UVOD

Film strave je jedan od prvih, a ujedno i jedan od najosporavanijih filmskih anrova u

povijesti. Moe u sebi sadravati gotovo sve ostale filmske anrove pa i pripadati raznim
rodovima( ak i dokumentarnom, ako raunamo snuff filmove). Niz primjera dokazuje da i
neuspio film strave moe istodobno biti i zanimljiv i originalan i poseban ak i ako je
okantnost njegova jedina vrijednost.
Postoji na tisue napisa o filmu strave u kojima je anr obraivan s moralnog, drutvenog,
kulturolokog, fenomenolokog, psiholokog, filozofskog i svih ostalih moguih gledita.
Filmovi strave analizirani su do najmanjih detalja, a u njima je pronaeno bezbroj skrivenih
znaenja, alegorija i metafora.
Svaki dananji gledatelj horor-filmova oekuje dvije stvari. Takav film u gledatelja mora ili
izazvati strah ili izloiti njegova vizualna osjetila uasnim, nasilnim scenama.
Vjena tema izmeu dobra i zla samo je u filmovima strave prikazana na ultimativno
beskompromisan nain. Ljudski rod je opsjednut temom smrti( ultimativnim ciljem) i nasilja
( ultimativnim sredstvom) i to je jedan od najistinitijih razloga zato ljudi vole horore. Smrt i
nasilje nas podsjeaju na proroanstvo sveope destrukcije, odnosno autodestrukcije.
Najdublji su i univerzalni ljudski strahovi strah od smrti i strah od nepoznatog. Filmovi strave
suoavaju ovjeka s osnovnim strahom te moemo rei da mu nudi svojevrsne izazove.
Nasilje je, pak, jedan od jedan od dva osnovna ljudska nagona. Ako je strah uglavnom u
naim glavama, nasilje je ono to doista vidimo, pa moemo ustvrditi da strah vie pripada
fantastinom, imaginarnom hororu, dok je nasilje svojstvenije realnoj stravi. Isto tako bismo
mogli zakljuiti da je strah u krajnjem sluaju neto subjektivno, svojstveno pojedincu, dok je
nasilje objektivno, svojstveno svima.

NOVI FILM STRAVE

S obzirom da je strah vrlo neuhvatljiv pojam i prilino subjektivan, baviti emo se nasiljem u
filmovima strave s realistinim obiljejima. Kako su se stari filmovi strave vie bavili
atmosferom i strahom nego prizorima nasilja, pozornost emo usmjeriti na razdoblje
modernog, odnosno novog filma strave koji poinje s 1960.godinom.
Nakon Psiha, Alfreda Hitchocka, film strave se razvija u dva osnovna pravca: fantastini i

realistini. Manji broj filmova nastavlja s temama o imaginarnim biima (vampirima,

mumijama i sl.) i taj bismo pravac mogli nazvati klasinim, jer je njegova bitna odrednica i
nadalje fantastika. U filmovima novog pravca dominiraju realna, ljudska udovita
(uglavnom muitelji i ubojice), a radnje su smjetene u realistino okruenje.
Modernim ili novim filmom strave ispravno bi bilo nazvati filmove oba spomenuta pravca
nastale nakon Psiha, jer to djelo na jo jedan bitan nain utjee na nadolazee filmove strave
(pa i filmove ostalih anrova). Stvoreno je nekoliko doista uznemirujuih radova, koji su
utjecali na razvoj filma i izvan vlastitog anra.
Sedam vrlo nasilnih filmova strave obiljeilo je filmsko stvaralatvo dr.pol.20.st. i utjecalo
kako na razvoj anra tako i na razvoj filma uope. Tih sedam djela ine osnovnu nit razvoja
anra na koja se svi ostali filmovi na neki nain oslanjaju i nadovezuju.

