OMSKA POVIEST KNJIGA DRUGA 1 Rimsioj je modi put otvorio stariji Scipion, a raskodi madi! jer, nakon Sto je otklonien strah od Kartage i uniitena suparnica drtavi, odstupilo se od veline j poletjelo k manarua ne korakom nego vratolomnim trkom; napusten je stari, a uveden novi nauk; zajednica se gradana od bdijenja okrenula snu, od orutja nasladi, od poslova Gokolici.® Tad je Scipion Nazika™® na Kapitoliju sagradio trjemave, Metel sagradio ve¢ spomenute," Gnej Oktavije 10 u Cirku vilo zgodan trijem, a javnu je veliGanstvenost slijedila privatna raskes. Potom je uslijedio Zatostan i sramotan rat a Hispaniji pod vodom razbojnika Virijatom, Sto je voden uz tako razlititu srecu da se ceSée vodio nesremo po Rimljane. No nakon sto je ubijen Virifat, zabva- \jujuei prijevari vige nego hrabrosti Servilija Cepiona™, razbuktao se jo teti Numaneljski cat, Ovaj grad nije nikad dr¥a0 pod orudjern vige od deset tisuéa vlasttih mladiéa, no ili drzovitost naravi ili ne- 2nanje nasih vojskovada i milost sucbine naveli su Pompeja, muza velika imena (ovaj ie prvi me-du Pompejima bio konzul}," kao i dnuge vojskovode ~ na vrlo sramne mirovre ugovore, a na jednako tako sramotne i twine i konzula Hostitija Mancina. No Fompeja je milost ostavila nckadnjena, a Mancina je njegovo strahopostovanje u neodbijanju kazne dovelo datle da je preko fecijala,’” gol i raku veraniih na eda, bie preden neprijateljime, Njega su oni odbili prim &i, onako kako su jednom bili uéinili Kaudijeni govoreéi da drzavnu povredu vjero!™ ne treba ispirati kaviju pojedinea. 2 Mancinove predaja izazvela je strafan razdor driave. Naime za puékog je tribune izabran Tiberije Grakho ~ sin Tiberija Grakha, vea- ma shivnogi istalmutog mua, uauk Publija Afrizkoga preko njegove keri - koji je kao kvestori predio?op o sklopio taj ugovor!™. Cas je teSko podnosio da se bilo Sto od onoga sto je ulanatio obesnazuje, éas se bojao opasnosti od sligne presude iti kazne. Bio je inade mut najpostenijeg Zivota, najsjajnijey uma, nejbesprekornijih narajera, obdaren, napoken, tolikim velinama, kolike mote steci smrtnik sa- vr¥en i po svojoj prizodi i po svojoj marljivosti. Za konzula Publija ‘Mueija Scevole i Lucija Kalpusnija™® - ima tanmu sto Sezdeset i dvije godine —odmetmuo se od Cestith, i titavoj taiji cbetao gradunstvo, 2 isto vrijeme oglasio i zemljizne zakone, 2a Kojima su svi odmah 39aNeska POR AST stall dudjeti, te umijedao najie s najnitim i doveo dréavu u veliku istrainu pogibelj. Svom je pak kolegi Oktaviju, koji se zalageo 2a dreaxni probitak, oduzeo imperi, te sebe i svojepa tast, bivéega kon- aula Apjai brata Gaja, posve miada Covjec, iabrao 2a teijumvire 2a podjelu zemlje i naseljavanje naseljenika. Tad je Publije Scipion Nazika - unuk onog Scipiona Nazike koji je od senata bio proglasen najboljim muzem’™ i sin onoga Nazike Korkula koji je keo cenzor bin sagradio trijemove na Kapitaliju,”™ s praunuk Gneja Seipiona,”* preslavna muda, strics Publija Afrig- koga!™ — i kao privatnik i kao driayni shuzhenik, iako je bio bratié Tiberija Grakha,!” domovine predpostevio rodbini i smatrao oscbno tudimn sve Sto 2a drZavu nije spasonosno (bog tih je vrlina pevi od. svils w odsutnosti izabran. 2a vthovnog sve¢enika). Omotaa je skut haljine oko lijeve podlaktice { stupajuci dugim koracima s gornjega dijele Kapitoliia pozivao neke oni koji Zele spas dréavi podu za njim. Tad su optimati, sonet, kao i casnji i vedi dio viteskoga staleza, te puk nevaregen pogubnim naumima, navalili na Grakha, koji je stajao u dvoristu sa svojim éetema i raspaljiven syjetinu ix. gotovo citave Ita- lije.! Bjededi i tréeei niz kapitolijski brezuljak pogoden komadom lupe preuranjenom je smr¢u okonéao Zivot koji je mogao provesti nnajveto} slavi, To je u gradu Rimu bio podetak pradanskog ktvopro- liga i neka2njenth orwanih sukeba, Otad je pravo pekopane silor, a moéniji smairan prvim, i nesloge gradana, koje su se prije toga obieno lijedile nagodbama, presucivane sti maéem, a ratovi se 2apo- ‘Snju ne zbog opravcanih razloga, veé prema tome kakewu nagrada stose sa sobom, Sto nije nikakvo ¢udo: ne zaustavjaju se, naime, Logi primjeri oni odakle su zapoceli, nego, ma keko uskom stazom kre- mili, stvore sebi put za veto Siroku skitnju, a kad se jedanput skrene s pravoga puta, dolazi se u ponor, te nitho ne smatra cia je va njega sramotna one ao je dttugomu bilo probitaéno. 4 U meduvrement, dok se ovo dogacialo u liji, Atistonik je izmislio pripadnost kraljevskoj lozi i zapasjeo Aziju nakon smrti kralja Atala!™ koli je Aziju oparukom ostavic rimskomu narodu, kako je postije Nikomed ostavio Bitinjju, Aristonika je pobijedio Marko Perpena i vodio u trjumt,! ali ga ie Manije Akvilije kaznio smnréu,'* jer je ne pocetku rata usustio izuzeinog poznavatelja prava Mucijana Keasa kad je keo prokonzal odlavie iz Adie. 6NASR PONIES? Publije pak Scipion Afticki Emilijan, koji je bio razorio Kartagu, akon tolikih poraza pretrplienih oke Numaneije, po drugi put je izabran za konzula*j poslan u Hispaniju. Opravdao je sreéw i bra brost iskusanu u Africi te je 2a godinu i tri mjeseca otkeko je onamo bio dosao, Numanciju, opkoljenu opsadnim nasipima, srusio i srav- nig sa zemliom.' I nitko od judi bilo kojeg naroda prife njega nije slavnijim razorenjem gradova svoje ime povjerio vjeéno) uspomeni. Jer, sraivéi Kartaga i Numaneija, eslobedio nas je straha od jedne, a sramoie od druge. On je, kad ga je tribun Karbon pitao sto mislio ubojstwu Tiberija Grakha, odgovorio kako je ovaj, ako je imao namje- ru osvojitidr2avu, s pravom ubijen.”# No kad je sva skupstina podigla viku, reget “Neprepiasen tolixo puta vikom nzoruzanis neprijatcja, kako mogu biti uzdeman vaSom, Kojima je Halija maéeha?” Vrativ3i seu grad u kratko je vrijeme, z2 konzula Manija Akvilija i Gaja Sem- ‘pronija'* - ima tom sto i fezdeset godina — nakon cvaje konzulata i dvaju trijumé i dvaput nklonjenih strahova dréave, ujutra u postelji pronaden rnctay, sa stanovitim znakovima davljenia na vrata. O smcti tako velika muta nije provedena nikakve istraga, te je zastrte glave pokopano tijelo onoga éijim je trudom Rim indigao svoju glavu nad Gjelim svijetom. Bilo da je wiazo prirodnom smréu, kako je zabi- Jjefila veeina, bilo smzéu uzrokovanom zasjedom, kako su zapisali zacijelo najdostojniji Zivot, koji da tog vremena nije Féija slava doli slava njegova djed Preminuo je gotove ‘upedeset i Sesto} godiniZivotn;2 ako tho o ajemu dvoji, neka se vrati ra njegov prvi konzclat,"” za koji je izabran u svojojtrideset i osmio} godini Pivaia: ako ée prestati dvojit. 8 Prije uniStenja Numancije u Hispaniji se svujim vejevanjem proslavio Decim Brut, koji, prodrijevsi medu sve narade Hispanije i domogav’i se goleme sile uci | broje gradova, dospio do onih kra- jeva o Kojima se jedva bilo Zale, zashuZio nadimak Galodki.!® Inekoliko godina prije njega medu avim je plemenima tako ckeutno bilo zapovjednistvo Xvinta Makedonskog'™ da je pri op- sadi gtada po imenn Kontichija u Hispaniji™ zapoyjedio da pet le- gionarskih koborti, offeranth sa strmoga mjesta, odmab Krenu na {sto mjesto, Kad su svi pod oruzjem stall praviti oporuke, kao da im je poci u sigurou smrt, nezastrasen naumom, vojnike koje je bio poslao usmrt dovekae je kao pobjednilce: (oliko je toga uci ‘pomijeSan sa strehom i nada namelsnuta eéajem, On je w Hispaniji 63RIMSKS POVEIEST postao vrlo slaven zahvaljuui lrabrostij okrutnosti svog postupka, a Fabije Emilijan,!® po Paulovu primjeru,™ zabvaljujuci stezi. 6 Potom je, nakon deset godina, ista ona mahnitost koja je bila zahvatila Tiberija Grakha oburela i Gaja, njegava brata, koji mu je bie sligan po svim vrlinama a i po ove} zabludi, no umom ga jé i rieditoséu daieko nadvisivao, Premda je zbog miraoée svojega dulta moggo postati prvakom drZave, on je, radi osvele bratove smrti ili radi uevrééenja kraljevske modi, po istome uzoru zapoteo tribunat,% ‘No njegovi su ciljevi bili daleko krupniji i opasnifi:stao je davati gradansko pravo svim Italicima i Siriti ga gotovo sve do Alpa, dijeliti zemlju, zabranjivati da bilo koji gradanin inva vise od pet stotina juta- 1, Si je neko¢ bilo uglavljeno Licinjevim zakonom,"* uspostavljati nove uvoznine, novim naselienicima popunjavati pokrajine, prenost sudove sa senata na vitezove, a ustanovio je i da se puku daje Zito. Nita nije ostavljao netaknuto, nigta mimo, nigta spokojno, nista, napokon, u istome stanju. Dapate, nastavio je i drug’ tribunat, Njega je ubio konzul Lucije Opimije,"” koji je kav pretor bio razorio Fregelu,!™ dav$i se orudjem za njim u potjeru, azajedno snji- me iFudvija Haka, bivieg konzula i slavodobitaika, Xoji jena jednak naéin te#io za naopakim, 2 kojega je Gaj Grakh bio imenovao za tri- jumvira na mjesto svojega brata Tiberija i uzea za dionike kraljevske vlastiS Opimije je hezbodino izrekao samo to 8ta je obecao da ée dati nagradu za glavu, ne bih rekao Grakhe, nego rimskog gradanina, ida ée je otplatiti u zlatn, Flak jena Aventinu, pozivajuti aruzanike na bitku, zakan zajedno sa svojim starijim sinom: Grakh je na bijegu, kad su ga ve gotovo ihvatill oni koje je bio poslao Opimije, pruzio veat robu Euporu da ga ubije, Koj je jecinako odiuéno ubio sebe sama, ko Sto je pritekao upomoé svom gospedaru. Tog se dana pokazala i invanredna vjemost Pomponija, rimskoga viteza, prema Grakhu."” On se poput Koklita probo magem nakon Sto je njegove neprijatelje zadzéa0 na mostu. Kao 80 je prije toga tijelo'Tiberija Graktha, tako je udnom okrutno&u pobjednika i Gajeva tijelo bageno u Tiber. 6NESKA POVEST 7 Ovakav su ishod Yivota i smrti imata djeca Tiberija Grakha, uunuci Publje Scipiona Afti¢kega ~ dok je aa fivotu jos uvijek bila njihova mati Kornelija, kéi Afri¢koga — mutevi Kofi su se loge po- shuiili najvegim darovima,* Da su tetili zz gradanskom mjerom dostojanstva, sve dega su se Zeljeli domoci pobunom, driava bi im mirno prepustila, Qvoj je okrutnosti nadodan jeclinstven slogin. Opin ubio sina Fulvija Flaka, mladiéa istaknute ljepote koji jo$ nije bio prekora¢io ai osamnaestu godinu Zivota i nije sudjelovao u céevu priiestupu, kojega je otac uputio kao poslanika o uvjetima ugovora. Kad ge je njegov prijatel) haruspilt® Etrus¢anin vidio kako ga vode uplakana u okavima, rekao je: "Zaéto da radije tito sam ne udinit” Nato je on udario glavom w kameni dovratak zatvorskih vrata i pro- suvéi morak izdahno, Uskoro sw i protiy prijatelja i tidenika Graltha provedene oratne istrage. No Opimija, inaée besprijekorna i ozbiljaa muda, osudena poslije jarnom presudom 2bog sjeéanja aa ovu olerutnost nije pratilo nikakvo gradansko mitosrde." Ista je rarinja javnih presuda poslije s pravora pogodila i Rupilija‘ Popilija koji su kao kona" najneseai- \jenije iskabli svoj bijes na prijateliima Tiberija Grakha, Navest Cu neste sto se tek malo odnosi na pozavanje te stvari. To je onaj Opimije od kojega kao konzula potjeze vrlo éuveno ime Opimijeva vina:' a da ono vile ne postoji, mode se zakljuviti po ras- poau godina, buduci da je od njegova do tvajega konzulata, Marko Vinicije, proslo s1o i pedeset godine, Cin Opimijey naisae je na manje odobravanje jer je bila rijeé o osveti iz neprijateljstva, pa je ta osveta shvagera vite kao gin osobne mréaje nego kao obrana dréave, Medu Grakhovim zakonima u najpogubnije bit ubrojio to sto je izvan Ttalije podigaw aaseobine, To su nati preci, jer da su vieeli avo je Kartaga toliko moénij od ‘Vira, Masilje od Fokeje, Sirckuza od Korinta, Kizik i Bizantij od Mileta, rodnoga tla, revno izbjegava- Ii, te su rimske gradane na progjenu imetKa pozival iz pokrajina u Italiju, Kao prva naseobina izvan ltalije podignata je Kattaga. Od- aah potom, 2a konzuis Porcija i Marcia," naseliena je naseobina Narbon Mariov. 67Las POVUEST 8 Neka se potor zabiljedistrogost presuds, Naime, bivs! je kon zul Gaj Katon, unuk Marka Katona, sin sestre Scipiona Africkog, osuden na nuknadu opljadkanog novea iz Makedonije, premda je njegova parnica procjenjivana na detiritisude sestercija U taikoj su jeri ondeSnji rmudevi vise pozornosti cbraéali nemjeri nego kolicini prijestupa, te su djcla odredivali prema nakani i procjenjivali sto se, ane koliko se skzivilo, Otprilike w to isto vrijeme braga Marko iGaj Metel u jednom su danu proslavilitrijussé Ne manje slavan i dotad jedinstven bio je primjer zajedni¢kog konzulata sinova"” osvajaga Kapue Fulvija Fla- a,” od kofih je jedan dan na usvojenje w obitelj Acidina Manlija2” Cenzura, naime, Metel,” bila e conzura bratuéeda, ne rodene braée, Sto se dogodilo jedino Seipionima” Tad su preko Rajne presli Cimbr’ i Teutonel, koji su uskoro po- sali slavni po mnogim nasim i vlesttien porazima, U isto to vrijeme lai trjumf nad Skordiscanina onoga Minucija koji je dao sagra- jemove koji su i dan. danas éuveni.!"* 9 Uistor tom periodu zablistali su govornici Scipion Emilijan i Lelie, Servije Galba, dvojica Grakha, Gej Fanije, te Papirije Karbon; a ne zasiuduje da bude mimoideni ni Mete] Numidski ai Skaur, a prije svih Tuueije Kras i Marko Anionije. Njihove su doba nadarenosti naslijedili Gaj Cezar Strabon i Publije Sulpicije; jer, Kvint Mucije bio je slavniji po poznavanju prava nego po oscbitoj rjecitosti, Slevni su bili za trajanja tog vijeka umovi: uw togati Afranija, 0 tragediji Pakuvija i Akcija, koji se wzdigao sve do usporedbe s grékira uumavima i svom djeiu esiguraa visoke mjeste medu njima samima, tako da se gotovo Ginilo kako jet Grka bilo vite ugladenosti, a Akeija vite krvis éuveno je bilo i ime Lucilija, koji je kao vojnik vojevao pod Publijem Afriékim u Numancijskorn ratu, U to su, dakake, vrije me, tad jos kao mladi¢i, Jugurta i Marije, vojujuci pod istim ovim Africkim, u istome taboru nauéili ono Sto su éinili u protivni ijesnih djela Sizena bio je tad jo$ miadig, no od njega je, kao starijoga, nckoliko godina poslije, iziano djelo o gradanskom i Sulinu ratu. Steri je od Sizene bio Celje, vrinjak Sizenin Rutile, ma dobro, dakako, da je Jima, grub aa rijetima, usisto deba Zivio i Pomponije, cuven po os} dostojen preporike zbog trovasti djela koje je imumio. eo10 Popratimo biljeSkom strogost cenzora Kasija Longina i Cepio- 1a," koji su ~ ima toma sto pedeset iti godine ~ zapovjedili da augur Enilije Lepid dode na sud zbog toga Sto je za fest tisuéa sestereija uunajmio kuée. A ako danas tko stanufe za tu cifenu, jedva se priznaje senatarom: teko se po pritodi ad ispravnog daspijeva do nagpakng, od naopakog do iskvarenog, od iskvarenog do pogibelinog, Uistom periodu postala je éuvena Domietjeva pobjeda nad Ar- vernjanima i Fabijeva nad Alobrodanimaz” Paulova je unvku Fabiju po pobjedi nadjenut nadimak Alobrodsi, Neka se zabiljedi i osobita i preslayna no brojem ogranigens sroéa Domicijeve obitelji, Sedam ih je bilo prije ovaga mladica vrlo plemenite jednostavnosti, Gneja Do- ‘micija, svaki roden od svog roditelja, no svi su dospjeli do konzulata i svegenitva, a gotovo svi de enamenja trijamfa. 11. Potom je voden rats Jugurtom, pod zapovjednistvom Kvinta ‘Metels, éovjek koji n svajem vrement: ni za kim nije zaostajao, Nje- {R0V je legat bio Gaj Marije, kojega smo prije spomenuli. roden a seljatko} obitel,” divi i neoiesan, a Zivotom besprijekoran, iuliko najbolji a rato, toliko najgori u miru, neumijeren u slavi, nezasitan, samovoljan i uvijek avmiran, On je preko publikana i drugih ve- letrgovaca ocrnio mlitavost Metela, Koji je zavladio rat veé u treéu godina, i privodnu ohotost plemstva, te njegovu teznju de ostane u zapoyjednistvu, ¢ postigan da n tremutku kad je doBac u Rim da tradi hhranu bude izabran za konzuia i da mu bude povjerene vrhovao zapovjednistvo™ w ratu Sto ga je Metel, koji je dvaput u bitki bio potukao fugurtu," gotove bio dovrsio, Metelu je pak adobren pre jaa trijumg, a zhog hrabrosti nadjeaut mu je zashuéeni nadimak ‘Numidski, Kao Sto je malo prije bile vrijedna bjeske stava Domici- jeve obitelj, tako je vrijedina spomena i slava Cecilijeve obitelji. Jer uu gotovo dvanaest godina ovoga cloba Meteli su bili itt konzuli it cenzori ifi su vige od dvanaest puta proslavili trijumf,!" kako bi se pokazalo da, onako kao kod gradova i carstava, tako i kod radove, steéa sad evate, sad slabi, sad nestate. 12 Gaj je pak Marije driao verana uza se kao kvestora Lucija Sulu, jer se vee tad usud 0 tome brinto, te se preko njege, posiavai ga keralju Boks — inna tamu gotovo sto tridesetigetiri godine - doze- pao kralja Jugurte, te ge je, po drugi put odreden za konzula, veativsi seu grad na poéeticu svog deagog konzalata, na januarske kalende 7ALISKAPOWHST poveo u trijumfi. Kad se, kako smo prije reli," raztila golema sila germenskih plemena, kojima je bilo ime Cimbri i Teutonci, i kad su. oviu Galijama razbill i natjraliu blieg xonzule Cepiona i Mania,” 4 prije toga Kerbona"® ji Silana,* isi sh vojske, te ubili bivSeg kon- rule Aurelfje Skeura"’i druge mufeve preslavna imena, rimsic je na- rod pomislio kako za suzbijanje tolikth neprijateja. nema prikladnijeg, zapoyjednika od Marija, Ted su se umnofili njegovi konaulati, Treei je uirogen na pripremu za rat, u godini! u koja) je puéki tribun Ge} donio zakon da svecenike, koje su prije toga nadopunjavali pjinovi Kolege, bira narod. U Zetvrtome se'**s one strane Alpa, oko Sekstijsih toplica, sukobio s Teutoncims te je prvoge i drugoga dana pabio vige od sto pedeset tisuca neprijatelja, a Tentonski je narod uniiten.= TT petome'* se se s ove strane Alpa, na poljima koja su se zvala Raudijska, pobili u veoma povoljnoj bitki on sam keo Konzul i prokonzul Kvint Lutacijo Katul,; posjedeno je ili zarobleno vise od sto tisteca Ijudi.®* Cini se kako je ovom pobjedom Marije zasludio da se dréava ne kaje zhog njegova rodenja i da je 2lo isplatio dobrim. 6 Sesti mu je konzulat!™* dan kav kakva aagrada cbog zasluga, Neka se ipak ne umanjuje slava ovaga konzalata, 2a kojeg je kao konzul cornijem abuzdao mebnitost Serviija Glaucija i Apuleja Seturnina koji su neprekinutim sluzbama™™ upropasieveli dréavu i macevima i lsvoprolicem rastjerivali skupitine te je ove pogubne Iiude kaznio smréu u Restilijevoj vijecnici.