You are on page 1of 3

Ratni put 4.

oklopne brigade JNA


*Tekst je nastao na osnovu koriscenja cinjenica i podataka iz knjige pukovnika Radovana Tacica "Stakleni
Tenkovi - moc i nemoc cetvrte oklopne brigade" Radovan Tacic je rodjen 07.01.1944. god u selu Dubci
nedaleko od Brusa. Imao je samo godinu dana kada mu je otac poginuo na Sremskom frontu. Po zavrsetku
osnovne i uciteljske skole, jedno vreme je radio kao ucitelj, a zatim 1965. upisuje Vojnu akedemiju KoV-a u
Beogradu. Kao mladi potporucnik postavljen je u garnizon Jastrebarsko nedaleko od Zagreba. Promenio je
vise garnizona, a zavrsio je i politisku skolu i komandno-stabsku akademiju. U cinu potpukovnika je docekao
raspad Jugoslavije i rat, ciji ga je vrtlog vukao od Bregane u Sloveniji do reke Drine. Spletom okolnosti
komandovao je 4.Ok.Br. na svom ratnom putu. Za zasluge u ratu vanredno je unapredjen u cin pukovnika.
Sredinom 1992. god. po naredjenju vrhovne komande dosao je u Vrsac sa delovima svoje jedinice i tu
formira centar OMJ. Penzionisan je po potrebi sluzbe 01.03.1994.god.
Cetvrta oklopna brigada nastavljala je tradicije partizanske brigade formirane u selu Budacki, nedaleko od
Vrgin Mosta daleke 1942. god, 20 avgusta. Posle rata locirana je u Jastrebarskom. Poslednjih desetak
godina ova jedinica je bila jedna od najboljih u 5. armiji i u JNA. U takmicenju za najbolju jedinicu ranga
brigade, 1980. god., osvojila je prvo mesto u 5. armiji i drugo u JNA. Tokom razvoja nekoliko puta je
preformirana i dogradjivana. Bila je jedna od najopremljenijih sastava u Hrvatskoj i jedina oklopna brigada na
tom prostoru. Pred pocetak rata u svom sastavu je imala: 3 oklopna bataljona, mehanizovani bataljon,
lociran u Karlovcu, mesoviti art. divizion, mesoviti art - raketni divizion PVO, inzinjerijski bataljon "R" sastava,
pozadinski bataljon, izvidjacku cetu, cetu veze, komandu stana, vod vojne policije 'R" sastava i vod ABHO,
"R" sastava. Pre pocetka rata 4.Ok.Br. je bila "A" klasifikacije u sastavu 10 Zagrebackog korpusa. Do pune
mirnodopske formacije bila je popunjena sa 63% ljudstva. Prvi oklopni bataljon je bio popunjen tenkovima M84. Komandant 4.Ok.Br. je bio podpukovnik Rodic Vid, a nacelnik staba podpukovnik Radovan Tacic. Po
izvestaju od 17.11.1991. god, brigada je imala 399 neborbena i 182 borbena vozila: 94 tenka T-55 i M-84, 3
tenka PT-76, 5 tenkova za izvlacenje TZI, 4 tenka nosaca mostova TNM, 12 samohodnih haubica 2s1, 12
samohodnih PA topova ZUS-57, 6 lansera PVO raketa Strela 1M, 66 OT i BVP, 6 VBR M-63, 7 komandnih
transportera BTR-50, 3 oklopna automobila BRDM-2, 6 artiljerijskih komandnih transportera, 3 zapovedna
vozila PVO, 6 minobacaca M-75, 4 PA topa M-55 i 58 PO kompleta 9K11.
Da se tmurni dogadjaji ocekuju u novoj 1991. god, videlo se vec 24. januara, kada je tokom noci 1.
tenkovska ceta, prvog bat., sa tenkovima M-84 dobila naredjenje da marsira i obezbedi aerodrom Pleso. Na
aerodromu ostaje 2 dana.
