Professional Documents
Culture Documents
Mehanika Fluida
Mehanika Fluida
Mehan ika fl ui d a I
Skripta predavanja
Zagreb 2014
Predgovor
U Zagrebu, 06.02.2014.
Zdravko Virag, Mario avar, Ivo Dijan
Sadraj
SADRAJ
1. Matematike osnove ...................................................................................................... 1
1.1. Pravila indeksnog zapisivanja vektorskih i tenzorskih veliina ............................. 1
1.2. Pravila za promjenu komponenti tenzora pri rotaciji koordinatnog sustava Oxi u
Ozj ........................................................................................................................... 1
1.3. Definicije ................................................................................................................ 1
1.4. Raunske operacije s tenzorima ............................................................................. 2
1.5. Geometrijska interpretacija skalarnog umnoka vektora: ...................................... 2
1.6. Geometrijska interpretacija vektorskog umnoka vektora: .................................... 2
1.7. Diferencijalni operatori .......................................................................................... 3
1.8. Derivacija u smjeru jedininog vektora n ............................................................. 3
1.9. Totalni prirast polja na putu dr dxi ei dx1e1 dx2 e2 dx3e3 ........................... 3
1.10. Geometrijska interpretacija gradijenta na primjeru funkcije dviju varijabli .......... 4
1.11. Gaussova formula ................................................................................................... 4
2. Fizikalne osnove ............................................................................................................. 5
2.1. Osnovne dimenzije u mehanici fluida .................................................................... 5
2.2. Hipoteza kontinuuma ............................................................................................. 5
2.3. Fluid ili tekuina ..................................................................................................... 5
2.4. Viskoznost fluida .................................................................................................... 5
2.5. Sile u fluidu ............................................................................................................ 6
2.5.1. Masene sile ................................................................................................ 6
2.5.2. Povrinske sile ........................................................................................... 6
3. Statika fluida .................................................................................................................. 9
3.1. Osnovna jednadba statike (sluaj ai 0 ) ............................................................. 9
3.2. Promjena tlaka izmeu dvije toke (uz konst. i fi konst. )........................ 9
3.3. Promjena tlaka u mirujuem fluidu u polju sile tee ( fi g i 3 ,
3.4.
3.5.
3.6.
3.7.
3.8.
II
Sadraj
III
Sadraj
IV
Oznaka
Dimenzija
A, S
c
D, d
F
g
K
m
M
P
p
Q
U
u
V
v
W
z
L2
LT-1
L
MLT-2
LT-2
ML-1T-2
MT-1
ML2T-2
ML2T-3
ML-1T-2
L3T-1
L2T-2
L2T-2
L3
LT-1
ML2T-2
L
ML-3
L2T-1
ML-1T-1
T-1
ML-1T-2
-
Jedinica u
SI sustavu
m2
m/s
m
N
m/s2
Pa
kg/s
Nm
W
Pa
m3/s
m2/s2
J/kg
m3
m/s
J
m
kg/m3
m2/s
Pas
rad/s
N/m2
rad
PREPORUENA LITERATURA
Virag, Z.: Mehanika fluida odabrana poglavlja, primjeri i zadaci, Sveuilite u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002.
Fancev, M.: Mehanika fluida, Tehnika enciklopedija, 8, Hrvatski leksikografski zavod,
Zagreb, 1982.
Munson, B. R., Young, D. F., Okiishi, T. H.: Fundamentals of Fluid Mechanics, John
Wiley&Sons, Toronto, 1990.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, 2003.
Cengel, Y. A., Cimbala, J. M.: Fluid Mechanics Fundamentals and Applications,
McGraw-Hill, 2006.
1. Matematike osnove
1. MATEMATIKE OSNOVE
1.1. Pravila indeksnog zapisivanja vektorskih i tenzorskih veliina
1. Slobodni indeks je onaj koji se pojavljuje tono jedan puta u svakom aditivnom lanu
jednadbe, a oznauje komponente tenzora. lanovi bez slobodnog indeksa su skalari,
s jednim slobodnim indeksom su vektori, a lanovi s dva i vie slobodnih indeksa su
tenzori odgovarajueg reda. Broj komponenti tenzora u trodimenzijskom prostoru je
jednak 3n gdje je n broj slobodnih indeksa.
2. Ponovljeni (nijemi) indeks je onaj koji se u nekom aditivnom lanu jednadbe
pojavljuje u paru, a oznauje zbroj po svim njegovim vrijednostima.
3. Niti jedan indeks se u bilo kojem aditivnom lanu ne smije pojaviti vie od dva puta.
4. Paru nijemih indeksa se smije promijeniti oznaka.
1.2. Pravila za promjenu komponenti tenzora pri rotaciji koordinatnog sustava
Oxi u Ozj
Tij
Cil C jmTij
(za vektore ai
Cil al odnosno a j
Cil al )
cos
SijT
S ji .
AijT
vrijedi Aij
5. Kroneckerov delta:
ij
6. Permutacijski simbol:
Vrijedi:
ijk lmk
il
jm
A33
1 za i
0 za i
j
;
j
0.
3
ii
ijk
im jl
A22
ijk ljk
2 il ;
ijk ijk
ijk
jki
kij
ijk
ikj
ijk
jik
1
i
2 j
k 3
1. Matematike osnove
Aij
Bij
bi )
ai
2. Mnoenje skalarom:
(za vektore ci
ai )
Aij
Bij
3. Mnoenje tenzora
a) skalarno (pojavljuje se jedan ili vie parova nijemih indeksa), primjeri: c j
bT
i ij ,
bT
lki k ij
a c
a c cos
projekcija c na a
ac
ca
c a cos
ai ci
a1c1
a2c2
a3c3
projekcija a na c
na smjer vektora.
1.6. Geometrijska interpretacija vektorskog umnoka vektora:
Indeksni zapis vektorskog produkta v a c glasi
vl
lki ak ci
Geometrijski gledano intenzitet vektorskog produkta ima
c
znaenje povrine paralelograma ije su stranice vektori a i
c.
v v a c ac sin
1. Matematike osnove
Operator nabla: e1
e2
e3
ei
x1
x2
x3
xi
Opis
Gradijent
(Tenzorski
umnoak s )
Rotor
(Vektorski
umnoak s )
Divergencija
(Skalarni
umnoak s )
Polje
operator
oznaka
Skalarno
grad
Vektorsko v
grad v
Tenzorsko T
gradT
Skalarno
Vektorsko v
rot v
Tenzorsko T
rot T
Skalarno
Vektorsko v
div v
Tenzorsko T
divT
Ineksni zapis
xi
v j
xi
T jk
xi
v
ijk k
x j
Tkm
x j
v j
ijk
x j
T jk
x j
n grad
n j (projekcija vektora gradijenta na smjer normale)
n
x j
dx j
dx1
dx2
dx3
x j
x1
x2
x3
Prirast polja je najvei pri pomaku u smjeru gradijenta (gradijent pokazuje smjer najbreg
porasta polja).
Smanjenje polja je najvee pri pomaku u smjeru suprotnom od smjera gradijenta.
Pri pomaku u smjeru okomitom na smjer gradijenta nema prirasta polja (vektor grad je
okomit na plohu =konst.)
1. Matematike osnove
x1 , x2
Prostorni prikaz polja
Crte oznauju presjeke sa =konst.
Polje gradijenta je vektorsko polje.
Vektorsko polje se vizualizira vektorskim
krivuljama koje svojim tangentama pokazuju
smjer vektora vektorskog polja. Desna slika
prikazuje
vektorske
krivulje
koje
vizualiziraju polje gradijenta gornjeg
primjera.
nj
dS
n j dS
V
x3
dV
dV
x
j
S
V
gdje umjesto tokice moe stajati skalarno,
vektorsko ili tenzorsko polje.
Primjeri:
x2
x1
pn j dS
S
vj
v j n j dS
S
p
dV
xj
xj
ili
pndS
S
dV ili
gradpdV
V
v ndS
S
divvdV
V
2. Fizikalne osnove
2. FIZIKALNE OSNOVE
2.1. Osnovne dimenzije u mehanici fluida
Veliina
masa
duljina
vrijeme
temperatura
Oznaka dimenzije
M
L
T
Jedinica u SI sustavu
kg
m
s
K
2. Fizikalne osnove
Kinematika viskoznost
m2
.
, L2T -1 ; SI
s
2.5. Sile u fluidu
fi
V
x3
fi dm
Fi
fi dV
V
Fi MLT2 ; Fi SI N
x2
x1
Slika uz definiciju masenih sila
g i3
ai
dS
nj
V
x3
Fi =
dS
x2
x1
Slika uz definiciju povrinskih sila
2. Fizikalne osnove
13
x2
21
12
ji
11
11
12
13
21
22
23
31
32
33
x1
Slika uz definiciju komponenti
tenzora naprezanja
(n j )
nj
ji
normale)
Dogovor o predznacima naprezanja:
Pozitivna naprezanja na povrinama orijentiranim normalama u pozitivnom smjeru
koordinatnih osi takoer gledaju u pozitivne smjerove tih osi i obrnuto, pozitivna
naprezanja na povrinama orijentiranim normalama koje gledaju u negativnom smjeru
koordinatnih osi, takoer gledaju u negativne smjerove tih osi.
Stanje naprezanja u fluidu
Sluaj
Realni fluid u gibanju
(postoje viskozne sile)
- Realni fluid u mirovanju
ili relativnom mirovanju
- Idealni fluid (neviskozan)
Tenzor naprezanja
p ij
ij
ji
= viskozna naprezanja
p = tlak
ji
ij
Vektor naprezanja
i
nj
f
i
nj
ij
pni
ji
f
i
ji
nj
ji
pni
Fluid relativno miruje kada se giba poput krutog tijela (nema pomicanja estica jednih
prema drugima). U relativnom mirovanju nema deformacije, to znai da nema ni
viskoznih sila.
2. Fizikalne osnove
pni dS
nj
V
x3
pni
Za p
S
x2
x1
Slika uz definiciju sile tlaka
konst. je
3. Statika fluida
3. STATIKA FLUIDA
3.1. Osnovna jednadba statike (sluaj ai 0 )
p
(izraava ravnoteu masenih sila i sila tlaka).
ili f gradp
xi
Iz osnovne jednadbe statike imajui na umu svojstva gradijenta zakljuuje se:
fi
1. Ako nema masenih sila ( fi 0 ) slijedi da je tlak p konstantan. Pascalov zakon: Tlak
narinut izvana na fluid u mirovanju iri se jednoliko u svim smjerovima. Ilustracija:
hidraulika prea
Tlakovi ispod stapova su jednaki, to znai da je
F
F
F1 F2
A
ili F2 F1 2
2
1
A1 A2
A1
to znai da dolazi do pojaanja sile.
A
A
2
2. Tlak najbre raste u smjeru gradp tj. u smjeru masene sile, a najbre opada u smjeru
gradp tj. u smjeru suprotnom od masene sile,
3. Budui da je gradp okomit na povrinu p=konst. promjena tlaka u okomitom smjeru na
vektor masene sile je jednaka nuli. Drugim rijeima, vektor masene sile je okomit na
povrine konstantnog tlaka (izobare).
Takoer vrijedi:
4. Granica dvaju fluida u mirovanju poklapa se s izobarom, te je vektor masene sile u
svakoj toki okomit na razdjelnu povrinu,
5. Vektor masene sile je usmjeren od razdjelne povrine prema fluidu vee gustoe,
6. Na granici dvaju fluida tlak je neprekidan, ako se zanemare uinci povrinske
napetosti.
3.2. Promjena tlaka izmeu dvije toke (uz konst. i fi konst. )
Iz osnovne jednadbe statike slijedi:
p2 p1 fi xi
ili
p2 p1 f r p1 f r cos
fi
xi
2
3. Statika fluida
g 9,80665 m/s2 )
p
p
z 0 konst.
g
g
gdje z oznauje visinu, h dubinu, a p0 tlak u ishoditu koordinatnog sustava.
p p0 gz p0 gh ili
p
p
visina tlaka, L,
g
g
p
z piezometrika visina.
g
p
g m stupca fluida,
SI
p0
p0
p0
.
10
3. Statika fluida
h1
1
h0
h2
2
ha
pv 0
0
pa
11
3. Statika fluida
hC
in
= s
yC
hC
F0= p0 A
Fh phC A
Fh=pC A
C
p=p0+gh
H
=konst.
H
y
A
Sila F0 uslijed konstantnog tlaka p0 okomita je na ravnu povrinu A i djeluje od
fluida prema povrini u njenom teitu, a po veliini je: F0 p0 A
Sila Fh uslijed promjenjivog hidrostatskog tlaka ph gh okomita je na ravnu
povrinu A i djeluje od fluida prema povrini u toki H, a po veliini je:
Fh phC A ghC A gdje je hC dubina na kojoj se nalazi teite C povrine A .
Poloaj toke H je u odnosu na teite C povrine A definiran pomacima x i y za
I
I
koje vrijedi: y i
gdje je yC hC sin udaljenost teita C
x
yC A
yC A
od slobodne povrine, mjereno u ravnini u kojoj se nalazi povrina (udaljenost OC
prema slici), a I i I su glavni i centrifugalni moment inercije povrine A u odnosu
na osi i kroz teite, prema slici. Pomak x je za povrine s barem jednom osi
simetrije jednak nuli (vidjeti kao primjer tablicu koja prikazuje podatke o
centrifugalnom momentu inercije I ).
p0
yC=hC
C
H
hC
Fh= ghC A
Fh= ghC A
12
3. Statika fluida
Povrina
A ab
ba 3
12
ab 3
12
A R2
R4
4
R4
4
1 2
R
2
0,1098R 4
0,3927 R 4
ab
2
ba 3
36
1 2
R
4
0,05488R 4
b/2
b/2
4R
3
R
a
3
ba 2
b 2d
72
b+d
3
b
4R
3
4R
3
C
R
0,05488R 4
0,01647 R 4
13
3. Statika fluida
yR
yR
F0
F0
Fh
FR= Fh+F0
Fh
H
yR=y
FR= Fh -F0
C
H
Fh
yR=y
Fh+F0
a) istosmjerne sile
Fh
Fh -F0
b) mimosmjerne sile
h
O
pa
p=pa+0gh
0<
h
pM0=0gh
fiktivna
slobodna
povrina
hf = h1 1
h1
pa
p = pa+0gh1+g (h -h1)
p = pa+gh
14
3. Statika fluida
g
y
n
b od
slo
a
in
ov r
p
a
dSz
Sz
Cz
hCy
x
x
dV=hdSz
Sx
Cx
Hx
hhCxy
Sy
x
hyh
Cy
hxy
dF
dS
Hy
h
hxh
h yx
h=-z
Izrazi za komponente
F0 x p0 S x ;
F0 x ,
F0 y ,
F0 y p0 S y ;
F0 z
sile
F0
F0 z p0 S z
hxh
I
hCx S x
hxy
I
hCx S x
hyh
I
hCy S y
hyx
I
hCy S y
15
3. Statika fluida
Primjer: Vertikalna i horizontalna komponenta sile na zakrivljenu povrinu ABDEF (prema slici) irine B
(okomito na ravninu slike). Fluid je oznaen sivom bojom, a toke G, H i I su na slobodnoj povrini.
G H
H
I
G
I
V
=
B
Vertikalna komponenta jednaka je po veliini teini fluida u rafiranom volumenu V, djeluje prema dolje i
prolazi teitem tog volumena. Na dijelu povrine BDEF fluid je iznad povrine, te sila djeluje prema dolje, a
po veliini je jednaka teini fluida u volumenu BDEFIGB. Na dijelu povrine AB fluid je ispod povrine pa
sila djeluje prema gore, a po veliini je jednaka teini fluida u volumenu AHGBA.
Horizontalne komponente sile tlaka na dijelovima povrine EF i ED se meusobno ponitavaju. Projekcija
povrine s kojom se rauna horizontalna sila tlaka je dakle jednaka umnoku visine AD sa irinom B
povrine. Horizontalna komponenta sile tlaka djeluje od fluida prema dijelu povrine ABD, dakle s desna u
lijevo.
Fb1
V1
T
Fb2
mg
C2
V2
16
4. Kinematika fluida
4. KINEMATIKA FLUIDA
Prema hipotezi kontinuuma vrijedi pravilo da svaka estica fluida (materijalna toka)
zauzima samo jednu toku prostora, a u jednoj toki prostora se moe nalaziti samo
jedna estica kontinuuma.
Materijalni volumen VM (fluidno tijelo) je uoeni dio prostora ispunjen fluidom koji se
tijekom gibanja sastoji stalno od jednih te istih estica. Materijalni volumen je od
okoline odijeljen materijalnom povrinom S M koja se takoer sastoji stalno od jednih
te istih estica. Jasno je da je brzina gibanja materijalne povrine jednaka brzini
gibanja estica fluida, koje ine materijalnu povrinu.
U opem sluaju materijalni volumen tijekom gibanja mijenja svoj poloaj, oblik i
veliinu, pa je za opis njegova gibanja, potrebno opisati gibanje svake njegove estice.
4.1. Lagrangeov opis gibanja fluida
Poloaji toaka prostora i poloaji estica fluida opisuju se radijus vektorom r (ije su
komponente prostorne ili Eulerove koordinate xi ). U apsolutnom koordinatnom
sustavu je poloaj toke prostora stalan u vremenu (prostorne koordinate xi nisu
funkcije vremena), a poloaj gibajue estice fluida se mijenja s vremenom, to znai
da komponente xi radijus vektora (vektora poloaja) koje opisuju poloaj estice
fluida jesu funkcija vremena. Gibanje estice definirano je vremenskom promjenom
njena vektora poloaja u obliku xi xi (t ) (jednadba gibanja estice fluida).
Brzina estice fluida jest vremenska derivacija vektora poloaja vi xi (t ) (tokica
oznauje vremensku derivaciju), a ubrzanje estice fluida jest vremenska derivacija
brzine ai vi (t ) xi (t ) .
t0
VM(t0)
xi=xi(yj,t)
VM(t)
x3
yj
x j (t0 )
xi ( y j , t )
x1
x2
17
4. Kinematika fluida
xi xi y j , t , odnosno x 2 2 y1 , y 2 , y 3 , t
x3 3 y1 , y 2 , y 3 , t
Gornje jednadbe opisuju vremenski promjenljivi poloaj one estice fluida koja je u
trenutku t0 bila na poziciji opisanoj vektorom poloaja y j . Mijenjajui vektor y j
dobivaju je jednadbe gibanja razliitih estica materijalnog volumena.
Brzina estice fluida jest vremenska derivacija vektora poloaja
xi ( y j , t )
Dxi
vi ( y j , t )
y j konst.
t
Dt
U mehanici se ona naziva materijalnom derivacijom, a zbog posebne vanosti se
D
oznauje s
. Materijalnom derivacijom se izraava vremenska promjena fizikalnog
Dt
svojstva estice fluida, onako kako bi to osjeao promatra koji se giba zajedno s
esticom. Gornji izraz opisuje promjenu brzine estica fluida izraenu Lagrangeovim
koordinatama. Promjenom koordinata y j dobiju se brzine razliitih estica
materijalnog volumena.
Ubrzanje estice fluida jest materijalna derivacija brzine
v ( y , t )
Dvi
ai ( y j , t ) i j
y j konst.
t
Dt
Ponovo se promjenom Lagrangeovih koordinata dolazi do ubrzanja razliitih estica
kontinuuma, u bilo kojem trenutku.
U Lagrangeovom opisu strujanja fluida se funkcijama Lagrangeovih koordinata i
vremena mogu opisati i druga fizikalna svojstva estica fluida. Ako se sa oznai
neko fizikalno svojstvo kontinuuma (gdje za moe stajati skalarno fizikalno
svojstvo poput gustoe i temperature, vektorsko poput poloaja, brzine i ubrzanja ili
tenzorsko svojstvo), openito se moe pisati:
L yj ,t
Rijeima bi se reklo da gornja jednadba opisuje vremensku promjenu fizikalnog
svojstva estice yj. Nadindeks L u oznaci funkcije ukazuje da je fizikalno svojstvo
izraeno Lagrangeovim koordinatama.
18
4. Kinematika fluida
U mehanici fluida se uglavnom koristi Eulerov opis strujanja fluida, koji se temelji na
poljima fizikalnih veliina. Ako se svakoj toki prostora u svakom vremenskom
trenutku pridrui fizikalno svojstvo one estice fluida koja se u promatranom trenutku
nalazi u promatranim tokama prostora dobije se polje fizikalne veliine izraeno
prostornim (Eulerovim) koordinatama
E xi , t
y2
y2 x1 , x2 , x3 , t
y3
y3 x1 , x2 , x3 , t
ili krae
yj
y j xi , t
Gornje jednadbe daju poetni poloaj (u trenutku t 0 ) one estice fluida koja se u
trenutku t nalazi na poziciji definiranoj prostornim koordinatama xi. Uvrtavanjem
gornjeg izraza u Lagrangeov zapis fizikalnog svojstva slijedi Eulerov zapis polja
L y j , t E y j ( xi , t ), t E xi , t
Materijalna derivacija izraava brzinu promjene fizikalnog svojstva estice fluida, tj.
promjenu koju bi osjetio promatra koji bi se gibao zajedno s esticom. Za fizikalno
svojstvo zapisano Lagrangeovim koordinatama ona je definirana kao
L yj ,t
D
Dt
t
y j konst.
vi ( xi , t )
xi konst.
xi
t konst.
Prvi lan desne strane gornjeg izraza oznauje lokalnu brzinu promjene fizikalnog
svojstva, koju bi osjetio promatra u fiksnoj toki prostora, dok drugi lan desne strane
oznauje konvektivnu ili prijenosnu brzinu promjene fizikalnog svojstva, uslijed
pomicanja estice fluida u polju . Isputajui oznaku E za Eulerovo polje i
izbjegavajui eksplicitno navoenje zavisnosti polja od prostornih i vremenske
koordinate, gornji izraz u razvijenom obliku poprima oblik:
xi / y j razliita od nule i
konana.
19
4. Kinematika fluida
Dt
materijalna
derivacija
v1
brzina lokalne
promjene
v2
v3
x1
x2
x3
brzina konvektivne promjene
vj
Dt t
x j
Gdje umjesto oznake moe stajati skalarno, vektorsko ili tenzorsko polje izraeno u
funkciji prostornih koordinata i vremena.
Dok se u Lagrangeovom opisu strujanja fluida polazi od jednadbi gibanja (ijim se
deriviranjem dolazi do brzine i ubrzanja), u Eulerovom se opisu polazi od polja brzine
(jer se polje brzine pojavljuje u operatoru materijalne derivacije).
