18.

Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

18. AKTIVNI PRITISAK TLA NA POTPORNE

KONSTRUKCIJE
Potporne konstrukcije su najee od betona ili armiranog betona, kao i od
drugih materijala koji imaju hrapavu povrinu, te se na kontaktu sa tlom ostvaruje
odreeno trenje ( 0 ) . Stoga aktivni pritisak ne djeluje normalno na povrinu
zida, ve pod nekim uglom u odnosu na normalu na zid i predstavlja odnos
izmeu napona trenja i normalnih napona na zid. Za ovakve sluajeve sila aktivnog
pritiska je znatno manja od one koja se dobije po Rankineovim obrascima. Zbog
ovoga se kod postojanja trenja izmeu zida i tla ( 0 ) ne primjenjuje
Rankineovo rjeenje.
Potporne konstrukcije kojima se osigurava stabilnost zemljane mase, kod
pojave aktivnog pritiska, mogu biti udaljene od tla okretanjem oko najnie take A,
translatorno pomjerene naprijed, pomaknute u stopi, ili savinute u sredinama
(sl.18.1. i 18.2.).

Sl.18.1. Klizne plohe i specifine horizontalne deformacije aktivnog klina za: okretanje zida
oko donje take A (a) i translatorno pomjeranje zida (b).

Intenzitet aktivnog pritiska PA ovisi o vie faktora, u koje se kao najvanije

ubrajaju: fiziko mehanike osobine tla, visine zida, stanje podzemne vode i
vlanost tla, uslovi dreniranja, intenzitet i vrsta vanjskog optereenja, vrsta
konstrukcije zida, hrapavost unutranjih povrina zida itd.
Oblik klizne povrine moe biti i zakrivljen to ovisi o nainu pomjeranja
zida, homogenosti deformacione zone i dr. (sl.18.1. i 18.2.), ali su analize pokazale
da nije velika greka ako se linija klizanja kod aktivnog pritiska aproksimira
pravom.
Mehanika tla

179

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

Sl.18.2. Klizne plohe i specifine horizontalne deformacije aktivnog klina za: pomjeranje
zida oko gornje take B (c) i savijanje zida u sredini (d).

18.1. METODE ODREIVANJA AKTIVNOG PRITISKA

Postoji vie analitikih i grafikih metoda za odreivanje aktivnog pritiska
tla sa kohezijom i bez nje i za razne sluajeve potpornih konstrukcija,
geomehanikih uslova tla i optereenja. Razmotrit e se one metode koje imaju
najvie praktinog znaaja i primjenjive su za vie raznih sluajeva koji se javljaju
u inenjerskoj praksi. Kod svih ovih metoda rezultirajua sila normalnih i
tangencijalnih napona na poleini zida (PA) nije normalna na zid nego sa normalom
ini ugao , jer se pri tome ne zanemaruje trenje zida i tla.
18.1.1. COULOMBOVA TEORIJA
18.1.1.1. Nekoherentno tlo
Francuski inenjer Coulomb je ve 1776. godine objavio teoriju aktivnog
pritiska na potporne konstrukcije i dao rjeenje za proraun pritiska i otpora tla pri
aktivnom i pasivnom stanju sloma. Prvo je posmatrao nevezano tlo koje je
poduprto zidom i u jednom momentu ga uklonio, pri emu je materijal skliznuo po
nekoj ravni AC nagnutoj pod uglom (sl.18.3.-a). Teina W skliznute zemljane
prizme ABC djeluje istovremeno i na potpornu konstrukciju AB i na ravan klizanja
AC. Veliinu aktivnog pritiska PA Coulomb je odredio pod slijedeim pretpostavkama:
da je potporna konstrukcija (zid) kruta;
da je povrina klizanja ravna povrina;
180

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

da se sve tri djelujue sile: teina zemljane prizme ABC W, aktivni

otpor potporne konstrukcije PA i otpor trenja du klizne povrine
ADC Q, sijeku u jednoj taki D, to znai da je plan sila zatvoren
(sl.18.3.-b), odnosno da su sve tri sile u ravnotei;
da je na kliznim povrinama aktivirana puna vrijednost vrstoe na
smicanje;
da se klin tla ABC iza zida ponaa kao kruto tijelo;
da je izmeu niza kliznih povrina mjerodavna ona koja daje
maksimalnu vrijednost aktivnog pritiska (princip ekstrema sl.18.7.).

Sl.18.3. Odreivanje aktivnog pritiska prema Coulombovoj metodi: zid sa aktivnim klinom
nekoherentnog tla iza njega (a), poligon sila (b).

Daljnje pretpostavke Coulombovog rjeenja ukljuuju poznavanje pravca i

hvatita djelovanja aktivnog pritiska PA izmeu klina i zida i smjer reakcije tla
Q. Klin tla ABCA iza zida omeen je kliznom ravnom povrinom AC koja prolazi
kroz donju taku zida. Taka presjeka svih sila ne mora leati na kliznoj ravni (D),
kako je prikazano na slici 18.3..
Za izraunavanje aktivnog pritiska PA Coulomb pretpostavlja da se
aktivira puna vrijednost posmine sile na kliznoj povrini AC. Usljed toga
rezultanta otpora trenja Q zatvara ugao sa normalom na kliznu ravan AC, dok
komponenta PA djeluje pod uglom od normale na unutarnju povrinu
potporne konstrukcije AB, koja je posljedica trenja izmeu zida i tla.
Za datu kliznu ravan pod uglom , poznatu teinu aktivnog klina W, te
poznate smjerove sila PA i Q moe se sainiti poligon sila i grafiki odrediti
Mehanika tla

181

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

veliine PA i Q. Veliinu aktivne sile moemo dobiti i na osnovu poznatih uglova

, i iz poligona sila pomou sinusne teoreme:
W : PA = sin[180 ( + ) ] : sin ( ) ,
i uz injenicu da je:
sin [180 ( + ) ] = sin ( + ) ,
dobivamo analitiki izraz za aktivni pritisak:
sin ( )
PA =W
,
(18.1.)
sin ( + )
gdje je:

W = FABC .
Coulomb je izraunao kritinu kliznu povrinu, odnosno njen nagib
c ,
kao mjerodavnu povrinu koja daje maksimalnu silu aktivnog pritiska max PA , pa
je ugao
c odreen iz uslova:

PA
=0 .

(18.2.)

Iz ove jednadbe moe se odrediti ugao

c , kojim se definie kritina
klizna ravan. Ako se tako dobivena vrijednost unese u jedn.18.1., dobije se izraz za
aktivni pritisak:
1
PA = H 2 K A ,
(18.3.)
2
gdje je KA koeficijent aktivnog pritiska, koji se u literaturi moe nai u raznim
oblicima kao npr. Coulombov izraz (sl.18.3. i 18.5.; tabela 18.3.):
KA =

sin 2 ( + )

sin ( + ) sin ( )
sin 2 sin ( ) 1 +

sin ( ) sin ( + )

(18.4.)

Za sluaj = 0 i = 90o dobije se:

KA

1 +

cos

sin ( + ) sin

cos

(18.5.)

a pri = 0 dobije se Rankineov sluaj, pa je koeficijent aktivnog pritiska:

2
cos

KA =
= tg 2 45o .
(18.6.)

1 + sin
Specijalni, takozvani Rankineov sluaj, koji je ve objanjen, dobijemo
kada je:
teren horizontalan, = 0 ;
182

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

unutarnja strana konstrukcije vertikalna, = 0 ;

pravac sile PA horizontalan, = 0 , tj. kada je zid potpuno gladak.
Za ovaj poseban sluaj je za =90o (sl.18.4.):

sin ( )
sin ( )
=W
,
o
cos( )
sin 90 + ( )

PA = W

PA =W tg (
)

(18.7)

Sl.18.4. Aktivni pritisak sa horizontalnim terenom i vertikalnom unutarnjom stranom zida,

aktivnim klinom i proizvoljnom ravni, sa sjecitem sila u jednoj taki D (a), te
poligonom sila (b).

U ovom sluaju teina zemljanog klina W iznosi:

W =

1 H2
,
2 tg

te je aktivni pritisak:
PA =

1 H 2
H 2 tg ( )
tg ( ) =

,
2 tg
2
tg

(18.8.)

a primjenom pravila o tangensu razlika:

tg ( ) =

tg tg
,
1 +tg tg

(18.9.)

dobivamo:

Mehanika tla

183

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

tg
1
H 2
tg tg
1
tg ,
PA =
= H 2
2 (1 + tg tg )tg 2
1 + tg tg
ili:
1
tg tg
PA = H 2
.
2
tg + tg tg 2

(18.10.)