Prve borbe brigada je imala u Sloveniji. Krajem juna je upucena meh. ceta (sa 8 OT) na obezbedjenje
lokacija kod Brezica i Bregane. Kako ovaj malobrojni sastab biva opkoljen, za izvlacenje biva upucena
1.c/1.bat. sa dodatnim zadatkom da deblokiraju jedinicu PVO na aerodromu Cerkelje. Potpuno, za borbu
nespremne vojnike, docekala je TO Slovenije, a zatim je vlastita avijacija dejstvovala po koloni. Poginula su
2 vojnika i oficir, a jos 12 vojnika i jedan major su tesko ranjeni, i pet vojnika i jedan podporucnik lakse.
Potpuno je unisten jedan tenk M-84 i 2 OT M-60, dok su ostecena jos 3 tenka, 4 OT i 3 neborbena vozila.
Pocelo je naglo osipanje brigade, koju su masovno napustali vojnici svih nacionalnosti. Za nekoliko dana
jedinicu je napustilo 30% vojnika. Cak i sam komandant brigade, puk. Vidic Rod, je otisao na bolovanje i nije
se vise vratio u sastav brigade. Komandovanje jedinicom i formalno preuzima ppuk. Radovan Tacic. Tokom
jula stize naredjenje da se poligonska obuka izvede po skracenom programu i da se sva tehnika vrati u
magacine. Naredjeno je i miniranje unutrasnjeg kruga kasarne (u krugu kasarne postavljeno je 2000 pp mina
i 1600 u skladistu Murat) i da se izvrse pripreme za dugotrajnu odbranu. Sredinom avgusta, gotov bataljon
(mesovitog sastava: 1tc sa tenkovima M-84, 2tc sa tenkovima T-55 i mc sa OT M-60) se upucuje u
obezbedjenje komande armije na poligonu Slunj. Krajem avgusta i pocetkom septembra brigada je toliko
oslabila da skoro nije bila u mogucnosti za bilo kakva dejstva. U kasarni je ostala mlada vojska, koja nije
izvela ni jedno gadjanje, dok su stariji vojnici bili upuceni na Slunj. U zadnjem momentu (3.9. 1991. god)
pristize grupa od 150 vojnika i staresina upucenih iz Trece vojne oblasti. uz pomoc ovog kontigenta
dekonzerviran je 3okb, uradjeni su zakloni i sklonista za tehniku i ljudstvo. Razredjen je i sistem odbrane
skladista municije "Murat" u sumi nadomak Jastrebarskog. Potpuna blokada kasarne je izvrsena 13.
septembra 1991. god. Na svim prilazima su postavljeni metalni jezevi i minska polja. Jake snage ZNG-a i
MUP-a su blokirale siri rejon. U potpunoj blokadi se naslo nesto vise od 300 pripadnika 4.Ok.Br. Kasarni je
iskljucena struja, voda i sve telefonske linije. Zapocet je psiholoski rat, koji je kombinovan sa svim mogucim
vrstama pritiska i obmana. Po krugu kasarne rasporedjeni su tenkovi spremni za dejstvo i formirana je
vatrena grupa sacinjena od minobacaca, samohodnih haubica i VBR-ova.. Iznenada zauzeta je farma svinja
u selu Cvetkovic (18.09.1991. god), koju su opsluzivala 3 vojnika. Veza sa skladistem "Murat" je u prekidu.
Komanda brigade je odlucila da ne reaguje da bi se sacuvao mir i sprecila panika u kasarni te, da se
protivnik zbuni. Tek nakon dva dana nacelnik staba je napisao pismo svim uticajnim ljudima u
Jastrebarskom, a poruka je procitana i preko lokalne radio stanice. U pismu se isticalo da je vojska za mir, ali
da ce u slucaju rata sigurno doci do pogibije mnogih ljudi i razaranja grada. Pismo je uticalo da se zapocnu

dugi i isrcpljujici pregovori koji su trajali dva meseca. U medjuvremenu je izvrseno vise provokativnih napada
na kasarnu i narocito skladiste 'Murat". Svi napadi su odbijeni bez upotrebe tezih orudja. U kasarni je bilo i
dosta civila, clanova porodica vojnih lica. u komandi je doneta odluka da se iz blokade izadje po svaku cenu.
