ERICH FROMM: DJELA

Erich Fromm

u 12 svezaka

Izdaju
NAPRIJED
Izdavako trgovaka radna organizacija
Zagreb, Palmotieva 30
NOLIT
Izdavaka radna organizacija
Beograd, Terazije 27
from Dario to filozofija.net forum

Anatomija ljudske
destruktivnosti
Prva knjiga

Preveli

Gvozden Flego
Vesna Marec-Beli

Uredili
Zeljko Falout i Gvozden Flego

ZAGREB 1989

Sadraj

Predgovor autora
Terminologija
Uvod: Instinkti i ljudske strasti

9
13
19

Prvi dio
INSTINKTIVIZAM, BIHEVIORIZAM,
PSIHOANALIZA

Instinktivisti
Stariji instinktivisti
Neoinstinktivisti: Sigmund Freud i
Konrad Lorenz
Freudovo shvaanje agresije
Lorenzova teorija agresije
Freud i Lorenz njihove slinosti i
razlike
Dokaz analogijom
Zakljuci o ratu
Oboavanje revolucije

Naslov izvornika
Erich Fromm
THE ANATOMY OF HUMAN
DESTRUCTIVENESS
Holt, Rinehart and Winston
New York, 1973
1973 by Erich Fromm

II Environmentalisti i bihevioristi
Prosvjetiteljski environmentalizam
Biheviorizam
Neobiheviorizam B. F. Skinnera
Ciljevi i vrijednosti
Razlozi popularnosti skinerizma
Biheviorizam i agresija
O psiholokim eksperimentima
Teorija frustracione agresije
III Instinktivizam i bineviorizam njihove
razlike i slinosti
Zajednika osnova

31
31
32
32
34
37
38
44
47
51
51
51
52
53
58
59
62
83
89
89

Kasnija gledita
Politiko i drutveno porijeklo ovih
dviju teorija
IV Psihoanalitiki pristup razumijevanju
agresije
Zakljuak

90
93
97
102

Drugi dio
DOKAZI PROTIV INSTINKTIVISTICKE
TEZE

Neurofiziologija
Odnos psihologije prema neurofiziologiji
Mozak kao osnova agresivnog ponaanja
Defenzivna uloga agresije
Instinkt bijega
Grabeljivost i agresija

VI Ponaanje ivotinja
Agresija u zarobljenitvu
Ljudska agresija i gomilanje
Agresija u divljini
Teritorijalizam i dominacija
Agresivnost meu drugim sisavcima
Postoji li kod ovjeka inhibicija
protiv ubijanja?
VII Paleontologija
Je li ovjek jedna vrsta?
Je li ovjek grabeljiva ivotinja?
VIII Antropologija
ovjek-lovac antropoloki Adam?
Agresija i primitivni lovci

107
107
110
112
113
114
119
120
124
126
131
134
136
141
141
142
146
146
152

Primitivni lovci drutvo obilja?

Primitivno ratovanje
Neolitska revolucija
Prethistorijska drutva i ljudska
priroda
Urbana revolucija
Agresivnost i primitivne kulture
Analiza trideset primitivnih plemena
Sistem A: Drutva koja afirmiraju iivot
Sistem B: Nedestruktivno
agresivna drutva
Sistem C: Destruktivna drutva
Primjeri za ova tri sistema
Zuni Indijanci (Sistem A)
Manus (Sistem B)
Dobu (Sistem C)
Dokazi o destruktivnosti i okrutnosti
Indeks pojmova i imena

160
162
167
175
176
181
181
182
182
183
183
183
186
188
191
201

Predgovor
autora

Ova je studija prvi kompleksni rad na podruju psihoanalitike

teorije. Poeo sam se baviti prouavanjem agresije i destruktiv
nosti ne samo zato to su to temeljni teorijski problemi psiho
analize, ve i zato to ih val destruktivnosti koji je zahvatio svijet
ini veoma relevantnim s praktikog stajalita.
Kada sam zapoeo ovu knjigu, bilo je to prije vie od est go
dina, znatno sam pot'cijenio potekoe koje su me ekale. Uskoro
je postalo jasno da ne mogu adekvatno pisati o ljudskoj destruk
tivnosti ostanem li u granicama svog podruja kompetencije, tj.
psihoanalize. Iako je ovo ispitivanje trebalo biti uglavnom psiho
analitiko, bilo mi je potrebno neto znanja i s drugih podruja,
naroito iz neurofiziologije, psihologije ivotinja, paleontologije i
antropologije, kako bih izbjegao preuzak a prema tome i izopaen
okvir istraivanja. Morao sam bar u osnovnim crtama upoznati
navedene discipline da bih mogao provjeriti svoje zakljuke pre
ma glavnim podacima iz drugih podruja, kako bih bio siguran
da im moja hipoteza nije oprena i da bih provjerio potruju
li oni, kao to sam se nadao, moju hipotezu.
Budui da nije postojao rad koji bi iznosio ili integrirao prona
laske o agresiji sa svih tih podruja pa ni takav koji bi ih samo
sumirao, morao sam to uiniti sam. Nadao sam se da e taj po
kuaj pomoi mojim itaocima da usvoje moje globalno shvaa
nje problema destruktivnosti, umjesto da prihvate gledita poje
dinanih disciplina. Postoje, naravno, mnoge zamke u takvom
nastojanju. Jasno je da nisam mogao stei kompetenciju na svim
tim podrujima a najmanje na onom na kojem sam poeo s
najmanje znanja: podruju neurolokih nauka. Tu sam neka zna
nja stekao ne samo vlastitim prouavanjem ve i susretljivou
neurologa; nekolicina njih mi je davala savjete i odgovore na
mnoga moja pitanja, a neki su i itali relevantne dijelove ruko
pisa. Mada e strunjaci uvidjeti da im ne nudim nita novo
9

na njihovom specifinom podruju, moda e se rado upoznati

s podacima drugih podruja o tako vanom predmetu.
Nerjeiv problem je ponavljanje i poklapanje s mojim ranijim
radovima. Bavim se problemima ovjeka ve vie od trideset
godina, stavljajui u tom procesu teita na nova podruja, a
istovremeno produbljujui i proirujui svoje uvide u stara. Ne
mogu pisati o ljudskoj destruktivnosti a da ne iznosim ideje
objavljene prije, no jo uvijek neophodne za razumijevanje novih
pojmova kojima se ova knjiga bavi. Nastojao sam se, koliko god
je to bilo mogue, ne ponavljati upuujui na iroke diskusije
u prijanjim radovima; ali ponavljanje se ipak nije moglo sasvim
izbjei. Poseban problem u tom pogledu je Srce ovjeka (The
Heart of Man), koje sadri u osnovnom obliku neke moje nove
pronalaske o nekrofiliji biofiliji. Moj prikaz tih pronalazaka
je u ovoj knjizi mnogo opirniji, i teoretski i s obzirom na klini
ke ilustracije. Nisam ulazio u izvjesne razlike izmeu gledita
iznesenih ovdje i u prijanjim radovima; takva bi diskusija za
uzela previe mjesta, a nije dovoljno zanimljiva veini italaca.
Ostaje mi jo samo ugodan zadatak; izraziti zahvalnost onima
koji su mi pomogli u pisanju ove knjige.
Duboko sam zahvalan dru Juanu de Dios Hernandezu to mi
je olakao prouavanje na podruju neurofiziologije. U diskusi
jama, koje su trajale satima, razjasnio mi je mnoge probleme,
pomogao mi da se orijentiram u ogromnoj literaturi i dao svoje
miljenje o onim dijelovima rukopisa u kojima se obrauju pro
blemi neurofiziologije.
Zahvalan sam slijedeim znanstvenicima s podruja neurolo
gije koji su mi pomogli opirnim razgovorima i pismima: premi
nulom dru Raulu Hernandezu Peonu, doktorima Robertu B. Livingstonu, Robertu G. Hearthu, Heinzu von Foersteru i Theodoru
Melnechuku, koji su takoer proitali neurofizioloke dijelove
rukopisa. Zahvaljujem i preminulom dru Francisu O. Schmittu,
koji mi je omoguio sastanak s lanovima Programa za neuro
loka istraivanja na Massachusetts Institute of Technologv; oni
su raspravljali o pitanjima koja sam im uputio. Zahvalan sam
Albertu Speeru koji mi je razgovorom i korespondencijom pomo
gao da obogatim svoju sliku o Hitleru. Zahvaljujem i Robertu
M. W. Kempneru na podacima koje je skupio kao jedan od ame
rikih tuilaca na nirnberkom procesu.
Takoer sam zahvalan dru Davidu Schecteru, dru Michaelu
Maccobyju i Gertrudi Hunziker-Fromm na itanju rukopisa i
10

vrijednim kritikim i konstruktivnim sugestijama; dru Ivanu

Illichu i dru Ramonu Xirau za korisne sugestije koje se tiu fi
lozofskih aspekata knjige; dru W. A. Masonu za primjedbe s pod
ruja psihologije ivotinja; dru Helmuthu de Terrau na korisnim
primjedbama o problemima paleontologije; Maxu Hunzikeru na
korisnim sugestijama u pitanju nadrealizma i Heinzu Brandtu
na podacima i sugestijama o praksi nacistikog terora. Zahvalan
sam dru Kalinkowitzu za aktivan i ohrabrujui interes koji je
pokazao za ovaj rad. Takoer zahvaljujem dru Illichu i gospoici
Valentini Horesman na pomoi u koritenju bibliografskih ma
terijala Centra za interkulturalnu dokumentaciju u Cuernavacau
u Meksiku.
Koristim ovu priliku da izrazim svoju zahvalnost gospoi Beatrici H. Mayer, koja je u posljednjih dvadeset godina ne samo
pisala na stroju i prepisivala mnoge verzije rukopisa to sam ih
napisao, ukljuujui i ovaj, ve ih je redigirala s mnogo spo
sobnosti, razumijevanja i osjeaja za jezik, te je ovoj krajnjoj
reviziji pridonijela svojim vrijednim sugestijama.
Za vrijeme mog viemjesenog boravka u inozemstvu za ruko
pis se u potpunosti i veoma konstruktivno brinula gospoa Joan
Hughes, na emu sam joj veoma zahvalan.
Zahvaljujem gospodinu Josephu Cunneenu, glavnom uredniku
izdavakog poduzea Holt, Rinehart and Winston na vrlo zna
lakom i savjesnom urednikom poslu i konstruktivnim sugesti
jama. Nadalje, elim zahvaliti gospoi Lorraine Hill, administra
tivnom uredniku, i gospodinu Wilsonu R. Gathingsu i gospoici
Cathie Fallin, tehnikim urednicima Holt, Rinehart and Winstona, na umjenosti i brizi u koordiniranju rada na rukopisu
u svim njegovim fazama. Na kraju zahvaljujem Marion Odomirok na izvrsnom, savjesnom i otroumnom redigiranju.
Ovo istraivanje djelomino je potpomagao National Institute
of Mental Health, Public Health Service Grant No. MH 13144-01,
MH 13144-02. Zahvaljujem na pomoi Fundaciji Albert i Mary
Lasker, koja mi je omoguila da uzmem jo jednog asistenta.
New York
svibanj, 1973.
E. F.

11

Terminologija

Dvosmislena upotreba rijei agresija je u bogatoj literaturi

o toj temi izazvala, mnogo zbrke. Taj pojam upotrebljava se za
ponaanje ovjeka koji brani svoj ivot, za kradljivca koji ubija
rtvu da bi uzeo novac, za sadistu koji mui zatvorenika. Zbrka
ide jo dalje: pojam agresija upotrebljava se i za seksualni
pristup mukarca eni, za ambiciozne poticaje planinara, trgov
ca ili seljaka koji ore zemlju. Razlog te zbrke moda je u utje
caju bihevioristikog miljenja u psihologiji i psihijatriji. Ako
agresijom nazovemo sva tetna djela tj. ona to oteuju ili
unitavaju neive stvari, biljke, ivotinje ili ovjeka tada je,
naravno, vrsta impulsa koji nagone na tetno djelo potpuno ire
levantna. Ako se destruktivna djela, djela kojih je namjera u
vanje, i konstruktivna djela oznae jednom te istom rijeju,
onda zaista nema nade da se shvati njihov uzrok; ona nemaju
zajednikog uzroka jer su u potpunosti razliite pojave, te emo
se nai u teoretski beznadnoj poziciji pokuamo li pronai uzrok
agresije.*
Uzmimo kao primjer Lorenza; njegovo izvorno poimanje agre
sije shvaa kao evoluciono razvijen impuls koji slui opstanku
jedinke i vrste. Ali kako je on pojam agresije primijenio i na
krvoednost i okrutnost, mogli bismo zakljuiti da su te iracio
nalne strasti takoer uroene, pa se prema tome smatra da su
izazvane zadovoljstvom koje proizlazi iz ubijanja. Slijedei za
kljuak je: ratovi su izazvani uroenim destruktivnim trendom u
ljudskoj prirodi. Rije agresija prikladno slui kao most koji
spaja bioloki adaptivnu agresiju (koja nije zla) s ljudskom destruktivnou koja je doista zla. Sr takvog zakljuivanja je:
* Ipak treba primijetiti da Freud nije bio svjestan raznovrsnosti
agresije (usp. Dodatak). Nadalje, u Freudovom sluaju osnovni motiv
teko da je bio bihevioristiki; vjerojatnije je da je on jednostavno
slijedio uobiajenu upotrebu.
13

Bioloki adaptivna agresija = uroena

Destruktivnost i okrutnost' = agresija
Ergo: Destruktivnost i okrutnost = uroena.
U ovoj knjizi upotrebljavao sam pojam agresije za defen
zivnu, reaktivnu agresiju koju sam obuhvatio pojmom benigna
agresija, a destruktivnost i okrutnost nazvao sam specijal
nim ljudskim sklonostima unitavanju i tenji za apsolutnom
vlau (maligna agresija). Kad god sam upotrijebio rije agre
sija jer se inila korisnijom u izvjesnom kontekstu, poblie sam
je odredio da bih izbjegao nesporazum.
Drugi semantiki problem je u upotrebi rijei ovjek kao
rijei koja oznaava ljudski rod ili ovjeanstvo. Upotreba rijei
ovjek i za mukarca i za enu nije zauujua u jeziku koji se
razvio u patrijarhalnom drutvu, ali vjerujem da bi bilo pomalo
pedantno izbjegavati tu rije da bismo pokazali da je autor ne
upotrebljava u patrijarhalnom duhu. U stvari, sadraj ove knjige
trebao bi taj problem nesumnjivo razjasniti.
Takoer sam, openito, upotrebljavao rije on za ljudska
bia, jer rei on ili ona bilo bi nespretno. Vjerujem da su rijei
veoma vane, ali da od njih ne bismo trebali initi fetie i zani
mati se vie za rijei nego za misao koju izraavaju.
Radi paljive dokumentacije uz citate u ovoj knjizi navedeni
su i autor i godina izdanja. To je uinjeno zato da bismo omogu
ili itaocu da pronae potpuniju referenciju u bibliografiji. Da
tumi se, stoga, ne odnose uvijek na vrijeme pisanja, kao u na
vodu Spinoza (1927).

14

Anatomija
ljudske
destruktivnosti

to su generacije novije, to su gore. Doi e

vrijeme kada e postati tako zle da e oboavati
mo; odabrat e snagu, a potovanje prema do
broti e nestati. Na kraju, kada se nitko vie ne
bude bunio protiv nedjela ili osjeao stid u pri
sustvu bijednih, i njih e Zeus unititi. Pa ipak,
kad bi obini ljudi ustali i sruili vladare, ni tada
ne bi sve bilo izgubljeno.
Grki mit o eljeznom dobu

Pesimist sam kada gledam u historiju

. . . ali kada gledam u prethistoriju,
onda sam optimist.
J. C. SMUTS

S jedne strane, ovjek je slian mnogim vrsta

ma ivotinja po tome to se bori protiv vlastite
vrste. Ali s druge strane, on je meu tisuama
vrsta, koje se bore, jedini kod kojeg je borba
razdorna... ovjek je jedina vrsta koja je ma
sovni ubojica, jedini izrod u vlastitom drutvu.
N. TINBERGEN

17

Uvod: Instinkti i
ljudske strasti

Porast nasilja i destruktivnosti u nacionalnim i svjetskim raz

mjerima skrenuo je panju strunjaka i javnosti uope na teoret
sko ispitivanje prirode i uzroka agresije. Ta zabrinutost ne izne
nauje; ono to iznenauje jest injenica da je ta preokupacija
tek skoranja, osobito imamo li na umu da je istraiva tako
znaajan kao to je Freud, modificirajui svoju raniju teoriju
usredotoenu na seksualni poriv, ve oko 1920. godine formulirao
novu teoriju, u kojoj je strast za unitavanjem (instinkt smrti)
smatrao u intenzivnosti jednakom ljubavnoj strasti (instinkt i
vota, seksualnost). Javnost meutim i dalje shvaa frojdizam
uglavnom u terminima predstavljanja libida kao ovjekove cen
tralne strasti obuzdane jedino instinktom za samoouvanjem.
Situacija se izmijenila tek polovinom ezdestih godina. Jedan
od vjerojatnih razloga te promjene bila je injenica da je razina
nasilja i bojazni od rata irom svijeta prela odreenu granicu.
Vaan inilac bilo je i izdavanje nekoliko knjiga o ljudskoj agre
siji, a posebno djela O agresiji Konrada Lorenza (1966). Lorenz,
ugledan znanstvenik na podruju ponaanja ivotinja,1 a naroito
riba i ptica, osmjelio se zai na podruje na kojem je imao malo
iskustva i sposobnosti, na podruje ljudskog ponaanja. Iako je
mnogi psiholozi i neurolozi nisu prihvatili, knjiga O agresiji po
stala je bestseler i ostavila dubok utisak na umove velikog broja
obrazovanih ljudi, od kojih su mnogi prihvatili Lorenzovo shva
anje kao konano rjeenje problema.
Velikom uspjehu Lorenzovih ideja pridonio je i raniji rad jed
nog autora sasvim drugaijeg tipa Roberta Ardreya (Afrika
geneza, 1961. i Teritorijalni imperativ, 1962). Ardrey, koji nije
znanstvenik, ve nadaren dramaturg, satkao je iz mnotva podata
ka o ovjekovim poecima uvjerlljivu, iako pristranu raspravu
koja bi trebala dokazati ovjekovu uroenu agresivnost. Slijedila
su druga djela prouavatelja ponaanja ivotinja, kao to su
19

Goli majmun Desmonda Morrisa i 0 ljubavi i mrnji Lorenzova

uenika I. Eibl-Eibesfeldta.
Sva ta djela sadre uglavnom istu tezu: ovjekovo agresivno
ponaanje, koje se manifestira u ratu, zloinu, individualnim sva
ama i svim drugim vrstama destruktivnog i sadistikog pona
anja, proizlazi iz filogenetski programiranog, uroenog instinkta
koji trai rastereenje i eka na povoljnu situaciju da se izrazi.
Moda je Lorenzov neoinstinktivizam bio toliko popularan ne
zbog toga to su njegovi argumenti tako jaki, ve zbog toga to
su im ljudi bili skloni. to bi za ljude koji se boje i osjeaju ne
sposobnima da promijene put koji vodi unitenju moglo biti
prihvatljivije od teorije koja nas uvjerava da nasilje proizlazi iz
nae ivotinjske prirode, iz nesavladivog nagona za agresivnou,
i da je najbolje to moemo uiniti, kako tvrdi Lorenz, da shva
timo zakon evolucije koji objanjava mo tog nagona? Ova teo
rija uroene agresivnosti lako postaje ideologijom koja ublauje
strah od onog to bi se moglo dogoditi, i racionalizira na osjeaj
nemoi.
Ima i drugih razloga s kojih je pojednostavnjen odgovor instinktivistike teorije prihvatljiviji od ozbiljnog prouavanja uz
roka destruktivnosti. Ono zahtijeva preispitivanje osnovnih pre
misa sadanje ideologije, to nas navodi na analiziranje iracional
nosti naeg socijalnog sistema i krenje tabua koji se skrivaju
iza uzvienih rijei kao to su obrana, ast, rodoljublje.
Nijedan postupak kojem nedostaje dubinska analiza naeg dru
tvenog sistema ne moe otkriti razlog porasta destruktivnosti
ili predloiti naine i sredstva njenog smanjivanja. Instinktivistika teorija nudi mogunost mimoilaenja tekog zadatka ta
kve analize. Ona podrazumijeva ovo: ako ve moramo izginuti,
bar emo izginuti uvjereni da nam je tu sudbinu nametnula naa
priroda i shvaajui zato se sve moralo dogoditi ba tako kako
se dogodilo.
S obzirom na sadanju podjelu shvaanja u psihologiji kritiku
Lorenzove teorije ljudske agresije nai emo u drugoj dominant
noj teoriji u psihologiji, tj. u biheviorizmu. Suprotno instinktivizmu, bihevioristiku teoriju ne zanimaju subjektivni inioci
koji tjeraju ovjeka na odreen nain ponaanja; nju ne zanima
to on osjea ve kako se ponaa i koji drutveni uvjeti oblikuju
takvo ponaanje.
Tek dvadesetih godina fokus u psihologiji radikalno se poma
kao s osjeaja na ponaanje; od tada su osjeaj a i strasti izba
eni s podruja psihologije kao nevane injenice, barem s nau20

nog stajalita. Predmet prouavanja dominantne kole u psiho

logiji postalo je ponaanje, a ne ovjek koji se ponaa; nauka
o psihi pretvorena je u nauku o izgradnji ponaanja ivotinja
i ljudi. Taj pravac dosegao je svoj vrhunac u Skinnerovom neobiheviorizmu, koji je danas najprihvaenija psiholoka teorija na
sveuilitima Sjedinjenih Amerikih Drava.
Razlog te preobrazbe u psihologiji lako je pronai. Na onog
tko prouava ovjeka, vie nego na bilo kojeg znanstvenika, utje
e drutvo u kojem ivi. To je tako ne samo zato to su nain
na koji on misli, pitanja koja postavlja i njegovi interesi djelomi
no drutveno odreeni kao u prirodnim naukama, ve je u nje
govom sluaju i njegov predmet, ovjek, drutveno odreen.
Kada psiholog govori o ovjeku, njegov model je zasnovan na
ljudima oko njega a najvie na njemu samom. U suvremenom
industrijskom drutvu ljudi su racionalno orijentirani, malo os
jeaju i smatraju svoje osjeaje i osjeaje psihologa beskorisnim
optereenjem. Bihevioristika teorija im veoma odgovara.
Sadanja alternativa izmeu instinktivizma i biheviorizma nije
povoljna za teorijski napredak. Obje pozicije omoguuju samo
jedno objanjenje ovisno o dogmatskim predrasudama, to zahti
jeva od istraivaa da injenice svrsta u jednu ili u drugu teoriju.
Da li smo uistinu suoeni s izborom: instinktivistika ili bihe
vioristika teorija? Jesmo li prisiljeni birati izmeu Lorenza ili
Skinnera; ne postoje li druge mogunosti? Ova knjiga tvrdi da
postoji druga mogunost i ispituje u emu se ona sastoji.
Kod ovjeka moramo razlikovati dvije potpuno razliite vrste
agresije. Prva, koju dijeli sa svim ivotinjama, filogenetski je
programiran impuls za napad (ili bijeg) kada su vitalni ivotni
interesi ugroeni. Ova defenzivna benigna agresija nuna je za
opstanak jedinke i vrste, bioloki je prilagodljiva i nestaje kad i
njen uzrok. Druga vrsta, maligna agresija, tj. destruktivnost i
okrutnost, specifina je za ovjeka i gotovo je ne nalazimo kod
sisavaca; nije filogenetski programirana i nije bioloki prilagod
ljiva; nema svrhe, zadovoljstvo nalazi u pohotnosti. Sve prija
nje diskusije o tom problemu uglavnom su bezvrijedne jer ne
prave razliku izmeu tih vrsta agresije, od kojih svaka ima razli
ite izvore i razliita svojstva.
Defenzivna agresija je stvarno dio ljudske prirode, iako nije i
uroeni2 instinkt, kako je prije odreivana. Kada Lorenz govori
o agresiji kao obrani, njegove pretpostavke o agresivnom in
stinktu su opravdane (iako teorija o elementu spontanosti i samoobnavljanja ostaje nedokazana). Ali on tu ne staje. Pomou ne21

'koliko vjetih postavki zakljuuje da sva ljudska agresija, uklju

ujui strast za ubijanjem i muenjem, proizlazi iz bioloki determinirane agresije, preobraene zbog djelovanja odreenih
faktora, iz benigne u destruktivnu. No, toliko empirijskih poda
taka govori protiv te hipoteze, da je ine gotovo neodrivom. Pro
uavanje ivotinja pokazuje da sisavci a naroito primati
iako prilino defenzivno agresivni, nisu ubojice ni muitelji. Pa
leontologija, antropologija i historija pruaju dovoljno dokaza
protiv instinktivistike teze: (1) ljudske grupe se toliko razlikuju
s obzirom na stupanj destruktivnosti da se ta injenica jedva
moe objasniti, destruktivnou i okrutnou kao uroenim oso
binama; (2) razni stupnjevi destruktivnosti su u korelaciji s dru
gim fizikim faktorima i razlikama u odgovarajuim socijalnim
strukturama i (3) stupanj destruktivnosti raste s veim razvitkom
civilizacije, a ne obrnuto. Uistinu, prikaz uroene destruktivnosti
odgovara historiji mnogo vie nego prethistoriji. Kad bi ovjek
posjedovao samo bioloki prilagodljivu agresiju koju dijeli sa
svojim ivotinjskim precima, bio bi relativno miroljubivo bie;
kad bi impanze imale psihologe, agresivnost za njih ne bi pred
stavljala problem o kojem bi pisale knjige.
Ipak, ovjek se razlikuje od ivotinja po tome to je ubojica; on
je jedini primat koji ubija i mui lanove svoje vrste bez razloga,
bilo biolokih bilo ekonomskih, i pri tome osjea zadovoljstvo.
Ta bioloki neprilagodljiva i nefilogenetski programirana malig
na agresija sainjava bit problema i opasnost po odranje ov
jeka kao vrste. Cilj je ove knjige analiza prirode i uvjeta te de
struktivne agresije. Razlika izmeu benignodefenzivne i malignodestruktivne agresije zahtijeva daljnje bitno razlikovanje izmeu
instinkta3 i karaktera ili, tonije, izmeu poriva ukorijenjenih u
ovjekovim fiziolokim potrebama (organski porivi) i specifino
ljudskih strasti ukorijenjenih u karakteru( u karakteru ukorije
njene ili ljudske strasti). Ljudi se razlikuju s obzirom na stra
sti kojima je funkcija zadovoljenje egzistencijalnih potreba. Ka
kve god te potrebe bile, one moraju biti zadovoljene da bi o
vjek mogao normalno funkcionirati, isto kao to njegovi organski
porivi moraju biti zadovoljeni da bi mogao ivjeti. Na primjer:
ovjek moe biti gonjen ljubavlju ili strau za unitenjem; u
oba sluaja on zadovoljava jednu od svojih egzistencijalnih po
treba: potrebu da utjee ili da pokree neto (da ostavi
trag). Da li je ovjekova dominantna strast ljubav ili destruk
tivnost, ovisi u velikoj mjeri o socijalnim prilikama. Te prilike,
meutim, djeluju povezano s ovjekovom bioloki determinira22

nom egzistencijalnom situacijom i potrebama koje iz nje izviru,

a ne s beskrajno promjenljivom, neizdiferenciranom psihom, kako
to environmentalistika teorija pretpostavlja.
Kada, meutim, elimo saznati kakvi su uvjeti ljudske egzisten
cije, moramo se dalje pitati: kakva je ovjekova priroda? to je
to to ga ini ovjekom? Nepotrebno je rei da sadanja klima u
drutvenim naukama nije sklona diskusijama ove vrste. Ti se pro
blemi smatraju predmetom filozofije i religije; u okviru poziti
vistike misli oni se tretiraju kao potpuno subjektivna razmat
ranja bez ikakvih prava na objektivnu valjanost. Kako bi bilo
nepovoljno sada anticipirati kompleksni argument o podacima
koje u kasnije iznijeti, zadovoljit u se jednom primjedbom. Ti
problemi bit e ovdje tretirani sa socijalno-biolokog stajalita.
Osnovna premisa je: kako se ovjek kao homo sapiens moe de
finirati anatomijski, neuroloki i fizioloki, morali bismo ga moi
definirati i s obzirom na fizike faktore kao bie ije psihike
potrebe odgovaraju njegovoj specifinoj psihofizikoj konstitu
ciji. Da svi instinkti proizlaze iz te konstitucije, uglavnom je
prihvaeno gledite; elim pokazati da su njegove neinstinktivne
strasti, u karakteru uvrijeene strasti, takoer rezultat bioloke
konstitucije.
Ta teorijska osnova otvara mogunost podrobne diskusije o
raznim oblicima u karakteru uvrijeene, maligne agresije, naro
ito sadizma strasti za neogranienom moi nad drugim osje
ajnim biem i nekrofilije strasti za unitavanjem ivota i
privlanosti svega to je mrtvo, to se raspada i to je isto me
haniko. Razumijevanje tih karakternih struktura bit e, nadam
se, olakano analiziranjem karaktera nekoliko dobro poznatih sa
dista i destruktivnih linosti iz nedavne prolosti: Staljina, Himmlera, Hitlera.
Poto smo ukratko prikazali put kojim emo ii, moda e biti
korisno skrenuti panju, makar samo na kratko, na osnovne pre
mise i zakljuke na koje e italac naii u kasnijim poglavljima:
(1) nee nas interesirati ponaanje odvojeno od ovjeka; proua
vat emo ljudske nagone bez obzira na to da li su izraeni u
trenutano zamjetljivom ponaanju. To znai da emo s obzirom
na fenomen agresije prouavati porijeklo i intenzitet agresivnih
impulsa i neagresivnog ponaanja neovisno o motivaciji; (2) ti
impulsi mogu biti svjesni, iako su ee nesvjesni; (3) oni su
uglavnom integrirani u stabilne strukture karaktera; (4) u neto
openitijoj formulaciji ova studija zasniva se na teoriji psiho
analize. Iz toga slijedi da je metoda koju emo upotrebljavati
23

psihoanalitika metoda otkrivanja nesvjesne unutranje stvarno

sti interpretiranjem primjetljivih i esto naizgled nevanih poda
taka. Ipak, pojam psihoanaliza ne upotrebljava se u odnosu na
klasinu teoriju, ve na modificiranu varijantu te teorije. O
kljunim aspektima te revizije bit e govora kasnije; elio bih
samo istai da nije rije o psihoanalizi baziranoj na teoriji libida,
ime se izbjegavaju instinktivistika shvaanja koja se u Freudovoj teoriji obino smatraju centralnim.
Meutim poistovjeivanje Freudove teorije s instinktivizmom
i dalje je vrlo otvoreno sumnji. Freud je u stvari bio prvi moder
ni psiholog koji je, suprotno od dominantne tenje, prouavao
itavo podruje ljudskih strasti ljubav, mrnju, ambiciju, po
hlepu, ljubomoru, zavist; strasti o kojima su ranije raspravljali
jedino dramatiari i romanopisci (zahvaljujui njemu) postale su
predmetom naunog istraivanja4. Ovo moda objanjava zato
su umjetnici mnogo bolje i s veim razumijevanjem prihvatili
njegov rad nego psihijatri i psiholozi barem do vremena dok
njegova metoda nije postala instrumentom za zadovoljavanje sve
veih zahtjeva za psihoterapijom. Umjetnici su smatrali da je
Freud bio prvi znanstvenik koji se bavio njihovim predmetom,
tj. ovjekovom duom, u njenim najtajanstvenijim i suptilnim
manifestacijama. Nadrealizam je najbolje odrazio taj utjecaj
Freuda na umjetniku misao. Suprotno od starijih umjetnikih
oblika nadrealizam je odbacio stvarnost kao irelevantnu; nije
ga interesiralo ponaanje znaajan je bio samo subjektivni do
ivljaj, te je bilo logino da Freudova interpretacija snova postane
jedan od najvanijih utjecaja u njegovom razvitku.
Freud nije mogao a da ne zamisli svoja nova otkria u pojmo
vima i terminologiji svojeg vlastitog vremena. Ne oslobodivi se
nikada materijalizma svojih uitelja, morao je, da tako kaemo,
pronai nain da prikrije ljudske strasti, prikazujui ih kao re
zultate instinkta. On je to uinio briljantno teoretskim tour de
force; uveliao je pojam seksualnosti (libido) do te mjere da se
moglo razumjeti da sve ljudske strasti (osim samoouvanja) pro
izlaze iz jednog instinkta. Ljubav, mrnja, pohlepa, tatina, krtost,
ambicija, ljubomora, okrutnost, njenost strpani su zajedno u
ovu shemu i teoretski se smatraju sublimacijama ili reakcijskim
formacijama protiv raznih manifestacija narcisoidnog, oralnog,
analnog i genitalnog libida.
U drugom dijelu svoga rada Freud se ipak pokuao osloboditi
te sheme predstavljajui novu teoriju, to je bio znaajan korak
naprijed prema shvaanju destruktivnosti. On je shvatio da i24

votom ne upravljaju dva egoistina nagona, nagon za hranom i

nagon za seksom, ve dvije strasti za ljubavlju i za unitava
njem koje nemaju ulogu fizikog odravanja u smislu u kojem
to imaju glad i seksualnost. I dalje vezan svojim teoretskim pre
misama, on ih je nazvao instinktom ivota i instinktom smrti
pridavi tako ljudskoj destruktivnosti dostojanstvo jedne od os
novnih ovjekovih strasti.
Ova studija oslobaa strasti kao to su tenja za ljubavlju, za
slobodom, kao i nagon za unitenjem, za muenjem, za vlau od
podlonosti njihove nametnute veze s instinktima. Instinkti su
esto prirodne kategorije, dok su strasti uvrijeene u karakteru
sociobioloko-historijske kategorije.5 Iako nisu neposredno pove
zane s fizikim opstankom, te strasti su snane esto ak sna
nije od instinkta. One sainjavaju osnovu ovjekovih interesa u
ivotu, sav njegov entuzijazam, uzbuenje; one su tvar iz koje
su napravljeni ne samo njegovi snovi ve i umjetnost, religija,
mit, drama sve to ini ivot vrijednim. ovjek ne moe ivjeti
kao objekt, kao kocka baena iz (kupe; on teko pati kada mu je
ivot reduciran na nivo stroja za hranjenje ili razmnoavanje,
ak ako i ima svu sigurnost koju eli. ovjek trai dramatinost
i uzbuenje; kada ne nalazi zadovoljstvo na viem nivou, stvara
za sebe dramu destrukcije.
Dananje miljenje podrava aiksiom da motivacija moe biti
intenzivna samo kada slui organskim fizikim potrebama, tj. da
samo instinkti mogu imati intenzivnu motivacijsku snagu. Ako
odbacimo to mehaniko, redukcionistiko gledite i poemo s ho
listike premise, uviamo da ovjekove strasti treba staviti u re
laciju s funkcijom koju imaju u ivotnom procesu itavog orga
nizma. Njihov intenzitet ne proizlazi iz specifinih fiziolokih po
treba, ve iz potrebe itavog organizma da se odri da napre
duje i fiziki i mentalno.
Ove strasti ne postaju snane tek kad su namirene fizioloke
potrebe. One su u samoj biti ljudske egzistencije; nisu neka vrsta
luksuza koji moemo sebi priutiti nakon to su osnovne, nie
potrebe zadovoljene. Ljudi su izvravali samoubojstva jer nisu
mogli ostvariti svoje strasti za ljubavlju. Sluajevi samoubojstva
zbog seksualnog nezadovoljstva gotovo ne postoje. Ove neinstinktivne strasti uzbuuju ovjeka, tjeraju ga naprijed, ine ivot vri
jednim; von Holbach, filozof francuskog prosvjetiteljstva, jednom
je rekao: Un homme sans passions et desires cesserait d'etre un
homme (ovjek bez strasti i enji prestao bi biti ovjek), (P.
25

H. D. d'Holbach, 1922). One su tako intenzivne upravo zato to

ovjek bez njih ne bi bio ovjek6.
Ljudske strasti ine od obinog ovjeka heroja, bie koje una
to ogromnim potekoama pokuava nai smisao ivota. On sam
eli biti stvaralac, da bi prenio svoje nedovreno stanje u jedno s
ciljem i smislom koje e mu dopustiti postizanje odreenog stup
nja integracije. ovjekove strasti nisu banalni psiholoki kom
pleksi za koje moemo traiti objanjenje u traumama iz djetinj
stva. Moemo ih objasniti samo ako izaemo iz oblasti redukcionistike psihologije i ako ih vidimo onakvim kakve one u stvari
jesu: ovjekov pokuaj da shvati smisao ivota, da doivi najvii
stupanj intenzivnosti i snage koji moe (ili vjeruje da moe) po
stii u odreenim uvjetima. One su njegova religija, njegov ritual,
njegov kult koje mora skrivati (ak i od sebe samog) ukoliko nisu
prihvaene u njegovoj grupi.
U svakom sluaju na njega se moe utjecati podmiivanjem,
ucjenjivanjem, tj. vjetim djelovanjem da napusti svoju religiju
i da prihvati opi kult ne-linosti, robota. Ali to ga liava najvred
nijeg to ima: da bude ovjek, a ne stvar.
injenica je da se sve ljudske strasti, i dobre i zle, mogu
shvatiti kao ovjekov pokuaj da nae nekakav smisao u ivotu.
Preobrazba je mogua samo ako je on u stanju preobraziti se
be, na nov nain traiti smisao ivota mobilizirajui strasti koje
unapreuju ivot i tako doivljavajui osjeaj vitalnosti i integra
cije superioran prethodnome. Ako se to ne dogodi, on moe biti
pripitomljen, ali ne i izlijeen. Iako strasti koje unapreuju ivot
vode veem osjeaju snage, radosti, integracije i vitalnosti nego
destruktivnost i okrutnost, i ove druge su mogua reakcija na
probleme ljudske egzistencije, ak je i najvei sadist ljudsko bie
u istoj mjeri kao i svetac. Moemo ga smatrati izopaenim, bo
lesnim biem, kojem nije uspjelo nai bolji odgovor na izazov
vlastitog postojanja kao ljudskog bia, to je i tono; moemo ga
nazvati i ovjekom koji je izabrao krivi put ka svom spasenju7.
Ova razmatranja ni u kom sluaju ne znae da destruktivnost
i okrutnost nisu zle i pokvarene; one samo podrazumijevaju da
su mane neto ljudsko. One jesu destruktivne za ivot, za tijelo,
za duh, destruktivne ne samo za rtvu ve i za unitavatelja sa
mog. One sainjavaju paradoks: prikazuju ivot okrenut protiv
sebe samog u nastojanju da se nae njegov smisao. One su jedi
na prava nastranost. Shvatiti ih ne znai i ispriati ih. Ali dok ih
ne shvatimo, ne moemo spoznati kako mogu biti smanjene i koji
inioci utjeu na njihov porast.
26

Takvo razumijevanje je naroito vano danas kada se osjetlji

vost prema destruktivnosti-okrutnosti naglo smanjuje, a nekrofilija, privlanost svega to je mrtvo, to se raspada, to nema u
sebi ivota, to je mehaniko, raste svugdje u naem kibernetikom industrijskom drutvu. Duh nekrofilije po prvi put je izra
zio u literarnom obliku F. T. Marinetti u svom Futuristikom
Manifestu 1909. Ista sklonost primjeuje se u veem dijelu sli
karstva i literature posljednjih desetljea koji izraava posebno
divljenje svemu to se raspada, to je neivo, destruktivno i me
haniko. Falangistiki moto ivjela smrt prijeti da postane traj
no pravilo drutva u kojem osvajanje prirode strojevima sai
njava sr napretka, gdje ovjek postaje samo privjesak stroju.
Ova studija nastoji razjasniti prirodu te nekrofilijske strasti i
drutvene prilike koje je uvruju. Zakljuak je slijedei: po
mo u nekom irem smislu mogu donijeti samo radikalne promjene u naoj socijalnoj i politikoj strukturi koje bi povratile
ovjeku njegovu najviu ulogu u drutvu. Traenje zakona i re
da (umjesto ivota i strukture) i otrijeg kanjavanja krimina
laca, kao i optereenost nasiljem i destruktivnou meu nekim
revolucionarima, samo su daljnji primjeri snane privlanosti
nekrofilije u dananjem svijetu. Treba stvoriti uvjete koji bi raz
vitak ovjeka, tog nedovrenog i nekompletnog stvora jedin
stvenog u prirodi, smatrali najvanijim ciljem svih drutvenih
tvorevina. Istinska sloboda i nezavisnost i kraj svim vrstama eksploatacijske vlasti jesu preduvjeti da se pokrene ljubav prema i
votu, koja jedina moe poraziti ljubav prema smrti.
BILJEKE UZ UVOD

1. Lorenz je prouavanju ljudskog ponaanja dao naziv etologija

to je malo udno jer etologija doslovno znai nauka o ponaa
nju (od grkog ethos ponaanje, norma). Prouavanje ponaa
nja ivotinja Lorenz je trebao nazvati etologija ivotinja. To to
on namjerno nije poblie odredio etologiju znai, naravno, da
ukljuuje ljudsko ponaanje u ivotinjsko. Zanimljivo je da je John
Stusrt Mili, mnogo prije Lorenza, izmislio pojam etologija za
nauku o karakteru. Kad bih ukratko elio izraziti ideju ove knjige,
rekao bih da se bavi etologijom u Millovom, a ne Lorenzovom
smislu.
2. Nedavno je Lorenz modificirao pojam uroen dozvoljavajui is
tovremeno prisutnost faktora uenja. (K. Lorenz, 1965).
3. Pojam instinkt upotrebljava se ovdje privremeno, iako je neto
zastario. Kasnije u upotrebljavati pojam organski nagoni.
4. Veina starijih psihologija, kao to su budistika, grka, srednjo
vjekovna i moderna psihologija do Spinoze, bavile su se ljudskim
strastima kao svojim glavnim predmetom, primjenjujui metodu
27

paljivog promatranja (iako bez eksperimentiranja) zajedno s kri

tikim razmiljanjem.
5. Usp. R. B. Livingston (1967) o pitanju mjere do koje su neke ugra
ene u mozak; razmatrano u desetom poglavlju.
6. Ova Holbachova izjava mora se naravno shvatiti u kontekstu filo
zofske misli njegova doba. Kod budistike ili spinozistike filozofije
nalazimo sasvim drugaije shvaanje strasti; s njihovog stajalita
Holbachov opis bio bi empirijski toan za veinu ljudi, ali Holbao
hov stav je upravo suprotan onome to oni smatraju ciljevima ljud
skog razvitka. Da bismo ih mogli razluiti, pogledajmo razliku
izmeu iracionalnih strasti, kao to su ambicija i pohlepa, i ra
cionalnih strasti, kao to su ljubav i briga o svim osjeajnim bii
ma (o emu e biti govora kasnije). to je relevatno u ovom teks
tu, meutim, nije ta razlika, ve ideja da je ivot koji se brine samo
za svoje odravanje neljudski. Kada u tekstu govorim o strastima,
mislim na sve energijom nabijene impulse koji se razlikuju od onih
koji proizlaze iz potrebe za fiziolokim odravanjem organizma.
Ljubav i nepohlepnost su, vjerujem, najvii oblici manifestiran ja
ljudske energije.
7. Spasenje (engl. salvation) dolazi od latinskog korijena sal, sol,
(na panjolskom salud, zdravlje). Znaenje proizlazi iz injenice
da sol titi meso od raspadanja; spasenje titi ovjeka od raspa
danja (njegovo zdravlje i blagostanje). U tom smislu svakom je
ovjeku potrebno spasenje (u nereligioznom smislu).

Prvi dio

Instinktivizam,
biheviorizam,
psihoanaliza

Instinktivisti

Stariji instinktivisti
Neu ovdje ulaziti u povijest instinktivistike teorije jer je ita
lac moe nai u mnogim udbenicima1. Ta povijest poela je odav
no u filozofskoj misli, ali je, s obzirom na modernu misao, zapo
eta radom Charlesa Darvvina. Sva postdarvinska istraivanja o
instinktima poivala su na Danvinovoj teoriji evolucije.
William James (1890), VVilliam McDougall (1913, 1932) i drugi
sastavili su dugake liste u kojima je svaki individualni instinkt
trebao motivirati odgovarajue vrste ponaanja, kao to su Jamesovi instinkti za imitaciju, suparnitvo, ratobornost, suosjea
nje, lov, strah, gramzljivost, kleptomaniju, konstruktivnost, igru,
radoznalost, drutvenost, tajanstvenost, mudrost, skromnost, lju
bav i ljubomoru udna kombinacija univerzalnih ljudskih oso
bina i specifino drutveno uvjetovanih karakternih crta (J. J.
McDermott, izdanje 1967). Iako nam se navedene liste instinkata
ine pomalo naivnima, rad tih instinktivista ipak je bogat teoret
skim konstrukcijama, jo uvijek nas se doima visinom svoje teo
retske misli i nije ni u kom sluaju zastario. Tako je, na primjer,
James bio svjestan da vjerojatno postoji izvjestan element uenja
ak i kad se instinkt izraava prvi put; McDougall nije bio neupu
en u djelovanje razliitih iskustava i kulturnih sredina. Instinktivizam je posljednji most prema Freudovoj teoriji. Kao to je
Fletcher naglasio, McDougall nije poistovjetio instinkt s motor
nim mehanizmom i sa strogo odreenom motornom reakcijom.
Za njega je bit instinkta odreena sklonost*, enja, i ta afektivno-priroena bit svakog instinkta izgleda da moe funkcioni
rati relativno neovisno o spoznajnom i motornom dijelu itave
instinktivne dispozicije. (W. McDougall, 1932).
Prije no to razmotrimo dva najpoznatija moderna predstav
nika instinktivistike teorije, neoinstinktiviste Sigmunda Freu
da i Konrada Lorenza, pogledajmo karakteristike koje su zajed31

nike i njima i ranijim instinktivistima: shvaanje instinktivistikog modela u mehanistiko-hidraulikim terminima. McDougall
je zamislio energiju sprijeenu ustavnim vratima kako u odre
enim uvjetima preplavljuje (W. McDougall, 1913). Kasnije je
upotrijebio analogiju u kojoj je svaki instinkt zamiljen kao ko
mora iz koje se plin neprestano oslobaa (W. McDougall, 1923).
Freud je u svojem shvaanju teorije libida takoer slijedio hidra
uliku shemu. Libido se poveava
>napetost
raste >
nezadovoljstvo raste; seksualni in smanjuje napetost i nezado
voljstvo dok napetost opet ne pone rasti. Slino je Lorenz zami
slio reakciju specifine energije kao plin koji se neprestano
pumpa u posudu ili pak kao tekuinu u rezervoaru koja se oslo
baa kroz pipac na dnu (K. Lorenz, 1950). R. A. Hinde je ukazao
da unato razlikama ti i drugi modeli instinkta dijele shvaanje
o supstanci koja moe potaknuti ponaanja zadrana u posudi
koja se tako djelovanjem oslobaaju (R. A. Hinde, 1960).
Neoinstinktivisti: Sigmund Freud i Konrad Lorenz
Freudovo shvaanje agresije2
Veliki korak naprijed u odnosu na starije instinktiviste, a naro
ito na McDougalla, koji je Freud uinio, sastojao se u tome to
je sjedinio sve instinkte u dvije kategorije seksualni in
stinkti i instinkt samoouvanja. Stoga Freudovu teoriju moemo
smatrati posljednjim korakom u razvoju instinktivistike teorije;
kao to u kasnije pokazati, upravo ovo sjedinjavanje instinkata
u jedan (izostavljajui samo ego-instinkt) bio je i prvi korak u
nadvladavanju itave instinktivistike koncepcije, iako Freud to
ga nije bio svjestan. Ovdje u ulaziti samo u Freudovo shvaanje
agresije, jer je njegova teorija libida dobro poznata mnogim i
taocima i moe se nai u drugim radovima, a najbolje u Freudovoj knjizi Uvod u psihoanalizu (19151916, 19161917. i 1933).
Sve dok je smatrao seksualnost (libido) i samoouvanje glav
nim snagama koje vladaju ovjekom, Freud je obraao relativno
malo panje fenomenu agresije. Dvadesetih godina situacija se
potpuno izmijenila. U djelu Ego i id (1923) i u svojim kasnijim
radovima postulirao je novu dihotomiju: izmeu instinkta ivota
(Eros) i instinkta smrti. Tu novu teoretsku fazu opisao je ovako:
Polazei od nagaanja o poecima ivota i od biolokih paralela,
doao sam do zakljuka da uz instinkt za ouvanjem ive mate32

rije mora postojati jo jedan, suprotan instinkt koji tei da ra

stavi te cjeline i da ih vrati u njihovo prvobitno neorgansko sta
nje, to znai da isto kao i Eros postoji i instinkt 'smrti' (S.
Freud, 1930).
Instinkt smrti usmjeren je protiv samoga organizma, pa je
tako samounitavalaki nagon, ili je usmjeren prema van, te u
tom sluaju tei unitenju drugoga a ne sebe. Kada je pomijean
sa seksualnou, instinkt smrti pretvara se u bezazlenije impulse
koji se oituju u sadizmu ili mazohizmu. Iako je Freud u vie
navrata naglasio da estina instinkta smrti moe biti smanjena
(S. Freud, 1927), ostala je osnovna pretpostavka: da se ovjek
nalazi pod utjecajem impulsa unitavanja sebe ili drugih i da ne
moe mnogo uiniti da bi izbjegao tu traginu alternativu. Iz
toga slijedi da, s obzirom na ulogu smrti, agresivnost nije u biti
reakcija na stimulanse, ve na uvijek promjenljiv impuls ukori
jenjen u konstituciji ljudskog organizma.
Veina psihoanalitiara, iako je slijedila Freuda u svakom dru
gom pogledu, odbacila je teoriju instinkta smrti; moda zato jer
je ta teorija transcendirala stari mehanistiki okvir odnoenja i
traila bioloko miljenje koje je bilo neprihvatljivo veini kojoj
je bioloko bilo istovjetno s fiziologijom istinkta. Ipak, oni
nisu u potpunosti odbacili Freudovo novo shvaanje. Uinili su
kompromis; prihvativi destruktivni instinkt kao drugu stranu
seksualnog instinkta, mogli su prihvatiti Freudovo isticanje agre
sije bez podravanja tog potpuno novog naina miljenja.
Freud je uinio velik korak naprijed, od potpuno fizioloko-mehanistikog do biolokog pristupa koji razmatra organizam u
njegovoj totalnosti i analizira bioloke izvore ljubavi i mrnje.
Njegova teorija ipak sadri ozbiljne nedostatke. Temelji se na
dosta apstraktnim spekulacijama i ne nudi gotovo nikakve uvjer
ljive empirijske dokaze. Nadalje, iako je Freud sjajno pokuao
interpretirati ljudske impulse u okvirima te nove teorije, njegova
hipoteza je inkonsistentna ponaanju ivotinja. Za njega je in
stinkt smrti bioloka sila u svim ivuim organizmima: to bi zna
ilo da ivotinje takoer ispoljavaju instinkt smrti ili prema sebi
ili prema drugima. Iz toga bi slijedilo da bi kod naizgled manje
agresivnih ivotinja naili ee na bolesti i rane smrti, i obrnuto;
naravno, ne postoje podaci koji bi potvrdili ovu ideju.
Pokazat emo u slijedeem poglavlju da agresija i destruktiv
nost nisu ni bioloki determinirani ni spontani impulsi. Ovdje
elim samo dodati da je Freud u velikoj mjeri oteao analizu fe
nomena agresije time to se drao obiaja da taj pojam upotreb33

ljava za najrazliitije vrste agresije, to mu je olakalo pokuaj

da ih sve objasni jednim instinktom. Kako zasigurno nije nagi
njao biheviorizmu, moemo pretpostaviti da razlog tome lei u
njegovoj opoj tendenciji da doe do dualistikog shvaanja u
kojem su suprotstavljene dvije osnovne sile. Ta dihotomija posto
jala je prvo izmeu samoodranja i libida, a kasnije izmeu in
stinkta ivota i smrti. Ljepotu tog shvaanja Freud je morao pla
titi svrstavanjem svih drugih strasti na jedan od ta dva kraja,
ime je spojio dva pravca koja u stvarnosti ne idu zajedno.
Lorenzova teorija agresije
Dok je Freudova teorija agresije jo uvijek dosta utjecajna,
premda je sloena i teka i nikada nije bila popularna u tom
smislu da bi je itala i njome bila impresionirana ira publika,
dotle je, naprotiv, O agresiji Konrada Lorenza na podruju soci
jalne psihologije ubrzo postala jedna od najitanijih knjiga.
Razloge toj popularnosti nije teko uvidjeti. Prvo, O agresiji je
vrlo pristupana knjiga, slina Lorenzovoj ranijoj zgodnoj knjizi
Prsten kralja Salomona (1952), i u tom pogledu mnogo drugaija
od Freudovih dubokih rasprava o instinktu smrti, odnosno kao
i od Lorenzovih studija i knjiga pisanih za strunjake. Nadalje,
kao to smo ranije naglasili u Uvodu, knjiga O agresiji prihvat
ljivija je danas mnogim ljudima koji radije vjeruju da je nae
kretanje prema nasilju i nuklearnom ratu uvjetovano biolokim
faktorima izvan nae kontrole, umjesto da uoe da razloge treba
traiti u politikim i ekonomskim uvjetima koje smo sami stvo
rili.
Za Lorenza3, kao i za Freuda, ljudska je agresija instinkt koji
crpi snagu iz jednog uvijek ivog izvora energije, a ne mora biti
rezultat reakcije na vanjske stimulanse. Lorenz tvrdi da se ener
gija specifina za instinktivno djelo neprestano nagomilava u neuralnim centrima povezanim s nekim oblikom ponaanja i da
ako se skupi dovoljno energije, moe doi do eksplozije bez pri
sustva stimulansa. Dakako, ovjek i ivotinja obino pronau
stimulanse koji oslobaaju nagomilanu energiju nekog nagona i
nisu ga prinueni pasivno ekati. Oni za njima tragaju, a esto ih
i sami stvaraju. Prema W. Craigu, Lorenz je takvo ponaanje na
zvao ponaanje prema nagonu. ovjek, kae on, stvara politike
partije da bi naao stimulanse za oslobaanje nagomilane ener
gije; i nije tono da su one (politike partije) uzrok agresije. Kad
34

vanjski stimulans nije pronaen ili stvoren, nagomilana energija

agresivnog nagona, koja je veoma snana, eksplodirat e, da se
tako izrazimo, i oitovat e se in vacuo, tj. bez primjetljivog
vanjskog stimulansa... aktivnost u vakuumu, obavljena bez ob
jekta, pokazuje uistinu fotografsku slinost normalnom odvijanju
motornih funkcija koje su ukljuene... To pokazuje da su mo
torni koordinacioni uzorci obrazaca instinktivnog ponaanja hereditarno determinirani do posljednjeg detalja. (K. Lorenz, 1970;
original na njemakom, 193142)4.
Za Lorenza agresivnost, znai, nije reakcija na vanjski stimu
lans, ve na ugraenu unutranju razdraenost koja trai ras
tereenje i koja e se oitovati bez obzira na to da li postoji
adekvatan vanjski stimulans: Spontanost je ono to ini in
stinkt tako opasnim (K. Lorenz, 1966. Potcrtao E. F.). Lorenzov
model agresije (slino Freudovom modelu libida) opravdano se
naziva hidraulikim modelom, analognim pritisku koji vri voda
ili para nagomilana u zatvorenoj posudi.
Ovo hidrauliko shvaanje agresije je, da tako kaemo, jedan
od stupovk na kojima poiva Lorenzova teorija a odnosi se na
mehanizam kojim se agresija stvara. Drugi stup je ideja da je
agresija korisna za ivot, da slui odranju jedinke i vrste. Ope
nito govorei, Lorenz smatra da intraspecijska agresija (agresija
unutar jedne vrste) ima funkciju produavanja opstanka vrste.
Tvrdi da agresija ispunjava tu funkciju time to raspodjeljuje je
dinke jedne vrste na prostoru koji im je na raspolaganju izborom
boljeg ovjeka, u to ulazi i obrana enke, i uvoenjem socijalne
hijerarhije (K. Lorenz, 1964). Ta zatitnika funkcija agresije moe
biti jo djelotvornija jer se u procesu evolucije ubitana agresija
preobrazila u ponaanje koje se sastoji od simbolikih i ritualnih
prijetnji koje imaju istu funkciju a nisu tetne po vrstu.
Ali, kae Lorenz, instinkt koji je sluio ivotinji u odranju,
kod ovjeka je postao groteskno uvelian i divlji. Agresija je
pretvorena u prijetnju, a ne u pomo odranju.
Izgleda kao da ni sam Lorenz nije bio zadovoljan tim tuma
enjem ljudske agresije i da je osjeao potrebu dodati i drugo,
koje, dakako, vodi izvan podruja etologije. On pie:
Iznad svega, vie je nego vjerojatno da je destruktivna inten
zivnost agresivnog nagona, to jo uvijek naslijeeno zlo ovje
anstva, posljedica procesa intraspecijske selekcije, koja je
djelovala na nae pradjedove otprilike etrdeset tisua godina,
tj. kroz rano kameno doba. (Lorenz vjerojatno misli kroz -ka35

sno kameno doba.) Kada je ovjek doao u stadij u kome je

posjedovao oruje, odjeu i drutvenu organizaciju, nadvla
davi tako strah od gladovanja, smrzavanja i divljih ivotinja,
kada su te opasnosti prestale biti bitni faktori koji utjeu na
selekciju, mora da se pojavila zloudna intraspecijska selekci
ja, inilac koji je utjecao na selekciju sada su bili ratovi izmeu
neprijateljskih susjednih plemena. Iz njih mora da su se raz
vili ekstremni oblici svih takozvanih ratnikih vrlina koje,
na alost, jo i danas mnogi smatraju poeljnim idealima. (K.
Lorenz, 1966).
Ova predodba o stalnim ratovima divljih lovaca-sakupljaa
hrane sve do pojave modernog ovjeka oko 40.000 ili 50.000 g.
pr. n. e. poznati je klie koji je Lorenz prihvatio ne osvrui se
na istraivanja koja uglavnom pokazuju da za nj nema dokaza5.
Lorenzova pretpostavka o etrdeset tisua godina organiziranog
ratovanja nije nita drugo do Hobbesov klie o ratu kao prirod
nom stanju ovjeka, iznesen kao argument koji bi trebao doka
zati uroenost ovjekove agresivnosti. Logika Lorenzove tvrdnje
je da ovjek jest agresivan jer je bio agresivan, a bio je agresivan
jer jest agresivan.
Kada bi Lorenzova teza o stalnom ratovanju u kasnom paleo
litiku i bila tona, njegovo genetiko zakljuivanje otvoreno je
sumnji. Da bi izvjesna karakteristika imala selektivnu vrijednost,
mora se temeljiti na poveanoj produkciji plodnih potomaka no
silaca te karakteristike. Ali s obzirom na vjerojatnost veeg gu
bitka agresivnih pojedinaca u ratu, nije vjerojatno da bi selekcija
mogla biti razlog odravanja visoke uestalosti te karakteristike.
tovie, ako shvatimo taj gubitak kao negativnu selekciju, ue
stalost nekog gena trebala bi se smanjiti.6 U stvari, gustoa sta
novnitva u to doba nije bila velika, i za mnoga ljudska plemena
nakon pojave homo sapiensa potreba za ratovanjem zbog hrane
ili prostora bila je mala.
Lorenz je u svojoj teoriji povezao dva elementa. Prvi je da su
ivotinje, kao i ljudi, od roenja obdarene agresijom, koja im
slui u borbi za opstanak jedinke i vrste. Neuroloko-fizioloki
pronalasci pokazuju, o emu emo kasnije govoriti, da je ova
defenzivna agresija reakcija ivotinje kada su njeni vitalni inte
resi ugroeni, a nije ni spontana ni stalna. Drugi element, hidra
uliki karakter nagomilane agresije, upotrebljava se da bi obja
snio ubilake i okrutne impulse u ovjeku, ali Lorenz iznosi malo
dokaza koji potvruju ova shvaanja. I agresija korisna za ivot
36

i destruktivna agresija svrstane su u jednu kategoriju, a spaja

ih uglavnom rije agresija. Suprotno Lorenzu, Tinbergen je
jasno izrazio problem: Na jednoj strani, ovjek se, kao i mnoge
vrste ivotinja, bori protiv svoje vrste, dok je, na drugoj strani, on
jedini meu tisuama vrsta kod kojeg je ta borba razdorna...
ovjek je jedini masovni ubojica, jedini izrod u vlastitom dru
tvu. Zato bi to moralo tako biti? (N. Tinbergen, 1968)
Freud i Lorenz njihove slinosti i razlike
Odnos izmeu Lorenzove i Freudove teorije veoma je sloen. Za
jedniko im je hidrauliko shvaanje agresije, iako porijeklo
poriva tumae razliito. Ali ini se da stoje u dijametralnoj su
protnosti u jednom drugom pogledu. Freud je postulirao unitavalaki instinkt, pretpostavka koja je za Lorenza iz biolokih
razloga neodriva. Lorenzov agresivni nagon koristan je za ivot,
dok je Freudov instinkt smrti u slubi smrti.
Ali ovo razilaenje u velikoj mjeri gubi svoje znaenje imamo .
li u vidu Lorenzov prikaz nestalnosti i promjenljivosti prvobitne
defenzivne i za ivot korisne agresije. Kroz nekoliko sloenih, e
sto sumnjivih postupaka, defenzivna agresija se kod ovjeka pret
vara u spontani i samorastui nagon koji tei stvaranju uvjeta
koji bi pospjeili izraavanje agresivnosti; ne stvore li se stimu
lansi, mogua je i agresija. U drutvu koje je s drutveno-ekonomskog stajalita organizirano tako da u njemu agresija ne
moe nai odgovarajui poticaj, zahtjev agresivnog instinkta na
tjerao bi lanove drutva da ga izmijene; kad ga ne bi izmijenili,
agresija bi eksplodirala i bez odgovarajuih poticaja. Tako je Lo
renzov zakljuak da kod ovjeka postoji uroena unitavalaka
sila, s praktinog gledita jednak Freudovom. On, meutim, vidi
nagon za unitavanjem suprotstavljen jednako jakom Erosu (i
vot, seks), dok Lorenz i ljubav smatra rezultatom agresivnog in
stinkta.
I Freud i Lorenz slau se da je agresija koja se ne moe izraziti
u djelu nezdrava. Freud je u svojim ranijim radovima postulirao
da potiskivanje seksualnosti moe dovesti do mentalne bolesti;
kasnije je taj isti princip primijenio i na instinkt smrti, te je
smatrao da je potiskivanje agresije usmjerene prema van nezdra
vo. Lorenz kae da dananji civilizirani ovjek pati od nedovolj
nog izraavanja svog agresivnog nagona. Obojica razliitim pu37

tevima dolaze do iste predodbe ovjeka u kojem se neprestano

proizvodi agresivno-destruktivna energija, koju je vrlo teko, a
moda, dugorono, i nemogue kontrolirati. Takozvano zlo u ivo
tinjama postaje kod ovjeka pravo zlo, iako prema Lorenzu nje
govo porijeklo nije zle prirode.
DOKAZ ANALOGIJOM

Te slinosti Freudove i Lorenzove teorije ipak ne smiju zasjeniti

njihovu bitnu razliku. Freud je prouavao ljude, bio je otar pro
matra njihovog manifestnog ponaanja i raznih oblika nesvjes
nog ponaanja. Njegova teorija instinkta smrti moe biti pogrena
ili nepotpuna, moda se i oslanja na nedovoljno dokaza, ali je on
do nje doao stalnim promatranjem ovjeka; Lorenz je kao pro
matra ivotinja, posebno niih, bez sumnje sposoban i kompe
tentan, ali njegovo poznavanje ovjeka nije vee od prosjenog.
On ga nije poboljao ni sistematskim promatranjem, ni dovolj
nim poznavanjem strune literature.7 On naivno pretpostavlja da
ono to zamjeuje kod sebe i svojih poznanika moe primijeniti
na sve ljude. Njegova se glavna metoda, meutim, ne sastoji u
samopromatranju, ve u analogijama dobivenim usporeivanjem
ponaanja nekih ivotinja s ponaanjem ovjeka. Nauno govo
rei, takve analogije ne dokazuju nita. One su sugestivne i ugod
ne za ljubitelje ivotinja; one idu ukorak s velikim stupnjem
antropomorfiziranja koji Lorenz sebi doputa. Upravo zato jer
kod ovjeka stvaraju ugodnu zabludu da razumije to ivotinja
osjea one postaju veoma popularne. Tko ne bi rado posjedovao
prsten kralja Salomona?
Lorenz svoje teorije o hidraulikoj prirodi agresije zasniva na
eksperimentima sa ivotinjama, uglavnom ribama i pticama, ija
je sloboda ograniena. Pitanje je: da li isti agresivni nagon koji
vodi ubijanju ako ga ne usmjerimo drugaije koji je Lorenz
opazio kod nekih riba i ptica djeluje i kod ovjeka?
Budui da za ovjeka i primate ne postoji neposredan dokaz
te hipoteze, Lorenz iznosi nekoliko argumenata da bi je dokazao.
Njegov glavni pristup je analogija: on otkriva slinosti izmeu
ljudskog ponaanja i ponaanja ivotinja koje prouava i zaklju
uje da obje vrste ponaanja imaju isti uzrok. Mnogi psiholozi
kritizirali su tu metodu; ve je 1948. godine Lorenzov ugledni ko
lega N. Tinbergen bio svjestan opasnosti sadrane u postupku

u kojem se fizioloki dokazi iz niih stupnjeva evolucije i niih

stupnjeva ivanih sustava, te jednostavnijih oblika ponaanja,
upotrebljavaju da bi podrali fizioloke teorije mehanizama po
naanja na viim i kompleksnijim stupnjevima. (N. Tinbergen,
1948. Potcrtao E. F.)
Nekoliko primjera ilustrirat e Lorenzov dokaz analogijom.8
Govorei o ribama cichlids i brazilskoj sedefnoj ribi, Lorenz je
primijetio da te ribe, mogu li se. osloboditi svoje zdrave srdbe
na susjedu istog spola, ne napadaju vlastitog partnera (ponovo
usmjerena agresija).9 On dalje komentira:
Slino ponaanje moe se zapaziti i kod ljudskih bia. U do
brim starim danima kada je jo postojala habsburka monar
hija i kad su postojale sluge u domainstvima, ja sam esto
primjeivao slijedee, uvijek predvidljivo ponaanje kod moje
tetke koja je bila udovica. Nikada nije drala sluavku dulje
od osam do deset mjeseci. Uvijek je bila oduevljena novom
sluavkom, hvalila ju je do beskraja i zaklinjala se da je ko
nano pronala onu pravu. U slijedeih nekoliko mjeseci nje
zino se miljenje polako mijenjalo, pronalazila je male greke,
pa vee, dok prema kraju odreenog perioda nije pronala
mrske osobine u jadnoj djevojci koja bi, nakon estoke svae,
bila otputena bez preporuke. Nakon takve eksplozije stara
gospoa opet je bila spremna vidjeti anela u svojoj slijedeoj
namjetenici.
Nije mi namjera ismijavati svoju odavno pokojnu tetku. Kao
ratni zarobljenik bio sam u mogunosti, ili bolje reeno primo
ran, primijetiti potpuno isti fenomen kod ozbiljnih, samoobuzdanih ljudi, ukljuujui i sebe samog. Takozvana polarna bo
lest, poznata i kao ekspedicijski gnjev, napada male grupe ljudi
u potpunosti ovisnih jedni o drugima i stoga lienih svaa sa
strancima ili ljudima izvan njihovog kruga prijatelja. Iz ovog
bit e jasno da e nagomilavanje agresije biti to opasnije to
se lanovi grupe bolje poznaju, razumiju i jedni drugima svi
aju. U takvoj situaciji, a to znam iz linog iskustva, sva agre
sija i intraspecijsko borbeno ponaanje podvrgnuti su ekstrem
nom sniavanju njihovih uobiajenih vrijednosti. Subjektivno
je to izraeno u injenici da ovjek na sitne navike svojih naj
boljih prijatelja kao to su nain na koji proiavaju grlo
ili kiu reagira nainom koji bi bio prihvatljiv jedino da ga
je udario pijanac. (K. Lorenz, 1966).
39

38

Izgleda da Lorenz ne shvaa da lina iskustva s njegovom tet

kom, njegovim drugovima ratnim zarobljenicima i sa samim so
bom ne moraju kazivati nita o univerzalnosti takvih reakcija. On,
izgleda, nije svjestan ni moguih psiholokih interpretacija pona
anja njegove tetke kompleksnijih od ove hidraulike koja tvrdi
da je njezin potencijal agresivnosti svakih osam do deset mjeseci
porastao do te mjere da je morao eksplodirati.
Sa psihoanalitikog gledita ovjek bi pretpostavio da je nje
gova tetka veoma narcisoidna ena koja voli iskoritavati; ona
je zahtijevala da joj sluavka bude potpuno odana, da nema ni
kakvih vlastitih interesa i da sa zadovoljstvom prihvaa ulogu
stvorenja koje je presretno da joj slui. Ona prilazi svakoj sluavci s predodbom da je ona ta koja e ispuniti njena oekiva
nja. Nakon kratkog medenog mjeseca kroz koji je ona predo
dba jo dovoljno jaka da bi je prijeila da shvati da sluavka
nije ona prava a pomae i to to sluavka na poetku upo
trebljava sve snage da zadovolji svog novog poslodavca tetka
shvaa da djevojka ne eli igrati ulogu koju joj je namijenila.
Ovaj proces spoznaje, naravno, traje neko vrijeme. Na kraju te
tka doivljava intenzivno razoaranje i gnjev, kao i svaka narcisoidno-iskoritavalaka osoba kada je frustrirana. Nesvjesna da
razlog njenog gnjeva lei u nemoguim zahtjevima, ona opravda
va svoje razoaranje time to otputa sluavku. Kako se ne moe
odrei svojih zahtjeva, otputa sluavku i nada se da e nova biti
ona prava. Isti se mehanizam ponavlja sve dok ne umre ili dok
vie ne moe dobiti sluavke. Povijest konflikata u braku esto
je identina; ali budui da je lake otpustiti slugu nego se rastati,
rjeenje se esto sastoji u doivotnim borbama u kojima svaki
partner pokuava kazniti drugoga za krivnje koje se neprestano
nagomilavaju. Problem s kojim se ovdje suoavamo je problem
specifinog ljudskog karaktera, narcisoidno-iskoritavalakog, a
ne karaktera s nagomilanom instinktivnom energijom.
U poglavlju o Bihevioristikim analogijama moralnosti Lorenz
kae slijedee: Ipak, nitko sa stvarnim razumijevanjem fenome
na o kojem govorimo ne moe a da se uvijek nanovo ne divi psi
holokim mehanizmima koji kod ivotinja uvruju nesebino
ponaanje to tei dobru zajednice i koji imaju istu ulogu to je
ima moralni zakon kod ljudskih bia. (K. Lorenz, 1966).
Kako prepoznajemo nesebino ponaanje kod ivotinja? Ono
to Lorenz opisuje je instinktivno determinirana shema djelova
nja. Pojam nesebinosti uzet je iz ljudske psihologije i odnosi
se na injenicu da ljudsko bie moe zaboraviti na svoju osobnost
40

(tonije, trebalo bi rei: na svoj ego) u elji da pomogne drugima.