™* 13 Potom je, nakon nekolsko godina, tribenat nastupio Marko Livije Droz,” muZ veoma plemenit, retit, besprijekoren, u seen, boljeya uma i duha nego sreée, On. je senstu Zelio vratiti starinsku East, te sudove od vitezove prenijeti na taj staled (jer su vitezovi, do- mogavii se te ovlasti grakhovsiim zakonima,’” iskelli svoj bijes aa mnogim preslaynim i posve neduznim muzevime, pe su ako - aa najveéu Zalost drzave ~ osudili Publija Rutitja, ponzfboljeg muza ne samo svojega vremena veé cijetoga vijeka, Koj je bio optufen po zakonu naknadi opljatkanog novea}*" No Drur. jeu onome sto je pocuzimao w korist senata za protivnika imao upravo senat, koji nije shva¢ao da je ojegovo zalaganje za neke probitke pugana zapra- vyo mamae j udica 7a svjetinn, koja bi dobila sitnice, a popustila w keupnifim stvarina. 73raysiea POUT, ‘Tako je na kraju Druz dedivio da je senat odobsavao opaka djela njegovih Kolega vise nego njegove ma kaleve, pa inajbolje namisli, te je prezreo Cast koju mu je ova) nudio, a mime duse prihvacao uvrede koje su. mu drugi nanosili, jalan na njegovu najvece slavu, strpljivo podnosedS pjihovu osrednju. 14 Tad se Druzova volja, kako su dobri pokudaji lose prolazili, usmjerila na davanje gradanstva Italiji. Kad je radio na tome, pa se vratio s trga okruden onim golemim i ncuredenim maostvom, koje ga je wvijek pratilo, u dvori8tu svojega doma ucaren je bodezom koji je osiao zerinut u njegoy bok i za nekoljko je seti preminuo. Kad je pak ispustao posijednji dah, gledajuéi mnostve koje je w Zalosti stajalo uokoio, izustio je sasma primjerenu svojoj savjesti: “Kad 2”, rekao je, “rodaci i prijatelji, drlava imati gradanine slitna meni” Ovako je okonéao 2ivot preslavni mladi¢, za diji znaéaj ncka se ni- ‘poito ne presuti i dokaz. Kad je gradio dam na Palatinn, na onome rjestu na kojemu se neko’ nalazio Ciceronov, potom Cenzorinow, asada dom Statilija Sizene, i kad mu je arhitekt obeéavao kako ce 8 sagraditi tako da bude slobodan od pogleda i zaiti¢en od svih ogevidaca te dau nj nitko ne mofe zavirivati, rekao je: “Ti, pak, ako jew tebi ikekva umijecs, tako sagrudi moj dom da svi, sto god radio, to mogu vidjeti.” 15 Druzova je smet razbulctale Ttalski rat koji jeveé otprife tinjao. Naime, 2a konaula Laucijs Cezara i Publija Rutilije** - ima tomu sto dvadeset yodina — kad je to 21, poteka od Askuljana (ubili su, nai ‘me, bili pretora Serviija ilegata Eonteja), a potom su ga pribwat Margani, prodelo u sve krajeve, dtava je italia pograbila oruzje protiv Rimljane, Xolike je njihov pololaj bio grozan, tuliko je njihovradlog bio-veoma opravéan; traili su, aaime, gradanstve one zeralje koje st ‘last branili orndjem, Svake su godine iu svalcom ratu studilis dvo- sirukim brojem vojaika i Konjanika, a nisu bilt psttvaéeni v pravoi sustav one drZave koja se zahvaljujuci njima uspela tako visoko da je Jude istoga i roda i kevi mogle prezirali kao strance i tudinee, “Taj je rat ugrabio vite od tristatisuéaitalskih media, Najslavnitt ss, pak, rimski zapoyjedniei u tom ratu bili Gnej Pompe otac Gagja Pompeja Velikog, Gaj Mariie, o kojem smo prife govorii™ Lucije Sula, Koji je gedinu prije obnasao return, Kvint Metc, sin Numidskoga, koji je steno zasubeni nadimak Pobosni. On je na- 75hiniska owas ime zahvaljujuci svojoj privrienosti, odluct senata § suglasju dréave ‘vratio je iz progonstva svojega oca istjerana iz grada od puckog tri- buna Lncija Saturnina, zbog toga Sto jedini nije htio prisegnuti na njegove zakone. Numids je postao stavniji po razlogu za progon- stvo, progonstvu ili povratku iz. njega nego po svojim trijumfima i po svojins éastima, 16 Nejeuveniji pak vojskovode Italika bili su Silon Popedije, Herije Azinije, Instej Katon, Gaj Pontidije, Telezin Pancije, Marije Egnacije i Papije Mutil ] neéx iz postovanja prema domago) krvi, Gok iznosim istinu, bilo sto oduzeti njihovaj slevi, Jer mnogo toga valja posvetiti uspomeni na moga sukundjeda Minacija Magija, Eka Janjanina,®” koji je kao wouk karapanskog prvaka Decija Magija, velo slevna i pouzdana muta,"* iskazao u ovom ratu takvu odanost Ri- miljassima da je s legijom koju je sam bio unavacio medu Hirpincima ajedno s Titom Didijem osvojio Herculanej, s Lucijem pak Sulom xnapao Pompeje i zaposjeo Kompsu.** O njegovim je vrlinama osim drugih pisaca naijasnije iavijestio Kvint Hortenzije u svojim “Ljeto- pisima”. To) je njegovo) privriencsti punu zalwvalnostiskazao ramaski narod darujui mu kao pojedtinca gradansko prava, bizajuci njegova dva sina za pretore, ind su se jo8 uvijek birala po Sestarica” “Tako je nestaine i straina bila rata seeéa Itelskoga rata da sau vije uzastopne godine dva rimska konzula, Rutilije,a potom Katon Porcije, bili ubijeni od aeprijatelj,™ de je vojska rimskoga naroda na maogim mijestima bila razbijena i da se dizala na orudje i dugo ostajalo u tom stanju. Za glavni grad svoje drvave bili su izebrali Korfinij i nazvati ga Ttalikom2 Potom su, zahvaljujudi postipnom primanjuu gradanstvo onila koji se nisu bili digli na orudje ili su ga ranije odloZili, obnovijene snage, dok su Pompe), Sula i Marije pridizali izmemogia i poklektu dréavu rimskoga naroda. 17 Nakon Sto je vecim dijelom - osim Sto je jod bio u tijeku zavr- Setak Nolskoga rata,” — bio dowrien Italski rat, u kojemu su Ritnljani viSe voljeli dati gradansko pravo pobijedenima i unistenima, dok su sami bili cazoruZani, nego sviona, dok su jo¥ sami bili netaknuti, konzulat su 2epoceli Kvint Pompe} i Lucije Komelije Sula." mud, Koji se do keaia svoje pobjede ne moze devoljno nahvaliti,a poslije pobjede dovoljno pokuditi, Roden u plemenitoj obitelji kao Sesti od Kornelija Rufina’”, koji je u Pirovn ratu bic jedan od najsfavnijih voj- 7AIMSKA MOVIES skovoda, on se zbog toga sto je slava njegove obiteji bila prekinnta, slugo vremena take ponageo da se tinilo kake nema nikakve namjere da se natjete va konmulat. Potom je, proslavivét se aakon preture w Talskome ratu, a prije toga svojim legatstvam pod Marijem u Galiji, u kojem je do nogu bio potukao najistaknutije vojskovede neprijatela, iz svog uspjeha prikupio stéanost, te se natjecao za konzalat i izabran je glasovima gotovo svih gradana, Tu je ast postigao u éetrdeset i devetoj godini svojega divata* 18 U to je vrijeme pontski loralj Mitri io kojemu se ae mote ni dutjeti ni govorti ber jada, najnesmiljenifi u atu, izvanredne Irabrosti, ponekad j sreée, a uvijek najvece srEanosti vojskeworls po svojim zamislima, vojnik po svojoj desnici, po mtn prema Rim ima Hanibel, zaposjeo Aziju i poubijao wn) sve zimske gradane; oon je razliitim gradovima otposlao pisma uw kojima je, wz obeéanje golemih nagzadla, zapovjedio da se svi istoga dana i sata pobjju. U to vrijeme ni po hrabrosti_protiv Mitridata ni po viernosti prema Rimljanima nitko nije bio ravan Rodanima (ajihovu je vjemost jos prostavila vjeralomnost Mitilenaca, Koji su Manfja Akvilfja i drage vezane predalj Mitridatu; slebodu im je poslije, iskIjutive iz pestova- nja prema Teoferu, vratio Pompe). Kad se Ginilo da onako stragan prijeti Ital, pokrajina je Azija Zdrijebom dopala Suli Kad je Sula izagao iz Grada i boravio oko Nole (taj je naime grad najupornije zadrdavao oruiie, te ga je opsjedala rimska vojska, kao da se kaje zbog one viernosti koju je nejsavjesnije od svih iskavao u Pun- skome rata), pudki je tribun Publije Sulpicije rjecit, o8trourean, yrlo slavan po bogatstvu, ugledu, prijateljstvima te vatrenosti wma i duha, jer je prije toga zahvaljujuci svojim vrlo postenim namjerama stekao kod naroda veoma velike destojanstvo, postao odjednomn opal. i nagao kao da ga je sram vlastitih velina j kao da mm dobre adhuke Joie prolaze, te se potpuno predao Gaju Mariju, koji je nakon svoje sodamdesete godine poteo Zudjeti za svim zapovjednisivima i swim pokrajinama. Predlodio je tako narodu zakon kojim se Suli odvzima zapovjedni8tvo, rat protiv Mitridata poyjerava Gaju Masiju, a denio je i druge pogubme i zlokobne zakone, nepodzodliive za slobodim dr- Yavu2" Dupate, preko uboda svoje klike ubio je sina kunzula Kvinta Pampeja, a ujednno Sulina 7eta.lintska POWIEST 19 Tad se Sula okupivsi vojsku vratio uw grad i zaposjea ga orad- jem, protjerao iz grada dvanaest zaéetnika novia i najgozib stvari, medu kojimns | Marija, zajedno s njegovim sinom i Publijem Sulpi- cijem, i donijevsi zakon udinio ih prognanicima, Sulpicija su dapace saklali vitezovi dastigav8i ga u Lanrentskim moévarama, a njegova je glava podignuta i izlotena pred govornicom postala kao kakvo mamenje predstojeceg proskripcija™* Marije je nakon svag Sestog konzulata i sedamdesete godine fivota, gol i prekriven blatom, samo s o¢ima i nosnicama izaad vode, izvacen iz irstika oko mo¢vare Ma- rike,"" u Koju se bio sakrio bjez2¢i pred konjanicima Sule, koii ga je Progonio, te je po zapovijedi duumvira2® s urdom nabagenom oko vrata, dovecen 1 zatvor Mintumnjana' Drdavmi rob, poslan s maéem da ga ubije, po narodnosti German, koji je sludajno od njega kao zapovjednika bio zaroblien u Cimbarskom ratu, im je prepoznao Marija, velikom kuknjavom o€itujuci svoju dovolju zbog sudbine takvoga muta, odbacio je maé i pobjeyao iz zatvora, Tad su ge gra dani, pougeni keko se malo prije neprijatelj smilovao pravomu muda, opskrbili popudtinom, donijeli mu odijelo, i ukreali u lad. On je pak oko otoka Enarije™ dostigao svog sina, te usmjerie plovidbu uw “Atrilee i ondje provodio oskudan Zivot u Xolibi medu ru’evinama Kortage, sao su, dok Marije promatra Kartagu a ona njega, jedan drugomu mogli biti ntjebom. 20 U toj su godini rule rimskoga vojnika prvi put ukaljane krv- jju konzuia, Sulina je naime kolegu Kvinta Pompeja** ubila vojska, prokoszula Gneja Pompeja,” u pobuni koja je Ge) digan kao voj- skovoda.?” Ni Cing®™ nije bio umjereniji od Marija i Sulpicija.Stoga, nekon ito je gradansko prava dano Itai tao da su se novi gradani razai- jelili © osam Kotareva,™ kako njihova me¢ i nmnostvo ne bi narusili dostojanstvo starih gradana i kako ne bi postali uljecejniji oni pri- ailjeni u dobraginstva nego zaéetnici dobrodinstva, Cina je obecao da ée sh razdijeliti po svimn kotarevima, Pod tim je izgoverom golemo munoitvo iz éitave ltalije dozvao u Grad, No odanle su ga otjerale zdruZene snage njegova kotege i optimaté paje krenuo u Kampeniju Prema odluci senata oduret mu fe konzulat, a na njegovo je mjesto pestavljen Jupiterov Jamin Lucije Kornelije Merula. Ta je nasil bilo primerenije tomu Covjeku nego ito bi se u nj trebelo ugledati. Ted je Cina, potlupiv$i najprije centurione i tribune, 2 potom nadom u aLRUNGKA LOWEST. darove i vojnike, prihvaéen od one vojske koja se nalazila oko Note." Kad je ona ditava prisegia na njegove rijeci, zadrZao je znamenja kon~ zulata i pokrenuo rat protiv domovine pouzdavajuéi se w golem bro} novih gradana, iz dijega je novazenja popisao vie od trista kohorata i popunio tridesot postrojbi velitine tegija. Stranci je bio potreban ugled, radi dijeg je povecanja pozvao iz progonstva Marija zajedno s njegovim sinom i one koji su z2jedno s njime bili protjerani 21 Dok je pak Cina vodio rat protiv domovine, Gne} se Pompei, ‘otae Pompeja Velikoga, éijom se presjajnom pomocu drdava poslu- dla u retu s Marsima, osobito oko picenske zemfje, keko smo prije”" napisali, i koji je bio zauzeo Askut (grad oko kojega se w jednom danu sukobilo sedamdeser pet tsuéa rimsicih gradana i vike od Sez~ deset tisuca Italika iako sa vojske bile raspriene po mnogim drugim Jkrajevima), iznevjeren unadi da ée nasteviti konzulat™ pokazivao se suzdrZanim i nije se priklanjao ni jednoj strani, sve radio prema viastitoj Koristi. te se éinilo kako vreba na povoljau priliku te sebe i vojsku okzece sad ovamo sad onomo, odakle bi zasjala veéa nade umaé. No naposljetku se pobio s Cinom u velikoj i strainoj bits. AA jeiva se rijecima mote izraziti kako je koban, i za one koji su se borili ii za one ofi su promatral, bio ishod te bitke, zapodienute | dovriene pod sansim zidinama iognjistima rimskoga grada. 4 Nakon, toga, kad je jedmu i drugu vojsku, kao da su premalo bile upropaitene ratom, stala unistavali kuga, preminue je Gnej Pompe). Veselje zboy njegove smrti nadoknadito je gubitak gradana stradalih od mata il bolesti, a rimski je narod gujev koji je bio dugovao Zivormu usmjeria tha njegovo mrtvo tjelo. Postojale su dvije il tri obiteli Porapeja, a prvi konzut tog imena, puije gotovo sto Sezdeset i sedam godine, zajeduo s Gnejem Servili- jem, bio je Kvint Pompe} Cina i Marije osvofii su grad nakon veoma krvavih bitaka, a Cina je wsavéi prvi donio zakon o Marijevu povratku. 22, Uskoro je Marije, na povratku pogubnom za njegove sugra- dane, uiao medu zidine, Od te pobjede nigta ne bi bilo okratnije, da uskoro nije uslijedifa ona Sulina. T nije se bezakonjem maceva iska- lio bijes na osredajima, nego su najuzvisenijii najistaknutit mudevi dctave pogodeni racligitim vrstama kazni. Medu njima go Cininoj zapovijedt ubjjen je konzal Oktavije, muZ veoma krotka duha.™* A 83[inaska ROVIRES! Merule, koji se pred sam Cinin dalezak bie odrekao konautata, razre- 220 je Zile i prolio krv po Zstvenicima te se pomotio bogovima, koje je desto kao Jupiterov lamin bio zazivao za spas dreave, da prokumu Cinu i njegown stranku, i ispustio duty, prezacluinu 2a dzfavu. Po zapovijedi Marija { Cine proboden je Marko Antonije, prvak driave i govornistva, mazevima vojnika, koje je upravo svojom rjetiteseu bio zaustavio.® Kad su poteli traéiti da ubiju Kvinta Katula, veoma ‘poanata i po drugim vrlinaza, kaa i po slavi Cimbarskoga rata, koji. je stekao zajedao s Marijem, on se zatvorio ra mjesto nedavno od- hnkano vapnont i pijeskom, te je unio onamo vatru, da pojaca snagu. mirisa, pa je sad wvlaéeti poguban dah, sad zatvarajudi usta, vibe svo- jom voljom pokalio u smart nego Sto je ispunio presudu neprijatelja, Sve je u dr¥avi bilo opasno, ai se jo avijek nije nagao nitko koji bi se usudio poklanjati ili nakanio traziti dobra rimskog gradanina, Poslije je pricoslo i to da je poblega pruZala razlog za okrutnost, da je mjera krivice odredivana prema myeri novea, daje postajao krivac tko je bio bogat, i da je svatko bio cijena svoje opasnosti, te da se nista nije €inilo sramotnim sto je bilo probitaéno, 23 Potom je Cina nastupio svoj drugi, a Marije, na sramotu svojih prethodnih konaulata, svoj sedis Konzulat,* aa Gijem. je potetku preminuo,”* pogoden boleSéx, muz najopasniji a rata za neprijatelje, u miru za gradane, a nimelo ne podnosedi spokoja. Na njegovo je mijesto izabran Valerije Flak, prediagetelj nejscamotaijey zakona, kojim je nalozin da se vjeravnicima isplacuje Cetvrtiag, za koji ga je éin nakon dvije godine dostigla zasluéena kazna” Dok je Cina vladao w Tali, vec je dio plemsiva pobjepan i Suti a Ahajuy a potom u Aziju, Sula se u meduvrememu oko Atene, Beotije i Makedonije borio 5 Mitridatovim zapovjednicints. take da je ponovo osvojio Atenu i, nckon Sto se sino namutio oko utvrdenja prostrane luke Pireja, po bia je vite od dvjesta tisuéa neprijatelja,ajednako totiko ? zarobio.™® Ako tho ovo veijeme pobune, u kojern je Sula napao Atenu, upisuje uw krivaju Atenjanima, doista ne poznaje istinu i proslost: viernost Ate- jnjana prema Rinfjanima bila je, naime, tako pouzdana da su Rimljani uvijek iu svemu sto bi se god cinilo iskrenom vjerno&u gavorili kako se to din! “atidkom vjernoseu’ No tad sutijudi najbjednijeg polozaja pritisneti Mitridatovim orufjem, jer ih je neprijtelj driao u vias, 88BIsska row prijatelj rapadao, te su im srca bila izvan zidina,!« tjelesa po nuzdi sunutar zidova. Pre’avii odatle u Aziju, Sula je nafao Mitridata na sve pripravna i pokorna, te ga je, nametmuysi mu globu u noveu i ijelu brodova, prisilio da ode iz Azije i svih drugih pokrajina koje je bio zauzeo onuzjem:; primio je natrag zarobljenike, kaznio prebjege i krivee te nalotio Mitridavu da se zadovolji granicama Ponta? 24 Ga Flavije Fimbrija, koji e kao zapovjednik konjanistva prije Sulina dolasia ubio konzulara Valerija Fla, preuzeo njegovs vo'sku, bio proglagen zapovjednikom te u odvainoj bitki otjerao Mitridata, pred Sulin se dolazak ubio, mladi¢ koji je hrabro dovrsio ono na sto se inate krajnje naopako bio advatio.”* Iste je godine pueki tribun Publije Lenat bacio s Tarpejske hridi Seksta Lucilia, kofi je prethod- ne godine bio puck tribun,™ a kad su njegovi Kolege, kojirna je bio odredio rok, iz strata pobjegl k Sufi, uskratio im je vodu i vatra2® ‘Tad se Sula, nakon Sto je uredio prelomorske prilke i ked su k jeu, prvomu od svih Rimijane, dosti poslanici Parts, a medu njima su neki magi iz biljega na njegovu tijelu prorekli kako ée njegov Zivot ispomen biti bozanski, vratio u Itaiju te u Brundiziju iskrczo ne ba. puno vile od trideset tisaéz oruZanifa nasuprot vige od dvjesta tisude neprijatelja™ Jedva bih ita medu Sulinim djelima smatrao slavaijim nego to éto nije tajio, premda je Cinina i Marijeva siranka tri godi- ne drdala na uzdi Italiju, da ée na njih zavojitti, ali ni zanemario ‘ano Sto mu je bilo u rukzma, te je smatrao kao prije valja slomiti neprijatelie nego osvetiti gradane i tek kad uxloni vanjsku prijetaju iadnese pobjedu u tudini, treba svladati suparnike kod kuée. Prije dolaska Lucija Sule vojska je u pobuni koje je izbila ubila Cin,” Zovjeka dostojnijeg de ume po presudi pabjednika nego 2bog gnjeva vojniké. O njemu se doista mote reéi da se odvatio na ono na sto se nitko Zestit ne bi odvazio, da je izvrdio ona sto nitko esim najhrahrijia ne bi mogao izvrSiti | da je dio nepromigljen u donodenju odlaka, a junak u njihovu provedenju. Karbon je, naken sto mu nitke nije bia izabran za kolega, sim éitave yodine bio konzul* 25 Pomnistio bi kako Sula nije dogao u Italiju kao osvetnik rata, nego zaetnik mira. Take je mirna doveo vojsku u Kampaniju kroz Kalabrija i Apulifu, s jedinstvenom brigom za plodove, njive, jude i gradove, te pokuSao pravednim zakonima ijednakim uvjetima a- ustaviti rat, No onime kojima je i stanje bilo veorna lose @ poluca 87RisgsKa ROVEST neunijerena nije se mogao svidati mir, Rasla je u meduvremenu iz dana u dan Sulina vojska, jer su se oko njega stali okuplfati oni naj- &estitiji i najbesprekorajji. Uspjeine je potom kod Kapue svladaa konzule Scipiona i Norbana,™* od kojih je Norban pobijeden na boj- nom polju,a Scipion, napusien Lizdan od svoje vojske, pusten od Sule neozlieden. Tako je naime Sula bio razlitit kao retnik i pobjednik da je, dok je pobjedivao, bio milostiv i blazi od nejpravednijega, a postije pobjede okrutniji od onoga Sto se o njernu dotad éulo. I konzula je, kao Sto sma prije reli, razoruzana pustio i Kvinta Sertorija®® ~ jac, doskora potpaljivaéa kako velikog rata™ — i nmoge drage docepavsi i se pustio je netaknute, yjerajem, kako bi se u istome éovjeku: vidio primjer dvostruka i veoma razligita duh, Poslije pobjede ~ silazedi, naime, niz planinu Tifete., sukobio se bio s Gajem Norbanom - Sula je iskazao zahvalnost Dijani, Gijem je bo?anstve posvecen onaj kraj; toplice, éuvene po ljekovitosti i blagotvornom djelovanju na tijela, te sva okolna polja dosudio je bozici."