Professional Documents
Culture Documents
Zavarivanje I Termicka Obrada
Zavarivanje I Termicka Obrada
PREDGOVOR
Obzirom da je zavarivanje jedna od tehnologija u oblikovanju metalnih
konstrukcija svih vrsta poev od mostogradnje, industrijskih hala, brodogradnje,
mainogradnje, visokih pei i drugih metalurkih postrojenja, procesna industrije
pa do atomskih centrala, reaktivnih motora, svemirskih letilica itd. ovim
udbenikom su se eljele dati osnovne upute u zavarivanju i pojavama koje prate
ovu tehnologiju. irina primjene i znaaj radova koji se zavarivanjem ostvaruju
su razlozi zbog kojih se osjeala veoma jaka potreba za ovakvom knjigom, koja
e dati osnove pojmova pri zavarivanju i njegovim posljedicama u sluaju
primjene raznovrsnih elika koji su u upotrebi - od konstrukcionih niskougljinih
pa preko niskolegiranih do visokolegiranih : nehrajuih, vatrootpornih i drugih
elika. S druge strane veoma velika primjena je i konstrukcija obojenih metala i
njihovih legura, pa je i tu trebalo dati osnovne smjernice i karakteristike ovih
materijala. U knjizi ZAVARIVANJE I TERMIKA OBRADA prikazane su
termike karakteris - tike procesa zavarivanja, karakteristike gasnog i elektro
postupaka zavarivanja te pojave koje prate zavarivanje kao deformacije i sl. i
otklanjanje istih. Znaajno je napomenuti da je ovdje dato posebno mjesto
termikoj obradi, a posebno onoj koja prati tehnologiju zavarivanja. Prikazan je i
uvod u nove tehnologije (automatizira - nog i robotiziranog) karaktera. Na kraju
je data jedna od moguih organizacija zava- rivake proizvodnje. Knjiga je
raena uglavnom prema nastavnom planu i programu FAKULTETA
ELEKTROTEHNIKE I MAINSTVA, odsjeka ENERGETSKO MAINSTVO
na treoj godini studija UNIVERZITETA U TUZLI.
Dakle knjiga je namijenjena studentima, inenjerima u proizvodnji u
razliitim granama privrede, tehniarima i svim onim koji se bave zavarivanjem.
Knjiga obuhvata i dio standarda kroz koji se provlai tehnologija zavarivanja.
Koriteni su dijelovi postojeeg standarda koji nadomjeta BAS, zatim su koriteni
DIN i EN.
Naa privreda je na takvom nivou da joj ova knjiga treba, i ona je tu, da
dade skroman doprinos u revitalizaciji industrije, postojeoj proizvodnji kao i
koritenju novih tehnologija .
Na kraju autor se eli zahvaliti racenzentima, te posebice tehnikom
urednitvu Mr. Kemalu Mujkiu, dipl. in. ma., asistentu Jasminu Smajiu , dipl.
in. el., studentima Eldinu Huremoviu i Admiru Avdiu, koji su uloili dosta
truda na koncipiranju teksta, crtea itd. Autor je zahvalan kolegama profesorima i
asistentima: Muhamedu Mehmedoviu, Emiru ariu, Sandiri Alagi i Izetu Aliu,
te privrednicima i TPK-u koji su na bilo koji nain pomogli da ova knjiga bude
dostupna javnosti.
Posebno je zahvalan svojoj porodici na strpljenju pri radu na ovoj knjizi .
Takoe je zahvalan svima onima koji na korektan nain budu dali primjed
- be na uoene greke .
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Tablica 1.
DAFER KUDUMOVI
Tablica 2.
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Tablica
7.
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Tablica
8.
DAFER KUDUMOVI
Tablica
9.
zavarivanje
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Tablica
14.
izmjeninom strujom
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Recenzenti :
Dr Azra Imamovi, vanredni profesor
Dr Demo Tufeki, vanredni profesor
tampa : DJL OFF-SET Tuzla
Za tampariju : Sadika Muri, direktor
Tehnika obrada :
Kemal Mujki, diplomirani inenjer mainstva
Avdi Admir, student
Huremovi Eldin, student
Sadraj
1.
2.
4.
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
6.
6.2.
6.3.
6.4.
6.5.
6.6.
6.7.
7.
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
9.
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
17. Prilozi
18. Literatura
Slika 1.
a) Zavareni spoj
b) Zakovani spoj
DAFER KUDUMOVI
a to su :
DAFER KUDUMOVI
2.
OSNOVNI POJMOVI IZ FIZIKE METALA I KLASIFIKACIJA
POSTUPAKA ZAVARIVANJA
Metali i njihove legure u vrstom stanju imaju kristalnu strukturu. U vo - rovima
prostorno formirane kristalne reetke smjeteni su po odreenom rasporedu
atomi, koji osciliraju oko svog ravnotenog poloaja.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
39
DAFER KUDUMOVI
Slika 2.1.
Dejstvo atoma (Ovisnost sila privlaenja i odbijanja) prema njihovom rastojanju
Za spajanje dva vrsta tijela neophodno je dovesti atome na povrinu spoja na
navedeno rastojanje. To se moe postii pritiskom. Priblino dovoenje zrna
strukture vri se sa difuzijom i prekristalizacijom spoja.
Svojstva metala na mjestu spoja bie slina svojstvima metala u takama
izvan spoja, ako se vri proces difuzije i prekristalizacije.
Slika 2.2.
b) Dejstvo pritiska
DAFER KUDUMOVI
Slika 2.4.
Zavarivanje metala topljenjem
a) lokalno rastapanje dijela metala
b) kristaliziranje tenog metala
Pri zavarivanju u fazi topljenja segmenata metala uspostavlja se veza izmeu
njih, a osim toga postoji proces difuzije izmeu vrstog i tenog, kao i izmeu
vrstog i upravo vrstog metala. Poslije ovravanja se dobija kompletan
zavaren spoj bez upotrebe spoljanjeg pritiska.
Dakle, moe se rei da je zavarivanje tehnoloki proces dobivanja neraz dvojenih spojeva, ostvarenih uspostavljanjem meuatomskih veza izmeu eleme nata uz postojanje difuzije, pri emu je kod ovih spojeva karakteristika neprekid nost strukture.
2.1. FIZIKA ELEKTROLUNOG ZAVARIVANJA
Elektrini luk je jedan od osnovnih izvora topline pri zavarivanju topljenjem.
DAFER KUDUMOVI
Slika 2.5.
Vrste zavarivakog luka
Na sl.2.5.a elektrini luk se uspostavlja izmeu elektrode i osnovnog mate- rijala,
dok se na sl.2.5.b luk uspostavlja izmeu dvije elektrode (nezavistan luk). Na
sl.2.5.c je prikazana shema trofaznog luka. Ovdje se luk uspostavlja izmeu dvije
elektrode, kao i izmeu osnovnog materijala i svake elektrode i to u ritmu
promjena trofazne struje.
Poto u svakom momentu gori najmanje po jedan luk, to su ovdje uvjeti
za jonizaciju pri zavarivanju naizmjeninom strujom najpovoljniji.
Slika 2.6.
Elektroluno zavarivanje
a) zavarivanje topljivom elektrodom;
b) zavarivanje netopljivom elektrodom;
1) osnovni materijal;
2) topljiva elektroda;
3) Volframova elektroda;
4) dodatni materijal.
Na sl.2.6.a prikazana je shema elektrolunog zavarivanja topljivom elektro dom, dok je na sl.2.6.b prikazana shema elektrolunog zavarivanja netopljivom
(Volframovom) elektrodom, gdje se dodatni materijal dodaje sa strane.
Za zavarivaki luk se upotrebljava istosmjerna ili naizmjenina struja, jednofazna
ili viefazna, sa mrenom ili poveanom uestalou. Kao izvor naiz
mjenine struje slui transformator za zavarivanje, dok kao izvor istosmjerne struje
slui generator ili ispravlja za zavarivanje pri pravoj polarnosti (minus pol na
elektrodi) ili pri obratnoj polarnosti (plus pol na elektrodi).
Zavarivaki luk
Zavarivaki luk predstavlja vrstu stabilnog elektrinog pranjenja kroz gasni
prostor izmeu elektroda. Karakteristika ovakvog pranjenja su mali napon
izmeu elektroda, velika gustina struje i visoke temperature gasa.
Pri zavarivanju istosmjernom strujom elektroda vezana na pozitivan pol izvora
struje zove se anoda, a elektroda vezana za negativan pol katoda. Meutim, pri
zavarivanju naizmjeninom strujom polarnost elektroda se u toku vremena
mijenja u skladu sa uestanou naizmjenine struje. Razmak izmeu elektrode i
osnovnog materijala nazivamo duina luka. Pri zavarivanju sa malim strujama
(kod runog zavarivanja) duina luka je priblino jednaka razmaku izmeu vrha
elektrode i povrine osnovnog materijala. Meutim, pri zavarivanju sa velikim
strujama (kod automatskog zavarivanja pod prakom) duina luka je jednaka raz maku izmeu vrha elektrode i povrine rastopa na osnovnom materijalu.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
42
DAFER KUDUMOVI
Slika 2.7.
Shema zavarivakog luka
Iz dijagrama pada napona na sl.2.7. proizilazi:
U l =U K + U s + U A
Na povrini anode i katode nalaze se anodna i katodna mrlja. To su uareni
dijelovi anode i katode kroz koje prolazi sva struja luka. Postojanje uarene
katodne mrlje je neophodan uvjet uspostavljanja i odravanja zavarivakog luka.
U normalnim uvjetima gasovi se sastoje iz neutralnih atoma i molekula, ne sadre
slobodne elektrone i ne posjeduju elektrinu provodnost tj. izolatori su. Da bi
neki gas postao provodnik elektrine struje neophodno je da se u njemu nalaze
slobodni elektroni i joni. Atom iz koga se izdvojio elektron (ima manjak
elektrona) postaje pozitivan jon, dok atom koji ima viak elektrona postaje
negativan jon. Kretanje elektrona i pozitivnih i negativnih jona nazivamo
elektrinom strujom. Proces obrazovanja jona iz atoma i molekula gasa zove se
jonizacija. Emisijom elektrona sa povrine katode se vri jonizacija gasa u
prostoru izmeu elektroda.
Emisija elektrona sa povrine katode se vri pod utjecajem sljedeih faktora:
Termoelektronska emisija nastaje usljed sposobnosti uarene katodne mrlje da
emituje elektrone. Kod teko topljivih materijala, kao to su volfram i grafit,
termoelektronska emisija igra vanu ulogu, dok je kod elektroda od eljeza ta
uloga znatno manja.
DAFER KUDUMOVI
Na
Ca
Fe
H2
O2
N2
4.3
5.11
6.11
7.83
11.22
13.5
13.6
14.5
ebrzi + A 0 A + + 2eusporen
gdje je:
- brzi elektron (emitovan sa katode i ubrzan elektrinim
e brzi
poljem);
A0 i A+ - neutralni atom gasa i pozitivni jon;
2e usporen - usporen elektron.
Dopunska jonizacija gasa u prostoru izmeu elektroda vri se usljed termike
jonizacije i jonizacije zraenjem.
Termika jonizacija postaje znaajna tek kod 17500C. Njena sutina se sastoji u
tome da kod povienih temperatura raste broj sudaranja elektrona sa atomima i
molekulama gasa i na taj nain se poveava mogunost obrazovanja jona.
Jonizacija zraenjem (fotojonizacija) se sastoji u sposobnosti ultraljubi - astih
zrakova da jonizuju gasove sa malim potencijalom jonizacije.
Stepen jonizacije gasa predstavlja odnos broja jonizovanih prema broju neutralnih
estica. Pri atmosferskom pritisku stupanj jonizacije se mijenja sa temperaturom i
potencijalom jonizacije, odnosno vrstom materije (Sl.2.8.).
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
44
DAFER KUDUMOVI
Slika 2.8.
Zavisnost izmeu temperature gasa u stubu luka i stupnja jonizacije
za razne materije x- stupanj jonizacije
Uspostavljanje zavarivakog luka pri zavarivanju topljivom elektrodom vri se na
taj nain to se sa elektrodom dodirne osnovni materijal. Struja kratkog spoja
trenutno rastapa vrh elektrode i osnovni materijal na mjestu dodira, na kome se
obrazuje teni sloj. Kod odmicanja elektrode teni sloj se rastee i isparava
poslije ega se uspostavlja elektrini luk.
Pri zavarivanju netopljivom elektrodom odvija se isti proces sa tom razlikom to
se teni sloj obrazuje samo na osnovnom materijalu. Uspostavljanje luka pri
zavarivanju netopljivom elektrodom moe se izvriti i bez dodira elektrode sa
osnovnim materijalom. To se vri na taj nain to se jonizacija zapoinje
probijanjem gasnog prostora izmeu elektrode i osnovnog materijala upotrebom
oscilatora, koji predstavlja izvor mone naizmjenine struje napona 2000-3000
volti i uestalosti 100-300 kHz.
Zavarivaki luk se poslije uspostavljanja odrava izmeu vrha elektrode i rastopa
osnovnog materijala. Pod utjecajem mehanikih i elektromagnetnih sila, koje
stvara luk, na povrini rastopa na osnovnom materijalu se pojavljuje udub - ljenje
(krater). Razmak izmeu vrha elektrode i osnovnog materijala se dijeli na
katodnu oblast, anodnu oblast i stub luka.
Katodna oblast jeste podruje luka oko katode ija je dimenzija reda 10-4 - 10-5
cm, to odgovara duini slobodnog preenog puta elektrona u gasu koji se nalazi
oko katode. Emisija elektrona se vri sa povrine na vrh katode, koja se zove
katodna mrlja. Gustina struje na katodnoj mrlji je veoma velika. Poslije odvajanja
sa katodne mrlje a pod utjecajem snanog elektrinog polja elektroni dobijaju
brzinu dovoljnu da se izvri jonizacija. Pozitivni joni pod utjecajem elektrinog
polja svoje kretanje usmjeravaju prema katodi i udarajui u nju predaju joj svoju
energiju, odravajui na taj nain visoku temperaturu katodne mrlje. Prema tome,
u katodnoj oblasti imamo struju elektrona i pozitivnih jona. U blizini katode je
koncentracija jona znatno vea od koncetracije elektrona, zbog velike razlike u
njihovoj brzini kretanja.
Anodna oblast ima veliinu reda od 10-3-10-4 cm. U njoj imamo praktino samo
struju elektrona, jer je struja jona veoma mala.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
45
DAFER KUDUMOVI
Stub luka ini najvei dio duine luka. Atmosfera stuba luka se sastoji iz
elektrona, pozitivnih jona i neutralnih atoma. Zbog odvoenja topline u okolnu
sredinu, temperatura u stubu luka je najvea u osi luka.
Valovi stabilnog gorenja zavarivakog luka. Da bi se dobio kvalitetno zavareni
spoj neophodno je da zavarivaki luk stabilno gori pri zadanoj struji zavarivanja i
napona luka. Na stabilnost gorenja zavarivakog luka utiu :
Slika 2.9.
Statika karakteristika luka i spoljna karakteristika izvora struje
a - statika karakteristika luka;
b - spoljna karakteristika izvora struje;
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
46
DAFER KUDUMOVI
Slika 2.10.
Statika karakteristika luka na vazduhu izmeu elinih elektroda i ploe
Upotreba naizmjenine struje pri elektrolunom zavarivanju utie na elektrine i
toplinske procese u luku, kao i na njegovu stabilnost. Naime, kod zavarivakog
luka naizmjenine struje dolazi do periodine promjene polarnosti elektrode i
osnovnog materijala (sl.2.11.). Pri svakom prolasku struje kroz nulu i promjene
polarnosti luk se gasi, to dovodi do pada temperature gasa u stubu luka i njegove
dejonizacije, kao i do pada temperature anode i katodne mrlje.
Da bi se luk mogao ponovo uspostaviti poslije svakog prolaska struje kroz nulu,
na krivoj napona luka se nalaze vrhovi napona koji to omoguavaju. Iz
navedenog proizilazi da naizmjenina struja za zavarivanje ima mnoge prednosti
kao to su: jednostavnost ureaja za zavarivanje i praktino odsustvo utjecaja
magnetnog polja i feromagnetnih masa na skretanje luka.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
47
DAFER KUDUMOVI
Slika 2.11.
Promjena struje zavarivanja i napona luka kod naizmjenine struje
Prenos metala u luku pri zavarivanju topljivom elektrodom vri se kapima tenog
metala. Pri zavarivanju sa kratkim lukom prenos metala u luku vri se prema slici
2.12. Pod utjecajem topline luka na vrhu elektrode se obrazuje kap tenog metala,
koja se izvjesno vrijeme ne odvaja od elektrode pod utjecajem sila povrinskog
napona (pozicija 1 i 2 na sl.2.12.). Sa poveanjem veliine kapi utjecaj sile tee i
drugih sila raste to dovodi do njenog pribliavanja rastopu osnovnog materijala
(pozicija 3). Usljed djelovanja sila povrinskog napona, kap se pri dodiru sa
rastopom odvaja od vrha elektrode (pozicija 4). Kap je u jednom trenutku prije
odvajanja izduujui se kratko spojila elektrodu i rastop. Poslije prelaska kapi u
rastop luk se ponovo uspostavlja (pozicija 5).
Prenos metala u luku pri zavarivanju u zatiti ugljendioksida vri se prema
sl.2.12. Meutim, ukoliko gustina struje zavarivanja prelazi kritinu vrijednost,
tada se prenos metala vri u vidu krupnih kapi tenog metala.
Prenos metala u luku pri zavarivanju tankih limova u zatiti argona vri se prema
slici 2.12. U ostalim sluajevima prenos metala se vri u vidu krupnih kapi,
odnosno u vidu mlaza sitnih kapi ukoliko gustina struje zavarivanja prelazi
kritinu vrijednost.
Prenos metala u luku u vidu sitnih kapi tenog metala vri se pri zavarivanju sa
debelo obloenim elektrodama i pri zavarivanju pod prakom. Ovdje je veina
kapi obloena opnom od rastopljene obloge, odnosno praka.
Slika 2.12.
Prenos metala u luku u vidu sitnih kapi
Pri zavarivanju sa debelo obloenim elektrodama (Sl.2.13), pod
utjecajem topline luka topi se metalno jezgro elektrode i obloga (obloga neto
sporije od jezgra). Topljenje obloge je intenzivnije u unutranjem dijelu, zbog
ega se na vrhu elektrode obrazuje znatna koliina gasova koji se kreu u vidu
mlaza u pravcu rastopa osnovnog materijala. Ovaj mlaz, stvarajui pojavu
duhanja luka, odbacuje kapi metala prema rastopu. Opna od rastopljene obloge ili
praka, koja se nalazi oko veine kapi tenog metala, titi metal od utjecaja
kiseonika i azota iz okolnog vazduha.
Na proces prenosa metala u luku utiu i slijedei faktori: u toku zavari - vanja se
na vrhu elektrode stvara znatna koliina gasova (CO, CO 2 , H 2 i dr.). Sa
poveanjem temperature ovi gasovi se naglo ire odbacujui kap tenog metala sa
vrha elektrode. Pri tome se jedan dio metala gubi prtanjem a drugi dio se
odbacuje u rastop pod utjecajem elektrinog polja i duhanja luka.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
48
DAFER KUDUMOVI
Slika 2.13.
Oscilogrami struje i napona luka
a - pri runom zavarivanju tanko obloenom elektrodom (u vidu krupnih kapi);
b - pri zavarivanju pod prakom (u vidu sitnih kapi).
Sopstveno magnetno polje stvoreno istosmjernom strujom, pri zavarivanju vri
skretanje luka u zavisnosti od mjesta vezivanja osnovnog materijala za izvor
struje (sl.2.14.). Skretanje luka postaje znatno pri zavarivanju istosmjernom
strujom iznad 300 A. Pri runom zavarivanju skretanje luka se moe smanjiti ako
se elektroda nagne na istu stranu na koju skree luk.
Slika 2.14.
Utjecaj sopstvenog magnetnog polja na skretanje zavarivakog luka
Pri zavarivanju u blizini feromagnetnih masa to dovodi do skretanja luka prema
tim masama (sl.2.15). Pri zavarivanju naizmjeninom strujom skretanje luka je
znatno manje nego pri zavarivanju istosmjernom strujom, zbog stvaranja
promjenjivog magnetnog polja.
DAFER KUDUMOVI
Slika 2.15.
Utjecaj feromagnetnih masa na skretanje luka
a - pri zavarivanju ugaonog ava;
b - pri zavarivanju V-ava;
c - utjecaj ivice lima na skretanje luka.
Zavarivaki luk kao izvor topline. Zavarivaki luk predstavlja koncentri - sani
izvor topline u kome se elektrina energija pretvara u toplinsku. Izdvajanje
topline se vri na anodnoj i katodnoj mrlji i na cijeloj duini luka. Najvea toplina
se izdvaja na sredini anodne i katodne mrlje, dok se prema krajevima smanjuje
prema sljedeem zakonu:
q r = q max e kr
gdje je:
q r - specifini toplinski fluks na rastojanju r od centra izvora topline, u
W/cm2 ;
q max - najvei specifini toplinski fluks u centru izvora topline, u W/cm2;
k- koeficijent koncetracije toplinskog fluksa, u cm-2;
r- rastojanje od ose izvora topline u cm.
Na sl.2.16. je prikazana raspodjela topline dovedene na povrinu osnovnog
materijala razliitim postupcima zavarivanja (Gausove krive prema jednadbi). Iz
sl.2.16. se vidi da je toplinski fluks znatno vei kod zavarivanja pod prakom
nego kod runog zavarivanja.
Slika 2.16.
Raspodjela topline dovedene na povrinu osnovnog materijala
a - pri zavarivanju ugljenom elektrodom (I z =900 A ; U l =36 V; k=1,1);
b - pri zavarivanju obloenom elektrodom (I z =1100 A; U l =37,5 V ; k =1,26);
c - pri zavarivanju pod prakom (I z =900 A ; U l =37 V; k=6);
q r - specifini toplinski fluks, u W/cm2.
Ukupna toplinska mo zavarivakog luka predstavlja koliinu topline koja se
izdvoji u luku u jedinici vremena :
q1 = U 1 I Z
(W)
gdje je:
U l - napon luka, u V
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
50
DAFER KUDUMOVI
I z - struja zavarivanja ,u A.
Jedan dio ukupne toplinske moi luka se troi na zagrijavanje i topljenje
osnovnog i dodatnog materijala, dok se drugi dio troi na odvoenje topline u
okolnu sredinu i na gubitke usljed isparavanja i prtanja tenog metala. Dio
ukupne toplinske moi luka koji se troi na zagrijavanje i topljenje osnovnog i
dodatnog materijala, zove se efektivna toplinska mo zavarivakog luka i iznosi:
q = U 1 I Z n ef
gdje je:
n ef -efektivni koeficijent korisnog dejstva zavarivakog luka;
q = q 1 n ef
Vrijednost koeficijenata n ef za razne postupke zavarivanja:
n ef = 0.50 -0.60
n ef = 0.58 -0.72
n ef = 0.70 -0.80
n ef = 0.70 -0.85
n ef = 0.80 -0.95
Slika 2.17
Toplinski bilans zavarivakog luka
a - Za runo zavarivanje obloenom elektrodom;
b - Za automatsko zavarivanje pod prakom.
2.2. KLASIFIKACIJA POSTUPKA ZAVARIVANJA
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Pri zavarivanju pritiskom je potrebna primjena velikog pritiska sa odgova rajuim ureajima. To ograniava veliinu dijelova koji se zavaruju.
Pri zavarivanju topljenjem je potreban samo dovoljno jak izvor topline. Ureaj za
zavarivanje se kree po objektu koji se zavaruje , pa je mogue zavariti i veoma
velike konstrukcije. Zbog toga se postupci zavarivanja topljenjem masovno
koriste za izradu metalnih konstrukcija, koje mogu imati praktino neograniene
dimenzije.
3. TOPLINSKI PROCESI PRI ZAVARIVANJU
Veina postupaka zavarivanja se zasniva na zagrijavanju materijala do plastinog
stanja ili do topljenja. Pri tome dolazi do promjene stanja i svojstava materijala
koji se zavaruje. Naime, zagrijavanje i hlaenje izaziva u materijalu topljenje,
kristalizaciju, strukturne promjene, pojavu sopstvinih napona i deformacija. Da bi
se mogle predvidjeti navedene promjene potrebno je poznavati temperaturu
materijala koji se zavaruje i njene promjene u toku vremena.
3.1. TOPLINSKI OSNOVI
Sheme zagrijavanog tijela pri zavarivanju. Prostiranje topline zavisi od oblika i
dimenzija tijela. Kod zavarivanja elementi mogu biti vrlo sloenog oblika, to
proraune o prostiranju topline ini veoma oteanim. Zbog toga se kod prorauna
koriste raunske sheme zagrijavanog tijela (sl.3.1.).
Beskonano tijelo (sl.3.1.a) ima tako velike dimenzije u pravcu osa xx, yy i zz da
nijedna njegova povrina ne utjee na prostiranje topline u njemu. Izvor topline se
nalazi u taki 0. Ova shema se koristi samo kod teorijskih razmatranja
Polubeskonano tijelo (sl.3.1.b) ima samo jednu graninu povrinu z=0 na kojoj
djeluje izvor topline. Ostale povrine ne utjeu na prostiranje topline u tijelu jer
se nalaze na znatnoj udaljenosti od izvora topline. Ova shema se koristi pri
navarivanju na povrinu masivnog tijela ili debele ploe.
Ploa srednje debljine jeste tijelo ogranieno paralelnim ravnima z=0 i z=d
(sl.3.1.c). Ravan z=d utjee na prostiranje topline u tijelu. Ova shema se koristi
pri navarivanju na plou srednje debljine.
Tanka ploa ima malu debljinu d (sl.3.1.d). Ovdje se temperatura po debljini
ploe moe smatrati praktino izjednaenom. Ova shema se koristi kod sueonog
zavarivanja dvije tanke ploe sa potpunim provarivanjem (u jednom prolazu
zavarivanja) po itavoj njihovoj debljini.
tap (sl.3.1.e) jeste tijelo cilindrinog oblika kod koga se smatra da je
temperatura na poprenim presjecima ravnomjerna. Ova shema se koristi pri sue
- ljenom zavarivanju elektrinim otporom.
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.1.
Raunske sheme zagrijavanog tijela
a - beskonano tijelo ;
b - polubeskonano tijelo (masivno tijelo ili debela ploa);
c - ploa srednje debljine ;
d - tanka ploa ;
e - tap.
Toplinskofizike karakteristike metala. Kod toplinskih prorauna javljaju se slije dee toplinskofizike karakteristike metala :
Koliina topline Q, sadrana u tijelu ili dobijena od izvora topline, u J.
Toplina q, dobijena od izvora topline, u W.
Specificna toplina c, u J/kgK.
Koeficijent provoenja topline , u W/m K.
Zapreminski toplinski kapacitet c, u J/m3K .
Koeficijent temperaturne provodljivosti a= / c, u m2/s.
Koeficijent povrinskog odavanja topline (zraenjem i konvekcijom) ,u
W/m2K.
U narednoj tablici date su numerike vrijednosti navedenih toplinskofizi - kih
karakteristika za razne metale u zavisnosti od karakteristinih srednjih tempe ratura.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
54
DAFER KUDUMOVI
Tablica 3.1
T sr
(oC)
(W/cmK)
c
(J/cm3K)
a
(cm2/s)
500 - 600
0.38 - 0.42
4.9 - 5.2
0.075 - 0.09
600
0.25 - 0.33
4.7 - 4.8
0.053 - 0.07
400
350 - 400
300
700
3.7 - 3.8
1.17
2.7
0.17
3.85 - 4.0
3.45
2.7
2.8
0.95 - 0,96
0.34
1.0
0.06
Metal
Niskougljini i
niskolegirani elik
Nehrajui austenitni
Cr-Ni elik
Bakar
Mesing
Aliminij
Tehniki titan
Temperaturu neke take tijela pri zavarivanju mogue je izraunati pod uslovom
da je u svakom momentu zadovoljena diferencijalna jednadba provoe - nja
topline, koja je data u slijedeem obliku:
T 2 T T 2 T 2
2
=
2 + 2 + 2 = a T
t c x
y
z
gdje je:
2 T - Laplasov operator;
a = /c - koeficijent temparaturske provodljivosti.
Osim toga, potrebno je poznavati poetnu temperaturu tijela i uvjete prenosa
topline sa granica tijela u okolnu sredinu.
3.2. IZVORI TOPLINE PRI ZAVARIVANJU
Zagrijavanje tijela pri zavarivanju moemo vriti razliitim izvorima topline, koje
dijelimo:
a) prema vrsti raspodjele: koncentrisan i raspodjeljen (po nekom zakonu) izvor
topline;
b) prema duini djelovanja: trenutnog i neprekidnog djelovanja;
c) prema poloaju u odnosu na neku taku u toku vremena: nepokretan, pokretan i
brzopokretan izvor topline.
3.2.1. Trenutni nepokretni izvori topline
Trenutni takasti izvor topline postoji u sluaju kada se u vrlo malu zapreminu
tijela za veoma mali vremenski interval dovede izvjesna koliina topline Q. U
sljedeem momentu toplina e se rairiti po tijelu na osnovu diferencijalne
jednadbe provoenja topline. Ako navedene uvjete uzmemo u obzir pri
rjeavanju jednadbe , onda e proces provoenja topline u beskonanom tijelu
sl.3.1.a. biti izraen sljedeom jednadbom (prema N.N.Rikalinu)
T=
Q
c (4at )
e [( R
) ( 4 a )]
DAFER KUDUMOVI
T=
2Q
c (4at )
e [( R
) ( 4 at )]
Slika 3.2.
Oblici izotermi
a - polubeskonacno tijelo (debela ploa);
b - tanka ploa;
c - tap.
Trenutni linijski izvor topline predstavlja niz trenutnih takastih izvora topline,
razmjetenih po nekoj liniji, koja djeluje istovremeno (slika 3.2.b, debela linija
00). Temperaturno polje kod tanke ploe od trenutskog linijskog izvora topline
(pod predpostavkom da nema odvoenja topline sa povrina z=0 i z=d) dobija se
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
56
DAFER KUDUMOVI
T=
r2
e 4 at
cd 4at
gdje je:
T=
[(r 2 4 at )+bt ]
Q
e
cd 4at
gdje je:
b = 2 / cqd - koeficijent, koji uzima u obzir brzinu pada temperature
zbog
povrinskog odvajanja topline u okolnu sredinu.
Koeficijent 2 ukazuje na to da se toplina odvodi sa dvije povrine ploe : z=0 i
z=d.
Trenutni povrinski izvor topline predstavlja niz trenutnih takastih izvora
topline, razmjetenih po nekoj povrini, koji djeluju istovremeno (sl.3.2.c,
rafirana povrina). Temparaturno polje od trenutnog povrinskog izvora topline
u tapu (pod predpostavkom da nema odvoenja topline sa povrine tapa u
okolnu sredinu) dato je jednadbom:
T=
Q
[( x 2 ) ( 4 at )]
e
cA(4at )1 2
gdje je:
x - rastojanje posmatranog presjeka od presjeka u kome se dovodi
toplina,
A - povrina poprenog presjeka tapa.
U ovom sluaju temparaturno polje je linijsko, poto temperatura zavisi samo od
rastojanja x i vremena t.
Ukoliko je odvoenje topline sa povrine tapa u okolnu sredinu znatno, to e
temperatura na poprenom presjeku tapa biti neravnomjerna. Tada emo imati:
T=
gdje je:
2
Q
(( x ) ( 4 at ) + ( bt ) )
e
cA(4at )1 2
b = .O/cqA
O - obim poprenog presjeka tapa.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
57
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.3.
Shema kretanja izvora topline neprekidnog dejstva
a - takasti izvor topline na povrini polubeskonanog tijela;
b - linijski izvor topline u tankoj ploi;
c - povrinski izvor topline u tapu.
Koordinatni sistem se nalazi u taki 0 i kree se zajedno sa izvorom topline koji
je u tu taku stigao poslije vremena t h . Da bi smo odredili temperaturu u taki A
(x,y,z), moramo odrediti promjenu temperature u toj taki od trenutnog izvora
topline, koji je djelovao u taki 0 u toku vremena dt. Od momenta dovoenja
topline u taku 0 prolo je vrijeme t. Ako u jednadbu stavimo da je Q = qdt a
rastojanje R=0A =((x+vt)2 +y2+z2)1/2 , to emo dobiti sljedee:
DAFER KUDUMOVI
t1
[(( v )( v ) t ( 4 a ) )(( R )( R ) ( 4 at ) )]
( vx 2 a )
e
[(dt ) (t 3 2 )]
2q e
0
T=
32
c (4a )
gdje je:
R2=x2+y2+z2
Jednadba definie temperaturno polje u polubeskonanom tijelu u poet
- nom periodu zagrijavanja, tj. kada se temperatura pojedinih taaka tijela nepre kidno poveava. Poslije izvjesnog vremena od poetka dovoenja topline, dostie
se tzv. granino stanje, kada temperatura taaka u odnosu na pokretni koordinatni
sistem prestaje da se mijenja u toku vremena. Ovo stanje se postie pri t h , pa
ga nazivamo kvazistacionarno stanje.
Za granino stanje jednadba poslije integriranja dobija oblik:
Tgs =
[q e
[ v ( R + x )] ( 2 a )
2R
( vx 2 a )
e{[ ( v )( v ) t ( 4 a )]+b}t ( R )( R ) ( 4 at ) (dt / t )
q e
0
T=
4d
gdje je:
r2=x2+y2
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.4.
Temperaturno polje graninog stanja pri kretanju takastog izvora topline po
povrini polubeskonanog tijela (debele ploe iz niskougljinog elika).
Reim zavarivanja: q=4,2 kW; v=0,1 cm/s
a) izoterme na povrini x0y (isprekidana linija oznaava take sa
maksimalnim temperaturama);
b) izoterme na poprenom presjeku kroz taku 0 (u ravni y0z);
c) promjena temperature po pravama paralelnim osi x na povrini
polubeskonanog tijela;
d) promjena temperature po pravama paralelnim osi y u poprenom
presjeku y0z;
e) ema poloaja koordinatnih osa.
Jednadba definira temperaturno polje u tankoj ploi u periodu zagrijava - nja,
dok za granino stanje dobija oblik:
[q e ( vx 2 a ) ] K0 {r[(v 2 4a 2 ) + (b a )]1 2 }
Tgs =
2d
gdje je:
K 0 {r[(v2/4a2)+(b/a)]1/2}=Ko(u) - Beselova funkcija imaginarnog argumenta
druge vrste nultog reda.
b=2/cd.
Pri zagrijavanju tanke ploe linijskim izvorom topline smatra se da se
temperatura po njenoj debljini ne mijenja. Na slici 3.5 prikazano je temperaturno
polje graninog stanja kod tanke ploe.
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.5.
Temperatursko polje graninog stanja pri kretanju linijskog izvora topline u
tankoj ploi iz niskougljinog elika debljine 1 cm.
Reim zavarivanja : q=4,2 kW; v=0,1 cm/s.
a) shema poloaja koordinatnih osa;
b) izoterme na povrini ploe (isprekidana linija oznaava take sa
maksimalnim temperaturama);
c) promjena temperature u produecima paralelnim osi x;
d) promjena temperature u presjecima paralelnim osi y.
Pokretni povrinski izvor topline u tapu. Na sl.3.3.c je prikazan povrinski izvor
topline snage q, ravnomjerno raspodjeljen po poprenom presjeku tapa A, koji se
kree konstantnom brzinom v u pravcu ose tapa. Povrina tapa odaje toplinu u
okolnu sredinu. Promjena temperature u taki A od trenutnog povrin - skog
izvora topline, koji je djelovao na taki 0 iznosi:
( vx 2 a )
e{[ ( v )( v )t ( 4 a ) ]+b}t {( R )( R ) ( 4 at )} (dt / t )
q e
T=
4d
Jednadba vai za period porasta temperature u tapu. U sluaju graninog stanja jednadb
Tgs =
qe
{( vx ) ( 2 a ) x [
( v )( v ( 4 a )( 4 a )+( b a )
]}
2A [ (v 2 ) (4a 2 ) + (b a ) ]
Kod graninog stanja, pri zagrijavanju tapa povrinskim izvorom topline, usvaja se pretpostavka
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
61
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.6
Promjena temperature graninog stanja pri kretanju povrinskog izvora topline
du tapa iz nisko ugljinog elika A=1 cm2 ;q=0.34kW;v=1.75 cm/s.
3.2.4. Snani brzopokretni izvori topline
Za zavarivanje se sve vie koriste snani izvori topline, koji se kreu velikim
brzinama. U graninom sluaju emo imati :
q ; v ; q / v = q p = const.
gdje je:
q p - pogonska energija, u J/cm.
Razmotriemo dva karakteristina sluaja:
Takasti izvor topline na povrini polubeskonanog tijela. Ako se izvor topline
kree velikom brzinom, ispred i iza njega praktino nee biti prostiranja topline,
poto je toplinski fluks u pravcu ose xx vrlo mali. Zbog toga se smatra da se
toplina prostire samo u pravcu normalnim na osu xx. Izdvojimo iz polubesko nanog tijela (sl.3.7.a) sloj debljine dx i pretpostavimo da njegove granine povr ine KLMNi KLMN ne provode toplinu.
Takasti izvor topline, pri prolazu preko sloja debljine dx, izdvaja u vremenu
dt=dx/v koliinu topline :
dQ = q dt = (q v) dx
Slika 3.7
Shema izdvajanja sloja debljine dx iz polubeskonanog tijela i tanke ploe.
Toplina dQ se prostire u sloju debljine d=dx. Na osnovu svega navedenog
proizilazi da se problem svodi na djelovanje trenutnog linijskog izvora topline na
polubeskonanu tanku plou bez odvoenja topline u okolnu sredinu. Zbog toga
je koliina uneene topline u sloj debljine dx jednaka:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
62
DAFER KUDUMOVI
dQ
q
= 2
dx
v
Zamjenjujui gornje vrijednosti u jednadbi dobivamo slijedee:
Tgs
[q e
=
[( r )( r ) ( 4 at )]
2vt
gdje je :
r2=y2+z2
t - vrijeme, raunato od momenta kada izvor topline proe ravan u kojoj
se nalazi posmatrana taka.
Promjena temperature za razmatrani sluaj prikazana je na slici 3.8.
Slika 3.8.
Promjena temperature pri kretanju snanog brzopokretnog takastog izvora topline
po povrini masivnog tijela (debele ploe iz niskougljinog elika)
Reim zavarivanja: q =20,9 kW ; v =1 cm/s.
a - izoterme na povrini tijela;
b - promjena temperature po linijama paralelnim osi x.
Linijski izvor topline u tankoj ploi. Izdvojimo na slici 3.7.b (analogno
predhodnom sluaju) sloj debljine dx i predpostavimo da ne provodi toplinu na
svojim bokovima. Toplina dQ = (q/v) dx, koju je izvor topline izdvojio u sloju
debljine dx, prostire se samo u smjeru ose y u skladu sa jednadbom za trenutni
povrinski izvor topline u tapu.
Povrina sloja je: dA = ddx.
Jednadbu provoenja topline za granino stanje za sluaj na slici 3.7.b dobijamo
ako zamijenimo snagu izvora topline
dQ
q
=
d dx v d
a koordinatu x sa koordinatom y, uzimajui pri tome u obzir povrinsko odvoenje
topline u okolni prostor:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
63
DAFER KUDUMOVI
Tgs =
q e {[ ( y )( y ) ( 4 at )](bt )}
vd
4ct
gdje je:
b=2/cd.
Ako zagrijavano tijelo ima poetnu temperaturu, to e jednadba i imati slijedei
oblik:
q e [ ( r )( r ) ( 4 at )
T gs =
+ T0
2vt
{[ ( y )( y ) ( 4 at )] ( bt )}
q e
Tgs =
+ T0
v d ( 4ct )
gdje je :
To - poetna temperatura ili temperatura predgrijevanja tijela.
3.3.
PERIOD TOPLINSKOG ZASIIVANJA I IZJEDNAAVANJA
TEMPERATURE PRI ZAGRIJAVANJU TIJELA POKRETNIM IZVORIMA
TOPLINE
Period toplinskog zasiivanja. Od poetka djelovanja izvora topline tempe- ratura
pojedinih taaka tijela, u odnosu na pokretni koordinatni sistem, neprekidno se
poveava sve do trenutka postizanja graninog stanja. Tada temperatura pojedi nih taaka tijela, u odnosu na pokretni koordinatni sistem, prestaje da se mijenja
sa vremenom. Taj period poveavanja temperature naziva se period toplinskog
zasiavanja. Zbog sloenosti jednadbe, temperature u tijelu u periodu toplinskog
zasiavanja se izraunavaju pomou nomograma. Izrazimo temperaturu T u perio
- du toplinskog zasiivanja kao proizvod izmeu temperature graninog stanja i
koeficijenta toplinskog zasiavanja :
T = Tgs
3 =
(vR)
( 2a )
3 =
(v 2 t h )
( 4a )
v2 b
+
2
4a a
2 = r
2 = t h [(v 2 4a ) + b]
DAFER KUDUMOVI
1 = x (v 2 4a 2 ) + (b a)
1 = t h [(v 2 4a) + b]
Iz slike 3.9.se vidi da, ukoliko je posmatrana taka blie izvoru topline utoliko u njoj ranije i b
periodu njenog izjednaavanja koristimo se metodom fiktivnog izvora i fiktivnog
ponora topline (slika 3.10.). Pretpostavimo da poslije prestanka djelovanja izvora
topline q (slika 3.10.a), nastavljaju istovre - meno da djeluju u istoj taki fiktivni
izvor topline q i fiktivni ponor topline q, kreui se brzinom v. Pod ponorom
topline podrazumijevamo takav izvor topline, ije djelovanje izaziva negativnu
temperaturu. Fiktivni izvor i fiktivni ponor topli - ne se meusobno ponitavaju, tj.
u vremenu t = t K je stvarno prestalo dovoenje topline u tijelo. Ako navedeno
primijenimo kod tanke ploe (slika 3.10.b), imaemo da je pokretni izvor topline,
kreui se konstantnom brzinom v, prestao da djeluje u taki 0 K a fiktivni izvor i
fiktivni ponor topline iste snage q nastavili su da se kreu istom brzinom v (poetak
njihovog djelovanja je u taki 0 K ). Temperatura u momentu M se odreuje kao
razlika izmeu temperature od izvora topline (koji je djelovao u toku vremena t) i
temperature od ponora topline (koji je djelovao u toku vremena t - t K ) :
T M =T (t)-T(t-t K )
Slika 3.9.
Nomogrami za odreivanje koeficijenta toplinskog zasiavanja
a - 3 - za takasti izvor topline na polubeskonanom tijelu;
b - 2 - za linijski izvor topline u tankoj ploi;
c - 1 - za povrinski izvor topline u tapu.
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.10 .
Shema djelovanja fiktivnog izvora i fiktivnog ponora topline
Jednadbu moemo izraziti uz pomo jednadbe na slijedei nain:
TM = Tgs [1 2 (t t k )]
3.4. UTJECAJ IVICE TIJELA NA PROSTIRANJE TOPLINE
Zavarivani elementi su ogranienih dimenzija. Iako se u mnogim sluaje - vima utjecaj ogranien
Zavarivanje tanke ploe pri kretanju izvora topline u blizini njene ivice. Neka se
izvor topline kree na rastojanju y o od ivice ploe (slika 3.11). Pri rjeavanju
ovog problema primijenit emo metod fiktivnog izvora topline. Ako ivicu I-I
smatramo ne prolaznom za toplinu, tada e se toplina od nje reflektovati. Zatim,
pretpostavimo da je ploa beskonana i da se u njoj kreu u isto vrijeme istom
brzinom dva izvora topline jednake snage. Promjena temperature u toj
beskonanoj ploi prikazana je na slici 3.11.a isprekidanom linijom 1 od stvarnog
izvora topline a isprekidanom linijom 1 od fiktivnog izvora topline. Punom
linijom prikazan je zbir temperatura od stvarnog i fiktivnog izvora topline, to
daje stvarnu promjenu temperature ( koja uzima u obzir refleksiju topline od ivice
I-I ).
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
66
DAFER KUDUMOVI
q e [( vx ) ( 2 a )
Tgs =
K 0 r1
2d
v2 b
2 + + K 0 r2
4a a
v 2 b
2 +
4a a
gdje je:
r1 = x 2 + y 2
r2 = x 2 + (2 y 0 y ) 2
Slika 3.11.
Shema uvoenja fiktivnog pokretnog izvora topline q 1 zbog
uzimanja u obzir refleksije topline od ivice I-I
a) promjena temperature 1 i 1 od izvora topline q 1 i q 1 i stvarna promjena
temperature, koja uzima u obzir refleksiju topline od ivice I-I (puna linija);
b) shema kretanja izvora topline q 1 i q 1 u ploi.
Zavarivanje dvije uske tanke ploe. Pri zavarivanju dvije uske ploe refleksiju
topline od njihovih ivica moemo uzeti u obzir uvoenjem dva dopun - ska
fiktivna izvora topline q 1 = q 1 = q 1 (slika 3.12.a). Temperatura take A se
odreuje kao zbir temperatura od tri izvora topline, koji djeluju u tankoj ploi.
Slika 3.12.
Shema uvoenja fiktivnih izvora topline radi uzimanja u obzir
refleksije topline od ivice ploe
a) pri zavarivanju dvije uske ploe;
b) pri zavarivanju poev od ivice ploe.
Zavarivanje poev od ivice tanke ploe. Ovdje postoji utjecaj perioda toplinskog
zasiavanja i refleksije topline od ivice I-I (slika3.12.b). Utjecaj refle - ksije
topline se uzima u obzir uvoenjem fiktivnog izvora topline, koji poinje da se
kree iz take 0 istovremeno sa stvarnim izvorom topline, ali u suprotnom
pravcu. Temperatura u taki A se odreuje kao zbir temperatura od stvarnog i
fiktivnog izvora topline, koji djeluju u tankoj ploi beskonanih dimenzija.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
67
DAFER KUDUMOVI
q e [( vx ) ( 2 a ) ]
vr
K 0
Tgs = m
2d
2a
gdje je :
r2=x2+y2;
m - koeficijent, odreuje se prema slici 3.13.
Na slici 3.14. prikazano je temperaturno polje za sluaj navarivanja na plou
srednje debljine. Promjena temperature u zoni I je slina promjeni tempera - ture
u polubeskonanom tijelu (od takastog izvora topline), dok je u zoni III slina
promjeni temperature u tankoj ploi (od linijskog izvora topline). Zona II je
prelazna zona. Odnos izmeu zona se mijenja u zavisnosti od reima zavarivanja.
Slika 3.13.
Koeficijent m, koji daje odnos izmeu temperature na povrini ploe
srednje debljine (zagrijavane takastim izvorom topline) i temperature
tanke ploe (zagrijavane linijskim izvorom topline).
Za z = 0 m > 1 ; za z = d m < 1.
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.14.
Temperaturno polje graninog stanja pri navarivanju na lim
iz niskougljinog elika debljine 2 cm
Reim zavarivanja: q = 4,2 kW; v = 0,1 cm/s.
a) izoterme i krive maksimalnih temperatura na gornjoj (z=0) i donjoj
(z=d) povrini lima;
b) izoterme u uzdunom presjeku x0z;
c) izoterme i linije toplinskog fluksa u poprenom presjeka y0z.
Brzopokretni takasti izvor topline na povrini ploe srednje debljine
U ovom sluaju prostiranja topline u pravcu kretanja izvora topline prak - tino
nema, ve postoji samo u pravcu osa 0 y i 0 z .
Odreivanje temperature u ploi se vri prema jednadbi:
Tgs =
q F ( z , t ) e{[ ( y )( y ) ( 4 at ) ](bt )}
4at
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.15.
Nomogram za odreivanje F(z,t)
= at/d2 pri at/d2 > 0,5 ; F(z,t) 1
Iz svega navedenog proizilazi sljedee:
a) pri elektrolunom navarivanju na povrinu masivnog tijela ili debele ploe,
treba primjeniti raunsku emu za pokretni takasti izvor topline na
povrini polubeskonanog tijela.
b) pri elektrolunom sueljenom zavarivanju dvije tanke ploe u jednom
prolazu zavarivanja, treba primijeniti raunsku shemu za pokretni linijski
izvor topline u tankoj ploi sa odvoenjem topline u okolnu sredinu.
c) pri sueljenom zavarivanju elektrinim otporom, treba primijeniti raunsku
emu za pokretni povrinski izvor topline u tapu.
Pri svemu navedenom treba imati u vidu da se izoterme, dobijene raunskim
putem pri elektrolunom zavarivanju elika, za temperature ispod 700-800 0C
dosta dobro slau sa izotermama dobijenim eksperimentalnim putem, dok kod
viih temperatura (1200-1500) 0C odstupaju od njih. Ova odstupanja nastaju kao
rezultat niza uproavanja pri dobijanju raunskih formula, kako prorauni
temperaturnih polja zbog sloenih formula nebi bili suvie komplikovani.
3.5. ZAGRIJAVANJE I TALJENJE METALA PRI ZAVARIVANJU
Utjecaj reima zavarivanja i toplinskofizikalnih karakteristika metala na
temperaturno polje.
Utjecaj brzine zavarivanja v z , efektivne toplinske moi izvora topline q i
pogonske energije q p na temperaturno polje prikazan je na sl.3.16. Na sl.3.16. se
vidi kako promjena reima zavarivanja utjee na duinu i irinu izoterme.
Utjecaj toplinskofizikalnih karakteristika metala na temperaturno polje pri- kazan
je na sl.3.17. Utjecaj brzine zavarivanja na promjenu temperature prikazan je na
sl.3.18. Na sl.3.18. se vidi da promjena temperature u podruju iza izvora topline
ne zavisi od brzine zavarivanja. Meutim, poveanje brzine zavarivanja dovodi
do zgunjavanja izotermi u podruju ispred izvora topline.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
70
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.16.
Utjecaj reima zavarivanja na temperaturno polje graninog stanja
u ploi debljine 1 cm od niskougljinog elika
a) promjena brzine zavarivanja v z pri q = const;
b) promjena efektivne toplinske moi izvora topline q pri v z = const;
c) promjena efektivne toplinske moi q i brzine zavarivanja v z pri
q p =const.
Slika 3.17
Utjecaj toplinskofizikalnih karakteristika metala na temperaturno polje
graninog stanja u ploi debljine 1cm (q=4,2 kw; v z =0,2 cm/s)
a) niskougljini elik;
b) Cr-Ni elik;
c) aluminij ;
d) bakar.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
71
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.18.
Utjecaj brzine kretanja takastog izvora topline po povrini polubeskonanog tijela
na promjenu temperature du ose 0x ( q = 4,2 kw )
Duina rastopa
Na sl.3.19. prikazan je izgled rastopa i njegove dimenzije.Rastop ima oblik
izoterme koja odgovara temperaturi topljenja T top osnovnog materijala. Parametri
rastopa su duina, irina i dubina(sl.3.19).
Slika 3.19.
Izgled i dimenzije rastopa
Pri odreivanju duine rastopa, obrazovanog pri navarivanju na masivno tijelo
brzopokretnim izvorom topline imamo :
T gs
[q e
=
[( r )( r ) ( 4 at )]
2v z t
gdje je:
r2=y2+z2
Poto nas interesuje samo maksimalna duina rastopa, to emo u gornju
jednadbu staviti da je r=0. Tada emo imati :
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
72
DAFER KUDUMOVI
T=
q
2v z t
t rastopa =
q
2v z Ttop
L = v z t rastopa =
q
2Ttop
Slika 3.20.
Promjena temperature pri zavarivanju u takama tijela A, B i C u toku vremena
Termikim ciklusom je definisana maksimalna temperatura do koje se zagrijao
metal u datoj taki, vrijeme zadravanja metala iznad date temperature i brzina
zagrijavanja i hlaenja u procesu zavarivanja. Navedeni parametri termi - kog
ciklusa zavarivanja vre bitan utjecaj na strukturu i svojstva avova i zone
utjecaja topline.
Maksimalna temperatura. Ukoliko je poznato temperaturno polje, maksimalna
temperatura se odreuje na slijedei nain:
Maksimalna temperatura e biti postignuta pri
T
=0
t
ili
T
=0
x
DAFER KUDUMOVI
Tmax T0 =
2q
q
= 0,234
2
ec v z r
c v z r 2
gdje je:
r2 = y2 + z2
Analogno tome, za sueljeno zavarivanje dvije tanke ploe (u jednom prolazu
zavarivanja) imaemo slijedee:
Tmax T0 =
by 2
1
2a
2e c v z d y
q
by 2
q
= 0,242
1
2a
c v z d y
Slika 3.21.
v hl =
T
t
T T0 =
q
2 v z t
DAFER KUDUMOVI
T T0 =
q
v z d 4ct
q
dT
=
dt
2 v z t 2
q
dT
=
dt
2v z d 4 c t 3
Ako u jednadbama unesemo vrijednosti za t , dobiemo izraze za odre - ivanje
brzine hlaenja:
v hl = 2
(T T0 ) 2
(q v z )
v hl = 2 c
(T T0 ) 3
[q (v z d )] 2
Slika 3.22.
Dijagram za odreivanje brzine hlaenja pri navarivanju na povrinu lima
DAFER KUDUMOVI
( 2q v z )
d c (T T0 )
2
(T T0 ) 2
v hl = 2
(q v z )
Vrijeme zadravanja metala iznad date temperature. Na slici 3.23.
prikazana je promjena temperature date take u toku procesa zavarivanja
(termiki ciklus).
Slika 3.23.
Termiki ciklus zavarivanja
Na slici 3.23. znae:
t zadr - vrijeme zadravanja date take iznad temperature T;
T max - maksimalna temperatura koju je dostigla data taka;
T o - poetna tempertura.
Vrijeme zadravanja metala iznad date temperature bie jednako:
Pri navarivanju na povrinu masivnog tijela:
t zadr = f3
(q vz )
(Tmax T0 )
t zadr = f2
[q (vz d )]2
c (Tmax T0 )2
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.24.
Nomogram za odreivanje koeficijenata f 2 i f 3 .
3.5.2. Termiki ciklus pri vieslojnom zavarivanju
Pri vieslojnom zavarivanju, toplinski utjecaj na metal zavisi od toga da li se zavarivanje izvodi s
Vieslojno zavarivanje sa dugakim slojevima. Pod zavarivanjem sa dugakim
slojevima podrazumijeva se izvoenje jednog sloja po itavoj duini zavarenog
spoja veoj od 0,5 - 1 m.
Brzina hlaenja. Pri vieslojnom zavarivanju sa dugakim slojevima, najveu
brzinu hlaenja ima prvi sloj zbog hladnog osnovnog materijala. Na slici 3.25.
prikazana je promjena temperature za date take osnovnog materijala pri
vieslojnom zavarivanju sa dugakim slojevima.
Slika 3.25.
Termiki ciklus pri vieslojnom zavarivanju sa dugakim slojevima
Odreivanje brzine hlaenja prvog sloja vri se prema izrazu na strani 42,
tj. kao za navarivanje na plou srednje debljine. Pri tome se uvodi koeficijent
korekcije za odreivanje raunske pogonske energije (q/v z ) ra i raunske debljine
d ra (slika 3.26.).
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
77
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.26.
Vrijednosti za d ra i (q/v z ) ra
Brzina hlaenja prvog sloja se smanjuje: sa poveanjem presjeka sloja (tj. sa
poveanjem pogonske energije), sa poveanjem temperature predgrijavanja i sa
smanjivanjem debljine osnovnog materijala. Najvei utjecaj na brzinu hlaenja
ima temperatura predgrijavanja T o .
Brzina hlaenja prvog sloja odreuje se na taj nain to se na strani 42 umjesto
q/v z i d stavlja (q/v z ) ra i d ra odreenih prema slici 3.26.
Vieslojno zavarivanje sa kratkim slojevima. Vieslojno zavarivanje sa
kratkim slojevima koristi se kada se eli osnovni materijal zadrati iznad
odreene temperature i kada se eli sprijeiti njegovo brzo hlaenje ispod te
temperature. Zavarivanjem sa kratkim slojevima vri se ustvari
autopredgrijavanje i na taj nain smanjuje brzina hlaenja ranije izvedenih
slojeva. Pri vieslojnom zavarivanju sa kratkim slojevima, toplina dovedena pri
izvoenju drugog i slijedeih slojeva ne dozvoljava zoni utjecaja topline oko
prvog sloja da se ohladi ispod odreene temperature.
Na slici 3.27. prikazan je termiki ciklus pri vieslojnom zavarivanju sa
kratkim slojevima.
Slika 3.27.