Primjer: Polje ubrzanja. Prema definiciji ubrzanje estice fluida je materijalna derivacija njene brzine, te za
polje ubrzanja ai , vrijedi:
ai
Dvi vi
v
vj i
Dt
t
x j
a2
v2
v
v
v
v1 2 v2 2 v3 2
t
x1
x2
x3
a3
v3
v
v
v
v1 3 v2 3 v3 3
t
x1
x2
x3
dt
v1 ( x1 , x2 , x3 , t ) v2 ( x1 , x2 , x3 , t ) v3 ( x1 , x2 , x3 , t )
ijim se rjeavanjem uz poetne uvjete za t=t0, xi(t0)=yi, dolazi do jednadbi
trajektorija.
20
4. Kinematika fluida
v1 ( x1 , x 2 , x3 , t1 ) v 2 ( x1 , x 2 , x3 , t1 ) v3 ( x1 , x 2 , x3 , t1 )
21
4. Kinematika fluida
4.5. Protok
Volumenski protok ili jednostavno protok Q jest volumen estica fluida koje u jedininom
vremenu prou kroz promatranu povrinu S orijentiranu jedininim vektorom normale ni .
Ako se estice fluida gibaju brzinom vi , a toke povrine brzinom ui , tada je relativna
brzina gibanja estica fluida u odnosu na povrinu wi vi ui , a protok Q je definiran
izrazom
Q wi ni dS vi ui ni dS .
S
Mirujua povrina S
T(t+dt)
T(t)
vdt
dS
dA
Gibajua povrina S
mirujuem
fluidu
( vi 0 )
je
prema
opoj
formuli
Q ui ni dS .
S
S(t)
udt
dS
S(t+dt)
Q vi ui ni dS 0 . Jasno je da kroz materijalnu povrinu nema protoka estica fluida jer se ona sastoji
S
22
4. Kinematika fluida
Q vi ni dS 0 .
S
V 0 V
dV
odnosno sadraj fizikalne veliine unutar estice fluida (unutar infinitezimalnog volumena
dV ) jest dF = dV , a sadraj te fizikalne veliine unutar odreenog volumena V je
definiran integralom
F = dV
V
Primjeri: F = V 1 ;
F =m ;
F = mvi vi ,
F=
1 2
1
mv v 2
2
2
Dakle za sluaj gibajue povrine u gibajuem fluidu, volumenski protok kroz elementarnu
povrinu dS e biti dQ vi ui ni dS , a protok fizikalne veliine pronesene kroz tu
povrinu je dQF vi ui ni dS , odnosno protok fizikalne veliine kroz ukupnu povrinu
je
QF vi ui ni dS
S
23
4. Kinematika fluida
Primjeri:
a) Maseni protok: Qm m vi ui ni dS
Za sluaj mirujue
QKG k vk vi ui ni dS
1
v 2 vi ui ni dS ; QEK ML2 T3 , QEK SI W .
2
S
dt
dt
opisuje element volumena d(dV ) ui ni dtdS , to
integrirano po povrini S daje razliku volumena
V t dt V t , te je konano:
dV
u
ui ni dS i dV .
dt S
xi
V
Za granini prijelaz V dV vrijedi
d dV ui
dV
dt
xi
b) Sluaj materijalnog volumena VM ija se granica S M pomie brzinom vi gibanja estica
DVM
dV
( ui vi ), pa vremenska derivacija postaje materijalnom derivacijom
, te se
dt
Dt
moe pisati
v
DVM
vi ni dS i dVM
Dt
xi
SM
VM
Pri graninom prijelazu kada se materijalni volumen saima u toku ( VM dVM ) odnosno
esticu fluida, vrijedi
D dVM vi
D dVM
vi
1 D dVM
dVM ili
, gdje
oznauje brzinu promjene
Dt
xi
xi dVM
Dt
Dt
obujma estice fluida.
c) Sluaj volumena s nepominom granicom ( ui 0 ) iji je obujam konstantan, pa vrijedi
dV
0 , to se dobije i iz opeg izraza uz ui 0 .
dt
24
4. Kinematika fluida
dV
dV ui ni dS
dt V
t
t
xi
V
S
V
lokalna promjena
dV
promjena uslijed
gibanja volumena
d
D
)
dt
Dt
vi
D
dV
dV vi ni dS
Dt VM
t
xi
VM
SM
VM
b) Materijalni volumen ( ui vi ,
dV
c) Mirujui volumen ( ui 0 )
d
dV
dV
dt V
t
V
4.10. Koncept kontrolnog volumena
Svi zakoni mehanike i termodinamike bit e primjenjivi na materijalni volumen (u
mehanici je to materijalno tijelo ili sustav materijalnih toaka, a u termodinamici je to
zatvoreni termodinamiki sustav). U mehanici fluida nije interes pratiti to se dogaa sa
samim fluidom (dakle nee se pratiti gibanje materijalnog volumena, kao to se u mehanici
prati gibanje tijela), nego je potrebno odrediti posljedice strujanje fluida u blizini neke
konstrukcije. U tom smislu e se definirati kontrolni volumen ije se granice poklapaju s
povrinom konstrukcije za koju se eli istraiti utjecaj strujanja fluida. Budui da e svi
zakoni mehanike fluida biti formulirani za materijalni volumen potrebno ih je
preformulirati za kontrolni volumen. Kontrolni je volumen u veini sluajeva s mirujuim
granicama ( ui 0 ), a u analizi konstrukcija s pominim dijelovima koristi se i formulacija
kontrolnog volumena s pominim granicama.
4.11. Brzina promjene sadraja fizikalne veliine unutar materijalnog volumena
izraena promjenom u kontrolnom volumenu
U trenutku poklapanja materijalnog i kontrolnog volumena brzina lokalne promjene im je
ista, kao to su isti i povrinski integrali, u gornjim izrazima, iz kojih slijedi:
a) sluaj kontrolnog volumena VKV koji je ograen mirujuom kontrolnom povrinom SKV
D
dV
dV vi ni dS (Reynoldsov transportni teorem)
Dt VM
t
VKV
SKV
uz napomenu da vrijedi:
d
dV
dV
t
dt VKV
VKV
Dt VM
dt V
S
25
4. Kinematika fluida
Lijeva strana oznauje brzinu promjene mase fluida unutar kontrolnog volumena, a desna
ukupni maseni protok kroz kontrolnu povrinu. Na dijelu kontrolne povrine kroz koju
fluid ulazi u kontrolni volumen vektor vanjske normale i vektor brzine ine kut vei od
90, te je vi ni 0 i maseni protok je negativan, a negativni predznak ispred integrala
ukazuje da e taj protok poveavati sadraj mase unutar kontrolnog volumena. Na izlaznoj
granici je vi ni 0 , pa negativni predznak ispred integrala ukazuje na istjecanje fluida iz
kontrolnog volumena tj. oznauje smanjenje sadraja mase unutar kontrolnog volumena.
Kroz nepropusnu stijenku nema protoka, to znai da je brzina ili jednaka nuli ili je
tangencijalna na stijenku. Ako se sa m u oznai ukupni maseni protok kojim fluid ulazi u
kontrolni volumen, a sa mi maseni protok kojim fluid iz njega izlazi, tada vrijedi:
d
dV mu mi .
dt VKV
a) Sluaj stacionarnog strujanja. U stacionarnom strujanju fluida se slika strujanja ne
mijenja s vremenom, to znai da se nee mijenjati niti sadraj mase unutar
kontrolnog volumena pa vrijedi jednakost ulaznog i izlaznog masenog protoka
mu mi
b) Sluaj nestlaivog (stacionarnog ili nestacionarnog) strujanja homogenog fluida
(
konst. ). S obzirom da je gustoa konstantna u kontrolnom volumenu e se u
svakom trenutku nalaziti jednaka masa fluida, a maseni protok je m Q , te
vrijedi
Q u Qi
Primjer: Strujanje kroz ravastu cijev
Q1
Q2
Q4
Q3
26
5. Dinamika fluida
5. DINAMIKA FLUIDA
energije
27
5. Dinamika fluida
F F
nj
dS
Okolin
a
Materijalni sustav se sastoji od n toaka
Unutranje sile i njihovi momenti se ponitavaju
prema III. Newtonovom zakonu (snage ne!)
Fk = rezultirajua vanjska sila na k-tu toku
SM
x1
fi dV
x2
D
vi dV fi dV
Dt VM
VM
mk vk
Fk
k 1
vi
dm=dV
fi
VM
x3
Sustav
d
dt
dS
k 1
Brzina promjene
koliine gibanja VM
Brzina promjene
koliine gibanja sustava
Ukupna masena
sila na VM
dS
i
SM
Ukupna povrinska
sila na VM
n
n
D
t
d
VM
VM
SM
rk mk vk
rk Fk
Brzina
promjene
momenta
Moment
masenih
Moment
vanjskih
dt k 1
k 1
koliine gibanja V
sila na V
povrinskih sila na V
M
d
dt
n
k 1
1
mk vk2
2
Brzina promjene
kinetike energije sustava
Fk' vk
Fk vk
k 1
k 1
Snaga unutranjih
sila unutar sustava
D
v2
dV fi vi dV i vi dS PF
Dt VM 2
VM
SM
Snaga
Brzina promjene
kinetike energije VM
Snaga vanjskih
masenih
sila na VM
Snaga vanjskih
povrinskih
sila na VM
unutranjih
povrinskih
sila unutar
VM
28
5. Dinamika fluida
t dV
D
V
dV KV
vi ni dS
Dt VM
d dV SKV
dt V
KV
mehanik
e energije
d
1 2
1
v dV v 2 v j n j dS
dt VKV 2
2
SKV
Brzina promjene kinetike
energije kontronog volumena
koliine
gibanja
Protok koliine
gibanja kroz KP
ukupna masena
sila na KV
v dS
fi vi dV
Snaga vanjskih
povrinskih sila na KV
Snaga unutarnjih
povrinskih
sila unutar KV
dS
i
SKV
ukupna povrinska
sila na KV
d
kji x j vi dV kji x j vi vr nr dS kji x j f i dV
dt VKV
SKV
VKV
Brzina promjene momenta
koliine gibanja KV
PF
i i
SKV
d
vi dV vi v j n j dS fi dV
dt VKV
SKV
VKV
Brzina promjene
koliine gibanja KV
momenta
koliine
gibanja
VKV
kji
x j i dS
SKV
U nastavku emo posebno obraditi redom, zakon mehanike energije, pa zakone ouvanja
koliine gibanja i momenta koliine gibanja. Ponovit e se definicije zakona za materijalni
volumen, formulirat e ih se za kontrolni volumen, te primijeniti prvo na sluaj
jednodimenzijskog strujanja u cijevima, a zatim dati praktine primjene tih zakona u
strojarstvu.
29
5. Dinamika fluida
dS
nj
dS
V
x3
vi
dm=dV
fi
SM
fi dV
povrine
elementarna
SM
povrinska sila
i dS , a njena
x1
snaga je
i vi dS , pri emu je
Slika uz definiciju zakona koliine gibanja
vektor naprezanja
definiran
i
zbrojem tlanih i viskoznih sila
i pni i f .
Povrinske sile koje djeluju po materijalnoj povrini su za materijalni volumen vanjske sile
(sile dodira izmeu estica materijalnog volumena i okoline), a unutar materijalnog
volumena (meu esticama materijalnog volumena) djeluju unutarnje povrinske sile. U
nestlaivom strujanju je snaga sila tlaka jednaka nuli (jer nema promjene obujma estica
fluida), te snagu unutarnjih sila definiraju samo viskozne sile. Viskozne sile uvijek
pretvaraju mehaniku energiju u unutranju, te e uvijek voditi smanjivanju mehanike
energije. Ako se snaga unutarnjih sila oznai s PF i definira kao pozitivna veliina, tada e
se u jednadbi kinetike energije ona pojavljivati s negativnim predznakom, jer smanjuje
kinetiku energiju materijalnog volumena. Matematiki zapis zakona je:
O
x2
D
v2
dV fi vi dV i vi dS PF
Dt VM 2
VM
SM
snaga
Brzina promjene
kinetike energije VM
snaga masenih
sila na VM
snaga vanjskih
povrinskih
sila na VM
unutranjih
sila unutar
VM
U zakonima koliine gibanja i momenta koliine gibanja se unutarnje sile i njihovi momenti meusobno
ponitavaju po treem Newtonovom zakonu (princip akcije i reakcije). Budui je snaga skalarni umnoak
vektora sile i vektora brzine, snage sile akcije i reakcije na dvije estice nee biti jednake, budui da se
estice mogu gibati razliitim brzinama.
30
5. Dinamika fluida
dt VKV 2
2
SKV
VKV
SKV
Snaga unutarnjih
Brzina promjene kinetike
energije kontronog volumena
povrinskih
Snaga vanjskih
sila unutar KV
povrinskih sila na KV
dt VKV 2
2
SKV
VKV
SKV
2
t ds
1
Q 2 v22 1v12
2
Qg z2 z1
Q p2 p1
31
5. Dinamika fluida
v2
v2
v
gz
Q
gz
Q
Q
ds
2
2
t
2
1
1
brzina promjene
kinetike energije KV
Ako u cjevovodu izmeu presjeka postoji stroj (pumpa koja predaje snagu PP fluidu ili
turbina koja oduzima snagu PT od fluida), onda se modificirana jednadba moe poopiti u
sljedei oblik
2
v2
v2
v
gz
Q
gz
Q
Q
ds PP PT
2
2
t
2
1
1
brzina promjene
kinetike energije KV
Pumpa je pogonjena motorom, pri emu motor predaje pumpi snagu PM , pa je faktor
P
korisnosti pumpe P P . Turbina obino pogoni generator, pri emu generatoru predaje
PM
P
snagu PG , pa je faktor korisnosti turbine definiran odnosom T G .
PT
U gore prikazanom obliku modificirane Bernoullijeve jednadbe, svaki lan ima dimenziju
snage, a koriste se i sljedei oblici te jednadbe
Oblik
Dimenzija
2
2
2
snaga
PF
v
v
PP PT
v
gz
gz
d
s
volumenki protok
1 t
2
2
Q Q
2
1 Q
2
snaga
v2 p
v2 p
PF
PP
PT
v
gz
gz
d
s
maseni
protok
Q Q
2
2 2
1 Q 1 t
2
snaga
v2
v2
PF
PP
PT
p
p
1 v
z
ds
teinski protok
gQ gQ
2g g
2 2 g g
1 gQ g 1 t
U zadnjem obliku modificirane Bernoullijeve jednadbe obino se uvode oznake
P
hP P =visina dobave pumpe,
gQ
P
hT T =pad visine energije u turbini
gQ
P
hF F =visina gubitaka mehanike energije (energije pretvorene u unutarnju energiju)
gQ
Za sluaj ravanja cjevovoda oblici modificirane Bernoullijeve jednadbe iz gornje tablice
postavljaju se du strujnice.
Primjer:
Slika prikazuje ravastu cijev s dva ulazna presjeka (1 i 2) te
dva izlazna presjeka (3 i 4). Izmeu toaka 5 i 6 se nalazi
pumpa koja predaje fluidu snagu PP. Prema jednadbi
kontinuiteta
ukupni
protok
kroz
pumpu
je
Q Q1 Q2 Q3 Q4 . Ako nema gubitaka energije u ravi,
u tokama 5 i 6 visina energije (energija po jedinici
teinskog protoka) ostaje konstantna neovisno o protoku.
Integralni oblik zakona kinetike energije za stacionarno strujanje fluida kae da je snaga na izlazu iz KV
(presjeci 3 i 4) jednaka snazi na ulazu (presjeci 1 i 2) uveanoj za snagu pumpe i umanjenoj za snagu
viskoznih sila, tj.
32
5. Dinamika fluida
v32
2
p3
gz3 Q3
v42
2
p4
gz4 Q4
v12
2
p1
gz1 Q1
v22
2
p2
gz2 Q2
PP
v52
5
2g
p5
g
v12
1
2g
z5
p1
g
z1
PF15
gQ1
v62
2g
p6
g
z6
v52
2g
p5
g
z5
hP
v12
6
2g
p6
g
z6
PF56
i hP
gQ
PP
,
gQ
a izmeu toaka 6 i 3
v32
3
2g
p3
g
z3
PF63
gQ3
v32
2g
p3
g
z3
v12
2g
p1
g
z1
hP
hF15
hF56
hF63
Dakle modificirana Bernoullijeva jednadba vrijedi du strujnice. Analogno se dobije izraz za modificiranu
Bernoullijevu jednadbu izmeu presjeka 1 i 4 ili izmeu presjeka 2 i 3 ili izmeu presjeka 2 i 4. Vano je
zapamtiti da se snaga viskoznih sila dobije mnoenjem visine gubitaka hF s pripadajuim teinskim
protokom, kao i snaga pumpe (u ovom primjeru PP
g Q1
Q2 hP ).
tlaka
2
2
x3
vi
p2
p1
g z2
z1
1
udaljenost n se mjeri od
sredita zakrivljenosti strujnice.
1
O
x2
v2
dn
R
R=radijus
zakrivljenosti
x1
Slika uz definiciju promjene tlaka okomito na strujnice
33
PF
5. Dinamika fluida
v2
v2
p
p
PF
PP
PT
2g
g geometrijska 2 g g
gQ
gQ
1 gQ
(geodetska)
visina
visina
hF
hP
hT
visina
kineticke tlaka definira
GL
visina
visina
pad
energije
pumpe energije
definira HGL
u turbini
Visina ukupne energije =EL 2
jer je svaki lan izraen visinom stupca fluida. U svakom presjeku cijevi energija fluida je
definirana zbrojem visina kinetike energije i potencijalnih energija tlaka i poloaja. Jasno
je da je za strujanje vana razlika potencijalnih energija (to odgovara radu sile teine) od
ulaza do izlaza, to znai da se visina z moe mjeriti od proizvoljne horizontalne ravnine
(nazovimo ju referentnom ravninom). Slino vrijedi i za rad sile tlaka koji je jednak razlici
visina tlaka na ulazu i izlazu iz cijevi, pa se moe raunati ili s apsolutnim tlakom ili s
manometarskim tlakom (razlika e ostati ista). Geometrijska ili geodetska linija (GL)
prolazi simetralom cijevi, Hidraulika gradijentna linija (HGL) definira zbroj geometrijske
visine i visine tlaka, a ukupna energija se prikazuje Energijskom linijom (EL), koja
oznauje zbroj sva tri oblika energije. Prema Bernoullijevoj jednadbi energija e, gledano
u smjeru strujanja, opadati zbog gubitaka trenja (u cijevi konstantnog poprenog presjeka ti
su gubici linearno razmjerni duljini cijevi) i prolaskom kroz turbinu (jer turbina oduzima
energiju fluidu), a rasti e prolaskom kroz pumpu (jer pumpa dodaje energiju fluidu). Jasno
je da u neviskoznom strujanju, bez pumpe i turbine u cjevovodu, energija fluida ostaje
konstantna, to znai da je Energijska linija, horizontalni pravac. Donja slika prikazuje
primjer tih linija za jedan cjevovod s pumpom (P) i turbinom (T).
Pri kvalitativnom grafikom prikazivanju sadraja Bernoullijeve jednadbe najbolje se
drati sljedeeg redoslijeda:
1. Nacrtati cjevovod, a simetrala cjevovoda ini Geometrijsku liniju (GL). Nakon toga se
izabere referentna ravnina (z=0) od koje se mjeri visina. Ta se ravnina obino bira da
bude nia od najnie toke cjevovoda (tako da z bude pozitivno u svakoj toki
cjevovoda). Eventualno se referentnu ravninu moe odabrati tako da prolazi najniom
tokom cjevovoda.
2. Barem u jednoj toki izraunati ukupnu visinu energije (npr. u toki 1 i/ili toki 6).
Valja imati na umu da se ukupnu visinu energije moe definirati s apsolutnim tlakom
ili pretlakom. Ako se ona definira s apsolutnim tlakom, onda lan p / g ne moe
biti negativan (tj. HGL ne moe presijecati GL), to nije sluaj kad se radi s pretlakom.
3. Nakon toga se prvo crta EL. Kod kvalitativnog crtanja EL, poinje se od poznate toke
na EL (u kojoj moemo definirati ukupnu visinu energije). Ako se ide u smjeru
strujanja EL se sniava za visinu gubitaka i pad visine energije u turbini, a poveava
za visinu dobave pumpe, pri prolasku kroz pumpu. Ako se ide u suprotnom smjeru od
smjera strujanja fluida, tada EL raste za visinu gubitaka i pad visine energije kroz
turbinu, te pada za visinu dobave pumpe, kroz pumpu. Ako imamo vie toaka s
34
5. Dinamika fluida
poznatom visinom energije, tada se crtanje kombinira malo od jedne, malo od druge
toke, tako da EL proe kroz sve toke sa zadanom visinom energije.
4. Nakon to je definirana EL, crta se HGL tako da se u svakoj toki cijevi od EL
oduzme visina kinetike energije. Pri tome se vodi rauna da e u cijevi manjeg
promjera visina kinetike energije biti vea (jer je po jednadbi kontinuiteta, brzina u
takvoj cijevi vea). Slino vrijedi i za gubitke trenja, pri zadanom protoku, oni e biti
vei u cijevi manjeg promjera (ponovo zbog vee brzine, to e poslije biti pokazano).
5. Kad se imaju definirane sve linije, u svakom se presjeku (npr. u presjeku A, prema
slici) moe oitati geometrijska visina, visina tlaka i visina brzine, ime se stjee
predodba o promjeni tih veliina du cjevovoda.
F34
hF3 4
v32 4
2g
EL
F56
hP
v526
2g
pA
g
F12
v12 2
2g
hT
hF56
p6
g
6
HGL
p1
g
T 5
4
2
P 3
A
Simetrala cijevi = GL
z6
1
zA
z1
Referentna ravnina z=0
Napomena: U kvalitativnom prikazu za promjere cijevi d34 d12 d56 , pa je v526 v122 v324 ,
a nagibi za pravce koji prikazuju gubitke su F56 F12 F34 .
U kratkim cijevima se gubici trenja mogu zanemariti, pa u stacionarnom strujanju bez
stroja, ukupna energija ostaje konstantna du strujnice.
35
5. Dinamika fluida
H.G.L.
p1
g
1
p2
g
2
z1
p1
g
p2
g
G.L.
z2
H.G.L.
z=0
p3
g
z=0
Visina z je konstantna, pa dolazi do
preraspodjele izmeu visine brzine i visine
tlaka.