Ova jednadba odnosi se na aktivni pritisak tla na proizvoljnu kosu ravninu

AC.
Potrebno je nai kritinu kliznu povrinu po kojoj e najvjerovatnije doi
do klizanja i koja e dati najveu vrijednost aktivnog pritiska max PA . Ova
maksimalna vrijednost dobit e se ako se diferencira PA, po promjenljivom uglu
i rezultat se izjednai sa nulom, tj.:

1
H 2
2

[(

PA
=0 :

1
1
1
tg + tg tg 2 ( tg tg )
+ 2tg tg

2
2
cos
cos 2
cos
=0
2
tg + tg tg 2
, (18.11.)

(u 'u') ).
u
(Diferencijal razlomka izraunat kao: =

2

Vrijednost razlomka jednaka je nuli ako je vrijednost brojnika jednaka nuli.
Ako pomnoimo brojnik sa cos 2 , dobijemo izraz:
'

tg + tg tg 2 ( tg tg ) (1 + 2tg tg ) = 0.

tg + tg tg 2 tg 2tg tg 2 + tg + 2tg 2 tg = 0.

tg 2 tg 2 + tg + 2tg 2 tg = 0.

tg 1 tg + 2tg tg = 0.

2
1 tg + 2tg tg = 0.

2
2
tg 1
tg 1

2tg =
; tg =
.

tg
2tg

184

Mehanika tla

(18.12.)

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

Kako je: tg 2 =

2tg
,
1 tg 2

Koeficijenti aktivnog i pasivnog pritiska na zid sa

= 0, = 0 po Coulombu (Trke, 1990).
Tabela 18.1.

K ah

cos
;
=

sin (+a ) sin

1 +

cos a

K 0 =(1 sin ); K ph

pritisak
mirovanja

Aktivni pritisak (Pah)

Gladak
zid

a = 0
*
K ah

Malo
hrapav

Srednje Hrapav
hrapav
zid

1
3

1
2
2
3
K ah

0 = 0

K ah

K ah

Pasivni otpor tla (Pph)

Gladak
zid

p =0

a = a = a=
K0

K *ph

0
1
1
1
1
1
1
2,5o
0,92
0,91
0,90
0,89
0,96
1,09
5o
0,84
0,82
0,81
0,80
0,91
1,19
7,5o
0,77
0,74
0,73
0,72
0,87
1,30
10o
0,70
0,67
0,66
0,65
0,83
1,42
12,5o
0,64
0,61
0,60
0,58
0,78
1,55
15o
0,59
0,55
0,54
0,52
0,74
1,70
o
17,5
0,54
0,50
0,49
0,47
0,70
1,86
20o
0,49
0,46
0,44
0,43
0,66
2,04
22,5o
0,45
0,41
0,40
0,38
0,62
2,24
o
25
0,41
0,37
0,36
0,35
0,58
2,46
27,5o
0,37
0,34
0,32
0,31
0,54
2,72
30o
0,33
0,30
0,29
0,28
0,50
3,00
32,5o
0,30
0,27
0,26
0,25
0,46
3,32
35o
0,27
0,25
0,23
0,22
0,43
3,69
37,5o
0,24
0,22
0,21
0,20
0,39
4,11
40o
0,22
0,20
0,19
0,18
0,36
4,60
42,5o
0,19
0,18
0,17
0,16
0,32
5,16
45o
0,17
0,16
0,15
0,14
0,29
5,83
Kah , Kph koeficijenti horizontalne normalne komponente pritiska na zid

Mehanika tla

cos

(
)
sin

sin

p
1

cos p

Malo
hrapav

Srednje
hrapav

1
3

Hrapav
zid

1
2

2
3

p = p =
p =
K ph

K ph

K ph

1
1,11
1,23
1,36
1,52
1,69
1,89
2,13
2,40
2,72
3,09
3,54
4,08
4,74
5,56
-

1
1,11
1,24
1,39
1,56
1,76
2,00
2,27
2,60
2,99
3,47
4,06
4,81
5,76
7,02
-

1
1,12
1,26
1,42
1,61
1,83
2,10
2,42
2,81
3,30
3,91
4,70
5,74
7,15
9,15
-

185

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

Vrijednosti koeficijenata aktivnog pritiska KA

(jedn.18.4.) za = 2 3 (Braja, 1995).

(o )

( o )

28
30
32
34
36
38
40
42
28
30
32
34
36
38
40
42
28
30
32
34
36
38
40
42
28
30
32
34
36
38
40
42
28
30
32
34
36
38
40
42

10

15

20

186

( o )
90
0,3213
0,2973
0,2750
0,2543
0,2349
0,2168
0,1999
0,1840
0,3431
0,3165
0,2919
0,2691
0,2479
0,2282
0,2098
0,1927
0,3702
0,3400
0,3123
0,2868
0,2633
0,2415
0,2214
0,2027
0,4065
0,3707
0,3384
0,3091
0,2823
0,2578
0,2353
0,2146
0,4602
0,4142
0,3742
0,3388
0,3071
0,2787
0,2529
0,2294

85
0,3588
0,3349
0,3125
0,2916
0,2719
0,2535
0,2361
0,2197
0,3845
0,3578
0,3329
0,3097
0,2881
0,2679
0,2489
0,2311
0,4164
0,3857
0,3575
0,3314
0,3072
0,2846
0,2637
0,2441
0,4585
0,4219
0,3387
0,3584
0,3306
0,3050
0,2813
0,2595
0,5205
0,4728
0,4311
0,3941
0,3609
0,3308
0,3035
0,2784

80
0,4007
0,3769
0,3545
0,3335
0,3137
0,2950
0,2774
0,2607
0,4311
0,4043
0,3793
0,3558
0,3338
0,3132
0,2937
0,2753
0,4686
0,4376
0,4089
0,3822
0,3574
0,3342
0,3125
0,2921
0,5179
0,4804
0,4462
0,4150
0,3862
0,3596
0,3349
0,3119
0,5900
0,5403
0,4968
0,4581
0,4233
0,3916
0,3627
0,3360

Mehanika tla

75
0,4481
0,4245
0,4023
0,3813
0,3615
0,3428
0,3250
0,3081
0,4843
0,4575
0,4324
0,4088
0,3866
0,3656
0,3458
0,3271
0,5287
0,4974
0,4683
0,4412
0,4158
0,3921
0,3697
0,3487
0,5869
0,5484
0,5134
0,4811
0,4514
0,4238
0,3981
0,3740
0,6715
0,6196
0,5741
0,5336
0,4970
0,4637
0,4331
0,4050

Tabela 18.2.
70
0,5026
0,4794
0,4574
0,4367
0,4170
0,3984
0,3806
0,3638
0,5461
0,5194
0,4943
0,4707
0,4484
0,4273
0,4074
0,3885
0,5992
0,5676
0,5382
0,5107
0,4849
0,4607
0,4379
0,4164
0,6685
0,6291
0,5930
0,5599
0,5295
0,5006
0,4740
0,4491
0,7690
0,7144
0,6667
0,6241
0,5857
0,5587
0,5185
0,4889

65
0,5662
0,5435
0,5220
0,5017
0,4825
0,4642
0,4468
0,4303
0,6191
0,5926
0,5678
0,5443
0,5222
0,5012
0,4814
0,4626
0,6834
0,6516
0,6220
0,5942
0,5682
0,5438
0,5208
0,4990
0,7671
0,7266
0,6895
0,6554
0,6239
0,5949
0,5672
0,5416
0,8810
0,8303
0,7800
0,7352
0,6948
0,6580
0,6243
0,5931

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

Koeficijenti aktivnog pritiska (Mller Breslau (1906).

Tabela 18.3.