Termiki ciklus pri vieslojnom zavarivanju sa kratkim slojevima
a - u taki 1 u blizini
b - u taki 2 u blizini
Pri izvoenju prvog sloja (slika 3.27.a.), temperatura take 1 naglo raste
do iznad temperature A C3 , a zatim naglo opada. Vrijeme zadravanja metala u
taki 1 iznad temperature A C3 oznaeno je sa t AC3 . Toplina dobijena pri izvoenju
drugog sloja ponovo zagrijava zonu utjecaja topline oko prvog sloja i to u
trenutku kada temperatura take 1 padne do T dozv (T dozv > T Ms ). Pri zavarivanju
treeg sloja, temperatura take 1 ponovo raste. To se deava i pri izvoenju
ostalih slojeva. Poslije izvoenja svih slojeva, zona utjecaja topline prvog sloja se
sporo hladi poto temperatura u njoj nije nikad pala ispod temperature T dozv .
Temperatura u taki 2 (slika 3.27.b.) raste pri izvoenju svakog
slijedeeg sloja sve do maksimuma a zatim opada. Da bi se produilo vrijeme
zadravanja metala u taki 2 na temperaturama iznad take martenzitne
transformacije, to se izvodi jo jedan dodatni sloj. Ivice dodatnog sloja ne prelaze
ivice ava, pa zato i ne zagrijavaju zonu utjecaja topline iznad temperature T AC3 .
Zbog toplinskog utjecaja ovog dodatnog sloja, vrijeme t dozv se povea na t' dozv .
Da bi se obezbijedilo da temperatura zone utjecaja topline prvog sloja ne
padne ispod dozvoljene vrijednosti (T dozv > T Ms ), kao i da bi vrijeme zadravanja
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
78
DAFER KUDUMOVI
l=
k2 q 2
( cm )
2
4 c d 2 vz (Tdozv T0 )
l = 0,04
k32 k2 q 2
( cm )
d 2 vz (Tdozv T0 )2
gdje je:
Slika 3.28.
Shema za odreivanje vremena zadravanja zone utjecaja topline iznad
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
79
DAFER KUDUMOVI
qra = k2 kq q
gdje je:
Slika 3.29.
Nomogrami za odreivanje vremena zadravanja t dozv .
Pri proraunu zadravanja t dozv zone utjecaja topline iznad temperature
T dozv , uvode se bezdimenzionalne veliine za odvoenje topline u sluaju djelo vanja nepokretnog povrinskog izvora topline u tapu:
Bezdimenzionalna temperatura posmatrane take :
1 =
2 d l
qra
(Tdozv T0 )
b
a
gdje je:
d - debljina osnovnog materijala, u ( cm );
l - duina sloja, u ( cm );
b = 2/cd ra - koeficijent, u ( 1/s );
d ra =
A
- raunski prenik tapa , u ( cm )
(O 2)
DAFER KUDUMOVI
1 = y
b
a
gdje je:
b tz = b
l
vz
(n 1)
+ 1
k2
gdje je:
v z - brzina zavarivanja sloja, u cm/;
n - broj slojeva.
Poto se odrede vrijednosti za 1 , 1 i bt z , iz dijagrama na slici 3.29.
dobije se veliina bt dozv .
Dozvoljeno vrijeme zadravanja zone utjecaja topline prvog sloja iznad
T dozv iznosi:
(tdozv )1 = b t z
b
l
vz k2
tz
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.30.
Izgled gorionika i raspodjele specifinog toplinskog fluksa
a)
b)
c)
d)
Slika 3.31.
Shema zagrijavanja tanke ploe normalno-trakastim izvorom topline
Moe se smatrati da je specifini toplinski fluks gasnog plamena obinog
gorionika q 2 (indeks 2 oznaava dvodimenzionalnu raspodjelu) raspodijeljen
prema krajevima prema slijedeem zakonu:
q2 r = q2 max e kr
gdje je:
dT =
q2 max dt kr
e
c d
DAFER KUDUMOVI
dT =
q2 max dt kr
e
c d
Moe se izabrati takav fiktivan koncentriran izvor topline koji e dovesti do iste
promjene temperature koju izaziva normalno - kruni izvor topline. Takvom
fiktivnom izvoru topline odgovara linijski izvor topline koji prolazi kroz centar C
normalno- krunog izvora topline po osi Cz, a ija je toplina dovedena za t o
ranije.
Tada emo imati:
T=
q dt
e {r
c d 4 a (t + t0 )
[4 a (t + t 0 )]}
gdje je:
q = Q/dt;
q u W;
t o = 1/4ak.
Trenutni normalno - trakasti izvor topline u tankoj ploi. Na slici 3.32. prikazana
je shema zagrijavanja tanke ploe normalno - trakastim izvorom topline (tj.
linijskim gorionikom sa vie plamenova u jednom redu).
Slika 3.32.
Shema zagrijavanja tanke ploe normalno - trakastim izvorom topline
Promjena specifinog toplinskog fluksa plamena linijskog gorionika definirana je
slijedeim zakonom:
q2 x, y = q2 max e kv
gdje je:
q 2x,y - specifini toplinski fluks u nekoj taki sa koordinatama x,y u granicama
radne duine gorionika (tj. pri 0 x l ), u ( W/cm );
q 2max - najvei specifini toplinski fluks (koji je jednak po itavoj duini ose
gorionika), u ( W/cm2 );
k - koeficijent koncentracije specifinog toplinskog fluksa plamena linijskog
gorionika, u ( cm-2 )
Toplina q 2y .dA.dt dovedena kroz elementarnu povrinu dA, trenutno se iri po
debljini ploe, ravnomjerno zagrijavajui elementarnu prizmu dA.d. Ukoliko se
primijeni analogan nain razmatranja kao u prethodnom sluaju, moe se
zakljuiti da se promjena temperature u tankoj ploi izazvane trenutnim dejstvom
normalno - trakastog izvora topline moe posmatrati kao rezultat djelovanja
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
83
DAFER KUDUMOVI
trenutnog fiktiv - nog povrinskog izvora topline, koji je doveo istu koliinu
topline u ravan x0z za t o ranije.
Proces prostiranja topline u tankoj ploi od trenutnog normalno trakastog izvora topline bie izraen slijedeom jednadbom:
T=
q1 dt
e {y
c d 4 a (t + t0 )
[4 a (t + t 0 )]}
gdje je:
q 1 = Q . d/dt;
q 1 u ( W/cm );
t o = 1/4ak.
Pokretni normalno - kruni izvor topline u tankoj ploi. Neka se plamen obinog gorion
Slika 3.33
Shema zagrijavanja tanke ploe normalno - krunim izvorom topline
T=
h
q
e [(v x ) ( 2 a )] + b t0 e{ [r
4 d
t
t +t0
) t
( 4 a t )] [( v 2 ( 4 a )) + b ]t } dt
T=
q
e ( ( v x 2 a ) + bt0 ) K 0 ( 2 ) [ 2 ( 2 ; + 0 ) 2 ( 2 ; 0 )]
4 d
gdje je:
2 = r
v2
b
+ ;
2
4a
a
DAFER KUDUMOVI
T=
q
ebt [ Ei ( 0 )]
4 d
0
gdje je:
eu
Ei (u ) =
du
u
u
Slika 3.34
Shema zagrijavanja uzdunog ava cijevi iz tankog lima plamenom
brzopokretnog linijskog gorionika
Moemo usvojiti da se toplina u cijevi prostire kao u ploi, jer je njena
krivina mala. Poto je izvor topline brzopokretan, to se smatra da se toplina pros tire samo u pravcu ose Oy. U tom sluaju toplina se u svakom elementarnom
tapu irine dx prostire nezavisno. Zagrijavanje takvog tapa brzopokretnim
normalno-trakastim izvorom topline ekvivalentno je njegovom zagrijavanju sa
nepokretnim normalno-trakastim izvorom linijske snage q 1 . Na osnovu toga,
temperatura taaka cijevi du ose Ox u periodu toplinskog zasiivanja odreuje se
slijedeim izrazom:
T=
{ [
] [
q1
ebt b (t + t0 )
2 (1 + 2 ) d
0
(b t0 )]}
gdje je:
(u ) =
e u du
2
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.35.
Shema zagrijavanja povrine polubeskonanog tijela trenutnim
normalno - krunim izvorom topline
Ovaj proces prostiranja topline moe se prikazati slijedeom jednadbom:
2q dt e [z (4 a t )] e {r [4 a (t + t 0 )]}
T=
c
4 a t 4 a (t + t0 )
2
e [z (4 a t )] e {y [4 a (t + t 0 )]}
2q
T=
c v 4 a t 4 a (t + t0 )
2
DAFER KUDUMOVI
Slika 3.36
Shema zagrijavanja povrine polubeskonanog tijela snanim
brzopokretnim normalno - krunim izvorom topline
4. METALURGIJA ZAVARIVANJA
4.1. STRUKTURA ZAVARENIH SPOJEVA
Proces obrazovanja ava, pri zavarivanju topljenjem vri na slijedei nain
(uz kretanje elektrode u smjeru zavarivanja):
Prvo se rastopi osnovni materijal do dubine uvara i rastop potisne
suprotno od smjera zavarivanja (sl. 4.1.). Zatim se tako obrazovano
udubljenje popuni smje - om rastopljenog osnovnog i dodatnog materijala.
Na kraju dolazi do kristalizacije ava.
Primarna kristalizacija ava, tj. obrazovanje primarne strukture ava, izvo di se u uvjetima istovremenog zagrijavanja rastopa zavarivakim izvorom
topline i njegovog hlaenja okolnom masom osnovnog materijala. Pri tome
se front kristali- zacije kree sa izvorom topline a promjena temperature u
takama rastopa je neravnomjerna. Zbog toga ne postoje uvjeti da se u
rastopu obrazuju centri (jezgra) kristalizacije.
Slika 4.1.
Uzduni presjek rastopa
Zato kristalizacija poinje od postojeih centara kristalizacije, tj. od zrna
osnovnog materijala koja se nalaze oko rastopa. Kristaliti u avu rastu
normalno na povrinu hlaenja u smjeru suprotnom od smjera odvoenja
topline, tj. u dubinu rastopa. Rastui kristaliti imaju stubiasti oblik (sl.
4.2.).
Slika 4.2.
Shema rasta kristalita od granice topljenja prema dubini rastopa
Prema teoriji periodine kristalizacije, kristalizacija rastopa se vri sa
zastojima, koji nastaju zbog periodinog izdvajanja latentne topline
kristalizacije. To utjee da kristaliti rastu u slojevima, pri emu kao centri
kristalizacije za svaki slijedei spoj slue neravnine na povrini prethodnog
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
87
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.3.
Shema stubiaste (-----) i slojevite ( ___ ) strukture ava
avovi malog poprenog presjeka imaju jasno izraenu stubiastu i sloje vitu strukturu. Meutim, avovi veeg poprenog presjeka imaju slojevitu
strukturu samo u blizini linije topljenja, dok je na ostalom dijelu ava takva
struktura slabo izraena. Primarna struktura stubiastog kristalita je
dendritna. Svaki stubiasti kristalit sastoji se iz grupe isto orijentisanih
dendrita. Ovi dendriti rastu poev od kristalita osnovnog materijala na liniji
topljenja. Ukoliko je krupniji stubiasti kristalit, utoliko su razvijeniji i
njegovi dendriti. U korijenu ava, tj. u prvom kristalizacionim sloju, nalaze
se najmanji dendriti. U gornjem dijelu ava, dendriti su vie razvijeni. Ova
pojava, koja se naziva dendritna nejednakost, utjee da centralni dio ava i
njegova periferija mogu imati razliit sastav.
Segregacija u avu. Segregacijom se naziva neravnomjerna raspodjela elemenata i hemijskih spojeva u metalu. Segregaciji su veoma skloni ugljik,
sumpor i fosfor, dok su bakar, silicijum i molibden srednje skloni
segregaciji. U avu se pojavljuju unutarkristalitna, meukristalitna i lokalna
segregacija.
Unutarkristalitna segregacija nastaje kao posljedica postojanja intervala
kritalizacije i razliitog obogaivanja segregacionim primjesama centralnog i
peri - fernog dijela kristalita (sl. 4.4.).
Kristalizacija legure sastava A-A poinje pri temperaturi T top (sl. 4.4.).
Kristalizacija metala vri se prvenstveno du osa buduih kristalita.
Slika 4.4.
Shema nastajanja unutarkristalisane segregacije i.k. - interval kristalizacije
Ovdje je sadraj primjesa minimalan. Sa padom temperature i porastom
kristalita, rastop se obogauje primjesama. Koliina primjesa u rastopu je
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
88
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.5.
Utjecaj oblika ava na poloaj segregacionih primjesa
DAFER KUDUMOVI
Vidmantetenova struktura
Vidmantetenova struktura ima tri ili etiri pravca orijentacije. Bitno utjee
na mehanike karakteristike zavarenog spoja. Zbog izrazito krupnih zrna,
ova struktura izaziva poveanje krtosti i znatan pad udarne ilavosti elika.
Na slici 4.6. prikazana je potpuna Vidmantetonova struktura.
Slika 4.6.
Potpuna Vidmantetonova struktura u gasno zavarenom avu
elika sa 0,15% C (uveanje 100 x)
Na obrazovanje Vidmantetenove strukture utjeu slijedei faktori :
1. Hemijski sastav elika. Pri sadraju ugljika u eliku od 0,2 - 0,4% (za slaba
pregrijavanja), dolazi do obrazovanja Vidmantetenove strukture. Kada
tempe- ratura pregrijavanja raste, obrazovanje ove strukture se proiruje
u oblast niih koncentracija ugljika. Legira jui elementi mangan, hrom i
molibden olaka - vaju obrazovanje Vidmantetenove strukture.
2. Temperatura pregrijavanja u - oblasti. Ukoliko su vie temperature
pregrija - vanja u - oblasti (tj. ako se polazi od krupnozrnastog
austenita), utoliko lake dolazi do obrazovanja Vidmantetenove
strukture.
3. Brzina hlaenja, poev od temperature pregrijavanja u - oblasti. Ukoliko
su brzine hlaenja manje, utoliko je lake obrazovanje Vidmantetenove
struk - ture.
Iz svega navedenog proizilazi da pregrijavanje ima presudan utjecaj na
obrazovanje Vidmantetenove strukture. Vidmantetenova struktura moe
se obra - zovati kako u avu, tako i u pregrijanom dijelu osnovnog
materijala. Takoe se ova struktura moe obrazovati i pri oksiacetilenskom
rezanju velikih masa metala. Pri gasnom zavarivanju postoje najpovoljniji
uvjeti za obrazovanje Vidmantetenove strukture. Ukoliko svi uvjeti
potrebni za njeno obrazovanje nisu ispunjeni, Vid - mantetenova struktura
moe biti nepotpuno formirana. Vidmentetenova struktura se moe ukloniti
termikom obradom (normalizacijom) ili se izvoenjem korjenog zavara
moe poboljati.
Utjecaj zavarivanja na zonu utjecaja topline
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
90
DAFER KUDUMOVI
hemijski sastav.
Slika 4.7.
Zona utjecaja topline
Dio
pregrijavanja
( mm )
Runo
zavarivanje
obloenom elektrodom
Zavarivanje
pod
prakom
Gasno zavarivanje
Ukupna
irina zone
utjecaja topline
( mm )
2,2
1,6
2,2
0,8 1,2
0,8 1,7
0,7 0,8
2,3 3,7
21
27
DAFER KUDUMOVI
Pri tome, moe doi kako do otputanja zone utjecaja topline (pad
vrtoe), tako i do njenog zakaljivanja (obrazovanje tvrdih i krtih struktura
i prslina). U tom sluaju, zona utjecaja topline postaje slabo mjesto u
zavarenom spoju.
Na slici 4.10. prikazana je struktura zone utjecaja topline pri zavarivanju
niskougljinog elika.
Slika 4.10.
Struktura zone utjecaja topline pri zavarivanju niskougljinog elika
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.11.
Promjena tvrdoe zavarenog spoja
Faktori koji utjeu na grau zrna u zavarenom spoju
Gasno zavarivanje. Kod ovog postupka zavarivanja, koliina istovremeno
rastopljenog metala je vea nego kod elektrolunog zavarivanja a zadrava
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
93
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.12.
Utjecaj termikog ciklusa zavarivanja na veliinu zrna u zoni utjecaja topline
U ovom dijelu se esto obrazuje Vidmantetenova struktura. Zrna se sma njuju sa udaljavanjem od ose ava (sl. 4.12.).
Elektroluno zavarivanje. Ovdje je koliina istovremeno rastopljenog metala
veoma mala, dok je brzina hlaenja veoma velika i u zavisnosti od debljine
osnovnog materijala moe da dostigne pri temperaturi topljenja 1500 - 1600
0
C/min. Dobijena struktura ava je stubiasta dendritna, sa jasnom
orijentacijom a naziva se bazaltna struktura. Ova struktura se moe usitniti
arenjem ava na temperaturi iznad A C3 . Zbog toga, u vieprolaznom avu
samo povrinski zavar ima bazaltnu strukturu, dok svi ostali zavari imaju
sitnozrnastu strukturu. To znai da toplinsko dejstvo gornjih zavara
normalizuje strukturu donjih zavara, pa dolazi do ustinjavanja strukture.
Dio pregrijavanja u osnovnom materijalu je znatno ui nego kod gasnog
zavarivanja (sl. 4.12.).
4.2. APSORPCIJA GASOVA U AVOVIMA
Apsorpcija gasova se vri ne samo u rastopu nego i u kapima tenog elektrodnog metala. Proc
temperature metala poveava se i rastvorljivost gasova u njemu. Meutim,
prelaskom metala u stanje kljuanja rastvorljivost gasova naglo opada i postaje
jednaka nuli. Proces rastvaranja gasova u tenom metalu poinje sa prijanjanjem
atoma gasa na povrinu metala (absorpcija). Zatim, absorbovani gas obrazuje sa
povrinskim slojem metala rastvor i hemijske spojeve (hemisorpcija).
Na kraju, proizvodi hemisorpcije prodiru u dubinu tenog metala.
Procesi adsorpcije i hemisorpcije odvijaju se praktino trenutno.
Prodriranje proizvoda hemisorpcije u dubinu tenog metala vri se sporije.
Pri tome, veliku ulogu igra mehaniko mijeanje rastopa, uz najee burno
izdvajanje gasova.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
94
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.13.
Dijagram stanja eljezo - kisik
Mn
Si +
Paralelno sa navedenom oksidacijom mogu se odvijati reakcije izmeu
legirajuih elemenata i fero - oksida:
FeO + C
FeO + Mn
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
95
DAFER KUDUMOVI
2FeO + Si
Pri runom zavarivanju obloenom elektrodom, sadraj oksigena u avu zavisi od vrste ob
2Fe +0,
4Fe + 0,
Fe 2 N sadri 11,1 % N 2 , dok Fe 4 N sadri 5,88% N 2 . Za zavarivanje ima vei
znaaj nitrid eljeza Fe 4 N. Na slici 4.15. prikazan je dijagram stanja eljezo azot. Azot se u eljezu u vrstom rastvoru - eljeza i u obliku ukljuaka
nitrida Fe 4 N. Ispod 590 0C postoji mehanika smjea ferita i nitrida eljeza
Fe 4 N.
Slika 4.15.
Dijagram stanja eljezo - azot
Granina rastvorljivost azota u eljezu na 590 0C iznosi 0,13%, dok
pri sobnoj temperaturi iznosi 0,001%. Pri zavarivanju, sadraj azota moe
biti uvean zbog pregrijavanja metala.
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.16.
Rastvorljivost azota i vodika u eljezu u zavisnosti od temperature
Pri runom zavarivanju obloenom elektrodom, sadraj azota u avu zavisi
od vrste obloge i iznosi:
Slika 4.17.
Utjecaj sadraja azota na mehanike karakteristike niskougljinog elika
Prisustvo azota u eljezu veoma utie na njegova svojstva. Na slici 4.17. prikazan je utjecaj azota
4.2.3. Apsorpcija vodika u avovima
Granina rastvorljivost vodika u vrstom eljezu pri 1530 0C iznosi 8
cm3/100 g metala, dok u tenom eljezu iznosi 28 cm3/100 g metala. Na slici
4.16. prikazana je rastvorljivost vodika u eljezu u zavisnosti od
temperature.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
97
DAFER KUDUMOVI
2H
H
Iz ovih jednadbi proizilazi da prisustvo oksigena u tenom metalu ograniava koncentraciju vodika u njemu.
Utjecaj vodika na osobine avova. Prisustvo vodika u avu dovodi do
obrazovanja slijedeih greaka:
1. Prtanje metala. Razlika rastvorljivosti vodika u tenom i vrstom metalu
dovodi do njegovog burnog izdvajanja iz rastopa. Ovo izaziva gubitke
uslijed prtanja metala.
2. Obrazovanje mjehurova. Prekomjerna zasienost rastopa gasovima ili
njegovo suvie brzo ovravanje dovodi do obrazovanja mjehurova, u
kojima se gaso - vi nalaze pod tlakom. Ovi gasovi su najee jedinjenje
vodika H 2 O, H 2 S i CH 4 , ije se obrazovanje odvija prema slijedeim
reakcijama:
FeO + 2H
H
Fe 3 C + 2H 2
Pojava mjehurova je naroito izraena pri zavarivanju sa vlanim elektrodama
ili ako je okolina zasiena vlagom.
3. Obrazovanje ribljih oiju. Riblje oi se pojavljuju u prelomima
avova. Imaju oblik bijelih krunih mrlja prenika od 1 - 10 mm i tee da
se obrazuju oko ukljuaka. Riblje oi obino prate mikroprsline. Na
slici 4.18. prikazan je izgled ribljeg oka na prelomu epruvete za
ispitivanje zatezne vrstoe.
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.18.
Izgled ribljeg oka
Ukoliko se zavaruje elektrodama sa vlanom oblogom, av e
apsorbovati veliku koliinu vodika. Poto je vodik osnovni uzrok
obrazovanja ribljih oiju, to e se na prelomu takvog ava pojaviti riblje
oi. Obrazovanje ribljih oiju mogue je samo na prelomima avova pri
ispitivanju zatezanjem na kidalici, tj. samo pri malim brzinama deformacije.
Pri ispitivanju epruvete na udarnu ilavost, nikada se ne pojavljuju riblje
oi (zbog velikih brzina deformacije). Riblje oi se obrazuju samo u
procesu razaranja elika i to poslije granice razvlaenja (sl. 4.19.). Prema
tome, ukoliko u avu nisu obrazovane prsline pri hlaenju, riblje oi ne
mogu imati nepovoljno dejstvo u oblasti elastinih deformacija.
Slika 4.19.
Obrazovanje ribljih oiju (praeno ultrazvukom) u
procesu razaranja elika na kidalici.
Faktori koji utjeu na odstranjivanje vodika iz avova. Navodimo slijedee
faktore :
1. Zavarivanje sa dobro osuenim elektrodama i to sa niskovodinim
elektrodama (kao to su bazine elektrode);
2. Neprekidnim zavarivanjem ava, bez meuhlaenja;
3. Zavarivanje elektrodama velikog prenika sa poveanom jainom struje;
4. Termika obrada zavarenih spojeva pri temperaturama ispod - oblasti
(pri 600-650 0C).
Utjecaj vodika na mehanike karakteristike avova. Taj utjecaj se sastoji u
slijedeem:
1. Vodik izaziva poveanje osjetljivosti osnovnog materijala prema obrazovanju
prslina. Poslije ovravanja, vodik se u eliku nalazi u atomnom stanju.
Poto je atomni vodik nestabilan, ukoliko se nae u zoni pogodnoj za svoje
rekom - binovanje (ukljuci, mjehurovi, meukristalitne praznine), to e
doi do njegove transformacije u molekularni vodik. Ovaj proces izaziva
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
99
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.20.
Poloaj prslina u sueljenom spoju
Vrue prsline pri zavarivanju
Pod vruim prslinama podrazumijevaju se kristalizacione prsline, ije
obrazovanje poinje u procesu primarne kristalizacije ava, a mogu se dalje
razvijati u vrstom stanju u toku hlaenja. To su prsline meukristalitnog
tipa. Vrue prsline mogu biti u odnosu na av uzdune i poprene, a mogu da
se pojave i na povrini ava. av pri ovravanju prolazi kroz efektivni
interval kristalizacije u kome se nalazi u vrsto -tenom stanju. Ovaj
interval se jo naziva temperaturski interval krtosti, poto u vrsto - tenom
stanju metal ima poveanu krtost. Veliina temperaturnog intervala krtosti
zavisi od hemijskog sastava ava. Pri zavarivanju dolazi do neravnomjernog
zagrijavanja i hlaenja osnovnog materijala, kao i do uklijetenja
zavarivanih elemenata. To oteava skraenje ava u toku hlaenja, pa se
njegovo ovravanje izvodi u uvjetima zateuih napona. Zateui naponi
izazivaju plastinu deformaciju ava, koja se poveava sa opadanjem
temperature. Ukoliko u temperaturskom intervalu krtosti skraenje ava
prelazi deformacionu sposobnost metala na datoj temperaturi, doi e do
obrazovanja vruih prslina. Uvjeti za obrazovanje vruih prslina nastaju
kada se pojavi bitna razlika izmeu stvarne deformacije i toplinske
deformacije, koja bi nastala ako bi se av skratio proporcionalno padu
temperature u procesu hlaenja (sl. 4.21.).
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.21.
Shema promjena deformacije u toku kristalizacije i hlaenja ava
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.22.
Zavisnost izmeu kritinog sadraja ugljika u avu i temperature
predgrijavanja T o ( u = 4)
Hemijski sastav ava bitno utjee na sastav meukristalnog sloja, pa samim
tim i na postojanost ava prema obrazovanju vruih prslina. Sumpor u
obliku sulfida eljeza (FeS) obrazuje po granicama zrna lahkotopljiv
eutektikum Fe + FeS, ija je temperatura topljenja 985 0C. To poveava
sklonost ava ka obrazova - nju vruih prslina. Mangan, koji ima vei
afinitet prema sumporu nego prema eljezu, vezuje sumpor u tekotopljiv
sulfid mangana (MnS) globularnog oblika, pa na taj nain poveava
postojanost ava prema obrazovanju vruih prslina. Na slici 4.23. prikazan
je utjecaj sumpora na pojavu vruih prslina u zavisnosti od sadraja ugljika
i mangana u eliku (Pogodin - ov dijagram). Iz slike 4.23. se vidi da se pri
zavarivanju elika sa 0,10% ugljika, moe dopustiti koncentracija sumpora
do 0,08% pri 0,6% mangana a da ne doe do obrazovanja vruih prslina.
Meutim, za elik sa 0,14% ugljika, maksimalno dozvoljena koncentracija
sumpora iznosit 0,05%. Iz slike 4.23. proizilazi da porast sadraja sumpora i
ugljika u eliku poveava, dok porast sadraja mangana smanjuje sklonost
ka obrazovanju vruih prslina. Na obrazovanje vruih prslina utjee i
silicijum, mada u manjoj mjeri nego ugljik i sumpor. Vrue prsline se mogu
obrazovati i u zoni utjecaja topline. I ovdje je uzrok obrazovanja prslina
lahkotopljiv sloj po granicama zrna. Pri tome je sitnozrnasta struktura
postojanija prema obrazovanju vruih prslina nego krupno - zrnasta
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.24.
Zavisnost izmeu kritinog sadraja ugljika u avu i koeficijenta oblika uvara
u.
Poboljanje uvjeta izvoenja prvog sloja moe se postii poveanjem
ugla otvora lijeba i smanjivanjem zatupljenja korijena lijeba h.
Postojanost ava prema obrazovanju vruih prslina moe se poveati
usitnjavanjem primarne strukture. Na taj nain se, zbog poveanja ukupne
povrine zrna, smanjuje koncentracija tetnih primjesa po njihovim
granicama. Najpodesniji nain za usitnjavanje primarne strukture
predstavlja unoenje modifikatora (npr. titana) u rastop preko obloge
DAFER KUDUMOVI
nazvano zavrni krater. Ukoliko je razmak izmeu limova S 1 (sl. 4.26.) vei
od 4 - 5 mm, postoji velika opasnost da se obrazuje prslina u zavrnom
krateru. Najefikasniji nain za sprea - vanje pojave prslina u zavrnom
krateru sastoji se u smanjivanju razmaka S 1 i u popunjavanju kratera
dodatnim materijalom vraenjem elektrode.
Slika 4.26.
Shema obrazovanja prslina u zavrnom krateru.
4.3.1. Hladne prsline pri zavarivanju
Hladne prsline se obrazuju u zavarenim spojevima pri hlaenju ispod 200
0
C, dok se njihovo irenje moe nastaviti dugo poslije zavarivanja.
Pojavljuju se u avu a najee u zoni utjecaja topline. Prema svom poloaju
u odnosu na av, dijele se na uzdune i poprene. Hladne prsline poinju da
se obrazuju po granicama zrna a zatim se ire kroz zrna ili po granicama
zrna. Mogu se iriti sporo ili trenutno. Na obrazovanje hladnih prslina
utjeu: zakaljivanje zone utjecaja topli- ne, prisustvo vodika i sopstveni
naponi.
Zakaljivanje zone utjecaja topline. Pri velikim brzinama hlaenja u toku
procesa zavarivanja, dolazi do obrazovanja martenzita u zoni utjecaja
topline zakaljivih elika. Tada e, zbog naglog smanjivanja rastvorljivosti,
vodik ostati zarobljen u martenzitnoj reetki. To e poveati krtost
martenzita. Zatim, trans - formacija austenita u martenzit praena je
poveanjem volumena zrna, to izaziva pojavu lokalnih naprezanja
materijala. Naponsko stanje se komplikuje obrazova - njem sopstvenih
napona nastalih kao posljedica zavarivanja. Svi navedeni faktori dovode do
obrazovanja hladnih prslina.
Prisustvo vodika. Vodik dospijeva u av u toku procesa zavarivanja, a zatim
iz ava difunduje u zonu utjecaja topline. Skupljajui se u mikroupljinama,
atomarni vodik prelazi u molekularni, stvarajui veliki lokalni tlak. Ukoliko
tako nastali naponi prelaze vrstou osnovnog materijala, dolazi do
obrazovanja prslina. Prema tome, porast sadraja vodika u avu dovodi do
smanjivanja postojanosti zone utjecaja topline prema obrazovanju hladnih
prslina.
Obrazovanje sopstvenih napona. Pri zavarivanju dolazi do obrazovanja
sopstvenih napona, koji se ne mogu izbjei. Zatim, strukturne
transformacije dovode do obrazovanja lokalnih napona. U prisustvu vodika,
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
104
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.27.
Shema nastajanja prsline po granicama zrna u zoni utjecaja topline
4.3.2. Postupci za spreavanje obrazovanja prslina
Slika 4.28.
Promjena tvrdoe u zoni utjecaja topline
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
105
DAFER KUDUMOVI
1 - bez predgrijavanja;
2 - sa predgrijavanjem do 200 0C.
Kod kratkih avova (pri montanom pripajanju elemenata) postoji velika
opasnost od obrazovanja prslina. Ovdje mala koliina unijete topline dovodi
do velikih brzina hlaenja. Zbog toga, kratki avovi treba da imaju duinu
najmanje 2 - 3 cm.
Sklonost osnovnog materijala ka obrazovanju prslina ne zavisi samo od
brzine hlaenja. Brzina prolaska kroz temperaturni interval izmeu 150 i
120 0C takoe utjee na obrazovanje prslina u osnovnom materijalu. Na slici
4.29. prikazan je utjecaj brzine hlaenja na obrazovanje prslina.
Slika 4.29.
Utjecaj brzine hlaenja na obrazovanje prslina.
Krive na slici 4.29. prikazuju slijedee:
1 - 3,2 mm (ima prslina);
2 - 5 mm (ima prslina);
3 - 5 mm sa predgrijavanjem do 100 0C (nema prslina);
4 - 6 mm (ima prslina).
DAFER KUDUMOVI
C ekv = C +
Mn Ni Cr + Mo + V
+
+
20 15
10
do 0.20
0.21 do 0.23
0.24 do 0.27
0.28 do 0.32
0.33 do 0.38
0.39 do 0.45
iznad 0.45
do 0.25
0.26 do 0.30
0.31 do 0.35
0.36 do 0.40
0.41 do 0.45
0.46 do 0.50
iznad 0.50
A
B
C
D
E
F
G
DAFER KUDUMOVI
12
16
24
Pokazatelj
zavarljivosti
elika
D
E
F
C
D
E
F
C
D
E
F
B
C
D
E
F
A
B
C
D
E
F
A
B
C
D
E
F
A
B
C
D
E
F
A
B
C
3.2
0
50
125
0
75
100
150
50
100
125
175
50
100
150
175
225
25
75
125
175
200
225
75
125
150
200
225
250
75
125
175
200
225
250
75
125
175
25
25
100
25
25
75
125
75
25
100
125
175
25
75
125
75
25
75
125
175
50
125
25
50
25
75
125
175
200
75
100
150
50
125
50
125
175
200
225
50
125
150
200
25
50
100
150
50
125
25
75
25
25
75
125
150
200
25
75
125
175
200
225
25
75
150
175
200
250
25
75
150
DAFER KUDUMOVI
200
175
175
125
100
E
F
225
250
200
250
200
225
175
200
150
200
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.30.
Dijagram stanja ugljinih elika
U podeutektoidnom eliku, veoma sporo hlaenom do sobne temperature,
zapaaju se dva sastojka: - ferit u obliku polja ili mree, i perlit (Fe Fe 3 C).
Razlaganje austenita u nadeutektoidnom eliku zapoinje u taki f sa
izluivanjem cementita; proces obrazovanja perlita koji sleduje ovom
izluivanju analogan je prethodnom sluaju. Poslije hlaenja, posmatranjem
pod mikrosko - pom, poslije odgovarajueg nagrizanja izbruska, vidi se
cementitna mrea po granicama perlitnih zrna.
U tako ohlaenom eliku sa razvijenim zrnima ferita struktura e biti gruba
i pri odreenoj kristalnoj orijentaciji takvu strukturu nazivamo
Vidmantetenovom. Ovu strukturu emo kasnije detaljnije prouiti. Ako se
sada ova livena struktura ponovnim zagrijavanjem prevede u oblast vrstog rastvora pri prelazu linije transformacije GS javie se mnotvo sitnih
zrna, pa emo pri hlaenju do sobne temperature, poto je transformacija
reverzibilna, - ponovo nai strukturu sitnozrnog ferita zdruenu sa
perlitnim agregatom.
Vidi se da izmeu dimenzija i zrna postoji odreena uzajamna zavisnost:
krupno - zrno daje krupno - zrno, a ako je zrno - eljeza sitno, onda se
obrazuje sitnozrno - eljezo. Ako postoji uzajamni odnos ne postoji
slinost, tj. - zrno ne predstavlja tanu sliku - zrna. Nasuprot tome,
cementitna mrea u nadeutektoidnim elicima potpuno tano karakterie
veliinu - zrna. Za odreiva- nje veliine austenitnog zrna neophodno je
potrebno prisustvo cementitne mree po granicama zrna; u ovom cilju, elik
se podvrgava cementaciji na temperaturama austenitnizacije (proba Mak
Kejd - En 1).
Razmotrimo sada proces ovravanja elika III iji je sadraj ugljika oko
0,10 %, to je esto sluaj pri upotrebi zavarljivih elika spajanih plinskim
ili elektrolunim zavarivanjem (slika 4.30.)
Pri prelazu likvidusa u g, izluene klice su kristali - eljeza, sa veoma
niskom koncentracijom ugljika (C < 0,05%); klice se obogauju ugljikom do
0,07% pri temperaturi od 1 490 0C. Peritektina transformacija, do koje
dolazi pri ovoj temperaturi, javlja se kao rezultat uzajamnog dejstva eljeza sa tenom fazom B sa 0,55% ugljika, kojom prilikom se obrazuje
vrst rastvor - eljeza. Izmeu 1 490 0C i take g (1 450 0C) jednovremeno
su prisutne dvije faze + , koje pri prelazu linije NJ obrazuju jednofaznu
austenitnu strukturu, ili zrna .
Proces kristalizacije koji slijedi identian je procesu u sluaju
podeutektoidnog elika, to jest, u taki k na liniji GS pri temperaturi od oko
870 0C, takoe nastupa izluivanje feritne faze a iz nje zrna ferita . Ako je
sadraj ugljika u eliku manji od 0,05 %, onda tena faza neposredno
prelazi u - eljezo, a transformacija se odvija po liniji NJ.
U vrstom stanju, pri prelazu linije GP, dolazi do izluivanja tercijarnog
cementita. Takvu strukturu moemo esto sresti u avovima, kako u stanju
neposredno poslije zavarivanja, tako i u termiki obraenom stanju.
Strukture avova, dobijene plinskim i elektrolunim zavarivanjem, su
1
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.32.
Utjecaj temperature na porast zrna
U ovoj zoni mogu doi do izraaja sekundarni procesi: obrazovanje
tercijarnog cementita, izluivanje nitrida gvoa (Fe 4 N), itd.
Najzad osnovni materijal koji nije izmijenjen, za temperature ispod A 1 (720
0
C).
Razmotrimo sada detaljnije strukturne transformacije u ovim zonama.
Kada se elik lagano zagrije od sobne temperature do temperature iznad
take A 3 , nee se zapaziti nikakva vidna promjena u sitnozrnoj strukturi sve
do izvjesne temperature T i (slika 4.32.) a zatim neka zrna poinju da rastu
pa dolazi do obrazovanja mjeovite strukture sa krupnim i sitnim zrnima.
Poev od ovog momenta, pri daljem povienju temperature krupna zrna
poinju da apsorbuju sitna i procentualna koliina krupnih zrna se
ravnomjerno poveava. Temperatura T s , pri kojoj se struktura sastoji samo
iz krupnih zrna, naziva se temperaturom pregrija - vanja.
Temperatura uostalom nije jedini faktor koji utjee na porast zrna. Poev od
temperature T i , pri konstantnoj temperaturi, veliina zrna raste s
vremenom, a ovaj porast je utoliko bri ukoliko se vie pribliavamo
temperaturi pregrijavanja.
Zdrueni utjecaj ova dva faktora, za jedan sasvim niskougljini elik,
prikazan je na dijagramu na slici 4.33. Vidi se da se za temperaturu od 1200
0
C potpuno pregrijavanje dostie tek poslije osam sahata, dok je pri
temperaturi od 1300 0C potrebno dva sahata.
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.33.
Utjecaj temperature i vremena zagrijavanja na porast zrna
Pri temperaturama ispod 1200 0C, pri bilo kojoj duini vremena zagrija vanja, obrazuju se samo mjeovite strukture, koje se sastoje kako iz krupnih,
tako i iz sitnih zrna.
4.5.3. Fizikalno - hemijske promjene
1. Oksiacetilensko zavarivanje
Oevidno je da priroda obrazovnih struktura pri oksiacetilenskom zavari vanju za datu vrstu elika, zavisi na prvom mjestu od debljine limova;
toplinski ciklus zavarivanja je uglavnom odreen ovim parametrom.
Razmotrimo ta se deava u raznim zonama zavarenog spoja (slika 4.31.) za sluaj kada je debljina lima 10 mm:
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.34.
Shematski prikaz termike raspodjele pri takastom zavarivanju,
koja objanjava soivasti oblik zavarene take
4.5.4. PRAKTINE POSLJEDICE
Karakter kristalizacije i priroda transforamcija bitno utjeu na mehanike
osobine zavarenih spojeva; na primjer, pojava Vidmantetenove strukture je
poka - zatelj krtosti elika; vrlo sitnozrna struktura elektroluno zavarenih
avova povea- va deformacionu sposobnost elika (izduenje, udarna
ilavost, suenje).
Kao druga praktina posljedica primarne kristalizacije javlja se obrazova nje usahlina, koje je esto praeno, u veoj ili manjoj mjeri, razvijanjem
prslina u zavrnom krateru ava. Ova pogreka se naroito esto javlja pri
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
114
DAFER KUDUMOVI
Slika 4.35.
Zdruene krive raspodjele topline (oksiacetilenski i elektroluno zavareni
spojevi) sa karakteristinim krivama kaljenja nikl - hrom kaljivog elika.
Razgranienje zona pod utjecajem topline osnovnog materijala.
5. ZAVARIVAKI MATERIJALI
OSNOVE O METALIMA
DAFER KUDUMOVI
U strunoj literaturi postoji mnogo definicija pojma metal, mada se u sutini sve
te definicije svode na isto. Tako se u hemiji pod metalima podra - zumijeva
odreena grupa elemenata, rasporeena u lijevom dijelu Mendeljejevog sistema.
Elementi te grupe, stupajui u hemijsku reakciju sa elementima, poznatim pod
nazivom kao nemetali, odaju pomenutim svoje spoljanje, takozvane valentne
elektrone. To se dogaa zbog toga to u metalu spoljanji elektroni nisu vrsto
povezani sa jezgrom. Osim toga, na spoljanjim elektronskim ljuskama metala
nalazi se malo elektrona (svega 1 do 2), dok u nemetala ih ima daleko vie (5 do
8). Svi elementi rasporeeni u Mendeljejevom sistemu lijevo od galijuma,
indijuma i talijuma su metali, a oni, rasporeeni desno od arsena, antimona i
bizmuta su nemetali.
Elementi rasporeeni u prelaznim grupama mogu pripadati metalima (olovo,
kalaj, antimon, indij, talij, bizmut), nemetalima (ugljik, azot, fosfor, arsen, kisik,
sumpor), ili zauzimati sredinji (prelazni) poloaj (galij, silicij, germanij, selen,
telur).
U tehnici se pod metalom podrazumijevaju materije koje posjeduju karak teristian metalni sjaj, u odreenoj mjeri prisutan kod svih metala, i plastinost.
Prema tom obiljeju metali se lahko razlikuju od nemetala, npr. Drveta, kamena,
stakla ili porculana.
V.M. Lomonosov je definirao metale kao svijetla tijela, koja je mogue kovati.
Tim osobinama raspolau ne samo isti elementi (npr. eljezo, bakar, aluminijum
i dr.), ve i sloenije materije, u iji sastav moe ulaziti vie metala, esto sa
primjesama znatnih koliina nemetala. Takve supstance nose naziv metal - ne
legure.
Prema tome, u irem tumaenju, metalne legure se mogu takoe nazvati
metalima.Osim metalnog sjaja i plastinosti, svi metali posjeduju visoku
elektrinu i toplinsku provodljivost.
Na osnovu prethodno izloenog, moe se zakljuiti da postoji odreena razlika u
shvatanjima metala kao istog hemijskog elementa i metala kao supstan - ce, ali i
jedna i druga definicija uslovljene su specifinostima unutranje grae atoma
metalnih supstanci, koja je ista u istim metalima i njihovim legurama.
Specifinost grae metalnih supstanci sastoji se u tome, da su sve one, uglavnom,
sastavljene od takvih atoma, u kojima su spoljanji elektroni slabo povezani sa
jezgrom. To uslovljava i posebni karakter hemijskog uzajamnog djelo- vanja
atoma metala, kao i metalne osobine. Elektroni imaju negativno punjenje, pa je
dovoljno da se stvori mala razlika potencijala da bi dolo do premjetanja
elektrona u smjeru prema pozitivno napunjenom polu. Tako se obrazuje
elektrina struja. Zbog toga se metali pojavljuju kao dobri provodnici elektrine
struje, a nemetali kao loi.
Karakteristina elektrina osobina metala je i ta, to sa poveanjem tempe - rature
kod svih (bez izuzetaka) elektrina provodljivost se umanjuje.
Pri hemijskom uzajamnom djelovanju izmeu metala i nemetala spoljanji
elektroni atoma metala prelaze prema atomima nemetala. Atom metala se pri
tome preobraava u pozitivni jon, a atom nemetala u negativni jon.
Prema tome, slaba veza spoljanjih elektrona sa jezgrom uslovljava hemij - ske i
fizike osobine metala.
Na osnovu prethodno pobrojanih specifinosti metala i njihovih legura, moe se
zakljuiti da isti imaju karakteristinu kristalnu strukturu. U odreenim mjestima
kristalne reetke rasporeuju se pozitivno napunjeni joni, a spoljanji slobodni
elektroni obrazuju lahko teljivu tenost (elektronski gas), koja se kree u svim
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
116
DAFER KUDUMOVI
pravcima bez odreenog reda. Pri odreenim uvjetima, npr., pri stvaranju razlike
potencijala, kretanje elektrona dobija odreeni smjer i pojavljuje se elektri - na
struja.
U teoriji metalnog stanja metal se razmatra kao supstanca, sastavljena od
pozitivno napunjenih jona, okruenih negativno napunjenim esticama-elektroni ma, slabo povezanim sa jezgrom. Ti elektroni se neprekidno premjetaju unutra
metala i ne pripadaju ni jednom atomu, ve cjelokupnosti atoma.
Na taj nain, kao karakteristina specifinost kristalne strukture metala pojavljuje
se prisustvo elektronskog gasa unutra metala, slabo povezanog s poziti - vno
napunjenim jonima. Lahko premjetanje tih elektrona unutra metala i slaba
njihova veza sa atomima daju metalima odreene metalne osobine (visoka elektri
- na i toplinska provodljivost, metalni sjaj, plastinost i dr.).
PODJELA METALA
Metali se meusobno razlikuju prema strukturi i osobinama. Pored toga, metale je
mogue po odreenim obiljejima objediniti u grupe (tabela 5.1.).
DAFER KUDUMOVI
Crni metali imaju tamnosivu boju, veliku zapreminsku masu (osim alkal nozemnih), visoku temperaturu topljenja, relativno visoku tvrdou i, u mnogim
sluajevima, posjeduju polimorfizam. Kao najtipiniji metal te grupe pojavljuje
se eljezo.
Obojeni metali, prije svega, imaju karakteristinu boju: crvenu, utu, bijelu. Posjeduju veliku pla
DAFER KUDUMOVI
Vrijednosti
250106 Pa (25 dN/mm2);
120106 Pa (12 dN/mm2);
50 %
85%
80 HB
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
elik je legura eljeza (Fe) sa sadrajem ugljika (C) do 1,7% (masenih), mada
ima literaturnih podataka da se taj sadraj kree i do 2%. Pored eljeza, kao
osnove, i ugljika, koji se uvodi namjerno, jer jako utie na osobine elika, ak i
pri neznatnoj promjeni njegovog sadraja, u eliku se nalazi mnogo drugih
elemenata. Njihovo prisustvo prouzrokovano je tehnolokim uvjetima
proizvodnje, nemogu - nou potpunog njihovog udaljavanja iz metala, ili usljed
sluajnih okolnosti, a mogu se i specijalno uvoditi, kao ugljik, sa ciljem promjene
strukture i osobina elika. Prema klasifikaciji N.T. Gudcova, svi hemijski
elementi (primjese), koje sadri elik, mogu se podijeliti na etiri grupe :
a) Stalne ili uobiajene primjese.
U tu grupu spadaju mangan (Mn) i silicij (Si), a takoe i aluminij (Al), koji se,
kao silicijum i mangan, primjenjuje u ulozi dezoksidatora. Ovi elementi se
moraju uvoditi u metal pri proizvodnji elika da bi se dobio dobro dezoksi disani elik.U neumirenim elicima sadraj silicija i aluminija je mali. U stalne
primjese spadaju sumpor (S) i fosfor (P), zbog toga to se od njih nemogue
osloboditi pri masovnoj proizvodnji elika. Iako se u izvjesnim elicima
namjerno ostavljaju, oni se uvijek smatraju kao neistoe.
b) Skrivene primjese.
Tu spadaju kisik (O), vodik (H) i azot (N), koji su prisutni u bilo kom
eliku u vrlo malim koliinama. Metode njihovog hemijskog odreivanja su
sloene, pa se zato sadraj tih elemenata u obinim tehnikim uvjetima ne
navodi.
c) Sluajne primjese.
U tu grupu spadaju primjese koje dolaze iz are ili sluajno u tehnolo kom procesu proizvodnje, kao to su: olovo (Pb), cink (Zn), antimon (Sb),
kalaj (Sn), arsen (As) itd.
d) Legirajui elementi.
U te elemente spadaju elementi koje se namjerno uvode u elik u odree nim koliinama, u cilju promjene strukture i osobina elika. U tu grupu spada
ju : hrom (Cr), nikal (Ni), volfram (W), molibden (Mo), vanadij (W), kobalt
(Co), titan (Ti), niobij (Nb), bakar (Cu), cirkonij (Zr), magnezij (Mg) bor (B),
aluminij (Al) i drugi.
DAFER KUDUMOVI
-m
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
122
DAFER KUDUMOVI
Preobraaj perlita u martenzit je nemogu, poto pri svim temperaturama martenzit posjeduju ve
Prethodno razmotreni fazni preobraaji su prouzrokovani temperaturom.
Promjenom pritiska, drugog termodinamikog faktora, moe doi do strukturnih
preobraaja, do kojih ne dolazi pri nepromijenjenom (9,81104 Pa=1 at) pritisku.
Dijagram fazne ravnotee pri temperaturi i pritisku, kao nezavisno promjenljivim, dat je na slici 5.1.
Slika 5.1.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
123
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.2.
Utjecaj ugljika na mehanike osobine elika
Slika 5.3.
Utjecaj ugljika na temperaturu prelaza u krto stanje eljeza.
Navedene mehanike osobine odnose se na toplovaljane radne komade bez
termike obrade, tj. Pri strukturi perlit + ferit (ili perlit + cementit). Brojke su
srednje vrijednosti i mogu se mijenjati u granicama 10% u zavisnosti od
sadraja primjesa, uvjeta hlaenja poslije valjanja itd. Ako se elik primjenjuje u
obliku odlivka, tada grublja ljevena struktura posjeduje loije osobine od onih na
slici 5.2. (uglavnom se smanjuju osobine plastinosti).
Bitan utjecaj pokazuje ugljik na osobine ilavosti. Kao to se vidi sa slike 5.3.
poveanje sadraja ugljika dovodi do povienja temperature prelaza u krto stanje i
umanjenja udarne ilavosti u oblasti ilavog loma na temperaturama iznad
temperature prelaza u krto stanje.
Utjecaj stalnih primjesa na osobine elika
Kao stalne primjese u ugljinom eliku smatraju se mangan, silicij, fosfor,
sumpor, a takoe i gasovi (vodik, kisik, azot), u razliitim koliinama stalno
prisut- ni u tehnikim vrstama elika.
Obino se sadraj tih elemenata ograniava slijedeim gornjim granicama (u %);
0,8 Mn; 0,6 Si; 0,05 P; 0,05 S.
Pri veem njihovom sadraju, elik pripada legiranim elicima, kod kojih se ti
elementi specijalno uvode, pa je otuda i doao naziv legirani elici.
Mangan se uvodi u bilo koji elik radi dezoksidacije:
DAFER KUDUMOVI
FeO + Mn MnO + Fe
tj. radi odstranjenja tetnih primjesa oksida eljeza. Mangan takoe udalja- va
tetna jedinjenja sumpora sa eljezom, rastvara se u feritu i cementitu.
Mangan znatno utjee na osobine elika, poveavajui vrstou u toplo - valjanim
radnim komadima, mijenjajui, uz to, i neke druge osobine. Poto je sadraj
mangana u svim elicima priblino podjednak, to njegov utjecaj na elik
razliitog sastava ostaje priblino isti.
Utjecaj silicija u poetnim dodacima slian je utjecaju mangana. On dezoksidie
elik prema reakciji:
2FeO + Si 2Fe + SiO 2
Silicij se strukturno ne zapaa, poto je potpuno rastvoren u feritu, osim onog
dijela, koji u obliku oksida silicija nije uspio da izroni u trosku, ve je ostao u
metalu u obliku silikatnih ukljuaka.
Rude eljeza, a takoe topitelj i gorivo, sadre odreenu koliinu fosfora, koji u
procesu proizvodnje livenog gvoa ostaje u njemu u razliitom stepenu i zatim
prelazi u elik.
Rastvorljivost fosfora u eljezu 1,2%. Prisustvo fosfora iznad te koliine (koja
se umanjuje sa poveanjem sadraja ugljika) dovodi do obrazovanja fosfida
eljeza (Fe 3 P faze), koja se sree u sivim livenim gvoima.
Rastvarajui se u feritu, fosfor otro poveava temperaturu prelaza u krto
stanje (sl. 5.4.).
Slika 5.4.
Utjecaj fosfora na temperaturu prelaza u krto stanje elika (0,2% C; 1% Mn).
Treba istai da je fosfor u odreenim sluajevima poeljan. Tako, npr., on
olakava obradu elika rezanjem, a u prisustvu bakra poveava otpornost prema
koroziji.
Kao i fosfor, sumpor dospijeva u metal iz ruda, a takoe iz gasova pei (kao
produkt gorenja goriva javlja se SO 2 ). Najvei sadraj sumpora je u besemer ovskom eliku (do 0,06%).
Obino sadraj sumpora u visokokvalitetnom eliku ne prelazi 0,02 do 0,03%. U
elicima obinog kvaliteta dozvoljava se sadraj sumpora 0,03 do 0,05%.
Sumpor se ne rastvara u eljezu i bilo koja njegova koliina obrazuje sa eljezom
jedinjenje poznato pod nazivom sulfid eljeza (FeS), koji ulazi u sastav
eutektikuma, obrazovanog pri 988 0C.
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.5.
Utjecaj sumpora na osobine ilavosti elika.
Drugim rijeima, sumpor poveava otpornost prema ilavom lomu, a prema
krtom smanjuje.
Gasovi vodik, azot i kisik nalaze se u eliku u malim koliinama, koje zavise od
naina proizvodnje.
Vodik, azot i kisik mogu se nalaziti u slijedeim oblicima :
- u gasovitom stanju u razliitim nesavrentsvima strukture;
- u vrstom rastvoru;
- u obliku razliitih jedinjenja, takozvanih nemetalnih ukljuaka (nitridi,
oksidi).
5.1.1.3. elik razliitih postupaka proizvodnje
U zavisnosti od usvojenog postupka proizvodnje, elici se razlikuju po
osobinama.
Ko to je poznato, elik se proizvodi (topi) u razliitim peima, pa se, shodno
tome, moe podijeliti na besemerovski, martinovski, kiseonino-konver - torski i
elektroelik.
U Besemerovom konvertoru teno lijevano gvoe se produhava vazdu - hom.
Kisik iz vazduha jedini se sa primjesama u lijevenom gvou (tu spada i ugljik) i
lijeveno gvoe se transformie u elik. Taj postupak proizvodnje je vrlo
produktivan, ali se sumpor i fosfor ne udaljavaju u dovoljnom stepenu, a metal se
zasiava gasovima, naroito azotom.
Besemerovski elik, zbog poveanog sadraja plinova, u prvom redu azota,
razlikuje se od martinovskog veom vrstoom, ali manjon plastinou, zatim
sklonou prema starenju, veom zaprljanou nemetalnim ukljucima. Zbog
toga to je kvalitet besemerovskog elika nizak, taj proces postaje zastario i zamje
- njuje ga takozvani kisino-konvertorski postupak, kod koga se umjesto vazduha
upotrebljava tehniki isti kisik sa vrlo malom zaprljanou azotom
(produhavanje se obino izvodi odozgo pod kutom prema povrini rastopljenog
metala). Zahva - ljujui tome, sadraj azota u metalu je nizak. Takav metal naziva
se konvertorski, a po osobinama on se praktino ne razlikuje od martinovskog.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
127
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.6.
Utjecaj stupnja deformacije na granicu vrstoe ice s razliitim sadrajem ugljika
Pri maksimalnom deformacijskom ojaavanju (deformacija 96 do 97%)
visokougljinog elika (1,2% C) postie se vrstoa koja prelazi 3924.106 Pa (400
dN/mm2). Oigledno je da se poslije takvog stupnja deformacije dobija veoma
tanka ica. Stvarno, maksimalne vrijednosti vrstoe (4709 do 4905).106 Pa (480
do 500 dN/mm2) dobijene su samo na ici prenika 0,1 mm od visokugljinog
elika poslije znaajnih deformacija (98%).
Deformaciono ojaana ica tankih presjeka poslije znaajnih stupnjeva
deformacije upotrebljava se za izradu uadi. Obino se za tu svrhu upotrebljava
elik sa 0,6 do 0,8% C, koji poslije deformacije 80 do 90% dobija vrstou (1766
do 2943) . 106 Pa (180 do 300 dN/mm2).
Konkretnim tehnikim uvjetima i standardima odreuju se osobine, sastav,
tolerancije dimenzija, stanje povrine i drugi zahtjevi za ice razliite
polufabrikate (cijevi, limove, trake), dobijene metodom hladne plastine
deformacije.
Posebne grupe ugljinog elika su elik za limove za hladno presovanje i elik za
obradu rezanjem na automatima. Meutim, poto pomenuti elici nijesu
interesantni sa stanovita zavarivanja, to o njima nee biti govora.
