SREDNJA MEDICINSKA KOLA

TUZLA

Predmet: Fizika

OKO I VIENJE
SEMINARSKI RAD

Radile:
Amra Kari
Emina Jahi
Dalila Zildi
IV e

Predmetni nastavnik:
Prof. Zinaida Avdi

Tuzla, decembar, 2014

SADRAJ
Oko...............................................................................................................1
Graa oka ....................................................................................................2
Dinamiki raspon oka ..................................................................................4
Fiziologija oka .............................................................................................5
Kako mi vidimo? .........................................................................................7
Optike varke ...............................................................................................11

Oko
Oko je organ koji prima svjetlosne drai i pretvara ih nervne impulse. Ljudsko oko je parni
organ koji djeluje slino fotoaparatima i kamerama: prozirni prednji dijelovi oka lome zrake
svjetlosti projicirajui umanjenu i obrnutu sliku na fotosenzitivnu mrenicu gdje se u
specijaliziranim ivanim elijama obavlja pretvaranje u elektrine ivane impulse.
Oko je najvanije ljudsko osjetilo jer njime primamo 90% svih informacija iz okoline.
Omoguuje svjesnu percepciju svjetla, vid koji omoguava razlikovanje boja i percepciju
dubine. Ljudsko oko ima vidni ugao od 200 i moe razlikovati 10 miliona nijansi boja.

Graa oka
Oko je graeno od tri one ovojnice. Vanjska ovojnica oka se zove bijeloonica (sclera) i ona
je graena od vrste hrskavice. U svom prednjem dijelu ona ima providni dio, kao staklo na
runom satu. To je ronjaa ili ronica (cornea). Srednja ona ovojnica (uvea) ima tri dijela.
Prednji je duica ili arenica (iris) sa otvorom u sredini (zjenica - pupilla). Iza irisa je cilijarno ili
zrakasto tijelo (corpus cilliare). Najvei dio srednje one ovojnice zauzima sudovnjaa
odnosno chorioidea, koja je graena od krvnih sudova koji ishranjuju najvaniju ovojnicu
oka mrenjau ili mrenicu, lat. retinu. Mrenjaa se sastoji od pigmentnog sloja, koji ini
unutranjost oka mranom, te od nervnih elija, tapia i unjia, koji primaju svjetlost i
pretvaraju je u elektrine impulse. Ti se impulsi prenose putem vidnog ivca (nervus opticus)
u mozak, gdje se u potiljanom centru za vid formira slika. U oku postoje jo ono soivo ili
lea (lens), koje regulie prelamanje onih zraka, te staklasto tijelo (corpus vitreum),
elatinozna providna masa koje ispunjava unutranjost oka. U oku se stvara ona vodica,
koja iz stranje one sobice stalno cirkulie u prednju, a odatle iz ugla one komore filtrira se
u venski krvotok. Tako se u oku stalno odrava providnost optikih medija kao i
stalni intraokularni pritisak.

Indeksi prelamanja nekih dijelova oka

histoloka graa oka (graa mrenjae)

Dinamiki raspon oka

Mrenica ima statiki omjer kontrasta otprilike 100:1. im se oko pomakne (sakade) ona
uskladi izloenost hemijski te ujedno prilagoavanjem ronice. Poetnoj prilagodbi u stalnom,
neprekinutom mraku potrebno je otprilike 4 sekunde. Potpuna prilagodba pomou hemijske
prilagodbe ronice (Purkinjeov efekt) veinom zavrava u prvih 30 minuta. Stoga, dinamiki
omjer kontasta od otprilike 1000,000:1 je mogu. Proces je nelinearan, zato svaki prekid
svjetlom zapoinje novu prilagodbu. Dobra adaptacija zavisi o dobrom protoku krvi; stoga
prilagodba u mraku moe biti poremeena loom cirkulacijom, te vazokonstriktorima
poput alkohola ili duhana. Oko ukljuuje leu ne toliko drugaiju od onih koje nalazimo u
optikim instrumentima poput kamera i zato se ista naela mogu upotrijebiti. Zjenica oka je
njegova apertura, a ograniava je arenica. Refrakcija u ronici omoguuje da se apertura
(zjenini otvor) jako malo razlikuje od pravog dijametra zjenice. Ulaz zjenice ima obino
promjer od 4 mm, iako mu je raspon od 2 mm u svijetloj prostoriji do 8 mm u mraku.

