Razmiljanja o kranskom vodstvu

Prema knjizi U Isusovo ime Henrija Nouwena

Ova kateheza razmilja o nekim napastima koje se mogu pojaviti kod onih koji
se na bilo koji nain bave kranskim vodstvom. No te se napasti ne odnose
samo na one koji su tzv. lideri (sveenici, redovnice, animatori, voditelji zbora,
ministranata, mladih), nego su one openito kunje koje se javljaju u
duhovnom ivotu svakog pojedinca.
Predavanje je pripremljeno prema knjigama U Isusovo ime i O Kristovoj
poniznosti poznatog kranskog pisca Henrija Nouwena. Nouwen je bio
profesor pastoralne psihologije, pastoralne teologije i kranske duhovnosti na
eminentnim sveuilitima (Harvard, Notre Dame, Yale), ali je napustio
akademski ivot i otiao ivjeti u malu kransku zajednicu Arka ije se
poslanje odnosi na osobe s posebnim potrebama. Sam e rei da se odselio
od najboljih i najpametnijih, koji ele vladati svijetom, k onima iji je rjenik bio
veoma ogranien i koji su u drutvu smatrani marginalnima.
Prema Nouwenu tri su napasti s kojima se uvijek iznova suoavaju kranski
voditelji; a to su napast da budemo vani, napast da budemo spektakularni i
napast da budemo moni. Sve tri napasti mogu okrenuti kranskog voditelja
na putove svijeta koji vode uzdizanju i odvraaju od temeljnog poslanja
kranskog voditelja da svijetu objavi Krista.
U dijeljenju svojih razmiljanja o kranskom vodstvu autor se slui s dva
poznata evaneoska izvjetaja: izvjetaju o Isusovim kunjama u pustinji (Mt
4, 1-11) i o pozivu Petra da bude pastir (Iv 21, 15-19).

I. PRVA NAPAST: Biti vaan

Prva napast kojom je avao kuao Isusa bila je da kamenje pretvori u kruh. To
je napast koja je povezana uz kranskog vou i govori mu da treba biti vaan,
da treba uiniti neto to je potrebno i zbog ega e ga ljudi hvaliti. Ova napast
je opasna jer temelj sluenja postaje korist.
Napast da budemo vani teko je odbiti jer se ona obino dri pozitivnom, a ne
napau. Suvremeno drutvo nas uvjerava da moramo biti produktivni,
uspjeni i djelotvorni ljudi. Ukoliko ne donosimo rezultate kao da i ne vrijedimo.
Isus odgovara napasniku: Ne ivi ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijei
to izlazi iz Bojih usta. Isus ne nijee vanost kruha, ali govori da ima neto

