557

Ivo Sori*

UDK 658.153(497.5)
JEL Classification G30, P34
Prethodno priopenje

LIKVIDNOST GOSPODARSTVA
SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE
Pokazatelji likvidnosti postali su neizostavni indikator u upravljanju
likvidnom imovinom. U poslovanju poduzea cilj broj jedan jest poveanje
vrijednosti poduzea radi oploivanja kapitala vlasnika, a likvidnost
je cilj koji to omoguuje. Odravanje likvidnosti i potpuna svijest o
likvidnosti znai da financijski menader moe sa sigurnou utvrditi
da su sredstva na raspolaganju kada su i potrebna, da moe predvidjeti
tok novca i osigurati izvore u sluaju urnih i iznenadnih potreba. U
svrhu optimizacije gotovine na raunu i istovremeno i kontrole stanja
likvidnosti poduzea, menaderi kao nositelji odluivanja, koristei se
trima razinama mjerila likvidnosti moraju donositi poslovne odluke.
Upravljanje likvidnom imovinom zasniva se na permanentnoj ocjeni
kvalitete obrtne imovine, tj. njezinog optimalnog obujma i strukture.
Analizom mjerila likvidnosti namee se potreba racionalnog
naina odluivanja u krunom tijeku nastanka obveza, naplate
potraivanja i podmirivanja dospjelih obveza. Racionalan nain
odluivanja podrazumijeva fazno donoenje odluka. Ono se sastoji od
dijagnosticiranja problema, prepoznavanja mogunosti, odreivanja
alternativa s ogranienjima u alternativnom odluivanju i napokon
od ocjene i izbora alternativa, odnosno od donoenja odluke. tovie,
analizom mjerila likvidnosti kao racionalnim nainom poslovnog
odluivanja moemo kvantificirati alternativne prednosti i nedostatke
dostignutih veliina svakog pojedinog oblika imovine s neposrednim
utjecajem na financijski rezultat poslovanja.
*
I. Sori, mr. sc., proelnik Jedinstvenog upravnog odjela Opine Seget. lanak primljen u
urednitvo: 07. 04. 2003.

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

558

U konanici, sam je in plaanja obveza prema dobavljaima

rezultat viefaznog racionalnog naina poslovnog odluivanja.
Istovremeno sa inom plaanja obveza dolazi do transformacije opeg
mjerila likvidnosti s djelominom koncepcijom novanoga toka u
egzaktno mjerilo likvidnosti s potpunom koncepcijom novanoga toka.
Tek kada se ti poslovni ciklusi neprekidno odvijaju moemo rei da
imovina poduzea cirkulira u reprodukcijskom procesu u planiranom
obujmu i planiranom dinamikom.
Na primjeru analize poslovanja gospodarstva Splitsko-dalmatinske
upanije fazni proces odluivanja u menadmentu likvidne imovine
rezultirao je niim razinama stopa likvidnosti od privrede Hrvatske.
Analiza poslovnog odluivanja preko vrednovanja kratkotrajne imovine
pokazala je odreene nedostatke u upravljanju likvidnom imovinom to
je u konanici rezultiralo manje ostvarenim prihodima od moguih.
Kljune rijei: likvidnost mjerila likvidnosti kvaliteta obrtnih
sredstava racionalan nain odluivanja ukupan prihod

Uvod
Gotovina je inicijalna i ciljna veliina svakog reprodukcijskog procesa.
No, gotovina je ujedno i gotovo uvijek oskudna kategorija u pokretanju svakog
poduzetnikog pothvata. Kada se uz to jo ima na umu i njezina dinaminost
u reprodukcijskom procesu obrtanja (ima je vika, ima je, nema je dovoljno ili
je uope nema, odnosno vie vrijedi, vrijedi ili manje vrijedi) neizostavno se
u menadmentu gotovine namee potreba racionalizacije njezina nabavljanja
i troenja. U zemljama koja su pretea moderne ekonomije cijena je kapitala
nametnula uspostavu menadmenta gotovine. Njezin znaaj i uloga dimenzionirani
su u sustavu pokazatelja likvidnosti.
Likvidnost je po definiciji trajna sposobnost podmirivanja dospjelih financijskih
obveza. Izraava je vie pokazatelja u kojima gotovina i njezini vie ili manje
unovivi ekvivalenti zauzimaju primarno mjesto u odnosu na tekue obveze.
Posebna je karakteristika pokazatelja trenutne likvidnosti u odnosu na druge
pokazatelje ta da se u cijelosti zasniva na koncepciji novanog toka. Jer, raspoloiva
gotovina na raunu kao rezultat stvarnih priljeva i odljeva na iro-raun poduzea
i s njega jedina je egzaktna kategorija koja moe podmiriti dospjele obveze u
krunom obrtanju likvidne imovine i pokriti gubitak. Uz gotovinu kao egzaktnu i
nepromjenljivu kategoriju i ostali oblici manje likvidne imovine kojima se koriste u
obrascima ostalih pokazatelja likvidne imovine (financijska imovina, potraivanja

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

559

i zalihe) blie su koncepciji novanoga toka ako se s jednakom lakoom pretvaraju

natrag u gotovinu s kojom se gotovina pretvarala u manje likvidne oblike imovine. O
brzini obrtanja, odnosno o lakoi transformacije likvidne u manje likvidnu imovinu
i ponovni povrat u gotovinu, ovisi dugorono neometano odvijanje reprodukcijskih
poslovnih procesa. Ili drugaije reeno, uz vee obrte gotovine s manjom sumom
novca mogue je podmirivati dospjele obveze, to naposljetku znai da se viak
gotovine moe plasirati u proirenje postojeeg obujma proizvodnje ili uloiti u
neke nove projekte.
U cilju optimizacije gotovine na raunu i istovremeno kontrole stanja likvidnosti
poduzea, menaderi kao nositelji odluivanja moraju donositi poslovne odluke. U
poduzeu kao ureenom sustavu, sa stajalita komuniciranja mogue je diferencirati
tri osnovna punkta u organizaciji, a to su:1 (1) punktovi odluivanja, (2) punktovi
izvravanja i (3) punktovi kontrole. U kontekstu komuniciranja pretpostavka za
odluivanje o racionalnoj nabavi i troenju gotovine jest postojanje komunikacijskog
tijeka kao procesa prenoenja informacija od punkta odluivanja (menadera za
gotovinu) preko punkta izvrenja (rizniara) i punkta kontrole (interne kontrole)
do ponovno punkta odluivanja.
Sukladno s potrebnom racionalizacijom u nabavljanju i troenju gotovine,
moemo rei da je racionalan nain odluivanja imanentan analizi likvidnosti kao
mjerilu poslovnog odluivanja. Taj se nain odluivanja zasniva na analitikom
pristupu i zahtijeva informiran i struan menadment, osobito kada se koristi
matematiko-statistikim metodama odluivanja. To vie, kada se ima na umu
injenica da je u poslovnom odluivanju subjektivna pragmatinija od objektivne
racionalnosti, pa tako i u ovom primjeru istraivanja i analize likvidnosti kao
mjerila poslovnog odluivanja. To znai da smo subjektivnom racionalnou u
startu diskriminirani, odnosno ogranieni smo u potrebnim znanjima u donoenju
odluka o nabavi i troenju likvidne imovine. Znai, ako tu diferenciju izmeu
postojeih i mogue akceptiranih znanja to vie smanjimo, sve e odluke biti
efektnije i u poslovnom procesu postii veu ekonominost i profitabilnost.