Ali ima li guska, ili riba, ili pas linost (ili ego) na koju moe za
boraviti? Ne ovisi li nesebinost o ljudskoj samosvijesti i neuro
fiziolokoj strukturi na kojoj poiva? To se pitanje postavlja u
vezi s mnogim drugim rijeima koje Lorenz upotrebljava u opisi
vanju ponaanja ivotinja, kao to su okrutnost, tuga, neu
godnost.
Jedan od najvanijih i najinteresantnijih Lorenzovih etolokih
podataka je veza koja se stvara meu ivotinjama (njegov glav
ni primjer su guske) kao reakcija na prijetnje grupi izvana. Ali
analogije koje izvlai da bi objasnio ljudsko ponaanje su kat
kada zapanjujue: Diskriminatorna agresija prema nepoznatima
i povezanost meu lanovima grupe jedna drugu pojaavaju. Su
protstavljanjem 'mi' i 'oni' moemo sjediniti neke veoma suprot
ne stvari. Suoeni s dananjom Kinom, Sjedinjene Amerike
Drave i Sovjetski Savez se povremeno smatraju 'mi'. Isti feno
men, koji sluajno ima neke oznake rata, moe se vidjeti i u
ceremoniji zajednikog gakanja gusaka. (K. Lorenz, 1966). Da li
je ameriko-sovjetski odnos determiniran instinktivnim obredima
koje smo naslijedili od gusaka? Da li autor pokuava biti aljiv
ili zabavan ili nam pak stvarno namjerava kazati neto o pove
zanosti gusaka i amerikih i sovjetskih politikih lidera?
Lorenz ide ak i dalje u pravljenju analogija (ili interpretacija)
izmeu ponaanja ivotinja i njegovih naivnih ideja o ljudskom
ponaanju; evo primjera u njegovoj izjavi o ljudskoj ljubavi i
mrnji: Osobnu povezanost, lino prijateljstvo, nalazimo samo
kod ivotinja s dobro razvijenom intraspecijskom agresijom; u
stvari, ta je povezanost vra to je pojedina ivotinja ili vrsta
agresivnija. (K. Lorenz, 1966). Zasada je sve u redu; pretposta
vimo da su Lorenzova zapaanja tona. Ali on skae u podruje
ljudske psihologije i, nakon to je zakljuio da je intraspecijska
agresija milijune godina starija od individualnog prijateljstva i
ljubavi, dolazi do zakljuka da ne postoji ljubav bez agresije.
(K. Lorenz, 1966. Potcrtao E. F.). Ta brzopleta i pretjerana izjava,
neosnovana to se tie ljudske ljubavi i kontradiktorna svim zapazivim injenicama, nadopunjena je drugom koja se ne bavi in
traspecijskom agresijom, ve runom sestrom ljubavi mr
njom. Obrnuto od obine agresije, ona je, kao i ljubav, usmje
rena prema jednoj osobi i vjerojatno podrazumijeva postojanje
ljubavi; ovjek moe stvarno mrziti samo tamo gdje je volio, pa
makar on to poricao (K. Lorenz, 1966. Potcrtao E. F.). esto se
kae da se ljubav ponekad pretvara u mrnju, iako bi bilo tonije
41

rei da se ne mijenja ljubav, ve povrijeeni narcisoidni karakter

osobe koja voli, to znai ne-ljubav koja izaziva mrnju. Meu
tim, tvrditi da ovjek mrzi tamo gdje je volio preokree element
istinitosti u toj tvrdnji u najobiniju apsurdnost. Da li ugnjeta
van mrzi ugnjetavaa, da li majka mrzi ubojicu svoga djeteta, da
li mueni mrzi svoga muitelja zato jer ga je jednom volio ili ga
jo uvijek voli?
Jedna druga analogija izvedena je iz borbenog entuzijazma.
To je naroita vrsta drutvene agresije, oito razliita, ali ipak
funkcionalno povezana s primitivnijim oblicima beznaajne indi
vidualne agresije. (K. Lorenz, 1966). To je sveti obiaj koji du
guje svoju motivacijsku snagu filogenetski razvijenim obrascima
ponaanja. Lorenz tvrdi da ne postoji ni malo sumnje da se
ljudski borbeni entuzijazam razvio iz drutvenih defenzivnih re
akcija naih ivotinjskih predaka. (K. Lorenz, 1966). To je entu
zijazam to ga dijeli grupa koja se brani protiv zajednikog ne
prijatelja.
Svakom ovjeku s normalno jakim osjeajima poznati su iz
vlastitog iskustva subjektivni fenomeni koji idu ruku pod ruku
s reakcijom borbenog entuzijazma. Drhtavica proe niz lea
i, kao to tonija zapaanja pokazuju, du vanjske strane obih
ruku. ovjek se die oduevljen i uzvien iznad svih sprega
svakodnevnog ivota, spreman da napusti sve za taj poziv, koji
se u momentu specifine emocije ini svetom dunou. Sve
zapreke na njegovom putu postaju nevane; instinktivne inhibicije protiv ubijanja i povreivanja svojih drugova gube, na
alost, vei dio svoje snage. Racionalno razmiljanje, sposob
nost za kritiku i svi razumni argumenti protiv ponaanja koje
nam diktira borbeni entuzijazam ugueni su nevjerojatnim
preokretom u prijanjim vrijednostima, koje nam se sada ine
ne samo neodrivim ve niskim i neovjenim. Ljudi mogu
imati osjeaj da su apsolutno u pravu ak i kad ine strahote.
Apstraktno razmiljanje i moralna odgovornost su na najniem
nivou. Kao to ukrajinska poslovica kae: Kada se zastava
razvije, sav razum je u trubi. (K. Lorenz, 1966)

inteligentno i odgovorno nadgledanje moe dobiti kontrolu u

uvjetovanju reakcije prema objektu koji ima istinsku vrijednost
pod strogim razmatranjem kategorikog pitanja. (K. Lorenz,
1966)
Lorenzov opis normalnog ljudskog ponaanja je zapanjujui.
Bez sumnje ljudi imaju osjeaj apsolutne opravdanosti ak i kad
ine strahote, ili da to izrazimo adekvatnijim psiholokim poj
movima, mnogi uivaju u injenju strahota bez moralnih inhibicija i bez osjeaja krivnje. No neodriva je nauna procedura
tvrditi, a da ak i ne nastojimo nai dokaze, da je to univerzalna
ljudska reakcija ili da je u ljudskoj prirodi initi strahote u
ratu, te tu tvrdnju zasnivati na nekakvom instinktu koji poiva
na sumnjivoj analogiji s ribama i pticama.
injenica je da se pojedinci i grupe veoma razlikuju u tenden
ciji da ine strahote kada se pojavi mrnja protiv neke druge
grupe. U prvom svjetskom ratu engleska propaganda morala je
izmisliti prie kako njemaki vojnici ubijaju belgijsku djecu ba
junetama, jer je bilo malo stvarnih strahota koje bi poticale na
mrnju prema neprijatelju. I Nijemci su objavili nekoliko stra
hota koje je, navodno, poinio njihov neprijatelj iz jednostavnog
razloga to ih je bilo tako malo. Pa i u drugom svjetskom ratu,
unato sve veem brutaliziranju ovjeanstva, strahote su bile
ograniene na specijalne grupe nacista. Openito govorei, obina
vojska na obje strane nije inila ratne zloine na nivou na kojem
bi to oekivali prema Lorenzovim opisima. To to on opisuje
govorei o strahotama je ponaanje sadistikog i krvoednog tipa
karaktera; njegov borbeni entuzijazam je jednostavno nacio
nalistika i poneto emotivno primitivna reakcija. Tvrditi da je
spremnost da se ine strahote, kad je jednom zastava razvijena,
instinktivno odreen dio ljudske prirode bila bi klasina obrana
protiv optube krenja principa enevske konvencije. Iako sam
siguran da Lorenz ne eli braniti strahote, njegov argument ini
upravo to. Takav pristup spreava razumijevanje karakternih
sistema u kojima su one ukorijenjene i individualnih i socijalnih
uvjeta koji prouzrokuju njihov razvoj.

Lorenz izraava razumnu nadu da e naa moralna odgovor

nost opet dobiti kontrolu nad iskonskim nagonom, ali naa jedina
nada da e se to zbiti tako poiva na skromnoj spoznaji da je
borbeni entuzijazam instinktivna reakcija s filogenetski determi
niranim mehanizmom za rastereenje i da je jedina toka gdje

Lorenz ide ak i dalje; on tvrdi da bez borbenog entuzijazma

(tog pravog autonomnog instinkta) ne bi nastale ni umjetnost,
ni nauka, ni bilo koji drugi od velikih poduhvata ovjeanstva.
(K. Lorenz, 1966). Kako to moe biti kada je prvi uvjet da bi se
taj instinkt manifestirao da drutvena jedinica s kojom se sub
jekt identificira bude ugroena izvana? (K. Lorenz, 1966). Posto-

42

43

je li dokazi da umjetnost i nauka cvatu samo kad postoji opas

nost izvana?
Lorenz tumai ljubav prema susjedu, izraenu u spremnosti da
za njega riskiramo ivot, kao normalnu stvar ako ti je on naj
bolji prijatelj i ako ti je spasio ivot nekoliko puta: ini to i bez
razmiljanja. (K. Lorenz, 1966). Primjeri takvog potenog pona
anja u tekim situacijama lako se pojavljuju pod uvjetom da
su iste vrste kao i primjeri ponaanja koji su se javljali dovoljno
esto u paleolitiku da bi stvorili filogenetski prilagodljive dru
tvene norme za takvu situaciju. (K. Lorenz, 1966).
Takvo shvaanje ljubavi prema susjedu kombinacija je instinktivizma i utilitarizma. Spasimo ivot ovjeku jer je nekoliko
puta on spasio na; to ako je to uinio samo jednom ili nikada?
Uostalom, inimo to jer se dogodilo dovoljno esto u paleolitiku!
ZAKLJUCI 0 RATU

Pri svretku svoje analize o instinktivnoj agresiji kod ovjeka

Lorenz se naao u poloaju slinom Freudovom u njegovom pis
mu Einsteinu emu rat? (1933). Nijedan od njih nije bio sretan
to je doao do zakljuka da je rat neiskorjenjiv jer je rezultat
instinkta. Meutim dok se Freud mogao, u veoma irokom smi
slu, smatrati pacifistom, Lorenz ipak ne bi mogao ui u tu ka
tegoriju, iako je svjestan da bi nuklearni rat bio katastrofa bez
presedana. On pokuava nai naine koji bi pomogli drutvu da
izbjegne tragine utjecaje agresivnog instinkta. U stvari, u nukle
arno doba on je gotovo primoran traiti mogunosti za mir da
bi uinio svoju teoriju o ovjekovoj uroenoj destruktivnosti pri
hvatljivom. Neki od njegovih prijedloga slini su Freudovim, ali
meu njima postoje znatne razlike. Freud je u svojim prijedlozi
ma skeptian i skroman, dok Lorenz kae: Nemam nita protiv
da priznam d a . . . mislim da mogu nauiti ovjeanstvo neemu
to bi mu moglo pomoi da se izmijeni na bolje. Ovo uvjerenje
nije tako smjelo kao to moda izgleda... (K. Lorenz 1966).
Ono zaista ne bi bilo neskromno kad bi nas Lorenz imao ne
emu vanom nauiti. Na alost, njegovi se prijedlozi jedva raz
likuju od otrcanih kliea, jednostavnih pouka protiv opasnosti
da se drutvo potpuno raspadne zbog loeg funkcioniranja obra
zaca drutvenog ponaanja:
1. Najvanija je pouka... 'Upoznaj sebe', ime on misli da
moramo produbiti nae razumijevanje kauzalnih povezanosti

koje upravljaju naim ponaanjem (K. Lorenz, 1966), tj. zakone

evolucije. Kao element u tom poznavanju kojem pridaje naroitu
vanost on spominje objektivna, etoloka ispitivanja svih mogu
nosti oslobaanja agresije u njenom prvobitnom obliku na sup
stituiranim objektima. (K. Lorenz, 1966).
2. Psihoanalitiko prouavanje, takozvane sublimacije.
3. Poveavanje linih poznanstava i, ako je mogue, prijatelj
stva meu lanovima razliitih ideologija ili nacija.
4. etvrta i moda najvanija mjera koju treba odmah podu
zeti je razumno i odgovoro usmjeravanje borbenog entuzijazma
to bi znailo pomoi mlaoj generaciji... da pronae prave
ciljeve kojima se moe posvetiti.
Pogledajmo ovaj program toku po toku.
Lorenz pogreno upotrebljava klasinu misao upoznaj sebe,
koja je ne samo grka ve i Freudova, ija je itava nauka i psiho
analitika terapija izgraena oko samospoznavanja. Za Freuda
samospoznavanje znai postati svjestan onog to je nesvjesno.
To je veoma teak proces, jer izaziva energiju otpora koja titi
nesvjesno od pokuaja da se ono pretvori u svjesno. Samospo
znavanje za Freuda nije samo intelektualni proces ve je simul
tano i afektivan, kao to je to bio ve i za Spinozu. To nije samo
znanje mozga ve i znanje srca. Poznavati sebe znai neprestano
postizati sve vei uvid, intelektualni i afektivni, u dotada tajne
dijelove ovjekove psihe. To je proces koji traje godinama za
bolesnu osobu koja eli sebe izlijeiti, a itav ivot za osobu koja
ozbiljno eli stei vlastito ja. Rezultat je stalno oslobaanje ener
gije koja je prije sluila za potiskivanje: to je ovjek vie u do
diru sa svojom unutranjom stvarnou to je svjesniji i slobod
niji. Dok je ono to Lorenz misli kad kae upoznaj sebe neto
sasvim drugo; radi se o teoretskom poznavanju injenica evolu
cije, a posebno instinktivne prirode agresije. Analogno Lorenzovom shvaanju samospoznavanja bilo bi teoretsko poznavanje
Freudove teorije instinkta smrti. U stvari, kad bi slijedili Lorenzovo zakljuivanje, psihoanaliza kao terapija sastojala bi se od
itanja Freudovih izabranih djela. To nas podsjea na Marxovu
misao: ako se netko tko je upoznat sa zakonom sile tee nae u
dubokoj vodi, a ne zna plivati, njegovo mu znanje nee pomoi
da se spasi. Kao to je rekao kineski mudrac: itanje recepata
ne ini ovjeka zdravim.
Lorenz ne razrauje svoju drugu pouku, ono o sublimaciji; tre
e, poveanje linih poznanstava i, ako je mogue, prijateljstva
45

izmeu lanova razliitih ideologija i nacija, i Lorenz sam pri

znaje da je oit plan ak i avionske kompanije reklamiraju
meunarodna putovanja zbog njihovog doprinosa u borbi za mir;
na alost, shvaanje da lina poznanstva imaju ulogu smanjivanja
agresivnosti nije tono. Za to postoji dovoljno dokaza. Englezi i
Nijemci bili su vrlo dobro upoznati jedni s drugima prije 1914,
pa je ipak kada je buknuo rat njihova zajednika mrnja bila ne
obuzdana. Postoji jo bolji dokaz. Poznato je da nijedan rat iz
meu zemalja ne izaziva toliko mrnje i okrutnosti kao graanski
rat, u kojem se zaraene strane meusobno poznaju. Da li inje
nica meusobnog intimnog poznavanja meu lanovima porodice
smanjuje intenzitet mrnje?
Poznavanje i prijateljstvo ne mogu smanjiti agresivnost
jer predstavljaju povrno poznavanje o nekoj osobi ili stvari na
koju gledamo izvana. Oni se veoma razlikuju od dubinskog, jas
nog poznavanja kada razumijem neije doivljaje kroz svoje vla
stite koji su slini ako nisu isti. Poznavanje takve vrste zahtijeva
smanjivanje intenziteta potiskivanja do te mjere da ostane malo
otpora prema otkrivanju novih aspekata nae podsvijesti. Razu
mijevanje bez donoenja sudova moe smanjiti ili potpuno otklo
niti agresivnost, to ovisi o mjeri u kojoj je osoba savladala vla
stitu nesigurnost, pohlepnost i narcisoidnost, a ne o koliini in
formacija koju posjeduje o drugima.10
Posljednja od Lorenzovih pouka odnosi se na usmjeravanje
borbenog entuzijazma; jedan od njegovih posebnih prijedloga
je atletika. No injenica je da natjecateljski sportovi stimuliraju
agresivnost. Koliko to moe biti intenzivno, pokazalo se u Latin
skoj Americi nedavno kada je duboko osjeanje pobueno inter
nacionalnom nogometnom utakmicom dovelo do malog rata.
Nema dokaza da sport smanjuje agresivnost, -ali istovremeno
treba rei da nema ni dokaza da je on motiviran agresijom. Ono
to esto dovodi do agresije u sportu je natjecateljski karakter
sportskog dogaaja, njegovan u natjecateljskom drutvenom ras
poloenju i uvelian sveopom komercijalizacijom, u kojoj naj
poeljniji ciljevi postaju novac i publicitet a ne ponos zbog uspje
ha. Mnogi su briljivi promatrai nesretnih Olimpijskih igara u
Munchenu 1972. godine shvatili da su one umjesto uvrivanja
prijateljstva i mira uvrstile natjecateljsku agresivnost i naciona
listiki ponos.11
Vrijedno je navesti nekoliko drugih Lorenzovih izjava o ratu
i miru jer dobro ilustriraju Lorenzovu nejasnou i dvosmislenost
na tom podruju. Pretpostavimo da, kae on, budui da sam
46

patriot (to i jesam), osjeam veliko neprijateljstvo prema drugoj

zemlji (to ne osjeam); jo uvijek ne bih mogao svim srcem e
ljeti njeno unitenje kada bih shvatio da tamo ive ljudi koji su
kao i ja bili oduevljeni radnici na podruju induktivnih prirod
nih nauka, ili su cijenili Danvina i s entuzijazmom propagirali
istinitost njegovih otkria, ili drugi koji su zajedno sa mnom zna
li cijeniti umjetnost Michelangela, ili dijeliti moj entuzijazam za
Goetheovog Fausta ili ljepotu koraljnog otoka ili rezervat divljih
ivotinja ili mnoga druga mala uzbuenja koja bih mogao nabro
jiti. Bilo bi mi gotovo nemogue mrziti bez suzdrianja bilo kojeg
neprijatelja, kad bi on dijelio sa mnom makar jednu od kulturnih
i etikih vrijednosti. (K. Lorenz, 1966. Potcrtao E. F.).
Lorenz izbjegava poricanje elje za unitavanjem itave zemlje
rijeju svim srcem i modificiranjem mrnje rijeju nesuzdrljiv. Ali to je nepotpuna elja za unitenjem ili suzdrana
mrnja? Jo vanije, njegov uvjet da ne uniti neku zemlju jest da
tamo postoje ljudi koji dijele njegove ukuse i uzbuenja (oni koji
cijene Danvina odgovaraju samo ako i s entuzijazmom propagi
raju njegova otkria): nije dovoljno da su ljudi. Drugim rijeima:
potpuno unitenje neprijatelja je nepoeljno samo ako i u slu
aju da je on slian Lorenzovoj vlastitoj kulturi, ili tonije, nje
govim vlastitim interesima i vrijednostima.
Karakter tih tvrdnji ne mijenja se Lorenzovim zahtjevom za
humanistikim obrazovanjem tj. obrazovanjem koje nudi
optimum zajednikih ideja s kojima se pojedinci mogu identifi
cirati. Ta je vrsta obrazovanja prevladala u njemakim kolama
prije prvog svjetskog rata, ali je veina uitelja tog humanizma
bila vjerojatno ratno nastrojena vie od prosjenog Nijemca. Sa
mo sasvim drugaiji i radikalan humanizam u kojem je osnovna
identifikacija sa ivotom i ovjeanstvom moe utjecati protiv
rata.
OBOAVANJE EVOLUCIJE
Ne moemo u potpunosti shvatiti Lorenzovo gledite ako nismo
svjesni njegovog religioznog odnosa prema darvinizmu. Njegov
stav u tom pogledu nije rijedak i zasluuje daljnje prouavanje
kao socijalno-psiholoki fenomen dananje kulture. Duboka po
treba ovjeka da se ne osjea usamljenim i izgubljenim u ovom
svijetu bila je ranije zadovoljena predodbom o bogu koji je
stvorio svijet i brinuo se za svakog pojedinog stvora. Kada je te47

orija o evoluciji unitila tu predodbu o bogu kao najviem stva

raocu, vjera u njega kao svemoguega oca svih ljudi se sruila,
iako su mnogi spojili vjeru u boga s prihvaanjem Darwinove
teorije. Ali za mnoge za koje je bog bio sruen s prijestolja, po
treba za njemu slinim kumirom nije nestala. Neki su za novog
boga proglasili Evoluciju i poeli oboavati Darwina kao njenog
proroka. Za Lorenza i mnoge druge pojam evolucije postao je sr
itavog sistema orijentacije i odanosti. Darvvin je otkrio konanu
istinu o ovjekovom porijeklu; svi ljudski fenomeni kojima bi se
moglo prii i objasniti ih s ekonomskog, religioznog, etikog i po
litikog stajalita bili su objanjeni sa stajalita evolucije. Ovaj
kvazi-religiozan stav prema Darwinu postao je oit u Lorenzovoj
upotrebi pojma veliki stvaratelj koji se odnosio na selekciju i
mutaciju. On govori o metodama i ciljevima velikih stvaratelja
kao to su krani govorili o djelima Boga. On ak upotrebljava
jedninu veliki stvaratelj dolazei tako jo blie analogiji s Bo
gom. Moda nita jasnije ne izraa oboavateljski karakter Lorenzovog miljenja od zavrnog odlomka knjige O agresiji:
Znamo da je u evoluciji kraljenjaka veza izmeu individu
alne ljubavi i prijateljstva bila izum epohe koju su stvorili ve
liki stvaratelji kada je postalo neophodno da dvije ili vie je
dinki neke agresivne vrste ive zajedno u miru i rade za za
jedniko dobro. Mi znamo da se ljudsko drutvo zasniva na
toj vezi, ali moramo shvatiti da je ta veza postala preuska da
bi obuhvatila sve: ona spreava agresiju samo meu onima
koji se poznaju i koji su prijatelji, kada sasvim oito treba
sprijeiti neprijateljstvo meu svim ljudima, svim nacijama,
svim ideologijama. Slijedi zakljuak da ljubav i prijateljstvo
moraju obuhvatiti itavo ovjeanstvo, da trebamo bez razlike
voljeti svu nau brau. Ta zapovijed nije nova. Na razum mo
e shvatiti potrebu za njom, a nai osjeaji mogu cijeniti njenu
ljepotu, ali ipak napravljeni takvi kakvi smo, mi je se ne mo
emo pridravati. Doivljavamo pun, topao osjeaj prijatelj
stva i ljubavi samo prema pojedinim osobama i ni najvea
elja ne moe to izmijeniti. Ali veliki stvaratelji mogu, i vje
rujem da hoe. Vjerujem u mo ljudskog razuma kao to vje
rujem u mo prirodne selekcije. Vjerujem da e razum usmje
riti selekciju u dobrom pravcu. Vjerujem da e to, u ne preda
lekoj budunosti, obdariti nae potomke sposobnou da ispu
ne jednu od najveih i najljepih zapovijedi. (K. Lorenz, 1966.
Potcrtao E. F.).
48

Veliki stvaratelji e pobijediti gdje su bog i ovjek izgubili.

Zapovijed o bratskoj ljubavi mora ostati nedjelotvorna, ali ve
liki stvaratelji dat e joj ivot. Posljednji dio reenice zavra
va ispovijeu vjere: vjerujem, vjerujem, vjerujem . . .
Drutveni i moralni darvinizam koji Lorenz propagira romanti
an je nacionalistiki paganizam koji tei prikriti i zasjeniti is
tinsko razumijevanje biolokih, psiholokih i drutvenih faktora
odgovornih za ljudsku agresiju. Ovdje lei fundamentalna razlika
izmeu Lorenza i Freuda, unato slinostima u njihovom shva
anju agresije. Freud je bio jedan od posljednjih predstavnika
filozofije prosvjetiteljstva. On je istinski vjerovao u razum kao
jedinu silu kpju ovjek posjeduje i koja ga jedina moe spasiti
od kaosa i raspadanja. On je istinski postulirao potrebu za samospoznavanjem otkrivanjem ovjekovih nesvjesnih tenji. Okrenuvi se razumu, on je nadvladao gubitak boga i osjeao se
bolno slabim. Ali nije traio nove idole.
BILJEKE UZ PRVO POGLAVLJE

1. Posebno preporuujem R. Fletschera zbog njegove pronicljive his

torije instinktivistike teorije.
2. Opirna historija i analiza Freudovog shvaanja agresije moe se
nai u Dodatku.
3. Usp. radi detaljnog i sada ve klasinog osvrta na Lorenzova (i
N. Tinbergenova) shvaanja instinkta i radi sveope kritike Lorenzovog gledita, O. S. Lehrmana (1953). Nadalje, za kritiku djela
O agresiji, pogledaj osvrt L. Berkovvitza (1967) i K. E. Bouldinga
(1967). Pogledaj takoer N. Tinbergenovu kritiku ocjenu Lorenzove teorije (1968), M. F. A. Montaguov skup kritikih eseja o Lo
renzovoj teoriji (1963) i L. Eisenbergovu kratku i otroumnu kri
tiku (1972).
4. Kasnije, pod utjecajem kritikih prikaza nekoliko amerikih psi
hologa i N. Tinbergena, Lorenz je modificirao ovaj iskaz da bi do
pustio i utjecaj uenja (K. Lorenz, 1965).
5. O pitanju agresije meu sakupljaima i lovcima opirno se govori
u osmom poglavlju.
6. Zahvaljujem profesoru Kurtu Hirschhornu na linom saopenju
u kojem on daje prikaz genetikog problema u gore navedenom
gleditu.
7. Izgleda da Lorenz, barem kada je pisao O agresiji, nije neposred
no poznavao Freudov rad. Nema ni jednog jedinog direktnog os
vrta na njegove radove, a oni koji postoje odnose se na ono to
je od svojih psihoanalitikih prijatelja uo o Freudovoj poziciji;
na alost, oni nisu uvijek bili u pravu ili njihove rijei nisu bile
tono shvaene.
8. Tendenciju da pravi sasvim neopravdane bioloke analogije dru
tvenim fenomenima Lorenz je pokazao ve 1940, u jednom nesret-

49

nom radu (K. Lorenz, 1940), tvrdei da dravni zakoni moraju zami
jeniti principe prirodne selekcije kada se ovi ne uspiju brinuti za
bioloke potrebe rase.
9. N. Tinbergenov pojam.
10. Zanimljivo je pitanje zato su graanski ratovi mnogo ei i za
to izazivaju mnogo vie destruktivnih impulsa nego meunacional
ni ratovi. ini se prihvatljivim miljenje koje tvrdi da razlog lei
u tome to obino, barem to se tie ovih modernih, meunacio
nalni ratovi ne tee razaranju ili unitavanju neprijatelja. Njihov
cilj je ogranien: prisiliti neprijatelja da prihvati uvjete mira koji
su nepovoljni, a ni u kom sluaju ne prijete opstanku populacije
poraene zemlje. (Nita to bolje ne pokazuje od injenice da je
Njemaka, poraena u dva svjetska rata, nakon svakog poraza
postala privredno naprednija). Iznimka su ratovi kojima je cilj
fiziko unitenje ili podjarmljivanje sveukupnog neprijateljskog
stanovnitva, kao u nekim ratovima iako ni u kom sluaju svim
koje su Rimljani vodili. U graanskom ratu oprene strane ima
ju za cilj ako ne da jedna drugu fiziki unite, onda da se unite
ekonomski, drutveno i politiki. Ako je ova hipoteza ispravna,
znailo bi da stupanj destruktivnosti velikim dijelom ovisi o oz
biljnosti opasnosti koja prijeti.
11. Siromatvo onoga to Lorenz ima kazati o usmjeravanju borbe
nog entuzijazma postaje naroito jasno ako proitamo klasian
rad Williama Jamesa Moralni ekvivalenti rata (1911).

II

Environmentalisti i
bihevioristi

Prosvjetiteljski environmentalizam
Dijametralno suprotno gledite od instinktivista zastupaju, ini
se, environmentalisti. Prema njihovom miljenju, ovjekovo po
naanje oblikuje iskljuivo utjecaj okoline, drutveni i kulturni,
a ne uroeni inioci. To naroito vai za agresiju, jednu od
glavnih prepreka ljudskom napretku.
U njegovoj najradikalnijoj formi ovo shvaanje iznijeli su ve
filozofi prosvjetiteljstva. Pretpostavlja se da je ovjek po prirodi
dobar i racionalan, krive su loe institucije, lo odgoj i lo prim
jer to su se u njemu razvila zla htijenja. Neki su poricali posto
janje bilo (kakvih razlika meu spolovima (l'ame n'a pas de sexe)
i tvrdili da su razlike koje su postojale, osim onih anatomijskih,
bile prouzrokovane odgojem i drutvenim situacijama. Meutim,
obrnuto od biheviorizma, te filozofe nisu interesirale metode
ljudske izgradnje i manipulacije, ve socijalne i politike pro
mjene. Oni su vjerovali da dobro drutvo mora stvoriti dobrog
ovjeka, ili, bolje reeno, mora dopustiti prirodnoj dobroti ovje
ka da se manifestira.
Biheviorizam
Osniva biheviorizma je J. B. Watson (1914); biheviorizam se za
snivao na premisi da je predmet ljudske psihologije ponaanje
ili djelovanje ljudskog bia. Kao i logiki pozitivan, on je izba
cio sve subjektivne pojmove koji se ne mogu direktno promat
rati, kao to su osjet, percepcija, slika, elja, ak i miljenje i
osjeaj, u njihovoj subjektivnoj definiciji (J. B. Watson, 1958).
Biheviorizam je doivio briljantan razvoj od pomalo nespretnih
Watsonovih formulacija do sjajnog neobiheviorizma Skinnera.

50

51

Ali i on uglavnom predstavlja uglaivanje prvobitne teze, a ne

produbljivanje i originalnost.
Neobiheviorizam B. F. Skinnera

Skinnerov neobiheviorizam1 zasniva se na istom principu kao i

Watsonova shvaanja: psihologija kao nauka ne treba i ne smije
se baviti osjeajima i impulsima ili bilo kojim drugim subjektiv
nim dogaajima.2 On prezire svaki pokuaj govorenja o prirodi
ovjeka, izgraivanja modela ovjeka ili analiziranja raznih ljud
skih strasti koje motiviraju ljudsko ponaanje. Smatrati da ljud
sko ponaanje pokreu namjere i ciljevi bio bi nenauan i bez
vrijedan pristup. Psihologija mora prouavati koja to uvrenja
oblikuju ljudsko ponaanje i kako ih najbolje primijeniti. Skinnerova psihologija je nauka o izgradnji ponaanja; njezin cilj je
nalaenje odgovarajuih uvrenja da bi se postiglo poeljno
ponaanje.
Umjesto jednostavnog uvjetovanja po pavlovljevskom modelu
Skinner govori o operativnom uvjetovanju. Ukratko, to znai da
se neuvjctovano ponaanje, ako eksperimentator smatra da je
poeljno, nagrauje, to jest, nakon njega slijedi zadovoljstvo.
(Skinner vjeruje da je uvrenje koje nagrauje mnogo djelo
tvornije od onog koje kanjava.) Rezultat se sastoji u ovome: na
kon nekog vremena subjekt e se nastaviti ponaati na poeljan
nain. Na primjer: Johnny ne voli naroito pinat; on ga pojede,
majka ga pohvali, ili ga njeno pogleda, ili mu dade vie kolaa,
ve ovisno o tome to e najvie utjecati na njega, tj. ona primje
njuje pozitivno uvrenje. Johnny e s vremenom zavoljeti pi
nat, naroito ako su uvrenja dobro rasporeena. Kroz stotine
eksperimenata Skinner i drugi razvili su tehniku za to operativno
uvjetovanje. Skinner je pokazao kako se pravilnom upotrebom
pozitivnih uvrenja ponaanje ivotinja i ljudi moe u zauu
juoj mjeri izmijeniti, ak i kad se ono suprotstavlja, kako ih
neki nazivaju, uroenim tendencijama.
Taj dokaz je bez sumnje velika zasluga Skinnerovog eksperi
mentalnog rada; on takoer podrava gledite onih koji vjeruju
da drutvena struktura (ili kultura, izraz koji upotrebljava ve
ina amerikih antropologa) moe oblikovati ovjeka, iako to ne
mora biti putem operativnog uvjetovanja. Vano je spomenuti da
Skinner ne zapostavlja genetike faktore. Da bismo pravilno pri-

kazali to gledite, treba rei da je osim genetskih faktora ponaa

nje u potpunosti determinirano uvrivanjem.
Uvrivanje se javlja u dva oblika: 'U normalnom procesu kul
ture, ili pak moe biti planirano prema Skinnerovom uenju, i
u tom sluaju vodi nacrtu kulture. (B. F. Skinner, 1961, 1971).
Ciljevi i vrijednosti
Za Skinnerove eksperimente nisu interesantni ciljevi uvjetovanja
ponaanja. ivotinja ili ovjek uvjetovani su da se ponaaju na
odreen nain. Prema emu je njihovo ponaanje uvjetovano, ovisi
o odluci eksperimentatora koji odreuje ciljeve uvjetovanja. U
laboratorijskim situacijama eksperimentator nije zaokupljen
problemom prema emu uvjetuje ivotinju ili ovjeka, ve inje
nicom da njihovo ponaanje moe uvjetovati prema eljenom
cilju i nainom na koji to moe najbolje postii. Meutim, ozbiljni
problemi javljaju se kada iz laboratorija prijeemo u ivot, indi
vidualan ili drutveni. U tom su sluaju pitanja od vrhunske va
nosti: prema emu su ljudi uvjetovani i tko odreuje njihove ci
ljeve?
ini se da Skinner govorei o kulturi jo uvijek ima na umu
svoj laboratorij, gdje psiholog, koji polazi bez donoenja vrijed
nosnih sudova, moe to initi jer cilj uvjetovanja jedva da je od
vanosti. To je moda jedno od objanjenja zato Skinner ne
moe biti naisto s problemom ciljeva i vrijednosti. Na primjer,
on pie: Divimo se ljudima koji se ponaaju na originalan i iz
vanredan nain ne zato jer je takvo ponaanje samo po sebi
vrijedno divljenja, ve zato jer ne znamo kako drugaije poticati
originalno i izvanredno ponaanje. (C. R. Rogers i B. F. Skinner,
1956). Ovo nije nita drugo nego kruno zakljuivanje: divimo se
originalnosti jer je moemo uvjetovati jedino divljenjem.
A zato bismo je eljeli uvjetovati ako sama po sebi nije poe
ljan cilj?
Skinner se ne suoava s tim pitanjem, iako bi se na njega s
malo socioloke analize moglo dati odgovor. Stupanj originalno
sti i kreativnosti koji je poeljan u raznim grupama nekog dru
tva varira. Znanstvenici i vrhunski menederi, na primjer, mo
raju u tehnoloko-birokratskom drutvu kao to je nae posjedo
vati te kvalitete u velikoj mjeri. Za obine radnike bi ta kvaliteta
bila luksuz to bi ak ugroavalo dobro funkcioniranje itavog
sistema.

52
53

Ne smatram da je ova analiza zadovoljavajui odgovor proble

mu vrijednosti originalnosti i kreativnosti. Postoji mnotvo psi
holokih dokaza za pretpostavku da su te tenje ugraene u
sistemu duboko usaeni porivi u ovjeku, a postoji i neto neuro
fiziolokih dokaza za pretpostavku da su te tenje ugraene u
sistem mozga (R. B. Livingston, 1967). elim samo naglasiti da
razlog to se Skinner nalazi u bezizlaznoj situaciji lei u tome to
ne obraa panju na takve spekulacije psihoanalitike sociologi
je, te vjeruje da se na to pitanje i ne moe odgovoriti ukoliko se
ne moe odgovoriti bihevioristiki.
Ovdje je jo jedan primjer Skinnerovog nejasnog razmiljanja
o vrijednostima.
Veina ljudi sloila bi se se pretpostavkom da kod odluivanja
o tome kako napraviti atomsku bombu ne donosimo vrijedno
sne sudove, dok bi odbila pretpostavku da takve sudove ne do
nosimo kod odluivanja da se ona napravi. Najznaajnija je
razlika u tome to su nauni postupci koji vode stvaratelje
bombe jasni, dok oni koji vode stvaratelja kulture koja pravi
bombu nisu. Ne moemo predvidjeti uspjeh ili neuspjeh kul
turnog izuma s istom tonou kao uspjeh ili neuspjeh na
unog izuma. Iz tog razloga u ovom drugom sluaju pribjega
vamo vrijednosnim sudovima. Sluimo se nagaanjem. Vrijed
nosni sudovi nastupaju samo tamo gdje nauka prestaje. Kad
budemo mogli isplanirati male drutvene interakcije ili moda
ak itave kulture s izvjesnou s kojom prilazimo fizikoj
tehnologiji, nee se postavljati pitanje vrijednosti. (B. F. Skin
ner, 1961).
Skinnerova sredinja misao je da u stvari nema bitne razlike
izmeu nepostojanja vrijednosnih sudova u tehnikom problemu
planiranja atomske bombe i odluke da se ona napravi. Jedina raz
lika je u tome to razlozi za njeno stvaranje nisu jasni. Moda
oni nisu jasni profesoru Skinneru, ali su jasni mnogima koji pro
uavaju historiju. U stvari, postojalo je vie od jednog razloga da
se napravi atomska bomba (isto tako i hidrogenska): strah da
Hitler pravi bombu; moda elja za posjedovanjem superiornijeg
oruja protiv Sovjetskog Saveza za mogue kasnije konflikte (ovo
se naroito odnosi na hidrogensku bombu); logika sistema koji
je prinuen poveavati svoje naoruanje da bi se osigurao u bor
bi s njemu suprotnim sistemom.
54

Osim tih vojnih, stratekih i politikih razloga postoji, vjeru

jem, jo jedan koji je jednako vaan. Mislim na naelo koje je
jedna od aiksiomatskih normi kibernetikog drutva: neku stvar
treba uiniti zato jer je tehniki mogue da se ona uini. Ako je
mogue napraviti nuklearno oruje, mi ga moramo napraviti, pa
makar nas ono unitilo. Ako je mogue putovati na Mjesec ili na
planete, to se mora ostvariti, ak i nautrb mnogih nezadovoljenih potreba na Zemlji. Taj princip negira sve humanistike vri
jednosti, ali ipak predstavlja vrijednost, moda najviu normu
tehnotronskog drutva3.
Skinnera ne interesiraju razlozi pravljenja atomske bombe, ve
nas moli da ekamo da daljnji razvitak biheviorizma rijei tu mi
steriju. U svojim stavovima o drutvenim procesima on pokazuje
istu nesposobnost da shvati skrivene, neverbalizirane motive kao
i u svom tretiranju psihikih procesa. Kako je ono to ljudi kau
o svojoj motivaciji, u politikom kao i u linom ivotu, uglavnom
opepoznata izmiljotina, oslanjanje na ono to je verbalizirano
spreava razumijevanje drutvenih i psihikih procesa.
U drugim sluajevima Skinner unosi vrijednosti a da nije toga
svjestan. U istoj raspravi, na primjer, pie: Nitko, siguran sam,
ne eli stvoriti novi odnos rob-gospodar ili potiniti volju ljudi
despotskim vladarima na nov nain. To su oblici vlasti koji odgo
varaju svijetu bez nauke. (B. F. Skinner, 1961). U kojem deset
ljeu ivi profesor Skinner? Ne postoje li sistemi koji ele poti
niti volju ljudi diktatorima? Skinner izgleda jo uvijek vjeruje u
staromodnu ideologiju progresa: srednji vijek je bio mraan
jer nije bilo nauke, a nauka neminovno vodi ovjekovoj slobodi.
injenica je da nijedan voa i nijedna vlada vie ne izraava svo
ju namjeru da potini volju ljudi; oni e vjerojatno posegnuti za
novim rijeima koje e zvuati obrnuto od starih. Nijedan dikta
tor sebe ne naziva diktatorom i svaki sistem tvrdi da odraava
volju ljudi, dok su u zemljama slobodnog svijeta anonimni
autoritet i manipulacija nadomjestili oit autoritet u kolstvu,
radu i politici.
Skinnerove se vrijednosti takoer vide iz slijedeih misli: Ako
smo dostojni nae demokratske batine, mi emo, naravno, biti
spremni oduprijeti se svakoj tiranskoj upotrebi nauke u nepo
sredne ili sebine svrhe. Ali ako cijenimo dostignua i zadatke
demokracije, ne smijemo odbiti primjenu nauke u planiranju i
izgradnji kulturnih obrazaca, iako se u tom sluaju moemo nai
u nekom smislu u poziciji upravljaa. (B. F. Skinner, 1961. Pot

crtao E. F.). Sto je osnova ove vrijednosti u neobihevioristikoj

teoriji?
A to je s upravljaima?
Skinnerov odgovor je da se svim ljudima upravlja i da svi
ljudi upravljaju. (C. R. Rogers i B, F. Skinner, 1956). To zvui
ohrabrujue za demokratski nastrojenu osobu, ali ubrzo postaje
jasno da je to nejasna i dosta beznaajna formula:
Primjeujui kako robovlasnik upravlja robom ili poslodavac
radnikom, mi obino ne uzimamo u obzir reciprono djelova
nje; razmatrajui samo djelovanje u jednom pravcu, navedeni
smo da smatramo upravljanje eksploatacijom, ili barem posti
zanjem jednostrane koristi; ali upravljanje je u biti uzajamno.
Rob upravlja robovlasnikom u istoj mjeri kao i ovaj njime
(potcrtao E. F.), u smislu da su tehnike kanjavanja koje robovlasnik primjenjuje odabrane robovim ponaanjem kad im
se on potinjava. To ne znai da je ideja eksploatacije besmi
slena ili da ne moemo opravdano pitati, cui bono? Ipak, kad
to inimo, izlazimo izvan opisa same drutvene epizode (pot
ertao E. F.) i ulazimo u dugotrajne utjecaje koji su jasno po
vezani s pitanjem vrijednosnih sudova. Slina razmatranja
javljaju se u analizi bilo kojeg ponaanja koje mijenja kultur
nu praksu. (B. F. Skinner, 1961).
Za mene je ova misao okantna, trai se od nas da vjerujemo
da je odnos izmeu gospodara i roba reciproan, iako ideja eks
ploatacije nije besmislena. Za Skinnera eksploatacija nije dio
same drutvene epizode; to su samo naini upravljanja. To je
shvaanje ovjeka koji gleda na drutveni ivot kao da je on
epizoda u njegovom laboratoriju, gdje je za eksperimentatora
bitna samo njegova tehnika a ne same epizode, jer je u tom
neprirodnom svijetu sasvim irelevantno da li je takor mirolju
biv ili agresivan. I kao da to nije dovoljno, Skinner kae da je
eksploatacija koju vri gospodar jasno povezana s pitanjem
vrijednosnih sudova. Da li Skinner vjeruje da eksploatacija, ili
kraa, muenje i ubojstvo nisu injenice jer su jasno povezane
s vrijednosnim sudovima? To bi zaista znailo da svi drutveni
i psiholoki fenomeni, ako se o njima moe suditi u odnosu na
njihovu vrijednost, prestaju biti injenicama koje se mogu na
uno ispitati.4
Skinnerovu tvrdnju da su rob i robovlasnik u recipronom
odnosu moemo objasniti samo njegovom nejasnom upotrebom
56

rijei upravljati. U smislu u kojem se rije upotrebljava u

stvarnom ivotu ne postoji nikakva sumnja da robovlasnik uprav
lja robom, i da u tom upravljanju nema nieg recipronog,
osim to rob moe imati minimalan protuutjecaj, na primjer
prijetnjom pobune. Ali to nije ono o emu Skinner govori. On
govori o upravljanju u veoma apstraktnom smislu laboratorijskog
eksperimenta, kod kojeg se stvaran ivot ne namee. On u stvari
ponavlja, i to sasvim ozbiljno, ono to se esto pria kao ala;
priu o takoru koji pria drugom takoru kako je dobro uvje
tovao svog eksperimentatora: kadgod takor pritisne odreenu
polugu, eksperimentator ga mora nahraniti.
Budui da neobiheviorizam nema teoriju o ovjeku, on moe
vidjeti samo ponaanje, ali ne i osobu koja se ponaa. Da li mi
se netko nasmije jer eli sakriti svoje neprijateljsko raspoloenje,
ili mi se prodavaica nasmije jer su je tako uputili (u boljim
duanima), ili mi se prijatelj nasmije jer mu je drago da me
vidi, sve to nije vano za biheviorizam, jer osmijeh je osmi
jeh. Da to nije vano za profeora Skinnera kao linost, teko
je vjerovati, jedino ako nije toliko alijeniran da stvarnost osoba
za njega vie nije vana. Ali ako razlika jest od vanosti, kako
onda moe biti valjana teorija koja je ignorira? Biheviorizam ne
moe objasniti zato nekoliko ljudi, uvjetovanih da budu progo
nitelji ili muitelji, postaju mentalno bolesnima unato stalnom
pozitivnom uvrivanju. Zato pozitivno uvrivanje ne spre
ava mnoge druge da se zbog njihovih uvjerenja, njihove savjesti,
njihove ljubavi suprotstave kada itavo uvjetovanje djeluje u
suprotnom pravcu? I zato su mnogi od najprilagoenijih ljudi,
koji bi trebali svjedoiti o uspjehu uvjetovanja, esto vrlo ne
sretni i duboko uznemireni, ili pate od neuroze? Mora da postoje
impulsi ugraeni u ovjeku koji ograniavaju mo uvjetovanja;
prouavanje neuspjeha uvjetovanja nauno je isto toliko vano
koliko i prouavanje uspjeha. Doista, na ovjeka se moe utjecati
da se ponaa gotovo na svaki poeljan nain, ali samo gotovo
na svaki. On reagira na uvjete koji su suprotni osnovnim ljud
skim zahtjevima na razne naine koje je mogue provjeriti. Njega
se moe uiniti robom, ali on e reagirati agresivnou ili e se
njegova vitalnost smanjiti; moe biti uvjetovan da se osjea kao
dio maine i reagirat e dosadom, agresivnou i nezadovoljstvom.
U biti Skinner je naivan racionalist koji ignorira ljudske stra
sti. Suprotno Freudu on nije impresioniran snagom strasti, ve
vjeruje da se ovjek ponaa prema zahtjevima svojih interesa.
57

U tome i jeste itav princip neobiheviorizma; vlastiti je interes

toliko jak da, utjeui na njega, to se uglavnom sastoji u tome
da okolina nagrauje osobu kada se ona ponaa na poeljan na
in, ovjekovo ponaanje moe biti u potpunosti determinirano.
U krajnjoj analizi se neobiheviorizam temelji na bitku buroaskoga iskustva: primatu egoizmu i vlastitog interesa nad svim
ostalim ljudskim strastima.
Razlozi popularnosti skinerizma
Skinnerova izvanredna popularnost moe se objasniti injenicom
da je on uspio povezati elemente tradicionalne, optimistike i li
beralne misli s drutvenom i mentalnom stvarnou kibernetikog
drutva.
Skinner vjeruje da je ovjek promjenljiv, podloan drutvenim
utjecajima i da se nita u njegovoj prirodi ne moe smatrati ko
nanom preprekom u razvoju prema miroljubivom i pravednom
drutvu. Stoga njegov sistem privlai one psihologe koji su libe
ralni i koji nalaze u njemu argument za obranu svojeg politikog
optimizma. On pnivlai one koji vjeruju da poeljni drutveni
ciljevi, kao to su mir i jednakost, nisu samo ideali bez osnova,
ve da se mogu uvrstiti u stvarnosti. itava ideja da bismo na
naunoj osnovi mogli isplanirati bolje drutvo privlana je za
mnoge koji su moda ranije bili socijalisti. Nije li Mara isto e
lio isplanirati bolje drutvo? Nije li nazvao svoj socijalizam na
unim suprotno utopijskom? Nije li Skinnerov pristup naro
ito privlaan u onom trenutku u historiji kada izgleda da su
politika rjeenja propala, a revolucionarne nade su na najniem
nivou?
Meutim, sam optimizam koji iz ovog proizlazi ne bi uinio
Skinnerove ideje tako atraktivnim da nije spojio tradicionalne
liberalne poglede sa samom njihovom negacijom.
U kibernetiko doba pojedinac sve vie postaje subjekt mani
pulacije. Njegov rad, njegova potronja, njegovo slobodno vrije
me manipulirani su putem reklama, ideologija, onim to Skinner
naziva pozitivna uvrenja. Pojedinac gubi svoju aktivnu od
govornu ulogu u drutvenom procesu; on postaje potpuno pri
lagoen i jasno mu je da ga svako ponaanje, djelo, misao ili
osjeaj koji se ne uklapa u shemu, stavlja u veoma nepovoljan
poloaj; u biti, on je ono to se od njega oekuje da bude. (Potcrtao E. F.) Ako inzistira da bude linost, on riskira, u policij58

skim dravama, svoju slobodu, pa ak i svoj ivot, u nekim de

mokracijama unapreenje, ili rjee, ak i posao, a moda, to je
najvanije, riskira da bude izoliran, otcijepljen od svih.
Veina ljudi nije potpuno svjesna svoje nelagodnosti, oni tek
pomalo naziru strah od ivota, od budunosti, od dosade izazva
ne monotonijom i besmislenou onog ime se bave. Osjeaju
da su i sami ideali u koje ele vjerovati izgubili svoje uporite
u drutvenoj stvarnosti. Veliko je olakanje za njih vjerovati da
je uvjetovanje najbolje, najprogresivnije i najdjelotvornije rje
enje. Skinner nam preporuuje pakao izoliranih, manipuliziranih ljudi kibernetikog doba kao raj napretka. On zatupljuje na
strah govorei nam da se ne trebamo bojati; pravac na kojem
se na industrijski sistem nalazi je onaj o kojem su matali veliki
humanisti, samo to on poiva na nauci. tovie, Skinnerova te
orija zvui istinito, jer je ona (skoro) istinita za otuenog ovje
ka kibernetikog drutva. Ukratko, skinerizam je psihologija
oportunizma obuena u novi nauni humanizam.
Ne kaem da Skinner eli igrati ulogu apologete tehnotronskog doba. Naprotiv, njegova politika i drutvena naivnost
omoguuju mu da katkada pie uvjerljivije (zapletenije) nego to
bi to mogao kad bi bio svjestan na to nas pokuava uvjetovati.
Biheviorizam i agresija
Bihevioristika metoda od tolike je vanosti za problem agresije,
jer je veina ispitivaa agresije u Sjedinjenim Amerikim Dra
vama pisala s bihevioristikom orijentacijom. Njihovo zakljui
vanje, ukratko izraeno, je: otkrije li Johnny da e mu, bude li
agresivan, njegov mlai brat (ili majka i tako dalje) dati ono to
on eli, postat e osoba sklona agresivnom ponaanju; isto vrijedi
za podlono, hrabro ili osjeajno ponaanje. Formula se sastoji
u tome da ovjek ini, osjea i misli na nain koji se pokazao
uspjenim u postizanju onog to eli. Agresija je, kao i svako dru
go ponaanje, jednostavno steena u traenju nae optimalne
prednosti (koristi, pozicije). Bihevioristiko shvaanje agresije sa
eto je izrazio A. H. Buss, koji definira agresiju kao reakciju koja
prenosi drugom organizmu tetan stimulans. On pie:
.Postoje dva razloga za izostavljanje pojma namjere iz defini
cije agresije. Prvo, on ukljuuje teleologiju, namjeran in us
mjeren prema buduem cilju, a takvo je shvaanje nekonsi59

stentno s bihevioristikim pristupom usvojenim u ovoj knjizi.

