LANCI

RAZGRANIENJE ORGANIZATORA
I POSREDNIKA PUTOVANJA
Prof. dr. sc. Vilim Gorenc *
Mr. sc. Andrea Peuti **

UDK 347.763.2
338.48:656.079>
Izvorni znanstveni rad

Ugradba Smjernice o paket-aranmanu unijela je u postojee pravno ureenje

ugovora o putovanju novine koje zahtijevaju dodatna promiljanja o toj materiji,
posebice o razgranienju organizatora i posrednika putovanja. U radu se analiziraju novine relevantne za to razgranienje i usporeuju se s dosadanjim pravnim
ureenjem te materije. Upozorava se na probleme razgranienja koji su uoeni u
implementaciji i primjeni Smjernice u drugim zemljama te na probleme razgranienja u Hrvatskoj prije i nakon njezine ugradbe u Zakon o obveznim odnosima
iz 2005. godine. Takoer se iznose prijedlozi tumaenja pojedinih odredbi kojima
se uoene dvojbe glede razgranienja organizatora od posrednika putovanja mogu
razrijeiti, a tamo gdje to nije mogue uiniti odgovarajuim tumaenjima, iznose
se i prijedlozi potrebnih mjera i izmjena propisa.
Kljune rijei: organizator putovanja, posrednik putovanja, ugovori o putovanju, Smjernica o paket-aranmanu, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o
turistikoj djelatnosti
1. UVODNE NAPOMENE
Usklaivanje hrvatskog zakonodavstva s pravom EU, kao jedan od preduvjeta za ulazak Hrvatske u EU, postao je prioritet u aktivnostima hrvatskog
zakonodavca. No, s ciljem im bre harmonizacije on esto samo ugrauje
prijevode odnosnih smjernica u ve postojee propise, ne vodei pritom dovoljno rauna o:
*

**

Dr. sc. Vilim Gorenc, profesor u mirovini, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Trg
J. F. Kennedyja 6, Zagreb
Mr. sc. Andrea Peuti, asistentica Ekonomskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Trg J. F.
Kennedyja 6, Zagreb

18

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

- usklaenosti ugraenih odredbi s ostalim propisima koji ine hrvatski pravni

sustav, a koja je nuna za njihovu primjenu,
- specinostima stanja u Hrvatskoj vezanim uz materiju koja se ureuje (npr.
stanju u odreenoj gospodarskoj grani),
- problemima koji su ve uoeni u ugradbi i primjeni smjernica te s tim u vezi
i postojeim tumaenjima i rjeenjima Europskog suda pravde (ESP),
- injenici da smjernice, u pravilu, utvruju samo minimum pravnog ureenja
koje su drave lanice dune ugraditi u nacionalna zakonodavstva, ostavljajui im pritom prostora za usklaenje s nacionalnim pravnim sustavima
i detaljnije normiranje radi postizanja ciljeva istaknutih u preambulama
smjernica i politikama EU.
Takav je sluaj i sa Smjernicom o paket-aranmanu1 (Council Directive
90/314/EEC of 13 June 1990 on package travel, package holidays and package
tours, Ofcial Journal L 158, 23/061990 p. 0059 - 0064; u daljnjem tekstu:
Smjernica). Iako se turizam istie kao jedan od najznaajnijih dijelova hrvatskog gospodarstva, pri ugradbi Smjernice u Zakon o obveznim odnosima
(NN, br. 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO) nije se vodilo rauna da je Hrvatska
prvenstveno receptivna, a ne emitivna turistika zemlja te u svezi s tim ni o
specinostima djelovanja hrvatskih turistikih agencija. Takoer se nije vodilo
dovoljno rauna o nainu na koji su ne samo organiziranje nego i izvrenje i
nuenje organiziranog putovanja ureeni u Zakonu o turistikoj djelatnosti
(NN, br. 8/96, 19/96 i 76/98, u daljnjem tekstu: ZOTD). Osobito zauuje
neusklaenost odredbi o organiziranom putovanju s odredbama istog ZOO-a
kojima se ureuje posredniki ugovor o putovanju. Sve to onemoguuje jasno
razgranienje organizatora od posrednika putovanja.
Posljedica je to nekritike ugradbe Smjernice u ZOO. Naime, s obzirom
na to da pravo EU ne ureuje posebno posredniki ugovor o putovanju,2 u
odredbe kojima se regulira ugovor o organiziranju putovanja preslikan je tekst
Smjernice, dok su odredbe o posrednikom ugovoru o putovanju jednostavno
prenesene iz starog u novi ZOO bez usklaivanja s novim odredbama o ugovoru o organiziranju putovanja. Pritom je zanemarena jo i injenica da su
1

Sukladno skraenom engleskom nazivu: Directive on package travel i u nas se najee

rabi naziv Smjernica o paket-aranmanu, iako bi je se, u skladu s izriajem naeg ZOO-a,
trebalo nazivati Smjernicom o organiziranom putovanju.
Za razliku od Meunarodne konvencije o ugovoru o putovanju prema kojoj su ti ugovori
bili ureeni u starom ZOO-u.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

19

nejasne denicije samog ugovora i ugovornih strana ve prije uzrokovale dosta

problema u implementaciji i primjeni Smjernice,3 jer su omoguile razliitu
ugradbu Smjernice te onemoguile precizno utvrivanje domaaja odredbi o
ugovoru o organiziranju putovanja (a time i domaaj primjene posrednikog
ugovora o putovanju). Nainom na koji je uskladio pravno ureenje ugovora
o organiziranju putovanja sa Smjernicom, hrvatski zakonodavac dodatno je
oteao rjeavanje tih problema.
Poseban problem pri tome vidimo u injenici to, zbog razlike u odgovornosti prema klijentu, o razgranienju organizatora od posrednika putovanja
ovisi i razina zatite turista, koja se istie kao jedna od osnovnih svrha pravnog ureenja tih ugovora. Kako je Hrvatska receptivna zemlja, nae turistike
agencije tijekom sezone preteito sklapaju posrednike ugovore o putovanju,
jer pribavljaju pojedinane usluge turistima koji borave u Hrvatskoj.4 Stoga,
da bi bila konkurentna na turistikom tritu, Hrvatska mora turistima osigurati istu razinu zatite, posebice mogunost ostvarivanja prava iz ugovora,
koju bi imali kao korisnici tih usluga prema domicilnom pravu. Preduvjet za
to je jasno deniranje razlike odnosno razgranienja izmeu organizatora i
posrednika putovanja.
S obzirom na to da su organizatori i posrednici putovanja u pravilu turistike agencije, pri utvrivanju razgranienja potrebno je imati na umu ne samo
relevantne izvore ugovora (vidi t. 3.1. ovog rada) ve i propise koji reguliraju
obavljanje djelatnosti (status) turistikih agencija kao specinih gospodarskih
subjekta uloga kojih je na turistikom tritu bila presudna za razvoj turistikog
zakonodavstva. Naime, znaajniji razvoj turistikog zakonodavstva potaknut je
razvojem organiziranih putovanja i jaanjem organizatorske funkcije turistikih
agencija, i to na konferenciji UIOOT-a u Rimu odranoj 1963. kad su nacionalna turistika zakonodavstva bila jo u zaecima, a organizirano putovanje
se razvilo do razmjera da je njegova kompleksnost iziskivala novu i drugaiju
3

O problemima koji proizlaze iz tih denicija viekratno je upozoravala ECTAA (Europska komisija udruenja turistikih agencija) a razmatrali su ih i Komisija i Vijee EU; vidi
i Downes, J., EU Legislation and the Travel Industry, asopis Travel &Tourism Analyst,
No. 5/2000, p. 61; McDonald, M. et al., European Community Tourism Law and Policy,
Blaskhall, Dublin, 2003, p. 289 -291.
Vrlo esto takve ugovore sklapaju i s korisnicima aranmana inozemnih organizatora
putovanja u sklopu poslovne suradnje s tim organizatorima ili uz posredovanje njihovih
turistikih predstavnika (zastupnika) pa turisti nerijetko smatraju da su naknadno
pribavljene usluge ugovorili sa svojim organizatorom putovanja.

20

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

pravnu kvalikaciju. Na toj konferenciji dana je preporuka sudionicima da u

svoja zakonodavstva ugrade odredbe kojima e ujednaeno denirati i pravno
strukturirati djelatnost turistike agencije.5 Nacionalna zakonodavstva koja su
uslijedila, pola su od podjele djelatnosti turistike agencije na posredniku i
poduzetniku i ve su onda, zbog nunog povjerenja koje i klijenti i davatelji
usluga imaju u agencije, sadravala odredbe kojima se spreava izigravanje tog povjerenja, odnosno tite korisnici (i davatelji) usluga turistikih agencija, ali i sama
profesija ovisno o tome koja je funkcija kod koje vrste agencija izraenija.