Likvidnost i mjerilo likvidnosti u poslovnom odluivanju

Redovito podmirenje obveza iznimno je vano za obrtanje radno raspoloivog
kapitala u reprodukcijskom procesu u planiranom obujmu i planiranom dinamikom.
U tom krunom tijeku odvijanja poslovnog procesa, Van Horne i Wachowicz kod

Marin Buble: "Management", Ekonomski fakultet, Split, 1993, str. 355.

560

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

likvidnosti prepoznaju dvije dimenzije:2 (1) vrijeme potrebno da se imovina pretvori

u gotovinu i (2) sigurnost ostvarene cijene. Iz navedenoga se moe zakljuiti da su,
ako je iznos naplate potraivanja predvidiv kao i iznos realiziranih zaliha, a da ne
govorimo ako je realizacija potraivanja sigurnija od realizacije zaliha, potraivanja
jo uvijek likvidnija imovina od zaliha zbog kraega vremena njihova pretvaranja u
novac. U poslovanju poduzea cilj3 broj jedan jesu odravanje likvidnosti i potpuna
svjesnost likvidnosti. To znai da financijski menader moe sa sigurnou utvrditi
da su sredstva na raspolaganju kada su i potrebna, da moe predvidjeti tok novca
i osigurati izvore u sluaju urnih i iznenadnih potreba. Za sigurno utvrivanje
navedenih aktivnosti menaderi se koriste, prema Nidari Osmanagi Bedenik
(1993), mjerilom likvidnosti4 kao mjerom na osnovi kojih se donose poslovne
odluke.
Mjerilo likvidnosti prvog i ujedno najotrijega stupnja predstavlja odnos
izmeu

Gotovine x 100
Kratkorone obveze
mjerilo likvidnosti drugog stupnja predstavlja odnos izmeu

(Gotovina + financijska imovina + potraivanja) x 100

Kratkorone obveze
i mjerilo likvidnosti treeg i istovremeno najvieg stupnja predstavlja odnos izmeu

(Gotovina + financijska imovina + potraivanja + zalihe) x 100

Kratkorone obveze
Premda je likvidnost dnevna, neizostavno se u kontekstu mjerila likvidnosti
kao mjera na osnovi kojih se donose poslovne odluke, financijskim menaderima
2
James C. Van Horne J. John M. Wachowicz J.: "Osnove financijskog menadmenta", Mate,
Zagreb, 2002., str. 128.
3
Scil.: Ne u smislu kao vrni cilj, ve kao obvezan preduvjet dugotrajnog ostvarivanja profita
u cilju maksimizacije bogatstva vlasnika kapitala.
4
O tome podrobnije cf.: Nidara Osmanagi Bedenik: "Potencijali poduzea Analiza i
dijagnoza potencijala u poslovanju poduzea", Alinea, Zagreb, 1993., str. 101-118 (odjeljak: 4.2.
Pokazatelj likvidnosti kao mjerilo i mjera poslovnog odluivanja).

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

561

permanentno namee istraivanje odnosa izmeu stvarno i potrebno angairane

kratkotrajne imovine na razini razliitih vremenskih distanci.5 U naelu, ne postoji
jednakost izmeu stvarno i potrebno angairane kratkotrajne imovine. U kraem
je vremenskom razdoblju ta nejednakost neizbjena. No, u duem vremenskom
razdoblju vea stvarno angairana kratkotrajna imovina od potrebne dovodi do
gubitka zbog nepotrebnog plaanja kamata na tui kapital ili zbog neefikasnog
koritenja imovine, ako se radi o vlastitom kapitalu (oportunitetni troak).
Pri analizi likvidnosti, prema Osmanagi Bedenik, pomau standardne (grube) i
empirijske vrijednosti pokazatelja likvidnosti.6 Gruba pravila o poeljnoj vrijednosti
mjerila likvidnosti za prvi stupanj likvidnosti oekuju iznos u rasponu od 10%30%, a drugi bi stupanj likvidnosti morao iznositi 100% i trei stupanj likvidnosti
200%. Prema empirijskim rezultatima istraivanja, prvi stupanj likvidnosti poprima
vrijednosti oko 10%, drugi stupanj likvidnosti odraava raspon vrijednosti izmeu
50% i 80%, a trei stupanj likvidnosti odraava raspone vrijednosti izmeu 130%
i 140%. Iz navedenog se moe zakljuiti da gruba pravila impliciraju krajnju
sigurnost potencijalnog dobavljaa robe i usluga, odnosno davaoca kreditnih
sredstava, dok empirijske vrijednosti kao iskustvene mjere odraavaju rizinu
razinu rentabilnosti zbog restriktivnog koritenja obrtnih sredstava. Koliko je vana
analitiareva opreznost u vrednovanju dostignutih razina likvidnosti, vidjet emo na
primjeru mjerila likvidnosti treeg stupnja. U literaturi se, za ovo mjerilo poznatije
jo kao opi odnos izmeu kratkotrajne imovine i kratkoronih obveza, kae da
ignorira vrijeme novanih primitaka i izdataka.7 Npr., ako svi rauni dospijevaju
ovoga tjedna, a zalihe kao jedini oblik likvidne imovine nee biti mogue prodati
ni do kraja mjeseca, tekua stopa 2 : 1 pokazuje veoma malo o sposobnosti za
preivljavanje poduzea, odnosno moe neopreznog analitiara navesti na pogrean
zakljuak. To znai da se pri vrednovanju likvidne imovine, posebno pokazatelja
ope likvidnosti, mora sagledati kvaliteta obrtnih sredstava, tj. moraju se sagledati
njihov obujam i struktura.
Iz navedenih se vrijednosti pokazatelja likvidnosti moe podvui zajedniki
raspon od 8% 200 % koji predstavlja vrijednost iskazivanja opeg mjerila
likvidnosti (trei stupanj)

5
Scil.: Ovdje prije svega mislimo na stvarno veu angairanu kratkotrajnu imovinu od potrebne.
Premda je privremeno mogua obratna situacija, ona u naelu ne moe ni nastati, jer onemoguuje
izvrenje poslovnog zadatka i dovodi do gubitka u poslovanju.
6
Nidara Osmanagi Bedenik: "Potencijali poduzea Analiza i dijagnoza potencijala u poslovanju poduzea", Alinea, Zagreb, 1993., str. 106-107, 116-117.
7
SBA Online Womens Business Center: Financial Ratios and Quality Indicators. 08. 10.
2001., http: //www.onlinewbc.gov/docs/finance/fs_ratio1html (15. 01. 2003.)