K ah

20o
25o
27,5o

30o

32,5o

35o

37,5o

40o

cos( + )

cos1 + sin ( + a ) sin ( )

cos( a ) cos( + )

a = 0
=0

2
a =
a =
3
=0
o
= +30
o = +20
o= +10o = 0 = 10
o =
20=
30o

0o
10o
15o
0o
10o
20o
0o
10o
20o
25o
0o
10o
20o
25o
0o
10o
20o
25o
30o
0o
10o
20o
30o
0o
10o
20o
30o
35o
0o

0,49
0,57
0,64
0,41
0,46
0,57
0,37
0,42
0,50
0,60
0,33
0,37
0,44
0,50
0,30
0,34
0,39
0,44
0,53
0,27
0,30
0,34
0,44
0,24
0,27
0,30
0,38
0,45
0,22

0,25
0,30
0,34
0,17
0,20
0,26
0,14
0,17
0,20
0,25
0,12
0,13
0,16
0,18
0,09
0,10
0,11
0,14
0,20
0,07
0,08
0,09
0,12
0,05
0,06
0,07
0,09
0,11
0,04

0,32
0,37
0,43
0,24
0,27
0,35
0,20
0,23
0,28
0,37
0,18
0,20
0,24
0,27
0,15
0,16
0,19
0,22
0,29
0,13
0,14
0,16
0,21
0,10
0,11
0,13
0,17
0,21
0,09

0,37
0,44
0,51
0,28
0,34
0,44
0,26
0,30
0,37
0,45
0,23
0,26
0,31
0,36
0,20
0,22
0,26
0,30
0,40
0,18
0,19
0,23
0,30
0,15
0,17
0,20
0,24
0,31
0,13
Mehanika tla

0,43
0,51
0,59
0,35
0,40
0,52
0,31
0,36
0,45
0,56
0,28
0,32
0,39
0,46
0,25
0,28
0,34
0,39
0,50
0,22
0,25
0,30
0,40
0,20
0,22
0,26
0,33
0,44
0,18

0,47
0,57
0,66
0,39
0,46
0,61
0,36
0,42
0,53
0,66
0,33
0,38
0,47
0,55
0,30
0,34
0,41
0,48
0,62
0,27
0,31
0,37
0,50
0,24
0,27
0,34
0,42
0,54
0,22

0,51
0,63
0,74
0,43
0,52
0,70
0,40
0,48
0,61
0,78
0,37
0,43
0,55
0,65
0,34
0,40
0,49
0,58
0,74
0,31
0,36
0,44
0,60
0,28
0,32
0,39
0,52
0,68
0,26

0,55
0,69
0,81
0,47
0,58
0,79
0,43
0,54
0,70
0,90
0,40
0,50
0,63
0,76
0,37
0,44
0,57
0,67
0,87
0,34
0,39
0,51
0,72
0,31
0,34
0,45
0,63
0,83
0,29

0,49
0,52
0,58
0,41
0,42
0,51
0,37
0,38
0,44
0,54
0,33
0,34
0,39
0,45
0,30
0,31
0,34
0,38
0,47
0,27
0,28
0,30
0,38
0,24
0,25
0,27
0,32
0,40
0,22

187

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

to je:

a = 0
=0

2
a =
a =
3
=0
o
= +30
o = +20
o= +10o = 0 = 10
o =
20=
30o

10o
20o
30o
35o

0,24
0,27
0,32
0,37

0,05
0,06
0,06
0,07

0,09
0,10
0,13
0,15

0,15
0,16
0,20
0,24

0,20
0,23
0,27
0,33

0,25
0,29
0,36
0,44

0,30
0,36
0,45
0,55

0,33
0,41
0,54
0,68

0,23
0,24
0,27
0,32

1
-2 tg
=

, ctg =
tg 2 , ili tg 2 =
ctg
tg
1
tg 2
,

to daje: 2 =90o + , jer je: tg 2 = tg ( 90 ) ,

(18.13.)
odakle je: =45 +2
Uvrtavanjem ovog izraza za kritini ugao klizanja u jednadbu 18.8.
dobijemo maksimalnu vrijednost za aktivnu silu:
1
tg 45o + 2
1 2 tg 45o 2
PA = H 2
=
H
(18.14.)
2
2
tg 45o + 2
tg 45o + 2
Mnoenjem i dijeljenjem dobijenog izraza sa tg(45o-/2) on se moe svesti
na ve poznati izraz:
o

PA =

(
(

)
)

1
1
H 2 tg 2 45o 2 = H 2 K A
2
2

(18.15.)

Izrazi za kritinu kliznu povrinu pod uglom pri kojoj nastupa

smicanje, a da pritom klizna povrina daje i najvei aktivni pritisak zemlje PA
dobiveni su isti i prilikom razmatranja Rankineovog stanja plastine ravnotee.
18.1.1.2. Koherentno tlo
Kod koherentnog tla kohezija poveava unutranji otpor tla, to smanjuje
aktivni pritisak a poveava pasivni otpor tla. Meutim, kohezija je jako
promjenjiva i zavisi o stepenu vlanosti te u nekim sluajevima moe potpuno da
isezne, kao kod nasutih slabo zbijenih i raskvaenih materijala. Zbog toga treba
biti obazriv pri uzimanju sila kohezije koje moraju biti detaljno prouene, u vezi sa
terenskim i drugim uslovima. Kod koherentnog materijala aktivni klin tla ABC u
trenutku klizanja po pretpostavljenoj kliznoj povrini stoji u ravnotei sa silama:
vlastite teine zemljane prizme W, aktivnog pritiska na potporni zid PA, reakcije tla
Q i kohezije T = c L (sl.18.5.). Sila Q je rezultanta normalnih napona na kliznoj
povrini i onog dijela vrstoe na smicanje koji je rezultat trenja.
Pretpostavljamo da je na kliznoj povrini AC aktivirana puna vrijednost
vrstoe na smicanje sa parametrima c i . U tom sluaju poznajemo smjer,
veliinu i hvatite teine klina W, smjer i hvatite aktivnog pritiska PA, smjer i
188

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

veliinu sile T i smjer reakcije tla Q. Sa ovim podacima moe se sainiti poligon
sila (sl.18.5.-b), za ravnoteno stanje klina ABC, iz kojeg se moe dobiti veliina
aktivnog pritiska izmeu zida i klina PA, za odabranu kliznu ravan AC, kao i
veliinu reakcije tla Q.
Iz uslova ravnotee sila mogue je openito izraziti veliinu aktivnog
pritiska PA kao funkciju poznatih veliina i ugla kao nagiba klizne ravni AC,
tj.:
PA = f [(, , , , , c, H ), ] .
(18.16.)
Nagib kritine plohe

c , za koju se dobije

derivacijom jednadbe za aktivni pritisak

(jedn.18.2.).

( PA )

Pmax, Coulomb je izraunao

po uglu nagiba

klizne ravni

Sl.18.5. Ravnotea sila na aktivnom klinu u koherentnom tlu sa zidom: sile klina (a), poligon
sila (b) i konvencije oznaavanja ugla za aktivni pritisak (c).

Na ovaj nain dobije se analitiki nagib kritine ravni (c ) , ali se ne

moe odrediti raspodjela napona uzdu mjerodavne klizne ravni i zida niti hvatite
rezultante aktivnog pritiska.
Iz jednadbi 18.2. i 18.16., koje daju ope rjeenje aktivnog pritiska, dobije
se koeficijent aktivnog pritiska u obliku datom u jednadbi 18.4. (tabela 18.3.) ili u
obliku (Smith, 1993):
KA

sin ( ) cos ec
=

sin ( +) sin ( )
sin ( +) +
sin ( )

(18.17.)

sa oznakama i predznacima uglova datih na slici 18.5.-c. Za razne i najee uglove

sainjene su tablice (Kreyove, 1936) koje daju koeficijent KA (Nonveiller, 1981).
U tabelama 18.1., 18.2. i 18.3. dati su koeficijenti aktivnog (i pasivnog)
pritiska tla prema vie autora za razne sluajeve.

Mehanika tla

189

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

Ako pretpostavimo da klizne povrine na bilo kojoj dubini z iza zida imaju
isti nagib () , kao i najnia ravan AC, i da su one ravne, onda se dobije linearna
raspodjela pritiska sa hvatitem sile aktivnog pritiska u donjoj treini trougla. Ovaj
uslov je ispunjen samo u sluaju Rankineova stanja plastine ravnotee, tj. kada je
zid vertikalan i gladak i kada je povrina tla horizontalna, a deformacije tla u
podruju klina su konstantne. Za ovaj sluaj, a za koherentno tlo, dat je grafiki
prikaz sila u ravnotei sa zidom i klinom, te poligonom sila za aktivni pritisak sa
kohezijom, na slici 18.6.-a i b. Prema ovome, ako se usvoji ugao klizne ravni po
Coulombu = 45o + 2 i unesu u plan sila poznate vrijednosti po pravcu,
smjeru i veliini sile W i T kao i sile Q i PA poznate samo po pravcu i smjeru, dobit
emo traene veliine sila Q i PA.

Sl.18.6. Odreivanje aktivnog pritiska u tlu sa kohezijom: sile koje djeluju na klin (a), plan
sila (b) i dijagram pritiska (c).

Ako se iskljui djelovanje kohezije dobit emo u planu sila trougao 1, 2, 5

sa veliinom aktivnog pritiska 1 PA , koji je vei od PA u sluaju sa kohezijom za
veliinu 0 PA (sl.18.6.-b). Na ovaj nain mogue je sraunati razliku aktivnog
pritiska usljed djelovanja kohezije, tj.:
(18.18.)
0 PA =1 PA PA .
Kao i kod Rankineovog stanja plastine ravnotee, dobije se iz odnosa na
slici 18.6.-b veliina aktivnog pritiska, kao u formuli 17.25., tj.:
PA =

1
H 2 K A 2 H c
2

zanemarujui trei lan jednadbe.