? Uspomena na ov drage ‘pobo2nost posyjedozuje joS i dancs 5 hramski natpis priewrscen ne dovratak i bronéana plota unuter hrama2 26 Potom su konzulima postali Kacbon, po treéi put, iGaj Ma- je, sin sedmerostrukog konzuls,* u dvadeset i sestoj godini Zivela, doyjek ogeva duha vise nego njegove dugovjeénosti, koji je | mnogo toga odvainog uinio i koji nikad nije bio ispod razine svojega imena. ‘On se, natieran od Sule na uzmak u bitki kod Sekriparta, zajedno sa svojom vojskom povukeo u Prenest, kojeg je zasticena vee otprije prirodnim polotajem wévrstio vojnim posadama.** Da bi jevne nevolje bile potpune, u gradu u kojem se uvijek vo- dila borba vrlinama sad se nadmefalo zlotinima, te se ona} koji je bio najgori sim sebi éinio nejbobjim. Jer, dok se vodila borba kod Sakriporta, pretor je Damazip u Hostilijevoj vijeénici vbio bivsega kenzula Domicija, vehovnog svecenika i najéuvenijeg tvorea botje- gai ljudskoga prava Mucija Scevolu, bivSege pretora Gaja Karbona, brata Konzulova, i bivéega edila Antistija, kao da podupire Sulina siranku.2 Neka ne iggubi stavu najptemenitijeg Cina Bestijina kei Kalpurnija* Zena Antistijeva, Koja se sema probola magem, nakon Mo jo je mud, kako smo pre rekli bio zaklan. Koliko se njegova sla- va idobar gias uveéao zalvaljujuci hrabrosti ove Zenel A ni njezina vlastita slava nije ostala nepoznata* 89iska POVyESE 27 A sammnitski je vojskovods Poncije Tetezin, maz veoma hraber uu mira iw ratu, koji je silno mrzio i samo rimsko ime, okupio oko ‘elrdeset tisuea mladia, najhrabrijih i najupornijih u dréanju orwdja, te se za konauld Karbona i Marija" ~ ima tormu sto i devet godina ~ na novembarske kalende tao pobio sa Sulom kod Xolinskih wra- ta’ da jew najvecu pogibao doveo i njega i driava, Ni kad je ugledala Hanibalov tebor unutar treéega miljokaze Ddrava nije deste u veeu opasnast, nego onog dane « kojemnu je Telezin oblijetao redove svoje vojske i govorio kako se Rimljanima priblizava posljednji dan, te vikao kako treba sruiiti i razoriti grad, dodajuti kako ée uvijek biti vukova, otimaca itelske slobode, ako ne bude posjecena Suma u kojoj obiéno nalaze utoéiite. Najzad je nakon prve nocne ure odahnua rimski bojni red a neprijateljski se povukao. Telezin je sliedecega dana pronaden polumrtay s irazom pabjednika na licn, vise nego s izzazom éovjeka na samrti, a Sula je Zapovjedio da se njegova glava postavi na koplie i nasi oko Prenesta. Tad se konaéne izgubiv8i nadu u svoj polozaj mladi Gaj Marije pokudao probit kroz podzemne prokope, koji su izgradeni cudesaim radom vodili w razligite dijelove polja,a kad se kroz otvor pomolio iz zemlje, ubili su ga oni koji su bas za to bili ondje rasporedeni. Tm ib koji su ispripoviedili kako je uno od vlastite ruike,a ima i onth koji su iavijestili kako je umro od wajamnih edsrace u stazu s mladim Telezinovim bratom, koji se zajedno snjime poku&ao probiti i ostao opkoljen. Kako yod da je poginuo, jo$ ni danas sjeéanje na njega ne zaklanja tako volika slava njegova ocz, A S10 je Sula miso 0 ovome mladiéu, azigledno je: nakon sta je, naime, ovaj napokun bio ubijen, uze0 je ime Sretni, koje bi doista bio najopravdanije nosio da je kraj njegovih pobjeda bioi istodobno i kaj njegova Zivota.* Napadom pak na Prenest i Marija zapovijedao je Lukvecije Ofela, koji je bio prebjegao Suli premda je prije toga bio pretor Marijeve stranke Sreéu dana u kojem je eazbijena vojska Samnicana iTe- lezina Sula je potastio vjetnim spomenom igera u cirku, koje se pod njegovim imenom slave kao Sulina Pabjed 28 Malo prije nego fto se Sula poteo boriti kod Sakriporta, nje- govi su Hudi u veliganstvenim bitkama bili razbili vojsku neprijatelja: ivojica Sereilija kod Kluzija, Motel Pije kod Paveneije, a Marko Taakul oke Ravencije2** oMBA POWIEST Cinilo se kako su okonéale nesreée gradanskoga rata, kad su eto uveéane Selinom okrutnoséu, izabran naime za diktatora™ (ko! nje te éasti bilo je prekinuto iaez sto i dvadeset gociina: prve naime godine nakon sto je Hanibel bio otigao iz Italije, kako bi se pokazalo do se rimski narod, koliko je u strahu tadio za diktatorom, tolike u iru dojao njegove moi) vla8éu kojom su se neko¢ preci nail slu- 2ili da drdevu oslobode nsjve%ih pogioli poslusio se zs neograni¢ena incumjerenu okrutnost, On je prvi, kano sreée i posljednii, irmislio proskripeije, kako bi se u onome istom gradu ukojem glumac zdog avredljivih povika moze zatraditi pravnu zastiou javno ustanowila placa za zaidlanog rimskoy gradanina, kako bj pajvige stekao onaj Xoji jenajvigeIjudi poubijao, kako bi nagrada za smakmntog sagradanina bila obilja nego one za ubijenog neprijatela, te cake bi svatko nosi sa sobom cijenu vaste stnrti. Bjesnilo se ne samo protiv oni ko} su se oru2jem suprotstavili, nege i protiv maogih nedwzaih, Dodano je to da se cobra popisanih prodaja i da se dject lenoj o€eva bo- gatsiva uskrati prevo natjecanja za drZavne sludbe, te dau isti mah, o je najnedostojnife,sinovi senatora podnose terete j zgube prava svojega staleza. 29 Pred sain dolarak Lucija Sule u Haliju Gnej je Pompe} ~ sin ‘onoga Gneja Pornpeja za kujega sme prije rekdi kao jew svom kon- mlatu za rata $ Marsima izveo najveliganstvenije stvari” - u dobi od dvadeset i tri godine (ima tomu sto i trinaest godina”*) adva- ‘ivsi se privatnim sredstvima i iz privatnih pobuds na velika djela i veliéanstveno izvev8i ono éoga se pothvatio okupio snafu vojsku iz picenskoga kraja, koji je citav bie prepun njegove pradjedovske Ajentele za obranu i ponovna uspostavu dostojanstva domovine. Znaéaj ovoga muda zahtijeva mnogo svitaka, no okvir ovog dela nolage da se 0 njemu pripovijeds s male rieé’. Bio je on roden od majke Lucilije,™ senatozske loze, wrvikene liepote, ne onakve kojom se preporuéa cvijet dobi, nego onakve do- stojanstvenosti i ustrajnosti koja ga je, primjerena onakvej znameni- tosti i sce, pratila do posljednjeg dana tivota. Invanredna postenja, ianimne neporoénosti, umjerene reéitosti, velo ¥eljan modi, koja mu s@ potasti radi nudila, a neda ju je silom uzimao: u rata kao vojsko- voda najiskusnifi, u togi, Kao gradanin, najumjereniji, osim kad se bojao da mu jetko protivniks postojan u prijaeljstvima, u uvredama ummoliiv, a ponovnom zadobivan}u milost najyjerniji u primanju za- 3WoMSKA POVIEEST dovoljitine najpripravnijis svoju mo€ nije nikada, ili rijetko, zlorabio, gotovo ber ikakvih mana, osima ako se medu najvece ne brojtto sto jeu slobadnoj dréavi, vladariet svijets, u kojoj su mu svi sugraéani po pravima bili jednaki, driao nedostojnim gledati da mu bilo tko m dostojanstvu bude ravan, On je navilcut otkad je odjenuo muzevnu togu na vojnicko drufenje s najtazboritijim vojskovodom - svojim ocem, duh dobar isposoban da nautiispravne izvjezbao izvanrednim poznavanjem vojniekih stvari, tako da je Sertorije?® Metelat” veéma hvalio, a Pompeja se siinije bajao, * "7 30 Tad je biv8i pretor Perpena ubio za rudkom u Osci Sertorija, jednoga od prosksibiranih, siajnijega roda nego uma?" te je najgo- rim zlocinom priskrbio Rimijanima sigurnu pabjedu, svojoj stranci propest, sebi najsrammniju smrt*" Metal i Pompe} proslavili su trijumf nad Hispanijama.”"* No Pompe] se, za ovoya trijumfa™™ jo uvijek rimski vitez, dan prije nego sto je nastupio konzulat, Kolima wveza0 uugrad. Tko da se ne Eudi sto je ovaj mug, koji se preke tolikih izvan- rednih zapovjednistava’” uzdigao na tako visok polozaj, nemimna srca podnio da senat i narod rimski procjenjuje o tome da se Gaj Cezar uw odsutnosti natjece za svoj drugi Konzuiat* Tako je wobi¢ajeno u [judi da sebi sve prastaju, a drugima ni u cemu ne popustaju, i da svoju zavist ne usmferavaju na uzroke stveri, nego hitijenje i osobe. U avom je konzulatu: Pompej obnovio tribunsku vast, ijn je liku Sula bio ostavio bee sadrdaja.?” Dok se ut Hispaniji vadio Sertorijev rat, Sexdeset i getiri bjegunca, bjeteei pod vodstvom Spartaka iz gladijatorske skole iz Kapue, domo- glisu se utom gradu maceva jpajprije su krenuli prema brdu Vezuvu, 4 potom, kako je iz dana u dan mnostvo aslo, te&kim je i razliitim nesrecama pogodilo Ltaliju2 Njihoy se broj do te mjere uveéao da su u pasljednjaj bitki 1 kojoj su se borili suprotstavilirimskoj vojsci devedoset tisuda judi Slava zbog dovrSetka evoga rata pripala je Markn Krase, uskoro, suiglasnoSéu sviju, prvaku drzave>” 31 Osoba Grefa Pompeja éitay je svijet okremula k sebi, te se on po svernu pogeo smatrati vetim ad gradana, Premds se kao kerzul ‘yeoma hvalevrijedno zakleo da nakon tog magistrata nede otidi ni w kcoju pokerajinu, te to iodriao, dvije godine posiije* Aulo Gabinije™* donio je vakan da se ~ buduei da su gusari plasli svijet keo u kak ratu, « neu zazbojstvima, ito mornaricam, a ne pljaékatkim pohodi- ‘ma, pa st oplijenili i neke gradove Italie - Gnej Pompej poSalje da ih 95PINSKAPOVIDST ‘uni3tii da mu u svim pokrajinama zapovjednitvo bude ravno zapo- vyjedoistvn prokonzula, sve do pedesetog miljokaza od mora. Tim se zakJjuckorn zapovjednistvo nad gotove éitavim svijetom poyjeravalo jednom jedinom éayjeku, No ipak, ista ovakva odluka bila je done- sena sedara gedina prije za preiuce Marka Antonija.** No ponekad ‘osoba, kao Sto primjerom Skodi, ial povecava ili umanjuje zavist, U Antonija su judi to mirne duse bili dopustili;rijetko se, naime, zavidi Zastima onth od dije sile ne viada strak; naprotiy, ljadi se pribojavajur iavanrednih ovlastiw onih za koje se ini da ée ih odlodit ili zadréati samo po svojoj asobaoj procjeni, te im je jedino mjerilo vlastita volja, Optimati su govorili protiv, no njihovi su prifedloai silom svladani, 32 Ugled i éecinost Kvinta Xatula vrijedni su spomena.”* Kad se 1 skupitiai protivio zaonu te reliao kako je Gaej Pompe), doduse, presiajan mud, ali Kako je to vee previse za slobocinu drdavu i kako ne Ireba sve polagatin jecinoge éovjeka, pe dometnuo: “Ake se ovornn, Ato dogedi, koga ete postaviti na njegove mjesto®”, citave mu je skupstina doviksrute: “Tebe, Kvinte Katule!” Tad je on svladan opéim sngiasjem i tako éasnom potvedom: sugradana ofigao iz skupitine, Zgodino je na-ovome mjestu diviti se Zecnosti covjeka, pravednosti raroda; njegovoj éednosti, sto nije krenuo dalje, pravednosti puke, to toyjeka koji je bio drugoga misljenja i protivio se njegovoj volji nije zakinue za istinsku potvre naklonosti Uisto je vifeme Kota sudsku iatbu, Sto fu je Gaj Grekh oduzeo senatw i prebacio vitezovima, a Suk ol avih ponovo senatu, jedna- komajerno razdijetio na jedan i drug) stale#.>" Roscije Oton svojim je zakonom vratio vitezovimaa njihova mjesta u kazalistu.™ A Gnej je Pompe}, wzevSi sa sobom u taj rat mnoge presjaine muuteve :rasporedivés brodske posade u gotovo sve zakutke mora, a eatko veijeme tom nesavladivom silasn oslobodlio svijet; kraj Kili- kije je razbojnike napao bradovljem i hametice ih potukao, vec vide puta pobijedene j na drugim mjestima, ¥ kako bi sf0 brite dovrdio take Sizoko rasprostranjen rat, ajihove je ostatke smjestio u sigurmu postojbinn skupivsi ih pe gcadoyima i mjestima udaljenima ed mors. Neki mu zbog toga prigovaraju, no ne samo da je dosao na debra zamisao, nego bi takva zaqnisao uéinila velzkim svakoga tko bina nju doSo; prudivsi im, naime, moguénost da Zive bez grabedi, odvratio ih je od pljeckanja. 97RINSKA DOWIFEST 33 Kad je gusarski rat bio pri krafu, Luecije Lukul - koji je prije sedam godina nakon konzulata™ gdrijebom dobio Aziju te se su- protstavia Mitridatu,™ pa ondje izveo mnoga i spomena vrijedna promjenom stanja u dedavi, (ako wvecao konzulavn sréznost da se &tav scnat pridrusio njegova misljenju i odlugio kako valja postupiti protiv onih koje smo prije spomenuli, te je veci dio onoga staleza Cicerona otpratio njegovoj kui. No Katilina je jednako mamo sproven svoje namjere kao Ste se bio latio odluke da se upusli u zlogin, Jer je u bitki vrle hrabro se boredi dni: osudent: na smrtnu kazms, 36 Cast je Ciceronoyu konzulatu uvetalo i to &to se u to} godini™ rodio hozanski August — ima tamu asamdeset i dvije godine - koji ée sve mufeve svih naroda vasjeniti svajom veliginom. ‘Vee se gotovo moze éiniti suvisnim navoditi vremena istakmutth umova, Tho, paiime, ne zna da su u ovo vrijeme, tele malo razdijeljeni dobi, cvali Ciceron, Hortenaije, a prije toga Kras, Kota, Sulpicije, uskoro potom Brat, Kalidije, Celije, Kalvo i, nabliti Ciceronu, Cezar, +e njihovi take redi pitomel Korvin j Azinije Polion, kao i takanac Tukidicioy Salustije le torci pjesama Varon i Lulrecije i Katul svi- a ravan po onome sto fe ostvario u presnistvu. Gotove da je glupo aabrajanje umova koji zapinju za oko, u kajemu se a nagenva vijeku to1REIsKA PONY najvise istigu: prvak u pjesmama Vergilie, te Rabirije i Livije, kolije ostigao Salustija, kao i Tibul iNazon, najsavréenifi uljepoti svojega ” 44 Dok je dio konzul™, inmedu njega, Gneja Pompeja i Marka Kzasa sopljeno je ortaiivo 1 moti, koje je postalo kobao za grad i svijet, a nidta manje, kako veé 2a koga i u koje vee vrljeme, ni za njih same, Dastijedi ovn odhuku Pompe) je imac razog tome da se napo- koru ptekomorsicim pokrajinama preko Cezara kao konzula wevrste njegova djel, koje su, kao Sto smo prije es, mnogi umanjival, Cezar, pak, zbog toga Sto je opatac da Ce ustupaniem mjesta Pompejevo} slavi uvecati svoju i da de, nakon Mo se zavist sprani rajednicke modi ppreusmmjeri na njega, xévestitisvoje snage,a Kras, kako bi prvo mjesto hoje nije mogao dostici sam postigao zalvafjujuci Pompejevu ugledaL Cerarovim silama a med Cezara i Pompeja Zenidhom je sklopijeno itazbinstvo, jer je Gnej Velild uveo za Ferm Juliju, kéer Caja Cezara. mLRInSKA POMS U ovom kormulatu Cezar je donio zakon da se sampanska zemlja podijeli pukcu, dak je predlagat zakona bio Pompej.*" Tako je oko dvadeset tisuéa gradana naseljeno ovamo, a obnovljeno je i pravo grada, oko sto pedeset i dvije gadine nakon éto jo u Punsiom rat Kapua od Rimljana svedena na prefekturu. Bibul, kolega Cezarov, iako je njegovo djelovanje vite htio nego mogaa sprijeéiti, veei se dio godine zadrteva0 kod kude.™ Dok je htio uveéati mrénju prema vom kolegi, uvecao je njegove mod. Tad su Cezaru na pet goding dodijeliene Galije. 45 U isto to vrijeme Publie je Klodife, Govjek ugledan, rietit i dr2ak, koji ni u govorenju niu dinjenju nije poznavan niktakve mjere osim one koju je htio, najostejiizvrsitel lth nauma, azloglasen abog rodoskvmne vee s vlastitom sestrom i okaivljenik gonjen zbog bluda koji se upmstio za najpoboénijih svetih obreda rimskoya naroda,"* Jako je bio u tekkom nepriatelistvu s Mackom Ciceronem {Sto lje, naime, izmedu tako razliditih Iiudi moglo biti prijateljsko?), te od patricija predao plebyjcima,*S donio u svom tribunatu®* zakon da se lis vatre i vade ona; kajt pogubi neosudena rimsicoga gradanina Tako se im rijegima nije poimence spominjao Ciceroa, ipak se jedi- no on napadao, Tako i@ mué prezasluéan za dréavu kao nagradu 7a spas domovine podnio nesreéa progonstva. Summnje za Ciceronowy propast nisu bili postedeni ni Cezar ni Pompe). Cinilo se kako je Ciceron priskebio to sebi zbog toga Sto nije tio bull med dvadeseto- xicom muteva za podjelu Kampanske rerje:” On je 7 dvije godine ‘acon dostojanstve i domovini zabvaljyjuel zakasnjeioj oi, kad je poéeo, rena) brizi Gnoja Pompeje, kao | zavjetu Itaije i odlukama sonata, te brabrosti i djelovanju pugkog tribuna Anija Milona* Po~ slije proganstva i povrathe Nuniidskoga" nitko nije ni protieran svedom mrénjom ni vracen s vecim veseljem. Niegova kuéa, kako Je neprijateljski od Klodija bila raztusena, tako je veliéanstvena od semata ebnovijena, Isti je taj Publije Klodije u svom tribunatn pod najéasnijim naslo- vom sly2be udaljio ad driavnih poslova Marka Katona. Donio je, naime, zakon da se ovaj kao kvestor s pretorskorn ovlaséa, pridodav’i sau i kvestora, posalje na atok Cipar,** da Bi kcalieystva Profemeje, kojije zbog svih poroka svojega karaktera zasiutio tekevu sramotu. No ovaj je prije Katonova dclaska oduzeo sebi Zivot. Odande je Katona donio u Rim novac daleko veti od ofekivanog. Grijeh bi bio hvalit 13REMSKA POVITST njegov aeporotnost, no njegova bahatast gotovo da se mode preka- rit, zbog toga sto, dok mu je grad zajedno s konzulima i senator po- Sao ususret, kad je brodovima plovio uz Tiber, nije izifao iz njih prije nego Sto je stigao do onoga mjeste gdje se treba iskreati novac, 46 Kad je potom Gaj Cezar izveo 1 Gali velike stvari, koje se tek u mnogo svitaka mogu prikazati, i ne zadoveljivsi se velo brojnim i sretnim pobjedama i nebrojenim tisuéema pobijenih i zaroblienin neprijatelja, prebacio vojsku i u Britaniju, traeci malone drugi svi jet nado} i svojoj vlast,stari su drugovi w konzulatu, Gnej Pompei Marko Kras, zapoéeli svoj drugi kenzulat® za koji se nisu ni éasno natjecali niti ga valjano obnaiali. Cezaru je zakonom koji je Pompe} prediozio narodu na isto vremensko randoblje produljena uprava a pokrajinama, 2 Xrasu koji je veé u srcu rezmigljao o Partskome rata dodijeljena je Sirija. Ova; mut, besprijekoran inaée i nepodlozan na- sladama, u tednji za noveem i slavom nije poznavao sajere nit imao grenice. Kad se spremao na put i Siri, pucki su ga tribuni uzalad ppokulali zaustaviti zastradujuéim predznacime.