu koja rezultira sljedeim
86
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 87
Jezik i misao
kad doe do aktivacije Z ona pobudi neurone koji

kontroliraju kretanje pa mekuac poinje intenzivno
plivati. Nosilac mutacije preivi, a njegovi potomci
nasljeuju ovu vezu Z-a i plivanja. Oni koji plivaju
u pravcu iz kojeg dolazi sjena bivaju pojedeni, oni koji
se kreu u pravcu suprotnom od pravca iz kojeg je
stigla sjena uspijevaju umai, preivjeti i ostaviti
razmjerno najvie potomaka. S vremenom se uvruje veza Z-a i plivanja u pravcu suprotnom od sjene,
i sretnici koji je posjeduju preivljavaju i mnoe se.
Tako je Z steklo funkciju (osobenu ulogu) da indicira sjenu, obavjetava o njoj, a steklo je i vanu
upravljaku ulogu. ini se sada da stanje Z ima i
nekakvo znaenje. to Z znai? ini se da njegovo znaenje moemo oitati iz njegove obavijesne
osobene uloge. Stanje Z stoji za sjenu (ili moda za
grabeljivce o tome kasnije), jer ima osobenu ulogu
da ukazuje na prisustvo sjene.
Teorija koju elimo prikazati (a i zastupati)
poopava pouku ove prie. Nju je zacrtalo vie autora, meu kojima prvenstvo imaju ameriki filozofi
Ruth G. Millikan i Fred Dretske. Ona polazi od jednostavnih ivotinjskih vjerovanja (recimo, da maka
vjeruje da je mi u rupi). Najjednostavnija vjerovanja dolaze iz zamjedbe. Pojedina stanja vjerovanja
mogu svoj output unositi u sustav za rasuivanje gdje
se onda na temelju tog outputa ili formiraju nova
vjerovanja ili se donose odluke koje onda izazivaju
htijenja i postupke. Treba stoga pretpostaviti da e
sustav za vjerovanje sa zamjedbenim mehanizmom
dijeliti vrlo openitu ulogu da izvjetava organizam/
87
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 88
Filozofija jezika
subjekta o njegovoj okolini, s tim da je to izvjetavanje bitno za rukovoenje ponaanjem. Konano,

sustav za vjerovanja sudjeluje u radu mehanizma
rasuivanja ija je uloga vjerojatno neto sloenija
Zovimo tu osobenu ulogu vjerovanja obavjetajnom
ulogom. Njoj emo posvetiti svu panju u daljnjem
izlaganju. Odakle onda najjednostavnijim vjerovanjima znaenjski sadraj? Upravo iz osobene funkcije
obavjetavanja ili indiciranja. Temeljna jednostavna
vjerovanja imaju sadraj zato to stoje u prikladnoj
vezi s vanjskim svijetom sa situacijama i predmetima (uoite slinost s realistikom teorijom znaenja). Veza je esto naprosto uzrona misao ima
funkciju da stoji za onu situaciju (stanje stvari) koja
je normalno uzrokuje. Nadalje, mogli bismo rei da
razliite vrste vjerovanja svoj posao obavljaju na
razliit nain. Jedan od pokazatelja da vjerovanjima
doista pripada ova uloga i da je ona za njih bitna jest
tijesna veza vjerovanja i zamjedbe, koja ide do isprepletenosti, tako da neki filozofi npr. D. Armstrong
dre da je zamjedba naprosto jedna vrst formiranja vjerovanja. Kako je ovo shvaanje predmet burne
rasprave dodajemo biljeku, koju se moe pri prvom
itanju preskoiti.
Biljeka: Rasprava o funkciji vjerovanja.