vanije od njega. Dostignua, uspjesi i produktivnost darovi su koji mogu biti

dani onima ije je srce usmjereno Gospodinu, ali oni nisu cilj kranskog
vodstva. Velianstvena poruka koju kao Isusovi sljedbenici moramo prenositi
jest da nas Bog ne voli zbog onoga to inimo i postiemo, ve zbog toga to
nas je stvorio i otkupio u ljubavi. elju da budemo vani ne treba prezirati, ali
ona ne smije biti temelj naeg kranskog identiteta.
Evo jednog primjera iz Nouwenovog ivota. Kada je poeo ivjeti s mentalno
hendikepiranim osobama shvatio je da sva njegova prijanja postignua nee
nimalo utjecati na to hoe li ga oni prihvatiti ili ne. Budui da nitko od njih nije
znao itati nisu ih mogle zadiviti njegove mnogobrojne knjige i lanci. Poto
nitko od njih nije pohaao kolu nita im nije znailo to je on bio profesor na
najboljim svjetskim sveuilitima. Tada je shvatio da im ne moe ponuditi
nikakva prije steena znanja i slavu, nego sebe ranjivog i obinog. Morao ih je
poeti ljubiti, a ne voditi.
ODGOVOR NA PRVU NAPAST: Ljubi li me!
Prije nego to ga je postavio za pastira, Isus je pitao Petra: imune Ivanov,
ljubi li me vie nego ovi? Pitao ga je jo jednom: Ljubi li me? I po trei put ga
je pitao: Ljubi li me?
Ovo mora biti sredinje pitanje u naem sluenju jer nam doputa da
istodobno budemo nevani i istinski samopouzdani. Pitanje ne glasi: Koliko te
ljudi shvaaju ozbiljno, koliko e postii i moe li predoiti ikakve rezultate?
On glasi: Jesi li zaljubljen u Isusa?
Isus zna da je to najvanije za Petra, ali i za svakog kranskog voditelja.
Ukoliko ljubav prema Isusu bude sredite naeg poslanja elja da budemo
vani i uspjeni postupno e nestati, a jedino to emo eljeti bit e da kaemo
svojoj brai i sestrama: Voljeni ste nemate razloga za strah.
DISCIPLINA: kontemplativna molitva
Sada se moemo zapitati kako uiniti da u naem duhovnom ivotu ne vlada
napast da budemo vani? Odgovor je moda i previe jednostavan.
Disciplinom molitve. Ako se kranski voa budunosti na neto mora
usredotoiti, onda je to boravak u prisutnosti Onoga koji nas uvijek nanovo
pita: Ljubi li me? Kontemplativna molitva e nam pomoi da ne jurimo
bezglavo u rjeavanju goruih problema i ne otuimo se od vlastitog i Bojeg
srca. Prije svake nae izgovorene rijei, svakog savjeta i svake strategije
morao bi stajati na intimni odnos s Bogom.

Obraivanje problema, unutar naih upa i zajednica, bez vrste podloge

dubokoga osobnoga odnosa s Bogom dovodi do podijeljenosti i
nerazumijevanja. Ali kad smo sigurno ukorijenjeni u Bogu moi emo biti
popustljivi, a da ne budemo relativisti; uvjereni, a da ne budemo kruti; spremni
suprotstaviti se, a da nismo uvredljivi; blagi i spremni oprostiti, a da nismo
mekani; i istinski svjedoci, a da ne manipuliramo.

II. DRUGA NAPAST: Biti spektakularan

Druga napast s kojom se Isus suoio, a s kojom se i kranski voditelj
suoava, jest napast da budemo spektakularni. avao povede Isusa u Sveti
grad, postavi ga na vrh Hrama i ree mu: Ako si Sin Boji, baci se dolje! Ta
pisano je: Anelima e svojim zapovjediti za tebe i na rukama e te nositi da
se gdje nogom ne spotakne o kamen.
Isus je odbio ovu napast da bude spektakularan. On nije doao hodati po
eravici, gutati vatru ili stavljati glavu u lavlje ralje kako bi dokazao da ime
neto vrijedno za rei.
Napast da inimo neto spektakularno nije se smanjila od Isusovih dana.
Uvjereni smo da su nae grupe mladih isplate odravati ako ima mnogo onih
koji ele sudjelovati. Ljuti smo kada se o nekom naem susretu, na kojem se
okupio veliki broj mladih, ne pie u novinama i ne prikazuju reportae na
televiziji. Kao da smo tuni to nismo dio velikog spektakla koji se
svakodnevno odigrava u medijima.
ini se da je naa kultura previe odreena statistikom. Lako je povjerovati
kako je broj ljudi koji sluaju, gledaju ili posjeuju neki dogaaj mjera kvalitete
onoga to se dogaa. Nije lako postupati drugaije jer statistike upravljaju
naim drutvom.
Teko nam je povjerovati da je Bog u na svijet doao na nespektakularan
nain u obliju sluge, da je uao u Jeruzalem na magariu, i da je ubijen kao
obian kriminalac. A jo je tee povjerovati da je nekoliko nekih ribara nosilo
svijetu Boju radosnu vijest.
ODGOVOR NA DRUGU NAPAST: Pasi ovce moje!
Kako prevladati ovu sveprisutnu napast za spektakularnou. Vano je shvatiti
da naa glad za spektakularnim kao i naa elja da budemo vani uvelike ima
veze s traenjem vlastite osobnosti. Biti osoba i biti vien, hvaljen, voljen i
prihvaen, za mnoge je gotovo jedno te isto. esto se pitamo: tko sam ja ako