™ Da su njihove pro- ‘Klinjanje imala wcinka saino protiv njege, gubitalczapovjedniia bi bio koristan za drdavu Kad bi voiska bila spagena. Kad je prefao preko ‘Hufrata { kretao u Seloukiju,** Krasa je zajedno s vecim dijelom rim- ske vojske thio kralj Crod apicolivii Krasovu vojsku broinim éetarna konjanilca.** Ostatke legija sacuvao je Gaj Kasije, doskora uagetnile najstraSnijeg zlocina,* i Sivifuzadetac u vlastirinaskoge carods tako da je zalvvaljujuci srettm ishodlu dogadaja hametice porazio Parte koji su prea u Aziju. 47 Utovsiieme, te usljedecim vremenima kav i u vremenima 0 Kojima smo prije govorili Gaj je Cezar pobio vike od detrdteset tisuda nepsijatelja, a j08 vike zarobio, Borba se desto voiila u ravnom bo}- nom redu, éesto u povorci, vise puta provalama, dvaput se prodria a Britaniju; napokon, jedva da u jednome od devet Ijeta nije zastuzen najpropisniji trijumf Oko Alezie pak iavedeni su tale potvati na koje jedva da se mogao odvafiti éovjek, a izerfili ih gotovo samo bog. 115fase POVEST Veé se gotovo éetiri godine Cezar zadtriavao ut Galijama, kad je preminula fulija, ena Pompeja Velikoga, postednica i jamac sloge iamedu Gneja Pompeja i Gaja Cerara, labave jos za njerina Zivota, jer je svaki od njih zavidio drugomu na magi" A kako je sudbina nastavijala raskidaté sve medu vojskovodama, koji su se nakanili na tako veliku odiuku, i maletni je sin Pompejev, roden od Juli, ubrz0 sumo, Kad jena ta palilepa, kajol se nije nasludivao ni kraj nikonac, stalaiskalfivati svoj bijes u ubojstvima i krvoproliéima gradang, treéi je konaulat™ povjeren jedinorm Gneju Pompefu, éek i presudom nih koji su se prije toga protivli njegovn dostojanstvu,"” te se on posve otudio od Gaja Cezara, kao da se 2bog slave te éasti pomirio s optimatima, No svu je moé tog konzulata upotrijebio za zaustavijanje aastohleplia. Uo vrijeme Klodije je kod Bovila u svadi nastaoj pri slutajnom susretu zaklao kandidat za konzulat Milon; nekorisan primjer, no Gn spasenosan za drZavu,.” Milona je, okrivijena, osudila nista vibe snrénja preme Gnu nego Pompejeva volja.”” Njega je dodute oslo- bodio Marko Katon otvoreno iznijevsi svoje mislienjes” A da ga je znio brée, bilo bj puro onib koji bi slijedili primjer i odobrili sto je ubijen gradanin od kojega nije bilo nikoga pogubnijeg 2a dréavn i ogoréenijega prema éestitima 48 U kratko vrijeme nakoa toga razbuktall su se pogeci gradan- skoga rata iako su oni najispravoifi htjeli da i Cezar i Pompe} raspuste svoje vojske. Pompe’ je, naime, u.svom deugom konzulatu® potelia dy mu se dodijele Hispanije, te je njima upravljao u odsutnosi ~ a predsjedao je Gradom ~ tiiekom tei godine preko Afranija i Petveja, bissey konzula i bivsega pretora,” svoj logata, i pristajao uz one Koji su se trudili da Cezar raspusti svoje vojske, a protivio onima koji su nastojali da to utinj ion, Da je dvije godine prije nego Sto se islo na onudje, dovrsiv’i posiove oko kavelista’” i drugih mgrada, kojima je v0 “okruZio, pogoden teskom boleséa preminue v Kampaniji (u vrijeme U koje je, dakako, citava Ttalija prikaaivala aavjete za spas njega kao prvoge meda svim gradanima}, ne bi sudbini nedostajala pribka da ga unist, te bi one veliganstvenost koju je wzivao kod visnjih boyove, neumanjenn, cdnio k bugovima podzemtja, Gradanslor pak ratu i tolikim nesreéansa, koje st ber prekida usljedile za potonjih dvadeset sgedina, nitko drugi nije podmetnue vecu i razbuktaliju zublju nego pucki tibun Gaj Kurion,"* muiugledan, rect, odvafan,rasipan u tu- uzRIMSKA POVIITST. det bogatstwu i Zednosti,Zovjek velo nadaren a nevalialstve, okretan ‘wnevoljama driave, sdijom se drskosti ne bi mogle natjecati nikakva bbogatstva ni strasti. On je najprije pristao uz Pompejevu strankus, 10 jest, kako se tad simatralo, uz drtavu, uskoro tebo?e protiv Pompeja i Cezara, ali steem za Cezara, Da li je to utinio besplatmo ili primivsi deset milijuna sestercija, ostavit éemo nerijeSenim. Naposfjetku je osujetio i omeo velo povoljne prijedinge mira Sto je poteo bvatati “korijen, koje je Cezar posve pravedao zabtijevao a Pompe} mirna stca prthvacao, dok se jedino Ciceron brinuo za slogu drdave. Redoslijed ovih i prethodnih dogadia, premda je prikazan iu odgovarajuéim knjigama drugih, bit ée razlogen, kako se tadam, iu nagima, Sada ée biti sukladno naurm djels, ako prije valtvalim Kvintu Katulu, dvama Lukulima i Metelu, kao i Hortenziju, koji stt tumeli mirnom ili barem ne prenagljenom sudbinom odredenom smréu prije pozetka gradanskih ratova, nakon Ste su ber zavisti stekli zashige 7a draw i istakli se bez pogibli. 49. Za konzula Lentule i Marcela,’® sedam stotina i tri godine poslije osnutka grada j sedamdeset i osam godina prije nego Sto si ti, ‘Marko Vinicije, nastupio koriulat, plamuo je gradanski rat. Razlog ratu jednoga vojskovode izgledao je valjanijim, drugoga je bio jai. Na ovo) strani sve veligenstveno, ne ongj staénije. Pompeja je nao- rudao ugled senata, Cezara samopouzdanje vojnika. Konzult j senat dodijelili su vzhovno zapavjednistvo cilju," a ne Pompeju. Cezar nije propustio nista Sto se moglo pokusati da se ofuva mit; nista nije prifwageno od pompejevaca, jer je eden Konzul bio drskifi od uobicajenog, a Lentul nile mogao ostati Ziv ostane li dréava na Zivo- tus Marko Katon morao je uarijti prije nego Sto se kao gradanin prinvatio tkojeg prijedloga kofi bi prihvatila drdava. Mué starinski nnazora i orbiljan vise bi hvalio Pornpejevu stranku, razlvoritslijedio Cezarovu, te bi ono smatreo casnijim, a ovo straSnijim. Kad su potom pomopsjevei prezreli sve ato je Cezar vahtijevao, odludili su da Cerzar, zadovolfivll se samo time da sjecinom legiiom zadrlava nasiov pokrajine, kao privatna osoba dode u grad ida seu aatjecanjtcza konzelat poyjeri glasovima rimskoge naroda. Cezar je smatrao kako mu se valja boriti, te je s vojskom presao preko Rubi- kona. Gnej Pompe}, #¢ konzuli i vee dio senata, napustivsi grad, a potom i taliju, prebacil su se u Dirahy3* ngRIMSKa POWTIEST 50. Nakon ato se Cezar damogao Domicija™ i legija, koje su zajedno s pjime bile u Korfiniju, te otpustio bez odgadania vojsko- vwodu i druge, koji su htjeli otigi k Pompeju i pokao u Brundiaii, tako da bude jasno kako vise voli uz netakaute stvari i polos) dove8iti rat nego unititi bjegunce, kad je otkrio da su konzuli presli vratio uw sad, pa je prikezao u senati i skupstini razlog svojth odluka i veoma judno stanje svojih prifika, jer je tuclin oruzjem natjeran na oruzjc, iodiuéio krenuti u Hispanije. Brzinu njegova puta na neko je vrijeme zaustavila Masilija, Ga saija po svojoj vjeenosti nego razbaritija po svojoj adluci, u krivo ‘rijerae nastojeci donijeti presudu u viadarskom sukobe, u koji se trebaju umijeSati oni koji mage obuzdati onoga koji se ne pokorava. 4 Potom se vojske, koje je bila pod zapavjednistvom bivSega konzula ‘Afranija i bivSega pretora Petreja,"® pridobivena vatrenoSaa i sjajem njegova dolaska, predala Cezaru: jedan i drugi legat i svi oni, iz jednogg i drugoga staleza, koji su ih hijelislijediti, pusteni su da edu kecornpefe, 51 Kad su sljedece godine Dirahij i prostor u susjedstvu ovega grada bili zeposjedauti taborom Pompeja, koji je skupio legije, po- moéne éete konjanika i pjelaka iz vih prekomorskih polajina, te od eta kealjeva i tetrarha, 2.u isti mah i dinasta, sastavio golemu vojs'eu i, kako je mislio, posadama brodovljz okrudio moze, kako Cezar ne bi onamo mogao prebaciti svoje legiie, Cezar ni trematka nije lerzmao posludiv8i se svojom brzinom i sreéom da brodovijem stigne kanto su pamjeravali stiéi on sim i njegava vojsia, te je najprije svoj tabor gotovo zdrufic s Pompejevim, a uskoro ga i opsadom i utvrdama opkolio, No oskudica je bila teza opsjedateljima nego opsjednuti- ma, Tad je Kornelije Balbo, nepromistienofsa sto nadilazi udske \yjerovanje, uao u tabor neprijatelja | vide se peta porazgovarac 5 konzulom Lentulom, koji se kolebao za kolixo bi se prodao, te time olvori¢ put onim aapredavanjima kojima je Balbo, rodea u Hispaniji ne od gradanina, nego kao Hispana, stekao i trijurnfi pontifikat i od privaine osobe postao bivsi konzul# Ratovalo se potom wz razlicite ishorle, no jedia je bitke™ bila dalcko sretnija zz pompejeves, jer su Ung) tedko poradeni Cezacovi vojnict 52 Tad je Cezar s vojskom potao u Tesaliju, sudbonosnu za.nje- govn pobjedu. Pompe} je dok su ga jedni savjetovali jecino, a drugi iropes powHeST posve drogeéije, od kojih sts gx mnogi poticali da se prebaci u Ftaliju (od dega, Herkula mi, za tu straaku ne bi bilo nita spasonosnije), drugi da vtete s ratom, Koji bi zbog ugleda strane iz dana u dan po- stajao sve povoljaifi — mugen svojom stragen poSea za neprijateljem. Ne mode se u knjizi ovakwa opseya prikazati Parsalskea bitkw” i onaj za rimsko ime najkrvaviji daa, itolika protivene krvi jedne i druge vojske i dvije glave dréave koje su se medusobno sudarie, i iskopeno jedno oko rimskoga carstva, i poubijane tolike i takve muzeve Pompejeve stranke. Valja zabiljediti ovo: dim je Gaj Cezar vidio da je popustio bojni ved pompejevaca, smatrao je kako nista nije izvrsnije i éasnoj starini primjerenije nego da ~ da se poslukim vojnitkem rijetju i ebigajem — stranku respusti nekaZnjemu.” O besmrtni bogovi, kekve fi je poslije nagradu tako blag muz ponio za ovu svoju blagonaklonost prema Brut!" Nita u toj pobjedi nije bilo dlivnije, velicanstvenije i sjajnje nego to 8to domovina nije éoznula ni za kim nego za onim poginulim u bitki. No dar milosrda pokvarila je tvrdoglavost, jer je pobjednik Sirokogrudnije devaa Zivot nego sto su ga pobijedeni pribvaéals 53. Pompe) je bje#ao zajedno s dvama Lentulima, bivsim kon- zulima, le sa svojim sinom Sekstom i bivsin pretorom Favenijem koje mu je kao pratioce bila pridrutile sudbina,™ pa dek su jedni savjetovali da krene medu Parte, a drugi w Afriku, kojoj je imao nnajyjemnijeg pripadnika svoje strankce, kralje Jubu, odluéio je poci u Egipat, sjeéaludi se dobroginsteva Kojima je obasuo oca Prolemeja, Jeoji je tad iraljevao u Alcksandriji, bi djocackoj nega mladickoj dobi.* No tio wnesreéi cuva sjecanje na dobrotinstva? 1B the mist da unestesenima duguie skakvu zahwalnost? Ili kad sre¢a ne mijenia vjernost? I tako fe kralj poskao Ijude da Gneja Pompeja na njegovu do- Jesku (on je jo’ od Mlitilene na lai kao pratitejicu svaga bijega imag svoju Zenu Kornelije) po odluci‘Feodata i Ahile prime i pozovuda steretne lade prijede na onu koja mu je otplovila usustet, Kad je to uéinio, prvak je rimskoga imena po zapovijed: i presudi egipatskoga robs, za konaulats Gaja Cezara i Publija Servilija,”* zallan. Takav jenakon tri konzulata i isto toliko trifurnfa, nekoa pokorena svijeta bio svréetals najbesprielsornijeg i najuzvisenijeg muta koji se waligao do onoga izanad dega se Zovjek ne moze popeti, u njegovoj pedeset | smo} godini Zivota, dan prije vlastitog rodendana.”” Teka je bila nepostojanost sudbive w toga maza daje onom kojennaje mala prije nedostajalo zemlje za pobjedu, nedastsjalo zemlje za pogreb, 123asa ROUT Sta bih rekao drugo nego da su previse zeuzeti poslom oni ko} sn se 1 Fivote tako velika muéa koji pripada nagem dcbu prevaeil za pet godins, premda je od konzula Gaja Atilija i Xvinta Servilija”* tako lako zbrojiti godine?” To sam dadaa ne da korim, nego da ne budem prekoravan, 54 Vjernost kraljz Prolemeja i onih cijim se misjjenjem ovej vodio ni prema Cezara nije bila veéa nego Sto je bila prema Pom- pejus. Jer kad su ga zasjedom napali pri njegove dotasku, 2 potom se odvadiliizazvati ga na rat, ijednorau su i drugom vrhovnom za- povjedniku, jodnomu mrtvom, drugom prezivjelom, smréu platili 7aslugenu kez, Pompeje vike nije bilo no jot uvijek je posvuda bio Ziv svajim imenom. Jer, velike Ijubav njegove stranke izezvala je bila Africkt rat; koji je poticao kralj Juba i Scipion, bivgi konzul, dvije godine ptije nege Sto je Pompej umro odabran od njega za asta," a njegove je éete, uz goleme poteskoce putovanja i nskuidice davevit im legije, bio ojaéao i Marko Katon. Mud koji se, iako su nm vojnici nadili vrhovno zapovjednitvo, volio pokoriti uglednijem. 55 ‘To S10 sino obe¢ali kratkopriblitio Antoniju, nego Antonije Polionu. Antonijev potonii dolazak 147IMSKA POVIJEST u Italiju i Cezarova priprema protiv njega irmala je u sebi strah od rata, 10 oko Brundizija skloplien je mir. U to su vrijeme otkrivene alodinagke namjere Rufa Salvidijena. Premda veoma niske porijekla on je smatrao da je malo to Sto je primaio najvige Cacti isto je su ga kao najblifega iz viteskoga staleza Gaej Pompe} i sam Cezar izabraliza konzula, ako se ne domogne nog polodaja s kojeg bi ispod sebe gledae i Cevara i dréavu. ‘77 Tad je zhog zahtjeva za slogem naroda, kojega je teSko smu- Gio dovor Zita preko wanemnirena mora, ked Mizena sklopljen mir*® is Pompejem, koji je nimalo neduhovito, kad je Cezara i Antoni ja primao na rudak, rekao kako daje ruéak na svojin karinama, smjerajuci ovim izrazorn na ime mjesta w kojem je Antonije driao usvom posjedu dom njegova oca. U tom mirovnom ugovoru od- lugeno je da se Sicilija i Ahaja prepuste Pompejt, na éemiu ipak nije mogao ostati njegov nemizan dub. Syojim je dolaskom domovini donio samo au korist ito je svim proskeibiranima i dragira koji su ix ravlicitih raztoga bili pribjegli k njerau dogovorio povratak j spas. To je i druge preclayne muteve, ka i Nerona Klaudija i Marka Silana, te Sencija Satumina, Aruncija i Ticija vratilo na polodaj. A Stacija Muka, koji je svojim dolaskom bio udvostrudio snagu njegova velo éuvena brodovija,"" okrivljena laénim cemjivanjima, zbog toga Sto su Mena i Menekrat tavog tovjeka odbijali za kolegu u postu, na Sicilij je ubfo Pompe} 78. Uto je vrijeme Marko Antonie uzeo za Zenut Cezarova sestru Oktaviju. Pompe] se vratio na Siciliju, Antonije u prekemorske po- icrajine, koje je u velikoj mjeri, nakon Sto je iz Bratova labora ctigeo k Partima, pa doveo njihovu vojsku u Sirti ubio Antonijeva legata"? bio uadrmao Labijen. Zehvaljujuti hrabrostii vodstwu Ventidifa La- bijen je ubijen zajedno s etama Parta i kraljevim sinom Pakorom, najduveaijim medu mladi¢ima.” Kako dokolica — najpogubnija za stegu — ne bi kvarila vojnike, Cezar je 1 to vrijeme wévricivao vojsku éestim pohedima po Tira i Delmaciji te podnoSenjem opasnosti i privikavanjemt ne rat. U isto jevtijeme Domicije Kalvin, kad je nakon konzulata upravijao Hispa- nijom, dao vrle strog primjer dostojan usporedbe s onim iz drevnity vremena: dao je Ubati do smrtécenturiona primipita, smenom Vibi- lija, zbog sraniotna bijega iz bitke,.."* 149[RIMS POVIFPST 79 Buduéi da su brodovije istava Pompejeva iz dana u dan rasli, Cezar je odludio preuzeti vodenje rata. Za gradnju brodeva i pri- kkup'janje vojnika i kozmilara, te njihovo privikavanje 9a pomorske bitke i evjesbavanje postaviien je Maske Ageipa, vlo poznat po svojoj brabrosti, nenadviadiv u naporn, bdjenju i opasnosti, pasve sremaa dase pokori ali samo jednomu, no zato Zeljan zapovijedati drugima i postavljen za sve asim 2a adgadanja, i Goyjek koji djela zna ndrutit snaumom, 2 Qa je na Avernskom i Lukeinskom jezeru segradio invrsno brodovli, te svakednevaim wvjefbavanjem doveo vojnike i kormifare do aajveceg poznavanja vojnistva i pomorstva.4 Nakon to je wreo7a Zea Liviju, jer mu ju je Neson,* 2a kojega je ona prije toga bila udana, otprife bio obecan, Cezar je uvjerivsi seu predrnake ppovoljneza créawu tim brodavtjem zavojétio na Pompeja iSicilju. No sudbing je u to vrijeme teSko uzdemala muda, nesavladana ljudskom pomogu. Dalek najveei dio brodovija naime razbio je i razbaezo silo- vill aftiekd vjetar koji se podigao oko Veljei ta Palinura*” To je bio zasto) u dovsSavanjn rata, Koji je nakon toga voden dvojbenom i, po- nekad, logom sreéom. Brodovlje je naime na istome mjestu oteceno wohujii Koliko je isprva u pomnorsicoj bitli kod Mila pod Agripinim vodstvom, borba vodena uspjesno, toliko je nenadanim doleskom Pompejeva brodovifa pretrplien tefak poraz pred samim Cezarovim otima ked ‘Tauromenija.” Nitke nije bio posteden opasnosti. Legije koje su se nalazife ¢ Cozarovim legato Kornificijem, iskreane na kopno, gotovo je unistio Pompe). No sudbina nesigurnoga vremena ispravljena je ubrao hrabroéeu: nakon Sto su obje strane razvile svoje brodovje,lisen gotavo svin svojih lada,*® Pompe) je w bijegu kreno. u Aziju; po zapovijedi Marka Antonija, ju je pomoé bio zatrazio, dok je izmedu vojskovode i skrugenog molitelja viedla vik i dok je gas 7adrdavan Gostojanstva, éas molio za Livot, zaklao ga je Ticije.*" Mrénja prema njemu, koju je stekao avim zloginom, tako se dugo zadriala da je usicoro, kad je pritedio igre u Pompejevu kazalistu, proklinjaajem naroda ofjeran s predstave koju je davao. 