You are on page 1of 4

Genetika i linost

Ljudski genom
Genom - potpuni set gena koje organizam posjeduje
- sadri izmeu 30000 i 40000 gena, koji su locirani na 23 para kromosoma
- bitan je redoslijed gena
- geni za kodiranje bjelanevina iznose 2%, a ostalih 98% smatralo se genetikim
vikom (smeem)
Kontroverzije oko gena i licnosti
Pokuava se otkriti koliki udio u razvoju linosti ima genetika, a koliki okolina.
Ukoliko se sve pripie genima, moglo bi doi do oslobaanja od odgovornosti za svoje
postupke, ili novih pokuaja Eugenice (pokuaj stvaranja savrene *rase* reproducirajui
najbolje pojedince).
Ciljevi bihevioralnih geneticara
Otkriti postotak varijance koji se pripisuje genima/okolini, na koji su nain geni i okolina u
intrakciji ili koreliraju, to tono iz okoline utjee na linost (roditelji, uitelji?).
Heritabilnost
Heritabilnost je statistiki podatak koji se odnosi na proporciju promatrane varijance u skupini
pojedinaca, a koja se moe pripisati utjecaju gena; stupanj u kojem genetske razlike meu
pojedincima uzrokuju razlike u njihovim osobinama.
Slubena definicija: proporcija fenotipske varijance koja se moe pripisati genotipskoj
varijanci.
Fenotipska varijanca- vidljive individualne razlike (visina, teina, linost)
Genotipska varijanca- individualne razlike u potpunoj kolekciji gena koju netko posjeduje
Heritabilnost od 0,50 znai da se 50% varijance moe pripisati nasljeu, a 50% okolini.
Heritabilnost se odnosi na razinu populacije, ne pojedinca, i to na odreenu populaciju u
odreeno vrijeme- nije stabilan ve se mijenja u vremenu i meu populacijama. Isto tako, nije
u potpunosti precizan.
Debata naslijede- okolina
Za odgovore na tu debatu bitna je razina analize.
Svaki pojedinac nosi specifinu, jedinstvenu kombinaciju gena, a potrebna je okolina kako bi
ga oblikovala u prepoznatljivu osobu- nerazdvojiva interakcija gena i okoline, nerazluivo je
to je bitnije.
Na razini populacije moemo osjetljivo pokuati zakljuivati je li za razlike u nekoj osobini
meu velikim brojem pojedinaca odgovornija genetika ili okolina.
Metode bihevioralnih geneticara
Selektivno razmnoavanje- studija na ivotinjama
Umjetna selekcija oznaava uzgoj pasa radi nekih njihovih kvaliteta- fizikih ili psihikih.
Ukoliko je nasljednost tih osobina blizu nule, parenje nee rezultirati uspjehom, a ukoliko je
nasljednost preko 80%, njihovi potomci e imati eljene osobine.
Upitna je mogunost generalizacije na ovjeka.