5.1.1.6. Legirani elici
Pod legiranim elikom podrazumijeva se elik kod koga na osobine odluujuu
ulogu imaju legirajui elementi, tj. Oni elementi koji se namjerno ostavljaju ili
uvode u elik, kako bi se dobile potrebne osobine.
Prema postojeim standardima DIN 8856 kao legirani elik smatra se svaki elik
koji sadri jedan ili vie legirajuih elemenata u koliini veoj od navedene (u
%) :
DAFER KUDUMOVI
niskolegirani;
srednjelegirani i
visokolegirani.
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.7.
Shematski dijagrami stanja eljeza - legirajui elemenat
Iz shematskih dijagrama stanja eljezo - legirajui elemenat, datih na slici 5.7.
oigledno je da iznad odreenog sadraja mangana, nikla i drugih austeniti zatora (sl. 5.7. a) modifikacija postoji kao stabilna od sobne temperature do
temperature topljenja. Takve legure, sa osnovom eljeza, nazivaju se austenit nim. Pri sadraju silicija, vanadija, molibdena i drugih feritizatora iznad odreene
granice, kao postojana, pri svim temperaturama, pojavljuje se modifikacija (sl.
5.7. b.). Takve legure, sa osnovom eljeza, poznate su kao feritne.
Za razliku od drugih legura sa osnovom eljeza, austenitne i feritne legure nemaju
preobraaja pri zagrijavanju i hlaenju, tj. kod njih ne postoji polimorfizam
(naravno u normalnim okolnostima).
Utjecaj elemenata na ferit
Rastvaranje legirajuih elemenata u eljezu dogaa se kao posljedica zamjene
atoma eljeza atomima tih elemenata. Atomi legirajuih elemenata, razli - kujui
se od atoma eljeza po dimenzijama i grai, stvaraju u reetki naprezanja koja
izazivaju promjenu njenog parametra. Svi elementi, rastvarajui se u feritu,
mijenjaju parametar reetke ferita u veem stupnju to se vie razlikuju atomske
dimenzije eljeza i legirajuih elemenata. Elementi sa manjim atomskim preni kom od eljeza umanjuju parametar reetke, a sa veim poveavaju. Izuzetak je
nikal, koji, iako ima manji atomski prenik od eljeza, poveava parametar
reetke vrstog rastvora u odreenoj mjeri.
Normalno je da promjena dimenzija reetke dovodi do promjene osobina ferita
(poveava se vrstoa, a plastinost smanjuje).
Na slici 5.8. prikazana je promjena tvrdoe ferita, a na slici 5.9. promjene njegove
udarne ilavosti pri rastvaranju u njemu razliitih elemenata.
Kao to se vidi iz dijagrama na slici 5.8. krom, molibden i volfram manje
ojaavaju ferit od nikla, silicijuma i mangana.
Molibden, volfram, a, takoe, mangan i silicij (pri prisustvu posljednja dva iznad
1%) smanjuju ilavost ferita. Krom umanjuje ilavost znatno slabije od
nabrojanih elemenata, a nikal ne smanjuje ilavost ferita.
Slika 5.8.
Utjecaj elemenata na tvrdou ferita (prema A.P. Guljaevu)
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.9.
Utjecaj elemenata na udarnu ilavost (prema A.P. Guljaevu)
Dati podaci na slikama 5.7. i 5.8. odnose se na sluaj laganog hlaenja legura.
Osobine ferita, koji sadri silicij, molibden ili volfram, praktino ne zavise od
brzine hlaenja legure, dok je tvrdoa ferita, legiranog kromom, manganom i
niklom poslije brzog hlaenja vea, nego poslije laganog hlaenja.
Vaan znaaj ima utjecaj elemenata na prag ilavosti ime se odreuje sklonost
elika prema krtom lomu. Prisustvo kroma u eljezu dovodi do odreenog
povienja temperature prelaze u krto stanje, dok nikal jako pomjera temperaturu
prelaza u krto stanje prema niim temperaturama, umanjujui na taj nain
sklonost eljeza prema krtom lomu. Zato se nikal pojavljuje kao posebno vaan
legirajui elemenat. Nikal, uz dosta intezivno ojaavanje ferita, ne smanjuje
njegovu ilavost, a sniava temperaturu prelaza u krto stanje. Meutim, drugi
elementi, ako i ne smanjuju ilavost, slabo ojaavaju ferit (krom), ili, jako
ojaajavui ferit, otro smanjuju njegovu ilavost (mangan, silicij). Slian utjecaj
mangana i slicija zapaa se pri prisustvu mangana iznad 1,5 % i silicija iznad 0,5
% (sl. 5.9.)
Karbidna faza u legiranim elicima
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.10.
Shematski dijagram izotermikog raspadanja austenita:
a) 1 - ugljini elik
2 - elik, legiran elementima koji nisu skloni prema obrazovanju karbida.
b) 1 - ugljini elik
2 - elik, legiran elementima, koji su skloni prema obrazo
Praktino, kao najvanija, javlja se sposobnost legirajuih elemenata da
usporavaju brzinu raspadanja austenita u oblasti perlitnog preobraaja, to se
izraava u pomjeranju linije u desno na dijagramu izotermikog raspadanja
austenita. Usporavanje raspadanja austenita objanjava se nizom faktora.
Meutim, glavni uzrok usporavanja brzine raspadanja austenita je taj to je pri
perlitnom preobraaju u legiranom eliku, potrebna difuzija legirajuih elemenata
za obrazo - vanje karbida, dok je u ugljinom eliku potrebna samo difuzija
ugljika za obrazovanje cementita (Fe 3 C).
Beinitni preobraaj nije praen preraspodjelom legirajuih elemenata, ve samo
preraspodjelom ugljika. Zbog toga je utjecaj legirajuih elemenata na brzinu
beinitnog preobraaja mali (ako se i pojavi, tada dolazi do poveanja brzine
preobraaja, mada ne uvijek).
Usporavanje brzine raspadanja austenita u oblasti perlitnog preobraaja pogoduje
poveanju prokaljivosti i pothlaenju austenita do intervala martenzitnog
preobraaja pri sporijem hlaenju (npr. Pri hlaenju u ulju, ili na vazduhu), to je
povezano sa umanjenjem kritine brzine kaljenja.
Najjae poveavaju prokaljivost krom, nikal, molibden i mangan, pa zato oni
ulaze u sastav veine konstrukcionih legiranih elika.
Prokaljivost elika se naroito poveava pri zajednikom legiranju sa nekoliko
elemenata. Takvo, npr. Djelovanje imaju nikal i krom, kada se zajedno dodaju.
Vrlo efikasno djeluje molibden, pri njegovom uvoenju u krom - nikal elik.
Specifino utjeu na kinetiku raspadanja austenita elementi vanadij, titan, niobij i
djelimino volfram, kao elementi koji su jako skloni prema obrazovanju karbida.
Poto ti elementi obrazuju tekorastvorive karbide, to, pri uobiajenim
temperaturama kaljenja (800 do 900 0C), oni ostaju vezani u karbidima i ne
prelaze u austenit. Kao posljedica toga, prokaljivost elika se umanjuje, poto
karbidi djeluju kao gotovi centri kristalizacije perlita.
Pri visokoj temperaturi zagrijavanja za kaljenje ti karbidi se rastvaraju, pa
austenit sadri te elemente u rastvoru, to poveava prokaljivost.
Opiti su pokazali da mali dodaci odreenih elemenata efikasno utjeu na
prokaljivost, dok veliki njihov sadraj ne pokazuje takvo djelovanje. U te
elemente, u prvom redu, spada bor (B). Hiljaditi dijelovi procenta tog elementa
potpomau poveanje prokaljivosti, poto se sav bor, nalazei se u rastvoru,
koncentrie u tankim pograninim slojevima zrna austenita i umanjuje brzinu
nastanka centara kristalizacije perlita.
DAFER KUDUMOVI
pojavljuju suvine faze bara (boridi), koje djeluju kao centri kristalizacije
perlita, te se prokaljivost umanjuje.
Utjecaj legirajuih elemenata na martenzitni preobraaj
Legirajui elementi ne utjeu na kinetiku martenzitnog preobraaja, koja je,
oigledno, slina za sve elike. Njihov utjecaj se ovdje pokazuje iskljuivo na
poloaj temperaturnog intervala martenzitnog preobraaja. To se sa svoje strane
odraava i na koliinu zaostalog austenita, koja se fiksira u zakaljenom eliku.
Odreeni elementi poviuju martenzitnu taku i umanjuju koliinu zaostalog
austenita (aluminij, kobalt), drugi ne utjeu na nju (silicij), a veina sniava
martenzitnu taku i poveava koliinu zaostalog austenita (sl. 5.11.). Iz dija grama je oigledno da 5% mangana sniava martenzitnu taku do 0 0C. Prema
tome, pri takvom (ili veem) sadraju mangana mogue je fiksirati austetnitno
stanje.
Slika 5.11.
Utjecaj legirajuih elemenata na temperaturu martenzitnog preobraaja (a) i
koliinu zaostalog austenita (b). elik sadri 1% C (prema V.D. Sadovskom)
Utjecaj legirajuih elemenata na rast zrna austenita
Skoro svi legirajui elementi umanjuju sklonost austenitnog zrna prema rastu.
Izuzetak ine mangan i bor, koji potpomau rast zrna.
DAFER KUDUMOVI
- hemij
-m
- nainu
Podjela elika prema hemisjkom sastavu
- niskougljini (
- srednjeugljini (od 0,25 d
- visokougljini (od 0,4
-m
- sre
-v
Podjela elika prema mikrostrukturi
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
137
DAFER KUDUMOVI
- fe
- feritno
- martenzitno -
5.12.).
Slika 5.12.
Dijagram izotermikog raspadanja austenita za elike tri grupe (shematski prikaz):
a) perlitna grupa;
b) martenzitna grupa i
c) austenitna grupa
Za legirane elike perlitne grupe, kao i za ugljine, kriva brzine hlaenja na
vazduhu presijeca oblast perlitnog raspadanja i dobijae se strukture perlit, sorbit,
trustit.
U elicima martenzitne grupe oblast perlitnog raspadanja ve je znaajno
pomjerena udesno. Zato hlaenje na vazduhu ne dovodi do preobraaja u
perlitnoj oblasti. Austenit se ovdje pothlauje, bez raspadanja, do temperature
martenzitnog preobraaja (M N ), gdje dolazi do obrazovanja martenzita.
Dalje poveanje sadraja ugljika i legirajueg elementa, ne samo to pom - jera
udesno oblast perlitnog raspadanja, ve i sniava martenzitnu taku, dovodei je u
oblast temperatura ispod 0 0C. U tom sluaju, elik, ohlaen na vazduhu do sobne
temperature, zadrava stanje austenita.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
138
DAFER KUDUMOVI
I.
- sadraj hroma
Pored navedenog, moe da se garantuje ilavost, ugao savijanja i
zavarljivost. Ovi dopunski zahtjevi se utvruju sporazumno izmeu proiz voaa i potroaa.
Neumireni elik se rijetko primjenjuje za izradu zavarenih konstruk cija, a poluumireni ima odreenu primjenu, posebno ako je dezoksidisan
pomou aluminija.
Srednjeugljini i legirani elici se ne primjenjuju iroko u graevinar stvu kao niskougljini, poto njihova primjena dovodi do usloavanja
tehnologije zavarivanja (primjena predgrijavanja, otputanja, ili arenja
zavarenog komada, a ponekad, za dobijanje optimalnih mehanikih osob ina, je potrebna i potpuna termika obrada poslije zavarivanja).
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
139
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
III.
IV.
rezni alat;
alat za obradu deformacijom u hladnom i toplom stanju;
kovake kalupe i
mjerne instrumente.
elik sa posebnim fizikim osobinama je, po hemijskom sastavu, visokolegirani elik, a po nainu proizvodnje, elik povienog i visokog kvaliteta,
koji, u pojedinim sluajevima, zahtijeva ispunjavanje specijalnih mjera
livenja (u vakuumu, pod troskom, ili u atmosferi inertnih gasova) i docnije
termiku obradu. U ove elike mogu se svrstati elici:
Dakle, u ovu klasu elika svrstani su samo oni elici, ije su fizike osobine, u
uvjetima primjene, najbitnije, dok mehanike osobine imaju podreen znaaj,
dok su elici, koji se ocjenjuju i po mehanikim i po fiziko-hemijskim
osobinama (npr. za rad pod optereenjem, na povienim temperaturama i dr.)
svrstani u klasu II (konstrukcioni elici za maino - gradnju).
Potrebno je naglasiti da se ni jednom podjelom elika ne mogu okarakterisati sve njihove osobine. Tako se, npr. Na osnovu podjele prema
namjeni ne mogu otro razdvojiti klase elika I, II i III, poto se
meusobno preklapaju u odreenim oblastima primjene. Meutim, ova
podjela elika je najprihvatljivija sa stanovita zavarivanja.
Radi preglednosti i daljeg sistematskog izlaganja materije o zavarivanju elika
daje se tabela 5.3.
U GRAEVINARSTVU :
- HALE
- MOSTOVI
- REZERVOARI I DRUGO
NISKOUGLJINI I MIKRO I
NISKOLEGIRANI,
OBINOG I POVIENOG
KVALITETA
II KONSTRUKCIONI ELIK ZA
MAINOGRADNJU
DAFER KUDUMOVI
II.1
ELIK
OPE
NAMJEN
E
II.2
ELIK
POSEBN
E
NAMJEN
E
III
ALATNI ELIK
IV
ELIK SA
POSEBNIM
FIZIKALNIM
SOBINAMA
ZA
ELEMENTE
U
MAINOGRADNJI
IJA JE IZRADA VEZANA ZA
ZAVARIVANJE
ZA DIJELOVE U MAINOGRADNJI
, IJA JE IZRADA VEZANA ZA
POSEBNU TERMIKU OBRADU
(KALJENJE , CEMENTACIJA I DR. )
U MAINOGRADNJI :
- ZA IZRADU DIJELOVA U
ELJEZNIKOM TRANSPORTU ,
OPRUGA , DIJELOVA OTPORNIH
NA HABANJE , DIJELOVA
OTPORNIH NA KOROZIJU ;
- ZA OBRADU NA AUTOMATIMA ;
- ZA RAD NA POVIENIM
TEMPERATURAMA POD
OPTEREENJEM ;
- KAO ELIK VELIKE VRSTOE
ZA :
- REZNI ALAT
ALAT
ZA
OBRADU
DEFORMACIJOM
U HLADNOG I TOPLOM STANJU ;
- KOVAKE KALUPE ;
- MIJERNE INSTRUMENTE.
U:
- PRECIZNOJ MEHANICI ;
- ELEKTROTEHNICI ;
- MIJERNO - REGULACIONOJ
TEHNICI.
NISKOUGLJINI I MIKRO I
NISKOLEGIRANI,
OBINOGI
POVIENOG
KVALITETA
SREDNJEUGLJINI
I
NISKOI
SREDNJELEGIRANI
,
POVIENOG I VISOKOG
KVALITETA
VISOKOUGLJINI , NISKO I
SREDNJELEGIRANI
,
POVIENOG I VISOKOG
KVALITETA
VISOKOLEGIRANI
,
POVIENOG I VISOKOG
KVALITETA ( ESTO SA
POSEBNIM ZAHTJEVIMA
PRI LIVENJU )
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Ako u viestruko legiranim elicima vie legirajuih elemenata ima isti proizvod
procentualnog srednjeg sadraja i faktora vrijednosti, kao najutjecajniji e se
smatrati onaj legirajui elemenat, koji ima najvei faktor vrijednosti, a kao drugi
utjecajni elemenat onaj koji ima prvi manji faktor vrijednosti.
Simbol na drug
kod ugljinih elika, sa propisanim sastavom, desetostruka vrijednost maksi malnog procenta ugljika, zaokruenog na desetine. Ako je, npr. U eliku 0,90
% i vie ugljika, brojani simbol na drugom mjestu je 9;
kod legiranih elika drugi po redu utjecajni legirajui elemenat;
kod jednostruko legiranih elika on je uvijek 1.
DAFER KUDUMOVI
Taka
topljenja
( 0C )
Elektrina
provodljivost
(S)
Toplinska
provodljivo
st
( W / m0K )
Nikal
8900
1450
11106
69
eljezo
7850
1540
10106
63
Aluminij
2700
660
36106
210
Magnezij
1800
650
22106
170
Bakar
8900
1080
57106
378
Metal
Modul
elastinosti
( Pa N / mm2 )
2,11010
2,1104
2,11010
2,1104
0,71010
0,7104
0,451010
0,45104
1,21010
1,2104
Slika 5.13.
Promjena zatezne vrstoe ( m ) i plastinosti () tehnikog nikla
u zavisnosti od temperature
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
145
DAFER KUDUMOVI
- korozio
Koroziono postojane legure nikla upotrebljavaju se za izradu radnih komada,
koji su u procesu eksploatacije izloeni dejstvu agresivne sredine (npr. kiselina),
pri normalnim i povienim temperaturama. Naroito su poznate tako - zvane
legure monel metal i inkonel.
Monel metal je legura nikla koja, pored nikla, sadri 27 do 29% Cu, 2 do 3% Fe i
1,2 do 4,8 % Mn. Po strukturi, pripada legurama tipa vrstih rastvora, jer bakar i
nikal posjeduju neogranienu rastvorivost. Ova legura je otporna prema
fluorovodoninoj kiselini, rastvorima sumporne kiseline, morskoj vodi i koncen trovanim bazama.
Inkonel je legura nikla koja, pored nikla, sadri 15 do 27% Cr i 6 do 10% Fe.
Primjenjuje se za izradu dijelova poveane vrstoe, a odlikuje se i visokom
korozionom postojanou. Za razliku od monel metala, inkonel je otporan i u
uvjetima oksidacione sredine i na visokim temperaturama (posjeduje vatrostal nost).
Kao koroziono postojane, poznate su i legure sa molibdenom (u granicama 16 do
30 % Mo), pri emu one istovremeno mogu da sadre i dodatke volframa (do 5,5
%) i hroma (do 18%). Ove legure se odlikuju otpornou prema solnoj kiselini na
normalnoj i povienim temperaturama (do blizu temperature kljuanja), zavisno
od tipa legure i to pri svim koncentracijama pomenute kiseline. Postoje legure
ovog tipa koje su otporne i prema razblaenoj sumpornoj kiselini, i to na tempe raturama do blizu temperature kljuanja.
Legure nikla sa dodacima Mo, Cr i W mogu biti otporne i prema oksidi - rajuim
sredinama, pri srednjim radnim temperaturama, kao i na vazduhu do oko 1090 0C.
Vatrootporne legure sa osnovom nikla dijele se na deformiue (namijenjene za
obradu deformacijom) i livene (namijenjene za obradu livenjem).
Veina vatrootpornih legura sadri krom (u koncentracijama 13 do 16% ili 19 do
22%), a takoe i dodatke ti, Al, Mo, W, Nb, C, B, Zr i dr. tetne primjese u ovim
legurama su lahkotopljivi metali (Pb, Sn, Sb, Bi), koji smanjuju vatro - otpornost.
Vatrostalne legure (otporne prema hemijskoj koroziji povrine u gasnoj sredini,
odnosno u suhoj vazdunoj atmosferi na povienim temperaturama) sa osnovom
nikla upotrebljavaju se za izradu grejnih elemenata pei, kao i za druge radne
komade, koji su izloeni temperaturama 700 do 1100 0C.Poveanje vatro stalnosti postie se uvoenjem kroma u sastav nikla (u sadraju 15 do 35 %).
Dopunsko poveanje vatrostalnosti legura nikla, koje sadre krom, postie se uvo
- enjem aluminija i malih dodataka cerija, kalcija, torija i silicija u njihov sastav.
5.2.1. Zavarljivost nikla i njegovih legura
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.14.
Promjena rastvorljivosti vodika u niklu u zavisnosti od temperature
Pri prelazu nikla iz vrstog u teno stanje, rastvorljivost vodika u istom se
skokovito poveava, tako da u blizini temperature topljenja (1450 0C) iznosi
oko 41 cm3/100 g. Pri daljem povienju temperature rastvorljivost vodonika u
niklu se i dalje poveava.
Azot se, praktino, ne rastvara u vrstom niklu do temperature topljenja. U
tenom niklu, naroito u uvjetima kada je elektrini luk uspostavljen, rastvor ljivost azota moe dostii znatne vrijednosti. Azot, dospijevajui u rastop,
djelimino obrazuje nepostojane nitride tipa Ni 3 N, a djelimino gasovitu fazu,
koja, takoe, potpomae obrazovanje pora.
Prema tome, pri dospijevanju navedenih plinova u rastop, dolazi do odvi janja odreenih reakcija, a, kao rezultat tih reakcija, obrazuju se produkti koji,
zbog nerastvorljivosti u vrstom stanju, pogoduju obrazovanju pora. Drugim
rijeima, umanjenje rastvorljivosti vodika i azota pri prelazu metala iz tenog u
vrsto stanje u procesu kristalizacije dovodi do obrazovanja pora, kao poslje dica izdvajanja gasova, odnosno produkta njihovih reakcija.
Zahvaljujui velikoj rastvorljivosti vodika u tenom niklu, pojava poroz nosti uslijed vodika pri zavarivanju nikla visoke istoe malo je vjerovatna,
poto se kritina koncentracija vodika (40 % i vie) u stvarnim uvjetima
zavarivanja teko dostie.
Osnovni i najopasniji izvor pora pri zavarivanju nikla visoke istoe je azot.
Pri elektrolunom zavarivanju u zatiti argona, prisustvo azota u zoni zavari vanja iznad 0,05 % ve dovodi do poroznosti u metalu ava.
Pri zavarivanju tehnikog nikla, koji sadri ugljik u granicama 0,15 do
0,20%, obrazovanje pora u metalu ava je povezano sa reakcijom:
NiO + C = Ni + CO
gdje je ugljenmonoksid uzrok poroznosti.
Pri zavarivanju nikla sa visokim sadrajem kisika u atmosferi koja sadri
vodik, moe da doe do reakcije:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
147
DAFER KUDUMOVI
NiO + 2H = Ni + H 2 O
Reakcija dezoksidacije Ni naroito je mogua pri hlaenju, kada se NiO,
zbog umanjene rastvorljivosti, izdvaja u obliku samostalne faze. Povezano sa
tim, reakcije dezoksidacije mogu biti uzronik, ne samo pojava pora, ve i
krtosti nikla, zbog obrazovanja mikropukotina, do kojih dolazi uslijed obrazovnih gasovitih produkata (H 2 O).
Poto pri zavarivanju nije iskljuena oksidacija nikla, to je za dobijanje
avova sa dovoljno visokim osobinama, osloboenih od pora i pukotina,
neophodno obezbijediti dobru zatitu zone zavarivanja od atmosferskog vazduha, kao i dobru dezoksidaciju i preiavanje rastopa. Taj problem moe biti
djelimino rijeen primjenom odgovarajuih topitelja, koji su sposobni da
vezuju okside nikla, ili uvoenjem u rastop jakih dezoksidanata (aluminij, titan
i dr.). Kao efikasna mjera za sprijeavanje poroznosti primjenjuje se zavariva nje kratkim elektrinim lukom (do 1,5 mm), ime se jako smanjuje usisavanje
gasova iz atmosfere.
2. Velika je sklonost metala prema obrazovanju toplih (kristalizacionih) pukotina.
Ta sklonost povezana je za obrazovanje, po granicama krupnih zrna, lahko topljivih eutektikuma Ni 3 S + Ni (Tt = 645 0C) i Ni 3 P + Ni (Tt = 880 0C), koji
imaju transkristalnu strukturu. Zbog toga je neophodno ograniavati sadraj
sumpora i fosfora na 0,001 % svakog od njih i to u svim kvalitetima tehnikog
nikla, a takoe i u dodatnim metalima za njegovo zavarivanje. Dodavanjem
odreenih elemenata (do 5% Mn i do 0,1% Mo), mogue je vezati sumpor u
jedinjenja sa viom temperaturom topljenja.
Rast kristalnog zrna mogue je ograniiti primjenom reima zavarivanja sa
malom pogonskom energijom, kao i uvoenje, u malim koliinama, u metal
ava odgovarajuih modifikatora (titan, aluminij, molibden), koji usitnjavaju
kristalnu strukturu.
Pri zavarivanju legura nikla najveu opasnost predstavlja obrazovanje
kristalizacionih pukotina, pri kristalizaciji metala ava. Osnovni nain spre avanja njihove pojave jeste primjena dodatnih metala visoke istoe, oslobo enih od primjesa, koje imaju sposobnost likviranja i obrazovanja lahko topljivih ukljuaka pri kristalizaciji.
3. Manja teljivost metala rastopa. Pri zavarivanju nikla i njegovih legura metal
rastopa manje je teljiv nego pri zavarivanju elika, a dubina uvarivanja je
manja, pa je zato neophodno poveati kut otvora lijeba.
5.2.2. Odreene specifinosti tehnologije zavarivanja nikla i njegovih legura
DAFER KUDUMOVI
Shodno tome, esto je potrebno za jednu istu leguru nikla primjeniti razliitu
tehnologiju zavarivanja.
Elektroluno zavarivanje topljivom ianom elektrodom u zatiti gasa obino se
primjenjuje za debljine iznad 4 (5) mm, i to u prvom redu pri zavarivanju legura
nikal - krom.
Kao zatitni gas preteno se koristi argon (istoe 99,99%). Potrebno je imati na
umu da je neophodno obezbijediti sigurnu zatitu rastopa od zraka, kako sa strane
izvoenja zavarivanja, tako i sa suprotne (korijene) strane. Pri nedovolj - noj
zatiti postoji mogunost stvaranja pora. Sa korijene strane moe se upotrijebiti i
odgovarajui topitelj.
Posebnu panju treba posvetiti istoi povrina osnovnog i dodatnog metala.
Povrine u zoni zavarivanja moraju biti metalno sjajne. U tom smislu je potrebno
odstraniti sve neistoe prije zavarivanja, pomou etke od krom - nikal elika i
odgovarajueg rastopa (npr. Aceton i piritus). Oksidisani slojevi na povrini
radnog komada mogu se odstraniti 10 %-nom sonom ili sumpornom kise - linom,
nakon ega se vri temeljno ispiranje vodom. Oksidisani slojevi, nastali kao
posljedica zavarivanja, mogu se odstraniti pjeskarenjem ili bruenjem pomou
neeljeznih brusnih ploa.
Poslije polaganja svakog zavara, a prije nanoenja slijedeeg, treba odstra - niti
trosku i okside sa njihove povrine.
Legure na bazi nikla imaju manju provodljivost topline od istog nikla, to
olakava zavarivanje.
Zbog velikog elektrinog otpora, izvueni dio iane elektrode je za 1,5 do 2 puta
manji nego pri zavarivanju niskolegiranom elinom ianom elektrodom.
Izvoenjem zavara malog poprenog presjeka spreava se rast kristalnog zrna.
Primjenom pulsirajueg (MIGp) i kratkospojenog (MIGk) prenosa dodat - nog
metala uspjeno se zavaruju i metali manje debljine, analogno zavarivanju
visokolegiranih krom-nikal elika. Pomenuti oblici prenosa dodatnog metala se
primjenjuju i pri plakiranju elika legurama na bazi nikla (vatrootpornim i otpor nim prema koroziji).
U tabeli 5.5. dati su okvirni podaci za MIGs zavarivanje nikla i njegovih legura, a u tabeli
Tabela 5.5. Okvirni podaci za MIGs zavarivanja nikla i njegovih legura
Osnovni
metal
NiCu30Fe
NiCr15Fe
Vrsta
zavarivan
ja
Struja zavarivanja
(za prenik iane
elektrode 1,2 mm)
Spajanje
Spajanje
Spajanje
Nanoenje
Nanoenje
Spajanje
Spajanje
Spajanje
Nanoenje
Nanoenje
130
160
195
235
140
170
200
240
300
Struja zavarivanja
(za prenik iane
elektrode 1,6 mm)
180 1
240
310
380
1701
250
320
375
Kapacitet
topljenja
2
3
4
5
6
2
3
4
5
6
DAFER KUDUMOVI
(sueljeni spoj:V-lijeb,ugao otvora lijeba 750,otvor grla lijeba 1,5 mm,visina grla lijeba 0,8 mm)
Osnovni
metal
Prenik
iane
eletrode
( 0,88 mm )
LC-Ni99
NiCu30Fe
NiCr15Fe
S-NiTi4
S-NiCu32Ti
S-NiCr20
Napon
Napon
Broj
Brzina
Jaina
praznog elektrinog
kratkih
dovoenja
struje
luka
hoda
spojeva iane elektrode
(A)
(V)
(V)
( 1 / sec )
( m / min )
32
28
32
21
20
20
190
170
110
140
150
15
10,5
12
6,3
Kapacitet
topljenja
( kg / h )
2,9
3,3
1,8
Kao teoretska granica, koja dijeli legure u dvije navedene grupe, slui oblast rastvorljivosti eleme
Slika 5.15.
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Tabela 5.7.
Aluminij i njegove legure za izradu zavarenih konstrukcija (prema DIN 1725)
Oznaka
Legirajui elementi ( % )
Mg
Si
Zn
isti aluminij
Mn
Cu
Al 99,8
Al 99,5
Legura tipa Al - Mn ( neojaavajua )
0,9 do 1,4
AlMn
2,6 do 3,0
4,3 do 5,5
AlMg3
AlMg5
0,5 do 1,1
0,6 do 1,0
1,6 do 2,5
4,0 do 4,9
0,4 do 1,0
0,4 do 0,8
0,6 do 1,2
0,1 do 0,5
1,0 do 1,4
AlMgSi0,5
AlMgSi1
0,35 do 0,70
0,75 do 1,3
4,5 do 5,0
0 do 0,5
0 do 0,5
0,3 do 0,6
0,2 do 0,4
0,1 do 0,3
11 do 13,5
9 do 11
5 do 7
3 do 5
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.17.
Promjena rastvorljivosti vodika u aluminiju u zavisnosti od temperature
Vodik, rastvoren u tenom metalu (rastopu) obavezno se, u koliini 90 do 95%
svoje zapremine, izdvaja iz metala u momentu njegovog ovrivanja. To
izdvajanje oteava oksidna naslaga i mali koeficijent difuzije vodika u alumi niju, pa vodik ostaje zarobljen u ovrsnutom metalu, to dovodi do poroznosti.
Najveu sklonost prema obrazovanju pora posjeduju legure tipa Al - Mg.
Borba protiv poroznosti pri zavarivanju aluminija i njegovih legura je
prvostepeni zadatak, koji stoji pred tehnolozima. Potrebno je prije zavarivanja
odstraniti oksidnu naslagu i masnoe, kako sa stranica lijeba, tako i sa ostalih
povrina osnovnog metala u zoni zavarivanja. Odstranjivanje masnoe vri se
ispiranjem toplom vodom ili organskim rastvorima. Pri odmaivanju pomou
trihloretilena dolazi do stvaranja fozgena u procesu zavarivanja pod utjecajem
infracrvenih zraka iz elektrinog luka. O tome se posebno mora viditi rauna,
jer fozgen moe biti vrlo opasan za izvrioca.
Pri zavarivanju limova veih debljina primjenjuje se predgrijavanje pri
emu je vano odravati temperaturu predgrijavanja u toku zavarivanja u intervalu od 100 do 400 0C (zavisno od tipa legure). Predgrijavanjem se usporava
kristalizacija metala rastopa i potpomae bre odstranjivanje gasova (u prvom
redu vodika), te se tako umanjuje poroznost.
Pri zavarivanju debelih limova od legura tipa Al - Mg dovoljno je
predgrijavanje u intervalu od 100 do 150 0C. Mehanike osobine zavarenog
spoja pri primjeni predgrijavanja su vrlo niske.
Azot se, praktino, ne rastvara u aluminiju, a gradi nitrid aluminija, koji
prelazi u trosku, te zato ne izaziva pojavu poroznosti pri zavarivanju.
5. Obrazovanje toplih (kristalizacionih) i hladnih pukotina. Metal ava je sklon
prema obrazovanju pukotina zbog nastajanja grube stubiaste strukture i izdvajanja lahkotopljivih eutektikuma po granicama zrna, a i zbog pojave znatnih
napona zatezanja nastalih uslijed skupljanja aluminija.
Obrazovanje kristalizacionih pukotina pri zavarivanju tehniki istog
aluminija i legura Al - Mn zavisi od sadraja eljeza i silicija u metalu ava.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
154
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Pri upotrebi argona ili smjee argona i helija nije potrebna primjena praka
(topitelja). To znatno pojednostavljuje operacije poslije zavarivanja, posebno
za spojeve kod kojih postoji opasnost od korozije, koja moe poeti ako se ne
uklone ostaci topitelja.Osim toga, pri zavarivanju varijantom MIG sa ianom
elektrodom na plus (+) polu, zahvaljujui katodnom rasprivanju (bombar dovanju povrine metala pozitivnim inima i izlasku elektrona iz obrazovane
toplinske mrlje), dolazi do razaranja oksidne naslage, a pod zatitom argona
oksid aluminija se ne moe ponovo obrazovati;
zahvaljujui koncentrisanom dovoenju topline pri zatiti pomou argona,
omoguuju se velike brzine zavarivanja;
primjenom, zavarivanja u zatiti argona (MIG varijanta) ua je zona utjecaja
topline ime se omoguuje, i pored dvostruko vee vrijednosti koeficijenta
toplinskog irenja aluminija u odnosu na elik, svoenje deformacija na mini mum;
ua zona utjecaja topline dovodi do smanjenja oblasti u kojima, kao posljedica
zagrijavanja, dolazi do smanjenja vrstoe metala;
kontrola rastopa za vrijeme zavarivanja prua zavarivau veliku sigurnost pri
radu tako da on, poslije relativno kraeg vremena obuke, moe izvoditi kvali tetne avove.
Postupak zavarivanja metalnom ianom elektrodom u zatiti inertnog gasa
(varijanta MIG) primjenjuje se uglavnom za debljine metala iznad 3 mm. Pri
zavarivanju aluminija i njegovih legura debljina ispod 3 mm elektrini luk nije
stabilan, naroito pri prenosu u mlazu na manjim vrijednostima jaine struje.
Varijantom MIG moe se zavarivati poluautomatski i automatski. Najpogodniji je
horizontalni poloaj zavarivanja, mada se zavarivanje moe izvoditi vrlo uspjeno
i u prinudnim poloajima.
Zavarivanje ianim elektrodama prenika ispod 1,2 (1,5) mm je oteano zbog
nedovoljne vrstoe aluminija. Stabilnost elektrinog luka, pri primjeni ianih
elektroda prethodno navedenih u mlazu, pri jainama struje iznad 130 A, ime se
omoguuje zavarivanje metala debljina iznad 4 (5) mm. Uobiajeni pre - nik
iane elektrode je 1,6 mm. ianim elektrodama ovog prenika omoguuje se
dobro zavarivanje i u prinudnim poloajima.
U normalnim uvjetima rada, za iste aluminijske limove debljine do 10 mm
i legure aluminija debljine do 15 mm ne treba primjenjivati predgrijavanje. Ovo
ne treba uzeti kao pravilo jer primjena predgrijavanja zavisi jo od niza utjecajnih
faktora (toplinska provodljivost, spoljna temperatura, uvjeti zavarivanja i dr.).
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
157
DAFER KUDUMOVI
zavarivanju aluminija
U tabeli 5.8. dati su okvirni podaci za MIGs zavarivanje aluminija i njegovu legura
Tabela 5.8.
DAFER KUDUMOVI
Okvirni podaci za MIGs zavarivanje aluminija (Al 99,5; jednosmjerna struja; zatita argonom)
DAFER KUDUMOVI
Pri zavarivanju aluminija i njegovih legura treba imati na umu slijedee prak
potrebno je prije zavarivanja ukloniti slojeve oksida sa povrina stranica li jeba i sa ostalih povrina u zoni zavarivanja. Prije polaganja svakog slijedeeg
zavara neophodno je oistiti povrinu prethodnog zavara;
ienje treba izvoditi iskljuivo etkom od nehrajueg elika, sa icama
malog prenika, naroito u fazi zavarivanja, izuzev ako se dijelovi nagrizaju
neposredno prije zavarivanja. Ako se dijelovi nagrizaju, oni se moraju naknadno neutralisati (pasivizirati). Pri tome je potrebna konsultacija sa isporuiocem;
na povrinama radnog komada ne smiju se praviti duboki zarezi pri ienju,
poto oni mogu kasnije postati arita korozije;
pri pripremi I spojeva (za debljine do 5 mm) ivice lima na korijenoj strani
moraju biti malo oborene (1 mm/450), poto oksidni sloj u donjem dijelu eonih
strana nije obuhvaen potpuno elektrinim lukom, pa ostaje kao jedan
razdvojeni sloj u avu. Obaranjem ivica sa korijene strane postie se potiski vanje ovog sloja na donju stranu ava, zahvaljujui propadanju tenog metala
rastopa;
pripoje treba izvoditi u propisanom redoslijedu i na propisanom rastojanju.
Treba imati na umu visoku toplinsku provodljivost i veliki koeficijent
toplinskog irenja aluminija i njegovih legura. Pripoji ne smiju biti suvie
kratki jer treba da izdre napone uslijed zavarivanja, a da se pri tome u njima
ne pojave pukotine. Radi predostronosti, pripoje treba ukloniti bruenjem.
5.4. ZAVARIVANJE MAGNEZIJUMA I NJEGOVIH LEGURA
5.4.1. Osobine magnezija i njegovih legura
isti magnezij zbog male korozione postojanosti i male vrstoe (80106 do
110106 Pa, odnosno 80 do 110 N/mm2), kao i male plastinosti, nije pogodan kao
konstrukcioni metal za izradu zavarenih konstrukcija. Relativno mala vrstoa i
plastinost istog magnezija objanjavaju se time to magnezij ima heksagonalnu
reetku koja, na normalnoj temperaturi, ima samo jednu ravan klizanja. Na tempe
- raturi 200 do 300 0C plastinost magnezija se poveava uslijed pojave novih
ravni klizanja.
U tehnici se kao konstrukcioni metali upotrebljavaju, uglavnom, legure
magnezija, koje imaju veu vrstou, uz zadravanje male mase, kojom se
odlikuje magnezij. Kao osnovni legirajui elementi, za dobijanje legure
magnezija koriste se mangan, aluminij, cink, cerij, i cirkonij.
Od svih konstrukcionih metala legure magnezija se odlikuju najmanjom
zapreminskom masom (oko etiri puta manja nego u eljeza, a oko jedan i po put
manja nego u aluminija). Ovako mala zapreminska masa omoguuje primjenu
ovih legura u konstrukcijama koje, iz tehnolokih razloga, treba da budu vrlo
lahke. Zahvaljujui vrlo maloj zapreminskoj masi, specifini pokazatelji osobina
mnogih legura sa osnovom magnezija, nadmauju analogne pokazatelje osobina
elika poveane vrstoe, aluminijskih legura velike vrstoe, pa ak i nekih
legura sa osnovom titana.
Najee se koriste aluminij i cink kao legirajui elementi koji ojaavaju vrsti
rastvor legura magnezija. Meutim, njihovo ojaavajue djelovanje ispoljava se
do temperatura 150 (200) 0C. Na ovim temperaturama vatrootporne osobine
magnezija posebno poveavaju neodijum (Nd) i (u manjem iznosu) torijum (Th).
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
160
DAFER KUDUMOVI
za optu upotrebu;
legure velike vrstoe i
vatrootporne
Legure magnezija uglavnom, nalaze primjenu u avioindustriji, proizvodnji raketa,
brodogradnji, za izradu posuda za petrolej, mineralna ulja, foto kaseta itd.
Tekoe do kojih dolazi pri zavarivanju magnezija i njegovih legura pove zane su sa specifinim osobinama istih i uglavnom se svode na slijedee:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
161
DAFER KUDUMOVI
magnezij posjeduje veliki afinitet prema kisiku. Kao rezultat toga pojavljuje se
oksid MgO koji prekriva povrinu metala u obliku naslage.Temperatura
topljenja oksida magnezija je oko 2800 0C, a zapreminska masa oko 3650
kg/m3. Oksidna naslaga na povrini legura magnezija oteava proces zava rivanja zbog visoke temperature topljenja, pa zbog toga ona mora biti
odstranjena ili razorena u procesu zavarivanja. Odstranjivanje se moe vriti
mehanikim putem prije poetka zavarivanja, a za razaranje se moe koristiti
efekat katodnog rasprivanja ili odgovarajui topitelji. Sopstvena oksidna
naslaga na povrini legura magnezija slabo titi metal od utjecaja atmosfere i
vlage, ak i na sobnoj temperaturi. Prodirui kroz rastresitu naslagu, kisik
neprekidno uzajamno djeluje sa unutranjim slojevima metala, te tako izaziva
njegovu dalju oksidaciju. Pri povienju temperature, oksidacija magnezija se
naglo poveava, a to oteava proces zavarivanja. Oksidna naslaga na povrini
legura magnezija ima i sposobnost apsorbovanja velike koliine vlage.
Prije poetka zavarivanja, potrebno je legure magnezija oistiti od sopstve- ne
oksidne naslage i vjetaki nanijetih prevlaka, a nanijeti zatitnu prevlaku na
povrine zavarenog spoja poslije zavarivanja.
Poslije mehanikog ienja povrina legura magnezija treba pristupiti odmah
zavarivanju, jer u roku od 2 do 3 sahata dolazi do ponovne oksidacije, koja
oteava zavarivanje i pogorava kvalitet ava;
pored kisika, u atmosferi oko rastopa mogu biti prisutni CO, CO 2 , vodena para,
azot i vodik. Magnezij reaguje sa svim tim gasovitim materijama, obrazuje
karbide, nitride i okside.
Na temperaturama 600 do 700 0C i viim magnezij reaguje sa azotom i
obrazuje nitrid Mg 3 N 2 . Nitridi, ne samo da slue kao arita korozije, ve
nepovoljno utjeu i na mehanike osobine legure magnezija, iji avovi inae
imaju slabije osobine plastinosti u odnosu na avove legura aluminija.
Za razliku od drugih gasova, vodik se moe rastvoriti u magneziju. Rastvorljivost
vodika u magneziju u zavisnosti od temperature pri P H2 = 9,81 . 104 Pa (1 at)
prikazana je na slici 5.19.
Slika 5.19.
Promjena rastvorljivosti vodika u magneziju u zavisnosti
od temperature pri pH 2 = 9,81 . 104 Pa (1 at).
DAFER KUDUMOVI
sklonost legura magnezija, naroito onih koje sadre mangan, prema rastu zrna
u zoni utjecaja topline. Zato treba izbjegavati veliko pregrijavanje metala (npr.
Nagomilavanje avova na jednom mjestu, vieslojno zavarivanje bez prekida
za hlaenje itd.);
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.20.
Promjena zatezne vrstoe ( m ), jedininog izduenja ()
i suenja () bakra u zavisnosti od temperature
Legure bakra, zahvaljujui boljim mehanikim osobinama od istog bakra, esto
se primjenjuju u mainogradnji. One posjeduju i otpornost prema habanju i
koroziji (naroito u morskoj vodi). U zavisnosti od sadraja legirajuih elemenat,
mogu se podijeliti na:
mesinge;
bronze i
bakar - nikal legure.
jednofazni (prosti) i
viefazni (sloeni)
Jednofazni mesing sadri cink, kao legirajui dodatak, u sadraju do 42%. Ima
strukturu, pa je poznat i kao mesing. Zahvaljujui dobroj plastinosti dobro se
obrauje plstinom deformacijom u toplom i hladnom stanju.
Viefazni mesinzi, pored cinka, sadre i druge legirajue elemente (Al, Fe, Ni,
Si). U njima sadraj cinka iznosi iznad 42%. Struktura im je ( + ) i , a
posjeduju veu vrstou i tvrdou u odnosu na mesing.
Uopte uzevi, mesinzi posjeduju veu vrstou u odnosu na isti bakar ( m se
kree do 500 . 106 Pa, odnosno 500 N/mm2).
Pri sadraju cinka u leguri iznad 20%, pojavljuje se sklonost prema korozionom
razaranju i obrazovanju pukotina pri lokalnom zagrijavanju.
Mesinzi se primjenjuju iroko kao konstrukcioni metali tamo gdje se zahti- jeva
vea vrstoa i vea koroziona postojanost u odnosu na isti bakar.
Bronze su legure sa osnovnom bakra u kojima se cink ne pojavljuje kao osnovni
legirajui elemenat, ve kalaj, aluminij, silicij, mangan, berilij, hrom, eljezo i
drugi. Naziv dobijaju u zavisnosti od osnovnog legirajueg elementa. Tako su
iroku primjenu nale kalajne (2 do 10% Sn), aluminijske (4 do 12% Al),
silicijske (0,5 do 3,5% Si), manganske (4,5 do 5,5% Mn), berilijske (1,9 do 2,5%
Be) i hromne bronze (0,4 do 1% Cr).
Bakar - nikal legure mogu da sadre do 30 % Ni, a takoe i eljezo i mangan.
Legura bakra i nikla, sa sadrajem 30% Ni, poznata je kao monel. Bakar - nikal
legure odlikuju se, uglavnom, velikom vrstoom i korozionom postojanou.
iroko se primjenjuju kao konstrukcioni metali za izradu cjevovoda i posuda za
rad u agresivnim sredinama (morska voda, rastvori soli, organske kisjeline).
U tabeli 5.9. date su vrijednosti zatezne vrstoe za bakar i neke njegove legure.
Podaci su uzeti iz DIN normi.
Tabela 5.9. Bakar i njegove legure (prema DIN normama)
Osnovni metal
Dezoksidisani bakar
( DIN 1787 )
Oznaka
SD Cu
SF Cu
SE Cu
Zatezna vrstoa Pa
( N/mm2 )
( 200 do 370 ) 106
200 do 370
DAFER KUDUMOVI
Silicijska bronza ( 2 do 5 % Si )
( DIN 17666 )
Aluminijska bronza
( 5 do 14 % Al )
( DIN 17665 )
Kalajna bronza
( do 2 % Sn )
( DIN 17662 )
Mesing ( 5 do 45 % Zn )
( DIN 17660 )
Bakarnikal legure ( 5 do 40 % Ni )
( DIN 17664 )
AlBz5(CuAl5)
AlBz8(CuAl8)
SnBz6(CuSn6)
SnBz8(CuSn8)
Ms58(CuZn39Pb3)
CuNi30Fe
CuSi3Mn
Za zavarivanje u zatiti gasa koristi se uglavnom dezoksidisani bakar. Bakar kvaliteta SECu ugla
Od legura bakra u zatiti gasa uglavnom se zavaruju one navedne u tabeli 5.9.
kod kojih su od posebnog znaaja velika vrstoa, postojanost prema koroziji i
habanju.
Neistoe i neznatni dodaci primjesa znatno mogu izmijeniti osobine bakra i
njegovih legura. Pri poveanju sadraja neistoa opadaju toplinska i elektrina
provodljivost, kao i istezanje, a vrstoa se poveava.
5.5.2. Zavarljivost bakra i njegovih legura
Sloeni sastav legura sa osnovnom bakra prouzrokuje odreene tekoe pri
zavarivanju istih.
Pri ocjeni zavarljivosti bakra i njegovih legura, neophodno je uzimati u obzir
razliku ovih metala od veliine drugih konstrukcionih metala (elika, aluminija,
titana i dr.). Tako, npr. Bakar ima 6 puta veu toplinsku provodljivost od eljeza,
koeficijent toplinskog irenja 1,5 puta vei od elika, a skupljanje pri
ovravanju 2 puta vee nego kod elika. Sve ovo stvara velike tekoe pri
zavarivanju radnih komada od bakra i njegovih legura.
Pri zavarivanju bakra i njegovih legura treba voditi rauna o slijedeim spe
DAFER KUDUMOVI
prisustvo odreenih primjesa pogoduje sklonosti metala avova prema obrazo vanju pukotina. Kao opasne primjese u tom pogledu smatraju se bizmut i
olovo. Bizmut, obrazujui niz oksida, daje lahkotopljivi eutektikum (Tt = 270
0
C), a olovo, obrazujui takoe okside, daje lahkotopljivi eutektikum sa
temperaturom topljenja 326 0C. Zato se sadraj bizmuta ograniava ispod
0,002%, a olova ispod 0,005%, ili se oni vezuju u tekotopljiva jedinjenja
pomou uvoenja u rastop cerija i cirkonija, koji istovremeno imaju ulogu
modifikatora.
Pri zavarivanju aluminijskih bronzi lahko se obrazuje tekotopljivi oksid
Al 2 O 3 koji prlja rastop, pogorava topljenje metala i osobine zavarenog spoja.
Za njegovo razaranje primjenjuju se topitelji na bazi fluorida, alkalnih i drugih
metala;
bakar i njegove legure u rastopljenom stanju aktivno apsorbuju gasove, naro ito kisik i vodik, koji tetno utjeu na tehnoloke osobine i osobine vrstoe.
U vrstom stanju bakar neznatno rastvara vodik. Na slici 5.21. prikazana je
promjena rastvorljivosti vodika u bakru sa temperaturom.
Slika 5.21.
Promjena rastvorivosti vodika u bakru sa temperaturom
pri pH 2 = 9,81 . 104 Pa (1 at)
Pri kristalizaciji metala rastopa, koja se odigrava vrlo brzo, zbog velike toplinske
provodljivosti bakra, dolazi do naglog smanjenja rastvorljivosti vodika u metalu,
pa atomarni vodik ne uspijeva da napusti metal. Oksid bakra se redukuje pomou
vodika, pri tome se obrazuje vodena para, pa to dovodi do pojave pora i pukotina
u avu. Dakle, kao uzronici poroznosti mogu biti vodik, koji nije uspio da se
izdvoji iz metala rastopa pri kristalizaciji, i vodena para, koja se pojavljuje kao
rezultat reakcije vodika sa kisikom iz oksida bakra (Cu 2 O).
Nagomilana vodena para u mikroupljinama metala ava stvara pritisak, to
dovodi do znaajnih naprezanja i obrazovanja velikog broja mikropukotina. Ta
pojava je poznata kao vodena bolest bakra. Kao mjera za sprijeavanje vodene
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
167
DAFER KUDUMOVI
pri zavarivanju bakra i njegovih legura dolazi do obrazovanja toplih (kristalizacionih) pukotina. To je preuzrokovano velikim koeficijentom toplinskog ire nja, provodljivou, kao i prisustvom tetnih primjesa (kisika, antimona,
bizmuta, arsena, sumpora, olova), koje sa bakrom obrazuju lahkotopljive eute ktikume. Za obezbjeenje odgovarajuih osobina vrstoe metala ava potre bno je ograniiti sadraj tetnih primjesa;
DAFER KUDUMOVI
Odabrani postupak zavarivanja treba da omogui maksimalno koncentri - sano zagrijavanje radn
sa dobrim osobinama (mehanikim, korozio - nim itd).
Ona obezbjeuje dobijanje metala ava sa minimalnom koliinom tetnih
primjesa. Koriste se izvori jednosmjerne struje, sa ianom elektrodom na plus
(+) polu.
Zavarivanje varijantom MIG sa prenosom dodatnog metala u mlazu (MIGs) je
pogodno za radne komade veih debljina (iznad 4 mm), a primjenjuje se vrlo
uspjeno i pri zavarivanju sueljenih spojeva u kombinaciji sa TIG postup - kom.
Postupkom TIG se izvodi korijeni zavar, a pomou MIGs zavari popune.
Varijanta MIGs je pogodna za izvoenje i ugaonih avova bakra i njegovih
legura. Takoe se uspjeno primjenjuje pri zavarivanju bakarnih polucijevi na
rezervoare ili dna rezervoara.
Zavarivanje varijantom MIG sa pulsirajuim prenosom dodatnog metala (MIGp)
vrlo se uspjeno primjenjuje umjesto TIG postupka zavarivanja bakra i njegovih
legura. Odlikuje se veim brzinama zavarivanja, a i mogunou primjene u
prinudnim poloajima zavarivanja.
Metal debljine do 5 mm zavaruje se sa predgrijavanjem do 350 0C, a sa
poveanjem debljine temperatura predgrijavanja se poveava na 600 do 800 0C.
Vrlo je vano temperaturu predgrijavanja odravati u toku itavog procesa
zavarivanja, to se postie dodatnim zagrijavanjem radnog komada.
U nizu sluajeva, naroito pri zavarivanju u zatiti azota, primjenjuju se topitelji
na bazi bora, sa dodacima odgovarajuih dezoksidatora (aluminijumov praak,
ferofosfor, feromangan i dr.), ime se poboljava kvalitet ava.
Stranice ljeba i povrinu iane elektrode treba temeljno oistiti prije
zavarivanja. ienje se izvodi mehanikim putem (metalna etka, greba, brusni
papir i dr.) i nagrizanjem odgovarajuim sredstvom (rastvori azotne, sone i sum porne kisjeline), a zatim se vri ispiranje u vodi ili alkaliji sa suenjem u toplom
vazduhu.
Pri zavarivanju bakra i njegovih legura, naroito pri prenosu dodatnog metala u
mlazu (MIGs), koji se primjenjuje za debele limove, dolazi do razvijanja metalnih
para, od kojih treba zatiti zavarivaa (prema potrebi treba da koristi i gas
masku).
Za zatitu se najee koristi argon (istoe 99,96 do 99,99% Ar), dok je upotreba
helijuma ograniena zbog deficitarnosti i visoke cijene.
Kao zatitni gas moe se koristiti i azot (sa dopunskim njegovim suenjem i
preiavanjem silikagelom), zahvaljui tome to se azot ne rastvara u bakru i ne
stupa sa njim u reakciju. Upotrebom azota postie se, pored ekonomskog efekta
(velika razlika u cijeni u odnosu na argon i helij), jo jedan znaajan efekat, u
sutini ekonomskog karaktera.
Cjelishodna je upotreba smjee sa 70 do 80% Ar i 20 do 30% N 2 radi utede
argona ipoveanja produktivnosti (poveava se dubina uvarivanja).
Mogue je zavarivanje bakra i u zatiti vodika.
Ureaji i oprema za zavarivanje bakra i njegovih legura su isti kao i za
zavarivanje drugih metala.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
169
DAFER KUDUMOVI
Tabela 5.10.
Okvirni podaci za MIGs zavarivanje bakra i njegovih legura
Debljina Prenik
Jaina
Potronja
osnovnog iane
struje
istog
metala elektrode zavarivanja argona
( mm )
( mm )
(A)
( l/min )
1.6
250 do 300 18 do 20
6
SD Cu
6 do 10
1.6
250 do 300 18 do 20
isti bakar
10 do 20
2.4
380 do 420 18 do 20
SF - Cu
10
2.4
400 do 420 18 do 20
Aluminijske bronze
1.6
225 do 270 18 do 20
6
CuAl5 i CuAl8
6 do 10
1.6
225 do 270 18 do 20
Kalajne bronze
1.2
200 do 210 18 do 20
6
CuSn4 i CuSn8
6 do 10
1.6
210 do 240 18 do 20
Legure bakar nikl
1.2
190 do 210 18 do 20
6
CuNi5Fe i
6 do 12
1.6
210 do 300 18 do 20
CuNi30Fe
> 12
1.6
210 do 300 18 do 20
Legure bakar cink
1.2
200 do 210 18 do 20
6
CuZn40 i CuZn39Pb 12 do 30
1.6
210 do 240 18 do 20
1.6
280 do 320 18 do 20
6
Silicijska bronza
6 do 12
1.6
300 do 350 18 do 20
CuSi2Mn
20
1.6
320 do 360 18 do 20
2.4
400 do 460 18 do 20
Osnovni metal
Napomena
Zavariv i sa
prenikom 2,4 mm
Predgrijavanje na
300 do 600 oC
Ne zavarivati
suvie pregrijan
radni komad
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.22.
a) Nastavljanje mesinganih cijevi zavarivanjem,
b) Montana skica cijevnog snopa
5. ZAVARIVAKI MATERIJALI
OSNOVE O METALIMA
U strunoj literaturi postoji mnogo definicija pojma metal, mada se u sutini sve
te definicije svode na isto. Tako se u hemiji pod metalima podra - zumijeva
odreena grupa elemenata, rasporeena u lijevom dijelu Mendeljejevog sistema.
Elementi te grupe, stupajui u hemijsku reakciju sa elementima, poznatim pod
nazivom kao nemetali, odaju pomenutim svoje spoljanje, takozvane valentne
elektrone. To se dogaa zbog toga to u metalu spoljanji elektroni nisu vrsto
povezani sa jezgrom. Osim toga, na spoljanjim elektronskim ljuskama metala
nalazi se malo elektrona (svega 1 do 2), dok u nemetala ih ima daleko vie (5 do
8). Svi elementi rasporeeni u Mendeljejevom sistemu lijevo od galijuma,
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
171
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Crni metali imaju tamnosivu boju, veliku zapreminsku masu (osim alkal nozemnih), visoku temperaturu topljenja, relativno visoku tvrdou i, u mnogim
sluajevima, posjeduju polimorfizam. Kao najtipiniji metal te grupe pojavljuje
se eljezo.