80 Vodeei rat protiv Pompeja Cezar je iz Aftike bio dozvao Le- pida s dvanaest polupogunjenih legija. Ovaj covjek, od svih najtatt kojinikakvom vrlinom nije zadutie tako dugotrajnu mitost sudbine, Pompejevs je voisku, koja eslijetila ne njegovu, nego Cezarovu volju j obeCanje, pripasio seb: zbog toga Sto je bila hie, te je nadut zbog broja od preko dvanaestlegija tako pomhnitaol da je kao nekoristan 151aneska pownesr pratilac tode pobjede, koja je duge vemena usporavan ne sladuci se w ‘odlukama s Cezarom i govoredi uvijek suproino od onoga sto se dri- gima svidalo, ditavu pobjedu tumagio kao svoju i usudivao se javljati Cezar neka napusti Siciliju, Ni Seipioni ni druyi stari rimski vojsko- vode ni na Sto se hrabrije nis usudili i izvrsili nego sto je tad izveo Cezar, lako je naime bio nenaoruéan i obuéen u opriad, ne nosedi sa sobom nista do svoje ime, uso je u Lepidov tabor, izanaleao strjelama koje su na zapovijed najizopaéenijega dovjeka bite odapete na nj, te se usudio premda je njegov ogriaé bio probijen kopljem, pograbitt legijskoy orla, Mogao si znati kakva je razlika medu vojskovadama: naoruzani su posli za nenaozuzanimn, tee Lepid, desete gadine otka- koje bio dospio do moi najnedostojniie ajegova Zivota, napusten i od vojnika i od sudbine, zaogrnut u ornu kabanicu, Xefjudi se med posljedniom getom onih koji se grauli k Cezar, pac pred njegave noge. Ostavljen mu je Zivot i viasnistve nad njegovim imanjem, no oduzeto dostojanstvo, ono So nije mogao saéuvati, 81. Zatim je dijelom strogo8ée, a dijelom daretljivodu wladara, suzbijena iznenadna pobuna vojske, koja obiéno promatrajuci svoju bbrojnost odstupa od stege i ono ato misti da moze ishoditi silom ne podnosi moliti te je w to vrijeme pridedan dodatak karapanskoj naseobini naseljavanjem velerana na Zemfjiste koje je ostavljeno kao drdavno zemfjiste te naseobines* umjesto toga*® daleko su obilnji dohoci od milijun i dvjesta tsuda sesterclj2 predani na otoku Kreti, a obeéana je j vada koja je i danas jedinstvena potpora zdravija j ukras ugodnosti Odligje pomorskog vijenca,™ kofim nikad nitko od Rimlana nije bio odlikovan, u avom je ratu zasladio Agripa zhog svoje jedinstvene hhrabrosti, VrativSi se potom kzo pobjecnik u grad, Cezar je skupio mnoityo kuéa kupnjom preko prokuratora, kako bi njegova posta. la Sto prostranija, igavio kako ih namjeniuje javnim potrebema, te bobegaa kuke ce sagraditi Apolonoy fram i trijem oko njega, koji je sazidao invanrednom darefijivoscu” 82 Onoga Feta kad je Cezar tako uspjesno dovrsio rat na Siciliji, sudbina blaga prema Cezar i dravi svoj je bijes usmierila na Isto. Antonije je naime, wSavSi s trinaest legija u Armeniju, a potom i u Mediju, te preko onth krajeva krecudi na Parte, naigao na njibora kealja. Najprije je izgubio dvije fegije sa svorn priljagom, katapul- 153RIMSKA POVIIEST tima i legatom Stacijanom,"” a uskoro se i sam vide puta s najveéom opasnodéu za itavu vojsku apustio u takve pogibli ad kojih se nije nadao da se moze spasiti te je nakon gubitka vige od éetvrtine voj- nika inbavijen zabvaljujuci savjetu i vjernosti nekoga zarobljenila, ali Rimljanina, koji je zarobljen u porazu Krasove vojskes buducé da ma sudbina nije promijenila sréanost, prifao je noéu rimskoj straZi i rekao neka ne idu namjeravanim potem, nego neka krenu posve drugim kroz sumu, ‘To se pokezalo spesonosnim Marku Antonija ibrojnim legijama. Od njih i éitave vojske ipak je nedostajala nefto vide nego Zetvrtina vojnika, kako sma prije reli, a od konjuiara i sluga trecina, Od priljage jedva da je ista preostalo. Antonijee ipak ovaj bijeg, zbog toga Sto se iz njega izvukao Ziv, nazivao pobjedam. Vrativii se tredega ljeta"® uw Armeniju, on fe afihovog kralja Arta- vanda, ubvagena na prijevaru, vezao lancima, no zlstnima kako ne bi sto nedostajalo kraljevo) Czsti™ Kako je potom rastao i plamen. |jubavi prema Kleopats! i maofina poroks, koji se wvijek hrane prili koma, bevakonjem i ulagivaniima, odlatio je 2avojétitina domovinu, ptemda je prije toga zapovjcdio da ga zovu novien Ocem Libero, jer je proveren Alessandrijom ovjentan briljanom i zaogrnet zlatnom krokotom, te driegitirs i obuven u koturne, na kolima poput Oca ibera."*! 83. U vrijeme ovih priprema za rat Planko je — niposto « nami rom da izabere ispravno, a ni iz iubavi prema dr¥avi ii Cezaru, jer je to uvijek napadao, nego izdajica zbog svoje bolesti, premda je bio najponizniji udvorica kealjice i &tigenik nizi od robova, premda je bio Antonijev pisar, premda je bio tvoraci pomagaé najsramotnijih stvati, premida je bio za sve i svima na prodaju, premda je plavkasto obojen i nag, ovjenéan rogozom i vukuéi za sobom rep, opiruci se 0 koljen na gozbi, prikazivao Glauke, a kako ga je Antonje hladno pri- mio zbog prijava za avevidne pljacke ~ pobjegeo k Cozacu, L upravi je ‘on poslije blagost pobjednika tumaéio kao svoju vrlina, terdedi kalo je od Cezara odobreno samo ono Sto je on komu oprastio, Uskoro je Ticije oponaSao onogs svajega ujake. Ked je Planko, kao svje’. prebjeg, u senatu mnogo Stosta bezboznoga predbacivao odsutnom ‘Antoniju, Koponije, tast Publija Silija, muZ najozbiliniji medu bivgim pretorima, posve je opravdano rekao: “Mnogp je toga, Herkula mi, utinio Antonije prije nego Sto si ga ti napustio.”*? 155RUMEKA POWIIEST 84 Potom je, za konzuld Cezara i Mesale Korvina,”” rat dove- den do svojega svréetka kod Alecifa, gdje je, daleko prife nego sto se povela bitica, pobjeda julijevske stranke bila posve osigurans, U ovoj su strane! i vojnict i zapovjednici bili krepki, u ono} je sve bilo mljtavo; 5 ove strane veoma snazni veslagi, s one zbog oskudice ve- oma slabi, § ave strane brndovi osrednje veligine i vrlo biz, s one ledom strainiji. Odavde k Antoniju nije nitko prebjegao, odande jek Cezaru svaki dan netko znao prebjeti. Kral} se Aminta poveo ‘a boljim i probiteénijim.”* Delie je naime dréeci se svajeg proku- Eanog postupka od Antonija presao k Cezatu, kaa ta je od Dolabele biv prebjegao Kasiju, a od Kasija k Antoniju"® A i presjajni je uz Gaej Domicije, ko} jedini od Antonijeve stranke nije kraljcu nikad drukeyje nego imenom pozdravijno, w najveco) i vratolomn} opa- snosti prebjegzo k Cezaru.® Napos)jetku je pred licem i pred otima Antonijeva brodoyija preko Marka Agripe osvojena Leukada, auzeta Patra, zaposjecinut Korint, va pute prije postiednje bitke sviagano brodavije neprijatelji.™ 85 DoSac je potom dan najvece adluke,* u kojemu suse Cerari Antonije dovezavii brodovlja tpustil u bitku, jedan 2a spas, a drugi ‘za peopast svijeta. Desno je rile julijovskih lada poyjereno Maricu Lunju, lijevo Aruncija, Agripi pak cjelokupno zapovjednisivo nad pomarskom bitkom.”? Cezar je, odluéivai. da bude na ono} strani amta bi ga 2vala sudbing, bic svugdje pri rect, Upravijanje Antoni- Jevim brodovljera prepusteno je Publikoli i Soaiju* Cezarovom pale Yojskom smjettenom na kopau zapovijedao ‘aur, a Antonijevom Kanidije** Kad je zapodjenuta bitke, na jednoj je strani bilo sve: vojskovods, veslaci, vojnici, na druyoj aista osim vojaika, Prva je u bijeg udarila Kleopatra. Antonije je vile volo biti pratilac kraljici na bijegu nego svajim vojnicima u bitki, te je zapevjednik, koji je bio dudan iskaliti svoj bijes az prebjezima, pasta bjeguaac iz vlastite voiske. U njil se, i onda kad su ostali obezglavijeni, dugo vreme- sa zadciale. upornost u vrlo hrabroj borbi, a ked su izgubili nad u pobjedu, nastavili su se boriti do smrti, Cezar je one koje je mogao pobiti maéem, Yeledi th umiriti rijetima, te viéudi i pokarujudé da je Antonije pobjegco, pitao za koga i s kime se bore. A oni st, iako su se dugo vremena bacili za odsutnog vojskovodu, teSkom mukom polotili oruije i odustali o¢ pobjede, te im je Cezar br7e obecao fivot Soprost nego ato su se oni dali uvjeriti da za njega mole. Tilo je opce 157esa Poust poznato da su se vojnici ponaseli poput najboljeg zapovjednika, a da se zapovjednik vejnika poput vojnika naispremnijeg na bijeg, tako da se mogio dvofiti da li bi se po svojo} ili Kleopatrinoj odlue! obuzdao u pobjedi onaj koji je po pjezinoj odluci io u bijeg. 'sto je ucinila vojska smjeStene ne kopnus, kad je Kanidije u vratolomnom bijegu odjusio k Antoniju. 86 Sto je onaj dan znacio svijeta, 7 kojega je stanje u koje do- spjela érZavna sudhina, tko bi se usudio prikazati u ovom letimiaom pregledu tako ogranizena djela? Pobjeda je doista bila veome blaga, initko nije smaknut, a ukloajen je veoma mali broj onih koji nisu rmogli ctrzati da za sebe ni mole. Iz te se blagosti vojskovade mogio zakljuéiti kakwn bi - bilo na poéetku svojega trijumvirata, bilo na flipskim pofjima ~ mjeru svojoj pobjedi odredio, da ru je to bilo slobodno uéinit, Sozia je pals neozljedenim saguvala vjemnost Lucija Aruncija, éovjeka vrlo éuvens po siarinskoj ozbiljaosti, a potom Ce- zat, koji se dugo vremene borio s2 svojim milosrdem. Neka ne budu presuéeni ni spomena vrijedan in i rije? Azinija Poliona. Keko se, aime, nakon brundiaijskog mira’ bio zadréao w Italji i kako nikad nije ni vidio kraljica nti se, nakon Sto je duk Antonijey onemo¢ao od liubavi prema njoj, prikljucio njegovoj stranci, na Cezarovu malbu da zajedno s njime pode w Akeijski rat, on je rekeos “Moje su zasluge prema Antoniju ve¢e, njegova dobrotinstva prema meni poznatiias stoga €u se uiloniti vaso] bitki bit éu plijen pobjedaika.” 87 Potom se Cezar sljedece godine® davo u potjeru za kraljicom i Antonijem a Aleksandriju te dovr&o gradanske retove. Antonie se sim spremne abio, lako da je mnoge optuzbe zbog lijenost.isisupio svoiom snréu, A Kieopatra je, zavaravsi éuvare, unijelai zmija uticu, te ispustila dusu ed njezina ugriza i otrova, bez Jenskoga straha. A bilo je dostojno i palofaja i blagosti Cezarove &ta nitko od onih kojt su se bili latili orugja protiv njega nije od njega ili po njegovo) zapo- viledi ubijen. Decima Brata ubila je Antonijeva olcrutnost. Seksta je Pompeja, potazena od njegs, jsti taj Antonije, iake mu je daa obe¢anje da ée ra sacuvat i dostojanstvo, lisio i fivota. Brati Kesije umnzii st dragovoljnom smréu, prije nego sto su iskusili namjere pobjednika, Kakav je bio svr8etak Antonia i Kleopatce ispripovjedili smo, Kani je je umro bojadljivije nego Ste je bilo primjereno izreci kojom se uvi- jek sludio.®® Kasije Parmljania posifednii fe pak od ubojica Cezarovih smreéu platio kaznu, kao gto ju je Trebonije bio platio prvi. 159RISKS POVIEST 88 Dok je Cezar dovrSavao Akeijskii Aleksandrijski rat, Marco je Lepid, mladié vrsniji po svoj Hepoti neyo pamnet, sin onoga Lepida koji je bio trijumvir za uspostavu dréave, roden od funije, Brutave sestre, dim se bio vratio u grad, svorio odluku da ubije Cezara. Tad je za zepovjednika gradskih straia bio je postavljen Gaj Mecenat, mud porijeklom iz vitesSkog, ali uglednog roda. Kad je star iziskivala budnost, doista u svema razborit i vjest u djelovanju, a cim bi se neéto od posla moglo ispustti, mlitay od dokolice i mekoputnosti gotovo vige od kakve Zenske, drag Cezaru nigta manje od Agrige, all manje nagraden (Zivio je, naime, potpuno zadovohan uskim grimi- zaim porubom™), ne zbog toga Sto je manje magao postici, nego zbog toga sto za tim nije toliko tezio.2” On je w najvecern miru i tajnosti uhodio namjere opasnog mladiéa, te je tudesnom brzinom i bez ikekva wzneriravanja stvari ii judi svladao Lepida i ugusio stragan potetak novoga yradanskog rata koji je prijetio da se ponovo podigne. I ovaj je, dakako, plato kaznu za svoj opaki naum, Neka se 5 prije spomenuitom.Antistijevom Zenom’ usporedi Lepidova Zena Servilija koja je, progutavSi Zivu vatru, preduhitrenom smrée otkupila, vjednu uspomemt na svoje ime. 89 Kakvom je pak strkom, kakvom naklonoséu Hiudi svib vesta, dobi i stale#a dogekan Cerat, kad se vratio u Halije i u grad, kakva, je bila veliganstvenost njegovih trijumfa, kakva njegovih darova, ne ‘mofe se opisati niu gradi kaleva pravoga, « kamoli ovoga tako skue- na djela®” Nigega potom nije bilo sto liudi mou podeliei od bogova, niega Sto bogovi mogn uéiniti Ijudima, migega Sto ge Zeljom moze zamisliti, nigega sto se srecom mote izvrSiti Sta nije August, poslije sv0g povratka t grad utinio 2a drdavu i imski narod. Nakon dvade- set godina okonéani st gradanski ratovi, dokrajéeni vanjski, cbnov- Jen je mix, posvuda udatkan bijes orudja, vragena snaga zskonima, tugled sudovima, dostojanstvo senatu, vlast magistraté svedena na starinscu myjeru, samo su osmorici pretora zborora dodana dvojica Priavan je natrag ona} starii drevai ablik driave, Vzatilo se obradive- je zemfji, ZaXcenje svetistima, bezbriznost judima, svakoru sigurna posjedovanje vlastita imanja, akon su korisno isprasljeni, spaso- nosne donijeti, senat bez strogosti, ali ne i bez o2bilinosti izabran Ugledni muzevi koji su proslevili tijumfe i obnasali majvece east izabrani su na poticaj viadara da ukrase grad. Samo konzulat, iako g2 je odupirudi se vise puta odbio, Cezar nije mogao ishodilia da ga 161RIMSKa POVIEST ne nastavi sve do dvanaestoga.®* Jer koliko mnt je god narod uporno audio diktaturu, toliko ja je on usteajno odbijao, Ratovi vodeni pod njegovim zapovjednistvom i svijet pokoren niegovim pobjedama i tolifea ajegava djela jzvan Halije i kod kuée umorila bi pisca koji bi svekoliko vrijeme svojeya divota odlnéio utrasiti samo na takvo djelo; mi smo, sjecajuci se cbecanja, citavu sliku njegova principata podastrli adima i duhu. 90 Nakon ito su, kako smo priie rekli, okonéani gradanski r tovi i nakon Sto su udovi driave poéeli ponovo srastati, te su i srusti oni koje je teko dug! niz ratova bio rastrgao, pokorena je dvjesta i dvadeset godina buntoyna Dalmacije do siguznog priznavanja vlasti ‘Ukrodene su Alpe, Euvene po divljim i surovim narodima.. Hispa- nije su wnicene dugotrajnim i raznolikita ratom, sad zahvaljujt njegovof nazocnosti" sad cahvalujuci nazocnosti Agripe, koiega, je ovaj bio uzvisio sve da tre¢ega koninlata, a uskoce i do dionistva ‘wu tribunskoj viasti, Kad sw na poéetku u te pokrajine, za konzula Scipions i Sempronija Langa," u prvoj godini drugoga Punskog rata — ima tonmu dyjesta i pedeset godina - bile upuéene rimske vojske pod vodstvom Gneja Scipiona, strica Scipiona Afritkoga, kroz dvje- sta godina 1 njima se vodila borba tako dugotrajnim i uzajamnim krvoprolicera da je, uz izgubljene zapoyjednike i vojske rimskoga naroda, vige puta naneseua sramots, 2 ponekad zaprietila i opasnost nimskomu carstvus" Te su naime pokrajine zatrle Scipione.# One su sramotnim ratom od deset godina ped Virijatovim yodstvom iz- mniéile nae pretie." One st strahotom Numancijskog rata uzdr- male rimski narod. U njima je sraxaoini ugovor Kvinta Pompeja, i onaj jo8 sramotniji Mancinoy, raskinuo senet, wz porngu izruéenog, zapovjednika. Ona je unistile tolike bivse konaule i tolike bive pre- toze kao vojskovode, a u vrijeme natih otaca taliko| mjeri orwijem uzvisila Sertorija da se kroz pet godine" nije moglo prosuditi jasu i po oca¥ju évré¢i Hispanci ili Rimljani i koji £e se ad ova dva naroda kojemu pokorili, Ove je dake pokrajine, tako prostrane, take napu- éene i tako divlje doveo je Cezar August - ima tomu gotovo pedesct godina — do takva mirs™” da su ~ ont koje nikad ni najvesih ratova nisu bile postedene, pod Gajem Antistjem, a potom i pod legatom Publijem Silijem, ixzo i pod ostalizna poslije ovih — dak t razbojstava ostale postedene.* 163RISA POVTEST 91 Dok se pokoravao zapad, s istoka i od kralja Part’ rimski su bojni znakovi, koje su osvojiii Orod, svladavSi Krasa, i njegov sin Fraat, otjeravsi Antonija, vracen Augustu2"* Taj mu je nadimak s pravom, na prijedlog Plank, jednodugnost ditava senata i rimskog, rraroda nadjenuta, Bio je ipek onth koji su ovo presretno stanje mrzi- Ji jer kad su Lucije Mntena i Fanije Cepion, judi razligitih karaktera (Murena se, naime, bez ovoga alocina mogao doimati dubrim, Ce- pion je pak i bez uvoga bio najgor’) stvorili odluku de ubija Cezara, svladani zakljudkom drdave pretrpjeli su po zakonu one sto su silom. poteljeli uciniti.*° Nedugo potom je Egnacije Ruf, po svemu bliZi gladijatoru nego senatoru, stekao je tijekom ediliteta jjubav naroda, koju je uvecavao gasenjem podara na privatni troSak iz dana u dan u to} mjeri da mu je produiena protura, pa se usudio uskoro natjecati iza konmulat, iako je bio umijegan u svako sramotne djelo i zh te u njega nisu bile nista bolje obiteliske prilike nego pamets ckupiv$i ‘oko scbe najslignije sebi, odluio je ubiti Cezara, kako bi i sam umro, ‘a2 onoga uz kojege Zivog nije mogao ostati Ziv, nakon 30 on bude eXlonjen* Jer takvi su obiéaji da svatko vise voli poginuti uz pro- ‘past drZave nego biti unigten uz vlastite i pretrpi listo, ostati manje ‘opazen. No ni on nije u prikcivanju bio sretniji od prijasniih, te je baten u zatvor i sa sudionicima u dloginu umgo smréu najdostojni- jom svojega Zivota. 92. Neka ne bade xckinut ai spomen na prekrasan fin izvrsaoga muda, konaule etpriixew to vijeme, Gaje Sencija Satamina, Cezar ‘adsutan abog sredivanja priltks w Aziji i na Istolca, raznoseei svijetu svojom nazotnostu blagdali svojege mira, Kad je Sencije, tad sluéajno § 2bog odsutnosti Cezarave jedini konzul, druge posioveo- bavio drevnom strogoseu i najvecom upornoséu, starim naginom ¢ strogoscu konzula ~ izvukao na vidjelo prijevere publikana, kaznio njihovu pohlepu, wratio a driavnu blagajne drtavne novce ~ tad je uodrJavenju narodnih skupStina odigrao ulogu izvrsnog konzuia: jer je i onima koji su se natjecali za kvesturu, @ koje je on ocijenio nedostojnima, zabranio da se kandidiraju, a kad su ustrajali uv tome: caée to udiniti, zaprijetio im konzelskom kaznom, ako sidu u pojje™* ~ te je Egaaciju, xoji se odlikovao javnom naklonoéeu i nadao da ée ‘onako kako je preturu pridrutio edilitetu, tako i konzvlat pridruzZiti preturi, zabranio da se kindlicira, 2 kad se ovaj toga nije dria, zakleo se kako ge, bucle li glasovima naroda i zabran za konzula, ipak nese 165RIMSKA POVIIEST ‘proghasiti Ja pak smatram kako taj gin valja usporediti s kojim mu. ‘drago slavnim dinorn starodrevnih konzula, osim Sto po naravi ono to smo Cull radije hwalimo od onoge sto smo vidjeli, te sadaanjost promatramo sa zavi8cu, a proslost sa stovanjem i vierujemo kako nas ‘ova zatire, a ona pougave. 93 Gotovo tri godine prije nego Sto je Egnacijev zlodin izbio na vidjelo, otprilike uvrijeme Murenine i Cepionove urote ima tomu. pedeset godina - Marko je Marcel, sin Augustove sestre Oktavije, za kojega su lnudi smatcali da ée dogodi lise sto Cezara, postati na- sljecnik njegove moi - no ipak nisu mislili da u to mode biti siguran s obzirom na Marka Agripu - nakon éto je obnagao veliéanstvent duzénost edila, preminno posve miad,™ doista, kao Sto ka%n, pun plemenitib vrlina, vedra dha i uma ! sposoban za visok polodaj za koji se odgajao. Naken njegove smrti Agripa, koji je pod izlikorn vla- darskih poslava oxputovzo u Aziju i, kao Sto govori glas naroda, zbog tihih zadjevica s Marcelom, izmakeo trenutaénim prilskama, vrativst se odande, uzeo je za Bena Cezarovu kéer Juju, koju je kao braéau drudicu imao Marcel, zenu ni za sebe ni za dréavu sretne utrobe.