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

562

Kratkotrajna imovina x 100

Kratkorone obveze
Tako ekstremno udaljene vrijednosti raspona raspoloive i potrebne gotovine
statine su kategorije. Tek dinamiziranjem koeficijenata obrta financijske imovine
i potraivanja i zaliha, s jedne strane, i dinamiziranjem koeficijenata obrta
kratkoronih obveza, s druge strane, uz uvaavanje konjunkturnih kretanja navedena
vrijednost mjerila likvidnosti postaje egzaktna veliina koja uvaava odnos 1 : 1
(100 %), a mjeri se kao odnos

Raspoloiva gotovina x 100

Dospjele kratkorone obveze odreene za plaanje
Ovo egzaktno mjerilo likvidnosti pokazuje da rizniar u svakom trenutku
iz raspoloive gotovine moe podmiriti dospjele obveze. Iz toga se mjerila
likvidnosti vidi da se prethodno prikazano ope mjerilo likvidnosti (trei stupanj)
s djelominom koncepcijom novanog toka transformiralo u egzaktno mjerilo
likvidnosti s potpunom koncepcijom novanoga toka.
Analizom mjerila likvidnosti, a radi trajno odrive likvidnosti, namee se
potreba racionalnog naina odluivanja8 u krunom tijeku nastanka obveza, naplate
potraivanja i podmirivanja dospjelih obveza. Racionalan nain odluivanja odvija
se u nekoliko faza.9
Dijagnosticiranjem i identificiranjem problema zapoinje prva faza
racionalnog odluivanja. Tako na strani likvidne imovine moemo identificirati
nekoliko problema. Primjerice, kod raspoloive gotovine problem je neusklaenosti
raspoloive gotovine i kratkoronih vrijednosnica s dospjelim obvezama. Van
Horneova i Wachowiczeva definicija utrivosti (ili likvidnosti)10 vrijednosnica
kao sposobnosti prodaje njihova znakovitog djela u kratkom vremenu umjesto
u vremenu dospijea obveza artikulira dimenziju opeg pristupa toj problematici,
umjesto dedukcijskog pristupa s egzaktno definiranim rokom dospijea obveza
8

Skupina autora: Poslovno odluivanje teorija i praksa donoenja odluka, Informator, Zagreb,
1994., str. 83. Prema Peri Sikavici, racionalan nain odluivanja je jedan od naina odluivanja uz
intuitivno odluivanje i odluivanje na temelju prosuivanja.
9
Skupina autora (Pere Sikavica): Poslovno odluivanje teorija i praksa donoenja odluka,
Informator, Zagreb, 1994., str. 107.
10
James C. Van Horne i John M. Wachowicz: "Osnove financijskog menadmenta", Mate,
2002., str. 233. Oni utrivost (ili likvidnost) definiraju se kao sposobnost prodaje znakovitog djela
vrijednosnica u kratkom vremenu na sekundarnom tritu bez znaajnih ustupaka u cijeni.

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

563

(result goal). Kada se radi o potraivanjima problem moe biti prodaja robe s
odgodom plaanja koja nije u skladu s kreditnim mogunostima poduzea11 i
problem popusta za promptno plaanje koji ugroavaju odravanje reproduktivne
sposobnosti poslovanja. Kod zaliha problem moe biti prosjeno vrijeme dranja
robe na zalihama koji ukazuje da bi ono moralo biti krae. Prema Helfertu12,
pokazatelji obrtaja zaliha koji su vei od odnih u proizvodnoj grani mogu znaiti
i potencijalni nedostatak zaliha, a to moe voditi riziku preputanja dijela kupaca
(trita) konkurenciji. Na strani kratkoronih obveza moemo, primjerice,
identificirati probleme nepotovanja rokova isporuke sirovine i materijala za
proizvodnju i nepostojanje politika plaanja nabavka13 da bi se iskoristio mogui
popust za promptno plaanje (s obzirom na manje i vee kupovine).
Prepoznavanje ogranienja u odluivanju okvir je u kojem moramo traiti
na kvalitativnim i kvantitativnim imbenicima alternativna i egzaktno odreena
rjeenja problema.
Problem neusklaenosti raspoloive gotovine i kratkorono utrivih
vrijednosnica s dospjelim obvezama problem je subjektivne odgovornosti
financijskog menadera. Taj se problem moe kvantificirati kroz oportunitetni
troak dranja gotovine na raunu poduzea i izgubljenog popusta za promptno
plaanje koji je vei od zarade na dranju kratkorono unovivih vrijednosnica.
Alternativa je promjena financijskog menadera.
Problem prodaja robe s odgodom plaanja moe se kvantificirati kroz troak
vie angairane, ali i vezane gotovine u reprodukcijskom procesu poslovanja,
problem popusta za promptno plaanje kvantificira se u izgubljenom priljevu
gotovine. Alternativa je za prvi problem, smanjiti rokove odgode plaanja i traiti
kupce na novim raspoloivim tritima, a drugom je problemu alternativa ukinuti
popuste za promptno plaanje zato to konkurencija ne daje nikakve popuste.
Problem dranja previe robe na zalihama moemo kvantificirati kroz
oportunitetni troak vie vezane gotovine u zalihama. Alternativa je smanjiti
prodajnu cijenu da bi se smanjile i bre obrtale zalihe.
Probleme nepotovanja rokova isporuke sirovine i materijala za proizvodnju
moe se kvantificirati kroz izgubljene prihode za nepravodobnu isporuku gotovih
11

James C. Van Horne i John M. Wachowicz: "Osnove financijskog menadmenta", Mate,

2002., str. 134. Oni kau da ni vrlo kratko prosjeno razdoblje naplate ne mora nuno biti dobro,
jer ono moe biti simptom vrlo restriktivne kreditne politike.
12
A. Helfert E.: "Tehnike financijske analize", Raunovodstvo i financije, Zagreb, 1997., str.
86.
13
James C. Van Horne i John M. Wachowicz: "Osnove financijskog menadmenta", Mate,
2002., str. 121. Oni istiu: U pravilu, obveze su poduzea poznate sa sigurnou. Budui da se
veina pozicija u bilanci odnosi na raunovodstvene brojeve, a ne na procjene ekonomske vrijednosti
imovine, pozicija obveza (inom plaanja) neposredno utjee na likvidnost poduzea.

564

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

proizvoda kupcima zbog kanjenja u proizvodnji, a problem neselektivne politike

promptnog plaanja nabavka zbog razliitih veliina kupnji moe se kvantificirati
kroz negativnu razliku izmeu veih odljeva gotovine na neiskoriteni popust za
promptno plaanje manjih nabavka od manjih odljeva gotovine na iskoriteni
popust za promptno plaanje veih nabavka. Alternativa je za prvi problem izbor
novih dobavljaa za sirovine i materijal, a za drugi je problem alternativa promjena
financijskog menadera.
Kao to smo ve utvrdili, mogui su problemi posljedica niza pojedinanih
odluka koje kontinuirano donosi menadment. Sa druge strane, Helfert kae da
menadment ima dvojak interes14: utvrditi djelotvornost i profitabilnost poslovanja i
ocijeniti koliko se efikasno poslovnim resursima doista koristi. No, da bi se izbjegli
mogui problemi, iz navedenoga se moe zakljuiti da menadment metodolokim
konceptom racionalnog naina odluivanja mora permanentno odravati, a ne tek
utvrditi, djelotvornost i profitabilnost poslovanja, to u situaciji ostvarenih gubitaka
moe izazvati nesagledive posljedice.
Vrednovanje i ocjena alternativa na kvalitativnim imbenicima, kao to su
socijalna, politika, tehnoloka i/ili pak ekonomska strana okoline, mnogo su
zahtjevniji, jer ih ne moemo metrijski egzaktno definirati, pa su stoga mnogo
vei problem u poslovnom odluivanju. No, to ne znai da financijski menaderi
ne moraju stalno promatrati svoju okolinu i promptno reagirati na sve promjene.
Prema tome se na primjerima svakog navedenog problema prije konanog
odabira alternativa financijskim menaderima namee potreba neposredne ocjene
konjunkturnih kretanja na tritu nabave sirovina i materijala, na tritu prodaje
roba i usluga, jednako kao to im se namee i procjena buduih makroekonomskih
mjera ekonomije o kojoj je rije.

Vrednovanje mjerila likvidnosti na primjeru gospodarstva

Splitsko-dalmatinske upanije
U tablici 1. dana je usporedna struktura ukupne imovine, a u tablici 2.
usporedna struktura izvora financiranja imovine, sve na razini gospodarstava
Splitsko-dalmatinske upanije i Republike Hrvatske.