Obiteljske studije
To su studije koje koreliraju stupanj genetskog preklapanja meu lanovima obitelji sa
stupnjem slinosti njihovih osobina linosti.
Svaki roditelj dijeli 50% gena sa svojom djecom, braa dijele prosjeno 50% gena, djedovi i
unuci 25%, kao i strievi i neaci. Prvi roaci dijele samo 12,5% gena.
Postoji zamka- lanovi istih obitelji najee dijele i zajedniku okolinu.
Studije blizanaca
One procjenjuju heritabilnost ispitujui razlikuju li se dvojajani blizanci, koji dijele 50%
gena vie nego jednojajani, koji dijele 100% gena
Kod osobine dominantnosti, jednojajani blizanci koreliraju +.57, dvojajani +.12, kod visine
jednojajani +.93 a dvojajani +.48.
Formula za izraunavanje heritabilnosti:
heritabilnost = 2 (rmz rdz )
gdje je rmz koeficijent korelacije izmeu monozigotnih (jednojajanih) blizanaca, a
rdz koeficijent korelacije izmeu dizigotnih (dvojajanih) blizanaca
Postoje dvije pretpostavke kod ove metode:
Prva je pretpostavka o jednakim okolinama, koje nisu u veoj mjeri jednake nego to je to
sluaj kod dvojajanih blizanaca.
Upitna je valjanost te pretpostavke- u svrhu provjere postoje istraivanja na blizancima
kojima je pogreno dijagnosticirano jesu li mono ili dizigotni.
Pokazalo se da vjerovanje roditelja utjee na slinost blizanaca- ona je vea ak i ako su
blizanci dizigotni.
Postoji jo jedan problem, a to je jesu li blizanci reprezentativni za populaciju.
Studije posvojenja
To je vjerojatno najjaa metoda bihevioralne genetike.
U njoj se ispituju slinosti izmeu djece i njihovih biolokih roditelja, te izmeu djece i
njihovih posvojitelja. Slinost s posvojiteljima daje veu snagu okolini, a slinost s biolokim
roditeljima veu snagu daje genetici- nasljednosti.
Postoji pretpostavka reprezentativnosti- pretpostavka da su i posvojena djeca, i njihovi
bioloki roditelji i posvojitelji reprezentativni za populaciju. Na sreu, ta se pretpostavka
moe direktno provjeriti- istraivanja su pokazala da reprezentativnost postoji za kognitivne
sposobnosti, linost, edukaciju, socioekonomski status.
Drugi potencijalni problem je selektivni smjetaj, odnosno mogunost da postoji slicnost
izmeu biolokih roditelja i usvojitelja, to bi imalo utjecaja na korelaciju izmeu djece i
usvojitelja iji bi uzroci pogreno bili pripisani okolinskim faktorima. Na svu sreu, ini se da
taj problem nije prisutan u studijama.
Mona kombinacija je studija posvojenja blizanaca. Tada se korelacije izmeu blizanaca
odvojenih odmah po roenju mogu izravno pripisati nasljednosti. No takvih je blizanaca vrlo
malo pa su ta istraivanja dosta rijetka.
Glavni nalazi istraivanja bihevioralne genetike
Osobine linosti
Najee istraivane crte linosti su ekstraverzija i neuroticizam- pronaena je heritabilnost i
jedne i druge.
Studije blizanaca
Ekstraverzija- za mz +.51, za dz +.21
Neuroticizam- za mz +.50, za dz +.23
Nalazi studije posvojenja- neto nii rezultati

Heritabilnost - ekstraverzija 40%, neuroticizam- 30%


Korelacije izmeu usvojitelja i usvojene djece su oko nule, to ukazuje na mali utjecaj
okoline.
Individualne razlike u razini aktivnosti izmjerene su pomou aktometra, naeno je da se
stabiliziraju rano u djetinjstvu i smatra se da je razina heritabilnosti +.40.
Psihopatske crte linosti (makjavelizam, hladnoa, impulzivna nekonformnost, nepostojanje
straha, eksternalizacija krivnje, imunost na stres) takoer pokazuju visok postotak
heritabilnosti.
Zanimljivo je da heritabilnost linosti nije ograniena na nau vrstu- impanze pokazuju
heritabilnost od +.40 za dominantnost i +.66 za dobrobit.
Istraivanja se provode i u drugim zemljama i na drugim upitnicima linosti, i takoer se
pronalazi umjerena do visoka heritabilnost crta linosti (+.40 za Big Five u tri razliite
studije).
Najfascinantnija studija Minnesota studija blizanaca koji su razdvojeni po roenju- visoka
heritabilnost crta linosti (tradicionalizam, neuroticizam...).
Stavovi i preferencije
Stabilni stavovi generalno se svrstavaju pod crte linosti.
Tradicionalizam- +.63
Kod profesionalnih preferencija- 71% korelacija je bilo statistiki znaajno za jednojajane
blizance, dok je kod dvojajanih samo 3% stat. znaajnih.
No, nisu svi stavovi nasljedni- heritabilnost od 0% naena je za vjeru u Boga, ukljuenost u
religiozne obrede, i stavove prema rasnoj integraciji.
Ne zna se uzrok nasljednosti stavova i preferencija.
Pijenje i puenje
Ta se ponaanja esto smatra bihevioralnim manifestacijama traenja uzbuenja, ekstraverzije
i neuroticizma, i ini se da su prilino stabilna u vremenu.
Pokazalo se da su nasljedna.
Za pijenje alkohola nalazi su malo sloeniji- neke studije nale su umjerenu heritabilnost kod
mukaraca, ali ne i ena, no ostale su nale umjerenu heritabilnost za oba spola.
Zanimljiv je nalaz da se geni za alkoholizam i antisocijalni poremeaj esto javljaju
zajedno.
Seksualna orijentacija
Pronaena je heritabilnost od 30- 70% u svim studijama koje su istraivale homoseksualnost
(i kod mukaraca i kod ena) na blizancima.
Pronaena je bioloka osnova- medijalno preoptiko podruje hipotalamusa, koje je kod
homoseksualaca, u usporedbi s heteroseksualnim mukarcima, smanjeno.
Postoji i povezanost izmeu spolnog nekonformizma i seksualne sklonosti u odrasloj dobihomoseksualni djeaci su najee feminini, a djevojice maskuline.
Baileyevo opseno istraivanje blizanaca- 92% mukaraca i 92% ena iskljuivo
heteroseksualno, 3% mukaraca i 1% ena iskljuivo homoseksualno.
Naena je manja heritabilnost nego u prijanjim istraivanjima- +.20 za mukarce i +.24 za
ene.
Za djeji spolni nekonformizam pronaena je heritabilnost od 50% za mukarce i 37% za
ene.
Poremeaj spolnog identiteta- +.62