Predaja je iskljucena vec u prvim kontaktima sa protivnikom. Razradjivano je vise varijanti za izlazak. Prva
varijanta je bila proboj i nasilno izlazenje, druga varijanta pregovori i mirno razdruzivanje, treca zarobljavanje
veceg broja taoca, cetvrta pretnja dizanjem skladista "Murat" u vazduh. Ipak, kao najrealnija usvojena je
druga varijanta. Prvi krug pregovora zavrsen je krajem septembra. Komanda brigade i predstavnici vlade
Hrvatske sklopili su sporazum o mirnom izlasku. Medjutim sporazum nije odobren od vrhovne komande i
brigada je ostala u blokadi jos mesec i po dana. Posle saznanja da planom izvlacenja jedinica JNA iz
Hrvatske 4.Ok.Br. nije predvidjena za povlacenje, inteziviraju se pregovori, te se na kreju poluzvanicnim
kanalima kontaktira vrhovna komanda, koja odobrava sporazum. Novembra 13. brigada napusta kasarnu
"Franjo Ogulic - Seljo" u koloni dugoj skoro 40km. Kolona marsuje pravcem Jastrebarsko - Karlovac - Vojnic
- Vrgin Most, zatim Glina - Dvor na Uni - Bosanski Novi - Banjaluka - Doboj - Tuzla. U selu Rujevac brigada
noci, a sutradan tockasi nastavljaju putem Tuzle dok gusenicna vozila se prevoze zeleznicom u 5 esalona
sve do 18. novembra. U kasarni su mahom ostale inzinjerijske masine i desetak poluunistenih borbenih
vozila iz Slovenije. Evakuisano je oko 100 borbenih i 150 neborbenih vozila ili oko 93%.
Kasarna Cetvrte oklopne brigade u Jastrebarskom
U borbi
Posle povlacenja glavnine brigade u Bosnu, u Hrvatskoj ostaju jos uvek 2 bataljona ove jedinice koja su
ranije angazovana. Mehanizovani bat. iz Karlovaca je jos 30. marta upucen na Plitvice, radi razdvajanja
sukobljenih strana. Bataljon je u popodnevnim casovima stigao u rejon , te je po delovima rasporedjen: Prva
meh. ceta sa vodom tenkova upucena je u rejon Ljubova, Druga meh. ceta je rasporedjena u rejonu motela
Borje u Korenici, deo tenkovske cete sa meh. vodom je blokirao hotel "Jezero", a meh. vod i jedan tenk su
obezbedjivali Koranski most. Pozadina i izvidjacka ceta su bile u rejonu sela Zeljava. U maju mesecu
Komanda operativne grupe, u cijem sastavu je bio ovaj bataljon, je bila u selu Mukinje. Komadanti operativne
grupe su se cesto menjali, a bataljon je rasparcan po cetama i vodovima sirom Like. Tako se jedna ceta
nasla na Ljubovu, delovi jedne cete u Teslin gradu, delovi cete u Korenici, izvidjacka ceta u Mukinjama, a
deo tenkovse i meh. cete sa pozadinom u kasarni u Gospicu.
Pocetkom septembra zapocinje napad na kasarnu u Gospicu u kojoj je smestena 236.Mot.Br., kojom
komanduje ppuk Pesut Ilija, i deo meh. bataljona 4.Ok.Br. Razvija se ogorcena borba, ali jedinice sabijene na
malom prostoru, ostavsi bez municije, bez ikakve pomoci spolja, posle sedam dana popustaju i predaju se.
Komandant mot. brigade ppuk Pesut Ilija izvrsava samoubistvo, posle predaje garnizona. Iz 4.Ok.Br.
zarobljeno je ili unisteno 6 tenka T-55, 7 OT M-60, 1 BTR-50, 1TZI i 15 neborbenih vozila. Ostatak bataljona,
je prikupljen i biva upucen u Teslin grad. Od mehanizovanog bataljona preostalo je 4 tenka T-55, 14 OT, 1
Pincgaurer i par kamiona.Bataljon dobija pojacanje iz 329.Ok.Br, te se preformira u okb. Slede borbe u
rejonu Gospica, Perusica, Pocrnica i Canka. Tokom otobra u sadejstvu sa drugim oklopnim bataljonom /
4.Ok.Br. sa Slunja biva zauzeto mesto Saborski. Napad na Saborski izveden je iz pokreta, jer zemljiste nije
omugucavalo razvijanje borbenog rasporeda., Napad je zapocet oko 9h, a mesto je zauzet oko 17h istog
dana. Bataljon nije imao gubitaka sem 2 tenka, kod kojih je doslo do kvara na transmisiji usled velikog
opterecenja pri uklanjanju barikada. Polovinom novembra izvodi se operacija zauzimanja Slunja. Sa pravca
Plitvica napada okb (bivsi meh. bataljon) podrzan haubicama 122mm i minobacacima 120mm, sa pravca
poligona napada 2.okb uz podrsku baterije topova 130mm, a iz pravca Bihaca jedinice art. - raketnog puka
PVO. Borbe su trajale dva dana, posle cega se ova jedinica ponovo vraca u rejon Plitvica. Oko 20.10 1991.