Psycho,( 1960.god.)
Alfred Hitchock je sa Psihom stvorio i zapoeo eru modernog filma strave. Snimljen
je u vrlo kratkom roku i s vrlo malo novca. Hitchock je namjerno izaao iz studija i
snimio film na stvarnoj lokaciji da utedi uloeni novac i samim time smanji rizik
neuspjeha, jer njegov film je bio svojevrstan eksperiment u kojem se stari majstor
doslovce poigravao sa publikom.
Glavna junakinja( ili barem osoba koju smatramo glavnom junakinjom) umire na vrlo
okantan nain, i to bez ikakva oita razloga. Poslije saznajemo da se u poremeenoj
psihi Normana Batesa kriju dvije osobe: on sam i njegova pokojna majka, koju je
vlastoruno ubio naavi je s ljubavnikom, a potom preparirao, jer bez nje ipak nije
mogao ivjeti. Njegova imaginarna majka zauzvrat ubija redom sve djevojke koje
Norman poeli.
Element koji je bio posve nov, uz ve spomenutu udnu strukturu, spajanje anrova i
prebacivanja strave iz natprirodnog u svakodnevnicu, element je poistovjeivanja s
udovitem. U sluaju Psiha, nitko nije znao da je ubojica Norman Bates, nego su
svi mislili da je rije o njegovoj strogoj i zloj majci, pa kad je Norman pokuao prikriti

njezin(zapravo svoj) zloin, svi su podsvjesno navijali za njega, a redatelj nas je kroz
taj dio filma vodio uz njegov lik i nain razmiljanja.

Last House on the Left,(1972.god.)

Ovaj film Wesa Cravena je prilino uznemirio ameriku javnost s vrlo malo napora.
Dvije djevojke odlaze u grad na koncert rock-grupe, ali ih zaustavi skupina kriminala,
koji ih potom siluju i ubiju. Igrom sudbine, kad im se pokvari automobil utoite
nalaze upravo u kui roditelja jedne od rtava. Kada roditelji shvate koga su ugostili,
slijedi osveta koja je dovedena do ekstrema. U nonoj mori jednog od silovatelja otac
rtve stavlja zidarsko dijetlo njemu u usta i ekiem udara u dijetlo. Prava kazna koja
e uslijediti, a napravit e je rtvina majka, sastojat e se od odgrizanja spolovila. Iako
se najneugodnije iznenadio silovatelj, na takvu scenu nisu bili spremni gledatelji ni
cenzura davne 1972.godine. pa se opisano moe vidjeti samo u nerezanimverzijama
filma. Kraj scene spada u antologiju bizarnog, a gledatelji dan-danas taj prizor
doekuju s Ma nee valjda!.
Kad se situacija prebaci na teritorij nasilja, film postaje nadahnutiji. Zahvaljujui
grubom naturalizmu opet najbolje uspijevaju scene nasilja i sadizma, pa film poinje
funkcionirati i dobiva na ozbiljnosti tek sa scenom silovanja, koja potpuno odudara od
ostatka filma. Samo u detaljima potpuno naturalistina(slina silovatelja na licu rtve),
moglo bi se rei da je jedna od najuvjerljivijih scena silovanja uope.

Halloween,(1978.god.)
Carpenterov film mnogi smatraju pravim slasherom, iako smo ve napomenuli kako se
slini filmovi pojavljuju odmah nakon Psiha. No vjetica prua Hollywoodu idealnu
formulu koja glasi: zlikovac je besmrtan, na kraju svakoga nastavka moe biti ubijen
da bi u sljedeem oivio kao da se nita nije zbilo.
Roeni ubojica Michael Myers prvi put ubije sa est godina, da bi potom ekao vie
od desetljea priliku da pobjegne iz umobolnice u koju je bio smjeteni poinio seriju
novih ubojstava.
Film do samog kraja potuje realnu dimenziju u koju je smjeten, da bi se na kraju
saznalo da je ubojica praktiki neunitiv i da predstavlja utjelovljeno zlo. Tim krajem

film se uklapa u vampirske filmove u kojima se zlo na ovaj ili onaj nain nastavlja.
Ipak, unato svim tim natprirodnim elementima, jedna se realna scena urezala u
pamenje gledateljima: kad glavna junakinja zatrai pomo od susjeda, oni je
jednostavno ignoriraju, ak ugase svjetlo ispred ulaznih vrata. Taj postupak nadmauje
sva Myersova ubijanja, koliko god ona okrutna bila.