2. OBAVLJANJE DJELATNOSTI TURISTIKIH AGENCIJA

Turistike agencije imaju centralnu ulogu u pruanju usluga turistima.
Neovisno o tome jesu li posrednici ili organizatori putovanja, one uvijek
posreduju6 izmeu davatelja usluga i klijenata. Davatelji i korisnici usluga
rijetko su u neposrednom kontaktu prije koritenja usluga, dakle i u trenutku
sklapanja ugovora, pa ne mogu utjecati (dogovarati se) na svoja prava i obveze
koji proizlaze iz tih ugovora, jer ugovore u njihovo ili svoje ime i za njihov ili
svoj raun (ovisno o vrsti ugovora) sklapa agencija. Na taj nain agencije su
spona izmeu davatelja i korisnika usluga prije faktinog koritenja usluge.7
Danas je djelovanje turistikih agencija kompleksnije nego ikada: ona
posreduje klijentima pojedinane usluge, organizira putovanja - unaprijed za
nepoznate klijente ili na zahtjev klijenata, informira i savjetuje klijente, obavlja
opu i komercijalnu promociju.8 Da bi to mogla uspjeno obavljati, ona mora
imati osposobljeno struno osoblje, nancijske preduvjete, poslovni prostor
itd. Svjesna sve veeg znaenja turistikih agencija, veina zakonodavaca, osim
5

mid, V., Putnika agencija i njeni ugovori s putnicima i davaocima usluga, Savremena
administracija, Beograd, 1977., str. 33-34.
U turistikoj teoriji i praksi izraz posreduje koristi se kako bi se opisala uloga turistikih
agencija na turistikom tritu koja se ogleda u dovoenju u vezu turistike ponude i
potranje, dakle posredovanju izmeu njih, a ne kao naziv pravnog posla (ugovora).
Detaljnije vidi mid, V., str. 51.
Ta uloga agencije, tj. dovoenje u vezu turistike ponude i turistike potranje, imanentna je turistikoj agenciji od samog poetka agencijskog poslovanja, sredinom 19. st.,
a i danas je osnovno obiljeje aktivnosti turistikih agencija.
U teoriji turizma istiu se etiri osnovne funkcije turistike agencije: posrednika, organizatorska, informativno-savjetodavna i promotivna. Detaljnije o funkcijama turistikih
agencija vidjeti u: Vukoni, B., Turistike agencije, Mikrorad, Zagreb, 1998., str. 51 - 57.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

21

ugovora koje sklapaju turistike agencije s korisnicima svojih usluga, ureuje i

profesionalni status turistikih agencija. Pritom, kako navodi mid9, zakonodavstva tu materiju ureuju gotovo identino, to se osobito odnosi na odredbe
koje ureuju zatitu klijenata i zatitu profesije turistikih agencija.
U Hrvatskoj su nain i uvjeti pruanja usluga (obavljanje djelatnosti) turistikih agencija regulirani u ZOTD-u.10 Pri donoenju tog zakona (1996.g.), a
u nastojanju da osuvremeni hrvatsko pravno ureenje ugovora o organiziranom
putovanju i uskladi ga s pravnim ureenjem EU (Smjernica se ve primjenjivala)
te s obzirom na to da nije bilo naznaka da e se uskoro mijenjati ili donijeti novi
ZOO, zakonodavac je neke odredbe Smjernice unio u ZOTD i time u statusni
propis unio odredbe obveznog prava. Smatramo da te odredbe, osobito nakon
donoenja novog ZOO-a, ne treba shvatiti kao ugovorne obveze agencije prema
klijentu, ve kao obvezu ispunjavanja propisanih uvjeta u obavljanju djelatnosti.
Glede zatite klijenata najbitnija razlika koja proizlazi izmeu tih dviju vrsta
obveza je u odgovornosti. Za povredu ugovornih obveza agencija odgovara po
pravilima obveznog prava u postupku koji pokree iskljuivo klijent (zahtjevom
agenciji ili davatelju usluge kojem je agencija povjerila pruanje usluga, a ako
ne uspije mirnim putem rijeiti spor, pokretanjem postupka za naknadu tete
pred sudom ili arbitraom). Svrha te odgovornosti je naknaditi klijentu tetu
uinjenu povredom ugovora. Za razliku od toga, kod povrede obveza propisanih ZOTD-om agencija odgovara prekrajno. Postojanje prekraja utvruje
prekrajni sud ili nadleni inspektor po obavljenom inspekcijskom nadzoru
koji se u pravilu provodi po slubenoj dunosti (inicijativom inspektora), ali
moe biti iniciran prijavom klijenta. Svrha te odgovornosti je kanjavanje
protupravne radnje, a eventualna novana kazna prihod je drave, pa klijent
nije obeteen, ve dobiva samo moralnu satisfakciju.11
Djelatnost putnike agencije mogu obavljati samo trgovaka drutva, trgovci
pojedinci i obrtnici koji ispunjavaju zakonom utvrene uvjete (l. 8. ZOTD).
9

10

11

mid, V., op.cit., str. 36. mid uz to istie i identinost u zatiti nacionalne ekonomije,
no stvaranjem jedinstvenog trita EU, u koju i Hrvatska eli ui, nacionalna zakonodavstva lanica EU vie ne smiju sadravati takve odredbe.
Na temelju ZOTD-a donesen je i niz provedbenih propisa, meu kojima istiemo: Pravilnik
o minimalno-tehnikim uvjetima i nainu pruanja usluga graana (NN, br. 62/96, 23/97
i 134/98), Pravilnik o Upisniku putnikih agencija (NN, br. 62/96, 78/96 /ispr/ i 75/97),
Pravilnik o identikacijskom kodu putnike agencije (NN, br. 78/96, 47/97 i 80/98).
No, ako u postupku naknade tete treba dokazivati krivnju agencije za nastalu tetu, to
e se najlake uiniti prilaganjem pravomone odluke prekrajnog suda.

22

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

To su najei oblici voenja businessa, ureeni drugim posebnim zakonima

(Zakon o obrtu i Zakon o trgovakim drutvima), a zajedniko im je da je rije
o subjektima koji samostalno i trajno obavljaju gospodarsku djelatnost12 sa
svrhom stjecanja dobiti. Odatle se vidi da djelatnost turistike agencije mogu
obavljati samo gospodarski subjekti koji trajno posluju i ostvaruju prihode.
Time je smanjena mogunost povrede osobe i imovine klijenata, a ako teta
ipak nastane, omoguuje se laki i bri put do obeteenja.
Prije poetka obavljanja djelatnosti, turistika agencija mora od nadlenog
ureda dravne uprave u upaniji ishoditi rjeenje o ispunjavanju uvjeta za
pruanje usluga turistike agencije (l. 12.-14. ZOTD). Licenciranje subjekata
koji su ovlateni pruati usluge turistike agencije uobiajen je nain zatite
turista koji se primjenjuje u panjolskoj, Portugalu, Italiji, Belgiji, djelomice u
Irskoj i Britaniji, dok se primjerice u Njemakoj, koja ima propisane najstroe
mjere zatite potroaa, ne primjenjuje.13
Usluge koje prua turistika agencija navedene su u l.10. ZOTD,14 a samo
iznimno, pod zakonom utvrenim uvjetima, mogu ih pruati i drugi subjekti
12

13
14

Iznimno, trgovako drutvo ne mora obavljati gospodarsku djelatnost da bi se smatralo

trgovcem, l. 2. st. 5. Zakona o trgovakim drutvima (NN, br. 111/93, 34/99, 52/00,
118/03).
Downes, J., op.cit., str. 60, vidjeti i Vukoni, B., op.cit., str. 50.
To su sljedee usluge: organiziranje, prodaja i provoenje turistikih paket aranmana i
izletnikih programa; prodaja i posredovanje u prodaji ugostiteljskih i turistikih usluga;
posredovanje u pruanju usluga putovanja i boravka i pruanje drugih za njih vezanih usluga; prihvat i prijevoz putnika (transferi), prodaja i posredovanje u prodaji karata ili rezervaciji mjesta za sva prijevozna sredstva; rezervacija smjetaja i drugih usluga u ugostiteljskim
objektima; zastupanje domaih i stranih putnikih agencija; davanje turistikih obavijesti
i promidbenog materijala; agencijsko-pomorske usluge za prihvat i opremu turistikih
plovnih objekata u zemlji i inozemstvu; posredovanje u pribavljanju putnih isprava, viza i
drugih isprava potrebnih za prijelaz granice i boravak u inozemstvu te isprava za lov, ribolov, ronjenje i drugih isprava potrebnih za organizaciju i provoenje razliitih oblika turizma; organiziranje i posredovanje u prodaji usluga specinih oblika turizma (nautikog,
seoskog, zdravstvenog itd.); organiziranje slube turistikih pratitelja, slube asistencije;
rezervacija, nabava i prodaja ulaznica za sve vrste priredbi, muzeja i dr. te prodaja robe
vezane za potrebe putovanja (razne putne potreptine, suveniri, turistike publikacije i sl.);
organizacija i pruanje usluga u svezi s poslovanjem karticama i putnikim ekovima te
pruanje mjenjakih usluga; posredovanje u osiguranju putnika i prtljage. Osim navedenih,
putnika agencija moe pruati i druge sline usluge, kao to su iznajmljivanje i posredovanje u iznajmljivanju vozila (rent-a-car), letjelica, plovnih objekata i dr., ali te usluge mogu
pruati i drugi gospodarsku subjekti, a ne samo putnike agencije.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

23

(brodari i udruge mogu iznimno organizirati i nuditi svoja putovanja - vidi

t.3.4.1.1. ovog rada).
ZOTD agencije dijeli na organizatore i posrednike. Iako navodi da agencije
dijeli prema vrsti usluga koje pruaju, on ih zapravo dijeli prema vrsti ugovora
koje sklapaju s klijentima, a i to samo kad im nude organizirana putovanja.
Uvoenjem takvog kriterija podjele turistikih agencija, zakonodavac je odstupio od u praksi i teoriji turizma uvrijeene podjele turistikih agencija prema
predmetu poslovanja na grosistike (turoperatore), detaljistike i grosistikodetaljistike agencije15 i time sam sebe onemoguio u cjelovitom i uinkovitom
normiranju ove materije. Naime, ta podjela poslovanje agencija razlikuje i prema
preteitosti ugovora koje one sklapaju, ali istodobno vodi rauna i o nunim
razlikama u poslovanju koje proizlaze iz razlika u ugovorima.16 ZOTD ne radi
razliku izmeu turistikih agencija (detaljistikih i grosistiko-detaljistikih, koje
rjee organiziraju putovanja, a preteito posreduju pri pojedinanim uslugama)
i turoperatora (kojih je predmet poslovanja organiziranje putovanja i koji samo
iznimno klijentima neposredno nude te aranmane). Rije je o dvije razliite
vrste poslova koje obavljaju razliiti subjekti. Organizatori (turoperatori) distribuciju svojih aranmana preteito obavljaju posredstvom mnogobrojnih,
razliitih agencija (neizravna distribucija), ali mogu i sami, neposredno sklapati
ugovore o organiziranju putovanja s klijentima (izravna distribucija). Posrednici
(detaljisti), u pravilu, klijentima nude i pribavljaju tue aranmane od razliitih
organizatora, ali ako su registrirani i kao organizatori (detaljistiko-grosistika
agencija), katkada i sami organiziraju putovanja (i nude ih klijentima sami i/ili
putem drugih agencija). Izvori prihoda organizatora putovanja jesu prodaja
vlastitog proizvoda, a kod detaljistikih i detaljistiko-grosistikih agencija to
je provizija.17 Zbog razliitosti poslova, ukljuujui tu i razlike u obrazovanosti
kadrova, opremljenosti prostora u kojima se obavljaju i sl., u praksi su poslovi
organiziranja i nuenja aranmana odvojeni.
Uz to, ZOTD se, iako statusni propis, po uzoru na Smjernicu koja je obveznopravnog karaktera, usredotoio na propisivanje obveza i uvjeta koje agencija
treba ispunjavati u izvrenju i nuenju organiziranih putovanja pa je propustio
15
16