14
Erich A. Helfert D.B.A.: "Tehnike financijske analize", Raunovodstvo i financije, Zagreb,
1997., str. 76.

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

565

Tablica 1.
USPOREDNA STRUKTURA IMOVINE NA RAZINI GOSPODARSTAVA
SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE I REPUBLIKE HRVATSKE U
RAZDOBLJU 1997. 2001. (u%)
AKTIVA
Pozicija
Dugotrajna
Imovina
Kratkotrajna
Imovina
- zalihe
- potraivanja
- financijska
imovina
- novac
Ostalo
Ukupno

Gospodarstvo Splitsko-dalmatinske
upanije
1997. 1998. 1999. 2000. 2001.

1997.

1998. 1999.

56.1

55.3

52.5

55.9

55,8

64.3

64.0

38.3
12.9
19.4

38.1
13,7
19.1

37.4
13.0
19.3

38.8
13.8
19.5

38.2
12.3
19.5

33.3
9.6
17.9
3.5
2.3
2.4
100.0

3.4
2.6
5.6
100.0

3.5
3.3
1.8
1.8
6.6
10.1
100.0 100.0

2.7
3.8
2.8
2.6
5.3
6.0
100.0 100.0

Gospodarstvo Republike Hrvatske

2000.

2001.

62.4

68.9

67.6

33.2
9.6
18.1

33.6
9.6
18.4

28.0
7.8
14.7

28.8
7.9
14.5

3.6
1.9
2.8
100.0

3.7
1.9
4.0
100.0

3.4
2.1
3.1
100.0

4.0
2.4
3.6
100.0

Izvor: Sumarni izvjetaj godinje obrade statistikih izvjetaja za godine 1997., 1999. i 2001.
Godinji statistiki izvjetaj poduzetnika, Splitsko-Dalmatinska upanija sve veliine poduzetnika,
FINA Zagreb, 2002., te Informacije o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika Republike
Hrvatske u godinama 1997., 1999. i 2001., Zavod za platni promet 1998. i 2000. , Fina 2002.,
Sredinji ured Zagreb i prorauni autora.

Tablica 2.
USPOREDNA STRUKTURA IZVORA FINANCIRANJA IMOVINE NA
RAZINI GOSPODARSTAVA SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE I
REPUBLIKE HRVATSKE U RAZDOBLJU 1997. 2001. (u%)

Pozicija
Kapital
Dugorone
obveze
Kratkorone
obveze
Ostala pasiva
Ukupno

Gospodarstvo Splitsko-dalmatinske
upanije
1997
1998 1999 2000 2001
43.0
38.4
34.3
32.4
35.4

Gospodarstvo Republike Hrvatske

1997
54.0

1998
51.2

1999
48.5

2000
56.7

2001
55.7

11.0

12.7

13.0

14.6

18.4

11.1

12.7

14.3

12.7

13.5

44.6
1.4
100.0

47.9
1.0
100.0

49.9
2.8
100.0

49.6
3.4
100.0

42.2
4.0
100.0

32.2
2.7
100.0

33.5
2.6
100.0

34.2
3.0
100.0

27.6
3.0
100.0

27.6
3.2
100.0

Izvor: Sumarni izvjetaj godinje obrade statistikih izvjetaja za godine 1997., 1999. i 2001.
Godinji statistiki izvjetaj poduzetnika, Splitsko-dalmatinska upanija sve veliine poduzetnika,

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

566

FINA Zagreb, 2002. i Informacije o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika Republike

Hrvatske u godinama 1997., 1999. i 2001., Zavod za platni promet 1998. i 2000. , Fina 2002.,
Sredinji ured Zagreb i prorauni autora.

U tablici 1 na razini gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije u masi imovine

blago je opao udio dugotrajne imovine, a na razini gospodarstva Republike Hrvatske
blago raste udio dugotrajne imovine. Kod prvih, to govori o trendu akumuliranja
amortizacije koji istovremeno ne prati reinvestiranje u dugotrajnu imovinu, a kod
drugih to govori o trendu stalnog reinvestiranja u tu vrstu imovine. Uzimajui u
obzir i tablicu 2., bilanca gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije pokazuje da
je najvei dio aktive angairan u dugotrajnu, a premalo u kratkotrajnu imovinu, to
upuuje na injenicu da splitsko-dalmatinskom gospodarstvu nedostaje neto radnog
kapitala, a to je ograniujui imbenik za veu gospodarsku aktivnost te upanije.
Za razliku od upanije, gospodarstvo Republike Hrvatske raspolae odreenim
iznosom neto radnog kapitala potrebnoga za odvijanje poslovanja.
Ako se uzme da je poeljna struktura aktive oko 55% : 45% u korist
dugotrajne prema kratkotrajnoj imovini15, primjetan je problem strukture aktive,
posebno na dravnoj razini. Tako gospodarstvo Republike Hrvatske biljei trend
koji oznauje udaljivanje od toga odnosa, a upanija biljei gotovo linearan odnos
55% : 38% u korist dugotrajne imovine. Najvei dio obrtnog kapitala angairan
je u zalihe i potraivanja, s tim to je taj udio izraeniji na razini gospodarstva
Splitsko-dalmatinske upanije, nego na razini gospodarstva Republike Hrvatske.
To neizostavno navodi na zakljuak da je potrebno provesti strukturne promjene
u gospodarstvu Republike Hrvatske i osobito teiti veoj rentabilnosti angairane
imovine nego to je to dosad bilo.
Premda u naelu stvarno angairana imovina (tablica 1) nema veze s izvorima
financiranja imovine (tablica 2), rona neusklaenost pravila financiranja, odnosno
nenamjensko ulaganje sredstava u imovinu na kratak rok, ne ugroava odvijanje
poslovanja, ali dugorono bitno naruava financijsku stabilnost i likvidnost
poslovanja.
Jednako tako, dostignute razine stopa likvidnosti potvruju veu likvidnost
gospodarstva Republike Hrvatske u odnosu na Splitsko-dalmatinsku upaniju
(tablica 3.).

15

Vlado Brkani : Optimalizacija bilanne strukture, RRIF plus, Zagreb, 2002., str. 108.

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

567

Tablica 3.
USPOREDNE STOPE POKAZATELJA LIKVIDNOSTI I BAZNI INDEKSI
PROMJENA NA RAZINI GOSPODARSTAVA SPLITSKO-DALMATINSKE
UPANIJE I REPUBLIKE HRVATSKE U RAZDOBLJU 1997. 2001. (U %)

Godina
1997.
1998.
1999.
2000.
2001.

Stope likvidnosti I. stupnja

upa- Bazni Hrvat- Bazni
nija indeksi
ska indeksi
5.8
7.0
3.7
64
5.6
80
3.7
64
5.6
80
5.5
95
7.6
109
6.1
105
8.8
126

Stope likvidnosti II. stupnja

upa- Bazni Hrvat- Bazni
nija
indeksi
ska
indeksi
57.0
74.0
52.0
91
72.0
97
49.0
86
70.3
95
51.0
89
73.0
99
61.3
107
75.4
102

Stope likvidnosti III. stupnja

upa- Bazni Hrvat- Bazni
nija indeksi ska indeksi
86.0
103.0
80.0
93
101.0
98
75.0
87
98.4
95
79.0
92
102.0
99
90.6
105
104.0
101

Izvor: Sumarni izvjetaj godinje obrade statistikih izvjetaja za godine 1997., 1999. i 2001.
Godinji statistiki izvjetaj poduzetnika, Splitsko-dalmatinska upanija sve veliine poduzetnika,
FINA Zagreb, 2002., te Informacije o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika Republike
Hrvatske u godinama 1997., 1999. i 2001., Zavod za platni promet 1998. i 2000. , Fina 2002.,
Sredinji ured Zagreb i prorauni autora.