Obojeni metali, prije svega, imaju karakteristinu boju: crvenu, utu, bijelu. Posjeduju veliku pla
DAFER KUDUMOVI
7.
8.
9.
10.
DAFER KUDUMOVI
Vrijednosti
250106 Pa (25 dN/mm2);
120106 Pa (12 dN/mm2);
50 %
85%
80 HB
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
U tu grupu spadaju mangan (Mn) i silicij (Si), a takoe i aluminij (Al), koji se,
kao silicijum i mangan, primjenjuje u ulozi dezoksidatora. Ovi elementi se
moraju uvoditi u metal pri proizvodnji elika da bi se dobio dobro dezoksi disani elik.U neumirenim elicima sadraj silicija i aluminija je mali. U stalne
primjese spadaju sumpor (S) i fosfor (P), zbog toga to se od njih nemogue
osloboditi pri masovnoj proizvodnji elika. Iako se u izvjesnim elicima
namjerno ostavljaju, oni se uvijek smatraju kao neistoe.
f) Skrivene primjese.
Tu spadaju kisik (O), vodik (H) i azot (N), koji su prisutni u bilo kom
eliku u vrlo malim koliinama. Metode njihovog hemijskog odreivanja su
sloene, pa se zato sadraj tih elemenata u obinim tehnikim uvjetima ne
navodi.
g) Sluajne primjese.
U tu grupu spadaju primjese koje dolaze iz are ili sluajno u tehnolo kom procesu proizvodnje, kao to su: olovo (Pb), cink (Zn), antimon (Sb),
kalaj (Sn), arsen (As) itd.
h) Legirajui elementi.
U te elemente spadaju elementi koje se namjerno uvode u elik u odree nim koliinama, u cilju promjene strukture i osobina elika. U tu grupu spada
ju : hrom (Cr), nikal (Ni), volfram (W), molibden (Mo), vanadij (W), kobalt
(Co), titan (Ti), niobij (Nb), bakar (Cu), cirkonij (Zr), magnezij (Mg) bor (B),
aluminij (Al) i drugi.
DAFER KUDUMOVI
-m
Austenit je vrsti rastvor ugljika u eljezu.
Martenzit je prezasieni vrsti rastvor ugljika u eljezu (ista koncentra - cija
ugljika kao u polaznom austenitu).
Perlit je autektoidna smjea od ferita i karbida (cementita), koji su se obrazovali
istovremeno (vrlo mala ravnotena rastvorljivost ugljika u feritu se zanemaruje).
U eliku se pri termikoj obradi, a i pri zavarivanju, uoavaju etiri osnov - na
fazna preobraaja:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
178
DAFER KUDUMOVI
Preobraaj perlita u martenzit je nemogu, poto pri svim temperaturama martenzit posjeduju ve
Prethodno razmotreni fazni preobraaji su prouzrokovani temperaturom.
Promjenom pritiska, drugog termodinamikog faktora, moe doi do strukturnih
preobraaja, do kojih ne dolazi pri nepromijenjenom (9,81104 Pa=1 at) pritisku.
Dijagram fazne ravnotee pri temperaturi i pritisku, kao nezavisno promjenljivim, dat je na slici 5.1.
Slika 5.1.
Oblast , i faze eljeza zavisnosti od temperature i pritiska
Pri visokim pritiscima mogue je obrazovanje eljeza sa heksagonalnom gusto
sloenom reetkom (takozvano eljezo). Trojna taka ravnotee nalazi se kod T
= 527 0C i P = 130 . 108 Pa (130 kbar). Iznad 527 0C, pri poveanju pritiska
mogue je prelaz, a ispod direktan prelaz.
Pritisak se jo ne koristi za obrazovanje struktura u eliku zbog tehnoloke
sloenosti. Takoe, je nedovoljno jasno koliko je efektivno u pogledu dobijanja
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
179
DAFER KUDUMOVI
posebnih osobina. Odreeni elementi utjeu slino pritisku. Tako, npr., pri viso kom sadraju mangana, uz normalan pritisak, obrazuje se faza.
5.1.1.1. Ugljini elici
Ugljini elik je osnovni metalurki materijal u industriji. U crnoj metalur - giji se
proizvodi priblino 90% ugljinog elika i 10% legiranog.
Ugljini elik industrijske proizvodnje je sloena legura po hemijskom sastavu.
Osim eljeza, kao osnove, iji sadraj se moe mijenjati od 97,0 do 99,5%, u
njemu postoji jo mnogo elemenata. Prisustvo tih elemenata uslovljeno je tehno lokim karakteristikama proizvodnje (mangan, silicij) ili nemogunou potpunog
njihovog udaljavanja iz metala (sumpor, fosfor, kisik, azot, vodik), a takoe i
drugim okolnostima (krom, nikal, bakar i dr.).
elici razliite proizvodnje (martinovski, basemerovski itd.) uglavnom se
razlikuju po sadraju navedenih primjesa.
Meutim, jedan elemenat specijalno se uvodi u prosti ugljini elik. To je ugljik,
te je on osnovni elemenat, pomou koga se mijenjaju osobine legure eljeza.
Prirodno je to se te legure (pri C < 1,7 %) nazivaju ugljini elici.
Struktura i osobine elika mogu se mijenjati u irokim granicama pomou
termike obrade. Takva je veina osobina i one se mijenjaju pri termikoj obradi.
Druge, strukturno neosjetljive osobine, praktino ne zavise od strukture. U njih
spadaju krutost (modul elastinosti E i modul smicanja G).
Tvrdoa i vrstoa elika mogu se poveati termikom obradom za dva do pet
puta (u poreenju sa odarenim stanjem, lagano ohlaenim), a modul elastinosti pri tome se mijenja manje od 5%.
U veini sluajeva, od datog komada se trai krutost. Za davanje neophod - ne
krutosti radnom komadu, konstruktor bira odgovarajuu povrinu i oblik po prenog presjeka elemenata radnog komada. Pri tome se obino pokazuje da su
stvarna naprezanja u elementima znatno manja od granice teenja. Prirodno je da
u tom sluaju ojaavanje toplinskom obradom otpada, poto su dovoljne osobine
vrstoe metala u sirovom, toplinski neobraenom stanju.
U onim sluajevima, kada je vrstoa elika u sirovom stanju nedovoljna,
primjenjuje se termika obrada. Pred elike, koji se podvrgavaju termikoj obradi
postavljaju se odreeni povieni zahtjevi (npr., ue granice u pogledu sadraja
ugljika i dr.). Takav elik je esto poznat kao elik povienog kvaliteta.
5.1.1.2. Utjecaj ugljika na osobine elika
Sa poveanjem sadraja ugljika mijenja se struktura elika. elik, koji sadri
0,8% C, sastoji se samo od perlita, a elik, koji sadri vie od 0,8% C, osim
perlita, sadri i sekundarni cementit, dok, pri sadraju ugljika ispod 0,8%
struktura elika se sastoji od ferita i perlita.
Poveanje sadraja ugljika u eliku dovodi do poveanja vrstoe i smanjenja
plastinosti (sl. 5.2.).
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.2.
Utjecaj ugljika na mehanike osobine elika
Slika 5.3.
Utjecaj ugljika na temperaturu prelaza u krto stanje eljeza.
Navedene mehanike osobine odnose se na toplovaljane radne komade bez
termike obrade, tj. Pri strukturi perlit + ferit (ili perlit + cementit). Brojke su
srednje vrijednosti i mogu se mijenjati u granicama 10% u zavisnosti od
sadraja primjesa, uvjeta hlaenja poslije valjanja itd. Ako se elik primjenjuje u
obliku odlivka, tada grublja ljevena struktura posjeduje loije osobine od onih na
slici 5.2. (uglavnom se smanjuju osobine plastinosti).
Bitan utjecaj pokazuje ugljik na osobine ilavosti. Kao to se vidi sa slike 5.3.
poveanje sadraja ugljika dovodi do povienja temperature prelaza u krto stanje i
umanjenja udarne ilavosti u oblasti ilavog loma na temperaturama iznad
temperature prelaza u krto stanje.
Utjecaj stalnih primjesa na osobine elika
Kao stalne primjese u ugljinom eliku smatraju se mangan, silicij, fosfor,
sumpor, a takoe i gasovi (vodik, kisik, azot), u razliitim koliinama stalno
prisut- ni u tehnikim vrstama elika.
Obino se sadraj tih elemenata ograniava slijedeim gornjim granicama (u %);
0,8 Mn; 0,6 Si; 0,05 P; 0,05 S.
Pri veem njihovom sadraju, elik pripada legiranim elicima, kod kojih se ti
elementi specijalno uvode, pa je otuda i doao naziv legirani elici.
Mangan se uvodi u bilo koji elik radi dezoksidacije:
FeO + Mn MnO + Fe
tj. radi odstranjenja tetnih primjesa oksida eljeza. Mangan takoe udalja- va
tetna jedinjenja sumpora sa eljezom, rastvara se u feritu i cementitu.
Mangan znatno utjee na osobine elika, poveavajui vrstou u toplo - valjanim
radnim komadima, mijenjajui, uz to, i neke druge osobine. Poto je sadraj
mangana u svim elicima priblino podjednak, to njegov utjecaj na elik
razliitog sastava ostaje priblino isti.
Utjecaj silicija u poetnim dodacima slian je utjecaju mangana. On dezoksidie
elik prema reakciji:
2FeO + Si 2Fe + SiO 2
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.4.
Utjecaj fosfora na temperaturu prelaza u krto stanje elika (0,2% C; 1% Mn).
Treba istai da je fosfor u odreenim sluajevima poeljan. Tako, npr., on
olakava obradu elika rezanjem, a u prisustvu bakra poveava otpornost prema
koroziji.
Kao i fosfor, sumpor dospijeva u metal iz ruda, a takoe iz gasova pei (kao
produkt gorenja goriva javlja se SO 2 ). Najvei sadraj sumpora je u besemer ovskom eliku (do 0,06%).
Obino sadraj sumpora u visokokvalitetnom eliku ne prelazi 0,02 do 0,03%. U
elicima obinog kvaliteta dozvoljava se sadraj sumpora 0,03 do 0,05%.
Sumpor se ne rastvara u eljezu i bilo koja njegova koliina obrazuje sa eljezom
jedinjenje poznato pod nazivom sulfid eljeza (FeS), koji ulazi u sastav
eutektikuma, obrazovanog pri 988 0C.
Za razliku od drugih tetnih primjesa, sumpor ne poveava, ve ak sniava
temperaturu prelaza u krto stanje, premda poveava i udarnu ilavost pri ilavom
lomu (sl. 5.5.).
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.5.
Utjecaj sumpora na osobine ilavosti elika.
Drugim rijeima, sumpor poveava otpornost prema ilavom lomu, a prema
krtom smanjuje.
Gasovi vodik, azot i kisik nalaze se u eliku u malim koliinama, koje zavise od
naina proizvodnje.
Vodik, azot i kisik mogu se nalaziti u slijedeim oblicima :
- u gasovitom stanju u razliitim nesavrentsvima strukture;
- u vrstom rastvoru;
- u obliku razliitih jedinjenja, takozvanih nemetalnih ukljuaka (nitridi,
oksidi).
5.1.1.3. elik razliitih postupaka proizvodnje
U zavisnosti od usvojenog postupka proizvodnje, elici se razlikuju po
osobinama.
Ko to je poznato, elik se proizvodi (topi) u razliitim peima, pa se, shodno
tome, moe podijeliti na besemerovski, martinovski, kiseonino-konver - torski i
elektroelik.
U Besemerovom konvertoru teno lijevano gvoe se produhava vazdu - hom.
Kisik iz vazduha jedini se sa primjesama u lijevenom gvou (tu spada i ugljik) i
lijeveno gvoe se transformie u elik. Taj postupak proizvodnje je vrlo
produktivan, ali se sumpor i fosfor ne udaljavaju u dovoljnom stepenu, a metal se
zasiava gasovima, naroito azotom.
Besemerovski elik, zbog poveanog sadraja plinova, u prvom redu azota,
razlikuje se od martinovskog veom vrstoom, ali manjon plastinou, zatim
sklonou prema starenju, veom zaprljanou nemetalnim ukljucima. Zbog
toga to je kvalitet besemerovskog elika nizak, taj proces postaje zastario i zamje
- njuje ga takozvani kisino-konvertorski postupak, kod koga se umjesto vazduha
upotrebljava tehniki isti kisik sa vrlo malom zaprljanou azotom
(produhavanje se obino izvodi odozgo pod kutom prema povrini rastopljenog
metala). Zahva - ljujui tome, sadraj azota u metalu je nizak. Takav metal naziva
se konvertorski, a po osobinama on se praktino ne razlikuje od martinovskog.
Premda se glavna masa metala obinog kvaliteta radi u Simens-Martino - vim
peima, ipak, polazei od tehniko-ekonomskih rasuivanja, cjelishodno je
veinu elika proizvoditi konvertorskim postupkom i on e, vjerovatno,
postepeno potisnuti postupak proizvodnje elika u Simens-Martinovim peima.
Pri proizvodnji u Simens-Martinovim peima i kisino-konvertorskim
postupkom, izborom odgovarajuih troski i reima voenja topljenja, mogue je u
znatnom stupnju udaljiti sumpor i fosfor. Troske, pomou kojih se isti
rastopljeni metal od primjesa, sastoje se od bazinih (CaO i MgO) i kiselih (SiO 2 )
oksida. U zavisnosti od sastava troski, obloga pei treba da bude ili bazina
(magnezit ili kromomagnezit), ili kisela (silikoopeka), da bi se izbjegle reakcije
izmeu obloge i troske. Ako troska ima bazinu reakciju (tj. nalaze se u viku
bazini oksidi MgO i CaO), tada ona udaljava iz metala vei dio fosfora i dio
sumpora. Znai, pri relativno neistoj ari, dobija se dovoljno ist metal u
pogledu sadraja sumpora i fosfora, mada dobija se dovoljno ist metal u pogledu
sadraja sumpora i fosfora, mada i zasieniji kisikom. Pri kiselom procesu
proizvodnje u troski postoji viak SiO 2 , u prisustvu koga se sumpor i fosfor ne
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
183
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.6.
Utjecaj stupnja deformacije na granicu vrstoe ice s razliitim sadrajem ugljika
DAFER KUDUMOVI
niskolegirani;
srednjelegirani i
visokolegirani.
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.7.
Shematski dijagrami stanja eljeza - legirajui elemenat
Iz shematskih dijagrama stanja eljezo - legirajui elemenat, datih na slici 5.7.
oigledno je da iznad odreenog sadraja mangana, nikla i drugih austeniti zatora (sl. 5.7. a) modifikacija postoji kao stabilna od sobne temperature do
temperature topljenja. Takve legure, sa osnovom eljeza, nazivaju se austenit nim. Pri sadraju silicija, vanadija, molibdena i drugih feritizatora iznad odreene
granice, kao postojana, pri svim temperaturama, pojavljuje se modifikacija (sl.
5.7. b.). Takve legure, sa osnovom eljeza, poznate su kao feritne.
Za razliku od drugih legura sa osnovom eljeza, austenitne i feritne legure nemaju
preobraaja pri zagrijavanju i hlaenju, tj. kod njih ne postoji polimorfizam
(naravno u normalnim okolnostima).
Utjecaj elemenata na ferit
Rastvaranje legirajuih elemenata u eljezu dogaa se kao posljedica zamjene
atoma eljeza atomima tih elemenata. Atomi legirajuih elemenata, razli - kujui
se od atoma eljeza po dimenzijama i grai, stvaraju u reetki naprezanja koja
izazivaju promjenu njenog parametra. Svi elementi, rastvarajui se u feritu,
mijenjaju parametar reetke ferita u veem stupnju to se vie razlikuju atomske
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
187
DAFER KUDUMOVI
dimenzije eljeza i legirajuih elemenata. Elementi sa manjim atomskim preni kom od eljeza umanjuju parametar reetke, a sa veim poveavaju. Izuzetak je
nikal, koji, iako ima manji atomski prenik od eljeza, poveava parametar
reetke vrstog rastvora u odreenoj mjeri.
Normalno je da promjena dimenzija reetke dovodi do promjene osobina ferita
(poveava se vrstoa, a plastinost smanjuje).
Na slici 5.8. prikazana je promjena tvrdoe ferita, a na slici 5.9. promjene njegove
udarne ilavosti pri rastvaranju u njemu razliitih elemenata.
Kao to se vidi iz dijagrama na slici 5.8. krom, molibden i volfram manje
ojaavaju ferit od nikla, silicijuma i mangana.
Molibden, volfram, a, takoe, mangan i silicij (pri prisustvu posljednja dva iznad
1%) smanjuju ilavost ferita. Krom umanjuje ilavost znatno slabije od
nabrojanih elemenata, a nikal ne smanjuje ilavost ferita.
Slika 5.8.
Utjecaj elemenata na tvrdou ferita (prema A.P. Guljaevu)
Slika 5.9.
DAFER KUDUMOVI
elementi, ako i ne smanjuju ilavost, slabo ojaavaju ferit (krom), ili, jako
ojaajavui ferit, otro smanjuju njegovu ilavost (mangan, silicij). Slian utjecaj
mangana i slicija zapaa se pri prisustvu mangana iznad 1,5 % i silicija iznad 0,5
% (sl. 5.9.)
Karbidna faza u legiranim elicima
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.10.
Shematski dijagram izotermikog raspadanja austenita:
a) 1 - ugljini elik
2 - elik, legiran elementima koji nisu skloni prema obrazovanju karbida.
b) 1 - ugljini elik
2 - elik, legiran elementima, koji su skloni prema obrazo
Praktino, kao najvanija, javlja se sposobnost legirajuih elemenata da
usporavaju brzinu raspadanja austenita u oblasti perlitnog preobraaja, to se
izraava u pomjeranju linije u desno na dijagramu izotermikog raspadanja
austenita. Usporavanje raspadanja austenita objanjava se nizom faktora.
Meutim, glavni uzrok usporavanja brzine raspadanja austenita je taj to je pri
perlitnom preobraaju u legiranom eliku, potrebna difuzija legirajuih elemenata
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
190
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
- hemij
-m
- nainu
Podjela elika prema hemisjkom sastavu
- niskougljini (
- srednjeugljini (od 0,25 d
- visokougljini (od 0,4
-m
- sre
-v
Podjela elika prema mikrostrukturi
Uzimajui u obzir strukturu, dobijenu poslije hlaenja uzoraka male deblji- ne na
mirnom vazduhu, mogu se izdvojiti slijedee grupe elika :
- fe
- feritno
- martenzitno -
DAFER KUDUMOVI
5.12.).
Slika 5.12.
Dijagram izotermikog raspadanja austenita za elike tri grupe (shematski prikaz):
d) perlitna grupa;
e) martenzitna grupa i
f) austenitna grupa
Za legirane elike perlitne grupe, kao i za ugljine, kriva brzine hlaenja na
vazduhu presijeca oblast perlitnog raspadanja i dobijae se strukture perlit, sorbit,
trustit.
U elicima martenzitne grupe oblast perlitnog raspadanja ve je znaajno
pomjerena udesno. Zato hlaenje na vazduhu ne dovodi do preobraaja u
perlitnoj oblasti. Austenit se ovdje pothlauje, bez raspadanja, do temperature
martenzitnog preobraaja (M N ), gdje dolazi do obrazovanja martenzita.
Dalje poveanje sadraja ugljika i legirajueg elementa, ne samo to pom - jera
udesno oblast perlitnog raspadanja, ve i sniava martenzitnu taku, dovodei je u
oblast temperatura ispod 0 0C. U tom sluaju, elik, ohlaen na vazduhu do sobne
temperature, zadrava stanje austenita.
Naglaava se da je razmotrena podjela uvjeta i odnosi se na sluaj hlaenja
uzoraka relativno malih dimenzija na zraku. Mijenjajui uvjete hlaenja, mogue
je dobiti i razliite strukture. Tako, pri kaljenju perlitnog elika moe se dobiti
martenzitna struktura, a pri laganom hlaenju elik martenzitne grupe doivljava
preobraaj u perlitnoj oblasti. Hlaenje austenitnog elika ispod nule moe
izazvati u njemu martenzitni preobraaj.
Podjela elika prema nainu proizvodnje
DAFER KUDUMOVI
II.
- sadraj hroma
Pored navedenog, moe da se garantuje ilavost, ugao savijanja i
zavarljivost. Ovi dopunski zahtjevi se utvruju sporazumno izmeu proiz voaa i potroaa.
Neumireni elik se rijetko primjenjuje za izradu zavarenih konstruk cija, a poluumireni ima odreenu primjenu, posebno ako je dezoksidisan
pomou aluminija.
Srednjeugljini i legirani elici se ne primjenjuju iroko u graevinar stvu kao niskougljini, poto njihova primjena dovodi do usloavanja
tehnologije zavarivanja (primjena predgrijavanja, otputanja, ili arenja
zavarenog komada, a ponekad, za dobijanje optimalnih mehanikih osob ina, je potrebna i potpuna termika obrada poslije zavarivanja).
Meutim, u posljednje vrijeme naglo se poveala primjena finozrnastih
mikrolegiranih elika poveane granice teenja (razvlaenja).
V.
DAFER KUDUMOVI
maloj debljini ili malom preniku uzorka, a znatno da se razlikuje u pog ledu mehanikih osobina pri velikim dimenzijama uzorka. Zbog toga je
neophodno da se elik, namijenjen za dijelove, ija je izrada vezana za
posebnu termiku obradu, bira uzimanjem u obzir i debljine dijelova,
odnosno njihovih prenika, pa, prema tome, i prokaljivost.
Povezano sa tim, dotini elik se moe podijeliti na:
VI.
VII.
rezni alat;
alat za obradu deformacijom u hladnom i toplom stanju;
kovake kalupe i
mjerne instrumente.
elik sa posebnim fizikim osobinama je, po hemijskom sastavu, visokolegirani elik, a po nainu proizvodnje, elik povienog i visokog kvaliteta,
koji, u pojedinim sluajevima, zahtijeva ispunjavanje specijalnih mjera
livenja (u vakuumu, pod troskom, ili u atmosferi inertnih gasova) i docnije
termiku obradu. U ove elike mogu se svrstati elici:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
196
DAFER KUDUMOVI
Dakle, u ovu klasu elika svrstani su samo oni elici, ije su fizike osobine, u
uvjetima primjene, najbitnije, dok mehanike osobine imaju podreen znaaj,
dok su elici, koji se ocjenjuju i po mehanikim i po fiziko-hemijskim
osobinama (npr. za rad pod optereenjem, na povienim temperaturama i dr.)
svrstani u klasu II (konstrukcioni elici za maino - gradnju).
Potrebno je naglasiti da se ni jednom podjelom elika ne mogu okarakterisati sve njihove osobine. Tako se, npr. Na osnovu podjele prema
namjeni ne mogu otro razdvojiti klase elika I, II i III, poto se
meusobno preklapaju u odreenim oblastima primjene. Meutim, ova
podjela elika je najprihvatljivija sa stanovita zavarivanja.
Radi preglednosti i daljeg sistematskog izlaganja materije o zavarivanju elika
daje se tabela 5.3.
II KONSTRUKCIONI ELIK ZA
MAINOGRADNJU
I elik za nosee
konstrukcije
(graevinski
elik)
II.1
ELIK
OPE
NAMJEN
E
II.2
ELIK
POSEBN
E
NAMJEN
E
III
ALATNI ELIK
U GRAEVINARSTVU :
- HALE
- MOSTOVI
- REZERVOARI I DRUGO
ZA
ELEMENTE
U
MAINOGRADNJI
IJA JE IZRADA VEZANA ZA
ZAVARIVANJE
ZA DIJELOVE U MAINOGRADNJI
, IJA JE IZRADA VEZANA ZA
POSEBNU TERMIKU OBRADU
(KALJENJE , CEMENTACIJA I DR. )
U MAINOGRADNJI :
- ZA IZRADU DIJELOVA U
ELJEZNIKOM TRANSPORTU ,
OPRUGA , DIJELOVA OTPORNIH
NA HABANJE , DIJELOVA
OTPORNIH NA KOROZIJU ;
- ZA OBRADU NA AUTOMATIMA ;
- ZA RAD NA POVIENIM
TEMPERATURAMA POD
OPTEREENJEM ;
- KAO ELIK VELIKE VRSTOE
ZA :
- REZNI ALAT
ALAT
ZA
OBRADU
DEFORMACIJOM
U HLADNOG I TOPLOM STANJU ;
- KOVAKE KALUPE ;
- MIJERNE INSTRUMENTE.
NISKOUGLJINI I MIKRO I
NISKOLEGIRANI,
OBINOG I POVIENOG
KVALITETA
NISKOUGLJINI I MIKRO I
NISKOLEGIRANI,
OBINOGI
POVIENOG
KVALITETA
SREDNJEUGLJINI
I
NISKOI
SREDNJELEGIRANI
,
POVIENOG I VISOKOG
KVALITETA
VISOKOUGLJINI , NISKO I
SREDNJELEGIRANI
,
POVIENOG I VISOKOG
KVALITETA
DAFER KUDUMOVI
IV
ELIK SA
POSEBNIM
FIZIKALNIM
SOBINAMA
U:
- PRECIZNOJ MEHANICI ;
- ELEKTROTEHNICI ;
- MIJERNO - REGULACIONOJ
TEHNICI.
VISOKOLEGIRANI
,
POVIENOG I VISOKOG
KVALITETA ( ESTO SA
POSEBNIM ZAHTJEVIMA
PRI LIVENJU )
DAFER KUDUMOVI
Ako u viestruko legiranim elicima vie legirajuih elemenata ima isti proizvod
procentualnog srednjeg sadraja i faktora vrijednosti, kao najutjecajniji e se
smatrati onaj legirajui elemenat, koji ima najvei faktor vrijednosti, a kao drugi
utjecajni elemenat onaj koji ima prvi manji faktor vrijednosti.
Simbol na drug
kod ugljinih elika, sa propisanim sastavom, desetostruka vrijednost maksi malnog procenta ugljika, zaokruenog na desetine. Ako je, npr. U eliku 0,90
% i vie ugljika, brojani simbol na drugom mjestu je 9;
kod legiranih elika drugi po redu utjecajni legirajui elemenat;
kod jednostruko legiranih elika on je uvijek 1.
DAFER KUDUMOVI
Taka
topljenja
( 0C )
Elektrina
provodljivost
(S)
Toplinska
provodljivo
st
( W / m0K )
Nikal
8900
1450
11106
69
eljezo
7850
1540
10106
63
Aluminij
2700
660
36106
210
Magnezij
1800
650
22106
170
Bakar
8900
1080
57106
378
Metal
Modul
elastinosti
( Pa N / mm2 )
2,11010
2,1104
2,11010
2,1104
0,71010
0,7104
0,451010
0,45104
1,21010
1,2104
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.13.
Promjena zatezne vrstoe ( m ) i plastinosti () tehnikog nikla
u zavisnosti od temperature
Relativno niske mehanike osobine istog i tehnikog nikla, kao i niska
vatrootpornost, ograniavaju njihovu primjenu u izradi konstrukcija. U konstruk cijama su daleko iru primjenu dobile legure sa osnovom nikla, koje se mogu
podijeliti na tri osnovne grupe:
- korozio
Koroziono postojane legure nikla upotrebljavaju se za izradu radnih komada,
koji su u procesu eksploatacije izloeni dejstvu agresivne sredine (npr. kiselina),
pri normalnim i povienim temperaturama. Naroito su poznate tako - zvane
legure monel metal i inkonel.
Monel metal je legura nikla koja, pored nikla, sadri 27 do 29% Cu, 2 do 3% Fe i
1,2 do 4,8 % Mn. Po strukturi, pripada legurama tipa vrstih rastvora, jer bakar i
nikal posjeduju neogranienu rastvorivost. Ova legura je otporna prema
fluorovodoninoj kiselini, rastvorima sumporne kiseline, morskoj vodi i koncen trovanim bazama.
Inkonel je legura nikla koja, pored nikla, sadri 15 do 27% Cr i 6 do 10% Fe.
Primjenjuje se za izradu dijelova poveane vrstoe, a odlikuje se i visokom
korozionom postojanou. Za razliku od monel metala, inkonel je otporan i u
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
201
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.14.
Promjena rastvorljivosti vodika u niklu u zavisnosti od temperature
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
202
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
NiCu30Fe
NiCr15Fe
Vrsta
zavarivan
ja
Struja zavarivanja
(za prenik iane
elektrode 1,2 mm)
Spajanje
Spajanje
Spajanje
Nanoenje
Nanoenje
Spajanje
Spajanje
Spajanje
Nanoenje
Nanoenje
130
160
195
235
Struja zavarivanja
(za prenik iane
elektrode 1,6 mm)
Kapacitet
topljenja
2
3
4
5
6
2
3
4
5
6
180 1
240
310
380
140
170
200
240
300
1701
250
320
375
(sueljeni spoj:V-lijeb,ugao otvora lijeba 750,otvor grla lijeba 1,5 mm,visina grla lijeba 0,8 mm)
Osnovni
metal
Prenik
iane
eletrode
( 0,88 mm )
LC-Ni99
NiCu30Fe
NiCr15Fe
S-NiTi4
S-NiCu32Ti
S-NiCr20
Napon
Napon
Broj
Brzina
Jaina
praznog elektrinog
kratkih
dovoenja
struje
luka
hoda
spojeva iane elektrode
(A)
(V)
(V)
( 1 / sec )
( m / min )
32
28
32
21
20
20
190
170
110
140
150
15
10,5
12
6,3
Kapacitet
topljenja
( kg / h )
2,9
3,3
1,8
DAFER KUDUMOVI
Kao teoretska granica, koja dijeli legure u dvije navedene grupe, slui oblast rastvorljivosti eleme
Slika 5.15.
DAFER KUDUMOVI
Tabela 5.7.
Aluminij i njegove legure za izradu zavarenih konstrukcija (prema DIN 1725)
Oznaka
Mn
Legirajui elementi ( % )
Mg
Si
Zn
isti aluminij
Al 99,8
Al 99,5
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
207
Cu
DAFER KUDUMOVI
0,9 do 1,4
AlMn
2,6 do 3,0
4,3 do 5,5
AlMg3
AlMg5
0,5 do 1,1
0,6 do 1,0
1,6 do 2,5
4,0 do 4,9
0,4 do 1,0
0,4 do 0,8
0,6 do 1,2
0,1 do 0,5
1,0 do 1,4
AlMgSi0,5
AlMgSi1
0,35 do 0,70
0,75 do 1,3
4,5 do 5,0
0 do 0,5
0 do 0,5
0,3 do 0,6
0,2 do 0,4
0,1 do 0,3
11 do 13,5
9 do 11
5 do 7
3 do 5
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.17.
Promjena rastvorljivosti vodika u aluminiju u zavisnosti od temperature
Vodik, rastvoren u tenom metalu (rastopu) obavezno se, u koliini 90 do 95%
svoje zapremine, izdvaja iz metala u momentu njegovog ovrivanja. To
izdvajanje oteava oksidna naslaga i mali koeficijent difuzije vodika u alumi niju, pa vodik ostaje zarobljen u ovrsnutom metalu, to dovodi do poroznosti.
Najveu sklonost prema obrazovanju pora posjeduju legure tipa Al - Mg.
Borba protiv poroznosti pri zavarivanju aluminija i njegovih legura je
prvostepeni zadatak, koji stoji pred tehnolozima. Potrebno je prije zavarivanja
odstraniti oksidnu naslagu i masnoe, kako sa stranica lijeba, tako i sa ostalih
povrina osnovnog metala u zoni zavarivanja. Odstranjivanje masnoe vri se
ispiranjem toplom vodom ili organskim rastvorima. Pri odmaivanju pomou
trihloretilena dolazi do stvaranja fozgena u procesu zavarivanja pod utjecajem
infracrvenih zraka iz elektrinog luka. O tome se posebno mora viditi rauna,
jer fozgen moe biti vrlo opasan za izvrioca.
Pri zavarivanju limova veih debljina primjenjuje se predgrijavanje pri
emu je vano odravati temperaturu predgrijavanja u toku zavarivanja u intervalu od 100 do 400 0C (zavisno od tipa legure). Predgrijavanjem se usporava
kristalizacija metala rastopa i potpomae bre odstranjivanje gasova (u prvom
redu vodika), te se tako umanjuje poroznost.
Pri zavarivanju debelih limova od legura tipa Al - Mg dovoljno je
predgrijavanje u intervalu od 100 do 150 0C. Mehanike osobine zavarenog
spoja pri primjeni predgrijavanja su vrlo niske.
Azot se, praktino, ne rastvara u aluminiju, a gradi nitrid aluminija, koji
prelazi u trosku, te zato ne izaziva pojavu poroznosti pri zavarivanju.
6. Obrazovanje toplih (kristalizacionih) i hladnih pukotina. Metal ava je sklon
prema obrazovanju pukotina zbog nastajanja grube stubiaste strukture i izdvajanja lahkotopljivih eutektikuma po granicama zrna, a i zbog pojave znatnih
napona zatezanja nastalih uslijed skupljanja aluminija.
Obrazovanje kristalizacionih pukotina pri zavarivanju tehniki istog
aluminija i legura Al - Mn zavisi od sadraja eljeza i silicija u metalu ava.
Poveanje sadraja silicija do 0,6 % dovodi do smanjenja otpornosti prema
obrazovanju kristalizacionih pukotina u avu. Lahkotopljivi eutektikum (Tt =
577 0C) dovodi do pojave pukotina. Pri sadraju silicija iznad 5%, obrazovani
eutektikum zalijeuje pukotine. Pri uobiajenom sadraju silicija (0,2 do
0,5%), u metal ava se uvodi eljezo (Fe>Si), to dovodi do vezivanja silicija u
stabilno jedinjenje Fe-Si-Al, koje ulazi u sastav tekotopljivog peritektikuma,
pa se na taj nain poveava otpornost metala ava prema obrazovanju kristali 1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
210
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Pri upotrebi argona ili smjee argona i helija nije potrebna primjena praka
(topitelja). To znatno pojednostavljuje operacije poslije zavarivanja, posebno
za spojeve kod kojih postoji opasnost od korozije, koja moe poeti ako se ne
uklone ostaci topitelja.Osim toga, pri zavarivanju varijantom MIG sa ianom
elektrodom na plus (+) polu, zahvaljujui katodnom rasprivanju (bombar dovanju povrine metala pozitivnim inima i izlasku elektrona iz obrazovane
toplinske mrlje), dolazi do razaranja oksidne naslage, a pod zatitom argona
oksid aluminija se ne moe ponovo obrazovati;
zahvaljujui koncentrisanom dovoenju topline pri zatiti pomou argona,
omoguuju se velike brzine zavarivanja;
primjenom, zavarivanja u zatiti argona (MIG varijanta) ua je zona utjecaja
topline ime se omoguuje, i pored dvostruko vee vrijednosti koeficijenta
toplinskog irenja aluminija u odnosu na elik, svoenje deformacija na mini mum;
ua zona utjecaja topline dovodi do smanjenja oblasti u kojima, kao posljedica
zagrijavanja, dolazi do smanjenja vrstoe metala;
kontrola rastopa za vrijeme zavarivanja prua zavarivau veliku sigurnost pri
radu tako da on, poslije relativno kraeg vremena obuke, moe izvoditi kvali tetne avove.
Postupak zavarivanja metalnom ianom elektrodom u zatiti inertnog gasa
(varijanta MIG) primjenjuje se uglavnom za debljine metala iznad 3 mm. Pri
zavarivanju aluminija i njegovih legura debljina ispod 3 mm elektrini luk nije
stabilan, naroito pri prenosu u mlazu na manjim vrijednostima jaine struje.
Varijantom MIG moe se zavarivati poluautomatski i automatski. Najpogodniji je
horizontalni poloaj zavarivanja, mada se zavarivanje moe izvoditi vrlo uspjeno
i u prinudnim poloajima.
Zavarivanje ianim elektrodama prenika ispod 1,2 (1,5) mm je oteano zbog
nedovoljne vrstoe aluminija. Stabilnost elektrinog luka, pri primjeni ianih
elektroda prethodno navedenih u mlazu, pri jainama struje iznad 130 A, ime se
omoguuje zavarivanje metala debljina iznad 4 (5) mm. Uobiajeni pre - nik
iane elektrode je 1,6 mm. ianim elektrodama ovog prenika omoguuje se
dobro zavarivanje i u prinudnim poloajima.
U normalnim uvjetima rada, za iste aluminijske limove debljine do 10 mm
i legure aluminija debljine do 15 mm ne treba primjenjivati predgrijavanje. Ovo
ne treba uzeti kao pravilo jer primjena predgrijavanja zavisi jo od niza utjecajnih
faktora (toplinska provodljivost, spoljna temperatura, uvjeti zavarivanja i dr.).
Zavarivanje varijantom MIG sa prenosom dodatnog metala u mlazu (MIGs)
primjenjuje se na metale vee debljine. Preimustvo ovog oblika prenosa
dodatnog metala ogleda se u boljem mijeanju rastopa, pa je manja vjerovatnoa
dobijanja krupnih nemetalnih (oksidnih) ukljuaka u metalu ava. Kao problem se
pojavljuje mogunost obrazovanja pora. Meutim, poroznost u manjoj mjeri,
najee, nije opasna, poto se u, najgorem, sluaju moe odraziti jedino na malo
smanjenje mehanikih osobina. Pri automatskom (MIGs) zavarivanju primjenjuju
se podmetai sa odgovarajuim ljebom za oblikovanje korijene strane ava.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
213
DAFER KUDUMOVI
zavarivanju aluminija
U tabeli 5.8. dati su okvirni podaci za MIGs zavarivanje aluminija i njegovu legura
Tabela 5.8.
DAFER KUDUMOVI
Okvirni podaci za MIGs zavarivanje aluminija (Al 99,5; jednosmjerna struja; zatita argonom)
DAFER KUDUMOVI
Pri zavarivanju aluminija i njegovih legura treba imati na umu slijedee prak
potrebno je prije zavarivanja ukloniti slojeve oksida sa povrina stranica li jeba i sa ostalih povrina u zoni zavarivanja. Prije polaganja svakog slijedeeg
zavara neophodno je oistiti povrinu prethodnog zavara;
ienje treba izvoditi iskljuivo etkom od nehrajueg elika, sa icama
malog prenika, naroito u fazi zavarivanja, izuzev ako se dijelovi nagrizaju
neposredno prije zavarivanja. Ako se dijelovi nagrizaju, oni se moraju naknadno neutralisati (pasivizirati). Pri tome je potrebna konsultacija sa isporuiocem;
na povrinama radnog komada ne smiju se praviti duboki zarezi pri ienju,
poto oni mogu kasnije postati arita korozije;
pri pripremi I spojeva (za debljine do 5 mm) ivice lima na korijenoj strani
moraju biti malo oborene (1 mm/450), poto oksidni sloj u donjem dijelu eonih
strana nije obuhvaen potpuno elektrinim lukom, pa ostaje kao jedan
razdvojeni sloj u avu. Obaranjem ivica sa korijene strane postie se potiski vanje ovog sloja na donju stranu ava, zahvaljujui propadanju tenog metala
rastopa;
pripoje treba izvoditi u propisanom redoslijedu i na propisanom rastojanju.
Treba imati na umu visoku toplinsku provodljivost i veliki koeficijent
toplinskog irenja aluminija i njegovih legura. Pripoji ne smiju biti suvie
kratki jer treba da izdre napone uslijed zavarivanja, a da se pri tome u njima
ne pojave pukotine. Radi predostronosti, pripoje treba ukloniti bruenjem.
5.4. ZAVARIVANJE MAGNEZIJUMA I NJEGOVIH LEGURA
5.4.1. Osobine magnezija i njegovih legura
isti magnezij zbog male korozione postojanosti i male vrstoe (80106 do
110106 Pa, odnosno 80 do 110 N/mm2), kao i male plastinosti, nije pogodan kao
konstrukcioni metal za izradu zavarenih konstrukcija. Relativno mala vrstoa i
plastinost istog magnezija objanjavaju se time to magnezij ima heksagonalnu
reetku koja, na normalnoj temperaturi, ima samo jednu ravan klizanja. Na tempe
- raturi 200 do 300 0C plastinost magnezija se poveava uslijed pojave novih
ravni klizanja.
U tehnici se kao konstrukcioni metali upotrebljavaju, uglavnom, legure
magnezija, koje imaju veu vrstou, uz zadravanje male mase, kojom se
odlikuje magnezij. Kao osnovni legirajui elementi, za dobijanje legure
magnezija koriste se mangan, aluminij, cink, cerij, i cirkonij.
Od svih konstrukcionih metala legure magnezija se odlikuju najmanjom
zapreminskom masom (oko etiri puta manja nego u eljeza, a oko jedan i po put
manja nego u aluminija). Ovako mala zapreminska masa omoguuje primjenu
ovih legura u konstrukcijama koje, iz tehnolokih razloga, treba da budu vrlo
lahke. Zahvaljujui vrlo maloj zapreminskoj masi, specifini pokazatelji osobina
mnogih legura sa osnovom magnezija, nadmauju analogne pokazatelje osobina
elika poveane vrstoe, aluminijskih legura velike vrstoe, pa ak i nekih
legura sa osnovom titana.
Najee se koriste aluminij i cink kao legirajui elementi koji ojaavaju vrsti
rastvor legura magnezija. Meutim, njihovo ojaavajue djelovanje ispoljava se
do temperatura 150 (200) 0C. Na ovim temperaturama vatrootporne osobine
magnezija posebno poveavaju neodijum (Nd) i (u manjem iznosu) torijum (Th).
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
216
DAFER KUDUMOVI
za optu upotrebu;
legure velike vrstoe i
vatrootporne
Legure magnezija uglavnom, nalaze primjenu u avioindustriji, proizvodnji raketa,
brodogradnji, za izradu posuda za petrolej, mineralna ulja, foto kaseta itd.
Tekoe do kojih dolazi pri zavarivanju magnezija i njegovih legura pove zane su sa specifinim osobinama istih i uglavnom se svode na slijedee:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
217
DAFER KUDUMOVI
magnezij posjeduje veliki afinitet prema kisiku. Kao rezultat toga pojavljuje se
oksid MgO koji prekriva povrinu metala u obliku naslage.Temperatura
topljenja oksida magnezija je oko 2800 0C, a zapreminska masa oko 3650
kg/m3. Oksidna naslaga na povrini legura magnezija oteava proces zava rivanja zbog visoke temperature topljenja, pa zbog toga ona mora biti
odstranjena ili razorena u procesu zavarivanja. Odstranjivanje se moe vriti
mehanikim putem prije poetka zavarivanja, a za razaranje se moe koristiti
efekat katodnog rasprivanja ili odgovarajui topitelji. Sopstvena oksidna
naslaga na povrini legura magnezija slabo titi metal od utjecaja atmosfere i
vlage, ak i na sobnoj temperaturi. Prodirui kroz rastresitu naslagu, kisik
neprekidno uzajamno djeluje sa unutranjim slojevima metala, te tako izaziva
njegovu dalju oksidaciju. Pri povienju temperature, oksidacija magnezija se
naglo poveava, a to oteava proces zavarivanja. Oksidna naslaga na povrini
legura magnezija ima i sposobnost apsorbovanja velike koliine vlage.
Prije poetka zavarivanja, potrebno je legure magnezija oistiti od sopstve- ne
oksidne naslage i vjetaki nanijetih prevlaka, a nanijeti zatitnu prevlaku na
povrine zavarenog spoja poslije zavarivanja.
Poslije mehanikog ienja povrina legura magnezija treba pristupiti odmah
zavarivanju, jer u roku od 2 do 3 sahata dolazi do ponovne oksidacije, koja
oteava zavarivanje i pogorava kvalitet ava;
pored kisika, u atmosferi oko rastopa mogu biti prisutni CO, CO 2 , vodena para,
azot i vodik. Magnezij reaguje sa svim tim gasovitim materijama, obrazuje
karbide, nitride i okside.
Na temperaturama 600 do 700 0C i viim magnezij reaguje sa azotom i
obrazuje nitrid Mg 3 N 2 . Nitridi, ne samo da slue kao arita korozije, ve
nepovoljno utjeu i na mehanike osobine legure magnezija, iji avovi inae
imaju slabije osobine plastinosti u odnosu na avove legura aluminija.
Za razliku od drugih gasova, vodik se moe rastvoriti u magneziju. Rastvorljivost
vodika u magneziju u zavisnosti od temperature pri P H2 = 9,81 . 104 Pa (1 at)
prikazana je na slici 5.19.
Slika 5.19.
Promjena rastvorljivosti vodika u magneziju u zavisnosti
od temperature pri pH 2 = 9,81 . 104 Pa (1 at).
DAFER KUDUMOVI
sklonost legura magnezija, naroito onih koje sadre mangan, prema rastu zrna
u zoni utjecaja topline. Zato treba izbjegavati veliko pregrijavanje metala (npr.
Nagomilavanje avova na jednom mjestu, vieslojno zavarivanje bez prekida
za hlaenje itd.);
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.20.
Promjena zatezne vrstoe ( m ), jedininog izduenja ()
i suenja () bakra u zavisnosti od temperature
Legure bakra, zahvaljujui boljim mehanikim osobinama od istog bakra, esto
se primjenjuju u mainogradnji. One posjeduju i otpornost prema habanju i
koroziji (naroito u morskoj vodi). U zavisnosti od sadraja legirajuih elemenat,
mogu se podijeliti na:
mesinge;
bronze i
bakar - nikal legure.
jednofazni (prosti) i
viefazni (sloeni)
Jednofazni mesing sadri cink, kao legirajui dodatak, u sadraju do 42%. Ima
strukturu, pa je poznat i kao mesing. Zahvaljujui dobroj plastinosti dobro se
obrauje plstinom deformacijom u toplom i hladnom stanju.
Viefazni mesinzi, pored cinka, sadre i druge legirajue elemente (Al, Fe, Ni,
Si). U njima sadraj cinka iznosi iznad 42%. Struktura im je ( + ) i , a
posjeduju veu vrstou i tvrdou u odnosu na mesing.
Uopte uzevi, mesinzi posjeduju veu vrstou u odnosu na isti bakar ( m se
kree do 500 . 106 Pa, odnosno 500 N/mm2).
Pri sadraju cinka u leguri iznad 20%, pojavljuje se sklonost prema korozionom
razaranju i obrazovanju pukotina pri lokalnom zagrijavanju.
Mesinzi se primjenjuju iroko kao konstrukcioni metali tamo gdje se zahti- jeva
vea vrstoa i vea koroziona postojanost u odnosu na isti bakar.
Bronze su legure sa osnovnom bakra u kojima se cink ne pojavljuje kao osnovni
legirajui elemenat, ve kalaj, aluminij, silicij, mangan, berilij, hrom, eljezo i
drugi. Naziv dobijaju u zavisnosti od osnovnog legirajueg elementa. Tako su
iroku primjenu nale kalajne (2 do 10% Sn), aluminijske (4 do 12% Al),
silicijske (0,5 do 3,5% Si), manganske (4,5 do 5,5% Mn), berilijske (1,9 do 2,5%
Be) i hromne bronze (0,4 do 1% Cr).
Bakar - nikal legure mogu da sadre do 30 % Ni, a takoe i eljezo i mangan.
Legura bakra i nikla, sa sadrajem 30% Ni, poznata je kao monel. Bakar - nikal
legure odlikuju se, uglavnom, velikom vrstoom i korozionom postojanou.
iroko se primjenjuju kao konstrukcioni metali za izradu cjevovoda i posuda za
rad u agresivnim sredinama (morska voda, rastvori soli, organske kisjeline).
U tabeli 5.9. date su vrijednosti zatezne vrstoe za bakar i neke njegove legure.
Podaci su uzeti iz DIN normi.
Tabela 5.9. Bakar i njegove legure (prema DIN normama)
Osnovni metal
Dezoksidisani bakar
( DIN 1787 )
Oznaka
SD Cu
SF Cu
SE Cu
Zatezna vrstoa Pa
( N/mm2 )
( 200 do 370 ) 106
200 do 370
DAFER KUDUMOVI
Silicijska bronza ( 2 do 5 % Si )
( DIN 17666 )
Aluminijska bronza
( 5 do 14 % Al )
( DIN 17665 )
Kalajna bronza
( do 2 % Sn )
( DIN 17662 )
Mesing ( 5 do 45 % Zn )
( DIN 17660 )
Bakarnikal legure ( 5 do 40 % Ni )
( DIN 17664 )
AlBz5(CuAl5)
AlBz8(CuAl8)
SnBz6(CuSn6)
SnBz8(CuSn8)
Ms58(CuZn39Pb3)
CuNi30Fe
CuSi3Mn
Za zavarivanje u zatiti gasa koristi se uglavnom dezoksidisani bakar. Bakar kvaliteta SECu ugla
Od legura bakra u zatiti gasa uglavnom se zavaruju one navedne u tabeli 5.9.
kod kojih su od posebnog znaaja velika vrstoa, postojanost prema koroziji i
habanju.
Neistoe i neznatni dodaci primjesa znatno mogu izmijeniti osobine bakra i
njegovih legura. Pri poveanju sadraja neistoa opadaju toplinska i elektrina
provodljivost, kao i istezanje, a vrstoa se poveava.
5.5.2. Zavarljivost bakra i njegovih legura
Sloeni sastav legura sa osnovnom bakra prouzrokuje odreene tekoe pri
zavarivanju istih.
Pri ocjeni zavarljivosti bakra i njegovih legura, neophodno je uzimati u obzir
razliku ovih metala od veliine drugih konstrukcionih metala (elika, aluminija,
titana i dr.). Tako, npr. Bakar ima 6 puta veu toplinsku provodljivost od eljeza,
koeficijent toplinskog irenja 1,5 puta vei od elika, a skupljanje pri
ovravanju 2 puta vee nego kod elika. Sve ovo stvara velike tekoe pri
zavarivanju radnih komada od bakra i njegovih legura.
Pri zavarivanju bakra i njegovih legura treba voditi rauna o slijedeim spe
DAFER KUDUMOVI
prisustvo odreenih primjesa pogoduje sklonosti metala avova prema obrazo vanju pukotina. Kao opasne primjese u tom pogledu smatraju se bizmut i
olovo. Bizmut, obrazujui niz oksida, daje lahkotopljivi eutektikum (Tt = 270
0
C), a olovo, obrazujui takoe okside, daje lahkotopljivi eutektikum sa
temperaturom topljenja 326 0C. Zato se sadraj bizmuta ograniava ispod
0,002%, a olova ispod 0,005%, ili se oni vezuju u tekotopljiva jedinjenja
pomou uvoenja u rastop cerija i cirkonija, koji istovremeno imaju ulogu
modifikatora.
Pri zavarivanju aluminijskih bronzi lahko se obrazuje tekotopljivi oksid
Al 2 O 3 koji prlja rastop, pogorava topljenje metala i osobine zavarenog spoja.
Za njegovo razaranje primjenjuju se topitelji na bazi fluorida, alkalnih i drugih
metala;
bakar i njegove legure u rastopljenom stanju aktivno apsorbuju gasove, naro ito kisik i vodik, koji tetno utjeu na tehnoloke osobine i osobine vrstoe.
U vrstom stanju bakar neznatno rastvara vodik. Na slici 5.21. prikazana je
promjena rastvorljivosti vodika u bakru sa temperaturom.
Slika 5.21.
Promjena rastvorivosti vodika u bakru sa temperaturom
pri pH 2 = 9,81 . 104 Pa (1 at)
Pri kristalizaciji metala rastopa, koja se odigrava vrlo brzo, zbog velike toplinske
provodljivosti bakra, dolazi do naglog smanjenja rastvorljivosti vodika u metalu,
pa atomarni vodik ne uspijeva da napusti metal. Oksid bakra se redukuje pomou
vodika, pri tome se obrazuje vodena para, pa to dovodi do pojave pora i pukotina
u avu. Dakle, kao uzronici poroznosti mogu biti vodik, koji nije uspio da se
izdvoji iz metala rastopa pri kristalizaciji, i vodena para, koja se pojavljuje kao
rezultat reakcije vodika sa kisikom iz oksida bakra (Cu 2 O).
Nagomilana vodena para u mikroupljinama metala ava stvara pritisak, to
dovodi do znaajnih naprezanja i obrazovanja velikog broja mikropukotina. Ta
pojava je poznata kao vodena bolest bakra. Kao mjera za sprijeavanje vodene
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
223
DAFER KUDUMOVI
pri zavarivanju bakra i njegovih legura dolazi do obrazovanja toplih (kristalizacionih) pukotina. To je preuzrokovano velikim koeficijentom toplinskog ire nja, provodljivou, kao i prisustvom tetnih primjesa (kisika, antimona,
bizmuta, arsena, sumpora, olova), koje sa bakrom obrazuju lahkotopljive eute ktikume. Za obezbjeenje odgovarajuih osobina vrstoe metala ava potre bno je ograniiti sadraj tetnih primjesa;
DAFER KUDUMOVI
Odabrani postupak zavarivanja treba da omogui maksimalno koncentri - sano zagrijavanje radn
sa dobrim osobinama (mehanikim, korozio - nim itd).
Ona obezbjeuje dobijanje metala ava sa minimalnom koliinom tetnih
primjesa. Koriste se izvori jednosmjerne struje, sa ianom elektrodom na plus
(+) polu.
Zavarivanje varijantom MIG sa prenosom dodatnog metala u mlazu (MIGs) je
pogodno za radne komade veih debljina (iznad 4 mm), a primjenjuje se vrlo
uspjeno i pri zavarivanju sueljenih spojeva u kombinaciji sa TIG postup - kom.
Postupkom TIG se izvodi korijeni zavar, a pomou MIGs zavari popune.
Varijanta MIGs je pogodna za izvoenje i ugaonih avova bakra i njegovih
legura. Takoe se uspjeno primjenjuje pri zavarivanju bakarnih polucijevi na
rezervoare ili dna rezervoara.
Zavarivanje varijantom MIG sa pulsirajuim prenosom dodatnog metala (MIGp)
vrlo se uspjeno primjenjuje umjesto TIG postupka zavarivanja bakra i njegovih
legura. Odlikuje se veim brzinama zavarivanja, a i mogunou primjene u
prinudnim poloajima zavarivanja.
Metal debljine do 5 mm zavaruje se sa predgrijavanjem do 350 0C, a sa
poveanjem debljine temperatura predgrijavanja se poveava na 600 do 800 0C.
Vrlo je vano temperaturu predgrijavanja odravati u toku itavog procesa
zavarivanja, to se postie dodatnim zagrijavanjem radnog komada.
U nizu sluajeva, naroito pri zavarivanju u zatiti azota, primjenjuju se topitelji
na bazi bora, sa dodacima odgovarajuih dezoksidatora (aluminijumov praak,
ferofosfor, feromangan i dr.), ime se poboljava kvalitet ava.
Stranice ljeba i povrinu iane elektrode treba temeljno oistiti prije
zavarivanja. ienje se izvodi mehanikim putem (metalna etka, greba, brusni
papir i dr.) i nagrizanjem odgovarajuim sredstvom (rastvori azotne, sone i sum porne kisjeline), a zatim se vri ispiranje u vodi ili alkaliji sa suenjem u toplom
vazduhu.
Pri zavarivanju bakra i njegovih legura, naroito pri prenosu dodatnog metala u
mlazu (MIGs), koji se primjenjuje za debele limove, dolazi do razvijanja metalnih
para, od kojih treba zatiti zavarivaa (prema potrebi treba da koristi i gas
masku).
Za zatitu se najee koristi argon (istoe 99,96 do 99,99% Ar), dok je upotreba
helijuma ograniena zbog deficitarnosti i visoke cijene.
Kao zatitni gas moe se koristiti i azot (sa dopunskim njegovim suenjem i
preiavanjem silikagelom), zahvaljui tome to se azot ne rastvara u bakru i ne
stupa sa njim u reakciju. Upotrebom azota postie se, pored ekonomskog efekta
(velika razlika u cijeni u odnosu na argon i helij), jo jedan znaajan efekat, u
sutini ekonomskog karaktera.
Cjelishodna je upotreba smjee sa 70 do 80% Ar i 20 do 30% N 2 radi utede
argona ipoveanja produktivnosti (poveava se dubina uvarivanja).
Mogue je zavarivanje bakra i u zatiti vodika.
Ureaji i oprema za zavarivanje bakra i njegovih legura su isti kao i za
zavarivanje drugih metala.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
225
DAFER KUDUMOVI
Tabela 5.10.