Iz jednadbe kontinuiteta Q=vA=konst., slijedi
da e u presjeku manje povrine A biti vea
brzina, a iz Bernoullijeve jednadbe je jasno da
e pri veoj brzini biti nii tlak.
Minimalna vrijednost tlaka je dakle u najuem
presjeku, a ne moe biti manja od tlaka para
(tlaka kod kojeg fluid pri zadanoj temperaturi
poinje isparavati).
Minimalnim tlakom je definirana i maksimalna
brzina strujanja, odnosno maksimalni protok Q.
pa
pa
pa
pa
EL
2
vmin
2g
v12
2g
z1
GL=
sredina
mlaza
v22
2g
zmax
z2
Mlaz: p pa konst.
Dolazi do preraspodjele kinetike energije
i potencijalne energije. Bernoullijeva
jednadba je istog oblika kao i zakon
mehanike energije za materijalnu toku u
mv2 / 2 mgz konst . , jer
mehanici
nakon dijeljenja s mg, slijedi B.J.:
v2
z konst .
2g
36
5. Dinamika fluida
5.5.2. Ejektor
Strujanje primarnog fluida protokom Q1 u
suenom presjeku izaziva smanjenje tlaka, koje
ima za posljedicu usisavanje sekundarnog fluida,
protokom Q2, tako da je na izlazu iz ejektora
protok Q1+Q2.
Ovaj se princip koristi npr. u ureajima za
bojanje, u kojima se u struju zraka uvlai boja.
37
5. Dinamika fluida
Prema tome Bernoullijevu jednadbu moe se postavljati od bilo koje toke u spremniku, a
obino se bira toka na slobodnoj povrini. Bernoullijeva jednadba postavljena od toke 0
na slobodnoj povrini do toke 1 na izlazu iz cijevi glasi
pa
v2
pa
ili v
2 gH
H
g
2g
g
iz koje je jasno da se potencijalna energija fluida u spremniku pretvorila u kinetiku
energiju mlaza na izlazu iz cjevovoda, to prikazuje i slika. (Iz mehanike je poznato da bi
kuglica u slobodnom padu putena iz stanja mirovanja na putu H postigla brzinu
v
2 gH ).
5.5.4. Gubitak utjecanja u veliki spremnik
U prethodnom primjeru je mlaz
fluida istjecao u atmosferu, pa je
u njemu vladao atmosferski tlak,
g
H=h1-h2
a ovdje mlaz istjee u mirujui
pa
2
fluid u velikom spremniku, a
h1
eksperimenti pokazuju da e u
h
2
mlazu vladati tlak definiran
Q
v
jednadbom hidrostatike
3
4
p4 pa
gh2
Bernoullijeva jednadba postavljena du strujnice izmeu toaka 1 i 4 (gdje je z4=0) glasi
pa
pa
g
h1
v2
2g
pa
g
h2 ili uz h1
h2
H: H
v2
2g
p4 / g
Ponovo je jasno da e brzina biti funkcija razlike visina u spremnicima. Ako se za desni
spremnik usvoji model mirujueg fluida onda e energija desnog spremnika biti jednaka
piezometrikoj visini i bit e manja od energije lijevog spremnika. Dakle u cijevi e prema
Bernoullijevoj jednadbi visina ukupne energije biti jednaka energiji lijevog spremnika, a
ulaskom u desni spremnik energetska linija skokovito opada za visinu H, odnosno za
visinu brzine, te se govori o gubitku utjecanja (ili istjecanja) u veliki spremnik.
Bernoullijeva jednadba se formalno postavlja od slobodne povrine lijevog spremnika do
slobodne povrine desnog spremnika, s tim da se pri ulasku u spremnik obrauna gubitak
visine ukupne energije koji je jednak visini brzine. Tako bi Bernoullijeva jednadba
izmeu toaka 1 i 2, prema prethodno slici, (uz z2=0), glasila:
pa
g
energija u toki 1
pa
g
v2
2g
energija
u toki 2
gubitak
38
5. Dinamika fluida
v2 =H
2g
pa
g
E.L.
pa
g
H.G.L.
5.5.5. Sifon
1
h
pa
d=konst
0
r
H
2
pa
pumpa
1
pa
h
0
p1
v12
zanemarive,
g
2g
teorijski maksimalna visina usisavanja je jednaka visini
atmosferskog tlaka, a stvarno je to i manje.
Uz pretpostavku da su visine
39
5. Dinamika fluida
Qid
oznauje i s CQ )
Primjeri faktora brzine i faktora kontrakcije za neke tipine sluajeve:
pa
g
v0=-
t=t0
dz
dt
t=t1
H1
A0 Cd
1
H0
z
pa
Pretpostavke:
Posuda je otvorena prema atmosferi.
Visina z se mjeri od presjeka mlaza u
kojem su strujnice paralelne (vena
contracta).
Povrina poprenog presjeka posude
A(z), je puno vea od povrine A0 otvora
na dnu (kvazistacionarno strujanje
vid
2 gz ).
v
Vrijeme t potrebno da se razina fluida spusti s visine z H 0 na z H1
t1 t0
H1
1
Cd A0 2 g
H0
A z
z
dz
40
5. Dinamika fluida
pa
pa
z
pa
v1
h v12 / 2 g .
lanovi Bernoullijeve jednadbe se mogu tumaiti i na sljedei nain
1 2
p
v
gz
kost.
2
statiki tlak
dinamiki tlak
hidrostatski tlak
zaustavni tlak
totalni tlak
v1
1
<
1
v1
1
1
v1
>
v1 2 gh 1 0
v1 2 gh 0 1
41
5. Dinamika fluida
tlak
p1
3
v1
1
p3=p1
h
>
42
5. Dinamika fluida
D2
D1
1
2
h
x
z=0
Q
h0
Qid
2
2
D
4
2 gh0
1
D2
D1
1
4
43
5. Dinamika fluida
dS
nj
dS
V
x3
vi
dm=dV
fi
SM
xj
fi dV
x2
O
x1
Dt VM
Dt VM
VM
SM
VM
SM
Zakon ouvanja momenta koliine gibanja za materijalni volumen glasi:
Brzina promjene momenta koliine gibanja materijalnog volumena jednaka je sumi
momenata vanjskih sila (masenih i povrinskih) koje djeluju na materijalni volumen.
Matematiki zapis toga zakona je
D
kji x j vi dV kji x j fi dV kji x j idS
ili
Dt VM
VM
SM
D
r vdV r f dV r dS
Dt VM
VM
SM
Primjenom Reynoldsova transportnog teorema na lijeve stranu jednadbe koliine gibanja i
jednadbe momenta koliine gibanja za materijalni volumen, slijede jednadba koliine
gibanja za kontrolni volumen (KV) s mirujuim granicama:
- jednadba koliine gibanja
d
vidV S viv j n j dS V fidV S idS
dt VKV
KV
KV
KV
brzina promjene
koliine gibanja KV-a
ukupna masena
sila na KV
ukupna povrinska
sila na KV
kji
x j i dS
SKV
44
5. Dinamika fluida
Kontrolna povrina SKV se openito moe prikazati zbrojem ulaznog dijela S u (kroz koji
fluid utjee u kontrolni volumen), izlaznog dijela S i (kroz koji fluid naputa kontrolni
volumen) i povrine plata (stijenke nekog ureaja, stroja ili konstrukcije) S w kroz koji
nema strujanja fluida v j n j 0 ).
SKV S u S i S w
d
vi dV g i3 V dV u i vi v j n j i dS
dt VKV
S S
KV
brzina promjene
koliine gibanja KV
Gi =teina fluida u KV
dS
i
Sw
Posljednji integral u gornjoj jednadbi daje ukupnu povrinsku silu izmeu stijenke i fluida
i to silu kojom okolina (stijenka) djeluje na fluid. Ta je sila po treem Newtonovom zakonu
jednaka negativnoj vrijednosti sile Fi w kojom fluid djeluje na stijenku. Vektor povrinske
sile se moe prikazati zbrojem sile tlaka i viskoznih sila
i pni if
pri emu se viskozne sile na ulaznoj i izlaznoj povrini obino zanemaruju (tangencijalne
viskozne sile se obino meusobno ponitavaju, a normalne komponente viskoznih sila su
male u odnosu na tlane sile), tako da zakon koliine gibanja za kontrolni volumen prelazi
u oblik
d
f
w
vi dV Gi u i vi v j n j pni i dS Fi
dt VKV
S S
brzina promjene
koliine gibanja KV
d
G
f
v
d
V
x
G
x
kji j
i
kji j
i
kji j vi vr nr pni i
dt VKV
vn
S u Si
moment sile
brzina promjene momenta
koliine gibanja KV
teine M k Gi
dS M k Fi w
moment sile
w
fluida na plat= kji x w
j Fi
Fi w Gi vi v j n j pni if dS
ili
F w G v v n pn f dS
vn
S u Si
S u Si
vn
vn
S u Si
ili
45
5. Dinamika fluida
r w Fw rG G
f
r
u i v v n pn
S S
vn
dS
Oito je da e za odreivanje sile kojom fluid djeluje na stijenku biti potrebno poznavanje
profila brzine i tlaka na ulaznom i izlaznom dijelu kontrolne povrine, te viskoznih
naprezanja po ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne povrine. Viskozna naprezanja su
redovito puno manja od tlaka, te se ona uobiajeno zanemaruju, kao to je to uinjeno i u
jednadbi mehanike energije. Sljedea tablica daje rekapitulaciju osnovnih zakona za
sluaj stacionarnog nestlaivog strujanja fluida, za sluaj da je sila gravitacije jedina
masena sila te uz zanemarenje sila viskoznosti na ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne
povrine.
Zakon
ouvanja mase
(jedn. kont. JK)
mehanike energ.
(JME)
Su
PF
g vdV
VKV
Si
1 2
v p v n dS
2
vn
S u Si
koliine gibanja
(JKG)
Fw G
momenta koliine
gibanja (JMKG)
r w F w r G G
v v n pn dS
S u Si
vn
v v n pn dS
r
S u Si
vn
46
5. Dinamika fluida
p1,vi
(1)
fi =gi
x3
2
x2
O
x1
p2,vi
(2)
Za ulazni presjek
ni
Slika
prikazuje
jedan
kontrolni
volumen
koji
p3,vi(3)
obuhvaa unutranjost ravaste cijevi, a na kontrolnoj
3
povrini se mogu uoiti dva
ulazna presjeka (presjeci 1 i
2) i dva izlazna presjeka (3 i
4
4). U tim su presjecima
p4,vi(4)
strujnice meusobno paralelne, a vektori brzine su
okomiti na presjek, pri emu
vrijedi
Za Izlazni presjek
vi
ni
vi
i
vi vni
vn v j n j v
vi vni
vn v j n j v
vi v j n j pni dS ni v 2 p dS
Au
Au
vn v
kji x j vi vr nr pni dS
vn v
Au
vi v j n j pni dS ni v 2 p dS
Ai
Ai
vn v
kji x j vi vr nr pni dS
vn v
Ai
kji
x j v 2 p ni dS
kji x j v 2 p ni dS
Au
Ai
Pri strujanju viskoznog fluida brzina po poprenom presjeku cijevi nije konstantna, ali se
integral kvadrata brzine po presjeku moe prikazati pomou kvadrata srednje brzine i
faktora ispravka koliine gibanja u obliku v 2dS vsr2 A gdje je faktor ispravka koliine
A
1
v 2dS . Vrijednosti faktora su:
v AA
Strujanje idealnog fluida jednoliki profil brzine po presjeku:
Laminarno strujanje u okruglim cijevima polumjera R postoji
r2
analitiko rjeenje za profil brzine v vmax 1
:
R2
Turbulentno strujanje u okruglim cijevima profil brzine zavisi od
vD
Reynoldsova broja Re
, a koeficijent
se kree u rasponu
2
sr
1
1,33
1,01 1,03
47
5. Dinamika fluida
Konaan izraz za izraunavanje sile kojom fluid djeluje na plat cijevi jest
Fi w Gi ni v 2 p A
k
Gi I i k ili F w G I k
k
k = imulsna funkcija
Ii
Ii ni v 2 p A
k = imulsna funkcija
Ii
ili
r w F w r G G r ( k ) n v 2 p A
k
r G G r ( k ) I k
k = imulsna funkcija
48
5. Dinamika fluida
49
5. Dinamika fluida
50
5. Dinamika fluida
Primjer 1: Odreivanje sile fluida na branu u ravninskom strujanju. Donja skica prikazuje sliku strujanja u
jednom otvorenom toku, koji skree uslijed brane. Jasno je da za skretanje strujanja treba sila, to znai da
brana mora djelovati na fluid, tako da on skrene (prema slici je to u lijevo), a to znai da fluid djeluje na
branu po principu akcije i reakcije silom Fx u desno. Pretpostavit emo strujanje neviskoznog fluida, to
znai da od povrinskih sila postoje samo sile tlaka, a to znai da e sila fluida na ravnu stijenku uvijek biti
okomita na stijenku. Znai, sila F na vertikalnu branu 2-3 (koja nas ovdje zanima) e biti horizontalna (u
smjeru osi x), a sila na podlogu 4-5 e biti vertikalna (u smjeru osi z). To znai da emo za odreivanje sile
Fx iskoristiti samo x-komponentu jednadbe koliine gibanja. Jednadba koliine gibanja glasi
v v n p n dS ,
F G
M
vn
S u Si
a njena x-komponenta je
v v n p n dS
Fx
x
M x
vn
Su Si
U jednadbi koliine gibanja je koriten manometarski tlak, to znai da je F (odnosno Fx) rezultantna sila u
kojoj je obraunata i sila atmosferskog tlaka izvana.
g
tlak
pa
=1000 kg/m3
H=3,2 m
L=0,45
5m
4
p4=pa+gH
h=3,9 m
pa
B=1 m
6
3
v
Ako za kontrolni volumen izaberemo osjeneni volumen oznaen tokama 1-2-3-6-5-4-1, tada je povrina 14 ulazna, a povrina 3-6 izlazna povrina. Kroz povrine 1-2 i 5-6 nema protoka fluida ( v n 0 ), a na njima
0
S
0
impulsnu funkciju jednak nuli. Povrinu Sw na koju djeluje sila F ine povrine 4-5 (na koju djeluje
z-komponenta sile F ) i povrina 2-3 na koju djeluje x-komponenta sile F ). Prema tome, od izraza za silu Fx
ostaje
vx v n pM nx dS
vx v n pM nx dS V 2 HB g H HB (a)
Fx
2
gh 1
0 0
V
V
v
S1 4
S 3 6 0
Na povrini 3-6 vektor vanjske normale gleda u smjeru z, to znai da joj je komponenta u smjeru osi x,
nx 0 , a isto vrijedi i za x-komponentu brzine (budui je brzina na toj povrini vertikalna). Ostaje dakle
samo integral po povrini 1-4. Na toj povrini brzina je horizontalna, pa je vx V , kao i vektor vanjske
normale, koji gleda u negativnom smjeru osi x, pa je nx 1 , budui da vektor brzine i vektor normale
gledaju u suprotnim smjerovima, njihov skalarni produkt je v n V . Uz pretpostavku da je profil brzine
jednolik po presjeku 1-4, protok koliine gibanja je V 2 HB (gdje je uzeto u obzir da je strujanje ravninsko i
promatra ga se za jedininu irinu (B=1 m) okomito na ravninu slike). Kao to je prije reeno promjena tlaka
okomito na ravne paralelne strujnice je ista kao u fluidu u mirovanju, to znai da je raspodjela tlaka od toke
1 do toke 4 hidrostatska, a u presjeku 3-6, koji je horizontalan, je tlak konstantan i jednak atmosferskom
51
5. Dinamika fluida
tlaku pa. Prema tome manometarski tlak po presjeku 1-4 se mijenja linearno po zakonu pM gh , gdje je h
dubina koja se mjeri od slobodne povrine. Kao to se zna iz hidrostatike integral linearno promjenjivog tlaka
po povrini jednak je umnoku tlaka u teitu (ovdje gH / 2 ) i povrine (ovdje HB).
Da bismo izraunali silu Fx prema izrazu (a) trebamo odrediti brzinu V, a za to imamo na raspolaganju
jednadbu kontinuiteta i Bernoullijevu jednadbu. Jednadba kontinuiteta kae da je protok Q na ulazu u
kontrolni volumen jednak protoku na izlazu, tj.
H
(b)
Q VHB vLB ili v V
L
S obzirom da smo zanemarili viskozne sile, vrijedi Bernoullijeva jednadba koja kae da energija du
strujnice ostaje konstantna. U prikazanom strujanju, moemo uoiti dvije strujnice: 1-2-3 i 4-5-6. Primijetimo
da je toka 2, toka zastoja. U toki zastoja je dinamiki tlak V 2 / 2 , pretvoren u potencijalnu energiju
poloaja (jer je tlak konstantan), pa e se slobodna povrina fluida pred branom povisiti, kako je naznaeno
na skici. Bernoullieva jednadba du strujnice 1-2-3 (izmeu toaka 1 do 3, pri emu je z=0 u toki 3) glasi:
V2
v2
, (c)
h
2g
2g
a Bernoullijeva jednadba du strujnice 4-5-6 (izmeu toaka 4 i 6) glasi:
gH
2
p
V
v2
M4 h H
2g g
2g
H
Uzimajui u obzir da je pretlak u toki 4 pM4 gH , oito je da obje Bernoullijeve jednadbe daju isti
rezultat. Uvrtavanjem jednadbe (b) u (c) daje
2 gh
2
H
1
L
1, 24 m/s
AB
vx=v
vanjsko neviskozno
strujanje
H
Au
=konst.
vx=v
z=
konst.
vx ( y )=
vrtloni
trag
2D
0,5v
Ai
AB
v
y
1+
2 2D
2D
deficit u
profilu
brzine
Poremeaj u polju brzine se najvie osjea neposredno uz povrinu profila (podruje graninog sloja unutar
kojeg se brzina strujanja mijenja od nule, na samoj povrini, do brzine neporemeenog strujanja) i unutar
vrtlonog traga, ija je granica na skici oznaena crtkanom linijom. Izvan graninog sloja i vrtlonog traga
52
5. Dinamika fluida
utjecaj viskoznosti se moe zanemariti, pa se moe pretpostaviti da je komponenta brzine vx jednaka brzini v
u itavom podruju izvan vrtlonog traga. Na izlaznom presjeku se utjecaj tijela oituje kroz deficit u profilu
brzine, koji je ovdje idealiziran trokutastim oblikom. Za odabrani kontrolni volumen koji je na gornjoj skici
osjenan, kontrolna povrine se sastoji od ulazne povrine Au, izlazne povrine Ai, dvije bone povrine AB i
povrine profila Sw. Iz jednadbe kontinuiteta je jasno da su bone povrine izlazne povrine, jer kroz njih
mora protjecati fluid razmjerno deficitu u profilu brzine, koji se moe za trokutasti oblik deficita brzine
jednostavno izraunati kao povrina trokuta osnovice 4DB visine 0,5v , to iznosi v DB , odnosno vrijedi
v n dS v
(a)
DB
2 AB
Ukupna sila fluida na povrinu Sw definirana je zakonom koliine gibanja, koji za sluaj stacionarnog
strujanja i zanemarivanja viskoznih sila po ulaznoj i izlaznim povrinama glasi:
v v n p n dS
F G
M
vn
S u Si
U promatranom sluaju strujanje je u horizontalnoj ravnini (z=konst.), pa sila teine djeluje okomito na
ravninu slike (ima komponentu samo u smjeru osi z), a uz pretpostavku simetrinosti tijela, bit e i slika
strujanja simetrina, pa e komponenta sile F u smjeru osi y biti jednaka nuli. Dovoljno daleko od tijela,
gdje brzina poprima vrijednosti neporemeene brzine, i tlak poprima vrijednosti neporemeenog tlaka p ,
Fx
v v n dS v v n dS
x
vx
2A
vx v n dS
v
pri emu su integrali po bonim stranicama prikazani, zbog simetrije, za obje povrine jednim integralom. Na
ulaznoj povrini je vx v i v n
v , na bonim stranicama je takoer vx v , a integral v n po
bonim stranicama je definiran jednadbom kontinuiteta (a), dok je na izlaznoj povrini potrebno integrirati
promjenjivi profil brzine po koordinati y , u podruju 2D y 2D . Pri tome e se zbog simetrije
integrirati po polovini izlazne granice, pa e se integral mnoiti faktorom dva. Na temelju reenoga gornja
jednadba se moe pisati u obliku
integral po Au
H/2
2
2D v
y
2
Fx v HB 2 1+
v2 dyB v
dyB
0 2 2 D
2D
Integriranjem izraza u uglatoj zagradi, slijedi
prema (a)=v DB
v n dS
2 AB
1+
2D
2D
2
2
v2
v2 2 D
v
y
y
1+
B 1+
B
2D
dyB
dy
4
4
3
2D
2 2D
2D
7 2
v DB
6
H/2
2D
2D
2
v2 dyB v2 B
Fx v2 HB 2 v2 DB v2 B 2D v2 DB 4 1 v2 DB v2 DB
3
2
6
Uoimo da sila Fx ne zavisi od veliine izabranog volumena, ve samo od profila deficita brzine u izlaznom
presjeku. Fx je sila otpora, a najee se izraava u obliku bezdimenzijskog koeficijenta, koji se dobije
dijeljenjem sile s umnokom dinamikog tlaka v 2 / 2 i povrine profila suprotstavljene strujanju DB , pa je
koeficijent otpora promatranog profila
2 2
v DB
Fx
4
CFx
3
1,33
1 2
1 2
v DB
v DB 3
2
2
53
5. Dinamika fluida
Z
z
X
o
y
koordinatni
koordinatni
sustav vezan za
sustav vezan za
avion
Zemlju
Nasuprot tome ako se oko aviona formira kontrolni volumen, koji se giba zajedno s
avionom brzinom V u lijevo, za promatraa koji stoji u ishoditu O pominog koordinatnog
sustava OXYZ, koji se giba zajedno s kontrolnim volumenom, avion e mirovati, a init e
mu se da na njega nastrujava zrak relativnom brzinom V suprotnom od brzine gibanja
aviona. Jednako tako u prethodnom primjeru u kojemu je profil mirovao, a na njega
nastrujavao fluid jednolikim profilom brzine v , problem se mogao formulirati tako da je
fluid mirovao, a kroz njega se gibao profil konstantnom brzinom v . S obzirom da je
gledano iz gibajueg koordinatnog sustava takvo strujanje stacionarno, obino se koristi
kontrolni volumen vezan za tijelo koje se giba konstantnom brzinom. Jednako tako pri
x
54
5. Dinamika fluida
R
x
o
y
Apsolutni (mirujui)
koordinatni sustav
Y
Relativni
(gibajui)
koordinatni
sustav
Neka je poloaj neke estice fluida u relativnom koordinatnom sustavu opisan vektorom
poloaja (kojemu su komponente koordinate X, Y i Z relativnog koordinatnog sustava).