Bazni indeksi ukazuju na gotovo pravilne ciklike varijacije stopa svih triju
skupina pokazatelja likvidnosti, u vremenu. Pravilnim izmjenama brijega i dola
stopa likvidnosti, u godinama 1997. i 2001. uoavamo faze ekspanzije likvidnosti,
a u godinama 1998., 1999. i 2000. uoavano faze kontrakcije likvidnosti.

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

568
Slika 1.

USPOREDNE STOPE LIKVIDNOSTI PRVOGA STUPNJA NA

RAZINI GOSPODARSTVA SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE I
GOSPODARSTVA REPUBLIKE HRVATSKE U RAZDOBLJU 1997. 2001.

Slika 2.
USPOREDNE STOPE LIKVIDNOSTI DRUGOGA STUPNJA NA
RAZINI GOSPODARSTVA SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE I
GOSPODARSTVA REPUBLIKE HRVATSKE U RAZDOBLJU 1997. 2001.

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

569

Slika 3.
USPOREDNE STOPE LIKVIDNOSTI TREEGA STUPNJA NA
RAZINI GOSPODARSTVA SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE I
GOSPODARSTVA REPUBLIKE HRVATSKE U RAZDOBLJU 1997. 2001.

Usporedbe izmeu paralelnih stopa likvidnosti (slike 1., 2. i 3.) na razini

dvaju gospodarstva zorno predouju na razini Hrvatske konstantno vee stope
likvidnosti od razine upanije.
U prethodnom smo poglavlju vidjeli iz prakse proistekle raspone vrijednosti
za svaki pokazatelj likvidnosti. Vrednovanjem dostignutih vrijednosti pokazatelja
likvidnosti prvoga stupnja (trenutne likvidnosti) dokazuje se da se na razini
gospodarstva upanije kreu u rasponu od 3,7% 6,1%, a na razini gospodarstva
Hrvatske kreu se u rasponu od 5,6% 8,8%. Dalje, vrednovanjem dostignutih
vrijednosti pokazatelja likvidnosti drugoga stupnja (brze likvidnosti) dokazuje se
da se na razini gospodarstva upanije kreu u rasponu od 49,0% 61,3%, a na
razini gospodarstva Hrvatske kreu se u rasponu od 70,3% 75,4%. I na kraju,
vrednovanjem dostignutih vrijednosti pokazatelja likvidnosti treeg stupnja (ope
likvidnosti) dokazuje se da se na razini gospodarstva upanije kreu u rasponu od
75,0% 90,6%, a na razini gospodarstva Hrvatske kreu se u rasponu od 98,4%
105,0%.
Analiza je pokazala da se pokazatelji likvidnosti na razini gospodarstava
upanije i Hrvatske nalaze ispod standardnih vrijednosti (ili grubih pravila)
likvidnosti. Ta konstatacija vrijedi i u usporedbi dostignutih razina likvidnosti s
empirijskim vrijednostima, osim kod stope brze likvidnosti koje je prvu (niu)
polovinu raspona dostiglo gospodarstvo Splitsko-dalmatinske upanije, a drugu

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

570

polovinu (viu) istoga raspona dostiglo je gospodarstvo Hrvatske. Na osnovi niskih

pokazatelja na razini oba gospodarstva moe se zakljuiti da se vodi ili restriktivna
politika ili ak izrazito rentabilna politika s obzirom na angairana obrtna sredstva.
Restriktivna politika koje su matematiki izraz niski pokazatelji likvidnosti, prema
Vidui,16 mogu upuivati na to da je potrebno poveati ulaganja u neki od oblika
kratkotrajne imovine, ili da je neki od oblika kratkoronih obveza porebno reducirati.
Vidui nastavlja, a u kontekstu rentabilne politike, da ni niski pokazatelji likvidnosti
ne moraju biti zabrinjavajui ako tvrtka ima dobro upravljanje potraivanjima i
zalihama i raspoloivu kreditnu liniju s bankom koja joj omoguuje da odrava
takvu razinu likvidnosti. No, analizom stupnjeva (mjerila) likvidnosti u kompilaciji
s koeficijentima obrtanja imovine kao racionalnog naina poslovnog odluivanja
mogue je metrijski kvantificirati alternativne prednosti i nedostatke dostignutih
veliina svakog pojedinog oblika imovine.
Zato emo u nastavku prouiti upravljanje kratkotrajnom imovinom na razini
gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije (tablica 4.).
Obrt tekueg (radnog) kapitala namee se kao dominantan pokazatelj koji slui
za ocjenjivanje primjerenosti ili obujma tekueg (radnog) kapitala. U tom smislu,
metrijski emo izraunati koliko je angairano obrtnog kapitala u pojedini oblik
likvidne imovine u odnosu na normalu (vie ili manje) i kako postojea politika
likvidnosti utjee na ukupan prihod (tablice 5., 6. i 7.). U ovom primjeru analize
obujma obrtnog kapitala na razini gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije uzet
emo za normalu prosjek dostignutih koeficijenta obrtaja kratkotrajne imovine na
razini gospodarstva Republike Hrvatske17.

16

Ljiljana Vidui: Financijski menadment, Raunovodstvo, revizija i financije, Zagreb,

2000, str. 402.
17
O.a.: U analizu gospodarstava Splitsko-Dalmatinske upanije i Republike Hrvatske neemo
uzeti poslovnu 2001. godinu jer je na obje razine poslovanja ostvaren pozitivni financijski rezultat.

Ukupan prihod
Ukupna imovina
Koeficijent obrta ukupne
imovine (1:2)
Ukupan prihod
Kratkotrajna imovina
Koeficijent obrta kratkotrajne imovine (4:5)
Trokovi prodanih proizvoda
Zalihe
Koeficijent obrta zaliha (7:8)
Ukupan prihod
Potraivanja
Koeficijent obrta potraivanja (10:11)
Dobit / gubitak prije
oporezivanja

1.
2.
3.

(678)
(1,436)

3.49

3.90
(1,801)

3.53

1.82
8,028
3,721
2.16
19,472
5,525

(677)

3.98

1.99
8,396
3,595
2.33
20,072
5,051

181

4.50

2.29
9,478
3,466
2.73
24,697
5,495

(1,477)

4.17

2.24
96,629
36,215
2.67
279,900
67,207

1.91
7,654
3,653
2.09
19,341
5,554

1.97
8,280
3,479
2.38
20,244
5,196

0.88
24,697
10,740
0.75
279,900
125,157

0.78
20,072
10,085

0.73
19,341
10,135

0.76
20,244
10,304
0.69
19,472
10,698

1997.
279,900
375,492

Gospodarstvo Splitsko-dalmatinske upanije

1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
20,244
19,341
19,472
20,072
24,697
26,876
26,639
28,590
25,958
28,152

(5,440)

3.75

2.04
88,407
37,267
2.37
261,363
69,827

0.68
261,363
128,309

(6,721)

3.62

1.98
93,468
39,712
2.35
275,301
76,222

0.67
275,301
139,003

(838)

4.06

2.13
101,095
39,678
2.55
302,584
74,583

0.60
302,584
142,120

Gospodarstvo Republike Hrvatske

1998.
1999.
2000.
261,363 275,301 302,584
386,566 413,158 508,210

3,219

4.44

2.23
117,564
42,423
2.77
343,231
77,374

0.64
343,231
154,261

2001.
343,231
536,395

Izvor: Sumarni izvjetaj godinje obrade statistikih izvjetaja za godine 1997., 1999. i 2001. Godinji statistiki izvjetaj poduzetnika,
Splitsko-dalmatinska upanija sve veliine poduzetnika, FINA Zagreb, 2002. i Informacije o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika Republike
Hrvatske u godinama 1997., 1999. i 2001., Zavod za platni promet 1998. i 2000. , Fina 2002., Sredinji ured Zagreb i prorauni autora.