mi nitko ne posveuje pozornost, ako mi ne kae hvala ili ne prepoznaje moj

rad? to smo nesigurniji, sumnjiaviji, osamljeniji, to je vea naa potreba za
popularnou i pohvalama. Na alost, ta je glad nezasitna. to vie pohvala
dobivamo, to ih vie elimo. Glad za ljudskim prihvaanjem je poput bave bez
dna. Nikad se ne moe napuniti.
Napast spektakularizma prevladava se iskustvom da nas Bog bezuvjetno
prihvaa kao svoju ljubljenu djecu tako potpuno i bezuvjetno da nas ta
spoznaja oslobaa od nae silne elje da nas vide, hvale, da nam se dive, i
onda smo slobodni za Krista koji nas vodi na put sluenja.
Drugi nain kako da prevladamo napast spektakularizma jest prihvaanje
istine da kao kranski voditelji nismo individualci koji vode neki svoj privatni
biznis, nego smo dio zajednice. Voditelj nikada ne smije postati osobni junak
koji sam spaava i pomae.
Nakon to je tri puta pitao Petra: Ljubi li me? Isus mu govori: Pasi ovce
moje! Ova uloga pastira uvijek je povezana uz zajednitvo. Isus alje
dvanaestoricu da idu dva po dva. Mi uporno zaboravljamo da Radosnu vijest
ne moemo donijeti sami. Pozvani smo navijetati evanelje zajedno, kao
zajednica. Vjerujem da ste i sami u svom ivu osjetili kako je teko biti vjeran
Isusu kad si sam. Potrebna su nam braa i sestre da zajedno molimo,
razgovaramo o duhovnom zadatku koji se blii i da potiu istou naeg uma,
srca i tijela.
Primjer: Nouwen govori kako je nekada sva predavanja drao sam, ali kako je
od ulaska u zajednicu Arka uvijek na svoja putovanja poveo nekoga koga je
zajednica izabrala. Tako govori o jednom primjeru kada je drao duhovni
nagovor za sveenike s njim je bio lan zajednice Bill. Kada je zavrio
predavanje i kada su ga sveenici nagradili velikim pljeskom, Bill je apnuo
Nouwenu da bi on elio neto rei. Nouwenova prva reakcija je bila bojazan da
e sada Bill poeti blebetati gluposti i sve pokvariti. No, ipak je dopustio da se
Bill obrati sveenicima. Bill je radosno uzeo mikrofon i uz sve potekoe koje
ima s govorom rekao: Proli put, kad je iao u Boston, Henry je sa sobom
poveo Johna. Ovoga puta elio je da ja poem s njim i veoma mi je drago to
sam ovdje s vama. Puno vam hvala! To je bilo sve. Svi su ustali i od srca mu
zapljeskali. Ovaj Billov kratki govor uinio je da se atmosfera opusti i da na
zajednikoj zakusci svi budu jednostavniji i blii jedni drugima.
DISCIPLINA: Ispovijed i oprost
Nakon svega to smo uli suoavamo se s pitanjem kakva je duhovna
disciplina potrebna kako bismo mogli odoljeti kunji osobnog junatva,

odnosno kunji spektakularizma. Nouwen predlae ispovijed i oprost. Ba kao

to kranski voe moraju biti molitelji, moraju biti osobe spremne priznati
svoje slabosti i traiti oprost od onih kojima slue. Ispovijed i oprost su
konkretni nain na koje volim jedni druge.
Svatko moe upasti u napast da bude vaan i spektakularan, ali bitno je
uvidjeti pogreku, priznati je i od nje neto nauiti.
Ispovijed i duhovni razgovor (vano je da kranski voditelj ima svog
duhovnika) moe biti sigurno mjesto na koje se kranski voditelj uvijek moe
skloniti. Jer takvim osobama potrebno je mjesto na kojem mogu podijeliti svoju
duboku bol s ljudima koji ne trebaju njih, ve koji ih mogu uvesti dublje u
otajstvo Boje ljubavi.
Primjer: Ova disciplina moe se nekima uiniti pomalo otrcanom i zastarjelom.
No svatko tko je doivio iskustvo vezano uz zajednice poput lijeenih
narkomana i alkoholiara vidio je ozdraviteljsku mo ovih disciplina. Postali su
svjesni Boje ozdravljujue prisutnosti u zajednici ljudi koji priznaju svoju
slabost, koji se usuuju potraiti iscjeljenje.