17

O toj podjeli detaljnije vidjeti u: Vukoni, B., op.cit. str. 115 - 116.
O bitnim razlikama izmeu ugovora o organiziranju putovanja i posrednikog ugovora
o putovanju vidjeti Gorenc, V., Komentar Zakona o obveznim odnosima, RRiF, Zagreb,
2005., str. 1338.
O razlikama izmeu turoperatora i turistikih agencija vidjeti avlek, N., Turoperatori i
svjetski turizam, Goldenmarketing, Zagreb, 1998, str. 55-61.

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

24

detaljnije regulirati nain i uvjete pruanja usluga turistike agencije posrednika

kad prua druge usluge te nain i uvjete koje treba ispunjavati agencija koja je
iskljuivo organizator putovanja (turoperator). Sukladno tome, iako bi trebao
uvesti red u profesiju i poslovanje subjekata u turizmu i time, izmeu ostalog,
zatititi potroae, ZOTD je to uinio samo djelomino.

3. OPENITO O UGOVORU O PUTOVANJU

3.1. Izvori ugovora
Kao i svaki drugi gospodarski subjekt, tako i turistika agencija, da bi mogla
poslovati, stupa u obveznopravne odnose, odnosno sklapa ugovore s klijentima, davateljima usluga i dr. Na ovom mjestu valja istaknuti da su ugovori koje
agencije sklapaju s klijentima temeljni ugovori za njihovo poslovanje. Naime,
s jedne strane, o tome koji ugovor sklapa s klijentom ovisi koje e ugovore
sklapati s davateljima usluga (neovisno o vremenskom redoslijedu po kojem se
sklapaju),18 a s druge strane o tome koje ugovore preteito sklapa ovisi karakter
njezina poslovanja, a time i funkcija koju ona ima na turistikom tritu.19
Do 70-ih godina 20. stoljea ugovor o organiziranju putovanja (paket-aranmanu)20 (engl. package travel/tour contract, njem. Pauschalreisevertrag, franc. contrat
dorganisation de voyage) i posredniki ugovor o putovanju (engl. contract of travel
intermediation, njem. Reisevermittlungsvertrag, franc. contrat dintermediere de voyage,)
u hrvatskom i usporednim zakonodavstvima gotovo nisu bili normirani, pa su
mogunosti povrede klijenta i njegovih prava bile velike. Radi zatite interesa
klijenata, a kao rezultat ujednaavanja sadraja tih ugovora na meunarodnoj
razini, u Bruxellesu je 1970. donesena Meunarodna konvencija o ugovoru o
putovanju (stupila na snagu 1976.). Ta je konvencija izvrila znaajan utjecaj
18

19
20

Detaljnije o tome vidjeti u: Gorenc, V., Mandari, A., Pokovi, D. i mid, V. , Posebne
uzance u ugostiteljstvu s komentarom, RRiF, Zagreb, 1996., str. 55, Vukoni, B. op.cit.,
str. 78-79.
Detaljnije o tome vidjeti u Vukoni, B., ibid., str. 51 - 57 i 112 -116.
Za taj ugovor pravno je ispravnije koristi izraz ugovor o organiziranom putovanju, jer
je to naziv koji za taj ugovor rabi ZOO kojeg su odredbe lex specialis u odnosu na ostale
odredbe koje zadiru u njegovo reguliranje. No, kako se u turistikoj teoriji i praksi, osobito u nazivima pojedinih vrsta za koje nema pravnih sinonima, za taj ugovor najee
koristi naziv paket-aranman, a rabi ga i ZOTD, u ovom radu koriste se oba naziva.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

25

na teoriju, praksu, nacionalna zakonodavstva pa i na Smjernicu o paket-aranmanu. Konvencija oznauje ugovor o putovanju (contrat de voyage, Reisevertrag)
kao vii zajedniki naziv za ugovor o organiziranju putovanja i posredniki
ugovor o putovanju (l. 1., st. 3. Konvencije).
Danas je ugovor o organiziranju putovanja specian i u veini zakonodavstava imenovan ugovor kojim su prava i interesi turista, putnika najdetaljnije
zatieni. Posredniki ugovor o putovanju je, prema autorima dostupnim podacima, kao samostalni imenovani ugovor posebno ureen jedino u zakonodavstvima bivih jugoslavenskih drava (hrvatskom i slovenskom zakonodavstvu).
Ostala zakonodavstva, ukljuujui i pravo EU, sadravaju pojedinane odredbe
o obvezama i odgovornostima posrednika i obino su vezana uz normiranje
ugovora o organiziranju putovanja (npr. Smjernica).
Na podruju EU, ali i receptivnih zemalja kojih su glavno emitivno trite
lanice EU, danas je najznaajniji propis koji ureuje organizirana putovanja
Smjernica o turistikom paket-aranmanu. Ona je donesena 13. lipnja 1990,
a zemlje lanice EU morale su je implementirati u svoja zakonodavstva do
31. prosinca 1992. Tekst Smjernice rezultat je viegodinjeg pregovaranja
(prvobitan tekst poeo se razmatrati poetkom 80-ih), a na nj su znatno
utjecali Meunarodna konvencija o ugovoru o putovanju i Code of Conduct
britanskog udruenja turistikih agencija (ABTA). Sukladno tome Smjernica je
kombinacija instituta kontinentalnog i anglosaskog prava, to unosi potekoe
u njezino tumaenje, primjenu i implementaciju u nacionalna prava. Rije
je o toliko razliitim pravnim sustavima da je pojedina rjeenja iz drugoga
pravnog sustava gotovo nemogue implementirati bez znaajnog naruavanja
vlastitog, pogotovo kada se radi o pravnom institutu iz podruja koje zadire
u toliko razliitih podruja kao to je to sluaj s turizmom (organiziranim putovanjem)21. Pritom posebnu potekou imaju prevoditelji koji, osim to nisu
pravni ni turistiki strunjaci, nazive pojedinih instituta ne mogu odgovarajue
prevesti jer ne postoje, ili postoje pod sasvim razliitim nazivom, u nacionalnim
zakonodavstvima.
Smjernica ureuje prava, obveze i odgovornosti agencija pri organiziranju,
nuenju i izvrenju aranmana, a u biti je podijeljena na dva dijela: u prvom se
utvruju pojam organiziranog putovanja, obveza meusobnog obavjeivanja
i temeljna pravila o ugovoru, a u drugom nancijska zatita potroaa. Ona
21

Detaljnije vidjeti u: mid, V., op. cit., str. 83 - 97, i Klari, P., Odtetno pravo, Narodne
novine d.d., Zagreb, 2003., str. 235 - 253.

26

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

propisuje minimum zakonodavnog ureenja koje su zemlje lanice dune implementirati u svoja zakonodavstva, s time da nacionalna zakonodavstva mogu
tu materiju stroe urediti s ciljem zatite klijenata (l. 8. Smjernice).
Smjernica sadrava i odredbe o obvezama i odgovornosti detaljista (posrednika) kada, kao pojedinanu uslugu, nudi organizirano putovanje. Te odredbe
Smjernice nekritiki su unesene u hrvatsko zakonodavstvo, to znaajno
oteava razlikovanje turistikih agencija organizatora putovanja od turistikih
agencija posrednika i time unosi pomutnju u tumaenje i primjenu odredbi o
organiziranom putovanju.
Smjernica se sastoji od velike preambule, (svega) deset lanaka i aneksa u
kojem se samo navodi obvezni sadraj ugovora o organiziranju putovanja. U
preambuli su istaknuti temelji i razlozi za donoenje Smjernice, ciljevi koji se
njezinim donoenjem ele postii te se navode pitanja koja Smjernica ureuje,
zapravo sadraj smjernice. Ciljevi se u osnovi svode na: ujednaavanje prava
radi ostvarivanja jedinstvenog trita, stimuliranje rasta turistikog prometa i
zatitu potroaa22. Potonja je ujedno i instrument ostvarivanja sva tri cilja to
proizlazi iz materije koju ureuje.
U hrvatskom pravnom sustavu ugovor o organiziranju putovanja i posredniki ugovor o putovanju postali su imenovani ugovori 1978. godine,23 kad
je donesen prvi Zakon o obveznim odnosima. Ugovori su u tom ZOO-u bili
ureeni u posebnom djelu (gdje su ureeni i ostali ugovori), u glavi XXIV. i
XXV. (ugovor o organiziranju putovanja u l. 859.-879., posredniki ugovor
o putovanju u l. 880.-884.), a bili su ureeni sukladno tadanjoj suvremenoj
praksi, poslovnim obiajima i standardima te ve spomenutoj Meunarodnoj
konvenciji o ugovoru o putovanju. To je bilo vrijeme procvata turizma na ovim
prostorima (osamdesete godine 20. stoljea u teoriji turizma istiu se kao
najbolje godine hrvatskog turizma, a u turistikoj se politici kao ciljevi razvoja
hrvatskog turizma jo uvijek istie dosezanje razine turistikog prometa iz tih
godina), pa je suvremenost hrvatskog turistikog zakonodavstva samo logina
posljedica razvijenosti hrvatskog turizma u to vrijeme.
Novim ZOO-om iz 2003. pravno ureenje tog ugovora usklaeno je sa
Smjernicom. ZOO normira oba ugovora o putovanju koje agencije sklapaju
22