190

Mehanika tla

KA +

2c 2

(18.19.)

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

Na dubini H0 rezultirajui ukupni pritisak bit e PA = 0 , a to je visina pri

kojoj e povrina dijagrama napona na zatezanje biti jednaka povrini napona na
pritisak, a u tom sluaju dobivamo:
H0 =

4c
4c
=
o
tg 45 2 K A .

(18.20.)

Poto se zatezanje izmeu tla i zida ne moe ostvariti, usvaja se dubina h0

gdje je p A = 0 , tj.:
p A = H K A 2c K A = 0 ,
(18.21.)
ili:
h0 =

1
2c
2c
H0 =
=
tg 45o + 2
2

KA

) .

(18.22.)

Aktivni pritisak kod koherentnog tla moe se i grafiki rijeiti, to je kod

sloenih konstrukcija lake nego pomou Coulombove analitike metode. Na
slikama 18.7. i 18.8. data su dva naina grafikog rjeavanja.
Zbog pojave pukotina na dubini h0 klizna prizma bit e ograniena
povrinom zida AB, kliznom ravni AC1 i vertikalnom pukotinom C1 D1.
Da bi se dobila najvea veliina aktivnog pritiska tla sa kohezijom, povue
se vie (najmanje tri) kliznih ravni AC1, AC2, AC3 i za svaku od njih prorauna
teina W1, W2, W3, ukljuujui i zateuu zonu.
Poznavanjem teine Wn i sile kohezije ( H h0 ) c sin n po pravcu,
smjeru i veliini, uz poznate pravce sila Q i P, dobijemo za pojedine klizne ravni
veliinu aktivnog pritiska 1 PA , 2 PA , 3 PA Nanoenjem ovih veliina u
pogodnoj razmjeri na vertikalama pukotina dobit emo krivu dijagrama pritiska
nPA, na kojoj se grafiki pronae maxPA, povlaei tangentu na krivu paralelno sa
terenom. U taki tangente nalazi se i klizna povrina po kojoj bi nastupio smiui
slom (sl.18.7.).

Mehanika tla

191

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

Sl.18.7. Grafiki nain odreivanja aktivnog pritiska za sluaj koherentnog tla: ema sila u
pojedinim klinovima i kliznim ravnima (a) i plan sila (b).

Na slici 18.8. dat je drugi nain grafikog iznalaenja maksimalne sile

aktivnog pritiska kod koherentnog tla. Dubina zateue zone h0 odredi se pomou
jednadbe 18.22. Zatim se izvri podjela na prizme, pri emu su granice izmeu
prizmi na dubini h0 vertikalne. U kontaktu sa zidom javlja se adhezija
Ca = ca AB , a na dijelovima kliznih povrina trenje Ti = Ai c , a te se sile
mogu odrediti. Na kliznim povrinama djeluju, takoer, sile otpora tla (Qi), koje su
rezultanta normalnih napona i dijela otpornosti na smicanje, to odgovara trenju, te,
prema tome, sile zatvaraju ugao smicanja () sa normalom na kliznu prizmu.
Moe se nacrtati poligon sila, pri emu su poznate veliine i pravci sila: W, Ca i Ti,
dok su za sile PA i Qi poznati pravci. Spajanjem presjenih taaka sila PA i Qi
dobijemo krivu ija vertikalna tangenta odreuje maksimalnu silu aktivnog pritiska
maxPA. Slino se moe rijeiti i za nekoherentno tlo ( Ca i Ti = 0 ) i pronai razlika

aktivnog pritiska usljed djelovanja kohezije ( pa ) .

192

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

Sl.18.8. Grafiko odreivanje aktivnog pritiska za sluaj koherentnog tla: klizne plohe sa
silama (a), poligon sila(b)

Ugao odstupanja sile aktivnog pritiska od normale na zid ovisi od

konstrukcije i deformacije potpornog objekta, slijeganja i ponaanja tla iza zida, te
od hrapavosti unutranje strane zida. Ugao je pozitivan ako je slijeganje tla
vee od slijeganja potporne konstrukcije, to je obino sluaj i obratno.
Ako je povrina zida glatka, ugao = 0 , a ako je potpuno hrapav, ugao
otklona od normale iznosi do = . Obino se usvaja =2 3 , kada je tlo
zatieno od raskvaavanja, a = 0 ako je tlo raskvaeno. Kod potpornih
konstrukcija izloenih potresima usvaja se = 2 .
Za razne sluajeve optereenja, vieslojno tlo, nagnutu ili izlomljenu plohu
zida ili terena, te za sluaj postojanja trenja izmeu tla i zida, koriste se grafike
metode prorauna aktivnih pritisaka, koje se baziraju na ravnotei svih
djelujuih sila. Od niza postojeih metoda i ve navedenih (sl.18.7. i 18.8.), najvie
se koristi Culmannova (Kulmanova) metoda koja se moe primijeniti za razne
sluajeve, a jednostavna je i praktina. Od ostalih razmotrit e se metode
Rebhanna Ponceleta (Rebhan Ponseleta) i Engessera (Engesera).
18.1.2. CULMANNOVA METODA
Umjesto analitikog prorauna koji je proveo Coulomb za iznalaenje
najveeg aktivnog pritiska (PA) i kritine klizne ravni (c ) prema slikama 18.4. i
Mehanika tla

193

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

18.5. moe se po istim osnovama primijeniti i grafiki postupak. Uzastopnom

primjenom ve izloene metode za klinove pod raznim nagibima () moemo
nai kritinu kliznu ravan (c ) koja e dati najveu silu aktivnog pritiska

( max PA ) .

Sl.18.9. Princip odreivanja aktivnog pritiska prema Culmannu: poloaj sila za

pretpostavljenu kliznu povrinu sa uglovima (a), poligonom sila normalnim i za
90o rotiranim (b) i pomonom konstrukcijom uglova (c).

Prema metodi Culmanna grafiki se odreuje veliina aktivnog pritiska

P
n
A i kritina klizna ravan
c na slijedei nain:
Iz take A (sl.18.9.-a) povue se proizvoljna ravan pod uglom i prava
pod uglom unutarnjeg trenja . Ako poligon sila (18.9.- b) sainjen za
odreivanje veliina aktivnog pritiska n PA zarotiramo za ugao 90o , dobit
emo da teina klina Wn lei na pomonom pravcu 2' nagnutim pod uglom
prema horizontali, aktivni pritisak bit e paralelan sa poloajnom linijom 1' 3',
koja je nagnuta pod uglom ( + ) prema plohi zida (18.9.-a i c), a time e sila
otpora tla Qn biti paralelna sa pravcem 3', nagnutim pod uglom . Prema tome,
veliina aktivnog pritiska n PA klina omeenog zidom i ravni AC dobit e se
grafiki tako da teinu klina u odreenoj razmjeri nanesemo na pomonu pravu 2',
pod uglom prema horizontali ( AD ) i na kraju take D povuemo pravac

194

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

paralelan sa poloajnom linijom 1' 3', ime emo dobiti i presjenu taku E na
pravcu 3'.
Prava DE predstavlja veliinu sile aktivnog pritiska n PA u mjerilu sila
teina Wn. Du AE predstavlja na pravcu 3' veliinu otpora tla Qn.

Culmannova
linija

Sl.18.10. Culmannova grafika metoda za odreivanje aktivnog pritiska tla.

Nastavljanjem opisanog postupka za vie pretpostavljenih kliznih ravni A

C1, C2 Cn (sl.18.10.), iznalaenjem teine pojedinih klinova W1, W2, Wn i
njihovim pojedinanim nanoenjem na pravac AC dobit emo, paralelnim
povlaenjem pravaca sa poloajnom linijom iz krajeva sile I, II N, presjene
take 1, 2, n na pojedinim kliznim ravnima, a time i veliine sila pritiska 1 PA ,
2 PA , n PA . Spajanjem ovih taaka dobit emo parabolinu krivulju koja se
naziva Culmannova linija. Tangenta na tu krivu liniju sa pravcem A - C i paralela
sa poloajnom linijom odreuju veliinu E D, koja predstavlja veliinu najveeg
aktivnog pritiska max PA , kao i poloaj kritine granine ravni
c povlaei
liniju A Cc kroz taku tangente E.
Provoenjem postupka za klin ogranien kliznom ravni pod uglom
dobit emo veliinu aktivnog pritiska PA =0 . Parabola, znai, prolazi kroz ovu
taku V i kroz taku A, gdje ta ravan pod uglom sijee ravan zida jer je teina
W0 = 0 , pa je i 0 PA = 0 . Ova metoda moe se koristiti i ako iza zida djeluje
linijsko ili ravnomjerno optereenje, to e se obrazloiti u narednim izlaganjima.
Mehanika tla

195

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

18.1.3. REBHANN PONCELETOVA METODA

Rebhann je interpretirao uslove izraza 18.2., kojim se definie poloaj
kritine povrine
c . Ako se ovaj izraz primijeni na aktivni pritisak definisan
jednadbom 18.1., dobijemo (Sara, 1989; Najdanovi, Obradovi, 1981):
PA W sin ( )
sin
=
+W
= 0 . (18.23.)
2

sin ( + )
sin ( + )
Iz poligona sila (sl.18.3.-b) preko sinusne teoreme dobije se:
W sin
Q=
,
(18.24.)
sin ( + )
a iz slike 18.11.-a proizlazi diferencijal teine:

l2
w =
d , odnosno :

w dw
l2

=
=
.

d
2

(18.25.)

