Parika mirovna konferencija 1919.

godine je bila konferencija koju su organizirali

pobjednici u Prvom svjetskom ratu kako bi ustanovili mirovne sporazume izmeu
Saveznika i poraenih Sredinjih sila. Konferencija je otvorena 18. sijenja 1919.
godine i trajala je do 21. sijenja 1920. godine sa nekoliko prekida. Parika
mirovna konferencija zapoela je 18. sijenja 1919. godine. Predsjednik Woodrow
Wilson imao je veliku ulogu na konferenciji, a sudionici konferencije uglavnom su
se pridravali odredbi Wilsonovih 14. toaka. Glavna joj je zadaa bila dogovoriti
uvjete mirovnih ugovora s poraenim zemljama u Prvom svjetskom ratu i
uspostaviti mir u Europi. Do srpnja 1919. godine konferencijom su dominirala
"velika etvorka" - predstavnici Francuske, Italije, SAD-a i Velike Britanije. Bili su
to Georges Clemenceau, Vittorio Orlando, Woodrow Wilson i David Lloyd George.
Usmjeravali su rad konferencije i donosili odluke. Nakon srpnja 1919. godine,
odluke je donosilo Vijee efova izaslanstava zemalja pobjednica sastavljeno od
ministarstava vanjskih poslova, a ono je voeno interesima velikih europskih sila
zanemarilo odredbe Wilsonovih 14 toaka. Nisu se sloili oko ispunjenja uvjeta
Londonskog ugovora. Veina zemalja pobjednica nastojala je prigrabiti to vie
novca od reparacije, a ameriki je Kongres odluio povui svoga predstavnika s
Parike mirovne konferencije. Stoga je amerika vlada s poraenim dravama
morala sklapati posebne mirovne ugovSa svakom je lanicom poraenih
Sredinjih sila pregovarano posebno. A s Austrijom i Maarskom, dravama koje
su smatrane sljedbenicama poraene Austro-Ugarske Monarhije pregovori su
takoer voeni zasebno.
Sve su poraene drave smjele imati ogranieni broj vojnika; oduzeti su im
teritoriji; dio teritorija koje nisu dobile novonastale zemlje ili zemlje pobjednice
zaposjele su meunarodne snage, a Njemakoj su nametnute reparacije.
Maarskoj je oduzeto oko 60% podruja i prikljueno Austriji, ehoslovakoj,
Dravi Slovenaca, Hrvata i Srba te Rumunjskoj. Rumunjskoj je prikljuen gotovo
cijeli Erdelj, u kojemu je do tada ivjelo nekoliko milijuna Maara i Nijemaca, koji
su protjerani u druge krajeve Maarske, Austrije i Njemake.ore.
Liga naroda (takoer Drutvo naroda), meunarodna organizacija za osiguranje
mira i jaanje meunarodne suradnje, osnovana na poticaj amerikog
predsjednika W. Wilsona nakon I. svjetskog rata sa sjeditem u enevi. Temeljni
propis Lige bio je Pakt donesen na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu 28. IV.
1919., koji je zatim unesen u mirovne ugovore zakljuene 1919/20. Njime su
drave lanice bile obvezne potovati neovisnost i teritorijalnu cjelovitost svake
lanice te, prije pribjegavanja ratu, pokuati diplomatskim sredstvima mirno
rijeiti sporove. Rat je bio zabranjen pod odreenim okolnostima, ali ta zabrana
nije bila apsolutna. Bili su predvieni sluajevi zajednike akcije prema
remetitelju mira, koje su trebale imati oblik gospodarskih sankcija ili, kada one ne
bi bile dovoljne, vojne intervencije. Tijela Lige bila su: a) skuptina svih lanica, u
kojoj je svaka imala jedan glas; b) vijee, u kojem su odreene velike drave
(Francuska, Italija, Japan, Velika Britanija, poslije Njemaka i Sovjetski Savez)
imale stalno mjesto, a ostale su dolazile u vijee izborom u skuptini na 3 godine
(isprva 4, pa 6, i poslije 9 nestalnih mjesta); c) tajnitvo. Uz ta glavna tijela
postojalo je i vie pomonih tijela i organizama: l) pravnog ili politikog karaktera

 Stalni sud meunarodne pravde, Stalna komisija za mandate, Odbor Vijea Lige
za manjine, Komisija za vojna pitanja i pitanja razoruanja itd.; 2) socijalnog ili
gospodarskog karaktera Meunarodna organizacija rada, Zdravstvena
organizacija, Ekonomsko-financijska organizacija, Organizacija za promet i tranzit,
Organizacija za intelektualnu suradnju, itd. Isprva je Liga naroda imala 42
lanice, no taj se broj poveao do 63 pristupanjem novih lanica, meu kojima su
bile Njemaka (1926) i Sovjetski Savez (1934). U poetku je imala neke uspjehe u
stiavanju manjih sukoba i sprjeavanju lokalnih ratova te u meunarodnoj
suradnji, ali je ubrzo postala sredstvo politike velikih, pa i nekih drugih drava.
Slaba ve u poetku, jer joj neke velike drave nisu pripadale (SAD nije nikada
pristupio, a SSSR tek u doba njezina slabljenja), ona nije mogla sprijeiti pokuaje
imperijalizma u Aziji (upad Japana u Manduriju 1931), Africi (talijanski napad na
Etiopiju 1935) i u samoj Europi (Njemaka prema Austriji i ehoslovakoj, Italija
prema Albaniji). Uoi II. svjetskog rata Japan, Njemaka i Italija otkazale su
lanstvo, a SSSR je 1939. bio iskljuen. Isto tako istupile su i neke
latinskoamerike drave, a neke europske drave proglasile su neutralnost
(vicarska, Belgija). Zbog politikog neuspjeha Liga naroda nije nakon II.
svjetskog rata bila obnovljena (faktiki je prestala postojati ve 1939., a formalno
je likvidirana 1946), ve je umjesto nje osnovana nova organizacija.