Friday,the 13th,(1980.god.)
Petak 13. Snimio je 1980.godine redatelj i producent Sean Cuningham. Do dananjeg
dana postoji tono deset dijelova istoimenog serijala.
U prvom dijelu ubojica nije Jason, nego njegova poremeena majka.
Grupa tinejdera odlazi na jezersko kampiranje u zabiti dio Sjedinjenih Drava. Za
razliku od veine dotadanjih, ali i kasnijih horora identitet ubojice nepoznat je do
samog kraja, kada saznajemo da gospoa Voorhees ubija sve ljude zbog toga to se
njen jedanaestogodinji sin utopio prole godine na istom jezeru, a nitko ga nije
pokuao spasiti. Ovaj film je donio vaan pomak za anr; napredak u polju specijalnih
efekata. ( scena sa sjekirom- nakon zamaha i udarca vidimo gdje i kako je sjekira
sjela). Osim scene sa sjekirom(koja je zavrila u rtvinom licu) dobili smo vrlo
naturalistinu, ali ipak neuvjerljivu scenu u kojoj jednom od rtava iznenada kroz grlo
izae harpun. Sljedei kadar se odnosi na ovjeka koji je strijelama pribijen na vrata.
Rije je o filmu sa svjetskim uspjehom. Distributer nije tedio na reklami i film je
postao hitom.

Henry: Portrait of a Serial Killer,(1986.god.)

Usprkos svim moguim varijantama pokolja i ubijanja iscrpljenim s Jasonom,
Freddyem Kruegerom i Michaelom Myersom, nitko nije bio spreman na Henryja iz
istoimenog filma Johna McNaughtona. Naslov je obeavao mnogo kako producentima
tako i ljubiteljima horora. Naalost, razoarali su se i jedni i drugi jer Henry je bio sve
samo ne obian horor film za mase.
Redatelj se u filmu bavi izmiljenom verzijom pravog serijskog ubojice Henryja Lee
Lucasa, ija je stvarna pria dovoljno zanimljiva za nekoliko filmova, jer pravi Henry

ubio je neto manje od 150 osoba.

Pria je jednostavna. Henry u Chicagu dijeli stan sa zatvorskim kolegom Otisom kojem
dolazi sestra Becky u posjet. Izmeu nje i Henryja se razvijaju simpatije, ali ni Otis nije
potpuno ravnoduan prema njoj, pa se tu javljaju prvi jai sukobi izmeu njih dvojice.
Henry u meuvremenu uvodi Otisa u svoj specifian nain razonode. Otis, koji je u
poetku okiran, poinje uivati u ubijanju i iivljavanju(u jednoj sceni shvaamo da
mu ni nekrofilija ne smeta), dok je Henry potpuno aseksualan tip. Kad se konano
uspije zbliiti sa Becky, zatjee ih ljubomorni Otis. Henry izlazi iz kue, a kad se vrati
zatjee Otisa kako siluje vlastitu sestru. Zajednikim snagama ga ubiju, a potom ga
Henry razree na komade, rasporedi u dvije vree za smee i dijelove baci sa mosta u
rijeku. Nakon rjeavanja Otisa odlaze iz grada i prenoe u motelu. Ujutro sam Henry
izlazi iz sobe, a putem izbacuje jo jednu prepunu torbu.
U sceni u kojoj Becky priznaje da ju je vie puta silovao vlastiti otac, Henry uzvraa
priom o danu kada je ubio majku. To povjeravanje jedna je od najbitnijih scena u
filmu, a iz nje proizlazi da se Henry ba dobro i ne sjea svih detalja, jer spomene
nekoliko naina na koji je ubio majku.
U najozloglaenijoj sceni u kojoj Henry i Otis snimaju ubojstvo jedne cijele obitelji
cenzura je uinila svoje a tako postoje verzije u kojima se ne vidi ba sve(maknuli su
moment kada je slomljen vrat majci, a ostavili su Otisovo uputanje u predigru s
njezinim leom).Rije je o jednoj od najuznemirujuih scena u povijesti filma, jer
djeluje poput dokumentarca, te je ovaj film realno nasilje doveo do krajnjih granica.

The Texas Chainsaw Massacre,(1974.god.)