Drugo i vanije, je tekoa u primjenjivanju tog pojma na po
naanje. Namjera je privatan dogaaj koji se moe, a moda
i ne moe verbalizirati, koji se moe, ali ne mora tono odraziti
u verbalnoj izjavi. Moemo biti navedeni da prihvatimo na
mjeru kao uplitanje povijesti uvrivanja organizma. Ako je
agresorova reakcija bila sistematski uvrivana odreenim
posljedicama, kao to su bijeg rtve, ponavljanje agresivne re
akcije, mogli bismo rei, da ona ukljuuje namjeru da se iza
zove bijeg. Meutim, ovakvo uplitanje suvino je u analizi po
naanja; bilo bi korisnije direktno ispitati odnos izmeu povi
jesti uvrivanja agresivne reakcije i neposredne situacije
koja ju je izazvala.
Ukratko, namjera je i nezgodna, i nepotrebna u analizi agresiv
nog ponaanja; od bitne je vanosti priroda posljedica uvri
vanja koje djeluju na pojavljivanje i estinu agresivne reakcije.
Drugim rijeima, koje su to vrste uvrenja koje djeluju na
agresivno ponaanje? (A. H. Buss, 1961).
Pod namjerom Buss podrazumijeva svjesnu namjeru. Ali
Bussu nije sasvim stran psihoanalitiki pristup. Ako srdba nije
agresivan nagon, da li je umjesno smatrati je nagonom? Gledite,
ovdje prihvaeno, je da nije. (A. H. Buss, 1961)5.
Istaknuti bihevioristiki psiholozi, kao to su A. H. Buss i L.
Berkovvitz, mnogo su osjetljiviji na fenomen ovjekovih osjeaja
nego Skinner, ali Skinnerov osnovni princip, da je in, a ne i
nilac objekt naunog razmatranja, vrijedi i za njih. Oni stoga ne
pridaju dovoljno vanosti fundamentalnim pronalascima Freuda:
da fizike sile determiniraju ponaanje, da je njihov karakter
veim dijelom nesvjestan, i da je osvjetavanje (uvid) faktor
koji donosi promjene u naboju energije i pravcu tih sila.
Bihevioristi tvrde da je njihova metoda nauna, jer se oni
bave vidljivim, tj. neprikrivenim ponaanjem. Ali oni ne shvaaju
da ponaanje samo po sebi, odvojeno od osobe koja se ponaa,
ne moe biti adekvatno opisano. ovjek puca i ubija drugog o
vjeka; in ponaanja sam po sebi pucanje i ubijanje druge
osobe odvojeno od samog agresora psiholoki znai malo.
U stvari, bihevioristiki iskaz bio bi adekvatan samo s obzirom
na puku: s obzirom na nju motivacija ovjeka koji povlai oki
da je irelevantna. Ali njegovo ponaanje moe biti u potpunosti
objanjeno samo ako poznajemo svjesnu i nesvjesnu motivaciju
60

koja ga je pokrenula da povue okida. Ne moemo nai samo

jedan razlog za njegovo ponaanje, ali moemo otkriti psihiku
strukturu unutar tog ovjeka njegov karakter i mnoge svje
sne i nesvjesne faktore koji su u odreenom momentu doveli do
njegovog pucanja iz puke. Vidimo da moemo poticaj da se puca
objasniti determiniranou mnogih faktora u sistemu njegovog
karaktera, ali in pucanja najvaniji je od svih, a najmanje pred
vidljiv. On ovisi o mnogo sluajnih elemenata u situaciji kao to
su lako dolaenje do puke, neprisutnost ljudi, stupanj napetosti
i stanje njegovog itavog psihiko-fiziolokog sistema u tom tre
nutku.
Bihevioristika maksima, da je zamjetljivo ponaanje nauno
pouzdan podatak, jednostavno nije istina, injenica je da je sa
mo ponaanje razliito, ovisno od motivacijskih poticaja, iako
kod povrnog promatranja ta razlika ne mora biti vidljiva.
To moemo pokazati jednostavnijim primjerom: dva oca raz
liitih karakternih struktura, svaki istue svog sina vjerujui da
je takva kazna potrebna za zdrav razvoj djeteta. Oni se ponaaju
na naizgled identian nain; udaraju dijete rukom. Ali ako uspo
redimo ponaanje oca koji se brine i voli svoje dijete, i oca koji
je sadist, pronalazimo da njihovo ponaanje u biti nije jednako.
Njihov nain dranja djeteta i razgovaranja s njim prije i poslije
kazne, izraz njihovog lica, ine njihovo ponaanje vrlo razliitim.
Isto su tako reakcije djece na ponaanje njihovih oeva razliite.
Jedno dijete osjea destruktivnost i sadizam kazne; drugo nema
razloga sumnjati u oevu ljubav. Tim vie to je taj sluaj oe
vog ponaanja samo jedan od mnogih koje je dijete doivjelo
prije i koji su stvorili djetetovu sliku o ocu i reakciju na njega.
injenica da su oba oca uvjerena da kanjavaju dijete za njegovo
dobro nije od vanosti, osim to bi to moralno uvjerenje moglo
prikriti inhibicije koje bi se inae mogle pojaviti kod sadistikog
oca. U drugom sluaju, ako sadistiki otac nikad ne tue dijete,
moda zato jer se boji ene, ili jer je to protiv njegovih progre
sivnih ideja o odgoju, njegovo nenasilno ponaanje izazvat e
istu reakciju kod djeteta, jer njegove oi izraavaju isti sadisti
ki impuls kao to bi to inile njegove ruke kad bi ga tukao. Bu
dui da su djeca openito osjetljivija od odraslih, ona reagiraju
na oev impuls, a ne na neku izoliranu manifestaciju ponaanja.
Ili da uzmemo drugi primjer: vidimo ovjeka koji vie i crven
je u licu. Opisujemo njegovo ponaanje kao ljutnju. Ako pitamo
zato je ljut, odgovor moe biti: zato jer se boji. Zato se bo
ji? Jer pati od dubokog osjeaja nemoi. Zato je to tako?
61

Jer se nikad nije oslobodio majke i emocionalno je jo uvijek

dijete. (Ovaj slijed nije jedini mogui.) Svaki od ovih odgovora
je istinit. Razlika meu njima je u tome to se oni odnose na
sve dublje (i obino manje svjesne) razine iskustva. to je dub
lja razina na koju se odgovor odnosi, to je relevantnija za razu
mijevanje njegovog ponaanja, ne samo za razumijevanje njego
vih motivacija, ve i za prepoznavanje ponaanja do najmanjeg
detalja. U ovom sluaju, na primjer, osjetljiv promatra vidjet
e na licu tog ovjeka izraz uplaene bespomonosti, a ne samo
bijes. U drugom sluaju ovjekovo vidljivo ponaanje moe biti
isto, ali paljivo promatranje otkrit e na njegovom licu grubost
i intenzivnu destruktivnost. Njegova ljutnja samo je obuzdan iz
raz destruktivnih poriva. Dva slina ponaanja u biti su dosta
razliita, i uz intuitivnu senzibilnost, nauno razumijevanje razli
ka zahtijeva razumijevanje motivacija dviju odgovarajuih kara
kternih struktura.
Nisam dao uobiajen odgovor: On je ljut jer je ili se osjea
uvrijeenim. Takvo objanjenje stavlja svu teinu na pokretaki
stimulans a zanemaruje injenicu da mo stimulansa zavisi od
strukture karaktera stimulirane osobe. Grupa ljudi suoena s
istim stimulansom reagirat e na njega razliito, zavisno od nji
hovih karaktera. A moe biti privuen odreenim stimulansom;
na B moe djelovati odbojno; C moe biti uplaen; a D e ga
ignorirati.
Buss je, naravno, potpuno u pravu kad kae da je namjera pri
vatan dogaaj, koji moe, a ne mora biti u stanju da se verbalizira. Upravo u tome i jeste dilema biheviorizma: budui da nema
metodu za ispitivanje neverbaliziranih podataka, mora se ograni
iti na ispitivanje onih podataka kojima moe baratati, a ti su
obino pregrubi za suptilnu teoretsku analizu.
O psiholokim eksperimentima
Ako psiholog postavi sebi kao zadatak razumijevanje ljudskog
ponaanja, on mora izmisliti metode ispitivanja koje su adekvat
ne prouavanju ljudskog ponaanja in vivo, dok su sva bihevioristika prouavanja izvedena in vitro (ne u znaenju te rijei u
fiziolokom laboratoriju, ali u istom smislu) naime subjekt se
promatra pod kontroliranim, namjetenim uvjetima, a ne u
stvarnom procesu ivljenja. Psihologija je, izgleda, eljela stei
ugled imitirajui metodu prirodnih nauka, dodue onu od prije
62

pedeset godina, a ne naunu metodu koju sada nalazimo u naj

naprednijim prirodnim naukama.6 Nadalje, teoretski nedostaci
znaenja esto se prikrivaju naizgled dojmljivim matematikim
formulacijama, koje nisu dobivene iz podataka i ne pridonose
nita njihovoj vrijednosti.
Stvoriti metodu promatranja i analize ljudskog ponaanja izvan
laboratorija teak je poduhvat, ali je neophodan uvjet za razumi
jevanje ovjeka. Postoje, u principu, dva podruja promatranja
u prouavanju ovjeka:
1. Direktno i detaljno promatranje druge osobe jedna je me
toda; najrazraenija i najplodnija situacija ove vrste je psiho
analitika situacija, psihoanalitiki laboratorij, kako ga je iz
mislio Freud; on doputa izraavanje pacijentovih nesvjesnih im
pulsa i ispitivanje njihove povezanosti s njegovim vanjskim nor
malnim i neurotikim ponaanjem.7 Manje intenzivan, ali isto
dosta plodan je intervju ili jo bolje, serija intervjua koji
ukljuuju, ako je mogue, prouavanje nekih snova i odreene
projekcione testove. Ali ne smijemo potcijeniti dublje poznavanje
koje sposoban promatra stie jednostavno paljivo promatraju
i osobu neko vrijeme (ukljuujui, naravno, njegove geste, glas,
dranje, izraz lica, ruke itd.). ak i bez linog poznavanja dnevni
ka, pisama i detaljne povijesti osobe, ta vrsta promatranja moe
biti vaan izvor dubokog razumijevanja njegovog karaktera.
2. Druga metoda prouavanja ovjeka in vivo je prenoenje
date situacije iz ivota u prirodan laboratorij, a ne unoenje
ivota u psiholoki laboratorij. Umjesto stvaranja artificijelne
drutvene situacije, kao to to ini eksperimentator u svom labo
ratoriju, prouavamo eksperimente koje nam nua sam ivot;
izoliramo date drutvene situacije, koje su usporedive, i metodom
prouavanja pretvaramo ih u neto to je ekvivalentno eksperi
mentu. Drei neke faktore konstantnim, a neke varijabilnim,
ovakav prirodan laboratorij isto tako doputa testiranje raznih
hipoteza. Postoji mnogo usporedivih situacija, te moemo lako
provjeriti da li neka hipoteza vai za sve situacije, a ako ne, da li
odstupanja mogu biti na zadovoljavajui nain objanjena bez
mijenjanja hipoteze. Jedan od najjednostavnijih oblika ovakvih
prirodnih eksperimenata su ankete (upotreba dugakih i otvo
renih upitnika i/ili linih intervjua) na odabranim predstavnici
ma nekih grupa kao to su: dobne ili profesionalne grupe, zatvo
renici, bolesnici u bolnici itd. (Upotreba konvencionalne baterije,
psiholokih testova, po mom miljenju, nije dovoljna za razumi
jevanje dubljih slojeva karaktera.)
63

Sasvim je sigurno da upotrebom prirodnih eksperimenata

ne postiemo egzaktnost laboratorijskih eksperimenata, jer ne
postoje dvije identine drutvene konstelacije; ali promatrajui
ne subjekte, ve ljude, ne artefakte, ve ivot ne moramo radi
pretpostavljene (i esto sumnjive) egzaktnosti platiti trivijalnou
rezultata eksperimenta. Vjerujem da je ispitivanje agresije, bilo
u laboratoriju psihoanalitikog intervjua, bilo u datom drutve
nom laboratoriju, s naunog stajalita, mnogo poeljnije od me
toda psiholokog laboratorija, barem to se tie ponaanja; da
kako, ono zahtijeva mnogo vii stupanj kompleksnog teoretskog
razmiljanja u usporedbi s ak i vrlo dobro zamiljenim labora
torijskim eksperimentima.8
Da bismo ilustrirali to to sam upravo rekao, pogledajmo veo
ma interesantan i jedan od veoma uvaenih eksperimenata
na podruju agresije, Bihevioristiko prouavanje poslunosti
Stanleyja Milgrama, izveden na Sveuilitu Yale u njegovom la
boratoriju interakcije. (S. Milgram, 1963)9
Ispitanici, 40 mukaraca u dobi izmeu 20 i 50 godina, iz Nevv
Havena i okolice, sakupljeni su putem oglasa u novinama i po
tom. Oni koji su se odazvali na poziv vjerovali su da e su
djelovati u prouavanju memorije i uenja na Sveuilitu Yale.
U uzorku su bila zastupljena razna zanimanja. Tipini ispita
nici bili su potanski slubenici, gimnazijski profesori, trgova
ki putnici, inenjeri i radnici. S obzirom na stupanj obrazo
vanja bilo ih je od onih s nesvrenom osnovnom kolom pa
do onih s doktoratima i drugim profesionalnim stupnjevima.
Za sudjelovanje u eksperimentu primili su etiri i po dolara.
Ali, bilo im je reeno da su plaeni samo za dolazak u labora
torij i da novac ostaje njihov bez obzira to se dogodilo po
slije njihovog dolaska.
U svakom eksperimentu uestvovali su jedan naivan ispitanik
i jedna rtva (suuesnik eksperimentatora). Trebalo je stvoriti
razlog koji bi opravdao primjenu elektrinog oka od strane
naivnog subjekta.10 To je uspjeno postignuto unaprijed izmi
ljenom priom. Nakon opeg uvoda o pretpostavljenom odno
su izmeu kanjavanja i uenja, subjektima je bilo reeno:
U stvari, nama je poznato vrlo malo o djelovanju kazne na
uenje, jer prave naune studije izvrene na ljudskim biima
gotovo ne postoje.
Na primjer, mi ne znamo koja mjera kazne je najbolja za ue
nje, ne znamo da li utjee izvrilac kazne, ui li odrastao o64

vjek od mlae ili starije osobe i mnoge druge sline stvari.

Stoga u ovom ispitivanju stavljamo zajedno odreen broj od
raslih ljudi razliitih zanimanja i dobi, i molimo neke od njih
da budu uitelji, a neke da budu uenici.
elimo saznati kakav utjecaj imaju razliiti ljudi jedni na dru
ge kao uitelji i uenici, i takoer, kakav utjecaj na uenje, u
ovoj situaciji, ima kanjavanje.
Zato u ovdje veeras moliti jednog od vas da bude uitelj,
a jednog da bude uenik.
Da li jedan od vas vie eli biti jedno nego drugo?
Ispitanici su tada vukli papirie iz eira koji su odredili tko e
u eksperimentu biti uitelj, a tko uenik. Izvlaenje je bilo
namjeteno tako da je naivna osoba uvijek bila uitelj a su
uesnik uvijek uenik. (Na oba komadia papira pisalo je
uitelj.) Odmah nakon izvlaenja uitelj i uenik odvedeni
su u susjednu sobu i uenik je bio privezan za spravu slinu
elektrinoj stolici.
Eksperimentator je objasnio da je uloga remena spreavanje
suvinog kretanja dok uenik dobiva okove. Namjera je bila
onemoguiti mu da pobjegne iz situacije. Na zglob uenikove
ruke privrena je elektroda i stavljena krema da bi se iz
bjegli uljevi i opekotine. Ispitanicima je reeno da je elektro
da privrena na ok-generator u susjednoj sobi.
. . . Ispitaniku je reeno da svaki put kad uenik pogreno
reagira primijeni ok. tovie, a to je najvanija zapovijed, ispi
taniku je reeno da za svaki pogrean odgovor poveava stu
panj na ok-generatoru. Obavijeten je da najavi visinu napo
na prije davanja oka, kako bi neprestano bio svjestan pove
avanja intenziteta okova koje je uenik dobivao... U svim
sluajevima uenik je davao unaprijed odreene setove odgo
vora na test koji se sastojao od parova rijei u rasporedu od
priblino tri pogrena odgovora na jedan toan. U postojeoj
eksperimentalnoj situaciji nikakva glasovna reakcija, niti znak
uenikova protesta nisu se uli dok visina oka nije dosegla
300. Kada je ueniku dat ok od 300 volti, on je lupao na zid
sobe u kojoj je bio privren za elektrinu stolicu. Ispitanik
je mogao uti lupanje. Odavde nadalje, uenikovi se odgovori
vie nisu pojavljivali na etverostranoj ploi... Ako je ispi
tanik pokazao nespremnost da nastavi, eksperimentator je re
agirao s nekoliko fraza koje su ga bodrile da nastavi sve dok
subjekt nije doveden u liniju.
65

Poticaj 1: Molim nastavite, ili Molim idite dalje.

Poticaj 2: Eksperiment zahtijeva da nastavite.
Poticaj 3: Apsolutno je neophodno da nastavite.
Poticaj 4: Nemate izbora, morate nastaviti.
Poticaje smo uvijek primjenjivali u slijedu: Samo ako poticaj
1. nije bio uspjean, upotrijebili smo poticaj 2. Ako je ispita
nik odbio da poslua eksperimentatora nakon etvrtog poti
caja, eksperiment se okonao. Eksperimentator je itavo vrije
me govorio ozbiljnim tonom, ali ne nepristojnim. Slijed je za
poet nanovo svaki put kada je ispitanik zastao ili pokazao
protivljenje.
Specijalni poticaji. Ako je ispitanik pitao da li uenik moe
zadobiti stalne fizike ozljede, eksperimentator je odgovorio:
Iako okovi mogu biti bolni, ne dolazi do trajne ozljede tki
va, zato vas molimo da nastavite. (Ako je nuno, slijede poti
caji 2, 3 i 4.)
Ako je ispitanik rekao da uenik ne eli nastaviti, eksperimen
tator je odgovorio:
eli li on to ili ne, vi to morate nastaviti dok on pravilno ne
naui sve parove rijei. Zato vas molimo da nastavite. (Ako
je potrebno, slijede poticaji 2, 3, i 4.)
Kakvi su bili rezultati ovog eksperimenta? Mnogi ispitanici
pokazali su znakove nervoze, naroito prilikom davanja snani
jih okova. U velikom broju sluajeva nivo napetosti dosegao je
razmjere koji se rijetko vide u socijalno-psiholokim laborato
rijskim prouavanjima. (Potcrtao E. F.) Primijeeno je da su se
subjekti znojili, drhtali, zamuckivali, grizli usnice, jaukali i utiskivali nokte u meso. Ovo su bile karakteristine a ne iznimne
reakcije.
Jedan znak napetosti bilo je stalno ponavljanje nervoznog smi
jeha. etrnaest od etrdeset ispitanika pokazalo je oite znako
ve smijeha. Taj smijeh inio se sasvim neumjestan, ak biza
ran. Kod tri ispitanika bili su zapaeni nesavladivi napadaji. U
jednom sluaju primijetili smo napadaj tako snaan i nasilan
da smo morali zaustaviti eksperiment. Ispitaniku, etrdeset
estogodinjem prodavau enciklopedija, bilo je neugodno zbog
njegovog neobuzdanog ponaanja. U intervjuima koji su slije
dili ispitanici su nastojali objasniti da oni nisu sadistiki tipo
vi, i da smijeh nije znaio da su uivali u davanju oka rtvi.
66

Neto obrnuto eksperimentatorovim prvim oekivanjima, nije

dan od etrdeset ispitanika nije prestao prije nego to je ok
dosegao 300 i rtva poela lupati po zidu ne dajui vie odgovore
na uiteljeva alternativna pitanja. Samo pet od etrdeset ispita
nika odbilo je da slua eksperimentatorove naredbe nakon 300
volti visine, etiri ih je dalo jo jedan ok, dva su prestala kod
330 volti visine i po jedan kod visine od 345, 360 i 375 volti. Zna
i, sve zajedno etrnaest ispitanika (=35 posto) suprotstavilo se
eksperimentatoru. Posluni ispitanici
esto su nastavili u velikoj napetosti... i pokazali strepnje sli
ne strepnjama onih koji su se suprotstavili eksperimentatoru;
unato tome posluali su.
Nakon to su ispitanici primijenili maksimalne okove, ekspe
riment je bio zavren. Mnogi posluni ispitanici pokazali su
znakove olakanja, brisali su znoj sa obrva, trljali oi prstima
i nespretno traili cigaretu. Neki su mahali glavom, oito a
lei. Nekolicina je ispitanika ostala mirna za vrijeme itavog
eksperimenta i pokazala samo minimalne znakove napetosti.
U diskusiji o eksperimentu autor kae da je eksperiment ot
krio dvije iznenaujue stvari:
Prvo otkrie odnosi se na puku snagu tendencija poslunosti
koje su se manifestirale u ovoj situaciji. Ispitanici su od ranog
djetinjstva uili da je nanoenje povrede drugoj osobi protiv
njene volje fundamentalno krenje moralnog ponaanja. Ipak,
26 ispitanika napustilo je ovo naelo i slijedilo upute eksperi
mentatora koji nije posjedovao poseban autoritet da nametne
svoje zahtjeve... Drugi, neoekivani rezultat bila je nevjero
jatna napetost izazvana samom procedurom. Pretpostavili bi
smo da e ispitanik jednostavno prestati, ili nastaviti, ve pre
ma tome kako mu njegova savjest dirigira. Meutim, to je da
leko od onog to se dogodilo. Bilo je zauujuih reakcija na
petosti i emocionalnog napora. Jedan je promatra priao:
Gledao sam ozbiljnog i uravnoteenog poslovnog ovjeka kako
ulazi u laboratorij s osmijehom i samouvjeren. Kroz dvadeset
minuta on je poeo praviti grimase, zamuckivati i sve se vie
pribliavao nervnom slomu. Neprestano se vukao za uho i sti
skao ake. U jednom momentu udario se rukom po elu i pro
mumljao: 'Zaboga, prestanimo!' A ipak, nastavio je da reagira
na svaku rije eksperimentatora i posluao je do kraja.
67

Eksperiment je zaista interesantan ne samo kao ispitivanje

poslunosti i prilagoavanja, ve i kao ispitivanje okrutnosti i
destruktivnosti. On podsjea na jednu situaciju koja se dogaa
u stvarnom ivotu. Radi se, naime, o krivnji vojnika koji su se
na nareenje svojih nadlenih (ili su oni vjerovali da je bilo na
reenje), a koje su oni izvravali bez pitanja, ponaali na kraj
nje okrutan i destruktivan nain. Da li je to isto tako i pria nje
makih generala koji su osueni u Nurnbergu kao ratni zloinci;
ili pria porunika Calleya i njemu podreenih u Vijetnamu?
Mislim da ovaj eksperiment ne doputa izvoenje bilo kakvih
zakljuaka u odnosu na veinu situacija u stvarnom ivotu. Psi
holog nije bio samo autoritet kojem dugujemo poslunost, ve
predstavnik Nauke i jednog od najuglednijih sveuilita u Sje
dinjenim Amerikim Dravama. S obzirom na to da se na nauku
gleda kao na najviu vrijednost suvremenog industrijskog drutva,
teko je prosjenom ovjeku vjerovati da bi ono to nauka zapo
vijeda moglo biti pogreno ili nemoralno. Da Gospod nije rekao
Abrahamu da ne ubije svog sina, Abraham bi to uinio, kao mi
lijuni roditelja u historiji koji su rtvovali djecu. Za onoga koji
vjeruje, niti Bog niti Nauka, moderan odgovor Bogu, ne mogu
narediti neto to je krivo. Iz ovog razloga, uz druge koje je
spomenuo Milgram, visok stupanj poslunosti nije nita vie iz
nenaujui nego injenica da je 35 posto grupe u nekom momen
tu odbilo da poslua; u stvari ova neposlunost vie nego treine
njih moe se smatrati udnovatijom i ohrabrujuom.
Jedno drugo iznenaenje: prisutnost tolike napetosti izgleda u
istoj mjeri neopravdana. Eksperimentator je oekivao da e
ispitanik prekinuti ili nastaviti ve prema tome kako mu savjest
dirigira. Da li je to zaista nain na koji ljudi rjeavaju konflikte
u stvarnom ivotu? Nije li upravo injenica da se ovjek ne eli
suoiti s konfliktima karakteristina za ljudsko djelovanje, i nje
gova tragedija; tj. da ovjek ne bira svjesno izmeu onog to eli
uiniti iz pohlepe ili straha i onog to mu njegova savjest
zabranjuje da uini? injenica je da on racionaliziranjem od
stranjuje svoju svjesnost konflikta, a konflikt se manifestira sa
mo nesvjesno u poveanju napetosti, neurotinim simptomima,
ili osjeanju krivnje iz krivih razloga. Milgramovi se ispitanici
ponaaju vrlo normalno u tom pogledu.
U ovom trenutku nude se neka daljnja zanimljiva pitanja. Mil
gram pretpostavlja da se njegovi ispitanici nalaze u konfliktnoj
situaciji jer moraju birati izmeu poslunosti prema autoritetu

i obrazaca ponaanja koje su uili od djetinjstva: da ne smiju

nanijeti zlo drugim ljudima.
Ali da li je to zaista tako? Da li smo nauili da ne nanosimo
drugima zlo? To je moda ono to djeca ue na vjeronauku. U
stvarnoj koli ivota, meutim, ue da moraju za sebe traiti
prednost pa makar drugi bili povrijeeni. Izgleda da u ovom
pogledu konflikt nije tako otar kao to Milgram pretpostavlja.
Vjerujem da je najvanije otkrie Milgramovog ispitivanja e
stina reakcije protiv okrutnog ponaanja. Bez sumnje je da je
65 posto ispitanika bilo uvjetovano da se ponaa okrutno, ali
je kod svih njih, sasvim jasno, bila prisutna reakcija gnjeva i
zgraavanja nad takvim sadistikim ponaanjem. Na alost, autor
ne daje podatke o broju ispitanika koji su ostali mirni za vri
jeme itavog eksperimenta. Za razumijevanje ljudskog ponaa
nja bilo bi veoma zanimljivo znati vie o njima. Oni su oito
posjedovali malo osjeaja za protivljenje okrutnim inovima koje
su izvravali. Slijedee pitanje je, zato je to bilo tako. Jedan mo
gui odgovor je, da su uivali u patnjama drugih i nisu imali
osjeaj krivnje, jer je njihovo ponaanje odobravao vanjski auto
ritet. Druga mogunost je, da su bili toliko duboko alijenirani i
narcisoidni ljudi da ono to se dogaalo u drugim ljudima nije
do njih dopiralo; ili su moda bili psihopati, bez ikakve mo
ralne reakcije. Za one, meutim, u kojima je konflikt izazvao
napetost i tjeskobu ne moe se rei da su sadistiki ili destruk
tivni karakteri. (Temeljit bi intervju otkrio razlike u karakteru
i mogli bismo ak, s odreenom sigurnou, pretpostaviti kako
bi se tko ponaao.)
Glavni rezultat Milgramovog ispitivanja, izgleda, da je onaj
koji on ne naglaava: prisutnost savjesti kod veine ispitanika
i njihova bol kada ih je poslunost natjerala da djeluju protiv
svoje savjesti. Iako se eksperiment moe interpretirati kao jo
jedan dokaz lake dehumanizacije ovjeka, reakcije ispitanika
pokazuju upravo obrnuto prisutnost snanih sila za koje je
okrutno ponaanje nepodnoljivo. Iz ovoga proizlazi jedan va
an pristup prouavanju okrutnosti u stvarnom ivotu: treba
razmatrati ne samo okrutno ponaanje ve i esto nesvjesnu
grinju savjesti onih koji se pokoravaju autoritetu. (Nacisti su
bili primorani sluiti se kompliciranim sistemom kamuflae stra
hota da ne bi izazvali protivljenje savjesti prosjenog ovjeka.)
Milgramov eksperiment dobro ukazuje na razliku izmeu svjes
nih i nesvjesnih aspekata ponaanja, iako ga za sada jo nitko
nije upotrijebio da bi ispitao tu razliku.

.68
69

Jedan drugi eksperiment koji se bavi direktno problemom uz

roka okrutnosti ovdje je naroito relevantan.
O tom se eksperimentu prvi puta govori u kratkoj publikaciji
(P. G. Zimbardo, 1972) koja je, kako mi je autor napisao, ekscerpt iz referata iznesenog pred kongresnim potkomitetom za re
formu zatvora. Zbog kratkoe referata dr Zimbardo smatra da
on ne predstavlja dovoljnu osnovu za kritiku njegovog rada;
potovat u njegovu elju, iako sa aljenjem, jer postoje neka
neslaganja izmeu tog referata i jednog kasnijeg (C. Haney, C.
Banks i P. Zimbardo, u tampi)11 na koja sam ja elio ukazati.
Samo u se ukratko osvrnuti na dvije bitne toke u njegovom
prvom referatu: (a) dranje uvara i (b) centralnu tezu autora.
Cilj eksperimenta bio je prouavanje ponaanja normalnih
ljudi u posebnoj situaciji koja se sastojala u igranju uloga zatvo
renika i uvara u prividnom zatvoru. Opa teza za koju autori
vjeruju da je eksperiment dokazuje da situacija u kojoj se ljudi
nalaze moe utjecati na mnoge, moda na veinu, da uine gotovo
sve, bez obzira na njihov moral, lina uvjerenja i vrijednosti (P.
H. G. Zimbardo, 1972). Podrobnije reeno, u ovom eksperimentu
uvjeti zatvora pretvorili su veinu onih koji su igrali ulogu u
vara u brutalne sadiste, a veinu onih koji su igrali zatvorenike
u bijedne, uplaene i podlone ljude od kojih su neki pokazali
tako ozbiljne mentalne simptome da su nakon par dana morali
biti otputeni. tovie, reakcije obiju grupa bile su toliko inten
zivne da se eksperiment, koji je trebao trajati dva tjedna, morao
prekinuti nakon est dana.
Sumnjam da je eksperiment dokazao ovu bihevioristiku tezu
i iznijet u razloge moje sumnje. Ali najprije moram upoznati
itaoca s pojedinostima ovog eksperimenta, kako je on opisan u
drugom izvjetaju. Studenti su se javili na oglas u novinama
koji je traio muke dobrovoljce da sudjeluju u psiholokom
prouavanju ivota u zatvoru uz naplatu od petnaest dolara na
dan. Studenti koji su se javili
ispunili su opiran upitnik o njihovom obiteljskom porijeklu,
historiji fizikog i mentalnog zdravlja, prijanjem iskustvu i
sklonostima u stavovima o izvorima psihopatologije (ukljuu
jui njihovo sudjelovanje u kriminalu). Svakog koji je ispunio
ovaj upitnik intervjuirao je jedan od dva eksperimentatora.
Na kraju, dvadeset i etiri ispitanika, koji su ocijenjeni kao
najstabilniji (fiziki i mentalno), najozbiljniji, koji su najmanje
uestvovali u antidrutvenom ponaanju, bili su izabrani da
70

sudjeluju u eksperimentu. Na bazi sluajnosti polovica je do

bila ulogu uvara, a polovica zatvorenika.
Konaan uzorak odabranih ispitanika dan prije poetka eks
perimenta dobio je seriju psiholokih testova, ali da bi se izbje
gla pristranost eksperimentatora promatraa u odabiranju,
rezultati nisu bili izraunati sve dok ispitivanje nije bilo zavre
no. Prema tvrdnji autora, odabrali su uzorak osoba koje nisu
odstupale od normalnog raspona stanovnitva i koje nisu poka
zivale sadistiku ili mazohistiku predispoziciju.
Zatvor je bio napravljen u hodniku podruma zgrade za psiho
logiju Sveuilita Stanford na prostoru od 10.6 m. Svim ispita
nicima reeno je da e
na bazi sluajnosti, dobiti ulogu uvara ili zatvorenika. Svi su
se dobrovoljno sloili da igraju, ili jednu, ili drugu ulogu do
dva tjedna za petnaest dolara na dan. Potpisali su ugovor u
kojem im je garantirana minimalno adekvatna ishrana, odjea,
stanovanje i medicinska pomo kao i novana naknada za nji
hovu izraenu namjeru da igraju ulogu koja im je odreena
dok traje ispitivanje.
U ugovoru je bilo jasno obrazloeno da oni koji e biti zatvo
renici mogu oekivati da e biti pod stalnim nadzorom (da e
malo biti nasamo), dok su u zatvoru, i da e neka od njihovih
osnovnih graanskih prava biti suspendirana, iskljuujui, na
ravno, fiziku zloupotrebu. Nikakve daljnje informacije o to
me to mogu oekivati, ili kako se kao zatvorenici trebaju
ponaati, nisu dobili. Onima koji su bili izabrani da uestvuju
u eksperimentu reeno je preko telefona da budu kod kue na
raspolaganju u nedjelju koja je bila odreena za poetak eks
perimenta.
Ispitanici koji su dobili ulogu uvara sastali su se s nadzor
nikom, njegovim pomonikom i upraviteljem zatvora (glavnim
istraivaem). Reeno im je da je njihova dunost odravanje
reda na nivou koji je potreban da bi zatvor mogao normalno
funkcionirati.
Vano je spomenuti to autori podrazumijevaju pod rijei zat
vor. Oni ne upotrebljavaju tu rije u njenom generikom smi
slu za mjesto u koje zatvaramo kritelje zakona, ve u specifi
nom smislu za predstavljanje uvjeta koji postoje u nekim ame
rikim zatvorima.

Naa namjera nije bila stvoriti situaciju koja bi u potpunosti

odgovarala amerikom zatvoru, ve njegovu funkcionalnu re
prezentaciju. Iz etikih, moralnih i programskih razloga nismo
mogli zadrati nae ispitanike na dulje ili neogranieno vrije
me, nismo mogli dopustiti prijetnju i vjerojatnost ozbiljnog
fizikog kanjavanja, nismo mogli dozvoliti irenje homoseksu
alnog i rasistikog ponaanja, niti smo mogli stvoriti neke dru
ge aspekte ivota u zatvoru. Unato tome, vjerovali smo da
moemo stvoriti situaciju s dovoljno svakodnevnog realizma
koji e omoguiti da igranje uloga nadie povrne zahtjeve
njihovih zadataka i ue duboko u strukturu karaktera koje ove
predstavljaju. Da bi to postigli, stvorili smo aktivnosti i doiv
ljaje, po djelovanju iste onima u zatvoru, koji su trebali kod
naih ispitanika izazvati kvalitativno sline psiholoke reakcije
osjeaj moi i nemoi, vlasti i potinjenosti, zadovoljstva i
frustracije, arbitrarne vlasti i otpora prema njoj; statusa i
anonimnosti, makizma i emaskulacije.
Kao to e italac uskoro vidjeti iz opisa metoda upotrijeblje
nih u zatvoru, gornji opis je blag prikaz postupka primijenjenog
u zatvoru, koji se samo nazire u posljednjim rijeima. Stvarne
metode sastojale su se u ozbiljnom i sistematinom poniavanju,
ne samo ponaanjem uvara, ve i pravilima koja su postavili
eksperimentatori.
Upotrebom rijei zatvor implicira se da su barem svi zatvori
u Sjedinjenim Amerikim Dravama a u stvari i u svakoj
drugoj zemlji ovoga tipa. Autori ignoriraju injenicu da po
stoje drugi: kao to su neki federalni zatvori u Americi i njima
slini u drugim zemljama, koji nisu loi do te mjere.
Kako se postupalo sa zatvorenicima? Bilo im je reeno da
budu spremni za poetak eksperimenta.
Uz pomo gradske policije Palo Alta svi su ispitanici, koji su
dobili ulogu zatvorenika, neoekivano uhapeni u njihovom mje
stu stanovanja. Policajac ih je optuio zbog sumnje u provalu
ili pljaku, upozorio ih je na njihova prava, stavio im lisice,
dobro ih pretraio (esto dok su znatieljni susjedi gledali) i
odveo ih u stranjem dijelu policijskih kola u policijsku sta
nicu. U stanici su proli kroz uobiajene procedure uzimanja
otisaka prstiju, pripremanja linog kartona, a nakon toga stav
ljeni su u pritvor. Zatvorenike su zavezanih oiju, eksperimentator i uvar, odveli u na zatvor. Za vrijeme itavog hapenja
72

dranje policajaca bilo je formalno i ozbiljno, izbjegavali su

sva pitanja o vezi ovog hapenja s ispitivanjem ponaanja u
zatvoru.
Po dolasku u na eksperimentalni zatvor, svaki zatvorenik svuen je do gola, poprskan tekuinom protiv uiju, i ostavljen da
gol stoji neko vrijeme u dvoritu zatvora. Nakon to je dobio
uniformu, ranije opisanu, i nakon to je slikan za legitimaciju,
stavljen je u eliju s nareenjem da uti.
Budui da je hapenje izvela prava policija (pitamo se o legalnosti njenog uestvovanja), koliko je ispitanicima bilo pozna
to, to su bile stvarne optube, naroito poto policajci nisu od
govorili na njihova pitanja o povezanosti hapenja i eksperimen
ta. to su ispitanici mogli da misle? Kako su mogli znati da
hapenje nije bilo hapenje; da ih je policija lano optuila
i upotrijebila silu samo da bi eksperiment uinila uvjerljivijim?
Uniforme zatvorenika bile su udne. Sastojale su se od kuta,
koje su im bile prevelike, napravljenih od muslina, sa zatvorenikovim brojem naprijed i otraga. Zatvorenici nisu imali ni
kakvo rublje ispod tih haljina. Lagani lanac s lokotom bio
im je stavljen oko jednog glenja. Na nogama su imali gume
ne sandale, a na glavi najlon arapu pretvorenu u kapu... Te
uniforme bile su napravljene ne samo da bi deindividualizirale
zatvorenike, ve i da ih ponize i budu simbol njihove ovisnosti
i podlonosti. Lanac oko glenja stalno ih je podsjeao (ak i
za vrijeme spavanja, kad bi u njega udarili) na okrutnost nji
hove okoline. arapa-kapa odstranila je bilo kakve razlike s
obzirom na duljinu, boju ili stil kose (kao to to ini brijanje
glave u nekim stvarnim zatvorima i vojsci). U prevelikim uni
formama pokreti zatvorenika bili su nespretni; jer haljine ko
je su nosili bez rublja, prisiljavale su ih da oponaaju dranje
ena jo jedan aspekt procesa emaskulacije kada ovjek
postane zatvorenik.
Kakve su bile reakcije zatvorenika i uvara na ovu situaciju u
razdoblju od est dana dok je trajao eksperiment?
Najdramatiniji dokaz utjecaja koji je ova situacija imala na
uesnike bile su reakcije pet zatvorenika koji su morali biti
otputeni radi duboke emotivne depresije, plakanja, srdbe i
akutne tjeskobe. Simptomi kod druge etvorice ispitanika bili
su veoma slini i poeli su ve drugi dan zatvora.
73

Peti subjekt bio je otputen nakon lijeenja psihosomatinog

osipa koji je prekrio neke dijelove njegovog tijela. Od preosta
lih zatvorenika samo dvojica nisu eljeli izgubiti zaslueni no
vac da bi bili otputeni.Kada je nakon est dana eksperiment
prije vremena okonan, svi preostali zatvorenici bili su pre
sretni zbog svoje nenadane dobre sree . . .
Dok je reakcija zatvorenika uglavnom jednaka, i razlikuje se
samo u intenzitetu, reakcija uvara prua neto sloeniju sliku
Suprotno zatvorenicima, veina uvara bila je nesretna kad je
odlueno da se eksperiment okona i inilo nam se da su se
dovoljno uivjeli u svoje uloge, da su uivali u upravljanju i
vlasti koju su mogli nametati te da su se nerado toga odrekli.
Autori opisuju stav uvara:
Nijedan uvar nije zakasnio na svoju smjenu, dapae, u neko
liko navrata uvari su ostali dobrovoljno na radnom mjestu, ne
alei se na neplaene prekovremene sate.
Ekstremne patoloke reakcije koje su obje grupe ispoljile po
tvruju estinu drutvenih sila koje su djelovale, pa ipak bilo
je individualnih razlika, vidljivih u nainima na koje su poje
dinci izlazili na kraj s novim doivljajem i u stupnjevima us
pjene adaptacije na njega. Polovica zatvorenika uspjela je iz
drati ugnjetavalaku atmosferu, a nisu ni svi uvari postali
neprijateljski raspoloeni. Neki uvari bili su strogi, ali fer
(drali su se pravila), neki su bili mnogo okrutniji i spremniji
na muenje nego su to njihove uloge zahtijevale, dok su neki
od njih bili pasivni i rijetko su upotrebljavali nasilnu kontro
lu nad zatvorenicima.
Na alost nisu nam na raspolaganju precizniji podaci od neki,
neki i nekoliko. Ovo je, ini se, potpuno nepotreban nedo
statak preciznosti, kad su se mogli sasvim jednostavno navesti
toni brojevi To je tim vie iznenaujue to su u ranijem sa
openju u Trans-Akciji iznesene neto preciznije i dosta drugai
je izjave. Procent aktivno sadistionih uvara, veoma inventiv
nih u njihovim tehnikama slamanja duha zatvorenika, bio je to
no odreen oko jedne treine. Ostatak je podijeljen u druge
dvije kategorije opisane ovako: (1) oni koji su bili strogi, ali
pravedni, ili (2) dobri uvari sa stajalita zatvorenika, jer su
74

kn inili male usluge i prijateljski se odnosili; ova karakterizacija je veoma drugaija od one kad kaemo da su bili pasivni
i da su rijetko upotrebljavali nasilnu kontrolu, kao to je ree
no u kasnijem izvjetaju.
Ovakvi opisi otkrivaju odreen nedostatak preciznosti u formu
liranju podataka, to je jo alosnije kada se to deava u vezi s
glavnom tezom eksperimenta. Autori vjeruju da eksperiment do
kazuje da sama situacija kroz nekoliko dana moe pretvoriti nor
malne ljude u bijedne, podlone osobe, ili u beskarakterne sa
diste. ini mi se da eksperiment dokazuje, ako nita drugo, up
ravo suprotno. Unato itavoj atmosferi tog takozvanog zatvora,
koja je prema zamisli eksperimentatora trebala da degradira i
poniava, (oito je da su uvari to odmah shvatili) dvije treine
uvara nije radi linog zadovoljstva poinilo sadistika djela.
Eksperiment, izgleda, vie dokazuje da ne moemo ljude tako la
ko pretvoriti u sadiste time to ih stavljamo u odgovarajuu
situaciju.
Razlika izmeu ponaanja i karaktera je u ovom kontekstu
od velike vanosti. Jedno je ponaati se prema sadistikim pra
vilima, a drugo eljeti biti okrutan i uivati u okrutnosti prema
drugima. Zbog toga to ne ini tu razliku ovaj eksperiment gubi
mnogo od svoje vrijednosti, isto kao i Milgramov.
Ta distinkcija isto je toliko vana i za drugu stranu teze, tj.
da je serija testova pokazala da meu ispitanicima nije posto
jala predispozicija za sadistiko i mazohistiko ponaanje, to
znai da testovi nisu pokazali sadistike ili mazohistike crte u
karakteru. Za psihologe koji smatraju vanjsko ponaanje glav
nim podatkom, ovaj zakljuak moe biti toan. Iako, s obzirom
na psihoanalitiko iskustvo, on nije naroito uvjerljiv. Crte kara
ktera nisu sasvim nesvjesne i, tovie, ne mogu biti otkrivene
pomou konvencionalnih psiholokih testova; to se tie projekcionih testova kao to su T. A. T. ili Rorschach, samo ispiti
vai s dovoljno iskustva u prouavanju podsvjesnih procesa ot
krit e mnogo podsvjesnog materijala.
Podaci o uvarima diskutabilni su jo iz jednog razloga. Ti
su ispitanici bili izabrani jer su predstavljali vie ili manje pro
sjene, normalne ljude, i bilo je utvreno da su bili bez sadisti
kih predispozicija. Rezultat se suprotstavlja empirijskim doka
zima koji pokazuju da postotak nesvjesnih sadista u prosjenom
stanovnitvu nije nula. Neke studije (E. Fromm, 1936; E. Fromm
i M. Maccoby, 1970) su to pokazale, a spretan promatra to moe
otkriti bez upotrebe upitnika ili testova. Ali koji god bio posto75

tak ovih sadistikih karaktera u normalnom stanovnitvu, pot

puno isputanje ove kategorije ne govori najpovoljnije o priklad
nosti testova upotrijebljenih u ispitivanju ovog problema.
Neki zbunjujui rezultati ovog eksperimenta mogu se vjero
jatno objasniti jednim drugim faktorom. Autori kau da su ispi
tanici imali potekoa u razlikovanju stvarnosti i uloge koju su
igrali. Pretpostavimo da je to rezultat situacije; to je zaista tako,
ali eksperimentatori su ugradili taj rezultat u eksperiment. Kao
prvo, zatvorenici nisu bili zbunjeni nekim okolnostima. Uvjeti
koji su im reeni, i pod kojima su sklopili ugovor, drastino su
se razlikovali od onih koji su ih doekali u eksperimentu. Nisu
nikako mogli oekivati da se nau u poniavajuoj atmosferi, a
jo veoj konfuziji pridonijela je suradnja policije. Budui da je
veoma neobino za policijske organe da se unajme za ovakvu
eksperimentalnu igru, zatvorenicima je veoma teko bilo uoiti
razliku izmeu stvarnosti i igranja uloge.
Izvjetaj pokazuje da oni nisu ak niti znali da li je njihovo
hapenje imalo bilo kakve veze s eksperimentom, a policajci su
odbili da odgovore na njihova pitanja u vezi s time. Zar ne bi
svaka prosjena osoba bila smetena i ula u eksperiment s osjea
jem zbunjenosti, prevarenosti i nemoi?
Zato nisu prekinuli eksperiment odmah, ili nakon jedan ili
dva dana? Autori nam ne daju jasnu predodbu o tome to je
zatvorenicima bilo reeno o uvjetima otputanja iz zatvora.
Ja barem nisam nigdje naiao na to da im je bilo reeno da mogu
odustati ako im se nastavljanje u eksperimentu uini nepodno
ljivim. U stvari, kada su neki pokuali pobjei, uvari su ih silom
zaustavili. ini se da su stekli utisak da im samo odbor za otpu
tanje moe dati dozvolu da napuste zatvor. Pa ipak, autori kau:
Jedan od najudnijih incidenata ovog prouavanja zbio se za
vrijeme sasluavanja odbora za otputanje kada je glavni eksperimentator pitao svakog od pet zatvorenika koji su traili
otputanje, da li je spreman, bude li otputen, izgubiti sav no
vac koji je stekao kao zatvorenik. Trojica od pet zatvorenika
rekli su, Da, da bi se sloili s time. Podsjeamo da je novac
bio namijenjen da ih privue da uestvuju u eksperimentu, a
da su nakon samo etiri dana bili spremni potpuno ga se od
rei. Jo udnije, kad im je reeno da se o toj mogunosti mora
prodiskutirati s osobljem prije donoenja odluke, svi su se
zatvorenici tiho digli i odvedeni su u svoje elije. Ako su se
smatrali samo ispitanicima koji uestvuju u eksperimentu radi

novca, vie nije postojao za njih nikakav razlog da ostanu, i

mogli su lako izai iz te situacije, koja im je postala mrska,
jednostavnim naputanjem eksperimenta. Ali utjecaj ove situ
acije bio je tako snaan, ova nestvarna okolina postala je toliko
stvarna, da vie nisu bili u stanju vidjeti da njihov prvobitan
i jedini razlog da ostanu nije vie postojao i vratili su se u
eliju da ekaju odluku o otputanju.
Da li su mogli tako lako izbjei tu situaciju? Zato im na tom
sastanku nije bilo reeno: Oni, koji ne ele nastaviti, slobodni
su da odmah idu, izgubit e samo novac. Da su i nakon toga
ostali, izjava autora o njihovoj poslunosti bila bi stvarno op
ravdana. Time, to im je reeno da o toj mogunosti moraju raz
govarati s osobljem prije donoenja odluke, dat im je tipian
birokratski odgovor: a on je u stvari znaio da zatvorenici ne
maju pravo da napuste zatvor.
Da li su zatvorenici znali da je sve to bio samo eksperiment?
To ovisi o tome to ovdje znai znati, i kako je namjerno zbu
njivanje ispitanika od samog poetka, i njihovo nepoznavanje
to je to i tko je tko djelovalo na njihov misaoni proces.
Osim ovog nedostatka preciznosti i samokritikog ocjenjiva
nja rezultata, eksperiment pati jo od jednog propusta: od neprovjeravanja rezultata usporeivanjem sa stvarnom situacijom
u zatvoru istog tipa. Da li je veina zatvorenika u najgorem tipu
amerikog zatvora puzavo podlona, a veina straara brutalni
sadisti? Autori navode samo jednog biveg zatvorenika i jednog
zatvorenikog sveenika kao dokaz za tezu da rezultati prividnog
zatvora odgovaraju onima naenim u stvarnom zatvoru. Kako je
to pitanje presudno za glavnu tezu ovog eksperimenta, trebali su
ii mnogo dalje u utvrivanju slinosti, na primjer, sistematskim
intervjuiranjem bivih zatvorenika. Isto tako, mogli su umjesto
jednostranog spominjanja zatvora, iznijeti preciznije podatke
o postotku zatvora u Sjedinjenim Amerikim Dravama koji od
govaraju poniavajuem tipu zatvora koji su oni nastojali stvoriti.
Propust autora da provjere svoje zakljuke usporeivanjem
sa stvarnom situacijom naroito je za aljenje, budui da postoji
obilan materijal koji se bavi situacijom u zatvoru, mnogo bru
talnijom od najgoreg amerikog zatvora onom u Hitlerovim
koncentracionim logorima.
to se tie spontane okrutnosti SS-uvara, pitanje jo nije si
stematski prouavano. U mojim vlastitim ogranienim nastoja
njima da doem do podataka o uestalosti spontanog sadizma
77

76

kod ovih uvara tj. sadistikog ponaanja koje prekorauje

granice propisane rutine i koje je motivirano individualnom sa
distikom poudom od bivih zatvorenika dobio sam podatke
koji su se kretali od 10 do 90 posto, nie podatke sam ee do
bivao od bivih politikih zatvorenika.12 Da bi se utvrdile inje
nice, trebalo bi poduzeti temeljito ispitivanje sadizma uvara u
sistemu nacistikih koncentracionih logora. Takvo ispitivanje mo
glo bi primijeniti nekoliko pristupa. Na primjer:
1. Sistematsko intervjuiranje bivih zatvorenika koncentracio
nih logora, koje povezuje njihove izjave sa: njihovom dobi, razlo
gom hapenja, vremenom koje su proveli u zatvoru i drugim re
levantnim podacima i slini intervjui s uvarima koncentra
cionih logora.13
2. Indirektni podaci, kao to su slijedei: sistem koji se upo
trebljavao, barem 1939, da se na dugakom putu vlakom do kon
centracionih logora slome novi zatvorenici, kao to je nanoenje
tekih fizikih bolova (mlaenje, rane bajunetom), glad, najgore
poniavanje. uvari SS-a izvravali su ta sadistika nareenja
bez pokazivanja imalo smilovanja. Kasnije, meutim, kada su
zatvorenike transportirali vlakom iz jednog logora u druge, nitko
nije ni taknuo te ve sada stare zatvorenike. (B. Bettelheim,
1960). Da su se uvari htjeli zabavljati sadistikim ponaanjem,
mogli su to bez bojazni od kanjavanja.14 to se to nije esto do
gaalo, moglo bi navesti na odreene zakljuke o individualnom
sadizmu ovih uvara. A to se tie odnosa i dranja zatvorenika,
podaci iz koncentracionih logora jo ne potvruju Haneyovu,
Banksovu i Zimbardovu glavnu tezu, koja tvrdi da individualne
vrijednosti, etika i uvjerenja ne igraju nikakvu ulogu kad se radi
o prisilnom utjecaju okoline. Upravo obrnuto, razlike u dranju
apolitikih zatvorenika i zatvorenika srednje klase (uglavnom
Jevreja), i zatvorenika s istinskim politikim ili vjerskim uvje
renjima, ili obojima, pokazuju da su vrijednosti i uvjerenja od
bitne vanosti u reagiranju na uvjete u koncentracionom logoru
koji su isti za sve.
Brano Bettelheim dao je jednu slikovitu i otroumnu analizu
tih razlika:
Nepolitikim zatvorenicima srednjeg stalea (manjina u kon
centracionim logorima) bilo je najtee podnijeti prvobitan ok.
Bili su u potpunosti nesposobni shvatiti to im se desilo i za
to. Jo vie su se uhvatili i drali za ono to im je do tada da
valo samopotovanje. Cak i dok su ih zloupotrebljavali, oni su
78

uvjeravali esesovce da nisu nikad bili protiv nacizma. Nisu ni

kako mogli shvatiti zato njih, koji su se uvijek drali zakona,
sada progone. ak i u logoru, iako su bili neopravdano zatvo
reni, oni se nisu usudili niti u mislima suprotstaviti svojim
ugnjetavaima, ma da bi im to dalo samopotovanje koje im je
bilo i te kako potrebno. Sve to su bili u stanju initi bilo je da
mole i da se ponizuju. Kako su zakon i sluba narodne sigur
nosti iznad svakog prigovora, oni su prihvatili kao pravedno
sve to je Gestapo inio. Protivili su se samo tome to su oni
postali objekti proganjanja, koje samo po sebi moe biti pra
vedno, jer ga nameu vlasti. Oni su racionalizirali svoje pote
koe inzistirajui da je sve to jedna greka. Esesovci su ih
ismijavali, loe se prema njima odnosili, dok su istovremeno
uivali u scenama u kojima je dolazila do izraaja njihova po
zicija superiornosti. Zatvorenici kao grupa naroito su eljeli
da se na neki nain potuje njihov status srednje klase. Ono
to ih je najvie uzrujavalo bilo je to to se s njima postupalo
kao s obinim kriminalcima.
Njihovo ponaanje pokazalo je koliko je slaba bila apolitika
njemaka srednja klasa u svom suprotstavljanju nacionalsoci
jalizmu. Oni nisu posjedovali nikakvu dosljednu filozofiju, bilo
moralnu, politiku ili socijalnu, koja bi titila njihove interese,
ili im dala snagu da se iznutra suprotstave nacizmu. Nisu imali
nita na to bi se mogli osloniti kada su bili izloeni okovima
zatvora. Njihov osjeaj vlastite vrijednosti ovisio je o njihovom
statusu, potovanju koje im je donosio njihov poloaj, ovisilo
je o njihovom radnom mjestu, o ulozi koju su imali u porodici
i slinim vanjskim faktorima . . .
Veina ih je izgubila poeljne osobine srednjeg stalea kao to
su pristojnost, korektnost i samopotovanje. Postali su bespo
moni i razvili su u pretjeranoj mjeri nepoeljne karakteristike
svoje grupe: krtost i sitniavost, svadljivost i samoaljenje.
Mnogi su postali potiteni na razdraljiv nain i neprestano su
gunali. Neki su pak postali nepoteni i krali su od drugih zat
vorenika. (Prevariti ili ukrasti od esesovaca smatralo se asnim,
kao to se ukrasti od zatvorenika smatralo podlim.) Vie nisu
bili u stanju ivjeti prema vlastitim nahoenjima, ve su ko
pirali druge grupe. Neki su slijedili ponaanje kriminalaca. Sa
mo ih je nekolicina prihvatila nain ponaanja politikih zat
vorenika, obino, najpoeljniji od svih oblika ponaanja, koliko
god bio diskutabilan. Neki su u zatvoru pokuali initi ono to
su rado inili i na slobodi: prepustili su se vladajuoj grupi.
79

Nekoliko ih se pokualo prikljuiti zatvorenicima iz vieg sta

lea i nastojalo oponaati njihovo ponaanje. Mnogo ih se vie
ulizivalo SS-oficirima, neki su ak postali njihovi pijuni (to
su, osim ove nekolicine, inili samo kriminalci). Ni to im nije
pomagalo; Gestapo je volio izdaju, ali je prezirao izdajicu. (B.
Bettelheim, 1960)
Bettelheim je ovdje dao otroumnu analizu osjeaja identiteta
i samopotovanja prosjenog lana srednje klase: njegovog dru
tvenog poloaja, njegovog prestia; njegova mo komandiranja
je uporite na kojem poiva njegovo samopotovanje. Ako to upo
rite nestane, on se moralno slama kao ispranjeni balon. Bettel
heim pokazuje zato su ti ljudi postali demoralizirani, zato su
mnogi od njih postali bijedni robovi, a neki ak pijuni SS-a.
Mora se naglasiti jedan vaan element meu uzrocima ovih pro
mjena: ti nepolitiki zatvorenici nisu mogli shvatiti situaciju;
nisu mogli razumjeti zato su u koncentracionom logoru, jer su
znali da se samo kriminalci kanjavaju, a oni nisu bili krimi
nalci. Ovo pomanjkanje razumijevanja i zbrka koja je zbog toga
nastala u znatnoj su mjeri pridonijeli njihovom slomu.
Politiki i vjerski zatvorenici reagirali su potpuno drugaije
na iste uvjete.
Za one politike zatvorenike, koji su znali da e biti proganjani,
zatvaranje je predstavljalo mnogo manji ok, jer su oni na to
bili psiholoki spremni. Bila im je mrska njihova sudbina, ali
su je prihvatili kao neto to je bilo u skladu s njihovim razu
mijevanjem toka dogaaja. Dok su razumljivo i sasvim oprav
dano bili zabrinuti zbog svoje budunosti, i svojih familija i
prijatelja, sasvim sigurno nisu vidjeli razloga da se osjeaju
ponieni zato to su zatvoreni, iako su patili jednako kao i dru
gi zatvorenici.
Jer im njihova savjest nije doputala da idu u rat, svi Jehovini
svjedoci bili su poslani u logore. Na njih je zatvor jo manje
utjecao i zadrali su svoj integritet zahvaljujui nepokolebljivo
sti svojih vjerskih uvjerenja. Budui da je njihov jedini pre
stup bio odbijanje da slue vojsku, esto im je bila ponuena
sloboda pod uvjetom da slue. Oni su uporno odbijali.
lanovi te grupe bili su obino uskih pogleda i iskustava, elj
ni da pridobiju nove lanove, ali na drugoj strani, bili su pri
mjerni drugovi, spremni da pomognu, korektni i pouzdani. Argumentativni i svadljivi bili su samo kad je netko dovodio u
80

pitanje njihova vjerska uvjerenja. Zbog njihovih savjesnih rad

nih navika esto su ih birali za nadglednike, ali kada su jednom
postali nadglednici i prihvatili nareenja esesovaca, inzistirali
su da zatvorenici dobro naprave posao i u vremenu koje je
bilo odreeno. Iako su bili jedina grupa zatvorenika koja nije
nikada zloupotrebljavala zatvorenike, ili se loe prema njima
odnosila, SS-oficiri rado su ih uzimali za redare zbog njihovih
radnih navika, sposobnosti i skromnosti. Upravo suprotno ne
prestanim krvavim zavadama izmeu drugih grupa u zatvoru,
Jehovini svjedoci nisu nikada zloupotrebljavali svoju povoljnu
poziciju kod SS-oficira radi sticanja vlastitih privilegija. (B. Bet
telheim, 1960).
Iako je Bettelheimov opis politikih zatvorenika veoma po
vran15, on sasvim jasno pokazuje da su zatvorenici koncentracio
nih logora koji su imali neka vrsta uvjerenja reagirali na iste
okolnosti na sasvim drugaiji nain od zatvorenika bez ikakvih
uvjerenja. Ova injenica suprotstavlja se bihevioristikoj teoriji
koju su Haney i drugi pokuali dokazati njihovim eksperimen
tom.
Ne moemo a da ne postavimo pitanje o vrijednosti ovakvih
neprirodnih eksperimenata kada stoji na raspolaganju toliko
materijala za prirodne eksperimente. Ovo pitanje nudi se tim
vie to eksperimentima ove vrste ne samo da nedostaje njihova
tobonja preciznost koja bi im trebala dati prednost nad prirod
nim eksperimentima, ve i neprirodna situacija naginje iskriv
ljavanju itave eksperimentalne situacije u usporedbi sa stvar
nim ivotom.
to se misli ovdje pod stvarnim ivotom?
Moda bi bilo bolje objasniti ovaj pojam pomou nekoliko
primjera nego formalnom definicijom koja bi postavila odreena
filozofska i epistemoloka pitanja ije razjanjavanje bi nas od
velo daleko od naeg glavnog pravca razmiljanja.
U ratnim igrama jedan broj vojnika prijavljuje se kao ubi
jen a oruje kao uniteno. Prema pravilima igre oni jesu ubi
jeni, ali to nema nikakvih posljedica za njih kao osobe, a niti za
oruje kao stvari; mrtav vojnik uiva u svom kratkom odmo
ru, a uniteni top i dalje e sluiti svojoj namjeni. Najgore
to se moe dogoditi strani koja je izgubila je to da nepovoljno
utjee na daljnju karijeru njenog odgovornog generala. Drugim
rijeima, to se dogaa u ratnoj igri ne djeluje ni na koji nain
na stvarnu situaciju veine onih koji uestvuju.
81

Igre koje se igraju za novac pruaju jo jedan primjer. Veina

ljudi koji kartaju ili igraju rulet za novac, ili se klade na konj
skim trkama, veoma su svjesni granice izmeu igre i stvarno
sti; oni ulau samo onoliko koliko mogu, a da ne dovode u pi
tanje svoju financijsku situaciju, tj. onoliko koliko ne moe ima
ti ozbiljnih posljedica.
Manjina, pravi kockari, riskirat e svote iji gubitak e i te
kako utjecati na njihovu financijsku situaciju, moda i znaiti
njihovu propast. Ali kockar u stvari ne igra igru, on sudjeluje
u veoma realnom, esto dramatinom obliku ivljenja. Isti pojam
igra-stvarnost vrijedi i za sport kao to je maevanje: nijedan
od obojice koji sudjeluju ne riskira svoj ivot. Ako je situacija
podeena tako da oni to ine, ne govorimo o igri16, ve dvoboju.
Kada bi ispitanicima u psiholokim eksperimentima bilo sa
svim jasno da se radi samo o igri, sve bi bilo veoma jednostav
no. Ali u mnogim eksperimentima, kao na primjer u Milgramovom, oni su krivo informirani i reene su im lai; a to se tie
eksperimenta u zatvoru, on je bio postavljen tako da bi se svijest
o tome da je to samo eksperiment minimizirala, ili potpuno iz
gubila. Upravo injenica da se mnogi od tih eksperimenata, da
bi se uope ostvarili, moraju baviti lanim prikazivanjem stvar
nosti, ukazuje na tu specifinu nerealnost; osjeaj stvarnosti kod
uesnika je pobrkan, a njihovo kritiko ocjenjivanje u velikoj
mjeri smanjeno.17
U stvarnom ivotu ovjek zna da e njegovo ponaanje imati
posljedice. Osoba moe matati o elji da nekog ubije, ali se sa
mo rijetko ta mata pretvara u djelo. Mnogi izraavaju tu matu
u snovima, jer kad spavamo mata nema nikakvih posljedica.
Eksperimenti u kojima ispitanicima nedostaje osjeaj stvarnosti,
mogu izazvati reakcije koje vie predstavljaju podsvjesne tenden
cije nego to pokazuju kako bi se subjekt mogao ponaati u
stvarnosti.18 Da li je neki dogaaj igra ili stvarnost, vano je jo
iz jednog razloga. Dobro je poznato da stvarna opasnost tei mo
biliziranju energije spremljene za nudu, esto u toj mjeri, da
osoba o kojoj se radi ne bi vjerovala da posjeduje toliko fizike
jakosti, spremnosti i izdrljivosti. Ali ta se energija za nudu
mobilizira samo kada je itav organizam suoen sa stvarnom opa
snou i to iz dobrih neurofiziolokih razloga; opasnosti o koji
ma ovjek sanjari ne stimuliraju organizam na takav nain, ve
samo dovode do straha i zabrinutosti. Isti princip vrijedi ne sa
mo za reakcije u nudi kad smo suoeni s opasnou, ve i u
razlikovanju mate od stvarnosti u mnogim drugim pogledima,
82

kao na primjer, u mobilizaciji moralnih inhibicija i reakcija sav

jesti koje nisu pobuene kada se itava situacija ne doivljava
kao stvarna.
Uz to, mora se uzeti u obzir i uloga eksperimentatora u labo
ratorijskim eksperimentima ove vrste. On nadzire i upravlja fik
tivnom stvarnou koju je stvorio. U nekom smislu on za ispi
tanika predstavlja stvarnost i zbog toga je njegov utjecaj hipnotiki, slian utjecaju hipnotizera na njegov objekt. Eksperimentator u nekoj mjeri rastereuje ispitanika njegovih odgovornosti
i njegove volje i stoga je on vie sklon pridravati se pravila nego
bi to bio u nehipnotikoj situaciji.
I na kraju, razlika izmeu nestvarnog i stvarnog zatvora je to
liko velika, da je gotovo nemogue izvesti valjanu analogiju iz
promatranja ovog prvog. Da li ovjek zna da e ostati u zatvoru
(ak i pod najgovrim uvjetima) dva tjedna, dva mjeseca, dvije
godine ili dvadeset godina, bitan je faktor, koji utjee na njegov
stav. Taj faktor sam je presudan za njegovu bespomonost, de
moralizaciju i nekada (iako samo iznimno) za mobilizaciju novih
energija s dobroudnim ili zloudnim namjerama. Nadalje,
zatvorenik nije zatvorenik. Zatvorenici su pojedinci koji reagi
raju individualno s obzirom na razlike u strukturama njihovih
karaktera. To ne znai da je njihova reakcija samo funkcija nji
hovih karaktera, a ne i njihove okoline. Naprosto je naivno pret
postaviti da mora biti, ili jedno, ili drugo. Sloen i izazovan pro
blem u svakoj individui i grupi je pronai u emu se sa
stoji ta specifina interakcija karakterne strukture i date dru
tvene strukture. Upravo s time poinje pravo ispitivanje, i ono
je samo oteano pretpostavkom da je situacija onaj faktor koji
objanjava ljudsko ponaanje.
Teorija frustracione agresije
Postoje mnoge druge bihevioristiki orijentirane studije agre
sije,19 ali nijedna nije razvila opu teoriju o porijeklima agresije
i nasilja, osim teorije frustracione agresije, koju su razvili J.
Dollard i drugi (1939), i koja tvrdi da je pronala sve uzroke ag
resije. Tonije reeno, da pojava agresivnog ponaanja uvijek
pretpostavlja postojanje frustracije i, obrnuto, postojanje fru
stracije uvijek vodi nekoj vrsti agresije. (J. Dollard i drugi, 1939).
Dvije godine kasnije N. E. Miller, jedan od autora, odbacio je
drugi dio hipoteze, te doputa da frustracija moe izazvati neko83

liko raznih tipova reakcija, od kojih je agresija samo jedan. (N.