Okvirni podaci za MIGs zavarivanje bakra i njegovih legura
Debljina Prenik
Jaina
Potronja
osnovnog iane
struje
istog
metala elektrode zavarivanja argona
( mm )
( mm )
(A)
( l/min )
1.6
250 do 300 18 do 20
6
SD Cu
6 do 10
1.6
250 do 300 18 do 20
isti bakar
10 do 20
2.4
380 do 420 18 do 20
SF - Cu
10
2.4
400 do 420 18 do 20
Aluminijske bronze
1.6
225 do 270 18 do 20
6
CuAl5 i CuAl8
6 do 10
1.6
225 do 270 18 do 20
Kalajne bronze
1.2
200 do 210 18 do 20
6
CuSn4 i CuSn8
6 do 10
1.6
210 do 240 18 do 20
Legure bakar nikl
1.2
190 do 210 18 do 20
6
CuNi5Fe i
6 do 12
1.6
210 do 300 18 do 20
CuNi30Fe
> 12
1.6
210 do 300 18 do 20
Legure bakar cink
1.2
200 do 210 18 do 20
6
CuZn40 i CuZn39Pb 12 do 30
1.6
210 do 240 18 do 20
1.6
280 do 320 18 do 20
6
Silicijska bronza
6 do 12
1.6
300 do 350 18 do 20
CuSi2Mn
20
1.6
320 do 360 18 do 20
2.4
400 do 460 18 do 20
Osnovni metal
Napomena
Zavariv i sa
prenikom 2,4 mm
Predgrijavanje na
300 do 600 oC
Ne zavarivati
suvie pregrijan
radni komad
DAFER KUDUMOVI
Slika 5.22.
a) Nastavljanje mesinganih cijevi zavarivanjem,
b) Montana skica cijevnog snopa
7. POSTUPCI ZAVARIVANJA
7.1. RUNO ELEKTROLUNO ZAVARIVANJE
7.1.1. Definicije pojmova i nazivi
Na osnovu standarda postoje slijedee definicije pojmova i naziva :
ZAVARENI SPOJ je cjelina, ostvarena zavarivanjem, koja obuhvata do dirne dijelove zavarenih komada. Okarakteristan je meusobnim poloajem
zava - renih dijelova.
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.1.
Elementi lijeba
Slika 7.2.
Elementi ava
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
228
DAFER KUDUMOVI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
osnovni materijal;
lice ava (povrina ava);
nalije ava;
korijen ava;
uvar;
granica uvara;
zona utjecaja topline (ZUT);
8 - ivica ava;
9 - dubina uvara;
10 - nadvienje ava;
11 - irina ava;
12 - debljina ava;
13 - debljina navara.
Slika 7.3.
Uporedno isprekidani av
Naizmjenino isprekidani av, kao na slici 7.4.
Slika 7.4.
Neizmjenino isprekidani av
Vrste avova s obzirom na broj zavara
S obzirom na broj zavara, odnosno slojeva iz kojih se sastoji, av moe biti:
Jednoprolazni av, koji se sastoji iz jednog zavara 7.5.a.
Slika 7.5.
Vrste avova s obzirom na broj zavara
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.6.
Horizontalan poloaj
Slika 7.7.
Horizontalno - vertikalan poloaj
Vertikalan poloaj
Slika 7.9.
Nadglavni poloaj
7.1.2. Runo zavarivanje obloenom elektrodom
Pri runom elektrolunom zavarivanju obloenom elektrodom, luk se
uspostavlja izmeu taljive obloene elektrode i osnovnog materijala (slika
DAFER KUDUMOVI
7.10.).
Slika 7.10.
Shema runog elektrolunog zavarivanja obloenom elektrodom
1 - metalno jezgro elektrode;
2 - obloga elektrode;
3 - elektrini luk;
4 - krater;
5 - talina;
Elektroda se sastoji iz metalnog jezgra cilindrinog oblika (duine od 300 do
450 mm i prenika od 2 do 6 mm) i omotaa koji se zove obloga. Metalno
jezgro elektrode se vezuje na izvor struje. Uslijed dejstva topline luka topi se
obloga i metalno jezgro elektrode. Rastaljeni metal jezgra elektrode slui kao
dodatni materijal koji popunjava lijeb obrazujui av. Pri taljenju obloge
elektrode obrazuje se troska koja prekriva rastaljeni metal.
U procesu runog elektrolunog zavarivanja elektroda se pomjera u smjeru
zavarivanja priblino konstantnom brzinom. Pri tom vrh elektrode moe da
se kree na slijedee naine (slika 7.11.):
Slika 7.11.
Kretanje vrha elektrode pri zavarivanju
Svi zavarivaki radovi dijele se na navarivanje i zavarivanje.
Navarivanje podrazumijeva izvoenje vie zavara, postavljenih jedan uz
drugi sa odreenim meusobnim preklapanjem, kako bi se dobio
kompaktan navaren sloj metala. Navarivanje se vri onda kada se eli na
povrinu elementa nanijeti sloj metala sa traenim osobinama (npr. sloj
metala velike tvrdoe) ili kada se ele poveati dimenzije istroenom
elementu (kod reparature). To znai, da se navarivanje koristi kako pri
izradi novih tako i pri popravljanju istroenih elemenata. Primjena
navarivanja je ekonomina samo u sluaju ako je debljina nanijetog sloja
metala vea od 1 - 2 mm. Za manje debljine nanijetog sloja metala
primjenjuju se drugi tehnoloki postupci.
Zavarivanjem nazivamo spajanje dva ili vie elemenata u jednu nerazdvo jivu cjelinu, izvoenjem jednog ili vie zavara ili slojeva na mjestu spoja.
Zavari - vanje elemenata i konstrukcija predstavlja najrasprostranjeniju
vrstu zavarivakih radova.
7.1.3. Reimi runog zavarivanja
Reim runog zavarivanja uglavnom zavisi od debljine osnovnog
materija- la i poloaja ava u prostoru u toku zavarivanja a odreen je
strujom zavarivanja. Na osnovu toga imati emo slijedee :
DAFER KUDUMOVI
6-8
4-5
9-12
13-15
5-6
16-20
6
Slika 7.12.
Zavisnost struje zavarivanja od prenika elektrode
I z = j Ae
gdje je:
I z - struja zavarivanja, u A;
j - dozvoljena gustina struje, u A/mm2;
A e - d e 2/4 - povrina poprenog presjeka jezgra elektrode, u mm2.
Dozvoljena gustina struje za rut
Za d e , u mm
Dozvolj. j, u A/mm2
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
232
DAFER KUDUMOVI
I z = m de
gdje je:
I z - struja zavarivanja, u A;
m - koeficijent (m = 30 kod d e = 3 mm i m = 40 - 50 kod d e = 4 - 6 mm);
d e - prenik elektrode, u mm
Na osnovu dijagrama na slici 7.12. dobijene su slijedee srednje vrijednosti
struje zavarivanja u zavisnosti od prenika elektrode:
d e , u mm.
I z , u A.
Navedene vrijednosti za struju zavarivanja treba smatrati kao opu
preporuku, poto na njenu veliinu utjeu (osim prenika elektrode) tip
obloge elektrode, debljina osnovnog materijala, oblik zavarenog spoja i
njegov poloaj u prostoru.
A1 = (6 8) d e
Za ostale zavare:
A1 = (8 12) d e
gdje je:
A 1 - povrina poprenog presjeka korijenog zavara, u mm2;
A n - povrina poprenog presjeka svakog od ostalih zavara, u mm2;
d e - prenik elektrode, u mm.
Povrina poprenog presjeka jednog zavara u zavisnosti od odabranog tipa i
prenika elektrode, struje i brzine zavarivanja odreuje se prema slijedeem
izrazu:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
233
DAFER KUDUMOVI
Az =
z Iz
vz
gdje je:
A z povrina poprenog presjeka jednog zavara, u cm2;
z - koeficijent taljenja, u g/Ah;
I z - struja zavarivanja, u A;
v z - brzina zavarivanja, u cm/h;
- gustina metala zavara, u g/cm3.
Ako odredimo povrinu poprenog presjeka jednog zavara prema prethod nom izrazu moemo izraunati brzinu zavarivanja na osnovu izraza.
vz =
z Iz
Az
cm / h
qp =
q U l I z ef
=
vz
vz
J / cm
vz =
z Iz
cm / h
3600 Az
I z 3600 Az
=
z
vz
cm / h
qp =
U l 3600 Az ef
J / cm
q p = 605 Az
J / cm
gdje je:
A z - povrina poprenog presjeka jednog zavara, u mm2.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
234
DAFER KUDUMOVI
Auk = 2 A1 + A2 + A3
odnosno
Auk = f 2 tg ( 2) + s1 d + (2 3) c [2 f tg ( 2 ) + s1 + 6]
mm2
metala vri se na slian nain kao kod V - ava, ali za obje strane.
Slika 7.13.
Ukupna povrina poprenog presjeka navarenog metala za V - av
Za priblino odreivanje ukupne povrine poprenog presjeka navarenog
metala za razne vrste avova kod sueljenih spojeva moe se koristiti
dijagram na slici 7.14.
Ako je poznata ukupna povrina poprenog presjeka navarenog metala za
dati av, povrina poprenog presjeka prvog (korijenog) zavara A 1 i
povrina poprenog presjeka svakog od ostalih zavara A n , moemo odrediti
potreban broj zavara (broj prolaza zavarivanja) prema slijedeem izrazu:
n=
Auk A1
+1
An
DAFER KUDUMOVI
k2
Auk =
kv
2
mm2
gdje je:
A uk - ukupna povrina poprenog presjeka navarenog metala, u mm2;
k - kateta ava, u mm;
k y - koeficijent poveanja, koji uzima u obzir postojanje zazora i ispupenja
ava.
Slika 7.14.
Odreivanje ukupne povrine poprenog presjeka navarenog metala
u zavisnosti od debljine lima i vrste ava
Koeficijent k y se odreuje u zavisnosti od veliine katete ava:
Kateta ava k, u mm..
Koeficijent poveanja k y ..
Ukupna povrina poprenog presjeka navarenog metala kod T - spojeva
DAFER KUDUMOVI
moe se priblino odrediti u zavisnosti od katete ava (1) ili od debljine lima
(2 i 3) prema slici 7.15. Broj zavara (broj prolaza zavarivanja) se izraunava
na taj nain to se ukupna povrina poprenog presjeka navarenog metala
(A uk ) podijeli sa maksimalno dozvoljenom povrinom poprenog presjeka
jednog zavara (30 do 40 mm2), to jest, n = A uk /30 40. Struja i brzina
zavarivanja T - spojeva se odreuje na isti nain kao kod sueljenih spojeva.
Slika 7.15.
Odreivanje ukupne povrine poprenog presjeka navarenog metala kod
T - spojeva u zavisnosti od debljine lima, katete i vrste ava
Pogonska energija pri zavarivanju kutnih avova se izraunava prema
jednadbi za q p . Ako se usvoji srednja vrijednost za k y = 1,3 i uzme u obzir
izraz to se pogonska energija moe priblino odrediti prema slijedeem
izrazu:
q p = 605
k2
1,3 = 395 k 2
2
J / cm
gdje je:
k - kateta ava, u mm, ili
q p = 39.500 k 2 J / cm
gdje je:
k - kateta ava, u cm.
7.1.4. Zavarivanje sueljenih spojeva
Izbor vrste ava se vri uglavnom prema debljini osnovnog materijala.
Navesti emo avove koji se najee izvode.
I - av
Debljina osnovnog materijala se kree od 1 - 4 mm pri upotrebi elektroda
normal- ne prodornosti. Primjenom elektroda sa dubokim prodiranjem
mogu se na ovaj na - in zavarivati i limovi veih debljina. Razmak izmeu
elemenata zavisi od poloaja zavarivanja, debljine osnovnog materijala te
vrste elektrode i iznosi s 1 = 0 - 2 mm.
Slika 7.16.
I - av
I - av prikazan na slici 7.16.a. je izveden sa jednim zavarom sa jedne strane,
zbog ega obino dolazi do nedovoljnog ili neujednaenog uvara u korijenu
ava. Da bi se to izbjeglo postavlja se podlona traka ispod korijena ava kao
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
237
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.17.
V - av
a - V - av izveden sa vie zavara;
b - V - av izveden sa vie slojeva;
1-k
p - zavrni (pokrivni) k
DAFER KUDUMOVI
X - av
Dvostruki U - av
Dvostruki U - av se izvodi kod limova debljine od 30 - 60 mm. Kut otvora
lijeba = 100. Razmak u korijenu lijeba s 1 = 0 - 4 mm. Zatupljenje
korijena lijeba h = 1 - 3 mm. Poluprenik zaobljenja r = 3 - 5 mm.
Dvostruki U - av moe biti izveden sa vie zavara ili sa vie slojeva (slino
kao X - av na slici 7.18.).
Kod U-ava je manji utroak dodatnog materijala nego kod odgovarajueg
V-ava ali je tea obrada ivica lijeba. Korijen dvostrukog U-ava treba
obavezno izlijebiti prije izvoenja pokrivnog korijenog zavara.
Sueljeno zavarivanje limova razliitih debljina
Ukoliko je razlika izmeu debljina limova koje treba sueljeno zavariti vea
od 3 mm, primjenjuje se zakoenje debljeg lima prema slici 7.19.
Slika 7.19.
Zavarivanje limova razliitih debljina
Zakoenjem debljeg lima se omoguava normalno sueljeno zavarivanje dva
lima razliite debljine a osim toga se izbjegavaju nagle promjene toka linija
sila, to dovodi do smanjenja koncentracije napona u podruju ava.
Zavarivanje dva lima razliite debljine se moe izvesti sa V ili X - avom.
Zavarivanje preklopnih i T-spojeva
T - spojevi
T - spojevi se ostvaruju kutnim avovima. Najei sluajevi izvoenja
kutnih avova prikazani su na slici 7.20.
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.20.
Kutni avovi
Kao to se vidi na slici 7.20.a i b. kutni av se moe izvesti sa jednim ili vie
zavara u zavisnosti od debljine osnovnog materijala i veliine optereenja
koje av treba da izdri. Kod kutnih avova je veoma vano da se kvalitetno
izvede korijeni zavar, poto nije mogue korijen izlijebiti i izvesti pokrivni
korijen zavar. Najpodesniji nain izvoenja kutnih avova je prikazan na
slici 7.20.c. Ovdje su stvoreni uvjeti za ravnomjerno formiranje ava, poto
su oba kraka T - spoja nagnuta pod kutem od 450 a elektroda se nalazi u
vertikalnom poloaju. Ovaj poloaj je za zavarivaa najudobniji i
omoguava dobijanje najkvalitetnijeg ava. Zbog toga treba nastojati da se
konstrukcija, uz pomo raznih tipova pozicionera, postavi tako da je mogue
to vei broj kutnih avova izvesti u tom poloaju. Izraz zavarivanje "u
koritu" je u upotrebi u proizvodnji, poto do sada nije pronaen
odgovarajui struni izraz za taj poloaj zavarivanja. Kutni avovi mogu biti
izvedeni tako da je povrina ava ispupena, ravna ili udubljena (slika 7.21.).
Oblik povrine kutnog ava zavisi prije svega od vrste elektrode. Ako se
upotrebi elektroda koja daje gust talina doi e do obrazovanja ispupenog
ava, dok upotreba elektrode koja daje tean talina dovodi do obrazovanja
udubljenja ava. Kutni avovi sa ispupenom povrinom ava se
preporuuju za elemente koji su podvrgnuti statikom optereenju. Pri
promjenljivom i udarnom optereenju povoljniji su kutni avovi sa
udubljenom povrinom ava.
Kutni avovi sa ravnom povrinom ava se po svojim svojstvima
nalaze izmeu ispupenih i udubljenih avova, zbog ega su najee u
upotrebi. Veliina presjeka kutnog ava se odreuje veliinom u njega
upisanog pravouglog trougla (sl. 7.21.d.). Kateta k tog trougla odreuje
veliinu ava. Naime, smatra se da je maksimalna vrstoa kutnog ava
postignuta ako je kateta k jednaka debljini lima (ako su kraci T - spoja od
lima razliitih debljina, onda je mjerodavna debljina tanjeg lima).
Slika 7.21.
Presjeci kutnih avova
DAFER KUDUMOVI
Prema tome, poveanje katete ava k iznad debljine lima nema nikakvog
opravdanja. Kod prorauna vrstoe ava mjerodavna je raunska debljina
kutnog ava "a" (slika 7.21.d.). Za kutne avove prema slijci 7.21. nije
potrebna izrada posebnog lijeba, pa je priprema ivica limova jednostavna.
Meutim, oblik ovakvih kutnih avova dovodi do naglog skretanja linija sila,
to je vrlo nepovoljno kod optereenja konstrukcija na zamor. U tom sluaju
se preporuuju 1/2 V i K - avovi kod kojih je skretanje linija sila znatno
povoljnije, pa je i koncentracija napona manja (slika 7.22.).
Slika 7.22.
1/2 V i K - av
1/2 V - av se primjenjuje kod limova debljine od 5 - 15 mm. Ovaj av je
naroito podesan za zavarivanje sueljenih i T - spojeva u horizontalno vertikalnom poloaju. Kut otvora lijeba = 500. Razmak u korijenu lijeba
s 1 = 0 - 4 mm. Zatupljenje u korijenu lijeba h = 0 - 3 mm.
K - av se primjenjuje kod limova debljine od 12 - 60 mm. Kut otvora lijeba
= 500. Razmak u korijenu lijeba s 1 = 0 - 4 mm. Zatupljenje u korijenu
lijeba h = 0 - 3 mm.
Preklopni spojevi
Kutni avovi se primjenjuju i kod izvoenja preklopnih spojeva. Nain
izvoenja preklopnih spojeva je prikazan na slici 7.23. Preklopni spojevi se
primjenjuju prilino rijetko i to najee za spajanje krajeva kutnika sa
limom.
Slika 7.23.
Preklopni spoj
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.24.
Postupci izvoenja avova :
Da bi se smanjile deformacije konstrukcija uslijed zavarivanja, preporuu ju se slijedei najvaniji postupci pri runom elektrolunom zavarivanju:
Kratki avovi (ija duina ne prelazi 250 - 300 mm) zavaruju se bez prekida
prema slici 7.24.
avovi srednje duine (od 300 - 1000 mm) se zavaruju ili bez prekida od
sredine prema krajevima (slika 7.24.b.) ili povratnim korakom (slika 7.24.c.)
ili na preskok povratnim korakom (slika 7.24.d.).
Dugaki avovi (iznad 1000 mm) se zavaruju povratnim korakom od sredine
prema krajevima, najee sa dva zavarivaa koji rade istovremeno (slika
7.24.e.).
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
242
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.26.
Izvoenje avova po duini kada je debljina osnovnog materijala
vea od 20 - 25 mm
spoja.
Slika 7.27.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
244
DAFER KUDUMOVI
Elektrode su poloene po duini budueg ava jedna iza druge. Jedan kraj
tog niza elektroda se spoji sa izvorom struje a na drugom kraju se
uspostavlja luk pomou posebne ugljene elektrode. Luk prelazi sa kraja
jedne na poetak susjedne elektrode u nizu. Elektrode i luk su pokriveni
bakarnom inom koja upravlja luk prema lijebu u osnovnom materijalu.
Bakarna ina istovremeno odvodi toplinu, to omoguava upotrebu
elektroda vee duine, jer na taj nain smanjuje njihovo krivljenje. U toku
procesa zavarivanja luk se ne vidi. av se formira taljenjem poloenih
elektroda.
Ovaj postupak zavarivanja je produktivniji od runog zavarivanja obloe nom elektrodom, jer jedan zavariva moe istovremeno da rukuje sa
nekoliko takvih ureaja. Vea primjena ovog postupka zavarivanja je
ograniena zbog slije - deih nedostataka:
- potrebna je briljiva priprema ivica lijeba u osnovnom materijalu;
- potrebno je imati bakarne ine za svaku vrstu ava;
- nije mogue u toku rada kontrolisati proces zavarivanja;
- provarivanje korijena po duini ava nije uvijek dobro.
7.1.5. Gravitaciono zavarivanje
Gravitaciono zavarivanje predstavlja postupak poluautomatskog zavariva nja sueljenih i T-spojeva (slika 7.28.). Kod gravitacionog zavarivanja sa
konstan - tnim kutem nagiba elektrode (slika 7.28.a.), debelo obloena
elektroda je uvre - na jednim krajem u kliznu stezaljku 2 (koja slobodno
klizi po stubu 3), dok se drugim krajem oslanja na osnovni materijal. Luk se
uspostavlja poslije ukljuivanja struje preko specijalnog prekidaa. Poto se
elektroda uslijed taljenja skrauje, stezaljka 2 klizi niz stub 3 sve do
ograniivaa 4, kada se luk automatski prekida i gasi.
Za sve vrijeme zavarivanja elektroda je zadrala konstantan kut
nagiba , pri emu je vrh elektrode klizio po osnovnom materijalu. Kod
gravitacionog zavarivanja sa promjenljivim kutem nagiba elektrode (7.28.b),
njen gornji kraj je uvren u stezaljku 2, koja je pomou zgloba 4 vezana za
stub 3. Luk se uspostavlja poslije ukljuivanja struje, pri emu se elektroda
topi klizei svojim vrhom po osnovnom materijalu. U toku taljenja elektroda
se skrauje stalno poveavajui kut nagiba , poto zglob 4 ne mijenja svoj
poloaj na stubu 3.
U oba sluaja gravitacionog zavarivanja vrh elektrode klizi po osnovnom
materijalu, oslanjajui se ivicom obloge na njega (slika 7.28.c.). Metalno
jezgro elektrode je na taj nain izolovano od osnovnog materijala. I kod ovog
postupka zavarivanja jedan zavariva moe da rukuje sa nekoliko takvih
ureaja, pa je produktivnost rada vea u odnosu na runo zavarivanje
obloenom elektrodom. Duina elektrode za gravitaciono zavarivanje iznosi
700 mm.
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.28.
Shema gravitacionog zavarivanja
DAFER KUDUMOVI
2 - luk;
3 - jezg
Obloga elektrode je premazana otpornim vodonepropusnim
premazom. avovi izvedeni pod vodom zadovoljavaju u pogledu vrstoe.
Meutim, dolazi do poveanog sadraja vodika u talini, to dovodi do
obrazovanja pora i pada plastinosti metala ava. Struktura metala
zavarenog spoja pokazuje znake breg hlaenja poslije zavarivanja, dok je
zona utjecaja topline suena. Zavarivanje pod vodom je mogue u rijenoj i
u morskoj vodi. Obino se izvodi do 30 - 40 m dubine zbog zavarivaa
ronioca, koji mora da radi u vrlo tekim uvjetima visokog vodenog pritiska.
Perspektiva razvoja zavarivanja pod vodom se kree u pravcu primjene
poluautomata i automata sa korienjem argona kao zatitnog plina.
7.2. ZAVARIVANJE POD PRAKOM
Sa ciljem da se povea produktivnost rada i pobolja kvalitet zavarivanja, u
proizvodnji zavarenih konstrukcija uveden je niz automata za elektroluno
zavarivanje. Principijelna shema jednog takvog automata prikazana je na
slici 7.30.
Slika 7.30.
Shema automata za elektroluno zavarivanje
1 - bubanj sa koturom elektrodne ice;
2 - komandna tabla;
3 - pokretno postolje;
4 - elektromotor;
5 - reduktor;
DAFER KUDUMOVI
Kod automata prvog tipa najee se koriste ureaji kod kojih se vri
regulacija brzine dodavanja elektrodne ice prema naponu luka. Kod ove
vrste automata je uspostavljena veza izmeu brzine dodavanja elektrodne
ice i napona luka, odnosno duine luka. Pri normalnom (zadanom) naponu
luka, odnosno duini luka, automat dodaje elektrodnu icu brzinom koja je
priblino jednaka brzina njenog taljenja. Ukoliko doe do smanjenja duine
luka (npr. zbog pojave ispup - enja na zavarivanom elementu), automat
smanjuje brzinu dodavanja elektrodne ice. Ovo dovodi do poveanja duine
i napona luka te uspostavljanja prvobitnog stanja. Meutim, ukoliko doe
do poveanja duine luka (npr. zbog udubljenja na zavarivanom elementu),
automat poveava brzinu dodavanja elektrodne ice. Ovo dovodi do
smanjenja duine i napona luka na njihove prvobitne, odnosno zadane
vrijednosti. U toku procesa zavarivanja, brzina dodavanja elektrodne ice se
na gore opisani nain stalno mijenja, odnosno usklauje sa zadanim
naponom (i duinom) luka. Savremeni automati odravaju napon luka sa
tanou od 0,5 V. Ovo odgovara odravanju duine luka sa tanou od
0,2 - 0,3 mm, to je nemogue postii pri runom zavarivanju. Prema tome,
automati prvog tipa promjenom brzine dodavanja elektrodne ice pomou
odgovarajueg regulatora, odravaju reim zavarivanja na konstantnim
(zadanim) vrijednostima.
Kod automata drugog tipa vri se dodavanje elektrodne ice sa konstantom
brzinom koja je jednaka brzini njenog taljenja. Ovdje brzina dodavanja
elektrodne ice ne zavisi od napona luka ili drugih faktora. Kod ovog
automata samoregulaci - ja luka pri zavarivanju taljivom elektrodom je
toliko jako izraena da nije potrebna primjena posebnog regulatora kao kod
automata prvog tipa. Samoregulacija luka nastaje zato to se brzina taljenja
elektrodne ice mijenja sa poveanjem duine luka. Naime, brzina taljenja
elektrodne ice se smanjuje sa poveanjem duine luka, dok se poveava sa
smanjivanjem duine luka. To znai da kod automata sa konstantnom
brzinom dodavanja elektrodne ice, svaka promjena duine luka izaziva
promjenu brzine taljenja elektrodne ice. Na intezitet samoregulacije luka
najvei utjecaj imaju gustina struje zavarivanja i oblik spoljne
karakteristike izvora struje.
Pri malim gustinama struje, samoregulacija se odvija tako sporo da
ne moe dovoljno brzo da prati promjene duine luka. Sa poveanjem
gustine struje raste brzina taljenja elektrodne ice i pojaava utjecaj
samoregulacije. Pri gustini struje od 15 - 25 A/mm2 i brzini dodavanja
elektrodne ice od 0,5 - 1 m/min, neophodna je upotreba automatske
regulacije brzine dodavanja elektrodne ice. U ovom sluaju nije mogua
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
248
DAFER KUDUMOVI
1 - ele
2-e
3 - pli
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
249
DAFER KUDUMOVI
5-
DAFER KUDUMOVI
poluatomatskim
Slika 7.33.
Osnovne dimenzije ava izvedenog zavarivanjem pod prakom
b
hu - d
Odnos irine ava b i dubine uvara h u naziva se koeficijent oblika
uvara u :
u =
b
hu
c =
b
c
DAFER KUDUMOVI
dobijaju se kod irokih avova sa niskim nadvienjem ava. Ovi avovi imaju
velike vrijednosti za u , to takoe nije preporuljivo. Ukoliko proraun
pokae da je c < 7, bie neophodno da se ivice limova zakose kako bi lijeb
primio viak materijala nadvienja ava.
Da bi se mogao proraunom odrediti reim zavarivanja koji e obezbijediti
dobijanje ava eljenih dimenzija i oblika njegovog poprenog presjeka,
neophod - no je utvrditi vezu izmeu parametara reima zavarivanja i
osnovnih dimenzija te oblika poprenog presjeka ava. Na promjenu
dimenzija i oblika poprenog presje- ka ava utjeu slijedei parametri
zavarivanja:
Struja zavarivanja. Sa poveanjem struje zavarivanja poveava se koliina
topline unijete u osnovni materijal, dok zbog porasta pritiska plinova dolazi
do poveanog duvanja luka. Ovo dovodi do veeg istiskivanja rastaljenog
metala ispod luka i njegovog dubljeg prodiranja u osnovni materijal. Uslijed
toga dolazi do poveanja dubine uvara. Takoe se poveava udio osnovnog
materijala u metalu ava. Zbog znatnog prodiranja luka u osnovni materijal
dolazi do malog porasta irine ava, dok se nadvienje ava poveava uslijed
poveanja volumena rastaljenog metala elektrode. Sa porastom struje
zavarivanja koeficijent oblika uvara u se smanjuje. Na slikama 7.34.a i
7.35.d. prikazan je utjecaj poveanja struje zavarivanja na dimenzije i oblik
poprenog presjeka ava.
Slika 7.34.
Promjena dimenzije ava u zavisnosti od parametara reima zavarivanja
(naizmjenina struja; praak OSC - 45)
a - pri promjeni struje zavarivanja I z (d e = 4 mm); v z = 30 m/h; U l = 35 - 36
V);
b - pri promjeni napona luka U l (d e = 4 mm; I z = 800 A; v z = 25 - 30 m/h, U l
=
35 - 36 V);
c - pri promjeni gustine struje j (v z = 30 m/h; U l = 35 - 36 V).
Gustina struje. Smanjivanje prenika elektrodne ice (pri konstantnoj struji
zavarivanja) dovodi do poveanja gustine struje. To utjee na poveanje
dubine uvara i nadvienja ava, dok se irina ava smanjuje (slika 7.34.d.).
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
252
DAFER KUDUMOVI
Napon
duine
praka
uvara
ivicama ava.
Slika 7.36.
Utjecaj ugla nagiba elektrodne ice na dimenzije i oblik poprenog presjeka
ava
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
253
DAFER KUDUMOVI
T=
2
q
e(( r )
2 v
( 4a t ) )
ln T = ln[(q ) (2 v)] ln t (r 2 ) (4 a t
1 T
1
r2
= +
T t
t 4 a t2
A odatle:
T T r 2
=
1
t
t 4 a t
Maksimalna temperatura e biti postignuta pri T/ t = 0, to jest kada je
r2/4at-1 = 0, pa imamo:
tmax =
r2
4a
Tmax =
q4a
(e 1)
2 v r 2
Tmax =
2q
e c v r2
r2 =
2q
e c vz Ttop
DAFER KUDUMOVI
Au =
r2
2q
1
=
=
qp
2
2 e c vz Ttop e c Ttop
gdje je:
qp =
q
- pogonska energija.
vz
Slika 7.37.
Povrina uvara
1 - polukrug;
Na osnovu navedenog moe se smatrati da stvarni oblik povrine uvara predstavlja poluelipsu ij
Povrina poluelipse, ija je jedna poluosa b/2 a druga h u , moe biti odreena
prema slijedeem:
b h
b h 2 u hu 2
Au = u = u =
2 2 2 hu 2
4
Ako izjednaimo desne strane jednadbi dobiemo slijedee:
hu = 2
qp
e c Ttop u
= A
qp
A = 2
1
= 0,00775
e c Ttop
DAFER KUDUMOVI
hu = 0,007775
qp
cm
Prema gornjem moemo odrediti dubinu uvara h u ako izraunamo pogon sku energiju q p i ako je poznat koeficijent oblika uvara u .
Ovdje je:
qp =
q U l I z ef
=
vz
vz
J / cm
hu1 + hu 2 = d + p
Slika 7.38.
Dimenzije sueljeno zavarenog spoja
p - preklapanje (3 - 4 mm)
Prvo se izrauna dubina uvara h u1 za prvu stranu prema slijedeem izrazu:
d
hu1 = + (2 3)
2
mm
DAFER KUDUMOVI
Dozvoljena gustina struje j pri automatskom zavarivanju pod prakom sueljenih spojeva u zavis
d e , u mm....
j, u A/mm2.
Poto je odreena struja zavarivanja i dozvoljena gustina struje, odreuje se prenik elektrodne
de = 2
Iz
j
vz =
m/h
Za d e = 2 mm:
vz =
(8 12) 103
Iz
m/h
DAFER KUDUMOVI
H = hu + c = const
Slika 7.39.
Utjecaj vrste ava, razmaka izmeu limova i lijeba na oblik uvara
Na osnovu ovog izraza mogu se osnovne dimenzije ava (odreene za
navarivanje ili sueljeno zavarivanje) preraunati za sluaj kada se vri
sueljeno zavarivanje pri postojanju lijeba ili razmaka izmeu limova,
ukoliko se zavaruje sa istim reimom zavarivanja. Preraunavanje se vri na
slijedei nain:
Ako postoji lijeb.
U sluaju postojanja lijeba, prvo se odabere koeficijent nadvienja ava ' c
(optimalne vrijednosti za c su od 7 do 10). Povrinu poprenog presjeka
dijela zavara koji se nalazi iznad povrine lima odreujemo na slijedei
nain:
A navara = A z - A lijeba
Na osnovu nadvienja ava c' u sluaju postojanja lijeba bie jednako (uz
pretpostavku da je irina b ostala ista i pri postojanju lijeba):
c' =
Ana var a
0 ,73 b
c
b2
Ana var a = 0,73 b c = 0 ,73 b 2 = 0,73
c
b
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
258
DAFER KUDUMOVI
A lijeba = f2 tg (/2)
Slika 7.40.
Popreni presjeci avova
f=
Azlijeba
tg ( 2)
gdje je:
- ugao lijeba (60 - 700).
Po to je H = co nst, stva rna dubina uva ra za sluaj postoja nja lijeba
odreuje se u saglasnosti sa:
hu1' = H c
Na ovaj nain su odreene dimenzije ava na prvoj strani sueljenog spoja,
slika 7.40. Zatim se odredi dubina uvara h u2 na drugoj strani sueljenog
spoja. Odreivanje ostalih dimenzija ava vri se analognim postupcima kao
za prvu stranu spoja.
Ako postoji razmak izmeu limova: Razmak izmeu limova se ostavlja kako
bi bilo omogueno sueljeno zavarivanje limova veih debljina bez izrade
lijeba. U ovom sluaju dio taline prodire u razmak, pri emu se nadvienje
ava smanjuje a dubina uvara poveava. Prvo se odredi dubina uvara, irina
ava, nad - vienje ava i debljina ava pri odreenom reimu zavarivanja za
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
259
DAFER KUDUMOVI
Az f 2tg ( 2 ) H s1
0 ,73 b s1
Az f 2tg ( 2 ) H s1
0 ,73 b s1
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.41.
Dimenzije vieprolaznih avova
hz' =
Az1
tg ( 2 )
hz ' =
Az H s1
tg ( 2 )
b2
c'
DAFER KUDUMOVI
b = b lijeba + 2(2 3)
Poto je b lijeba / 2 = f tg (/2), to je b lijeba = 2f tg (/2).
irina ava b e tada biti jednaka:
b = 2 ftg + 2(2 3)
2
Ukupna povrina poprenog presjeka navarenog metala sa jedne strane
sueljenog spoja je jednaka:
A uk =A lijeba + A navara
Povrina dijela lijeba koju treba da ispune ostali zavari sa jedne strane
sueljenog spoja iznosi:
Az =
z Iz
3600 vz
n=
Aostali
Az
h0' + h0" = p + h
gdje je:
h' o - dubina rastapanja zatupljenja od prvog zavara na prvoj strani
sueljenog spoja;
h" o - dubina rastapanja zatupljenja od prvog zavara na drugoj strani
sueljenog spoja;
p - preklapanje prvih zavara;
h - zatupljenje.
Reimi zavarivanja ugaonih avova. Pri automatskom i poluautomatskom
zavarivanju pod prakom, ugaoni avovi se izvode na slijedee naine:
DAFER KUDUMOVI
ugaonih avova neophodno je da irina ava bude jednaka irini lijeba slika
7.42.a. poto bi dolo do pojave zareza ukoliko bi irina ava bila vea od
irine lijeba (slika 7.42.b.). Nasuprot tome, suvie uski i duboki avovi su
skloni obrazovanju vruih prslina. Ovakvi avovi imaju male vrijednosti
koeficijenta oblika kutnog ava. Odnos irine ava b i debljine ava H
nazivamo koeficijent oblika kutnog ava ( = b/H). Eksperimentalno je
utvreno da se gustina struje u elektrodnoj ici mora nalaziti u odreenim
granicama kako bi se dobio ugaoni av zadovoljavajueg oblika. Dozvoljene
gustine struje u zavisnosti od prenika elektrodne ice su slijedee:
d e , u mm............
j, u A/mm2.......
Povrina poprenog presjeka zavara sa ravnom povrinom ava se odre uje pomou katete ava k:
Az =
k2
2
10 mm.
Slika 7.42.
Popreni presjeci kutnih avova zavarenih "u koritu"
a - pri optimalnom koeficijentu oblika kutnog ava (
b - pri koeficijentu oblika kutno
Na osnovu odabranog prenika elektrodne ice i dozvoljene gustine struje,
izraunava se struja zavarivanja prema slijedeoj formuli:
Iz =
de 2
4
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.43.
Zavisnost kritine struje od brzine zavarivanja
Ako je I z = I kr dobijaju se kutni avovi sa ravnom povrinom. Meutim, ako
je I z > I kr dobijaju se ispupeni, dok ako je I z < I kr dobijaju se udubljeni
kutni avovi.
7.2.4. Utjecaj promjena mrenog napona na oblik i dimenzije ava pri
automatskom i poluautomatskom zavarivanju pod prakom
U toku zavarivanja dolazi do promjena mrenog napona koje utjeu na
promjenu reima zavarivanja a samim tim na promjenu dimenzija i oblika
ava. Na promjenu reima zavarivanja, osim promjena mrenog napona,
utjee i nain regu- lacije automata za zavarivanje.
Pri zavarivanju automatima sa regulacijom brzine dodavanja elektrodne
ice, napon luka se stalno odrava na zadanoj veliini. Zbog toga, pad
mrenog napona dovodi do znatnih promjena struje zavarivanja.
Na slici 7.44. kriva a predstavlja spoljnu karakteristiku izvora struje pri nominalnom mrenom naponu, dok je takom 1 odreen reim zavarivanja.
Ukoliko u mrei doe do pada napona, to e spoljna karakteristika izvora
struje zauzeti poloaj b zbog pada napona praznog hoda sa vrijednosti U 01
na U 02 . Sada e reim zavarivanja biti odreen takom 2. Taka 1 i 2 se
nalaze na pravoj U l = const koja se naziva statika karakteristika sistema
regulacije. Iz navedenog proizilazi da je pri padu mrenog napona, napon
luka ostao isti, dok se struja zavarivanja sma - njila sa vrijednosti I z1 na I z2 .
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.44.
Utjecaj pada mrenog napona na promjenu reima zavarivanja pri U l = const.
Kod blago padajuih spoljnih karakteristika izvora struje, isti pad mrenog
napona dovodi do vee promjene struje zavarivanja nego kod strmo
padajuih spoljnih karakteristika. Prema tome, promjena mrenog napona
pri zavarivanju automatima sa regulacijom brzine dodavanja elektrodne
ice dovodi do promjena dimenzija ava uslijed promjena struje
zavarivanja. Struja zavarivanja uglavnom utjee na dubinu uvara. Zbog
toga, pad mrenog napona pri zavarivanju sa velikim strujama dovodi do
znatnog smanjivanja dubine uvara.
Pri zavarivanju automatima sa konstantnom brzinom dodavanja elektrodne
ice, pad mrenog napona dovodi do znatnog napona luka, dok malo utjee
na struju zavarivanja. Na slici 7.45. kriva a predstavlja spoljnu
karakteristiku izvora struje pri nominalnom mrenom naponu. Reim
zavarivanja je odreen takom 1, koja predstavlja presjek spoljne
karakteristike izvora struje i krive U l = f (I z ). Kriva U l = f (I z ) se naziva
statika karakteristika sistema regulacije. Ako doe do pada mrenog
napona, spoljna karakteristika izvora struje zauzima poloaj b, dok je reim
zavarivanja odreen takom 2.
Slika 7.45.
Utjecaj pada mrenog napona na promjenu reima zavarivanja pri v e = const.
Na slici 7.45. je vidljivo da se pri padu mrenog napona struja zavarivanja
neznatno se mijenja za razliku od napona luka ije su promjene znatne. Pri
velikim brzinama dodavanja elektrodne ice, (a to znai pri velikim
strujama zavarivanja), kriva U l = f (I z ) dobija kos poloaj. To dovodi do
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
265
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.46.
Zavarivanje pod prakom sueljenih spojeva sa jedne strane
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.47.
Shema zavarivanja pod prakom sa bakarnom podlonom trakom sa lijebom
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.48.
Shema zavarivanja sa podlogom od praka
1 - osnov
2 - praak za
Poto se prethodno osnovni materijal namjesti u potreban poloaj, u gumenu cijev se dovede vazduh pod pritiskom, koji preko azbestnog platna vri
pritisak na praak za zavarivanje. Na taj nain praak spreava isticanje
taline iz ava i utjee na oblik korijena ava.
7.2.6. Zavarivanje preklopnih i T-spojeva
Zavarivanje preklopnih i T - spojeva se izvodi "u koritu" i sa nagnutom
elektrodnom icom (slika 7.49.)
Slika 7.49.
Shema zavarivanja preklopnih i T - spojeva
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
268
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.50.
Shema zavarivanja ava na kutu i kutnih avova
Zavarivanje "u koritu" omoguava najbolje oblikovanje ava, pa se primjenjuje kad god je mogue postaviti zavarivanu konstrukciju u odgovarajui
poloaj (slika 7.49.a i b.). Pri zavarivanju T - spojeva "u koritu" neophodna
je preciznija montaa elemenata nego pri zavarivanju sa nagnutom
elektrodnom icom zbog mogunosti isticanja taline i troske kroz razmak
izmeu limova. Savremene maine za plinsko rezanje omoguavaju dovoljno
preciznu obradu elemenata T - spoja.
Ukoliko je razmak izmeu krakova T-spoja vei od 1-1,5 mm, pri
zavarivanju "u koritu" neophodna je primjena specijalnih mjera koje
spreavaju istjecanje taline i troske (slika 7.50.).
Automatsko zavarivanje pod prakom preklopnih i T-spojeva esto se izvodi
na taj nain to se automat kree po konstrukciji slika 7.51.
Slika 7.51.
Shema automatskog zavarivanja pod prakom jednog I - nosaa
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
269
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 7.53.
Ureaj za zadravanje praka
1 - elektrodna ica;
2 - dovod praka;
3 - garnitura ploica;
Ukoliko prenik proizvoda dozvoljava zavarivanje automatom i sa unutra nje strane, to se izvodi zavarivanje sa obje strane. U ovakvim sluajevima
prvo se izvede zavarivanje sa unutranje strane, pa se radi spreavanja
isticanja taline kroz razmak izmeu ivica limova koristi podloga od praka.
Slika 7.54.
Shema zavarivanja krunih avova sa podlogom od praka na pokretnoj
remenici
1 - ele
2 - mjesto dodav
Ureaj prikazan na slici 7.55. se takoe pokree uslijed sile trenja, dok se
pritisak na proizvod ostvaruje djelovanjem posebne opruge (koja je
ugraena u taj ureaj).
Slika 7.55.
Okretni ureaj sa podlogom od praka
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
271
DAFER KUDUMOVI
Izvoenje krunih avova velikih prenika se vri na specijalnim kretnim ureajima za zavarivan
Izvoenje kutnih avova na cilindrinim elementima malih prenika vri se
na okretnom ureaju prema slici 7.57.
U pogledu reima zavarivanja, pri izvoenju krunih avova treba imati u
vidu slijedee:
Slika 7.56.
Okretni ureaj za zavarivanje krunih avova velikih prenika
Slika 7.57.
Shema izvoenja krunih avova na okretnom ureaju
DAFER KUDUMOVI
visini.
Slika 7.58.
Ulazne i izlazne ploice
Zbog toga se limovi pri montai prvo runo spoje kratkim avovima. Duina kratkih avova zavisi od debljine limova spoja i iznosi od 20 - 80 mm a
njihov meusobni razmak ne smije biti vei od 500 mm. Na kraju se kratkim
avovima privruju ulazne i izlazne ploice (slika 7.58.). Naime, poto se
zavarivani elementi prije montae odreu na tane dimenzije, to ulazna
ploica slui da automat na njoj zapone a izlazna da zavri zavarivanje.
Poslije zavarivanja se te ploice odreu. Na taj nain se postie da poetak i
kraj ava budu kvalitetno izvedeni.
7.2.9. Poluautomatsko zavarivanje pod prakom
Pri poluautomatskom zavarivanju pod prakom, elektrodna ica se dodaje
automatski, dok se dra elektrode pomjera runo po lijebu budueg ava
(slika 7.59.).
Mehanizam 4 odmotava elektrodnu icu sa kotura 3 i potiskuje je kroz
fleksibilnu cijev 2 u dra elektrode 1 u podruje lijeba. Praak za
zavarivanje se nalazi u posudi na samom drau elektrode odakle se
slobodnim padom dovodi u podruje zavarivanja.
Slika 7.59.
Shema poluatomatskog zavarivanja pod prakom
1 - dra elektrode;
2 - fleksibilna cijev;
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
273
DAFER KUDUMOVI
6 - osnovni materijal.
Inae, sam proces zavarivanja je isti kao kod automatskog zavarivanja pod
prakom. Ravnomjerno pomicanje draa elektrode mogue je samo ako
brzina zavarivanja ne prelazi 30 - 40 m/h. Pri poluautomatskom zavarivanju
se koristi naizmjenina i istosmjerna struja.
Poluatomatsko zavarivanje sueljenih spojeva sa jedne strane najee se
primjenjuje za limove od 3 - 6 mm debljine, uz obaveznu upotrebnu
podlone trake ili podloge od praka. Poluautomatsko zavarivanje sueljenih
spojeva sa obje strane primjenjuje se za zavarivanje limova debljine od 3-20
mm. Reimi polu - automatskog zavarivanja pod prakom srednjih i debelih
limova mogu se odrediti na nain koji je ranije naveden za automatsko
zavarivanje pod prakom.
7.3. TEORIJSKE OSNOVE ELEKTROLUNOG ZAVARIVANJA
TALJIVOM IANOM ELEKTRODOM U ZATITI PLINA
Elektroluno zavarivanje u zatiti inertnog i aktivnog plina je uopeni
naziv za sve varijante postupaka elektrolunog zavarivanja taljivom
ianom elektrodom. Skraena slovna oznaka za ovaj postupak
elektrolunog zavarivanja u nas do sada nije uvedena. U amerikoj literaturi
ovaj postupak je poznat pod skraenicom GMAW, to dolazi od izraza
"GAS - METAL - ARC - WELDING", dok je u njemakoj literaturi
usvojena skraena oznaka MSG, to dolazi od izraza "METALL SCHUTZGASSCHWEIEN".
Kod ovog postupka zavarivanja iana elektroda se koristi za uspostavlja nje elektrinog luka i kao dodatni metal. Elektrini luk je izvor topline za
zavariva- nje, a uspostavlja se izmeu taljive iane elektrode i radnog
komada. Zatita taline i kapi dodatnog metala, kao lake uspostavljanje
elektrinog luka, ostvaruje se dovoenjem spolja odgovarajueg zatitnog
plina ili plinske smjee.
Osnovna osobina postupaka je zavarivanje velikom gustinom struje, pri mjena malih prenika iane elektrode uz upotrebu odgovarajueg zatitnog
plina.
Kada je postupak otkriven, primjenjivan je, uglavnom, za zavarivanje
aluminija. Tada je uveden izraz MIG ("METAL - INERT - GAS"), koji je
korien kao skraenica za pomenuti postupak zavarivanja. Sada se ova
skraenica koristi za oznaavanje jedne od varijanti postupka zavarivanja u
zatiti plina.
Kasnije je razvijena varijanta postupaka sa upotrebom aktivnog plina (u
prvom redu CO 2 ) i plinskih smjea za zatitu zone zavarivanja, to je dovelo
do izraza MAG ("METAL - AKTIV - GAS"). Ova varijanta postupka
odlikuje se neto manjim gustinama struje zavarivanja, to omoguava
primjenu na iri dijapa- zon metala. Ovaj kasniji razvoj uslovio je
prihvatanje izraza GMAW (MSG) za uopteni naziv postupka, jer se za
zatitu koriste inertni i aktivni plin, kao i njihove smjee.
GMAW (MSG) postupak zavarivanja je razvijen kao poluautomatski
mehaniziran i automatski.
Svi komercijalno znaajni metali, kao to su: konstrukcioni elici, nehra jui elici, vatrootporni elici, nikal i njegove legure, aluminij i njegove
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
274
DAFER KUDUMOVI
- vrsti za
- obliku elektrinog luka, odnosno prenosa dod
Podjela prema vrsti zatitnog plina
Prema vrsti zatitnog plina postupak se dijeli na varijante :
- zavarivanje u zatiti inertnog plina (MIG); to je zavarivanje taljivom
ianom elektrodom u zatiti inertnih plinova (argon, helij ili njihove
smjee).
- Zavarivanje u zatiti aktivnog plina, (MAG); to je zavarivanje taljivom
ianom elektrodom u zatiti aktivnog plina (ugljinodioksid i smjee).
Za skraeno oznaavanje mogu se upotrebljavati i dopunski simboli, kao:
- MAGC (zavarivanje u zatiti CO 2 plina);
- MAGM (zavarivanje u zatiti plinskih smjea).
Podjela prema obliku elektrinog luka
Podjela postupka zavarivanja taljivom ianom elektrodom u zatiti plina
moe se izvriti i prema obliku elektrinog luka, zavisno od naina prenosa
dodatnog metala ka osnovnom. U tom cilju, uz oznaku varijante postupka
zavari - vanja, moe da se doda odgovarajui simbol, koji govori o obliku
elektrinog luka. Kao primjer navode se slijedee oznake:
a)
b)
c)
Naziv elektrinog
luka
Simbol
Napomena
DAFER KUDUMOVI
Normalni
( Spray Arc )
Prenos u mlazu
Dugi
Krupnokapljiasti
Uz pojavu kratkog
spoja
Kratki
( Short Arc )
Kratkospojeni
U kratkom spoju
Pulsirajui
( mogunost regulisanja
veliine kapljice u
zavisnosti od frekvencije
kapanja )
Pulsirajui
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
R=
t
A
Q = R I dt
odnosno pojednostavljeno:
Q = I 2 Rt
gdje je:
Q = osloboena toplina
I = struja koja tee kroz vodi
R = omski otpor vodia
t = vrijeme
Q = I 2 Rk t
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.2.
Elektrina shema ureaja za zavarivanje elektrinim otporom
1 - eljusti za stezanje osnovnog materijala;
2 - osnovni materijal;
3 - zavarivaki tr
U 2 = U1
N2
N1
gdje su:
U 1 i U 2 - primarni i sekundarni napon transformatora;
N 1 i N 2 - broj namotaja primarne i sekundarne strane transformatora.
Poto je obino N 2 = 1, tada emo imati:
U2 =
U1
N1
DAFER KUDUMOVI
Iz =
U2
X 2 + (R2 + R )
2
gdje je:
I z - struja zavarivanja, u [A];
U 2 - napon praznog hoda transformatora (izmeu krajeva elektroda), u
[V];
X 2 - induktivni otpor sekundarne konture, u [];
R 2 - omski otpor sekundarne konture, u [];
R - omski otpor osnovnog materijala, u [].
Kod ureaja za zavarivanje elektrinim otporom, induktivni otpor sekun darne konture esto je vei od omskog otpora. Zbog toga, struja zavarivanja
zavisi uglavnom od induktivnog otpora sekundarne konture. Zbog velikog
induktivnog otpora, ureaji za zavarivanje elektrinim otporom imaju
padajuu spoljnu karakte- ristiku izvora struje. Na slici 8.3. prikazana je
spoljna karakteristika izvora struje ureaja za zavarivanje elektrinim
otporom.
Slika 8.3.
Spoljna karakteristika izvora struje ureaja za zavarivanje elektrinim
otporom
a - strmo padajua (1) i blago padajua (2) spoljna ka
b - odreivanje stepena ukljuenja primarne strane tra
Presjek spoljne karakteristike izvora struje sa apscisom u taki I 2 (slika
8.3.a.) odgovara kratkom spoju (direktno spojene elektrode; U 2 = 0), dok
presjek sa ordinatom u taki U 2 odgovara praznom hodu transformatora
(elektrode razmaknute; U 2 = U o ; I 2 = 0). Da bi se dobili zavareni spojevi
istog kvaliteta na cijeloj konstrukciji pri preklopnom zavarivanju, nije
poeljno da se struja zavari - vanja bitno mijenja u toku samog procesa
zavarivanja. Zbog toga se preporuuje da ureaji za takasto i avno
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
282
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.4.
Zavisnost induktivnog otpora sekundarne konture od povrine A
koju obuhvata ta kontura
Meutim, tane vrijednosti za induktivni otpor X 2 mogu se
izraunati za odreeni ureaj prema posebnom proraunu.
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.5.
Promjena struje zavarivanja u zavisnosti od dimenzija zavarivanog elementa
uneenog u sekundarnu konturu (elini limovi 2, 5 + 2,5 mm; 500 x 500
mm)
Da bi se obezbijedio isti kvalitet zavarenih spojeva na jednoj konstrukciji,
neophodno je da se struja zavarivanja ne mijenja u toku rada. Veoma je
teko una - prijed utvrditi tanu zavisnost promjena struje zavarivanja od
magnetnih uneenih u sekundarnu konturu. Zbog toga treba
eksperimentalno odrediti promjene struje zavarivanja u zavisnosti od
konkretnih dimenzija i oblika zavarivanog elementa i njegovog poloaja u
sekundarnoj konturi ureaja za zavarivanje (slika 8.5.).
8.1.2. Sueljeno zavarivanje elektrinim otporom
8.1.2.1. Sueljeno zavarivanje zbijanjem
Pri sueljenom zavarivanju zbijanjem, zavarivani elementi se stegnu u
eljusti maine, dok se njihove eone povrine dovedu u neposredan dodir.
Potreban kontakt zavarivanih povrina se ostvaruje vrenjem malog tlaka
pomou jedne strane eljusti maine (slika 8.6.). Poslije toga se ukljui struja
zavarivanja koja, zbog otpora kontakta, vri zagrijavanje osnovnog
materijala na mjestu eo - nog dodira. Poto se osnovni materijal u podruju
zavarivanja zagrije do svijetlo bijelog usijanja (za niskougljini elik), izvri
se snaan tlak silom F z (uz istovremeno iskljuivanje struje) i na taj nain
izvri zavarivanje.
Slika 8.6.
Shematski prikaz sueljenog zavarivanja zbijanjem
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
284
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.7.
Izgled zavarenog spoja izvedenog po postupku sueljenog zavarivanja
zbijanjem
Sueljeljno zavarivanje zbijanjem daje dobre rezultate pri zavarivanju
metala koji posjeduju dobru zavarljivost u plastinom stanju. Takve osobine
ima niskougljenini elik, zatim bakar i aluminijum. Popreni presjek
zavarivanih elemenata treba da bude jednostavan, kao to je krug, kvadrat
ili pravougaonik sa malim odnosom strana. Elementi kao to su trake, cijevi
sa tankim stijenama, ugaonici, I - nosai, ine i slino, nisu podesni za
sueljeno zavarivanje zbijanjem zato to je vrlo teko obezbijediti
ravnomjernu raspodjelu struje po povrini njiho - vog poprenog presjeka.
Inae, sa poveanjem poprenog presjeka zavarivanih elemenata, kvalitet
zavarivanja postaje slabiji. Ovaj postupak sueljenog zavariva - nja
elektrinim otporom zahtijeva briljivu obradu povrina koje e se zavariti.
Veliina otpora kontakta zavisi u velikoj mjeri od veliine tlaka kome su
izloeni zavarivani elementi. Pri suvie velikom tlaku, otpor kontakta bie
mali, dok e pri suvie malom tlaku biti veliki.
Utjecaj tlaka na proces izdvajanja topline, odnosno promjenu temperature
na mjestu zavarivanja, prikazan je na slici 8.8. Suvie velika sila tlaka slika
8.7.a. izaziva mali otpor kontakta i nedovoljno zagrijavanje osnovnog
materijala na mjestu spoja. Meutim, suvie mala sila tlaka (slika 8.8.c.)
izaziva veliki otpor kontakta, mjestimino pregrijavanje i izbacivanje kapi
tenog metala iz podruja spoja. Normalna sila tlaka izaziva otpor kontakta
koji omoguava potrebno zagrija- vanje podruja spoja (slika 8.8.b.).
Sueljeno zavarivanje zbijanjem se najee koristi pri zavarivanju eli nih krunih elemenata prenika od 3 do 10 mm. Da bi se, pri zavarivanju
elinih elemenata, ostvario kvalitetno zavaren spoj, neophodno je da se
mjesto zagrije do temperature koja je blizu temperaturi topljenja (ne ispod
1250 - 1300 0C). Za obojene metale, temperatura na mjestu spoja treba da
bude jednaka temperaturi topljenja.
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.8.