23

U samom tekstu Smjernice, u l.1. kao svrha Smjernice istaknuta je samo harmonizacija
prava zemalja lanica EU glede tog ugovora.
U Njemakoj je u isto vrijeme kao ugovor o putovanju ugraen u BGB, u panjolskoj je
reguliran od 1963. Uredbom o obavljanju aktivnosti turistikih agencija itd.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

27

s klijentima: ugovor o organiziranju putovanja i posredniki ugovor o putovanju te ugovor o alotmanu koji agencija sklapa s hotelijerima. Naalost, iako
po svojoj materiji u ZOO spada i ugovor o timeshare, taj ugovor reguliran je u
Zakonu o zatiti potroaa.
Veina odredbi ZOO-a o ugovorima o putovanju (i ugovora o alotmanu)
prisilne je naravi. To odstupanje od naela dispozitivnosti odredbi ugovornog
prava uinjeno je radi zatite potroaa, preciznije kako bi se organizatore
putovanja sprijeilo da u ugovore ugrade klauzule neodgovornosti kojima se
oslobaaju ili ograniavaju odgovornosti za povrede ugovora. S ciljem izbjegavanja eventualnih dvojbi o tome je li odreena norma kogentna ili dispozitivna, njemaki je zakonodavac propisao da se od normi koje ine minimum
standarda zatite interesa putnika (par.651a.-651k. BGB) ne moe odstupiti
na tetu putnika.24
Osim propisa, znaajni pravni izvori za ugovore o putovanju su: Posebne
uzance u ugostiteljstvu25, poslovni obiaji, meunarodne konvencije strukovnih
udruga26, opi uvjeti putovanja koje je kao tipske ugovore izradila UHPA27 i
koje primjenjuju sve njezine lanice, adhezijski ugovori koje sastavljaju same
agencije i drugi autonomni izvori prava, kao i opi akti strukovnih udruga28.
24

25

26

27

28

Palandt, O., Brgerliches Gesetzbuch, Mnchen, 2003., str. 994., t.1. Komentar K,
par.651m.BGB.
Te uzance sadravaju pravna pravila o ugovorima koje agencija sklapa s ugostiteljima u
korist putnika: agencijski ugovor o hotelskim uslugama, ugovor o uslugama prehrane i
toenja pia i dr., a sadravaju, izmeu ostalog, pravila o odgovornosti davatelja usluga
prema gostima koja se primjenjuju i na odgovornost agencija kad kod ugovora o organiziranju putovanja izvrenje pojedine usluge povjere treima (vidjeti l. 889. st. 1.
ZOO).
Meu njima se istiu Code of Conduct IHRA (Meunarodno udruenje hotela i restorana), IATA (Meunarodna organizacija za zrani promet).
Udruga hrvatskih putnikih agencija u koju su ulanjene sve znaajnije hrvatske turistike agencije, a koja djeluje i na meunarodnom planu, osobito kroz lanstvo u ECTAA.
Osim ve spomenute UHPA, u Hrvatskoj djeluju i HUPA (Hrvatska udruga putnikih
agencija) kao strukovna udruga Hrvatske gospodarske komore i UNPAH (Udruga nezavisnih putnikih agenata Hrvatske) lanice koje su uglavnom male turistike agencije
- posrednici sa samo jednom poslovnicom.
U razvijenim emitivnim zemljama statuti i drugi opi akti strukovnih udruga, radi postizanja vee konkurentnosti na turistikom tritu, utvruju obveze glede zatite klijenata
stroe nego njihova nacionalna zakonodavstva (npr. obvezu uplate odreene svote novca
u tzv. garantne fondove iz kojih se isplauju naknade klijentima u sluaju insolventnosti

28

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

3.2. Domaaj odredbi o ugovorima o putovanju

O domaaju odredbi o ugovoru o organiziranju putovanja ne ovise samo
prava potroaa (odnosno analogne obveze davatelja usluga), nego i za zatitu
potroaa iznimno vana odgovornost davatelja usluga (a osobito kriteriji njezina utvrivanja). Da bi se mogao utvrditi domaaj pravnih normi (na koga se
i kada te u kojim sluajevima primjenjuju) koje ureuju ugovore o putovanju,
nuno je precizno i jasno deniranje predmeta ugovora i ugovornih strana
- organizatora, posrednika i potroaa. S obzirom na to da pravo EU i veina
nacionalnih zakonodavstava ne ureuju posebno posredniki ugovor o putovanju, domaaj obaju ugovora proizlazi iz domaaja ugovora o organiziranju
putovanja. U pravu EU on se utvruje iz domaaja Smjernice koje ureuju i
obveze posrednika pri pribavljanju odnosno nuenju aranmana29. Sukladno
navedenom, u l. 2. Smjernice denirani su pojedini pojmovi: paket-aranman,
organizator, detaljistika turistika agencija, potroa i ugovor.
Naalost, zbog nejasnih denicija i loih prijevoda Smjernice te ve istaknutog mijeanja kontinentalnog i anglosaskog prava, jo uvijek postoje znatne
nedoumice u tumaenju pojedinih izraza. Rezultat toga su razlike u implementaciji Smjernice u nacionalna zakonodavstva, to oteava njezinu ujednaenu
primjenu u EU.
U Hrvatskoj je situacija jo gora, jer se odredbe ZOO-a i ZOTD-a koje
(nepotrebno) ureuju iste pravne institute djelomice razlikuju ne samo od
analognih odredbi Smjernice ve i meusobno, pa se u praksi javlja problem
koje odredbe treba primijeniti u konkretnom sluaju.

3.3. Razgranienje ugovora o putovanju

Denicije organiziranog putovanja iz Smjernice (l. 2. st. 1.), ZOTD-a (l. 5.
t. 2. ZOTD) i ZOO-a (l. 881. st. 1. ZOO.) su sline, iako ZOO ne daje deniciju
ugovora o organiziranju putovanja, ve ona proizlazi iz utvrivanja osnovnih

29

same lanice, obvezu transparentnosti promotivnog materijala). Meu njima najvie se

istie Code of Conduct ABTA-e (Britanskog udruenja turistikih agencija), udruge koje
su pravila utjecala i na samu Smjernicu.
Kako je jedan od ciljeva donoenja Smjernice ujednaavanje prava lanica EU, deniranje tih pojmova vano je i kako bi se implementacijom Smjernice u nacionalna zakonodavstva uskladilo znaenje pojedinih izraza u zemljama lanicama EU.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

29

obveza ugovornih strana. No, meu njima postoje i razlike koje doputaju
razliit domaaj njihove primjene, jer se odredbe o organiziranju putovanja
primjenjuju samo na putovanja koja sadravaju sastojke iz denicija. Na ostala
putovanja primjenjuju se odredbe o posrednikom ugovoru o putovanju.
No, ni same denicije nisu potpuno jasne i mogu se razliito tumaiti.
Iz denicija potpuno je jasno samo da organizirano putovanje ini cjelina,
ukupnost usluga koje su obuhvaene ugovorom i da se za nju plaa jedinstvena (paualna) cijena. Pri tom nije bitno plaa li se cijena plaa jednokratno
ili odvojeno. Isto tako, nije bitno je li rije o naruenom (pribavljenom) ili
raspisanom (ponuenom) aranmanu (iako je bilo pokuaja tumaenja da se
narueni aranman ne smatra organiziranim putovanjem, uz obrazloenje da
kod te vrste putovanja klijent denira kojim e se uslugama koristiti).30

3.3.1. Unaprijed pripremljena kombinacija usluga kao kriterij razgranienja

Prvi problemi koji proizlaze iz denicija organiziranog putovanja vezani
su uz izraz unaprijed pripremljena kombinacija usluga. Kako ZOO ne denira paket-aranman ve obveze ugovornih strana, ta odredba Smjernice nije
ugraena u ZOO. U ZOTD-u ona je dodatno pojaana odredbom da se
aranman prodaje po unaprijed utvrenoj cijeni. Postavlja se pitanje jesu li
usluge kojima se klijent koristi u sklopu cijelog aranmana, a koritenje kojih
ugovori naknadno, tijekom izvrenja aranmana s predstavnikom (zastupnikom,
bilo naravnom osobom, bilo receptivnom turistikom agencijom angairanom
posebnim ugovorom u tu svrhu) organizatora31 u destinaciji, npr. razgled destinacije ili jednodnevni izlet, sastavni dio aranmana. Naime, ta usluga mogla bi
se smatrati dijelom (aneksom, dodatkom) postojeeg ugovora, ali i predmetom
novog ugovora. Ako je rije o novom ugovoru, ugovorna strana moe biti davatelj
usluge (turistiki vodi odnosno agencija koja organizira izlet) ili organizator
30
31

McDonald, M., op.cit., str. 290.

Ako takvu uslugu nije ugovorio s predstavnikom organizatora, ve samoinicijativno, na
vlastiti rizik, ona se ni po kojem kriteriju ne moe smatrati dijelom aranmana. No,
ako mu je predstavnik preporuio davatelja ili ga je propustio upozoriti na opepoznate
nedostatke u pruanju usluga davatelja usluga u destinaciji, organizator e biti odgovoran zbog nedostatne brige organizatora o klijentu u skladu s poslovnim obiajima (l.
885. st. 1. ZOO). Detaljnije o obvezi voenja brige o putniku vidjeti u: Gorenc, V., mid,
V., op.cit., str. 103 - 105.