Fiziologija oka
Okolni svijet normalno gledamo sa dva oka, ali pri tome zapaamo samo jednu
jedinstvenu prostornu sliku, a to je mogue kad na mozak na savren nain dovodi naa
oba oka u senzoriku i motoriku koordinaciju. Svaki predmet koji je objekat naeg
interesovanja i gledanja jednim okom, biva nesvjesno pomjeren u centar vidnog polja, u
foveu centralis. Da bi jednostruko mogli vidjeti sa oba oka, predmet koji fiksiramo mora biti
oslikan na obje foveae centralis. Svi predmeti koji se ne fiksiraju vide se jednostruko ako
padaju na korespondentne take mrenjae i ako imaju svoj prirodni pravac lokalizacije;
pored ovoga mora postojati normalna graa mrenjae, normalna ravnotea i sinergizam
onih miia, kao i normalan nervni mehanizam i duevno stanje, koje omoguuje da dva
utiska o jednom predmetu, koji su dobiveni sa obje mrenjae u obje hemisfere mozga,
sjedinimo u jednu jedinstvenu sliku u naoj svijesti. Slike predmeta koje ne padaju na
identine take mrenjae vide se dvostruko. Prema Cppers-u binokularni vid se zasniva
na dvjema glavnim komponentama: senzorikoj i motorikoj.
Senzorika komponenta e biti zadovoljena ukoliko je:

jednako dobar vid na oba oka

jednaka veliina slike na mrenjai i

ako oba oka imaju zajedniku normalnu retinalnu korespodencu.

Motorika komponenta bie zadovoljena ako postoji:

paralelnost obje one jabuice

normalna pokretljivost oiju i

normalan odnos akomodacije i konvergencije

Akomodacija
U definiciji akomodacije moe se rei da je to sposobnost oka da uvijek vidi predmet
ispred sebe bez obzira na udaljenost. Pri pogledu na daljinu kod emetropa, cilijarni mii
je olabavljen, suspenzorni aparat lee je zategnut i prednja povrina lee je manje
zakrivljena. Meutim, kod pogleda na blizinu cilijarni mii se kontrahira i povlai
nazubljenu liniju (ora serata) naprijed, suspenzorni aparat lee se olabavi a prednja
povrina soiva se vie izboi (mijenja svoju zakrivljenost), a istovremeno se suava
zjenica i oba oka konvergiraju. Emetrop tj. osoba koja ima normalan vid pri pogledu na
daljinu nema akomodaciju. Akomodira samo na blizinu. Myop tj. kratkovidna osoba ima

slabo izraenu akomodaciju. Hypermetrop tj. dalekovidna osoba akomodira i na blizinu i

na daljinu.

Vidni put i vidna kora

Impulsi nakon to napuste retinu idu putem N. opticusa do hijazme opticum gdje se
ukrtaju samo vlakna koja dolaze iz medijalnih dijelova retine, a onda zajedno sa vlaknima
iz lateralnih dijelova retine suprotnog oka formiraju tractus opticus, koji nosi impulse do
genikulatne jezgre gdje se impulsi prekopavaju, a odatle preko radiatio optica idu do
primarne kore u okcipitalnom renju. Pored toga vidna vlakna idu i u pretektalne jezgre
mezencefalona (nadzor nad pokretima oiju, refleks na svjetlo) i gornje kolikule (brzi
pokreti oiju u odreenom smjeru) i ta vlakna predstavljaju stari vidni sistem. Vidna kora
se moe podijeliti na primarnu; u podruju fisure kalkarine okcipitalnog renja, tu zavrava
veina direktnih signala iz oiju ( tu se vri analiza vidnih oblika, boja), i sekundarna vidna
kora (asocijacijska podruja), ispred, iznad i ispod primarne vidne kore, tu se razliiti
aspekti vidne slike ralanjuju i analiziraju kao odvojeni dijelovi (analiza trodimenzionalnih
oblika, kretanja tijela, prepoznavanje slova).