Poloaj iste te estice fluida je u apsolutnom koordinatnom sustavu opisan vektorom
poloaja r (kojemu su komponente koordinate x, y i z apsolutnog (mirujueg koordinatnog
sustava). Iz slike je jasno da vrijedi
r R
gdje je R(t ) vektor koji opisuje poloaj (gibanje) ishodita relativnog koordinatnog
sustava u vremenu t. Deriviranjem gornjeg izraza po vremenu dobije se
Dr dR D
ili v u w
Dt
dt
Dt
v
Gdje materijalna derivacija oznauje vremensku promjenu poloaja estice fluida, odnosno
njenu brzinu. Tako je materijalna derivacija poloaja gledano iz mirujueg koordinatnog
sustava apsolutna brzina v koju mjeri promatra iz mirujueg koordinatnog sustava, a
materijalna derivacija vektora oznauje relativnu brzinu w estice fluida, koju bi mjerio
promatra koji se giba zajedno s relativnim koordinatnim sustavom. Brzina u oznauje
brzinu gibanja relativnog koordinatnog sustava u odnosu na mirujui koordinatni sustav i
nazivamo ju prijenosnom brzinom. Za sluaj gibajueg aviona, prijenosna brzina je
jednaka brzini aviona V , a ako zrak gledano iz apsolutnog koordinatnog sustava miruje
( v =0), onda je relativna brzina zraka koju mjeri instrument na avionu, prema gornjoj
V , kao to je i dano na slici.
formuli w v u
55
5. Dinamika fluida
pM
pM
pa
I
v
pa
pa
H
pM
I
2 pM
(a)
2 pM
(c)
(b)
v w u
(v u w)
Slika (a): Nepomini spremnik, koji se promatra iz nepominog koordinatnog sustava. Pretpostavlja se da je
spremnik velik, tako da mu se razina fluida ne smanjuje znaajno zbog istjecanja fluida kroz mlaznicu, i
pretpostavlja se da je pretlak pM velik tako da se visinska razlika H moe zanemariti. Bernoullijeva
jednadba od slobodne povrine do izlaza iz mlaznice glasi:
2 pM
pM
v2
, odakle je v
(a)
g 2g
Uslijed istjecanja fluida, na spremnik djeluje sila F koja je jednaka impulsnoj funkciji
F I
v2 A 2 pM A , (b)
gdje je A povrina poprenog presjeka mlaznice. S obzirom da se spremnik ne pomie ova sila ne vri
nikakav rad.
Protok fluida kroz mlaznicu je Q vA , a prema jednadbi kontinuiteta je brzina smanjena volumena fluida u
spremniku
dV
Q
vA
(c)
dt
Slika (b): Kolica se gibaju brzinom u = konst., a strujanje se promatra iz relativnog koordinatnog sustava
vezanog na kolica. Svi zakoni su isti kao i u apsolutnom koordinatnom sustavu, samo se umjesto apsolutne
brzine koristi relativna brzina. Relativna brzina na slobodnoj povrini priblino je jednaka nuli, a iz mlaznice
fluid istjee relativnom brzinom w u odnosu na kolica. Bernoullijeva jednadba vrijedi za relativnu brzinu i
glasi
pM w2
2 pM
, odakle je w
(d)
g
2g
Dakle, relativna brzina je jednaka apsolutnoj brzini za sluaj mirovanja kolica. Sila na kolica jednaka je
impulsnoj funkciji raunatoj s relativnom brzinom (jer je kontrolni volumen koji obuhvaa unutarnji dio
kolica definiran u relativnom koordinatnom sustavu), pa vrijedi:
F I
w2 A 2 pM A , (e)
Protok fluida kroz mlaznicu je definiran relativnom brzinom, Qrel wA , pa jednadba kontinuiteta glasi
dV
Qrel
wA
(f)
dt
S obzirom da se kolica pomiu, sila fluida na kolica vri rad, a snaga te sile je
(g)
P Fu
w2 Au
Qrel wu
Slika (c): Pomina kolica kao na slici (b), koja se gibaju brzinom u = konst., ali se promatraju iz apsolutnog
koordinatnog sustava. S obzirom da se kolica pomiu, promatra iz apsolutnog koordinatnog sustava e
vidjeti da se estice fluida na slobodnoj povrini gibaju brzinom kolica, a apsolutna brzina u izlaznom mlazu
je po definiciji v u w , tj. u ovom sluaju v w u . U Bernoullijevoj jednadbi od slobodne povrine do
izlaza iz mlaznice, gledano iz apsolutnog sustava treba uzeti u obzir da fluid vri rad (predaje snagu za
gibanje spremnika), pa e snaga na izlazu biti manja za predanu snagu (visina pada energije je P /( gQrel )
gdje je Qrel protok kojim fluid naputa spremnik, tj. koji sudjeluje u predaji snage spremniku), pa je
pM
g
Ako se pM /
u2
2g
P
gQrel
v2
2g
2
w u
2g
w2
2uw
2g
u2
56
v
Za promatraa iz koordinatnog
w
x
relativnim
brzinama.
Kontrolna
A
Sw
povrina se sastoji od ulaznog dijela
V
A, izlaznog A1, ruba mlaza Sa, te
povrine Sw na kojoj se ostvaruje sila
dodira mlaza i lopatice.
Bernoullijeva jednadba od ulaznog do izlaznog presjeka uz pretpostavku da je lopatica u
horizontalnoj ravnini glasi
pa w2
p
w2
jednake,
tj.
vrijedi
I
x
2
V
I w A Qrel w , dok je na
A
povrini Sa impulsna funkcija
Sw
jednaka nuli. Sila fluida na
lopaticu je jednaka vektorskom
y
57
180
1 cos
gQrel g
Do istog se rezultata moglo doi promatranjem problema iz apsolutnog koordinatnog
sustava. Slika prikazuje kontrolni volumen koji miruje, te trokut brzina na izlazu kojim se
definira apsolutna brzina v1 .
w
v1=u+w
PT
v2
2g
hT ,
uw
1 cos
g
58
u=R
v
A
w=v-u
w
Kada se usporedi sluaj lopatice Pelton turbine, koja se giba obodnom brzinom u
R s
pominom lopaticom u prethodnom primjeru, jasno je da e trokut brzina na izlazu mlaza s
lopatice biti isti, pa e i izraz za pad visine energije biti isti. Meutim bitna je razlika u
tome to je razmak izmeu mirujue mlaznice i pokretnih lopatica stalno jedan te isti, pa se
apsolutni protok ne gubi na popunjavanje prostora izmeu mlaza i lopatica, nego sav
protok fluida prijee preko lopatica (pri emu mlaz moe biti u zahvatu s vie lopatica),
gQhT
Quw 1 cos . Uzimajui u obzir da na
tako da je snaga turbine jednaka PT
Pelton turbinu moe djelovati vie mlazova (npr. n mlazova), te da je w
teorijski izraz za snagu Pelton turbine je
PT
v u
R,
n u vA v u 1 cos
Q
v
, pri emu je
2
1 3
v A , to odgovara raspoloivoj snazi mlaza, tako da je teorijski faktor
2
korisnosti jednak jedinici. U tom bi sluaju apsolutna brzina mlaza na izlasku s lopatice
bila jednaka nuli, dakle sva snaga mlaza bi bila pretvorena u snagu turbine.
PT max
59
Povrina A1 kroz koju fluid ulazi u kontrolni volumen je dovoljno daleko ispred propelera,
tako da je profil brzine jednolik, a u tom presjeku vlada neporemeeni tlak p .
Neposredno ispred i neposredno iza propelera (presjeci A2 i A3 ) povrine su jednake
p3
p2 AP i
djeluje suprotno od vektora brzine v . Prema jednadbi koliine gibanja, ta je sila jednaka
zbroju impulsnih funkcija na ulaznoj i izlaznoj povrini, gdje se impulsne funkcije
v42 A4
Qv4 i
raunaju s pretlakom u odnosu na tlak p , te vrijedi: I 2
I1
v2 A1
Qv , dok je impulsna funkcija po platu kontrolnog volumena jednaka nuli
(vidjeti sliku gore desno). Sila F je dakle po veliini jednaka
F
p3 p2 AP
Q v4 v
Bernoullijeve jednadbe izmeu presjeka 1 i 2, odnosno presjeka 3 i 4 glase
1 2
1 2
1 2
1 2
p
v
p2
vP i p3
vP p
v4
2
2
2
2
ijom kombinacijom se dobije
60
1
v42 v 2 , to uvrteno u izraz za silu F daje relaciju
2
v
v4
v
vP
v
2
2
Snaga P koju propeler predaje fluidu je definirana Bernoullijevom jednadbom izmeu
presjeka 1 i 4 izmeu kojih je propeler, te vrijedi
v42
v2
P
2g 2g
gQ
1
odakle je P
Q v42 v 2
QvPv .
2
Korisna snaga propelera je ona snaga koja se troi na potisak aviona, a definirana je
izrazom
Pk Fv
Q v4 v v
Qv v ,
a faktor korisnosti propelera
Q v4 v v
Pk
v
2v
1
1
P
vP
2v
v 1 v
Q v42 v 2
2
2v
p3
p2
4
vP
Q
2
D2
99,5 m/s
v
vP
2vP
0.894 ,
110.1 m/s.
Q v4
2,58 kN,
p2
2
D2
4
2.57 kPa.
1
Q v42
2
v2
256.8 kW.
61
kuite
b1
lopatica
b2
rotor
u2
v2
n2
v1
w1
1
w2
u1
n1
=konst.
R2
lopatica
Pretpostavke:
1. Rotor se okree konstantnom kutnom
brzinom .
2. Strujanje izmeu lopatica je u
radijalnom smjeru (visina lopatice na
ulazu je b1 , a na izlazu iz rotora b2 ).
3. Kontrolni volumen obuhvaa prostor
izmeu lopatica. Kontrolna povrina se
sastoji od ulaznog dijela veliine
S1 2R1 b1 , izlaznog dijela veliine
Promatra iz koordinatnog sustava koji rotira zajedno s rotorom mjeri relativnu brzinu w
koja je tangencijalna na lopatice. Obodna brzina u
r je na ulazu u rotor po veliini
jednaka u1
R1 , a na izlazu u2
R2 i okomita je na radijus. Apsolutna brzina v je
zbroj obodne i relativne brzine v u w , to se prikazuje trokutom brzina. Kut
je kut
lopatice, a oznauje kut izmeu vektora relativne brzine w (tangenta na lopaticu) i
negativne obodne brzine u . Sljedea slika prikazuje primjer trokuta brzina, na kojem je
oznaen i kut definiran kao kut izmeu obodne i apsolutne brzine.
vn
v
vn
v
u w cos
w sin
Apsolutna brzina se moe rastaviti u radijalni i obodni smjer, gdje je radijalna komponenta
okomita na ulazni i izlazni presjek, pa se oznauje s vn , a obodna s v . Ako se jedinini
vektori u radijalnom i obodnom smjeru oznae s er i e (neka uvijek gleda u smjeru
obodne brzine) tada vrijedi v vn er v e .
Jednadba kontinuiteta za kontrolni volumen kae da je protok kroz ulaznu i izlaznu
povrinu jednak
Mehanika fluida I / Mehanika fluida K
62
MT
Q R2v2 R1v1
Moment pumpe je dakako suprotnog predznaka, pa vrijedi
MP
Q R2v2 R1v1
Uobiajeno je uvijek raditi s izrazima za pumpu, a ako se dobije negativan rezultat, to
ukazuje da se radi o turbini. Snaga pumpe je definirana izrazom
PP M P
Q u2v2 u1v1
Visina dobave pumpe je
PP
1
1
hP
u2v 2 u1v 1
u2 u2 w2 cos 2 u1 u1 w1 cos 1
gQ
g
g
to se naziva osnovnom Eulerovom jednadbom za turbostrojeve. Iz te je jednadbe jasno
da e visina dobave pumpe biti maksimalna pri v 1 0 (to znai da je apsolutna brzina na
ulazu u lopatice okomita na obodnu brzinu), a pad visine energije u turbini pri v 2 0 .
Bernoullijeva jednadba du strujnice od ulaza do izlaza iz pumpe kae da e se energija
na izlazu poveati za visinu dobave pumpe, tj. vrijedi
v22
p2
v12
p1
z2
z1 hP
2g
g
2g
g
Ako se u Bernoullijevoj jednadbi apsolutne brzine prikau preko obodne i relativne brzine
( v2 u 2 w2 2uw cos ), te uvrsti izraz za visinu dobave pumpe, slijedi Bernoullijeva
jednadba za rotirajuu strujnicu
w22 u22 p2
w12 u12
p1
z2
z1
2g
g
2g
g
63
=konst.
pa
=konst.
pa
1
pa
vq
=90o
Primitivna pumpa
Bernoullijeva jednadba za
strujnicu:
Primitivna turbina
rotirajuu Bernoullijeva jednadba za
strujnicu:
u2
w2
R
2g
u
rotirajuu
u2
2
w2
2g
R
Iz trokuta brzina je: v
Iz trokuta brzina je: v u w cos
(brzina v je uvijek pozitivna tj. gleda u (ako je brzina v pozitivna radi se o pumpi,
smjeru brzine u pa e moment i snaga biti ako je negativna radi se o turbini, a ako je
jednaka nuli o slobodnorotirajuoj cijevi)
pozitivni, odnosno radi se o pumpi).
D2
konst.
Jednadba kontinuiteta: Q w
4
uv
Visina dobave pumpe: hP
(kod turbine e se dobiti negativna visina dobave)
g
gQhP (za turbinu negativno)
Snaga koja se predaje fluidu: PP
PP
Moment sile kojom cjevica djeluje na fluid: M P
64
wn1 w1 sin 1
A2
wn 2 w2 sin 2
65
F w w n pn dS w w n pn dS I1 I 2
A1
A2
I1
I2
F Q w1 w2 p1n1 A1 p2n2 A2
Za izmjenu snage izmeu fluida i stroja odgovorna je samo tangencijalna komponenta sile
(u smjeru gibanja), a dobije se skalarnim mnoenjem gornjeg izraza s jedininim vektorom
et . Uzimajui u obzir da je et n 0 , te da su w1 et w1 cos 1 w1 cos 1 i
w2 et w2 cos 2 projekcije relativne brzine na smjer brzine u, dobije se
Ft Q w1 cos 1 w2 cos 2
Navedena sila se odnosi na silu kojom fluid djeluje na povrine lopatica (tako smo se
dogovorili pri izvodu jednadbe koliine gibanja), i kada je ona u smjeru brzine u, to znai
da fluid vri rad (tj. fluidu se energija smanjuje) pa stroj radi kao turbina. Moment file Ft
je
M T Ft Rsr QRsr w1 cos 1 w2 cos 2 ,
snaga je
PT M T Qu w1 cos 1 w2 cos 2 ,
a pad visine energije fluida kroz turbinu je
P
u
hT T w1 cos 1 w2 cos 2
gQ g
Do istog se rezultata moglo doi primjenom osnovne Eulerove jednadbe za turbostrojeve,
koja za sluaj turbine glasi
P
1
hT T u1v 1 u2v 2
gQ g
Kod aksijalnog stroja su obodne brzine u1 u2 Rsr u , a projekcije apsolutnih brzina
na smjer brzine u, su prema slici trokuta brzine:
v 1 u w1 cos 1 i v 2 u w2 cos 2
to uvrteno u osnovnu Eulerovu jednadbu za turbostrojeve daje prethodno dobiveni
izraz:
P
u
hT T w1 cos 1 w2 cos 2
gQ g
Konano do istog se rezultata moglo doi i iz razlike Bernoullijevih jednadbi postavljenih
iz relativnog i apsolutnog koordinatnog sustava. Ako se zanemare masene i viskozne sile,
Bernoullijeva jednadba od ulaznog do izlaznog presjeka, u relativnom koordinatnom
sustavu glasi:
w12 p1 w22 p2
2g g 2g g
66
Iz trokuta brzina na gornjoj slici jasno je da je kut kut izmeu stranica trokuta duljina u i
w, a da je v nasuprotna stranica tome kutu, pa se sukladno pouku o kosinusima, apsolutne
brzine mogu izraziti pomou relativnih u oblicima:
v12 u 2 w12 2uw1 cos 1 u 2 w12 2uw1 cos 1
v22 u 2 w22 2uw2 cos 2
Bernoullijeva jednadba od ulaznog do izlaznog presjeka stroja, gledano iz apsolutnog
koordinatnog sustava, uzima u obzir da je na tom putu fluid izgubio visinu energije hT , pa
vrijedi
v12
p
v2
p
1 2 2 hT
2g g 2g g
Ako se u ovu jednadbu uvrste prikazi apsolutne brzine preko relativnih dobije se
u 2 w12 2uw1 cos 1 p1 u 2 w22 2uw2 cos 2 p2
h
2g
g
2g
g T
Ako se od ove jednadbe oduzme Bernoullijeva jednadba u relativnom koordinatnom
sustavu, slijedi ponovo isti izraz za hT , koji glasi
u
hT w1 cos 1 w2 cos 2 .
g
67
7. Dimenzijska analiza
7. DIMENZIJSKA ANALIZA
Dimenzijska analiza i teorija slinosti predstavljaju znanstveni temelj eksperimentalnom
istraivanju sloenih fizikalnih pojava kako u mehanici fluida, tako i u ostalim podrujima
fizike. Primjenom dimenzijske analize minimizira se potrebni broj mjerenja za istraivanje
neke pojave, a olakavaju se prikaz i tumaenje rezultata mjerenja. Teorija slinosti daje
podlogu za primjenu modelskih istraivanja i primjenu analogija u fizici.
Dimenzija odnosno jedinica SI svake fizikalne veliine u mehanici fluida se
moe prikazati produktom potencija osnovnih dimenzija odnosno jedinica u obliku
Ma LbTcd
SI kga mbsc Kd
gdje su osnovne fizikalne veliine (ije su dimenzije osnovne) u mehanici fluida
Veliina
Oznaka
Dimenzija
Jedinica u SI sustavu
duljina
l
L
m
vrijeme
t
T
s
masa
m
M
kg
temperatura
T
K
16.
kinematika viskoznost
L2T-1
m2/s
17.
dinamika viskoznost
ML-1T-1
Pa s
-1
18.
kutna brzina
T
rad/s
-1 -2
19.
naprezanje
N/m2
, i, ij ML T
20.
kut
rad
-2
21.
povrinska napetost
MT
N/m
-1
22.
koliina gibanja
p
MLT
kg m/s
68
7. Dimenzijska analiza
1a 2a
Primjeri:
1. Sila, masa i ubrzanje su dimenzionalno zavisne veliine, jer su vezane drugim Newtonovim zakonom.
2. Skup od k = 3 veliine: brzina, ubrzanje i kutna brzina ije su dimenzije opisane s dvije osnovne dimenzije
duljine i vremena (m = 2), zbog k > m ne mogu biti dimenzionalno nezavisne.
3. Ispitati dimenzionalnu nezavisnost skupa veliina , v, L
Prema teoremu o dimenzionalno nezavisnom skupu trai se rjeenje za eksponente a, b, c, koji ine produkt
potencija veliina bezdimenzionalnim, tj.
M0 L0T0
ML-3
LT-1
M0 L0T0
Izjednaavanjem eksponenata nad istim bazama lijeve i desne strane gornje jednadbe, slijedi sustav
linearnih algebarskih jednadbi
M:
a
=0
L: -3a +b +c =0
T:
-b
0
kojeg je rjeenje trivijalno (a=b=c=0), to znai da je skup veliina , v, L dimenzijski nezavisan.
, nk , gdje je k maksimalni
, n .
1 2
at je fizikalni zakon
2
izmeu n = 4 fizikalne veliine u ijim se dimenzijama pojavljuje samo put i vrijeme (m = 2), pa se zakon
moe prikazati pomou dvije bezdimenzijske varijable. Dijeljenjem gornje jednadbe s v0t dobije se
s
1 at
s
at
1
2 , gdje su 1
1
ili 1 1
i 2
.
2
v0t
2 v0
v0t
v0
Ilustracija: Promjena puta pri pravocrtnom gibanju konstantnim ubrzanjem s
v0t
Primjenom Pi-teorema se smanjuje broj varijabli u pojavi, ime se smanjuje potrebni broj
mjerenja i olakava analiza rezultata. Pi-teorem se openito realizira kroz sljedee korake:
1. Pretpostavlja se skup n fizikalnih veliina za koji se smatra da upravlja fizikalnom
pojavom, te se sastavi tablica s njihovim simbolima i dimenzijama ili mjernim
jedinicama, iz koje se odredi broj m, dimenzionalno nezavisnih veliina.
2. Iz skupa od n fizikalnih veliina izabere se k = m veliina i dokae dimenzijska
nezavisnost izabranog skupa prema teoremu o dimenzijski nezavisnom skupu.
69
7. Dimenzijska analiza
d)
e)
f)
g)
Primjer 1: U turbulentnom strujanju fluida ustaljenim profilom brzine kroz okruglu horizontalnu cijev,
tangencijalno naprezanje na stijenci cijevi zavisi od gustoe i koeficijenta dinamike viskoznosti
fluida, od promjera D cijevi, srednje brzine v strujanja fluida te od visine hrapavosti k stijenke cijevi.
Primjenom dimenzijske analize potrebno je pronai opi oblik zavisnosti tangencijalnog naprezanja od
preostalih veliina.
Rjeenje:
Prvi korak u provoenju Pi-teorema je sainiti tablicu s popisom oznaka i dimenzija fizikalnih veliina koje
upravljaju pojavom, to je za ovaj primjer dano u sljedeoj tablici:
70
7. Dimenzijska analiza
Veliina
Dimenzija
n = 6, m = 3
D
L
k
L
ML-1T-2
v
LT-1
ML-3
ML-1T-1
U tablici se pojavljuje n = 6 fizikalnih veliina i m = 3 osnovne dimenzije (M, L, T), te se moe izabrati skup
od k = m = 3 dimenzionalno nezavisne veliine. U zadatku se trai zavisnost tangencijalnog naprezanja od
preostalih veliina, pa se ono nee ukljuiti u dimenzionalno nezavisan skup. Tangencijalno naprezanje je
direktna posljedica viskoznosti i hrapavosti stijenke iji se utjecaj eli posebno istraiti, te se ni te dvije
veliine nee stavljati u dimenzionalno nezavisan skup, za kojeg onda ostaju veliine , v i D u ijim se
dimenzijama pojavljuju sve tri osnovne dimenzije to je osnovni preduvjet dimenzionalne nezavisnosti
izabranog skupa.