Ima filozofa i psihologa koji su spremni prihvatiti
obavjetajnu ulogu zamjedbe, ali su neskloni da to
isto prihvate i za vjerovanja, ili barem neskloni da
prihvate sve posljedice takve pretpostavke. Takav se
88
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 89
Jezik i misao
naturalist mora suoiti s injenicom isprepletenosti vjerovanja i zamjedbe. On onda moe tvrditi
jedno od sljedeeg:
Prva alternativa vjerovanja, odnosno mehanizam
koji ih formira, nemaju nikakvu osobenu funkciju.
Ona su mogla nastati sluajno i odrati se na isti
nain. Istinita vjerovanja ne doprinose odravanju
organizma, ne daju mu nikakvu pogodnost koju ne
bi imao i bez njih.
Druga alternativa vjerovanja i mehanizmi koji ih
formiraju posjeduju neku funkciju koja, meutim,
nije vezana uz obavjetavanje o vanjskoj okolini. Na
primjer, ona slue za to da pomognu organizmu da
izae na kraj sa sloenou inputa (formulacija nadahnuta teorijom sistema). Ili pak mehanizam gradi
modele koji nemaju obavijesnu, ve samo kontrolnu funkciju, te je za njih bitno da doprinose uspjenosti bez obzira na istinitost (odgovaranje realnosti).
Razmotrimo obje alternative. Prva alternativa izgleda neuvjerljivo s obzirom na vezu sa zamjedbom.
Ako senzorna stanja obavjetavaju o okolini, onda
to ine i zamjedbena vjerovanja dapae, ini se da
su zamjedbena vjerovanja posebno dobro ugoena
za izdvajanje doprinosa organizma i izluivanje
obavijesti o objektima. Posao inputiranja u kontrolne podsustave kojeg u primitivnom sluaju obavljaju
senzorna stanja, u naprednijih vrsta obavljaju zamjedbena vjerovanja i to mnogo bolje. Teko da bi uspjeniji mehanizam bio sluajan, nefunkcionalni
(pleiotropski) privjesak nekom manje uspjenom.
(Ako znadete da je neka kultura upotrebljavala gusle,
89
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 90
Filozofija jezika
a onda iskopate i primjerak violonela, neete pretpostaviti da je violonelo sluajno sastavilo neko
dijete i da na njemu nitko nije svirao, ve da su ga
eventualno koristili kao toljagu).
Druga alternativa je suptilnija. Moda zvui i
privlanije, ali to moe biti i stoga to je prilino neodreena. Kad se govori o pojednostavljivanju,
odnosno izlaenju na kraj s inputom postavlja se
pitanje u emu se izlaenje na kraj sastoji. Nee svaka
organizacija inputnog materijala biti prihvatljiva,
niti e jednostavnost koristiti ako se pri pojednostavljenju briu upravo bitne crte okoline. (Vidni sustav zeca koji bi pojednostavljivao tako da bi uvao
statini krajolik, a brisao obavijest o pribliavanju
grabeljivca svakako bi bitno pojednostavnio stvari,
ali u krivom smjeru.) Korisno pojednostavljenje istie
ono to je bitno, ali takvo pojednostavljenje nije
nezavisno od obavjetavanja, napose pak nije alternativa obavjetavanju ve predstavlja upravo posebno dobar nain obavjetavanja.
Od zamjedbe do zakljuivanja
Vratimo se sada onome to je zajedniko svim primjerima obavjetajnoj ulozi vjerovanja. Obavjetajna
uloga bi mogla objasniti zato je za vjerovanja bitno
da mogu biti vrednovana s obzirom na svoju istinitost ili lanost. Ako imaju ulogu da obavjetavaju,
onda je njihovo bitno svojstvo da to mogu initi
ispravno ili neispravno, da mogu informirati/dezinformirati. No tada dimenzija istinito/lano bitno pri90
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 91
Jezik i misao
pada vjerovanjima. Nadalje, ako prihvatimo ranije