30

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

u ime i za raun kojeg predstavnik obavlja posao. Pitanja nisu samo teoretska,
jer je odgovornost organizatora vea od odgovornosti davatelja pojedinanih
usluga, pa o odgovorima ovisi i razina zatite klijenata.
U prilog tezi da bi tu uslugu trebalo smatrati sastavnim dijelom paket
aranmana idu ove injenice:
- jedan od osnovnih ciljeva ureenja tog ugovora je zatita potroaa, a klijentu je daleko lake ostvariti prava kod poznatog organizatora iz domicilne
zemlje,
- osnovna je znaajka aranmana da je rije o koherentnosti usluga koje organizator pribavlja klijentu. Dakle predmet ugovora je ukupnost, cjelina usluga
koje se pruaju na putovanju, a koje je organizator ugovorio s razliitim
davateljima pa u prosudbi ne bi trebalo biti presudno to je dio te cjeline
naknadno ugovoren.
- zadatak je predstavnika (zastupnika) zatita interesa organizatora i njegovih
klijenata pred davateljima usluga tijekom koritenja aranmana. On predstavlja organizatora, njegova je produena ruka u samoj destinaciji. Zbog
tako odreene funkcije predstavnika ne bi smjelo biti dvojbe o tome trebaju
li se aktivnosti predstavnika, ukljuujui tu i pribavljanje dodatne usluge
trebaju smatrati aktivnostima samog organizatora putovanja. Kad pribavlja
dodatne usluge klijentu, predstavnik to ini u ime i za raun organizatora, a
ne kao zaseban gospodarski subjekt - posrednik izmeu davatelja te dodatne
usluge i klijenta.
- odredbe Smjernice (l. 7) i ZOO-a (u l. 903. st.7.) daju organizatoru putovanja mogunost izmjene sadraja ugovora zbog nepruanja svih ugovorenih
usluga nakon poetka putovanja, pa bi, analogno tome, trebalo omoguiti i
izmjenu sadraja ugovora radi pruanja dodatnih, unaprijed neugovorenih
usluga na inicijativu putnika.
No, Europski sud pravde je u nekoliko sluajeva zauzeo stajalite da se
Smjernica primjenjuje samo na unaprijed, a ne i na putovanju ugovorene usluge,
neovisno o tome jesu li one pribavljene putem predstavnika organizatora ili
nezavisno o njemu.32 Naalost, pritom je zanemario funkcije i znaenje predstavnika. Takvo stajalite, prema kojem zapravo organizator ne odgovara za
djelovanje svog predstavnika, omoguilo je daljnje izbjegavanje odgovornosti
nesavjesnim organizatorima na nain da u sklopu paket-aranmana nude samo
32

McDonald, M., op.cit., str. 287.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

31

dvije usluge (npr. prijevoz i smjetaj), a ugovaranje ostalih usluga u aranmanu

preputaju predstavniku. Na taj nain agencija praktiki izbjegava odgovornost
za izvrenje usluga koje klijentu pribavlja njezin predstavnik. Na Sudu je da
svoje stajalite izmijeni i time onemogui takve malverzacije i izbjegavanje
odgovornosti.
Iz navedenih razloga, a kako nacionalna zakonodavstva mogu zatitu urediti i stroe nego je to utvreno u Smjernici, autori smatraju da bi, osobito
u procjeni odgovornosti organizatora, trebalo primjenjivati deniciju organiziranog putovanja iz ZOO-a, gdje je zakonodavac izostavio izraz unaprijed
utvrena kombinacija usluga te, sukladno tome, sastavnim dijelom organiziranog putovanja smatrati sve usluge kojima se klijent na putovanju koristi
posredstvom organizatora, dakle ukljuujui i one koje predstavnik agencije
naknadno pribavi klijentu.

3.3.2. Trajanje usluga kao kriterij razgranienja

Sljedei problem koji proizlazi iz navedenih denicija organiziranog putovanja, a koji je prisutan u sve tri denicije, jest utvrivanje najkraeg trajanja
organiziranog putovanja (najmanje 24 sata) ili ukljuivanje najmanje jednog
noenja. U ZOTD-u takvo je putovanje nazvano izletnikim programom (l.
5. t.3.), ali u ostalim odredbama kojima propisuje obveze organizatora putovanja ne radi se razlika izmeu obveza organizatora paket-aranmana i obveza
organizatora izletnikog programa.
Izleti se i u teoriji turizma i u praksi tretiraju kao vrsta aranmana33, pa nije
jasno zato se u Smjernici i ZOO-u ne smatraju organiziranim putovanjem. Po
svojim osnovnim karakteristikama izleti su organizirana putovanja iz sljedeih
razloga:
- organizator vie usluga sastavlja u jednu cjelinu koju, kao novi proizvod,
nudi odnosno pribavlja korisniku;
- pritom u svoje ime i za svoj raun sklapa ugovore s davateljima usluga sadranih u aranmanu (dakle snosi rizik plasmana);
- klijent plaa jedinstvenu, paualnu cijenu itd.
Osim toga, osoba i imovina korisnika izleta mogu biti jednako, a ponekad
i jae ugroeni. Naime, cijena izleta koji ukljuuje skupe usluge, kao to su
33

Detaljnije o izletu kao obliku aranmana vidjeti u: Vukoni, B., op.cit., str. 185-188.

32

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

odlazak na neku poznatu manifestaciju (npr. Svjetsko nogometno prvenstvo),

avionski prijevoz i sl., moe biti puno via od cijene paket-aranmana, npr.
sedmodnevnog boravinog aranmana koji se sastoji od prijevoza autobusom
i smjetaja u objektu nie kategorije (kamp, hostel i sl.). U takvom je sluaju
ugroenija imovina korisnika izleta nego imovina korisnika aranmana. Takoer,
sigurnost ivota i zdravlja korisnika nekih izleta, kao to su sve raireniji izleti
koji ukljuuju pustolovne aktivnosti (rafting, climbing, paragliding) i sl. mnogo je
manja nego sigurnost korisnika aranmana koji ne ukljuuju takve programe.
Stoga se razlika izmeu izleta i paket-aranmana svodi na razliku u njihovu
trajanju. Sukladno navedenom, korisnici izleta trebali bi imati istovjetnu
pravnu zatitu kao i korisnici paket-aranmana, pa nije jasno zbog ega su
izostavljeni iz Smjernice34. Kako stari ZOO nije sadravao odredbe o trajanju
aranmana, nekritikom ugradbom te odredbe Smjernice u ZOO zakonodavac
je u dotadanje istovjetno tretiranje korisnika aranmana i izleta unio razliku
i time umanjio razinu zatite korisnika izleta.
Kako Smjernica propisuje minimum zatite koju su lanice dune implementirati u nacionalna zakonodavstva, nema zapreke da odredbama o zatiti korisnika organiziranog putovanja budu obuhvaeni i korisnici izleta proirenjem
primjene odredbi o paket-aranmanu na izlete, kao to je, primjerice, uinjeno
u ZOTD-u (posredno) i slovenskom zakonodavstvu (neposredno u l. 883.
Obligacijskog zakonika i l. 33. Zakona o spodbujanju razvoja turizma). No,
dok je slovensko zakonodavstvo glede toga usklaeno, u Hrvatskoj se prema
ZOO-u odredbe o organiziranom putovanju ne primjenjuju na korisnike izleta,
a prema odredbama ZOTD-a se primjenjuju. Stoga bi trebalo odgovarajue
izmijeniti propise, a do tada e to nesuglasje trebati razrijeiti ili Hrvatski sabor
- davanjem autentinog tumaenja, ili sudska praksa. Argumenti za prihvaanje
primjene odredbi ZOO pravne su prirode, a nalaze se u injenici da su odredbe
ZOO-a posebne i kasnije donesene od odredba ZOTD. No, zatita potroaa
kao jedan od primarnih ciljeva donoenja propisa kojima se ureuje organizirano
putovanje i postojea teorija i praksa, argument je koji se pri odluivanju ne
moe zanemariti. Jo je vanije pri prosudbi imati na umu da velik broj turista
tijekom boravka u Hrvatskoj ide i na izlete pa je za uspjean razvoj hrvatskog
turizma vrlo bitno osigurati im uinkovitu zatitu. To pogotovo s obzirom na ve
34

I sama Europska komisija ima sline primjedbe na tu odredbu Smjernice u Report on the
Implementation of Directive EEC on Package Travel and Holiday Tours in the Domestic
Legislation of the EC Member States, SEC (1999) 1800, nal. p. 10.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

33

spomenute dvojbe o tome smatra li se izlet pribavljen u destinaciji od predstavnika agencije sastavnim dijelom aranmana. Ako se u emitivnoj zemlji (zemlji
organizatora putovanja) ne smatra, a izlet se ne tretira kao aranman, sve to
kumulirano s nedostatnim normiranjem specinih oblika turizma, a nadasve
pustolovnog turizma, u okviru kojih se najee organiziraju izleti, proizlazi
da u nas praktiki nema instrumenta koji bi korisnike izleta zadovoljavajue
zatitio od mogue povrede ugovora od organizatora izleta. Na sreu, propisana
je prekrajna odgovornost organizatora izleta ako se ne pridrava odredba o
obvezama organizatora propisanih ZOTD-om.