Promjena temperature u zavisnosti od veliine tlaka pri sueljenom
zavarivanju zbijanjem
Za obojene metale dovoljan je uvjet za dobijanje kvalitetnog zvarenog spoja
da se metal na povrini kontakta zagrije do temperature topljenja.
Eksperimentalno je utvreno da se postie zavaren spoj dobrog kvaliteta ako
se gustina struje i vrijeme zavarivanja nalaze u slijedeem odnosu.
j t = a 10 3
gdje je:
j - gustina struje, u A/cm2;
t - vrijeme zavarivanja, u s;
a - koeficijent.
Koeficijent a za razne metale ima slijedee vrijednosti:
elik:
za prenike do 10 mm
prenike iznad 10 mm
Bakar
Mesing
Aluminij:
za oksidirane povrine kontakta
za svjee oiene povrine kontakta do
20
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.9.
Shematski prikaz elektrootpornog takastog zavarivanja
Najraireniji je sluaj primjene jednotakastog dvostranog zavarivanja gdje
se elektrode nalaze s obje strane zavarenog spoja, ali je mogue izvesti i
jednostrano zavarivanje, slika 8.10.
Slika 8.10.
Osnovni naini izvoenja takastog zavarivanja
Kako najvei otpor mora biti na mjestu spoja, elektrode koje provode struju
moraju biti izraene od materijala koji je dobar vodi struje (Cu - legure).
Uz to elektrode treba stalno hladiti jer se one u radu zagrijavaju kako zbog
dodira s radnim komadom koji na mjestu zavarivanja ima visoku
temperaturu tako i zbog vlastitog otpora. Pri tome se tei da se jednom
elektrodom izradi to vie spojeva (taaka) bez zamjene ili dotjerivanja vrha
elektrode. To je razlog da se elektrode ne rade od istog bakra, koji je bolji
vodi topline i manjeg specifinog otpora nego legure, koje zbog legirajuih
dodataka imaju bolja mehanika svojstva, to jest produuje se vijek trajanja
elektrode.
Postupak takastog elektrootpornog zavarivanja je vrlo prikladan za
robotiziranje, tako da su prvi industrijski roboti bili namijenjeni upravo za
takasto zavarivanje u automobilskoj industriji.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
287
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.11.
Shema bradaviastog zavarivanja;
a) priprema i izgled spoja
debljina limova
sila tlaka izmeu elektroda (koluta)
irina elektroda
brzina zavarivanja
jakost struje zavarivanja
Slika 8.12.
Shematski prikaz elektrootpornog avnog zavarivanja
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
288
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.13.
avno zavarivanje cijevi visokofrekventnim obuhvatnim induktorom
Ovaj postupak je naroito pogodan za zavarivanje cijevi, profila i ostalih
proizvoda izraenih iz kontinuirane trake.Drugi nain dovoda struje je
preko klizaa.
Struja se klizaem dovodi na rubove materijala ali prije njihovog dodira.
Ona tee du rubova spoja do take zavarivanja izmeu valjaka pritiskivaa i natrag, do drugog klizaa. Zbog visoke frekvencije struja tee
samo rubovima, do dubine od nekoliko desetaka milimetara, i samo u tom
podruju materijal se grije. U tom podruju neposredno prije zatvaranja
spoja materijal je zagrijan do plasti - nog stanja, te primjenom tlaka
nastaje spoj.
Rubovi materijala pri zavarivanju moraju biti priblino paralelni i isti.
Postupak se primjenjuje za veinu uobiajenih metala, a i za spajanje nekih
razno - rodnih metala. Proces je potpuno automatiziran, odvija se uz vrlo
velike brzine, do 150 m/min, za cijevi tankih stijenki.
8.1.2.6. Elektrootporno zavarivanje iskrenjem (varnienjem)
Kod sueljenog zavarivanja iskrenjem (slika 8.14.), primicanjem i odmicanjem pomine eljusti u kojoj se nalazi stegnut radni komad prema drugoj
nepominoj eljusti nastaju kratki spojevi i elektrini lukovi na dodirnoj
povrini, gdje je materijal izboen a uslijed topline sueljeni krajevi komada
se zagrijavaju.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
289
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.14.
Princip sueljenog zavarivanja
To je faza predgrijavanja. Kada su sueljene povrine i njihova
okolina dovoljno predgrijane, radni komadi se zavrno primiu jedan prema
drugom, protie velika struja zavarivanja, te nastaje intezivno zagrijavanje,
eksplozivno taljenje i isparavanje metala uz stvaranje elektrinih lukova na
lokalitetima gdje je materijal izbaen. Nakon to se odreena duina krajeva
radnih komada rastali i djelimino izgori, nastupa faza sabijanja. Radni
komadi se meusobno sabijaju velikom silom te se oblikuje zavareni sloj.
Kod ovog postupka na nastanak topline osim zagrijavanja usljed otpora
utjee i toplina razvijena u elektrinim lukovima.
Pri zavarivanju zatvorenih kontura (slika 8.15.), dolazi do pojave antira nja struje. Zbog toga se pri zavarivanju zatvorenih kontura mora poveati
struja zavarivanja za 20 - 50 % u odnosu na struju potrebnu za zavarivanje
otvorenih kontura. Mada se zatvorene konture mogu zavariti svim
postupcima sueljenog zavarivanja elektrinim otporom, najee se
primjenjuje postupak zavarivanja neprekidnim varnienjem.
Slika 8.15.
Sueljeno zavarivanje zatvorenih kontura I 2 = I z + I
Proces zavarivanja neprekidnim varnienjem se moe pratiti na dijagramu
koji prikazuje pribliavanje zavarivanih elemenata u toku vremena (slika
8.16.).
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.16.
Dijagram put - vrijeme pri sueljenom zavarivanju neprekidnim iskrenjem
l v + l z - ukupno skraivanje elemenata pri zavarivanju
Promjena temperature u tapu pri sueljenom zavarivanju neprekidnim
varnienjem prikazana je na slici 8.17. Ukoliko je prenik tapa vei do 15 20 mm, porast temperature po dubini osnovnog materijala nije dovoljan.
Slika 8.17.
Promjena temperature u tapu pri sueljenom zavarivanju neprekidnim
varnienjem
Zbog toga se takvi elementi moraju zavarivati po postupku sueljenog
zavarivanja varnienjem sa predgrijavanjem.
Sueljeno zavarivanje varnienjem sa predgrijavanjem. I kod ovog postup- ka
se razmaknuti zavarivani elementi prethodno stegnu u eljusti maine.
Poslije ukljuivanja struje zavarivanja, zavarivani elementi se dovedu u
meusobni krat - kotrajni dodir a zatim se razdvoje. Pri tome dolazi do
snanog iskrenja sa izbacivanjem rastaljenih dijelova metala pod utjecajem
magnetnog polja sekun - darne konture. Zatim dolazi do periodinog
primicanja i razdvajanja zavarivanih elemenata uz stalno ukljuenu struju
zavarivanja. U toku procesa primicanja i razdvajanja dolazi do topljenja
neravnina na eonim povrinama zavarivanih ele - menata. Kada doe do
ravnomjernog rastapanja itave eone povrine zavarivanih elemenata na
mjestu spoja i dovoljnog zagrijavanja po dubini tih elemenata, izvri se
snanim tlakom njihovo zbijanje. Struja zavarivanja se iskljui u toku
procesa zbijanja. U toku zavarivanja zavarivani elementi se skrate za
unaprijed zadanu duinu.
Vrijeme zadravanja kod jednog primicanja zavarivanih elemenata
iznosi od (0,5 3) s a kod razdvajanja od (2 6) s. Broj primicanja i
razdvajanja u toku zavarivanja se kree od 5 - 30, to zavisi od dimenzija
poprenog presjeka zavarivanih elemenata.
DAFER KUDUMOVI
Austenit
Manje vrijednosti navedenih pritisaka koriste se pri zavarivanju varnie njem sa predgrijavanjem, dok se vee vrijednosti koriste pri zavarivanju
neprekid - nim varnienjem.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
292
DAFER KUDUMOVI
T
p = v 1
Ttop
Slika 8.19.
Dijagram za izbor duine skraivanja za eline elemente
Na slici 8.20. date su praktine granice za vrijeme varnienja t v i gustinu
struje j.
Slika 8.20.
Praktine granice za gustinu struje i vrijeme varnienja za eline elemente
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
293
DAFER KUDUMOVI
Vv =
2 lv
tv
T ( x, t ) = Ttop ( x, t ) e (v x 2 a )
Ovdje se smatra da je temperatura na elu zavarivanih elemenata jednaka
temperaturi topljenja elika. Da bi se ostvario zavareni spoj dobrog
kvaliteta, neophodno je da se zona oko ava duine 2x o zagrije iznad
temperature plastine deformacije (za elik T pl =500-700 0C), kako bi se
mogla postii zadovoljavajua plastina deformacija. Ta temperatura
zagrijavanja na rastojanju x o se izraunava prema formuli za usvojeni tlak p
i v.
Ukoliko je temperatura izraunata prema T(x,t) jednaka ili vea od one
izraunate prema (p; v ), tada nije potrebno predgrijavanje. Prema tome,
zavari - vanje se moe izvesti po postupku neprekidnog varnienja.
Meutim, ukoliko je proraun obrnut onda je neophodno izvesti zavarivanje
po postupku varnienjem sa predgrijavanjem ili se mora produiti vrijeme
varnienja. Struja zavarivanja se odreuje na osnovu izbora gustine struje
prema slici 8.20. i veliini poprenog presjeka zavarivanog elementa.
Slika 8.21.
Dijagram za odreivanje temperature pri sueljenom zavarivanju
varnienjem
za eline elemente (za x = x 0 )
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
294
DAFER KUDUMOVI
Ovdje e biti razmotrena struktura sueljenog spoja zavarenog varnie njem. Osnovni materijal je niskougljini elik (slika 8.22.).
Usljed izvrenog zbijanja tapa pri zavarivanju, teni oksidisani metal je
istisnut iz podruja kontakta i razmjeten u obliku vijenca 1.
Povrina kontakta se sastoji iz karakteristinog svijetlog
nenagrienog sloja 2 koji se proiruje prema obodu. Razliita debljina sloja
2 nastaje uslijed neravnomjernog tlaka po povrini kontakta. Smatra se da
je nenagrieni sloj 2 isto feritni sloj stao kao rezultat osiromaenja metala
ugljikom. Na nastajanje sloja 2 utjee i snana plastina deformacija
udarnog karaktera. Zona 3 se sastoji iz krup - nih zrna. Ovdje je
temperatura bila iznad 1100 0C, pa se zbog toga obrazovala gruba struktura.
Ovakav metal posjeduje smanjenu plastinost. U zoni 4 se ostva - ruje
postepen prelaz ka sitnozrnastoj strukturi. Metal u zoni 5 se zagrijao do
temperature neto iznad A C3 , pa je pretrpio potpunu transformaciju
strukture. Njegova struktura je sitnozrnasta.
Slika 8.22.
Struktura sueljno zavarenog spoja izvedenog varnienjem
kod niskougljinog elika
Metal izmeu zone 5 i 6 se zagrijao do temperature iznad A C1 , ali ispod A C3 ,
pa je pretrpio samo djeliminu prekristalizaciju. Zona 6 sadri metal koji se
zagrijao do temperature ispod take A C1 , pa zbog toga nije pretrpio nikakve
prom - jene u strukturi i veliini zrna (ukoliko nije bilo prethodno plastine
deformacije na hladno). Ovdje je metal sauvao svoja prvobitna svojstva.
Zavarivani elemenat posjeduje plastina svojstva (u toku procesa zavari vanja) u zoni 3 i djelimino u zoni 4. Negdje u podruju izmeu zona 3 i 4
nalazi se nulta deformacija x o . x o se ne mijenja samo u zavisnosti od
temperature i tlaka nego zavisi i od brzine ostvarivanja deformacije. Ukoliko
je vea brzina deforma - cije utoliko je vee x o . Zbog toga se x o raunski
moe odrediti samo priblino.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
295
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.23.
Primjeri pripreme elemenata za sueljeno zavarivanje elektrinim otporom
8.1.2.7 Preklopno zavarivanje elektrinim otporom
Takasto zavarivanje
Takasto zavarivanje predstavlja najrasprostranjeniji postupak zavarivanja
elektrinim otporom. Primjenjuje se za zavarivanje limova (naroito malih
deblji - na), traka, ice i dr. Ureajima za takasto zavarivanje mogu se
zavariti limovi debljine od 0,1 - 6 mm i vie. Ovakvi ureaji postiu veliku
produktivnost. Mogu da izvedu i do 600 zavarenih taaka u minutu. Tlak
elektrode moe se ostvariti pomou none poluge i automatizovano na
elektrini, pneumatski ili hidraulini pogon. Promjene tlaka elektroda i
struje zavarivanja se nalaze u meusobnoj zavis- nosti. Prvo se limovi
tlakom sa elektrodama meusobno priljube, pa se tek onda ukljuuje struja
zavarivanja. Poslije iskljuivanja struje zavarivanja, tlak elektroda se ne
smije suvie brzo ukinuti zbog mogunosti pojave prslina u zavarenoj taki.
Naime, neophodno je da zavarena taka ovrsne dok se jo nalazi pod
tlakom kako bi se onemoguilo razdvajanje limova.
Ukoliko se poslije iskljuivanja struje zavarivanja tlak povea, dolazi do
poveanja vrstoe zavarene take i poboljanja strukture lijevanog jezgra.
Elektrode za takasto zavarivanje se izrauju iz specijalnih bronzi visoke
elektrine provodnosti. Za vrijeme zavarivanja elektrode se hlade vodom.
Izgled elektrode za takasto zavarivanje prikazan je na slici 8.24. Vrh
elektrode mora biti potpuno ravan i pravilnog oblika, jer to utjee na
ujednaen kvalitet zavarene take po cijeloj njenoj povrini. U toku
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
296
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.24.
Shema presjeka elektrode za takasto zavarivanje
Osim toga, elektrode se neprekidno hlade vodom. Meutim, usljed velikog
otpora kontakta R k , prolaz struje zavarivanja dovodi do zagrijavanja i
topljenja metala u podruju zavarivanja obrazujui jezgro zavarene take
(slika 8.25.). Prenik jezgra zavarene take iznosi od (3 15) mm.
Slika 8.25.
Izgled presjeka zavarene take 1 - lijevano jezgro; 2 - zona utjecaja topline.
Takasto zavarivanje bez rastapanja metala , u jezgru zavarene take , nije dovoljno sigu
Tlak elektroda mora biti dovoljno veliki da savlada krutost zavarivanih
elemenata, kao i da ostvari potrebnu plastinu deformaciju koja obezbjeuje
visoku vrstou zavarene take. Potreban tlak elektroda naglo raste sa
porastom debljine osnovnog materijala. Pri velikim debljinama osnovnog
materijala, vrhovi elektroda su izloeni velikim pritiscima to dovodi do
skraivanja njihovog radnog vijeka.
Povrine zavarivanih elemenata moraju prije zavarivanja biti potpuno od maene i oiene sa elinim etkama, pjeskaranjem ili nagrizanjem sa
kiseli - nama. Pri montai se mora obezbijediti da zavarivani elementi dobro
meusobno nalijeu, zbog toga to postojanje razmaka izmeu njih dovodi
do pojave greaka pri zavarivanju. Ukoliko su zavarivani elementi veih
debljina, utoliko je potrebna vea tanost pri njihovoj montai.
Pri normalnim reimima takastog zavarivanja, gustina struje na radnim
povrinama elektroda ne prelazi 100 [A/mm2]. Meutim, pri zavarivanju sa
forsiranim reimima, gustina struje iznosi za elik do 120 - 300 A/mm2.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
297
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.26.
Shema jednostranog takastog zavarivanja
a - sa bakarnom podlogom ; b - bez bakarne podloge ; c - sa jalovom
elektrodom.
Najee se koriste ureaji koji istovremeno zavare po dvije take (slika 8.26.
a. i b.). Takav postupak se naziva jednostrano dvotakasto zavarivanje.
Ponekad se koristi jednotakasto zavarivanje sa jalovom elektrodom (slika
8.26.c.).
Ureaji za mnogotakasto zavarivanje mogu imati do 100 i vie elektroda a
rade po principu jednostranog dvotakastog zavarivanja. Postoje dvije vrste
ureaja za mnogotakasto zavarivanje:
Kod prve vrste ureaja se sa jednim parom elektroda ostvari tlak i pusti
struja zavarivanja kroz njih. Zatim se struja iskljui a elektrode
razmaknu. Sada se tlak ostvari sa slijedeim parom elektroda i pusti
struja kroz njih. Tako se nastavi redom sa svim parovima elektroda.
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.27.
ema antiranja struje
Struja antiranja opada sa poveanjem koraka izmeu zavarenih taaka
(slika 8.28.). Poto se sekundarna struja praktino ne mijenja, to se moe
smatrati da je:
I2 = Iz + I
Za praktine uvjete takastog zavarivanja, uzima se da je t/d e > 3, pri emu
je d e prenik vrha elektrode. Za niskougljenini elik: t = (3,5 - 4,5)d e .
Slika 8.28.
Odnos izmeu struje zavarivanja i struje antiranja kod eline
ploe irine 100 mm u zavisnosti od veliine koraka
a) d e = 12 mm; d = 2 mm;
b) d e = 13 mm; d = 4 mm.
Reimi takastog zavarivanja. Pri proraunu reima takastog zavarivanja
smatra se da je poznat osnovni materijal, njegova debljina d i prenik jezgra
zavarenih taaka d T .
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
299
DAFER KUDUMOVI
0,4 - 0,6
3
d(mm)..2,5 - 2,8
d T (mm)....... 8
0,7 - 0,8
3,5
0,9 - 1,1
4
1,2 - 1,4
5
1,5 - 1,6
6
1,8 - 2,2
7
6
15
Slika 8.29.
Shematski prikaz postupka zavarivanja pod zatitom troske
Zavarivani elementi su postavljeni vertikalno, meusobno razmaknuti za 20
- 40 mm i to bez zakoenja njihovih ivica. Radi oblikovanja ava,
spreavanja isticanja taline i rastaljene troske, slue bakarni ograniavai
taline koji se hlade vodom. Proces zavari - vanja se izvodi u vertikalnom
poloaju odozdo prema gore, uz upotrebu ulazne i izlaznih ploica (slika
8.29.). Prvo se praak za zavarivanje pod troskom naspe u najnii dio ulazne
ploice. Zatim se uspostavlja elektrini luk izmeu elektrodne ice i dna
ulazne ploice. Kada se praak rastali, obrazovana rastaljena troska plavi i
gasi luk pa proces prelazi u zavarivanje pod troskom (elektrinog luka vie
nema). U toku daljeg procesa zavarivanja, struja prolazi kroz rastaljenu
trosku (izmeu elektrodne ice i taline), pri emu se izdvaja toplina koja
odrava njenu visoku temperaturu. Dubina rastaljene troske iznosi od 25 70 mm. Temperatura rastaljene troske je via od temperature topljenja
metala. Zbog toga se topi elektrodna ica i osnovni materijal obrazujui
talinu ispod rastaljene troske. Poto zavarivanje napreduje prema gore,
talina se hladi obrazujui av. U toku zavarivanja praak se stalno dodaje u
rastaljenu trosku. Ograniivai taline se ravnomjerno pomjeraju prema gore
oblikujui av. Poto se av izvede do kraja, ulazna i izlazna ploice se
odreu do nivoa ivica zavarenih limova.
Na slici 8.30. prikazani su primjeri pripreme ivica limova, postavljanja ulazne
i izlaznih ploica.
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.30.
Primjeri pripreme ivica limova pri zavarivanju pod troskom
1 - ulazna ploica; 2 - izlazne ploice.
Kod ovog postupka zavarivanja utroak praka je 15 - 30 puta manji nego
pri zavarivanju pod prakom. av se obrazuje uglavnom od rastaljenog
metala elektrodne ice. Pri zavarivanju sa jednom elektrodnom icom mogu
se zavariti elementi do 60 mm debljine, a ako se vrh elektrodne ice
popreno kree i do 150 - 200 mm. Ukoliko se istovremeno zavaruje sa vie
elektrodnih ica, mogu se zavariti elementi i do 2000 mm debljine (slika
8.31.).
Usporeno zagrijavanje i hlaenje zone utjecaja topline onemoguava pojavu
kaljenja. Meutim, dugi boravak metala na temperaturama iznad 1000 0C
dovodi do rasta zrna, dok je irina zone utjecaja toplote nekoliko puta vea
nego kod elektrolunog zavarivanja. Zbog toga se poslije zavarivanja vri
normalizacija zavarenog spoja.
Obino se koristi elektrodna ica prenika 2,5 ili 3 mm, naizmjenina struja
600 - 900 A (za jednu elektrodnu icu) i radni napon 30 - 50 V, dok
koeficijent topljenja iznosi 25 - 35 g/Ah. Radi poveanja produktivnosti
rada, koriste se elektrodne ice prenika 5 - 6 mm. Ukoliko se koriste
elektrodne ice u obliku trake debljine 10 - 12 mm i irine do 120 mm, tada
nije potrebno popreno kretanje vrha elektrodne ice. Meutim, u ovom
sluaju su potrebni vrlo snani izvori struje. Zavarivanje pod troskom je
ekonomino pri spajanju limova debljine iznad 30 mm. Koristi se za
zavarivanje elika i livenog gvoa, zatim aluminijuma, bakra, titana i
njihovih legura. Zavarivanje se izvodi u jednom prolazu zavarivanja.
Produktivnost rada je 5-15 puta vea nego kod vieslojnog automatskog
zavariva - nja pod prakom.
Slika 8.31.
Zavarivanje pod troskom
istovremeno
sa vie elektrodnih ica
1 - elektrodne ice,
2 - rastaljena troska,
3 - talina,
4 - av,
5 - ograniivai taline,
6 osnovni materijal
8.3. ALUMINOTERMIJSKO ZAVARIVANJE
Kod ovog postupka zavarivanja se koristi toplina koja se izdvaja u procesu
egzotermike reakcije izmeu krupnozrnastog praka aluminija i oksida
eljeza iste veliine zrna (oko 1 mm). Poto se navedena smjea zagrije u
jednoj taki do temperature oko 1000 0C, zapoinje njeno gorenje koje
protie vrlo burno prema slijedeoj reakciji:
DAFER KUDUMOVI
mjesto spoja zagrije do plastinog stanja, izvri se tlak pomou snane prese
i na taj nain izvri zavarivanje. Ovaj postupak zavarivanja se rijetko
koristi.
Slika 8.32.
Shema aluminotermijskog zavarivanja
a - aluminotermijsko zavariv
b - aluminotermijsko zavarivanj
Aluminotermijsko zavarivanje topljenjem (slika 8.32.b.) izvodi se sa
razmakom izmeu zavarivanih elemenata od 10 - 12 mm, dok se rastaljena
smjea isputa kroz dno lonca. Zagrijan dodatni materijal topi osnovni
materijal na mjestu spoja i sa njim obrazuje av. Tena troska iz lonca slui
samo kao dopunski izvor topline i omoguava sporije hlaenje ava. Ovaj
postupak zavarivanja se moe izvoditi na terenu.
Aluminotermijsko zavarivanje se moe koristiti i za remont krupnih
elemenata od elika i lijevanog gvoa. Pri aluminotermijskom zavarivanju
lije - vanog gvoa koristi se specijalna smjea sa velikim sadrajem
ferosilicija. Inae, aluminotermijsko zavarivanje ima ogranienu primjenu
(npr. za zavarivanje ina).
8.4. LIJEVAKO ZAVARIVANJE
Lijevako zavarivanje je slino proizvodnji odlivaka. Mjesto spoja je obu hvaeno kalupom. Osnovni materijal se prvo predgrije a zatim zalije
pripremljenim rastaljenim metalom. Sa ovim postupkom se zavaruju
plemeniti metali, bakar i bronza. Koristi se za popravku odlivaka i lijeva
gvoa.
8.5. ZAVARIVANJE ELEKTRONSKIM SNOPOM
Kod ovog postupka zavarivanja, zagrijavanje osnovnog materijala na mje stu spoja do topljenja izvodi se bombardovanjem snopom brzopokretnih
elektrona u vakumu (slika 8.33.). Udarajui u povrinu osnovnog materijala,
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
302
DAFER KUDUMOVI
Zbog zagrijavanja katode do visokih temperatura, dolazi do termoelektronske emisije, tj. do emisije elektrona sa povrine katoda. Katoda je izraena
od lantan heksaborida (LaB 6 ) koji ima veliku sposobnost da emituje
elektrone. Pove - anje brzine kretanja elektrona vri se pomou
ubrzavajue anode 4, dok se koncentracija elektrona vri pomou
fokusirajueg elektromagnetnog soiva 5. Navoenje elektronskog snopa po
liniji spoja vri se pomou elektromagnetnog sistema 6. Zavarivanje se izvodi
u hermetiki zatvorenoj komori u kojoj se neprekidno odrava vakum od
1,33.10-4 do 1,33.10-6 mbara. Vakum je neophodan kako zbog slobodnog
kretanja elektrona (bez sudaranja sa molekulama plina i pojave jonizacije),
tako i zbog obezbjeenja istoe taline (bez kisika i azota). Vakum se stalno
odrava sa specijalnim vakum - pumpama. Radni napon ureaja za
zavarivanje elektronskim snopom iznosi od 20 - 30 kV, dok struja nije vea
od 1A. Zagrijavana povrina na osnovnom materijalu iznosi od 0,1 - 20 mm2
i moe se po elji mijenjati. Veoma velika gustina energije u elektronskom
snopu omogu - ava postizanje velike dubine uvara.
Popreni presjek ava ima karakteristian izgled (slika 8.34.). Ovim
postupkom se mogu zavariti limovi do 50 mm debljine bez zakoenja
njihovih ivica (u jednom prolazu zavarivanja). Neki ureaji imaju
mehanizam za dodavanje elektrodne ive.
Slika 8.34.
Izgled poprenog presjeka ava izvedenog elektronskim snopom
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.35.
Shema zavarivanja plazmom
1. dra elektrode,
2. izolator,
3. volframova
elektroda
(katoda),
4. mlaznica od bakra,
5. dodatni materijal,
6. plazma,
7 osnovni materijal
elika, kao i tekotopljivih metala.
esto se u dra elektrode (plazmatron) dovode istovremeno (ali odvoje- no) dva plina. J
plazme dajui mu cilindrini ili konusni oblik.
8.7. ZAVARIVANJE LASEROM
Zagrijavanje osnovnog materijala se vri pomou optikog kvantnog generatora (lasera) koji emituje svjetlosne zrake koncentrisane na malu povrinu
(slika 8.36.). Kao rezultat dejstva svjetlosnih zraka, taka na povrini
osnovnog materi - jala se zagrije do temperature topljenja. Na tom mjestu se
obrazuje zavarena taka.
Rubinova ipka 1 (slika 8.36.) izraena je od sintetikog rubina (oksid
aluminijuma Al 2 O 3 sa malim dodatkom oksida hroma Cr 2 O 3 ). Oba ela
rubinove ipke su posrebrena. Gornje elo pokriveno je debelim slojem
srebra pa zato odbija zrake, dok je donje elo pokriveno tankim slojem
srebra pa odbija zrake samo iznad odreenog inteziteta. Naime, impuls
lasera se sastoji iz serije pojedinanih vrhova koji se razlikuju po amplitudi.
Impuls ne smije izazvati kljuanje taline, jer to dovodi do sniavanja
kvaliteta zavarivanja. Zbog toga se snaga impulsa mora ograniiti.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
304
DAFER KUDUMOVI
Laser daje impulse zraenja u trajanju od nekoliko milisekunda. Zraci lasera mogu biti o
Slika 8.36.
Shema zavarivanja laserom
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
rubinova ipka,
reflektor,
svjetlosni zrak,
optiki fokusirajui sistem,
osnovni materijal,
impulsna lampa,
pobuiva impulsne lampe.
8.37.
Slika 8.37.
Trendovi razvoja i zastupljenost primjene elektronskog mlaza i lasera
u obradi materijala
DAFER KUDUMOVI
Iako se kod oba postupka moe mlaz fokusirati na jednako malu povrinu i
time postii jednaka gustoa energije postoje razlike u primjeni.
Takozvani CO 2 laser, koji je najvie zastupljen u industriji ima manji ui nak pri zavarivanju aluminija i bakra zbog njihove velike toplinske
vodljivosti i reflektirajue povrine zavarivake taline. Kod oba postupka
dolazi do isparavanja materijala pri zavarivanju, ali elektronski mlaz lake
prolazi kroz paru nego laser - ska zraka.
Zbog toga pada penetracija pri zavarivanju laserom u atmosferi, slika
8.38.
Slika 8.38.
Ovisnost penetracije o snazi izvora za zavarivanje
elektronskim i laserskim mlazom
Pri zavarivanju laserom u vakumu se gubi osnovna prednost lasera.
Usporeujui ga s elektoronskim mlazom, koji ima paralelniji mlaz
elektrona i puno vei stupanj iskoritenja, lahko se ustanovi da su relativni
trokovi puno manji za zavarivanje elektronskim mlazom, slika 8.39.
Slika 8.39.
Relativna cijena ureaja za zavarivanje EM i laserom
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
306
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.40.
Ukupni trokovi zavarivanja za razliite postupke
Najnovija istraivanja su usmjerena prema primjeni elektronskog mlaza u
normalnoj atmosferi ime bi otpale skupe i sloene vakuumske komore.
Sve injenice su rezultirale poveanjem broja ureaja za zavarivanje
elektronskim mlazom, naroito u industrijski razvijenim zemljama. Na slici
8.41. prikazana je zastupljenost ureaja za zavarivanje elektronskim
mlazom za pojedine industrije u Japanu.
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.41.
Zastupljenost strojeva za zavarivanje EM u japanskoj industriji
Iz slike 8.41. vidljivo je da je najvei broj ureaja za zavarivanje elektron skim mlazom u automobilskoj industriji, ali su oni manjih snaga.
Prije pet godina predviao se je znatni porast primjene upravo ureaja
manjih snaga u automobilskoj industriji a predvianja su raena na osnovi
usporedbe japanske i amerike automobilske industrije.
8.8. KOVAKO ZAVARIVANJE
Kovako zavarivanje je najstariji postupak zavarivanja metala tlakom. Pri
kovakom zavarivanju elik se prvo zagrije do 1100-1300 0C, pa se zatim
kova - njem (runo ili mainski) izvri zavarivanje. Zavarljivost tlakom u
plastinom stanju je razliita za razne metale. Niskougljini elici posjeduju
odlinu zavar - ljivost u plastinom stanju. Sa porastom sadraja ugljika,
zavarljivost metala opada. Pri sadraju ugljika iznad 0,7%, zavarljivost
elika tlakom je vrlo loa. Loe se zavaruju tlakom mnogi legirani elici i
obojeni metali dok se lijevano gvoe uope ne moe zavariti tlakom u
plastinom stanju.
Mjesto zavarivanja se moe zagrijati u raznim vrstama pei. Poslije zagri javanja vri se uklanjanje oksida sa mjesta spoja pomou topitelja koji ih
prevede u lahko topljive spojeve (tene pri temperaturi zavarivanja). Tek
tada se vri zavarivanje kovanjem.
Osnovni nedostatak kovakog zavarivanja jeste sporo zagrijavanje metala i
niska produktivnost rada. Zbog toga se ovaj postupak zavarivanja sve manje
koristi.
8.9. ZAVARIVANJE TRENJEM
Zavarivanje trenjem se ostvaruje na taj nain to se zavarivani elementi,
uslijed uzajamnog trenja, zagriju do plastinog stanja a zatim tlakom izvri
njihovo spajanje (slika 8.42.). Zavarivani elementi se prvo stegnu u eljusti
maine. Zatim se jedan elemenat okree brzinom 500 - 1500 (o/min) i tlaka
silom F 1 na drugi elemenat. Zbog trenja dolazi do plastinog stanja i tlaka se
silom F 2 , te dolazi do zavarivanja na mjestu spoja.
Slika 8.42.
Shema zavarivanja trenjem
8.10. ZAVARIVANJE ULTRAZVUKOM
Kod zavarivanja ultrazvukom radni komadi koje treba spojiti postavljaju se
izmeu pomonog dijela ureaja nazvanog sonotroda, koji vibrira
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
308
DAFER KUDUMOVI
Sonotroda je dio ureaja koji elektromagnetske oscilacije visoke frekven - cije pretvara u
Kod zavarivanja metala, pri dovoljno velikom tlaku i amplitudi gibanja
dolazi do teenja materijala vrkova povrinskih neravnina dijelova u
dodiru. Isto - vremeno zbog sminog naprezanja na prionutim povrinama
(oksidi, neistoe itd.) dolazi do njihihovog otkidanja i odbacivanja u stranu.
Ostvarena toplina trenja dovodi materijal u podruju zavarivanja u
kvazirastaljeno stanje. U takvom sluaju, zbog prisnog kontakta poinju
djelovati meuatomarne sile te se oblikuje zavareni spoj.
Ureaji za zavarivanje imaju snagu i do 2,5 kW s radnim frekvencijama do
20 kHz. Za mikrozavarivanja proizvode se mali aparati koji su jednake
konstruk - cije.
Slika 8.43.
Zavarivanje ultrazvukom
Zavarivanje ultrazvukom pogodno je i pri zavarivanju neeljeznih materi jala (Al, Cu i legure), plastinih masa i stakla te kombinacija raznorodnih
materijala, i to u podruju malih debljina (do oko 1.2 mm). Postupak je
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
309
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 8.45.
Princip zavarivanja eksplozijom
a), b) - nastajanje spoja za sluaj paralelnog postavljanja dijelova
c), d) - nastajanje spoja za sluaj kosog postavljanja dijelova
e) - mikroizbrusak zavarenog spoja - karakteristina valovita linija spajanja;
spoj nehrajueg CrNi elika na ugljini
A - osnovni materijal,
B - materijal koji se navaruje,
C - eksploziv,
D - detonator,
E - dio za odreivanje poetnog poloaja dijelova,
F - podruje detonacije
G - odstrujavanje produkta detonacije,
H - dio materijala koji se navaruje u gibanju (iscrtano)
Vanjski slojevi materijala s prionutom oksidnom koicom se u obliku mlaza
izbacuju trenutano s mjesta sudara povrine. Postupak moe posluiti za
zavarivanje taaka, linijskog zavara, ali najee za platiranje veih
povrina. Postupak se primjenjuje za elike (nelegirane, legirane), te
neeljezne metale (Al, Cu, Ni, Ti i njihove legure). Postupak se esto
primjenjuje za izradu vieslojnih materijala koji se ne mogu zavariti
taljenjem jer bi se tada dobili krti intermetalni spojevi (na primjer elik +
Al, elik + Ti, Cu + Al itd.). Metali i legure koji se zavaruju moraju imati
istezljivost od najmanje 5%.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
311
DAFER KUDUMOVI
Plohe koje se zavaruju moraju biti iste i odmaene. Paljenjem eksplo ziva, detonacija se iri velikom brzinom (1000 do 7000 m/s). Ispod zone
detonacije radni komad se deformira kako ona putuje i zavaruje za donji
dio.
8.13. HLADNO ZAVARIVANJE
Postupak hladnog zavarivanja temelji se na principu difuzije metala, ali se
ovdje difuzija ostvaruje bez zagrijavanja, tj. u hladnom stanju. Na spojnom
mjestu ostvaruje se velika plastina deformacija oienih povrina spoja,
koja omoguuje spajanje estica metala tj. difuziju i druge sline sile meu
esticama. Za ovaj postupak spajanja prikladni su metali koji imaju
sposobnost velike plastine deformacije, kao to su aluminij, bakar, nikal,
titan, nehrajui elik i drugi.
Mogue je zavarivati i raznorodne metale. Spojevi su obino sueljeni,
takasti ili preklopni, a najvie se primjenjuju u elekotroindustriji za
spajanje vodova i u izradi raznih aluminijskih posuda debljine 1,5 - 2 mm.
Slika 8.46.
Hladno zavarivanje preklopnog spoja
Na slici 8.46. prikazano je hladno zavarivanje preklopnog spoja, gdje se
silom F djeluje na okrugle igove koji utiskuju materijal na mjestu spoja.
Tlani prsten spreava teenje materijala van spoja.
9. TOPLINSKO REZANJE
Toplinska rezanja obuhvaaju postupke kojima se vri razdvajanje ili
lijebljenje, to jest izrada lijebova poluokruglog ili slinog presjeka na
materijalu, primjenom toplinske energije, bez mehanikih reznih alata.
U procesu rezanja dolazi do lokalnog izgaranja metala ili do taljenja i
isparavanja metala, te uklanjanja nastalih produkata ime nastaje rez.
Postupci toplinskih rezanja prikazani su slikom 9.1.
DAFER KUDUMOVI
Slika 9.1.
Postupci toplinskog rezanja
9.1. PLINSKO REZANJE
Postupak rezanja gdje metal izgara u struji istog kisika, pri temperaturama
niim od temperature taljenja naziva se plinsko rezanje (rezanje kisikom,
autogeno rezanje). Troska, to jest oksidi metala nastali izgaranjem duhaju se
mlazom kisika i nastaje rez. Da bi proces rezanja uope zapoeo treba
materijal na mjestu reza zagrijati na temperaturu zapaljenja i tek tada
dovesti kisik u kojem e metal izgarati.
Na slici 9.2. prikazan je ureaj za runo plinsko rezanje koji nastaje zamjenom plamenika za plinsko zavarivanje reznim ureajem.
Slika 9.2.
Shematski prikaz plinskog runog rezanja
a) ureaj,
Zagrijavanje materijala do temperature zapaljenja vri se plamenom za
predgrijavanje koji se sastoji obino od acetilena i kisika iako se mogu
koristiti i drugi gorivi plinovi (na primjer propan/butan itd.).
Plinsko rezanje moe se mehanizirati. Tada voenje plamenika po liniji
rezanja preuzima ureaj voen optiki pomou fotoelija koje itaju
nacrt, magnetskim kopiranjem neke ablone nainjene od feromagnetskog
materijala ili raunski (CNC).
Rez ostvaren plinskim postupkom moe biti vrlo kvalitetan, hrapavosti
kakva se postie grubom strojnom obradom, uz ispravno odabrane
parametre (odabir sapnice, tlak i istoa kisika i gorivih plinova, brzina
rezanja, razmak sapnica - radni komad). Tipine greke na reznim
povrinama ostvarenim plinskim rezanjem i njihovi uzroci prikazani su u
tablici 9.1.
DAFER KUDUMOVI
1. T p < T t ;
T p = temperatura zapaljenja,
T t = temperatura taljenja materijala koji se ree
2. T to < T t
T to = temperatura taljenja oksida
DAFER KUDUMOVI
Slika 9.3.
Mogunosti rezanja raznih oblika rubova
DAFER KUDUMOVI
Slika 9.4.
Shematski prikaz rezanja upljom obloenom elektrodom i kisikom
9.3. REZANJE UGLJENOM ELEKTRODOM
I STLAENIM ZRAKOM (ARC - AIR)
Kod ovog postupka toplinskog rezanja uspostavlja se elektrini luk izmeu
ugljene elektrode i radnog komada. Toplina proizvedena u elektrinom luku
tali, spaljuje i djelimino isparava metal radnog komada. Zajednikim
djelovanjem sila u elektrinom luku i kinetike energije stlaenog zraka koji
se dovodi kroz posebne kanale na klijetima paraleleno s elektrodom dolazi
do izduhivanja nastale taline i oblikovanja reza (slika 9.5.). Elektroda je
obino pobakrena ili obloena tankim bakrenim limom radi boljeg
elektrinog kontakta i vrstoe, a sam materijal elektrode je smjesa ugljena i
grafita. Uobiajeni su promjeri elektrode od 4 do 20 mm.
Slika 9.5.
Shematski prikaz rezanja ugljenom elektrodom i komprimiranim zrakom
Elektrini luk se napaja energijom iz izvora istosmjerne ili izmjenine struje,
ovisno o tipu ugljene elektrode. Izvor mora biti dosta velike snage, obino
vie od 500 A. U sluaju primjene istosmjerne struje, elektroda se uglavnom
spaja na + pol.
Za odvijanje postupka koristi se stlaeni zrak, najee iz razvodne mree u
radionicama ili iz boca, a potrebno je ostvariti tlak od 3 do 10 bara.
Ovaj postupak se moe koristiti i za rezanje, ali se ee koristi za ljeb ljenje, to jest izradu poluokruglih lijebova, ili otklanjanje greke u
zavarenim spojevima. Postupak je primjenljiv za sve elektriki vodljive
materijale (elici, sivi lijev, neeljezni metal) i to u podruju debljina od 1 pa
do 100 mm. ljebljenje se moe izvoditi runo ali i mehanizirano. Kvaliteta
reza kod ovog postupka je loija nego kod plinskog rezanja.
9.4. REZANJE PLAZMOM
Rezanje plazmom je postupak rezanja koji se zasniva iskljuivo na energiji dovedenoj izvana, to
koja je spojena na ( - ) pol izvora struje i radnog komada ili sapnice pitolja samog
ureaja (slika 9.6.).
DAFER KUDUMOVI
Slika 9.6.
Shema plazma ureaja za rezanje
Prema tome postoje i dvije vrste ureaja: u prvom sluaju govori se o
pitolju s prenesenim lukom a u drugom o neprenesenom luku. U svakom
sluaju elektrini luk formiran je obino hlaenom sapnicom izraenom od
bakra, to jest luk se ne oblikuje slobodno.
U plazmenom plinu koji prolazi kroz luk dolazi njegovim zagrijavanjem do
disocijacije i ionizacije na raun energije elektrinog luka. Temperatura u
elektrinom luku je vrlo visoka jer je luk koncentriran oblikom sapnice u
usko podruje. Primjer raspodjele temperature du elektrinog luka u
sluaju plazma te TIG postupka gdje se luk oblikuje slobodno, prikazan je
slikom 9.7.
Slika 9.7.
Prikaz raspodjele temperature u elektrinom luku kod TIG i plazma postupka
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
317
DAFER KUDUMOVI
struja
vrste plazmenog plina, odnosno mjeavina
brzina kretanja
udaljenost sapnice od radnog komada
U novije doba sve se vie primjenjuju plazma ureaji koji kao plazmeni plin
koriste zrak, to je najjeftinije, ali je elektroda u tom sluaju od drugaijeg
materijala i oblika. Postoje i varijante plazma postupka rezanja kao na
primjer plazma rezanje pod vodom. Osnovni princip ostaje isti a vodom se
sprijeavaju deformacije i zagaivanje okoline.
slika 10.1.
Slika 10.1.
Broj svih industrijskih robota u razvijenim zemljama svijeta
na poetku 1989. godine
DAFER KUDUMOVI
Slika 10.2.
Podruje primjene robota u bivoj SR Njemakoj
U Republici Bosne i Hercegovine robotizacija jo uvijek nije zauzela
mjesto koje je nuno za veu i bolju proizvodnju i uklapanje u svjetske
proizvodne tokove. Broj zavarivakih robota bi se jo uvijek mogao brojiti
na prste u susjednim dra - vama i strunjaci praktino znaju za svaki
postojei robot i u susjednim dravama.
10.1. RAZVITAK OSTALIH PODRUJA
Za razvoj automatizacije, robotizacije i upravljanje procesom zavarivanja
vrlo je vaan razvoj senzora.
Senzori za voenje glave za zavarivanje, upravljanje procesom zavarivanja i
za nadzor razvijaju se na razliitim principima u ovisnosti o namjeni
senzora. Dok su na poetku prevladavali kontaktni i optiki senzori danas
sve vie prevladavaju senzori koji reagiraju na promjene u elektrinom luku.
Za osiguranje kvalitete i nadzor, razvoj se kree u smjeru video i laserskih
senzora povezanih s kompjuter - skim programima.
Na slici 10.3. dat je pregled broja prijavljenih patenata za senzore u Japanu
prema principu rada i namjeni. Pregled je nainjen za razdoblja od 1971. do
1980. i od 1980. do 1985.godine. Drugo vano podruje za upravljanje
procesom zavari - vanja i proizvodnjom, a najvie za istraivanje je razvoj
kompjuterske tehnologije u zavarivanju.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
319
DAFER KUDUMOVI
Slika 10.3.
Prijavljeni patenti za senzore prema principu rada i svrsi u Japanu
a) 1971 - 1980. Godine,
Kompjuterska tehnologija je znatno razvijenija u ostalim podrujima proizvodnje u odnosu na proizvodnju zavarivanjem, ali ipak i u podruju
zavarivanja ulau se veliki napori za razvoj softverske podrke (software)
tehnologiji zavari - vanja i voenju procesa kod opreme za zavarivanje.
Za zavarivanje je nainjena softverska podrka ili je u toku razvoj u
slije - deim podrujima:
Kompjuterska tehnologija u konstrukciji, proizvodnji i istraivanju
zavarenih konstrukcija:
Planiranje
Terminski planovi
Analiza trokova
Donoenje odluka
Automatizirana proizvodnja
Kompjuterski nacrtni crtei
Numeriko kontrolirano plinsko rezanje
Kompjuterski kontrolirani proces zavarivanja
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
320
DAFER KUDUMOVI
Istraivanje i razvoj:
Metalurgija zavarivanja:
Toplinska naprezanja:
DAFER KUDUMOVI
M (q ) q + N (q ,q ) = P (t ),
P (t ) Rn
gdje je:
q(t) - realni vektor generaliziranih koordinata dim. (n x 1)
M - je realna matrica inercija dim (n x n),
N - je realni vektor centrifugalnih, Coriolis - ovih i gravitacijskih sila
dim. (n x 1), a
P(t) - je realni vektor upravljakih (pogonskih) momenata i/ili sila.
Dinamiki modeli manipultora su izrazito nelinearne forme, to oteava
postupke analize, sinteze, te voenje te klase sistema. Izborom varijabli
stanja:
XI = q ,
XII = q ,
X = XI T XII T
)T
DAFER KUDUMOVI
Slika 10.4.
Kartezijanska (Cartesian) konfiguracija manipulatora , odnosno XYZ manipulator
Slika 10.5.
Polarna konfiguracija manipulatora sa pet stupnjeva slobode gibanja (q 1
..q 5 )
Slika 10.6.
Cilindrina konfiguracija manipulatora sa etiri stupnja slobode gibanja
(q 1 ..q 4 ).
Industrijski manipulatori se uglavnom izrauju sa dvije do est stupnjeva
sloboda gibanja, ali se najee susreu manipulatori sa pet stupnjeva
sloboda gibanja.
Pored navedenih osnovnih konfiguracija manipultora postoje i druge
konfiguracije specijalnih namjena.
Slika 10.7.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
323
DAFER KUDUMOVI
Gibanje svih naprijed navedenih konfiguracija manipulatora moe se opi sati dinamikim modelom, odnosno modelom u prostoru stanja. Za
realiziranje gi - banja svake slobode gibanja manipulatora koriste se
odgovarajui aktuatori (pogo - ni). Za aktuatore manipulatora koriste se;
elektro mehaniki istosmjerni motori, elektro-mehaniki izmjenini motori,
elektro-hidrauliki i elektro- pneumatski aktuatori. Prema potrebi koriste se
i odgovarajui prenosnici snage, odnosno reduktori. Ako su aktuatori
opisani linearnim vremenski-invarijantnim modelima drugog reda:
i = 1,2.........n
x i = xn +i ,
xn + i = a i xn + i + bi u i + ci Pi
onda se, uz linearne veze stanja, momenata ili sila i - te slobode gibanja i pripa
- dajueg aktuatora:
xi = i qi ,
P i = i Pi ,
xn + i = i qi ,
i = 1,2,.........n
M (q )q + N (q ,q ) = U (t ) ,
~
gdje je sadraj realne matrice M(q), dim. (nxn) i realnog vektora N (q,q), dim.
(nx1), posebno odreen izrazom: x i , x n+i i P i su stanja i moment, ili sila
optereenja i-tog aktuatora, q i , q i i P i su stanja i pogonski moment, ili sila
optereenja i-te slobode gibanja manipulatora, a i i i su odgovarajue
konstante. Sa u i U(t), i = 1,2,...,n, je oznaena upravljaka varijabla i tog aktuatora.
Pri sintezi voenja industrijskih robota primjenjuje se cijeli niz postupaka
baziranih na klasinom ili suvremenom konceptu sinteze regulacijskih
sistema. Osnovne regulacijske strukture, uz klasian pristup, date su u
referenci, autora R. Paul-a. Osnovna karakteristika klasinog pristupa je
zatvaranje lokalnih regulacij - skih petlji po poziciji uz kompozicije po
brzini, ubrzanju, Coulombovom trenju i gravitacijskom momentu, za svaku
slobodu gibanja izdvojeno. Pri tome se interak - cije izmeu sloboda gibanja
najee ne uzimaju u obzir, odnosno industrijski robot se promatra kao
potpuno razdvojeni (dekuplovani) sistem po slobodama gibanja. Jedna
tipina klasina regulacijska struktura za pozicioniranje i-te slobode
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
()
( )
U (t ) = M q [r (t ) + KI ZI + KII ZII ] + N q ,q
~
DAFER KUDUMOVI
Slika 10.10.
Struktura sistema
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
328
za voenje
industrijskih robota
DAFER KUDUMOVI
Informacije o stanju robota i njegove okoline dobivaju se preko odgovara juih senzora. Za obradu podataka sa senzora koristi se jadan ili, po potrebi,
vie procesora u paralelnom radu.
Obraeni podaci sa senzora odlaze preko multiprocesorske sabirnice
na ostale jedinice gdje se koriste za potrebe voenja, obuavanja, super nadzora, alarmiranja, koordinacije sa drugim sistemima (multirobotsko
voenje i dr.), te za zapisivanje, odnosno protokoliranje rada robota. Blok za
obuavanje olakava zadavanje radnog zadatka robota kod izuzetno sloenih
prostornih trajktorija koje se cikliki ponavljaju (farbanje, prostorni zavari
u serijskoj proizvodnji i dr.).
Sa stajalita voenja robota kljunu ulogu imaju mikroprocesori za voenje,
koji preko izlaznih jedinica upravljaju sa aktuatorima robota. Mikroprocesori za voenje izraunavaju upravljake varijable za svaku slobodu
gibanja, koristei obraene informacije sa senzora, podatke o eljenoj
trajektoriji industrij - skog robota, te zadati algoritam voenja.
10.4. EKONOMSKA OPRAVDANOST PRIMJENE ROBOTA ZA
ZAVARIVANJE
Postoji itav niz initelja koji su utjecali na uvoenje robota u proizvodne
procese. Jedan ameriki proizvoa robotske opreme u upitniku za analizu
prim - jene robota u proizvodnji potencijalnog korisnika navodi kao osnovne
pokretae robotizacije u proizvodnji slijedee initelje:
poveanje proizvodnosti
unapreenje kvalitete
poveanje sigurnosti
uklapanje u ve automatiziranu proizvodnju
estetski razlozi.
Naravno da postoje i drugi razlozi, ali prvo to treba prouiti pri uvoenju
robota u proizvodnju zavarivanjem je:
Ekonomska isplativost uvoenja robota u proizvodnju
Cijena elemenata sistema za zavarivanje robotom je visoka i progresivno
raste s brojem komponenata koje su meusobno povezane. Za oekivati je
od takve opreme da kontinuirano obavlja funkciju ne bi li to prije
opravdala investiciju. Velike serije izradaka to omoguuju vrlo brzo, u
razvijenim zemljama kroz najvie tri godine, dok manje serije zahtije- vaju
precizne analize isplativosti.
Robotizaciju zavarivanja mora nuno pratiti i razvoj cijelog proizvodnog
sistema, jer sam robot (roboti) nee znaajno poboljati poslovanje
poduzea. Nuno je obaviti promjene koje su uzrokovane primjenom robota
u cijelom proizvodnom sistemu, od konstrukcije izratka sve do poveanja
prodaje. Ureenje okoline, reorganizacija proizvodnje, razne racio nalizacije, edukacija radnika itd. Predstavljaju elemente u kojima
robotizacija ima smisla.
DAFER KUDUMOVI
T = m t C (Ef/1
tk
T el.z. = C en E e
T el.r = S r t k /60 C e
DAFER KUDUMOVI
T psk = UTPS/B k
(DEM/kom)
(DEM/kom)
C ind (DE
DAFER KUDUMOVI
Slika 11.1.
CTS - proba
DAFER KUDUMOVI
Cekv = C +
Mn
20
Ni
15
Cr + M o + V
10
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 11.4.
Nomogram za odreivanje brzine hlaenja zone utjecaja topline
pri temperaturi T - To = 500 0C
11.3 ZAVARLJIVOST ZAKALJIVIH ELIKA
Ovi elici sadre od 0,3-0,5 % ugljika i legirajuih elemenata ukupno 2,510%. Osnovni problem pri zavarivanju zakaljivih elika jeste pojava
hladnih prslina u zoni utjecaja topline. Mogunost pojave hladnih prslina je
vea ukoliko je u eliku vei sadraj ugljika i legirajuih elemenata i ukoliko
je vea debljina osnovnog materijala. Zbog pojave zakaljenih dijelova (zone
martenzita) m, neophodno je odrediti takav reim zavarivanja koji nee
dovesti do zakaljivanja zone utjecaja topline. Priblina ocjena zavarljivosti
ovih elika moe se odrediti pomou formula za izraunavanje ekvivalentnog
sadraja ugljika.
Ovdje navodimo slijedeu formulu:
C ekv = 2 C +
M n C r V M 0 N i Cu P
+
+ +
+
+
+
6
5 5
4
15 13 2
Bakar i fosfor se uzimaju u obzir samo u sluaju ako je sadraj Cu > 0,5% a
sadraj P > 0,05%. Zakaljivi elik se moe zavariti bez predgrijavanja
ukoliko je C ekv 0,7 - 0,8%. Meutim, ukoliko je C ekv > 0,7 - 0,8%,
neophodno je predgrijati osnovni materijal. Zakaljivost elika moemo
tanije odrediti na osnovu praenja kinetike raspada austenita (slika 11.5.).
Izgled i poloaj krivih izotermikog raspada austenita zavisi od hemijskog
sastava elika. Austenit je najmanje stabilan pri temperturi T min , dok se u
toku vremena t min potpuno zavrava njegov raspad.
Slika 11.5.
Shema dijagrama izotermikog raspada austenita 1, 2, 3, 4 - brzine hlaenja
DAFER KUDUMOVI
Slika 11.6.
Poloaj kritinih taaka pri neprekidnom hlaenju
Da bi se izvrila procjena zakaljivosti elika u uvjetima neprekidnog hlaenja pri zavarivanju, moraju se na osnovu eksperimentalnih podataka izvriti
korek - cije krivih izotermikog raspada austenita (slika 11.6.). Obrazovanje
strukture kaljenja u zoni utjecaja topline sprijeite se ako srednja brzina
hlaenja u tempe - raturnom podruju od T 1 do T min - 550 ne bude vea od
v krit (prema) :
vkrit =
T1 Tmin 55 0
3 t min
gdje je:
T 1 - temperatura u taki A 1 ;
T min - najnia temperatura na kojoj je austenit stabilan;
t min - minimalno vrijeme trajanja potpunog raspada austenita.
Pri proraunu reima zavarivanja, brzina hlaenja se odreuje prema (v hl )
pod uvjetom da ne smije biti vea od kritine brzine hlaenja izraunatoj
prema v krit .
U tabeli 11.1. navedene su optimalne brzine hlaenja zone utjecaja
topline za neke zakaljive elike.
Tabeli 11.1.
Vrsta elika
Dozvoljena brzina
hlaenja pri 500
o
C
.4131
.1530
.5425
.4731
3,7 2,5
3,8 2,0
3,7 2,0
< 82
Brzine hlaenja zone utjecaja topline iznad gornje granice prema tabeli 11.1. dovode do naglog o
Izbor reima zavarivanja zakaljivih elika se vri na slijedei nain: Prvo se
raunski odredi reim zavarivanja kako je to prikazano kod pojedinih
postupaka zavarivanja. Zatim se odredi brzina termike obrade sa podacima
o dozvoljenim brzinama hlaenja za dati elik prema tabeli 11.1. U sluaju
da je stvarna brzina hlaenja vea da one u tabeli 11.1., izraunava se
2
DAFER KUDUMOVI
Slika 11.7.
Nomogram za odreivanje temperature predgrijavanja T o
Pri izvoenju prvog sloja na eliku konane debljine, takoe se moe
koristiti nomogram na slici 11.7. (uz pomo nomograma na slici 11.8.).
Slika 11.8.
Nomogram za odreivanje bezdimenzionalnog kriterijuma
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
338
DAFER KUDUMOVI
Slika 11.9.