Drugi korak u provoenju Pi-teorema je dokazivanje dimenzionalne nezavisnosti izabranog skupa fizikalnih
veliina , v i D, prema teoremu o dimenzionalno nezavisnom skupu. Prema spomenutom teoremu trae se
vrijednosti eksponenata a, b, c da bi produkt potencija bio bezdimenzijski, analogno prethodnom primjeru
v D
a
M0 L0T0
(a)
odnosno
(b)
M:
L:
T:
a
-3a
b
-b
=0
=0
0
(c)
' a vb Dc
(d)
M:
L:
T:
0
0
0
1
1
2
a
3a
+b
b
(e)
rjeenje kojeg je a=-1, b=-2, c=0, to uvrteno u izraz (d) daje parametar 1 oblika
'
v2
71
7. Dimenzijska analiza
'
(f)
1 2
v
2
' a vb Dc
(g)
(h)
M:
L:
T:
0
0
0
a
3a
1
1
1
+b
b
(i)
rjeenje kojeg je a=-1, b=-1, c=-1, to uvrteno u izraz (g) daje parametar 2 oblika
'
vD
1
vD
Re
'
(j)
k a v b D c
(k)
(l)
0
0
0
M:
L:
T:
a
3a
b
b
(m)
k
D
(n)
Ako se usporede sustavi jednadbi (e), (i) i (m), vidi se da su koeficijenti uz nepoznanice a, b, i c u svim
sustavima jednaki, a sustavi se razlikuju samo po slobodnim lanovima koji odgovaraju eksponentima
svojstvenim fizikalnoj veliini s kojom se formira parametar. U parametru 3 veliine k i D imaju istu
dimenziju te je jasno da njihov kvocijent oznauje bezdimenzijski parametar. U takvim je situacijama
rjeavanje sustava linearnih algebarskih jednadbi suvino.
72
7. Dimenzijska analiza
Nakon formiranja parametara fizikalni zakon izraen funkcijom = G(v, D, , , k,) est dimenzijskih
varijabli moe se izraziti funkcijom 1 = (2, 3). Dimenzijskom analizom problem nije rijeen do kraja
jer je funkcija nepoznata kao i funkcija G. Doprinos dimenzijske analize ogleda se u smanjivanju varijabli
u pojavi ime je znatno olakano eksperimentalno odreivanje funkcije u odnosu na funkciju G.
Uvrtavanjem znaenja parametara u funkciji izraz za tangencijalno naprezanje prelazi u oblik
v 2 Re
2
D
(o)
Ako se radi o pravocrtnom strujanju fluida ustaljenim profilom brzine, to znai da nema promjene koliine
gibanja fluida te suma sila na kontrolni volumen koji obuhvaa unutranjost dijela cijevi duljine L mora biti
jednaka nuli. Ako se promatra ravnotea sila u smjeru strujanja, u kojem su masene sile okomite na smjer
strujanja, slijedi da su u ravnotei normalne povrinske sile od kojih u smjeru strujanja djeluje sila tlaka p1 na
ulaznom i tlaka p2 na izlaznom presjeku, te konstantno (zbog ustaljenog profila brzine) tangencijalno
naprezanje po platu cijevi koje je usmjereno suprotno od smjera brzine strujanja. Jednadba ravnotee glasi
p1 p2
D 2
D L
4
(p)
Uvrtavanjem jednadbe (o) u (p) dobije se Darcy-Weissbachova formula za proraun pada tlaka u
strujanju ustaljenim profilom brzine kroz okrugle cijevi koja glasi
k L 1
p1 p2 4 Re v 2
D
D 2
(q)
Moodyevom dijagramu. Izraz (q) predstavlja osnovu za hidrauliki proraun stacionarnog strujanja kako u
cjevovodima tako i u sloenim cijevnim mreama (vodovodima, plinovodima, naftovodima, itd.).
Primjer 2: Treba istraiti zavisnost sile otpora R hidrauliki glatke kugle promjera D potopljene u fluid
(gustoe , koeficijenta dinamike viskoznosti ) kroz koji se ta kugla giba stalnom brzinom v u
horizontalnoj ravnini.
Pretpostavlja se dakle da je sila otpora definirana nekom funkcijom R G , , v, D meu n=5 fizikalnih
veliina.
Prvi korak je formiranje tablice s dimenzijama svih fizikalnih veliina u pojavi.
Veliina
R
v
Dimenzija
MLT-2
ML-1T-1
ML-3
LT-1
D
L
M0L0T0
MLT-2 ML-3
LT-1
Nakon izjednaavanja eksponenata nad istim bazama na lijevoj i desnoj strani gornje jednadbe slijedi sustav
tri linearne algebarske jednadbe
73
7. Dimenzijska analiza
M:
L:
T:
0
0
0
1
1
-2
a
-3a
b
-b
a b
v Dc daje
v2 D2
v D
iz kojeg slijedi sustav tri linearne algebarske jednadbe:
M:
0
1
a
L:
T:
0
0
1
-1
-3a
b
-b
a b
v Dc daje
vD
koji oznauje recipronu vrijednost Reynoldsova broja
1
vD
1
Re
Prema tome, funkcija G meu pet fizikalnih veliina, prevodi se u funkciju meu dva parametra oblika
vD
1
D 2
1 2
odnosno CD Re ili R v 2
2
4
Jednom odreena bezdimenzijska funkcija (Re) moe posluiti za odreivanje sile otpora R pri gibanju
kugle bilo kojeg promjera, bilo kojom brzinom u bilo kojem fluidu. Ako bi se raspolagalo samo jednim
mjerenjem CD1=(Re1), ono bi jo uvijek moglo posluiti za odreivanje sile R u velikom broju situacija
kojima je zajednika vrijednost Reynoldsova broja Re1 iz koje slijedi jedna te ista vrijednost koeficijenta sile
CD1, dakle padaju u istu toku prostora bezdimenzijskih varijabli. Openito za pojave koje su opisane istim
fizikalnim jednadbama i koje su karakterizirane istom tokom u prostoru bezdimenzijskih varijabli kae se
da su fizikalno sline. Tako bi se npr. iz sljedeih podataka mjerenih u vodi:
999,8 kg/m3,
1,03 10
Pas, D
CD
300 mm, v
R1
0.08
1
2
Pas,
2
1 v1
D12
4
1
D
v2
2
4
izraunati sila na kuglu promjera D1
1
0.142 m/s, R
brzinom
CD
v1
vD
4.135 104 . Iz tih se podataka moe
2207 N .
74
7. Dimenzijska analiza
Oznaka
Reynoldsov broj
Re, Rn
Froudeov broj
Fr , Fn
Strouhalov broj
St , Sh
Eulerov broj
Definicija
vL inercijske sile
Re
viskozne sile
v
inercijske sile
Fr
gL gravitacijske sile
St
Eu
L L
lokalna promjena
vt
v
konvektivna promjena
p
sile tlaka
Eu
1 2 inercijske sile
v
2
Oznaka
Definicija
p p
C p , C f , C
v2
CF , CD , CL
v2
F
Koeficijent sile (otpora, uzgona)
v2 A
v2
FD
1
v2 A
FL
1
v2 A
M
Koeficijent momenta sile
CM
v 2 AL
p f
v2
L
D
h f
v2 L
2g D
Doprinos dimenzijske analize je u smanjenju broja varijabli kojima je opisana neka pojava,
a ona ne moe dati odgovor o funkciji koja povezuje bezdimenzijske parametre. U
pojedinim sluajevima se razmiljanjem moe doi do nekih zakljuaka o nepoznatoj
funkciji, koja povezuje bezdimenzijske parametre. Tako bi se u prethodnom primjeru
moglo pretpostaviti, da su pri gibanju kugle malom brzinom v (tonije pri niskim
vrijednostima Reynoldsova broja Re 1 ), inercijske sile zanemarive u odnosu na viskozne
sile, pa u tom sluaju sila otpora nee zavisiti od gustoe fluida (koja je predstavnik
mase, odnosno inercijskih sila). Uzimajui u obzir da je sila otpora pri mirovanju kugle
jednaka nuli, zakljuuje se da zavisnost koeficijenta otpora o Reynoldsovu broju mora biti
75
7. Dimenzijska analiza
konst
, odnosno sila otpora je R konst vD . Ovo je potvreno
Re
eksperimentima i vrijedi ne samo za kuglu nego za optjecanje bilo kojeg tijela (vrijednost
konstante ovisi o obliku tijela), a donja tablica daje neke primjere.
oblika CD
76
7. Dimenzijska analiza
Gornja slika prikazuje u logaritamskom mjerilu zavisnost koeficijenta otpora kugle u irem
rasponu Reynoldsova broja. Uoava se podruje Reynoldsova broja u kojem je koeficijent
otpora priblino konstantan, i podruje u kojem dolazi do pada koeficijenta otpora zbog
promjene slike strujanja (pomicanja toke odvajanja prema stranjem dijelu kugle, to e
se objasniti u MF II).
Tijela drugaijeg oblika imaju sline funkcionalne zavisnosti koeficijenta otpora o
Reynoldsovu broju. Slijedea slika prikazuje dijagram koeficijenta otpora za razliite
profile (od ravne ploe do krunog cilindra) i to pri viim vrijednostima Reynoldsova
broja, koje se u praksi ee pojavljuju. U svim sluajevima se moe uoiti podruje
konstantne vrijednosti koeficijenta otpora, a to je profil tanji to je podruje pomaknuto
prema viim vrijednostima Reynoldsova broja.
Sljedee tablice daju vrijednosti koeficijenata otpora za razliite oblike profila i tijela i to u
podruju Reynoldsova broja gdje su one priblino konstantne. Pri viim vrijednostima
Reynoldsova broja strujanje prelazi iz reima laminarnog strujanja u reim turbulentnog
strujanja. U reimu laminarnog strujanja estice se gibaju pravilno u slojevima, a putanje
estica su glatke krivulje. Turbulentno strujanje je izrazito nestacionarno strujanje u kojem
se estice fluida gibaju po vrlo nepravilnim putanjama i intenzivno se mijeaju, a brzina,
tlak i ostale veliine pokazuju sluajne pulzacije. U turbulentnom strujanju sila otpora je
funkcija i hrapavosti povrine pri emu s poveanjem hrapavosti u pravilu sila otpora raste.
Poveanjem hrapavosti se smanjuje i vrijednost Reynoldsova broja pri kojoj laminarno
strujanje prelazi u turbulentno.
77
7. Dimenzijska analiza
78
7. Dimenzijska analiza
79
7. Dimenzijska analiza
Pri opstrujavanju nesimetrinih tijela, ili pri opstrujavanju simetrinih tijela kod kojih se
pravac vektora brzine ne poklapa s osi simetrije pojavljuje se i sila u okomitom smjeru na
smjer brzine, koja se naziva silom uzgona (za razliku od sile otpora iji se pravac
djelovanja poklapa s pravcem brzine). Avioni lete upravo zahvaljujui sili uzgona. Sila
uzgona poveava se poveanjem kuta izmeu vektora brzine i skeletne linije krila (napadni
kut ), a sljedee slike prikazuju zavisnost sile uzgona i sile otpora o napadnom kutu. Pri
odreenoj vrijednosti kuta
koeficijent uzgona doivljava maksimum, nakon ega s
poveanjem napadnog kuta sila uzgona naglo opada jer se na gornjoj strani profila
pojavljuje odvajanje strujanja.
80
2 5
g
D 2g
Dg
gdje je faktor trenja koji je odreen eksperimentalno, a u opem je sluaju funkcija
Reynoldsova broja
vD
4Q
vD 4 Q
ili
Re
Re
D
i relativne visine k/D hrapavosti stijenke cijevi. U gornjim izrazima: L je duljina
cjevovoda; D je promjer cjevovoda; v je srednja brzina strujanja fluida; Q je protok; je
dinamika viskoznost fluida, a / kinematika viskoznost.
Za strujanje u okruglim cijevima se uzima da je ono laminarno do Re=2300, a pri viim
Reynodsovim brojevima se uzima da je turbulentno, iako je u podruju Reynoldsova broja
od 2300 do priblino 4000 faktor trenja vrlo nepredvidiv, te je pouzdanost prorauna slaba.
Za laminarno strujanje postoji analitiko rjeenje za faktor trenja
64
, za Re<2300
Re
iz kojeg je jasno da faktor trenja u laminarnom strujanju ne zavisi od hrapavosti stijenke
cijevi. U podruju turbulentnog strujanja najtonijom se smatra formula Colebrooka koja
glasi
1
k 2,5119
0,86859 ln 0 , 2698
D Re
2
k
5,74
ln 3,7 D Re0 ,9
Ovaj izraz vrijedi i za hidrauliki glatke cijevi (k/D=0) i za podruje potpuno izraene
turbulencije ( Re ).
81
Moodyjev dijagram
82
Treba imati na umu da prikazani model linijskih gubitaka vrijedi za strujanje ustaljenim
(izobraenim) profilom brzine, gdje je pad tlaka uslijed trenja linearno razmjeran duljini
cjevovoda. U odreenim dionicama cjevovoda, npr. ulazni dio cjevovoda prikljuen na
veliki spremnik, strujanje iza koljena, ventila, naglog proirenja i slino, strujanje nee biti
ustaljenim profilom. U realnim cjevovodima je duljina dionica u kojima je strujanje
ustaljenim profilom brzine obino puno vea od duljine dionica s neustaljenim profilom te
se prikazani model s dovoljnom tonou moe primijeniti na itavu duljinu cjevovoda.
8.2. Modeliranje lokalnih gubitaka
Lokalni gubici strujanja nastaju pri strujanju kroz koljena, ventile, zasune, filtre, nagla
proirenja i slino. Gledajui lokalno u svim nabrojanim situacijama, strujanje je
trodimenzijsko, ali se pretpostavlja da su dimenzije prostora u kojem se to strujanje dogaa
zanemarivo male u odnosu na ukupnu duljinu cjevovoda pa se takav prostor moe smatrati
tokom cjevovodnog sustava, a nastali gubitak lokalnim ili mjesnim. Jasno je da je gubitak
mehanike energije vezan uz strujanje pa e i visina lokalnih gubitaka biti razmjerna visini
kinetike energije u obliku
v2
8Q 2
hfm K
K 2 4
2g
Dg
gdje je K koeficijent lokalnog gubitka. Usporedbom Darcy-Weissbachove formule s
gornjim izrazom moe se rei da se i linijski gubici mogu izraziti koeficijentom gubitka
K L D . U opem je sluaju koeficijent K funkcija Reynoldsova broja i relativne visine
hrapavosti stijenke. Kao to i faktor trenja pri visokim vrijednostima Reynoldsova broja
postaje konstantnim tako se i koeficijent lokalnog gubitka moe smatrati konstantnim pri
visokim vrijednostima Reynoldsova broja. Za sluaj da ulazna i izlazna brzina nisu jednake
uz koeficijent lokalnog gubitka mora tono stajati na koju visinu kinetike energije se on
odnosi, iako se najee koristi najvea visina kinetike energije. Tako je na sljedeoj slici
definiran koeficijent lokalnog gubitka naglog proirenja (koji se moe dobiti teorijskim
razmatranjima), a s obzirom da ulazna i izlazna brzina nisu jednake definiran je i izraz za
visinu lokalnih gubitaka da se zna uz koju visinu kinetike energije se gubici raunaju.
v1
D1
D2
v2
D12
K 1 2
D2
v2
hfm K 1
2g
Posebni sluaj naglog proirenja je utjecanje u veliki spremnik gdje se moe uzeti da je
D2 D1 te vrijedi da je K=1, kao to je i prije prikazano. Sljedea tablica daje pregled
nekih tipinih lokalnih gubitaka.
Lokalni gubitak
Koeficijent lokalnog gubitka K
Ulaz iz spremnika u cijev: otri rubovi
0,50
lijepo zaobljeni rubovi
0,04
Koljeno 90 - veliki radijus luka
0,20
- mali radijus luka
0,70
Kuglasti ventil: potpuno otvoren
0,05
1/3 zatvoren
5,50
Ventil s pladnjem potpuno otvoren
10,00
83
E.L.
E.L.
Le
Lue
v2
L v2
k
e
iz ega je Le D
2g
D 2g
84
K
D 4 2 g (a)
D D 4 2 g
hf
h fm
gdje je h21 razliku visina energija na kraju i poetku cjevovoda (razlika geodetskih visina,
razlika visina tlakova i razlika visina brzina). Ovom se izrazu pridodaje izraz za faktor
trenja
1,325
(b)
2
k
5,74
ln 3,7 D Re0 ,9
i izraz za Reynoldsov broj
4 Q
(c)
Re
D
to ini osnovni sustav jednadbi za hidrauliki proraun jednostavnih cjevovoda. Iz ovog
sustava triju jednadbi mogu se izraunati tri nepoznanice. S obzirom da se radi o sustavu
nelinearnih jednadbi one e se u veini sluajeva rjeavati iterativnim postupkom.
Ako su npr. zadani protok Q i promjer D cjevovoda proraun se svodi na odreivanje
Reynoldsova broja, prema (c) iz kojeg slijedi faktor trenja , prema (b), nakon ega se
direktno izrauna traena visina gubitaka mehanike energije, odnosno visina dobave
pumpe iz (a). U otvorenim cjevovodnim sustavima visinom dobave pumpe se svladava
razliku energija h21 i gubitke trenja, dok u zatvorenim (cirkulacijskim) sustavima pumpa
svladava samo gubitke trenja. Uz pretpostavku da su gubici razmjerni kvadratu protoka,
potreba za visinom dobave pumpe moe se openito prikazati funkcijom h h21 rQ2
to oznauje parabolu koja se naziva karakteristikom cjevovoda. Sljedea slika lijevo
prikazuje primjer dijagrama koji oznauje karakteristiku pumpe (plava krivulja) s ucrtanom
karakteristikom cjevovoda (crna krivulja). Crtkana plava krivulja oznauje faktor
korisnosti pumpe. Visina dobave pumpe je maksimalna kod nultog protoka, a maksimalni
je protok pri nultoj visini dobave pumpe. Radna toka pumpe definirana je presjekom
karakteristike pumpe i karakteristike cjevovoda. Pumpu treba izabrati tako da radna toka
padne u podruje maksimalnog faktora iskoristivosti pumpe.
85
100
200
180
80
0.8
60
0.6
40
0.4
20
0.2
160
h/m
h/m
140
120
100
80
60
40
20
0
0.2
0.4
0.6
0.8
Q / m /s
0.5
1.5
Q / m /s
esto se u praksi radi s paralelno ili serijski spojenim pumpama. U paralelnom radu
jednakih pumpi visina dobave je zajednika za sve pumpe, a ukupni protok je jednak
zbroju protoka kroz sve pumpe. U serijskom radu pumpi protok je kroz svaku pumpu
jednak, a ukupna visina dobave jednaka je zbroju visina dobava svih pumpi. Slika gore
desno prikazuje karakteristiku jedne pumpe (plava krivulja), te karakteristike serijskog
rada (zelena krivulja) i paralelnog rada (crvena krivulja) dviju takvih pumpi.
Ako je poznata geometrija cjevovoda i raspoloiva visina energije za svladavanje gubitaka,
a potrebno je odrediti protok, sustav jednadbi (a) do (c) se rjeava iterativnim postupkom.
Iterativni postupak zapoinje pretpostavkom o faktoru trenja. Obino se pretpostavlja
turbulentno strujanje u reimu potpuno izraene hrapavosti (vrijednost faktora trenja se
oita iz Moodyjeva dijagrama ili izrauna iz formule Swamee-Jaina uz pretpostavku
Re=). S tom vrijednou se ulazi u izraz (a) te se izraunava protok. S tako izraunatim
protokom se rauna Reynoldsov broj iz izraza (c), te se ponovo rauna nova vrijednost
faktora trenja iz izraza (b). Nakon toga se postupak ponavlja. Iterativni postupak se
smatra zavrenim kada se vrijednost protoka Q prestane mijenjati u prve tri signifikantne
znamenke, a najee su potrebne svega dvije ili tri iteracije. Iterativni postupak se
prikazuje kroz sljedeu tablicu, koja se popunjava redak po redak
Broj iteracije
0
1
Re
D , iz (a)
Re, iz (c)
k D
, iz (b)
86
De
2ab
ab
De
4ac
a 2c
b
a
De D2 D1
Faktor trenja za ustaljeno strujanje kroz cijevi nekrunog presjeka se takoer oitava iz
Moodyjeva dijagrama ili rauna iz formule Swamee-Jaina s tim to su Reynoldsov broj
v De
i relativna visina hrapavosti k
definirani na temelju ekvivalentnog
Re
De
promjera.
Srednja brzina v u svim izrazima se definira omjerom protoka i stvarne plotine poprenog
L v2
Q
presjeka toka v
. Izraz za visinu linijskih gubitaka glasi hf
u kojem v
ST
De 2 g
ponovo oznauje stvarnu srednju brzinu strujanja fluida.
87
dV Dt
x j
pa ako se operator materijalne derivacije uvue pod integral treba derivirati i diferencijal
volumena:
D
v j
D dV
D
D
dV
dV
dV 0
Dt VM(t )
Dt
Dt VM(t ) Dt
x j
VM ( t )
v j
t v j x
dV
j
x j
88
v j
v j
D
vj
0.
Dt
x j
t
x j
x j
D / Dt
0
t
x j
D
Dt
VM ( t )
dV
D
Dt
VM ( t )
VM ( t )
dV
dm
D
Dt
dm
m
D
D
dm
dV
Dt
D
t
VM ( t )
Dt VM (t )
D
t
VM ( t )
Podintegralna funkcija u gornjem izrazu nakon razvoja operatora materijalne derivacije je
D
vj
t
Dt
x
j
Ako se desnoj strani gornjeg izraza doda jednadba kontinuiteta pomnoena s slijedi
89
v j
Dt
t
x j
x j
t
dobije se:
v j
D
v j
pravilo B
Dt
t
x j
t
x j
Valja zapamtiti ovo jednostavno pravilo koje e posluiti za definiranje konzervativnih
oblika osnovnih zakona (trei oblik u pravilu B).