Vanjski utjecaji- zagonetka


Postoje vanjski utjecaji koje braa dijele (broj knjiga u kui, prehrana, stavovi roditelja) i oni
koje ne dijele (poseban tretman roditelja, razliite aktivnosti u koje su ukljueni, razliiti
prijatelji).
Pitanje je koji od ta dva vie utjeu na linost?
Zajedniki vanjski utjecaji ne utjeu puno na linost, to pokazuju studije usvojene djece koja
nisu u rodu. Kritina su pojedinana iskustva. Vjerojatno je da nije mogue izdvojiti jednu
varijablu koja ima veliki utjecaj na linost, ve je taj utjecaj zbroj mnogo malih varijabli.
Geni i okolina
Oni su najee u jednom od dva odnosa- ili su u interakciji ili u korelaciji.
Interakcija izmeu genotipa i okoline odnosi se na razliite odgovore pojedinaca s razliitim
genotipima na jednake okoline. Npr. razlika u izvedbi introverata i ekstroverata u tihim i
bunim okolinama. Individualne razlike u interakciji su s okolinom i utjeu na ponaanje.
Korelacija izmeu genotipa i okoline se odnosi na razliite odgovore pojedinaca s razliitim
genotipom na razliite okoline. Npr. dijete koje je verbalno darovito izazvat e kod okoline da
ih opskrbi prilikama za razvijanje te osobine, dok dijete koje nije darovito to nee- pojedinci
razliitog genotipa biti e izloeni razliitoj okolini.
Plomin, DeFries, Loehlin- tri tipa korelacije- pasivna, reaktivna i aktivna.
Pasivna korelacija izmeu genotipa i okoline dogaa se kad roditelji opskre dijete i genotipom
i okolinom, npr. roditelji glazbenici i glazbeno darovito dijete.
Reaktivna koralcija izmeu genotipa i okoline dogaa se kad roditelji reagiraju na osobine
djeteta i opskrbljuju mu okolinu u skladu s time, npr. dijete koje se voli i dijete koje se ne voli
maziti i majine reakcije na to.
Aktivna korelacija izmeu genotipa i okoline- traenje kutia- dogaa se kad osoba sama trai
i odabire svoju okolinu, npr. ljudi koji trae uzbuenje.
Postoji i negativna korelacija- obrnute reakcije okoline, koje smanjuju izraenost osobine.
Molekularna genetika
Metodama molekularne genetike pokuava se otkriti imaju li pojedinci s odreenim genima
(alelima) vie ili nie rezultate
Gen D4DR na 11. kromosomu- za protein nazvan dopaminski receptor. Naeno je da
pojedinci s tzv. dugakom ponovljenom verzijom ovog gena imaju tendenciju traenju novih
iskustava, kao to su droga, riskantno seksualno ponaanje, itd. Hipoteza je da ti pojedinci
slabo reagiraju na dopamin.
No pojedinani geni mogu objasniti samo mali postotak varijance, jer je vrlo vjerojatno da na
pojedine osobine utjee vie razliitih gena.
Bihevioralna genetika, znanost, politika i vrijednosti
Potencijalna zloupotreba bihevioralne genetike, pogotovo u vezi s inteligencijom, koja je
osjetljivo podruje, te seksualnom orijentacijom.

You might also like