OVJEK U KUR'ANU

Neka je hvala Allahu subhanehu ve teala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio
tamu dunjalukog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih uinio
spokojnim i smirenim u duama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam
na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, ije su rijei i djela na uzor
na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu asnu porodicu i ashabe
radijallahu anhum, ali i na sve one koji koraaju njihovim putem, ive islam i
upuuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov
subhanehu ve teala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu
alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je
zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala
odabrao Svojim robovima i pomagaima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve
rahmetullahi ve berekatuhu!
Pojam insan (ovjek) spomenut je u Kuranu
Pojam insan (ovjek) spomenut je u Kuranu asnom 65 puta. Evidentno je da se
u ajetima u kojima se spominje taj pojam iznose brojne karakteristike ovjeka,
koje predstavljaju njegovu sutinsku prirodu i unutarnju bit. Kuran asni
naglaava vanost vjere i slijeenja pravca koji je dostavio posljednji Allahov
poslanik Muhammed, a,s., jer je to put ka istinskom oovjeenju ovjeka.
ovjek je slabano bie
Prvo mjesto u Kuranu asnom gdje se spominje pojam insan nalazi u suri EnNisa, 28. ajet: Allah eli da vam olaka a ovjek je stvoren kao nejako
(slabano) bie.
Interesantno je da se u ovom prvom spominjanju insana u kuranskom tekstu
iznosi bitna ovjekova karakteristika: ovjek je slabano i nejako bie (ve khulikal-insanu daifa). Odreeni lan na pojmu (el-)insan ukazuje da se to odnosi na
svakog ovjeka; dakle, nije slab i nejak samo onaj ko je bolestan ili star ve je to
osobina svakog ovjeka.
Zato je tako?
Da bi se dobio ispravan odgovor na navedeno pitanje uputno je, ukratko,
sagledati sloenu konstituciju ljudskog tijela. S medicinskog stanovita, ovjeije
tijelo se sastoji od jedanaest, odnosno dvanaest razliitih sistema, ako ubrojimo i
imuni sistem. To su nervni, skeletni, miini, kardiovaskularni, pokrovni sistem
(koa), limfni, endokrini (endokrinologija nauka o lijezdama s unutranjim
izluivnjem), urinarni, digestivni (probavni), reproduktivni i respiratorni sistem. Da
bi ovjeije tijelo funkcionisalo potreban je svaki od ovih sistema, osim
reproduktivnog. Reproduktivni sisitem je neophodan za odravanje vrste, ali ne i
za opstanak individue. Meutim, ljudsko tijelo ne moe opstati bez ostalih
sistema. Dakle, bilo kakav poremeaj u nekom od tih veoma sloenih sistema
uzrokuje bolest u ljudskom organizmu, a potpuni zastoj nekog od tih sistema
neminovno vodi ka prestanku ljudskog ivota na ovom svijetu.