E. Miller, 1941)
Prema Bussu, tu teoriju prihvatili su skoro svi psiholozi, uz
samo nekoliko iznimaka. Sam Buss je doao do kritikog zaklju
ka da je naglaavanje frustracije dovelo do nesretnog zapostav
ljanja druge velike skupine prethodnika agresije (tetnih stimu
lansa) kao i do zapostavljanja agresije kao instrumentalne re
akcije. Frustracija je samo jedan od prethodnika agresije, i nije
najsnaniji. (A. H. Buss, 1961)
Temeljitije razmatranje teorije frustracione agresije nemogue
je u okvirima ove knjige zbog koliine literature s kojom bismo se
morali baviti.20 Ja u se u slijedeem ograniiti na samo neko
liko toaka.
Jednostavnost prvobitne formulacije ove teorije uvelike je za
sjenjena time to nije jasno to se podrazumijeva pod frustraci
jom. U osnovi postoje dva znaenja koja se podrazumijevaju pod
ovim pojmom: (a) Prekidanje neke radnje koja je u toku i koja
je usmjerena prema nekom cilju. (Primjer bi bio djeak s ru
kom u kutiji s keksima, kada majka ulazi i prekida ga; ili sek
sualno uzbuena osoba, prekinuta u aktu koitusa.) (b) Frustraci
ja kao negacija tenje ili elje uskraivanje prema Bussu.
(Primjeri: djeak koji moli mamu da mu da kekse, a ona odbi
ja; ili mukarac kojeg ena odbija.)
Jedan od razloga dvosmislenosti pojma frustracija je u to
me to se Dollard i drugi nisu dovoljno jasno izrazili. Drugi raz
log je vjerojatno taj to se rije frustracija svakodnevno upo
trebljava u ovom drugom smislu, i to je psihoanalitiki nain
miljenja takoer pridonio ovoj upotrebi. (Na primjer, djeteto
va elja za ljubavlju frustrirana je postupkom njegove majke.)
Ovisno o znaenju frustracije, mi se bavimo s dvije potpuno
razliite teorije: frustracija u ovom smislu bila bi relativno ri
jetka, jer ona pretpostavlja da je dotina aktivnost ve u toku.
Ona nije dovoljno uestala da bi objasnila svu, ili ak vei dio
agresije. Istovremeno, tumaenje agresije kao rezultat prekida
nja neke aktivnosti moda je jedini logian dio ove teorije. Da
bi se dokazala ili opovrgla, novi neurofizioloki podaci mogli
bi biti od presudne vrijednosti.
Na drugoj strani, teorija koja se temelji na drugom znaenju
frustracije ne moe se s obzirom na empirijske dokaze odrati.
Kao prvo, moemo razmotriti osnovnu injenicu ivota: nita
vano ne postie se bez prihvaanja frustracije. Ideja da netko
moe uiti bez potekoe, tj. bez frustracije, moe biti dobra

propagandna parola, ali sasvim sigurno nije tona u sticanju va

nih vjetina. Kad ovjek ne bi bio u stanju prihvatiti frustra
ciju, teko da bi se uope razvio. Da li svakodnevno zapaanje
ne potvruje da su ljudi esto frustrirani a da ne reagiraju ag
resivno? Ljudi koji ekaju u redu da kupe kartu za kazalite,
religiozni ljudi koji poste, ljudi u ratu koji nemaju adekvatnu
hranu u ovim i stotinama drugih sluajeva frustracija ne iza
ziva agresiju. Ono to moe dovesti, i esto dovodi do agresije
je znaenje koje frustracija ima za neku osobu, i psiholoko zna
enje frustracije koje se razlikuje s obzirom na totalnu konstela
ciju u kojoj se frustracija pojavljuje.
Ako je djetetu, na primjer, zabranjeno da jede bombone, ta
frustracija, ako se roditelj odnosi s ljubavlju i ako u njegovoj
zabrani nema zadovoljstva u vladanju, nee mobilizirati agresiju,
ali ako je ta zabrana samo jedna od manifestacija roditeljeve tenje
da vlada, ili na primjer, ako je bratu ili sestri ista stvar doputena,
to e vjerojatno kod djeteta izazvati izvjesnu srdbu. to izaziva
agresiju nije frustracija kao takva, ve nepravda ili djetetov os
jeaj odbaenosti koji se u takvoj situaciji pojavljuje.
Najvaniji faktor u odreivanju pojave i intenziteta frustra
cije je karakter osobe. Veoma pohlepna osoba, na primjer, rea
girat e srdbom ako ne dobije onoliko hrane koliko eli, a isto
je i sa krtom osobom kada je njena elja da kupi neto jeftino
frustrirana; narcisoidna osoba osjeat e se frustrirana kada je
ne hvale i ne cijene. U prvom redu karakter osobe odreuje to
je frustrira, a u drugom intenzitet njene reakcije na frustraciju.
Iako su mnoge bihevioristiki orijentirane psiholoke studije
agresije vrijedne u okvirima njihovih vlastitih ciljeva, one nisu
urodile formulacijom globalne hipoteze o uzrocima nasilne ag
resije. Malo je studija koje smo ispitali, zakljuio je Megargee
u svom izvrsnom pregledu psiholoke literature, pokualo pro
vjeriti teorije o ljudskom nasilju. One empirijske studije koje
su bacile teite na nasilje obino nisu bile podeene da bi pro
vjerovale teorije. Ispitivanja koja su bacala teite na vane te
oretske probleme obino su se bavila blaim oblicima agresivnog
ponaanja ili su koristila infraljudske subjekte. (E. I. Megargee,
1969. Potcrtao E. F.)
Imajui na umu otroumnost ispitivaa, mogunosti istraiva
nja na njihovom raspolaganju i broj studenata eljnih da brilji
raju u naunom radu, ovi slabi rezultati, izgleda, potvruju pret
postavku da bihevioristika psihologija nije naroito pogodna
za razvitak sistematske teorije o izvorima nasilne agresije.

84
85

BILJEKE UZ DRUGO POGLAVLJE

1. Kako bi nas temeljito razmatranje vrijednosti Skinnerove teorije

odvelo predaleko od naeg glavnog problema, u slijedeem u se
ograniiti na prikaz opih principa neobiheviorizma i detaljnu di
skusiju nekih toaka koje izgledaju relevantne za nau diskusiju.
Kod prouavanja Skinnerovog sistema treba proitati B. F. Skinner (1953). Za kratku verziju usporedi B. F. Skinner (1963). U svojoj
posljednjoj knjizi (1971) on govori o opim principima svog siste
ma, osobito o njihovoj relevantnosti za kulturu. Usporedi takoer
kratku diskusiju izmeu Carla R. Rogersa i B. F. Skinnera (1956)
i B. F. Skinnera (1961). Za kritiku Skinnerovog stava, usporedi
Noama Chomskog (1971). Chomskijevi osvrti su temeljiti i daleko
seni, a njegove primjedbe tako dobro izraene da nema potrebe
da ih ovdje ponavljamo. Meutim Chomskijeva i moja psiholoka
gledita su toliko razliita, da moram u ovom poglavlju navesti
jedan dio svoje vlastite kritike.
2. Skinner, suprotno od mnogih biheviorista, ak doputa da pri
vatni dogaaji ne moraju biti sasvim izbaeni iz naunih razma
tranja i dodaje da bihevioristika teorija spoznaje sugerira da
privatni svijet, ako nije sasvim nespoznatljiv, barem je malo vje
rojatno da se moe dobro spoznati. (B. F. Skinner, 1963). Ovo
ogranienje ne ini Skinnerovo ustupanje nita vie nego malom
panjom psihi, predmetu prouavanja psihologije.
3. Govorio sam o ovoj ideji u Revoluciji nade (E. Fromm, 1968). H.
Ozbekhan je neovisno formulirao isti princip u svom radu The
Triumph of Technology: 'Can' Implies 'Ought'! (H. Ozbekhan,
1966).
Dr Michael Maccoby skrenuo je moju panju na neke rezultate
svog prouavanja upravljanja u visoko razvijenim industrijama,
koji indiciraju da princip moi implicira morati vrijedi vie za
industrije koje proizvode za vojsku, nego za ostale meu kojima
postoji vie natjecateljstva. Ali ak ako je i ovaj argument toan,
treba razmotriti dva faktora: prvo koliko je velika industrija
koja direktno ili indirektno radi za vojsku; drugo injenicu da
je taj princip zahvatio i umove mnogih koji se ne nalaze direktno
u proizvodnji. Dobar primjer je prvobitan entuzijazam za svemir
ske letove; drugi primjer je tendencija da se u medicini konstru
iraju i koriste naprave bez obzira na njihovu stvarnu vanost za
specifine sluajeve.
4. Prema ovoj logici, odnos muitelja i muenika je takoer reci
proan jer muenik, svojim manifestacijama boli, uvjetuje mui
telja da upotrijebi najdjelotvornije instrumente muenja.
5. L. Berkowitz je zauzeo stav u mnogome slian A. H. Bussovom;
on takoer nije potpuno nesklon ideji o motivirajuim emocijama,
ali u biti on ostaje unutar okvira bihevioristike teorije; on modi
ficira teoriju frustracione agresije, ali je ne odbija (L. Berkovvitz,
1962. i 1969).
6. Usp. J. Robert Oppenheimerov govor (1955) i mnoge sline iskaze
znamenitih znanstvenika prirodnih nauka.
86

7. Stavio sam ova dva pojma u navodnike, jer se esto slobodno

upotrebljavaju i ponekad su identini s drutveno prilagoenim i
neprilagoenim, ovim redom.
8. Meni su interpretativni upitnici posluili kao vrijedan instru
ment u prouavanju unutarnjih i esto nesvjesnih motivacija gru
pa. Interpretativan upitnik analizira nenamjerno znaenje odgovora
na otvoreno pitanje i interpretira odgovore u karakterolokom
smislu, a ne uzima u obzir samo njihovu povrinsku vrijednost. Pr
vi puta sam primijenio ovu metodu 1932. u jednom prouavanju
na Institutu za drutvena istraivanja na Frankfurtskom univerzi
tetu i kasnije u prouavanju drutvenog karaktera malog meksi
kog sela. Glavni suradnici u prvom prouavanju bili su: Ernest
Schachtel, preminula Anna Hartoch-Schachtel i Paul Lazarsfeld
(kao statistiki suradnik). To prouavanje zavreno je sredinom
tridesetih godina, ali samo su upitnik i uzorci odgovora bili objav
ljeni. (M. Horkheimer, urednik, 1936). Drugo je prouavanje objav
ljeno. (E. Fromm i M. Maccobv, 1970). Maccoby i ja smo takoer
sastavili upitnik za determiniranje faktora koji indiciraju nekrofilijski karakter, a Maccoby ga je primijenio u raznim grupama sa
zadovoljavajuim rezultatima. (M. Maccobv, 1972 a).
9. Slijedei citati uzeti su od S. Milgrama (1963).
10. Pravi se elektrini okovi nisu primjenjivali, ali to nije bilo po
znato uiteljima-ispitanicima.
11. Osim ako je drugaije napomenuto, slijedei citati su iz zajedni
kog rada; rukopis mi je poslao dr Zimbardo.
12. Lino saopenje H. Brandta i profesora H. Simonsona obo
jica su proveli mnogo godina u koncentracionim logorima kao
politiki zatvorenici i drugih kojima bi bilo drae da se njihovo
ime ovdje ne spominje. Usp. takoer H. Brandt (1970).
13. Saznao sam od dra J. M. Steinera da sprema za tampu proua
vanje koje se zasniva na ovakvim intervjuima to obeava veliki
doprinos ispitivanju ovog problema.
14. U ono je vrijeme uvar morao podnijeti izvjetaj samo kada je
ubio zatvorenika.
15. Za mnogo potpuniji prikaz vidi H. Brandt (1970).
16. M. Maccobyjeva prouavanja znaenja stava igre u drutvenom
karakteru Amerikanaca jo su vie skrenula moju panju na di
namiku stava igre. (M. Maccoby, uskoro izlazi. Usp. takoer M.
Maccoby 1972).
17. Oni podsjeaju na bitna svojstva televizijskih reklama, u kojima je
stvorena atmosfera koja dovodi do brkanja razlike izmeu fanta
zije i realnosti i koja pogoduje sugestivnom utjecaju poruke.
Gledalac zna da upotreba odreenog sapuna nee izazvati arob
ne promjene u njegovom ivotu, mada istovremeno drugi dio njega
vjeruje da je to tako. Umjesto da odlui to je stvarno, a to ne
stvarno, on nastavlja misliti u sumraku nediferenciranja stvarnos
ti od iluzije.
18. Iz ovog razloga povremeni ubilaki san samo doputa kvalitativ
nu tvrdnju da takvi impulsi postoje, ali ne i kvantitativnu tvrdnju
o njihovoj intenzivnosti. Samo njihovo esto ponavljanje dopustilo
bi i kvantitativnu analizu.
87

19. Za izvanredan pregled psiholokih studija o nasilju usporedi E

I. Megargee (1969).
20. Meu najznaajnijim diskusijama teorije frustracione agresije
koje treba spomenuti, osim rada A. H. Bussa, je Berkowitzov rad
Frustration-Agression Hypothesis Revisited (1969). Berkowitz je
kritian, ali u biti pozitivan, i citira nekoliko skoranjih ekspe
rimenata.

III

Instinktivizam i
biheviorizam: njihove
razlike i slinosti

Zajednika osnova
Prema instmktivistikoj teoriji, ovjek ivi prolost svoje vrste
kao to, prema bihevioristikoj teoriji, on ivi sadanjost svoje
ga drutvenog sistema. U prvom sluaju on je maina koja mo
e reproducirati samo oblike iz prolosti, u drugom je maina1
koja moe reproducirati samo socijalne oblike sadanjosti. Instinktivizam i biheviorizam imaju jednu zajedniku osnovnu pre
misu: ovjek ne posjeduje psihu s vlastitom strukturom i vlasti
tim zakonima.
Isto vrijedi i za instinktivizam u Lorenzovom smislu. To je
najradikalnije formulirao jedan od njegovih bivih studenata,
Paul Leyhausen. On kritizira one psihologe koji se bave
ljudima (Humanpsychologen) i tvrde da sve psihiko moe biti
objanjeno samo psihologijski, tj. na osnovu psiholokih premi
sa. (Umetanjem samo malo iskrivljujem njihovo gledite, da
bih bolje ilustrirao ovaj argument.) Leyhausen tvrdi suprotno
tome: Ako postoji podruje gdje sasvim sigurno ne moemo
nai objanjenje za psihika zbivanja i iskustva, to je podruje
same psihe; to je tako iz istog razloga iz kojeg ne moemo nai
objanjenje za probavu u probavnom procesu, ve u specijal
nim ekolokim uvjetima koji su postojali pred milijardu godi
na. Ti uvjeti su neke organizme izloili selekcionom pritisku koji ih je prisilio da asimiliraju ne samo neorgansku hranu ve i
organsku. Isto su tako psiholoki procesi rezultati selekcionog
pritiska ivota i vrste koji odrava vrijednost. Njihovo ob
janjenje je u svakom smislu pretpsihologijsko... (K. Lorenz,
P. Leyhausen, 1968, moj prijevod.) Ali jednostavnije reeno, Lev
hausen tvrdi da moemo objasniti psiholoke podatke samim pro
cesom evolucije. Od presudnog znaaja ovdje je ono to se pod
razumijeva pod objasniti. Ako, na primjer, elimo znati kako
djelovanje straha moe biti mogui rezultat evolucije mozga od
89

najniih do najviih ivotinja, onda je to posao znanstvenika ko

ji se bavi evolucijom mozga. Ali, ako elimo objasniti zato je
netko uplaen, podaci o evoluciji nee mnogo pridonijeti tom
odgovoru: objanjenje mora, u biti, biti psiholoko. Moda toj
osobi prijeti jai neprijatelj, ili se bori s vlastitom potisnutom
agresijom, ili pati od osjeaja nemoi, ili zbog nekog elementa
paranoje misli da je proganjana, ili mnotvo drugih faktora
koji sami ili u kombinaciji mogu objasniti njezin strah. elja
da se objasni strah neke osobe procesom evolucije naprosto je
besmislena.
Leyhausenova premisa, da je jedini pristup prouavanju ljud
skog fenomena evolucijski, znai da moemo razumjeti psihiki
proces u ovjeku iskljuivo poznavajui kako je u procesu evo
lucije ovjek postao ono to jest. Slino, on predlae da se probavni procesi moraju objasniti u okviru uvjeta koji su posto
jali prije stotina milijuna godina. Da li bi lijenik, koji se bavi
poremeajima probavnog sistema, mogao pomoi pacijentu ako
bi se bavio evolucijom probavnog sistema, a ne uzrocima odre
enog simptoma kod tog pacijenta? Za Leyhausena evolucija
postaje jedina nauka i ona apsorbira sve ostale nauke ko
je se bave ovjekom. Lorenz, koliko je meni poznato, nije
nikada taj princip drastino formulirao, ali njegova teorija sa
graena je na istoj premisi. On tvrdi da ovjek razumije sebe,
samo i dovoljno, ako razumije proces evolucije koji ga je uinio
onakvim kakav jeste sada.2
Unato velikim razlikama izmeu instinktivistike i bihevioristike teorije, one imaju jednu osnovnu zajedniku orijentaciju.
Obje iskljuuju osobu, ovjeka koji se ponaa, iz podruja nji
hovog promatranja. Bilo da je ovjek rezultat uvjetovanja, ili re
zultat evolucije ivotinja, on je determiniran iskljuivo uvjeti
ma izvan njega, on nema nikakav udio u vlastitom ivotu, nikak
ve odgovornosti, ak ni traak slobode. ovjek je lutka na kon
cu kojom upravljaju instinkt ili uvjetovanje.
Kasnija gledita
Unato tome, ili moda zbog toga, to instinktivisti i bihevioristi dijele neke slinosti u svojim predodbama o ovjeku i u svo
joj filozofskoj orijentaciji, oni su se upravo fanatiki suprotstav
ljali jedni drugima. Priroda ILI odgoj, instinkt ILI okolina
90

su postale parole oko kojih su se obje strane okupljale, odbijaju

i da nau zajedniko tlo.
U posljednjim godinama postoji sve jaa tendencija da se nadiu ove otre alternative instinktivistiko-bihevioristikog rata.
Jedno rjeenje bilo je promijeniti terminologiju: neki su bili
skloni ograniiti pojam instinkt na nie ivotinje i govoriti o
organskim nagonima kada se radi o ljudskim motivacijama.
Tako su neki doli do formulacija kao to je veina ovjekovog
ponaanja je nauena, dok veina ponaanja kod ptica nije na
uena. (W. C. Alee, H. W. Nissen, M. F. Nimkoff, 1953). Ova kas
nija formulacija karakteristina je za novi trend da se prijanji
ili/ili zamijeni formulacijom manje ili vie, uzimajui
tako u obzir postepenu izmjenu u vanosti svakog od ovih fak
tora. Model za ovakvo shvaanje je kontinuum, na jednom kraju
kojeg se nalazi (gotovo) potpuna uroena determiniranost, a na
drugom (gotovo) potpuno uenje.
F. A. Beach, istaknuti protivnik instinktivistike teorije, pie:
Moda ozbiljnija slabost u sadanjem psiholokom pristupu
instinktima lei u pretpostavci da je dvoklasni sistem adekva
tan za klasifikaciju sloenog ponaanja. Implikacija da svako
ponaanje mora biti determinirano, ili uenjem ili nasljeem,
od kojih nam nijedno nije vie nego samo djelomino pozna
to, je potpuno neopravdana. Na konaan oblik neke reakcije
djeluje mnotvo varijabilnih faktora, od kojih su nasljee i
iskustvo samo dva. Psihologija se mora baviti utvrivanjem i
analizom svih tih faktora. Kada se taj poduhvat dobro zamisli
i izvede, nee biti potrebe, ni razloga, za dvosmislena shvaanja
instinktivnog ponaanja. (F. A. Beach, 1955).
Slino piu N. R. F. Maier i T. C. Schneirla:
Budui da uenje igra vaniju ulogu u ponaanju viih nego ni
ih ivotinja, prirodno determinirani oblici ponaanja viih i
votinja su u mnogo veoj mjeri modificirani iskustvom nego oni
kod niih ivotinja. Zbog te modifikacije ivotinja se moe prila
goditi razliitim okolinama i izbjei uske granice koje joj name
u optimalni uvjeti. Vie ivotinje su, prema tome, manje ovis
ne o specifinim vanjskim uvjetima za opstanak od niih.
91

Zbog interakcije steenih i uroenih faktora u ponaanju ne

mogue je klasificirati mnoge Oblike ponaanja. Svaki tip po
naanja mora biti odvojeno ispitan. (N. R. F. Maier i T. C.
Schneirla, 1964).
Stav koji je zauzet u ovoj knjizi je u nekim pogledima blizak
stavu autora koje sam upravo spomenuo i drugih koji odbijaju
da nastave borbu pod parolom instinkt protiv uenja. Ali,
kao to u pokazati u treem dijelu knjige, vaniji je problem
sa stajalita ove knjige razlika izmeu organskih nagona (hra
na, borba, bijeg, seksualnost prije zvani instinktima), ija
uloga je osiguranje opstanka jedinke i vrste, i neorganskih na
gona (u karakteru ukorijenjenih strasti)3, koji nisu filogenetski
programirani i nisu zajedniki svim ljudima: enja za ljubavlju,
slobodom, destruktivnou, narcisoidnou, sadizmom i mazohiz
mom.
Ti se neorganski nagoni, koji su dio ovjekove druge prirode,
esto brkaju s organskim nagonima. Dobar primjer za to je sek
sualni nagon. Psihoanalitiki utvreno zapaanje, da esto inten
zitet koji se subjektivno doivljava kao seksualna elja (uklju
ujui i odgovarajue fizioloke manifestacije), proizlazi iz neseksualnih strasti kao to su narcisoidnost, sadizam, mazohizam,
elja za moi, ak i tjeskoba, usamljenost i dosada.
Za narcisoidnog mukarca, na primjer, ena moe biti seksual
no privlana, jer je on uzbuen mogunou da sam sebi dokae
koliko je privlaan. Ili, sadistika osoba moe biti seksualno uz
buena mogunou osvajanja ene (ili mukarca) i vladanjem
njom ili njime. Mnogi ljudi su godinama emotivno vezani upravo
iz ovakve motivacije. Dosta je dobro poznato da slava, mo i bo
gatstvo ine onoga koji ih posjeduje seksualno atraktivnim, ako
postoje odreeni fiziki uvjeti. U svim ovim sluajevima fizika
enja je mobilizirana neseksualnim strastima koje se na taj na
in zadovoljavaju. Tko u stvari zna koliko djece duguje svoj i
vot tatini, sadizmu i mazohizmu, a ne pravoj fizikoj privlano
sti, a da ne govorimo o ljubavi. Ali ljudi, naroito mukarci, vie
vole da ih smatraju seksualno nezasitnima nego pretatima4
Ista pojava detaljno je kliniki prouavana u sluajevima neo
buzdanog jedenja. Taj simptom nije motiviran fiziolokom, ve
psihikom gladi, izazvanom osjeajem depresije, zabrinutosti
i praznine.
Moja je teza koju u izloiti u slijedeim poglavljima da
destruktivnost i okrutnost nisu instinktivni nagoni, ve strasti
92

ukorijenjene u itavoj ovjekovoj egzistenciji. One su jedan od

naina da se nae smisao u ivotu; one ne postoje i ne mogu
postojati kod ivotinja jer su po samoj svojoj prirodi ukorijenje
ne u uvjetima ljudskog ivota. Glavna je pogreka Lorenza i
drugih instinktivista u tome to nisu razlikovali ove dvije vrste
nagona, one ukorijenjene u instinktu i one ukorijenjene u karak
teru. Sadistina osoba, koja eka na priliku da izrazi svoj sadizam, izgleda kao da odgovara hidraulikom modelu nagomilanog
instinkta. Ali samo ljudi sa sadistikim karakterom ekaju na
priliku da se ponaaju sadistiki, isto kao to ljudi s karakterom
punim ljubavi ekaju na pogodnu priliku da izraze svoju ljubav.
Politiko i drutveno porijeklo ovih dviju teorija
Korisno je ispitati, donekle u detalje, drutveno i politiko pori
jeklo rata izmeu environmentalista i instinktivista.
Environmentalistiku teoriju karakterizira duh politike revo
lucije srednje klase osamnaestog stoljea protiv feudalnih povla
stica. Feudalizam se temeljio na pretpostavci da je ureenje na
kojem se on zasniva prirodno; u borbi protiv tog prirodnog
ureenja koje je srednja klasa eljela sruiti, ovjek je bio sklon
prihvatiti teoriju da poloaj osobe ne ovisi uope o bilo kakvim
uroenim ili prirodnim faktorima, ve da potpuno ovisi o dru
tvenim okolnostima, ije je poboljanje zadatak revolucije. Ni
kakav porok niti tupoglavost nisu se mogli objasniti ljudskom
prirodom kao takvom, ve loim i pokvarenim ureenjem dru
tva; stoga nije postojala nikakva prepreka da se na ovjekovu
budunost gleda s apsolutnim optimizmom.
Dok je environmentalistika teorija bila tako usko povezana
s revolucionarnim nadama srednjih stalea u osamnaestom sto
ljeu, instinktivistiki pokret, koji se zasniva na uenju Darwina, odraava osnovne pretpostavke kapitalizma devetnaestog sto
ljea. Kapitalizam kao sistem, ija se harmoninost stvara bezob
zirnim natjecanjem osoba, izgledao bi kao prirodno ureenje,
kada bismo mogli dokazati da je najsloenija i najjedinstvenija
pojava, ovjek, rezultat bezobzirnog natjecanja svih ivuih bia
od samog poetka ivota. Razvoj ivota od jednostaninih orga
nizama pa do ovjeka inio bi se kao najbolji primjer slobod
nog privreivanja u kojem najbolji pobjeuju, a oni, koji nisu
sposobni odrati se u ekonomskom sistemu koji stalno ide dalje,
eliminirani su.5
93

Razlozi pobjedonosne antiinstinktivistike revolucije, koju su

vodili K. Dunlap, Zing Yang Kuo i L. Bernard 1920-tih godina mo
gu se vidjeti u razlici izmeu kapitalizma devetnaestog i dvade
setog stoljea. Spomenut u samo nekoliko razlika koje su ovdje
bitne.
Kapitalizam devetnaestog stoljea bio je kapitalizam divljeg
natjecanja meu kapitalistima, to je dovodilo do eliminacije
slabijih i manje efikasnih. U dvadesetom stoljeu je element na
tjecanja do neke mjere popustio i dozvolio suradnju meu veli
kim kompanijama. Tako dokaz da je divlje natjecanje odgova
ralo zakonu prirode vie nije bio potreban. Druga vana razlika
nalazi se u promjeni metode kontrole. U kapitalizmu devetnaes
tog stoljea vlast se bazirala uglavnom na primjeni strogih patri
jarhalnih principa, koji su imali moralnu podrku Boga i kra
lja. Kibernetiki kapitalizam, sa svojim gigantskim centralizira
nim kompanijama, koje mogu radnicima pruiti zabavu i kruh,
u stanju je odravati vlast psiholokom manipulacijom i ljud
skom izgradnjom. Takvom sistemu potrebniji je ovjek koji je
promjenljiv i na kojeg se moe utjecati, nego onaj ijim instink
tima upravlja strah od vlasti. Konano, suvremeno industrijsko
drutvo ima drugaiju viziju ciljeva ivota od onog u prolom
stoljeu. Tada je ideal bio, barem za srednje stalee, neovisnost,
privatna inicijativa, biti kapetan svoga broda. Suvremena vizi
ja, meutim, vizija je neograniene potronje i neograniene kon
trole nad prirodom. Ljude uzbuuje i tjera naprijed pomisao da
e jednog dana potpuno vladati prirodom i tako postati slini
Bogu: zato bi moralo postojati ita u ljudskoj prirodi to se ne
bi moglo kontrolirati?
Ali ako biheviorizam izraava duh industrijalizma dvadesetog
stoljea, kako emo objasniti povratak instinktivizma u Lorenzovim djelima i njegovu popularnost i kod ire publike? Kao to
sam ve rekao, jedan od razloga je osjeaj straha i nemoi koji
prevladava u mnogim ljudima zbog opasnosti koje stalno rastu,
i zbog toga to se nita ne poduzima da se one izbjegnu. Mnogi
koji su vjerovali u progres i nadali se bitnim promjenama u ljud
skoj sudbini, umjesto da su paljivo analizirali drutvene pro
cese koji su doveli do njihovog razoaranja, nalaze utoite u
objanjenju da ovjekova priroda mora biti odgovorna za ovaj
neuspjeh. I na kraju, tu su i line i politike predrasude autora
koji predstavljaju novi instinktivizam.
94

Neki pisci na tom podruju jedva da su svjesni politikih i fi

lozofskih implikacija svojih teorija. Niti su te veze naile na mno
go panje meu onima koji komentiraju ove teorije. Ali postoje
iznimke. N. Pastore (1949) je usporedio socijalno-politike poglede
dvadeset i etiri psihologa, biologa i sociologa o problemu priro
da odgoj. Izmeu dvanaest liberalaca ili radikalaca, jedana
est su bili environmentalisti, a jedan se opredijelio za nasljee kao
bitan faktor: izmeu dvanaest konzervativaca, jedanaest ih se
opredijelilo za nasljee kao bitan faktor, a jedan je bio environmentalist. ak uzimajui u obzir i mali broj ljudi koji je uklju
en, ovaj rezultat dosta kazuje.
Drugi autori su svjesni emocionalnih implikacija, ili obino sa
mo onih u hipotezi njihovih protivnika. Dobar primjer ove jedno
strane svjesnosti je izjava jednog od najistaknutijih predstavni
ka ortodoksne psihoanalize, R. Waeldera:
Ovo se odnosi na grupu kritiara koji su, ili otvoreni marksis
ti, ili u najmanju ruku pripadaju onoj zapadnoj liberalnoj tra
diciji iz koje je i marksizam potekao, tj. koli koja je strastve
no vjerovala da je ovjek po prirodi dobar i da je sve zlo i
sva pokvarenost koju susreemo u ljudskom djelovanju rezul
tat pokvarenih institucija moda privatnog vlasnitva ili, u
skoranjoj i neto blaoj verziji, takozvane neurotine kul
ture . . .
Ali, bilo da je evolucionist, ili revolucionar, umjeren ili radika
lan, ili konzervativan, nitko tko vjeruje u fundamentalnu do
brotu ovjeka i u iskljuivu odgovornost vanjskih faktora za
ljudske patnje, ne moe a da ne bude uznemiren teorijom in
stinkta destruktivnosti i instinkta smrti. Jer, ako je ta teorija
tona, mogunosti konflikta i patnje sadrane su u ljudskom
djelovanju, i pokuaji da se one odstrane ili ublae izgledaju
ako ne beznadni, onda barem daleko kompliciraniji nego to su
ih drutveni revolucionari zamiljali. (R. Waelder, 1956).
Iako su Waelderove primjedbe otroumne, ipak vrijedi rei da
on vidi samo pristranost antiinstinktivista, a ne i onih koji dijele
njegovo gledite.
BILJEKE UZ TREE POGLAVLJE

1. U H. von Foersterovom (1970) smislu trivijalnog stroja.

2. Lorenz-Leyhausenovo gledite ima svoju paralelu u izopaenom
obliku psihoanalize koji pretpostavlja da je psihoanaliza identina
95

s razumijevanjem pacijentove historije, bez potrebe da se shvati

postojea dinamika psihikog procesa.
3. Neorganski, naravno, ne znai da oni nemaju neurofizioloke
supstrate, ve da ih ne pokreu organske potrebe i da im ne slue.
4. Ovo je naroito jasno kod fenomena machisma, vrline mukosti. (A. Aramoni, 1965; usp. takoer E. Fromm i M. Maccoby, 1970)
5. Ova historijska interpretacija nema nikakve veze s valjanou
Darwinove teorije, iako je moda povezana sa zapostavljanjem
nekih injenica, kao to su uloga suradnje i popularnost ove te
orije.

IV

Psihoanalitiki
pristup
razumijevanju agresije

Nudi li psihoanalitiki pristup metodu shvaanja agresije, koja

je izbjegla nedostatke i bihevioristikog i instinktivistikog pris
tupa? Na prvi pogled izgleda da je psihoanaliza ne samo izbjegla
njihove nedostatke ve u stvari pati od kombinacije jednih i dru
gih. Psihoanalitika teorija je istovremeno instinktivistika1 u
svojim opim teoretskim pojmovima, a environmentalistika u
svojoj terapeutskoj orijentaciji.
Da je Freudova teorija2, koja objanjava ljudsko ponaanje
kao rezultat borbe instinkta samoodranja i seksualnog instinkta
(a u njegovoj kasnijoj teoriji izmeu instinkta ivota i instinkta
smrti) instinktivistika, i suvie je dobro poznato da bi zahtijeva
lo dokazivanje. Environmentalistiki okvir moe se takoer lako
prepoznati, ako razmotrimo da analitika terapija nastoji objas
niti razvoj linosti specifinim environmentalnim konstelacijama
u najranijem djetinjstvu, tj. utjecajem porodice. Meutim, ovaj
aspekt usklaen je s instinktivistikom pretpostavkom da modi
ficirajui utjecaj okoline djeluje kroz strukturu libida.
U praksi, meutim, pacijenti, publika, a esto i analitiari sa
mi, ne pridaju stvarnu vanost nestalnosti seksualnih instinkata
(esto su te promjene rekonstruirane na temelju podataka koji
su zasnovani na sistemu teoretskih oekivanja) i prihvaaju u
potpunosti environmentalistiku poziciju. Njihov aksiom je da
se negativan razvoj kod pacijenata mora shvatiti kao rezultat tet
nih utjecaja u ranom djetinjstvu. Ovo ponekad dovodi do iracio
nalnog samooptuivanja roditelja, koji se osjeaju krivim za sva
ku nepoeljnu ili patoloku crtu koja se pojavljuje kod djeteta
poslije roenja, i do tendencije da ljudi u analizi esto optuuju
roditelje za sve svoje probleme i izbjegavaju suoavanje s prob
lemom za koji su sami odgovorni.
Imajui sve ovo u vidu, psiholozi bi opravdano psihoanalizu
kao teoriju svrstali u kategoriju instinktivistikih teorija, i tako
bi njihov argument protiv Lorenza postao sam po sebi argument
97

protiv psihoanalize. Ali ovdje valja biti oprezan; pitanje je ka

ko definirati psihoanalizu? Da li je ona konaan zbroj svih Freudovih teorija, ili pak moemo razlikovati izmeu originalnih i
kreativnih i sluajnih, vremenom uvjetovanih dijelova sistema,
to je distinkcija koja se moe praviti kod svih velikih nauenjaka-istraivaa? Ako je takva distinkcija opravdana, moramo se
pitati da li teorija libida sainjava sr Freudovog rada ili pak je
ona samo jedan oblik u kojem je on organizirao svoja nova za
paanja, jer nije imao drugi nain na koji bi mislio i izrazio svoje
osnovne pronalaske u filozoskim i naunim uvjetima u kojima
je ivio. (E. Fromm 1970a.)
Sam Freud nije nikada tvrdio da je teorija libida nauno sigur
na. On ju je nazvao naa mitologija i zamijenio je teorijom
Erosa i instinkta smrti. Jednako je vano to je on definirao
psihoanalizu kao teoriju zasnovanu na pruanju otpora i preno
enju a ne na teoriji libida, koju zanemaruje.
Ali moda je vanije od Freudovih vlastitih izjava imati na
umu ono to je njegovim otkriima dalo njihovu specifinu his
torijsku vanost. Sigurno to nije bila instinktivistika teorija kao
takva: teorije instinkta bile su popularne jo od devetnaestog sto
ljea. Njegovo izdvajanje seksualnog instinkta kao izvora svih stra
sti (osim instinkta samoodranja) bilo je novo i revolucionarno
za vrijeme u kojem je jo uvijek vladao viktorijanski moral sre
dnje klase. Ali ak ni ova specijalna verzija teorije instinkta vje
rojatno ne bi ostavila takav snaan i dugotrajan utisak. Mislim
da je otkrie nesvjesnih procesa, ne filozofski ili spekulativno,
ve empirijski, koje je on izloio u nekim od svojih analitikih
sluajeva, a prije svega u svom fundamentalnom opusu Tumae
nje snova (1900), dalo Freudu njegovo historijsko znaenje. Ako
moemo pokazati da, na primjer, kod svjesno miroljubivog i sa
vjesnog ovjeka postoji snaan ubilaki impuls, od sporedne je
vanosti da li mi objanjavamo te impulse edipovskom mr
njom prema ocu, kao manifestaciju njegovog instinkta smrti,
kao rezultat njegove povrijeene narcisoidnosti, ili pomou nekih
drugih razloga. Freudova revolucionarnost sastojala se u tome
to nas je uinio svjesnim nesvjesnog aspekta ovjekovog uma
i energije koju on upotrebljava da bi potisnuo svijest o nepo
eljnim udnjama. On je pokazao da dobre namjere nita ne zna
e ako prikrivaju nesvjesne namjere; otkrio je poteno nepotenje, pokazavi da nije dovoljno samo svjesno dobro misliti.
Freud je bio prvi znanstvenik koji je ispitivao ovjekovu dubinu,
njegove donje slojeve, i zato su njegove ideje ostavile tako sna98

an utisak na umjetnike i pisce u doba kada je veina psihijata

ra odbijala da ozbiljno shvati njegove teorije.
Ali Freud je otiao dalje. Ne samo da je pokazao da u ovjeku
djeluju sile kojih on nije svjestan i da ga racionalizacije tite od
te svjesnosti, nego je takoer objasnio da su te nesvjesne sile, u
jednom novom dinaminom smislu3, integrirane u sistem kojem
je on dao ime karakter.
Freud je poeo razraivati tu koncepciju u svom prvom lan
ku o analnom karakteru. (S. Freud, 1908). Pokazao je da se neke
crte ponaanja, kao to su tvrdoglavost, urednost i tedljivost,
esto pojavljuju zajedno kao sindrom karakteristika. Nadalje,
gdje god postojao taj sindrom, moemo nai osobitosti kod za
dravanja nude uz svjesnu kontrolu sfinktera i u nekim crta
ma ponaanja koje se odnose na probavu i izluivanje fecesa. Ta
ko je Freudov prvi korak bio otkrivanje sindroma karakteristika
ponaanja i njihovo dovoenje u vezu s nainom na koji se dije
le ponaa u sferi probave.
Njegov slijedei sjajan i kreativan korak bio je povezivanje
dviju serija oblika ponaanja teoretskim razmatranjem zasnova
nim na ranijoj pretpostavci o evoluciji libida. Ta pretpostavka je
da u ranoj fazi djetetovog razvitka, nakon to su usta prestala
biti glavni organ poude i zadovoljstva, anus postaje vano erogeno podruje i veina libidinoznih elja biva usredotoena na
proces zadravanja i izluivanja ekskremenata. Naposljetku on je
objasnio sindrom karakteristika ponaanja kao sublimacije ili
reakcijske formacije protiv libidinoznog zadovoljstva ili frustra
cije analnosti. Tvrdoglavost i krtost bile bi sublimacija najra
nijeg odbijanja da se odreknemo zadovoljstva koje nam prua
zadravanje ekskremenata; urednost, reakcijska formulacija pro
tiv prvobitne elje djeteta za izluivanjem kad god zaeli. Freud
je pokazao da ta tri izvorna svojstva sindroma, koja su dotada
bila nepovezana, sainjavaju dio strukture ili sistema jer su uko
rijenjena u istom izvoru analnog libida koji se manifestira u tim
svojstvima, ili direktno, ili u sublimaciji ili reakcijskoj formaci
ji. Tako je Freud mogao objasniti zato ta svojstva posjeduju
loliko energije i zato se tako snano suprotstavljaju promjeni.4
Jedan od najvanijih dodataka bio je pojam oralno-sadistikog karaktera (to ja nazivam eksploatatorski karakter). Posto
je i druga shvaanja formacije karaktera, ovisno o tome koje
aspekte elimo naglasiti: kao to su autoritativan5 (sadomazohistiki) karakter, buntovniki i revolucionarni karakter, narcisoid
ni i incestuozni karakter. Ovi kasniji pojmovi, veina od kojih
99

ne ine dio klasine psihoanalitike misli, meusobno su po zeza

ni i poklapaju se. Povezujui ih moemo doi do jo potpunijeg
prikaza nekih karaktera.
Freudovo teoretsko objanjenje karakterne strukture bila je
ideja da je libido (oralni, analni, genitalni) izvor energije raznih
svojstava karaktera, ak ako i ne prihvatimo teoriju libida, nje
govo otkrie ne gubi nita od svoje vanosti za klinika promat
ranja sindroma, a injenica da im je izvor energije zajedniki
ostaje jednako ispravna. Pokuao sam pokazati da su karakterni
sindromi ukorijenjeni i njegovani u odreenim oblicima odnosa
osobe s vanjskim svijetom i sa samom sobom: tovie, ukoliko
drutvena grupa ima zajedniku karakternu strukturu (drutveni
karakter), socijalno-ekonomski uvjeti zajedniki svim lanovima
grupe oblikuju drutveni karakter. (E. Fromm, 1932, 1936, 1941,
1947, 1970; E. Fromm i M. Maccoby, 1970)6
Naroita vanost pojma karakter je u tome to prevladava
staru dihotomiju: instinkt okolina. Seksualni instinkt u Freudovom sistemu trebao je biti veoma prilagodljiv i u velikoj mje
ri oblikovan utjecajima okoline. To novo shvaanje bilo je mogu
e samo zato jer je Freud sve instinkte svrstao pod jedan, tj.
seksualnost (osim instinkta samoodranja). Mnogi instinkti koje
nalazimo na listama starijih instinktivista bili su relativno odree
ni, jer je svako ponaanje bilo pripisano posebnoj vrsti uroenog
nagona. Ali u Freudovoj shemi razliite su motivacijske sile i ra
zlike objanjene kao rezultat utjecaja okoline na libido. Paradok
salno, Freudovo proirenje pojma seksualnosti omoguilo mu je
zatim da prihvati utjecaje okoline u veoj mjeri nego to je to
bilo mogue za predfrojdovsku teoriju instinkta. Ljubav, nje
nost, sadizam, mazohizam, ambicija, znatielja, tjeskoba, supar
nitvo ti i mnogi drugi nagoni nisu se vie pripisivali poseb
nim instinktima, ve utjecajima okoline (uglavnom vanim osoba
ma u ranom djetinjstvu) putem libida. Freud je svjesno ostao
vjeran filozofiji svojih uitelja, ali osmiljavanjem superinstinkta
on je nadvladao vlastito instinktivistiko gledite. Istina je da je
on i dalje sputavao svoju misao nameui joj teoriju libida. Vri
jeme je da sasvim napustimo tu instinktivistiku prtljagu. Ono
to ovdje elim naglasiti jest: Freudov se instinktivizam veoma
razlikovao od tradicionalnog instinktivizma.
Prikaz koji je dosada dat namee ideju da karakter determi
nira ponaanje, da karakterna crta, bilo puna ljubavi ili unitavalaka, tjera ovjeka da se ponaa na odreen nain, i da se o
vjek djelujui prema svom karakteru osjea zadovoljan. Crta ka100

raktera govori nam kako bi se neka osoba eljela ponaati. Ali

moramo dodati jednu vanu napomenu: kad bi mogla.
to ovo kad bi mogla znai?
Moramo se ovdje vratiti na jednu od Freudovih najfundamentalnijih zamisli, pojam principa realnosti koji se zasniva na
instinktu samoodranja, suprotno principu zadovoljstva koji
se zasniva na seksualnom instinktu. Bilo da smo voeni seksual
nim instinktom ili neseksualnim strastima u kojima je ukorijenje
na karakterna crta, konflikt izmeu onoga to bismo eljeli initi i
onoga to zahtijevaju vlastiti interesi ostaje presudan. Ne moemo
se uvijek ponaati onako kako nas vode nae strasti; moramo u
odreenoj mjeri modificirati nae ponaanje da bismo ivjeli.
Prosjena osoba pokuava pronai kompromis izmeu onoga to
bi njen karakter elio uiniti i onoga to mora initi da ne bi is
kusila, manje ili vie, tetne posljedice. Mjera do koje neka osoba
slijedi nareenja samoouvanja (ego interes), naravno varira. U
jednoj krajnosti vanost interesa ega je nula; to vai za mue
nika i neku vrst fanatinog ubojice. U drugoj krajnosti nalazi
se oportunist kojemu vlastiti interes ukljuuje sve to ga mo
e uiniti uspjenijim, popularnijim i zadovoljnijim. Karakterizi
rani specifinom kombinacijom vlastitih interesa i u karakteru
uvrijeenih strasti, svi se ljudi mogu smjestiti izmeu ove dvije
krajnosti.
Do koje mjere ovjek potiskuje svoje strastvene elje ne ovisi
samo o faktorima koji djeluju u njemu, ve i o situaciji: ako se
situacija izmijeni, potisnute udnje postaju svjesne i izraavaju
se. To, na primjer, vrijedi za sadistiko-mazohistiki karakter. Svi
poznajemo tipove ljudi koji su podloni svom efu, a sadistiki
dominiraju nad svojom enom i djecom. Drugi primjer je pro
mjena do koje dolazi kada se itava drutvena situacija promije
ni. Sadistiki karakter, koji se pravio blagim i prijaznim, moe
postati neovjek u teroristikom drutvu u kojem se sadizam ci
jeni a ne osuuje. Drugi opet moe sakriti sadistiko ponaanje
u svakom vidljivom djelovanju, a da ga pokae suptilnim izraa
jima lica i na izgled bezazlenim i nevanim primjedbama.
Do potiskivanja karakternih osobina dolazi i u vezi s najpleme
nitijim poticajima. Unato tome to je Isusovo uenje jo uvijek
dio nae moralne ideologije, ovjeka koji se ponaa u skladu s
njim obino smatramo budalom ili neurotikom; zbog toga mno
gi ljudi racionaliziraju svoje velikodune impulse objanjavajui
ih samointeresom.
101

Ta razmatranja pokazuju da samointeres, u razliitoj mjeri,

utjee na motivacijsku snagu karakternih crta. Ona impliciraju
da je karakter glavna motivacija ljudskog ponaanja, ali ograni
ena i modificirana zahtjevima vlastitog interesa pod raznim uv
jetima. Veliko je ostvarenje Freudovo ne samo to to je otkrio
karakterne crte na kojima se ponaanje zasniva, ve i to to je
pronaao naine njihovog prouavanja kao to su: tumaenje sno
va, slobodne asocijacije i jezike omake.
Ovdje lei temeljna razlika izmeu biheviorizma i psihoanaliti
ke karakterologije. Uvjetovanje djeluje oslanjajui se na vlasti
ti interes, kao to je elja za hranom, sigurnou, pohvalom i iz
bjegavanjem boli. Kod ivotinja vlastiti interes je toliko jak, da
neprestanim i optimalno rasporeenim uvrivanjem interes za
samoouvanje postaje jai od drugih instinkata kao to su seks
ili agresija, ovjek se takoer ponaa u skladu s vlastitim inte
resom; ah ne uvijek i ne neophodno. On esto djeluje prema svo
jim strastima, najniima i najplemenitijima; esto je spreman
riskirati svoje vlastite interese, svoje bogatstvo, svoju slobodu
i svoj ivot u traenju ljubavi, istine, integriteta ili za mrnju,
pohlepu, sadizam i destruktivnost. Upravo u ovoj razlici lei ra
zlog to uvjetovanje ne moe biti zadovoljavajue objanjenje
za ljudsko ponaanje.
ZAKLJUAK
Od epohalne vanosti u Freudovim pronalascima je to to je pronaao klju za razumijevanje sistema sila koje ine sistem ov
jekovog karaktera i za razumijevanje kontradikcija u samom si
stemu. Otkrie nesvjesnih procesa i dinamikog shvaanja karak
tera bilo je radikalno, jer je doprlo do samog korijena ljudskog
ponaanja; ta otkria bila su uznemiravajua, jer se nitko nije
vie mogao skrivati iza svojih dobrih namjera; bila su opasna,
jer kad bi svatko znao to bi mogao znati o sebi i drugima, dru
tvo bi bilo uzdrmano u samim svojim temeljima.
Kada je psihoanaliza postala uspjena i ugledna, razotkrila je
svoju sr i naglasila ono to je bilo openito prihvatljivo. Zadra
la je onaj dio nesvjesnog koji je Freud isticao, seksualne tenje.
Potroako drutvo rijeilo se mnogih viktorijanskih tabua (ne
zbog utjecaja psihoanalize, ve zbog nekoliko razloga koji su proizali iz njegove strukture). Otkrie vlastitih incestuoznih elja,
strah od kastriranja, zavianje na penisu nije vie bilo uzne102

miravajue. Ali otkriti crte karaktera kao to su narcisoidnost,

sadizam, svemo, podlonost, otuenje, indiferentnost, nesvjes
na prevara vlastitog integriteta, iluzorna priroda vlastitog
shvaanja stvarnosti, otkriti sve to u samom sebi, u drutvenom
tkivu, u voama koje slijedimo to je zaista drutveni dinamit.
Freud se bavio samo instinktivnim id; to je bilo sasvim zado
voljavajue u vrijeme kada nije vidio drugog naina osim instinktivistikog kojim bi mogao objasniti ljudske strasti. Meutim, to
je tada bilo revolucionarno, danas je konvencionalno. Instinktivistika teorija, umjesto da bude shvaena kao hipoteza potrebna
u jednom periodu, postala je centar ortodoksne psihoanalitike
teorije i usporila njezin daljnji razvitak razumijevanja ljudskih
strasti koje su bile od centralnog interesa za Freuda.
Zbog tih razloga predlaem da se klasifikacija psihoanalize kao
instinktivistike teorije, koja je formalno ispravna, u biti ne
odnosi na sadraj psihoanalize. Psihoanaliza je teorija nesvjesnih
tenji, otpora, falsificiranja stvarnosti prema vlastitim subjek
tivnim potrebama i oekivanjima (transfer) karaktera, te konfli
kata izmeu strastvenih tenji utjelovljenih u karakternim crta
ma i zahtjevima samoouvanja. U ovakvom izmijenjenom smislu
(iako zasnovanom na sri Freudovih teorija), pristup ove knjige
problemu ljudske agresije i destruktivnosti je psihoanalitiki
a ne instinktivistiki ili bihevioristiki.
Vei broj psihoanalitiara odrekao se Freudove teorije libida,
ali je esto nije nadomjestio jednako preciznim i sistematinim
teorijskim sistemom: nagoni koje oni upotrebljavaju nemaju
zadovoljavajuu osnovu, ni u psihologiji, ni u uvjetima ljudske
egzistencije, ni u adekvatnom shvaanju drutva. Oni esto upo
trebljavaju pomalo plitke kategorije na primjer: natjecanje
kod Karen Horney koje se mnogo ne razlikuju od kulturnih
obrazaca amerike antropologije. Suprotno tome, nekoliko psi
hoanalitiara veina pod utecajem Adolfa Meyera odbacilo
je Freudove teorije libida, i stvorilo pravac koji izgleda kao je
dan od najkreativnijih u psihoanalitikoj teoriji, koji najvie obe
ava. Uglavnom na temelju njihovog prouavanja shizofreninih
pacijenata doli su do sve dubljeg razumijevanja nesvjesnih pro
cesa koji se odvijaju u meulinim odnosima. Osloboeni ograniavajueg utjecaja teorije libida, a naroito pojmova id, ego i
superego, u potpunosti mogu opisati to se zbiva u odnosu dvo
je ljudi i unutar svakog od njih u njihovoj ulozi uesnika. Me
u najznaajnijim predstavnicima ove kole, osim Adolfa Meyera,
su Harry Stack Sullivan, Frieda Fromm-Reichmann i Theodore
103

Lidz. Smatram da je R. D. Laing uspio dati najdublje analize, ne

samo zato jer je radikalno ispitivao line i objektivne inioce,
ve zato to je njegova analiza drutvene situacije jednako radi
kalna i kritina u prihvaanju dananjeg drutva kao zdravog.
Osim ovih dosada spomenutih, i imena Winnicota, Fairbairna, Balinta i Guntripa, meu ostalima, predstavljaju razvitak psihoana
lize od teorije i terapije instinktivne frustracije i vladanja do te
orije i terapije koja podrava ponovno roenje i razvitak autenti
ne vlastitosti unutar autentinog odnosa. (H. Guntrip, 1971). U
usporeenju s ovim, radu nekih egzistencijalista, kao to je L.
Binswanger, nedostaje precizan prikaz meulinih procesa: oni
zamjenjuju precizne klinike podatke pomalo nejasnim filozof
skim pojmovima.
BILJEKE UZ ETVRTO POGLAVLJE

1. Freudova upotreba termina Trieb, to se obino prevodi kao in

stinkt, odnosi se na instinkt u irem smislu, kao somatski ukori
jenjen nagon koji pokree, ali striktno ne determinira konano
ponaanje.
2. Detaljna analiza razvitka Freudove teorije agresije nalazi se u
Dodatku.
3. Freudova teorija karaktera moe se lake shvatiti na temelju te
orije sistema koja se poela razvijati 1920-tih godina i uveliko je
unaprijedila shvaanje u nekim prirodnim naukama, kao to su:
biologija, neurofiziologija i neki aspekti sociologije. Neshvaanje
sistematskog razmiljanja moe biti veoma lako odgovorno za ne
shvaanje Freudove karakterologije kao i Marxove sociologije,
koja se temelji na shvaanju drutva kao sistema. P. Weiss je iz
nio opi sistem teorije ponaanja ivotinja (P. Weiss, 1925). U dva
nedavna lanka dao je kratki i saeti prikaz svojih shvaanja pri
rode sistema, koji je, od meni poznatih, najbolji uvod u ovu ma
teriju... (P. Weiss, 1967, 1970). Usp. takoer L. von Bertalanffy
(1968) i C. W. Churchman (1968).
4. Crte koje su kasnije dodane prvobitnom sindromu su: pretjerana
istoa i tonost; one se takoer moraju shvatiti kao reakcijske
formacije na najranije analne impulse.
5. Ovu koncepciju sam razradio prouavajui njemake radnike i
poslodavce (E. Fromm 1936). Vidi napomenu na strani 46; vidi ta
koer E. Fromm (1932, 1941, 1970). T. W. Adorno i drugi (1950) sli
jedili su, u nekim pogledima, metodu ranijeg prouavanja autori
tativnog karaktera radnika i poslodavaca, ali bez njenog psiho
analitikog pristupa i dinamike koncepcije karaktera.
6. Erik H. Erikson (1964) iznio je slino gledite u modalnim termi
nima, a da nije jasno naglasio razlikovanje od Freuda. Dokazao
je da karakter kod Yurok Indijanaca nije determiniran libidinoznim kompleksom, i odbija glavni dio teorije libida uzimajui u
obzir drutvene faktore.
104

Drugi dio

Dokazi protiv
instinktivistike teze

Neurofiziologija

U poglavljima u ovom dijelu knjige elim ustvrditi da relevantni

podaci s podruja neurofiziologije, psihologije ivotinja, paleon
tologije i antropologije ne podravaju hipotezu da je ovjek pri
rodno obdaren spontanim i samopokretakim agresivnim nago
nom.
Odnos psihologije prema neurofiziologiji
Prije no to zaponemo diskusiju o neurofiziolokim podacima,
treba rei nekoliko rijei o odnosu psihologije, nauke o duhov
nom, prema neurolokim naukama, naukama koje prouavaju mo
zak.
Svaka od tih nauka ima svoj predmet prouavanja, svoje me
tode, a pravac u kojem se razvija ovisi o primjeni vlastitih me
toda na svoje podatke. Ne moemo oekivati da neurofiziolog
postupi na nain koji bi bio najpoeljniji s gledita psihologa,
ili obrnuto. Ali moemo oekivati da obje nauke ostanu u blis
kom kontaktu i da jedna drugoj pomau; to je mogue ako obje
strane posjeduju barem elementarno znanje koje svakoj dozvolja
va da razumije jezik druge i da shvati njena najosnovnija otkri
a. Kad bi prouavatelji obiju nauka bili u ovakvom bliskom
kontaktu, uvidjeli bi da postoje podruja u kojima mogu poveza
ti svoje pronalaske. Takav je sluaj, na primjer, s podrujem de
fenzivne agresije.
Meutim, u veini sluajeva, psiholoka i neurofizioloka ispi
tivanja i nauni okviri na koje se odnose daleko su razmaknuti
jedni od drugih. Neurolog ne moe danas udovoljiti elji psiho
loga za informacijama o problemima poput neurofiziolokog
ekvivalenta strasti, kao to su destruktivnost, sadizam, mazohi
zam ili narcisoidnost1, niti pak psiholog moe biti od velike ko
risti neurofiziologu. Izgleda da svaka nauka mora nastaviti vlas
titim putem i rijeiti vlastite probleme, dok se jednoga dana,
107

pretpostavimo, obje ne razviju do te mjere da mogu pristupiti

istom problemu, sa svojim razliitim metodama, i meusobno
povezati svoje pronalaske. Sasvim bi sigurno bilo apsurdno da
jedna od njih eka dok druga ne iznese dokaze koji potvruju
ili negiraju njenu hipotezu. Dok god se psiholokoj teoriji ne su
protstavljaju jasni neurofizioloki dokazi, psiholog mora imati
samo ono normalno nauno nepovjerenje u svoje pronalaske, na
ravno, ako se oni temelje na adekvatnom razmatranju i interpre
taciji podataka.
R. B. Livingston primijetio je slijedee o odnosu tih dviju na
uka:
Stvarno jedinstvo psihologije i neurofiziologije bit e uspostav
ljeno kad veliki broj znanstvenika bude dobro potkovan u obje
discipline. Koliko e to stjecite biti vrsto i korisno, vidjet
emo; meutim, pojavila su se nova podruja istraivanja, u
kojima prouavatelji ponaanja mogu manipulirati, uz okolinu,
i mozgom, a prouavatelji mozga mogu primjenjivati pojmove
i tehniku ponaanja. Mnoge od tradicionalnih identifikacija tih
podruja gube se. Trebali bismo aktivno odbacivati sve ostatke
provincijalizma i osjeaja prevlasti i suparnitva meu ovim
disciplinama. Protiv koga smo? Samo protiv vlastitog neznanja.
Unato nedavnom napretku, postoje irom svijeta relativno ma
le mogunosti za elementarna istraivanja na podruju psiho
logije i neurofiziologije. Problemi koji trae rjeenje ogromni
su. Razumijevanje se moe unaprijediti samo modifikacijom sa
danjih shvaanja, a ta se mogu izmijeniti samo dosjetljivim
eksperimentalnim i teoretskim poduhvatima. (R. B. Livingston,
1962)
Mnogi su ljudi esto navedeni na pogreno miljenje, to pone
kad predlau popularni izvjetaji, da su neurofiziolozi pronali
mnoge odgovore na probleme ljudskog ponaanja. Suprotno tome,
veina znanstvenika na podruju neurologije ima znatno druga
iji stav. T. H. Bullock, strunjak za nervni sistem beskimenja
ka, elektrinih riba i morskih sisavaca, poinje svoj rad, Evo
lucija neurofiziolokih mehanizama, poricanjem nae mogu
nosti da za sada znaajno pridonesemo stvarnom pitanju i na
dalje kae da, u biti, mi nemamo pravog pojma o ivanom
mehanizmu kod uenja, ili fiziolokim supstratima instinktivnih
oblika, ili, u biti, o bilo kakvim sloenim manifestacijama pona
anja (T. H. Bullock, 1961).2 Slino pie Birger Kaada:
108

Nae znanje i predodba o centralnoj neuralnoj organizaciji

agresivnog ponaanja ogranieni su injenicom da veina po
dataka proizlazi iz eksperimenata sa ivotinjama, tako da go
tovo nita nije poznato o odnosu centralnog nervnog sistema
i osjeaja ili afektivnih aspekata osjeaja. Mi smo potpuno
ogranieni na promatranje i eksperimentalnu analizu fenome
na ponaanja i izraavanja i objektivno zabiljeenih perifernih
tjelesnih promjena. Naravno, ak ni ovi postupci nisu potpuno
pouzdani, i unato ekstenzivnim pokuajima istraivanja, te
ko je interpretirati ponaanje samo na osnovu ovih podataka.
(B. Kaada, 1967)
Jedan od najistaknutijih neurologa, W. Penfield, dolazi do istog
zakljuka:
Oni koji se nadaju rijeiti problem neurofiziologije duha su
kao ljudi na podnoju planine. Oni stoje na istini koju su
napravili na podnoju i gledaju na planinu na koju se ele po
peti. Ali vrh je skriven u vjenim oblacima i mnogi vjeruju da
ne moe nikada biti osvojen. Sigurno je, ako doe dan kada e
ovjek postii potpuno razumijevanje svog vlastitog mozga i
duha, da e to biti njegov najvei uspjeh, njegovo konano do
stignue.
Postoji samo jedna metoda koju znanstvenik moe primjenjiva
ti u naunom radu. To je metoda promatranja fenomena priro
de koju slijedi komparativna analiza i dopunjuje eksperimen
tiranje prema zamiljenoj hipotezi. Neurofiziolozi koji sa svom
iskrenou slijede pravila naune metode nee tvrditi da im
njihov nauni rad daje pravo da odgovore na ova pitanja. (W.
Penfield, 1960)3
Odreen broj neurologa izrazio je manje ili vie radikalan pesi
mizam u vezi s poboljanjem odnosa izmeu neurolokih nauka
i psihologije uope, a naroito o vrijednosti onoga to dananja
neurofiziologija moe doprinijeti objanjavanju ljudskog pona
anja. Ovaj pesimizam izrazili su H. von Foerster, T. Melnechuk,4
H. R. Maturana i F. C. Varela (uskoro izlazi).5 F. G. Worden tako
er kritiki pie: Primjeri iz neurolokih istraivanja ilustriraju
da, to ispitivae direktno sve vie interesiraju svjesne pojave, to
neadekvatnosti materijalistike doktrine postaju sve problematinije, to dovodi do traenja boljih primarnih sistema. (F. G. Worden, uskoro izlazi)6
109

Iz odreenog broja usmenih i pismenih saopenja neurologa

stekao sam dojam da ovaj trezveni stav dijeli sve vei broj ispi
tivaa. Mozak se sve vie i vie shvaa kao cjelina, kao jedan sis
tem, tako da ponaanje ne moemo objasniti uzimajui u obzir
neke njegove dijelove. Znaajne podatke koji podravaju ovo gle
dite iznio je E. Valenstein (1968), koji je pokazao da pretpostav
ljeni hipotalamini centri za glad, e, seks itd., nisu, ako stvar
no postoje, tako jednoznani kao to se ranije smatralo stimu
lacija centra za jednu vrst ponaanja moe izazvati ponaanje
koje odgovara drugom centru, ako u okolini postoje stimulansi
koji odgovaraju ovom drugom. O. Ploog (1920) je pokazao da ag
resiju (u biti, neverbalnu komunikaciju prijetnje) izazvanu kod
vezirovke drugi majmun nee ozbiljno shvatiti, ako je ovaj prvi
socijalno inferiorniji od njega. Ovi podaci slau se s holistikim
shvaanjem da mozak u svom odreivanju ponaanja uzima u
obzir vie niti stimulacija koje do njega dospijevaju da sveu
kupno stanje fizikih i drutvenih uvjeta koji postoje u tom tre
nutku modificira znaenje specifinog stimulansa.
Meutim, sumnja u mogunost neurofiziologije da adekvatno
objasniti ljudsko ponaanje ne znai poricanje relativne valjanosti
mnogih eksperimentalnih pronalazaka, naroito posljednjih de
setljea. Iako bi se ti pronalasci mogli integrirati u neto glo
balni je shvaanje, oni su ipak dovoljno valjani da nam daju va
ne podatke za bolje shvaanje jedne vrste agresije defenzivne
agresije.
Mozak kao osnova agresivnog ponaanja7

Prouavanje odnosa rada mozga i ponaanja bilo je ukovoeno

uglavnom Darwinovom pretpostavkom da strukturom i radom mo
zga upravlja princip opstanka jedinke i vrste.
Od tada su napori neurofiziologa bili usredotoeni na traenje
povrina mozga koje su supstrati najelementarnijih impulsa i po
naanja potrebnih za opstanak. Postoji opa suglasnost s MacLeanovim zakljukom, koji je nazvao te osnovne mehanizme mozga 4
F-a (feeding, fighting, fleeing and...): hranjenje, borba, bijeg i
seksualne aktivnosti. (P. D. MacLean, 1958). Lako je uoiti da su
ove etiri aktivnosti neophodne za fiziko odranje jedinke i vrs
te. O tome, da kod ovjeka uz ove potrebe za fiziko odranje po
stoje i osnovne potrebe ije ostvarenje je neophodno da bi mo
gao funkcionirati kao totalno bie, bit e govora kasnije.
110

to se tie agresije i bijega, rad jednog broja istraivaa, W.