13.

7.
8.
9.
10.
11.
12.

4.
5.
6.

Pozicija

Red.
Broj

(u milijunima kuna)

Tablica 4.
KOEFICIJENTI OBRTA UKUPNE IMOVINE, KRATKOTRAJNE IMOVINE, POTRAIVANJA I ZALIHA, I
DOBIT / GUBITAK NA RAZINI GOSPODARSTAVA REPUBLIKE HRVATSKE I SPLITSKO-DALMATINSKE
UPANIJE U RAZDOBLJU 1997. 2001.

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

571

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

572

Promjene koeficijenata obrtaja ukupne i kratkotrajne imovine obrnuto su proporcionalne na razini gospodarstava Splitsko-dalmatinske upanije i Republike
Hrvatske (tablica 4). Vei koeficijent obrta ukupne imovine na razini gospodarstva
Splitsko-dalmatinske upanije ne prati i vei koeficijent obrta kratkotrajne imovine i obratno, vei koeficijent obrta kratkotrajne imovine na razini gospodarstva
Republike Hrvatske ne prati i vei koeficijent obrta ukupne imovine. Ta se kontradiktornost moe objasniti veim (na razini gospodarstva Splitsko-dalmatinske
upanije), odnosno manjim (na razini gospodarstva Republike Hrvatske) udjelom
kratkotrajne imovine prema ukupnoj imovini. Usporedni koeficijenti obrta zaliha
i potraivanja potvruju povoljnije rezultate likvidnosti gospodarstva Republike
Hrvatske u odnosu na gospodarstvo Splitsko-dalmatinske upanije.
Dinamika koeficijenata obrta kratkotrajne imovine, zaliha i potraivanja na razini gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije pokazuje tendenciju pribliavanja
dostignutom obrtu istih koeficijenata na razini gospodarstva Republike Hrvatske.
Anomalije u upravljanju obrtnim kapitalom utjecale su na negativan financijski
rezultat u poslovanju gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije, a manifestirale
su se izgubljenim prihodima od prodaje proizvoda, kako emo vidjeti u tablicama
5., 6. i 7.
Tablica 5.
ANALIZA OBUJMA ZALIHA NA RAZINI GOSPODARSTVA
SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE ZA RAZDOBLJE 1997. 2001.
(u milijunima kuna)
Red.
broj

Pozicija

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Trokovi prodanih proizvoda

Koeficijent obrta zaliha - normala
Potrebno angairan obrtni kapital u zalihe (1:2)
Stvarno angairan obrtni kapital u zalihe
Vie/manje angairano obrtnog kapitala u zalihe (4-3)
Mogui prihod od prodaje (4x2
Izgubljeni prihod od prodaje proizvoda (6-1)

Gospodarstvo Splitsko-dalmatinske upanije

1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
8,280
7,654
8,028
8,396
9,478
2.54
2.73
3,260
3,013
3,161
3,305
3,466
3,479
3,653
3,721
3,595
3,466
219
640
560
290
0
8,837
9,279
9,451
9,131
9,478
557
1,625
1,423
735
0

Izvor: Sumarni izvjetaj godinje obrade statistikih izvjetaja za godine 1997., 1999. i 2001.
Godinji statistiki izvjetaj poduzetnika, Splitsko-dalmatinska upanija sve veliine poduzetnika,
FINA Zagreb, 2002. i prorauni autora.

Izgubljeni prihod od prodaje zbog vie angairanoga obrtnoga kapitala u

zalihe u promatranome razdoblju kree se u rasponu od 557 do 1,625 milijuna
kuna (tablica 5.).

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

573

Tablica 6.
ANALIZA OBUJMA POTRAIVANJA NA RAZINI GOSPODARSTVA
SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE ZA RAZDOBLJE 1997. 2001.
(u milijunima kuna)
Red.
broj

Pozicija

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Ukupan prihod od prodaje proizvoda

Koeficijent obrta potraivanja normala
Potrebno angairan obrtni kapital u potraivanja (1:2)
Stvarno angairan obrtni kapital u potraivanja
Vie/manje angairano obrtnog kapitala (4-3)
Mogui prihod od prodaje (4x2
Izgubljeni prihod od prodaje proizvoda (6-1)

Gospodarstvo Splitsko-dalmatinske upanije

1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
20,244
19,341
19,472
20,072
24,697
4.00
4.50
5,061
4,835
4,868
5,018
5,495
5,196
5,554
5,525
5,051
5,495
135
719
657
33
0
20,784
22,216
22,100
20,204
24,697
540
2,875
2,628
132
0

Izvor: Sumarni izvjetaj godinje obrade statistikih izvjetaja za godine 1997., 1999. i 2001.
Godinji statistiki izvjetaj poduzetnika, Splitsko-dalmatinska upanija sve veliine poduzetnika,
FINA Zagreb, 2002. i prorauni autora.

Izgubljeni prihod od prodaje zbog vie angairanoga obrtnoga kapitala u

potraivanja u promatranom razdoblju kree se u rasponu od 132 do 2,875 milijuna kuna (tablica 6.).
Tablica 7.
ANALIZA OBUJMA OBRTNOG KAPITALA SA STRUKTUROM PROMJENE
NA RAZINI GOSPODARSTVA SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE ZA
RAZDOBLJE 1997.2001.
(u milijunima kuna)
Red.
broj

Pozicija

Gospodarstvo Splitsko-dalmatinske upanije

1997. Str.% 1998. Str.% 1999.

1. Ukupan prihod od prodaje proizvoda 20,244 94.0 19,341 81.0 19,472
2. Izgubljeni prihod od prodaje proizvoda
(zbroj rednog broja 7 iz tablice 5 i 6)
1,097 6.0 4,500 19.0 4,051
3.
Mogui prihod od prodaje (1+2
21,341 100.0 23,841 100.0 23,523
4.
Stvarno angairan obrtni kapital
10,304 100.0 10,135 100.0 10,698
5.
Koeficijent obrta obrtnog
kapitala normala (3:4)
2.07
2.35
- 2.19
6. Potrebno angairan obrtni kapital (1:5)) 9,779 94.0 8,230 81.0 8,891
7. Vie angairano obrtnog kapital (4-6)
525 6.0 1,905 19.0 1,807

Str.%
83.0

2000. Str.% 2001. Str.%

20,072 96.0 24,697 100.0

17.0
100.0
100.0

867 4.0
0
20,939 100.0 24,697
10,085 100.0 10,740

83.0
17.0

2.07
9,696
389

0
100
100

2,29
96.0 10,740 100.0
4.0
0
0

Izvor: Sumarni izvjetaj godinje obrade statistikih izvjetaja za godine 1997., 1999. i 2001.
Godinji statistiki izvjetaj poduzetnika, Splitsko-dalmatinska upanija sve veliine poduzetnika,
FINA Zagreb, 2002.; i prorauni autora.