Allah Svevinji, Koji je stvorio ovjeka, najbolje poznaje njegovu bit i prirodu.
Kuran asni je uputa ovjeku koju je objavio Stvoritelj. Kuran asni
naglaava: Allah eli da vam olaka. Dakle, cilj Boije Objave je da ovjeku olaka
bremeniti dunjaluki put.
U jednom svom djelu istaknuti islamski uenjak Ibn Kajjim el-Devzijje spominje
predaju u kojoj se navodi da je Allah, d.., tokom povijesti, ljudima poslao stotinu
i etiri Nebeske Knjige. Potom su te Knjige rezimirane u tri velike Knjige (Objave),
a to su: Tevrat, Zebur i Indil. Potom su one rezimirane u jednu a to je Kuran. U
predaji se dalje navodi da je Kuran, odnosno njegova znaenja, saet u jednoj
suri koja se zove Fatiha, a Fatiha je potom saeta u jednom ajetu. Taj ajet su rijei
Uzivenog Allaha: Ijjake nabudu ve ijjake nestein (Samo Tebe, Allahu,
oboavamo i samo od Tebe pomo traimo). Dakle, sutinska poruka svih
Nebeskih obznanjivanja je sadrana u ovom ajetu koji, u to nema dvojbe,
sugerira da je ovjek slabano bie, tj. stvorenje kojem treba pomo.
Iako se pod traenjem pomoi o kojem govori ovaj ajet, prema miljenju velikih
komentatora Kuranan poput Ibn Kesira i dr., misli prvenstveno na traenje
pomoi u robovanju samo Allahu, ajet podrazumijeva da je ovjek bie kojem
treba pomo i u svakom drugom pogledu. Svevinji Stvoritelj je objavio Kuran i
za njega garantuje da nee pretrpjeti bilo kakvu izmjenu ili preinaku. Kuranski
propisi i idredbe imaju za cilj da osnae ovjeka i uzdignu ga iznad toga da on
bude rob materije, strasti, idola ili neeg drugog, ili, pak, da njegov ivot bude
puko prebivanje, lieno duhovne dimenzije i znaenja.
Interesantno je da je na prvom mjestu u Kuranu gdje se spominje ovjek
iznesena upravo ta njegova karakteristika, da je slabo i nejako stvorenje. To se
moe povezati s posljednjim spominjanjem ovjeka u Kuranu, u
suri El-Asr (Vrijeme koje unitava), gdje se istie: Tako mi vremena koje unitava,
doista je svaki ovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela ine, i koji
jedni drugima preporuuju Istinu i strpljenje. Dakle, ovjek, to slabano i nejako
stvorenje, nee biti na gubitku jedino ukoliko prihvati Put Kurana, koji
podrazumijeva vrsto vjerovanje, injenje dobra i strpljivost, koja je neophodna
da bi se ustrajalo na tom Putu.
U ajetima u kojima se spominje ovjek iznose se i druge karakteristike tog
udesnog stvorenja, koje moemo sagledati u sljedeem:
ovjek u nevolji zaziva Boiju pomo a u dobru je zaboravan. To se spominje u
vie kuranskih tekstova: Kada ovjeka snae nevolja, on Nam se moli: ili leei,
ili sjedei, ili stojei. A im mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se
nije ni obraao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima
ini lijepim ono to rade. (Junus,12)
Ako ovjeku milost Nau pruimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u oajanje i
postaje nezahvalnik. (Hud, 9)
Kad ovjeka nevolja snae, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraa, a onda,
poto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi onoga kome se prije molio, i druge
Njemu jednakim smatra, da s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: Uivaj
neko vrijeme u nevjerovanju svome, bie, sigurno, stanovnik u vatri! (EzZumer)