R. Hessa, J. Oldsa, R. G. Heatha, J. M. R. Delgadoa i drugih, uka
zuje na to da njima upravljaju8 razliite neuralne povrine u mo
zgu.
Pokazano je, na primjer, da afektivna reakcija srdbe i njoj
odgovarajui agresivan obrazac ponaanja moe biti izazvan di
rektnom elektrinom stimulacijom raznih povrina, kao to su
amigdala, lateralni hipotalamus, neki dijelovi mezencefalona i
centralne sive tvari, ili moe biti sprijeen stimulacijom drugih
struktura, kao to su septum, cirkumvolucija cinguluma i kaudalna jezgra.9 Velikom kirurkom spretnou neki su istraivai10
uspjeli usaditi elektrode u specifina podruja mozga. Usposta
vili su dvostranu vezu za promatranje. Elektrinom stimulacijom
niskog napona bili su u mogunosti prouavati promjene u pona
anju ivotinja, a kasnije, i ovjeka. Mogli su, na primjer, direkt
nom elektrinom stimulacijom nekih povrina demonstrirati iza
zivanje intenzivnog agresivnog ponaanja, i spreavanje agresije
stimulacijom nekih drugih. Na drugoj strani, mogli su, pak, iz
mijeniti elektrinu aktivnost tih razliitih povrina mozga kad
su osjeaji, kao to su srdba, strah, zadovoljstvo itd., bili izaz
vani stimulansima iz okoline. Takoer su promatrali stalne po
sljedice izazvane unitenjem nekih povrina mozga.
Zaista je veoma dojmljivo vidjeti kako relativno malo povea
nje u elektrinom naponu elektrode usaene u jednom od neuralnih supstrata agresije moe izazvati iznenadan nastup neobuzda
nog, krvoednog bijesa, a kako smanjenje elektrine stimulacije
ili stimulacije centra koji inhibira agresiju, moe isto tako naglo
zaustaviti tu agresiju. Delgadov spektakularan eksperiment zaus
tavljanja bika koji napada stimulacijom povrine koja inhibira
agresiju (upravljanjem iz daljine) izazvao je odreen interes za
ovaj postupak. (J. M. R. Delgado. (1969)
To to se reakcija aktivira u nekim povrinama mozga, nije ni
u kom sluaju karakteristino samo za agresiju: ista dualnost
postoji i s obzirom na druge poticaje. Mozak je, u biti, organi
ziran kao dualni sistem. Ako ne postoje specifini stimulansi
(vanjski ili unutarnji), agresija se nalazi u stanju tekue ravnote
e, jer povrine koje aktiviraju i povrine koje inhibiraju odra
vaju relativno stabilnu ravnoteu. To je naroito jasno uoljivo
kada se aktivirajua ili inhibirajua povrina uniti. Poevi s
klasinim eksperimentom Heinricha Kliivera i P. C. Bucya (1934),
dokazano je da je, na primjer, unitenje amigdale preobrazilo
ivotinje (rezuz majmune, vuice, divlje make, takore i druge)
111

do te mjere da su izgubile barem privremeno svoju sposob

nost za agresivne i silovite reakcije, ak i pod snanom provoka
cijom.11 Na drugoj strani, unitenje povrina koje inhibiraju agre
siju, kao to su male povrine ventromedijalne jezgre hipotalamu
sa, izaziva permanentnu agresiju kod maaka i takora.
S obzirom na dualnu organizaciju mozga, namee se kljuno
pitanje: koji to faktori poremeuju ravnoteu i izazivaju vidljiv
bijes i njemu odgovarajue silovito ponaanje?
Ve nam je poznato da je jedan nain na koji moemo izazvati
takve poremeaje u ravnotei elektrina stimulacija ili unitenje
tih povrina (osim hormonalnih i metabolikih promjena). Mark
i Ervin naglaavaju da takvi poremeaji u ravnotei mogu nasta
ti i zbog raznih vrsta bolesti mozga koje mijenjaju njegov nor
malni kruni tok.
Ali koji su to uvjeti koji mijenjaju ravnoteu i mobiliziraju
agresiju, osim ova dva sluaja, jedan od kojih je izazvan eksperi
mentalno, a drugi je patoloki? Koji su uzroci uroene agre
sivnosti kod ivotinja i ljudi?
Defenzivna uloga agresije
Pregledavajui neurofizioloku i psiholoku literaturu o agresiji
ivotinja i ljudi, ini se neizbjean zakljuak da je agresivno po
naanje ivotinja reakcija na bilo kakvo ugroavanje opstanka,
ili to bih ja openitije rekao, ivotnih interesa ivotinje bilo
kao jedinke, bilo kao lana vrste. Ova opa definicija obuhvaa
mnogo razliitih situacija. Najoitija bila bi direktno ugroava
nje njenog ivota, ili ugroavanje njenih potreba za seksom i
hranom; sloeniji oblik bio bi: prenatrpanost koja ugroava
potrebu za fizikim prostorom i/ili drutvenu strukturu grupe.
Ali ono to je zajedniko svim uvjetima koji izazivaju agresivno
ponaanje je to da oni predstavljaju ugroavanje ivotnih intere
sa. Mobilizacija agresije u odgovarajuim povrinama mozga u
slubi je ivota, ona je reakcija na prijetnje odranju jedinke ili
vrste; to znai da je filogenetski programirana agresija, kakva
postoji kod ivotinja i ovjeka, bioloki prilagodljiva, defenzivna
reakcija. Da je to tako, nije zauujue ako se prisjetimo Darvvinovog principa o evoluciji mozga. Budui da je funkcija mozga
da se brine za opstanak, on e se pobrinuti i za neposrednu re
akciju na bilo kakvo ugroavanje opstanka.
112

Agresija ni u kom sluaju nije jedini oblik reakcije na prijet

nje. Na prijetnje njenoj egzistenciji ivotinja reagira ili bijesom
i napadom, ali strahom i bijegom. A izgleda da je bijeg ea re
akcija, izuzevi kad ivotinja nema prilike da bjei pa se stoga
bori kao ultima ratio.
Hess je bio prvi koji je otkrio da elektrina stimulacija nekih
dijelova hipotalamusa kod make izaziva napad ih bijeg. Kao po
sljedica toga on je svrstao ove dvije vrste ponaanja u kategoriju
defenzivne reakcije, to kazuje da obje reakcije imaju ulogu
obrane ivota.
Neuralne povrine koje su supstrati za napad i bijeg nalaze se
blizu jedna drugoj, ali su ipak razliite. Pionirske istraivake
studije W. R. Hessa, H. W. Magouna i drugih, slijedila su mnoga
prouavanja, posebno Hunspergera i njegove grupe u Hessovom
laboratoriju, i Romaniuka, Levisona i Flynna.12 Unato odreenim
razlikama u rezultatima do kojih su ovi razliiti istraivai do
li, oni su potvrdili Hessove osnovne pronalaske.
Mark i Ervin daju kratak pregled postojeeg stanja spoznaje
u slijedeem odlomku:
Svaka ivotinja, bez obzira na vrstu, reagira na napad koji ug
roava njen ivot jednim od dva obrasca ponaanja: ili bijegom,
ili agresijom i nasiljem tj. borbom. Mozak uvijek djeluje
kao cjelina u usmjeravanju ponaanja; iz toga proizlazi da su
mehanizmi u mozgu koji iniciraju i ograniavaju ova dva raz
liita oblika samoouvanja ne samo meusobno usko poveza
ni, ve su povezani i s drugim dijelovima mozga, a njihovo dje
lovanje ovisi o sinhronizaciji mnogih sloenih i paljivo urav
noteenih podsistema. (V. H. Mark i F. R. Ervin, 1970)
Instinkt bijega
Podaci o borbi i bijegu kao defenzivnim reakcijama prikazuju instinktivistiku teoriju u neobinom svjetlu. Impuls bijega igra
neurofizioloki i s obzirom na ponaanje istu, ako ne i veu,
ulogu u ponaanju ivotinja nego impuls za borbu. Neurofiziolo
ki, oba su impulsa integrirana na isti nain: nema osnove da bi
se agresija smatrala prirodnijom od bijega. Zato onda instinktivisti govore o estini uroenih agresivnih impulsa, a ne o uro
enom impulsu bijega?
Kad bismo zakljuivanje instinktivista o borbenom impulsu
primijenili i na impuls bijega, doli bismo do ove tvrdnje: o113

vjek je gonjen impulsom bijega; on moe razumom nastojati nad

vladati taj impuls, ali to nadvladavanje bit e relativno neefi
kasno, iako postoje naini da se obuzda mo 'instinkta bijega'.
Imajui na umu vanost koja se pridaje uroenoj ljudskoj ag
resiji kao jednom od najozbiljnijih problema drutvenog ivota,
od religioznih pozicija do naunog rada Lorenza, teorija usredo
toena na ovjekov neobuzdani instinkt bijega moe izgledati
smijena, ali ona je neurofizioloki jednako ispravna kao i ona
o neobuzdanoj agresiji. U stvari, s biolokog stanovita ini se
da bijeg bolje slui samoouvanju nego borba. Politikim ili voj
nim voama moda se to ne bi inilo smijeno, ve razumno.
Oni znaju iz iskustva da ljudska priroda ne naginje heroizmu i
da kojeta treba poduzeti da bi se ovjeka motiviralo da se bori,
a sprijeilo da bjei da bi spasio svoj ivot.
Onaj tko prouava historiju mora postaviti pitanje nije li in
stinkt bijega isto toliko snaan inilac kao i instinkt za borbu.
On bi mogao doi do zakljuka da je povijest determinirana, ne
toliko instinktivnom agresijom koliko nastojanjem da se potisne
ovjekov instinkt bijega. Mogao bi nagaati da je veliki dio o
vjekovih drutvenih struktura i ideolokih nastojanja bio posve
en upravo ovom cilju: ovjeku je trebala prijetiti smrt da bi u
njemu usadila divljenje prema mudrosti njegovih voa, da bi mu
nametnula vjeru u ast. Trebalo ga je terorizirati strahom da
e biti proglaen kukavicom, ili ga jednostavno napiti alkoholom,
ili nadom o enama i pljaki. Historijska analiza mogla bi poka
zati da se razlozi za potiskivanje impulsa bijega i oita domi
nacija impulsa za borbu nalaze veim dijelom u kulturnim, a ne
biolokim iniocima.
Ovim spekulacijama elim ukazati na etoloku pristranost u
korist koncepcije homo aggressivus-a, a osnovna injenica ostaje,
da u mozgu ivotinje i ovjeka postoje ugraeni neuralni meha
nizmi koji mobiliziraj agresivno ponaanje (ili bijeg) kao reak
ciju na prijetnje opstanku jedinke ili vrste, te da je ta vrsta
agresije bioloki prilagodljiva i da je u slubi ivota.
Grabeljivost i agresija
Postoji jo jedna vrsta agresije koja je izazvala mnogo nespora
zuma: agresija grabeljivih kopnenih ivotinja. Zoologijski one
su jasno odreene: to su porodice maaka, hijena, vukova i med
vjeda.13
114

Naglo se gomilaju eksperimentalni dokazi koji pokazuju da

je neuroloka osnova za grabeljive agresije razliita od neuro
loke osnove defenzivne agresije.14 Lorenz je ukazao na istu stvar
s etolokog gledita:
Motivacija za lov u biti se razlikuje od motivacije za borbu.
Bivol kojeg lav obara izaziva kod njega agresiju u isto tako
maloj mjeri kao kod mene primamljiv puran kojeg sam upra
vo vidio kako visi u smonici. Razlika izmeu ova dva unutarnja
nagona moe se jasno vidjeti u izraajnim pokretima ivotinje:
pas koji tri po ubijenog zeca pokazuje isto sretno uzbuenje
kao i kada pozdravlja svoga gospodara ili dobiva dugo oekiva
nu poslasticu. Iz mnogih izvrsnih fotografija vidi se da lav kada
ide u napad nije ljut. Reanje, pomicanje uiju prema natrag i
drugi dobro poznati izrazi i pokreti borbenog ponaanja uoljivi
su kod grabeljive ivotinje samo kada se jako boji rtve koja
se silom eli obraniti, a i onda su ti izrazi samo nagovijeteni.
(K. Lorenz, 1966)
Na bazi postojeih podataka o neurofiziolokim osnovama raz
nih vrsta agresije, K. E. Moyer je razlikovao grabeljivu agresiju
od drugih tipova agresije i doao do zakljuka da naglo rastu
eksperimentalni dokazi koji ukazuju da je neuroloka osnova gra
beljive agresije drugaija od one drugih vrsta agresije. (K. E.
Moyer, 1968)
Ne samo da grabeljivo ponaanje posjeduje vlastite neurofi
zioloke supstrate, koji se razlikuju od onih za defenzivno pona
anje, ve je i samo ponaanje drugaije. Ono ne izraava bijes
i ne moe se zamijeniti s borbenim ponaanjem, ali je ono ciljem
determinirano, tono usmjereno i napetost nestaje s postizanjem
cilja pribavljanjem hrane. Instinkt grabeljivosti nije instinkt
defenzive, koji je zajedniki svim ivotinjama, ve instinkt pribav
ljanja hrane, koji je zajedniki samo onim ivotinjskim vrstama
koje su morfoloki opremljene za tu svrhu. Naravno, grabelji
vo ponaanje je agresivno,15 ali moramo dodati da se ova agresija
razlikuje od s bijesom povezane agresije izazvane prijetnjom.
Bliska je vrsti agresije koju nekada nazivamo instrumentalna
agresija, tj. agresija koja je namijenjena postizanju eljenog ci
lja. Kod negrabeljivih ivotinja ne nailazimo na tu vrstu agresije.
Razlika izmeu defenzivne i grabeljive agresije vana je za
problem ljudske agresije, jer je ovjek filogenetski negrabeljiva
ivotinja, pa je prema tome njegova agresija, to se tie njenog
115

neurofiziolokog porijekla, negrabeljivog tipa. Ne smijemo zabo

raviti da je ljudsko zubalo loe prilagoeno jedenju mesa, ovjek
je jo uvijek zadrao zube svojih vegetarijanskih predaka. Tako
er je zanimljivo primijetiti da ovjekov probavni sistem ima
fizioloke karakteristike vegetarijanca a ne mesodera. (J. Napier, 1970). Hrana ak najprimitivnijih lovaca i sakupljaa hrane
bila je najvie 75 posto vegetarijanska, a samo 25 posto mesna.'6
Prema I. DeVoreu: Svi primati iz Staroga Svijeta su uglavnom
vegetarijanci. To su isto i ljudi s najprimitivnijom ekonomskom
strukturom, ostatak lovaca-sakupljaa u svijetu, osim arktikih
Eskima... Iako bi budui arheolozi, prouavajui dananje Bumane, mogli zakljuiti da su kamenje koje su nali sa iljcima
strijela Bumana, Bumani upotrebljavali za izbijanje sri iz ko
sti, upotrebljavale su ih, u stvari, ene za razbijanje oraha koji
sainjavaju 80 posto njihove privrede. (I. DeVore, 1970).
Unato tome, moda nita nije toliko pridonijelo predodbi o
intenzitetu agresivnosti kod ivotinja, i indirektno kod ovjeka,
koliko slika o grabeljivoj ivotinji. Ne moramo ii daleko da bi
smo nali razlog za ovu pristranost.
ovjek se stotinama godina okruuje domaim ivotinjama
kao to su maka i pak koje su grabeljive. U biti, to je je
dan od razloga zato ih je ovjek pripitomio: psa koristi da bi
lovio druge ivotinje i da bi napadao ljude koji mu prijete, a
maku da goni mieve i takore. Na drugoj strani, ovjeka se
dojmila agresivnost vuka, glavnog neprijatelja njegovih stada ova
ca, ili lisice, koja je odnosila njegove kokoi.17 Tako su ivotinje,
koje je ovjek izabrao da mu budu najblie, grabeljive, a jedva
da je razlikovao grabeljivu od defenzivne agresije, jer u njiho
vom djelovanju obje zavravaju ubijanjem; niti je mogao pro
matrati te ivotinje u njihovom vlastitom prebivalitu i zamijeti
ti njihove drutvene i prijateljske meusobne odnose.
Zakljuak do kojeg smo doli na temelju ispitivanja neurosociolokih dokaza je uglavnom isti kao i onaj koji su predloili
najistaknutiji ispitivai agresije, J. P. Scott i Leonard Berkowitz,
iako se teoretski okviri njihovih istraivanja razlikuju od mojih.
Scott pie: Osoba koja ima sreu da ivi u okolini koja je ne
stimulira na borbu nee patiti od psiholokog ili nervnog otee
nja zato to se nikada ne bori. To se razlikuje od fiziologije jede
nja, gdje unutarnji procesi metabolizma dovode do odreenih
fiziolokih promjena koje s vremenom izazivaju glad i potrebu
za jelom, bez ikakvih promjena u okolini. (J. P. Scott, 1958).
Berkowitz govori o spremnosti da se agresivno reagira na odre116

ene stimulanse, a ne o agresivnoj energiji koja moe biti genet

ski prenoena. (L. Berkowitz, 1967)
Podaci iz neurolokih nauka o kojima sam govorio pomogli
su stvoriti koncepciju jedne vrste agresije defenzivne agresije
koja uva ivot i koja je bioloki prilagodljiva. Oni su nam bili
od koristi u naem nastojanju da pokaemo da kod ovjeka po
stoji (potencijalna agresija koja se mobilizira kad su ugroeni
njegovi ivotni interesi. Meutim, ovi se neuroloki podaci ne
bave onim oblikom agresije koji je karakteristian samo za ovje
ka i koji on ne dijeli s drugim sisavcima: njegovom sklonou
prema ubijanju i muenju bez razloga, koje je cilj samo po se
bi, cilj koji se ne sastoji u obrani ivota, ve je poeljan i prua
zadovoljstvo sam po sebi.
Neuroloke se znanosti ne bave prouavanjem tih strasti (osim
onih izazvanih ozljedama mozga), ali moe se sa sigurnou rei
da se Lorenzova instinktivistiko-hidraulika interpretacija ne
uiklapa u model djelovanja mozga kako ga zamilja veina neuro
loga, i da se ne zasniva na neurofiziolokim dokazima.
BILJEKE UZ PETO POGLAVLJE

1. Moramo modificirati ovu opu izjavu ukazujui na pokuaje pre

minulog Raula Hernandeza Pena da otkrije neurofizioloki ekvi
valent snova; na neurofizioloke studije R. G. Heatha o shizofreniji
i dosadi i na P. D. MacLeanove pokuaje da pronae neurofizioloko objanjenje za paranoju. O Freudovom doprinosu neurofizio
logiji govorio je K. Pribram (1962). Usp. P. Ammacher (1962) o
vanosti Freudovog poznavanja neurologije; usp. takoer R. R.
Holt (1965).
2. Nedavno je, ipak ostavi pri prijanjoj svojoj izjavi, Bullock mo
dificirao svoje ranije gledite optimizmom: Od 1958, neurologija
je mnogo uznapredovala na putu ka razumijevanju viih funkcija,
kao to su prepoznavanje i vladanje osjeajima, i uinila znaajan
korak dalje prema razumijevanju mehanizma asocijacije, ako jo
ne uenja. Mnogo smo napredovali u pribavljanju vanih zapaa
nja, npr.: sve smo blie saznanju koja bi mogla biti bioloka os
nova agresije, da li postoji hidrauliki mehanizam i da li je on
priroen. (Upueno dru T. Melnechuku koji mi je pisao o tome).
3. Ne samo neuroloke nauke i psihologija ve i mnoga druga pod
ruja moraju se integrirati i stvoriti nauku o ovjeku podruja
kao to su paleontologija, antropologija, historija, historija religi
je (mitova i rituala), biologija, fiziologija, genetika. Predmet na
uke o ovjeku je ovjek: ovjek kao totalno bioloki i historijski
evoluirajue bie koje moemo razumjeti samo ako uoimo pove
zanost izmeu svih njegovih aspekata, ako ga promatramo kao
proces koji se odvija unutar sloenog sistema koji ima mnoge podsisteme. Bihevioristike nauke (psihologija i sociologija), pojam
117

4.
5.
7.

8.
9.
10.

11.
12.
13.

14.

15.

16.
17.

118

koji je postao popularan kroz program Rockefellerove Fundacije,

zanima samo to ovjek ini i kako ga se moe navesti da ini
ono to ini, a ne zato ini to to ini niti tko je on. One su u
dosta velikoj mjeri postale prepreka i nadomjestak za razvoj jedne
integrirane nauke o ovjeku.
Lino saopenje H. von Foerstera i T. Melnechuka.
6. Zahvalan sam autorima to su mi dozvolili da proitam njihove
rukopise prije nego to su bili objavljeni.
U ovoj diskusiji iznijet emo samo najvanije i openito prihva
ene podatke. Rad izvren na ovom podruju u posljednjih dvade
set godina tako je ogroman da bi bilo izvan moje kompetencije
ulaziti u stotine detaljnih problema koji se pojavljuju, niti bi bilo
korisno citirati isto toliko opsenu literaturu, koja se moe nai u
nekoliko radova koje sam spomenuo u tekstu.
Prema nekim autorima koje sam gore citirao pojam upravljanja
nije zadovoljavajui.
Neokorteks takoer ima predominantno uzbuujui efekt na bije
sno ponaanje. Usp. K. Ackertov eksperiment s odstranjivanjem
neokorteksa temporalnog pola. (A. Ackert, 1967).
Usp. W. R. Hess (1954), J. Olds i P. Milner (1954), R. G. Heath, ured
nici (1962), J. M. R. Delgado (1967, 1969 s opirnom bibliografijom).
Nadalje, usporedi nedavno objavljeni rad V. H. Marka i F. R. Ervina (1970) koji sadri jasan i saet prikaz, lako razumljiv i za
onoga koji nije strunjak na tom podruju, bitnih podataka iz ne
urofiziologije koji se odnose na nasilno ponaanje.
Usp. V. H. Mark i F. R. Ervin (1970).
Usp. detaljan pregled ovih prouavanja kod B. Kaadae (1967).
Medvjede je teko kategorizirati u ovom smislu. Neki medvjedi
prodiru sve: jedu meso manjih ili ranjenih ivotinja, ali ih ne
napadaju kao to to ine lavovi. Dok na drugoj strani, polarni
medvjed koji ivi pod ekstremnim klimatskim uvjetima, napada
tuljane da bi ih ubio i pojeo, pa se stoga smatra pravim grabeljivcem.
Ovo su naglasili Mark i Ervin (1970) i demonstrirale studije Eggera i Flvnna koji su stimulirali odreena podruja lateralnog dijela
hipotalamusa i izazvali ponaanje koje je promatrae podsjealo
na ivotinju koja se ulja ili lovi rtvu. (M. D. Egger i J. P. Flynn,
1963).
Jedna vana injenica je da mnoge grabeljive ivotinje vukovi,
na primjer nisu agresivne prema lanovima vlastite vrste. Ne
samo u smislu da se meusobno ne ubijaju to se moe na za
dovoljavajui nain objasniti, to ini Lorenz, kao rezultat potrebe
da se ogranii upotreba njihovog okrutnog oruja radi opstanka
vrste nego i u smislu da su one prijateljski raspoloene u me
usobnom drutvenom kontaktu.
O itavom ovom pitanju ovjekovih tzv. grabeljivih karakteristika
bit e govora u sedmom poglavlju.
Moda nije sluajno da je Hobbes, koji je prikazao ovjeka kao
vuka prema svojim blinjima, ivio u kraju u kojem su se uz
gajale ovce. S obzirom na ovo bilo bi zanimljivo ispitati porijeklo
i popularnost prie o opasnim vukovima, kao to je Crvenkapica.

VI

Ponaanje
ivotinja

Drugo znaajno podruje na kojem bi empirijski podaci mogli

doprinijeti utvrivanju valjanosti instinktivistike teorije agresi
je je podruje ponaanja ivotinja. Kod ivotinja treba razliko
vati tri razliite vrste agresije: (1) grabeljivu agresiju, (2) intraspecijsku agresiju (agresija prema ivotinjama iste vrste), (3) interspecijsku agresiju (agresija prema ivotinjama razliitih vrsta).
Kao to sam prije naglasio, postoji suglasnost meu prouava
teljima ponaanja ivotinja (ukljuujui Lorenza) o tome da ob
rasci ponaanja i neuroloki procesi kod grabeljive agresije nisu
analogni drugim vrstama agresije pa se prema tome moraju od
vojeno tretirati.
to se tie interspecijske agresije, veina promatraa slae se
da ivotinje rijetko unitavaju lanove drugih vrsta, izuzevi u
obrani, tj. kada se osjeaju ugroene a ne mogu pobjei. To ogra
niava pojavu ivotinjske agresije uglavnom na intraspecijsku
agresiju, tj. agresiju meu ivotinjama iste vrste, pojava kojom
se iskljuivo bavi Lorenz.
Intraspecijska agresija ima slijedee karakteristike: (a) Kod
veine sisavaca nije krvoedna, nije joj cilj ubijanje, unitava
nje ili muenje, ve je uglavnom prijetea poza ija je namjera
upozoravanje. Kod veine sisavaca openito nailazimo na mnogo
zadirkivanja, peckanja i prijetnji, ali na veoma malo krvoedne
borbe ili unitavanja na koje nailazimo u ljudskom ponaanju.
(b) Samo je meu nekim insektima, ribama, pticama te od sisa
vaca meu takorima destruktivno ponaanje uobiajeno, (c) Pri
jetnja ivotinje je njena reakcija na ono to ona doivljava kao
ugroavanje njenih ivotnih interesa, pa je prema tome defen
zivna, u smislu neurofizioloke koncepcije defenzivne agresije,
(d) Kod veine sisavaca ne postoje dokazi o spontanom agresiv
nom impulsu koji se nagomilava dok ne nae, manje ili vie, od
govarajuu priliku da se oslobodi. U onoj mjeri u kojoj je agre
sija ivotinja defenzivna, ona poiva na odreenim filogenetski
119

oblikovanim neuralnim strukturama, i ne bi bilo spora s Lorenzovom pozicijom da nije njegovog hidraulikog modela i njego
vog objanjavanja ljudske destruktivnosti i okrutnosti kao re
zultata defenzivne agresije.
ovjek je jedini sisavac koji je ubojica i sadist velikih razmje
ra. Odgovoriti zato je to tako cilj je slijedeih poglavlja. U ovoj
diskusiji o ponaanju ivotinja elim u detalje pokazati da se
mnoge ivotinje bore unutar vlastite vrste, ali da se bore na na
in koji ne unosi razdor i koji nije destruktivan, i da podaci o
ivotu sisavaca openito, a primata osobito, ne govore u prilog
postojanju uroene destruktivnosti koju je ovjek trebao na
slijediti od njih. Doista, kada bi ljudska vrsta posjedovala pribli
no isti stupanj uroene agresivnosti kao impanze koje ive u
prirodnim uvjetima, ivjeli bismo u dosta miroljubivom svijetu.
Agresija u zarobljenitvu

U prouavanju agresije meu ivotinjama, naroito meu prima

tima, vano je razlikovati njihovo ponaanje u prirodnim uvjeti
ma od njihovog ponaanja u zarobljenitvu, to znai uglavnom
u zoolokim vrtovima. Zapaanja pokazuju da primati u divljini
ispoljavaju malo agresije, dok primati u zoolokim vrtovima po
kazuju pretjeranu dozu destruktivnosti.
Ova razlika je od fundamentalne vanosti za razumijevanje
ljudske agresije, jer je ovjek u historiji malo ivio u svojim
prirodnim uvjetima, izuzevi lovce i sakupljae hrane i prve
poljoprivrednike u petom tisuljeu p. n. e. Civilizirani ovjek
oduvijek ivi u Zoolokom vrtu tj. pod raznim uvjetima lienosti slobode, a to je jo uvijek tako, ak i u najrazvijenijim
drutvima.
Poet u s nekoliko primjera o primatima u zoolokom vrtu
koji su temeljito prouavani. Najbolji primjer moda su hamadrijas babuni, koje je prouavao Solly Zuckerman u londonskom
zoolokom vrtu u Regents Parku ((Majmunski brijeg) 19291930.
Njihov prostor, 30 m dugaak i 18 irok, velik je prema standardi
ma zoolokih vrtova, ali veoma malen u usporedbi s njihovim pri
rodnim stanitem. Zuckerman je zapazio mnogo napetosti i agresi
je meu tim ivotinjama. Snanije su se brutalno odnosile i eljele
nemilosrdno vladati nad slabijima, majke su ak uzimale hranu
od svoje mladunadi. Glavne rtve bile su enke i mladunad,
koji su povremeno, ne namjerno, bili ranjavani i ubijani u borba120

ma. Zuckerman je promatrao jednog nasilnog mujaka kako dva

puta namjerno napada mladog majmuna, i taj je mali majmun
naen mrtav to vee. Od ezdeset i jednog mujaka osam je za
vrilo nasilnom smru, dok su mnogi drugi uginuli od bolesti.
(S. Zuckerman, 1932).
Druga promatranja ponaanja primata u zoolokim vrtovima
vodili su Hans Kummer (1951)1, u Ziirichu, i Vernon Reynolds
(1961),2 u Whipsnade Parku u Engleskoj. Kummer je drao babune u zatvorenom prostoru od 13 do 18 m. U Ziirichu su bili
esti ozbiljni ugrizi koji su izazivali teke ozljede. Kummer je de
taljno usporedio agresiju meu ivotinjama u zurikom zoolo
kom vrtu i onima na slobodi, koje je prouavao u Etiopiji, i
pronaao da je uestalost agresivnih djela u zoolokom vrtu de
vet puta vea kod enki, a sedamnaest i po puta vea kod odra
slih mujaka nego je to sluaj u divljini. Vernon Revnolds pro
uavao je dvadeset i etiri rezus majmuna u jednom oktogonalnom prostoru kojem je svaka strana bila samo 8 m dugaka. Iako
je prostor na koji su ivotinje bile ograniene bio manji od pro
stora Monkey Hilla (Majmunski brijeg), stupanj agresivnosti
bio je nii. Ipak, bilo je vie nasilja nego u divljini: mnoge ivo
tinje bile su ranjavane, a jedna je enka bila tako teko povrije
ena da su je morali ubiti.
Od naroitog su interesa, to se tie utjecaja ekolokih uvjeta na
agresiju, razna prouavanja rezus majmuna (Macaca mulata),
naroito C. H. Southwicka (1964), takoer C. H. Southwicka, M.
Bega i M. Siddiqia (1965). Southvvick je pronaao da uvjeti oko
line i drutveni uvjeti imaju veliki utjecaj na oblik i uestalost
svadljivog ponaanja (tj. ponaanja koje je reakcija na neki
konflikt) kod zatvorenih rezus majmuna. Njegovo prouavanje
dozvoljava razlikovanje izmeu promjena u uvjetima okoline, tj.
broja ivotinja na datom prostoru i drutvenih promjena, tj.
ukljuivanje novih ivotinja u ve postojeu grupu. On dolazi do
zakljuka da se smanjivanje prostora oituje u porastu agresivno
sti, ali da promjene u drutvenoj strukturi koje su izazvane uvo
enjem novih lanova proizvode mnogo dramatiniji porast ag
resivnih interakcija nego je to bio sluaj s promjenama u okoli
ni. (C. H. Southvvick, 1964).
Poveana agresivnost zbog suavanja prostora dovela je do ag
resivnijeg ponaanja meu mnogim drugim vrstama sisavaca. L.
H. Mathews kae, iz prouavanja literature i vlastitih zapaanja
u londonskom zoolokom vrtu, da meu sisavcima nije naiao na
borbu do smrti, izuzevi pod uvjetima nedovoljnog prostora. (L.
121

H. Mathews, 1963). Istaknuti prouavatelj ponaanja ivotinja

Paul Leyhausen naglasio je ulogu naruavanja relativne hijerar
hije meu makama kada su zatvorene zajedno u malom prosto
ru. to su kavezi natrpaniji to je manje relativne hijerarhije. Na
posljetku iskrsne tiranin, pojave se parije, koje drugi svojim
neprestanim brutalnim napadima tjeraju na mahnitost i razne
druge vrste neprirodnog ponaanja. Zajednica se pretvara u pa
kosnu gomilu. Rijetko se svi odmaraju, nikada ne izgledaju bez
brino, prisutno je neprestano rezanje, siktanje pa ak i tunja
va (P. Leyhausen, 1956).3
ak i privremeno nagomilavanje radi stalnih mjesta hranjenja
dovodilo je do poveane agresivnosti. U zimi 1952. tri amerika
znanstvenika: C. Cabot, N. Collias i R. C. Guttinger (citirali su ih
C. i W. M. S. Russel, 1968), promatrali su jelene u blizini rijeke
Flag u VVisconsinu i pronali da je broj svaa ovisio o broju je
lena na odreenoj povrini uzgajalita, tj. o njihovoj gustoi. Ka
da je bilo prisutno samo pet do sedam jelena, bila je zamijeena
samo jedna svaa po jelenu na sat. Kada ih je bilo od dvadeset
i tri do trideset, bilo je 44 svaa po jelenu na sat. Slina je pro
matranja kod divljih takora izveo ameriki biolog. J. B. Calhoun
(1948).
Vano je primijetiti da dokazi pokazuju da postojanje hrane
u dovoljnoj koliini ne spreava poveanje agresivnosti u uvjeti
ma nedovoljnog prostora. ivotinje u londonskom zoolokom
vrtu dobivale su dovoljnu koliinu hrane, a ipak se nedostatak
prostora odrazio u poveanoj agresivnosti. Takoer je zanimljivo
da smanjivanje hrane za 25 posto kod rezus majmuna nije, prema
Southwickovim zapaanjima, izazvalo nikakve promjene u svadIjivim interakcijama, a da je smanjivanje za 50 posto, u stvari,
izazvalo znaajan pad svadljivog ponaanja.4
Iz prouavanja poveane agresivnosti primata u stanju neslo
bode a prouavanja drugih sisavaca pokazala su isti rezultat
izgleda da slijedi da je pomanjkanje prostora jedan od bitnih
uvjeta za poveanje nasilja. Ali gomilanje je samo etiketa, i to
dosta varljiva, jer nam ne kazuje koji su faktori gomilanja odgo
vorni za poveanu agresivnost.
Postoji li prirodna potreba za minimalnim privatnim prosto
rom?5 Da li gomilanje sputava ivotinju u ispoljavanju njene uro
ene potrebe za istraivanjem i slobodnim kretanjem? Doivljava
li ivotinja i gomilanje kao ugroavanje njenog tijela na to ona
reagira agresijom?
122

Dok se na ova pitanja moe odgovoriti samo na osnovi daljnjih

prouavanja, Southwickovi pronalasci govore da postoje barem
dva razliita faktora s obzirom na gomilanje koje treba razliko
vati. Jedan je smanjenje prostora, drugi je unitavanje drutvene
strukture. Vanost drugog faktora jasno potvruje Southwickovo
zapaanje, ranije spomenuto, da uvoenje nepoznate ivotinje
obino izaziva vie agresije nego gomilanje. Naravno, esto su pri
sutna oba faktora i teko je ustvrditi koji je odgovoran za agre
sivno ponaanje.
Ma kakva bila specifina kombinacija ovih faktora kod gomi
lanja ivotinja, svaki od njih moe izazvati agresiju. Suavanje
prostora liava ivotinju vanih funkcija kretanja, igre i upotrebe
njenih ula koja se mogu razvijati samo kada trai hranu. Odatle
proizlazi da se ivotinja liena prostora moe osjeati ugroena
smanjenjem njenih vitalnih funkcija na to ona reagira agresi
jom. Raspadanje drutvene strukture ivotinjske grupe predstav
lja, prema Southwicku, jo veu opasnost. Svaka ivotinjska
vrsta ivi u drutvenoj strukturi koja joj je karakteristina. Bila
ona hijerarhijska ili ne, ona predstavlja okvire prema kojima se
ponaanje ivotinje prilagouje. Razumna drutvena ravnotea
potreban je uvjet za njeno postojanje. Njeno unitenje zbog sku
enosti predstavlja ogromnu opasnost za egzistenciju ivotinje i
moe se oekivati da e izazvati estoku agresivnost, naroito ka
da je bijeg nemogu.
Do gomilanja moe doi pod uvjetima egzistencije koji postoje
u zoolokom vrtu, kao to smo to vidjeli kod Zuckermanovih babuna. Ali ee, ivotinje u zoolokom vrtu nisu nagomilane ve
im je teko zbog ogranienog prostora. ivotinje koje nisu na
slobodi imaju dovoljno hrane i zatiene su, ali nemaju to ra
diti. Ako vjerujemo da je zadovoljavanje fiziolokih potreba do
voljno da ivotinja (i ovjek) budu zadovoljni, onda bi ih njihov
ivot u zoolokom vrtu morao initi veoma zadovoljnim. Ali ova
kva parazitska egzistencija liava stimulansa koji bi im dozvo
lili aktivno izraavanje njihovih fizikih i mentalnih sposobnosti,
te im esto postaje dosadno i postanu apatine. A. Kortland iz
vjetava da obrnuto od impanza u zoolokom vrtu, koje ope
nito postaju sve apatinije i bezlinije s godinama, starije im
panze meu onima na slobodi izgledaju ivlje i zainteresiranije
za sve i slinije ovjeku. (A. Kortland, 1962)6. S. E. Glichman i R.
W. Sroges (1966) ukazuju na slinu pojavu govorei o svijetu tu
pih stimulansa koje pruaju kavezi u zoolokom vrtu i o dosadi
koja iz toga proizlazi.
123

Ljudska agresija i gomilanje

Ako je gomilanje jedan od vanih uvjeta agresije meu ivotinja
ma, postavlja se pitanje da li je ono isto tako vaan izvor ljudske
agresije. Ovu ideju su mnogi prihvatili, a izrazio ju je Leyhausen,
koji tvrdi da ne postoji druga pomo za pobunu, nasilje i neurozu nego stvoriti brojanu ravnoteu ljudskih drutava i brzo
pronai uspjene naine njenog odravanja na optimalnoj razini. (P. Levhausen, 1965)7
Ovo popularno poistovjeivanje gomilanja i gustoe naselje
nosti izazvalo je mnogo zbrke. U svom pretjerano pojednostav
njenom i .konzervativnom pristupu, Levhausen zanemaruje inje
nicu da problem dananjeg gomilanja ukljuuje dva aspekta:
unitenje odgovarajue drutvene strukture (naroito u industri
jaliziranim dijelovima svijeta) i neproporcionalnost izmeu ve
liine stanovnitva i drutvene baze za njegovo odravanje, uglav
nom u neindustrijaliziranim dijelovima svijeta.
ovjeku je potreban drutveni sistem u kojem on ima svoje
mjesto i u kojem su njegovi odnosi s drugima relativno stabilni
i zasnovani na openito prihvaenim vrijednostima i idejama. To
se dogodilo u modernom industrijskom drutvu, gdje su tradi
cije, zajednike vrijednosti i istinske drutvene veze velikim dije
lom nestale. Suvremeni ovjek mase izoliran je i usamljen, iako
je dio gomile: on ne posjeduje uvjerenja koja bi mogao dijeliti
s drugima, ve samo parole i ideologije koje mu prua medij ko
munikacija. Postao je a-tom (grki za in dividual = nerazdje
ljiv), dre ga zajedniki, iako esto istovremeno antagonistiki
interesi i novana veza. Emile Durkheim (1897) nazvao je tu po
javu anomija i pronaao da je ona bila glavni uzrok samouboj
stva koje je raslo zajedno s porastom industrijalizacije. On je
anomijom oznaio unitenje svih tradicionalnih drutvenih veza
s obzirom na to da je sva istinska kolektivna organizacija postala
za dravu sekundarna, a pravi drutveni ivot je bio uniten. Vjero
vao je da je pojedinac koji ivi u modernoj politikoj dravi de
zorganizirana praina8.
Drugi velikan sociologije, T. Tonnies (1926), prihvatio se sline
analize modernih drutava i razlikovao je tradicionalnu zajed
nicu (Gemeinschaft) i moderno drutvo (Gesellschaft), u kojem
su sve istinske socijalne veze nestale.
Da gustoa stanovnitva sama po sebi nije uzrok ljudske agre
sije ve da su uzroci nedostatak drutvene strukture i pomanj
kanje istinskih zajednikih veza i interesa za ivot, moe se po124

kazati s nekoliko primjera. Jedan od najizrazitijih primjera su

kibuci u Izraelu, koji su prenatrpani, s malo prostora za pojedin
ca i malo line slobode (sluaj je bio jo gori ranije kada su ki
buci bili siromani.) Ipak, u njima je postojalo nevjerojatno malo
agresivnosti. Isto vrijedi i za druge intencionalne zajednice na
svijetu. Drugi primjer su zemlje kao to su Belgija i Holandija,
dvije od najnaseljenijih zemalja na svijetu, ije stanovnitvo, me
utim, ne karakterizira naroita agresivnost. Teko da se moe
zamisliti vea guva od one na festivalu u Woodstocku ili na om
ladinskim festivalima na Isle of Wight, pa ipak ni na jednom nije
bilo veih manifestacija agresivnosti. Da uzmemo jo jedan pri
mjer: otok Manhattan bio je jedno od najnaseljenijih mjesta na
svijetu prije trideset godina, ali tada nije bio, kao to je to danas,
karakteriziran nasiljem.
Tko god je ivio u velikoj stambenoj zgradi gdje ivi zajedno
nekoliko stotina obitelji zna da je ovjek malo gdje toliko slobo
dan i nesmetan svojim susjedima kao u ovakvoj zgradi. U uspo
redbi, mnogo manje line slobode postoji u malom selu gdje su
kue razbacane a gustoa naseljenosti manja. Ovdje su ljudi mno
go svjesniji jedni drugih, prate i ogovaraju se i konstantno su je
dan drugome na dometu; isto vrijedi, iako u manjoj mjeri, i za
predgrae.
Ovi primjeri skloni su pokazati da gomilanje samo po sebi nije
odgovorno za agresiju, ve da su odgovorni drutveni, psiholoki,
kulturni i ekonomski uvjeti u kojima do njega dolazi. Oito je
da prenaseljenost, tj. gustoa stanovnitva u uvjetima siroma
tva, izaziva napetost i agresiju; veliki gradovi Indije i siromani
dijelovi amerikih gradova jedan su primjer. Prenaseljenost i
gustoa stanovnitva koja iz toga proizlazi zloudna je, kada zbog
nepostojanja pristojnih mjesta stanovanja ljudi ne posjeduju os
novne uvjete da bi se zatitili od neposrednog i neprestanog smetanja drugih. Prenaseljenost znai da je broj ljudi u odreenom
drutvu nadmaio ekonomsku osnovu koja ih snabdijeva adekvat
nom hranom, stanovanjem i adekvatnim odmorom. Nema sumnje
da prenaseljenost ima zle posljedice i da brojeve treba smanjiti
da bi bili jednaki ekonomskoj bazi. Ali, u drutvu koje posjeduje
ekonomsku bazu koja moe izdravati gusto stanovnitvo, gusto
a, sama po sebi, ne liava graanina njegove intimnosti i ne iz
lae ga stalnom smetanju drugih.
Zadovoljavajui ivotni standard, ipak, rjeava samo pitanje
nedostatka intimnosti i stalne izloenosti drugima. On ne rjeava
problem anomije, nedostatka Gemeinschafta, potreba osobe da
125

ivi u svijetu koji ima ljudske razmjere, iji lanovi se meu

sobno poznaju kao linosti. Anomija industrijskog drutva moe
se odstraniti samo ako se itava drutvena i duhovna struktura
radikalno izmijene: ako se pojedincu osigura ne samo adekvatna
hrana i stan ve i interesi drutva postanu istovjetni s njegovim
interesima: kad odnos ovjeka prema njegovim sugraanima i iz
raavanje njegovih snaga, a ne potronja stvari i antagonizmi
prema njegovim sugraanima, postanu principi koji e vladati
drutvenim i individualnim ivotom. To je mogue u uvjetima
velike naseljenosti, ali zahtijeva radikalno preispitivanje naih
premisa i radikalne drutvene promjene.
Iz ovih razmatranja slijedi da su sve analogije o ljudskom go
milanju, izvedene iz gomilanja ivotinja, od ograniene vrijedno
sti. ivotinja posjeduje instinktivno znanje o prostoru i dru
tvenim strukturama koje su joj potrebne. Ona instinktivno rea
gira agresivno da bi popravila poremeaje koji se odnose na njen
prostor i drutvenu strukturu. Ona nema drugaijih naina rea
giranja na takve prijetnje njenim ivotnim interesima. Ali kod
ovjeka postoje mnoge druge mogunosti. On moe izmijeniti
drutvenu strukturu, moe razviti veze solidarnosti i zajednikih
vrijednosti iznad onoga to je instinktivno dato. Odgovor ivotinje
na gomilanje je bioloko-instinktivan; ovjekovo je rjeenje dru
tveno i politiko.
Agresija u divljini

Na sreu, postoji nekoliko skoranjih studija koje prouavaju i

votinje koje ive u divljini i pokazuju da agresivnost koja se oi
tuje u uvjetima neslobode nije prisutna kad te iste ivotinje ive
u svojim prirodnim uvjetima.9
Meu majmunima babuni su poznati po odreenoj nasilnosti.
Paljivo su ih prouavali S. L. VVashburn i I. DeVore (1971). Zbog
nedostatka prostora spomenut u samo njihov zakljuak: ako opa
drutvena struktura nije poremeena, dolazi do malo agresivnog
ponaanja; agresivno ponaanje do kojeg dolazi sastoji se uglav
nom u pozama prijetnji i kretnjama. Vrijedno je primijetiti, s
obzirom na ranije razmatranje gomilanja, da oni izvjetavaju
da nisu primijetili svae meu babunima kada su se opori sa
stajali kod pojilita. Jednom su izbrojili vie od etiri stotine
babuna na jednom pojilitu, a da meu njima nisu zapazili agre126

sivno ponaanje. Takoer su primijetili da su babuni veoma neagresivni prema lanovima drugih ivotinjskih vrsta. Ovu sliku
potvruje i nadopunjuje studija K. R. L. Halla (1960), koja pro
uava Chacma babune (Papio ursinus).
Prouavanje agresivnog ponaanja meu impanzama, primati
ma najslinijim ovjeku, je od naroitog interesa. Donedavna go
tovo nita nije bilo poznato o njihovom nainu ivota u ekvato
rijalnoj Africi. Ipak, dosada su izvrena tri zasebna promatranja
impanzi u njihovoj prirodnoj okolini koja pruaju veoma za
nimljiv materijal o agresivnom ponaanju.
V. i F. Reynolds, koji su prouavali impanze iz Bondogo Foresta, govore o nevjerojatno niskoj uestalosti agresije. Kroz 300
sati promatranja zapaeno je 17 svaa u koje je bila ukljuena
stvarna borba, ili demonstracija prijetnje ili srdbe, a nijedna od
ovih nije trajala vie od nekoliko sekundi. (V. i F. Reynolds,
1965). Samo su u dvije od ovih sedamnaest svaa sudjelovala dva
odrasla mujaka. Zapaanja Jane Goodall koja je promatrala
impanze rezervata Gombe Stream uglavnom su ista. Prijetee
ponaanje primijeeno je u etiri sluaja kada je podloan mu
jak pokuao uzeti hranu od vladajueg... Sluajevi napadanja
rijetko su primijeeni i borba izmeu odraslih mujaka zapae
na je samo jednom prilikom. (J. Goodall, 1965). Meutim, po
stoji nekoliko aktivnosti i radnji kao to su ienje i udvara
nje, ija je glavna funkcija oito stvaranje i odravanje dobrih
odnosa meu pojedinim impanzama zajednice. Njihove su grupe
obino privremene i ne postoje stalni odnosi osim odnosa maj
ka mladune. (J. Goodall, 1965). Prava hijerarhija dominacije
nije bila zapaena meu tim impanzama, iako su bile zapaene
sedamdeset i dvije situacije jasnih interakcija dominacije.
A. Kortland spominje zapaanje o nesigurnosti impanza to
je, kako emo kasnije vidjeti, veoma vano za razumijevanje
evolucije ovjekove druge prirode, njegovog karaktera. On pie:
Sve impanze koje sam promatrao bile su oprezne i nesigurne.
To je jedan od glavnih utisaka koje ovjek dobiva izbliza pro
matrajui impanze u divljini. Iza njihovih ivahnih otrih oi
ju osjea se sumnjiav i kontemplativan karakter, koji uvijek
nastoji shvatiti ovaj zbunjujui svijet. Kao da je sigurnost in
stinkta kod impanza nadomjetena nesigurnou intelekta
ah bez odlunosti i rijeenosti koja je karakteristina za ovje
ka. (A. Kortland, 1962)
127

Kortland primjeuje, kao to eksperimenti sa zatvorenim ivo

tinjama pokazuju, da su oblici ponaanja kod impanza mnogo
manje priroeni nego oni kod neovjekolikih majmuna.10
Iz van Lawick-Goodallovih zapaanja elim ovdje citirati jed
no koje prua dobar primjer za Kortlandovu vanu tvrdnju o
predomiljanju i neodlunosti u ponaanju impanza. Evo izvje
taja:
Jednog dana Goliath se pojavio na obronku s nepoznatom ru
iastom enkom (koja se tjerala) koja je hodala odmah iza
njega. Hugo i ja brzo smo stavili hrpu banana gdje su ih obje
impanze mogle vidjeti, i sakrili smo se u atoru da gledamo.
Kad je enka vidjela na ator, popela se na drvo i zurila do
lje. Goliath je takoer smjesta stao i pogledao gore na nju.
Tada je pogledao na banane. Poeo je silaziti niz proplanak,
zaustavio se i pogledao natrag na svoju enku. Ona se nije po
makla. Polako, Goliath je nastavio niz proplanak, i tada je en
ka sila s drveta i izgubili smo je u ikari. Kada je Goliath po
gledao okolo i vidio da je nestala, on je jednostavno odjurio
natrag. Momenat kasnije enka se ponovo popela na drvo, sli
jedio ju je Goliath, ija je dlaka bila sva nakostrijeena. Malo
ju je gladio, ali je svaki as gledao prema kampu. Iako vie
nije mogao vidjeti banane, znao je da su tamo, a kako je bio
odsutan oko desetak dana, sigurno su mu rasle zazubice. S
vremenom je siao i ponovo poao prema nama, zastajui sva
kih par koraka da pogleda na enku. Ona je mirno sjedila; Hu
go i ja smo oboje stekli dojam da je eljela pobjei od Goliatha. Kada je Goliath doao neto blie nama, vegetacija mu
je oito zaklonila enku iz njegovog vidika, jer je pogledao na
trag i brzo se popeo na drvo. Ona je jo uvijek sjedila tamo.
Siao je, poao nekoliko metara i opet se popeo na drvo. en
ka je jo uvijek bila tamo. To se nastavilo jo daljnjih pet mi
nuta dok je Goliath iao prema bananama. Kada je doao do
istine na kojoj je bio kamp, suoio se s jo jednim proble
mom vie nije bilo drvea na koje bi se mogao popeti, a vie
nije mogao vidjeti enku sa zemlje. Tri puta je zakoraivao
na otvoreno, pa se opet vratio i popeo na posljednje drvo.
enka se nije micala. Izgledalo je da se Goliath konano od
luio i u galopu odjurio prema bananama. Zgrabivi samo jed
nu, okrenuo se i popeo na svoje drvo. enka je i dalje sjedila
na istoj grani. Goliath je pojeo svoju bananu i kao da je stekao
malo sigurnosti, pourio opet prema hrpi banana, nakupio pu128

ne ruke i pojurio natrag prema drvetu. Ovaj puta enka je oti

la; dok je Goliath uzimao banane, sila je sa svoje grane, ne
prestano gledajui prema njemu preko ramena, i tiho nestala.
Bilo je zabavno promatrati Goliathovu zbunjenost. Spustivi
banane, popeo se na drvo gdje ju je ostavio, gledao je okolo
i tada i sam nestao u ikari. Slijedeih dvadeset minuta traio
je enku. Svakih nekoliko minuta vidjeli smo ga kako se pono
vo penje na neko drvo, gledajui u svim pravcima, ali nju nije
naao i na kraju je prestao dalje traiti, vratio se u kamp i iz
muen sjeo i polako jeo banane. Unato svemu jo se okretao
i gledao natrag prema obronku. (J. van Lawick-Goodall, 1971)
Nesposobnost mujaka impanze da odlui hoe li prvo jesti
banane ili popeti se na enku zaista je izrazita. Kad bismo primi
jetili isto ponaanje kod ovjeka, rekli bismo da je opsjednut
neodlunou, jer normalan ovjek ne bi imao problema u djelo
vanju prema dominantnom impulsu u njegovoj karakternoj stru
kturi: oralno receptivni karakter prvo bi pojeo bananu, a odgo
dio zadovoljavanje svojih seksualnih poticaja, genitalni karak
ter bi ostavio da hrana eka dok ne bi bio seksualno zadovoljen.
U oba sluaja on bi djelovao bez sumnje i dvoumljenja. Kako ne
moemo pretpostaviti da je mujak u ovom primjeru patio od
opsesivne neuroze, na pitanje zato se on ponaao na takav nain,
odgovara Kortlandova tvrdnja koju van Lavvick-Goodall, na a
lost, ne spominje.
Kortland opisuje nevjerojatnu tolerantnost impanze prema
mladunadi kao i njihovu panju prema starijima, ak i kad vie
nisu posjedovali fizike snage. Van Lavvick-Goodall istie iste ka
rakteristike:
impanze obino pokazuju dosta tolerantnosti u meusobnim
odnosima. To naroito vrijedi za mujake, manje za enke. Ti
pian sluaj tolerantnosti dominirajue ivotinje prema pod
lonoj oitovao se kada je mladi mujak uzimao voe s jedinog
zrelog grozda voa na palmi. Odrasli mujak popeo se na drvo,
ali nije pokuavao potjerati mlaeg: jednostavno se smjestio
kraj njega i jeli su jedan uz drugoga. U slinim uvjetima pod
lona se impanza moe smjestiti kraj dominirajue, ali prije
no to pone jesti, obino pokuava dirnuti usne, bedro ili ge
nitalnu povrinu starijega. Tolerantnost meu mujacima je
naroito izraena za vrijeme parenja, kao to je na primjer sa
sluajem koji smo gore opisali, kada je zapaeno sedam muja129

ka kako se pare s jednom enkom bez ikakvih znakova agresije

meu njima; jedan od tih mujaka bio je jo mlad. (J. van Lawick-Goodall, 1971)
O gorilama promatranim u divljini, G. B. Schaller izvjetava da
je interakcija meu grupama uglavnom miroljubiva. Bilo je
samo pokuaja zastraivanja agresivnim ponaanjem kod jednog
mujaka, kao to sam gore spomenuo, i jednom sam primijetio
blagu agresivnost u obliku poetnog napada kod enke, mladog
mujaka i mladunadi na nametljivce iz druge grupe. Meugrupna agresivnost bila je veinom ograniena na zurenje i pucketanje usnama. Schaller nije prisustvovao ozbiljnim napadima kod
gorila. To je toliko vie iznenaujue to se njihovi teritoriji ne
samo preklapaju, ve ih oni meusobno dijele. Prema tome bilo
bi dovoljno prilika za neslaganje (G. B. Schaller, 1963, 1965).
Posebnu panju treba obratiti van Lavvick-Goodallovim izvje
tajima o ponaanju kod hranjenja, jer su njena zapaanja kori
stili neki autori kao argument za grabeljiv karakter impanza.
Ona kae da impanze Rezervata Gombe Stream (a vjerojatno
i u veini mjesta gdje ive) jedu sve... impanza je uglavnom biljoder; to znai, da se najvei dio njegove ishrane sastoji od
bilja (J. van Lawick-Goodall, 1968). Bilo je nekih iznimaka. Za
vrijeme njenog terenskog prouavanja, ona ili njen asistent pri
mijetili su dvadeset osam impanza kako se hrane mesom drugih
sisavaca. Uz to povremeno ispitivajui njihov feces kroz prve dvi
je i pol godine, a stalno kroz posljednje dvije i pol, sve zajedno
pronali su u izmetinama ostatke trideset i dva sisavca, osim onih
koje su vidjeli da su pojedeni. Uz ovo ona izvjetava o etiri slu
aja u ovom razdoblju, od kojih je u tri mujak uhvatio i ubio
mladog babuna, a u jednom ubijanju bila je umijeana vjerojat
no i enka, crveni colobus majmun. Nadalje, ona je primijetila
da je grupa od pedeset impanza pojela ezdeset i osam sisavaca
(uglavnom primata) u etrdeset i pet mjeseci, ili priblino jednog
i po na mjesec. Ove brojke potvruju autorovu raniju tvrdnju
da je hrana impanze uglavnom biljna i da je, prema tome, je
denje mesa izuzetno. Ipak, u svojoj popularnoj knjizi In the
Shadow of Man autorica otvoreno tvrdi da su ona i njen suprug
esto vidjeli impanze kako jedu meso (J. van Lawick-Goodall,
1971), i ne citira podatke iz svog ranijeg rada koji pokazuju da
jedenje mesa kod impanze nije uestalo. Naglaavam ovo jer
u publiciranim radovima poslije ove studije postoji mnogo pri
mjedaba, zasnovanih na van Lavvick-Goodallovoj verziji podataka
130

iz 1971, koji istiu grabeljiv karakter impanza. Ali impanze,

kao to su tvrdili mnogi autori, jedu sve, mada ive uglavnom na
biljnoj hrani. To to povremeno jedu meso (u stvari, rijetko), ne
znai da su mesoderi, a najmanje grabeljive ivotinje. Ali upotreba rijei grabeljiv i mesoder podrazumijeva da je de
struktivnost ovjeku priroena.
Teritorijalizam i dominacija
Ma popularnu predodbu o agresivnosti ivotinja znatno je utje
cao pojam teritorijalizma. Teritorijalni imperativ Roberta Ardreya ostavio je javnost s predodbom da kod ovjeka prevladava in
stinkt za obranu njegovog teritorija, koji je on naslijedio od svo
jih ivotinjskih predaka. Taj instinkt trebao bi biti jedan od glav
nih izvora agresivnosti kod ivotinja i ljudi. Analogije se lako iz
vode, a jednostavna ideja da je rat izazvan snagom tog instinkta
mnogima se svia.
Ta je ideja ipak, iz nekoliko razloga, veoma pogrena. Kao prvo,
postoji mnogo ivotinjskih vrsta na koje se pojam teritorijalnosti
ne moe primijeniti. Teritorijalnost se pojavljuje samo kod viih
ivotinja kao to su kimenjaci i lankonoci, pa ak i ovdje u
veoma nestalnom obliku. (J. P. Scott, 1968a). Drugi prouavatelji
ponaanja, kao to je Zing Yang Kuo, skloni su misliti da je
takozvana 'teritorijalna obrana' naposljetku, ipak samo zgodan
naziv za oblike reagiranja na strance, s primjesama antropomorfizma i darvinizma devetnaestog stoljea. Potrebna su daljnja i
sistematinija istraivanja da bi se ovaj problem rijeio. (Zing
Yang Kuo, 1960).
N. Tibergen razlikuje teritorijalizam vrste od teritorijalizma
jedinke: Izgleda da se teritoriji uglavnom izabiru s obzirom na
karakteristike na koje ivotinje prirodno reagiraju. To navodi sve
ivotinje iste vrste, ili barem iste populacije, da izaberu manje
ili vie isti tip prebivalita. Dakako, lina privrenost mujaka
njegovom teritoriju specifinom predstavniku uobiajenog mje
sta razmnoavanja vrste rezultat je procesa uenja. (N. Tinbergen, 1953).
Kod opisivanja primata vidjeli smo kako se esto teritoriji pre
klapaju. Ako nam promatranja majmuna ita kazuju, onda je to
da su razne grupe primata veoma tolerantne i fleksibilne to se
tie njihovog teritorija i ne pruaju sliku koja bi dozvolila uspo
redbu s ljudskim drutvom, koje ljubomorno uva granice i za
branjuje ulaz strancima.
131

