Pravo osoba s posebnim potrebama na obrazovanje u redovnim kolama u njihovim
mjestima stanovanja vrlo se sporo mijenja unato pozitivnim propisima i usvojenim meunarodnim dokumentima ( procjenjuje se da je samo 1% uenika ukljueno od oekivanih 10% djece s posebnim potrebama). Ukljuivanje podrazumijeva potivanje zakonske osnove, ali i razvijanje fleksibilnosti u radu i razvoj razliitih naina tretiranja individualnih potreba svakog uenika. Posebne potrebe ove djece proizlaze iz tekoa u intelektualnom funkcioniranju, motorici, govoru, itanju i pisanju, osjetnim funkcijama (sluh i vid) te tekoama na socijalnom i emocionalnom podruju. Uestalo ova djeca imaju znatnih tekoa u praenju i svladavanju redovitog kolskog programa. kolovanje djece s posebnim potrebama u Hrvatskoj se odvija u redovnim osnovnim kolama i u posebnim odgojno obrazovnim ustanovama (specijalnim kolama). Kod kolovanja u redovnim osnovnim kolama moemo govoriti o potpunoj ukljuenosti i o djelominoj ukljuenosti. Potpuna ukljuenost ostvaruje se ukljuivanjem uenika s posebnim odgojno - obrazovnim potrebama u redovni razredni odjel gdje uenik svladava redovne ili prilagoene nastavne programe uz primjenu individualiziranih postupaka u radu i kad god je mogue, to je najbolje rjeenje za sve ukljuene. Prilagoeni program se izrauje na poznavanju uenikovih jakih strana i sposobnosti, na onome to dijete zna i moe. Kod djelomine ukljuenosti uenik je ukljuen u rad matinoga razreda najee kod odgojnih predmeta (glazbeni, likovni, tjelesni), gdje uz veliku kreativnost uitelja svladava zadane sadraje, dok ostale predmete (najee su to obrazovni predmeti, ali nije izriito navedeno) savladava u posebnom razrednom odjelu uz voenje defektologa uitelja. Vanost takvog rada je da se stvore povoljni uvjeti za odnose s vrnjacima i razvijaju prijateljstva. Neki uenici koji su ukljueni u redovni sustav odgoja i obrazovanja imaju i podrku pomonika u nastavi. Ovakav oblik podrke polako postaje praksom i u hrvatskim kolama. Dosadanje iskustvo pokazalo je da se uvoenjem pomonika u nastavu (pomonik ueniku), omoguuje uenicima s posebnim obrazovnim potrebama ravnopravno sudjelovanje u svim podrujima nastave. Prihvaanje ukljuivanja djece s posebnim odgojno - obrazovnim potrebama vaan je drutveni zadatak koji doprinosi boljem ivotu, razvoju i stjecanju novih vjetina koje im omoguuju da budu to slobodniji i sretniji te da ih okruuju ljudi kojima je stalo do njih. Svi sudionici obrazovanja meusobno ue davati i primati pomo. Kada uenici iz razreda ugledaju svog prijatelja s posebnim odgojno - obrazovnim potrebama kako nepaljivo prelazi cestu, znat e to uiniti i kako priskoiti u pomo. Poznaju ga. On je njihov prijatelj, a ne tamo neka nepoznata udna osoba. Uenik s posebnim potrebama koji je ukljuen u redovnu kolu ima uzor meu vrnjacima za vjetine i ponaanja tipina za tu dob te razvija vee samopotovanje zbog boravka u redovnoj skupini. Zapitajmo se, imamo dijete s komunikacijskim tekoama, npr. dijete ne moe govoriti zbog emocionalnih tekoa ( strah, srameljivost) ili nema potrebe za komunikacijom (poremeaji iz autistinog spektra) ili ne moe govoriti zbog fizikih problema kao kod cerebralne paralize ili muca, i stavimo ih u skupinu djece sa slinim potekoama, to oni meusobno ue? Ista ponaanja koja ve kao ogranienja imaju. Nemaju priliku za poticaj i oponaanje, to znai za uenje. Meusobno ne razgovaraju ili razgovaraju malo, jer ne mogu ili ne ele, okrueni su samo s odraslima, razliitim terapeutima, ne znaju kako se trebaju ponaati djeca njihove dobi, koje crtie gledaju, koje igre igraju. Znanja koja dobivaju nemaju gdje primijeniti, pa ne razvijaju ni samopouzdanje