3.4. Razgranienje pojmova organizator putovanja i posrednik putovanja

(detaljistika turistika agencija)
Prema Smjernici organizator putovanja je osoba koja kontinuirano (other
than ocasionally) organizira putovanje i nudi ih ili pribavlja (sells or offers for
sell)35, sama ili putem detaljistike turistike agencije (l. 2. t. 2. Smjernice).
Detaljistika turistika agencija (retailer) (u daljnjem tekstu: detaljist) jest
osoba koja nudi ili pribavlja paket-aranmane koje je sastavio organizator (l.
2 t. 3. Smjernice).
U ZOO-u se ne daju posebne denicije organizatora i posrednika, ve se
ugovorne strane nazivaju prema nazivu ugovora - organizator i posrednik, to
je i uobiajeno (npr. kod ugovora o kupoprodaji ugovorne strane su kupac i
prodavatelj, kod ugovora o zajmu - zajmodavac i zajmoprimac, kod ugovora o
osiguranju - osiguratelj i osiguranik itd.). Ipak, u l. 881. st. 3. ZOO ugraena je
odredba prema kojoj se organizatorom putovanja smatra i osoba koja nudi/pribavlja putovanje koje je pripremila neka druga osoba, a u l. 905. st. 3. odredba
prema kojoj se posrednik smatra organizatorom ako u potvrdi o putovanju ne
naznai svojstvo posrednika.
35

Izrazi prodaja i kupnja paket-aranmana pravno su nekorektni, jer u naem pravu

(ZOO) imamo poseban imenovani ugovor o kupoprodaji razliit od ugovora o organiziranju putovanja. Primjena tih izraza rezultat je nestrunog prijevoda engleskog teksta Smjernice u kojoj se, dodue, rabi izraz sell, no on ne izaziva pomutnju, jer je
engleski naziv ugovora o kupoprodaji purchase contract, a ne selling contract. Stoga
se u radu koriste, osim kod citiranja, pravno korektni izrazi - nuditi, pribavljati organizirano putovanje.

34

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

ZOTD agencije dijeli na organizatore i posrednike. Organizator putovanja je

putnika agencija koja organizira turistiki paket-aranman i koja ga neposredno
prodaje ili nudi na prodaju36 putem posrednika (l. 5. t. 4. ZOTD). Posrednik
je putnika agencija koja prodaje ili nudi za kupnju turistiki paket-aranman
koji je sastavio organizator putovanja ili koja prua druge usluge iz l. 10.
ZOTD (l. 5. t. 5. ZOTD). Agencija koja eli obavljati obje vrste posla mora
se registrirati za obje vrste ako za to ispunjava propisane uvjete.37
Ve je spomenuto da ZOO odvojeno, kao dva ugovora, ureuje ugovor o
organiziranju putovanja i posredniki ugovor o putovanju, a da se u pravu EU
posredniki ugovor o putovanju ne regulira. Stoga se preciznom deniranju
tih pojmova trebala posvetiti posebna pozornost, vodei, pri implementaciji
Smjernice, rauna o razlikama izmeu hrvatskog prava i prava EU. Ovako su
nedeniranje ugovornih strana u ZOO i nestruna ugradba prijevoda denicije
iz Smjernice u ZOTD unijeli nejasnoe glede subjekata na koje se primjenjuju
odredbe o ugovoru. Dva su osnovna pitanja na koja navedene denicije nisu
zadovoljavajue odgovorile:
1. nije jasno primjenjuju li se te odredbe samo na profesionalce, tj. turistike
agencije, ili na sve koji organiziraju putovanje, bez obzira na to je li im
organiziranje putovanja (registrirana) djelatnost te
2. nije jasna razlika izmeu organizatora i posrednika kad nude organizirana
putovanja.

3.4.1. Primjena odredbi ugovora o organiziranom putovanju na neprofesionalce

Odreujui da je organizator osoba koja organizira putovanje ne samo
prigodno, upuuje na to da bi se trebalo raditi o profesionalcima,38 s obzirom na to da je redovitost (trajnost) obavljanja gospodarske djelatnosti jedna
od osnovnih znaajki trgovca, a organiziranje putovanja je, prema statusnim
propisima i klasikacijama djelatnosti, gospodarska djelatnost koju obavljaju
36

37

38

Uporaba tih izraza samo je jedan od mnogih primjera loeg prijevoda Smjernice u
ZOTD-u, koji dovode do pomutnje ne samo u njegovoj primjeni nego su oteali, pa
ponegdje ak i onemoguili, uinkovito normiranje ove materije.
Tada, prema Pravilniku o identikacijskom kodu, dobiva i poseban kod, ime je, zapravo, podzakonskim aktom uvedena trea vrsta turistikih agencija.
Tako smatra i Mc Donald, M., op. cit., str. 292.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

35

turistike agencije. No, to nije izrijekom propisano, a u praksi putovanja esto

organiziraju i drugi subjekti bez cilja ostvarivanja dobiti. Otvara se pitanje
primjenjuju li se odredbe ugovora o organiziranju putovanja i na te subjekte.
I Downes39 kao jednu od osnovnih primjedbi na Smjernicu istie je da je ona
kad se poela izraivati trebala urediti profesiju (ulogu, obrazovanje, licencije
turoperatora i turistikih agencija), a u konanici je uredila poslovanje organizatora i posrednika, koji ne moraju nuno biti iz turistike profesije umjesto
poslovanja profesionalaca - turistikih agencija i turoperatora.
Razliite ivotne situacije upuuju na potrebu omoguivanja organiziranja
putovanja i drugim subjektima, a ne samo profesionalcima, npr. putovanja koja
organizira poslodavac za svoje radnike, putovanja koja organiziraju udruge za
svoje lanove (npr. planinarska drutva, izviai, sudjelovanje na natjecanjima
amaterskih sportskih drutava, nastupi kulturno-umjetnikih drutava, itd.),
Putovanja koja organizira poslodavac za svoje radnike u pravilu su za njih besplatna, a putovanja koja organiziraju udruge za sudionike ponekad su besplatna, ali isto tako sudionici esto sami, u cijelosti ili djelomino snose trokove tih
putovanja. Nejasno je treba li odredbe (smjernice) o ugovoru o organiziranju
putovanja primjenjivati i na ta putovanja. Prema stajalitu ESP-a, u sluaju interkulturalnih programa nskih studenata za odgovor na ta pitanja odluujue je
utvrditi je li rije o paketu usluga i je li vie od jedne usluge naplaeno korisniku,
jer za primjenu Smjernice nije bitno da se radi o turistikom putovanju, pa
ona ukljuuje i poslovna i profesionalna putovanja kombinirana s dokolicom i
onda kad organizator ne djeluje u sklopu svoje komercijalne djelatnosti.40 (Ako
putovanje naruuje od turistike agencije, takva je udruga potroa.) U tom
sluaju smjetaj je bio besplatan (studenti su bili smjeteni kod obitelji koje su
taj smjetaj davale bez ikakve naknade) pa se, prema stajalitu ESP-a ne radi
o organiziranom putovanju u smisilu Smjernice. Argumentum a contrario, ako
je rije o dvije usluge ili o vie njih koje ine cjelinu i koje korisnici/sudionici
plaaju, sa stajalita tog suda nebitno je koja je svrha putovanja, pa se na nj
trebaju primjenjivati odredbe o organiziranom putovanju.
No, druga je situacija kad su putovanja za sudionike besplatna, npr. kad
poslodavac (sam, ne putem turistike agencije) organizira incentive aranman
39
40

Downes, op. cit., str. 60.

AFS Intercultural Programs Finland ry.Case C-237/97. od 11.veljae 1999., ECR 1999,
str. I-00825, prema: Poi, A., Koje novosti donosi novi ZOO glede ugovora o organiziranju putovanja, asopis Pravo i porezi, br. 5/05, str.44; Downes, J., op. cit. str. 60. i
McDonald, M., op. cit., str. 291.

36

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

ili danas sve rairenije team-building putovanje, a organizator, u ovom sluaju

poslodavac, plaa davateljima usluge koje ine sadraj putovanja. Pritom nije
nevana injenica da je osnovna pobuda poslodavca za organiziranju te vrste
putovanja podizanje radnih uinaka sudionika, ime se, u konanici, poveava
njegova dobit. U tom kontekstu incentive, team building i slina putovanja mogla
bi se tretirati kao organizirana putovanja i onda kad ih sudionici ne plaaju.
Ni Smjernica ni praksa ESP-a jo uvijek nisu u potpunosti razrijeile pitanje
domaaja Smjernice u takvim situacijama. Ipak, prema dosadanjoj sudskoj
praksi ESP-a41 vjerojatno je da e se pojam organizator tumaiti vrlo ekstenzivno. Gledajui s aspekta zatite potroaa, ekstenzivan pristup osnauje tu
zatitu, jer ih titi neovisno o tome bavi li se organizator profesionalno bavi
organiziranjem putovanja. Meutim, on je nov i nedoreen te ostavlja mnoge
dvojbe glede primjene koje e u svakom konkretnom sluaju (do eventualnog
preciznijeg normiranja) morati rjeavati sudska praksa. S aspekta zatite
potroaa, a s obzirom na dugotrajnost sudskih postupaka (osobito u Hrvatskoj), to nije kvalitetno rjeenje. Osim toga, takav pristup mogao bi, ako se
potvrdi kroz zakonodavnu i sudsku praksu, deprofesionalizirati djelatnost, jer,
iako moraju potovati pravila o organiziranom putovanju, drugi subjekti bili bi
nelojalna konkurencija profesionalcima (turistikim agencijama)42 i nedvojbeno
bi s vremenom dolo do srozavanja razine zatite korisnika, jer im turizam nije
osnovna djelatnost pa niti znaju o njemu kao profesionalci, niti im nekvalitetno
pruanje tih usluga moe bitnije ugroziti cjelokupno poslovanje.
Uza sve navedeno ne smije se zaboraviti da se, prema Smjernici, organizatorom smatra osoba koja ne samo prigodno, znai koja redovito, kontinuirano
organizira putovanja. Dakle, u navedenim situacijama trebat e procjenjivati i da
li udruge, poslodavci i drugi subjekti koji organiziraju putovanja rade to redovito
ili samo prigodno. Ako to rade redovito, trebale bi se na njih primjenjivati sve
odredbe kojima se ureuje ugovor o organiziranom putovanju.
Pri ugradbi Smjernice u ZOO, ne denirajui organizatora putovanja, zakonodavac je propustio unijeti odredbu o redovitosti organiziranja kao jedinog
orijentira Smjernice za prosudbu domaaja odredbi o ugovoru glede organizatora, smatrajui da je u hrvatskom turistikom zakonodavstvu to pitanje
41