™ 94 Tijekom ovoga vremena Tiberije Klandije Neran — kako smo prije rekdi, kad su mu bile tei godine udala se 2a Cezara Livija, kei Dra Klandijana, zbog toga sto ru ju je Tiberije Neron, 22 kojega je ova bila prije udana, abeéavao za demu - odgojen podukom izvrsnih utitelja, mladié odliéna porijekla, Ijepote i uznosita tijela, najbolja obrazovanja i najizvrsnija uma, 2a Kojega se odmeh moglo ogekivati 4a ce biti onalko velik kaka jest ikoji je seojom pofavor pokaziv: viadara, u svojoj se devetnaestoj godini. kao kvestor pogeo baviti dravnim poslovina, te je po nalogu svog ouha take rijctio silnu tesko¢u u opskrbi Zitom te askudicu hrane u Ostiji iu gradu da se po tome Sto je radio pokazivalo kako ée velik postati. Nedugo potom poslan ad otubha s vojskom da obide i uredi pokrajine koje se nalaze na Tstoku, nakon Sta se u tom Kraju okuszo u svim vidovima harabrosti, uSao jes legijame u Arment je pod vlast rimskoya naroda, « kraljevsku viast nad njom dao Artavandu. fe je k tort kralj Parta preplasen slavom tako zneéainog imena svoju djecu kao taoce poslao Cezaru. 167ratsxa povinsst 95 Kad se vratio odande,** Cezar je odlucio issusati Neroma tefi- nom nimale lakog rata, davéi smu 2a pomagaéa u postu brata njegova Klaudija Druza, Kojeya je w Cezarovoj kudi bila rodila Livija.** Jedan idrugi navalili su s razlidithh strana na Reéane i Vindeligane, napali mnodtvo gradova i utvrda, pa se sretno upustili i u otvorenu bitku te pokorili narode, svajim poloZajem vrlo zadticene, teska pristupaéne, mnogoljudne i straine 2bog svoje surevosti, uz veei strah nego gubit- Ike simske vojske i uz veliko prolijevanje neprijateliske kev." Prije tog vremena Plankova je i Paulova cenzura protekla u ne- slozi i nie bila ni njima samima na ast ni drdavi na koris, jee je jednomu nedostajalo ceazorske mo¢i, 2 drugomu karaktera, tako da je Pal jedva mogeo zadovojit duanost cenzora, « da se Planko morao bojati {da nije mogao predbacivati mladicima, ii stugati one ‘koji su in: peedbacivali, nista Sto ne bii sim prizaao kao starac. 96 Potom je smrt Agripe, koji je to Sto je bio skorojevi¢ ople~ menio mnogim stvarima, te doveo do toga da je postao i Neronov tast,** 1 fu je djecu bozanski August bio usvojio kao svoje uauke, pod imenima Geja i Lucia, priblidtla je Nerona Cenacu kei se, naimne, ajegova fulija, koja je bila udana za Agripo, ndale za Nerona. ‘Odimnah nakon toga Neron je poveo Panonski ra, koji je, zapoéet ‘od Agripe®*za tvojega djeda konzula Marka Vinicija, velik, strasan i ‘veema bliz paceo peijetiti Itai Plemeaa Panonaca i narede Del- mata, polozaj kraieva t deka, broj{ velitinu snaga, veoma velike i maogostruke pobjede tako velikog zapovjednika u ename ratu ispri- povjedat éemo na drugome mjestt,°® Ova) rad neka zadrdi svoj oblik, Zasluzan za ovu pabjedus, Neron je proslavia ovacijus* 97 Nodok seu ovome dijelu carsiva sve odvijalo velo uspjeino, potez pretpljen u German ~ pod legator Markom Loljea, cove- kom « sven Zefjnijem novea nego ispravna postupanje !naipors nijem uvrhuaskom prikcivanju poroka ~ izgubljeni orzo pete lege ~UGalije su iz grada dozvali Cevara, Vodenje i teret Germanskoga rata povjeten je Klavdiju Druzu, Neronova bratu, miadiéu tako brojnib i velikih vrlina kakve i kolike narav [judska moze imati ili matljivost izvrsiti. Je E njegor dar bio dorashji zz ratne postove ili gredanske vjedtine, ne zna se. Govorl se barein kako su draest milina njegova karaktera, te Stovanje prema prijateljina, jednaki i avai onoma prema simone sebi, bili take! da th je bilo nemiognce LeBINSKAPOVIEST oponasati, Jer je fjepota njegova tijela bila vrlo dliska bratovoj. No njega, velikim dijelom pokoritelja Germanije, nakon ito je na razli- ditim mjestima profi veoma mnogo krvi onoga naroda, u njegovoj teidesetoj godini, ugrabila je nepravednost usta." Pato je teret rata prenesen na Nerona: a 0 ga je vodio i syojom frabro8u i svo- jom srecom, te je Germaniju, proputovavai kav pobjednic sve njene Uijelove bez Ikekve tote za povjerenu mu vojsku, so je osobito ovom vojskovadi bilo uvijek na brizi, pokosio tak da ja je pretvor‘e u pro- vineiju sto placa danak™* Tad mu je ponuden drugitrijumt zajedno sdrugim konzulaton. 98 Dok: se to, « genta smo govorili, dagadalo u Panoniji i Ger- ‘manij,straSan rat koji je izbio u Trakifi, gdje su se sva plemena toga naroda podigla na oruzje, uguéilo je janaStve Lucija Pizona, kojega i danas imamo kao vrlo marljiva,2 isto tako j blaga Cuvara gradske sigurnosti,’* (tri je naime gadine kao Cerarov legat ratovao s.njima, te je najokrutnija plemene, wz njthovu najvecu propast, sad bitkom, sad prinirio), i njegovim dowréenjem vratilo Azil sigurnost, n Ma- kedoniji mir.° © tome mufu valja svima misliti i isticati ovo: da Je njegov karakter najveca smjesa vatrenbsti i blagosti i da se jedva moze pronaci itko tko bi jace cijenio dokolicu ili se lakse laéao po- sla i vige se brinuo za to Sto valja raditi bez fkakva razmetanja 2boy onoga Sto radi. 99 Posie kratka vremena Tiberije Neron — nakon Sto je obnaéao dva konzulsta’™ i proslavio isto toliko tijuméa, a sudjelovanjern tribunskoj viastiigjednadio ses Augustom, njistaknuti}i od gradana sim jednoga.** i to zbog toga sto je ova} tako hio, najveci med vojskovodama, najuvenifi po slavi i sreci, i doista drugo oko i glava arhave, zbog neke Cudesne, nevjerojatne i neiskazive privrdenosti, ijt sa zazlori uskoro otkriveni, kad je Gaj Cezar vet bio uzeo muevina togu, a Lucije isto tako postao arco po snazi, kalca njegov sjaj ne bi stajao na putu mladigima na poéetkn uspora, prikrivai razlog svojega nauma ~ zatradio je otpust od tasta i ofuha, kako bi otpadinuo od _neprestanih poslova,** Kako je bilo u to vrijeme stanje dr2ave, kakva aspolozenje pojedinaca, kekve suze svih oth koji sti se rastajali od tako velikog mua, kako ga je damovina gotovo rukama zagrlila, snguwat éemo 7a pravo djelo; u ovom letimiénom pregledu valja re¢i ova: da je na Rodu sedam godina tako proboravio da su svi, xoji su kao prokonuli il tegati putovali u prekomorske pokrajine, svraéali 171RIMSKA POVIEST na Rod da ga posjete i da su uvijek, sastajuci se s njime, pred njim kao pred privatnom osobom, ako je ona veticanstvenost ikad bila privatna, polagali svojefasce i prizmavali kako je njeyov odmor éasniji ‘od njthova zapoyjedaittva. 100 Osjetio je svijet da se Neron uclaljio od €uvanja gradu: fer, i Part je, odrigudi se rimskoga saveznistva, posegnuo 73 Armenifom, aj Germanija se ponova pobunila nakon So su se okrenule od nje ‘0€i njezina pokoritelja, U gradu je pak, upravo one godine kad je veli¢anstvenim prired- bama gladijetorskih igera i naurmahije bofansisi August - ima tomu trideset godina ~ za svojega ‘ Konzulata Gala Keningja, 2a posvete “Martova hrama®™ pasitio srca i odi rimskoga naroda, u njegowu via- stitor domu bila oluja, sramotna da se 0 njoj govori i dostojoa ‘gcatanja, Njegova je naire kéi Julija, ne misledi ni e €emu na tako veliog ocx i muza, ucinila bas sve u syojoj raskalasenosti i pozudi to bi Zena mogla sramotno potiniti ili podnifeti te je velidinu svojega visckog polozaja mjerila svojom razuzdano8éu u grijehu, svojatajudt sve ito joj se prohtjelo kao dopusteno. Tad je Antonije Jul, jedinstveni primer Cezarave blagosti, oskvznitelj njegova dom, postae asvetniis 2lckina Koji je sam potinio (pobijediv8 njegova oca Cezar ga nije obdario samo sigurnosée, nego ga je, pocastivsi ga svodenistvom, preturom, konzulatom, pravincijama i brakom s kéeri svoje sestre primio u najuée tazbinstvo), a Kvineije Krispin, skrivajuci odbo}- nom oholeséu jedinstveno nevaljalstvo, i Apije Klaudie, Sempronije Graldh i Scipion, kao i drugi mufevi neaglednijeg imena jedn drugog staleza, platli su one kazne koje bi platili zbog obeséai Gije mu drago Zene, kad su obestastili Cezarova kéer i Neronown, enn. Julija je otpravijena na otok i udaljena od otiju domovine i roditelja, ali je za njom ipak podla njezina mati Sicribonija § ostala ondje kao Geagovoljna pratitejica njerina progonstva.* 101 Nastupito je potom krarko razdablje kad se Gaj Cezar, obix ‘sai prethecino druge pokrajine te paslan w Sirgju, sastao prije toga ¢ ‘Tiberijers Neranom, kojemu je kao pretpostavijenom iskazao svaka potiovanje, no ondje se tako razlicito ponaSao da nije nedostajalo ni ranogo grade da ga hvalim ni malo da ga kudim. Sastao se s kraljem Parla, vrio visokim mladigem, na otole koje je okvudivala rijeka Eu- frat uz jednak broj Jjudi s jedne i druge strane, ‘Taj prizor v 173,cunsKa FOES stoje jedne nasuprot drugoj, odavde rimske, adande vojske Parts, kad su se susrele dviie najuzvisenije glave carstava i uid, presjajan ispomena dostojan, imao sam stege promatrati kao vojnicki tribun 1 podecima svoje vojniéke shiébe; zapocevsi taj stapanj vojnitva dayno ptije pod tvojim ocem, Marko Vinicije,* i Publijem Siljern w Trakiji i Makedoniji, posjetivsi uskoro Ahaju i Azija i sve pokra- Jine na Tstoku, kao § uiée, te jediiu | drugu stranu Pontskoga mora, hasladujem se u niposto nedgodnom sjetanju ne dogadaje, mjesta J narode*? Prvo se Part gostio kod Gaja, na. naioj, potom ovaj, kod. kralja, na neprijateljsko} obali 102 U to je veijeme glasina pragisila namjere Marka Lolija ~ xa kkojega je August htio da bude kao kakav upravitel mladosti njego- ‘va sina ~ prexo Parti dojavijene Cezaru, pokvarene i pune lukava i podmulda duba, Da li je njegova smrt unutar nekoliko dena bila shiéajna ili dragovoljna, ne znam. No kao Sta su se ijudi veselili Sto je ovaj umro, tako je driava tedko podaijeia to Sto je malo poslije u istim tim provineijama preminuo Cenzorin, mu roden da pridebiva naklenosti ljudi- Stupivsi potom u Armeniju Gaj je u prvom dijela svojega ulaska sretno ratavao.* Uskoro je tedko ranjen u razgovoru, koji je lakovjerno povjerovao, oke Artagere*® od nekoge covjeka imenom Aduja, te mu je 2bog toga tijelo podelo slebiti, a i duhom je slabije koristio driavi, Cinilo je svoje i druzenje s Hudima i koji sa dodvoravanjem pothranjivali njegove mane (ta laskanie je kao pratitelj velike sree), éime je doveden do toga da je vide volio costarjot u krajnjem i najudaljenijem kutke svijeta ne Rim. Dugo se vremena potor opizucii protiv volje vm tumro je od boiesti u likijskom gradu (zove ga Limira), nakon 810 je gotovo godinu dana prije™ njegov brat Lucije Cezar, putujudl u Hispanije, preminuo a Masi 163 No sidbia, koja je udaljila nadu u veliko ime, vec je tad bila vratila drZavi svoju zastinu: jer prije sunt jednoga i dragogs od njih, za konaulata tvojega oca Publija Vinicija, Tiberije je Neron veativ’i 328 Roda nevjerojatnim veseljem bio ispunio domovis, Cezar Au- gust nije dugo oblij iti koga da inabere, nego je valjalo izabrati onoge koji se isticao. Stogs je ono Sto je htio udiniti poslije Lucijeve smrti, dok je Gaj jo8 bio div, a zbog silnog Neronova protivijenje bio sprijegen uéiniti, peslije smell jednoge i drugoga miladiéa ustrajao Giniti kako bi s Neronom sudjelovao u 1Sieiskes POVETEST Insbunsko} viast, fako se on, doduie, toma, kako kod kuée, tako iu senatu, uvelike protivio, te ga je, 22 konzula Elija Kata i Gaja Sencija, pet dana prije julijskih kelenda, sedam stotina pedeset i Zetirt godine posiie osnutica grada ~ ima toru dvadeset i sedam godina - usvo- ji. Veselje toga dana i strku grada i zayjete onih sto su rake dizi gotovo do neba i zagetu nadu u trajna sigurcost i yjecnost rimskoga carstva jedva demo modi opisati w onome pravome djetu, a kamoli dato ovdje pokusavame ispuniti, zadovoljivai se jedino time sta smo rekli kako je svima doaio srecu. Tad je ponovo zasjala sigurna nada roditelfima u djecu, mudevima u brakove, gospodarima t nastjedstvo, svim Ijudima u spas, podinak, mir i ti8inu, tako da se nije moglo ni je unvratiti na nadu. 104 Istoga je dana usvojen i Marko Agripa, kojega je poslije Agripine smrti bile rodila Julifa, no u Neronavu usvojenju, uprave Cezarovim rijecima, dodano je ano: “To,” reée, “Sinim radi drzave.” Ne zadrZavai branjtelja i éwvara svojege carstva dugo vremena u gra- du, domovina ga je odmah poslaia u Germanija, gdje se tri godine prije pod tvojim djedom Markom Vinicijem, vrlo slvynima muzem, tazbuktao neizmjeran rat. Ret je od njega na nekim majestime voden, na nekima sretno susprezan, te su muu to imes vrlo zvuténim popi- som djela dodijeljena tijumfalna mamenja, To me je vriieme, poste sam prije toga obnagao tribunat, udinilo vojnikom labora Tiberija Cezara. Jer odmah po ajegovu usvojenji, poslan snjime kao zapovjednik Konjanida e Germeniju, kao nasled- nik chu2nosti svojega oca, devet sam godina bez prekida kao prefekt it legat™ bio promatraé, atad, po shvaconju moje malenkosti, pomagaé ajegovih bodanskik dela. 1 dint mi se kako fjudski usted nije dozivio asta sligno tom prizora, kofi sam uZivao, ked su svi wledajudt svoga starog zapovjednika i Cozara, ise po prijasnjio zaslugamai vrlinacra ego po iments, dljem nejnapuceniee djela Kale i ciieloga podruc- pokrgjina Galij, estital vse sebi nego njemu. A ajegove zadoscu izanvane pogledima vojnikas vatrenost i neke dotad nevideno posia- kivanje pri pozcravljanju, pe Zelja onih koji se nis mogii suzdcFati ada ma ne dotaku roku i dz odmah ne nadodaju: “Vidimo i te, vojskovotto? Dodekali smo te Ziva?" Pa potom: "Ja sam, vojskovedo, stobom bio u Armeniji, ja u Recif, ja sam od tebe nadaren medu Vindeliganima, ja u Panonij, ja. u Germaniji,” — ni rijetima se ne ‘mogt opisatl, a jedva da se u nith mofe i povjerovati. 77IMSK POWITEST 105. Uslo se odmah u Germaniju,* podvzgouti su Kaninefae dani," Atuarijci*! Brukteri, svladani Heruséani® (pripadnik tog plemena Arminije™! uskora je postzo slavan po nagem porazu), preilo sepreko Vizurge,** prodrlo a udaljentje krajeve, kad je Cezar sav najtedi i najopasaiji dio rata preuzeo na sebe, a manje opasnim dijelovima postavio 2a zapoviednika Sencija Setumnina, koji je vee bio legat njegova oca™ u Germaniji, mirza mnogostrulih velina, radina, okreta, brifina, podjednako i strphiva i vieita u vojnickim duzno- stima, ali isto tako i Goyjeka koji se dokolicom, tamo géje bi postovi ostavill mjesta za nj, slutio plemenito i pristojno, tako ipak da si ga -mogao nazvali sjajnimy i veselim, prije nego raspustenim i} lijenim, O iavrsnom amu i éuvenom konzulatu tog mbza govorili smo prije:” Ljetni tabor te godine produzen sve de mjeseca prosince. donio je dobitak u veliko} pobjed!. Njegova priveenost dovela je Cezara preko gotovo zimom zagradenih Alpa u grad, a obrana carstva odvela ge je pocetkom prolieca natrag u Germaniju, u cilim je sredisnjim krajevi- ma uz izvor Lupijes® odlazeéi odande, prvi bio postavio tabor. 106 0 dobsi bogovi, za kolilc sino opseg junatkih djela investi sliectecega eta pod vodstvom Tiberija Cerara! Nake e oruje proslo ditavom Germanijom, pobijedeni su narodi imenom gotove nepozna- {i ponovo pokorena plemena Kaucana:* cjelolcapna njihova mom- éad, brojem neizmsjerna, golemih ijelesa, pelozajem veoma zasticena, pala je nigice pred tribunalom vojskovode predavai oruyje zajedno sa svojim vodama, okruena blistavom i nzoruénom povorkomn nai vojnika. Skrieni su Langobardi, narod surovijiiod germanske suaro- vostis naposljetku, ono Sto se nikad pri ni w nadi nije gajio, a kamoli djelom pokusalo: od petstotoga miljokers od Rajne, pa sve do riieke ibe, koja tece pored zemlje Semnonaca i Hermunduraca, provede- na je rimska vojska sa svojim bojnim znakovima." A zahvaljujuci {stoj Cudesnoj sreti j brizi vojskovade, kao i pomnom promatranju veemena, i brodovlje, koje je bilo oplovilo zaljeve Oceana, od prije toga nevidenog i nepoznatog mora povereno rijekorn Albom, nakon pobjede stezene nad veoma velikim drojem naroda, zajecino s neiz- sajernim obiljem svih stvosi, pridruailo se vojsci i Cezaru, 107 Ne mogu se suzd:dati ada u take znamenite dogadaje ne upletem i ovo. Kad smo taborom zaposjeli avostranu obatu prije spomente rijeke i kad je druge strana zasjala naoruzanom hrabroSiu nepriatelja, unatog svem kretanju i pokuseju natih lada da odmah 179RnMSKA PONIIESE uzmeknu, jeden od barbara starije dab, visok uzrastom, a dostojan- sivomn, koliko je pokazivala njegava noinja, istaknut, popeo se u izdu- bijeni dun od drva, kakay je u njh obiéaj, te je stm upravijajudi tom vstom plovile, posao do sredine rijeke i zamolio da mu se dopusti da bez pogibli izade na onu obalu koje smo mi dréali aruzjem—i vidi Cezara. Njegovi je molbama udovoljeno. ad je pristao Gunom uz, ball idugo Sutke promatrajug} Cezara rokao: “Nass je made’, doi- sta, mahnita, jer premda stuje vaie bodanstvo kad ste odsutai, kad ste pak prisutni radije zevire od vaSega orudja nego Sto pristaje na vasu. zaititu.” No ja sam dchrotom i daputtenjem twojim, Cezare, bogove Kojima sam prije samo sludao danas vidio na vlastile o€i i nisarn ni pokelio ni osjetio nijedan sretniji dan u svojemu Zivot,” Na to se ishodivdi da dotakne njegovu ruku vratio v Eamac, te je neprestance se osvréuci 2a Cezarom pristao uz shan svojfa, Kao pobjednik nad. svirn nacodima i mjestima koje je posjetio, Cezar je uz. netakaute i neozlijedenu vojsku napadnuta samo jedanput zahvaljujuci njihova lukavstvu, no uz velik poraz neprijatelja, vratio legije u zimovnike, {stom hurbom kao i prethodne godine hitajuei u grad. 108 U Germaniji nije bilo vise nigega sto bi se moglo pobijediti, cosim naroda Markomana, kof Je pod vadstvorn Marabodija dozvan iz svojih obitavaligta i bjededi u unutradnjost nastanjivao polja opa- sana Hercinskom Samom,” Nema te Burbe zbog koje bi se trebalo prijeti preke spomena a2 ovega muda, Maroboduy, piemenita roda, ‘veoma snafna tijela, prkosna duha, barbarin po narodnost, vise nego po pameti, nije stekao medu svojima ni nenadaay, ni slu€ajnu, ni esialnu vlast, ni vlast Koja se osnivala na volji njegovih roditelja, rego je skupio u dS) svoje pauzdano gospodstvo f kraljevsku mot j odiudio odvrativéi svoj narod daleko od Riljana krenuti onama adje bisvoje™” udinio najmoénijim, kad se povuce zbog nadmocnijeg rimskog oruija, Zaposevti stoge mjesta koja smo prije spomenuli, sve je svoje susjede ili uratu pokorio ili ugovorima uéinio ovisnima © svoj) vlasti 109 Cet onth koji sa Zuvali njegovu vast, neprestanim ayjetba- ‘vanjima dovedenu gotovo do oblika ramske steye, 22 kratko je vrijeme oveu do visolee palozaja koji je zadavao strah } nagema carstve i take se ponatuo prema Rimljanime da nas nije ni izazivao ratom i da je, ako nas je izazavea, pokativan kako mu preostaje snage ivolje da nam se suprotstavi, Poslanici koje je upucivao k Cezara preportitivall st 1stRIMSKA POVITEST g8 ponekad kan poniznog molitelja, « ponckad su goverili keo nama jednaki, Narodi i liu koji su se odmetali od nas imali su pribjeziite kod njega, te je u svemu, slabo prikrivajudi,igrao ulogu suparnika, A vojske Koju je sastavio od sedamdeset tisuéa pjeSaka i Cetin tisute konjanika uvjelbavao je neprestanimn ratovima protiv stisjeda i pri- premao je za veée djelo od onoga Koje je dr#ao urukama. Valjalo ga se bojati {bog toga Sto je, kako mu je Germanija bila s lijeva is dela, Panonifja s desna, a izaleda svojih obitavalita imac je Noriéane, kao dds uvijek namyjerava udariti na sve, w svih izazivao strah. Nije pak. dopnstan da od njegova napredovanja bude sigerna ni Ttalij, jer je cod najy8ih vzhova Alpa koje omedufu graniou [talije potetak njegove zemlje bio udaljea ne maogo vite od dyjesta tisuéa koraka. Ovoga mua i ovaj kraj prethodne je godine srezlititih strana odlucio napa- sti Tiberije Cevar, Sencij Saterninu naloteno je da preko Kaéana,* posjekav8i neprekinate sume Hercinije, odvede legije w Bojohem (to Je ime kraja koji je nastanjivao Maroboduj), a sam je iz Karnanta, mjesta koje je s ove strane bilo najblize norickom kraljevstvu, poteo vojske koja je slugila w Liriku voditi na Mersomane.