9.3. Zakon ouvanja koliine gibanja (jednadba gibanja fluida)
Zakon koliine gibanja za materijalni volumen glasi: Brzina promjene koliine gibanja
materijalnog volumena jednaka je sumi vanjskih masenih i povrinskih sila koje djeluju na
materijalni volumen. Matematiki zapis, rijeima iskazanog zakona koliine gibanja je:
D
vi dV fi dV i dS fi dV n j ji dS
Dt VM(t )
VM ( t )
SM ( t ) n
VM ( t )
SM ( t )
j
ji
Primjenom pravila A na lijevu stranu gornjeg izraza i prikazom povrinskih sila preko
volumenskog integrala (primjenom Gaussove formule), slijedi:
ji
Dvi
dV fi dV
dV
Dt
x j
VM ( t )
VM ( t )
VM ( t )
Iz gornjeg izraza slijedi nekonzervativni diferencijalni zapis zakona koliine gibanja koji
glasi:
ji
Dvi
fi
Dt
x j
Mnoenjem gornjeg izraza s volumenom estice fluida, dobije se poznati oblik drugog
Newtonovog zakona za gibanje estice fluida, u kojem je lijeva strana jednadbe jednaka
umnoku mase estice fluida i njena ubrzanja (materijalna derivacija brzine), a desna
strana je jednaka zbroju sila koje djeluju na esticu fluida, ovdje su to masena i povrinska
sila. Volumenska gustoa ukupne povrinske sile na esticu fluida je matematiki
ji
definirana divergencijom tenzora naprezanja
, to naravno oznauje vektor.
x j
Komponente toga vektora dobiju se razvojem izraza za i 1 , 2 i 3, npr. komponenta
povrinske sile u smjeru osi x1 (za i 1 ) je
j1
11
21
31
x j
x1
x2
x3
Fizikalna interpretacija gornja tri lana slijedi iz analize povrinskih sila na esticu fluida
oblika elementarnog paralelopipeda sa stranicama dx1 , dx2 i dx3 , kao to prikazuje slika.
90
prirasta naprezanja
11
x1
i za priraste naprezanja
21
11
x1 na povrini 2 je
11
11
x1
11
11
21
dx2 dx1dx3 . Analogno vrijedi i
x2
za povrine 3 i 3'. Ukupna povrinska sila na esticu fluida jednaka je zbroju sila na est
povrina i iznosi
j1
j1
11
21
31
dx1dx2dx3
dV , pa je jasno da je
volumenska
x j
x1
x2
x3
xj
21
21
fi
slijedi konzervativni diferencijalni zapis zakona koliine gibanja,
Dt
x j
koji glasi:
v j vi
ji
vi
fi
, a prema pravilu B jasno je da vrijedi i
t
x j
x j
ji
vi
vi
v j
fi
,
t
x j
x j
to je nekonzervativni oblik jednadbe koliine gibanja izraene naprezanjima.
91
x j ri
D
kji x j vi dV kji x j f i dV kji x j nr ri dS kji x j f i
dV
Dt VM
r
VM
SM
VM
x j
xr xr
ji
Uvoenjem operatora materijalne derivacije pod integral na lijevoj strani gornjeg izraza, i
deriviranjem u zadnjem lanu desne strane, kao to je naznaenu u gornjem izrazu, dobije
se
D x j vi
vi x j
Dvi
Dt
vj
Uzimajui da je kji v j vi jednako nuli (vektorski umnoak vektora samog sa sobom) izraz se
moe preurediti u
Dv
ri
i
dV kji ji dV ,
i
kji j Dt
xr
VM
VM
Slijedi iz pravila da je dvostruki skalarni umnoak antisimetrinog i simetrinog tenzora jednak nuli.
Budui da je kji antisimetrian u odnosu na indekse j i i, tenzor naprezanja mora biti simetrian.
92
v2
dV dVu u dV .
2
2
dS
nj
dS
qj
x3
vi
dm=dV
fi
SM
fi dV
O
x2
x1
Brzina promjene energije VM je:
v2
D
D
De
edV
dV ,
u dV
Dt VM (t ) 2
Dt VM (t )
Dt
VM ( t )
e
93
dV fi vi dV
dV
dV
D
t
x
j
i
VM ( t )
VM ( t )
VM ( t )
VM ( t )
94
fi vi
Dt
x j
xi
Primjenom pravila B na lijevu stranu gornjeg izraza dobije se
ji vi qi
e
e
i
v j
fi vi
t
x j
x j
xi
ji vi qi
e v je
fi vi
t
x j
x j
xi
gdje je ovaj posljednji oblik konzervativni zapis zakona ouvanja energije.
U gornjoj jednadbi drugi lan desne strane oznauje volumensku gustou snage
povrinskih sila, a moe se deriviranjem produkta razloiti na dva dijela:
ji vi
x j
ukupna snaga
povrinskih sila
ji
x j
vi ji
vi
x j
D ji V ji
ji
x j
vi ji
rezultirajua
povrinska
sila
ubrzava esticu
fluida mijenja
kinetiku energiju
D ji
naprezanje tenzor
na povrini brzine
estice
deformacije
snaga povrinskih sila
koja se troi na
deformaciju estice
fluida mijenja
unutarnju energiju
95
t
x j
-zakon koliine gibanja (jednadba koliine gibanja)
v j vi
ji
vi
fi
t
x j
x j
-zakon ouvanja energije (energijska jednadba)
v je
ji vi qi
e
fi vi
t
x j
x j
xi
Jednadba koliine gibanja je vektorska jednadba (koja se moe razloiti na tri skalarne
jednadbe), a jednadba kontinuiteta i energijska jednadba su skalarne jednadbe, tako da
sustav jednadbi oznauju sustav pet skalarnih jednadbi. U tim jednadbama poznata je
gustoa masenih sila f i , a nepoznata polja su: polje gustoe , tri komponente vektorskog
polja brzine vi , est komponenti simetrinog tenzora naprezanja ji , energije e i tri
komponente vektora povrinske gustoe snage toplinskog toka qi , to ini 14 nepoznatih
polja. Oit je nesklad u broju jednadbi i broju nepoznatih polja, te navedeni sustav ne
moe jednoznano opisati strujanje fluida.
9.8. Konstitutivne (dopunske) jednadbe
Univerzalni zakoni fizike koji vrijede za sve fluide bez obzira na njihovu vrstu i stanje nisu
u stanju jednoznano opisati strujanje fluida, te je u cilju usklaivanja broja jednadbi i
broja nepoznatih polja nuno uvesti dopunske pretpostavke o reolokim i termodinamikim
svojstvima fluida. Te dopunske relacije nemaju univerzalni karakter, te e tako zatvoreni
sustav jednadbi biti valjan samo za odreenu kategoriju fluida. U nastavku se daje primjer
dopunskih relacija za savreni (termodinamiki idealni) plin.
9.8.1. Odnosi za savreni plin
Za toplinsko i kaloriki savreni plin vrijedi toplinska jednadba stanja:
p
1
RT (u termodinamici pv RT , gdje je v specifini volumen)
96
pri emu su specifini toplinski kapaciteti pri konstantnom tlaku i konstantnom volumenu
konstantni, pa je i njihov odnos konstantan ( c p =konst., cv =konst., c p / cv =konst.).
9.8.2. Fourierov zakon toplinske vodljivosti
Fourierov zakon toplinske vodljivosti uspostavlja linearnu vezu izmeu vektora povrinske
gustoe toplinskog toka i gradijenta temperature, koja uz pretpostavku izotropnosti fluida,
poprima oblik:
q i
T
xi
97
vi
1
D ji V ji D ji kji k
x j
2
9.9.2. Tenzor brzine deformacije
Simetrini dio Dij tenzora gradijenta brzine naziva se tenzorom brzine deformacije,
definiran je izrazom
1 v v
1
D ji i j ili u simolikom zapisu
D gradv grad T v
2 x j xi
2
Tablini prikaz komponenti tenzora brzine deformacije, koji ima 6 razliitih komponenti je
v1
v 1 v3
v
1 v2
1
1
x1
2 x1
x2 2 x1
x3
D ji
v
1 v1
2
2 x2
x1
v2
x2
v
1 v3
2
2 x2
x3
v 1 v2
v
v3
1 v1
3
3
2 x3
x1 2 x3
x2
x3
Ako se u odreenom trenutku t uoi elementarni volumen fluida oblika paralelopipeda
kojemu su duljine bridova dx1 , dx2 i dx3 , tada e u vremenskom trenutku t dt taj
paralelopiped promijeniti poloaj (uslijed translacije i rotacije), ali i oblik uslijed
deformacije. Deformacija tog paralelopipeda se oituje kroz promjene duljina njegovih
bridova i kroz promjenu kuta meu njegovim bridovima. lanovi na glavnoj dijagonali
tenzora brzine deformacije oznauju brzine relativne promjene duljine bridova, tj. vrijedi:
v
1 D dx1
D
D11 1
, gdje je
operator materijalne derivacije. Vrijedi i
x1
dx1
Dt
Dt
v
v
1 D dx2
1 D dx3
D22 2
i D33 3
x2
dx2
Dt
x3
dx3
Dt
Brzina relativne promjene obujma dV dx1dx2dx3 elementa fluida je definirana izrazom
v j
D dx1dx2dx3
1 D dV
1
98
1 v v
1
V ji i j ili u simolikom zapisu
V gradv grad T v
2 x j xi
2
Tablini prikaz komponenti tenzora vrtlonosti, koji ima 3 po apsolutnoj vrijednosti
razliite komponente je
v 1 v3
v
1 v2
0
1
1
2 x1
x2 2 x1
x3
V ji
v
1 v1
2
2 x2
x1
v
1 v3
2
2 x2
x3
v
1 v1
3
2 x3
x1
v
1 v2
3
2 x3
x2
deformacija
sferno gibanje
Gornji izraz oznauje sadraj prvog Helmholtzovog teorema koji kae da se gibanje dviju
bliskih toaka kontinuuma moe prikazati zbrojem translacijskog i sfernog gibanja (kao
kod krutog tijela) te deformacijskog gibanja.
Newtonov zakon viskoznosti uspostavlja linearnu vezu izmeu simetrinog tenzora
naprezanja i tenzora brzine deformacije (simetrinog dijela gradijenta brzine). Polazei od
injenice da u mirujuem plinu vlada termodinamiki tlak p, a da su tangencijalna
naprezanja jednaka nuli, tenzor naprezanja se moe prikazati u obliku:
ji p ji ji
gdje je ji jedinini tenzor, a ji simetrini tenzor viskoznih naprezanja, koji se uz
pretpostavku izotropnosti fluida, modelira izrazom:
99
v j
ji
xi
vi
x j
2 v
2
V k ji 2 D ji V Dkk ji
3 xk
3
vk
xk
1
jj p V
3
1 D(dV )
dV
Dt
Lijeva strana gornjeg izraza je srednje mehaniko naprezanje, ija se negativna vrijednost
naziva i mehanikim tlakom, a koji se razlikuje od termodinamikog tlaka za lan koji je
razmjeran volumenskoj viskoznosti i relativnoj brzini promjene volumena estice fluida.
Utjecaj volumenske viskoznosti je znaajan u strujanjima sa znaajnim gradijentima
gustoe fluida, kao to su eksplozije i udarni valovi. Volumenska viskoznost jednoatomnih
plinova jednaka je nuli, a u strujanjima gdje je brzina promjene volumena estica fluida
(odnosno gustoe fluida) mala koeficijent volumenske viskoznosti se moe zanemariti. U
tom sluaju izraz za tenzor viskoznih naprezanja prelazi u:
v j vi
xi x j
ji
2 vk
2
2D ji Dkk ji
3 xk ji
3
ji
2 D ji
t
x j
100
fi
t
x j
xi
x j
v j
ji
xi
vi
x j
2 v
2
V k ji 2 D ji V Dkk ji
3 xk
3
- energijska jednadba
ji vi
pvi
v2
v2
T
c
T
v
cVT fi vi
V
t 2
x j
xi
x j
xi xi
101
- jednadba kontinuiteta
v j
v1
v
v
0 ili
2 3 0
x j
x1
x2
x3
- jednadba koliine gibanja
v j vi
vi
p
2vi
fi
t
x j
xi
x j x j
Energijsku jednadbu za sluaj nestlaivog strujanja emo kasnije definirati.
9.12. Poetni i rubni uvjeti
Dani sustav jednadbi opisuje nestlaivo strujanje bilo kojeg newtonskog fluida, u bilo
kakvom geometrijskom podruju. Kad bi znali analitiki integrirati ove jednadbe, dobili
bismo njihovo ope analitiko rjeenje u kojem bi se pojavile odreene funkcije
integracije, koje bi inile ope rjeenje neodreenim, sve dok se ne zada podruje u kojem
se neko strujanje analizira, uvjeti koji vladaju u tom podruju u poetnom trenutku
integracije (poetni uvjeti), kao i uvjeti koji vladaju na rubu tog podruja tijekom vremena
integracije (rubni uvjeti). Ako nas zanima samo stacionarno rjeenje (rjeenje koje se
dobije kad ieznu sve vremenske promjene), poetne uvjete nije potrebno zadavati.
Tipini rubni uvjeti za brzinu
1. Rubni uvjet na nepropusnoj stijenci.
Viskozni fluid se lijepi na stijenku, tako da je brzina fluida na stijenci jednaka brzini
stijenke (nema relativne brzine izmeu fluida i stijenke, kao to je to bio sluaj u
potencijalnom strujanju). Jasno je da je na mirujuoj stijenci brzina fluida jednaka nuli.
2. Rubni uvjet na granici dvaju fluida.
Ako se dva fluida (razliitih gustoa i viskoznosti) koja se ne mijeaju, gibaju laminarno
svaki u svom sloju, pri emu se slojevi dodiruju, tada se dodirna povrina ponaa kao
nepropusna stijenka, na kojoj nema relativne brzine izmeu dva sloja. Po principu akcije i
reakcije slojevi djeluju jedan na drugoga istom silom po veliini suprotnom po predznaku,
to znai da su povrinske sile na dodirnoj granici neprekidne.
3. Rubni uvjet na slobodnoj povrini.
Slobodna povrina je u principu razdjelna povrina dvaju fluida, od kojih jedan ima puno
manju gustou i viskoznost od drugoga (primjer strujanje vode u kanalu gustoa i
viskoznost zraka su za tri reda veliine manji od gustoe i viskoznosti vode). U tom se
sluaju viskozne sile u fluidu s malom viskoznou (u spomenutom primjeru u zraku)
mogu zanemariti, pa rubni uvjet na slobodnoj povrini prelazi u uvjet nultog sminog
naprezanja. U takvoj se situaciji promatra strujanje samo u fluidu vee gustoe ( u
spomenutom primjeru u vodi).
9.13. Alternativni oblik energijske jednadbe
Jednadba kinetike i unutarnje energije
U prethodnom obliku energijske jednadbe smo vidjeli da pri strujanju fluida u polju
potencijalne sile pod ukupnom energijom moemo promatrati zbroj triju oblika energije,
to je zgodno u integralnom pristupu rjeavanja problema. U diferencijalnom pristupu
emo uvijek teiti najjednostavnijem obliku energijske jednadbe. Kao to smo vidjeli iz
modela nestlaivog strujanja, polje brzine i tlaka su odreeni jednadbom kontinuiteta i
Mehanika fluida K Dodatak
102
jednadbom koliine gibanja, a kada je poznato polje brzine uvijek moemo odrediti
kinetiku energiju fluida, stoga se samo od sebe namee kao ideja da se iz energijske
jednadbe eliminira kinetiku energiju fluida. To se moe uiniti na nain da se od
energijske jednadbe oduzme jednadba kinetike energije.
Kao to je poznato iz mehanike jednadba kinetike energije se dobije skalarnim
mnoenjem jednadbe koliine gibanja s brzinom. Primijenjeno na nekonzervativni oblik
jednadbe koliine gibanja u diferencijalnom obliku dobije se
ji
Dvi
p
vi
fi vi vi
vi
Dt
xi
x j
D
Dt
v2
ji
v
vi
D v2
p
T
u fi vi vi
p i vi
ji
Dt 2 cvT
xi
xi
x j
x j
xi xi
pri emu su plavom bojom oznaeni lanovi koji se pojavljuju u jednadbi kinetike
energije. Oduzimanjem jednadbe kinetike energije od jednadbe ukupne energije
(energijske jednadbe) dobije se jednadba unutarnje energije (lanovi oznaeni crvenom
bojom u gornjoj jednadbi), koja glasi
D cvT
v
vi
T
p i ji
,
Dt
xi
x j
xi xi
koja u konzervativnom obliku (dobije se primjenom pravila B iz prethodnih predavanja)
glasi:
v j cvT
cvT
v
vi
T
p i ji
t
x j
xi
x j
xi xi
p D dV
dV
Dt
v 0
103
3
2
2
2
4 D12
D13
D23
V D11 D22 D33 2
, gdje je
t
x j
xi xi
v ji D ji 2 D ji D ji
Za sluaj nestlaivog strujanja jedini mehanizam izmjene unutarnje i mehanike energije je
putem viskoznih sila, a ta je izmjena kako je reeno uvijek jednosmjerna, tj. uslijed
viskoznih sila mehanika se energija pretvara u unutarnju, a nikad obrnuto. Takav proces
je dakle nepovratan, te e prema drugom zakonu termodinamike izazivati porast entropije.
S obzirom da se u nestlaivom strujanju unutarnja energija ne moe pretvoriti u
mehaniku, ona nema znaenja sa stajalita strujanja. Stoga se u analizi nestlaivog
strujanja razmatra samo mehanika energija, a brzina pretvorbe mehanike energije u
unutarnju se naziva gubicima mehanike energije. Za nestlaivo strujanje temperaturna
jednadbe je:
cv
v j cvT
cvT
DT
T
Dt
t
x j
xi xi
104
T
T
T
T
T
t
xi xi x1 x1 x2 x2 x3 x3
Naravno, u izvodu prethodne jednadbe nije uzeta u obzir mogunost postojanja toplinskih
izvora raspodijeljenih po volumenu fluida. Za sluaj konstantne toplinske provodnosti,
jednadba se moe pisati u obliku
T
2T
t
c xi xi
0.
xi xi
x12
x22
x32
105
x2
u konst.
F
?
A
=konst.
h
=konst.
x1
Uradak:
a) Prvo rezimirajmo uvjete iz zadatka u kojem je reeno da je strujanje
1. ravninsko, to znai da se slika strujanja ponavlja u ravninama paralelnim s
ravninom slike, a za izabrani koordinatni sustav 0x1x2 , prema slici to su ravnine
v j
x j
v1
x1
=0, zbog 1)
v2
v3
x2
x3
106
Prvi lan je jednak nuli zbog izobraenog profila brzine, a trei je jednak nuli zbog
v2
ravninskog strujanja, te slijedi
0 , to znai da komponenta v2 brzine nije funkcija
x2
koordinate x2 , zbog izobraenog profila nije funkcija od x1 , zbog ravninskog strujanja nije
funkcija x3 , a zbog stacionarnog strujanja niti vremena t , pa ostaje da je v2 konstanta
v2 C konst.
Vrijednost konstante C se odreuje iz rubnih uvjeta. U viskoznom strujanju se fluid lijepi
na plou, pa je brzina fluida neposredno uz plou jednaka brzini ploe. Donja ploa
( x2 0 ) miruje pa je za x2 0 i v2 0 , to znai da je C 0 , odnosno v2 0 .
S obzirom da su komponente brzine v2 i v3 , jednake nuli ostaje samo komponenta v1 , koja
nije funkcija x1 zbog izobraenog profila, nije funkcija t zbog stacionarnog strujanja, a nije
funkcija od x3 zbog ravninskog strujanja, pa moe biti samo funkcija od x2 ( v1 v1 x2 ),
stoga parcijalna derivacija v1 po koordinati x2 , postaje potpuna derivacija dv1 / dx2 .
Jednadba koliine gibanja zapisana u indeksnoj notaciji glasi:
v
v
p
2vi
i v j i
t
x j
xi
x j x j
zanemaruje se
fi
=0, zbog 2)
Prvi lan lijeve strane otpada zbog stacionarnosti problema, a masene sile se prema
uvjetima zadatka, zanemaruju. Razvojem preostalih lanova u gornjoj jednadbi po
nijemom indeksu j slijedi:
2vi
p
2vi
2vi
v1
2
xi
x2
x32
x1
=0, zbog 3)
=0, zbog 1)
=0, zbog 1)
=0, zbog 3)
Nelinearni lanovi na lijevoj strani gornje jednadbe su jednaki nuli, a od viskoznih sila
ostaje samo lan s derivacijom komponente brzine v1 . S obzirom da je to vektorska
jednadba moe se prikazati u obliku tri skalarne jednadbe za i 1,2,3 , te vrijedi
vi
v
vi
v2 i v3
x1
x2
x3
0
p
2v1
2
i 1
x1
x2
p
0
i2
x2
p
0
i 3
x3
Iz druge i tree jednadbe je oito da tlak nije funkcija od x2 i x3 , a zbog stacionarnosti
strujanja nije funkcija vremena t , te se zakljuuje da tlak p moe biti samo funkcija od x1 ;
p p( x1 ) . Iz prve jednadbe
d 2v
dp
21 konst.
dx1
dx2
f x1
f x2
107
x2 C1 ,
dx2 dx1
a nakon druge integracije dobije se:
1 dp 2
v1
x2 C1x2 C2
2 dx1
Vrijednosti konstanti integracije C1 i C2 se odreuju se iz sljedeih rubnih uvjeta (uvjet
lijepljenja fluida na donjoj i gornjoj ploi):
x2 0 v1 0
x2 h v1 u
Uvrtavanjem prvog rubnog uvjeta u izraz za brzinu v1 daje C2 0 , a uvrtavanjem
drugog rubnog uvjeta dobije se
1 dp 2
u 1 dp
u
h C1h odakle je C1
h
h 2 dx1
2 dx1
Uvrtavanjem vrijednosti konstanti C1 i C2 u polazni izraz za brzinu v1 dobije se konani
izraz za brzinu u Couetteovom strujanju, koji glasi
x
1 dp 2 x2 x2
v1 x2 u 2
h
1
h 2 dx1
h h
Dijeljenjem gornjeg izraza s u i uvoenjem bezdimenzijskih varijabli
h 2 dp
v
x2
v0 1 ; P
y0
;
2u dx1
u
h
izraz za profil brzine prelazi u bezdimenzijski oblik
v0 y 0 Py 0 1 y 0
gdje je v 0 bezdimenzijska brzina, y 0 bezdimenzijska udaljenost od donje stjenke, a P
bezdimenzijski gradijent tlaka. Bezdimenzijski gradijent tlaka je definiran s negativnim
predznakom tako da vrijedi
p
za P 0
0 , tlak pada u smjeru strujanja,
x1
p
za P 0
0 , tlak raste u smjeru strujanja, i
x
p
0 , tlak je konstantan.
za P 0
x
Sljedea slika prikazuje profile brzine za razliite vrijednosti parametra P.