Principijelna shema zavarivanja sa slojevima radi otputanja zakaljene zone
a - pri izvoenju prvog sloja; b - pri izvoenju drugog sloja;
c - pri izvoenju treeg sloja; d - pri izvoenju etvrtog sloja;
1 - prvi sloj;
2 - zona kaljenja od prvog sloja;
7 - zona otputanja od
3 - drugi sloj;
4 - zona otputanja od drugog sloja;
9
5 - zona kaljenja od drugog sloja;
10 - zona otputanja od
Pri izvoenju prvog i drugog sloja, obrazuje se zona kaljenja 2 i 5 (slika 11.9.
a i b.), dok se samo poslije drugog sloja obrazuje zona otputanja 4. Pri izvo
- enju treeg sloja sa neto manjom brzinom nego za prvi i drugi sloj,
obrazovae se zona otputanja 7 (slika 11.9.c). Pri izvoenju etvrtog sloja,
reim zavarivanja mora biti tako odabran da otputanje obuhvati cijelu
preostalu zakaljenju zonu (slika 11.9.d.). Ovdje emo imati slijedee. Pri
navarivanju na povrinu masivnog tijela, maksimalna temperatura na
rastojanju r bie jednaka:
Tmax =
2q
e c v r 2
DAFER KUDUMOVI
r = 0,212
q
vz Tmax
Pri sueljenom zavarivanju dvije tanke ploe bez odvonja topline u okolnu
sredinu, maksimalna temperatura na rastojanju y od ose ava iznosie na
osnovu prorauna temperature tankih ploa.
Tmax =
0 ,242 q
vz c d y
y=
0 ,242 q
vz c d Tmax
y = 0,046
k3 q
vz d Tmax
Slika 11.10.
Dijagram stanja sistema eljezo - hrom; t. f. - tena faza
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
340
DAFER KUDUMOVI
Slika 11.11.
Utjecaj hroma na suavanje - oblasti Cm- karbid; t.f. tena faza
Ugljik, kao gamageni element, iri -oblast slika 11.12.
Slika 11.12.
Utjecaj ugljika na irenje oblasti
DAFER KUDUMOVI
Slika 11.13.
Utjecaj nikla na irenje - oblasti Cm - karbid; t.f. - tena faza
Niobij i titan, zbog svog velikog afiniteta prema ugljiku, spreavaju
obrazovanje karbida hroma i na taj nain spreavaju osiromaenje hromom
granica austenita zrna.
Razlikujemo tri glavne grupe nehrajuih elika: martenzitni hromovi elici,
feritni hromovi elici i austenitni hrom - niklovi elici.
11.4.1 Zavarljivost martenzitnih hromovih elika
Ovi elici sadre od 12 - 16%Cr i od 0,1 - 1,0%C. Imaju vrlo malu kritinu
brzinu hlaenja. Zbog toga se kod debelih presjeka martenzit obrazuje i u
sluaju kada se elik hladi na vazduhu. Hrom kod ovih elika obrazuje
karbide tipa (Fe, Cr) 7 C 3 i (Fe, Cr) 4 C. Ukoliko se u eliku nalazi vei
procenat hroma, utoliko vei njegov dio ulazi u sastav karbida. Prisustvo
hroma u ovim elicima znatno utjee na njihovu sklonost ka kaljenju.
Glavni problem pri zavarivanju martenzitnih hromovih elika predstavlja
obrazovanje prslina u avu a naroito u zoni utjecaja topline. Karakteristika
ava i zone utjecaja topline jeste postojanje martenzita i krupnih zrna ferita
koja su nastala raspadanjem martenzita. Legirani martenzit ima veu
plastinost nego ugljini martenzit. Prisustvo ugljinog martenzita poveava
opu tvrdou i krtost ava, dok znatno smanjuje ilavost zone utjecaja
topline. Zbog svega navedenog mogue je obrazovanje hladnih prslina u
avu i zoni utjecaja topline. Da bi se sprijeila pojava hladnih prslina, av se
legira sa malom koliinom titana. To spreava stubiastu usmjerenost
kristalita i omoguava dobijanje sitnozrnate strukture. Pri zavarivanju
martenzitnih hromovih elika, vri se pregrijavanje osnovnog materijala
kako bi se sprijeila pojava hladnih prslina u avu i u zoni utjecaja topline.
U zavisnosti od sadraja ugljika i hroma u eliku, predgrijavanje se vri do
250 0C i vie.
U zavisnosti od uvjeta eksploatacije i zahtjeva koji se postavljaju zavare nom spoju, imamo dvije vrste avova:
1. av i osnovni materijal imaju slina svojstva. U ovom sluaju se koriste
elektrode koje omoguavaju obrazovanje ava iji su sastav i svojstva
slina osnovnom materijalu. Ovdje je obavezna termika obrada
zavarenog spoja poslije zavarivanja. Zbog toga je neophodno da se
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
342
DAFER KUDUMOVI
zavareni spoj poslije zavarivanja ohladi na vazduhu od 150 - 200 0C. zatim
se vri arenje u pei pri 900 0C. Na kraju se zavareni spoj sporo hladi u
pei do 600 0C uz dalje hlaenje na vazduhu. Na ovaj nain se dobije
zavareni spoj koji ima mehanika svojstva slina osnovnom materijalu.
2. av i osnovni materijal nemaju slina svojstva. Ukoliko nije potrebno da
mehanika svojstva ava i osnovnog materijala budu slina, koriste se
elektrode koje daju av sa austenitnom strukturom. U tom sluaju nije
potrebna termika obrada zavarenog spoja poslije zavarivanja. Prividno
linija topljenja ima veu tvrdou nego av i osnovni materijal zbog
poveanog sadraja ugljika i hroma. Porast tvrdoe u zoni oko linije
topljenja dovodi do pada vrstoe zavarenog spoja. Zbog toga se ovakav
postupak zavarivanja ne koristi pri izradi konstrukcija izloenih znatnim
optereenjima u toku eksploatacije.
11.4.2. Zavarljivost feritnih hromovih elika
Ovi elici sadre od 16 - 30%Cr i od 0,05 - 0,25%C. Visok sadraj hroma i
nizak sadraj ugljika utjeu da se obrazuje mala koliina austenita. Ovakvi
elici se sastoje uglavnom od ferita i karbida. Sve to dovodi do toga da se
obrazuje mala koliina martenzita, koji bitno ne poveava tvrdou elika.
Pri brzom hlaenju, ovi elici nisu skloni zakaljivanju poto praktino ne
dolazi do faznih transformacija. Zavarivanje feritnih hromovih elika
praeno je slijedeim problemima:
Sklonost ka rastu zrna. Feritni hromovi elici su skloni ka stvaranju velikih
zrna ferita pri temperaturama iznad 1150 0C. Poveanje zrna se vri vrlo
brzo. Poto kod ovih elika ne dolazi do faznih transformacija u toku
zagrijavanja i hlaenja, to nije mogue naknadnom termikom obradom
prevesti metal u normal - nu sitnozrnastu strukturu. Ukrupnjivanje zrna
dovodi do opadanja plastinosti i pojave krtosti ovih elika. Da bi se
sprijeilo ukrupnjavanje zrna, treba odabrati reim zavarivanja sa malom
pogonskom energijom, dok zavarivanje treba izvoditi sa kratkim avovima
malih poprenih presjeka. Na ovaj nain se smanjuje uno - enje topline u
osnovni materijal a time omoguuje njegovo brzo hlaenje. Radi
usitnjavanja zrna u avu, koriste se elektrode koje sadre modifikatore (Ti,
Al).
Sklonost ka poveavanju krtosti. Ukoliko se av i zona utjecaja topline dugo
zadravaju na visokim temperaturama, moe doi do znatnog gubitka
plastinosti, to dovodi do poveanja krtosti. Poznata su dva uzorka
poveanja krtosti:
1. Pri zadravanju elika u temperaturnom podruju od 350 - 500 0C, dolazi
do pojave toplinske krtosti (ili 475 - stepene krtosti). Ovoj vrsti poveanja
krtosti doprinose hrom, vanadijum, silicijum, niobijum a u manjem obimu
titan i aluminijum. Sama priroda ove pojave nije jo dovoljno ispitana.
2. Izluivanje sekundarnih karbida hroma po granicama zrna dovodi do
opadanja plastinosti ovih elika. Da bi se to sprijeilo, vri se
predgrijavanje osnovnog materijala na 150 - 180 0C.
Meukristalna korozija. Meukristalna korozija se odvija prvenstveno po
granicama zrna i to kod dijelova osnovnog materijala koji se nalaze
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
343
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
granicama zrna.
Slika 11.15.
eflerov dijagram
Ekvivalent Ni = Ni% + 30 %
Ekvivalent Cr = Cr % + Mo % + 1,5 Si %
A = austenit; F = ferit; M
DAFER KUDUMOVI
Slika 11.16.
Shema meukristalne korozije u osnovnom materijalu
pri zagrijavanju usljed zavarivanja.
Slika 11.17.
Zavisnost meukristalne korozije austenitnih Cr - Ni elika od temperature i
vremena
Mogunost pojave meukristalne korozije u zavisnosti od temperature i
vremena prikazane je na slici 11.17. Iz slike 11.17. se vidi da se na
temperaturi od 730- 750 0C nalazi najmanje vrijeme zadravanja, koje je
potrebno da elik postane osjetljiv na meukristalnu koroziju. To vrijeme se
naziva kritino (t krit ).
Iznad i ispod navedene temperature dolazi do poveanja vremena
potreb - nog da elik postane osjetljiv na meukristalnu koroziju, dok se
iznad 850 0C takva osjetljivost ne opaa. Na veliinu t krit utjee i sadraj
ugljika u eliku (slika 11.18.). Ukoliko je vei sadraj ugljika u eliku,
utoliko je t krit manje. Zbog toga, sniavanje sadraja ugljika u austenitnim
hrom - niklovim elicima predstavlja jedno od sredstava za borbu protiv
meukristalne korozije.
Slika 11.18.
Utjecaj sadraja ugljika u eliku na zavisnost meukristalne korozije
od temperature i trajanja zagrijavanja
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
347
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 11.19.
Toplo elektroluno zagrijavanje sivog ljeva
zavarenog spoja.
Slika 11.20.
av izveden elinom obloenom elektrodom
1 - av; 2 - zona bijelog ljeva; 3 - za
Ovako izvedeni zavareni spojevi se teko mehaniki obrauju. Radi
smanjivanja tvrdoe ava i zone utjecaja topline, pri hladnom zavarivanju
sivog ljeva koriste se obloene elektrode na bazi nikla (min 99% Ni) ili monel
- metala (70% Ni; 30% Cu). avovi izvedeni ovim elektrodama se mogu
mehaniki obraivati. Sa ovim elektrodama se moe zavarivati u svim
poloajima, ali se dobijaju avovi koji imaju malu vrstou.
11.6. ZAVARLJIVOST BAKRA I NJEGOVIH LEGURA
Temperatura topljenja tehniki istog bakra iznosi 1083 0C. Bakar posjeduje
veliku toplinsku i elektrolunu provodnost. U podruju od 250 - 550 0C
opada plastinost bakra, to pri njegovoj deformaciji moe dovesti do pojave
prslina. Prisustvo u bakru bizmuta, antimona, kisika, sumpora i fosfora je
tetno. Naroito je opasno prisustvo bizmuta i olova, koji pri ovravanju
obrazuju krt i lahkotopljiv sloj oko zrna bakra (temperatura topljenja
bizmuta iznosi 270 0C a olova 327 0C). Kisik obrazuje sa bakrom okside
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
350
DAFER KUDUMOVI
Slika 11.21.
Shema rasporeivanja eutektikuma po granicama zrna bakra
Vodik se lahko rastvara ne samo u rastaljenom nego i u zagrijanom bakru,
to dovodi do pojave povrinskih prslina (vodina bolest). Tada, pri susretu
sa oksidom bakra, dolazi do slijedee reakcije:
Cu 2 O+ H 2 = 2Cu + H 2 O
Obrazovana vodena para skuplja se na mjestima gdje metal nije kompakt an. Do pojave prslina dolazi uslijed velikog tlaka tako obrazovane vodene
pare. Rastvorljivost kisika i vodika je vea u tenom nego u ovrslom bakru.
Ukoliko pri naglom hlaenju ovi plinovi ne stignu da se izdvoje iz taline,
dolazi do pojave poroznosti ava.
11.6.1 Zavarivanje bakra
Koeficijent provoenja topline bakra znatno je vei nego kod niskouglji nog elika, pa je pri zavarivanju potrebno jae zagrijavanje osnovnog
materijala. Veliki koeficijent toplinskog irenja bakra dovodi do pojave
veih deformacija nastalih uslijed zavarivanja. Zbog svega toga je
neophodno predgrijavanje osnovnog materijala i preduzimanje mjera radi
smanjivanja deformacija uslijed zavarivanja. Pojava prslina u avu i zoni
utjecaja topline nastaje zbog oksidacije bakra pri zavarivanju i prisustva
kisika u osnovnom materijalu. Zbog toga, sadraj kisika u bakru
predvienom za zavarivanje ne smije biti vei od 0,01 - 0,03%, koji se unose
u talinu preko elektrodne ice. Zbog smanjene gustine taline, oteano je
zavarivanje bakra u vertikalnom poloaju i iznad glave. Poslije zavarivanja
se vri kovanje zavarenog spoja (pri temperaturi od 250 do 350 0C) kako bi
se postiglo usitnjavanje zrna i razaranje oksidnog sloja obrazovanog oko
njih. Za debljine limova do 5 mm, kovanje se moe vriti u hladnom stanju.
Da bi se poveala plastina svojstva zavarenog spoja, poslije kovanja vri se
njegovo otputanje pri temperaturi od 550 - 600 0C, a zatim hlaenje u vodi.
Osnovni i dodatni materijal treba prethodno oistiti rastvorom koji sadrei
75 cm3/l azotne kiseline, 100 cm3/l sumporne kiseline i 1 cm3/l sone kiseline.
Zatim sve dobro isprati vodom i osuiti vruim vazduhom. Zavarivanje
bakra najee se izvodi sa slijedeim postupcima:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
351
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Pri zavarivanju legura aluminija, veoma veliki znaaj ima pravilan izbor
dodatnog materijala. Najpovoljnije je da dodatni materijal ima isti hemijski
sastav kao osnovni materijal.
Meutim, takav izbor dodatnog materijala nije dobar, zbog poviene
sklonosti veine legura aluminija ka obrazovanju vruih prslina. Zbog toga
se dodatni materijal legira sa silicijem, manganom, magnezijem, eljezom,
titanom, bakrom i drugim elementima. Hemijski sastav dodatnog materijala
zavisi od tipa legure aluminija od koje je izraen osnovni materijal. Prema
tome, izbor dodatnog materijala se vri prema tipu legure osnovnog
materijala. Pri zavarivanju tehniki istog aluminija, dodatni materijal se
legira sa malim procentom eljeza i silicija.
Na obrazovanje hladnih prslina, pored metalurkih faktora, mogu da utjeu
i neke tehnoloke operacije, kao to je kovanje. Spreavanje obrazovanja
hladnih prslina se vri predgrijavanjem osnovnog materijala od 200 - 220 0C.
Zavarivanje aluminija
Prije zavarivanja ivice spoja moraju se briljivo oistiti mehaniki ili
hemijski. Mehaniki: strugaem, pjeskaranjem ili elinom etkom.
Hemijski: pranjem sa vodenim rastvorom kaustine sode, te neophodno je
dugotrajno ispiranje ivica spoja protonom vodom, radi spreavanja pojave
korozije. Prije zavarivanja vri se predgrijavanje osnovnog materijala do
250 - 300 0C. Poslije plinskog zavarivanja (zbog topitelja) i runog
zavarivanja obloenom elektrodom, vri se skidanje troske elinom etkom
i pranje ava vruom vodom. Nakon zavarivanja elemenata iz livenih legura
aluminija, vri se otputanje na temperaturi od 300 - 350 0C uz sporo
hlaenje.
Plinsko zavarivanje. Koristi se redukujui plamen (sa neznatnim vikom
acetilena). Potronja acetilena iznosi 100 l/h na 1 mm debljine osnovnog
materi - jala. Obavezna je upotreba topitelja, koji je sposoban da obrazovani
oksid prevede u torsku. Kao dodatni materijal koristi se ica iz aluminija sa
oko 5% Si. Ovakav dodatni materijal daje kompaktan av sa glatkom
povrinom. Takoe se postie najmanje skupljanje ava pri ovravanju.
Pri zavarivanju aluminija koris- te se gorionici za jedan broj manji, kao pri
zavarivanju niskougljinog elika iste deblji - ne osnovnog materijala.
Runo zavarivanje obloenom elektrodom. Zavarivanje se izvodi sa isto smjernom strujom obratne polarnosti, bez klaenja vrha elektrode. Koristi
se za zavarivanje elemenata debljine 4 mm i vie. Po pravilu se sueljeni
spojevi zavaruju sa obje strane. Jezgro elektrode je slinog hemijskog
sastava kao i osnovni materijal. Zavarivanje se izvodi u horizontalnom i
vertikalnom poloaju i to sa podloenom elinom trakom, kako bi se
onemoguilo isticanje taline kroz korijen ava.
Zavarivanje u zatiti organa. Zavaruje se netopljivom (volframovom) i
topljivom elektrodom. Hemijski sastav dodatnog materijala je slian
hemijskom sastavu osnovnog materijala. Koristi se argon visoke istoe. Pri
zavarivanju netopljivom elektrodom, koristi se volframova elektroda sa
dodatkom oksida torija. Da bi se omoguilo razaranje opne tekotopljivog
oskida aluminija, koristi se naizmjenina struja. Razaranje oksida aluminija
vri se pri poluperiodi struje kada je osnovni materijal katoda. Tada dolazi
do bombardovanja povrine osnovnog materijala tekim pozitivnim jonima
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
355
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
2-3 mm. Pod dejstvom topline luka, praak se topi obra - zujui navaren sloj.
Navarivanje se izvodi sa najmanje dva sloja. Poslije navari - vanja, osnovni
materijal se sporo hladi. Na kraju se vri arenje pri temperaturi oko 900 0C
u toku 2-3 asa.
Keramike ili sitnerovane legure. Imaju tvrdou do 86 - 90 HRc. Osnovu ovih
legura ine karbidi volframa, titana i drugih elemenata. Karbidi u obliku
praka vezuju se pomou kobalta ili nikla koji imaju znatnu plastinost.
Zbog toga su keramike legure manje krte nego druge legure, pa bolje
podnose udarna optereenja. Koriste se za navarivanje alata za rezanje.
Topljeni karbidi. Imaju tvrdou od 92 - 94 HRc. Vrlo su krti. Ove legure se
sastoje od istog karbida volframa u obliku praka. Temperatura topljenja
ovih legura iznosi oko 3000 0C. Koriste se u rudarstvu za navarivanje
builica. Pri navarivanju sa ovim legurama, zagrijavanje osnovnog
materijala vri se induk - cijom. Legura se prvo naspe na povrinu osnovnog
materijala. Zatim, visokofrek - ventni induktor rastapa povrinu osnovnog
materijala i ujedno topi zrna legure.
Slika 11.22.
Shema runog elektrolunog navarivanja
Slika 11.23.
Shema runog navarivanja obloenom elektrodom
elemenata krunog poprenog presjeka
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
359
DAFER KUDUMOVI
C ekv = C +
Mn
6
Ni
15
Mo
4
Cr
5
Cu
13
Si
4
P
2
V
5
Orijentacijski, kod nelegiranih ili niskolegiranih elika i normalne tempe rature okoline C ekv prelazi vrijednost od 0,45 potrebno je predgrijavanje i to:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
360
DAFER KUDUMOVI
360 Ce k = 360 C + 40 ( M n + C r ) + 20 N i + 28 M o
Ce d = dimenzionalni C ekv . Na hemijski C ekv znatno utjee debljina
materijala i nju valja uzeti u obzir. Dimenzionalni C ekv izraunava se
po izraz:
Ce d = 0,005 d Ce k
0,05 = koeficijent utjecajnosti debljine
eksperimentalno
d = debljina materijala u milimetrima
materijala
odreen
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
krinom spoju isto kao u sueljenom spoju, iako debljine materijala mogu
biti iste. Intezitet odvoenja topline je vei to je vie smjerova odvoenja.
Koliina toplinske energije koja se unosi prilikom zavarivanja takoer je bitna. to je dovedena e
Praktine upute u vezi s predgrijavanjem mogle bi se saeti u slijedeim:
predgrijavanje se provodi u zoni uz pripremljeni spoj. irina zone pred grijavanja iznosi oko 10 debljina materijala, sa svake strane spoja, ne vee
od 250 mm;
DAFER KUDUMOVI
Slika 12.1.
Shematski prikaz jednostavne opreme za predgrijavanje
Slika 12.2.
A - elektrootporno predgrijavanje i zavarivanje
B - plinsko predgrijavanje i zavarivanje
1412.2. ODARIVANJE
Odarivanje je toplinska obrada koja se provodi radi smanjivanja zaostalih
napetosti u zavarenom spoju:
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
vrijeme
Slika 1412.4.
Dijagram toplinske obrade parnog ventila od lijevanog niskolegiranog elika
DIN GS-17CrMoV5 11, popravljenog zavarivanjem
1412.3. POBOLJANJE
DAFER KUDUMOVI
T Ha = temperatura otvrdnjavanja
T An1 = temperatura poputanja
t Ha = vrijeme otvrdnjavanja
t Ab = vrijeme hlaenja
t H = vrijeme dranja na temperaturi poputanja
t A = vrijeme hlaenja poslije poputanja
Slika 1412.5.
Dijagram toplinske obrade poboljanjem
Takvom toplinskom obradom specijalnih elika za poboljanje dobiva se
otvrdnjavanjem vrlo visoka vrstoa, a naknadnim poputanjem dobra
ilavost i granica razvlaenja. Stoga su elici otporni na velika i sloena
dinamika napre - zanja.
Vrijednosti temperature i vremena kod ove toplinske obrade ovise o sasta vu elika za poboljanje. Preporuke o tome daju proizvoai elika, a
odreene su i standardima.
1412.4. NORMALIZACIJA ZAVARENIH SPOJEVA
Toplinska obrada normalizacijom provodi se radi dovoenja grubozrnate,
otvrdnute ili nejednolike strukture u normalnu strukturu elika.
Kod zavarivanja elika sklonih otvrdnjavanju struktura u ZUT- u moe
otvrdnuti toliko da postane sklona pukotinama. Odarivanjem se takva
tvrdoa neto smanji, ali ne znaajno. Normalizacijom se prekomjerno
otvrdnjavanje moe potpuno otkloniti i dovesti u podruje normalnih
tvrdoa osnovnog materijala. Normalizacijom se takva struktura dovodi u
normalno prvobitno stanje.
Kod zavarivanja postupcima koji proizvode veliku koliinu taline, npr.
zavarivanje pod troskom (EPT) ili u nekim sluajevima i kod EPP
zavarivanja, dobiva se grubozrnata dendritna ljevaka struktura.
Normalizacijom se struktura usitnjava.
Da bi se izvrila kvalitetna normalizacija, slika 1412.6. potrebno je:
DAFER KUDUMOVI
T N = temperatura normalizacije
t H = vrijeme dranja na temperaturi
normalizacije
t A = vrijeme hlaenja do 20 0 C
Slika 1412.6.
Dijagram toplinske obrade normalizacije
Postupak toplinske obrade normalizacijom je vrlo sloen i skup pa se
izbjegava gdje god je to mogue. Kod temperature normalizacije vrstoa
materi - jala smanji se do te mjere da radni komad uslijed vlastite teine
moe promijeniti svoj oblik tako da vie ne odgovara namjeni.
1412.5. OPREMA ZA TOPLINSKU OBRADU
Osnovni zahtjevi koji se postavljaju na opremu za toplinsku obradu
zavarenih konstrukcija su:
DAFER KUDUMOVI
Slika 1412.8.
stabilizaciono arenje,
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
369
DAFER KUDUMOVI
homogenizaciono arenje,
visoko arenje i
rekristalizaciono arenje.
normalizacija,
potpuno arenje,
nepotpuno arenje,
mehko arenje i
izotermno arenje.
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Tabela 1412.1.
Parametri procesa stabilizacije sivog liva
brzina zagrijavanja temperatura
trajanje
brzina hlaenja
o
o
o
C / as
C
asova
C / as
jedan as
30 do 40 kod
dovoljno sporo
za svakih 25
500 - 550
prostih komada
da ne doe do
mm
550 - 600
do 300 a kod
deformacije i
debljine
600 - 650
nepovoljnih do
pucanja
zida
100oC
odlivka 4
500
30 - 180
550
590
565
595
590
615
595
625
530 - 550
SL 21
550 - 570
SL 28
580 - 600
SL 35
600 - 620
120
3-4
do 300 oC
10 do 30
do 350 oC
10 do 30
do 400 oC
10 do 30
do 400 oC
10 do 30
3
4
DAFER KUDUMOVI
Slika 1412.10.
Grafikon stabilizacionog arenja odlivaka od sivog liva
Hlaenje malim brzinama do koga dolazi poslije stabilizacionog arenja,
obavlja se obino u zatvorenim peima, pod uvjetom da je izolacija pei tako
predviena da se ovakvo hlaenje moe postii. Treba imati u vidu da obine
kalionike pei nemaju za ovu svrhu zadovoljavajuu toplinsku izolaciju.
Sluaj zavarenih konstrukcija
Drugi vaan sluaj u mainstvu je pojava napona u zavarenim konstruk cijama. Pri zavarivanju dolazi do lokalnog zagrijavanja komada na vrlo
visoke temperature dok je dalja okolina ovog mjesta ostala hladna. Ove vrlo
velike temperaturne razlike izazivaju , pri hlaenju zbog ometanog irenja i
skupljanja komada , unutranje napone koji u tehnologiji zavarivanja a i u
primjeni zavarenih konstrukcija predstavljaju ozbiljan problem. Ovako
nastali zaostali naponi su u sutini toplinski naponi ali mogu nastati i
drugaije (na primjer zbog promjene strukture u zavarenom elinom dijelu
: prokaljivanje, visoko arenje itd.). Unu - tranji naponi kod zavarivanja
mogu imati velike intenzitete, tako da je redovna pojava da se jo u toku
samog zavarivanja dijelovi deformiu.
DAFER KUDUMOVI
Slika 1412.11.
Shema nastajanja deformiranja i prinudnih napona pri zavarivanju limova.
U tehnologiji zavarivanja se razlikuju dvije vrste ovih napona: prinudni, ako
nastaju pri spajanju zavarivanjem dijelova sa slobodnim krajevima sa
dejstvom samo na posmatranim komadima i reakcioni, ako se javljaju na
dijelovima iji su krajevi uklijeteni pa im je deformisanje ometano a
unutranje napone prenose na itav zavaren sistem.
Prinudni naponi, u sluaju neometanih krajeva komada, nastaju zbog
lokalnih razlika u temperaturama pri zavarivanju u toku samog zavarivanja
a zatim poslije zavarivanja, u toku hlaenja komada. Prost sluaj nastajanja
prinudnih napona pri zavarivanju dvije slobodne table lima je prikazan na
slici 1412.11.
Pri zagrijavanju odnosno poslije pri hlaenju bi se mijenjala duina zavara
za l i irina za b emu se u svakom sluaju opire nezagrijani dio lima koji
stoji u vrstoj vezi sa dijelom u irenju i skupljanju to dovodi do
obrazovanja unutranjih napona. Posljedica ovoga su komplikovani
rasporedi unutranjih napona koji se ne mogu odreivati raunanjem ali se
mogu utvrditi mjerenjem.
Objanjenje nastajanja reakcionih napona je prostije i prikazano je na slici
1412.12.
Slika 1412.12.
Shema nastajanja reakcionih napona
Kada tap ne bi bio uklijeten na krajevima, on bi se poslije zavarivanja
skratio za ukupnu duinu:
l = l1 + b ,
uz odgovarajui napon:
E ,
DAFER KUDUMOVI
l = l t ,
Kod zavarenih elemenata je uoena ova pojava po ponaanju elemenata pri
lomu u zavisnosti od debljine to je shematski prikazano na slici 1412.13.
Slika 1412.13.
Shematski prikaz utjecaja
debljine lima na krtost loma
Utjecaju koji imaju vieosni naponi, a koji je u toliko izrazitiji u koliko je lim
deblji, treba pridodati i druge utjecaje, a prije svega utjecaj koji ima ilavost
elika. Kod elika male vrstoe a velike ilavosti unutranji naponi e teko
moi da dostignu toliki iznos da ugroze sigurnost zavarene veze jer se
lokalnim plastinim deformisanjem opasni dio ovih napona rastereuje.
Na primjer, ilavost konstrukcionog ugljeninog elika na temperaturi 20 0C iznosi o
Iz svega to je navedeno proizilazi da se u kritinim sluajevima zavarene
konstrukcije moraju podvri postupku uklanjanja unutranjih napona. Od
postoje - ih metoda najprostije je stabilizaciono arenje. Stabilizaciono
arenje uklanja najvei dio napona nastalih zavarivanjem, ali istovremeno i
eventualne zaostale napone od valjanja ili nastale pri ispravljanju dijelova ili
eventualnom formiranju deformiranjem na hladno.
Preporuena brzina zagrijavanja zavarenih konstrukcija pri stabilizaci onom arenju je 100 do 150 0C/as. Ova brzina najlake se postie ako se
komadi za arenje stave u hladnu pe i zatim zagrijavaju zajedno sa pei.
Preporuene temperature za zavarene konstrukcije su izmeu 600 i 650 0C.
Na radnoj tempera - turi komadi treba da se zadre dok se, prije svega, ne
progrije i najmasivnije mjesto, a zatim da se zadre jo neko vrijeme da bi se
obavio proces plastinog deformiranja. Za ukupno vrijeme na temperaturi
stabilizacije prema iskustvu preporuuje se 3 do 4 minuta za svaki mm
najvee debljine komada, ali ne manje od 20 minuta. Hlaenje komada je i
ovdje vana operacija, naroito njegov dio do 300 0C kako ne bi ponovo
nastali unutranji naponi.
DAFER KUDUMOVI
Slika 1412.14.
Grafikon stabilizacionog arenja zavarenih konstrukcija
Brzina hlaenja treba da bude 50 do 100 0C/as, to se moe ostvariti
hlaenjem komada u zatvorenoj pei ukoliko je toplinska izolacija pei
zadovolja - vajua. Grafikon stabilizacionog arenja zavarenih konstrukcija
u opem sluaju daje slika 1412.14.
Stabilizacionim arenjem se ne uklanjaju u potpunosti unutranji naponi u
zavarenim konstrukcijama. U kolikoj mjeri e se arenjem ukloniti naponi
zavisi u najveoj mjeri od temperature arenja.
Ovo je prikazano na slici 1412.15. za zavareni kotlovski lim srednje debljine.
Slika 1412.15.
Veliina zaostalog napona poslije stabilizacionog arenja u zavisnosti
od temperature i trajanja arenja
Za stabilizaciono arenje zavarenih sklopova ili cijelih konstrukcija
neophodna je pe odgovarajue veliine, to predstavlja nesavladivi problem
kada su u pitanju veliki objekti (brodovi, cisterne, sudovi pod pritiskom,
parni kotlovi itd.). Stoga je mnogo istraivan postupak stabilizacionog
arenja samo uz lokalno zagrijavanje onih zona u kojima je bilo toplinskog
utjecaja.
Kod zavarenih konstrukcija postoje i takvi sluajevi kada se stabilizaciono
arenje ne smije primjenjivati. To je, prije svega, kada se zavarena
konstrukcija podvrgava nekom drugom postupku termike obrade (na
primjer normalizaciji). Ovo je redovan sluaj kod elinih odlivaka, a vrlo
esto i kod zavarenih konstruk- cija od kojih se trai velika sigurnost.
Stabilizaciono arenje vatrootpornih elika ili legura vri se na relativno
visokim temperaturama (red veliina 850 0C u tra ja nju 2 asa ) ko je su
razliite kod raznih legura. Stabilizaciono arenje ima za posljedicu
gubljenje efekata prethod - nog disperzionog ojaavanja, stoga se poslije
njega preduzima ponovo proces disperizionog ojaavanja.
Sluaj zavarenih elemenata od vatrootpornih elika
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
376
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Prema C, Chaussinu:
Slika 1412.16.
Grafikoni procesa mehkog arenja:
a) sa jednokratnim zagrijavanjem i b) sa ciklinim zagrijavanjem
1412.6.4. NORMALIZACIJAormalizacija
U ovom dijelu su, pored normalizacije koja je samo jedan od specijalnih
sluajeva arenja drugog reda, obraeni i drugi slini postupci arenja
potpuno arenje, nepotpuno arenje, izotermno arenje kao i dalji postupci
koji se ovdje mogu ubrojati kao to su perlitiziranje i penetriranje (slika
1412.17.)
DAFER KUDUMOVI
Slika 1412.17.
Shematski prikaz arenja na perlitnu strukturu:
(a) normalizacija,
(b) nepotpuno arenje pri kontinualntom
hlaenju,
(c) i (d) isto obavljeno izotermno.
Kao to se iz termokinetikog dijagrama vidi, bitan utjecaj na strukturu
elika a prema tome i na njegove osobine, ima veliina pothlaenja koje
odreuje temperaturu poetka i kraja transformacije. Ove temperature
zavise od vrste elika, jer razni elementi prisutni u eliku utjeu na stabilnost
austenita. Tako sa porastom sadraja ugljika (u ugljinom i nisko legiranim
elicima) raste stabilnost austenita, pa e ista linija hlaenja austenita u
termokinetikom dijagramu sjei liniju poetka i kraja transformacije na
niim temperaturama na kojima se ostvaruju vie mehanike osobine.
Uzroci za ovo su slijedei :
1.
2.1. ferit i cementit koji nastaju na niim temperaturama finije su disperzirani
i sitnijeg zrna jer kod veeg pothlaenja u trenutku poetka perlitne
transforma - cije nastaje vei broj jezgra transformacije;
3.2. ukoliko je vee pothlaenje, nastae manja koliina ferita na raun perlita
(u odnosu na koliinu koja odgovara ravnotenim uvjetima). Stoga e
perlit sadr- avati manju koliinu ugljika od 0,8% koliko ga sadri
ravnoteni eutektoid.
Ovaj sluaj nastaje kod normalizacije kod koje je definirano hlaenje koje
odgovara brzini hlaenja na mirnom vazduhu. Zagrijavanje za ovaj
postupak vri se u austenitu oblast (A 3 + 30 do 50 0C). U ovom sluaju e
pothlaenje biti neto vee pa e stoga struktura koja nastaje biti finiji
prugasti perlit. Ovo vai uglavnom za komade manjih presjeka i elike
relativno male prokaljivosti (ugljini i nisko legirani).
Sluaj zavarenih konstrukcija
DAFER KUDUMOVI
Slika 12.18.
Toplinski utjecaj
zavara na okolinu
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 1412.20.
Grafikon visokog arenja
Homogenizaciono (difuzno) arenje
Ovo arenje ima za cilj odstranjivanje lokalnih razlika u koncentracijama
pojedinih komponenti legura (segregacije, zonskih mjeovitih kristala) koje
su nastale pri obrazovanju primarne strukture. Homogenizaciono arenje se
najee primjenjuje kod blokova ili ingota, ali i kod masivnih odlivaka od
legiranih elika ako se od njih trae visoke mehanike osobine. Ingoti od
elika are se za ovu svrhu na temperaturama izmeu 1100 i 1200 0C u
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
382
DAFER KUDUMOVI
Slika 1412.21.
Grafikon homogenizacionog arenja
esto je neophodno stepenasto zagrijavanje. Hlaenje odlivaka iz
istih se razloga obavlja sporo (u zatvorenoj pei).
Rekristalizaciono arenje
Poslije obrade elika plastinim deformiranjem u hladnom stanju (presovanje, savijanje, duboko izvlaenje itd.) dolazi do pojave ojaavanja uz
smanjivanje ilavosti.
Rekristalizaciono arenje se obavlja u oblasti temperatura niih od tempe rature poetka transformacije A 1 , najee na temperaturama 550 do 720
0
C.
1412.6.6. Temperature i proces termike obrade za pojedine
materijaleEMPERATURE I PROCES TERMIKE OBRADE ZA
POJEDINE MATERIJALE
U gradnji termikih i hemijskih aparata upotrebljavaju se razliiti elici, i to
nelegirani i niskolegirani elici otporni kod povienih temperatura, kao i
austenitni elici, te su dati tabelarno podaci za predgrijavanje, kao i arenje
pojedinih elika prema tabelama 1412.2. i 1412.3. U praksi se pojavljuju
elici raznih proizoaa pod raznim nazivima, odnosno prema standardima
pojedinih zemalja, pa postoje usporedbene tabele pojedinih istovrsnih elika
radi lakeg snalaenja.
Ove usporedbe elika, koji su u razliitim zemljama slino legirani, mogu
sluiti samo kao oslonac. Odstupanja u sadraju legiranja mogu utjecati na
osobine. Tana usporedba hemijskog sastava, osobina vrstoe i vladanja na
koroziju je stoga neophodna, kada se ima u obzir zamjena kvaliteta slinih
sastava.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
383
DAFER KUDUMOVI
Tabela 1412.2.
TOPLINSKA OBRADA ELIKA OTPORNOG KOD POVIENIH TEMPERATURA
Toplinska obrada prije odnosno
poslije zavarivanja
Predgrijavanje
Postupak arenja
Dranje na temp.
min. minuta
0935
9Mn5
>6
200
620 - 570
30
5415
5Mo3
> 10
150 - 200
700 - 660*
15
7335
3CrMo44
> 10
200 - 300
780 - 730
20
7380
0CrMo910
>6
200 - 300
780 - 730
20
8025
0CrSiMoV7
>6
200 - 300
780 - 730
30
8050
2CrSiMo9
>6
100 - 300
780 - 750
30 - 45
>6
200 - 300
780 - 740
4961 X8CrNiNb1613
100
950 - 850*
20
4989 X8CrNiMoNb1616
100
950 - 850*
20
100
20
ate-rijal
br.
4998 X20CrMoVW121
4988 X8CrNiMoVNb1613
C
o
Debljina
stijenke
mm
DIN
800 - 750
Opaska
Hlaenje na
arenje oC
OZNAKA
znaka
elikaELIKA
zra
k
zra
k
zra
k
zra
k
zra
k
zra
k
zra
k
15 mm nije neophodno
15 mm neophodno ariti
reko 6 mm debljine stijenke treba
retpostaviti elektroluno zavarivanje
akon zavarivanja ohladiti na
00-150oC i tada odmah ariti
Tabela 1412.3.
DAFER KUDUMOVI
arenje
o
C
Dranje na temp.
min. minuta
stijenke
Predgrija
vanje
4001
4002
X10Cr13
X5CrAl13
>3
>3
100 - 300
100 - 300
800 - 750
800 - 750
30 - 45
30 - 45
4016
X8Cr17
>3
100 - 300
800 - 750
30 - 45
4501
X8CrTi17
>3
100 - 300
4115
X8CrMo17
>3
100 - 300
800 - 750
30 - 45
4523
X8CrMoTi17
>3
100 - 300
4300
X12CrNi188
100 - 200
1100 - 1050
20
4031
4541
4550
4401
4571
4580
X5CrNi189
X10CrNiTi189
X10CrNiNb189
X8CrNiMo1810
X10CrNiMoTi1810
X10CrNiMoNb1810
100 - 200
100 - 200
100 - 200
100 - 200
100 - 200
100 - 200
950 - 850*
950 - 850*
950 - 850*
1050 - 1100
1050 - 1100
1050 - 1100
20
20
20
20
20
20
4395
X5CrNiMoCuNb1818
100 - 200
900 - 950
20
Mateerij
al br.
Debljina
mm
DIN
Opaska
Hlaenje na
Oznaka elika
DAFER KUDUMOVI
Tabela 1412.4.a.
Oznaka
vrste
elika
1215
1214
7100
7400
7401
izmeu
110 i 850
Normalizacija
o
C
Kaljenje
o
C
Poputanje
o
C
900 do 930
870 do 900
910 do 940
-
910 do 940
900 do 960
650 do 720
680 do 780
arenje za uklanjanje
napona poslije
zavarivanja oC
650 do 700
650 do 700
660 do 700
680 do 720
730 do 780
Poboljanje
arenje za
Tabela 1412.4.ba.
Vrsta elika
Prerada u
Normalizaciono
DAFER KUDUMOVI
skraeni
naziv po
DIN-u
St. 35,8
St. 45,8
15Mo3
13CrMo44
10CrMo9 10
toplom
o
C
izmeu
110 i 850
arenje
o
C
900 d0 930
870 do 900
910 do 940
-
Temp. kaljenja
o
C
910 do 940
900 do 960
Temp. naputanja
o
C
650 do 720
680 do 780
uklanjanje
napona
poslije
zavarivanja
o
C
650 do 700
650 do 700
660 do 700
680 do 720
730 do 780
Neku posebnu toplinsku obradu treba odrediti ako osnovni materijal ili
materijal samog zavara prilikom zavarivanja poprimi neku nedozvoljenu
tvrdou.
Temperature termike obrade kotlovskih cijevi. U tabeli broj: 1412.4.a.
navedene su temperature termike obrade kotlovskih cijevi za eline
beavne cijevi s garantiranim mehanikim osobinama na povienim
temperaturama, dok tabela 1412.4.b. daje podatke za beavne cijevi iz
vatrootpornog elika.
1412.6.8. Postupci zagrijavanja kod arenja
DAFER KUDUMOVI
sa razliitim ciljevima:
1. poveanje tvrdoe alata ili poveanje kontaktne vrstoe jako optereenih
dijelova (kotrljajui leajevi i slino).
2. poboljavanje mehanikih osobina konstrukcionih elika (ponekad i
alatnih) koje nosi naziv poboljavanje a sastoji se iz kaljenja i
visokotemperaturnog otputanja.
3. poboljavanje mehanikih osobina konstrukcionih elika (ponekad i
alatnih) postupkom koji nosi naziv disperziono ojaavanje a sastoji se iz
kaljenja na prezasieni rastvor i otputanja (starenja).
4. kaljenje je jedna od operacija u okviru termike obrade cementiranih
dijelova;
5. kaljenje je jedna od operacija u mnogim varijantama termomehanikih
obrada;
6. kaljenjem se poveava stabilnost strukture austenitnih elika (hemijski
postojanih ili manganskog elika otpornog na habanje).
Prema nainu hlaenja, proces kaljenja se moe izvesti na vie naina.
1412.7.1. Kaljenje sa kontinualnim hlaenjem (obino kaljenje)
Ovaj nain kaljenja se obavlja tako to se komad zagrijan na temperaturu
kaljenja stavlja u rashladno sredstvo, gdje se definitivno rashlauje do
temperature sredstava. Ovo je najprostiji nain kaljenja i iroko se
primjenjuje, a naroito je pogodan za mehanizovane i automatizovane
procese. Grafikon ovog naina kaljenja dat je na slici 1412.22.
Slika 1412.22.
Grafikon obinog kaljenja sa niskim otputanjem
DAFER KUDUMOVI
Slika 1412.23.
Grafikon kaljenja u dvije sredine sa niskim otputanjem
DAFER KUDUMOVI
Slika 1412.24.
Grafikon stepenastog kaljenja shematski prikazan na termokinetikom
dijagramu.
Dozvoljeno vrijeme zadravanja u toplom kupatilu odreuje se iz termo kinetikog dijagrama elika. Nekoliko primjera za konstrukcione i alatne
elike dato je u tabeli 1412.5.
Temperatura izotermnog
zadravanja
o
C
280 - 300
200 - 240
280 - 300
250 - 300
280 - 300
220 - 250
250 - 300
400 - 540
400 - 550
400 - 550
400 - 580
400 - 580
Najdue doputeno
vrijeme zadravanja
[sekunde]
30
50
50
50
20
50
20
180
240
300
180
180
DAFER KUDUMOVI
Izotermno kaljenje se obavlja na nekoj temperaturi iznad poetka marten zitne transformacije Mp u oblasti donjeg bejnita kao i stepenasto kaljenje u
sonom kupatilu, s tom razlikom to se vrijeme zadravanja u kupatilu ne
ograniava ve se, naprotiv, dri sve do kraja transformacije (slika
1412.25.).
Slika 1412.25.
Princip izotermnog kaljenja
DAFER KUDUMOVI
14Viestruko otputanje
Svrha ovog otputanja je stabilizacija strukture, ime se postie i trajna
stabilnost oblika i dimenzija. O ovome e u daljem izlaganju biti posebno
govora.
14Duboko hlaenje
Pri kaljenju mnogih elika (na primjer sa viim sadrajem ugljika) rashla ivanjem do sobne temperature nije jo dostignuta temperatura M k kraja
marten - zitne transformacije.
Duboko hlaenje ispod temperature kraja martenzitne transforamcije M k
predstavlja, u stvari, produetak procesa kaljenja (transformacije) i moe se
smatrati kao drugi stepen kaljenja.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
392
DAFER KUDUMOVI
1412.8. ZAGRIJAVANJEAGRIJAVANJE
Zagrijavanje dijelova za kaljenje u peima ili toplim kupatilima obavlja se u
dvije faze koje se najprostije mogu odrediti snimanjem linija zagrijavanja u
pei ili toplom kupatilu (slika 1412.26.).
Slika 1412.26.
Shema snimanja promjene temperature za vrijeme zagrijavanja
a) u pei ,
b) u toplom kupatilu ,
Slika 1412.27.
Grafikon procesa zagrijavanja
I linija promjena temperature pei (sredine) snimljena termoelementom ,
I, II linije promjene temperature na povrini komada (termoelemenat II) i
III linija promjene temperature u jezgru komada (termoelemenat III).
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
393
DAFER KUDUMOVI
Vrsta pei
komorna pe
mufolna pe
vertikalna ( dubinska ) pe
zvonasta pe ( sa liftom )
pei sa kotrljanjem komada
prolazna pe
tunelska pe
karuselna pe
rotaciona pe
sporo,
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
394
60
DAFER KUDUMOVI
normalno i
brzo.
Ulje,
Voda i rastvori soli (NaCl, NaOH),
Topla kupatila sa solima ili metalima i
Gasovi (vazduh ili zatitni gasovi).
DAFER KUDUMOVI
14POVRINSKOovrinsko ojaavanje
OJAAVANJE I NJEGOVA PRIMJENA
njegova
primjena
Metode povrinskog ojaavanja primjenjuju se na ve obraenim dijelo vima pripremljenim za primjenu (izuzetna, mala naknadna obrada treba
samo da obezbijedi postizanje odreene tanosti). Cilj ovog ojaanja je da se
osobine povr - inskog sloja do odreene dubine tako promjene da se
ponaanje dijela u radnim uvjetima mijenja u pozitivnom smislu.
Neposredni ciljevi ovakvih promjena povrinskog sloja su:
Postupak
Obrada cijelog komada
poboljanje
disperziono ojaavanje
termomehanika obrada
Povrinska obrada
tretiranje samom , valjanje
cementacija
nitriranje
karbonitriranje
uvoenje u povrinski sloj raznih elemenata :
Cr , Si , B , Al , Nb itd. ili njihovih kombinacija
indukciono kaljenje
kaljenje gorionikom
1412.10. CEMENTACIJAEMENTACIJA
Cementacija je najstariji i najrasprostranjeniji postupak povrinskog pove avanja tvrdoe. Sastoji se u naugljienju povrinskog sloja mehkog i ilavog
elika, sa malim sadrajem ugljika (najee ispod 0,3 %). Poslije kaljenja
povea- e se tvrdoa samo u naugljinom povrinskom sloju, dok e jezgro
komada, zbog malog sadraja ugljika, ostati ilavo.
Prednosti cementacije u odnosu na obino kaljenje su :
1. Jezgro cementiranog i kaljenog komada ima veliku ilavost zbog niskog
sadraja ugljika ,
2. Dijelovi komada koji su zatieni od cementacije mogu se i poslije kaljenja
obraivati rezanjem ,
3. Niskougljini elik je laki za obradu i jeftiniji od elika za kaljenje ,
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 1412.28.
Zavisnost dubine nitriranog sloja od trajanja i temperature nitriranja
Nitriranje se moe koristiti za povienje postojanosti tvrdoe na viim
temperaturama kod alata od brzoreznog elika. Jedina mana ovog postupka
je nemogunost da se smanji krtost, ak ni pri vrlo niskim stepenima
disocijacije amonijaka. Proces nitriranja se u ovom sluaju moe primjeniti
na dva naina: kao zavrna operacija poslije kaljenja i otputanja alata, ili
prije kaljenja.
Utjecaji koje ima nitriranje na osobine dijelova mogu se sistematizirati
prema slijedeem :
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Okolna zona se opire stezanju zavara poput tlane opruge (B). Ako
su sile zaostalih napetosti rasporeene simetrino (C), nee doi do kutne
deforma - cije, a moe doi do skraivanja radnog komada, to ovisi o
njegovoj masi. Ako su sile zaostalih napetosti rasporeene nesimetrino (D),
doi e do deformacije radnog komada (F). U tom sluaju sile napetosti se
smanje kao to se smanjilo stezanje napete opruge. Naravno, mehanizam
nastajanja zaostalih napetosti je znatno sloeniji od prikazanog.
Slika 13.1.
Nesimetrino i simetrino lokalno zagrijavanje radnog komada
A. Nesimetrino zagrijana mjesta nastoje se proiriti, hladna okolna zona se
tome opire pa dolazi do zbijanja: Ohlaena, stisnuta ( skraena ) zona
uzrokuje trajne deformacije (sl.13.3.):
B. Simetrino zagrijana mjesta nastoje se proiriti , hladna okolna zona i
utjecaj simetrinog zagrijavanja uslovljava jaka zbijanja. Ohlaena i
skraena zona e se razvui ili e doi do skraivanja radnog komada
C. Ako se radni komad razree po duini , ponaat e se na nain kao to
je prikazano. Po tome se mogu ocijeniti kolike su bile zaostale napetosti.
Slika 13.2.
Pojednostavljen prikaz djelovanja zaostalih napetosti u zavarenom spoju
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.3.
Vrste trajnih deformacija
A - izvijanje ; B -kutna deformacija.
Utjecaj postupka zavarivanja na deformacije moe se pojednostavljeno
prikazati :
zavarivanje plinskim plamenom uzrokuje najvee deformacije;
MIG/MAG zavarivanje daje najmanje deformacije;
EPP zavarivanje uzrokuje deformacije priblino kao MIG/MAG odnosno
neto vee, ovisno o ostalim uvjetima zavarivanja;
REL zavarivanje daje manje deformacije od plinskog, ali vee od
MIG/MAG postupka;
sa stajalita deformacija TIG zavarivanje je nepovoljnije od REL i
MIG/MAG postupka zavarivanja.
13.2. SPREAVANJE NASTAJANJA TRAJNIH DEFORMACIJA
Deformacija konstrukcija ili njezinog dijela iznad doputenih tolerancija
mora se ispravljati. Ravnanje konstrukcije ponekad je vrlo skupo pa se
preporuuje izlaz traiti u spreavanju deformacija.
Spreavanje deformacija moe se provesti na vie naina:
preddeformacijama,
redoslijedom zavarivanja,
ukruivanjem konstrukcije,
raskivanjem.
Slika 13.4.
Ukruivanje tankih limova - jednostavno rjeenje
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
402
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.5.
Primjeri spreavanja deformacije preddeformacijama kod zavarivanja i
navarivanja
Spreavanje deformacija redoslijedom zavarivanja znai izvoenje zavari vanja ili navarivanja onim redoslijedom koji uzrokuje najmanja stezanja,
npr. povratnim korakom i na preskok ili takvim redoslijedom da slobodno
stezanje jednog spoja ne utjee ili utjee vrlo malo, na drugi ve zavareni
spoj, kao to je prikazano slikama 13.6 - 13. 10.
Slika 13.6.
Vrste redoslijeda zavarivanja ili navarivanja
A - Uobiajeni redoslijed koji uzrokuje najvee deformacije,
B - Redoslijed povratnim korakom, kojim se znatno smanjuju deformacije,
C - Redoslijed na preskok, takoer smanjuje deformacije.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
403
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.7.
Primjeri redoslijeda zavarivanja zakrpa
A.
B.
C.
D.
Slika 13.8.
Primjeri redoslijeda navarivanja
Navarivanje reznih ivica noa redoslijedom na preskok,
Navarivanje rukavca ili osovine, prihvatljiv redoslijed,
Navarivanje rukavca ili osovine, ispravniji redoslijed,
Redoslijed navarivanja veih povrina, podjela na manje
plohe, duine i irine priblino potronji jedne elektrode
Slika 13.9.
Spreavanje deformacija meusobno zavarenih limova, uzduni i popreni
spojevi
A - Spojeni lim iz vie ploa;
B - Pogrean redoslijed zavarivanja i nastajanje
deformacije;
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
404
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.10.
Primjer smanjivanja deformacija redoslijedom zavarivanja
kod izrade konstrukcija, tanji lim
A. Oblik deformacija kod zavarivanja okvirnog ukruenja na lim ;
B. Pravilan redoslijed zavarivanja u svrhu smanjivanja deformacija
kod zavarivanja okvirnog ukruenja na lim
Spreavanje deformacija i smanjivanje zaostalih napetosti u zavarenom
spoju kod popravaka, vrlo uspjeno se provodi raskivanjem zavara ili
navara. Raskivanjem (plastinom deformacijom) se stegnuti metal zavara
isprui, odnosno produi i proiri i na taj nain smanji naprezanje
koje uzrokuje defor - maciju ili zaostalu napetost, a time esto i sklonost
pukotinama.
Raskivanje zavara ili navara kod elika izvodi se u toplom stanju. Zavaruje
se kratko i odmah brzo provodi raskivanje. Aluminij se raskiva u hladnom
stanju.
Raskivanje se izvodi runim ili pneumatskim ekiem manje udarne snage.
eki ili dlijeto moraju biti zaobljeni.
Valja napomenuti da za pravilnu izvedbu raskivanja zavara ili navara treba
odreeno iskustvo. Nepravilno raskivanje, prejako ili na hladno, vrlo je
tetno jer razara strukturu metala. Ispravno raskivanje je teko opisati ,
ali prvo pravilo je rad jednolinim udarcima od poetka dijela zavara ili
navara do njegova zavretka, ne razbacanim redom. Drugo pravilo je da
se metal ne smije razbijati nego raskivati, to podsjea na kovanje. Udarci
su mukli, mekani, neto slino kao udarci po olovu.
13.3. RAVNANJE DEFORMIRANIH DIJELOVA
Deformirane konstrukcije ili dijelovi konstrukcija mogu se ravnati na
hladno ili u zagrijanom stanju - toplinsko ravnanje.
Na hladno se ravnaju uglavnom dijelovi konstrukcija, pritiskom u jakim
presama ili udarcima ekiem ako se radi o manjim dijelovima. Na hladno se
dobro ravnaju aluminij i bakar te njihove legure.
Toplinskim ravnanjem mogu se izravnati sve veliine konstrukcija od
manjih dijelova do velikih, vrlo sloenih konstrukcija. Toplinski se mogu
ravnati samo pojedine vrste elika (uglavnom dobro zavarljivi elici),
aluminij, bakar i njihove legure.
Toplinsko ravnanje izvodi se lokalnim zagrijavanjem pojedinih mjesta na
konstrukciji, plamenikom odnosno plinskim plamenom. Upotrebljavaju se
plinovi acetilen i kisik. Kod tog ravnanja koriste se iste zakonitosti koje su
bile uzrok deformacije konstrukcije: lokalno zagrijavanje, sabijanje i
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
405
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.11.
Oblici zagrijanih mjesta pri toplinskom ravnanju deformirane konstrukcije
A - Toplinska taka i toplinska polutaka,
C - Toplinska linija ,
E - Toplinski klin ,
B - Toplinski
Toplinska taka je zagrijano mjesto u obliku manje ili vee take. Upotrebljava se kod
Toplinski krug ili oval je zagrijano mjesto u obliku prstena koji moe biti
okrugao ili ovalan. Najee se primjenjuju u ravnanju kolektora i drugih
cijevi gdje su deformacije nastale usljed zavarivanja prikljuaka.
Toplinska linija je zagrijano mjesto u obliku crte, ravne ili iskrivljene.
Primjenjuje se kod ravnanja debljih limova, oplata brodova i dr. Mogu se
zagrija - vati isprekidano ili neisprekidano.
Toplinske usporedne linije su zagrijana mjesta, istodobno s vie plamenika
odnosno vie toplinskih linija. Primjenjuje se naroito u brodogradnji kod
ravnanja oplata, pregrada, palube i dr., tamo gdje je zavaren niz ukruenja
po limovima.
Toplinski klin je zagrijano mjesto u obliku klina. Primjenjuje se kod
ravnanja profila.