god ovaj bataljon je oznacen kao 2.okb i upucen u sastav 2.Licke brigade, gde ucestvuje u mnogim borbama
na pravcima Rimljan - Turjanski, Otocac - Zaluznica, Otocac - Podum.
Jos u avgustu ja na Slunj upucen tkz. gotov bataljon (2. okb), u njegovom sastavu su bili tenkovi T-55 i M-84.
Tokom septembra bataljon ucestvuje u borbama oko Trzica, Kamenice i Plaskog. Bataljon je ucestvovao u
vise navrata tokom izvlacenja municije iz skladista u Ostarijama, sanitetskog materijala iz Plaskog u
borbama na Trovrhu kod Josipdola. Prilikom borbi za grad Slunj (14. novembra), desio se zanimljiv dogadjaj,
naime, na uskom putu izmedju dve vrtace, neprijatelj je sa strane iz vrtace iskopao udubljenje ispod puta, u
udbljenje sa obe strane puta postavljene su po 3 PT mine, naslagane jedna na drugu. Spolja gledano nista
se nije primecivalo. Tenk, koji je predvodio napredovanje, prosao je putem i nije aktivirao mine. Kada je
zapocet napad na kolonu, ceoni tenk se povlaci istim putem, ali sada usled detonacija i tezine tenka, deo
puta iznad mina se urusava i aktivira mine, Prvo su se aktivirale mine sa jedne, pa sa druge strane, ukupno 6
mina. Od siline detonacije tenk je odbacen 1m u visinu, a hodni deo je potpuno inisten. Medjutim posada je
ostala nepovredjena, ponajvise zahvaljujuci stecenom iskustvu, da u borbi poklopci ulaza ostanu odskrinuti.
Bataljon na Kordunu ostaje do kraja rata.

U Bosni
Posle dislociranja 4.Ok.Br. ulazi u sastav 17.K u Tuzli. Veci deo je rasporedjen u selu Donja Dubrava i na
aerodromu sa zadatkom odbrane aerodroma i komunikacije Zvornik - Kalesija - Tuzla. Krajem decembra iz
sastava brigade izlazu mesoviti art. divizion, a brigada postaje 336. motorizovana.
Prvi okb. 28.02 1992. god poseda mostove i hidrocentralu na Drini kod Zvornika. Ucestvuje u borbama na
prostoru izmedju Crnog Vrha i Kalesije i od Kamenice do Lipnja i Kule Grada. Pesadiju su sacinjavali
pripadnici TO i "Beli Orlovi". Tehnika nije imala gubitaka, sem sto je jedan tenk nagazio PT minu, a drugi bio
pogodjen "zoljom". Pripadnici ovog bataljona, gradjani SRJ 18.05 1992. god. prelaze u SRJ.