izloeno shvaanje po kojemu su znaenje i uvjeti
istinitosti tijesno vezani (ako ne i istovjetni) slijedit
e da za vjerovanja isto tako kljuna i znaenjska
svojstva. Kako je nosilac tih znaenjskih svojstava
sadraj (odnosno naprosto jest skup znaenjskih
svojstava) posjedovanje danog sadraja je bitno svojstvo za dano vjerovanje.
Moe se pretpostaviti da jednostavna zamjedbena vjerovanja obavjetavaju o okolini zahvaljujui
tome to su za nju ugoena. Makino proto-vjerovanje Gle, mi je lijevo obavjetava o mievu
poloaju, i dobro obavlja svoj posao dok je mi u vidnom polju. Drugim rijeima, zamjedbena vjerovanja
zakonomjerno se mijenjaju s promjenom stanjima
okoline. Naprednija injenina vjerovanja obavljaju
svoj obavjetajni posao na sloeniji nain. Njihovo
praenje okoline vie nije rezultat jednostavne
uzrone (zakonomjerne) veze. Kod tih vjerovanja
vjerovatelj formira i projicira jednostavne hipoteze
i time prestupa granice neposredne danosti. Naravno, projiciranje je u pravilu nesvjesno i spontano.
Evo primjera. ivotinja okree lea posudi s hranom
koja stoji u kutu, ali kad ogladni vie ne trai hranu
nasumce ve se okree i ide ravno prema posudi.
Ako su ispunjeni neki dodatni uvjeti (ne snalazi se
po njuhu i sl.), pripisat emo joj neku vrst proto-vjerovanja o mjestu gdje se posuda nalazi, proto-vjerovanja koje ivotinja ima i kad je okrenuta leima
prema posudi. ini se da za posjedovanje takvog
skromnog proto-vjerovanja (Hrana je u kutu) nema
91
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 92
Filozofija jezika
potrebe za posjedovanjem openitih vjerovanja o

tome da stvari postoje i kad ih ne vidimo dovoljan
je zapisa u memoriji u odsustvu podraaja. Kako
je sada s funkcijom ovog proto-vjerovanja? Proto-vjerovanje posuda je u kutu, naravno, ima funkciju da obavjetava ivotinju o posudi. No to vie nije
obavjetavanje u hodu, na temelju gole uzrone
veze. Naravno, neki uzroni lanac podrava i to
proto-vjerovanje, ali taj nam nije relevantan. Kontrolni sustav koristi podatak iz memorije, naravno
i dalje kao podatak o svijetu, ali mi bismo, naim
vokabularom, to opisali prije kao neku vrst hipoteze.
Sloeniji mehanizam nadopunjuje obino trajanje
u memoriji elementarnim zakljuivanjem. Maak
Tom uoava da mi Jerry upravo zamie iza zavjese.
Njegov za to nadlean podsustav proraunava
Jerryjevo kretanje. Nakon prve sekunde Tom gleda
prema sredini zavjese, na mjestu gdje je velika mrlja.
Pripisat emo mu neku vrst oekivanja da je Jerry stigao upravo do mrlje. Razmotrimo proto-vjerovanje
koje podrava to oekivanje i koje bismo otprilike
izrazili s Mi je iza mrlje. Popis uvjeta koji moraju
biti ispunjeni da bi to vjerovanje bilo u redu je prilino dug da se mi kree jednolikom brzinom na
kratkom putu itd. Vjerovanje vie nije zamjedbeno,
ono je rezultat nesvjesnog, animalnog raunanja
veliine koja nije trenutno dostupna motrenju.
Nadalje, to proto-vjerovanje nije uzrokovano onim
na to se odnosi nije tako da Tom vjeruje kako je
mi iza mrlje zato to je mi iza mrlje, ve zato to
je prije jedne sekunde bio na poetku zavjese i trao
92
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 93
Zakljuak
je danom brzinom. Dok je vjerovanje iz ranijeg primjera rezultiralo iz trajanja zapisa u pamenju, ovo
trai aktivnost Tomova centralnog ivanog sustava.
Sadraji sloenijih misli vjerojatno su izvedeni iz jednostavnijih misli. Pretpostavlja se da sloenija mentalna stanja takoer stjeu sadraj iz osobene funkcije
da obavjetavaju (pri emu obavjetavanje ne mora
biti i uglavnom nije jednostavno).
Vratimo se odnosu jezika i misli. Prikazali smo
samo prve korake u objanjenju sadraja misli. Put
od tih jednostavnih sadraja do ljudskih sloenih
vjerovanja je dug, i filozofi e se morati suoiti s
velikim brojem tekih pitanja prije negoli izgrade
zadovoljavajuu sliku ljudske misli. Za sada ini se
da je jezik ovisan o misli. Misao se odnosi na predmete, reprezentira ih, a jezik sposobnost reprezentiranja stjee na temelju svoje veze s miljenjem.
Zakljuak
Spomenuli smo na poetku da je dvadeseto stoljee
razdoblje procvata filozofije jezika. Razvitak znanstvenih pristupa posebno lingvistike i kognitivne
psihologije kao i upotreba logike u prouavanju
jezika promijenili su lik filozofije jezika. Dananji
filozof jezika mora o tome voditi rauna.
U prvom smo dijelu razmotrili neka pitanja koja
se tiu jezinog znaenja, glavnog aspekta koji zanima filozofa jezika. Ocrtali smo realistiko stajalite
po kojem je temelj znaenja reenice njezin odnos
93
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 94
Filozofija jezika
spram zbilje. Napose, izjavna reenica ili tvrdnja