574

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

Analiza upravljanja obrtnim kapitalom iz tablice 7. pokazala je da je gospodarstvo Splitsko-dalmatinske upanije uz postojei obrtni kapital u promatranome
razdoblju moglo ostvariti vee ukupne prihode od 867 do 4,500 milijuna kuna po
godini, odnosno da je postojei ukupan prihod moglo ostvariti uz manje angairanog
obrtnog kapitala od 389 do 1,905 milijuna kuna po godini.
Budui da koeficijente obrta sredstava uvijek valja promatrati usporedno sa
stupnjevima likvidnosti i s financijskim rezultatom, prema niskom stupnju likvidnosti (tablica 3) i smanjenom brzinom obrtanja sredstava, vidjeli smo da se gospodarstvo Splitsko-dalmatinske upanije nalazi u financijskim potekoama koje
su utjecale na negativan financijski rezultat poslovanja (tablica 4).
Nedvosmisleno, ovom analizom zapoeli smo prvu fazu racionalnog naina
odluivanja. Identificirali smo da je problem u nedovoljno efikasnom upravljanju
obrtnim sredstvima i dijagnosticirali da se smanjenom brzinom obru zalihe i
potraivanja.
Zbog razine ostvarenih prihoda od prodaje, menadment u gospodarstvu
Splitsko-dalmatinske upanije mora promijeniti dosadanju politiku upravljanja
zalihama i potraivanjima. Politiku previe angairane gotovine u zalihe i potraivanja potrebno je zamijeniti politikom potrebno (racionalno) angairane gotovine u
zalihe i potraivanja s takvom tendencijom da promjene zaliha i potraivanja rastu
adekvatno s poveanjem obujma poslovanja i pozitivnog financijskog rezultata.
U tom smislu menadment mora preispitati strukturu zaliha (sirovine i materijal,
gotovi proizvodi), i to tako da odvoji balastnu robu, nekurentne od kurentnih zaliha.
Takoer je potrebno preispitati i strukturu potraivanja, njihovu precijenjenost (mogui skriveni gubici u neotpisanim potraivanjima), politiku maloprodajnih cijena
i uvjeta prodaje. U procesu racionalnog naina odluivanja, a prije odreivanja
alternativa za menadment sugeriramo neka ogranienja koja valja uzeti u obzir:
ekonominost narudbe s obzirom na koliine, cijenu i kvalitetu, nepredvidivost
potranje, obujam proizvodnje s obzirom na jedininu cijenu proizvodnje, iznosi
popusta koji se mogu dati kupcima.
No, promatrajui u sinergiji, na razini gospodarstva upanije, povoljniju
strukturu imovine i nisku razinu pokazatelja likvidnosti, odnosno sporog obrtanja
likvidne imovine, vidi se da obujam obrtnog kapitala nije problem, ve je problem
njegova neefikasna upotreba koja trai dodatne financijske trokove i vodi nioj
profitabilnosti kapitala. Takva situacija zahtijeva urno redefiniranje menadmenta gospodarstva upanije koji je odgovoran za efikasno upravljanje imovinom
poduzea, postojea struktura kojeg bi morala generirati znatno vee prihode od
prodaje proizvoda, a time i veu djelotvornost i profitabilnost poslovanja. Ako taj
sinergijski efekt primijenimo i na razini gospodarstva Hrvatske, to samo potvruje
prethodnu konstataciju, jer je menadment s nepovoljnijom strukturom imovine
generirao veu uinkovitost poslovanja.

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

575

Provedena analiza pokazuje da gospodarstvo upanije ne stvara dovoljne

prihode uz dana ulaganja u obrtnu imovinu, odnosno da gospodarstvo Hrvatske
zbog nedovoljnih ulaganja u obrtnu imovinu generira manje prihode od prodaje. Iz
navedenoga moemo zakljuiti da bilo restriktivna ili ekspanzivna politika ulaganja
u neki od oblika kratkotrajne imovine neposredno utjee na likvidnost, a time i na
razinu rentabilnosti poslovanja.
Ovom smo analizom dokazali da se brim obrtajem kratkotrajne imovine
generira raspoloivi obrtni kapital koji moe donijeti dodatni prihod od prodaje
proizvoda (indeks poveanja prihoda jednak je indeksu manje angairanog obrtnog kapitala, tablica 7). Tom smo spoznajom procijenili mogunosti (alternative)
efikasnijeg upravljanja obrtnim sredstvima, to nam na kraju omoguuje donoenje
najpovoljnije odluke u pogledu optimizacije zaliha i potraivanja, a radi maksimizacije bruto prihoda.

Zakljuna razmatranja
U prvom je koraku usporedna analiza pokazala veu likvidnost gospodarstva
Republike Hrvatske od gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije. No, likvidnost
jednog i drugog gospodarstva ispod je poeljnih vrijednosti svih triju pokazatelja
likvidnosti. Za iskazane vrijednosti likvidnosti, za oba gospodarstva, ne moe se
rei ni da odraavaju empirijske vrijednosti iz prakse, tj. tipine vrijednosti likvidnosti poslovanja, jer su i od njih manji, osim kod brzog pokazatelja likvidnosti koji
je dostigao navedeni raspon iskustvenih vrijednosti. Nepobitno, to su relevantne
informacije menadmentu za upravljanje imovinom, ali i signal za dalju analizu da
bismo identificirali problem i dijagnosticirali uzroke takvog stanja.
Dalja je analiza otkrila neuobiajenu kontradiktornost, usporedba je pokazala
vei koeficijent obrtaja ukupne imovine i nii koeficijent obrtaja obrtnog kapitala
na razini gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije i obratnu situaciju na razini
gospodarstva Republike Hrvatske. To se moe objasniti veim (na razini gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije), odnosno manjim (na razini gospodarstva
Republike Hrvatske) udjelom obrtnog kapitala prema ukupnoj imovini. Time na
razini upanije prepoznajemo ekspanzivnu politiku, a na razini Hrvatske restriktivnu
politiku angairanja obrtnog kapitala. U ovoj analizi karakteristino je da se jedna
i druga politika odrazila na negativan financijski rezultat poslovanja. Prva, zbog
nedovoljno efikasnog upravljanja obrtnim sredstvima, a druga, zbog nedovoljnog
ulaganja u kratkotrajnu imovinu.
Analiza navedenih problema nedvosmisleno je nametnula koeficijente obrtaja
obrtne imovine kao relevantne pokazatelje u ocjenjivanju primjerenosti obrtnog