** 140 Sudbina ponekad prekida, a ponekad zadriava namjere Ijuds, Cezar je veé bio pripravio zimovnik uz Dunay i primakevSi ‘ojsku nije bio vie od pet dana hoda udeljen od prvih neprijatelia, te bio odlucio da { Sturnin primakne legge, koje su bile razdvojene gotova jednakom udeljenoséu od neprijatelja i za nekaliko se dana ha unaprijed ugovorecu mjestu imale spojiti s Cezarom, kad se éi- lava Panonije, ohijesna zhog blagodati dugotrajna mira i narasta w snagama, nakon Sto sui Delmacija i sva plemena onoga kraja bil privugeni tom cilju, podigla na oruije.*”’Tad je nuda pretpostay- Tjen. slavi, te se nije éinilo sigumnim, dok se vojska nelazila u unn- traknjost, ostavitiItalijuizlozenu tako bliskom neprijatelju. Potpun bsroj plemena { naroda kaji su se bili podigli na ustanate iznosio je vie od osamt stotina tisuéa; skapila se gotovo dvjesta tisuéa pjedaka dorasiih orudju i devel tisuca konjanika, jedan dio tog neizmjernog mnoitva, Koji se pokoravao velo vatrenim i iskusnim vojssovodama, odiuéio je udarité na Haliju, koja ked Nauporte’™ i Tergesta™ granit snjihovim krajevima; érugi je dio bio preplavio Makedonijes treci je dio odluéio da bude za8tita vlastitoj postojbini, Najveci su ugled ufivali ajihovi vojskovode dvojica Botona i Pinet. Svi eu pak Pa- nonci poznavati ne samo rimski nagin Zivota, nego i jezik, a veeini 183,RDISKA POWTEST je jth bila posve obféna uporaba knjige i vjezbanje u oruzju, Stoga, Hezkula mai, nijedan narod nije nikad tako brzo namjeru da ratuje spojio s ratom i sproveo u djelo svoje odluke! Unisteni su rimski gradani, poklani trgovei, poudijan do zadnjega éovjeka velik bra} veksilaraca®! u onome kraju koji je bio najudaljeniji od vzhovnog. vapovjedniia. Makedonija je zaposjednuta oruzjem, sve i posvuda. opustoteno ognjem imagem, Dapace, t2ko je velik bio strab od tog rate da je pokolebao i preplasio i srce Cezara Augusta, ofvrsnulo i preisaljeno iskustvom w tolikim ratovima, 111 Stoga je odriano novadenje i odasvud su pozvani svi vete- rani, mugevi i Zene prisiljeni st da sukladno svojemmu imetku daju: oslobodenike za vojnike.*? Cula se u senatu rije€ vladara kako ne- prijatelj, ne bade li se na oprenu, za deset dana moze do¢i nadomak grado Rimu, Od senatora i timskth vitezove zatrazena je pomod va ta} rat ovi su je spremno obeéali, Sve bismo to bili uzalud pripravili da aije bilo onoga kojibi time uprovijzo. Stoge je dzdave keo posljednja zaititu zatradila od Augusta da Tiberije bude voda u tom ratu, ‘Nata je malenkost iu ovome rat imala mjesto posebne slutbe, Po svrietiu sludenja u konjanistvu, kao izabrani kvestor, jo8 uvijek ne kao senator izjednaten sa senatorima, pa nis izabranim puékim tribunima, dio sam vojske predane od Augusta iz grada doveo nije ‘yom sinu. Potom sam, u kvesturi, posto je baéene kocka za provincie, Jao Augustoy legat™ poslen k njenmu Kakve li smo mi prve godine bojne redove neprijatelj& vidjelit U kolikim smo prigodama, zahvaljujudi razboritosti vojskovede, ave ajihove bjesomuéne snage odbili,rarbili na dijelove! Vidjeli s kakvom se unjerenoiéu i uljudnosén, a u isti mah zapovjednigkim dostojanstvom, vodi rat! Kakvom su promialjenodéu rasporedeni zimovnici! § kolikim je trudom neprijatelj zatvoren strazama nade vojske, kako ne bi nikuda mogao provalitii keko bi se, siromagan u zalihema i bijesneci unutar sebe,jscrpio u svojim snagara, 112 U prvom ljetu rata po svom sretnom ishodu, slucaju i poku- aju rapaméeno je Mesalino djclo.** Taj je mut, plemenitiji duhom nego radom i najdostojniji da Korvina ime za aca i da svoj nadimak ‘ostavi svom brat," postatljen na éeloiliika eazbio in bijeg natjerao vide od evadeset tisuca noprijatela s dvadesetom legijom polupopu- njenom zhog jznenadne pobune i opkolfen neprijateliskorn vojskom, te je zbog toga poéaséen trijumfatnim ukrasimaS” 135[RIMSKa POWIIEY! Barbari su se tako malo ponosili svojim brojem, tako malo po- uzdavaliu svoje snage da, gdje se god nalazio Cezar, nisu imaii vjere usebe, Dio njthove vojeke, koji se nalazio pred samim voiskovodom {po naSoj voli i na nau korist bio iserpljen i doveden do pogebne sladi, nije se usudio indréati ni trenutadns bitku ni pobiti se s onima Koji su nastojali stvoriti priliku za nju i kaji su postrojavali bojni red, nego se zaposjevsi Klaudijev brijeg.** branio iz utvrde. A ona} dio koji je krento ususret vojsci koja su bivsi konzuli Aulo Cecina i Silvan Plaucije.* dovodili iz prekomorskih pokrajina, opkolivSi pet naih legija, te pomocne éete i onu kraljevsku vojsku {veliku je naime éetu Tragang, kao pripomog za onaj rat, vodio sa obo Re ‘metalk pridruzen prije spomenutim vojskovodama), nanio je gotovo svima poguban poras,* Razbijen je konjani¢hi bojni red kraljevskih vojnika, u bijeg su natjerane ale, okrenmule su se kohorte, nastala je plasljiva strka i kod bojnih znskova legija. No hrabrost rimskoga ‘yojnika vide je u tom Zasu prisvojil slave sebi nego sto ju je ostavila vojskovodame, koji su se, razlikujue se uvelike od svog zapovjedniza, prije obrudili na neprijatelja neyo ito su preko uhoda saznali gdje se neprijatel} nalazi. Ubrzo su stoge legije, naSavsi se u pogibeljou polofaju, asoXolile same sebe, a posto je neprijatelj zakFao nekoliko ‘vojnigkih tribuna, te tibio prefekte tabora i prefekte Xohorata, pri emu nisu ostali neokavevijeni ni centurion), of kojih su peginul Soni iz prvoge reda, navalile na neprijatelja, te su, ne zadovoljivii se time Sto su ga zaustavile, probivii ajihoy bojni red, neoéekivano osigurale pobjedu, Olprilike u to viijeme Agripa.™ Koji je bio usvojen od svog ro- denog djeda istoga dana kad i Tiberije i vee dvije godine prije toga poteo pokazivati kakay je, udnom izopagenoseu disha i ume tpao je “1 ponor te je odvratio od sebe stce svojega aca, pa i samaga dieda, a uuskoro je, kako su iz dana u den njegove mane rasle, dodivio svzSetals dostojan svoje mahaitosti. 113 Pogledaj sada, Marko Vinicije, onako velikog vojslcovodht uw rata kako velikog vladara vidi8 u mire, Nakon sto su yojske bile udrutfene, i one koje su bile pod Cezarom i one koje su bile pristigle Kcnjena, nakon so je u jedan tabor bilo ckupljeno deset legia, vide od sedamdeset kohorata, deset ala i vide od deset tisuéa veterana, a uz toi velik broj dragovaljaca i brojna kraljevo konjanistvo,™ tolika, 187BINSKA POVIIEST napokon, vojska kolike niked ni na jednom mjestu poslije gradan- skih ratova nije bilo, svi su upravo bog taga bili veseli i najveée su. pouzdanje u pobjedu polagali u svoj broj. A zapoyjednik, nejbolii sudac a onome sta je radio i pretpostavljajuéi korisno lijepomu i ~ So sam uvijek vidio da Gini u svim ratovima - slijededi one Sto Je dostojno odobravanja, a ne ono Sto se na bilo koji natin priznaje valjanim, nekoliko je dana zadrizo vojsku, koje je bila pristigla, da obnovi svoje sage rakon puts i kad je uvidio da je ova prevelika a bi se mogla drZati na uzdii neprikladna za upravljanje, odiudio ju je raspustiti? Kreauv na dug iveonra naporan pat,™ tija se tefina jedva mote opisati, kako se nitko ne bi usudio ni nasrauti na sve zzajedno, ni svekoliki mogti napasti dio onih kaji su se, kako veé koji in straha 22 svoju zemlju, raailazili, pustio ih je onamo odakle su bili doili, a sim je, vrativdi se pocetkom vrlo oftre rime?" Sisciju, legate, tmedu kojima smo se |: sami nalazili, postavio za zapovjednike ceta odvedenih u zimovnike, 114 O stvarili, ne tzvrsne da se 0 njoj govor, nego po pravoj t $tinskoj hrabrostiikoristi najvece, po iskustvu najslade, po judskosti jedinstvene! Za sve vrijeme Germanskoga i Panansliog tate nitko od nas ili onih koji su od nas bili vedeg ili nideg Gina nije bio tako slab da se njegov Zivot i zdvavlje ne bi edravalo Cezarovom skrbi, kao da se taj duh, razapet velidinom tolikih tereta, posvetio jedino tom postu, Za ore kojito treba pripravijena su bila upregeuta kola, pa i prepustena njegova ledalika, ju sam korist i ja osjetio kao i drug, Sad lijetnici sad pripremljena hrana, sed oprema za kupanje u tu syrhu Vofena suno za jednoga priskodil su u pomo€ svacijem zdreviju. Nedostajeli su kuéa { sluzinead, no drugo niéta &t0 bi oni mogli bilo dati, bilo po- delet, Dodat dy i 10 Mo Ge avatko tho je Hivio u tim vremenima, kao {to Sto sam ispripovjedio, odmah prepoanati. Sam je uvijek jahso na ‘konju, vegem dijela jetoih pohoda sam je sjedeci cbjedovao s oie koje bi posjetio u. Oprastao je onima koji se nisu pokoravali stezi, Skodilo kao Los pritajer; opominjanje je bila cesto, ponekad i prekoravanje, kafnjavanje ipak veoma rijetko, te se dr2a0 sredine, na vecimu se loge ne osvréudl, poncsto sprecavaci. Zimna**je sa sobom donijela blagodat ravréenog rata, no sljedesess je ljeta™” cijela Panonija zatradila mir, dok se jo8 poneydje ratovalo uDelmaciji, Onu divdju moméad od toliko tisuéa Ijudi, koja je malo prije ropstvom prijetila Italiji, 2 koja je skupila orudje Sto ga je upo- 189IMsXs pOvEST trebljavala kod rijeke Ratina i bacila se svu pred aoge zapovjedaik, te Batona i Pineta, najcuvenije vojskovode, jednoga zarobljena, & drugoga koji se dragovolino predao, opisat éemo, kako se nadam, ut pravim knjigemas® ‘Ujesen™ se pobjednika vojska vratila u zimavnik, éijim je svi- ma éctama od Cezara 72 2apoxjednika postavijen Marko Lepid, mua, veoma blizak menu i polozaju Cezara, kojernu se svatke divi u mjeri ‘ukojoj ga je mogao upoznati li razumjeti, te cijent i proglasava ukra- som take znamenitih imena od kojih je roden.%* 115 Cezar je upravie pozornost i oruzje na druyi teret Delmat- skoga rata." A kakav mu je pomoenik j legat u tome ratu bio moj brat Magije Celer Velejan, pastjedozeno je njegovim viastitim odi- ‘ovanjem, kao j oditovaniem njegova aca, a potveduje to t spomen na vila obilne darove kojima ga je obasuo Cezar proslavijajuéi tei- jumf.* Podetkom letat” Lepid je izveo vojsku iz zimovnika, pa se ‘kroz narode netaknute ratom i joS uvijek postedene ratnog poraza, te -2bog toga prkosne i clive, kretao k vrhovnom zapovjeciaiku Tiberije, “poreci se s velikim te8kogama zemljista i silom nepeijatelja, uz tezak poraz onih koji su se odupirali unistivSi polja, spalivsi nastambe i si mufeve, vesen zbog pohjede i natovaren plijenoma stigao jedo Cezara, te jeza ono zbog éega je trebac proslaviti trijumt, da je to iavrSio pod viastitira auspicijime, suglasnom presudom viadara i voljom senata potaSéen trijumfalnim ukrasima.™ ‘To je ljeto okonéalo vrlo muéan rat. Jer su Delmati, Perusti i Dezicijati, gotove nepabjedivi zbog polozaja svojin mjesta i planina, svoje divlje cudi i Cudesne vjestine u borbi, a esobite zbag svajih gorskih Klanaca, tek tad napakon pokoreni, ne sanvo pod vodstvors, veé i rukama j oruzjem samoga Cezara, kad su bili yotovo posve unistenis* Nita u tom tako velikom ratu ai u Germaniji nisam mogao ni anamenitijega vidjeti niti se Zemu vise diviti nego tomu Sto se za- poviedniteu nikad nifedna prilika 2a pobjedu nije éinila 2godnom a bi je morao platili Stetom zbog izgubl)enog vojaika i ste mu se uvjjek éinilo najslavaijim ono sto je bilo najsigurni, te sto se prije vodila briga za savjest nego za slevu, ito se odhuke vojskovode nisu nikad ravnale prema prosucbi vojske, nego se vojska avnala prema raaboritosti vojskovode. 191EMER POVITESY 146 Velike dokaze hrabrosti u Delmatskome ratu pruzio je Ger- manik, poslan na pusta i pogibeljna mjesta A neumjesnik Delmecije, ‘bije Postum, zaslutio je stavnim i revaim djelom ti- jummfalne wkrase.* Tu ste fast nokotiko godina prije zasludii a Africi Pasijen § Kos, slavni premda bog razliitih vzlina, slam." No Kos je svjedoganstva © svojoj pobjedi prenio i na nodimek svojega sine, mnladiéa rodena za prinyjer svih vrlina. A dionik Postamovih dela Apzonije u to) je vojnickaj sluhi svojom izvanrednom bra- ione éasti koje je uskoro postigao.“” Kamo sreée da jo8 vegina dokarima nije pasvjedogeno koliko u svakoj stvari mode sudbina! No i ovdje se mode obilate prepozn: njezina moé, Jer, i Ej je Lamija, mel staroga kova i Zovjek kofi je starinsku o7biljnost wvijek ublazavao svojom govjeénostu, nakon sto jeu Germaniji in Tlirike, uskoro iu Aftici, obnaSao najistaknutije dndnosti ostao uskaaéen za pocasne znakove trijumfa, ne 2bog toge Sto ih ne bi zaslutin, nego zbog resposebnost da ih se dokopa,"” a Aulo je Licinije Nerva Silijans” sin Publja Silija,*? mu? kojemu se ni ‘onaj koji ga je poznavao nije mogao dovoljno nadiviti.™ pokazujudt kako w njemu nema nitege éega ne bi, bilo kao najéestitiji gracanin, bilo kao najpostenifi vojskoveda, u najvetoj mjeri imac, zbog svoje prerane sinrti ostao prikracen ne samo za uiivanje aajveceg prija- teljstva s viadarom, nego ia obsvijanje fasti undignute do najviges { ‘oginskog stupnja dostojanstva.*® Ako bi to ustyrdio kako sum trafio priliku 22 spomen ovih muzeva, optufit ée me s pravom. U ofima destitih pravedno postenje bez laganja nije ziotin. 117 Tek Sto je Cezar bio okon¢ao Panonski i Delmaiski rat, kad. je pet dana po zavrSetku toko velikog djela tino pismo ir. Germeanije onijelo vijest ¢ umozstve Vara i pokolju triju legija i isto tolikog bbrojaala iSest kohorata, dak nam je sudbina, taka redi, harem utolike bila sklona Sio nam fako velik poraz nije nanesen dok je vojskovoda bio zaokupljen. T stvar i osoba iziskuje da se na tome zadr2im, Kvintilije Var, potomak veéma siavne nego plemenite obitel mut blage Cudi, smiisena povatanja i prifidao troma i tijela i duha, navikao vise na dokolica w taboru nego na sluZbe u rat, siab pak preziraiel) novca, kao Sto je pokazala Siije, kojojjebio na éela ikon J, ubavSi unju kao siromah, napustio siroma8nu kao bogates. Kad je zapovijedao vojskorn koja se nalazila u Germaniji, on je zamistio kako 193AUMSKA POVUIEST postoje judi od svega Ijudskoga imaju samo vlas i udove, te kako se oni koji se nisu mogli ukrotiti oruzjem mogs: umiriti zakonima, Usavii s tom namjerom usred Germanije, kao da se nalazi medu. Ijudima koji se radaju slasti mira, vrijeme za ljetno vojevanje tratia je iricanjem pravée i postapkom pred tribunalom. 118A oni su ~ u ito bi jedve tko poyjerovao, osim onoga tko je to iskuSao, u na)vecem civ|jastvu najpodmuklii i kxo narod roden za laf bined izmistjene nizove parnica i Cas izazivajudl jedan drugo- gana propirke, Cas izricuci zalwalnost Ste rimska pravednost rjetava svade } Mo njihova surovost postaje pitomijom zahvaljujudi novosti nepoznata nauka i sto se zakonom okonéava ono ato se obicavalo razrieSavati orudjem, doveli Kvintilija do krajnje nemarnosti, sve dotle da je povjerovac kako kao gradski pretor na trgu izrige prav. du, a ne kako usred granica Germanije zapovijeda vojskom, Tad je riladié plemenita porijekla, snazne ruke i aftra uma, po odva%nasti svog duha daleke iznad barbarina, imenom Arninije, sin Sigimera, poglavice toga plemena, pokazujuéi na svojem licu i u svojim ofima vatrenost svog srca, neumoran pratilec nadega prijasnjeg vojevanja, a i stekavii éast vitetkoga polozaja pravom rimskaga pradanstva, isko- ristio mlitavost vojskovode Kao priliku za alocin, zakljuciv'i nimalo nerazborito kako se nitko ne da brie unistiti od onaga koji se nigeg kako je osjecaj sigurnosti najéeS¢i potetak nesrece. Najprije je stoga nekolicinu, a uskoro ee njth uéinic sudionicima svogs plana: stane im govoritii uvjeravatiih keko se Riraljani mogu unistitt svojira narislima pridruzi djela, te odredi vrijeme za rasjed. To je dojav- fjeno Varu prexo Segesta, viernog covjeka iz tog plemena i glasovita mena” Zahiijevan je ida se krivel bace w lance, No ubrzo je sudbina poéela odnositi prevagu* nad njegovim odlukama, te je oslabila svu cStriau njegova uma. fer, tako s¢ to dogada — da bog obiéno onoma Giju sudhinu ho¢e promijeniti pokvari odluke i ncini - Sto je najjadnije = da se ono Sto se dogodilo tini kako se Stovite s pravom dogodil, te puki sLuéaj preraste u Xrivicu. Reée, sioge, kako u to ne vjeraje izjavi kako pokazivanje dobrohotnesti prema sebi smatra zasazenim. No poslije prve dojave nije ostevljena prigoda za drugu. 