dobiva znaenje na temelju situacije o kojoj govori.
Ako je ta situacija stvarna, reenica je istinita, ako
nije, reenica je lana. Razmotrili smo neke alternative, da bismo na kraju preporuili upravo realistiko stajalite.
Zatim smo razmotrili odnos doslovnog i nedoslovnog znaenja: doslovno ima prvenstvo, a nedoslovno se izvodi iz doslovnog. Jedan vjerojatan
nain kako ljudi prepoznaju nedoslovno znaenje
nekog iskaza vezan je uz pravila razgovora: iskaz koji
svojim doslovnim znaenjem kri pravila razgovora upuuje na svoje mogue nedoslovno znaenje.
Spomenuli smo i raspravu o najmanjim jedinicama
znaenja i zalagali se za to da su te jedinice pregledne
i prepoznatljive (vjerojatno je to reenica). Suprotno
stajalite po kojemu je najmanja jedinica znaenja
itav jezik izgleda pretjerano i neprihvatljivo.
Zakljuili smo pitanjem o odnosu misli i jezika,
zalaui se za tvrdnju da misao ima prednost. Jezik
nastaje zahvaljujui misli, ali onda pomae da se
misao razvije i obogati. Teorija jezikog znaenja usko
je vezana s teorijom misaonog sadraja ili znaenja.
Obino polazimo od jezikog znaenja, tako da je ono
prvo u poretku istraivanja, no znaenje (sadraj)
misli ima stanovitu prednost u poretku objanjenja:
znaenje jezika objanjavamo pomou znaenja
(sadraja) misli. Pitanje o sadraju misli dovelo nas
je do dubokih problema koji se tiu prirode misli i
odnosa duha i tijela, te smo naznaili prve korake
fizikalistike teorije misli i misaonog sadraja.
94
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 95
Literatura
Jezini problemi karakteriziraju itavo dvadeseto
stoljee u filozofiji. Stoga je popis knjiga iz te tematike ogroman. Pokuali smo ponuditi opirniji
prikaz u
Nenad Mievi: Filozofija jezika, Naprijed, Zagreb,
1989.
Za pristup kojim smo se rukovodili u ovoj knjiici
preporuujemo kao slijedei korak prilino zahtjevan uvod:
Michael Devitt: Jezik i realnost, Kruzak, 2001
Autori o kojima raspravljamo u knjiici kod nas su
prevedeni:
Gottlob Frege: Osnove aritmetike i drugi spisi, Kruzak, 1995. (Fregeovi temeljni tekstovi o smislu i
znaenju)
Ludwig Wittgenstein: Tractatus logico-philosophicus,
Veselin Maslea, Sarajevo, 1987.
Ludwig Wittgenstein: Filozofijska istraivanja,
Nakladni zavod Globus, 1998.
Willard Quine: Rije i predmet, Kruzak, 1999.
Saul Kripke: Imenovanje i nunost, Kruzak, 1997.
Donald Davidson: Istraivanja o istini i interpretaciji,
Demetra, 2000.
95
FILOjez.qxd
05. 06. 03
09:57
Page 96
Filozofija jezika
Neki kljuni tekstovi prevedeni su u zborniku

N. Mievi i M. Potr: Kontekst i znaenje, Izdavaki
centar Rijeka, 1987.
Standardni zbornik na engleskom je
A. P. Martinich: Philosophy of Language, Oxford
University Press, 1996.
UDK 329.285
BEY, Hakim
Privremene autonomne zone i drugi tekstovi / Hakim
Bey ; priredila Katarina Peovi Vukovi ; <preveli Larisa
Petri... et al.>. - Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2003.
- (Posebno izdanje)
Prijevod djela: The temporary autonomous zone. - Pravo
ime autora: Peter Lamborn Wilson.
ISBN 953-222-100-X
430418023
Naklada Jesenski i Turk