Pretpostavka da je teritorijalizam osnova ljudske agresivnosti

pogrena je iz jo jednog razloga. Uloga obrane teritorija je iz
bjegavanje ozbiljnih borbi koje bi postale neizbjene kad bi na
stala navala na teritorij u toj mjeri da bi postao prenaseljen. Pri
jetee ponaanje u kojem se u biti manifestira teritorijalna agre
sija samo je instinktivno odreen nain odravanja prostorne
ravnotee i mira. Instinktivistika opremljenost kod ivotinje
ima istu ulogu koju imaju pravni sporazumi kod ovjeka. Tako
instinkt postaje nepotreban kada su na raspolaganju drugi sim
boliki naini odreivanja teritorija i upozoravanja kao to je:
pristup zabranjen.
Takoer vrijedi imati na umu, kao to emo vidjeti kasnije, da
veina ratova zapoinje radi postizanja raznih koristi, a ne radi
obrane protiv ugroavanja teritorija izuzevi u ideologiji onih
koji ih zapoinju.
Jednako pogreni dojmovi postoje i o pojmu dominacija. Kod
mnogih vrsta, ali ni u kom sluaju u svim, nalazimo hijerarhijsku
organizaciju. Najjai mujak ima pravo prvenstva pred drugim
mujacima, niim u hijerarhija, u uzimanju hrane i seksu.11 Ali
dominacija, kao ni teritorijalizam, ni u kom sluaju ne postoji
kod svih ivotinja, a redovito ne kod kimenjaka i sisavaca.
Kod dominacije meu primatima nailazimo na veliku razliku
izmeu nekih vrsta majmuna, kao to su babuni i macaco maj
muni, kod kojih postoji dobro razvijen strogi hijerarhijski si
stem, i meu majmunima kod kojih su obrasci dominacije mno
go manje izraeni. Schaller govori o planinskim gorilama:
Zapaeno je 110 interakcija kod kojih se jasno radilo o domina
ciji. Dominacija se najee utvrivala na uskim putevima,
kad je jedna ivotinja traila prvenstvo, ili u izabiranju mjesta
za sjedenje, gdje je dominirajua ivotinja potjerala podlonu.
Gorile su pokazivale svoju dominaciju s minimalnim djelova
njem. Obino bi se ivotinja nieg reda povukla im bi vidjela
da se pribliava jedna vieg reda. Najei oblik tjelesnog kon
takta sastojao se u lakom dodiru nadlanicom tijela podlone
ivotinje. (G. B. Schaller, 1965)
U svojem izvjetaju iz Bodongo Foresta, V. i F. Reynolds kau:
Iako je bilo nekih dokaza o razlikama u statusu meu pojedin
cima, interakcije dominacije sainjavale su samo najmanji dio
ponaanja koje smo zapazili kod impanza. Nije bilo dokaza o
132

linearnoj hijerarhiji dominacije, niti kod mujaka, niti kod

enki: nismo zapazili postojanje iskljuivih prava na slobodne
enke niti postojanje stalnih voa grupa. (V. i F. Reynolds,
1965)
T. E. Rowell, u svojoj studiji koja prouava babune, govori pro
tiv cjelokupnog pojma dominacije i kae da dokazi na temelju
indicije govore da je hijerarhijsko ponaanje povezano s raznim
vrstama napetosti koje prouzrokuje okolina i da su pod uvjeti
ma napetosti ivotinje nieg reda one koje prve pokazuju fizio
loke simptome (manja otpornost prema bolestima, npr.). Ako
je podlono ponaanje ono koje determinira red (a ne dominirajue kao to se obino pretpostavlja), moe se vidjeti da faktor
napetosti direktno djeluje u nekoj mjeri na sve ivotinje ovisno
o njihovoj konstrukciji, izazivajui istovremeno fizioloke pro
mjene i promjene u ponaanju (podlono ponaanje), a ove kas
nije onda dovode do stvaranja hijerarhijske drutvene organiza
cije (T. E. Rowell, 1966). On dolazi do zakljuka: Izgleda da
se hijerarhija uglavnom odrava obrascima ponaanja podlonih
ivotinja i ivotinja nieg reda a ne vieg. (T. E. Rowell, 1966).
W. A. Mason takoer izraava sumnju koja se temelji na nje
govom prouavanju impanza:
Stav ovdje zauzet je da dominacija i podlonost tradicio
nalno oznaavaju injenicu da se impanze esto odnose jedan
prema drugome kao zastraiva i zastraeni. Naravno da oe
kujemo da e vea, jaa, agresivnija i bunija ivotinja u bilo
kojoj grupi (koja zastrauje gotovo sve druge) zauzeti odree
ni dominirajui status. To je navodno tako zato to u divljini
odrasli mujaci obino dominiraju nad odraslim enkama, a
one pak dominiraju nad mladima. Osim ovih zapaanja, ne po
stoje, meutim, nikakve indikacije da su grupe kod impanza
u cjelini hijerarhijski organizirane, niti postoje bilo kakvi uv
jerljivi dokazi o autonomnom nagonu za drutvenom prevla
u. impanze su svojevoljne, brzoplete i pohlepne, a to su ka
rakteristike koje bi sigurno pruale osnovu za razvitak domi
nacije i podlonosti, bez sudjelovanja posebnih drutvenih mo
tiva i potreba.
Dominacija i subordinacija se tako mogu smatrati prirodnim
popratnim proizvodom drutvenog saobraanja, ali samo jed
nim od oblika odnosa izmeu dvije jedinke... (W. A. Mason,
1970).
133

Za dominaciju, u onoj mjeri u kojoj ona postoji, vrijedi isto

to sam rekao i u vezi s teritorijalizmom: djeluje da bi odravala
mir i slonost u grupi i sprijeila nesporazume koji bi mogli do
vesti do ozbiljnih borbi. ovjek je nadomjeta sporazumima, pra
vilima ponaanja i zakonima.
Dominacija ivotinja esto se objanjava kao otro zapovije
danje voe koji uiva vlast nad grupom. Tono je da meu majmunima, na primjer, autoritet voe poiva na strahu koji on iza
ziva kod drugih. Ali meu ovjekolikim majmunima, kao na pri
mjer kod impanze, autoritet se esto ne zasniva na strahu od
odmazde jae ivotinje, ve na njenoj sposobnosti da vodi grupu
koja uspostavlja njen autoritet. Kao primjer moe nam posluiti
Kortlandov ranije spomenuti izvjetaj o starom impanzi koji je
zadrao vlast radi svog iskustva i mudrosti, unato svojoj fizikoj
slabosti.
Ma kakva bila uloga dominacije kod ivotinja, izgleda sasvim
jasno da dominirajua ivotinja mora neprestano potvrivati
svoju ulogu, to znai pokazivati veu fiziku jakost, mudrost,
energiju i spretnost to ju ini prihvatljivim voom. J. R. Delgado (1967) u veoma zanimljivom eksperimentu govori u prilog
tome; ukoliko dominirajua ivotinja samo na as izgubi svoje
kvalitete koje je razlikuju od drugih, njena uloga voe prestaje.
U ljudskoj povijesti, kad se dominacija institucionalizira i presta
ne biti funkcija line sposobnosti, kao to je to jo sluaj u mno
gim primitivnim drutvima, nije potrebno da voa stalno izraa
va svoje istaknute kvalitete, nije, u stvari, ak potrebno ni da ih
posjeduje. Drutveni sistem uvjetuje ljude da u uniformi, tituli
ili u bilo emu drugom vide dokaz sposobnosti voe, i dok god
su ti simboli, koje itav sistem podrava, prisutni, obian se ov
jek i ne usudi pitati da li kralj nosi ruho.
Agresivnost meu drugim sisavcima

Ne samo da primati pokazuju malo destruktivnosti, ve i svi osta

li sisavci, bili grabeljivi ili ne, ne pokazuju agresivno ponaanje
koje bi odgovaralo onom koje bi se oitovalo kad bi Lorenzova
hidraulika teorija bila ispravna.
ak i meu najagresivnijim sisavcima, takorima, intenzitet
agresivnosti nije tako jak kao to to Lorenzovi primjeri pokazu
ju. Sally Carrighar skrenula je panju na razliku izmeu ekspe
rimenta sa takorima, koji Lorenz citira u prilog svojoj hipotezi,
134

jednog drugog koji jasno pokazuje da se nije radilo o prirod

noj agresivnosti takora, ve o specijalnim uvjetima koji su bili
odgovorni za veu ili manju agresivnost:
Prema Lorenzu, Steiniger je stavio smee takore s razliitih
mjesta na jedan veliki zatvoreni prostor u kojem su imali pot
puno prirodne uvjete za ivot. Najprije su se ivotinje bojale
jedne drugih: nisu bile agresivno raspoloene, ali su grizle jed
na drugu ako bi se sluajno srele, naroito kada bi dvije bile
natjerane jedna prema drugoj uz jednu stranu ograde tako da
bi se u brzini sudarile.12
Steinigerovi su takori ubrzo poeli napadati jedni druge i bo
riti se dok svi osim jednog para nisu bili ubijeni. Potomci toga
para osnovali su klan, koji je poubijao sve strane takore koji
su pokuali doi u njihovo prebivalite.
Istovremeno dok se vodilo ovo prouavanje John B. Calhoun
je u Baltimoru ispitivao takoer ponaanje takora. U Steinigerovoj prvobitnoj populaciji bilo je 15 takora, u Calhounovoj 14 takoer nepoznatih jedni drugima. Ali Calhounov je
prostor bio esnaest puta vei od Steinigerovog i pogodniji u
nekim drugim pogledima: postojala su sklonita da bi ta
kori mogli utei od neprijatelja koji ih goni (takva bi sklonita
vjerojatno postojala na slobodi) i svi su Calhounovi takori
imali oznake.
Kroz 27 mjeseci svi su pokreti takora bili zabiljeeni s tornja
na sredini velike povrine. Nakon nekoliko borbi, upoznavi
se, podijelili su se u dva klana, od kojih nijedan nije pokuao
unititi drugi. Bilo je mnogo prelaenja bez prigovora, a neki
su to inili tako esto da su ih nazvali kuririma. (S. Carrighar,
1968)13
Suprotno kimenjacima i niim beskimenjacima, kao to je
ukazao J. P. Scott, jedan od najistaknutijih prouavatelja agresije ivotinja, agresija je uobiajena kod lankonoaca, kao to po
kazuje otra borba jastoga, te meu drutvenim insektima kao
sto su ose i neki pauci, kod kojih enka napada mujaka i poje
de ga. Na mnogo agresivnosti nailazimo i kod riba i gmazova.
On pie:
Komparativna fiziologija borbenog ponaanja kod ivotinja
prua nam veoma vaan zakljuak da je glavna stimulacija bor135

benog ponaanja vanjska, tj. ne postoji spontana unutarnja sti

mulacija koja tjera jedinku da se bori bez obzira na vanjsku
okolinu. Fizioloki i osjeajni faktori koji sudjeluju u borbe
nom sistemu ponaanja se stoga dosta razlikuju od onih koji
sudjeluju u seksualnom ponaanju i u ponaanju kod uzimanja
hrane.
Nadalje Scott kae:
Pod prirodnim uvjetima neprijateljstvo i agresiju, u smislu
destruktivnog i loe prilagodljivog (potcrtao E. F.), svadljivos?
ponaanja, teko je nai u ivotinjskim drutvima.
Obraajui se specifinom problemu spontane unutarnje sti
mulacije koju Lorenz postulira, Scott pie:
Svi nai sadanji dokazi pokazuju da za borbeno ponaanje
meu viim sisavcima, ukljuujui ovjeka, izazvano vanjskim
stimulacijom, i ne postoje dokazi o spontanoj unutarnjoj sti
mulaciji. Emotivni i fizioloki procesi produbljuju i uveliavaju djelovanje
stimulacije, ali oni je ne proizvode. (J. P Scott
1968. a)'4

Postoji li kod ovjeka inhibicija protiv ubijanja?

Jedna od najznaajnijih kritika u Lorenzovom lancu tumaenja
ljudske agresije je hipoteza da ovjek suprotno grabeljivim i
votinjama nije razvio instinktivne inhibicije protiv ubijanja la
nova vlastite vrste, to on objanjava pretpostavkom da ovjek,
kao i sve negrabeljive ivotinje, ne posjeduje opasno prirodno
oruje kao to su pande, itd., pa mu stoga nisu potrebne ta
kve inhibicije: njegov nedostatak instinktivnih inhibicija postao
je opasan samo zato jer on posjeduje oruje.
Ali da li je stvarno istina da ovjek ne posjeduje inhibicije
protiv ubijanja?
ovjekovu povijest tako esto karakterizira ubijanje da na prvi
pogled izgleda kao da ovjek zaista nema nikakvih inhibicija.
Ipak, ovaj odgovor postaje sumnjiv ako promijenimo pitanje da
glasi: Postoje li kod ovjeka inhibicije protiv ubijanja ivih bia,
ljudi i ivotinja, s kojima se on u manjoj ili veoj mjeri poisto
vjeuje, tj. koja mu nisu potpuni stranci i s kojima je osjeaj
no povezan?
136

Postoji neto dokaza da bi takve inhibicije mogle postojati te

da bi in ubijanja mogao slijediti osjeaj grinje savjesti.
Da element bliskosti i suosjeanja igra ulogu u stvaranju in
hibicija protiv ubijanja ivotinja, moe se lako otkriti iz reakcije
koje zapaamo u svakodnevnom ivotu. Mnogi ljudi pokazuju
jasno suprotstavljanje ubijanju i jedenju ivotinje koja im je
bliska ili koju dre kao ljubimca, kozu ili kunia, na primjer.
Postoji velik broj ljudi koji ne bi ubili takvu ivotinju i kojima
bi sama ideja jedenja te ivotinje bila jednostavno odvratna. Isti
ti ljudi ne bi se dvoumili da jedu slinu ivotinju kad taj element
suosjeanja ne bi postojao. Ali ne postoji samo inhibicija protiv
ubijanja ivotinja koje smo udomili, ve i ukoliko doivljavamo
ivotinju kao drugo ivo bie. To se primjeuje u naem jeziku.
Upotrebljavamo druge rijei za meso: ako je ivotinja iva, go
vorimo o puti, ako emo ga jesti, govorimo o mesu. Sasvim je
jasno da je namjera ovog razlikovanja da odstrani povezivanje
onog to jedemo sa ivom ivotinjom. ak dajemo razliita ime
na nekim ivotinjama ovisno o tome da li su ive ili e se jesti.
Kada govorimo o ivim ivotinjama, govorimo o kravama i biko
vima; kada ih jedemo, govorimo o govedini. Svinje koje jedemo
zovemo svinjetina, srne zovemo srnetina, tele zovemo teletina.
Dok to ne vrijedi za sve ivotinje, ovi primjeri su dovoljni da po
kau da u naem umu postoji tendencija da odvoji kategoriju
ivih ivotinja od mesa tih ivotinja koje jedemo.15 Svi ti podaci
mogli bi znaiti da postoji svjestan ili nesvjestan osjeaj grinje
savjesti koji se odnosi na unitavanje ivota, naroito kad posto
ji odreeno suosjeanje. Ovaj osjeaj bliskosti sa ivotinjom i
potreba da se pomirimo s ubijanjem te ivotinje dramatino se
manifestira u obredima kulta medvjeda kod lovaca u paleolitiku.
(J. Mahringer, 1952).
Osjeaj solidarnosti sa svim ivim biima koja dijele s ovje
kom svojstva ivota jasno je izraen kao vano naelo indijske
misli i doveo je u hinduizmu do zabrane ubijanja svih ivotinja.
Nije nevjerojatno da inhibicije postoje i protiv ubijanja dru
gih ljudskih bia, pod uvjetom da postoji osjeaj solidarnosti i
suosjeanja. Moramo poeti s injenicom da primitivan ovjek
stranca, osobu koja ne pripada istoj grupi, esto ne prihvaa
kao blinjeg, ve kao neto s ime se on ne poistovjeuje. Op
enito postoji vea nespremnost da se ubije lan iste grupe, a
najotrija kazna za nedjela u primitivnim drutvima bila je e
sto progonstvo, a ne smrt. (Ovo se jo uvijek vidi u Kainovoj
137

kazni u Bibliji). Ali mi nismo ogranieni na te primjere iz primi

tivnog drutva. ak i u visoko civiliziranoj kulturi kao to je bila
Grka robovi se nisu u potpunosti smatrali ljudskim biima.
Istu pojavu nalazimo i u modernom drutvu. U ratu sve vlade
nastoje meu svojim ljudima pobuditi osjeaj da je neprijatelj
neovjek. Ne naziva ga se pravim imenom, ve nekim drugim,
kao to su u prvom svjetskom ratu Englezi Nijemce zvali Huni,
a Francuzi Boches. To unitavanje ljudskosti neprijatelja do
seglo je svoj vrhunac s neprijateljima druge boje. Rat u Vijet
namu dao nam je dovoljno primjera koji pokazuju da su ameri
ki vojnici jako malo osjeali za svoje protivnike Vijetnamce
nazvavi ih gooks. ak i rije ubijanje eliminirana je upotre
bom rijei tamanjenje (wasting). Porunik Calley, koji je bio
optuen i suen za ubijanje veeg broj vijetnamskih civila, mu
karaca, ena i djece u My Laiu, upotrijebio je kao argument u
svojoj obrani tvrdnju da nije bio uen smatrati vojnike FNO-a
(Viet Cong) ljudskim biima, ve samo neprijateljem. Ovdje
se ne postavlja pitanje da li je ta obrana zadovoljavajua ili ne.
To je svakako vrst argument, jer je istinit i jer rijeima izra
ava stav prema vijetnamskim seljacima. Hitler je inio isto ka
da je politike neprijatelje koje je elio unititi zvao Untermenschen (podljudima). Gotovo je pravilo usaditi u vojnike
osjeaj da su oni koje moramo poubijati neljudi da bi vlastitoj
strani olakali unitavanje drugih ivih bia.16
Drugi nain na koji moemo drugoga uiniti neovjekom je
prekidanje svih afektivnih veza s njim. To postaje stalno men
talno stanje u nekim tekim patolokim sluajevima, ali se moe
pojaviti i kao prolazno stanje kod nekoga tko nije bolestan. Nema
nikakve razlike da li je onaj protiv koga se izvrava agresija stra
nac, blizak roak ili prijatelj; deava se to da agresor prekida
emocionalne veze s tom osobom i poinje ga mrziti. Agresor
prestane doivljavati tog drugog ovjeka i on postaje stvar
tamo negdje. U takvim okolnostima ne postoje nikakve inhibicije niti protiv najgorih oblika destruktivnosti. Postoje li pouz
dani kliniki dokazi za pretpostavku da do agresivnosti dolazi,
barem u velikoj mjeri, zajedno s trenutanim ili stalnim emocio
nalnim povlaenjem?
Uvijek kad drugo bie ne doivljavamo kao ovjeka, in ljud
ske destruktivnosti i okrutnosti poprima drugaije osobine. To
e pokazati jednostavan primjer. Kad bi hindu ili budist, na
primjer, pod uvjetom da istinski suosjea sa svim ivim biima,
138

vidio prosjenog ovjeka kako bez razmiljanja ubija muhu, on

bi mogao ocijeniti taj in kao izraz dosta velike bezosjeajnosti
i destruktivnosti, ali on ne bi bio u pravu, jer mnogi ljudi ne
doivljavaju muhu kao osjeajno bie, pa se odnose prema njoj
kao prema svakoj drugoj uznemiravajuoj stvari. To ne znai
da su ti ljudi naroito okrutni, iako je njihovo doivljavanje
ivih bia ogranieno.
BILJEKE UZ ESTO POGLAVLJE
1. 2. Citirali C. i W. M. S. Russell (1968).
3. Usp. takoer P. Leyhausenovu diskusiju o gomilanju (1965), naro
ito njegovu diskusiju utjecaja gomilanja na ovjeka.
4. Slina pojava moe se nai kod ljudi; uvjeti gladovanja smanjuju,
a ne poveavaju agresivnost.
5. Usp. T. E. Hallovu zanimljivu studiju o ljudskim potrebama za
prostorom (1963, 1966).
6. Primjer je jedan sijedi stari impanza koji je ostao voa grupe
iako je bio fiziki inferiorniji u odnosu na mlae majmune: oito
je ivot na slobodi, sa svim svojim stimulacijama, razvio u njemu
neku vrstu mudrosti koja ga je kvalificirala za vou.
7. Istu temu iznijeli su C. i W. M. S. Russell (1968, 1968a).
8. Slino gledite izrazio je E. Mayo (1933).
9. Terenska prouavanja ivotinjskih primata prvi su zapoeli H. W.
Nissen (1931) prouavanjem impanze; H. C. Bingham (1932) pro
uavanjem gorile i C. R. Carpenter (1934) prouavanjem howler
majmuna. Gotovo dvadeset godina nakon tih studija, itav pred
met terenskih prouavanja primata ostao je netaknut. Iako je u
meuvremenu bilo nekoliko kratkih studija, nova serija dugotraj
nog paljivog promatranja nije zapoela sve do polovine pedesetih
godina s osnivanjem Japanskog centra za prouavanje majmuna
na Sveuilitu Kvoto i do S. A. Altmanovog prouavanja kolonije
rezus majmuna na Cayo Santiagu. Danas postoji vie od pedeset
osoba koje se bave takvim prouavanjima. Najbolji zbir radova o
ponaanju primata nalazimo kod I. DeVore, urednik, (1965), s ve
oma opirnom bibliografijom. Meu radovima u toj knjizi elimo
ovdje spomenuti rad K. R. L. Halla i I. DeVorea (1965); Rezus
majmuni u sjevernoj Indiji C. H. Southwick, M. Bega i M. R.
Siddiquia, (1965); Ponaanje planinskog gorile G. B. Schallera,
(1965); impanze iz Bodongo Foresta V. i F. Revnoldsa (1965) i
impanze iz Rezervata Gombe Stream Jane Goodall (1965). Goodall je nastavila s istim istraivanjem do 1965. i izdala svoje dalj
nje pronalaske zajedno s ranijim, ali nakon udaje pod prezime
nom Jane Lavvick-Goodall (1965). U slijedeem sam takoer upo
trijebio A. Kortlanda (1962) i K. R. L. Halla (1964).
10. K. J. i C. Haves iz Yerkes laboratorija za biologiju primata u Orange Parku u Floridi, koji su odgojili impanzu u svom domu i pod
vrgli ga ljudskom odgoju, izmjerili su da mu je kvocijent inteli
139

gencije kada je bio star dvije godine i osam mjeseci bio 125. (C.
Hayes 1951; i K. J. Hayes i C. Hayes, 1951)
11. Rjee izvodimo paralelu iz hijerarhije o instinktivnom pori
jeklu diktature nego iz teritorijalizma o patriotizmu, iako bi lo
gika bila ista. Razlog to razliito postupamo vjerojatno je u tome
to je manje popularno konstruirati instinktivnu bazu za diktaturu
nego za patriotizam.
12. Usput reeno veina psihologa koji se bave ivotinjama ne bi ove
uvjete smatrala potpuno prirodnim naroito ako je prostor
bio toliko malen da su se ivotinje sudarale kad su trale uz
ogradu.
13. Usp. S. A. Barnett i M. M. Spencer (1951) i S. A. Barnett (1958,
1958a).
14. Zing Yang Kuo je u svojim eksperimentalnim prouavanjima bor
benosti kod sisavaca doao do slinih zakljuaka (1960).
15. Vjerujem da su slini razlozi posrijedi i kod jevrejskog obreda
koji ne dozvoljava da se meso jede s mlijekom. Mlijeko i mlijeni
proizvodi su simbol ivota: oni simboliziraju ivu ivotinju. Zabra
na da se meso i mlijeni proizvodi jedu zajedno slina je obiaju
da pravimo otru razliku izmeu ive ivotinje i neive koju ko
ristimo kao hranu.
16. Tom Wicker, razmiljajui o ubijanju talaca i zatvorenika kada
je u zatvoru u Attici u N. Y. poslana nacionalna garda, napisao
je veoma promiljen lanak koji govori o istoj pojavi. On spominje
izjavu koju je dao guverner drave New York, Nelson A. Rockefeller, nakon pokolja u Attici, koja poinje ovom reenicom: Duboko
suosjeamo s obiteljima talaca koji su poginuli u Attici. Tada
Wicker pie: Mnogo toga to je bilo pogreno u Attici i to je
pogreno u veini amerikih zatvora i popravnih domova pro
izlazi iz injenice da Rockefeller, niti u ovoj reenici niti u bilo
kojoj drugoj, nije izrazio sauee obiteljima poginulih zatvore
nika.
Istina, u ono vrijeme smatralo se da su zatvorenici prouzrokovati
smrt talaca, a ne kao to se danas zna meci onih kojima su
vlasti naredile da se popnu preko zidova i pucaju. Ali, ak i da
su zatvorenici, a ne policajci bili oni koji su poubijali taoce, oni
bi jo uvijek bili ljudska bia. Meutim, slubeno srce New Yorka
i njegovih rukovodilaca nije suosjealo s njima.
U tome i jeste bit itave stvari: zatvorenici, posebno Crnci, naje
e se ne smatraju niti tretiraju kao ljudska bia, a niti njihove
obitelji.
Wicker nastavlja: Nanovo i nanovo, lanovi specijalnih grupa pro
matraa koji su pregovarali sa zatvorenicima, uli su molbe zatvo
renika da su i oni ljudska bia i da iznad svega ele da se s njima
postupa kao s takvima. Jednom, kad su pregovarali preko eljez
nih vrata koja su razdvajala prostor koji su zauzeli zatvorenici
od dravnog prostora, pomoni komesar za zatvore Walter Dunbar
rekao je voi zatvorenika Richardu Clarku: 'U 30 godina nikada
nisam zatvoreniku rekao la!'
'A ovjeku?', rekao je Clark tiho. (The New York Times 18. rujna
1971).
140

VII

Paleontologija

Je li ovjek jedna vrsta?

Podsjetimo se da se Lorenzova upotreba podataka o ivotinjama
odnosila na intraspecijsku agresiju, a ne na agresiju izmeu raz
liitih vrsta ivotinja. Pitanje je: Moemo li biti sigurni da ljud
ska bia u svom odnosu prema drugim ljudskim biima doiv
ljavaju jedni druge kao lanove iste vrste i reagiraju s genetski
pripremljenim obrascima ponaanja za istu vrstu? Zar ne vidi
mo, upravo obrnuto, da je meu mnogim primitivnim ljudima
ak i ovjek iz drugog plemena, ili koji ivi u susjednom selu,
potpuni stranac ili ga se ak ne smatra ovjekom, pa prema to
me ne dolazi ni do kakvog identificiranja? Tek se kroz proces
drutvene i kulturne evolucije poveao broj ljudi koji su prihva
eni kao ljudska bia. Izgleda da postoje dobri razlozi za pret
postavku da ovjek ne doivljava sve ljude kao lanove iste vrste,
jer njegovo prihvaanje drugog ovjeka nije olakano onim in
stinktivnim ili refleksivnim reakcijama na miris, oblik, odree
ne boje, itd., koji meu ivotinjama daju neposredne dokaze o
vrsti. U mnogim eksperimentima sa ivotinjama dokazano je da
ak i ivotinja moe biti prevarena ili nesigurna u prepoznavanju
lanova svoje vrste.
Upravo zato to ovjek posjeduje manju instinktivnu oprem
ljenost nego bilo koja druga ivotinja, one ne prepoznaje lanove
svoje vrste s istom lakoom kao ivotinje. Za njega odluuje
drugaiji jezik, obiaji, odijevanje i drugi kriteriji koje zapaa
um a ne instinkt, a onaj tko nije lan njegove vrste, i bilo koja
grupa koja je malo drugaija, ne smije dijeliti istu ljudskost. Iz
ovog slijedi paradoks da ovjek, upravo zato to ne posjeduje
instinktivnu opremljenost, ne doivljava osobenost svoje vrste
i doivljava stranca kao pripadnika druge vrste, drugim rijeima,
ovjekova ljudska priroda ini ovjeka neovjenim.
141

Ako su ova razmatranja ispravna, Lorenzovi bi se dokazi srozali jer se svi njegovi dosjetljivi izvodi i zakljuci temelje na
agresiji izmeu lanova iste vrste. U tom bi se sluaju pojavio
jedan potpuno drugaiji problem: problem uroene agresivnosti
prema lanovima drugih vrsta. to se tie te interspekcijske agre
sije, podaci o ivotinjama daju, ako ita, manje dokaza da je interspecijska agresija genetiki programirana izuzevi u sluaje
vima kad je ivotinja ugroena ili kod grabeljivih ivotinja.
Moemo li dokazati hipotezu da* ovjek potjee od grabeljive
ivotinje? Moemo li pretpostaviti da je ovjek, iako nije vuk
drugom ovjeku, njegova ovca?
Je li ovjek grabeljiva ivotinja?
Postoje li dokazi koji govore da su ovjekovi preci bili grabe
ljivi?
Najraniji hominid koji je mogao biti ovjekov predak je Rainapithecus koji je ivio u Indiji prije etrnaest milijuna godina1.
Oblik njegovog dentalnog luka bio je slian obliku drugih homi
nida i mnogo sliniji ovjekovom nego ovaj dananjih majmuna;
iako je moda jeo meso, uz njegovu uglavnom biljnu hranu, bilo
bi apsurdno smatrati ga grabeljivom ivotinjom.
Najraniji fosili hominida Ramapithecusa, nama poznati, su fo
sili Australopithecusa robustusa i naprednijeg Australopithecusa
africanusa, koje je pronaao Raymond Dart u Junoj Africi 1924,
i vjerovao da su stari vie od dva milijuna godina. Australopithe
cus bio je predmet mnogih neslaganja. Veina paleoantropologa
danas prihvaa tezu da su australopithecini bili hominidi, dok
nekoliko istraivaa, kao to su D. R. Pilbeam i E. L. Simons
(1965), pretpostavlja da A. africanusa treba smatrati prvom po
javom Homoa.
U diskusiji o australopithecinima mnogo se vanosti prida
valo njihovoj upotrebi orua, da bi se dokazalo da su bili slini
ovjeku, ili barem njegovi preci. Meutim, Lewis Mumford je
uvjerljivo upozorio da je smatrati pravljenje orua dovoljnim
dokazom za identifikaciju ovjeka pogreno i da se temelji na
pristranosti svojstvenoj dananjem pojmu tehnike. (L. Mumford,
1967). Od 1924. godine otkriveni su novi fosili, ali je njihova kla
sifikacija sporna, isto kao to je i pitanje da li je Auslralopithecus bio, u bilo kojoj mjeri, mesoder, lovac ili stvaralac orua.2
Ipak, veina se istraivaa slae da je A. africanus jeo sve, da je
142

za njega fleksibilnost ishrane bila karakteristina. B. G. Camp

bell (1966) dolazi do zakljuka da je Australopithecus jeo male
gmazove, ptice, male sisavce kao to su glodavci, te korijenje i
voe. Jeo je male ivotinje koje je mogao uhvatiti bez oruja ili
zamke. Suprotno tome, lov pretpostavlja postojanje suradnje i
odgovarajuih tehnika, to se pojavilo tek mnogo kasnije istovre
meno s pojavom ovjeka, u Aziji oko 500.000 god. p. n. e.
Bez obzira na to da li je Australopithecus bio lovac ili nije,
sasvim je sigurno da hominidi kao i njihovi pongidni preci nisu
bili grabeljive ivotinje s instinktivnom i morfolokom oprem
ljenou koja je karakteristina za grabeljive mesodere kao
to su lavovi i vukovi.
Unato tim pouzdanim dokazima, ne samo Ardrey koji drama
tizira stvari, ve i ozbiljan znanstvenik kao to je D. Freeman
pokuao je u Australopithecusu nai paleontolokog Adamakoji je donio iskonski grijeh destruktivnosti u ljudsku rasu.
Freeman govori o australopithecinima kao o krvolonom prilagoenju s grabeljivim, ubilakim i kanibalistikim sklonosti
ma. Tako je u posljednjih nekoliko desetljea paleontologija ot
krila filogenetsku osnovu tvrdnji o ljudskoj agresiji koje su re
zultat psihoanalitikog ispitivanja ovjekove prirode. On ukratko
kae: U irokim antropolokim okvirima moe se, znai, tvrditi
da ovjekova priroda i vjetina, a u krajnjem sluaju i ljudska
civilizacija, duguju svoje postojanje nekoj vrsti prilagoavanja
grabeljivosti koju su prvi razvili krvoloni Australopithecini na
livadama june Afrike u niem pleistocenu. (D. Freeman, 1964)
U diskusiji koja slijedi njegovo izlaganje, Freeman nije tako
siguran: Tako, u svjetlu nedavnih paleontolokih otkria hipo
teza, sada predloena, jest: mogue je da su neki aspekti ljudske
prirode (ukljuujui moda d agresivnost i okrutnost) povezani sa
specijalnim prilagoavanjem grabeljivosti i krvolonosti koje je
bilo temeljno za evoluciju hominida u pleistoceno doba. Po mom
miljenju, ovo je hipoteza koja zavreuje da bude nauno i ne
pristrano ispitana, jer se bavi stvarima koje nam sada nisu po
znate. (D. Freeman, 1964, potcrtao E. F.). to je u referatu bila
injenica da je paleoantropologija otkrila zakljuke o ljudskoj
agresiji, u diskusiji je postala hipoteza koja zasluuje ispitiva
nje.
Ovo ispitivanje zamreno je nejasnoom na koju nailazimo kod
Freemana kao i u radovima drugih autora pri upotrebi poj
ma grabeljiv, mesoder i lov. Grabeljive su ivotinje zo
oloki jasno odreene. To su porodice maaka, hijena, pasa i
143

medvjeda a karakteriziraju ih pande i otri onjaci. Grabeljiva

ivotinja dolazi do hrane napadanjem i ubijanjem drugih ivoti
nja. To je ponaanje genetski programirano, element uenja je
minimalan, i nadalje, kao to je ranije spomenuto, grabeljiva
agresija ima neuroloki razliitu osnovu od agresije kao obram
bene reakcije. tovie, ne moemo grabeljivu ivotinju ni nazva
ti agresivnom, jer su u odnosu sa lanovima svoje vrste te ivo
tinje drutvene i prijateljski raspoloene kao to to pokazuje,
na primjer, ponaanje vukova. Grabeljive ivotinje, izuzevi med
vjede koji se uglavnom hrane biljem i nisu ba vjeti u lovu,
iskljuivo su mesoderi. Ali nisu sve ivotinje koje su mesoderi
grabeljive; ivotinje koje jedu i meso i bilje ne pripadaju sku
pini Carnivora. Freeman je svjestan da pojam 'krvoloan' kada
se odnosi na ponaanje hominida mora imati znaenje koje se
razlikuje od onog kada se odnosi na vrste u skupini carnivora.
(J. D. Carthy, F. J. Ebling, 1964. Potcrtao E. F.). Ali zato onda
hominide zvati mesoderima umjesto svederaima? Zbrka koja
iz toga proizlazi pomae da u svijesti itaoca usadi slijedeu jed
nadbu: jede meso = mesoder = grabeljiv, iz ega slijedi da
je ovjekov predak hominid bio grabeljiva ivotinja s instinktom
za napadanje drugih ivotinja, ukljuujui drugih ljudi; nadalje,
slijedi da je ovjekova destruktivnost uroena i da je Freud u
pravu. Quod erat demonstrandum!
Sve to moemo zakljuiti o A. africanusu jest da je bio svedera, u ijoj ishrani je meso igralo vie ili manje vanu ulogu
i da je za hranu ubijao ivotinje ako su bile dovoljno male. Meso
u ishrani ne pretvara hominida u grabeljivu ivotinju. Nadalje,
danas je ve dobro poznata injenica, koju je iznio Sir Julian
Huxley i drugi, da ishrana biljna i mesna ne izaziva agre
siju.
Nita ne opravdava pretpostavku da je Australopithecus posje
dovao instinkte grabeljive ivotinje, koji su, ako je on bio o
vjekov predak, odgovorni za grabeljive gene kod ovjeka.
BILJEKE UZ SEDMO POGLAVLJE
1. Da li je Ramapithecus bio ili nije bio hominid i neposredan predak
ovjeka, jo je sporno. (Usp. detaljni prikaz diskusije o tome kod
D. Pilbeama, 1970). Gotovo svi paleontoloki podaci temelje se na
mnotvu nagaanja, pa su prema tome veoma sporni. Slijedei
jednog autora, doi emo do jedne predodbe, slijedei drugog, do
druge. Ipak, za nas nisu neophodni mnogi sporni detalji ljudske
evolucije, a to se tie glavnih faza razvoja, pokuao sam prikazati
miljenje veine njih koji prouavaju ovo podruje. Ali ak i to
se tie glavnih stadija ljudske evolucije izostavio sam neka prije144

porna pitanja iz konteksta da bih izbjegao preopterecivanje. U ana

lizi koja slijedi koristio sam uglavnom ove radove: D. Pilbeam
(1970), J. Napier (1970), J. Young (1971), I. Schwidetzki (1971), S.
Tax, ur. (1960), B. Wensch, ur. (1965), A. Roe i G. C. Simpson (1958,
1967), A. Portmann (1965), S. L. Washburn i P. Jay, urednici, (1968),
B. G. Campbell (1966), i neke druge radove koje sam naveo u
tekstu.
S. L. VVashburn i F. C. Howell (1960) piu da je malo vjerojatno
da su australopithecini malenoga tijela, koji su svojoj uglavnom
biljnoj hrani dodali meso, mnogo ubijali, dok su kasnije i vee
ivotinje koje su ih naslijedile mogle izai na kraj s malim i / ili
jo nerazvijenim ivotinjama. Ne postoje dokazi da su ta stvorenja
bila u stanju napadati velike sisavce biljodere koji su bili tako
karakteristini za afriki pleistocen. Isto gledite izrazio je VVash
burn u ranijem radu (1965) gdje kae da je vjerojatno da su
Australopithecini i sami bili plijen a ne lovci. Kasnije je, ipak,
govorio o mogunosti da su hominidi, ukljuujui australopithecine, moda bili lovci. (S. L. Washburn i C. S. Lancaster, 1968).

VIII

Antropologija

U ovom poglavlju iznijet u prilino iscrpne podatke o primitiv

nim lovcima i sakupljaima hrane, o neolitskim poljoprivredni
cima i o novim urbaniziranim drutvima. To e itaocu dozvoli
ti da sam ocijeni da li podaci iz tih podruja podravaju uobia
jenu tezu: to je ovjek primitivniji, to je agresivniji. U mnogo
sluajeva to su pronalasci mlae generacije antropologa poslje
dnjih deset godina, a oprena starija gledita jo uvijek nisu
ispravljena u umovima mnogih nestrunjaka.
ovjek-lovac antropoloki Adam?
Ako grabeljiva karakteristika ovjekovih predaka hominida nije
odgovorna za njegovu priroenu agresivnost, da li postoji ljud
ski predak, prethistorijski Adam, koji je odgovoran za ovjekov
pad? Tog je miljenja S. L. Washburn, jedan od najveih auto
riteta na ovom podruju, i njegovi kolege koji smatraju da je taj
Adam ovjek-lovac.
Washburn poinje premisom da s obzirom na injenicu da je
ovjek kroz 99 posto historije ivio kao lovac, nau biologiju, psi
hologiju i obiaje dugujemo lovcima iz prolih vremena:
U veoma stvarnom smislu na intelekt, interesi, osjeaji i ba
zini drutveni ivot sve je to rezultat uspjenog prilagoavanja lovaca. Kad antropolozi govore o jedinstvu ovjeanstva,
tvrde da je selekcioni pritisak lovakog i sakupljakog naina
ivota bio tako slian, a rezultat tako uspjean, da su popula
cije homo sapiensa jo uvijek posvuda fundamentalno iste. (S.
L. Washburn i C. S. Lancaster, 1968)1
Presudno pitanje je, znai: Kakva je psihologija lovca?
Washburn je naziva psihologijom zvijeri koja se u potpuno
sti razvila do srednjeg pleistocena, prije 500.000 godina ili ak
i ranije:
146

Pogled na svijet ranog ljudskog carnivora morao je biti veoma

drugaiji od onog njegovih roaka biljodera. Interesi ovog
posljednjeg mogli su se zadovoljiti na malom podruju, a dru
ge ivotinje bile su od neznatne vanosti za njega, osim onih
par koje su mogle prijetiti napadom. Ali potreba za mesom
tjera ivotinje da upoznaju ira podruja i da naue obiaje
mnogih drugih ivotinja. Ljudski teritorijalni obiaj i psiho
logija fundamentalno se razlikuju od onih kod majmuna. Pri
je barem 300.000 godina (moda dvostruko toliko) radoznalo
sti i tenji za dominacijom kod ovjekolikog majmuna pridru
ile su se zvjerska znatielja i agresija. Ova psihologija potpu
no se formirala do sredine pleistocena, a njezini poeci moda
su bili u pljakanjima australopithecina. (S. L. Washburn i V.
Avis, 1958).
Washburn poistovjeuje zvjersku psihologiju s ubilakim na
gonom i uivanjem u ubijanju. On pie: ovjek doivljava za
dovoljstvo u lovu na ivotinje. Ako paljivo obuavanje nije pri
krilo ljudske nagone, ovjek uiva u potjeri i ubijanju. U veini
kultura iz muenja i patnje ine se javni spektakli da bi svi u
tome mogli uivati. (S. L. Washburn ,i V. Avis, 1958. Potcrtao E.
F.)
Washburn inzistira: ovjek posjeduje psihologiju zvijeri. Lju
de je lako uiti da ubijaju a teko je razviti obiaje koji se tome
suprotstavljaju. Mnogi ljudi uivaju gledati kako druga ljudska
bia pate, ili uivaju u ubijanju ivotinja... javna mlaenja i
muenja esta su u mnogim kulturama (S. L. Washburn, 1959).
U posljednje dvije reenice Washburn indirektno kae da nije
samo ubijanje, ve i okrutnost, dio psihologije lova.
Koji su Washburnovi argumenti u prilog ovoj tvrdnji o uro
enom uivanju u ubijanju i okrutnosti?
Jedan argument je ubijanje kao sport (on govori o ubijanju
kao sportu, a ne o lovu, to bi bilo ispravnije). On pie: To
se moda najbolje vidi iz nastojanja koja su posveena odrava
nju ubijanja kao sporta. U ranijim vremenima, kraljevi i plemstvo
drali su parkove u kojima su mogli uivati u ubijanju kao spor
tu, a vlada Sjedinjenih Drava danas troi milijune dolara da bi
lovce snabdjela s divljai. (S. L. Washburn i C. S. Lancaster,
1968). Slian primjer su ljudi koji upotrebljavaju najlaki pri
bor za ribolov da bi produljili uzaludnu borbu ribe i time dove
li do vrhunca svoj osjeaj prevlasti i spretnosti. (S. L. Washburn
i C. S. Lancaster, 1968).
147

Washburn ukazuje na popularnost rata:

Do nedugo na rat se gledalo isto kao i na lov. Druga ljudska
bia bila su jednostavno najopasnija lovina. Rat je bio od pre
velike vanosti u ljudskoj historiji da bi mogao biti neto dru
go nego zadovoljstvo za mukarce koji uestvuju u njemu. Tek
je u posljednje vrijeme sa svim promjenama u prirodi i uvje
tima rata, rat postao sporan kao normalan dio nacionalne po
litike ili kao odobravan put drutvenoj slavi. (S. L. Washburn
i C. S. Lancaster, 1968).
U vezi s tim Washburn kae:
Do koje mjere su bioloke osnove ubijanja postale dio ljudske
psihologije, vidi se u tome kako je lako kod djeaka pobuditi
interes za lov, ribolov, tunjavu i ratne igre. Ti oblici ponaa
nja nisu neizbjeni, lako se ue, pruaju zadovoljstvo i u ve
ini kultura drutvo ih nagrauje. Spretnost u ubijanju i za
dovoljstvo u ubijanju se obino razviju u igri, a oblici igre pri
premaju djecu za njihove uloge kad odrastu. (S. L. Washburn
i C. S. Lancaster, 1968).
Washburnova je tvrdnja da mnogi ljudi uivaju u ubijanju
i okrutnosti djelomino ispravna, ali ona znai samo to da posto
je sadistini pojedinci i sadistine kulture; no ne odnosi se na
sve pojedince, ni na sve kulture. Vidjet emo, na primjer, da sa
dizam mnogo ee postoji kod frustriranih ljudi i drutvenih
klasa koji se osjeaju nemoni i nalaze malo zadovoljstva u i
votu, na primjer, nia klasa u Rimu, koja je nadoknaivala svoje
siromatvo i drutvenu nemo sadistikim spektaklima, ili nia
srednja klasa u Njemakoj iz koje je bilo regrutirano najvie
Hitlerovih fanatinih pristalica; ove osobine mogu se nai i kod
vladajuih klasa koje se osjeaju ugroene u svojoj vladajuoj
poziciji i svom vlasnitvu2, ili u potlaenim grupama eljnim os
vete.
Ideja da lov izaziva zadovoljstvo u muenju neosnovana je i
veoma neprihvatljiva. Lovci, openito, ne uivaju u mukama i
votinje; injenica je da bi sadist koji uiva u muenju bio slab
lovac. Ni u ribolovu ne primjenjuje se metoda koju je Washburn
spomenuo. Takoer ne postoje dokazi za pretpostavku da su pri
mitivni lovci bili motivirani sadistikim ili destruktivnim impul
sima. Upravo obrnuto, neki dokazi pokazuju da su osjeali sklonost
prema ivotinji koju su ubijali, ak ih je moda pekla savjest.
148

Paleolitski lovci esto su medvjeda nazivali djedom ili su ga

smatrali mitskim pretkom ovjeka. Kad su ga ubili, molili su za
oprotenje; prije nego to su ga jeli, odrali su sveti ruak u nje
govu ast, kojem je on prisustvovao kao poasni gost, pred
kojega su stavili najbolju hranu na kraju su ga sveano poko
pali. (J. Mehringer, 1952)3
Psihologija lova, ukljuujui psihologiju suvremenog lovca, za
htijeva ekstenzivno prouavanje, ali neka zapaanja moemo spo
menuti ak i u ovom kontekstu. Najprije moramo razlikovati iz
meu lova kao sporta vladajuih elita (na primjer, plemstva u
feudalnom sistemu) i svih drugih vrsta lova, kao to je onaj pri
mitivnih lovaca, poljoprivrednika koji tite svoje usjeve i kokoi,
i osoba koje vole lov.
Elitni lov izgleda da zadovoljava elju za vladanjem, uklju
ujui odreenu koliinu sadizma, koji je karakteristian za vladajuu elitu. On nam govori vie o psihologiji feudalizma nego o
psihologiji lova.
Meu motivacijama primitivnih profesionalnih i modernih stra
stvenih lovaca moramo razlikovati barem dvije. Prve potjeu iz
dubine ljudskog iskustva. Kroz lov ovjek postaje, iako na krat
ko, ponovo dio prirode. Vraa se u prirodu, poistovjeuje se sa
ivotinjom i oslobaa se tereta egzistencijalne rascijepljenosti:
postaje dio prirode i nadilazi je svojom svijeu. U potjeri za i
votinjom on i ivotinja postaju jednaki, iako na kraju upotrebom
oruja ovjek pokazuje svoju superiornost. Kod primitivnog ov
jeka ovaj je doivljaj sasvim svjestan. Maskirajui se u ivotinju
i smatrajui ivotinju svojim pretkom, njegova je identifikacija
sa ivotinjom oita. Za modernog ovjeka, s njegovom racional
nom orijentacijom, ova identifikacija s prirodom teko se verbalizira i dopire u svijest, ali ona ipak ivi u mnogim ljudskim bi
ima.
Od jednake je vanosti za strastvenog lovca jedna sasvim dru
gaija motivacija; rije je o uivanju u vjetini. Iznenaujue je
koliko mnogo modernih autora zanemaruje taj element u lovu
i usredotouje svoju panju na sam in ubijanja. Naposljetku,
lov zahtijeva poznavanje mnogih vjetina i iroko znanje izvan
onog koje se sastoji u rukovanju orujem.
William S. Laughlin, koji takoer poinje s tezom da je lov
najvaniji obrazac ponaanja ljudske vrste (W. S. Laughlin, 1968),
opirno je govorio o tome. Meutim, Laughlin niti ne spominje
zadovoljstvo u ubijanju ili muenju kao dio lovakog obrasca
ponaanja, ve ga opisuje u ovim opim pojmovima: Lov nagra149

uje dosjetljivost, rjeavanje problema, a kanjava nesposobnost

da se rijei problem. Stoga je on isto toliko pridonio napretku
ovjeanstva koliko i njegovom dranju zajedno unutar granica
jedne varijabilne vrste. (W. S. Laughlin, 1968).
Laughlin ukazuje na slijedee, to je vano imati na umu s
obzirom na tradicionalno pretjerano naglaavanje orua i oruja:
Lov je oito instrumentalan sistem u pravom smislu da se neto izvri, nekoliko djela izvrenih u slijedu donosi vaan re
zultat. Tehnoloki aspekti, koplja, toljage, sjekire i drugi objek
ti koji se mogu izloiti u muzeju, uglavnom su beznaajni izvan
konteksta u kojem se koriste. Oni ne predstavljaju dobro mje
sto za poetak analize jer je njihova pozicija u slijedu udalje
na od nekoliko cjelina koje prethode. (W. S. Laughlin, 1968)4
Efikasnost lova mora se shvatiti na bazi razvijanja vjetine lov
ca, a ne na bazi unapreivanja tehnike osnove.
Postoji dovoljno dokumentacije, iako iznenaujue malo siste
matskih studija, o postulatu da je primitivan ovjek vjet u
njegovom poznavanju prirodnog svijeta. Ova vjetina ukljuu
je itav makroskopski svijet sisavaca, tobolara, gmazova, pti
ca, riba, insekata i biljaka. Poznavanje plime i oseke, meteorolo
kih fenomena openito, astronomije i drugih aspekata prirod
nog svijeta takoer je dobro razvijeno u nekim grupama
s obzirom na vjetinu i opseg njihovog znanja i podruja na
kojima su se koncentrirale . . . Ovdje u citirati samo vanost
ovog poznavanja za sistem ponaanja lovca i njegovu vanost
za evoluciju ovjeka... ovjek, lovac, prouavao je ponaanje
ivotinja i njihovu anatomiju, ukljuujui i svoju vlastitu. On
je prvo pripitomio sebe, a tada druge ivotinje i biljke. U ovom
smislu lov je bio kola koja je uinila ljudsku vrstu samou
kom. (W. S. Laughlin, 1968).
Ukratko, motivacija primitivnog lovca nije bila zadovoljstvo u
ubijanju, ve uenje5 i optimalna primjena raznih vjetina, tj. ra
zvoj samog ovjeka.
Washburnov argument o lakoi s kojom se kod djeaka pobu
uje interes za lov, borbu i razne igre ignorira injenicu da se
djeaci mogu lako navesti na bilo koji obrazac ponaanja koji je
u kulturi prihvaen. Zakljuiti da ovaj interes djeaka za popu
larno prihvaene obrasce ponaanja dokazuje uroeni karakter
150

zadovoljstva u ubijanju potvruje izrazito naivan stav u pita

njima drutvenog ponaanja. Nadalje, treba primijetiti, da posto
ji mnotvo sportova od Zen borbi sa sabljama, do maevanja,
duda i karatea kod kojih je sasvim jasno da njihovo oara
vanje ne proizlazi iz zadovoljstva u Ubijanju ve iz vjetine
koju oni zahtijevaju.
Jednako je neodriva Washburnova i Lancasterova tvrdnja da
gotovo svako ljudsko drutvo smatra ubijanje lanova nekih
drugih ljudskih drutava poeljnim. (Washburn i Lancaster, 1968).
To je ponavljanje popularnog kliea, a njegov jedini izvor je rad
D. Freemana (1964) o kojem smo ranije govorili, a koji pokazuje
utjecaj frojdovskog stajalita. injenice su da, kao to emo
kasnije vidjeti, za ratove primitivnih lovaca nije karakteristina
okrutnost i uglavnom im ubijanje nije cilj. Tvrditi da je rat sa
mo u posljednje vrijeme postao sporan, znai ignorirati itavu
historiju filozofskog i religioznog uenja, naroito onog idov
skih proroka.
Ako ne slijedimo Washburnovo zakljuivanje, pitanje je, postoje
li drugi obrasci ponaanja koji su proizali iz ponaanja lovaca.
ini se da postoje dva obrasca ponaanja koja su postala gene
tiki programirana kroz lovako ponaanje: suraivanje i dije
ljenje. Suradnja lanova iste grupe bila je iz praktinih razloga
neophodna u veini drutava koja su se bavila lovom; isti je bio
sluaj i s dijeljenjem hrane. U veini klima, osim arktike, meso
se ne moe spremiti i sauvati. Srea u lovu nije bila jednako
raspodijeljena meu lovcima, stoga su oni koji su bili sretne
ruke danas dijelili s onima koji e biti sretne ruke sutra. Pret
postavimo li da je ponaanje u lovu dovelo do genetskih pro
mjena, doi emo do zakljuka da suvremeni ovjek posjeduje uro
eni impuls za suraivanjem i dijeljenjem, a ne ubijanjem i okrutnou..
Na alost, ovjekova povijest suraivanja i dijeljenja, kao to
to pokazuje povijest civilizacije, dosta je nekonzistentna. To bi
se moglo objasniti time to ivot lovaca nije doveo do genetskih
promjena ili injenicom da su poticaji na dijeljenje i suraivanje
duboko potisnuti u drutvima koja ne gledaju povoljno na takve
vrline i koja umjesto toga podravaju grubi egoizam. Ipak, moe
se nagaati ne ukazuje li sklonost suraivanju i dijeljenju, koju
danas nalazimo u mnogim drutvima izvan modernog industrija
liziranog svijeta, na uroeni karakter tih impulsa. U stvari, ak
ni u modernom ratovanju u kojem vojnik uglavnom ne osjea
previe mrnje prema neprijatelju i samo rijetko izraiva okru151

tnost,6 nailazimo na nevjerojatno mnogo suradnje i zajednitva.