119 ‘Tijek najstrafaije nesrede, od koje nakon Krasove poraza medu Partioa nijedna nije bila tea za Rimijane, namjeravamo, kao i drugi, prikazati u pravim knjigama. Sada nam valja oplakati ono najvainije, Vojska najhirabrija od svih, prva mada cimskim voini- 195RIMSKA POVIEST. cima po svojoj stezi, snazi i iskustve u ratovanju, zbog mlitavosti je vojskovode, nevjere neprijatelja i nepravednosti sudbine opkojjen, te je - kako im niza botbu ni za odlazak nije dana nesmetana prilika uu mjeri u kojoj st to Zeleli, nakon Sto su neki dapace bili i kwznje- ni teSkor kaznom zbog toge sto su se posludili rimskim oruzjem i rimskom sréanoséu - zatvorena Sumom, moévarama i zasjedama poklana do posliednjeg je éovjeka od onog neprifatelja kojega je ta vojska uvijck Kala poput stake tako da je 0 njegovom divatu ili smrt odluéivale sukladno svojoj sidbi ii milosti, Vojskovoda je imao vide odvainosti da urare nego da se boris kao nasijednik oeva i diedova primjera sim je sebe probo." A od dvojice prefekata tabore koliko jeslavan primjer prutio Lucije Egle, toliko je ramotan dao Cejonije, koji je, u trenutku kad je bitka veé bila unibtle daleko najeeti dio vojske, kao predlagaé predaje, vise volio biti pogubljen nego umrijeti uditki® A Varov legat Numonije Vale, inace miran i valjan éovjek, zapoteo je kao xacetnik strainoga primjera Zajedno + alama, ostav- Ljajudi za sobom pjesake lifene konjanistva, bijeg prema Rajni.” Taj je njegov cin keznila sudbina:nije nadzivio one od kojih je pobjegeo, nego je poginuo kao bjegunac. Varovo je poluspaljeno truplo, raste- galo nepziateljsko divliastyo; njegova je glava, odsjetena i odnesena k Maroboduju, a od njega poslana k Cezaru, poéaScena ipak pokopom uw rodovskoj grobnici, 120 Cuviiza to, Cezar doleti k oc; vjetni zaititnik rimskoga car stva preuzme na sebe wobiéajen posao, Poslaa u Germaniju ojaéa Ge- lije, rasporedi vojske, uévrsti posade i, mjereci sche svojorn veliginom, a ne pretpostavkom o neprijetelja, Koji je prijetto Italiji cimbarskom i teutonskom vojnom, s vojskom prijede s ont straau Rajntes® Naval ‘aa neprijatelja za kajeg su se Gomovina i njegov otac bili zedovoljii time Sto su ge zaustavili, prodre jo8 dublje u unutragnjast, otvori pograniéne nasipe, opustosi polja, spali ues, razbije one koji su mu stali ng put te se s najvecom slevom i s neumanjenim brojem svi koje je bio prebacio u Germania vrati u zimovnik. ‘Neka se ispripovedi istinito syjedocanstvo Lucija Asprenata, koji je vojujuci kao legat pod svojim ujakom Varom, uz revne i mudevne. pomoé dviju legija kojima je zapovijedao, sacuvao voisku poitedent tako velike neszece ibbrz0 silazeétk donjim zimovnicima, obodrio du- hove pokolebanth natada smjeStenih s ove strane Raine.” Ima ipak onih koji su vjerovali kako je on saéuvao Zivoie ovih, ali i zaposjeo 197ISK POVITEST imanja onih ubjjenih pod Varom i, Koliko mu se prohtjelo, preu- 220 nasljedstvo pobijene vojske, Valja pohvaliti i hrabrost prefeleta tabora Lucija Cedicija i onih koji su zajedna s njime Dili opsjedani u Alizonn opkoljent nebrojenim getama Germana, i koji su svla~ dav8i sve poteskoée koje je oskudica stvariéinila nepodnosiivima, a sila neprijatelja nesavladivima, posludivéi se nimalo nepromiljenim. ‘noumom i nipoito mlitavom rezborito’eu, veebajuél nz.2godnu priii- ku, madem izbosili povratak k svofima. Iz toga postaje jesno kalca je ‘Var, zacijelo ozbiljan i mud dobre nakane, vise zbog manjsa odluke zapovjedinika nego liSen hrabrosti vojnika, upropastio sebe i najve- lidanstveniju vojsku, Kad su Germani sta iskaljivati svoj bijes na zarobljenicime, zaéetnik prosjafnoy, tina bio je Kuldo Celie, mladié posve dostojan starodrevnosti svoje obitelji,® Xofi je, 2grabivs lance kojima je bio vezan sebj smrskao glavu (ako da je smjeste izdahnuo od izljevanja krvi i mozgz. 121 Hrabrost i sreée zapovjednika Tiberija bile je i u vrijeme koje je uslijedite onakva kekva je bile i u potetiu. Uzdrmavai snage neprijatelia pomorskim i pjeSatkim pohodima, kad je veoma tedke prlike u Galijama i razbuktale razmirice vijenskoga pul ubtatio vise raurdavanjern nego kaznom tad su seat irimski narod na zahtjey njegova aca odredbom prihvatili da Tiberije dobije jednako pravo uu svim pokrajinama i vojskansa koje je on sam uZivao,** (ta bilo je apsurdno da ne viada onim &to brant da se onaj koji jeu pruganja pomoei bio prvi u trazenju éasti ne smatra jednakim), vrativsi se u 4grad, proslavio je vee otpriie odreden, ali bog nastavka ratova odgo- dea trjjumf nad Panoncima i Delmatima Tko da se divi njegova} velitanstvenosti kad je u pitanja Cezar? Tko, pak, da se ne divi na- Klonosti sudbine? Jer niie glasina pripovijedala o svim najéuvenijim vodama neprijateja, nego ih je u okavima pokazao trijumf. A mene {i mojega brata zap ale je éast da. mu se pridrufimo kao pratioci medut muievims, obasutima izvrsaim i osebitim darovima, 122 Tho da se ne divi tome Sto je Tiberije, premda je bez sumanje zaslutio sedam trijumnfa, bio zadovoljan trima cime se, medu ostalien, istige odlitauje jedinstvena umjerenost Tiberija Cevara? Tke naime ‘mode sumajati kako zbog osvajanja Armenije i zbog ustoligenja nje- zina kralja, kojemu je na glavu vlastitom rukom bio postavio kra- Jjevsko znamenje, i uredenja prilika na Istoku nije trebao proslaviti 199RIngKa roves ovaciju, te kao pobjedni nad Vindeliganin i Re¢anime nije trebao kolima ui u yrad? Nadalje, poslije njegova usvojenja, nakon sto su «eneprestanom tragodignjem vojevanju bile slomljene snage Germa- aije, zar mu nije valjalo udijelitii primiti itu éast? A postije poraza pretrpljenog pod Varom, zar se nije, u treautku kad je najscetnijim ishodom dogadaja, bréim od o¢ekivanog, upravo ta Germanija bila unigtena, trebao pripremati trijumf najvecege vojskavade? No Xad je tijet-0 ovome muzu, ne znas da li da se vide divid tom Sta je wvijek nadifazio mjeru napor3 i opasnosti ili tomu Sto je znao nedi prave rojeru east? 123 Dolazimo na vrijeme uw kojem je zaviadaa najvett strah. kad je Cezar August svojega unuka Gecmanika poslao u German da davrii ono sto je preostalo od rata, a svojega sina Tiberija nem ravao poslati u Tlirik da mirom uévrsti ono Sto je ratom bio padvr- gnuo, posavéi s njime na put, au isti mah s namjerom da pribiva priredbi nadmetanja atleld, koju su Neapoljani posvetili njemu u éast, krenuo je u Kempanifu. Iako je ves bio osjtio nastup slabosti i potetke bolesti, koja je i8la na gore, ipsk se astonio na snagu duha te ispratio svog sina i nakon rastanka s njim u Reneventa sam krenua Nolu, Bududj da mu se jz dana u dan bolest pogorSavala, kako je ‘nao koga valia dozvati ako Zeli da sve poslije njege ostane citavo, uno je svog sina pozvao natrag. Taj je k ocu domovine** doletio brie nego Sto se o¢ekivalo, Tad je August - oditujud! kako je sigazan i cbujmljen zageljajima svojega Tiberija, preporucujuci mu svoja i njegova djela i ne prosvjedujuci ni u éenne protiv svrietka, ako tako ziSte sucbina, clonelde oporavijen prvim pogledom i rezgovorom sa sebi najdratim, kad je svn skrb nadvladao usu, restavljen na svoja pocela - 2a konzuls Pompeja i Apuleja,* u sedamdeset i Sestoj godin Fivota, nebesku dutu vratio neu 12d Cega su se tad ui bojali, Kakva je ila strepnja senata, kaka smetenost naroda, kekav strah grado, na kakvoj smo se uskoj medi iamedu spasa i propasti nail, niti ja u ovakvo) Zurbi imam vremena peikazati, aiti to moze prikazati tko za to ima vremena. Dovoljno je samo ano ito sam javno karao: svijet ee smo se propast? bojali, ni- sto axjetili ni da se pomak:tuo j taka je bila velizanstvenost jednoga imma ca nije bilo potrebe da se posegne 7a oruzjem niu korist dobrih roliy aih, Pastojlo jejpak kao kakva iuvanje drZave, dok se senat irinski narod borie s Cezarom da nasiijet otevo mjesto, a on da mu 201RIMGKA PONIIEST, bude slobodno da radijejgra ulogu jeduakopravnog gradanina nego istaknutog prvaka. Naposlietku je svladan vise razboritoséu nega fa8eu, jer je vidio da Ce propasti sve ono ste ne prewzme na cevanje, te se jedino njenmu dogodilo da se gotova dude protivio principatu nego Sto su se dragi crufjem borili da ga zndobiju, ‘Nakon Sto je ofac vragen nebu, njegavo tijelo poéaséene Ijudskim, 4a dua bofanskim pocastim,”" prvi posao Tiberijevih vladarskih dele bilo je uredenje skupétina, koje je August ostavia napisane vlastitom rukom.*? U to je vrijeme zavalo mene i mojega brata, kao kandidate Cezarove, ds odmah iza najplemenitijih i sveeniékih mudeva budemo odredeni za pretore, te sano postigh da ni postie nas bozansksi August ni peje nas Cezar Tiberie nije preporacio nikoga, 125 Drdava je odmah stesla nagradu i zbog svojega zavjeta tzbog svoje adluke i nije dugo vremene ostala skivene ni to bismo pret pjeli da to nismo dovraili ni sto smo dobil. time &to smo to dove. Jer voiska koja je vojevala u Germaniji | kojom je oscbne zapovijedac Germanik, a u isto vrijeme ileyije koje su se natazile u Miri, neker mahnilogén i dubokom 2eljom da sve poremete, pocele su traviti novaga vojskovodu, nov polofaj i novu dr¥ava, Usucili st se, €apace, pujetiti da de senatu visdsru nametnuti zakone. Pokudali su sami sebi odredit visina vonidke plage i rok vojnicke sludbe. Pograbljeno jeorudje i trgnuti maCevi « razwzdanost u oruzanim sukobima dovela je gotovo do najgorega, te je nedostajza voda koji bi ih poveo protiv driave, 2 ne oni koji bi se za njimn poveli.* No sve je te wutkala i uklonila brzina staroga zapovjednika, Koji je mnogo Sto8ta zauzda- ‘yo, neito s ozbiljnescu obecavao i, sed oftra kaynjavanja, oscbito krivaca, druge blago prekoravao, Kao ito je Germanik u to vrijeme oprastao vedinu toga, tako je Druz, koji je od oca bio poslen upravo w laj podar vojnicke pobu- ne Sto je buktio doista velikim ognjem, poslutiv8i se starinskom i drevnam strogoitn, vike je volin dréationo Ste je bilo za ajega apa- sno i nego ono ito je primjerom pogubno,"* istim onim matevima ‘vojnika, kojima je bio opsjednut, sviadso je one koji su ga opsjedalt — 2 pomogea mu je u tom poslu Junije Blez, Zovjek ne znes je li Koxisniji a taboru ili bofji u togi, Koji je nekoliko godina poslije kao prokonaul w Africi zashuzio trijamfalne wkrase sa zapovjedni¢kim naslovorn* 203RIMSKA POVIST Kad je pak Hispanijama i vojskom u njima keo zapovjednik upravlja0 Marko Lepid, o éijim smo vrinama i prestamnom vojevanju. ullirike. govoriti prije” zadréao ih je unajvecem miru i spokoje, jer ma je dostajala mailost da naiispravnije mis i ugled da odr4i ono Sto misli, Njegevu je bridljivost i odanust u primorskom dijelu Tiirika po svemu oponasao i Dolabeta, mud najplemenitie jecinastaynosti. 126 ‘Tko da ispripovjoda djela ovih Sesnaest godine po dijelo- vime, kad su u celini pred ofima iu sreima svih? Cezar je ucinio svetim svog oca ne svojom viakéu, ve¢ privrzeno8éu, nije ga nazvaa, nego ga je uéinio bogom. Ponovo je na Forum dazvana sayjesnost, as Foruma odstranjena pobuma, s polja*'slavohlepnost, nesloga ix vijecnice, pravednost, jednakost i radinost zatrle i prekrivene rdom ‘vraéene su gradu; magistratima je uveéan ugled, senatu veliEanstvo, sudovima ozbiljnost, zaustavljen je kazaligni mete?, svima je ili usa~ dena volja ili nametnuta nuaida da ¢ine ispravno.Nagraduje se sto je pravo, kndnjava Sto je krivo, bogatog postuje siromasan, ne bojl se, nadmasuje, ali ne prezire sitomasnijeg bogat, Kad Ii je cifena hrane ‘ila umjerenija mir veselii? Uzviseni mir prosiren na jstok i zapad {ina sva podruéja omedena jugom i severom éuva nas, oslobodene straha od razbojsiava, po svim zakutcima syijela, Sluéajne Stete, ne samo gradana, nego i gradova, nadoknaduje daredljivost vledara.* Obnovljeni su geadovi Azije, pokrajine za8tiSenc od neprovda magi- strata, Cast lako dastupna dostojnima, kazne protiy nevaljalih spore, alisigume, Miiost se nedvladava pravednoséu, Savohleplje vilinom., Jer najbolji vladar dinjenjem udi svoje gradane éiniti pravo i premda je po svojoj vlasti aajveci po svojem je primjeru jo8 vedi. 127 Rijotko se kad istakneti mudewi aisu postuzili velikim po- moénicima za upravijanje svojim visokim poloZajem, kao dvojica Scipiona dvojicom Lelija, koje su po svemu izjednadili sa sobom, kao bofanski August Markom Agripom i odmah 2a njim, Statilijer ‘Taurom, kojima to Sto su s{orojeviei nije zasmetalo da se ne uzd.gnu do mnogostrukih konzulata i trijumfa i mnogih svecenistava."" Ta velikci poslovi zahtijevaju velilce pornagace te je drZavi stalo do toga da se ono Sto je nino 72 probitak istide dastojanstvom, a probitak uéwricuje ugledom. Vedeci se ovim primjecima Tiberije je Cezar hija Sejana” ~ rodena od oca prvaka viteskoga staleza, apo ma- erin rodu Covjeka keji je obubvatio preslovne i prastare obitelji, 205nyenska POVIEST Eavene po éastima, Koji ima bivse konzule za bracu, sestriée, ujaka ~ samoga, pak, veoma sposobna 7a napor i adanost, jor mu i tjelesni ustroj dostide Zustrinu duha—u svemu imao j ima za jodinstvenog pomagaéa t svojim viadarskimt teretima, naka vrlo vesele stragosti, starodrevne veselosti, ponasanjem vile slitna dokonima, Sovjeka kojt nidta ne prisvaja za sebe, te zbog toga sve postize, koji sebe cijeni manje nego sto ga cijene drugs, izgiedom i nadinom Zivota smirena, duhom budna."* 128 U procjeajivanju njegovih velina veé se odavne prosudbe greca nadmetu sa prosudbaina viadar, i nije nov taj nagin misfjenja senata i rimskog naroda ~ keko je ono ato je najbolje i najplemeni- tije. Jer i oni koji su prije Punskoga rata ~ ime tomu trista godina ~ urdighi skorojevica Tiberija Korunkaaija svim drugim Eastim, pa ivehovnim sveéeni8tvem do najvideg polozaja," i oni koji su Spurija Karviliia,*” rodena t vileskom stale?u, a uskora i Macka Katona, skorojeviéa i gradskog dodljalca iz Tuskula te Mumija Ahajskoge®™ uzvisili do konzulata, cencur’ i tejjunfi, i oni koji su Gaja Marija covjcka nepoznata porijekle, sve do Yestog konzuluta imei za prva- ka bez surnje rimskoga imena, i oni koji su Mark Tuliju™ toliko toga dodifelili da je on, zalvaljyjudi njihovu dodvorevanju, gotovo komu je htio mogeo priskebiti prineipat, i oni Koji Azinije Potion nisu uskratili nista sto najplemenitiji moraju postizati s aajvedim naporom, upravo su ovo misll: kako svakomu n éijem je srcu vrlina valja udijeliti najvige. Ovo prirodno oponadanje primjera navelo je Cerara da isicuse Sejana, Sejana, pak, da podupre breme viadara, a senat izimski narod dovelo do toga da to $t0 je iskustvor razabrao kao najpolje prizove na cuvanje vlastite sigarnost. 129 No posto smo prikavali tako reci cijelu sliku prineipata Ti- berije Cozara, razgledajmo je u pojedinim dijelovima. Kakvom je on razboritoséu dozvao u Rim Raskupolida, ubojicn viastitoga brats, sina Kotisova, dionika jste vlasti! Bio mu je u tom poslu od izuzetne pomoti bivsi konzul Pomponije Flak, roden za sve to valja ispravno Gnitiigovjek koji je wvijek sluzio ishrenom vilinom,a nikad blepio za slavom.** S kolikom je onbiljnodéx kaa senator i sudac, a ne kao via- dar, saslusao parnicu Libona Dreza? Kako je brzo unistio nezahval- nika i Govjeka koji je snevao prevrat! Kekvim je uputama opskrbio svojega Germanika, upucena u prva pocela vojnistva, koje jes njime obavljao, idogekao ga kao pokoritelja Gerenanije! Kakvim je éastima 207MantsK4 POVORST ‘obasuo njegovu mladost, dok je rasko8 trijumfa odgovarala veligini pothvata koje je izveo! Kiko je puta narod pacastio drovima, ikako je rado, kad je to mogeo uéiniti na prijedlog senata, popunio imetak senatora a da nije ni ugadan raskosi,n! doputao da éasno siromastve bude leno dostojanstve!® § kolikom je éaSéu svojega Germanika poslao u prekomorske pokrajine! Kalsvom je snagom svojih savjeta, ‘uz pomot i potporu svoya sina Druza, natjera Maroboduja, koli se prilijepio wz granice kraljevstya koje je drao — rekao bi wz dopu- Menje njegova veligenstva ~ da izade, kao kaloru zmiju pritajenu zeaili, spasonosnimn lijekovima!™ Kako ga, koliko éasno, taliko he- zopasno, drzi! Kako je velik rat, koji je poticao prvek Galije Sakrovir i Julie Flor, eadesnom brzinom i hrabrosé zaustavio,©? da je rimski narod prije sazazo aio je pobijedio nego ratovao, i da je plasnik po- bjede pretekao plasnike opasnostil A i Africki rat, kojjeizazivao velik streh i kof je svakodnevnim rastom postajac sve veel, pod njegovina je auspicijima i odlukamau kratko vrijeme dovrien.<* 130 Kekva je djela pod svojim 1 imenom svojih potigao! Kako jc pobo2nom darealjivascy, koje nadilazi judsko vjezovanje, sagra- dio hram svom ocu!" Kako je veli€anstvenom umjerenosen duha obnovic zdanja Gneja Pompeja unistens vatrom! Sve ono to se iked {staknulo svojom slavom on je smatrao kako treba éuvati Kao kakvu rodsku svajinu. Kakvom je darefljivosa, kan i inaée, i nedevno za potara brefuljka Celija svojam o¢evinom priskocio u pomoé!** § kakvim se mirom medu Yudime pobrinuo za popunjavanje deta ~ stvar neprekidna i osobita straha i to bez uzrujavanja u novace- nju! Ako bilo prireda dopuita, bile asrednjost Iiudi prima na sebe, uusudujem se zajedno s bogovima potutiti: Cime je on to zasludio, prvo, da se Libon Druz upustio u zloginatke namjere?! Potom, da je Silja i Pizona imao za takve neprijatelje, od kojih je jednomu us- postavio dostojanstvo, a drugomu ge uveéao%" Da prijedem na jos vveée ~ premda je i ovo to je sproveo veoma veliko - da je izgubio sinove dok su jos bili mladidi. Unuka ad svajega Druza% Ono Sto je dosada bilo dostojno Zaljenja, ispripovjedili smo: pri nam je na ono éega se treba stideli. Kolikim su bolima ove tui godine, Marko ‘Vinicije, razdirale njegovo stce! Koliko su dugo skrivenim ~ ito je najjadaije ~ poferom garjele njegove geudi, kotiko je bio prisiljen Za- lostiti se isrditi zbog snabe,* zbog unuika!* Jad tog vremena tveéao je gubitak majke,#" Zene najuzsisenijej po svemu slicnije bogovizma 209