Urednitvo
Vlaka 10, Zagreb, tel./fax: 01 4816 574, e-mail: naklada@jesenski-turk.hr

Prodaja
Av. Dubrovnik 15, Zagrebaki Velesajam, paviljon 25, Zagreb,

tel.: 01 6528 958, fax: 01 6590 186, e-mail: jesenski-turk@jesenski-turk.hr
www.jesenski-turk.hr

Filozofija Jezika

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Filozofija Jezika

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FILOjez.

Odakle misaonim stanjima znaenjski

emu filozofija jezika?

zanimanje za jezik. Za najstarije antike filozofe

emu filozofija jezika?

sadrajno i vrijednosno znaenje u upotrebi tih

emu filozofija jezika?

Filozofija jezika bavi se filozofskim aspektima svih

Gramatika pravila su psiholoka pravila zapisana

rijeimo tako da pretpostavimo da dijete posjeduje

sudjeluje i tako zapoinje proceduru uistinu mora

njihovim izgovaranjem ini jo neto, to se normalno ne opisuje kao kazivanje neega

najmanji nosilac znaenja? Je li to rije, kako bi se

Vrijedi li uope istraivati znaenje?

ga znai ivot). No, ak i kad bismo uspjeli odvojiti

Polazite: izjavne reenice

ljudi spontano odgovorili da je znaenje prije svega

daje prednost jednoj

Neki su filozofi, pozivajui se na austrijskog filozofa Ludwiga Wittgensteina (1889-1951) u njegovoj

radnji jednako bitne, kao i svaki kontekst, bio to

Razmotrit emo i braniti pretpostavku da je veza

jezino-pojmovnim mogunostima. To se stajalite

Realizam: jednostavna teorija

Ostale, sloenije izjavne reenice sloene su od

glasu i razvijaju se njezine profinjenije varijante.

Kako imena oznauju svoje nosioce?

svojeg nosioca zove se stoga, pomalo neobino,

Koje jo rijei stjeu svoju referenciju poput

predloio teoriju po kojoj te rijei stjeu referenciju

Povijesna biljeka (logiki atomizam)

analiza mora jednom stati, a toka zaustavljanja bit

Elementi slike stoje za stvari (naslikana brada za

Realizam: sloenija teorija

jezika i realnosti, odnos oznaavanja, moemo poi

Smisao reenice sagraen je od smislova rijei koji

Problemi realistike teorije

postupak, iskrivljenim (pored navedenog ima ih

kljuuje Wittgenstein. Temeljno poznavanje pravila

metafora tradicionalnog pristupa ljudskim mislima

proizvoenje znakova koji svaki puta imaju drugo

shvaanje da nai postupci prema drugim ljudima

Antirealizam: spoznajna i ontoloka slika

znaenja ili smislova kojima govornik raspolae. Na

Kad ima reenicu, razmotri kakve bi praktine

je opravdana tvrdnja da predmet pred govornikom

Sluatelj ne moe govorniku pripisati poznavanje

Naravno, ovako formuliran zakljuak vai samo za

Slino se rasuivanje namee u pogledu sloene

Umjerenija varijanta: prihvaamo da govornik

to je najmanja jedinica znaenja

vitom neodreenou. Rezultate je umjereni relativizam generiran zaprekama u prevoenju:

od iskustva i promatranja i usvajajui ona naela

Interpretacija i pripisivanje znaenja

Interpretacija i pripisivanje znaenja

koncentriraju na razumijevanje sloenih tekstova,

Postoje dvije mogunosti: ili Lahti (s pravom)

Interpretacija i pripisivanje znaenja

znai kava bit e pojaana. Kuanje je nain da

Interpretacija i pripisivanje znaenja

prepoznaje kao AVAK. Prirodno je formulirati ovo

Interpretacija i pripisivanje znaenja

neki ljudi stupovi. Marko onda rekonstruira Jankovu

Interpretacija i pripisivanje znaenja