III. NAPAST: Biti moan

Trea i najzavodljivija napast kojoj je Isus bio izloen je napast moi. avao
mu je pokazao sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu i rekao mu: Sve u ti to
dati ako mi se niice pokloni.
Kada se malo okrenemo oko sebe i promotrimo drutvo u kojem ivimo onda
emo brzo primijetiti kako je ona prepuna ljudi koji besramno trae mo
(primjer izbora; dojueranji prijatelji postaju ljuti protivnici). Ope prihvaeno
uvjerenje u naem drutvu jest da je mo dobra i da oni koji je posjeduju mogu
traiti jo vie. ini nam se gotovo nemoguim da to dobro moe doi iz
nemoi.
Mo je nain da se dobije osjeaj sigurnosti i kontrole i ojaa iluzija da je ivot
u naim rukama i da s njim moemo raspolagati. Stoga je donekle razumljivo
da na osobnom, nacionalnom i internacionalnom planu prevladava igra moi.
Stoga nas ne treba uditi sve vea utrka u naoruanju (svi ele biti moni). No,
to vie imamo oruja koje nas kao brani, to smo zapravo neslobodniji. Tako
na svijet ostaje sputan vlastitim miiima. On izgleda, a i ponaa se, kao
bodybuilder koji je razvio svoje miie do te mjere da se vie ne moe kretati.

to mo ini tako neodoljivom? Moda mo nudi laganu zamjenu za teku

zadau ljubavi. ini se da je lake biti Bog, nego voljeti Boga, kontrolirati ljude,
nego ih voljeti, biti gospodarom ivota, nego voljeti ivot.
Okrueni s toliko mnogo moi, vrlo teko moemo izbjei predavanje napasti
da traimo mo kao i svi drugi. No tajna nae slube jest da smo pozvani
sluiti se ne naom moi, nego naom bespomonou. Upravo je
bespomonost ono po emu se moemo solidarizirati s drugim ljudima, biti u
zajednitvu sa slabima i tako otkriti Boje milosre koje ozdravlja, vodi i hrabri.
Kao sljedbenici Kristovi, u svijet smo poslani goli, ranjivi i slabi te tako moemo
doi do drugih ljudi u njihovoj boli i patnji i otkriti im snagu Boje ljubavi te ih
ojaati snagom Duha Bojeg.
Samo onda kada sve u naem sluenju ima izvor i cilj u Bogu, moemo biti
slobodni od udnje za moi i nastaviti sluiti svojoj brai, ne radi nas, nego radi
njih.
ODGOVOR NA TREU NAPAST: Drugi e te voditi
Nakon to je tri puta pitao Petra Ljubi li me i nakon to mu je dao zadau
pastira, Isus mu dalje govori: Zaista, zaista kaem ti: dok si bio mlai, sam si
se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostari, rairit e ruke i drugi e te
opasivati i voditi kamo nee.
Ove Isusove rijei su oprene s ovim svijetom. Svijet kae: Kao mlad ovisi o
drugima i ne moe ii kamo eli, ali kad ostari, moi e donositi vlastite
odluke, ii kamo eli i kontrolirati svoju sudbinu. Isus se ne slae s ovakvim
stavom, on zrelost vidi drugaije. Ona je sposobnost i spremnost da dopustimo
da nas vode kamo ne bismo eljeli ii. Put kranskog voe nije put
uspinjanja, u koji je na svijet toliko uloio ve put prema dolje koji zavrava
kriem.
Ovdje smo dotakli najvaniju znaajku kranskog vodstva budunosti. Ono
nije vodstvo moi i kontrole, ve vodstvo poniznosti koje ne posjeduje mo i u
kojem oituje Sluga Jahvin, Isus iz Nazareta.
Ako postoji ikakva nada za Crkvu budunosti, bit e to nada za siromanu
Crkvu iji voe pristaju biti voeni.
Pripremio: Domagoj Matoevi