108
x2
.
h
(parabola s nultokama u y 0 0 i y 0 2 ,
v
v1 v2
, a u ovom sluaju 21 1
21
x2
x2 x1
109
x2
nj
x2
PLOA
21 0
x1
21 0
nj
FLUID
x1
Da bi se uravnoteilo pozitivno smino naprezanje na ploi (ploa se giba konstantnom
brzinom to znai da je suma sila na plou jednaka nuli) potrebno je na nju djelovati
vanjskom silom F 21dA u pozitivnom smjeru osi x1 . U ovom sluaju je smino
A
y 0 1
21
x2 h
dv1
0 ) to znai da izmeu ploe i fluida nema sile (ploa slobodno pluta na povrini
dx2
gibajueg fluida). Za P 1 smino naprezanje je pozitivno, to znai da na plou treba
djelovati silom u desno (treba ju vui) silom F 21 A ( A je povrina ploe), a za P 1
smino naprezanje je negativno, to znai da plou treba koiti (djelovati silom suprotnom
od smjera gibanja). To je fizikalno jasno i iz samih profila brzine.
c) Izraz za protok Q kroz presjek okomit na ploe i jedinine irine okomito na ravninu
slike je definiran izrazom
1
y0 2
y 0 2 y 0 3
uh 1 P uh 3 P
Q uh
P
2 6 6
2
2
3
0
Oito je za P 3 protok jednak nuli, to je jasno i iz profila brzine, jer fluid uz gornju
plou struji u desno, a uz donju u lijevo.
Srednja brzina je definirana izrazom
Q u
vsr
3 P
h 1 6
u
Za P 0 profil brzine je linearan pa je vsr .
2
d) Za poseban sluaj u 0 , dobije se strujanje izmeu dvije mirujue ravne ploe, koje se
u
literaturi
naziva
Poiseulleovo
strujanje,
a
izraz
za
brzinu
x
1 dp 2 x2 x2
v1 x2 u 2
h
1 prelazi u
h 2 dx1
h h
110
1 dp 2 x2 x2
h
1
2 dx1
h
h
iz kojeg je jasno da e do strujanja doi samo ako postoji gradijent tlaka. Profil brzine je
parabolian (parabola ima nultoke u x2 0 i x2 h , odnosno tjeme u x2 h / 2 ) s
maksimalnom brzinom u sredini razmaka, kao na sljedeoj slici
v1
2
h
h dp
vmax v1 x2
2
8 dx1
1 dp
1 dp 3
Q v1dx2 1
x2 2 x2h dx2
h
2 dx1 0
12 dx1
0
-srednja brzina je
Q
h2 dp 2
vsr
vmax
h 1
12 dx1 3
2
i iznosi vmax .
3
dp
dp p2 p1
Budui da je
, gdje je p2 p1 promjena tlaka izmeu
konst. vrijedi
dx1
dx1
L
dva presjeka udaljena za L , pri emu je presjek 2 u smjeru strujanja u odnosu na presjek 1.
Ako se to uvrsti u izraz za srednju brzinu slijedi formula za pad tlaka na duljini L u
Poiseuilleovom strujanju izmeu dvije ravne ploe
12 L
p1 p2 2 vsr .
h
111
Uradak:
,
x j
te energijska jednadba, koja izraena s pomou unutarnje energije, za nestlaivo strujanje
glasi
u
u
T
v j
v
,
t
x j
x j x j
gdje je 2 Dij Dij brzina pretvorbe mehanike energije u unutranju energiju. Uz
vi
v
p
v j i
t
x j
xi
x j
t
x j
x j x j
S obzirom da i nisu funkcije temperature, prve dvije jednadbe se mogu rijeiti
neovisno od energijske jednadbe, odnosno moemo iskoristiti dobiveni rezultat iz
prethodnog primjera. Za nulti gradijent tlaka profil brzine je bio linearan
u
v1 x2 , uz v2 0 i v3 0
h
T
0 ), izobraenog profila temperature
0 i
t
x1
0 ) energijska jednadba
x3
112
2
2
2
T
T
T
T
T T T
c
cv1
c v2
c v3
v 2 2 2
t
x1
x2
x3
0
0
x1 x2 x3
0
0
0
0
prelazi u oblik
2T
, gdje je
0 v
x2 2
v 2 Dij Dij 2 D112 D122 D132 D212 D222 D232 D312 D322 D332 ,
D21
2 x j xi
D31
D12
D22
D32
0
D13
1 u
D23
2 h
D33 0
1u
2h
0
0
pa je
2
1 u 2 1 u 2
u
v 2 0
h
4 h 4 h
Brzina pretvorbe mehanike energije u unutranju je pozitivna to znai da se mehanika
energija smanjuje, a unutranja raste. Budui da je profil brzine nepromjenjiv (kinetika
energija je konstantna) i tlak je konstantan, onda je i ukupna mehanika energija fluida
konstantna. To znai da e se u unutarnju energiju pretvarati sva energija uloena kroz
u
vuu ploe. Sila potrebna za vuu ploe jedinine povrine pri p konst. je F ,
h
snaga za vuu je F u , a ta snaga izraena po jedininom volumenu je
P
u
v
, to je jednako prije dobivenom izrazu.
h 1
h
d 2T
u
2
dx2
h
Nakon prve integracije gornje jednadbe slijedi
dT
u
x2 C1 ,
dx2
h
a nakon druge integracije dobije se
2
u 2
T x2 C1 x2 C2 .
2 h
2
113
u 2
h C1h , odakle je
2 h
2
Tw T0
T T
u
C1 w 0
h
h
2 h
Uvrtavanjem izraza za C1 i C 2 u polaznu jednadbu za temperaturu, dobije se konaan
izraz za profil temperature u Couetteovom strujanju s linearnim profilom brzine, za sluaj
ploa razliitih temperatura
2
T T
u
u2 2
T T0 W 0 x2
hx
x2
2
h
2 h
2 h 2
Dijeljenjem gornje jednadbe s TW T ona se svodi na bezdimenzijski oblik
2
T T0
x
u2
x2 x2
2
1
TW T0 h 2 TW T0 h h
Uvoenjem sljedeih oznaka za bezdimenzijske parametre
u2
x2
0
, moe se pisati
i
y
TW T0
h
T T0
1
y 0 y 0 1 y 0
TW T0
2
iz ega je jasno da je profil temperature parabolian. Sljedea slika prikazuje profile
temperature za razliite vrijednosti parametra
u2
je jasno
TW T0
da to odgovara sluaju u 0 , odnosno mirujuem fluidu, ili 0 , to odgovara
neviskoznom strujanju fluida (u kojem nema pretvorbe mehanike energije u unutarnju) ili
, to odgovara toplinski idealno provodljivom fluidu. Iz termodinamike je takoer
poznato da e profil temperature u stacionarnom provoenju topline kroz homogeni zid biti
linearan, dakle mirujui fluid se ponaa kao homogeno tijelo. Iz profila temperature je
jasno da toplina prelazi s gornje ploe na fluid, i s fluida na donju plou.
Pri viskoznom strujanju fluida, dolazi do pretvorbe mehanike energije u unutarnju (kao
to je gore zakljueno sva snaga uloena za vuu gornje ploe se pretvara u unutarnju
energiju), te profil temperature postaje parabolian. Za 2 profil temperature ima
tjeme na gornjoj ploi, to znai da je derivacija profila temperature na gornjoj ploi je
114
jednaka nuli;
T
x2
T T x2 T0
2
8
Uzmimo sada primjer strujanja vode. Pri temperaturi vode 293 K, viskoznost i toplinska
provodnost su: 10 3 Pas, 0,598 W/(mK), a promjene temperature pri razliitim
brzinama su izraunate u sljedeoj tablici.
u
T
za TW T0 =10 K
m/s
K
3
0.00063
0.0015
10
0.0069
0.0167
20
0.0278
0.0669
Oito je prirast temperature zbog djelovanja viskoznih sila praktiki zanemariv to
opravdava pretpostavku o izotermikom nestlaivom strujanju. Kad u fluidu imamo izvana
nametnuti toplinski tok, esto je vrlo opravdano zanemariti lan v u jednadbi unutarnje
energije. U tablici je dana vrijednost parametra za TW T0 =10 K, iz koje je oito da e
pri realnim brzinama strujanja fluida parametar biti puno manji od jedan, odnosno da
e profil temperature biti priblino linearan.
115
2R=D
=konst.
z
=konst.
Slika prikazuje dio cijevi promjera D, te, s obzirom na geometriju, izabrani cilindrini
koordinatni sustav.
Pretpostavke:
stacionarno strujanje:
0 (veliine u strujanju nisu funkcija vremena)
t
brzina v 0 .
vz
vr
0,
0 (komponente brzine se vie ne mijenjaju u
izobraeni profil brzine:
z
z
smjeru strujanja u smjeru osi z )
zanemaruju se masene sile: f 0 .
Strujanje je laminarno i nestlaivo, pa je problem opisan jednadbom kontinuiteta i NavierStokesovom jednadbom.
-Jednadba kontinuiteta u cilindarskim koordinatama glasi (vidjeti npr. tablicu uz vjebe
7):
1
1
( rvr )
( v )
( vz ) 0
t
r r
r
z
0
0 zbog 2)
0 zbog 3)
Strujanje je nestlaivo ( konst. ) to znai da je prvi lan jednak nuli, a cijelu jednadbu
moemo podijeliti s . Trei lan je jedak nuli zbog osnosimetrinosti strujanja, a etvrti
zbog pretpostavke o izobraenom strujanju, pa ostaje da je
116
(rvr ) 0 , odakle je
r
C
vr
r
Konstanta C integracije, se odreuje iz rubnog uvjeta na stijenci cijevi gdje je r R i
vr 0 , pa slijedi da mora biti C 0 , odnosno vr 0 (brzina vr je jednaka nuli u svim
tokama fluida)
- Jednadba koliine gibanja je vektorska jednadba, a njena r -komponenta je za sluaj
konst. (vidjeti npr. formule uz vjebe 7) glasi
0 zbog 2)
0 zbog 2)
0 zbog 3)
0 zbog 1) 0
2
vr
v
v vr
v
vr
vr r
vz
r
r
2
1 2v
1
v
2
v
p
r
r
(r vr ) 2
fr
2
2
r r
r
z
r
r
0
0 zbog 4)
0 zbog 2)
0 zbog 3)
0 zbog 2)
vr
vz
r
r
z
t
vz
1 2vz
2vz p
1
(r
) 2
fz
r r
r
r 2
z 2 z =0 zbog 4)
=0 zbog 2)
=0 zbog 3)
Svi inercijski lanovi (lijeva strana gornje jednadbe) su jednaki nuli i dva lana viskoznih
sila, kao to je naznaeno u jednadbi, te nakon dijeljenja jednadbe s ostaje
1 dp
1 vz
r
konst.
dz
r r r
Kao to je prije zakljueno, lijeva strana jednadbe moe biti samo funkcija koordinate z ,
a desna samo koordinate r ( vz nije funkcija t zbog stacionarnosti, nije funkcija zbog
osno-simetrinosti strujanja i nije funkcija z zbog izobraenosti profila, pa moe biti samo
funkcija r ), pa zakljuujemo da se jednakost strana moe zadovoljiti ako su obje strane
konstante.
Nakon prve integracije gornje jednadbe dobije se
117
dv
1 dp 2
r C1 ,
dr
2 dz
a nakon dijeljenja gornje jednadbe s r
dvz
1 dp
C
r 1
dr 2 dz
r
i druge integracije dobije se
1 dp 2
vz vz ( r )
r C1 ln r C2
4 dz
Konstante integracije C1 i C2 dobiju se iz sljedeih rubnih uvjeta
na stijenci cijevi za r R , vz 0 (fluid se lijepi na stijenku cijevi
v
u simetrali cijevi za r 0 , z 0 (zbog osno-simetrinosti strujanja)
r
Uvrtavajui drugi rubni uvjet u izraz za derivaciju brzine (izraz dobiven nakon prve
integracije) slijedi da je C1 0 . To je jasno da mora biti i iz samog izraza za brzinu, jer
kad bi konstanta C1 koja se nalazi uz lan ln r bila razliita od nule, u simetrali bi brzina
bila beskonano velika (zbog ln 0 ), to je nefizikalno. Uvrtavanjem prvog rubnog
uvjeta u izraz za brzinu slijedi izraz za konstantu C2 , koji glasi
1 dp 2
C2
R
4 dz
Uvrtavanjem vrijednosti konstanti C1 i C2 u polazni izraz dobije se konaan izraz za
profil brzine u laminarnom strujanju kroz okruglu cijev
1 dp 2
r2
vz ( r )
R 1 2
4 dz
R
r2
vz vmax 1 2
R
118
1 dp 2 2
dp 4
dp 4
R
R
R
D
4 dz
2
8 dz
128 dz
U laminarnom strujanju je protok fluida razmjeran gradijentu tlaka i etvrtoj potenciji
promjera cijevi, a obrnuto je razmjeran viskoznosti fluida (Poiseuilleov zakon). Jasno je da
za strujanje u pozitivnom smjeru osi z gradijent tlaka mora biti negativan.
S obzirom da je gradijent tlaka konstantan, moe se definirati pomou razlike tlaka u dva
presjeka, npr. udaljena za L
dp
p2 p1
dz
L
gdje indeks 1 oznauje uzvodni, a indeks 2 nizvodni presjek. Uvrtavanjem toga izraza u
izraz za protok dobije se
p2 p1 4
Q
D
128
L
Ako se gornji izraz usporedi s Darcy-Weissbachovim izrazom za pad tlaka u strujanju kroz
cijevi, koji glasi
L v2
p1 p2 sr ,
D 2
slijedi
Q
D 2
4
vsr
128 L Q
L
vsr2
D4
D
2
odakle je faktor trenja za laminarno strujanje u okruglim cijevima
64
64
vsr D
Re
Re
vr
vz
rz
r
z
119
(1)
Teorija slinosti takoer daje podlogu i za primjenu metode analogije. Za dvije pojave iz razliitih grana
fizike se kae da su analogne ako su opisane istim oblikom jednadbe. Tako je npr. potencijalno strujanje
fluida opisano Laplaceovom jednadbom
toplinskom provodnou
120
x3
x3
M(x1,x2,x3,t)
M(x1,x2,x3,t)
x2
x1
x2
x1
a) Prototipna pojava
b) Modelska pojava
(2)
(3)
121
Tako bi koeficijent slinosti za duljinu (esto se iskazuje i kao mjerilo modela) bio
CL L / L .
Naravno, ako su i vektorska polja, karakteristine vrijednosti i oznauju
apsolutne vrijednosti (intenzitete) vektorskih veliina.
10.3. Bezdimenzijska polja fizikalnih veliina
Uvrtavanjem izraza C / u izraz C on prelazi u oblik:
(4)
(5)
Naravno da bezdimenzijsko polje vrijedi ne samo za dvije pojave, nego za cijelu obitelj
slinih pojava koje zadovoljavaju iste kriterije slinosti.
10.4. Teorem slinosti
Bezdimenzijsko rjeenje nekog problema definirano je bezdimenzijskim jednadbama i
bezdimenzijskim poetnim i rubnim uvjetima, iz ega se zakljuuje:
Dvije e pojave biti sline, ako su opisane istim bezdimenzijskim jednadbama i istim
bezdimenzijskim poetnim i rubnim uvjetima.
10.5. Postupak odreivanja kriterija slinosti
Do kriterija slinosti dvaju pojava dolazi se svoenjem sustava jednadbi koji opisuje
promatrane pojave i pripadajuih poetnih i rubnih uvjeta u bezdimenzijski oblik. Jasno je
da e sustavi jednadbi koji opisuju prototipnu i modelsku pojavu imati isto
bezdimenzijsko rjeenje ako su koeficijenti bezdimenzijskih jednadbi i bezdimenzijski
poetni i granini uvjeti isti za te dvije pojave. Iz uvjeta jednakosti koeficijenata u
bezdimenzijskim jednadbama prototipne i modelske pojave slijede kriteriji slinosti.
Postupak odreivanja kriterija slinosti je dakle sljedei:
1. Definirati polazne jednadbe koje opisuju pojavu, te pripadajue poetne i rubne
uvjete. (Napomena: poetni i rubni uvjeti takoer mogu biti opisani jednadbom)
2. Za svaku promjenjivu veliinu , odnosno u pojavi, temeljem poetnih i
rubnih uvjeta, te konstanti u jednadbama definirati karakteristine vrijednosti
tih veliina i , pri emu vrijedi
(a)
(b)
C (c)
(d)
122
2
2
1
1
v
A
C
C
C
2
2
v A
v A
v A
2
2
v2 A
Primjer 3: (bezdimenzijski) koeficijent momenta
M
M
, odnosno CM C Cv2CACL C Cv2CL3
1
1
2
2
v AL
v AL
2
2
Primjer 4: bezdimenzijski protok Q / vA
Q
CQ
C3
Q
Q
Q
1 , odnosno CQ Cv C A Cv CL2 L .
ili
v A
Ct
Cv C A
vA
vA
CL / Ct
v A
Iz reenoga je jasno da e broj nezavisnih koeficijenata slinosti biti jednak broju osnovnih dimenzija u nekoj
pojavi.
123
Primjer 1: Potrebno je odrediti kriterije slinosti za sluaj gibanja tijela duljine L koje se
trenutno poelo gibati konstantnom brzinom v u mirujuem fluidu gustoe ,
konstantne viskoznosti u kojem vlada tlak p . Pretpostavlja se nestlaivo, adijabatsko
strujanje fluida.
g
g
L
L
p
p
x3
x3
M(x1,x2,x3,t)
M(x1,x2,x3,t)
O
x2
x1
x2
x1
a) Prototipna pojava
b) Modelska pojava
vi
v
p
vi
v j i g i 3
t
x j
xi
x j x j
(P.1)
(P.2)
124
karakteristino vrijeme nemamo izbor u rubnim uvjetima, jer smo definirali da se brzina
gibanja tijela trenutno promijenila od stanja mirovanja na stanje jednolikog gibanja, pa
emo karakteristino vrijeme definirati preko duljine L i brzine v u obliku L / v .
Svaka promjenjiva veliina u gornjim jednadbama koje opisuju i prototipnu i modelsku
pojavu, moe se prikazati preko bezdimenzijskih veliina u obliku
x j L~
xj ,
~
t t ,
xj L~
xj ,
~
t t ,
v j v v~j ,
p p ~
p,
vj v v~ j ,
p p ~
p,
odnosno
x j CL xj ,
CL L / L
odnosno
odnosno
t Ct t ,
v j C v v j ,
(D.2)
Ct /
Cv v / v (D.3)
odnosno
p C p p ,
C p p / p (D.4)
(D.1)
v v j
0
L x j
(B.1)
v vi
v2
v
p p v vi
v j i g i 3
2
t
L
x j
L xi
L x j x j
(B.2)
(C.1)
L vi
v gL
p p
vi
v j i 2 i 3 2
v t
x j v
v xi v L x j x j
St
1 / Fr 2
Eu
(C.2)
1/ Re
125
dimenzijama mogu opisati dimenzije svih sedam veliina, odnosno mogue je definirati
etiri bezdimenzijska parametara, koji se ovdje nazivaju kriterijima slinosti. Naravno da
je izbor dimenzijski nezavisnog skupa potpuno proizvoljan, a da o izbranom skupu zavise
oblici bezdimenzijskih parametara. Ako bi se npr. za skup dimenzijski nezavisnih veliina
izabrao skup: , v , L , tada bi se dobio sljedei skup bezdimenzijskih
parametara: v / L , gL / v2 , p /( v2 ) ) i /( v L) . Izborom nekog drugog
dimenzijski nezavisnog skupa dolo bi se do drugih bezdimenzijskih parametara. Isto tako,
bezdimenzijski koeficijenti u jednadbi (C.2) su dobiveni dijeljenjem jednadbi (B.2)
koeficijentom uz konvekcijski lan, a da su dijeljene nekim drugim koeficijentom dobili bi
se neki drugi bezdimenzijski koeficijenti. U nastavku e se tim bezdimenzijskim
parametrima pridruiti ime i objasniti znaenje.