Dok u civilnom ivotu veina ljudi ne riskira svoj ivot da bi spa
sila neiji drugi, niti dijeli svoju hranu s drugima, u ratu su to
svakodnevne pojave. Moda bismo ak mogli ii dalje i predlo
iti da jedan od razloga lei u tome to je rat privlaan upravo
pruanjem mogunosti za izraavanje duboko ukopanih potica
ja koje nae drutvo u miru smatra, u biti, iako ne ideoloki
glupim.
Washburnove ideje o psihologiji lova samo su jedan primjer
pristranosti u prilog teoriji o ovjekovoj uroenoj destruktivnosti
i okrutnosti. Moemo primijetiti visok stupanj opredijeljenosti
na itavom podruju drutvenih nauka u odnosu na pitanja nepo
sredno povezana sa stvarnim emocionalnim i politikim proble
mima. Kad se radi o ideologiji i o interesima drutva, objektiv
nost prelazi u pristranost. Moderno drutvo sa svojom gotovo ne
ogranienom spremnou da koristi ljudske ivote u politike ili
ekonomske svrhe, moe se najbolje obraniti od osnovnog ljud
skog pitanja o njegovom pravu da to ini pretpostavkom da de
struktivnost i okrutnost nisu ukorijenjene u naem sistemu, ve
da su to uroene ovjekove osobine.
Agresija i primitivni lovci
Na sreu, nae znanje o ponaanju lovaca nije ogranieno na na
gaanja: na raspolaganju nam je dosta podataka o jo postoje
im lovcima i sakupljaima hrane koji pokazuju da lov ne poti
e na destruktivnost i okrutnost i da su primitivni lovci relativ
no neagresivni u usporedbi s njihovom civiliziranom braom.
Postavlja se pitanje, moemo li primijeniti nae znanje o ovim
primitivnim lovcima na prethistorijske lovce, barem na one koji
su ivjeli nakon pojave modernog ovjeka, homo sapiens sapiensa pred oko etrdeset do pedeset tisua godina.
injenica je da je poznato vrlo malo o najranijem ovjeku, a
ne zna se previe ni o h. sapiens sapiensu u doba kada je bio lo
vac i sakuplja. Iz tog razloga nekoliko je autora, sasvim opravda
no, upozorilo protiv izvoenja zakljuaka iz onog to znamo o mo
dernim primitivnim plemenima, o njihovim prethistorijskim pre
cima. (J. Deetz, 1968)7. Bez obzira na to, kao to G. P. Murdock
kae, interes za suvremene lovce postoji zbog onoga to bi nam
oni mogli otkriti o ovjeku pleistocena: veina uesnika na sim
poziju ovjek-lovac (R. B. Lee i I. DeVore, urednici, 1968) izgleda
152

da se slau s tom formulacijom. Iako ne moemo oekivati da

prethistorijski lovci-sakupljai budu identini s veinom najpri
mitivnijih suvremenih lovaca i sakupljaa hrane, moramo imati
na umu da (1) se h. sapiens sapiens nije anatomski i neurofiziolo
ki razlikovao od dananjeg ovjeka i (2) da znanje o postojeim
primitivnim lovcima mora pridonijeti razumijevanju barem jed
nog presudnog problema koji se odnosi na prethistorijske lovce:
utjecaj ponaanja lovaca na linost i na drutvenu organizaciju.
Osim toga, podaci o primitivnim lovcima pokazuju da karakteris
tike esto pripisivane ljudskoj prirodi ne postoje kod najmanje
civiliziranog ovjeka!
Prije no to ponemo govoriti o postojeim primitivnim lov
cima, potrebno je neto rei o paleolitskom lovcu. M. D. Sahlins
pie:
U selekcionom prilagoavanju opasnostima kamenoga doba,
ljudsko drutvo nadvladalo je ili potinilo takve primatske sklo
nosti kao to su sebinost, nediskriminantna seksualnost, do
minantnost i grubo natjecanje. Sukob su zamijenile bliskost i
suradnja, solidarnost je postavljena iznad seksa, moralnost iz
nad moi. Ljudsko je drutvo u najranijim danima postiglo naj
veu reformu u historiji: pobijeena je ljudska primatska pri
roda i tako osigurana evoluciona budunost vrste. (M. D. Sah
lins, 1960).
Postoje direktni podaci o ivotu prethistorijskog lovca u kulto
vima ivotinja koji ukazuju na injenicu da on nije bio po priro
di destruktivan. Kao to je Mumford primijetio, slike na zidovi
ma peina koje se odnose na ivot prethistorijskih lovaca ne pri
kazuju borbu meu ljudima.8
Unato opreznosti koja je potrebna kod izvoenja analogija,
ipak su najdojmljiviji podaci oni o jo uvijek postojeim lovcima-sakupljaima hrane. Colin Turnbull, strunjak na tom pod
ruju, izvjetava:
Kod dviju grupa koje su mi poznate, agresija gotovo da ne po
stoji, bilo emocionalna bilo fizika: to potvruje i nepostoja
nje ratovanja, zavada, arolija i vraanja.
Nisam siguran ni da je sam lov agresivna aktivnost. To je ne
to to ovjek mora vidjeti da bi shvatio: lov se ne obavlja u
agresivnom duhu. Radi svijesti o smanjivanju prirodnih bogat
stava, postaji, u stvari, kajanje kod ubijanja. U nekim sluaje153

vima moe ak biti prisutan ,i element saaljenja. Moje iskustvo

s lovcima pokazuje da su oni veoma blagi ljudi; istina je da i
ve veoma tekim ivotom, no to pije isto to i agresivnost. (C.
M. Turnbull, 1965)9
Nijedan od uesnika u diskusiji s Turnbullom nije izrazio nesla
ganje.
Najobuhvatniji prikaz pronalazaka o primitivnim lovcima i sa
kupljaima hrane daje E. R. Service u knjizi Lovci. (E. R. Servi
ce, 1966). Njegova monografija ukljuuje sva takva drutva, uz
iznimku onih sjedilakih grupa du sjeverozapadne obale Sjever
ne Amerike, koje ive u uvjetima izobilja, i drugih lovakih saku
pljakih drutava koja su nestala tako brzo nakon dodira s civi
lizacijom da je nae znanje o njima previe fragmentarno.10
Najoitija i vjerojatno najhitnija karakteristika lovako-sakupljakih drutava je njihov nomadizam, uvjetovan sakupljanjem
hrane, to dovodi do slobodnog povezivanja obitelji u 'drubu'. to
se tie njihovih potreba suprotno modernom ovjeku kojem
je potrebna kua, automobil, i odjea, elektrina energija, itd.
za primitivnog lovca hrana i nekoliko pomagala koja su mu po
trebna da bi doao do nje sredite su privrednog ivota ... u fun
damentalnijem smislu nego je to sluaj u sloenijim privreda
ma. (E. R. Service, 1966)
Ne postoji stalno opredjeljenje u poslu osim onih koja posto
je u svakoj obitelji s obzirom na dob i seks. Hrana se sastoji
manjim dijelom od mesa (moda oko 25 posto), dok sakupljanje
sjemenki, korijenja, voa, oraha i boba sainjava glavni dio is
hrane za koji se brinu ene. Kao to M. J. Meggitt kae: Izgle
da da je naglaena biljna ishrana jedna od glavnih karakteristika
drutava koja se bave lovom, ribolovom ili sakupljanjem hrane.
(M. J. Meggitt, 1964). Samo Eskimi ive iskljuivo od lova i ribo
lova; ribolovom se uglavnom bave ene.
Meu mukarcima postoji iroka suradnja u lovu, to je nor
malna popratna pojava niskog stupnja tehnolokog razvitka u
takvim drutvima. Iz nekoliko razloga povezanih s jednostavno
u njihove tehnologije i njihovog nevladanja prirodom mnogi lovako-sakupljaki narodi su, doslovce reeno, najslobodniji lju
di na svijetu. (E. R. Service, 1966)
Ekonomski su odnosi naroito pouni. Service kae:
Mi smo naueni misliti, zbog prirode nae vlastite privrede, da
kod ljudi postoji prirodna sklonost prevoenju i zamjenjiva154

nju robe, i da su ekonomski odnosi meu ljudima ili grupama

karakterizirani ekonomiziranjem, maksimaliziranjem rezul
tata truda, da se proda skupo, a kupi jeftino. Primitivni na
rodi ne ine ni jednu od ovih stvari, u biti, najee izgleda da
oni rade upravo obrnuto: daruju stvar, dive se velikodunosti,
oekuju gostoljubivost, kanjavaju tednju kao znak sebinosti.
A najudnovatije od svega je da to je vea oskudica, to je ve
e pomanjkanje robe, to izgleda da su oni neekonominiji i ve
likoduniji. Mi, naravno, razmatramo izmjenu izmeu pojedi
naca unutar drutva, a ti pojedinci u drutvu su svi u nekakvoj
srodnosti. To je u direktnoj suprotnosti s principima koji se pri
pisuju formalnoj ekonomiji. Ne dajemo li mi hranu naoj dje
ci? Pomaemo naoj brai i brinemo se za stare roditelje. Dru
gi ine, ili su inili, ili e initi isto za nas.
Budui da prevladavaju bliski drutveni odnosi, osjeaji ljubavi,
etiketa obiteljskog ivota, moralnost velikodunosti, sve te stvari
uvjetuju nain na koji se s robom postupa i to tako da ekonom
ski odnos prema robi slabi. Antropolozi su katkada pokuali ka
rakterizirati stvarnu transakciju rijeima kao to su isti po
klon ili slobodni poklon da bi ukazali na injenicu da nije
rije o trgovini, ve razmjeni, da u transakciji ne postoji osjeaj
izravne zamjene. Ove rijei nisu naroito pogodne za predoa
vanje stvarne prirode tog ina, one ak stvaraju pomalo pogre
nu predodbu.
Jednom se Peter Freuchen zahvaljivao Eskimu od kojega je do
bio meso. Lovac se snudio, a Freuchena je brzo ispravio jedan
stari ovjek: Ne smijete zahvaljivati za vae meso, vae je pra
vo da dobijete dio. U ovoj zemlji nitko ne eli ovisiti o drugima.
Zato ne postoji nitko tko daje ili dobiva poklone, jer tako ovjek
postaje ovisan. Poklonima se stvaraju robovi isto kao to se bi
em stvaraju psi.11
Rije poklon ima primjese milostinje a ne uzajamnosti. Ni u
jednom lovako-sakupljakom drutvu ne izraava se zahvalnost,
niti se ovjeka hvali radi njegove velikodunosti kad dijeli
svoj ulov sa svojim prijateljima. Nekom drugom prilikom njega
se moe hvaliti zbog njegov velikodunosti, ali ne kad se radi o
dijeljenju, jer bi u tom sluaju izjava znaila zahvalnost: jer je
dijeljenje bilo neoekivano, ili se velikodunost nije smatrala
normalnom pojavom. U ovakvom sluaju moe se hvaliti ovje
kova smjelost u lovu, ali ne njegova velikodunost. (E. R. Ser
vice, 1966).
155

Od naroite je vanosti, i ekonomske i psiholoke, pitanje vla

snitva. Jedan od najrairenijih kliea danas je da je ljubav za
vlasnitvo kod ovjeka uroena karakteristika. Obino se ne ra
zlikuje vlasnitvo sredstava koja su ovjeku potrebna u njegovom
radu i izvjesnih linih stvari i ukrasa, itd., i vlasnitva u smislu
posjedovanja sredstava za proizvodnju, znai stvari kojima is
kljuivim posjedovanjem moemo natjerati druge da za nas ra
de. Takva sredstva proizvodnje u industrijskom drutvu uglav
nom su strojevi i kapital koji se ulae u mainsku proizvodnju.
U primitivnom drutvu sredstva su proizvodnje zemlja i lovita.
Ni u jednoj primitivnoj drubi nikome se ne osporava pristup
bogatstvima prirode nijedan pojedinac ne posjeduje ta bo
gatstva . . . Prirodna bogatstva o kojima druba ovisi kolektiv
no su ili zajedniko vlasnitvo, u smislu da itava druba brani
teritorij od neprijatelja koji ga eli prisvojiti. Unutar drube
sve obitelji imaju jednako pravo na ta bogatstva. tovie, ro
aci u susjednim drubama imaju pravo slobodno loviti i sa
kupljati hranu ako to zatrae. Najei sluaj oitog ograni
enja prava na bogatstva prirode odnosi se na orahe i drvee
s plodovima. U nekim sluajevima odreeno drvee ili sku
pine drvea dodjeljuju se pojedinano obiteljima drube.
Kod tog obiaja radi se vie o podjeli rada nego o podjeli vla
snitva, jer izgleda da je njegova namjera da se izbjegne gub
ljenje vremena i truda do ega bi dolo kada bi se nekoliko
ratrkanih porodica uputilo na isto podruje. Radi se jedno
stavno o tom da postane uobiajeno stalno koritenje nekoliko
dodijeljenih gajeva, jer je drvee stalno na jednom mjestu,
dok to nije sluaj s divljai, pa ni s biljem i travama. U sva
kom sluaju, ak ako bi i jedna obitelj sakupila mnogo oraha
i voa, a druga ne bi, primijenila bi se pravila dijeljenja i nit
ko ne bi ostao gladan.
Stvari koje najvie lie na privatno vlasnitvo su one koje pra
ve i koriste pojedinci. Oruje, noevi i strugai, odjea, ukras
ni predmeti, amajlije i slino, esto se smatraju privatnim vlanitvom... Ali moglo bi se tvrditi da ak ni te line stvari
nisu u pravom smislu privatno vlasnitvo. Ukoliko je posjedo
vanje tih predmeta odreeno njihovom upotrebom, oni su funk
cije podjele rada, a ne vlasnitva sredstava proizvodnje. Pri
vatno vlasnitvo znaajno je samo ako netko ima a drugi ne
kada se, da tako kaem, pojavi eksploatacijska situacija. Ali
teko je zamisliti (a nemogue nai u etnografskim zapisima)
156

sluaj neke osobe ili osoba koje, nekim sluajem, nisu posje
dovale oruje ili odjeu a da nisu mogle unajmiti ili dobiti te
stvari od blinjih koji su bili bolje sree. (E. R. Service, 1966)
U meuljudskim odnosima lovako-sakupljakih drutava ne postoji ono to kod ivotinja nazivamo dominacijom. Service kae:
Lovako-sakupljake drube potpunije se razlikuju od ovjekolikih majmuna s obzirom na dominaciju nego bilo koje druge
vrste ljudskih drutava. Kod njih ne postoji nikakvo rangiranje
koje bi se temeljilo na fizikoj dominaciji, niti postoji bilo kakavo superiorno-inferiorno rangiranje koje bi poivalo na dru
gim izvorima moi kao to su to bogatstvo, nasljedne klase i
vojni ili politiki poloaj. Jedinu stalnu prevlast posjeduje sta
rija i mudrija osoba koja moe voditi ceremoniju,
ak i kad neki pojedinci posjeduju vei status ili ugled nego dru
gi, to se manifestira drugaije od dominacije kod ovjekolikih
majmuna. Od osoba visokog statusa u primitivnom drutvu
zahtijeva se velikodunost i skromnost koja se nagrauje samo
panjom i ljubavlju. Neki mukarac, na primjer, moe biti jai,
bri, hrabriji i inteligentniji od drugih lanova drube. Da li e
on imati vei status od drugih? Ne mora biti. Potovanje e mu
biti ukazano samo ako te kvalitete stavi u slubu drutva, u lo
vu, na primjer te pridonese vie divljai koju moe podijeli
ti i ako to uini pravilno i skromno. Dakle, da malo pojednosta
vnimo, vea snaga u drutvu ovjekolikih majmuna donosi veu
dominaciju, rezultat ega je vie hrane, ili vie enki ili bilo
kojih drugih stvari za onog koji dominira: u primitivnom ljud
skom drutvu vea snaga mora se upotrijebiti u korist zajed
nice, a osoba, da bi stekla potovanje, mora se doslovce rtvo
vati i raditi vie za manje hrane. to se tie ena, takav ovjek
obino ima samo jednu enu, kao i svi ostali mukarci.
ini se da su najprimitivnija ljudska drutva istovremeno i ona
u kojima vlada najvea jednakost. To se mora povezati s inje
nicom da, radi vrlo jednostavne tehnologije, drutvo takve vr
ste ovisi o suradnji vie i konstantnije nego bilo koje drugo,
ovjekoliki majmuni uvijek ne surauju i ne dijele, dok ljudi
to ine to je bitna razlika. (E. R. Service, 1966).
Service nam daje sliku autoriteta koji nalazimo kod naroda
lovaca-sakupljaa. U tim drutvima sasvim sigurno postoji potre
bu za upravljanjem grupnim djelovanjem.
157

Upravljanje je uloga koju autoritet preuzima u problemima

sloenog grupnog djelovanja. To je ono to mi obino podrazu
mijevamo pod voenjem. Potrebe za upravljanjem grupnim
djelovanjem i za uskom koordinacijom su veoma razliite i
mnogobrojne u lovako-sakupljakim drutvima. One bi uklju
ivale uobiajene stvari kao to su seljenje logora, zajedniki
lov, a naroito bilo kakve okraje s neprijateljem. Ali unato
oitoj vanosti vodstva u takvim aktivnostima, lovako-sakupIjako drutvo razlikuje se po tome to kod njega ne postoji
formalno vodstvo onog tipa koji moemo vidjeti u kasnijim
stadijima kulturnog razvitka. Ne postoji stalno mjesto voe:
vodstvo ide od jedne osobe do druge ovisno o djelatnosti koja
se planira. Na primjer, jedan veoma star ovjek moe biti naj
bolji izbor za planiranje neke sveanosti zbog dobrog poznava
nja rituala, ali netko drugi, mlai i vjetiji, moe biti voa gru
pe koja ide u lov.
Iznad svega, ne postoji voa ili predvodnik u smislu rijei po
glavica12. ( E. R. Service, 1966).
To nepostojanje hijerarhije i poglavica zavreuje panju tim
vie to je veoma prihvaen klie da se oni mogu nai u gotovo
svim civiliziranim drutvima i da se temelje na genetskom nas
ljedstvu naih predaka. Vidjeli smo da su meu impanzama od
nosi dominacije dosta blagi, ali da ipak postoje. Drutveni odno
si kod primitivnih ljudi pokazuju da ovjek nije genetiki ospo
sobljen za tu vrstu psihologije dominacije i podreivanja. Anali
za historije drutva, s pet ili est tisua godina eksploatacije, ve
inom od vladajue manjine, jasno pokazuje da je psihologija
dominacije i podreivanja prilagoavanje drutvenom ureenju,
a ne njegov uzrok. Apologetama drutvenog ureenja koje se
zasniva na upravljanju elite naravno veoma odgovara uvjerenje
da je drutvena struktura rezultat ovjekove uroene potrebe,
pa je stoga prirodna i neizbjeiva. Drutvo primitivnog ovjeka
u kojem vlada jednakost pokazuje da to jednostavno nije tako.
Mora se postaviti pitanje: kako se primitivan ovjek brani pro
tiv asocijalnih i opasnih lanova s obzirom na nepostojanje auto
ritativnog reima? Postoji nekoliko odgovora. Prije svega, naj
vie kontrole ponaanja postiu jednostavno obiajima i etike
tom. Ali pretpostavimo da obiaji i etiketa ne spreavaju asoci
jalno ponaanje kod pojedinaca. Koje su to onda sankcije koje
protiv njih postoje? Uobiajena sankcija je izbjegavanje krivca
i pokazivanje sve manje uljudnosti prema njemu; zatim postoji
158

kleveta i ismijavanje; u krajnjim sluajevima ostracizam. Ako se

pojedinac neprestano loe ponaa i njegovo ponaanje tetno dje
luje na druge grupe, njegovi ga mogu ak i ubiti. Dakako, ti slu
ajevi su krajnje rijetki; veinom takve probleme rjeava auto
ritet starijih i mudrijih u grupi.
Ti podaci u jasnoj su suprotnosti s Hobbesovom slikom ovje
kove uroene agresivnosti koja bi vodila ratu svakog protiv sva
kog kada drava ne bi imala monopol nad nasiljem i kanjava
njem, tako indirektno zadovoljavajui elju za osvetom protiv
prijestupnika. Kao to Service primjeuje:
injenica je, naravno, da se drube ne raspadaju iako ne po
stoje formalni pravni organi koji bi ih drali zajedno . . . Mada
su zavade i borbe relativno rijetke u takvim drutvima, one
ipak predstavljaju stalnu prijetnju i mora postojati neki na
in da se zaustave ili da se sprijei njihovo irenje. esto one
poinju kao najobinije svae meu pojedincima, zato je va
no rano ih prekinuti. Unutar date zajednice o svai izmeu
dvije osobe obino e suditi neki stariji lan koji je u rodu s
jednom i drugom. Bilo bi idealno kada bi ta osoba bila u is
tom srodstvu s oba zavaena pojedinca, jer bi tada bilo oito
da nee biti pristrana. Ali, naravno, to nije uvijek sluaj niti je
uvijek sluaj da osoba koja posjeduje taj status srodstva eli
suditi. Katkada je dovoljno jasno da je jedna osoba u pravu,
ili je jedna popularna, a druga nepopularna, tako da javnost
sudi i sluaj se rjeava im to zajedniko miljenje postane do
bro poznato.
Kada se svae ne rijee na jedan od gore navedenih naina.
odrava se neka vrst natjecanja, najee neka igra, koja zam
jenjuje izravnu borbu. Rvanje ili udaranje glavom su tipini
oblici dvoboja kod Eskima; izvode se u javnosti i publika
smatra da je pobjednik u pravu. Posebno su interesantni uve
ni eskimski pjevaki dvoboji: oruje kojim se slue su rijei,
male, otre rijei, kao drvene trijeske koje iskau ispod sje
kire .
Natjecanjem u pjevanju esto se rjeavaju zamjerke i svae
svih vrsta, osim ubojstva. ovjek s istonog Grenlanda moe
traiti zadovoljtinu za ubojstvo svog roaka natjecanjem u
pjesmi ako je fiziki preslab da bi postigao svoj cilj, ili ako
je tako vjet u pjevanju da je siguran u svoju pobjedu. Shvat
ljivo je da se istoni Grenlanani toliko udube u samu umjet
nost pjevanja da zaborave na razlog zamjerke. Pjevaka vje159

tina meu Eskimima jednaka je, ili ak nadmauje, velika fizi

ka junatva.
Nain pjevanja je tono utvren. Uspjean pjeva upotreblja
va uobiajene oblike kompozicije koje nastoji izvesti tako da
publiku oduevi da s entuzijazmom pljee. Onaj koji dobije
najsrdaniji aplauz je pobjednik. Pobjeda u natjecanju ne do
nosi nikakvu nadoknadu. Iskljuiva prednost je u prestiu. (E.
A. Hoebel, 1954).
Jedna od prednosti dugotrajne borbe pjesmama jest u tome
to daje publici vremena da zajedno odlui tko je u pravu, a
tko mora priznati da je kriv. Obino ljudi otprilike znaju na
ijoj su strani, ali, kao to je to sluaj u veini primitivnih za
jednica, jednoglasnost itave zajednice je do te mjere poeljna
da je potrebno odreno vrijeme prije nego to se sazna mi
ljenje veine. S vremenom vei se broj ljudi vie smije stiho
vima jednog takmiara nego drugog, dok ne postane jasno na
kojoj je strani zajednica. Nakon toga miljenje brzo postane
jednoglasno i onaj koji je izgubio povlai se od neugodnosti.
(E. R. Service, 1966).

tim lovcima i na suvremeni stav prema problemu koji postavlja

pitanje prirode siromatva. On govori protiv premise koja je
dovela do ideje o agresivnosti primitivnih lovaca, tj. da je ivot
u doba paleolitika karakterizirala ikrajnja oskudica i stalno prisut
na prijetnja od gladovanja. Suprotno tome, Sahlins naglaava da
je drutvo primitivnih lovaca bilo prvobitno drutvo obilja

Meu drugim lovakim drutvima privatne svae se ne rjea

vaju na tako zgodan nain kao kod Eskima, ve bacanjem ko
plja.

Nestaica je specijalno opsjednue trine privrede, odredljivo

stanje svih koji u njoj uestvuju. Trite prua zadivljujui
niz proizvoda, sve te dobre stvari ovjeku su nadohvat ali
ih se ne moe domoi jer nikada nema dovoljno novaca da bi sve
kupio. Postojati u trinoj privredi znai ivjeti dvostruku tra
gediju, koja poinje u nedostatnosti, a zavrava u lienosti .. .
Mi smo osueni na ivot proveden u napornom radu. S te uznemiravajue perspektive gledamo natrag na lovca. Ali ako su
vremeni ovjek, sa svim svojim tehnikim prednostima, jo
uvijek nije postigao ono neophodno, koliko anse onda ima
goli divljak sa svojim bijednim lukom i strijelom? Opremivi
lovca graanskim impulsima i paleolitskim oruem, unaprijed
smo ocijenili njegovu situaciju kao beznadnu.14
Oskudica nije imanentno svojstvo tehnikih sredstava. To je
odnos izmeu sredstava i ciljeva. Mogli bismo govoriti o em
pirijskoj mogunosti da se lovci bave lovom radi svog zdravlja.
a da su luk i strijela sredstva adekvatna tom cilju. Moe se do
kazati da lovci esto rade mnogo manje od nas; traganje za
hranom nije tegoban posao bez kraja; slobodnog vremena ima
u izobilju i spava se vie danju no pod bilo kojim drugim
drutvenim uvjetima . .. Umjesto zabrinutosti, kod lovca, izgle
da, vlada sigurnost koja proizlazi iz obilja, iz stanja u kojem

Kada je svaa izmeu tuitelja i optuenoga, to je obino

sluaj, tuitelj ceremonijalno baca koplja iz odreene daljine,
a optueni ih pokuava izbjei. Publika moe aplaudirati brzi
ni, snazi i tonosti tuioca u bacanju koplja, ili okretnosti op
tuenoga. Nakon nekog vremena grupa jednoglasno odobrava
vjetinu jednoga ili drugoga. Kada optueni shvati da ga zajed
nica smatra krivim, od njega se oekuje da dozvoli da ga ko
plje pogodi u neki miiavi dio tijela. U suprotnom sluaju
tuitelj jednostavno prestane bacati koplja ako postane svjes
tan da je javno mnijenje protiv njega. (C. W. M. Hart i A. R.
Pilling, 1960).
Primitivni lovci drutvo obilja?
M. D. Sahlins ukazuje na veoma znaajnu stvar od interesa
ak i u prouavanju suvremenog industrijskog drutva koja
se odnosi na itavo pitanje privredne oskudice meu primitiv160

Ope je shvaanje da je drutvo obilja ono drutvo u kojem

se sve ljudske potrebe lako zadovoljavaju; mada mi rado smat
ramo ovo sretno stanje iskljuivo dostignuem industrijske civilizacije, mogli bi se nai bolji argumenti za lovce i sakupljae,
ak i one marginalne, koje etnografija nije prouavala. Budui
da se htijenja lako zadovoljavaju ili velikom proizvodnjom ili
malim zahtjevima, postoje dva mogua puta do obilja ... Pri
hvati li strategiju Zena, narod moe uivati u neusporedivom ma
terijalnom izobilju a da ima nizak ivotni standard. To je, mi
slim, karakteristino za lovce. (M. D. Sahlins, 1968)13
Sahlins dalje govori o jo nekim vanim stvarima:

161

se, openito, potrebe svih ljudi lako zadovoljavaju. Ova sigur

nost ne naputa ih u doba potekoa. (Taj stav izraava filozo
fija Penana s Bornea: Ako danas nema hrane, bit e je sutra.)
(M. D. Sahlins, 1968)
Sahlinsove primjedbe znaajne su jer je on jedan od rijetkih
antropologa koji ne prihvaaju okvire odnosa i vrijednosne su
dove dananjeg drutva kao nuno valjane. On pokazuje do koje
mjere drutveni znanstvenici iskrivljuju sliku drutava koja pro
matraju jer sude o njima prema onome to izgleda kao priroda
ekonomije, isto kao to dolaze i do zakljuka o ovjekovoj priro
di iz podataka, ako ne o suvremenom ovjeku, onda barem o
ovjeku kakvog poznajemo kroz najvei dio njegove civilizirane
historije.
Primitivno ratovanje
Iako defenzivna agresija, destruktivnost i okrutnost nisu obino
uzroci rata, ti se impulsi u ratu manifestiraju. Stoga e neki po
daci o primitivnom ratovanju pomoi upotpuniti sliku o primi
tivnoj agresiji.
Meggitt daje kratak prikaz prirode ratovanja meu Walbirima
iz Australije, koji se, kae Service, moe prihvatiti kao dobar
opis ratovanja u lovako-sakupljakim drutvima uope:
VValbiri drutvo nije naglaavalo militarizam nije postojala
klasa stalnih ili profesionalnih ratnika, niti hijerarhija vojne
komande; grupe su rijetko vodile osvajake ratove. Svaki mu
karac bio je (i jo uvijek jest) potencijalni ratnik, uvijek naoru
an i spreman braniti svoja prava; ali on je takoer bio i indi
vidualist, koji se radije borio sam. U nekim zavadama rodbin
ske su veze esto svrstale mukarce u razliite tabore i takva
grupa je katkada ukljuivala sve mukarce jedne zajednice.
Ali vojnih voa, bilo nasljednih, bilo izabranih, koji bi stva
rali taktike planove i brinuli se da budu prihvaeni, nije bilo.
Iako su neki mukarci bili uvaeni kao sposobni i hrabri rat
nici i njihov se savjet prihvaao, ne znai da su ih svi mukar
ci nuno slijedili. Nadalje, uvjeti pod kojima su vodili borbe
bili su, u biti, tako ogranieni da su mukarci znali i mogli pri
mijeniti najefikasnije naine borbe bez oklijevanja. To je jo
i danas tako ak i kod mladih momaka.
162

U svakom sluaju bilo je malo razloga za totalni rat meu za

jednicama. Ropstvo im je bilo nepoznato; pokretnine je bilo
malo, a teritorij dobiven u borbi obino je predstavljao pravu
nezgodu za pobjednike, koji su bili emotivno vezani za druge te
ritorije. Povremeno je dolazilo do manjih osvajakih ratova
protiv drugih plemena, ali uvjeren sam da su se ti ratovi veo
ma razlikovali od borbi unutar plemena ili zajednice. Tako su
u napadu na Waringare koji je doveo do zauzimanja depresija
s vodom na podruju Tanami sudjelovali samo mukarci ple
mena Waneiga najvie nekoliko desetaka njih. Nemamo do
kaza da su zajednice ikada stvarale vojne paktove, da bi se
suprotstavile drugim zajednicama Walbirija ili drugim pleme
nima. (M. J. Meggitt, 1960).
Struno govorei, ova vrst konflikta meu primitivnim lovcima moe se opisati kao rat; u tom smislu moemo zakljuiti
da je rat oduvijek postojao unutar ljudske vrste i da je on
toga manifestacija uroenog nagona za ubijanjem. Ovakvo za
kljuivanje, dakako, ne pridaje vanost temeljnim razlikama iz
meu niih i viih primitivnih kultura15 kao ni ratovanju civi
liziranih kultura. Primitivno ratovanje, naroito kod niih pri
mitivnih naroda, nije bilo centralistiki organizirano niti su po
stojale stalne poglavice. Uestalost tih ratovanja bila je relativ
no mala; to nisu bili ratovi osvajanja, niti im je cilj bio ubijanje
sto veeg broja neprijatelja. Suprotno tome, veina civiliziranih
ratova institucionalizirana je, organizirana, sa stalnim voama
i cilj im je osvajanje teritorija i/ili sticanje robova i/ili plja
kanje.
Uz to, a moda najvanije od svega, esto je zapostavljena i
njenica da kod primitivnih lovaca-sakupljaa ne postoji vaan eko
nomski poticaj na totalni rat.
Odnos raanja i umiranja u lovako-sakupljakim drutvima
takav je da bi bilo rijetko da prenaseljenost natjera neki dio
stanovnitva da se bori protiv drugih radi zauzimanja terito
rija. ak kad bi do takvih okolnosti i dolo, one ne bi dovele do
prevelike borbe. Kada bi bilo u pitanju pravo na lov ili sakup
ljanje na nekoj povrini, jaa i brojnija grupa jednostavno bi,
vjerojatno bez borbe, nadvladala slabiju. A drugo, u lovako-sakupljakim drutvima ne moe se mnogo postii pljakanjem.
Sve su drube siromane u materijalnim stvarima i nema stan
dardnih predmeta razmjene koji bi sluili kao kapital i vrijed-

nost. I konano, prisvajanje zarobljenika da bi sluili kao ro

bovi radi ekonomskog iskoritavanja esti uzrok rata u
suvremeno doba bilo bi beskorisno u lovako-sakupljakom
drutvu s obzirom na nisku produktivnost privrede. Zarobljeni
ci, robovi teko bi proizvodili vie hrane nego bi bilo potrebno
za njih same. (E. R. Service, 1966).
Opu sliku o ratovanju meu primitivnim lovcima-sakupljaima koju Service daje podrava i nadopunjuje nekoliko drugih
istraivaa, od kojih neke citiram u odlomcima koji slijede.16 D.
Pilbeam naglaava nepostojanje rata, uz prisutnost povremenih
zavada, i ulogu primjera a ne moi meu voama, kao i princip
uzajamnosti i velikodunosti te centralnu ulogu suradnje. (D.
Pilbeam, 1970).
U. H. Stevvart dolazi do slijedeih zakljuaka o teritorijalnosti i
ratovanju:
Postoje mnoge tvrdnje da primitivne drube posjeduju terito
rije i prirodna bogatstva, te da se bore da bi ih obranile. Iako
ne mogu tvrditi da to nije nikada sluaj, vjerojatno je to rijet
ka pojava. Kao prvo, primarne grupe koje sainjavaju vee dru
be meusobno se ene, spajaju ako su premale ili razdvajaju
ako su prevelike. Drugo, u sluajevima navedenim ovdje, posto
ji samo tendencija primarnih grupa da koriste posebna podru
ja. Tree, veina takozvanih ratova meu tim drutvima nije
nita vie od osvete za navodne arolije ili stalne meuobiteljske
zavade. etvrto, u veini podruja sakupljanje je glavni izvor
dobara, ali meni su nepoznati sluajevi obrane podruja bogatih
sjemenkama. Primarne drube nisu se borile jedne protiv dru
gih i teko je shvatiti kako bi ira druba sakupila svoje snage
da brani svoj teritorij protiv drugih druba ili zato bi to i
nila. Tono je da su pojedinci katkada imali posebno pravo na
durian drvee, orlova gnijezda i neka druga posebna bogatstva,
ali kako su ih oni branili budui da su bili nekoliko milja uda
ljeni od njih, jo nije objanjeno. (U. H. Stevvart, 1968)
H. H. Turney-High (1971) dolazi do slinih zakljuaka. On je
naglasio da dok su doivljaji straha, bijesa i frustracije univer
zalni, umijee rata razvilo se tek kasno u ljudskoj evoluciji. Ve
ina primitivnih drutava nije bila sposobna za rat jer rat zahti
jeva veoma visok stupanj pojmovnog miljenja. Veina primitiv
nih drutava ne bi mogla zamisliti organizaciju koja je potrebna
164

da bi se osvojio ili porazio susjedni narod. Primitivni ratovi uglavnom su naoruani metei, a ne pravi ratovi. Prema Rapaportu,
Turney-Highev rad nije bio naroito dobro prihvaen meu an
tropolozima jer je istakao da su sekundarni prikazi borbi profe
sionalnih antropologa beznadno neadekvatni i katkada jedno
stavno pogreni; smatrao je da su neposredni izvori pouzdaniji,
ak ako i dolaze od amatera etnologa od prije nekoliko genera
cija.17
Monumentalni rad Quincy Wrighta (1637 stranica ukljuujui
opirnu bibliografiju) predstavlja temeljitu analizu ratovanja me
u primitivnim narodima zasnovanu na statistikom usporei
vanju glavnih podataka o 653 primitivna naroda. Nedostatak nje
gove analize je u tome to je vie deskriptivna nego analitina u
klasifikaciji primitivnih drutava kao i raznih oblika ratovanja.
Ipak, njegovi su zakljuci od znaajnog interesa jer pokazuju
statistiku tendenciju koja odgovara rezultatima mnogih drugih
autora: sakupljai, primitivni lovci i primitivni poljoprivredni
ci najmanje su ratoborni. Vii lovci i razvijeniji poljoprivrednici
su ratoborniji, dok su najrazvijeniji poljoprivrednici i stoari
najratoborniji od svih. (Q. Wright, 1965). Ova izjava potvruje
ideju da ratobornost nije funkcija ovjekovih prirodnih nagona
koji se manifestiraju u najprimitivnijim oblicima drutva, ve
njegovog razvitka u civilizaciji. Wrightovi podaci pokazuju da to
je vea podjela rada u drutvu, to je ono ratobornije i da su kla
sna drutva najratobornija od svih. Na kraju podaci pokazuju
da to je vea ravnotea meu grupama i izmeu grupe i okoli
ne, to nailazimo na manje ratobomosti, dok esta naruavanja
ravnotee dovode do poveane ratobomosti.
Wright razlikuje etiri vrste rata obrambeni, drutveni, eko
nomski i politiki. Obrambeni rat odnosi se na narode u ijim
obiajima ne postoji rat i koji se bore samo kada su napadnuti,
u kojem sluaju da bi se branili oni spontano koriste orue i
oruje za lov koje im je na raspolaganju, ali smatraju to nesret
nom okolnou. Drutvenim ratom on misli na rat koji obino
nije previe destruktivan za ivot. (Takvo ratovanje odgovara
Serviceovom opisu rata meu lovcima.) Ekonomski i politiki
ratovi odnose se na ratove iji je cilj prisvajanje ena, robova, si
rovina i zemlje i/ili uz to, odravanje dinastiji, i vladajue klase.
Gotovo svatko dolazi do zakljuka: ako je civilizirani ovjek
lako ratoboran, koliko je tek morao biti ratoboran primitivni o
vjek!18
165

Ali Wrightovi rezultati potvruju tezu da su najprimitivniji

ljudi najmanje ratoborni i da ratobornost raste razmjerno s ci
vilizacijom. Kada bi destruktivnost bila ovjeku uroena, ovo bi
moralo biti obrnuto.
Gledite slino Wrightovom izrazio je i M. Ginsberg, koji pie:
ini se da rat u ovom smislu raste s uvrivanjem grupa i priv
rednim razvitkom. Meu najjednostavnijim ljudima bolje je da
govorimo o zavadama, a do tih, bez sumnje, dolazi radi oduzi
manja ena, nedozvoljenog stupanja na zemljite ili linih pov
reda. Moramo se sloiti da su ta drutva miroljubiva u odnosu
na razvijene primitivne narode. Ali nasilje i strah od nasilja
postoje i do borbe dolazi, iako, oito i nuno, u malim razmjeri
ma. injenice nisu dovoljno poznate i ako one ne podravaju
sliku primitivnog idilinog mira, one se moda poklapaju s gle
ditem onih koji smatraju da primarna neprovocirana agresiv
nost nije sastavni element ljudske prirode. (E. Glover i M. Gins
berg, 1934).
Ruth Benedict (1959) pravi razliku izmeu drutveno smrtonos
nih i nesmrtonosnih ratova. Kod ovih posljednjih cilj nije
podjarmljivanje drugih plemena pobjedniku kao gospodaru i pro
fiteru; iako je kod sjevernoamerikih Indijanaca bilo mnogo ra
tovanja.
Pojam osvajanja nikad se nije pojavio kod starosjedilaca Sje
verne Amerike; iz tog su razloga indijanska plemena bila u sta
nju uiniti jednu nevjerojatnu stvar: razdvojiti rat od drave.
Dravu je personificirao Mirovni poglavica, koji je bio voa ja
vnog mnijenja u svemu to se ticalo grupe i u svom Savjetu.
Mirovni poglavica bio je stalan; iako nije bio autokratski vla
dar, esto je bio veoma vana linost, ali on nije imao nikakve
veze s ratom. On ak nije odreivao ratne poglavice, niti se sam
brinuo o voenju rata. ovjek koji je mogao pridobiti sljedbe
nike vodio je ratnu etu kada i kuda je htio; kod nekih pleme
na on je u potpunosti upravljao za vrijeme trajanja ekspedici
je. Ali to je trajalo samo do povratka ratne ete. Drava, prema
tom tumaenju rata, nije imala nikakvih moguih interesa u
tim poduhvatima, koji su bili samo veoma poeljne manifesta
cije grubog individualizma, usmjerene protiv vanjske grupe,
gdje nisu tetile drutvu. (R. Benedict, 1959).
166

Stvar na koju Benedict ukazuje je veoma znaajna jer se tie

rata, drave i privatnog vlasnitva. Drutveno nepogibeljan rat
u velikoj je mjeri izraz elje za pustolovinom, za trofejima i priz
nanjima, ali nije izazvan impulsom za osvajanjem ljudi i terito
rija, da bi se potinila ljudska bia ili unitila njihova baza za
ivot. Benedict dolazi do zakljuka da ukidanje rata nije tako ri
jetko kao to to izgleda iz radova politikih teoretiara prethisto
rije r a t a . . . Sasvim je pogreno pripisati razaranje (rat) biolokoj
potrebi ovjeka za ratovanjem. ovjek je sam stvaralac tog ra
zaranja. (R. Benedict, 1959). Jedan drugi istaknuti antropolog,
E. A. Hoebel (1958), opisuje ratovanje kod raznih sjevernoameri
kih Indijanaca ovim terminima: Oni su blii William Jamesovim moralnim ekvivalentima rata. Rastereuju se agresija na be
zazlen nain; pruaju vjebe, sport i razonodu bez destruktivno
sti; i samo u maloj mjeri dolazi do nametanja elja jedne grupe
drugoj. (E. A. Hoebel, 1958). Hoebel dolazi do opeg zakljuka
Ja ovjekova sklonost prema ratu oito nije instinkt, jer je to
jedan zamren skup kulturnih pojava. Kao zanimljiv primjer da
je miroljubive oone i nasilne Komane koji su 1600. godine pri
padali istoj kulturi i rasi.
Neolitska revolucija19
Detaljan prikaz ivota primitivnih lovaca i sakupljaa hrane po
kazuje da ovjek barem otkad se u potpunosti pojavio prije
pedeset tisua godina najvjerojatnije nije bio brutalno, des
truktivno bie, pa prema tome nije bio prototip ovjeka uboji
ce kojeg nalazimo u razvijenijim stadijima njegove evolucije.
Meutim, ne moemo ovdje stati. Da bismo razumjeli postepeni
razvoj ovjeka eksploatatora i unitavatelja, neophodno je pro
uavati razvoj ovjeka u rano poljoprivredno doba, do njegovog
preobraaja u graditelja gradova, ratnika i trgovca.
Od pojave ovjeka, pred oko pola milijuna godina, pa do oko
9000. godine p. n. e. u jednom se pogledu ovjek nije izmijenio:
ivio je od onoga to je ulovio ili sakupio, ali nije proizvodio ni
ta novo. Bio je u potpunosti ovisan o prirodi i nije sam na nju
utjecao, niti ju mijenjao. Ovaj odnos prema prirodi radikalno se
izmijenio s pojavom poljoprivrede (i koritenjem ivotinja) to
se dogodilo otprilike na poetku neolitika, tonije, protoneolitika
kako ga danas arheolozi nazivaju od 9000. do 7000. godine p.
n. e. na podruju koje se prostire tisuu milja, od zapadnog
167

Irana do Grke, ukljuujui dijelove Iraka, Sirije, Libanona, Jor

dana, Izraela i Anatolske Visoravni u Turskoj. (Zapoeo je kas
nije u srednjoj i sjevernoj Evropi.) ovjek je po prvi puta sebe
uinio, iako u granicama, neovisnim o prirodi svojom dosjetljivou i vjetinom da proizvede neto izvan onoga to mu je pri
roda dotada pruala. Tada je usporedo s poveanjem stanovni
tva bio u mogunosti saditi vie sjemena, obraivati vie zem
lje i uzgajati vie ivotinja. Viak hrane mogao se stavljati na
stranu za zanatlije koji su veinu svojeg vremena posveivali iz
radi alata, glinenog sua i odjee.
Prvo veliko otkrie tog perioda bio je uzgoj penice i jema ko
ji su na tim podrujima rasli divlje. Otkrili su da narastu nove
biljke ako se stavi sjeme ovih trava u zemlju, te da ovjek moe
izabrati najbolje sjeme za saenje; s vremenom je zapaeno i
sluajno ukrtavanje vrsta koje je urodilo mnogo veim zrnima
nego sjeme divljih trava. Proces razvoja od divljih trava do visokorodne suvremene penice jo uvijek nije u potpunosti poznat.
To je ukljuivalo mutaciju gena, hibridizaciju i udvostruavanje
kromozoma; trebalo je tisue godina da se doe do umjetnog
odabiranja to ga vri ovjek na nivou dananje poljoprivrede.
Za ovjeka industrijskog doba, priviknutog da gleda s visoka na
neindustrijaliziranu poljoprivredu kao primitivan i dosta oigle
dan oblik proizvodnje, neolitska otkria moda ne izgledaju us
porediva s velikim tehnikim otkriima dananjice, na koja je
on tako ponosan. Ipak, injenica da se pretpostavka da e sjeme
niknuti pokazala tonom dovela je do sasvim novog shvaanja:
ovjek je uvidio da moe upotrijebiti svoju volju i namjeru da bi
izazvao neke stvari, umjesto da se one same jednostavno zbiva
ju. Ne bi bilo pretjerano tvrditi da je otkrie poljoprivrede bilo
osnova za svo nauno razmiljanje i kasniji tehnoloki razvitak.
Drugo otkrie do kojeg je dolo u istom razdoblju odnosilo
se na uzgajanje ivotinja. Ovce su ve bile pripitomljene u sje
vernom Iraku u devetom milenij umu, a goveda i svinje oko 6000.
g. p. n. e. Uzgajanje ovaca i goveda pridonijelo je poveanju ko
liina hrane: mlijeka i mesa. Poveano i sigurnije snabdijevanje
hranom omoguilo je sjedilaki umjesto nomadskog naina i
vota i dovelo do stvaranja stalnih sela i gradova.20
U protoneolitiku plemena lovaca izmislila su i razvila novu stal
nu privredu zasnovanu na pripitomljavanju biljaka i ivotinja.
Iako najraniji ostaci pripitomljenih biljaka ne seu mnogo dalje
od 7000. godine p. n. e., nivo pripitomljavanja koji je postignut
i raznolikost itarica koje su uzgajali pretpostavlja dugaku pret168

historiju rane poljoprivrede koja moe ii unatrag sve do poetka protoneolitika, oko 9000. g. p. n. e. (J. Mellaart, 1967)21
Trebalo je izmeu 2000 i 3000 godina do novog otkria, koje
je zahtijevala potreba za spremanjem hrane: lonarstva (koare
su se pravile ranije). Lonarstvo je bilo prvi tehniki izum koji
je doveo do razmatranja kemijskih procesa. Zaista je stvaranje
lonca bilo vrhunski primjer ovjekova stvaralatva. (V. G. Childe, 1936).22 Tako moemo u samom neolitiku razlikovati razdob
lje u kojemu se ovjek jo nije bavio lonarstvom i razdoblje lonarstva. Neka starija sela u Anatoliji, kao to su starije naslage
Hacilara, nisu poznavala lonarstvo, dok je Catal Huyuk bio
grad bogat keramikom.
Catal Huyuk bio je jedan od najrazvijenijih neolitskih gradova
u Anatoliji. Iako je 1961. iskopan samo jedan mali dio, i on je bio
dostatan da da najvanije podatke za razumijevanje neolitskog
drutva, njegovih privrednih, drutvenih i politikih vidova.23
Od poetka iskopavanja, iskopano je deset slojeva, najstariji
potjee iz oko 6500. godine p. n. e.
Poslije 5600. godine p. n. e. staro brdo Catal Huyuka bilo je
naputeno, nije poznato iz kojih razloga, i naeno je novo mje
sto na drugoj strani rijeke, zapadni Catal Huyuk. Ovo je izgleda
bilo naseljeno jo barem 200 godina, dok isto tako nije napu
teno, dakako, bez ikakvih znakova nasilja ili namjernog uni
tavanja. (J. Mellaart, 1967)
Jedna od najudnijih karakteristika Catal Huyuka je visok
stupanj civilizacije:
Catal Hiiyiik je mogao sebi priutiti rasko kao to su opsidijanska ogledala, ceremonijalni maevi i metalni predmeti, nedosti
ni za veinu suvremenika. Talili su bakar i olovo i pravili per
le, cjevice, moda i sitno orue, i tako zapoeli metalurgiju
ak u sedmom tisuljeu. Njihovi kameni predmeti iz opsidijana, koji su nalazili na svom podruju, i iz uvezenog kremena
bili su najelegantniji u tom periodu; njihove drvene posude bile
su raznolike i ne ba jednostavne, vunena tekstilna industrija
je u njih bila sasvim razvijena. (J. Mellaart, 1967).
Na mjestima gdje su zakopavali mrtve naene su kozmetike
kolekcije i lijepe narukvice za mukarce. Poznavali su vjetinu
169

topljenja bakra i olova. Upotreba raznolikog kamenja i minerala

pokazuje, kako kae Mellaart, da su istraivanje nalazita i trgo
vina bili najvaniji za privredu grada.
Unato toj razvijenoj civilizaciji, drutvenoj strukturi nedosta
jali su neki elementi karakteristini za mnogo kasnije stadije
evolucije. Izgleda da su klasne razlike izmeu bogatih i siroma
nih bile neznatne. Dok, prema Mellaartu, drutvenu nejednakost
nagovjetava veliina zgrada, alata i pogrebnih poklona, niti te
razlike nisu nikada prenapadne. Zaista, gledajui plan iskopanog
dijela grada vidimo da su razlike u veliini zgrada bile neznate u
usporedbi s kasnijim urbanim drutvima. Childe primjeuje da ne
postoje sigurni dokazi o postojanju poglavica u neolitskim seli
ma, a Mellaart ne spominje nikakve dokaze o tome iz Catal Huyuka. Bilo je oito mnogo sveenica (moda i sveenika) ali nema
dokaza o hijerarhijskoj organizaciji. Dok je u Catal Huyuku viak
koji je bio proizveden primjenom novih metoda u poljoprivredi
vjerojatno bio dovoljno velik da potpomogne izradu luksuznih
predmeta i trgovinu, ranija i slabije razvijena neolitska sela pro
izvodila su, prema Childeu, samo veoma malen viak, pa je stoga
kod njih postojao jo vei stupanj ekonomske jednakosti nego
u selima Catal Huyuka. On ukazuje na to da je neolitski obrt mo
rao biti kuanska djelatnost i da obrtnike tradicije nisu indivi
dualne ve kolektivne. Konstantno se sjedinjavalo iskustvo i mud
rost svih lanova zajednice; zanimanje je bilo javna stvar, pravi
la i rezultati bili su iskustva zajednice. Lonce iz odreenog neo
litskog sela karakterizira kolektivna tradicija, a ne individualna.
Poto nije bilo pomanjkanja zemlje, kada se stanovnitvo pove
alo, mladi su momci mogli otii i osnovati svoje vlastito selo.
U ovim okolnostima nisu postojali uvjeti za diferencijaciju dru
tva u razne klase, ili za stvaranje stalnih voa, ija bi funkcija
bila organiziranje itave privrede i koji bi za svoj posao bili pla
eni. To se moglo dogoditi tek kasnije kad je dolo do novih ot
kria i izuma, kad je viak proizvodnje bio mnogo vei i kad se
mogao pretvoriti u kapital da bi oni koji su ga posjedovali za
raivali time to bi druge natjerali da za njih rade.
Sa stajalita agresije od naroite su vanosti dva zapaanja:
kroz osamsto godina postojanja Catal Huyuka ne postoje nika
kvi dokazi iz dosadanjih iskopa o haraenju ili pokolju. Nada
lje, i ak mnogo dojmljiviji dokaz, je nepostojanje nasilja meu
stotinama iskopanih kostura, od kojih nijedan nije otkrivao zna
kove nasilne smrti. (J. Mellaart, 1967).
170

Jedno od najkarakteristinijih obiljeja neolitskih sela, uklju

ujui Qatal Hiiviik, je sredinja ulogci majke u njihovoj drutve
noj strukturi i religiji.
Ako slijedimo staru podjelu rada, gdje su mukarci lovili, a e
ne sakupljale korijenje i plodove, poljoprivreda je vjerojatno
bila otkrie ena, a koritenje ivotinja mukaraca. (Imajui u
vidu fundamentalnu ulogu poljoprivrede za razvitak civilizacije,
moda neemo pretjerati ako kaemo da su modernu civilizaciju
stvorile ene.) Sposobnost zemlje i ene da raaju sposobnost
koju mukarci ne posjeduju sasvim sigurno daje majci najvi
e mjesto u svijetu rane poljoprivrede. (Tek kada su mukarci
svojim intelektom, tj. magijom i tehnikom, mogli stvarati mate
rijalne stvari mogli su traiti superiornost). Majka, kao boica
(esto poistovjeena s majkom-zemljom), postala je najvia bo
ica u religioznom svijetu, dok je zemaljska majka postala sre
dite obitelji i drutvenog ivota.
Neposredan, najimpresivniji dokaz o sredinjoj ulozi majke u
Catal Hiivuku je injenica da su djeca uvijek bila pokopana s
majkom, a nikada s ocem. Kosture su zakopavali ispod majina
leaja (neka vrst podija u glavnoj sobi), koji je uvijek bio vei od
oevog i uvijek je stajao na istom mjestu u kui. Sahranjivanje
djece iskljuivo s njihovom majkom .karakteristika je matrijarhalnih zajednica: najvaniji odnos djece je prema majci, a ne
prema ocu, kao to je to sluaj u patrijarhalnim drutvima. Ovaj
nain sahrane je vaan podatak koji govori o tome da je struk
tura neolitskog drutva bila matrijarhalna, no postoje i podaci o
religiji Qatal Hiiviika i drugih iskopanih neolitskih sela u Anato
liji koji u potpunosti potvruju tu tezu.24
Ove iskopine su temeljno izmijenile naa shvaanja ranog re
ligioznog razvitka. Najistaknutija injenica je da je ta religija bila
usredotoena na lik majke-boice. Mellaart zakljuuje: Catal
Hiiviik i Hacilar su pronali kariku... (kojom) se moe pokazati
kontinuitet u religiji od Catal Huviika do Hacilara i tako sve do
velike majke-boice iz starih i klasinih vremena, do nejasnih
likova poznatih kao Cibela, Artemida, Afrodita. (J. Mellaart, 1967)
Sredinja uloga majke-boice jasno se vidi iz iskopanih kipo
va, zidnih slika i reljefa i mnogobrojnih mjesta hodoaa. Su
protno od pronalazaka u drugim neolitskim nalazitima, ovi kod
Catal Hiivuka ne sastoje se u potpunosti od majke-boice, ve
otkrivaju i muko boanstvo koje predstavlja bik ili ee biko
va glava ili rogovi. Meutim, ta injenica ne mijenja ulogu velike
majke kao glavnog boanstva. Od etrdeset i jedne iskopane
171

skulpture trideset tri predstavljale su iskljuivo boginje. Od osam

skulptura koje su predstavljale muka boanstva gotovo sve su
bile povezane s boginjama, ili kao sinovi ili kao ljubavnici. Sre
dinja uloga majke-boice nadalje je potvrena injenicom da
je ona prikazana sama, zajedno s mukarcem, trudna, kako ra
a, ali nikada podlona mukarcu. (U jednoj od starijih naslaga
naene su samo figure boginja.) Postoje neka svetita koja pri
kazuju boginje kako raaju bikovu ili ovnovu glavu. (Usporedi
to s karakteristino patrijarhalnom priom o enki koju raa
mukarac: Eva i Atena.) Majku-boicu esto nalazimo u pratnji
leoparda, obuenu u leopardovu kou ili simboliki prikazanu
leopardom, u to doba najdivljijom i najsmrtonosnijom ivotinjom
tog podruja. Tako je kao i mnoge druge boice postala gospo
dar divljih ivotinja, to takoer govori o njenoj dvojakoj ulozi
boginje ivota i smrti. Majka-zemlja koja daje ivot svojoj
djeci i ponovo ih prihvaa kada njihov pojedinani ivotni drug
zavri ne mora biti unitavalaka majka. Ponekad to ipak jest
(kao hinduistika boginja Kali); da bismo saznali razloge zbog
kojih je do toga dolo, morali bismo se upustiti u dugako na
gaanje u koje ovdje ne mogu ulaziti. Majka-boica neolitske re
ligije nije samo gospodar divljih ivotinja, ona je i boginja lova,
poljoprivrede i biljnog ivota.
Mellaart ovako ukratko prikazuje ulogu ene u neolitskom
drutvu, ukljuujui Catal Huyuk:
Ono to naroito privlai panju u religiji Anatolije, a vrijedi
za Catal Huyuk kao i za Hacilar, je potpuno nepostojanje sek
sualnosti kod bilo kojih figura, statueta, plastinih reljefa ili
zidnih slika. Spolni organi nikada nisu zastupljeni, prikazi pe
nisa i vulve nepoznati su, a to je utoliko udnije to su oni e
sto bili prikazani u paleolitiku i neolitiku i u postneolitskim
kulturama izvan Anatolije.25 Poto je naglaavanje seksa u um
jetnosti uvijek bilo povezano s mukim impulsima i eljama,
izgleda da postoji veoma jednostavan odgovor na ovo naizgled
zbunjujue pitanje. Kako je neolitska ena bila stvaralac neo
litske religije, odsustvo seksa moe se lako objasniti; stvoren
je drugaiji simbolizam u kojem grudi, pupak i trudnoa ozna
avaju enu, a rogovi i glave rogatih ivotinja mukarca. U ra
nom neolitskom drutvu kao to je Catal Huyuk mogli bismo
oekivati bioloki razmjerno vie ena nego mukaraca; to je
zaista i bilo tako odraeno, u pogrebima. tovie, u novoj pri
vredi velik broj poslova radile su ene, obiaj koji se u anatol172

skim selima do danas nije izmijenio, to vjerojatno i objanja

va njenu drutvenu vanost. Kao jedini izvor ivota ona je po
stala povezana s poljoprivredom, s pripitomljavanjem i uzga
janjem domaih ivotinja, s pojmovima prirasta, izobilja i plod
nosti. TaKo je religija ija je tenja bila upravo takvo ouvanje
ivota u svim njegovim oblicima, njegovo nastavljanje i nastav
ljanje tajni njegovih rituala povezanih sa ivotom i smru, ra
anjem i uskrsnuem bila, oito, dio njenog podruja, a ne
mukarevog. ini se veoma vjerojatnim da su kultom boginja
rukovodile uglavnom ene, ak ako i prisustvo sveenika nije
bilo iskljueno... (J. Mellaart, 1967)26
Podaci koji govore u prilog shvaanju da je u neolitskom dru
tvu vladala relativna jednakost, bez hijerarhije, eksploatacije
ili izraene agresije, sugestivni su. Dakako, injenica da su ta
neolitska sela u Anatoliji posjedovala matrijarhalnu (matricentrinu) strukturu, jo je vei dokaz za hipotezu da je neolitsko
drutvo, barem u Anatoliji, bilo, u biti, neagresivno i miroljubivo.
Razlog tome nalazimo u duhu potvrivanja ivota i nepostojanju
destruktivnosti, karakteristike za koje J. J. Bachofen vjeruje da
su bile bitne za sva matrijarhalna drutva.
Doista, pronalasci dobiveni iskopavanjem neolitskih sela u
Anatoliji pruaju najpotpunije materijalne dokaze o postojanju
matrijarhalnih kultura i religija ikoje je J. J. Bachofen postulirao
u svom radu Das Mutterrecht, koji je prvi puta izaao 1861. Ana
lizirajui grke i rimske mitove, obrede, simbole i snove doao je
na neto na to je mogao doi samo genij; svojom pronicljivom
analitikom sposobnou rekonstruirao je jednu fazu drutvene
organizacije i religije za koju nije imao na raspolaganju gotovo
nikakvih materijalnih dokaza (ameriki etnolog L. H. Morgan
[1870, 1877] sam je doao do veoma slinih zakljuaka na osno
vu prouavanja sjevernoamerikih Indijanaca.) Gotovo svi an
tropolozi osim nekoliko oitih iznimaka tvrdili su da su
Bachofenovi pronalasci bez ikakve naune vrijednosti; i tek 1967.
je izala na engleskom knjiga njegovih odabranih radova (J. J.
Bachofen, 1967).
Postojala su vjerojatno dva razloga iz kojih je njegova teorija
bila odbaena. Kao prvo, bilo je gotovo nemogue antropolozima
koji ive u patrijarhalnom drutvu nadvladati okvire odnosa svo
jih drutvenih i socijalnih shvaanja i shvatiti da muka prevlast
nije prirodna. (Iz istih je razloga Freud doao do svojeg shva
anja ena kao kastriranih mukaraca). Kao drugo, oni su bili u
i?:?

tolikoj mjeri naueni vjerovati u materijalne dokaze kao to su

kosturi, orue, oruje, itd., da im je bilo teko shvatiti da mitovi
ili drame nisu nita manje stvarni od artefakata; rezultat tog
itavog pristupa bio je potcjenjivanje moi i otroumnosti pro
nicljivog, teoretskog razmiljanja.
Slijedei odlomak iz Bachofenovog rada Mutterrecht daje nam
predodbu o njegovom shvaanju matrijarhalnog duha:
Odnos koji se nalazi u ishoditu sve kulture, svih vrlina, svih
plemenitijih vidova egzistencije, odnos je izmeu majke i dje
teta; on djeluje u svijetu nasilja kao sveto pravilo ljubavi, sje
dinjenja i mira. Brinui se o svojoj djeci, ena zna prije mu
karca svoju brinu ljubav osloboditi granica svog ega i pruiti
drugom stvorenju, te usmjeriti svoj pronalazaki dar ka ou
vanju i poboljanju egzistencije drugoga. U ovom stadiju ena
je uvar sve kulture, sve dobrote, privrenosti, sve brige o i
vima i tuge za mrtvima. Ipak, ljubav koja proizlazi iz majin
stva nije samo intenzivnija ve i univerzalnija... Dok je oin
ski princip sam po sebi ograniavajui, majinski princip je
univerzalan; oinski princip podrazumijeva ogranienost na
odreene grupe, dok majinski princip, isto kao i ivot prirode,
ne poznaje granice. Pojam materinstva stvara osjeaj univer
zalnog majinstva meu svim ljudima, koji s razvitkom oin
stva umire. Obitelj koja se zasniva na pravu oca zatvoren je
individualni organizam, dok matrijarhalna obitelj sadri svoj
stveno univerzalni karakter koji stoji na poetku svega razvoja
i razlikuje materijalni ivot od vieg duhovnog ivota. Utroba
svake ene, naa predodba zemaljske majke Demetre, darovat
e brau i sestre djeci svih drugih ena; domovina e znati sa
mo brau i sestre do dana kad razvitak oinskog sistema ne
rastoi jedinstvo i jednakost sviju i ne uvede princip rasloja
vanja.
Matrijarhalne kulture izraavaju na razne naine, ak i prav
nom formulacijom, taj aspekt majinskog principa. On je os
nova univerzalne slobode i jednakosti tako este meu matrijarhalnim narodima, njihove gostoljubivosti i njihove averzije
prema svim vrstama ogranienja... Iz njega proizlazi i osjeaj
srodnosti i bratstva koji ne poznaje granice i jednako obuhva
a sve lanove jedne nacije. Matrijarhalne drave naroito su
poznate po tome to kod njih ne postoje krvave svae i suko
b i . . . Isto je tako za matrijarhalne narode nekarakteristino
odreivanje posebne kazne za fizike povrede sugraana ili ak
174

ivotinja... Kulturu matrijarhalnog svijeta proima blaga hu

manost, prisutna ak i na izrazu lica egipatskih kipova (J. J.
Bachofen, 1967)27
Prethistorijska drutva i ljudska priroda
Ovaj prikaz naina proizvodnje i drutvene organizacije kod lo
vaca i neolitskih poljoprivrednika nagovjetava neke fizike oso
bine koje se obino smatraju svojstvenim ljudskoj prirodi. Pret
historijski lovci nisu imali prilike razviti strastvenu tenju za
vlasnitvom, ili zavist prema onima koji posjeduju, jer nije
bilo privatnog vlasnitva koje bi trebalo zadrati, niti vanih eko
nomskih razlika koje bi izazivale zavist. Upravo obrnuto, njihov
nain ivota pogodovao je razvoju suradnje i mirnog ivota. Nije
postojala osnova za stvaranje elje za iskoritavanjem drugih
ljudskih bia. Pojam eksploatacije neije fizike ili psihike ener
gije radi vlastite koristi apsurdan je u drutvu u kojem ne posto
ji ni ekonomska, ni drutvena osnova za eksploataciju.
Impuls za upravljanje drugima imao je malo prilike da se raz
vije. Primitivna drutva organizirana u drube, a vjerojatno i
prethistorijski lovci od prije pedeset tisua godina, bitno su se
razlikovali od civiliziranog drutva upravo zato jer ljudskim od
nosima nisu vladali principi upravljanja i moi; njihovo djelova
nje zasnivalo se na uzajamnosti. Osoba kod koje bi bila prisutna
strast za upravljanjem ne bi uspjela u drutvu i bila bi bez utje
caja. I konano, poticaj na pohlepu bio je malen, jer su proizvod
nja i potronja bile stabilizirane na odreenom nivou.28
Ukazuju li podaci o lovcima, sakupljaima i ranim poljopriv
rednicima na to da strast za posjedovanjem, eksploatacijom, te
pohlepa i zavist nisu postojale u tim drutvima i da su rezultat
civilizacije? To je veoma dalekosena tvrdnja i ne vjerujem da
bismo je mogli prihvatiti. Nemamo dovoljno dokaza za nju, niti
je vjerojatno da je ona teoretski ispravna, jer e kod pojedinaca
individualni inioci usaditi te poroke ak i pod najpovoljnijim
drutvenim okolnostima. Ali postoji velika razlika meu kultu
rama koje svojim drutvenim strukturama uvruju i daju po
ticaj pohlepi, zavisti i iskoritavalatvu i kulturama koje ine
obrnuto. U prvima ti e poroci postati dio drutvenog karakte
ra tj. sindrom koji se moe nai kod veine ljudi; u drugima
e biti individualnih odstupanja od norme koja nee imati mnogo
prilike da djeluju na cjelokupno drutvo. Ova hipoteza postat e
175

jo vra ako sada razmotrimo slijedei historijski stadij, raz

vitak gradova, to nije samo dovelo do razvitka nove vrste civi
lizacije ve i onih strasti koje se obino pripisuju ljudskoj pri
rodi.
Urbana revolucija29

U etvrtom i petom tisuljeu p. n. e. razvila se nova vrsta dru

tva koju moemo najbolje prikazati Mumfordovom sjajnom for
mulacijom:
Iz ranog neolitskog kompleksa pojavila se drugaija vrsta dru
tvene organizacije; vie to nisu male razbacane cjeline, ve su
sjedinjene u veliku; nisu vie demokratine, tj. zasnovane
na susjedskoj bliskosti, obiajnom pravu i suglasnosti, ve
autoritativne, pod centralnom upravom dominantne manjine;
nisu vie teritorijalno ograniene, ve namjerno idu izvan svo
jih granica da bi stekle sirovine i potinile bespomone ljude,
da bi upravljale i sakupljale porez. Ova nova kultura bila je
posveena ne samo unapreivanju ivota ve i irenju kolek
tivne moi. Usavravanjem novih instrumenata prisile, do tre
eg tisuljea p. n. e., vladari ovog drutva stvorili su indu
strijsku i vojnu mo razmjera koji do naih vremena nisu
nadmaeni. (L. Mumford, 1967).
Kako je do loga dolo?
ovjek je u kratkom razdoblju nauio primijeniti fiziku ener
giju vola i energiju vjetra. Izumio je plug, kola s kotaima, brod
na jedra i otkrio kemijske procese do kojih dolazi kod topljenja
bakrenih ruda (u nekoj mjeri i ranije poznate) te fizika svojstva. metala i poeo se sluiti sunanim kalendarom. Kao poslje
dica, dolo je vrijeme pisanja i mjera. Childe pie: Ni u jednom
periodu u historiji do doba Galileja nije znanstveni napredak bio
tako brz ili otkria toliko dalekosena i esta. (V. G. Childe
1936).
Ali drutvene promjene nisu bile nita manje revolucionarne.
Mala sela samostalnih seljaka preobraena su u gusto naseljene
gradove koji ive od sekundarnih industrija i vanjske trgovine,
a ti novi gradovi organizirani su kao grad-drava. ovjek je do
slovce stvorio novu zemlju. Veliki gradovi Babilona podignuti su
na nekoj vrsti povrine od trstike, koja je poloena uzdu i po176

prijeko na aluvijalnom mulju. Kopali su kanale da bi navodnja

vali polja i isuivali movare, pravili nasipe i humke da bi za
titili ljude i stoku od vode i da bi ih podigli iznad poplave. Ovo
stvaranje plodne zemlje zahtijevalo je mnogo truda a taj kapital
u obliku ljudskog rada ulagao se u zemlju. (V. G. Childe, 1936)
Drugi rezultat ovog procesa bila je upotreba posebne radne
snage za ove poslove i za kultiviranje zemlje potrebne za pro
izvodnju hrane za one koji su se bavili zanatom, javnim radovi
ma i trgovinom. Organizirala ju je zajednica, a njome upravljala
elita koja je preuzela na sebe planiranje, zatitu i vlast. To znai
da su bile potrebne mnogo vee zalihe vika robe nego u ranijim
neolitskim selima, koja nije bila samo rezervna hrana za doba
nestaice ili poveanja stanovnitva, ve kapital koji se mogao
koristiti za proirenje proizvodnje. Childe je ukazao na jo jedan
faktor karakteristian za ove uvjete ivota u rijenim dolinama
posebnu mo drutva da silom djeluje na svoje lanove. Za
jednica je mogla odbiti da neposlunom lanu dozvoli koritenje
vode zatvaranjem kanala koji su vodili na njegovo polje. Ova mo
gunost prisile bila je jedna od osnova na kojoj je poivala vlast
kraljeva, sveenika i vladajue elite, kada su jednom uspjeli za
mijeniti, ili ideoloki reeno zastupati volju drutva.
S novim oblicima proizvodnje dolo je do najodlunijih pro
mjena u historiji ovjeanstva. ovjekov proizvod nije bio vie
ogranien na ono to je on mogao proizvesti vlastitim rukama,
kao to je to bio sluaj u lovakim drutvima i u doba rane po
ljoprivrede. Istina, on je ve na poetku neolitske poljoprivrede
mogao proizvesti mali viak, ali taj je viak samo pridonio sta
bilizaciji ivota, meutim, kada je taj viak robe porastao, mogao
se koristiti u potpuno nove svrhe; postalo je mogue hraniti lju
de koji nisu neposredno proizvodili hranu, ve su isuivali mo
vare, gradili kue, gradove i piramide ili su bili vojnici. Narav
no, ovakva upotreba radne snage bila je mogua kada je tehnika
i podjela rada dosegla takav stupanj da se ljudska snaga mogla
ovako koristiti. Time je viak robe znatno porastao. to je vie
njiva bilo izorano, to je vie movara bilo isueno, to je vei bio
viak hrane koji se mogao proizvesti. Ova nova mogunost dovela
je do jedne od najosnovnijih promjena u ljudskoj historiji. Ona
je otkrila da se ovjek moe upotrijebiti kao ekonomski instru
ment, da ga se moe iskoritavati i uiniti robom.
Razmotrimo ovaj proces podrobnije, pogledajmo koje su bile
njegove ekonomske, drutvene, religiozne i psiholoke posljedice.
Osnovne ekonomske injenice ovog novog drutva, kao to je
177

gore napomenuto, bile su vea specijalizacija rada, pretvaranje

vika u kapital i potreba za centraliziranim oblikom proizvodnje.
Prva posljedica toga bila je pojava razliitih klasa. Privilegirane
klase su rukovodile, organizirale, zahtijevale i dobivale najvei
dio proizvoda, to znai da je njihov ivotni standard bio takav
kakav veina stanovnitva nije mogla postii. Ispod njih bile su
nie klase, seljaci i obrtnici, a ispod ovih robovi i ratni zaroblje
nici. Privilegirane klase stvorile su vlastitu hijerarhiju na elu.
koje su najprije bili stalni glavari s vremenom kraljevi, kao
predstavnici bogova, koji su bili nominalni poglavari itavog si
stema.
Druga posljedica novog oblika proizvodnje bila je, pretpostav
lja se, osvajanje koje je bilo bitan uvjet za akumulaciju zajed
nikog kapitala potrebnog za ostvarenje revolucije grada. Ali
postojao je jedan osnovniji razlog za uvoenje rata kao institu
cije: protivurjenost izmeu ekonomskog sistema kojemu je bila
potrebna jedinstvenost da bi bio optimalno djelotvoran i politiko-dinastijske razdvojenosti, koja je dolazila u sukob s njego
vim ekonomskim potrebama. Rat kao institucija bio je, kao i kra
ljevstvo i birokracija, novi izum do kojeg je dolo oko 3000. go
dine p. n. e. Ni tada kao ni sada rat nije bio prouzrokovan psi
holokim faktorima, kao to je ljudska agresija, ve, uz elju
kraljeva i birokracije za vlau i slavom, bio je rezultat objektiv
nih uvjeta koji su ga inili korisnim i ija je posljedica bila iza
zivanje i poveavanje ljudske destruktivnosti i okrutnosti.30
Zajedno s tim drutvenim i politikim promjenama dolo je i
do temeljite promjene u ulozi ene u drutvu i ene kao majke
u religiji. Plodnost zemlje vie nije bila izvor svega ivota i stva
ralatva, ve je to bio intelekt koji je doveo do novih izuma, teh
nike, apstraktnog miljenja i drave s njenim zakonima. Utroba
je prestala biti stvaralaka snaga, to je postao um i time su mu
karci preuzeli dominantnu ulogu u drutvu.
Ova promjena poetski je izraena u babilonskoj himni stva
ranju, Enuma Eli. Ovaj mit govori o pobjedonosnoj pobuni bo
gova protiv Tiamata, Velike Majke koja je vladala svijetom.
Oni se udruuju protiv nje i izabiru Marduka da bude njihov vo
a. Nakon ogorene borbe Tiamat je ubijena, iz njenog tijela na
stanu nebo i zemlja, a Marduk vlada kao najvii Bog.
Ali prije nego to je izabran za vou, Marduk mora proi jedan
test, koji se modernom ovjeku moe initi nevanim ili zbunjujuim, ali on je bitan za razumijevanje ovog mita:
178