Drugi okb (bivsi 3.okb) je pocetkom marta bio rasporedjen na aerodromu Dubrava, a u svom sastavu je
imao: 20 tenkova T-55, 6 OT M-60, sa pridodatim 1 TNM, 1 TZI, 1 BTR-50, 2 pokretne radionice M-70, 1
Pincgaurer, 1 TAM110 i 6 TAM5000. Dana 25.03. 1992. 2.okb god ulazi u sastav OG-1 i marsuje prema
Bosanskom Brodu. U periodu od 1.04 do 04.04. vode se artiljerijski dueli izmedju OS Hrvatske i tenkova
ovog bataljona i to dosta uspesno. Nesto kasnije u sastav okb ulazi ceta od 7 tenkova T-34. Veliki problem
su bili pripadnici TO koji su ulazili u sastav borbene grupe, slabog morala, podlozni panici i bekstvu. U ovom
periodu je u selo Unka u rejon B. Broda doveden oslabljen okb iz Vranja / Prizrena sa 12 tenkova T-55. Ova
jedinica je ubrzo uvedena u borbu na pravcu s. Zboriste - G. Kolibe - s. Kricanovo, gde gubi 7 tenkova (4
zarobljena 3 unistena), zbog loseg izvidjanja, odsustva art. priprema, ali ponajvise zbog nekontrolisanog
povlacenja TO. nakon cega su tenkovi ostali bez podrske pesadije. Oko 14 aprila 2.okb dobija i art. podrsku
od 1 voda VBR 128mm i jednog voda haubica 105mm, te se organizuje iznenadan napad na polozaje
neprijatelja u s. Zariste, G. Koliba i D.Koliba, te se za samo 3 sata ovladava navedenim rejonom. Neprijatelj
je imao oko 30 mrtvih, vise ranjenih, zaplenjena su 2 topa T-12, vise MB 82 i 120mm i ostalo. Najvise
problema su stvarali pripadnici TO, koji su s tokom noci povlacili kuci, kada su nanoseni i najveci gubici u
tehnici. Od 14. aprila do 12 maja nastavljaju se dejstva u oklinu B.Broda, te se skoro dolazi do centra B.
Broda. Tokom 18. maja se povlaci u Doboj.
Petog aprila brigada se prebacuje u Sekovice, a na aerodromu ostaju divizion PVO i PO divizion.
Dvanaestog aprila, iz 453.meh.Br. je upuceno pojacanje u sastav 4.Ok.Br. (sada 336.Mot.Br.). Sve operacije
u istocnoj Bosni od 16.04. izvode se u sastavu OG Drina. Dvadesetprvog aprila se povlace poslednji ostaci
brigade sa aerodroma Dubrave. Tokom 17/18 maja ostaci brigade se povlace iz BiH i ulaze u sastav
nastavnog centra OMJ u Vrscu.
Mesoviti art. divizion 4.Ok.Br. je u svome sastavu imao: 12 samohodnih haubica 122mm 2S1, 4VBR 128mm
M-63 Plamen, 2 minobacaca 82mm, 4 minobacaca 120mm i 6 oklopna transportera MTLB: 2kom 1V13,
2kom 1V14, 1kom 1V15 i 1kom 1V16
Ova jedinica je stoicki izdrzala blokadu i pored malog broja vojnika. Zajedno se sa glavninom brigade izvlaci
se na aerodrom Dubrave pored Tuzle. Februara meseca kompletna tehnika mes. diviziona odlazi za Banja
Luku, a kao zamena stizu 9 starih samohotki M-36 Dzekson. Krajem aprila divizion se prebacuje u obliznje
selo Jeginov Lug, koje se nalazilo na veoma nepristupacnom terenu. Pocetkom sukoba u BiH divizion gubi
vezu sa komandom brigade u selu Papraca, te se jedno vreme veza i neophodno snabdevanje obavljaju
helihopterima. Divizion se pod borbom izvukao iz sela preko improvizovanog prelaza preko reke Sprece,
zajedno sa kolonom srpskih izbeglica. Uz pomoc 2 tenka koji je uputila komanda brigade divizion se probija
do sela Osmaci, gde ga ubrzo preuzimaju lokalne Srpske snage.
Ceta veze u sastavu 4.Ok.Br. je od glavnih sredstava imala: BTR-50 3kom., RTpS-100 3kom., RTpS-400
1kom., KzS-4 1kom., KzS-3 1kom, KLS-3 1kom., TAM-5000 i vise vozila AR-55 i FNT. Pre pocetka blokade
jedno vozilo RTpS-100 je otislo u sastav meh. bataljona u Lici. Ostala sredstva se 13.11.91. god izvlace iz
kasarne i marsiraju u sastav 17.k. Pocetna lokacija je aerodrom, a neposredno pred izbijanje rata u BiH ova
jedinica se premesta u selo Papraca i biva popunjena lokalnim borcima. Prilikom povratka u SRJ tehnika je
ostavljena za potrebe armije Republike Srpske, sem jednog BTR-50, po jednog RTpS-400, RTpS-100 i
jednog KzS-4.

You might also like