Sa porastom ugla smanjuje se teina W, zbog ega se uzima negativan

predznak. Unoenjem izraza 18.24. i 18.25. u 18.23. dobijemo reakciju tla u obliku:
Q=

l 2
sin ( )
2

(18.26.)

Pretpostavimo da je poznat pravac kritine ravni () , koja presijeca teren

u taki C, iz koje povuemo okomicu na pravac povuen pod uglom iz take A
(sl.18.11.-b). Vidljivo je, da je trougao ACD slian poligonu sila W, Q, PA, te se
moe napisati:
Q W
P
=
= A.
(18.27.)
l
g
p
Iz jednadbe 18.26. i 18.27. moe se dobiti:
Q l
W
=
sin ( ) =
.
(18.28.)
l

196

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

Sl.18.11. ema za Rebhannovu metodu: sile na elementarnoj prizmi sa poligonom sila (a),
princip prorauna sa kliznom ravni () i ravni pod uglom () , sa
poligonom sila (b).

Sl.18.12. Rebhann Ponceletova grafika metoda za odreivanje aktivnog pritiska tla.

Iz slike 18.11.-b vidljivo je da je:

l sin ( ) = q ,

(18.29.)

te je:
Mehanika tla

197

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

W
q
qg
=
, ili W =
.
g
2
2

(18.30.)

Izraz q g 2 predstavlja povrinu trougla ACD, a povrina trougla ABC,

pomnoena sa predstavlja teinu klina. Zbog ovoga je povrina trougla ABC
jednaka povrini trougla ACD.
Po Rebhannovoj teoriji kritina klizna povrina ima takav poloaj da
etverougao ABCD dijeli na dva trougla jednake povrine. Iz slinosti trougla ACD
i poligona sila proizlazi sila aktivnog pritiska:
PA =

1
p q
2

(18.31.)

Na Rebhannovoj teoremi zasnovana je Ponceletova grafika konstrukcija

(sl.18.12.), pomou koje se moe dobiti veliina aktivnog pritiska i poloaj klizne
povrine.
Grafiki postupak za odreivanje veliine aktivnog pritiska tla PA, iji je
tok predoen na slici 18.12., je slijedei:
iz noice zida A povuemo pravac pod uglom unutarnjeg trenja ,
koji se u taki C sijee sa linijom terena, nagnutim pod uglom
prema horizontali;
iz vrha zida B povuemo poloajni pravac pod uglom ( + ) , prema
liniji zida AB, koji sijee pravac unutarnjeg trenja AC u taki D;
duina AC se raspolovi i opie polukrug iznad ove duine, sa centrom u
taki 0;
iz take D podigne se normala na du AC, ime se dobije u sjecitu te
normale i polukruga taka E;
taka E prenese se otvorom estara iz take A na pravac unutarnjeg
ugla AC i u sjecitu se dobije taka F;
povlaenjem paralele iz take F sa poloajnom linijom, dobijemo
presjenu taku na liniji terena G, koju otvorom estara iz take F
prenesemo na pravac AC i time dobijemo taku H;
normala u dobijenom trouglu FGH na pravac AC predstavlja njegovu
visinu.
Na ovaj nain dobijemo trougao pritiska iz kojeg proraunamo aktivni
pritisak kao povrinu trougla FGH, tj.:
PA =

1
p q
2

(18.32.)

gdje je:
p izmjerena osnovica trougla FH = FG;
q izmjerena visina trougla GI;
- jedinina teina tla.
198

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

Spajanjem take A sa takom G dobijemo kritinu kliznu ravan nagnutu

pod uglom
c .
Do istog rezultata moe se doi manje tanim grafikim postupkom
prikazanim crtkano na slici 18.12. Iz take B povue se normala na ravan pod
uglom , ime se dobije taka D. Nanoenjem pravca pod uglom od ove
normale iz take B dobije se taka D, kroz koju prolazi polukrug opisan iznad dui
DC, iz centra 0. Povlaenjem tangente na ovaj polukrug iz take A noice zida
dobije se taka E koja se prenese na liniju smicanja i dobije taka F. Daljnji
postupak analogan je prethodno opisanom.
Dijagram pritiska koji je proporcionalan sa dubinom dobijemo pretvarajui
dobivenu povrinu trougla FGH u pravougaoni trougao visine H, a osnovice:

x=

2 PA
.
H

(18.33.)

18.1.3.1. Linija terena paralelna sa linijom ugla otpornosti na smicanje

Sl.18.13. Odreivanje aktivnog pritiska tla kada je linija terena nagnuta pod uglom

Kada se presjecite linije terena i linije povuene pod uglom otpornosti na

smicanje sijeku u beskonanosti (sl.18.13.), postupak odreivanja aktivnog
pritiska grafikom Rebhann Ponceletovom metodom je slijedei:
Povue se uobiajeno poloajna linija iz vrha zida B pod uglom ( + ) sa
unutranjom stranom zida. Odabere se bilo koja taka C na liniji terena i povue
prava paralelno poloajnoj liniji, ime dobijemo taku D na liniji nagiba ugla
unutranjeg trenja. Prenoenjem duine DC estarom iz take D na liniju trenja
Mehanika tla

199

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

dobijemo taku E, a time i trougao CDE. Aktivni pritisak jednak je povrini

dobivenog trougla.
18.1.3.2. Presjena linija terena sa linijom ugla otpornosti na smicanje se ne
sijeku
esto se linija terena i linija ugla otpornosti na smicanje ne mogu da sijeku
na papiru. U tom sluaju se za odreivanje aktivnog pritiska primjenjuje slijedei
postupak (sl.18.14.):

Sl.18.14. Rebhann Ponceletova grafika metoda odreivanja aktivnog pritiska (PA) kada se
linije terena i linija nagiba unutranjeg trenja sijeku daleko.

Iz presjecita C poloajne linije, i linije pod uglom , povue se paralela sa

linijom terena do sjecita sa unutranjom linijom zida, ime se dobije taka D.
Podizanjem okomice iz ove take D do sjecita polukruga povuenog iznad dui
AB dobije se taka E. Du AE prenese se na vanjski zid tako da je AE = AF .
Linija povuena iz take F paralelno sa linijom terena daje taku G na pravcu ugla
unutranjeg trenja, koja predstavlja jedan ugao od trougla pritiska GHI. Ostale se
strane trougla dobiju na prijanji nain, a povrina trougla predstavlja veliinu
aktivnog pritiska, tj.:
1
PA = p q .
(18.34.)
2
Spajanjem take A sa H dobijemo kliznu ravan pod uglom
pritisak na zid dobije se na prije opisan nain.
18.1.4.
200

ENGESSEROVA METODA
Mehanika tla

c . Dijagram

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

Kod iznalaenja aktivnog pritiska tla na potporne konstrukcije univerzalnu

primjenu ima grafika metoda Engessera. Kao i kod Culmannove metode,
izraunaju se teine klinova tla iza zida sa pretpostavljenim kliznim povrinama AC1
ACn. Pojedine teine W1 Wn nanose se u odreenom mjerilu na pravac nagnut
pod uglom u odnosu na horizontalu, ali s lijeve strane, poev od take A
(sl.18.15.). Iz tako dobivenih taaka A1 An povlae se paralele sa odgovarajuim
linijama klinova AC1(1) ACn(n), na osnovu kojih e biti omogueno povlaenje
obvojnice svih pravaca.

Sl.18.15. Odreivanje aktivnog pritiska tla na potporni zid prema metodi Engessera.