Tada donesu ruho;

Marduku, njihovom prvorodenetu, rekoe:
Uistinu, Gospodaru, Tvoja sudbina najvia je medu bogovima
Zapovjedi ,da se uniti i da se stvori' (i) tako e biti!
Neka rije iz tvojih usta uniti ovo ruho;
Zapovjedi opet i neka ruho bude itavo!
On zapovjedi svojom rijeju i ruho nestane.
On ponovo zapovjedi i ruho se stvori.
Vidjevi snagu njegove rijei, bogovi, njegovi oevi,
Poveselie se (i) odae mu potovanje, (govorei)
Marduk je kralj!
A. Heidel 1942.
Znaenje ovog iskuavanja je u tome da pokae da je ovjek
nadvladao svoju nemo prirodnog stvaralatva svojstvo koje
su posjedovale samo zemlja i ena novim oblikom stvarala
tva, onog rijeju (milju). Marduk, koji moe na taj nain stva
rati, nadvladao je prirodnu superiornost majke i tako je zamije
nio. Biblijska pria poinje gdje babilonski mit zavrava: bog
stvara svijet rijeju. (E. Fromm, 1951)
Jedna od najhitnijih karakteristika gradskog drutva bila je da
se zanivalo na principu patrijarhalne vlasti, kojoj je svojstven
princip vladanja; vladanja prirodom, robovima, enama i djecom.
Novi patrijarhalni ovjek doslovce stvara zemlju. Njegov nain
nije samo modificiranje prirodnih procesa, ve vladanje i uprav
ljanje njima, koje dovodi do novih proizvoda koji nisu postojali
u prirodi. Sami su ljudi doli pod vlast onih koji su organizirali
rad zajednice i tako su voe morali imati vlast nad onima koji
ma su upravljali.
Da bi se ostvarili ciljevi ovog novog drutva, ovjek i priroda,
sve je moralo ili vladati ili strahovati od vlasti. Da bi se njima
moglo upravljati, ljude se moralo nauiti da sluaju i da se poko
ravaju, a da bi se pokoravali, morali su vjerovati u vrhovnu
mo fiziku i/ili arobnu njihovih vladara. Dok su u neolitskim
selima, kao i meu primitivnim lovcima, voe vodili i savjetovali
ljude i nisu ih iskoritavali, i dok je njihovo vodstvo bilo dobro
voljno prihvaeno, ili da upotrijebimo drugi pojam, dok je pret
historijska vlast bila racionalna, zasnovana na sposobnosti,
vlast novog patrijarhalnog sistema bila je zasnovana na prinudi
i moi; bila je iskoritavalaka, i izmeu nje i ljudi posredovao
179

je mehanizam straha, strahopotovanja i podlonosti. To je

bila iracionalna vlast.
Lewis Mumford veoma je saeto izrazio ovaj princip koji up
ravlja ivotom grada: Upotreba moi u svakom obliku bila je
bit civilizacije; grad je pronaao mnotvo naina da izrazi borbu,
agresiju, dominaciju, osvajanje i potinjenost. On ukazuje
da su novi naini djelovanja grada bili rigorozni, efikasni, esto
otri, ak i sadistiki. Egipatski i mezopotamski monarsi pono
sili su se svojim spomenicima i ploama koje su prikazivale nji
hove line podvige osakaivanja, muenja i ubijanja svojih naj
vanijih zarobljenika vlastitim rukama. (L. Mumford, 1961)
Kao rezultat mog klinikog iskustva u psihoanalitikoj terapiji
ve sam odavno doao do zakljuka (E. Fromm, 1941) da je bit
sadizma u strasti za neogranienom nadljudskom vlau nad lju
dima i stvarima.31 Mumfordovo shvaanje sadistikog karaktera
ovih drutava vana je potvrda mog vlastitog.32
Uz sadizam, u novom urbanom drutvu razvijaju se strast za uni
tavanjem ivota i privlanost svega to je mrtvo (nekrofilija).
Mumford takoer govori o destruktivnom, na smrt usredotoe
nom mitu, koji nalazimo u novom drutvenom poretku i citira
Patricka Geddesa koji kae da svaka historijska civilizacija po
inje ivom gradskom jezgrom, polisom, a zavrava na zajed
nikom groblju praine i kostiju. Nekropolisu ili gradu mrtvih:
izgorjelih ruevina, razruenih zgrada, praznih trgovina, hrpa be
znaajnih otpadaka, a stanovnitva poubijanog ili natjeranog u
ropstvo. (L. Mumford, 1961). Bilo da itamo o idovskom osvaja
nju Canaana ili o babilonskim ratovima, susreemo se s istim
duhom neograniene i neljudske destruktivnosti. Dobar primjer
je Sennacheribov kameni natpis o potpunom unitenju Babilona:
itav grad i (njegove kue), ja sam do temelja unitio, ja sam
opustoio, ja sam zapalio. Zid i vanjski zid, crkve i bogove,
crkvene tornjeve od cigle i zemlje, koliko ih je god bilo, ja
sam razorio i svalio u Arakhtu Kanal. Kroz grad sam prokopao
kanale, potopio itavu povrinu grada i tako unitio njegove
temelje, bolje nego bi ih unitila i sama poplava. (Citirao L.
Mumford, 1961).
Historija civilizacije, od unitenja Kartage i Jeruzalema do uni
tenja Dresdena, Hiroime pa do unitenja ljudi, zemlje i drvea
Vijetnama, tragian je dokaz sadizma i destruktivnosti.
180

Agresivnost i primitivne kulture

Do sada smo razmatrali agresiju samo kod prethistorijskih dru
tava i postojeih primitivnih lovaca-sakupljaa. Moemo li na
uiti ita od naprednijih, iako jo uvijek primitivnih kultura?
Bilo bi jednostavno razmotriti ovo pitanje osvrnemo li se na
neki rad o agresivnosti koji se temelji na ogromnoj koliini sa
kupljenih antropolokih podataka. Ali iznenaujua i pomalo okantna injenica je da takav rad ne postoji; oito antropolozi do
sada nisu smatrali pojavu agresije dovoljno vanom da bi saeli
i objasnili svoje podatke s ovog stajalita. Postoji samo kratak
rad Dereka Freemana, u kojem on nastoji dati jezgrovit prikaz
antropolokih podataka o agresiji da bi podrao Freudovu tezu.
(D. Freeman, 1964). Jednako kratak je i prikaz jednog drugog
antropologa, H. Helmutha (1967). Helmuth daje prikaz antropo
lokih podataka i zastupa stajalite o relativnom nepostojanju
agresije u primitivnim drutvima.
Na stranicama koje slijede iznijet u nekoliko studija o agre
siji u primitivnim drutvima, poevi s analizom podataka iz me
ni najdostupnijih antropolokih publikacija. Kako studije u tim
publikacijama nisu zastupale ni stajalite u prilog agresiji, ni pro
tiv agresije, mogu se smatrati nekom vrstom sluajnog uzorka
u veoma slobodnom smislu te rijei. Dakako, ja time ne tvrdim
da su rezultati ove analize o raspodijeljenosti agresije meu pri
mitivnim drutvima openito valjani. Sasvim je jasno da statisti
ki prikaz nije moj glavni cilj, ve da elim ukazati na to da neagresivna drutva nisu tako rijetka i tako beznaajna kao to
misle Freeman i drugi predstavnici Freudove teorije. Takoer
elim dokazati da agresivnost nije samo jedna karakteristika ve
dio sindroma; da agresiju uvijek nalazimo zajedno s drugim ka
rakteristikama sistema, kao to su stroga hijerarhija, dominaci
ja, klasna podjela, itd. Drugim rijeima, agresiju treba shvatiti
kao dio drutvenog karaktera, a ne kao izoliranu karakteristiku
ponaanja.33
Analiza trideset primitivnih plemena
Analizirao sam trideset primitivnih kultura sa stajalita agresiv
nost versus miroljubivost. Od tih je tri opisala Ruth Benedict
(1934);34 trinaest, Margaret Mead (1961),35 petnaest, G. P. Murdock
(1934),36 i jedno, C. M. Turnbull (1965).37 Ispitivanje tih trideset
drutava dozvoljava nam da razlikujemo tri razliita jasno ocrta181

na sistema (A, B, C). Ta drutva ne razlikuju se jednostavno s

obzirom na vie ili manje agresije ili vie ili manje neposto
janja agresije, ve u odnosu na razliite sisteme karaktera koji
se razlikuju jedni od drugih odreenim brojem svojstava koja
ine neki 38sistem, neka od kojih nemaju nikakve direktne veze s
agresijom.
Sistem A: Drutva koja afirmiraju ivot
U idejama, obiajima i institucijama ovog sistema najvie je na
glaena njihova uloga i unapreivanje ivota u svim njegovim
oblicima. Nivo neprijateljstva, nasilja i okrutnosti meu ljudima
je minimalan, ne postoje teke kazne, zloina gotovo nema, a in
stitucija rata ne postoji ili igra neznatnu ulogu. S djecom se po
stupa ljubazno, ozbiljno fiziko kanjavanje ne postoji; ene se
openito smatraju jednake mukarcima, ili u najmanju ruku ne
iskoritavaju i ne poniavaju se; odnos prema seksu je pozitivan
i slobodan. Postoji malo zavisti, pohlepe, krtosti i iskoritavanja.
Prisutan je opi osjeaj povjerenja, ne samo u druge, ve po
sebno u prirodu; prevladava dobro raspoloenje, depresivna ras
poloenja relativno su rijetka.
Meu drutva koja ulaze u ovu kategoriju drutava koja afir
miraju ivot uvrstio sam Zuni Pueblo Indijance, Planinske Arapee i Bathonge, Arande, Semange, Todase, Polarne Eskime i
Mbutuse.
U grupi sistema A nalazimo i lovce (Mbutu, na primjer) i poljoprivrednike-ovare (Zuni). Tu nalazimo drutva s relativno
obilnim zalihama hrane i druga za koja je karakteristina nesta
ica. To, dakako, ne znai da te karakteroloke razlike velikim
dijelom ne ovise o razliitim drutveno-ekonomskim strukturama
svakog od ovih drutava. To samo pokazuje da oiti ekonomski
faktori kao to su siromatvo ili bogatstvo, lov ili poljoprivreda,
itd. nisu jedini faktori presudni za razvoj karaktera. Da bismo
shvatili vezu izmeu privrede i drutvenog karaktera, morali bi
smo prouiti itavu drutveno-ekonomsku strukturu svakog dru
tva.
Sistem B: Nedestruktivno-agresivna drutva
Ovaj sistem dijeli s prvim osnovni element nedestruktivnosti, ali
razlikuje se od njega u tome to su agresivnost i rat, iako nisu
od sredinje vanosti, normalne pojave, i u tome to u ovim dru182

tvima postoji takmienje, hijerarhija i individualizam. Ta dru

tva ni u kom sluaju ne proima destruktivnost, okrutnost ili
pretjerana sumnjiavost, ali za njih nije karakteristina blagost
i povjerenje kao to je to sluaj s drutvima sistema A. Sistem
B bismo moda najbolje okarakterizirali kada bismo rekli da je
proet mukom agresivnou, individualizmom i eljom da se steknu stvari i izvre zadaci. Prema mojem ispitivanju u ovu kate
goriju ulazi slijedeih etrnaest plemena: Grenlandski Eskimi,
Bachiga, Ojibwa, Ifugao, Manus, Samoanci, Dakota, Maori, Tasmanijci. Kozaci, Ainu, Crow, Inka i Hottentoti.
Sistem C: Destruktivna drutva
Struktura drutva sistema C veoma se razlikuje. Za ovaj sistem
karakteristino je mnogo nasilja izmeu pojedinaca, destruktivno
sti, agresije i okrutnosti meu ljudima unutar plemena i prema
drugim plemenima, zadovoljstvo u ratovanju, zloba i prevara. i
tava atmosfera ivota ispunjena je neprijateljstvom, napetou i
strahom. Postoji mnogo rivalstva, posebno je naglaeno privatno
vlasnitvo (ako ne materijalnih stvari onda simbola), karakteristi
ne su stroge hijerarhije i dosta ratovanja. Primjeri ovog siste
ma su: Dobu, Kwakiutl, Haida, Azteki, Witoto i Ganda.
Ne tvrdim da je moja klasifikacija svakog od ovih drutava u
ove kategorije besprijekorna. Ali nije od prevelike vanosti da
li se netko slae ili ne slae s mojom klasifikacijom ovih nekoli
ko drutava, jer cilj moje analize nije bio statistiki ve kvali
tativan. U najveoj suprotnosti su, na jednoj strani, sistemi A i B,
od kojih oba potvruju ivot, i sistem C na drugoj, koji je uglav
nom okrutan i destruktivan, tj. sadistiki i nekrofilski.
Primjeri za ova tri sistema
Da bi italac dobio to bolju predodbu o prirodi ova tri sistema,
iznijet u opiran primjer karakteristinog drutva za svaki si
stem.
ZUNI INDIJANCI (SISTEM A)
Zuni Indijance dobro je prouila Ruth Benedict (1934) kao i Margaret Mead, Irving Goldman, Ruth Bunzel i drugi. Oni ive od
poljoprivrede i uzgoja ovaca u sjeverozapadnom dijelu Sjedinje183

nih Amerikih Drava. Kao i drugi Pueblo Indijanci nastanili su

se u trinaestom i etrnaestbm stoljeu u mnogim gradovima, ali
njihova historija ide mnogo dalje natrag, sve do njenih poetaka
u kamenim kuama od jedne sobe, uz svaku od kojih je posto
jala podzemna prostorija za odravanje ceremonija. S ekonom
skog stajalita moe se rei. da ive u izobilju, iako ne cijene pre
vie materijalna dobra. U njihovom dranju postoji malo natje
cateljskog duha mada su povrine navodnjene zemlje ogranie
ne. Organizirani su matricentrino, iako su sveenici i javni slu
benici mukarci. Pojedinci koji su agresivni, koji vole rivalstvo
i ne surauju smatraju se nastranim tipovima. U radu svi sura
uju, iznimka je samo uzgoj ovaca koji je iskljuivo posao mu
karaca. U privrednim djelatnostima suparnitvo je iskljueno,
osim u uzgoju ovaca, gdje dolazi do malih svaa, ali ne i do oz
biljnog rivalstva. Sve u svemu, malo panje obraa se pojedina
nim uspjesima. Svae do kojih dolazi uglavnom su izazvane sek
sualnom ljubomorom, a ne ekonomskim aktivnostima ili vlasni
tvom.
Zgrtanje dobara gotovo je nepoznato; mada postoje bogatiji i
siromaniji pojedinci, bogatstvo je veoma nestalno: za Zuni od
nos prema materijalnim stvarima karakteristino je da e pojedi
nac drage volje dati svoj nakit, ne samo prijateljima ve bilo ko
jem lanu drutva koji ga zamoli. Unato izvjesnoj koliini sek
sualne ljubomore, brakovi su uglavnom trajni, iako razvod nije
problem; ene, kao to se i moe oekivati u matrijarhalnom dru
tvu, nisu podlone mukarcima. Veoma je uobiajeno davanje
darova, ali suprotno nekim natjecateljskim drutvima, cilj nije
u naglaavanju bogatstva ili poniavanju onoga kome se poklon
daje, a recipronost uope nije vana. Bogatstvo ne ostaje dugo
u jednoj obitelji, budui da se postie individualnim radom i marljivou, a iskoritavanje drugih njima je nepoznato. Iako postoji
privatno vlasnitvo zemlje, sporovi su rijetki i brzo se rjeavaju.
Zuni sistem moemo shvatiti samo ako shvatimo da se materi
jalne stvari malo cijene i da je za njih od najvanijeg interesa u
ivotu religija. Drugim rijeima, najvea vrijednost je ivot i iv
ljenje, a ne posjedovanje stvari. Pjesme, molitve, obredi i plesovi
glavni su i najvaniji elementi u ovom sistemu. Tim aktivnostima
rukovode sveenici koji su veoma cijenjeni, iako ne izriu svoje
sudove i ne donose pravorijek. Vrijednost religioznog ivota u
usporedbi s vrijednou vlasnitva i ekonomskog uspjeha moe se
vidjeti u tome to funkcionari koji sude u sluajevima materi
jalnih sporova nisu tako visoko cijenjeni kao sveenici.
184

Individualna vlast moda je najozloglaenija karakteristika

meu Zunima. Definicija dobrog ovjeka je onaj koji ima ugo
dan nastup, koji je popustljiv i velikoduan. Mukarci nikad ni
su nasilni i ne pomiljaju na nasilje ak ni kada ih ena iznevjeri.
Djeake biuju i strae kachinama kada prelaze u mukarce, ali
suprotno mnogim drugim kulturama, ni taj obred nije straan.
Umorstvo gotovo ne postoji. Benedict izvjetava da se ubojstvo
kod njih ne pamti. Samoubojstvo je zakonom zabranjeno. Teme
strave i opasnosti u njihovim mitovima ne postoje. Oni ne znaju
to je grijeh, naroito ne s obzirom na seks, a seksualna se ne
vinost ne cijeni. Seks se smatra sastavnim dijelom sretnog ivo
ta, ali ni u kom sluaju, kao to je to u nekim drutvima, jedini
izvor zadovoljstva. Izgleda da je seks povezan s odreenim stra
hom, ali ukoliko taj strah postoji, mukarci se boje ena i seksualnog odnosa s njima. Goldman spominje da u priama matrijarhalnog drutva prevladava strah od kastracije. To ukazuje na
strah mukaraca od ena, a ne, kao u Freudovom shvaanju, strah
od oca koji kanjava.
Da li injenica da postoji ljubomora i svaa mijenja sliku ovog
sistema koji karakteriziraju neagresivnost, nepostojanje nasilja,
suradnja i uivanje u ivotu? Nijedno drutvo ne moe se opisati
kao nenasilno i miroljubivo, jer to znai da bi moralo odgovarati
apsolutnom idealu potpunog nepostojanja neprijateljstva i svae.
Ali takvo stajalite dosta je naivno. ak i u biti neagresivni i ne
nasilni ljudi e u odreenim uvjetima reagirati s uzrujavanjem,
naroito oni koji se lako raspaljuju. To, dakako, ne znai da je
struktura njihovog karaktera agresivna, nasilna ili destruktivna.
Moemo ak i rei da se u kulturi u kojoj je izraavanje srdbe
tabu, kao to je to kod Zuni, katkada i relativno male koliine
srdbe mogu nagomilati i doi do izraaja u svai; ali samo ako
smo dogmatski prihvatili stajalite o ovjekovoj uroenoj agre
sivnosti moemo smatrati da takve povremene svae ukazuju na
dubinu i intenzitet potisnute agresije.
Takvo tumaenje zasniva se na pogrenoj primjeni Freudovog
otkria nesvjesnih motivacija. Logika takvog zakljuivanja je sli
jedea: ako je crta karaktera u koju sumnjamo manifestna, njeno
postojanje je oito i nesporno, ali ako ona uope ne postoji, onda
samo njeno nepostojanje dokazuje njenu prisutnost; znai da je
potisnuta, a to se manje manifestira to mora biti intenzivnija da
bi mogla biti u potpunosti potisnuta. Ovom metodom moemo
dokazati svata; a Freudovo se otkrie time pretvara u isti dog
matizam. Svaki se psihoanalitiar u principu slae da pretpostav185

ka da je neki nagon potisnut zahtijeva empirijske dokaze u sno

vima, mati, neintendiranom ponaanju, itd. Unato tome, ovaj
se teorijski princip esto zanemaruje u prouavanju ljudi i kul
tura. Toliko smo uvjereni u ispravnost premise koju zahtijeva
teorija o postojanju nekog nagona, da esto ne obraamo panju
na otkrivanje empirijskih manifestacija. Psihoanalitiar koji po
stupa na ovaj nain misli da dobro ini jer nije svjestan injeni
ce da on oekuje da e doi ono to teorija tvrdi i nita drugo.
U razmatranju antropolokih dokaza treba paziti da se izbjegne
ova greka, ne gubei iz vida princip psihoanalitike dijalektike
da moe postojati neka tendencija, a da ne bude svjesno zapa
ena.
Kod plemena Zuni ne postoje dokazi o tome da je razlog nepo
stojanja oiglednog neprijateljstva potiskivanje agresije, pa stoga
ne postoje razlozi da sumnjamo u ovaj prikaz neagresivnog siste
ma u kojem prevladavaju ljubav prema ivotu i suradnja.
Druga metoda zanemarivanja podataka je, ili ih u potpunosti
zanemariti ili tvrditi da nisu ni od kakve vanosti. Tako je, na
primjer, Freud u svom poznatom pismu Einsteinu na ovaj nain
govorio o miroljubivim primitivnim drutvima: Reeno nam je
da u nekim sretnim dijelovima svijeta, gdje priroda prua ovje
ku u izobilju sve ono to mu je potrebno, postoje rase iji ivot
tee u miru i koje ne poznaju niti prinudu niti agresiju. Jedva to
mogu vjerovati i rado bih uo vie o tim sretnim stvorenjima.
(S. Freud, 1933). Ne znam kakav bi bio Freudov stav da je znao
vie o tim sretnim stvorenjima. ini se da nije nikad ozbiljno
nastojao da se o njima informira.
MANUS (SISTEM B)
Manus (M. Mead, 1961) je dobar primjer sistema koji se jasno
razlikuje od sistema A, jer glavni cilj ivota za njih nije ivljenje
i uivanje, umjetnost i obredi, ve postizanje individualnog us
pjeha kroz ekonomske aktivnosti. Ali, na drugoj strani, sistem
Manusa veoma se razlikuje od sistema C, za koji e nam kao
primjer posluiti Dobu. Manus, u biti, nisu nasilni, destruktivni
ili sadistini, niti su zli ili podmukli.
Oni ive na moru u selima podignutim na stupovima u laguna
ma uzdu june obale Velikog Admiralskog otoka i bave se ribo
lovom. Viak lova prodaju oblinjim poljoprivrednicima s kopna,
a od njih dobivaju proizvode s udaljenih dijelova Arhipelaga. Sva
186

njihova energija usredotoena je na postizanje materijalnog us

pjeha, a rade tako naporno da mnogi mukarci umiru u srednjoj
dobi; rijetko je za ovjeka da ivi dovoljno dugo da bi vidio prvog
unuka. Oni nisu opsjednuti neumornim radom samo zato jer je
uspjeh glavna vrijednost, ve i zbog sramote koja je povezana s
neuspjehom. Ne biti u stanju vratiti svoje dugove stvar je koja
dovodi do poniavanja; nepostizanje ekonomskog uspjeha s ko
jim dolazi i odreena akumulacija kapitala stavlja ovjeka u ka
tegoriju bez ikakvog drutvenog ugleda. Ali ovjek gubi ugled
koji je postigao svojim napornim radom kad vie nije ekonomski
aktivan.
Kod odgoja mladih najvie se naglaava potovanje vlasnitva,
strah od sramote i fizika efikasnost. Individualizam se uvruje
injenicom da se roaci meusobno natjeu da bi stekli naklo
nost djeteta, a dijete ue da sebe smatra vrijednim. Njihov je za
kon o enidbi strog, slian moralu srednje klase devetnaestog
stoljea. Glavni poroci su seksualni prestupi, izazivanje skandala,
opscenost, neplaanje dugova, nepomaganje roacima i neodravanje kue. Pripremanje za teak rad i natjecanje izgleda da je
u suprotnosti samo s jednom fazom u ivotu momaka prije nji
hove enidbe. Mladi neoenjeni mukarci udruuju se u neku vrst
zajednice, ive zajedno, imaju zajedniku ljubavnicu (obino rat
ni zarobljenik), dijele duhan i betel orahe. U toj fazi ive dosta
veselim i rasputenim ivotom na marginama drutva. Moda je
ovaj interval potreban da prui mukarcima malo uitka i zado
voljstva barem u jednom periodu njihovog ivota. Ali ovakav idi
lini ivot sasvim se prekida ulaenjem u brak. Da bi se oenio,
mladi mora posuditi novac i za vrijeme prvih nekoliko godina
braka za njega postoji samo jedan cilj, vratiti taj dug. On ne
smije previe uivati u svojoj eni dok jo duguje jedan dio novca
za nju. Kada je ta prva obaveza namirena, oni koji ele izbjei
neuspjeh moraju se posvetiti zgrtanju bogatstva, te sada oni po
mau u sklapanju drugih brakova; to je jedan od uvjeta da bi
postali vani i ugledni lanovi zajednice. Sam brak je velikim di
jelom ekonomska stvar u kojoj ljubav i seksualni interesi igraju
malu ulogu. Odnos izmeu mukarca i ene ostaje, to u ovim
uvjetima nije iznenaujue, antagonistian, barem u prvih pet
naest godina braka. Tek kada ponu sklapati brakove za svoju
djecu i one o kojima se brinu u njihov odnos ulazi suradnja. Nji
hova snaga potpuno je posveena, za njih najvanijem cilju, us
pjehu, tako da su osobni motivi za ljubav, odanost, sklonost, ne
trpeljivost i mrnju ugueni. Presudno je za razumijevanje ovog
187

sistema shvatiti da iako postoji malo ljubavi i njenosti, isto je

tako malo destruktivnosti i okrutnosti. ak i unutar ovog otrog
rivalstva koje dominira u ovom drutvu, ne tei se poniavanju
drugih ve odravanju vlastitog poloaja. Okrutnost je relativno
odsutna. I, u stvari, oni koji ne postiu nikakav uspjeh, koji, da
tako kaemo, nisu uspjeli u ivotu, ostavljaju se na miru, ne po
staju meta agresije. Rat nije iskljuen, ali se openito smatra ne
poeljnim, osim kao nain spreavanja mladia da ine zlodjela.
Dok su katkada ratovali da bi zarobili ene koje su iskoritavali
kao prostitutke, uglavnom su smatrali da rat poremeuje trgovi
nu i da nije put ka uspjehu. Za njih ideal nije bio ratni heroj, ve
veoma poduzetan, uspjean, marljiv i staloen ovjek.
Njihove religiozne ideje jasno odraavaju ovaj sistem; religija
se ne temelji na nastojanju da se postigne ekstaza ili sjedinjenje
s prirodom, ve ima iskljuivo praktine namjene: ugaanje du
hovima sitnim formalnim darovima, utvrivanje metoda otkri
vanja razloga bolesti i nezgoda, te otklanjanje tih razloga.
Centar ivota u ovom sistemu je vlasnitvo i uspjeh, glavna op
sesija je rad, a najvei je strah, strah od neuspjeha, a sve to do
vodi do stvaranja napetosti i nemira. Ali vano je da unato ovoj
napetosti destruktivnost i neprijateljstvo nisu u velikoj mjeri dio
njihovog drutvenog karaktera.
Ima nekoliko drutava u sistemu grupe B kod kojih postoji
manje rivalstva i gdje vlasnitvo ne igra toliku ulogu, ali ja sam
izabrao Manus jer taj primjer dozvoljava da jasnije ocrtamo raz
like izmeu individualistiko-agresivne karakterne strukture i
okrutne i sadistike karakterne strukture u sistemu C.
DOBU (SISTEM C)
Stanovnici Dobu otoka (R. Benedict, 1934) dobar su primjer si
stema C. Iako se nalaze u blizini Trobriandskih otoka, tako do
bro poznatih iz radova Malinovvskog, njihova okolina i karakter
sasvim su drugaiji. Dok Trobriandi ive na plodnim otocima, la
ganim ivotom u izobilju, Dobuanski otoci su vulkanski, s ma
lim povrinama plodne zemlje i slabim mogunostima za ribo
lov.
Dobuanci, meutim, svojim susjedima nisu poznati po siroma
tvu, ve po svojoj opasnosti. Mada nemaju poglavica, dobro su
organizirana grupa u obliku koncentrinih krugova unutar sva
kog od kojih su dozvoljeni specifini oblici neprijateljstva. Osim
188

jedne matrilinearne grupacije, koja se zove susu (majino mlije

ko), kod koje nailazimo na izvjesnu koliinu suradnje i povje
renja, u odnosima Dobuanaca vlada princip nepovjerenja prema
svakom, i svatko se smatra potencijalnim neprijateljem. ak ni
brak ne smanjuje neprijateljstvo izmeu dvije obitelji. Odreeni
stupanj mira postie se injenicom da brani par ivi neko vri
jeme u selu mua, a neko u selu ene. Odnos izmeu mua i ene
ispunjen je sumnjom i neprijateljstvom. Vjernost se ne oekuje,
i ni jedan Dobuanac nee priznati da su mu i ena ikada zaje
dno osim iz seksualnih razloga.
Dvije karakteristike glavne su osobine ovog sistema, vanost
privatnog vlasnitva i zloudna magija. Iskljuivost vlasnitva je
kod njih karakterizirana otrinom i bezobzirnou. Benedict za to
daje mnoge primjere. Posjedovanje vrta i mir koji u njemu o
vjek uiva cijene se do te mjere da je obiaj da mu i ena ima
ju u njemu seksualne odnose. Nitko ne smije znati koliko drugi
posjeduje. To je tajna kao da je ono to posjeduje ukradeno.
Isti osjeaj vlasnitva vlada i s obzirom na posjedovanje aroli
ja i vradbina. Dobu posjeduju arolije za bolesti koje ih iza
zivaju i lijee. Za svaku bolest postoji posebna arolija. Bolest
se objanjava iskljuivo kao rezultat loe upotrebe arolija. Ne
ki pojedinci posjeduju aroliju koja potpuno kontrolira izaziva
nje i lijeenje neke bolesti. Takav monopol nad bolestima i lijeko
vima daje im dosta veliku mo. itavim njihovim ivotom up
ravlja magija, jer bez nje nisu mogui rezultati ni u kom podru
ju, a arobne formule i one koje nisu povezane s boleu su
meu najvanijim predmetima privatnog vlasnitva.
itava egzistencija zasniva se na krvavom natjecateljstvu i
svaka prednost stjee se porazom rivala. Ali natjecanje nije, kao
u drugim sistemima, otvoreno, iskreno, ve tajno i podmuklo.
Ideal dobrog i uspjenog ovjeka je onaj koji je uspio prevarom
maknuti drugog s njegovog poloaja.
Vrlina koja se najvie cijeni i smatra najveim uspjehom je
wabuwabu, sistem grubih obiaja u kojima se naglaavaju vla
stiti dobici na raun gubitaka drugoga. Vjetina je stjecanje li
nih koristi na raun drugoga. (Ovaj sistem sasvim je drugaiji od
sistema trgovine koji se, barem u principu, temelji na pravednoj
razmjeni kojom obje strane dobivaju). Jo karakteristinija za
ovaj sistem je njihova podlost. U svakodnevnim odnosima Do
buanac je uglaen i neiskreno prijazan. Kao to jedan ovjek ka
e: Ako elimo ubiti ovjeka, mi mu pristupimo, jedemo, pije
mo, spavamo, radimo i odmaramo se s njim, nekoliko mjeseci.
189

ekamo povoljnu priliku, zovemo ga prijateljem. (R. Benedict,

1934). Iz tih razloga, u sluajevima umorstva, koji nisu rijetki,
sumnja esto pada na one koji su pokuali biti prijatelji sa rt
vom.
Osim posjedovanja materijalnih stvari njihove najstrastvenije
elje ispoljavaju se u seksu. Problem seksa je sloen, ako imamo
na umu da oni inae nisu ljudi koji mogu uivati. Njihovi obiaji
iskljuuju smijeh i smatraju ozbiljnost vrlinom. Jedan od njih
kae: U vrtovima mi se ne igramo, mi ne pjevamo, mi ne jodlamo, mi ne priamo prie. U stvari, Benedict izvjetava o ov
jeku koji ui na rubu sela drugog plemena gdje ljudi pleu i s
prezirom odbija poziv da im se pridrui. Moja ena bi rekla
da sam bio sretan. (R. Benedict, 1934). Srea je za njih straan
tabu. Ipak, zajedno s ovom ozbiljnou i tabuom na sreu i ak
tivnostima koje pruaju zadovoljstvo ide velika sloboda u seksu,
a seksualna strast i seksualne tehnike veoma se cijene. U stvari,
osnovna seksualna pouka kojom se djevojke pripremaju za brak
je da je najbolji nain da zadre mua da ga neprestano seksu
alno iscrpljuju.
ini se da je, suprotno plemenu Zuni, seksualno zadovoljstvo
jedino zadovoljstvo i uzbuenje koje Dobuanci sebi dozvoljava
ju. Meutim, kao to i moemo oekivati, njihova karakterna
struktura utjee na njihov seksualni ivot, te se ini da seksual
no zadovoljstvo prua samo vrlo malo uitka i nije, ni u kom
smislu, osnova za toplije i prisnije odnose izmeu mukaraca i
ena. Paradoksalno, oni su veoma licemjerni, i u ovom pogledu,
kao to Benedict napominje, ak poput puritanaca. ini se da
upravo zato to su srea i uivanje zabranjeni, seks poprima oso
binu neeg loeg, iako veoma poeljnog. Na taj nain seksualna
strast moe zaista sluiti kao kompenzacija za neuivanje, kao
to moe biti i izraz uivanja. Kod Dobuanaca, rije je, svakako,
o ovom prvom.39
Sumirajui, Benedict kae:
ivot u Dobu dovodi do ekstremnih oblika neprijateljstva i
zlobe, to je veina drugih drutava svojim institucijama minimizirala. Dobuanske institucije ine upravo obrnuto i uzvisuju
ih do najvieg nivoa. Dobuanac izraava, bez ustruavanja, naj
gore ovjekove aveti zloe koje postoje u svijetu, a prema nje
govom shvaanju najvea je vrlina ivota u odabiranju rtve na
kojoj moe iskaliti svu zloudnost koju pripisuje ljudskom dru
tvu i prirodi. itava egzistencija njemu se ini krvavom borbom
190

u kojoj se smrtni neprijatelji natjeu za sva dobra koja ivot

prua. Sumnja i okrutnost su njegovo povjerljivo oruje u bor
bi, on nema milosra i ne trai ga. (R. Benedict, 1934).
Dokazi o destruktivnosti i okrutnosti
Antropoloki podaci pokazali su da instinktivistika interpretacija
ljudske destruktivnosti nije odriva.40 Dok pronalazimo da se
ljudi u svim kulturama brane protiv prijetnji koje ugroavaju
njihove vitalne interese borbom (ili bijegom), destruktivnost i
okrutnost u mnogim su drutvima tako minimalne da se te veli
ke razlike ne bi mogle objasniti kad bi se radilo o uroenoj
strasti. Nadalje, injenica da najmanje civilizirana drutva kao
to su lovci-sakupljai i rani poljoprivrednici pokazuju manje
destruktivnosti nego razvijenija drutva, govori protiv ideje da
je destruktivnost dio ljudske prirode. I na kraju, injenica da
destruktivnost nije izolirani faktor, ve, kao to smo vidjeli,
dio sindroma, govori protiv instinktivistike teze.
Meutim, injenica da destruktivnost i okrutnost nisu dio ljud
ske prirode ne znai da nisu rairene i intenzivne. Tu injenicu
ne treba dokazivati. Nju su dokazali mnogi prouavatelji primi
tivnog drutva,41 iako je vano imati na umu da se ti podaci od
nose na razvijenija ili izopaena primitivna drutva, a ne na
najprimitivnija, lovce-sakupljae. Na alost sami smo bili, i jo
uvijek smo svjedoci takvih nevjerojatnih destruktivnih i okrut
nih djela da nije potrebno osvrtati se na historiju.
S obzirom na to, ja neu citirati mnotvo materijala koji je
poznat o ljudskoj destruktivnosti; meutim, novije pronalaske
o lovcima-sakupljaima treba opirno navoditi, jer su, osim za
strunjaka, relativno nepoznati.
elim upozoriti itaoca na dvije stvari. Prvo, upotreba rijei
primitivan za veoma razliite pretcivilizirane kulture dovodi do
konfuzije. Ono to je njima zajedniko je nepostojanje pismenog
jezika, razraene tehnike i nepoznavanje novca, ali kada je rije
o njihovoj ekonomskoj, drutvenoj i politikoj strukturi, primi
tivna drutva radikalno se razlikuju jedna od drugih. U stvari,
primitivna drutva uope ne postoje osim kao apstrakcija
ve samo razliiti tipovi primitivnih drutava. Nepostojanje
destruktivnosti karakteristino je za lovce-sakupljae i neka raz
vijenija primitivna drutva, dok u mnogim drugim primitivnim
i civiliziranim drutvima dominira destruktivnost a ne mirolju
bivost.
191

Jo jedna greka na koju elim upozoriti je. zanemarivanje du

hovnog i religioznog znaenja i motivacije stvarno destruktivnih
i okrutnih djela. Razmotrimo jedan drastian primjer, rtvovanje
djece, kao to je to bilo uobiajeno u Canaanu u doba idovskog
osvajanja i u Kartagi sve do njenog unitenja u treem stoljeu
p. n. e. Da li su roditelji bili motivirani destruktivnom i okrut
nom strau za ubijanjem svoje djece? To je sigurno nevjerojat
no. Pria o Abrahamovom pokuaju da rtvuje Izaka, pria koja
treba govoriti protiv rtvovanja djece, dirljivo naglaava Abrahamovu ljubav prema Izaku; ipak Abraham se ne dvoumi u svojoj
odluci da ubije svog sina. Sasvim je oito da se ovdje radi o reli
gioznoj motivaciji koja je jaa ak i od ljubavi prema djetetu.
ovjek u takvoj kulturi sasvim je odan svom religioznom siste
mu, on nije okrutan, ak ako i tako izgleda onima izvan tog si
stema.
Moda emo to bolje shvatiti ako se prisjetimo moderne poja
ve koja se moe usporediti sa rtvovanjem djece, pojave rata.
Uzmimo prvi svjetski rat. Ekonomski interesi zajedno s ambici
jom i tatinom voa i dosta glupih pogreaka na svim stranama
izazvali su rat. Ali kada je jednom buknuo (ili ak i malo prije),
postao je religijski fenomen. Drava, nacija, nacionalna ast,
postali su idoli i obje su strane dobrovoljno rtvovale svoju dje
cu za njih. Veliki postotak mladia engleskih i njemakih viih
klasa, koje su bile odgovorne za rat, poginuo je u prvim danima
borbe. Sigurno je da su ih njihovi roditelji voljeli. Ipak, njihova
ljubav, naroito onih koji su najdublje vjerovali u tradicionalna
shvaanja, nije ih pokolebala u slanju njihove djece u smrt, niti
su se mladi koji su ili u smrt dvoumili. injenica da kod rtvo
vanja djece otac sam ubija dijete dok u sluaju rata svaka strana
prema dogovoru ubija djecu druge strane, nije od vanosti. U slu
aju rata, oni koji su odgovorni znaju to e se dogoditi, ali je
ipak mo idola jaa od moi ljubavi prema vlastitoj djeci.
Jedna pojava koja se esto citira kao dokaz ovjekove uroe
ne destruktivnosti je kanibalizam. Branioci teze o ovjekovoj uro
enoj destruktivnosti mnogo su vanosti pridali pronalascima ko
ji govore da je moda ak i najprimitivniji ovjek, Pekinki o
vjek (oko 500.000 godina p. n. e.), bio ljudoder.
Koje su to injenice koje govore o tome?
U Choukoutienu pronaeni su dijelovi etrdeset lubanja, za ko
je se smatra da pripadaju najprimitivnijem poznatom ovjeku, Pekinkom ovjeku. Nikakve druge kosti nisu naene. Lubanje su
na donjem dijelu bile oteene to navodi na pretpostavku da je
192

mozak bio izvaen. Daljnji zakljuak bio je da je mozak bio po

jeden, a prema tome pronalasci iz Choukoutiena dokazuju da je
najraniji poznati ovjek bio ljudoder.
Dakako, ni jedan od ovih zakljuaka nije dokazan. Ne znamo
niti tko je ubio ljude ije su lubanje pronaene, zato, ni da li je
to bila iznimka ili tipian sluaj. Mumford (1967) je uvjerljivo na
glasio, kao i K. J. Narr (1961), da su ta nagaanja puste speku
lacije. Kakve god bile injenice o Pekinkom ovjeku, kasnija
rairenost kanibalizma, kao to Mumford kae, naroito u Africi
i Novoj Gvineji, ne moe se smatrati dokazom kanibalizma kod
ovjeka u ranijem stadiju. (To je isti problem koji smo nali u
injenici da je veina primitivnih ljudi manje destruktivna od
razvijenih i, usput reeno, ima napredniji oblik religije od raz
vijenijih primitivnih naroda [K. J. Narr, 1961]).
Meu mnogim nagaanjima o znaenju izvaenog mozga kod
Pekinkog ovjeka jedno zasluuje posebnu panju, a to je pret
postavka da se ovdje radi o ceremonijalnom djelu u kojem se
mozak nije jeo radi zadovoljavanja gladi ve kao sveta hrana.
A. C. Blanc u svom prouavanju ideologija kod ranog ovjeka
ukazuje, kao i ranije spomenuti autori, da ne znamo gotovo ni
ta o religioznim idejama Pekinkog ovjeka, ali da ga moemo
smatrati prvim ovjekom koji je prakticirao ceremonijalni ka
nibalizam. (A. C. Blanc, 1961).42 Blanc govori o moguoj vezi iz
meu pronalazaka u Choukoutienu i pronalaska neandertalnih
lubanja na Monte Circeo kod kojih je takoer bio oteen donji
dio lubanje da bi se izvadio mozak. On vjeruje da postoji dovolj
no dokaza da se radi o ceremonijalnom djelu. Blanc ukazuje da
su ta oteenja identina s onima koja izazivaju lovci na glave
s Bornea i Melanezije, gdje lov na glave oito ima ceremonijalno
znaenje. Zanimljivo je da ta plemena, kao to kae Blanc, nisu
naroito krvoedna ili agresivna i imaju dosta visok moral. (A.
C. Blanc, 1961).
Svi ti podaci navode na zakljuak da nae znanje o kanibali
zmu Pekinkog ovjeka nije nita vie od plauzibilnih konstruk
cija koje, ako su istinite, znae najvjerojatnije da se radi o cere
monijalnoj pojavi, sasvim drugaijoj od veine destruktivnog i
neceremonijalnog kanibalizma u Africi, Junoj Americi i Novoj
Gvineji. (M. R. Davie, 1929). O rijetkosti prethistorijskog kani
balizma jasno govori i injenica da je E. Vollhard u svojoj monografiji Kannibalismus rekao da jo ne postoje valjani dokazi
o postojanju kanibalizma i da je promijenio miljenje tek 1942.
193

kada mu je Blanc pokazao dokaze o Monte Circeo lubanji. (Iz

vjetava A. C. Blanc, 1961).
U lovu na glave, kao i u ritualistikom kanibalizmu, nailazimo
na ceremonijalne motive. U kojoj se mjeri lov na glave mijenja
iz ceremonije, koja ima religiozno znaenje, u ponaanje izazva
no sadizmom i destruktivnou, zasluuje mnogo vie panje ne
go to je do sada tome problemu bilo posveeno. Muenje, na
primjer, mnogo rjee ima ceremonijalno znaenje, ve je ono
ee izraz sadistikih impulsa, bilo da se pojavljuje kod primi
tivnog plemena ili dananje gomile spremne na linovanje.
Razumijevanje svih tih pojava destruktivnosti i okrutnosti za
htijeva razmatranje religiozne motivacije koja je mogua i vje
rojatnija od destruktivne i okrutne. Ali ta razlika nailazi na
slabo razumijevanje u kulturi koja je malo svjesna intenziteta
tenji za nepragmatinim, nematerijalnim ciljevima i snage spiritualne i moralne motivacije.
Meutim, ak i kada bi bolje razumijevanje mnogih sluajeva
destruktivnog i okrutnog ponaanja smanjilo uestalost destruk
tivnosti kao psihikih motivacija, ostaje injenica da postoji do
voljno sluajeva koji govore u prilog tome da je ovjek, suprot
no gotovo svim sisavcima, jedini primat koji osjea intenzivno
zadovoljstvo pri ubijanju i muenju. Vjerujem da sam u ovom
poglavlju pokazao da takva destruktivnost nije ni priroena, niti
je dio ljudske prirode, te da nije zajednika svim ljudima. O
pitanju koji su drugi i specifino ljudski uvjeti odgovorni za ovu
potencijalnu opakost u ovjeku govorit u, a nadam se i djelo
mino dati odgovor na nj, u slijedeim poglavljima.

1.
2.
3.
4.
5.

194

BILJEKE UZ OSMO POGLAVLJE

Kod VVashburna i Lancastera (1968) postoji mnotvo materijala o
svim aspektima ivota lovca. Usp. takoer S. L. Washburn i V. Avis
(1958).
Masovni pokolj francuskih Communarda 1871. godine od pobjedo
nosne vojske Thiersa drastian je primjer.
Usp. autore koje je citirao Mahringer. Slian obred moe se nai
kod Navajo Indijanaca; usp. R. Underhill (1953).
Laughlinova zapaanja daju punu podrku jednoj od Lewis Mumfordovih glavnih teza koja se odnosi na ulogu orua u evoluciji
ovjeka.
Danas, kada je gotovo sve proizvedeno strojevima, vidimo malo
zadovoljstva u vjetini, osim, moda, zadovoljstva koje ljudi do
ivljavaju u slobodnim aktivnostima kao to je drvodjelstvo, ili u
divljenju prosjenog ovjeka kad promatra kovaa ili tkalca kako

6.
7.
8.
9.
10.

11.
12.

13.

14.

15.
16.

17.

radi svoj posao; moda se ne divimo violinistu samo zbog ljepote

muzike koju proizvodi ve i zbog vjetine koju pokazuje. U kultu
rama u kojima se veina proizvodnje izvodi rukama i temelji na
vjetini, sasvim je jasno da se u poslu uiva radi vjetine koju on
zahtijeva, i u mjeri u kojoj je ta vjetina dio posla. Smatrati za
dovoljstvo u lovu zadovoljstvom u ubijanju, a ne u vjetini, indi
kativno je za osobu naeg vremena za koju je vaan jedino rezul
tat truda, u ovom sluaju ubijanje, a ne samo proces.
To je u izvjesnoj mjeri drugaije u ratovima kao to je vijetnam
ski, u kojem se domai neprijatelj ne doivljava kao ljudsko
bie. Usp. str. 128.
Usp. takoer G. P. Murdock (1968).
Isto gledite izrazio je paleoantropolog Helmuth de Terra (lino
saopenje).
Usp. radi slikovitog opisa ove ope pojave Turnbullov prikaz dru
tvenog ivota primitivne afrike lovake zajednice Mbutu Pigme
jaca (C. M. Turnbull, 1965).
Service je prouavao slijedea drutva: Eskime, algonhijanske i
atabaanske lovce Kanade, Shoshone iz Great Basina, Indijance
iz Ognjene Zemlje, Australce, Semange s Malajskog poluotoka i
otoane Andamana.
Peter Freuchen (1961).
M. J. Meggitt (1966), kojeg je citirao E. R. Service (1966), doao je
do gotovo istog zakljuka o australskim starjeinama. Usp. tako
er distinkciju koju pravi E. Fromm (1914) izmeu razumne i ne
razumne vlasti.
R. B. Lee (Od ega ive lovci: Ili kako preivjeti na malim izvori
ma hrane) takoer dovodi u pitanje pretpostavku da je ivot lo
vaca sakupljaa openito nesiguran: Nedavni podaci o lovcima
sakupljaima pokazuju radikalno drugaiju sliku. (R. B. Lee i I.
DeVore, 1968).
Slino gledite izrazio je i S. Piggot koji pie: Poznati arheolozi
katkada nisu uvidjeli da je pogreno ocjenjivati prethistorijske za
jednice s obzirom na materijalnu kulturu koju su ostavili: Oni ri
jei kao to je 'izopaen', koje upotrebljavaju da bi, na primjer,
oznaili pretpostavljeno mjesto u tipolokoj seriji lonaca, prenose
s emotivnim, ak i moralnim oznakama na stvaraoce tih posuda;
ljude sa siromanim i nerazvijenim lonarstvom karakteriziraju
kao siromane, iako se, moda, njihovo siromatvo sastoji samo
u tome to nisu arheolozima pruili njihov najmiliji predmet. (S.
Piggot, 1960).
Usp. Q. Wright (1965).
Neu ovdje govoriti o starijim autorima kao to su W. J. Perrv
(1917, 1923, 1923a) i G. E. Smith (1924, 1924a) jer su ih moderni
istraivai obino zanemarivali, a zahtijevalo bi previe mjesta
da govorim o vrijednosti njihovih doprinosa.
D. C. Rapaport u svom uvodu u Turney-Highevu knjigu (H. H.
Turney-High, 1971) citira najeminentnijeg historiara rata, Hansa
Delbriicka, koji je pronaao da je Jedini ispravan detalj u Herodotovoj rekonstrukciji maratonske bitke bio identitet pobjednika
i pobijeenih.
195

18. Usp. takoer S. Andreskog (1964), koji zauzima gledite slino

onom u ovoj knjizi i onom drugih pisaca spomenutih u tekstu.
On citira veoma interesantnu tvrdnju kineskog filozofa Han Fei-tzua, iz oko petog stoljea p. n. e.: Ljudi davnine nisu obraivali
zemlju, jer im je voe i bilje bilo dovoljno za hranu. Niti su ene
prele, jer im je krzno ptica i ivotinja bilo dovoljno za odjeu. I
bez rada bilo je dovoljno svega za ivot, ljudi je bilo malo a zaliha
dovoljno, pa se ljudi nisu svaali. Tako nisu postojale niti velike
nagrade niti velike kazne, ve su ljudi sami upravljali. Ali danas
ljudi ne smatraju obitelj s pet lanova velikom, a svako dijete
opet ima petero djece i prije djedove smrti moe biti dvadeset i
pet unuadi. To dovodi do toga da ima mnogo ljudi a malo zaliha,
pa ovjek mora mnogo raditi a uzvraeno mu je veoma malo. Tako
dolazi do svae meu ljudima, i, iako se nagrade udvostruuju a
kazne nagomilavaju, ne moe se izbjei mete. (Citat iz J. J. L.
Duyvendaka, 1928).
19. U ovoj analizi uglavnom slijedim V. G. Childea (1936), G. Clarka
(1969), S. Colea (1967), J. Mellaarta (1967) i G. Smollovo razmatranje
Childeovog gledita (1952). Takoer mi je od velike koristi bio
Mumfordov pristup ovoj temi (1961, 1967).
20. To ne znai da su svi lovci bili nomadi, a da su poljoprivrednici
ostajali na jednom mjestu. Childe spominje nekoliko iznimaka.
21. Childea su kritizirali da nije posvetio dovoljno panje sloenosti
neolitskog razvoja kada je govorio o neolitskoj revoluciji. Dok
je ova kritika opravdana, istovremeno se ne smije zaboraviti, da je
ta promjena u ovjekovu nainu proizvodnje tako temeljita, da
izgleda, da rije revolucija ima svoje mjesto. Usporedi Mumfordove primjedbe koje ukazuju na to da stavljanje poljoprivrednog
napretka izmeu 9000. i 7000. g. p. n. e. nije sasvim opravdano s ob
zirom na injenicu da se ovdje radi o postupnom procesu koji se
odvija u nekoliko stadija, moda pet ili est, kroz mnogo dulji vre
menski period. (L. Mumford, 1967). On izriito citira O. Amesa
(1939) i E. Andersona (1952). Preporuam Mumfordovu analizu ne
olitske kulture svakome koga zanima detaljniji i temeljitiji prikaz.
22. Childe proiruje ovu temu jednom veoma zanimljivom tvrdnjom:
Komad gline bio je u potpunosti plastian; ovjek ga je mogao
mijenjati kako je htio. Kod izrade orua iz kamena ili kosti bio
je uvijek ogranien prvobitnim oblikom i veliinom materijala;
samo je od njega mogao oduzeti komadie. Takva ogranienja ne
postoje kod rada s glinom. Komad gline moe oblikovati kako
eli; moe stalno dodavati vie i vie bez bojazni da e se raspa
sti. Razmiljajui o 'stvaranju', slobodna aktivnost lonara u
'stvaranju forme gdje je prije nije bilo', neprestano se obraa ov
jekovoj misli; usporedbe iz Biblije, o lonarskom zanatu, ilustri
raju ovu ideju. (V. G. Childe, 1936.)
23. Najdetaljniji prikaz Catal Huyuka daje antropolog koji je rukovo
dio iskopavanjima, J. Mellaart (1967).
24. U slijedeem u povremeno upotrebljavati pojam matricentrian
umjesto matrijarhalni, jer ovaj posljednji implicira da su ene
vladale mukarcima, to je, izgleda, bilo istina u nekim sluajevi
ma na primjer, prema Mellaartu, u Hacilaru ali vjerojatno
196

ne u Catal Huyuku, gdje je ena (majka) oito imala dominantnu

ulogu, ali ne dominirajuu.
25. Usp. L. Mumfordovo (1967) isticanje vanosti seksualnog elementa
kod mnogih enskih figura; on je sasvim sigurno u pravu kad to
naglaava. Izgleda da taj seksualni element nije postojao samo u
anatolskoj neolitskoj kulturi. Zahtijeva li isticanje seksualnosti kod
drugih neolitskih kultura da modificiramo ili izmijenimo ideju da
su sve neolitske kulture bile matrijarhalne, otvoreno je pitanje
koje trai daljnja ispitivanja.
26. Matrijarhalna drutva vie su prouavali sovjetski znanstvenici
nego njihovi kolege na Zapadu. Razlog tome je, moramo pretpo
staviti, da je Engels (1891) bio veoma impresioniran Bachofenovim
(1967; prvi puta izdani 1861) i Morganovim (1870) pronalascima.
Usp. Z. A. Abramovu (1967), koja govori o majci-boginji u njenoj
dvostrukoj ulozi gospodarice doma i ognjita i samostalne gospo
darice ivotinja, naroito divljai. Vidi takoer A. P. Okladnikova
(1972), sovjetskog antropologa koji ukazuje na vezu izmeu matri
jarhata i kulta smrti. Usp., nadalje, A. Marshackovu (1972) zanim
ljivu diskusiju o paleolitskim boginjama; on dovodi boginje u vezu
s Mjesecom i lunarnim kalendarom.
27. Usp. takoer E. Fromm (1934, 1970e).
28. Treba samo usput napomenuti da u mnogim visokorazvijenim
drutvima, kao to je bilo feudalno drutvo u srednjem vijeku,
lanovi udruenja jednog zanimanja kao to je ceh nisu te
ili poveanju materijalne dobiti, ve zadovoljavanju potreba tra
dicionalnog ivotnog standarda. ak i svijest o tome da su lanovi
drutvenih klasa iznad njih imali na raspolaganju vie nije izazi
vala u njima pohlepu za ovaj viak potronje. Bili su zadovoljni
tokom ivota pa za njih vea potronja nije bila poeljna. Isto
vrijedi i za seljake. Razlog njihovih pobuna u esnaestom stoljeu
nije bila elja da troe isto onoliko koliko i stalei iznad njih, ve
su htjeli osnovu za dostojanstvenu ljudsku egzistenciju, i traili
ispunjenje tradicionalnih obaveza koje su zemljovlasnici imali pre
ma njima.
29. Ovo je Childeov pojam (1936), a Mumford kritizira njegovu upo
trebu (1967).
30. Childe sugerira da je, kada se pojavila potreba za vie zemlje, sta
rije naseljenike trebalo ili odstraniti, ili zamijeniti, ili je njima
dominirala grupa koja je zauzela njihov teritorij, te da se neka
vrst ratovanja morala voditi prije nego je urbana revolucija bila
u potpunosti zavrena. Ali on priznaje da se to ne moe ustvrditi
arheolokim dokazima. On stoga zauzima stav da se u razdoblju
prije urbane revolucije, poslije 6000. godine p. n. e., mora prihvatiti
ratovanje, iako u malim razmjerima i u mahovitom i isprekidanom
obliku. (V. G. Childe, 1936). U svakom sluaju, sve do razvoja
grada-drave s njegovim kraljevima i hijerarhijom, krvavi osva
jaki ratovi nisu bili permanentna institucija.
31. O ovom stajalitu govorit emo podrobnije u jedanaestom poglav
lju.
197

32. To je vie nego sluajnost; ono proizlazi iz nae zajednike osnov

ne pozicije, naglaavanja fundamentne razlike izmeu onog to je
u slubi ivota i onoga to gui ivot.
33. elim izraziti svoju zahvalnost preminulom Ralphu Lintonu, s ko
jim sam na Sveuilitu Yale, 1948. i 1949. godine, drao seminar o
karakternoj strukturi primitivnih drutava, za ono to sam kroz te
seminare i kroz mnoge razgovore od njega nauio. Takoer elim
izraziti zahvalnost Georgu P. Murdocku, koji je sudjelovao u tim
seminarima, za njegov poticaj iako su naa shvaanja ostala veoma
razliita.
34. Zuni, Dobu, Kvvakiutl.
35. Arape, Grenlandski Eskimi, Bachiga, Ifugao, Kvvakiutl, Manus,
Irokezi, Ojibwa, Samoanci, Zufii, Bathonga, Dakota, Maori.
36. Tasmanijanci, Aranda, Samoanci, Semangi, Todase, Kozaci, Ainui,
Polarni Eskimi, Haida, Crovv, Irokezi, Hopi, Azteki, Inka, Witotosi,
Nama Hottentoti i Ganda. (U ovom kontekstu nisam razmatrao
njegov opis Azteka i Inka jer su to bila visoko razvijena i sloena
drutva pa prema tome ne bi bila prikladna za ovakvo kratko
ispitivanje.)
37. Mbutu.
38. R. Benedict i M. Mead su obadvije opisale Zufii i Kwakiutl; M.
Mead i G. P. Murdock su oboje opisali Irokeze i Samoance; oni
su ovdje razmatrani samo jednom. Meu primitivnim lovcima koje
je opisao E. R. Service (1966), ovdje su razmatrani Semangi, Eski
mi i Australci. Semangi i Eskimi spadaju u sistem A, Australci u
B. Hopi nisam klasificirao jer je struktura njihovog sistema takva
da ne dozvoljavaju klasifikaciju. Oni posjeduju mnoga obiljeja
koja bi ih stavila u sistem A, ali njihova agresivnost kazuje da bi
oni mogli pripadati sistemu B (Usp. D. Eggan, 1943.)
39. Ovo pretjerano naglaavanje seksa kod ljudi koji inae ne znaju
uivati moe se primijetiti u dananjem zapadnom drutvu meu
swingerima, koji prakticiraju grupni seks, a kojima je krajnje
dosadno i nesretni su, i obinim ljudima koji se dre seksualnog
zadovoljstva kao jedine promjene od stalne dosade i usamljeno
sti. To se, moda, mnogo ne razlikuje od onih dijelova potroakog
drutva, ukljuujui i mnoge lanove mlae generacije, za koje je
seksualna potronja osloboena restrikcija i za koje je seks (kao
i droga) jedino osloboenje od inae dosadnog i potitenog men
talnog stanja.
40. S. Palmer (1955) je ispitivao agresivnost meu primitivnim naro
dima prouavanjem uestalosti umorstva i samoubojstva kod
etrdeset nepismenih drutava. Svrstao je umorstva i samouboj
stva u destruktivna djela i usporedio njihovu uestalost kod ovih
etrdeset drutava. Meu onima koje je prouavao, bila je jedna
grupa s veoma niskim indeksom destruktivnosti (05); u ovoj
grupi nalazi se osam kultura. Kod jedne je grupe postojao srednji
stupanj destruktivnosti (615); u ovoj grupi nalazi se etrnaest
drutava. Jedna je grupa imala veoma visoki stupanj destruktiv
nosti (1624); u ovoj grupi nalazi se osamnaest kultura. Ako zbro
jimo nisku i srednju agresivnost, dobijemo dvadeset i dvije kul
ture s niskim i srednjim stupnjem agresivnosti, nasuprot osam
198

naest s visokim stupnjem agresivnosti. Iako je ovaj postotak ve

oma agresivnih drutava vii od onog do kojeg sam doao ja u
mom ispitivanju trideset primitivnih kultura, ipak Palmerovo ispi
tivanje ne potvruje tezu o ekstremnoj agresivnosti primitivnih
naroda.
41. M. R. Davie (1929), na primjer, iznosi mnotvo materijala o primi
tivnoj destruktivnosti i muenju. Usp. takoer Q. Wrighta (1965)
o ratovanju u civilizaciji.
42. Blanc ukazuje na dionizijske misterije stare Grke i pie: I ko
nano, moda nije beznaajno primijetiti da sv. Pavao u svojoj
poslanici Korinanima naglaava s naroitom estinom motiv
stvarne prisutnosti Kristove krvi i tijela u euharistijskom ritualu,
koji je bio vaan u irenju i prihvaanju kranstva i njegovog
glavnog rituala u Grkoj, gdje je tradicija dionizijskog simbolikog
rituala bila naroito vrsta i intenzivno se doivljavala. (A. C.
Blanc, 1961).