42

Prema Poi, A., op. cit., str. 42-43., ESP je npr. u sluaju Rechberger, Renate Greindr,
Hermann Hofmeister and Others (Case C-140/97, ECR 199 p I-03499) naveo kako se
Smjernica primjenjuje i na besplatne aranmane.
Slino navodi i Downes, J., op. cit., str. 57.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

37

rijeeno statusnim propisom (ZOTD). Tako je na ZOTD-u ostalo precizno

utvrditi tko se smatra organizatorom putovanja, treba li on i pod kojim uvjetima moe ishoditi odobrenje za organiziranje putovanja, pod kojim uvjetima
i na koji nain to moe raditi itd. Pritom se mora voditi rauna i o navedenim
ugovornim obvezama i odgovornostima organizatora utvrenim u Smjernici i
ZOO-u te u stajalitima ESP-a pa ih propisati na nain koji osigurava da se te
obveze ispunjavaju na najsigurniji nain za klijenta.
Dakle, odredbe koje ureuju ugovore (Smjernica i ZOO) trebaju biti vodilja
za reguliranje statusnopravnih obveza profesionalnih organizatora putovanja
- turistikih agencija, a ako se to eli, trebalo bi i izriitim odredbama ugovornog prava propisati da se odnosno kada se odredbe o ugovoru o organiziranju
putovanja primjenjuju i na druge subjekte koji organiziraju putovanje, a ne
samo na profesionalne organizatore putovanja.
ZOTD propisuje da usluge turistike agencije, meu koje spada i organiziranje, nuenje/pribavljanje i provedba organiziranih putovanja, mogu obavljati
iskljuivo profesionalci - turistike agencije. Od toga postoje dvije, izriitim
odredbama ZOTD-a propisane iznimke koja se tiu subjekata koji mogu organizirati i provoditi putovanje bez osnivanja i registracije turistike agencije.
Tako, organiziranje, prodaju i provedbu paket-aranmana na svojim brodovima mogu obavljati i obrtnici - brodari registrirani za obavljanje turistike
djelatnosti (l.10.a ZOTD)43. Uz to, u l. 6. i 7. ZOTD propisuje uvjete pod
kojima udruge mogu organizirati putovanje na koje se ne primjenjuju odredbe o
paket-aranmanu. Takvo putovanje udruga moe organizirati samo povremeno,
bez svrhe stjecanja dobiti, iskljuivo za svoje lanove, ono smije trajati najvie
dva dana i ukljuiti najvie jedno noenje, promidba i predstavljanje putovanja
doputeni su samo u vlastitim sredstvima obavjetavanja i priopenjima koje
dobivaju lanovi udruge, moraju se koristiti prijevozna sredstva u kojima su
putnici i prtljaga osigurani, a svako takvo putovanje mora se prijaviti nadlenom
upanijskom uredu dravne uprave tri dana prije njegova poetka.
43

Uvjeti za brodare koji organiziraju izlete nisu propisani te je dovoljno da se registriraju

za obavljanje turistike djelatnosti u obrtnom registru. Na sreu, ako na brodu pruaju
i ugostiteljske usluge, a veina ih to ini, moraju ishoditi i rjeenje o kategoriji broda
sukladno propisima o ugostiteljskoj djelatnosti. Kako izdavanje tih rjeenja, registriranje
obrtnika i izdavanje rjeenja o ispunjavanju uvjeta za turistike agencije obavljaju isti
uredi dravne uprave u upanijama, tako postoji izvjesna kontrola rada brodara u
pruanju usluga u turizmu.

38

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

Slijedom navedenog, moglo bi se zakljuiti da se u Hrvatskoj svatko tko

organizira putovanja koja se ne mogu podvesti pod l. 6., 7. i 10.a (brodari i
udruge) mora registrirati za obavljanje djelatnosti putnike agencije organizatora putovanja, neovisno o tome kome i s kojom svrhom prua svoje usluge
i obavlja li to kao djelatnost kojom stjee prihode. No, takvo tumaenje u
suprotnosti je s odredbom l. 8. ZOTD prema kojoj putnika agencija obavlja
djelatnost sa svrhom stjecanja dobiti. Ta odredba nije u skladu ni s navedenim
stajalitem ESP-a prema kojem se putovanje smatra aranmanom ako korisnik
plaa barem dvije usluge, jer plaanju dodaje jo i svrhu naplate, a to je stjecanje
dobiti za agenciju.
Proizlazi da ni hrvatski zakonodavac nije u potpunosti razrijeio dvojbu tko
se i pod kojim uvjetima smatra organizatorom putovanja. Kako u Hrvatskoj
jo nema sudske prakse, niti je glede toga zatraeno autentino tumaenje propisa, u praksi se ta dvojba rjeava sukladno miljenju koje su vie puta izrazili
Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (prije Ministarstvo turizma)
te Dravni inspektorat. Prema tom miljenju, za prosudbu nije odluna svrha
stjecanja dobiti (znai ta odredba ZOTD-a se ne primjenjuje), pa se svatko tko
organizira putovanja, a nije brodar ili udruga u smislu naprijed navedenih
odredbi, mora registrirati kao turistika agencija.44
Zbog poveane izloenosti korisnika organiziranog putovanja razliitim
rizicima, prihvaanje tog tumaenja moe se opravdati sljedeim razlozima:
- njime se iri se krug osoba obuhvaenih zatitom,
- ono je u duhu tumaenja koje je ESP ve izrazio u svojoj praksi,
- time se osigurava profesionalnost organizatora i onemoguuje nelojalna
konkurencija profesionalcima,
- time se, u ovom segmentu, spreava obavljanje djelatnosti na crno.

3.4.2. Razlikovanje pojmova organizator i posrednik putovanja

U deniranju pojmova organizatora i posrednika (detaljista) Smjernica je
distinkciju izmeu organizatora i detaljista napravila sukladno suvremenoj
poslovnoj praksi. Istina, ona u kasnijim odredbama istodobno ureuje identine obveze organizatora i detaljista u nuenju i pribavljanju organiziranih
putovanja, ali ih pritom jasno razlikuje navodei u svakom lanku na koga se
44

Interni podaci navedenih tijela dravne uprave.

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

39

primjenjuje (organizer, organizer or retailer ili organizer and/or retailer). Iako u prvi
mah zbunjuje injenica da ova dva subjekta imaju neke identine obveze, ona
je logina posljedica toga to se u pravu EU ne regulira posredniki ugovor o
putovanju, ali i u preambuli istaknutim ciljevima njezina donoenja prema
kojima, izmeu ostalog, potroai trebaju imati istu razinu zatite bez obzira
na to gdje (u domicilnoj ili stranoj zemlji) pribavljaju putovanje. To ujedno
znai da razina zatite treba biti ista i bez obzira na to od koga (organizatora
ili posrednika) pribavljaju putovanje s obzirom na sve veu internacionalizaciju
putovanja u kojoj posrednici iz jedne zemlje nude/pribavljaju aranmane organizatora iz druge zemlje. Nejednaka razina zatite, kako se navodi u Smjernici,
djeluje destimulirajue na pribavljanje usluga putovanja izvan domicila.
Umjesto da to shvati kao istovjetne obveze razliitih subjekta (organizatora
i posrednika - detaljista) kad nude ili pribavljaju aranmane, na zakonodavac
je to, sudei po citiranom lanku 881. st. 3. ZOO (da se organizatorom smatra i
osoba koja nudi/pribavlja tui aranman), shvatio kao istovjetnost tih subjekata.
Pritom nije vodio rauna o odredbama Zakona koje ureuju posredniki ugovor o putovanju, osobito ve citiranu odredbu l. 905. st. 2. (kad se posrednik
smatra organizatorom) i odredbe lanka 908. ZOO o odgovarajuoj primjeni
odredbi ugovora o organiziranju putovanja. Kako prema ZOO-u organizatori
i posrednici sklapaju razliite vrste ugovora, to znai da i prema klijentu nastupaju s razliitih pozicija. Organizatori putovanja u organiziraju putovanja
sklapaju ugovore s davateljima usluga (ugostiteljima, prijevoznicima) u svoje
ime i za svoj raun, a posrednik u ime i za raun klijenta. Za posrednika je
i organizator davatelj usluge kad s njim, na temelju posrednikog ugovora o
putovanju koji je sklopio s klijentom, u ime i za raun putnika sklapa ugovor
o organiziranom putovanju. Velika je razlika i u odgovornosti koja se propisuje
za ta dva ugovora, jer posrednik, u naelu, odgovara samo za izbor treih, a
organizator i za izbor treih i za ispunjenje ugovora neovisno o tome tko je
davatelj. Sukladno navedenom, nametati posredniku obveze i odgovornosti
organizatora znai dovoditi u pitanje opstanak trita aranmana. Stoga,
odredbu l. 881. st. 3. ZOO kojom se organizator i posrednik izjednaavaju
treba smatrati redakcijskom pogrekom zakonodavca i primjenom iskljuivo
odredbe l. 905. st 2. posrednika smatrati organizatorom samo kad u potvrdi
o putovanju ne istakne svoje svojstvo posrednika.
ZOTD, dodue, u samom deniranju organizatora i posrednika radi jasnu
distinkciju izmeu njih, no u kasnijim odredbama u kojima normira nain i
uvjete pruanja usluga ta se razlika gubi. Unato tome, razlikovanje tih dviju

40

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

vrsta agencija uinjeno u ZOTD-u snaan je pravni argument za naprijed preporueno tumaenje te razlike u ZOO-u.