Ako se iz take A povue pravac paralelan sa poloajnim pravcem

povuenim pod uglom + iz take B, do obvojnice e se dobiti taka D. Duina
AD daje veliinu aktivnog pritiska tla u istom mjerilu u kojem su nanesene teine
prizmi. Ovom metodom mogue je izraunati veliinu aktivnog pritiska tla u
nekoherentnom materijalu ( c = 0 ) .
Mehanika tla

201

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

Kada zid rotira oko svoje osnove, to je najei sluaj, pritisci na zid rastu
linearno sa dubinom. U tom sluaju sila aktivnog pritiska rastavlja se na trougao
pritiska sa bazom p (sl.18.16.). Ukupna sila PA djeluje u teitu dijagrama pritiska
odnosno u donjoj treini visine trougla.
Kada treba da se ispita veliki broj vertikalnih presjeka prema metodi
Engessera, onda se aktivni pritisak Pi odreuje analitikim putem prema izrazu:
Pi = 0,5 h 2 a .
(18.35.)

Sl.18.16. Dijagram aktivnog pritiska u nekoherentnom tlu.

Prema Ohdeu, vrijednost koeficijenta aktivnog pritiska a daje

horizontalno uee aktivnog pritiska uzimajui u obzir ugao unutranjeg trenja
() , ugao nagiba terena ( ) iza zida i ugao trenja uza zid ( ) , a dobije se
pomou izraza:

a =

1 +n 2 +

,
1 +a 2

( n +m )( n b )
(1 + ab )(1 ma )

1 +n a

(18.36.)

gdje je:
n = tg , - ugao unutranjeg trenja;
m = tg , - ugao trenja izmeu zida i materijala ili ugao nagiba
aktivnog pritiska;
202

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

a = tg ,

- ugao nagiba zida;

b = tg , - nagib terena iza zida.

Ugao klizne ravni

c kod najveeg pritiska dobije se kod vertikalnog
presjeka, a prema slijedeem izrazu:
tgc = n +

(1 + n ) nn +mb , za a = 0, b 0, m 0 ;
2

tg c = n + 1 + n 2 , za b = 0, m = 0;

odnosno : c = 45 + 2.

(18.37.)

(18.38.)

18.2. POSEBNI SLUAJEVI PRORAUNA AKTIVNOG PRITISKA

Postoji vie razliitih sluajeva koje u izvjesnom smislu treba modifikovati
da bi se proraunao aktivni pritisak tla. Kao posebni sluajevi javljaju se razliita
optereenja na tlo iza zida, to ima uticaj na pravac, smjer i veliinu aktivnog
pritiska. Osim toga, konfiguracija terena iza zida, oblik zadnje linije zida,
heterogenost tla i stanje podzemne vode utjeu na postupak grafikog rjeavanja
aktivnog pritiska. Od mnogih sluajeva neki e biti obraeni na jedan od naina
grafikog rjeavanja.
18.2.1. OPTEREENJE TLA KONCENTRISANOM SILOM
Ako na povrini tla iza zida djeluje optereenje u vidu koncentrisane sile Q
(kN/m), veliina aktivnog pritiska moe se najpogodnije nai Culmannovom
grafikom metodom. Veliina aktivnog pritiska dobije se ve opisanim postupkom
(sl.18.10.), s tom razlikom da se kroz taku djelovanja sile mora provui jedna
granina klizna povrina. Na pravcu A Cn nanesu se teine do te linije W1 W2
(sl.18.17.), zatim sila Q i dalje teine ostalih prizmi. Na taj nain dobije se
Culmannova linija (C) koja je diskontinualna, jer na mjestu djelovanja sile (C2) ona
ima skok koji odgovara sili Q.
Na slici 18.17. prikazana je isprekidanom linijom i Culmannova kriva (C')
koja bi se dobila bez djelovanja sile Q. Maksimalni aktivni pritisak PA' za sluaj da
nema sile Q javlja se pri slomu po kliznoj povrini A C1, dok se pri djelovanju
sile Q najvei aktivni pritisak PA javlja za kliznu povrinu A C2. Razlika izmeu
ove dvije Culmannove krive daje poveanje pritiska usljed djelovanja sile Q
( PA ) .
Mehanika tla

203

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

Culmannova
Linija (C) i (C')

Sl.18.17. Odreivanje aktivnog pritiska na zid u sluaju djelovanja koncentrisane sile na

povrini terena.

Sl.18.18. Djelovanje koncentrisane sile Q lijevo od mjerodavne klizne ravni, sa silom

porasta aktivnog pritiska od sile Q PA na raznim udaljenostima od zida
(D).

Ukoliko se sila Q pomjera prema desno, od take C2, dodatna sila aktivnog
pritiska PA smanjivat e se dok u nekoj taki Cn (C3) ne postane jednaka nuli.
Sila Q koja bi djelovala desno od te take C3 ne bi imala uticaja na veliinu
204

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

aktivnog pritiska PA, a kritina ravan bila bi ponovno A C1. Poloaj take C3
zavisi, kako od karakteristika materijala iza zida, tako i od veliine sile Q. Grafiki
se dobije u presjecitu tangente Culmannove krive C' sa C (C3').
Prirast aktivnog pritiska moe biti odreen na isti nain ako sila Q djeluje
lijevo od mjerodavne klizne povrine neoptereenog tla A C1. Najvei prirast
pritiska dat e sila Q u taki C1', a mjerodavna klizna povrina prolazi kroz taku
C1'', gdje prava povuena paralelno sa AC tangira Culmannovu liniju C''. Kada sila
djeluje lijevo od take C1', onda se maksimalna veliina pritiska ne mijenja i ravan
A C1' ostaje mjerodavna klizna ravan (sl.18.18.). Kad je sila usmjerena lijevo od
C2 , aktivni pritisak je PA, a klizna povrina optereene i neoptereene povrine je
A C 1.
Hvatite dodatne sile PA odreuje se priblinim metodama, ovisno o
poloaju sile (Nonveiller, 1981).
18.2.2. DJELOVANJE RAVNOMJERNOG OPTEREENJA NA TLO IZA
ZIDA
U sluaju da je tlo iza potporne konstrukcije optereeno ravnomjerno
podijeljenim optereenjem q (kN m 2 ) , onda se ovo dodatno optereenje pretvara
u dodatni sloj tla iznad povrine terena iste jedinine teine kao i ostalo tlo
(sl.18.19.), visine h, kada se povlai nova pomona linija terena B C, paralelno
liniji terena B C.
U ovom sluaju proraun se provodi za ukupnu visinu H + h , pri emu je:
h=

q kN m 2
( m) .
kN m 3

(18.39.)

Podjela se vri na prizme s tim da su granice izmeu prizmi u

zamjenjujuoj visini (h) vertikalne, to odgovara sutini djelovanja ovoga
optereenja.
Postupak odreivanja sile aktivnog pritiska ( PAg ) je isti kao u normalnom
sluaju, samo se jedinine teine odrede prema obrascu:
Wi = ( i F1 + i F2 ) 1,0 .
(18.40.)
Dijagram pritiska je trapez sa visinom H, kod kojeg pravougaoni dio
predstavlja pritisak od optereenja ( q K A ) , a trouglasti od pritiska tla. Srednji
intenzitet pritiska odredi se iz izraza:

p sr =

PA
.
H

Mehanika tla

(18.41.)

205

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

Pritisci p1 i p2 lahko se odrede raunski iz slinosti trouglova ili se dobiju

grafikom konstrukcijom. Povrina trapeza daje veliinu sile aktivnog pritiska,
koja djeluje u teitu trapeza.

Sl.18.19. Ravnomjerno optereenje pretvoreno u sloj tla iznad linije terena visine h (a), sa
dijagramom aktivnog pritiska (b).

Sl.18.20. Odreivanje veliine (a) i dijagrama (b) aktivnog pritiska na potpornu

konstrukciju u sluaju ravnomjernog optereenja na tlo iza konstrukcije, prema
Rebhann Ponceletovoj metodi.

Veliine i hvatite ukupne sile aktivnog pritiska PAq = PA + Pq moe se

odrediti numeriki ili grafiki prema metodi Rebhann Poncelete ili Culmanno206

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

voj (Kulmanovoj) metodi. Odreivanje aktivne sile pritiska na potpornu konstrukciju u sluaju ravnomjernog optereenja tla iza zida prikazano je prema metodi
Rebhann Poncelete, sa priblinom grafikom konstrukcijom datom na slici 18.20.
Ravnomjerno optereenje q redukuje se na visinu:
q

( m) .
(18.42.)

Visina h = B B ' nanosi se vertikalno iznad terena i povlai du B ' C '

paralelno sa linijom terena BC . Aktivni pritisak prema metodi Rebhann
Poncelete, a za pomjerenu liniju terena B ' C ' odreuje se prema izrazu:
1
P' A = p q ,
(18.43.)
2
a ako se uzme da pritisci na zid rastu linearno sa dubinom, na ukupnoj visini
H + h dobijemo:
h=

( H + h) p

P' A =
odnosno pritisak u taki A:

p=

2 P' A
.
H +h

(18.44.)