ovjek je nazahvalan, u kunji oajava. O tome govore sljedei ajeti: Kad vas na
moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inae klanjate, postoji samo On. A
kad vas On na kopno spasi, vi okreete glave; ovjek je uvijek nezahvalan! (ElIsra,67)
Kad ovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okree i oholo udaljava, a kad ga
zadesi zlo, onda oajava. (El-Isra, 83)
Kada ovjeku milost Nau darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga
nevolja dotakne, onda se dugo moli. (Fussilet, 51)
ovjek, kada Gospodar njegov hoe da ga iskua pa mu poast ukae i
blagodatima ga obaspe, rekne: Gospodar moj je prema meni plemenito
postupio! A kad mu, da bi ga iskuao, opskrbu njegovu oskudnom uini, onda
rekne: Gospodar moj me je napustio! (El-Fedr, 15-16)
ovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan. (El-Adijat, 6)
ovjek je nagao, krt, voli puno polemisati, nepravedan je ak i prema sebi. Ta
njegova osobina spominje se u narednim ajetima: I daje vam svega onoga to od
Njega itete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. ovjek
je, uistinu, nepravedan i nezahvalan. (Ibrahim,34)
ovjek i proklinje i blagosilja; ovjek je doista nagao. (El-Isra, 11)
Reci: Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste krtarili iz
straha da ne potroite; ovjek je uistinu tvrdica. (El-Isra,100)
U ovom Kuranu Mi na razne naine objanjavamo ljudima svakovrsne primjere,
ali je ovjek, vie nego iko, spreman da raspravlja. (El-Kehf,54)
ovjek je stvoren od urbe. Pokazau Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne
pourujte! (El-Enbija, 37)
Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali
da ga ponesu, ali ga je preuzeo ovjek a on je, zaista, prema sebi nepravedan i
lakomislen. (El-Ahzab, 72)
ovjek postane obijestan im se neovisnim osjeti. Interesantno je da se ta
njegova osobina iznosi u suri El-Alek, odmah nakon prvih pet ajeta za koje postoji
konsenzus islamskih uenjaka da su upravo ti ajeti prvo to je objavljeno
Poslaniku, a.s. Opisjui ljudsku narav, Svevinji kae: Uistinu, svaki ovjek se
uzobijesti, im se neovisnim osjeti. (El-Alek, 6-7) Smatramo da takav prijevod
(ovjek se uzobijesti) nije u dovoljnoj mjeri iskazao osobinu o kojoj se govori u
ovom ajetu. Kuranski termin taga-jatga-tugjan (inne-l-insane lejatga), koji je
upotrijebljen da bi se iznijela ova karakteristika ovjeka, ima vie znaenja: prei
granicu, biti nasilan, nepravedan, okrutan, nepokoran, uobraen itd. Od istog
korijena je nastala rije tagija, koja oznaava nasilnika, tiranina, tlaitelja,
drznika, oubraenjaka i sl. Dakle, ovjek prelazi granicu dobra i dozvoljenog, tj.
ulazi u sferu onoga to je zlo i zabranjeno, onog momenta kada se osjeti
neovisnim i sebi dostatnim. Imajui u vidu ovaj kuranski iskaz jasno je da je
nered koji se pojavio na Zemlji nastao upravo onda kada je ovjek zaboravio na
svoga Stvoritelja i pomislio da je neovisan o Njemu.
Na osnovu navedenog moemo razumjeti da su ivotne nedae, poput bolesti,
siromatva i drugih iskuenja, u osnovi neto to ima za cilj da ovjeka uini
ovisnim o Allahu, jer ovjek u takvim situacijama zaziva Boiju pomo. Ako bi
ovjeku u njegovom ivotu ilo sve lahko i jednostavno, i kada ne bi bilo nedaa i

iskuenja, onda, doista, postoji bojazan da se on neovisnim osjeti i postane

obijestan, krei granice koje je postavio njegov Stvoritelj i Gospodar.
ovjek bi da dobije sve ta poeli a pripada mu samo ono za ta se sam
potrudi. Ne moe ovjek da ostvari sve to poeli.(En-Nedm,24) ovjekovo je
samo ono to sam uradi. (En-Nedm,39)
ovjek je stvoren u najljepem skladu. Mi ovjeka stvaramo u skladu
najljepem. (Et-Tin,4) O ovjee, zato da te obmanjuje to to je Gospodar tvoj
plemenit, kojitejestvorio pauiniodasiskladanidasiuspravan
ikakavjehtioliktidao? Anevaljatako! ViuSudnjidannevjerujete, anadvamabdiju
uvari, kodNascijenjenipisari, kojiznajuono toradite. (El-Infitar, 6-12)
ovjek je stvoren s nemirnom naravi. Uistinu, ovjek je stvoren nemirnim, kad
god ga nesrea snae on je ispunjen samosaaljenjem, a kad god mu se posrei
(zadesi ga neto dobro i prijatno), on to sebino zadrava od drugih. (ElMearid,19-21) U ovim ajetima se govori o veoma bitnoj osobini
ovjeka. Kuranski iskaz heluan (inne-l-insane khulika heluan) ukazuje da je
ovjek obdaren unutarnjim nemirom koji ga moe jednako lahko poticati na
plodna dostignua kao i na hronino nezadovoljstvo i razoarenje. Drugim
rijeima, nain na koji ovjek koristi ovaj Boiji dar odreuje da li e on imati
pozitivan ili negativan karakter. Naredna dva ajeta u ovoj suri (20. i 21.) aludiraju
na ovo posljednje, dok ajeti 22-25. pokazuju da samo istinski duhovna i moralna
svijest moe oblikovati taj ovjekov uroeni nemir u pozitivnu silu i tako dovesti
do unutarnje stabilnosti i trajnog zadovoljstva.
ovjek je u dilemi u vezi s Proivljenjem nakon smrti. Tu ovjekovu zapitanost
Kuran biljei na sljedei nain: ovjek govori: Zar u, kad umrem, zbilja biti
oivljen? (Merjem, 66), ali istovremeno na vie mjesta u Kuranu se daje i
odgovor: On (Allah) vam daje ivot i zatim e vam ga oduzeti i poslije vas opet
oivjeti; a ovjek je, zaista nezahvalan! (El-Hadd, 66) Kako ovjek ne vidi da ga
Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer,
a zaboravlja kako je stvoren, i govori: Ko e oivjeti kosti, kad budu truhle? Reci:
Oivjee ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve to je stvorio, Onaj
koji vam iz zelenog drvea vatru stvara i vi njome potpaljujete. Zar Onaj koji je
stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima sline? Jeste, On sve stvara i On
je sveznajui; i zaista On moe, kada neto hoe, samo za to rekne: Budi! i
ono bude. Pa neka je hvaljen Onaj u ijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ete se
vratiti! (Ja-Sin, 77-83) Zar ovjek misli da kosti njegove neemo sakupiti?
Hoemo, Mi moemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, ovjek hoe dok
je iv da grijei pa pita: Kada e Smak svijeta biti? (El-Kijame, 3-6)
U ajetima koji govore o insanu spominju se i neke odrednice u vezi s ovjekovim
bitisanjem na buduem svijetu. U vie ajeta se, takoer, naglaava da je ejtan
ovjeku otvoreni neprijatelj, kao i to da je ovjeku nareeno da bude posebno
paljiv prema svojim roditeljima.
Dakle, u ajetima u kojima se spominje insan sadrana su brojna znaenja koja
razotkrivaju ljudsku prirodu. Kuran asni opisuje ovjeka kao gramzivu, opasnu i
nezahvalnu osobu. Izuzetak su oni koji vjeruju i dobra djela ine. U posljednjoj suri