Na lijevoj strani jednadbe (C.2), uz nestacionarni lan, pojavljuje se koeficijent koji se
naziva Strouhalovim brojem, te za dvije sline pojave vrijedi:
L
L
L
lokalna promjena
ili St St , gdje je St
v
konvektivna promjena
v
v
(K.1)
Koeficijent uz lan koji oznauje masene sile u jednadbi koliine gibanja (C.2), prikazuje
se Froudeovim brojem, a za dvije sline pojave vrijedi:
gL
gL
2
2
v
v
ili
1
1
gdje je Fr
2
Fr
Fr2
v
inercijske sile
(K.2)
gravitacijska sila
gL
p
p
p
sile tlaka
2 ili Eu Eu gdje je Eu
2
2
v
inercijske sile
v v
(K.3)
Koeficijent u lanu koji oznauje viskozne sile u jednadbi koliine gibanja (C.2),
definiran je Reynoldsovim brojem Re vL / , te vrijedi:
v L
v L
ili
1
1
v L
inercijske sile
gdje je Re
(K.4)
viskozne sile
Re
Re
Openito govorei dva nestlaiva strujanja fluida e biti slina ako je zadovoljena
jednakost Strouhalovih, Froudeovih, Eulerovih i Reynoldsovih brojeva prototipne i
modelske pojave. Ako bi poetni i rubni uvjeti bili zadani jednadbama, iz njih bi se mogli
pojaviti dodatni kriteriji slinosti. U opem sluaju bezdimenzijsko polje tlaka i brzine u
sustavu jednadbi (C.1) i (C.2) zavisi od bezdimenzijskih prostornih i vremenske
koordinate, te od koeficijenata koji se pojavljuju u jednadbama, tj. vrijedi:
p p( xi , t , St , Fr , Eu, Re)
vi vi ( xi , t , St , Fr , Eu, Re)
126
vi
v
p
vi
v j i g i 3
t
x j
xi
x j x j
(P.1)
(P.2)
C p C Cv
C C2
vi
v
vi
v vj i C Cg g i 3 p
2
Ct
t
CL
xj
CL xi
CL
xj xj
U gornjim jednadbama su plavom bojom oznaeni lanovi koji ine jednadbe modelske
pojave. Svoenjem jednog od koeficijenata u gornjim jednadbama na jedinicu dobije se
vj
0
xj
C Cv
127
vi
xj
Jasno je da e se iz prototipnih jednadbi dobiti modelske jednadbe, ako su svi
koeficijenti jednaki jedinici, tj. vrijedi sljedee:
L
CL
L
L
ili St St , to je jednako izrazu (K.1)
1 ili L 1 ili
v
CvCt
v v
v
L g
CL C g
gL
gL
1
1
L g
1 ili
to je jednako izrazu (K.2)
1 ili 2 2 ili
2
2
2
v
Fr
Fr2
Cv
v
v
v2
p
Cp
p
p
p
1 ili
1 ili
2 ili Eu Eu to je jednako izrazu (K.3)
2
2
2
v
C Cv
v v
2
v
C p
C
v
v C C
CL
i vj i L 2 g g i 3 p 2
CvCt
t
xj
Cv
C Cv xi C CvCL
xj
C
C CvCL
1 ili
v L
v L
1 ili
v L
v L
ili
1
1
, vidjeti izraz
Re
Re
(K.4)
Dakle dobili smo iste kriterije slinosti. Za one veliine koje se nalaze kao konstante u
jednadbama (u ovom primjeru su to g , i ) ili su zadane poetnim i rubnim
uvjetima (ovdje su to L , p i v ) (dakle parametre koje zadajemo) moemo definirati
nezavisne koeficijente slinosti. Dakle, jasno je da e koeficijent slinosti za vrijeme (za
kojeg nemamo parametra kojim bi unaprijed definirali pripadajui koeficijent slinosti) biti
definiran kriterijem (K.1) iz kojega je Ct CL / Cv , odnosno Strouhalov broj je iskoriten
za definiciju koeficijenta slinosti za vrijeme, pa on nije kriterij slinosti dvaju strujanja. U
ovoj pojavi je Cg 1 , a nakon izbora mjerila modela (koeficijenta slinosti CL za duljinu)
i fluida u modelskoj pojavi (definirani C i C ) moemo jo odrediti koeficijente slinosti
128
St
L
v
L
v
129
, gdje je Ma
.
2
2
2
v
v
Ma
c sile stlaivanja
Strujanje plinova pri niskim vrijednostima Machova broja (recimo Ma 0.3 ) tretiramo kao
nestlaivo strujanje, jer je promjena gustoe u takvim strujanjima s inenjerskog stajalita
zanemariva. Tako se npr. strujanje zraka oko automobila, koji se kree brzinom recimo 150
km/h (41.7 m/s), pri brzini zvuka, koja pri normalnim uvjetima zraka iznosi 331 m/s,
odvija pri Machovom broju Ma v / c 0.125 , pa se redovito smatra nestlaivim. Kod
modelskih ispitivanja istog problema treba paziti da u slinoj pojavi Machov broj ne
prijee, recimo vrijednost 0.3, jer bi tada u modelskoj pojavi strujanje bilo sa znaajnim
utjecajem sila stlaivanja, nego u originalnoj pojavi, pa bi slinost strujanja bila naruena.
130
131
26.8 m/s
v C C L
Cv 0.0746
iz (a) C p
pF
C Cv2 4.79 ili pF C p pF 4.79 8750 41.95 kPa
pF
Napomene:
U ovoj pojavi smo strujanje vode modelirali strujanjem zraka, koje moe biti i
stlaivo, pa je u takvim situacijama dobro provjeriti i vrijednost Machova broja.
Brzina zvuka u zraku pri normalnim uvjetima je oko c=330 m/s , pa je Machov broj u
modelskoj pojavi oko Ma v / c 28.6 / 330 0.0867 , to omoguuje pretpostavku o
nestlaivom strujanju.
Jasno je da kada se u cjevovodu zada brzina, da je pad tlaka time odreen, pa u tom
smislu Eulerov broj postaje zavisni kriterij slinosti (drugim rijeima nakon to smo
odabrali brzinu, vie ne moemo slobodno zadavati razliku tlaka). Eksperiment bi se
mogao organizirati tako da se u modelskoj pojavi zadaje razlika tlaka, ali se tada ne bi
mogla slobodno zadavati brzina (jer bi Cv bio odreen Eulerovim brojem). U tom bi
sluaju Reynoldsov broj (uz zadani fluid u modelskoj pojavi) definirao koeficijent CL
geometrijske slinosti (ne bismo mogli imati isti cjevovod za modelsku pojavu).
132
CvCt
c c
St
St
gH
Fr
c
ili preko koeficijenata slinosti
g H
Cv
C g CL
(b)
Fr
12
iz (a) Ct L
18.97 odnosno
0.6326 h=2277 s .
Cv 19
Ct
18.97
H
4
Visina valova preslikava se sukladno koeficijentu slinosti CL : H
11.1 mm .
CL 360
Napomena:
Pojavom upravljaju etiri veliine: H , c , g i , u ijim se dimenzijama pojavljuju samo
duljina i vrijeme, to znai da se moe odabrati skup od samo dvije dimenzionalno
nezavisne veliine, pa prema pravilima dimenzijske analize, od navedenog skupa fizikalnih
veliina mogu se definirati dva bezdimenzijska parametra. Ako se za dimenzijski
nezavisan skup izabere c i , dobili bi se sljedei bezdimenzijski parametri
H
1
koji odgovara Strouhalovu broju, i
c
gH
2 2 , koji se moe preurediti u Froudeov broj.
c
133
Cv
C
v
1
1
S obzirom da su sve bezdimenzijske veliine u dvije sline pojave jednake, moraju biti
jednaki i koeficijenti otpora, koji se definiraju u obliku
FM
F
ili preko koeficijenata slinosti CF C Cv2 CL2
1 2
1
v A
M vM2 AM
2
2
gdje je iskoriteno da je koeficijent slinosti za povrinu A , CA CL2 . Budui da je C 1 ,
a Cv
1
slijedi da je CF 1 , to znai da e sile na model i prototip biti jednake
CL
F FM 1150 N .
Napomena:
Openito kod problema optjecanja tijela, gdje nas zanima sila otpora, koja je posljedica
viskoznosti fluida, jedini utjecajan parametar je Reynoldsov broj. Iako se sila otpora sastoji
od dijela koji dolazi od integrala tlanih sila (otpor oblika) i dijela koji dolazi od sila trenja
(viskozni otpor), valja naglasiti da je i otpor oblika posljedica viskoznosti strujanja, jer je
polje tlaka koje rezultira otporom oblika posljedica viskoznih sila (sjetimo se da u
neviskoznom potencijalnom strujanju nemamo otpora). Drugi parametar koji utjee na silu
otpora je hrapavost povrine. Taj se parametar u dvije sline pojave ne moe pojaviti jer
geometrijska slinost podrazumijeva i slinost hrapavosti povrine, o emu treba voditi
rauna kod izrade modela u nekom mjerilu. Slinost hrapavosti podrazumijeva, njenu
visinu, raspored, gustou i sl., ona uglavnom zavisi od tehnologije obrade povrine i
najee e slinost hrapavosti povrine biti teko zadovoljiti. Meutim, postoje i strujanja
fluida kod kojih se hrapavost povrine ne manifestira (govori se o hidrauliki glatkim
povrinama), kada geometrijska slinost hrapavosti povrine nije bitna.
134
Primjer 5. Neki prototip broda duljine L i njemu geometrijski slian model duljine L
ispituju se u vodi identinih svojstava. Izrazite odnose sila F / F CF i snaga P / P CP
koeficijentom slinosti CL L / L kada se pri ispitivanju modela osigurava slinost: a) sila
viskoznog porijekla, b) sila uzrokovanih gravitacijom.
Rjeenje:
Ovo je klasian problem u modelskim ispitivanjima otpora broda. Gibanjem broda po
povrini vode izmeu trupa broda i okolne vode nastaje sila. Ako se gleda djelovanje vode
na trup onda se ta sila zove otporom broda. Jasno je da i brod djeluje na vodu silom F
koja je jednaka po veliini i suprotna po smjeru sili otpora. Budui da se brod giba za to je
gibanje potrebno ulagati snagu, koja je jednaka umnoku P Fv , sile otpora i brzine
gibanja broda. Dio te snage se putem viskoznih sila pretvara u unutarnju energiju, a dio
ostaje u obliku kinetike energije valova koji nastaju na povrini vode (naravno da se ta
energija putem valova prenosi po velikom dijelu slobodne povrine, i u konanici e zbog
viskoznih sila takoer zavriti u unutarnjoj energiji fluida). U tom svjetlu se ukupna sila
otpora moe podijeliti na viskozni dio otpora, otpor oblika (kao i kod optjecanja tijela
potopljenog u fluid) te otpor valova. Prva dva dijela otpora su posljedica viskoznosti, a
trei dio je posljedica gravitacije. Prema tome utjecajni parametri za modelsko ispitivanje
otpora broda su Reynoldsov broj (zbog viskoznog otpora i otpora oblika), te Froudeov broj
(zbog otpora valova), pa ako je v brzina gibanja broda, vrijedi
C CC
vL vL
Reynoldsova slinost:
ili preko koeficijenata slinosti v L 1
Cv
v
v
Froudeova slinost:
ili preko koeficijenata slinosti
1
gL
g L
C g CL
U gornja dva kriterija slinosti pojavljuje se pet veliina (pet koeficijenata slinosti) od
kojih se tri mogu zadati slobodno, a dva se odreuju iz kriterija slinosti. S obzirom da
brodovi plove morima, odnosno rijekama, a ispituju se u bazenima (ispunjenim slatkom
vodom), fluidi u prototipnoj i modelskoj pojavi imaju priblino jednaka svojstva, i tu se ne
moe puno utjecati. Ovdje je pretpostavljeno da su fizikalna svojstva fluida identina, tj.
vrijedi C 1 i C 1 , ime smo iskoristili mogunost slobodnog zadavanja dviju
veliina. Model s obzirom da mora stati u bazen, mora biti manjih dimenzija, dakle zadaje
se i koeficijent geometrijske slinosti CL , ime smo potroili i tree slobodno mjesto za
zadavanje koeficijenata slinosti, a iz kriterija slinosti bi trebali odrediti koeficijente Cv i
C g . Na alost koeficijent C g je jednak jedinici, jer se obje pojave odvijaju u istom polju
gravitacije, tako da nam ostaje samo koeficijent slinosti za brzinu s kojim ne moemo
istovremeno zadovoljiti dva kriterija slinosti.
1
Prema Reynoldsovoj slinosti je: Cv
, a prema Froudeovoj slinosti je: Cv CL
CL
pa je jasno da ove dvije relacije ne mogu biti istovremeno zadovoljene. Stoga sljedea
tablica prikazuje koeficijente slinosti za silu i brzinu, kada je zadovoljena jedna ili druga
slinost.
Froudeova slinost
Reynoldsova slinost
Sluaj C C Cg 1
Cv CL
Cv 1/ CL
silu: CF C Cv2CL2
CF CL3
CF 1
snagu: CP CF Cv
CP CL7 / 2
CP 1/ CL
135
P cos t 2
t
x
gdje je frekvencija, a P konstantna amplituda pulsirajueg gradijenta tlaka, a
konstantna viskoznost. Pretpostavlja se da se ustalio stalni ritam promjene brzine s tlakom
(izgubio se utjecaj poetnih uvjeta). Izrazite gornju jednadbu u bezdimenzijskom obliku i
odredite kriterije slinosti za ovakvo strujanje. Odredite koeficijent slinosti za frekvenciju
u dvije sline pojave, ako je u obje pojave isti fluid, a razmak se poveao dva puta.
Uradak:
U ovom primjeru imamo jednu jednadbu u kojoj je nepoznanica brzina u , a zavisi od
vremenske i prostorne koordinate.
u
2u
P cos t 2
t
x
Utjecaj poetnih uvjeta se zanemaruje, a rubni uvjeti ne govore nita o prosjenoj brzini u .
Za karakteristinu vrijednost duljine se uzima polurazmak h meu ploama, a za
karakteristino vrijeme reciprona vrijednost frekvencije . Karakteristina vrijednost
brzine nije definirana rubnim uvjetima, pa se ona moe definirati kombinacijom h .
Dakle slijedi:
1~
t t
x h~
x
u hu~
Uvrtavanjem gornjih relacija u polaznu jednadbu dobije se
u
h 2u
h 2
P cos t 2
t
h x 2
Dijeljenjem gornje jednadbe s P , dobije se
h 2 u
2u
cos t
P t
hP x 2
Odakle slijede kriteriji slinosti za dvije pojave
C CLC2
h 2 h 2
1
ili
(K.1)
P
P
CP
C C
1
(K.2)
CL CP
hP hP
Ova dva kriterija slinosti definirana su s pet veliina, od kojih su tri dimenzionalno
nezavisne. Dakle tri veliine moemo zadati nezavisno, a preostale dvije moraju biti
odabrane sukladno kriterijima slinosti. Ako je u obje pojave isti fluid, znai da je
C C 1 , a koeficijent slinosti za duljinu je CL h / h 1/ 2 . Dijeljenjem izraza za
ili
136
slinosti
za
frekvenciju
dt
M
dt
gdje su: tlak pP , M , R , p0 i V0 konstante, t je vrijeme, Q protok kroz otvor balona, V
volumen fluida u balonu, a p prosjeni tlak u balonu. Punjenje zapoinje od tlaka p0 ,
volumena V0 i protoka Q 0 . Odredite kriterije slinosti za ovu pojavu. Odredite
koeficijent slinosti za vrijeme u dvjema pojavama kod kojih je koeficijent slinosti za
volumen CV =1/5, koeficijent slinosti za tlak C p =1 i koeficijent slinosti za veliinu M :
CM =5.
Rjeenje:
1. Punjenje balona s elastinom stjenkom je opisano dakle jednadbom kontinuiteta
dV
Q
dt
Bernoullijevom jednadbom za nestacionarno strujanje
dQ pP p RQ 2
dt
M
i jednadbom stanja balona s elastinom stjenkom
p p0 E (V V0 )
U navedenim izrazima nezavisna varijabla je vrijeme, a zavisne promjenjive veliine su
protok, tlak u balonu i volumen balona. S obzirom da u ovom problemu ne postoji
prostorna koordinata, nema niti rubnih uvjeta, a poetni uvjeti kau:
za t 0 : Q 0 , p p0 i V V0 .
U sustavu triju jednadbi su tri nepoznanice, te je uz zadane poetne uvjete problem
jednoznano definiran. Potrebno je nai kriterije slinosti za modelsko ispitivanje ove
pojave.
2. Nakon to su definirane jednadbe i poetni uvjeti, u drugom koraku se definiraju
karakteristine vrijednosti svih promjenjivih veliina u pojavi, s pomou kojih e se
definirati njihove bezdimenzijske vrijednosti. Karakteristine veliine definiraju se
temeljem poetnih i rubnih uvjeta, te konstanti koje se pojavljuju u samim jednadbama. Iz
poetnih uvjeta se samo po sebi namee da karakteristina vrijednost tlaka bude p0 , a
karakteristina vrijednost volumena V0 . Karakteristine vrijednosti vremena i protoka
trebat e odrediti kombinacijom konstanti iz jednadbi i poetnih uvjeta. Iz Bernoullijeve
jedandbe je jasno da je dimenzija konstante otpora R (koja se mnoi s Q 2 da se dobije
tlak) jednaka dimenziji tlaka podijeljenoj s kvadratom dimenzije protoka, tj.
p
R 2 (a)
Q
analogno je dimenzija koeficijenta M uz inercijski lan jednaka
137
p t
Q
(b)
p0
p0
R
p0 R
Sada, kad imamo karakteristine vrijednosti svih veliina moemo veliine u dvije pojave
(veliine druge pojave se oznauju s crticom) prikazati pomou bezdimenzijskih veliina
(bezdimenzijske veliine se oznauju s ~)
M
CM
t
M
M
M
Ct
t
t
t
t
t
p0 R
C p CR
p0 R
p0 R
p0 R
(B.1)
p p0 p
p p0t
V V0V
V V0V
p
p
0
p
p0
V
V
CV
0
V
V0
Cp
(B.2)
(B.3)
p0
Cp
p0
p0
p0
Q
CQ
Q
Q
Q
Q
(B.4)
R
Q
CR
R
R
R
Uvrtavanjem gornjih izraza u polazne jednadbe i poetne uvjete dobije se (npr. za prvu
pojavu)
V0 dV
p0
Q
M dt
R
p0 R
p0
p
pP p0 p R 0 Q 2
R dQ
R
M dt
M
p0 R
p0 p p0 E (V0V V0 )
138
V0 R dV
Q
M dt
dQ pP
p Q2
dt
p0
EV0
p 1
(V 1)
p0
poetni uvjet: t 0 : Q 0 , p 1 i V 1 .
Kada bi se isti postupak ponovio s jednadbama koje opisuju drugu pojavu, dobio bi se
istovjetan sustav jednadbi, s jedinom razlikom da bi lanovi oznaeni crnom bojom bili
definirani veliinama te druge pojave. Zakljuuje se da e sustav jednadbi za dvije pojave
biti isti ako su koeficijenti oznaeni crnom bojom jednaki u dvije pojave, tj. kriteriji
slinosti dvije pojave su
V0 R
V R CV CR
V0 R V0R
ili izraeno koeficijentima slinosti 0
(K.1)
M
CM
M
M
M
E V0
E V0 CE CV
EV0 E V0
ili izraeno koeficijentima slinosti
(K.2)
p0
Cp
p0
p0
p0
pP pP
ili izraeno koeficijentima slinosti
p0 p0
pP
pP C p
1
p0 C p
p0
(K.3)
pP
takoer bezdimenzijske, to znai da im
p0
vrijednosti moraju biti iste u dvije pojave). Ako se gornji kriteriji gledaju kroz dimenzijske
veliine, onda je jasno da se u tri jednadbe pojavljuje est veliina ije vrijednosti trebaju
zadovoljiti tri kriterija, to znai da se tri veliine zadaju slobodno. Npr. znaju se parametri
jedne pojave ( pP , M , R , p0 i V0 i E ), a eli se pojava ispitivati na modelu, na
smanjenom volumenu V0 , na balonu s drugim materijalom stjenke, koji je zadan s E i s
otporom R . Iz kriterija slinosti (K.1) do (K.3) slijede vrijednosti parametara M , p0 i
pP .
Gledano kroz koeficijente slinosti, ostaju samo kriteriji (K.1) i (K.2) u kojima se
pojavljuje pet koeficijenata slinosti, pa je opet jasno da se tri koeficijenta slinosti mogu
izabrati slobodno (uz napomenu da kriteriji (K.1) i (K.2) moraju biti zadovoljeni).
Sukladno spomenutom primjeru, zadavanje E , R i V0 odgovara zadavanju koeficijenata
slinosti CE , CR i CV , te se iz kriterija (K.1) i (K.2) dolazi do koeficijenata slinosti CM i
C p . Kada se zna koeficijent slinosti za tlak iz poznatih tlakova pP i p0 se mogu
(naravno da su veliine V0 R / M , EV0 / p0 i
izraunati pP i p0 .
Za zadane koeficijente slinosti CV
1
, C p 1 i CM 5 iz izraza (K.1) slijedi
5
139
CM
5
1
C p CR
1 25
CR
Iz (K.2) je
CE
Cp
CV
1
5 , a iz (B.4) je CQ
1/ 5
Cp
CR
1
.
5
2. nain
Do istog bi rezultata doli da smo polazne jednadbe za prvu pojavu
dQ pP p RQ 2
dV
, p p0 E (V V0 )
Q,
dt
M
dt
uz poetni uvjet t 0 : Q 0 , p p0 i V V0 .
prikazali veliinama druge pojave, prema izrazima (B.1) do (B.4) i analognim relacijama
za konstante R , M i E , u obliku
CQ dQ C p ( pP p) CR RCQ2 Q2
CV dV
, C p ( p p0 ) CE ECV (V V0)
CQQ ,
Ct dt
Ct dt
CM M
uz poetni uvjet Ct t 0 : CQQ 0 , C p p C p p0 i CV V CV V0 .
Nakon sreivanja ovih jednadbi, one prelaze u oblik
CR CQ2
pP p
RQ2
C
C
C
CV dV
C C
M Q dQ
p
Q ,
, p p0 E V E (V V0)
C p Ct dt
M
CQCt dt
Cp
uz poetni uvjet t 0 : Q 0 , p p0 i V V0 .
Usporedbom ovih jednadbi s jednadbama za drugu pojavu, zakljuuje se da sljedei
koeficijenti moraju biti jednaki jedinici
CV
1
(C.1)
CQ Ct
CM CQ
C p Ct
(C.2)
CR CQ2
1
(C.3)
Cp
CE CV
1
(C.4)
Cp
U ova etiri uvjeta sadrani su kriteriji slinosti (K.1) i (K.2), te veza meu koeficijentima
1
slinosti danim u (B.1) i (B.4). Za zadane koeficijente slinosti CV
, C p 1 i CM 5
5
iz izraza (C.4) slijedi: CE C p / CV 5 . Mnoenjem izraza (C.1) s (C.2) dobije se
CM CV
1 , odakle je Ct 1 , na temelju kojega je iz (C.1) CQ CV 1/ 5 , a iz (C.3)
C p Ct2
CR C p / CQ2 25 .
140
Jasno je da u sustavu etiriju jednadbi (C.1) do (C.4) ima 7 nepoznanica, to znai da tri
od njih moemo zadati slobodno, ali uvaavajui kriterije (K.1) i (K.2). Ako bi se izabrale
vrijednosti za CV , CR i CM koje ne zadovoljavaju kriterij (K.1) tada sustav jednadbi
(C.1) do (C.4) ne bi imao rjeenje. Npr. izaberimo kombinaciju: CV 1 , CR 1 i
CM 1/ 3 , koja ne zadovoljava kriterij (K.1). Uvrtavanjem tih vrijednosti u sustav
jednadbi (C.1) do (C.4) on prelazi u
1
1
(D.1)
CQ Ct
CQ
C p Ct
CQ2
Cp
(D.2)
(D.3)
CE
1 (D.4)
Cp
Dijeljenjem jednadbe (D.2) s (D.1) dobije se
CQ2
Cp
3 , to je kontradiktorno jednadbi
141