Vidni putevi

Kako mi vidimo?
Mozak je posrednik u interakciji oiju i vizualnih podraaja. Glavna je uloga oiju poslati
sliku mozgu koji je potom interpretira te skladno podraaju, alje upute drugim dijelovima
tijela koje e radnje izvesti.
Osjetljivost (ISO)
Osjetljivost naih oiju slina je onoj kodfotoaparata. U uslovima jaeg osvjetljenja,
osjetljivost naih oiju opada ime dolaze do izraaja finiji i svjetliji detalji, dok u uvjetima
tame osjetljivost raste, to nazivamo prilagodbom na tamu. Vjerojatno ste ve primijetili
kako tamnija podruja izgledaju zrnato i mutno. To je posljedica porasta osjetljivosti, a
uzrok je injenica da u tami vidimo samo crno-bijele nijanse. Ljudsko se oko vrlo brzo
prilagodi svijetlim uvjetima, ali mu je potrebno znatno vie vremena za prilagodbu u
tamnijim uvjetima. Budui da sredite oka nije osjetljivo na mrak, u takvim je uvjetima
bolje gledati bono.
ISO prilagodljiv na okolinu
Mrenica ljudskog oka prilagodljiva je na varijacije u okolini, tako da tokom vedrog dana
opada osjetljivost, dok u tamnijoj pozadini, osjetljivost raste.
Visoki dinamiki raspon
Dinamiki raspon odnosi se na raspon izmeu najsvjetlije i najtamnije regije koju oko
moe vidjeti. Do sada ne postoji prikladna tehnologija kojom bi se moglo imitirati ovaj
raspon.
Balans bijele boje
Mozak je odgovoran za takozvani balans bijele boje koji varira ovisno o jaini svjetla. U
svijetlim je (photopic) uvjetima na vid manje osjetljiv na plave nijanse nego u tamnim
(scotopic) uvjetima. Upravo zato nae oi izgledaju crvene na fotografijama snimljenima
nou te zbog toga moramo koristiti opciju korekcije crvenih oiju.
arina udaljenost
arite se kontrolira irenjem i stiskanjem lee oka. arina udaljenost odgovara veliini
one jabuice.

Otvor
Zjenica, crna taka u sreditu arenice oka ponaa se kao otvor. Na jakom svjetlu promjer
zjenice se moe poveati i do jednog milimetra, dok se nou promjer otvora smanjuje do
devet milimetara.
Zastor
Oni kapci ponaaju se poput zastora. Ljudski vid zavisi od eksponencijalnog propadanja.
Razluivost
Razluivost (rezolucija) ljudskog oka iznosi oko 1/60 stepeni.
Vid
Sredinja taka u arenici odgovorna je za sve ono to vidimo. Mozak spaja predstave
tako da percipiramo tanu sliku prisutnih objekata. Moe se usporediti sa stvaranjem
crtanih filmova: nekoliko nepokretnih slika velikom brzinom vrtimo jednu za drugom zbog
ega percipiramo kao da se slika pokree.
Uloga mozga
Mozak je izvrni organ vida. Dakle, on je odgovoran za vid, a oi same po sebi
ne vide nita. One samo alju vizualne podraaje u mozak koji ih interpretira i usmjerava
nae ponaanje skladno toj interpretaciji. To znai da su oi zapravo samo posrednik.

Svjetlost koja se odbija od nekog predmeta, prolazi kroz providnu ronjau, zatim kroz
tenost prednje one komore, odakle se preusmjerava na zjenicu, centrirani otvor u
predjelu duice, iji miii, pod kontrolom jedara modanog stabla, reguliu otvor zjenice i
samim tim upadnu koliinu svjetlosti.
Potom prolazi kroz tenost zadnje one komore, gdje se upuuje na soivo, koje je
SABIRNO ili KONVEKSNO. Izotravanje slike udaljenog ili bliskog objekta omoguava
cilijarno tijelo, mii koji svojim kontrakcijama ili dekontrakcijama mijenja oblik soiva, a
samim tim i upadni ugao svjetlosti (kaemo: vri akomodaciju onog soiva).
Rasipanje svjetlosti unutar oka sprjeava sudovnjaa, koji stvara efekat mrane komore.
Kao to i iz fizike znamo, u mranoj komori dobija se obrnuta slika predmeta, to, izmeu
ostalog, dokazuje i pravolinijsko kretanje svjetlosti.
Isti sluaj je i sa mrenjaom oka.
Kada jednom dospije do mrenjae, svjetlost prvenstveno prolazi kroz ganglijske i
bipolarne elije, a zatim i kroz fotoreceptore, epie i tapie. Fotoreceptori su slino
graeni, i epii, i tapii imaju na svojoj povrini pigment osjetljiv na svjetlost (rodopsin),
koji u zavisnosti od toga da li na njega pada svjetlosni zrak ili ne mijenja svoj oblik, gdje se
ta promjena prevodi u akcioni potencijal, koji se prenosi na bipolarne i ganglijske elije.
Od ganglijskih elija, akcioni potencijal se prenosi na oni nerv, putem kojeg najprije
dolazi do talamusa (gdje se vri prekopavanje nervnih puteva, radi po principu relejnog
centra), a zatim ide do vidne zone kore prednjeg mozga koja se nalazi u potiljanom
renju (lobus occipitalis). Oni nerv se sastoji iz nervnih vlakana koja se pruaju iz oba
oka i koja se ukrtaju, tako da dio nervnih vlakana iz desnog oka prelazi na lijevu stranu i
obrnuto.
Na mrenjai se formira stvaran lik predmeta koji se posmatra, ali je obrnut.
U modanim centrima se koriguje primljena slika i mi predmet vidimo u obliku i poloaju
vjernom originalu koji posmatramo. Pretpostavlja se da su jedra u vidnoj zoni kore
prednjeg mozga primarni centri u odnosu na veliki broj jedara na drugim mjestima u
mozgu, koji su odgovorni takoe za nae vidne percepcije.