U izloenom postupku u obzir nije uzeto trenje u materijalu, zbog ega je

ovaj nain prorauna priblian.
Povrina trougla abc predstavlja aktivni pritisak na zamiljenu ravan A
B, dok je na postojei zid AB aktivni pritisak predstavljen trapezom aedc. Trapez
aktivnog pritiska sastoji se od trougla cdf koji odgovara pritisku tla iza zida i od
pravougaonika H p 2 , odnosno H p 0 , koji odgovara pritisku usljed dejstva
optereenja q ( p 0 = q K A ) . Hvatite sile je u teitu trapeza, to znai da
ravnomjerno optereenje pomjera silu prema gore. Iz dijagrama 18.20.-b proizlazi
aktivni pritisak:

PA =

p + p0
H ,
2

(18.45.)

ili srednja ordinata trapeza:

p sr =

PA
.
H

(18.46.)

Kada je poznato p sr , mogue je i preko ove veliine konstruisati trapez

pritiska.
Pomou Culmannove grafike metode moe se isto tako lahko odrediti
veliina aktivnog pritiska PA za sluaj optereenja tla iza zida ravnomjernim
optereenjem (sl.18.23.).
Mehanika tla

207

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

18.2.3. IZLOMLJENA LINIJA TERENA

Sl.18.21. Aktivni pritisak tla za izlomljenu

liniju
terena iza zida: ema zida i terena (a), aktivni pritisak za teren pod uglom (b) i
(c), kao i sa dijagramom pritiska (d).

Aktivni pritisak tla PA moe se odrediti i za izlomljenu liniju terena iza zida
prema grafikoj metodi Culmanna, ili Rebhann Ponceleta. Ako je teren izlomljen
prema skici 18.21.-a, onda se izmjenom linija terena (18.21.-b i c) moe izraunati
aktivni pritisak po Culmannovoj metodi na slijedei nain:
Najprije se izrauna aktivni pritisak tla na zid produavajui prvu
izlomljenu liniju terena u beskonanost iz tjemena zida, pod uglom 1 (sl.18.21.b). U drugom postupku izrauna se aktivni pritisak uz pretpostavku produenja
druge linije loma pod uglom 2 do sjecita sa unutarnjom stranom produene linije
zida u taki C (sl.18.21.-c), pri emu se dobije prividna visina zida H1.
Grafiki pomou Culmannove metode ili pomou tablica izrauna se
aktivni pritisak 1 PA i smjer linije sloma
1 na zid visine H, za jednolino
nagnut teren pod uglom 1. Na isti nain izrauna se pritisak 2 PA na zid visine
H1 i za teren pod uglom 2.
208

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

Raspodjela pritiska u oba sluaja je linearna, s tim da ova linearnost za

teren nagnut pod uglom 1, koji polazi iz take B, vai samo do dubine h1, na kojoj
kritina klizna ravan za nagib terena pod uglom 1, iz take D sijee unutarnju
stranu zida u taki E. Od ove take raspodjela pritiska pribliava se liniji raspodjele
pritiska za tlo pod nagibom 2 iz take C koja bi se asimptotski sijekla u
beskonanosti. Ovim se dobije priblian intenzitet pritiska na donjem rubu zida pA,
a povrina a, b, d daje ukupnu silu pritiska PA koja djeluje u njegovom teitu i
neto iznad H 3 (sl.18.21.-a i d).

Sl.18.22. Odreivanje aktivnog pritiska tla kod izlomljene linije terena.

Sl.18.23. Odreivanje aktivnog pritiska tla na zid za sluaj optereenja izlomljenog terena
iza zida ravnomjerno podijeljenim optereenjem q1 i q2.
Mehanika tla

209

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

Navedeni nain prorauna aktivnog pritiska tla na zid, iza kojeg je povrina
terena izlomljena, dosta je sloen. Vidljivo je da aktivni pritisak na zid ne raste
linearno sa dubinom, ali odstupanja od linearne raspodjele obino nisu velika.
Ovakav sluaj najbre se moe rijeiti pomou Culmannove metode
(sl.18.22.). Nanesemo liniju pod nagibom u odnosu na horizontalnu ravan i
poloajnu liniju iz take B pod uglom ( + ) . Izdijeli se teren iza zida prvo
kliznom povrinom AC1, a zatim i preostalim povrinama i izraunaju teine
prizmi. U pogodnoj razmjeri nanesu se teine na povrinu pod uglom i na ve
poznati nain odredi se Culmannova linija, veliina aktivnog pritiska PA, kritina
klizna povrina AD i raspodjela pritiska po dubini.

Sl.18.24. Odreivanje aktivnog pritiska tla i pritiska od kohezije Culmannovom metodom, za

sluaj izlomljenog i optereenog terena, linearnim i kontinualnim optereenjem
(Trke, 1990).

Teren iza zida, pored toga to moe biti izlomljen, esto je optereen
linearnim ili kontinualnim optereenjem ili njihovim kombinacijama (sl.18.23. i
18.24.). Ve poznatim nainom dobije se Culmannova linija, veliina aktivnog
pritiska (PA) i kritina klizna ravan (c ) . Vano je da se usvoje granice kliznih
210

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

prizmi ispod sile i u lomnim takama terena. Pored teine prizmi (W) dodaju se
optereenja od sila (Pn), odnosno ravnomjernog optereenja ( qn ln ) (sl.18.23.).
Na slici 18.24. prikazan je nain iznalaenja aktivnog pritiska za koheziju
( c PA ) kod koherentnog tla. Na c liniji, koja se povue pod uglom

c 90o , nanese se sila trenja (Tc = c AD ) i povue paralela sa kritinom

linijom sloma tla. Na sili aktivnog pritiska dobije se veliina sile aktivnog pritiska
od kohezije c PA = CE i od optereenja i teine PA ( + q ) = EF .

18.2.4.

POLIGONALNO IZLOMLJENA UNUTARNJA POVRINA ZIDA

Veliina i hvatite aktivnog pritiska PA na izlomljenu unutarnju stranu zida

mogu se odrediti bilo kojom od metoda, s tim da se odreivanje aktivnog pritiska
vri zasebno za svaki dio zida.

Sl.18.25. Iznalaenje aktivnog pritiska i dijagram pritiska na zid sa izlomljenom unutarnjom

stranom odreen Culmannovom metodom.

Za dio zida iznad preloma B (sl.18.25.) odredi se aktivni pritisak

koji se dobije pritisak u prelomu:

l1 =

21 PA
,
h

1 PA

za

(18.47.)

te se nanese dijagram pritiska b, c, b2. Da bi se odredio pritisak 2 PA na dio zida

AB, potrebno je produiti pravac zida AB do presjeka sa linijom terena u taki D, te
Mehanika tla

211

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

se odredi ukupni aktivni pritisak na liniju AD i prorauna pritisak (l2) na dubini

H + h' :

l2 =

22 P ' A
,
H + h'

(18.48.)

i nacrta dijagram a, a1, d. Od ovoga trougla odbija se dio trougla b1 , b2, d, te je

aktivni pritisak na donji dio zida 2 PA predstavljen trapezom a, a1, b1, b2.
Napadne take sila 1 PA i 2 PA nalaze se u teitu trougla, odnosno trapeza.
Ukupni aktivni pritisak PA odredi se iz poligona sila, a hvatite pomou
verinog poligona.
Slino prethodnom sluaju, veliina pritiska na poligonalno izlomljen zid
(sl.18.26.) moe se odrediti grafiki i analitiki. Da bi se dobio ukupni pritisak,
moraju se odrediti parcijalni pritisci na plohe: CD, BE i AF iz ega se izraunaju
raspodjele aktivnih pritisaka. rafirani djelovi trougla predstavljaju parcijalne
veliine sila aktivnih pritisaka 2 PA i 3 PA i njihove komponente djeluju u
teitu dijagrama pritiska. Rezultanta aktivnog pritiska dobije se pomou poligona
sila, a hvatite verinim poligonom (sl.18.26.).

Sl.18.26. Aktivni pritisak na zid sa poligonalnom unutarnjom stranom zida.

212

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

18.2.5.