u kojoj se spominje insan, Allah Uzvieni se zaklinje i naglaava da je svaki

ovjek na gubitku izuzev onih koji vjeruju, dobra djela ine, i koji jedni drugima
preporuuju Istinu i strpljenje. Dakle, jedino oni nee biti na gubitku. To na
poseban nain govori o izuzetnoj vanosti vjere u ivotu ovjeka.
Jedan od temeljnih naziva u Kuranu za ovjeka je insan. Ovakvo odreenje
ovjeka kao insana na stranicama Kurana spomenuto je 65 puta. Dakako da
osim ovog naziva postoje jo i drugi nazivi za ovo bie: adem, beer, redul,
imru. I rije nefs (dua) esto se koristi u tom prenesenom znaenju. U ovom
tekstu naa pozornost je usmjerena ka rijei insan kako bismo stekli uvid u
kuransko kazivanje o ovjeku u njegovom insanskom odreenju. Na taj nain
emo, barem povrno, zaimati kuransku predodbu o tome ta jeste ovjek i
njegova narav, ne u onom izvornom smislu te rijei, ve u njenom akcidentalnom
obzoru koji se ozbiljuje kroz insansku formu. Kroz obilje kuranskih ajeta za
trenutak emo posvijestiti sebi kuranskog insana a zatim uoiti njegovo
(su)djelovanje kao prirodnog insana. Zapravo i stranice Kurana i stranice Prirode
svjedoe o insanskom zlu i dobru, ljubavi i mrnji, vjeri i nevjeri, dostojanstvu i
uznositosti... kojim su ispisivane i jo se ispisuju stranice Povijesti ovjeka i o
ovjeku sve do zalazka Dana. U kuranskom tivu susreemo brojna lica
insana: lica radosna, lica od straha ukoena, lica uznemirena, lica tuna, ljude
prosna srca, ljude kamena srca, ljude uzavrela srca, ljude nalik upljim
balvanima... No, vratimo se sada rijei insan, ponajprije njenom jezikom
odreenju. Insan je nazvan tako zbog toga to mu je Allah d.. dao polog pa je
on zaboravio (fenesije). Vjerno dvama posljednjim miljenjima, rije insan na
bosanski jezik mogli bismo prevesti kao zaboravko ili drueljupko. Trea
etimologija svoje uporite pronalazi i u Kuranu: "Adema smo mi jo prije
obavezali, pa on zaboravi (fenesije)..." (Ta-Ha,115).