Toplinski polumjesec je zagrijano mjesto u obliku polumjeseca. Primje njuje se u ravnanju okruglih punih profila i debelo stijenih cijevi. Zagrijava
se tako da je ispupena strana polumjeseca okrenuta prema najveoj
deformaciji.
Zagrijavanje toplinskih mjesta mora biti naglo. Brzim zagrijavanjem postiu
se veliki uinci zbijanja. Plamenici za zagrijavanje su znatno vei nego kod
plinskog zavarianja.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
406
DAFER KUDUMOVI
Dranje i voenje plamenika kod toplinskog zagrijavanja mora biti jednolino, s jednak
zacrtanom mjestu. Brzina napredovanja je vezana za brzinu zagrija - vanja.
Nikad se ne smije vraati s plamenikom na ve zagrijanu zonu. Tehnika
zagrijavanja je vrlo vana. esto se pogreno zagrijava iroka povrina
klatei plamenikom po cijeloj povrini. Takvo zagrijavanje ima mali uinak.
Slika 13.12.
A - Dranje i voenje plamenika kod zagrijavanja u toplinskom ravnanju
;
B - Zagrijavanje jednim plamenikom ;
C - Zagrijavanje viestrukim plamenikom;
D - Indukcijsko zagrijavanje
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
407
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.13.
Primjer toplinskog ravnanja deformiranog I - profila
f - izvijanje I - profila
B - toplinski klin 450. Primjenjuje se kod veih deformacija. Broj zagrijanih
mjesta ovisi o veliini deformacija.
C - toplinska polutaka veliine r = 30 mm. Obino vei broj zagrijanih
mjesta. Primjenjuje se kod manjih deformacija.
d - izvijanje I - profila po duini
E - toplinski klin 300 veliine neto vie od polovine struka profila. Broj
zagrijanih mjesta ovisi o veliini deformacije
Slika 13.14.
Primjer toplinskog ravnanja deformiranog U profila
f - deformacije po duini
B - toplinski klin 450 istodobno na oba kraka. Primjenjuje se kod veih
deformacija. Broj zagrijanih mjesta ovisi o veliini deformacije i profila
C - toplinska polutaka r = 30 mm. Obino vei broj zagrijanih mjesta.
Primjenjuje se kod manjih deformacija.
d - deformacija po duini
E - toplinski klin kombiniran sa irokom linijom po pojasu profila
DAFER KUDUMOVI
Slika13.15.
Primjer toplinskog ravnanja deformiranog kutnika
a i d izvijanje po duini
B i F - toplinski klin 30- 450 primjenjuje se kod veih deformacija, broj
zagrijanih
mjesta ovisi o veliini deformacije i profila
C - toplinska polutaka r = 30 mm, vei broj zagrijanih mjesta. Primjenjuje se
kod
manjih deformacija
e - izvijanje po duini. Toplinski klin istodobno na oba kraka, primjenjuje se
kod
veih deformacija. Broj zagrijanih mjesta ovisi o veliini deformacije i
profila.
D - toplinska taka veliine 60 mm, obino vei broj zagrijanih mjesta.
Primjenjuje
se kod manjih deformacija
Slika 13.16.
Toplinsko ravnanje savijenog kutijastog
kutijastog
nosaa
Slika 13.17.
Toplinsko ravanje usukanog
nosaa
Slika 13.18.
Toplinsko ravnanje deformiranog kolektora sa zavarenim prikljucima
Zagrijana mjesta u obliku toplinskog kruga s redoslijedom zagrijavanja
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.19.
Slika 13.20.
Toplinsko ravnanje cijevi na cijevnoj liri
Nain ravnanja deformirane
f - Deformacija
prirubnice , tanji limovi
A - Mjesto zagrijavanja u obliku take ili elipse
Slika 13.21.
Priprema za ravnanje osovine ili cijevi
Slika 13.22.
Osnovni principi redoslijeda zagrijavanja kod toplinskog ravnanja oplata
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.23.
Ba ze deformo metra
deformometra
Slika 13.24.
Shema meha nikog
s indikatorom asovnog tipa
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.25.
Shema deformometra sa optikim preobraajem deformacija
Deformometar ima nepokretnu 1 i pokretnu 2 polugu. Na pokretnoj poluzi
privreno je ogledalo 5, koje se u poetnom poloaju nalazi horizontalno.
Pri promjeni baze B za veliinu B pokretna poluga vrati se na odreenu
taku A, na kut , to izaziva otklanjanje svjetlog zraka 4, koji se odbija od
ogledala na kut 2, pa na skali svjetlosna mrlja pokazuje na n jedinicu.
Tako se moe oitati vrijednost kuta , tg = .
B = a = a ( n / 2b),
Slika 13.26.
Principijelna shema deformometra
Slika 13.27.
Induktivni deformometar
sa kapacitativnim preobraajem
DAFER KUDUMOVI
c = 0,088
2 l
ln( rH rB )
gdje je:
Slika13.28.
Shema pneumokontaktnog pretvaraa deformacija
Princip njihovog rada zasnovan je na gubitku vazduha kroz mjerni
otvor, izazvan premjetanjem pokretne poluge deformometra. Preobraaji
na komori 1 sa dva otvora su ulazni F 1 i izlazni F 2 otvor. Pri punjenju
komore vazduhom, pri postojanom pritisku H usljed obiljeavanja
prenikom otvora F 1 i F 2 , brzina isteka iz otvora F 2 razlikovat e se od
brzina dovoda vazduha u ko mo ri i usta no vit e se tla k h koji za v sii od
uzajamnog odnosa efektivnih platformi F 1 i F 2 prolaznih proreza oba otvora.
Pri tom efektivna platforma F 2 zavisi od zazora z, koji se mijenja u rezultatu
premjetanja pokretne ruice (poluge) deformometra. Za pneumo kontaktni
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
416
DAFER KUDUMOVI
h=
H
F 2
1 + 2
F1
R=
F
Pri dejstvu na tenzoregistar zateuim ili pritisnim deformacijama izmje nie se geometrijski razmjer provodnika tenzoregistra i kao rezultat
njegovog suprostavljanja odnos izmjerenog otpora:
l
= S
R l
gdje je:
S - koeficijent tenzoosjeajnog tenzoregistra , odreenih eksperimentalno za
razliite materijale provodnika tenzoregistra.
Ukoliko u izrazu odnos l/l ima odreenu elastinost defomracije , to je:
upr =
( R)
( RS)
DAFER KUDUMOVI
Slika13.29.
iani tenzoregistar
Konstrukcija tenzoregistra sastoji se od papirne podloge 1, na kojoj se
pomou zakivka 2 uvruju osjetljivi elementi 3. Sa osjetljivim elementom
sastavljeni su izlazni elektrini provodnici 4. Osnovni element tenzoregistra
je osjetljivi element. Najrasprostranjeniji su osjetljivi elementi specijalne
konstrukcije, tenzometrijski iani prenici 0,012 0,5 mm. Konstatirani
koeficijenti tenzoosjetljivosti se praktino ne mijenjaju sve do razaranja i S
= 2.
Osjetljivi element tenzoregistra ostvaruje se u vidu reetki razliite
konstrukcije slika 13.30.
Slika 13.30.
Reetkasti tenzoosjetljivi elementi
DAFER KUDUMOVI
Nali su iroku primjenu u zadnje vrijeme zahvaljujui visokim metrolo ginim karakteristikama. Osjetljivi element 1 dobija se od tankog metala
(folije) debljine 2 10 m igosani ili nagrizeni. Obino se koristi konstantno
pri normalnoj temperaturi i pri poveanju temperature (do 300 0C).
Tenzometri s folijom su prikazani na slici 13.31.
Slika 13.31.
Tenzoregistri s folijom
Tipovi reetki osjetljivih elemenata tenzoregistra sa folijom prikazani su
na slici13.32. a, b, c, d.
Slika 13.32.
Tipovi konstrukcije reetki
Folijski tenzoregistri koriste se sa bazom 0,3 mm i vie. Kao podloga koristi
se traka napravljena od sintetike smole ili papira.
13.6.6. Odreivanje napona u dubini metala
Da bi odredili napon u zavarenom spoju, primjenjuje se metod dubokih
zavarivanja, razraen u MVTU, po imenu N.E. Baumana i metoda
predloena od Kijevskog politehnikog instituta.
Metod dubokog zavarivanja sastoji se u odreivanju deformacija metala
pomou tenzoregistra postavljenog u dubini metala. U opem sluaju, da bi
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
419
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.33.
Slika 13.34.
Shema otvora za postavljanje tenzoregistra
Izgled tenzoregistra
Zahvaljujui naponu, tenzoregistar reaguje kako na deformaciju pritiska
(skraivanje) tako i na deformaciju izduenja (zatezanja) koja nastaju pri
rezanju metala. Poslije zanemarenih deformacija, mjere se zaostali naponi.
U Kijevskom Politehnikom institutu (A.K. Gonarov i drugi) razraena je
priblina metodika i aparati za mjerenje napona u dubini metala. Metodika
se zasniva na promjeni mjernih prenika otvora na razliitim fiksiranim
nivoima po debljini metala.
Dobijajui rjeenje teorije elastinosti za naponska stanja ploe sa okrug lim otvorom, pri maloj promjeni prenika odreuju se komponente
naponskog stanja. Ako iz ploe sa otvorom poluprenika a (slika 13.35.)
optereenom ravnomjernim zateuim naponom izvadimo koncentrini
prsten poluprenika C 5a , to je za dovoenje prstena u stanje u kojem se
on nalazio do isijecanja, potrebno po nekoj spoljanjoj povrini dodati
optereenje sin. Tada je prsten s ploom vraen u prvobitno stanje, do
isijecanja koluta.
Slika 13.35
Shema o ptereenja
deformacije
Slika 13.36.
Defo rmeta r
Slika 13.37.
Dio za mjerenje
DAFER KUDUMOVI
x =
x =
dx + dy + 2a v z ( + )
2 2
dx + dy + 2a v z ( + )
2 2
z = z E + v x + v y
gdje je:
dx, dy
x i y.
+
+
FE 6l
3l
6cl
3
3c c
C 2 2l 8,6 2h c h h 2
+
+
+ +
+
FE c
3
36 3l 2l 6cl
t
z =
l = c
ln[ c ( c n) ]
- poasonov koeficijent
F - povrina poprenog presjeka prstena
E
Deformometar je predstavljen indikatorom unutranjosti 1 tipa N I (slika
13.36.). Po njegovom tijelu pomjera se specijalni kliza 5 sa tri jezgra
jednake duine, koji imaju zavretke izraene u obliku konusa. Kroz tijelo 2,
burgijom 9 mm probuena su udubljenja 3. Pomou tih udubljenja i
zavrtnja 4, specijalni kliza 5 se fiksira u odreenom poloaju na tijelo, sa
konusima na fiksnoj dubini. Ureaj je satnog tipa 1 IGM sa vrijednostima
podioka od 0,001 mm. Deformo - metar na odreenoj dubini, mjeri prenike
u dva uzajamno okomita pravca do x i do y. Istovremeno pomou
specijalnog klizaa (slika 13.37.) mjeri se debljina materijala. Zatim se iz
zavara upljom burgijom ree cilindrini stub metala osom koja se poklapa
sa osom baze otvora. Prenik stupca je c = 5d. Poslije buenja upljom
burgijom lijeba po dubini Z (slika 13.38.) ponovo se mjeri debljina
materijala, po razlici prije i poslije buenja isjeka odreuje se deformacija:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
421
- mod
DAFER KUDUMOVI
z1 =
t1 t 0
t0
Slika 13.38.
Shema naprezanja
mjernog stupca
Slika 13.39.
Shema zaostalih napona po debljini sloja
Na slici 13.39. prikazan je raspored zaostalih napona u zavaru po debljini pri zavarivanju
Odreivanje napona nerazarajuom magnetnoelektrinom metodom
Ako pri provoenju eksperimentalnih radova razaranje moe biti dopute no, to se pri odreivanju napona u realnim zavarenim konstrukcijama
razaranje ne doputa. Zato se u posljednje vrijeme koristi ova nerazarajua
metoda. Poznato je da se pod dejstvom mehanikog napona znaajno
mijenja svojstvo feromagnetnog materijala. To se objanjava time da se pod
dejstvom napona deformie reetka i atomi se pomijeraju u datom poloaju,
tako da se mijenja i karakter magnetnog uzajamnog dejstva izmeu atoma
kristala. Odnosno, mijenja se ili magnetna prodornost ili indukcija B.
DAFER KUDUMOVI
0 0
gdje je:
Slika 13.40.
Zavisnost promjena magnetinosti u odnosu od mehanikih napona
Na slici 13.40. prikazana je zavisnost koja ima nelinearan karakter.
Odnosno, pri > 20 MPa, ta zavisnost je praktiki linija u dijelu elastine
deformacije metala. Pri emu e maksimalna promjena magnetne
pronicljivosti imati mjesto po pravcu dejstva glavnih napona. U sluaju
napona na istezanje magnetna pronicljivost narasta, a u sluaju naprezanja
na tlak opada.
Takvim nainom, izmjerivi promjenu magnetne pronicljivosti u rezultatu
stanja napona, koristei grafikon = f() moemo odrediti veliinu stanja
napona kod tijela. Zadatak odreivanja napona svodi se prema mjerenju
promjene magnet- ne pronicljivosti i koritenje izraenog grafikona =f()
za dati feromagnetni materijal. Za mjerenje promjene magnetne
pronicljivosti koriste se razliite kon - strukcije magnetno elektrinih
ureaja. U praksi se primjenjuju konstrukcije etvo- ropolarnih
magnetinih ureaja. A. Mehanov i dr. Datik napravili su diferencijalni
deformometar transformatorskog tipa, prvobitni namotaj i induktorski
namotaji razmjeteni su pod uglom 900 jedni prema drugom (slika 13.41.).
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.41.
Shema etveropolarnog magnetnog ureaja
Na povrini ispitanog metala obrazuje se magnetni most (slika 13.41.)
vunog sektora. Za naponsko stanje metala magnetno suprostavljanje u
susjednom vunom sektoru biti e jednaka :
R + CR
gdje je:
R
R
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.42.
Zavisnost u (granice razvlaenja)
plastini
za nisko ug ljini elik
temperaturama
1) stvarna zavisnost; 2) uproena zavisnost.
Slika 13.43.
Dijagram za idealan elastinoma terijal pri ra znim
Tmax = 0,242
qp
q
= 0,242
c vz d y
c d y
gdje je:
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.44.
Shema odreivanja ostatnih
plastinih deformacija skraenja
a - pri zagrijavanju u toku procesa
zavarivanja
b - poslije zavarivanja i potpunog hlaenja
qp
c d y
Za dati materijal, debljinu lima i reim zavarivanja, jednadba maksimal nih toplinskih deformacija max predstavljae hiperbolu (slika 13.44.a).
Ako je = 0 (kao na slici 13.44.a.), plastina deformacija skraenja pply za
neko vlakno y (kod koga je max > v ) pri zagrijavnaju e iznositi (prema N.O.
Okerblomu).
pply = max y vy
Na slici 13.44.a. prikazani su dijagrami deformacija, koje bi nastale u
pojedinim vlaknima pri zagrijavanju. Vlakna koja su pri zagrijavanju
pretrpjela plastinu deformaciju skraenja, pri hlaenju bi se morala
skratiti prema krivoj pply (slika 13.44.b.). Ovo bi se dogodilo samo u
sluaju ako pojedina vlakna materijala ne bi bila meusobno povezana.
Meutim, pri hlaenju e navedeno skraenje sprijeiti vlakna koja nisu
pretrpjela plastinu deformaciju. Zbog toga e se u vlaknima, kod kojih
veliina plastine deformacije pply prelazi vrijednost elastine deformacije
v , pojaviti plastina deformacija izduenja y pl . irina zone plastine
deformacije izduenja u svakom limu iznosi y pl .
Zbir ostatnih plastinih deformacija skraenja A poslije potpunog
hlaenja zavarenih limova bie jednak :
A = 2 AABCD d = Appl d
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
426
DAFER KUDUMOVI
Appl = 2 AABCD = 2
y d max
max1
Appl = 2
max1
q p d max
qp
0,242
= 0,484
c d max
c d
2v
qp
qp
d max
ln 2 = 0,335
= 0,484
max
c d
c d
A = Appl d = 0,335
qp
[ m2 ]
A = qp
gdje je:
= 0,335
[ m3 / J ]
= 0,335
= 0,845 10 12
c
[ m3 / J ]
A = q p = 0,845 10 12 m
A = q 1 = 0,845 10 12 q
=
2
C=
y
y
y
A = q p = 0,845 10 12 q p
Iz
Iz
Iz
= (1,26 1,40) 10 12
[ m3 / J ]
Za konstrukcije iz aluminijuma:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
427
A
[1/m]
DAFER KUDUMOVI
= 3,3 10 12
[ m3 / J ]
Slika 13.45.
Odreivanje povrine
plastine deformacije A v
A = Av ( v )
gdje je:
Av =
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.46.
Poloaj povrine Av kod nekih oblika zavarenih spojeva
Ukoliko se povrina utjecaja ava ne poklapa ni sa jednom glavnom osom
inercije (slika 13.46.), tada se jedinina stvarna uzduna deformacija
vlakna u centru ava moe odrediti slijedeim izrazom:
= T + Cz yz + C y yy
gdje je:
y' z i y' y
- rastojanje osa zz i yy d
T =
A
A
; Cz =
A I z
z
; Cy =
yy
A I
gdje je:
A
Iz i Iy
( )
2
y
(
)
y
z
1
= A +
+
A
Iz
Iy
A
( y ) 2
z
( )
1
y y
A A + I + I v
z y
1
2
( y ) 2 y y
z
v
+
I
Iz
y A
( )
Av =
1
2
( y ) 2 y y
z
v
+
I
Iz
y q p
( )
[ m2 ]
DAFER KUDUMOVI
Av =
1
2
( y ) 2 y y 14,2 10 8
z
+
+
+
Iy
qp
Iz
( )
[ m2 ]
gdje je:
v = 12 10 4 ;
v
= 14,2 10 8 [ J / m3 ] ; q p u J / m
Av =
1
( y )
8
z 14,2 10
+
+
qp
Iz
[ m2 ]
Av =
1
1 14,2 10
+
A
qp
[ m2 ]
v = 13,1 10 4 ;
v
= (10,8 9,35) 10 8 [ J / m3 ]
v = 22 ,7 10 4 ;
v
= 6,88 10 8 [ J / m3 ]
bv =
Av
gdje je :
d
DAFER KUDUMOVI
bv =
Av
d1 + d 2
bv =
Av
2d p + d r
Slika 13.47.
Odreivanje opih deformacija
Odreivanje apsolutnog uzdunog skraenja elementa na neutralnoj osi vri
se na slijedei nain (slika 13.47.b.) (prema N.O. Okerblomu):
l
l p = T dx = T l
0
DAFER KUDUMOVI
fx =
Cl
C x2 C x
( l x)
x
=
2
2
2
C l2
f =
8
Na slici 13.48. prikazan je ugib f zavarene grede sa slike 13.47.
Slika 13.48.
Ugib f zavarene grede
Na slici 13.49. prikazan je presjek grede sa vie jednostranih kutnih
avova.
Slika 13.49.
Popreni presjek grede sa jednostranim kutnim avovima
(prikazan u fazama izrade)
Kod priblinog odreivanja opih deformacija pri zavarivanju, utjecaj po etnog naponskog stanja stvorenog ranije izvedenim avovima moe se
zanemariti.
Ukoliko se dijelovi zavarivanog elementa prethodno meusobno spoje
kratkim avovima, ope deformacije pri zavarivanju se odreuju za
geometrijske karakteristike ukupnog presjeka tog elementa. Tada se krivina
C odreuje prema slijedeem izrazu :
C=
y z q p
Iz
DAFER KUDUMOVI
gdje je:
- koeficijent, odreen prema prethodnom proraunu,
y' z q p
- zbir proizvoda pogonskih energija pojedinih avov
tih avova od glavnih osa, u J;
- moment inercije poprenog presjeka zavareno
Iz
odnosu na glavne ose, u ( m4 ).
Ukoliko su avovi istih dimenzija, tada emo imati :
C = qp
y z
Iz
T =
qp
A
gdje je:
q p
A
T = q p
n
A
gdje je:
n
zavarenog elementa.
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.50.
Oblici lokalnih deformacija pri zavarivanju
Pri navarivanju na povrinu lima (slika 13.50.a.) i sueljenom zavarivanju
dva lima (slika 13.50.b.) dolazi do savijanja na liniji ava za kut . Ovakvu
deformaciju nazivamo kutna deformacija. Ukoliko se limovi male duine a
velike irine sueljeno zavare po duini (slika 13.50.c.), doi e do njihovog
deformiranja usljed kutne deformacije i sopstvene teine. Pri zavarivanju T
- spojeva (slika 13.50.d.) doi e do savijanja pojasa za kut .
Na slici 13.50.e. prikazano je zavarivanje rebara za lim, to dovodi do
pojave savijanja za kut na svakom rebru. Na slici 13.50. f. prikazan je
element na kome je dolo do pojave izboina i udubina, a na slici 13.50.g.
element na ijim je krajevima dolo do pojave talasnosti.
13.7.5. Odreivanje kutnih deformacija pri navarivanju na povrinu
lima
Na slici 13.51. prikazana je shema nastajanja kutne deformacije poprenog
presjeka lima pri navarivanju na njegovu povrinu.
Slika 13.51.
Shema nastajanja kutnih deformacija pri navarivanju na povrinu lima
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
434
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.52.
Zavisnost kutne deformacije od duine lima
Slika 13.53.
Zavisnost ostatnih kutnih deformacija od specifine pogonske energije
q p /d2 i brzine zavarivanja v z
Odreivanje kutnih deformacija pri sueljenom zavarivanju dva lima
Pri sueljenom zavarivanju dva lima, kutne deformacije se odreuju prema
slici 13.53. (kao u sluaju navarivanja na povrinu lima). Pri sueljenom
zavariva - nju dva lima sa jedne strane (slika 13.54.a.), kutna deformacija je
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
435
DAFER KUDUMOVI
= 1 + 2
(rad)
= i
(rad)
i =1
gdje je:
i
Slika 13.54.
Shema odreivanja ostatnih kutnih deformacija pri zavarivanju sueljnih
spojeva
U tom pogledu su X - avovi mnogo povoljniji.
Pri sueljnom zavarivanju uskih limova, doi e do meusobnog zaokreta nja limova za kut (slika 13.55.a.). Pri tome e se kraj zaokrenutog lima
podii za slijedeu veliinu :
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.55.
Ostatne kutne deformacije sueljeno zavarenih limova
a - uski limovi ;
b - iroki limovi;
c - zavisnost b i f max od pri zavarivanju
irokih limova.
fk = b
[m]
gdje je:
- kutna defor
f =
b
2
[m]
Slika 13.56.
Shema odreivanja ostatnih kutnih deformacija kod T - spojeva
Pri izvoenju kutnog ava sa jedne strane T-spoja (slika 13.57.a.), kut
zaokreta lijeve polovine pojasa bie jednak:
11 = 1 [ rad ]
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
437
DAFER KUDUMOVI
Kut zaokreta desne polovine pojasa bie jednak (sa 1 oznaen je kutem
savijanja pojasa):
21 = 1 1 [ rad ]
Slika 13.57.
Shema rasporeda kuteva pri deformacijama kod T - spojeva
Pri naizmjeninom zavarivanju T-spoja sa dva kutna ava (slika 13.57.b.),
kut zaokreta lijeve strane pojasa bie jednak:
1(1,2) = 1 +
2 2
2
2(1,2) = 1 1 2 +
2 2
2
Kut savijanja pojasa (poslije izvoenja oba kutna ava) bie jednak :
q pp =
2d p
2d p + d r
qp
[J/m]
gdje je:
dp i dr
- debljina pojasa i
Pri zavarivanju T - spojeva sa dva kutna ava, kut savijanja pojasa moe se
priblino odrediti prema slijedeem izrazu :
0,1
dp
1,2 = 0,1
[ rad ]
gdje je :
- kateta kutnih a
k
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
438
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.58.
Ostatne kutne deformacije
a - pri zavarivanju I - nosaa ; b- pri zavarivanju profila za ravnu sekciju
Pri zavarivanju profila za ravnu sekciju ( slika 13.58.b. ), doi e do
zaokretanja profila za kut i savijanja lima u podruju kutnog ava za kut
.
Ukoliko usvojimo da je kutna deformacija podjednako razmjetena na
obje strane lima oko ojaanja i da se svaki dio sekcije irine t ponaa kao
greda koja lei na dva oslonca a optereena je momentima savijanja, tada e
(zbog zaokreta oslonca grede za kut /2) na sredini grede doi do pojave
ugiba f :
f =
t
8
[m]
Ugib f e biti utoliko vei ukoliko je vei razmak t izmeu profila i ukoliko je
vea kutna deformacija .
13.8. ODREIVANJE DEFORMACIJA ZAVARENIH OKVIRA
Okvir predstavlja sistem greda, koje su meusobno povezane
vornim limovima (slika 13.59.). Oko okvira se nalaze limovi (plat) spojeni
na kutovima okvira uzdunim avovima. Na slici 13.59. prikazane grede su T
- profili, koji su zavareni svojim vertikalnim krakom za okolni lim, to
izaziva ugib grede.
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.59.
Tipian primjer zavarenog okvira ;
1 - lim (plat) ;
2 - uzduna greda ;
3 - poprena greda ;
4 - vorni lim.
Proraun deformacija se vri prema ( Kastiljanovu teoremu ) , gdje
se polazi od prorauna momenta :
za x = 0 :
2 + 2
M
M1 = 2
+ 4 + 3
M2 =
2 + 3
+ 4 + 3
2
Za x = l :
M2 =
2 + 4 + 3
M3 =
2 + 4 + 3
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.60.
Raunska shema odreivanja opih deformacija zavarenog okvira
gdje je :
I1 l
I2 L
f ukuzd =
M L2
=
f
1 + 8E I 1 1 + sl
Ugib poprenih greda usljed izvoenja avova na obje uzdune grede bie
jednak :
f pop
1
1
1
M l2
M l 2 I 1 L2
a
l
=
f sl = f ukuzd
=
2
1 + 8E I 2
1 + 8E I 2 I 1 L
1+
L
l
f sl =
M L2 C L2
=
2E I 1
8
DAFER KUDUMOVI
sl =
M L C L
=
2E I 1
2
f rast = f sl f ukuzd = 1
f
f sl =
1+
1 + sl
Iz izraza proizilazi da e ugib uzdune grede f rast biti vei ukoliko je vea
krutost okvira. Ovo treba imati u vidu kada se okviri izrauju iz montanih
jedinica.
Redoslijed izvoenja avova utie na naponsko stanje i deformaciju zavarenog
elementa. U nekim sluajevima moe se zanemariti poetno naponsko stanje
nastalo kao posljedica prethodno izvedenih avova,to pojednostavljuje
proraune za odreivanje ostatnih deformacija pri zavarivanju.
Za praksu je korisno utvrditi kolika je dozvoljena veliina deformacije do
koje se ne mora uzimati u obzir poetno naponsko stanje, odnosno smatra se
da redoslijed izvoenja avova bitno ne utie na deformaciju zavarenog
elementa. Najvaniji je sluaj savijanja elementa poto se mijenjanjem
redoslijeda izvoenja avova moe najvie na to utjecati.
Ugib f u sredini elementa bie jednak :
f = C
l2
8
gdje je:
C = qp
y z
Iz
y z l 2
f = qp
Iz 8
odnosno:
y z l
f
= qp
l
Iz 8
Ako usvojimo (kao tehniku normu) da je f / l = 1 / 750, tada pogonska
energija ne smije prei slijedeu veliinu (pri zavarivanju niskougljinog i
niskolegiranog elika) :
q p < 12623 10 6
Iz
y z l
[J/m]
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.61.
Shema deformacije trake
Ukoliko se navarivanje izvodi samo u jednom smjeru, traka e se deformisati
po krivoj 3-2-1-0-1-2-3 (slika 13.61.b). Zbog toga, navarivanje treba
izvoditi u smjeru kako je to prikazano na slici 13.61.a, pa e se traka
deformirati prema krivoj 5-4-1-0-1-4-5 (slika13.61.b).
Razliit redoslijed izvoenja montanih avova I - nosaa moe bitno utjecati
na njihovu izdrljivost pri naizmjeninom optereenju zbog pojave
reaktivnih napona izazvanih uklijetenjem dijelova nosaa.
13.9. SVOENJE NAPONA I DEFORMACIJA U DOPUTENE GRANICE
Slika 13.62.
Prikaz horizontalnog sastava kuita u presjeku sa pozicijom mjernih traka
DAFER KUDUMOVI
Slika 13.63.
Prikaz horizontalnog sastava kuita u drugom presjeku sa pozicijom mjernih
traka
Mjerenje i svoenje naponskog stanja na konstrukciji
Prilikom postavljanja gornje polovine na donju polovinu kuita kompre sora, prilo se mjerenju naponskog stanja nastalog usljed eliminiranja
horizontalnih deformacija.
Prilikom mjerenja koritene su tenzometarske trake koje su vezane za
mjerni instrument naponskog stanja, proizvodnje HEWLETT PACKARD.
Od izmjerenih pomjeranja konstrukcije daljnjim preraunavanjem
uzimajui u obzir modul elastinosti SL26 dobijena su naponska stanja na
odreenim lokalitetima konstrukcije, te prikazana dijagramom na slici
13.64. Na ovoj slici je vidljivo razliitim zatezanjem vijaka svode se naponi u
zavarenim spojevima (konstrukciji) u doputene granice.
Slika 13.64.
Cirkularni naponi u takama kuita na lijevoj strani horizontalnog
sastava (zadnja strana) nastalih pojedinanih zatezanja vijaka
14. PRORAUN ZAVARENIH SPOJEVA
14.1. PRIKAZIVANJE AVOVA SPOJEVA
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
444
DAFER KUDUMOVI
Tabela 14.2.
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
k = korijeni zavar
p = popuna
A = povrina poprenog presjeka ava
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 14.1.
Raspodjela napona u V - avu
Na slici 14.2. prikazana je raspodjela napona u sueljenim kutnim avovima
kod kojih je kut = 450. Ovdje su naponi odreeni pomou teorije
elastinosti u polarnim koordinatama. Iz slike 14.2. proizilazi da najveu
vrijednost ima normalni napon r u takama na radijusu =450 i =00.
Navedene vrijed - nosti napona u sueljenim kutnim avovima vae samo u
sluaju kada je < v .
Slika 14.2.
Raspodjela napona u sueljenim kutnim avovima pri = 450
Sa poveanjem kuta iznad 450 naponi se smanjuju, pa to predstavlja
podesan nain za smanjivanje koncentracije napona.
Na slici 14.3. prikazan je utjecaj oblika poprenog presjeka sueljenog
kutnog ava na veliinu najveeg napona dobijenog eksperimentalnim
putem.
Slika 14.3.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
449
DAFER KUDUMOVI
Slika 14.4.
Raspodjela napona kod dugakih bonih kutnih avova
sa kojima su spojene uske trake
a - pri A 1 = A 2 ;
Na slici 14.5. prikazana je raspodjela napona u podvezici kod kratkih
obinih kutnih avova koji spajaju iroke trake.
Slika 14.5.
Raspodjela napona u podvezici kod kratkih bonih kutnih avova
Kod takastog zavarivanja dolazi do pojave koncentracije napona zbog
zgunjavanja linija sila u podruju zavarene take. Utvreno je da
koncentracija napona raste sa porastom odnosa t/d T (t = ratojanje izmeu
zavarenih taaka; d T = prenik zavarene take).
Raspodjela napona prikazana na slici 14.6. vai samo u elastinom
podruju.
DAFER KUDUMOVI
Slika 14.6.
Raspodjela napona kod takasto zavarenih spojeva
DAFER KUDUMOVI
Za raunsku debljinu kutnih avova treba uzeti visinu ravnokrakog pravo kutnog trokuta ucrtanog u popreni presjek ava (slika 14.7.).
Slika 14.7.
Raunska debljina a kutnih avova
Raunska duina ava
Raunskom duinom ava kod sueljenih spojeva smatra se duina na kojoj
je ostvarena puna debljina ava.
Raunskom duinom kutnih avova smatra se duina na kojoj je postignuta
predviena debljina ava a. Ukoliko na poetku i na kraju kutnog ava nije
posti - gnuta potpuna debljina a, tada se od ukupne duine ava odbija iznos
od 2a.
14.3.1. Definiranje napona u kutnim avovima
Na slici 14.8. prikazani su naponi koji djeluju u kutnim avovima.
Slika 14.8.
Naponi u kutnim avovima
a - naponi u mjerodavnoj ravni ava; b - naponi u ravni spoja;
1 - mjerodavna ravan ava;
Na slici 14.8. znae :
- normalni napon koji djeluje upravno na mjerodavnu ravan ava;
- tangencijalni napon koji djeluje u mjerodavnoj ravni ava upravno na
duinu
ava;
|| - normalni napon koji djeluje u pravcu duine ava;
- tangencijalni napon koji djeluje u mjerodavnoj ravni ava u pravcu
duine
ava;
n - normalni napon koji djeluje upravno na ravan spoja;
t - tangencijalni napon koji djeluje u ravni spoja upravno na duinu ava;
t,, - tangencijalni napon koji djeluje u ravni spoja u pravcu duine ava;
u - uporedni (ekvivalentni, idealni) napon;
2-
DAFER KUDUMOVI
dop
- doputeni napon.
1
2
n =
1
2
,, = t ,,
Specijalnog
kvaliteta
Kvaliteta I
Kvaliteta II
Vrijednost k-brojeva
N 24 ( RSt-72-2 )
N 36 ( St52-3 )
Vrsta
naprezanja
Zatezanje
savijanje
Tlak
Smicanje
Zatezanje
savijanje
Tlak
Smicanje
Zatezanje
savijanje
Tlak
Smicanje
ili
1,0
1,0
0,6
1,0
1,0
0,6
ili
0,8
1,0
0,6
0,8
1,0
0,6
ili
0,72
1,0
0,55
0,65
0,8
0,5
Za odreivanje koeficijenta k u gornjem izrazu mjerodavna je vrsta napre zanja koju definiu normalni naponi (zatezanje ili tlak). U sluaju istog
smicanja, koeficijent k treba izabrati isto kao za tlak.
Pri proraunu sueljnih spojeva prema tabeli14.4. nisu uzeti u obzir kako
lokalni vrhovi napona izazvani nainom oblikovanja spoja, tako ni ostatni
naponi nastali kao posljedica zavarivanja.
14.3.3. Proraun kutnih avova
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
453
DAFER KUDUMOVI
Slika 14.9.
Raunska debljina a kutnih avova
a - pri runom zavarivanju obloenom elektrodom ;
b - pri automatskom zavarivanju pod prakom
(a = a izmjereno + 2 mm), (a izm = a izmjereno ).
Meunarodna organizacija za standardizaciju ISO (International
Standardisation Organisation) usvojila je da se uporedni napon za kutne
avove odreuje prema slijedeim izrazima :
u = 2 + 1,8 2
odnosno
u = 2 + 1,8 2 + ,,2
odnosno
Naslici 14.10. izvreno je uporeenje nekoliko hipoteza o razaranju mate rijala sa rezultatima nekih eksperimenata.
DAFER KUDUMOVI
Slika 14.10.
Uporeenje nekoliko hipoteza o razaranju materijala sa rezultatima
holandskih eksperimenata
Na slici 14.10. znae :
1. hipoteza najveeg deformacionog rada utroenog na promjenu oblika
( u = 2 + 3 2 );
) ( )
2 + 4 2 );
t ,, = ,, =
F
2a l
u = 1,34 ,, =
,,
0,75
F
dop
0,75 2 a l
0,75 a l
dop
DAFER KUDUMOVI
Slika 14.11.
Prikaz zavarenog spoja sa bonim kutnim avovima
Samo sueljeni kutni avovi. Ukoliko se mjerodavna ravan ava okrene u
ravan spoja (slika 14.12.), tada emo imati sljedee :
n=
F
2a l
= = n cos 45 =
F
2 2a l
u 1,18
F
1
F
=
dop
2 a l 0,85 2 a l
0,85 a l
dop
Slika 14.12.
Prikaz zavarenog spoja sa sueljenim kutnim avovima
Kombinacija bonih i sueljenih kutnih avova. Kod ovakvih zavarenih
spojeva postoji uzajamni utjecaj izmeu bonih i sueljenih kutnih avova,
koji zavisi od odnosa njihovih duina. Na slici 14.13. prikazan je zavaren
spoj sa dva bona i prednjim sueljenim kutnim avom.
DAFER KUDUMOVI
Slika 14.13.
Prikaz zavarenog spoja sa dva bona i prednjim sueljenim kutnim avom
Ukoliko je duina bonih kutnih avova vea od 1,5 duine sueljenog ava
(l 2 > 1,5 . l 1 ), boni kutni avovi su toliko kruti u odnosu na sueljeni kutni
av da on praktino nee biti napregnut. Zbog toga se proraun u ovom
sluaju vri samo za bone kutne avove. Meutim, ukoliko je duina bonih
kutnih avova istog reda kao duina sueljenog kutnog ava (0,5l 1 < l 2
1,5l 1 ), tada se ukupna sila dijeli tako da su boni kutni avovi potpuno
iskoriteni a sueljeni kutni av iskoriten samo za jednu treinu. Tada emo
imati:
1
3
F = Fbocni + Fceoni
Ukoliko u gornju jednadbu zamijenimo vrijednosti prethodnog prorauna
tada emo imati:
F = a 2 0,75 l 2 +
0,85
l1 dop
a (1,5 l 2 + 0,28 l1 )
dop
1
3
F = Fbocni + Fceoni
Zamjenom u gornju jednadbu dobijamo:
2 0,75
l2 + 0,85 l3 dop
3
F = a
a (1,5 l 2 + 0,85 l 3 )
dop
DAFER KUDUMOVI
Slika 14.14.
Prikaz zavarenog spoja sa dva bona i zadnjim sueljenim kutnim avom
Na slici 14.15. prikazan je zavaren spoj sa dva bona i dva sueljena kutna
ava. Ovaj sluaj se rauna kao zavaren spoj prikazan na slici 14.14. poto
prednji sueljeni kutni av praktino nije napregnut.
Slika 14.15.
Prikaz zavarenog spoja sa dva bona i dva sueljena kutna ava
14.3.3.2. Zavareni spojevi izloeni normalnim i smiuim naponima
Samo uzduni sueljeni kutni avovi. Na slici 14.16. prikazan je zavaren spoj
uzdunim sueljenim kutnim avovima.
Slika 14.16.
Prikaz zavarenog spoja sa dva uzduna sueljena kutna ava
Ukoliko se mjerodavna ravan ava okrene u ravan spoja, uz pretpostavku da
smina osa prolazi sredinom zavarenih duina, tada emo imati slijedee:
n max =
max = max =
1
2
3 F L
M
FL
=
=
WS 2a l 2
a l2
n max =
1
2
6
3 F L
al
t ,,sred = ,,sred =
F
2a l
DAFER KUDUMOVI
u =
M
dop
0,85 WS
Slika 14.17.
Prikaz zavarenog spoja izmeu I - nosaa i ploe
Naponi se odreuju tako da se mjerodavne ravni avova okrenu u ravan
spoja. Pri tome se usvaja pretpostavka da su smiui naponi ravnomjerno
raspore - eni i da ih preuzimaju samo vetikalni avovi. Tada emo imati
slijedee:
max = max =
1
2
n max =
t ,,sred = ,,sred =
M
2 WS
F
2a 3 l 3
l3
max + 1,8 ,,2sred dop
u = 2,8
h1 + a 1
Poprena sila se moe zanemariti ako je:
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
459
DAFER KUDUMOVI
2
M 2l 2 h2 a 2 + (1 2)l 3 a 3
0,6l 3 a 3
F
u =
l3
h1 + a 1
max 2,8 =
M
0,85 I S
l3
h1 + a 1
y2 dop
Slika 14.18.
Prikaz uzdunih kutnih avova I - nosaa
Slika 14.19.
Prikaz napona u uzdunom kutnom avu I - nosaa
Na osnovu slike 14.19. imaemo slijedee:
,, =
M h
Ix 2
,, =
F Sx
I x 2a
DAFER KUDUMOVI
Slika 14.20.
Prikaz preklopnog zavarenog spoja sa dva bona kutna ava
Iz slike 14.20. proizilazi slijedee :
P L = F (h + a 2 )
F=
PL
h + a2
,, =
F
a 2 l2
= =
1
2
t =
P
2
4 a 2 l2
Slika 14.21.
Prikaz preklopnog zavarenog spoja sa dva sueljena kutna ava
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
461
DAFER KUDUMOVI
P L = F (l + a 1 )
F=
Smiui napon od sile F e iznositi :
PL
l + a1
,, M =
F
a 1 l1
,, P =
u = 1,8 ,, M + ,, P
P
2a 1 l1
,, M + ,, P
0,75
dop
Dva bona i dva sueljena kutna ava. Na slici 14.22. prikazan je preklopni
zavaren spoj sa dva bona i dva sueljena kutna ava.
Slika 14.22.
Prikaz preklopnog zavarenog spoja sa dva bona i dva sueljena kutna ava
Moment torzije se dijeli na bone i sueljene kutne avove proporcionalno
njihovoj moi noenja na slijedei nain :
Za bone avove ( 1 ) :
DAFER KUDUMOVI
M C max = M t
M C max
Mbmax + M C max
Mb = M t M C
FS1 =
MC
l + a1
FS 2 =
,, MS1 =
FS1
a 1 l1
,, MS 2 =
Mb
h + a2
Naponi od momenta :
FS 2
a 2 l2
1
3
FS1 = Fmax
(1 3)FS1max
(1 3)FS1max + FS 2 max
FS 2 = Fmax FS1
Naponi od poprene sile :
,, PS1 =
FS1
2a 1 l1
PS 2 = PS 2 =
2 FS 2
4 a 2 l2
u = 1,8 ,, M + ,, P
DAFER KUDUMOVI
Boni kutni avovi oko cijele konture nosaa. Na slici 14.23. prikazan je
sanduast nosa koji je zavaren za plou oko cijele konture.
Slika 14.23.
Prikaz sanduastog nosaa koji je zavaren za plou oko cijele konture
Za sluaj prikazan na slici 14.23. moe se koristiti tzv. hidrodinamiki
metod, pa e mjerodavni napon iznositi :
,, =
Mt
2 A a
gdje je:
A
a
,, =
Mt
A a
gdje je :
A
Boni kutni avovi oko konture nosaa sa prekidima. Na slici 14.24. prikazan
je sanduast nosa koji je zavaren za plou oko konture sa prekidima.
Slika 14.24.
Prikaz sanduastog nosaa koji je zavaren za plou oko konture sa prekidima
Ukoliko je popreni presjek sanduastog nosaa (slika 14.24.) sa odnosom l
/h izmeu 0,5 i 2, moe se koristiti metod dvije sile. Pod uslovom da su
prekidi izmeu kutnih avova mali, metod dvije sile daje priblino iste
rezultate kao i hidrodinamiki metod. Ukupni moment torzije M t se dijeli
prema moi noenja kutnih avova na slijedei nain :
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
464
DAFER KUDUMOVI
M 2 max
= F2 ( h + a 2 )
M 2 max + M1max
M1 = M t M 2 = F1 ( l + a 1 )
M2 = Mt
Za avove 2:
Pri proraunu uporednog napona, naponi odreeni prema gornjem izrazu
dodaju se naponima koji nastaju zbog aksijalnih sila i momenta savijanja.
Boni kutni avovi oko L i T - nosaa. Na slici 14.25. prikazani su L i T nosai zavareni za plou.
Slika 14.25.
Prikaz L i T - nosaa zavarenih za plou
Poto nosai prikazni na slici 14.25. mogu da prime manje momente torzije
nego njihovi kutni avovi, to se proraun takvih avova obino ne vri.
Meutim, ukoliko se debeli nosai zavare za plou sa tankim kutnim
avovima, tada se moe koristiti slijedei izraz :
,, =
3M t a
la3
DAFER KUDUMOVI
Tabela 14.5.
DAFER KUDUMOVI
Tabela 14.6.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
467
DAFER KUDUMOVI
Tabela 14.7
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
468
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
St37-2
St52-3
Doputena
uporedna
naprezanja
dop u
(N/mm2) (MPa)
Doputena
vlana
naprezanja
dop v
(N/mm2) (MPa)
180
270
Doputena
tlana
naprezanja
dop t
(N/mm2) (MPa)
Doputena
smina
naprezanja
dop
(N/mm2) (MPa)
160
240
104
156
Doputena normalna i smina naprezanja dinamikih optereenja za stroj ne dijelove i zavarene strojne dijelove, dana su u ovisnosti o osnovnim
vrijedno - stima doputenih izdrljivosti dop D(-1) za k = -1, u tabeli 14.10.
Vrijednosti doputenih naprezanja za razliite odnose graninih naprezanja
k, izraunavaju se pomou jednadbi u tabelama 14.11. i 14.12.
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
dop D( k ) =
Zavari
dop D( k ) =
dop Dv( k )
dop Dv ( k )
5
5 63,6
dop D( 1) =
= 72,3 [ MPa ]
3 2k
3 2 ( 0,7)
5
5 118,8
Dv( 1) =
= 135 [ MPa ]
3 2k
4,4
a iz toga proizilazi :
dop D( 0,7) =
dop D( 0,7)
2
135
2
= 95,5
[ MPa ]
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Kontrola penetrantima slika 15.3. vrlo je pogodna za otkrivanje povrin skih pukotina, zatim pukotina prilikom njihovog odstranjivanja bruenjem.
Naroi- to je pogodna u reperaturama na terenu., kod svih vrsta metala.
Jednostavna je i svakom dostupna. U veini sluajeva zamjenjuje skupu
opremu. Postoji i fluor - oscentna penetrantska metoda.
Radiografska kontrola se provodi snimanjem zavarenih sueljenih spojeva.
Na terenu se upotrebljavaju izotopi, a u radionicama izotopi i rendgeni.
Ponekad se, radi sigurnijeg utvrivanja pogreke, provodi kontrola
kombinacijom ultrazvu - ka i prozraavanja. Radiografskom metodom
mogu se kontrolirati sve vrste metala.
Kontrola na nepropusnost provodi se nakon popravka na posudama ili
kuitima u kojima su radni mediji bez tlaka ili s niskim tlakom, a ne
pripadaju nadzoru IPP. Ispituju se vodom ili zrakom i sapunicom, uz vrlo
mali predtlak.
Slika 15.1.
Kontrola magnetskom metodom
Kontrola i ispitivanje bez razaranja na popravljenim objektima mogu biti
vremenski uvjetovani zbog roka zaustavljanja procesa eksploatacije. U
nekim sluajevima postoje mogu- nosti takve kontrole bez zaustavljanja
procesa.
Slika 15.2.
Kontrola magnetskom metodom - osnovni princip
DAFER KUDUMOVI
Slika 15.3.
Prikaz toka operacija kontrole penetrantima
Odstupanja oblika i dimenzija od propisanih, kao npr. za razne
deformaci - je, ulegnua, udubljenja, izboenja i dr. oteenja, mjere se
odgovarajuim nainom prije i poslije popravka.
15.2. ISPITIVANJE BEZ RAZARANJA
Ispitivanje bez razaranja provodi se na taj nain da se :
Slika 15.4.
Prikaz kontrole ultrazvukom
Uzimanjem otiska moe se oitati struktura povrine materijala i time
ocijeniti stanje materijala. Osim toga, na otisku se mogu utvrditi mikro
pukotine (ispod 1 mm duine) koje ostaju neotkrivene svim metodama
kontrole bez razaranja. Uzimanje otiska uobiajeno je pri utvrivanju
stanja materijala na vanim objektima. Gdje na drugi nain nije mogue
utvrditi debljinu bez uzimanja uzorka, debljina materijala slika 15.6.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
475
DAFER KUDUMOVI
Slika 15.5.
Prikaz mjerenja tvrdoe
Ispitivanje tlanom probom obavezno se provodi na tlanim posudama
nakon izvrenog popravka. Optereuju se tlakom veim od radnog tlaka
prema odgovarajuim propisima, u pravilu uz prisustvo inspektora IPP.
Male neotkrivene pukotine mogu se kod tlane probe proiriti u kritine
pukotine.
Zbog toga se nakon tlane probe ponavlja kontrola na pukotine jednom ili
vie opisanim metodama ispitivanja. Kod terenskog ispitivanja postoje
pokretni laboratoriji za kontrolu i ispitivanje bez razaranja, za ispitivanje
mehanikih svoj - stava materijala.
Slika 15.6.
Ultrazvuno ispitivanje debljine materijala
15.3. ISPITIVANJE RAZARANJEM
Ispitivanje razaranjem kod reperatura podrazumijeva izrezivanje uzorka
materijala na mjestu ili u blizini pukotine, loma i oteenja. Prema situaciji
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
476
DAFER KUDUMOVI
proizvodnja
se
moe
sagledati
kroz
nekoliko
tipova
pojedinana
maloserijska
veliko serijska
masovna
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.1.
Usporedba teina profila
Jasno je vidljivo da su utede u teini kod zavarenih profila znatne,
te iznose 22 - 40 posto.
16.2. NAIN IZRADE ZAVARENIH PROFILA
U ovisnosti o kapacitetu, odnosno potrebnoj koliini izrade, zavareni profili
mogu se podijeliti u nekoliko grupa i to:
1. Pojedinana i maloserijska proizvodnja,
2. Maloserijska i srednje velika proizvodnja,
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
478
DAFER KUDUMOVI
3. Velikoserijska proizvodnja.
Kod pojedinane i maloserijske proizvodnje profili se zavaruju s jedne
strane pod kutem koji daje najpovoljniji poloaj zavarivanja a iznosi od 45o
do 60o, prema (slika 16.2.).
Zavaruje se runo ili traktor (teglja) - automatom za zavarivanje EPP
postupkom. Kod tog naina izrade zavaruje se samo po jedan kutni spoj od
etiri. U postupku, prikazanom na slici 16.2. potrebno je za svaki zavar
okretanje profila dizalicom to iziskuje zastoje u radu.
Postupak, prikazan u slici 16.2 Ima tu prednost da je okretanje profila
neovisno o dizalici osim za umetanje i voenje iz prstenova. Naravno da
lamele profila, prije zavarivanja, moraju biti meusobno pripojene.
Slika 16.2.
Nain izrade zavarenih profila
Kod maloserijske i srednje velike proizvodnje nosai se zavaruju na slijedee
naine :
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.3.
Ureaj za automatsko zavarivanje profila u vertikalnom poloaju
Ovdje postoje dva sistema i to :
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.4.
Linija za izradu zavarenih profila
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
482
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.5.
Transporter lima - tip: TL -20
Valjci se mogu okretati s dvije brzine i to brzinom transportiranja
kao i radnom, malom brzinom, koja je potrebna za podeavanje limova kod
pojedinih ureaja.
Slika 16.6.
Transporter lima - tip: TL - 20 D
Kao i tip TL - 20, sastoji se od stalaka s valjcima koji pogonjeni motor reduktorom preko glavnog lanca i dvostrukih lananika zatienih limenim
poklopcem
Obzirom da transporter slui za pridravanje ploe za vrijeme rezanja
lamele, to su valjci rijeeni tako da se na malim razmacima nalaze diskovi iz
lijevanog eljeza, koji su meusobno stegnuti prstenima, tako da prilikom
rezanja ne dolazi do oteenja valjaka.
Nakon razrezivanja, lamele se elektromagnetskom dizalicom odlau u
produetku transportera.
16.5. AUTOGENA REZAICA ZA POPRENO ODREZIVANJE
Tip AR - RKL
Rezaica je namijenjena za popreno odrezivanje limova odnosno pripre mu krajeva tj. potrebno iskoenje krajeva u ovisnosti o debljini lima, slika
16.7. Postavljena je na poetku linije za pripremu limova.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
485
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.7.
Autogena rezaica za popreno odrezivanje (priprema zavara)
16.6. UREAJ ZA POPRENO ZAVARIVANJE LIMOVA
Tip ZU - PZL - H 20
Ureaj za popreno zavarivanje namijenjen je za spajanje vie limova
meusobno radi dobivanja potrebnih duina, koje odgovaraju pojedinim
duinama profila.
Ureaj se sastoji od slijedeih elemenata, slika 16.8.:
stezne naprave,
podloke za zavarivanje,
vodoravnog nosaa s kolicima za vonju glava automata,
opreme za zavarivanje s dvije glave za zavarivanje EPP
postupkom, ispravljaa, usisaem praka,
hidraulinog agregata.
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.8.
Ureaj za popreno zavarivanje
Stezna naprava sastoji se od snane eline konstrukcije s dva stupa, nosaa
podloke za zavarivanje i dva nosaa hidraulikih steznih cilindara, kojima
se nezavisno mogu stezati krajevi limova koje treba zavariti.
Sila za hidraulike cilindre dobiva se od hidraulikog agregata. Krajevi
klipnjaa opremljeni su elinim apama koje s donje strane imaju bakrene
lamele radi zatite od eventualnog privarivanja ape za lim.
Oprema za zavarivanje sastoji se od dvije glave za zavarivanje EPP
postupkom, s dva izvora istosmjerne struje, kao i odgovarajuim
upravljakim ormariima.
Zavarivanje jednostrano, tandem sistem - pojedinani luk.
Zavarivanje jednom icom upotrebljava se za debljine do 17 mm, dok se
tandem sistem upotrebljava za debljine limova 12- 40 mm.
16.7. UREAJ ZA BRUENJE NADVIENJA ZAVARA
Tip ZU- BNZ 25
Ureaj je predvien za skidanje odnosno bruenje nadvienja zavara, koji
ostanu nakon poprenog zavarivanja, tako da se dobije na zavaru osnovna
debljina lima.
Slika 16.9.
Ureaj za bruenje nadvienja zavara
Sastoji se od podvozja, stupa, nosaa konzole i konzole, slika 16.9. Na
jednom kraju konzole nalazi se na krinom suportu glava za bruenje, stolac
za posluioca sa upravljakom kutijom. S druge strane konzole nalazi se
usisa brusnih estica i praine. Ureaj se kree po tranicama tako da moe
doi do mjesta bruenja. Glava sa konzolom se moe vertikalno podeavati, a
sama glava se moe takoer runo podeavati po visini pomou runog
kotaa i vretena. Osciliranje brusne ploe u horizontalnom smjeru moe se
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
487
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.10.
Ureaj za oblikovanje profila
Oblikovanje profila: jedinke za formiranje podese se na odreenu visinu
profila. Nagibni nosai postave se pomou hidraulikih cilindara u
horizontalni poloaj a kotai za naslon pojasnih lamela podeeni su na irinu
profila. Dizalicom se postave na ureaj vezni lim i pojasni limovi u
horizontalnom poloaju. Zatim se aktiviraju hidrauliki cilindri nagibnih
nosaa, tako da dou u okomiti poloaj a time su i pojasne lamele u
okomitom poloaju i priljubljene na vezni lim. Lamele se zatim na poetku
kratko pripoje.
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
488
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.11.
Ureaj za zavarivanje profila
Zavjeenja sapnica za zavarivanje postavljena su na konzoli steznih kotaa
veznog lima i sputaju se istodobno sa steznim kotaima i tako dolaze u
poziciju zavarivanja.
Oprema ureaja za zavarivanje
1. ZNAAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAINSTVU
489
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.12.
Ureaj za prekretanje profila
16.11. POSTROJENJE ZA PROIZVODNJU CIJEVI SA UZDUNIM
AVOM
Linija za proizvodnju uzduno zavarenih cijevi sastoji se od slijedeih
glavnih dijelova (slika 16.13.) :
odmatalice koturova,
sistema za ispravljanje traka,
ureaj za popreno zavarivanje,
akumulatora trake,
valjaka za predsavijanje,
sistema za formiranje cijevi,
sistema za zavrno formiranje,
sistema za zavarivanje,
ureaja za skidanje vika zavara,
ureaja za termiku obradu,
sistema za kalibraciju i
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.13.
Shema linija za proizvodnju uzduno zavarenih cijevi
Uz svaku liniju za proizvodnju uzduno zavarenih cijevi neophodna je i
linija za uzduno rasijecanje traka, kao i linija zavrne obrade cijevi koja se
sastoji iz slijedeih ureaja:
ureaja za ispravljanje,
ureaja za obradu krajeva,
hidrauline prese za ispitivanje nepropustljivosti,
ureaji i oprema za ispitivanje bez razaranja,
opreme za ispitivanje sa razaranjem,
ureaja za antikorozionu zatitu.
DAFER KUDUMOVI
Slika 16.14.
Leyout robotizirane zavarivake linije
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Robot
Radni sto
Rotacioni sto
Kuite mjenjaa
Grudno zavarivanje
Set alata
DAFER KUDUMOVI