4. ZAKLJUAK
U novi ZOO ugraena je Smjernica o paket-aranmanu ime je hrvatsko
turistiko zakonodavstvo formalno usklaeno s pravom EU glede ugovora o
organiziranju putovanja. No u Hrvatskoj su ugovori o putovanju ve i prije
ugradbe smjernice bili zadovoljavajue ureeni u starom ZOO-u i ZOTD-u.
Nekritinim unoenjem prijevoda smjernice u novi ZOO bez usklaivanja s
ostalim normama relevantnim za djelovanje turistikih agencija, ponajprije
onima koje reguliraju ugovore koje agencije sklapaju s klijentima, hrvatski
zakonodavac zapravo je unio pomutnju u razgranienje organizatora od posrednika putovanja.
Naime, analizom odredbi koje utjeu na utvrivanje domaaja odredbi o
ugovorima o putovanju i usporedbom s dotadanjim ureenjem te materije,
autori su zakljuili da je ugradba Smjernice dodatno oteala razgranienje
organizatora od posrednika putovanja. Neke dvojbe u razgranienju unesene
ugradbom Smjernice moi e se premostiti pravilnim tumaenjima. Primjerice,
odredba l. 881. st. 3. ZOO, prema kojoj se organizatorom osim osobe koja
organizira putovanje smatra i osoba koja korisnicima pribavlja ili nudi tui
aranman, moe se tumaiti kao usmjeravajua pri utvrivanju obveza posrednika u nuenju i pribavljanju organiziranog putovanja sukladno l. 905. st.
2. ZOO, prema kojoj se posrednik smatra organizatorom samo ako u potvrdi
o putovanju ne naznai svoju funkciju posrednika, o emu se Smjernica nije
izjasnila. No, postoje i dvojbe, npr. pitanje statusa osobe koja prua usluge
turistike agencije, koje e se moi rijeiti samo izmjenom propisa. Osim toga,
neke novine unijele su u hrvatsko turistiko zakonodavstvo probleme koji se i
u pravu EU ve neko vrijeme (neuspjeno) pokuavaju razrijeiti, a koji u nas
prije nisu postojali. Primjer za to je utvrivanje najmanjeg trajanja aranmana
(24 sata ili ukljuivanje najmanje jednog noenja, l. 881. st. 1. ZOO) kojim se
korisnici izleta izuzimaju iz pravnog reima zatite korisnika aranmana, unato
tome to povreda ugovora za njih moe imati jednake, pa i tee posljedice.
S obzirom na to da je Hrvatska receptivna zemlja, za uspjean razvoj turizma vrlo je vano razrijeiti dvojbe vezane uz razgranienje organizatora od
posrednika putovanja, jer se velik broj turista u Hrvatskoj koristi izletima i

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

41

drugim pojedinanim uslugama na temelju posrednikih ugovora o putovanju

sklopljenih s receptivnim turistikim agencijama. Pri tome oni oekuju jednaku zatitu koju bi imali da su ugovore sklopili s domicilnom (emitivnom)
turistikom agencijom.
Autori ovim radom upozoravaju ne samo na probleme razgranienja organizatora i posrednika putovanja nastale ugradbom Smjernice u ZOO ve i na
posljedice koje nekritina ugradba smjernica openito unosi u hrvatski pravni
sustav.

Summary
Vilim Gorenc *
Andrea Peuti **
THE DISTINCTION BETWEEN THE TOUR
ORGANIZER AND AGENT
The inclusion of the Directive on package travel, package holidays and package tours
into the Law on Obligatory Relations has introduced innovations into the existing legal
regulations of tour contracts that require additional considerations on the subject. This is
especially true of the difference between the tour organizer and agent since the difference
in their liability gives rise to different levels of protection of users of their services, which
is one of the main purposes of the legal regulation of contract.
Since EU law and most national legislations do not have special regulations for tour
contract, the scope of both contracts results from the scope of the contract of tour organization. In order to determine the scope of regulations of the tour contract it is necessary
to dene precisely and clearly the object and the parties of the contract. On account of
vague denitions and bad translations of the Directive and the mixing of Continental
and Anglo-American law in EU law, there are still uncertainties in the application of
individual terms, such as the combination of services determined in advance and the
*

**

Vilim Gorenc, Ph. D., Professor in retirement, Faculty of economics and business, University of Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 6, Zagreb
Andrea Peuti, LL. M., Assistant, Faculty of economics and business, University of
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 6, Zagreb

42

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

determined duration of services, which are important for the differentiation between the
organizer and agent. Regarding these terms there are differences in Croatia in the Law on
Obligatory Relations and the Law on Tourist Activities. Since the Directive contains only
the minimum of legal regulation of this area which Member States are obliged to incorporate
into their legislation, and national legislations can introduce stricter regulations to ensure
the protection of tourists regarding the services included in the organized tour (Article 8
of the Directive), the authors recommend the interpretation according to which services
arranged a posteriori should be considered as amendments to the contract, and therefore
a constituent part of the arrangement. As to the duration of services, the authors believe
that excursions should be treated as organized tours because many tourists in Croatia go
on excursions, so that their level of protection would be increased in this way.
Regarding the terms organizer and agent there are certain doubts and disagreements in the Directive, the Law on Obligatory Relations and the Law on Tourism. As
to the professional status, the authors believe that regulations from the Law on Tourism
should be applied, according to which anyone making a tour contract should be registered
as a tourist agency, taking into account the exceptions determined by the Law. Moreover,
the Law on Obligatory Relations (Article 905, Entry 2) should be applied, according to
which the agent is considered to be the organizer only in cases when the role of the agent
is not included in the tour certicate.
Key words: tour organizer, tour agent, Directive on Package Tours, Law on Obligatory
Relations, Law on Tourism

Zbornik PFZ, 56, Posebni broj, 17-44 (2006)

43

Zusammenfassung
Vilim Gorenc *
Andrea Peuti **
DIE ABGRENZUNG ZWISCHEN REISEVERANSTALTER
UND REISEVERMITTLER
Die Aufnahme der Pauschalreiserichtlinie in das kroatische Obligationengesetz (OG)
hat Neuerungen in die bestehende rechtliche Regelung des Reisevertrags eingefhrt,
die zustzliche berlegungen erforderlich machen. Dies bezieht sich insbesondere auf
die Abgrenzung zwischen Reiseveranstalter und Reisevermittler, weil auf Grund der
unterschiedlichen Verantwortung des Reiseveranstalters und des Reisevermittlers auch
der Schutz des Empfngers ihrer Dienstleistungen, der zu den wesentlichen Zwecken der
rechtlichen Gestaltung des Vertrags gehrt, unterschiedlich ausfllt.
Da das EU-Recht und die meisten nationalen Gesetzgebungen keinen gesonderten
Reisevertrag kennen, ergibt sich der Anwendungsbereich beider Vertrge aus dem Anwendungsbereich des Vertrags ber die Veranstaltung der Reise. Um den Anwendungsbereich
der Bestimmungen des Reisevertrags feststellen zu knnen, bedarf es einer przisen und
klaren Denition des Vertragsgegenstandes und der Vertragsparteien. Wegen unklarer
Denitionen und schlechter bersetzungen der Richtlinie sowie des Nebeneinanders
von kontinentalem und angelschsischem Recht gibt es auch im EU-Recht immer noch
Unsicherheiten in der Anwendung einzelner Ausdrcke, z.B. der im Voraus festgelegten
Verbindung von Dienstleistungen und der festgelegten Leistungsdauer, die fr die Abgrenzung zwischen Veranstalter und Vermittler relevant sind. In Kroatien bestehen bezglich
dieser Ausdrcke ebenfalls Unterschiede zwischen den Bestimmungen des Obligationengesetzes und des Gesetzes ber das Tourismusgewerbe (GTG) Da die Richtlinie nur ein
Minimum an materiellrechtlicher Regelung enthlt, das von den EU-Mitgliedsstaaten
in die jeweils eigene Gesetzgebung aufzunehmen ist, und die nationalen Vorschriften zum
Ziel des Schutzes der Touristen die Materie auch strenger regeln knnen (Art. 8 der
Richtlinie), empfehlen die Autoren hinsichtlich der die veranstaltete Reise ausmachenden
Dienstleistungen die Auslegung, dass im Nachhinein vereinbarte Dienstleistungen als
*

**

Dr. Vilim Gorenc, Professor der Volkswirtschaftlichen Fakultt der Universitt Zagreb
im Ruhestand, Trg J. F. Kennedyja 6, Zagreb
Mag. Andrea Peuti, Assistentin an der Volkswirtschaftlichen Fakultt der Universitt
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 6, Zagreb

44

Vilim Gorenc, Andrea Peuti: Razgranienje organizatora i posrednika putovanja

Vertragsnderung und damit als Bestandteil der Pauschalreise gelten. Hinsichtlich der
Leistungsdauers vertreten die Autoren die Auffassung, dass Ausge als veranstaltete
Reisen zu betrachten sind, weil eine groe Anzahl von Touristen in Kroatien Ausugsangebote wahrnehmen und auf diese Weise ihr Schutz intensiviert wird.
Auch im Zusammenhang mit den Begriffen des Veranstalters und des Vermittlers
enthalten die Regelungen in der Richtlinie, im OG und GTG gewisse Vagheiten und
Unstimmigkeiten. Was den professionellen Status betrifft, sind die Autoren der Ansicht,
dass die Bestimmungen des GTG angewandt werden sollten, nach denen jeder, der Reisevertrge abschliet, als Reiseagentur registriert sein muss, wobei natrlich die gesetzlich
vorgesehenen Ausnahmen greifen. Ebenfalls muss bei der Abgrenzung zwischen Vermittler und Veranstalter die Bestimmung des 905 Abs. 2 OG zur Anwendung kommen,
derzufolge ein Vermittler nur dann als Veranstalter gilt, wenn in der Reisebesttigung
seine Eigenschaft als Vermittler nicht gesondert angefhrt ist.
Schlsselwrter: Reiseveranstalter, Reisevermittler, Reisevertrge, Pauschalreiserichtlinie, Obligationengesetz, Gesetz ber das Tourismusgewerbe