ni samopotovanje. Uenici koji imaju tekoe u ponaanju razliitih uzroka (hiperaktivnost,
emocionalne tekoe, zaputenost, zlostavljanje), kada ih stavimo u skupine meusobno slinih, najee se samo trude u negativnom, kako biti jo loijeg ponaanja. Zato, ako elimo biti humano drutvo, prihvatimo razliitosti, ali usredotoimo se na slinosti. Tako dajemo i drugima i sebi priliku za osobni rast i razvoj. Djeca bez razvojnih tekoa imaju priliku za uenje o razlikama. Netko voli plavu, a netko ljubiastu boju, netko je visok, a netko nizak, ali svi volimo sluati bajke i crtati leptire i moemo nai podruje gdje se moemo dobro zabavljati i biti sretni. Razvijaju samopotovanje zbog pomaganja drugima, postaju osjetljivi prema potrebama drugih i bolje razumiju razliitost. Istraivanja i iskustvo pokazuju da kada djecu dobro vodimo primjerom i uenjem, uivaju u pomaganju drugima. Najbolji prijatelj dana je situacija kada jedan uenik cijeli dan posebnu pozornost i pomo prua djetetu s posebnim potrebama. Uvijek svi uenici ele sudjelovati i natjeu se u pruanju pomoi. Zar nije to osobina koju elimo kod svoje djece? elimo li da djeca spoznaju da pojedinac moe prevladati svoje tekoe i tako postii uspjeh? Osobe s cerebralnom paralizom postaju sportai, osobe koje mucaju govore na javnim skupovima, a ima i profesionalnih pjevaa, osobe s potekoama u mentalnom funkcioniranju osposobljavaju se za samostalan rad i ivot. Djeca ue ono to doivljavaju i vide. Dajmo im priliku da meusobno ue. Roditelji djeteta s posebnim potrebama kroz ukljuenost dobivaju saznanje da njihovo dijete dobiva najvie prilika za razvoj koliko je to mogue, to im je najvanije. Roditelji ostale djece otkrivaju nove naine za meusobnu pomo. To je onaj dobar osjeaj kada mogu pomoi, bolji nego kad traim pomo. Kod roditelja ostalih uenika bez izriitih posebnih potreba, jer svi imamo razliite potrebe, moe se javiti strah da e uenici s posebnim potrebama loe utjecati na njihovu djecu. Nastavni plan i program se ne mijenja zbog djece s posebnim potrebama, a obavjetavanje o rezultatima rada i mogunost otvorenog razgovora najbolje e ih uvjeriti u uspjenost u radu. Uitelji koji rade s djetetom s posebnim potrebama imaju priliku za izazov, profesionalni razvoj i ue nove vjetine. Kada savladamo novi ivotni izazov, ushienje i znanje koje time dobivamo su neprocjenjivi. Doivljavamo ushit prvog dana posla, kada je sve mogue, a entuzijazam ostvaruje sve snove. Svi sudionici odgoja i obrazovanja imamo priliku, ne bez tekoa i uloenog truda, postii one vrijednosti za koje znamo da su nam vane; samopouzdanje, samopotovanje, prihvaanje i uvaavanje razliitosti, vjeru da moemo prevladati tekoe i postii uspjeh, uimo, stjeemo nova znanja i vjetine, sretni smo, volimo.. Svako dijete ima svoje individualne kvalitete i posebne zahtjeve koje uzmimo u obzir. Nemojmo se bojati to su djeca razliita. Nije potrebno da sve svima bude uvijek isto, jer djeca znaju da ivot nije takav. Oni to bolje razumiju nego to mi mislimo. Postoji li mogunost da se prilagodimo potrebama odreenog djeteta, ostala e djeca to razumjeti. Nisam problematian zato to elim biti problematian, nego zato to imam probleme. Daj da zajedno ivimo i uimo. Vesna Ivanevi