576

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

kapitala. Tako je danu razinu ostvarenih prihoda, gospodarstvo upanije moglo

ostvariti uz znatno manje angairani obrtni kapital, odnosno uz postojei je obrtni
kapital bilo potrebno ostvariti znatno vee prihode. Dijagnoza je za takvo stanje
nedovoljna brzina obrtaja zaliha i potraivanja.
U procesu racionalnog naina odluivanja, a na osnovi navedene analize dokazali smo da se brim obrtajem obrtne imovine generira raspoloivi obrtni kapital
koji moe rezultirati dodatnim prihodom jer je indeks poveanja prihoda jednak
indeksu manje angairanog obrtnog kapitala.
Ovo je istraivanje potvrdilo da empirijski rezultati mjerila likvidnosti odraavaju iskustvene (empirijske) vrijednosti i da su oni uobiajeno manji od zahtijevanih
standardnih (grubih) vrijednosti koje su nametnuli bankari proeti zahtjevima za
smanjenjem rizika svojih ulaganja. Isto se tako, u kontekstu empirijskih rezultata
mjerila likvidnosti moe rei da odraavaju rentabilnost u poslovanju, ali na tetu
financijske sigurnosti, a u ovom sluaju i na tetu profitabilnosti poslovanja. Ne
samo to. Ova je analiza pokazala da su pokazatelji likvidnosti i jedan od prvih
indikatora koji su ukazali na postojanje poremeaja u gospodarstvu Splitsko-dalmatinske upanije.
Posebna je relevantnost ovoga istraivanja to to se, pri ovakvoj analizi vrednovanja likvidne imovine, za pokazatelje likvidnosti koji proizlaze iz rauna bilance
moe rei da su to jedini pokazatelji koji se zasnivaju na gotovo istoj koncepciji
novanoga toka. ak se u 100 % iznosu moe rei da pokazatelj likvidnosti prvoga
stupnja poiva na toj koncepciji. tovie, dinamiziranjem koeficijenata obrtaja obrtne imovine, s jedne strane i dinamiziranjem koeficijenata obrtaja dospjelih obveza,
s druge strane, ope mjerilo likvidnosti s djelominom koncepcijom novanoga
toka transformira se u egzaktno mjerilo likvidnosti s potpunom koncepcijom novanoga toka. Time se opovrgavaju miljenja pojedinih analitiara koji kau da su
takva mjerila statina i da ne uvaavaju suvremena i dinamina mjerila zasnivana
na koncepciji novanoga toka.
Na svretku moemo zakljuiti, analizu vrednovanja likvidnosti uvijek valja
promatrati usporedno s koeficijentom obrtaja imovine i s financijskim rezultatom.
U sinergijskom efektu, oni zajedno predstavljaju metodoloki koncept racionalnog
naina poslovnog odluivanja u vrednovanju dostignutih razina svakog pojedinog
oblika likvidne imovine, ali i relevantan indikator u otkrivanju financijskih poremeaja. Racionalan nain odluivanja podrazumijeva fazno donoenje odluka, a
ono se sastoji od dijagnosticiranja problema, prepoznavanja mogunosti, odnosno
odreivanja alternativa s ogranienjima u alternativnom odluivanju i na kraju
ocjena i izbor alternativa odnosno donoenje odluka. Takva analiza vrednovanja
mjerila likvidnosti, moe se rei da je putokaz za vrednovanje tih pokazatelja na
znanstveno utvrenim injenicama.

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

577

LITERATURA:
1. Belak V. (1995): Menadersko raunovodstvo, Raunovodstvo, revizija i
financije -Plus, Zagreb
2. Brkani V. (2002):Optimalizacija bilanne strukture, Raunovodstvo, revizija
i financije -Plus, Zagreb
3. Buble M. (1993): Management, Ekonomski fakultet, Split
4. C. Van Horne J. (1993): Financijsko upravljanje i politika, Mate, Zagreb
5. C. Van Horne J. M. Wachowicz J. (2002): Osnove financijskog menedmenta,
Mate, Zagreb
6. A. Helfert E. (1997): Tehnike financijske analize, Raunovodstvo i financije,
Zagreb
7. D. Larson K. B. W. Miller P. (1992): Financial Accounting, Irwin, Boston
8. Markovi I. (2000) Financiranje Teorija i praksa financiranja trgovakih
drutava, Raunovodstvo, revizija i financije -Plus, Zagreb
9. Meigs R.F. Meigs W.B. (1999): Raunovodstvo Temelj poslovnog
odluivanja, Mate, Zagreb
10. Osmanagi Bedenik N. (1993):Potencijali poduzea Analiza i dijagnoza
potencijala u poslovanju poduze, Alinea, Zagreb
11. Skupina autora (1994): Poslovno odluivanje teorija i praksa donoenja
odluka, Informator, Zagreb
12. Sori I. (2000) Upravljanje gotovinom u malim i srednjim trgovakim
drutvima, magistarski rad, Ekonomski fakultet Split, Split (unpublished)
13. Tracey A. J. (1994): Kako itati i razumjeti financijska izvjea, Jakubin i sin
& TEB, Zagre
14. Vidui Lj. (2000) Financijski menadment, Raunovodstvo, revizija i
financije, Zagreb
15. ager K. ager L. (1999): Analiza financijskih izvjetaja, Masmedia,
Zagreb
16. SBA Online Womens Business Center (08. 10. 2001.): Financial Ratios and
Quality Indicators, http: //www.onlinewbc.gov/docs/finance/fs_ratio1html
(10. 12. 2002.)
17. Financijska agencija Sredinji ured Zagreb (2002): Sumarni izvjetaj
godinje obrade statistikih izvjetaja za 1997., 1999. i 2001. godinu Godinji
statistiki izvjetaj poduzetnika, Splitsko-Dalmatinska upanija, Zagreb
18. Financijska agencija Sredinji ured Zagreb (2002): Informacija o osnovnim
financijskim rezultatima poduzetnika Republike Hrvatske u 2001. godini,
Zagreb
19. Zavod za platni promet Sredinji ured Zagreb (1998): Informacija o
osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika Republike Hrvatske u 1997.
godini, Zagreb

578

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

20. Zavod za platni promet Sredinji ured Zagreb (2000): Informacija o

osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika Republike Hrvatske u 1999.
godini, Zagreb

LIQUIDITY OF THE SPLIT-DALMATIAN COUNTYS ECONOMY

Summary
The indicators of liquidity have become crucial indicators in the management of liquid
assets. In the firms business the top goal is the increase of the firms value due to capital
profit of the owners equity, and the liquidity is the goal which makes it possible. The
maintenance of the liquidity and the total liquidity consciousness means that the financial
manager can with certainty attest that the assets are at disposal when they are needed, that
he can forecast the cash flow, as well as to ensure sources in case of urgent and unexpected
needs. With the purpose of the cash optimisation on the account as well as the control of
the firms liquidity status, the managers, who are the bearers of the decisions using three
levels of the liquidity measures, must make up business decisions. The management of the
liquid assets is based upon the permanent qualification of the current assets quality, i.e. its
optimal quantity and structure.
By analysing the liquidity measures the need for the rational way of decisions is
imposed in the circular way of creating the obligations, the payments of debts and the
settlements of the payment at maturity. The rational way of making decisions includes
making decisions in the phases. It consists of making diagnosis of the problem, recognizing
posibilities, determining of the alternatives with the limits in the alternative decisions, and
finally the evaluation and the choice of the alternative i. e. decision making. Moreover, by
analysing the measures of liquidity as the rational way of business decisions, we can quantify
the alternative advantages and disadvantages of the achieved quantity of each individual
form of assets with the direct influence on the financial business results.
At the end, the only act of payment of debts towards the suppliers is the result of the
rational way of business decisions done in multi-phases. At the same time together with
the act of payment of debt, the transformation of the general liquidity measures appears
with the partial cash flow conception into the exact liquidity measure with the total cash
flow conception. Only when these business cycles are continually in proces we can say
that the firms asset is circulating in the reproductive process with both the quantity and
dynamics planned.

I. SORI: Likvidnost gospodarstva Splitsko-dalmatinske upanije

EKONOMSKI PREGLED, 55 (7-8) 557-579 (2004)

579

The analysis of business operations in the Split-Dalmatian county proved that the decision making process in the management of liquid assets by phases, resulted in lower levels
of the liquidity rates than those of the Croatian economy. The analysis of business decisions
through the evaluation of the current assets has revealed deficiencies in the management of
the liquid assets, what has finally resulted in less realised incomes than possible.
Key words: liquidity liquidity ratios - quality of current assets - economical way
of decision making process - total revenue