Camera obscura

Efekat mrane komore kod ljudskog oka

10

Ukrtanje nervnih vlakana koja polaze iz lijevog i desnog oka

Optike varke
Optike varke ili optike iluzije su "krivo" percipirane pojave koje esto mogu biti
zbunjujue. Najee su optike iluzije, ali je razlika u tome to optike varke ukljuuju samo
pojave koje percipiraju oi, a perceptivne ukljuuju sve pojave koje percipiramo (na bilo koji
nain). Neke su perceptivne varke uzrokovane nesavrenou naih osjetila (tromost oka),
a neke radom naeg mozga. Perceptivne varke treba razlikovati od halucinacija.
One se razlikuju po tome to kod perceptivnih varki podraaj postoji, ali je krivo percipiran,
dok kod halucinacija podraaja nema.

11

Naknadne slike
Naknadne slike, ili pa-slike su optike varke koje koriste adaptaciju oka da bi se, nakon
netreminog gledanja, na neutralnoj pozadini vidio negativ dotine slike. Gledajte u sliku
ispod dvadesetak sekundi (najlake je "zabuljiti" se u jednu od etiri okomito postavljene
take u sredini). Odmah nakon toga pogledajte u neku neutralnu (najbolje bijelu) pozadinu
(prazan papir, zid ili sl.). Na pozadini ete vidjeti ljudski portret (u originalu je ova varka
napravljena s namjerom da prikazuje Isusa), koji zapravo ne postoji.
Rije je o ve spomenutoj osjetilnoj adaptaciji. Oko se automatski "privikava" na trenutnu
koliinu svjetlosti. Kod ovakvih kontrasta, pojedini se dijelovi mrenice razliito privikavaju
na svjetlost. Kad se pogleda u neutralnu pozadinu, dijelovi mrenice jo ostaju priviknuti
na prijanje stanje, odnosno posvjetljuju dijelove koji su bili pretamni (na neutralnoj
pozadini rezultirajui svjetlijim podrujima), a potamnjuju dijelove koji su bili svijetli
(rezultirajui tamnim podrujima). Uvjetno kaemo da slika ostaje na mrenici jo
neko vrijeme.

Naknadna slika - nakon netreminog gledanja trebao bi se vidjeti ljudski portret (Isus, ako hoete)

Razliite percepcije geometrijskih likova

Kod geometrijskih objekata koji su nacrtani ispod (dvodimenzionalni su), a mogu se
percipirati kao trodimenzinalni objekti esto dolazi do razliitih mogunosti percepcije. S
lijeve je strane tzv. Neckerova kocka, zapravo obina projekcija ianog modela kocke na
dvije dimenzije. S desne strane slike nalaze se dva mogua naina percepcije - prvi je
takav da je donji lijevi kvadrat prednja ploha kocke, a drugi takav da je gornji desni kvadrat
prednja ploha kocke. Mogue je da vam se ta dva naina izmijenjuju dok gledate u sliku.
Ako kocku percipirate na samo jedan nain, probajte trepnuti. Schrderove stube (desno)

12

rade po istom principu - mogue ih je percipirati tako da je ploha A ispred plohe B i

obrnuto.
"Trik" je u tome da se trodimenzionalni objekti ne mogu projicirati na dvodimenzionalnu
povrinu bez jakog izoblienja. Da je iani model kocke stvarno ispred nas,
zbog konvergencije oiju znali bismo koja je stranica prednja. Kako je papir (ili zaslon)
dvodimenzionalan, oba su kvadrata na istoj udaljenosti od oka pa to
omoguava mozgu da "zamisli" obje situacije. Zanimljivo je da je mozgu gotovo
nemogue zamisliti figuru kocke kao plonu, odnosno kao skup od tri kvadrata (dva vea i
jednog manjeg) i dva pravougla trokuta. Ista stvar vrijedi i za Schrderove stube.

Neckerova kocka i dva mogua naina percepcije

Schrderove stube

13

Literatura

Dr. Adna Azabagi. Anatomija za 1. i 2. razred medicinske kole

http://bs.wikipedia.org/wiki/Oko (21.12.2014)

http://kakovidimo.weebly.com/kako-vidimo.html (21.12.2014)

http://www.vasdoktor.com/medicina-od-a-do-z/oftalmologija/333-graa-i-funkcija-oka
(21.12.2014)

14

15