USLOJENO TLO IZA ZIDA

Na slici 18.27. dat je sluaj dvoslojnog tla iza zida a prikazana su dva
naina iznalaenja aktivnog pritiska:
redukcijom jedinine teine gornjeg (1) na donji (2) sloj;
gornji sloj smatramo optereenjem donjeg sloja i podjelu sloja 1.
vrimo vertikalno.
Aktivni pritisak prvog sloja ( 1 PA ) odredi se na uobiajen nain za
homogen materijal jednom od opisanih metoda. Iz poznatog ukupnog aktivnog
pritiska na dio zida visine h1, izrauna se pritisak na dubini h1, iz poznatog izraza:
2 P
l1 = 1 A ,
(18.49.)
h1
i nacrta dijagram pritiska koji ima trouglast oblik b1' , b2' , d ' .

Sl.18.27. Aktivni pritisak uslojenog tla na zid sa dijagramom pritiska.

Aktivni pritisak

( 2 PA )

na donji dio zida AB odredi se jednom od poznatih

metoda redukujui zapreminske teine gornjeg sloja tla 1 na zapreminsku teinu

donjeg sloja 2 , tj.:

h1 1 = h0 2 , h0 = h1

Mehanika tla

1
.
2

(18.50.)

213

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

Ako je

1 >

, onda je h0 > h1 i obratno.

Na ovaj nain za visinu se dobije h2 + h0 zajednika zapreminska

(jedinina) teina 2 , za koju se odredi fiktivni aktivni pritisak 2 P' A i izrauna
veliina pritiska:
2 P '
l2 = 2 A ,
(18.51.)
h2 + h0
i nacrta dijagram pritiska od kojeg se odbije gornji dio trougla b1' , b2' ' , c ' .
Veliina aktivnog pritiska na dio zida AB dobije se iz povrine trapeza
a1' , a2' , b1' , b2' ' , koja iznosi:
2 PA =

l1' + l2
h2 ,
2

(18.52.)

sa napadnom takom u teitu trapeza.

Na ovaj nain dobiju se u taki B razliiti pritisci sa gornje i donje strane,
kao i dvije ravnine sloma A, F, G, razliitog nagiba, to je posljedica razliitih
karakteristika materijala u slojevima.
Pritisak na dio zida AB moe se dobiti zamjenom gornjeg sloja
optereenjem q = 1 h1 na graninoj liniji slojeva. U tom sluaju podjela na
prizme u gornjem sloju vri se vertikalnim ravnima u kojima se (kao i izmeu
slojeva) zanemaruje trenje. Prema ovome, teina prizme Wi bila bi:
Wi =i F1 1 +i F2 2 . Sila 2 PA odredi se iz karakteristika sloja 2, a zatim
razloi u trapez visine h2, ija se srednja ordinata odredi iz izraza psr = 2 PA h2
(sl.18.27.-a). Aktivni pritisak na dio zida BD sa trouglastim optereenjem odredi se
na jedan od ve poznatih metoda.
18.2.6. UTICAJ PODZEMNE VODE NA AKTIVNI PRITISAK
U sluaju postojanja podzemne vode iza zida aktivni pritisak se poveava.
Ovisno o vrsti materijala i stanju podzemne vode ovo poveanje moe biti veoma
uticajno.
Proraun aktivnog pritiska provodi se odvojeno za pritisak iznad nivoa
podzemne vode (NPV) 1PA i za pritisak ispod NPV, 2PA. Pored aktivnog pritiska tla
PA na zid djeluje i hidrostatski pritisak Pw, koji treba uzeti u obzir i sa unutarnje i sa
vanjske strane, ukoliko on postoji.
Aktivni pritisak na dio zida BC visine h1 (sl.18.28.) odredi se na jedan od
ve poznatih naina (Culmannovom ili Rebhann Ponceletovom metodom) i
izrauna veliina pritiska na dubini h1 (sl.18.28.-b) prema poznatom obrascu:
214

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

l1 =

21 PA
,
h1

(18.53.)

gdje je:
1 PA

1
1 p q po Rebhann Ponceletu ili se po Culmannovoj metodi
2
grafiki otita veliina. U tom sluaju uzima se zapreminska
(jedinina) teina djelomino zasienog tla vodom iznad NPV 1 ,
tj.:
1 = (1 n ) s + n S r w .
(18.54.)

Sl.18.28. Odreivanje aktivnog pritiska u tlu sa podzemnom vodom iza zida: optereenja na
zid (a), dijagram pritiska od tla (b) i vode (c).

Aktivni pritisak 2PA na dio zida AB odredi se na analogan nain za uslojeni

sluaj tla iza zida, s tim to se ovaj pritisak rauna sa jedininom teinom tla
potpuno potopljenog u vodi 2' , tj.:

' 2 = (1 n ) ( s w ) .

(18.55.)
Ispitivanjem je ustanovljeno da je ugao unutarnjeg trenja iznad i ispod
NPV isti, tj. 1 = 2 = , a aktivni pritisak na dio ovoga zida djeluje pod uglom
2 .
Redukovanjem visine:

h = h1

1
,
2'

(18.56.)

iznae se veliina zemljanog pritiska 2PA i prorauna raspodjela pritiska, koja je u

obliku trapeza abef (sl.18.28.-b).
Mehanika tla

215

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

Hidrostatski pritisak izrauna se iz izraza:

1
1
2
Pw = w h32 w ( h3 h2 ) ,
(18.57.)
2
2
koji raste linearno sa dubinom (sl.18.28.-c). Rezultirajua sila Pw dobije se iz
razlike pritisaka 1Pw - 2Pw u teitu trapeza visine h3 i djeluje okomito na zid.
Prethodni zadatak, za sluaj postojanja nivoa podzemne vode u tlu iza zida,
moe se rijeiti i na drugi nain (sl.18.29.). Prvo se odredi aktivni pritisak 1PA za
nepotopljeni dio zida BC, s tim da se teine izdijeljenih prizmi raunaju sa
prirodnom jedininom teinom (zasieno tlo) 1 (sl.18.29.-b). Veliina aktivnog
pritiska razloi se na trougao pritiska na visini h1 sa ordinatom u taki C:
2 P
p1 = 1 A .
(18.58.)
h1
Dobiveni pritisak p1 zadri se kao konstantan uticaj i za dio zida AC, s tim
da se jo doda uticaj potopljenog materijala (sl.18.29.-a). U tom sluaju prizme se
dijele na nain da se nivo podzemne vode smatra povrinom terena, a teina prizmi
rauna se sa efektivnom jedininom teinom materijala (potpuno potopljeno tlo):
2' = zas. w ,
(18.59.)
gdje je zas. i w jedinina teina zasienog tla, odnosno vode. Na taj nain
dobivenu parcijalnu silu aktivnog pritiska razloimo u trougao pritisaka na visini h2
sa ordinatom u taki A:
2 P '
p2 = 2 A
(18.60.)
h2

Sl.18.29. Iznalaenje aktivnog pritiska za sluaj podzemne vode u tlu iza zida: optereenja
na zid sa dijagramima pritiska (a) i teine tla (b).

216

Mehanika tla

18. Aktivni pritisak tla na potporne konstrukcije

Dobijeni trougao dodamo konstantnom dijelu dijagrama na visini AC, ime

se dobio trapez pritiska acdf, u ijem teitu se pronae aktivni pritisak 2PA, koji
djeluje na dio zida AC pod uglom 2 . Za dio zida pod uticajem podzemne vode
odredi se pritisak od vode na zid koji raste linearno sa dubinom ija je maksimalna
vrijednost:
pw = w h2 .
(18.61.)
Rezultirajua sila Pw nanese se u teitu trougla pritiska i djeluje okomito
na zid.
Iako su pritisci na dijelu zida AC smanjeni zbog smanjenja efektivne
teine, ipak je ukupna sila pritiska sa pritiskom vode znatno vea nego u
normalnim sluajevima.
18.2.7. AKTIVNI PRITISAK NA ARMIRANO - BETONSKI POTPORNI ZID
Kod pomjeranja zida pomjera se i dio tla (BCG) zajedno sa zidom pod
uglom 45o + 2 i djeluje kao njegov dio.

Sl.18.30. ematski prikaz iznalaenja aktivnog pritiska na armirano - betonski zid.

Prvo se odredi 1PA na dio zida AB, zatim na BC 2P'A, ali na taj nain to se
BC produi do sjecita sa terenom u taki E. Dijagram optereenja je trapez b, b',
c, c', koji odgovara duini BC. Zatim se produi du CD do F i odredi pritisak u
Mehanika tla

217

V Pritisak na potporne i podzemne konstrukcije

obliku trougla na dui FD koji se redukuju na trapez c, c, d, d (sl.18.30.) i dobije

se sila 3PA.
Nagibi aktivnih pritisaka su za kontakt izmeu betona i tla = 2 3 ,
dok na kontaktu tlo zemljani klin = .
Dimenzioniranje zida vri se na osnovu potiska na ravan zida A G.

218

Mehanika tla