Uz Psiha i No ivih mrtvaca, film Tobea Hoopera je definirao moderni film strave.
Nekolicina mladih hipija voze se kombijem te putem pokupe udnog autostopera koji
uskoro dokazuje svoju poremeenost pa ga otjeraju iz vozila. Kad konano stignu na
cilj, odlue proetati seoskom okolicom. Na kraju ostanu samo djevojka i njezin brat
koji je invalid. Druga djevojka i dva mladia su ve ubijeni, te kasnije Leatherface
motornom pilom ubije invalida a djevojka ostane sama. Kako ne zna da su ostali
lanovi njegove obitelji osobe koje je ve susrela, obrati im se za pomo pa djevojku
uhvate, veu za stolac i mue je psihiki i fiziki.
Ako je Psiho donio realizam, iznenaenje, sukrivnju rtve, No ivih mrtvaca

hladnou, okrutnost, depresiju, izgubljenost, nemo i nemogunost iskupljenja,

Teksaki masakr je donio jo nekoliko bitnih elemenata: ekstremno(grafiko)nasilje i
sadizam radi sadizma. Hooperovi zlikovci su retardi lieni svih drutvenonemoralnih
naela, a njihov je sadizam iskonski. Hooper je u svom filmu na mala vrata uveo temu
ljudoderstva. Razlozi Leatherface-ova ubijanja nisu nam jasni, ali imamo dojam da
on jednostavno nije mogao postupiti drukije i da su rtve vie krive to su se nale u
njegovoj kui.

Night of the Living Dead,(1968.god.)

George Adrew Romero je spojio futuristiku znanstveno fantastiku sa starim ve
vienim hororom sa ivim mrtvacima.
Na groblju brat i sestra nailaze na ovjeka koji ih napada bez povoda. Brat stradava , a
sestra bjei na osamu, gdje se uskoro nae sa jo nekoliko bjegunaca sa slinim
iskustvima. Ubrzo ih okruuju horde luaka ije je napade zbog brojnosti nije lako
odbiti. Jedna osoba shvati da su to leevi koji su zbog radijacije rakete koja se vratila
iz svemira, neobjanjivo oivjeli. Da stvar bude gora, svaki ugriz znai zarazu i brzu
smrt.
Romerova, iako ne originalna ideja o hodajuim mrtvacima, snimljena je na
hiperrealan nain, kao da se to stvarno i dogaa, a taj realitet je okirao gledatelje.
Najvie su ih prestravile scene u kojima zombiji konzumiraju ostatke dvoje
ljubavnika. Openito stravinost filma ne lei u njegovoj fantastinoj i stravinoj ideji,
nego u realno prikazanoj situaciji gdje ljudi bez razloga napadaju, ubijaju, a potom i
jedu svoju vrstu, u najdrastinijem sluaju svoje najblie.
Najstravinija i danas vrlo snana scena jest ona u kojoj djevojica lopatom za vrt
ubija vlastitu majku i ona ostavlja dubok dojam istodobno na nekoliko razina.
Utjecaj ovog filma je zaista golem. Novost u odnosu na ostale filmove ne lei samo u
navedenoj eksplicitnosti i naturalizmu, nego i u naglaenoj atmosferi izgubljenosti i
nemoi, gotovo alegoriji smaka svijeta.

ZAKLJUAK
Nasilan prizor u filmu strave mnogo vie bolinego slian takav u nekom akcijskom filmu.
Iako je nedvojbeno da filmovi strave idu na kartu oka i u njima je bitniji nain smrti nego
smrt sama po sebi, nasilne radnje je potenije snimati u svoj njihovoj odvratnosti, jer takvi nas
filmovi upozoravaju i podsjeaju na okrutnu stvarnost, a nisu namijenjeni uivanju ili zabavi.
Film strave na poetku novog stoljea kao da se opet naao na nuli. Mnogi su tvrdili da je anr
napokon mrtav i da nema vie nita novo za rei. No rije utjehe nudi redatelj Robert
Rodriguez koji tvrdi da film strave unato svim simptomima nikada ne umire i da e se, u
intervalima i u nekom novom obliku, vraati sve dok bude filma.